Agencija za transfer finansijske
tehnologije iz Luksemburga,
UBCG Podgorica
BAZEL II i BAZEL III
SEMINAR, 10 -12.OKT.2011.G.
PODGORICA
Doc. dr Halil Kalač
Pristupi upravljanja kapitalom i rizicima
u bankama u skladu sa
Bazel II i Bazel III
10.10.2011.god. Podgorica
Uvod
Bazelski komitet je na nedostatke Bazela I, reagovao
donošenjem Bazelskog sporazuma o kapitalu – Bazela
II.
Bazel II je bio novi sporazum u kapitalu koji je uslovio
burne promene u svetskom bankarstvu.
Implementacija je već uveliko pokazala nedostatke.
Crna Gora je sa primjenom Bazela II počela 2008.godine.
S obzirom da implementacija Bazela II predstavlja
izuzetno složen proces, koji traje više godina, potrebno
je proces primjene Bazela II znatno ubrzati.

CBCG je novim Zakonom o bankama i pratećim
odredbama ovog zakona uvela standarde
Bazela II.
Do sada postignuto, predstavlja početak velikog i
složenog posla koji se zove implementacija
odredbi Bazela II.
ImplementacijA Bazela II se reflektuju prije svega
NA sledeće segmente: potreban nivo kapitala
banaka, upravljanje rizicima, kamatni spred i
profit i kreditiranje klijenata u zavisnosti od
rizičnosti klijetenta.
Donošenje Bazela II svakako predstavljao je
jedan, do tada, od najvažnijih, ako ne i najvažniji
događaj u svetskom bankarstvu.
Najvažniji efekti koje je Bazel II trebao da da su:
- snižavanje potrebnog nivoa kapitala banaka (ali
kroz snižavanje kapitala manje rizičnih banaka,
a rast kapitala rizičnijih banaka),
- bolje upravljanje rizicima, veća finansijska
stabilnost, ali i
- bolji uslovi finansiranje za kvalitetnije klijente, a
lošiji za manje kvalitetne.
Bazel II je bio novi sporazum o kapitalu koji je
donijet putem dokumenta „International
Convergence of Capital Measurment and
Capital Standards“.
Cjelokupno pitanje tretmana kapitala i upravljanje
rizicima pratili su brojni drugi dokumenti koji su
se odnosili na: kreditni rizik, rizik likvidnosti,
operativni rizik, rizik kamatnih stopa, supervizija,
eksterna revizira i interna revizija.
BAZELSKI SPORAZUM O KAPITALU –
BAZEL II
Evropska komisija je odredbe Bazela II
prilagodila domaćim kreditnim
institucijama i investicionim kompanijama
putem CAD3, a ostale evropske zemlje to
treba da urade kroz svoje zakone i odluke.
Evropska unija otpočinje primenu CAD3 u
2007. godini, odnosno 2008. godini.
Danas, u cijelom svijetu vrše se primjene
odredba Bazela II.
(SAD su se prvobitno odlučile za odlaganje
uvođenja novog sporazuma o kapitalu, a
zatim za otpočinjanje implementacije u
2007. godine uz dređene modifikacije
Bazela II).
CBCG u 2008.god. započela je primjenu Bazela II,
u cilju održavanja postignute stabilnosti bankarskog
sektora, dodatnog unapređivanja upravljanja svim
rizicima, jačanja korporativnog upravljanja u bankama i
dalje postepene implementacije principa i standarda
Bazela II.
Aktivnosti su usmjerene na:
- unapređivanje regulatornog okvira kroz donošenje
odgovarajuće podzakonske regulative, nakon donošenja
novog Zakona o bankama,
- postepenu tranziciju ka implementaciji Direktive o
adekvatnosti kapitala (CRD).
Osnovna tri sadržaja Bazela II
Stub 1
Bazel-a II definiše minimalne kapitalne zahteve za
kreditni, tržišni i operativni rizik.
Ovaj stub pokušava da odgovori na glavno pitanje
koje je cijela Bazel II standardizacija postavila
ispred sebe: kako računati stopu minimalne
adekvatnosti kapitala banke?
Stopa minimalne adekvatnosti kapitala banke je
zapravo količnik ukupnog kapitala i rizikom
ponderisane aktive i razlog je razvijanja novih
načina za preciznije merenje rizika.
Stub 1 Bazela II postavlja standarde za
izračunavanje brojioca (struktura kapitala koja
se priznaje kao adekvatna) i imenioca (ponderi
rizika koji se primenjuju na sve bankarske
plasmane).
Prije pojave Bazela II gotovo svi plasmani su se
smatrali jednako rizičnim. HOV najvišeg i
najmanjeg rejtinga su posmatrane kroz istu
prizmu, što je dovodilo do arbitraže.
U okviru istog pondera rizičnosti, javljale su se više
i niže rizične HOV.
Posledica toga je reanžiranje portfolia aktive banke
u korist rizičnijih plasmana jer one, po pravilu,
donose viši prinos za jednake troškove kapitala.
Bazel II podstiče umesto jednoobraznog, kakav je
do sada bio, fleksibilan način izračunavanja
kreditnog rizika, na osnovu čega bi svaka banka
koristila metod koji odgovara njenom portfoliu,
preferencijama rizika, i tržištima koje zauzima.
Aktivna strategija upravljanja portfoliom dovodi do
biranja najprofitabilnijih plasmana za zadati nivo
rizika, i shodno tome, nivo adekvatnosti kapitala.
Neka istrazivanja su pokazala da bi potpuna
primjena Bazel II standarda zasnovana na
procjenama konkretnih rizika plasmana,
dovela do pada minimalne zahtevane
stope kapitala u prosjeku za 1,2%, što
definitivno ide u prilog razvijanju složenijih
internih modela praćenja rizika.
Stub 2
Bazela II postavlja kvalitativne uslove za
upravljanje rizicima i izračunavanje adekvatnosti
kapitala. Bazira se na slijedećim principima:
1. princip interne procjene adekvatosti kapitala
(ICAAP),
2. princip supervizije (SREP),
3. kapital iznad minimalnog nivoa i
4. intervencija supervizora.
Proces upravljanja rizicima treba da bude kontinuiran i
sveobuhvatan.
Od supervizora se očekuje da procijeni u kojoj mjeri banke
dobro ocjenjuju svoje potrebe za kapitalom.
Poslije procjene, ukoliko je neophodna, slijedi intervencija.
Naravno, ona je prije svega usmjerena na jačanje internih
kontrola, preispitivanje procedura i metoda za
upravljanje rizikom.
Znači, uloga supervizora ide mnogo dalje od postavljanja
pravila i sankcija za nepoštovanje istih.
Supervizor i banka treba da kontinuiranom
saradnjom i komunikacijom omoguće prevenciju
pada kapitala ispod potrebnog nivoa.
Zajedno, uz poštovanje unaprijed utvrđenih
pravila, konstantnim nadzorom, supervizor se
vremenom intenzivnije fokusira na one banke i/ili
konkretne djelove banaka sa rizičnijim profilom
rizika.
Supervizor trebada obrati pažnju i na faktore
rizika koji nisu u cjelini obuhvaćeni pri računanju
stope adekvatnosti kapitala.
To su, uglavnom, faktori koji su eksterni za banku,
a tiču se opšteg stanja privrede: cikličnost
privrede, poslovni rizik, rizik kretanja kamatne
stope.
Za upravljanje eksternim rizicima, standardizacija
kroz pravila i procedure je limitirana.
Zato se na njih obraća posebna pažnja, kako u
smislu sankcija, tako i u smislu davanja
smjernica kako da banke "predvide
nepredvidivo", i svedu rizik na najmanju moguću
mjeru.
Stub 3
Dok stub 1 ukazuje na specifične pristupe i
metodologije za merenje različitih rizika sa
kojima se suočavaju banke, stub 3 podstiče
informisanje tržišta o bančinoj izloženosti tim
rizicima.
Na taj način, omogućava se smanjenje
opštegtržišnog rizika, i povećava uporedivost i
fer konkurencija među bankama.
Supervizori imaju širok spektar mjera koje
mogu koristiti da zahtijevaju od banaka da
čine objavljivanja relevantnih informacija.
Način na koji supervizor odgovara ukoliko
principi informisanja nisu ispoštovani,
zavise uveliko od zakonskog ovlašćenja
koje supervizor ima, i kreću se od
opomena i smjernica do manje ili više
strogih kazni.
Za objavljivanja koja se tiču konkretno računanja stope
adekvatnosti kapitala,primjenjuje se direktna sankcija
nevezano za pravna ovlašćenja supervizora.
Ovo, naravno u slučaju da se utvrdi da je neobjavljivanje
(netranspanentnost) uzrokovalo primjenu nižih pondera
rizika za računanje bilansne aktive.
Pravovremeno i adekvatno reagovanje supervizora je
neophodno, jer bi u suprotnom minimalni zahtjevi za
kapitalom bili neadekvatni.
Principi transpanentnosti su u skladu sa širim
računovodstvenim standardima, i predstavljaju njihovu
nadgradnju.
Sve informacije koje su date u godišnjim finansijskim
izveštajima, i predmet su revizije, moraju biti u skladu sa
računovodstvenim standardima.
Dodatni izveštaji (razni komentari menadžmenta, projekcije
i pregledi HOV), takođe moraju proći neku internu
kontrolu, kako bi se potvrdili kao validni.
Ako materijal nije objavljen po režimu validacije, npr. u
pojedinačnom izveštaju ili kao sekcija na websajtu, onda
menadžment mora da obezbijedi da se informacije
objelodanjuju u skladu sa slijedećim, opštim principima:
Materijalnost - Informacija se smatra
materijalnom ako njeno izostavljanje ili pogrešno
iskazivanje dovodi do promjene ocjene korisnika
koji se oslanja na tu informaciju za donošenje
odluka. Sve informacije se moraju zasnivati na
ovom principu;
Učestalost - Objelodanjivanja bi trebalo da se čine
polugodišnje, osim informacija o izloženosti
riziku koje bi se objelodanjivale češće, i nekih
kvalitativnih informacija o ciljevima banke, za
koje je izveštavanje dovoljno jednom godišnje;
Vlasničke i povjerljive informacije - Bazel II
pruža okvir za uspostavljanje balansa između
zahtjeva za objelodanjivanjem i zaštite
poverljivih informacija o poslovima, komitentima
i proizvodima banke.
Kao preduslov, potrebno je da zakonodavstvo
precizno definiše uslove koje informacija treba
da ispuni da bi bila povjerljiva.
U izuzetnim slučajevima, dozvoljava se
obelodanjivanje opštih informacija o povjerljivim
poslovima, ali ne i konkretnih stavki.
Upravljanje kapitalom i rizicima
u bankama u skladu sa Bazel II
Računanje minimalnih zahtjeva za
kapitalom
Prema Bazel II standardima od banaka se
zahtijeva da imaju koeficijent kapitala (KK)
od 8%, minimalno, pri čemu se dati
pokazatelj izračunava prema slijedećoj
formuli: KK = propisani kapital
banke/rizikom ponderisana aktiva
Kreditni rizik
Kreditni rizik predstavlja najznačajniji rizik kome je
banka izložena u svom poslovanju.
Ovaj rizik star je koliko i samo bankarstvo, jer
pozajmljivanje novca drugoj ugovornoj strani
uvijek je sa sobom nosilo opasnost da
pozajmljena sredstva neće biti vraćena.
Prepoznata je potreba za upravljanjem ovim
rizikom kako bi se spriječile negativne posledice
po bankarski posao, te su u skladu sa tim
preduzimane različite aktivnosti.
Tržišni rizik
Izloženost banaka tržišnom riziku prvenstveno
zavisi od dominantne djelatnosti banke.
Ovo je bitna komponenta rizika kod investicionih
banaka ili kod banaka kod kojih je veliki dio
aktivnosti vezan za tržišne transakcije.
Njegovi osnovni pokretači su kamatne stope,
devizni kursevi, berzanski indeksi itd.
Tržište brzo reaguje na različite signale korekcijom
cijena hartija od vrijednosti i time se utiče na
vrijednost portfolija banaka.
Operativni rizik
Operativni rizik predstavlja rizik koji se javlja
usled grešaka ili nepredviđenih događaja
nastalih u toku izvršavanja poslovnih
aktivnosti.
Izvori ovog rizika mogu biti vrlo široki:
prevara, pravni rizici, okruženje, teroristički
napadi...
U menadžmentu rizika se obično govori o tri
grupe rizika: kreditni, tržišni i operativni.
Dok se sa prva dva rizika upravlja u okviru
sektora finansija, poslednji je uglavnom
vezan za centralizovano upravljanje, ali
može biti i rasprostranjen na nekoliko
odjeljenja poput IT odeljenja koje vodi
računa o riziku informacionih tehnologija ili
HR-a koji se stara o riziku ljudskih faktora.
Value at Risk
Value at Risk (VaR) je mjera rizika koja se danas najčešće
koristi za potrebe izražavanjatržišnog rizika.
U novije vrijeme je susrećemo i kao moguću metodu kod
merenja operativnog, mada u ovom segmentu još uvijek
nije zaživjela u potpunosti.
U ranijem periodu upravljanje rizicima se svodilo na
jednostavno postavljanje limita npr. u pogledu broja
otvorenih pozicija ili dozvoljenog gepa u ročnosti
finansijskih instrumenata.
Vremenom je ovakav način kontrole postao neefikasan na
više polja.
BAZEL III - Pravila za sigurnije poslovanje
banaka.
Globalna finansijska kriza je ukazala na brojne
probleme sa strukturom, iznosom i kvalitetom
kapitala banaka, kao i to da ispunjavanje
minimalnih zahtjeva za kapitalom ne znači i
stabilnost bankarskog sektora.
Dana 16. decembra 2010.godine Bazelski komitet
za superviziju banaka (Bazelski odbor) je
objavio većinu pravila Bazela III.
Ovaj set pravila utvrđuje pojedinosti novog
globalnog kapitala i standarda likvidnosti
za banke, koji su razvijeni od strane
Bazelskog odbora i odobreni od strane
G20 lidera na njihovom novembarskom
samitu u Seulu.
U nastavku će biti predstavljen pregled
Bazela III vezano za kapital, likvidnost i
vrijeme potrebno za primjenu.
Bazel II i Bazel III
Uporedba Bazela II i Bazela III
U tabeli narednoj je predstavljen pregled razlika
između Bazela II i Bazela III (kvanitativnim
kapitalnim zahtjevima).
Kao rezultat izmijenjenih kvalitativnih kapitalnih
standarda stvarni uticaj predloženih promjena će
biti veći nego što bi se kvantitativnim zahtjevima
moglo naslutiti.
Bazel III su standardi o novom kapitalnom
okviru, s namjerom stvaranja pravila za
sigurnije poslovanje banaka.
Paket reformi kapitalnog okvira, zajedno sa
uvođenjem globalnih minimalnih standarda
za likvidnost, predstavljaju jezgro globalne
finansijske reforme.
Da se dobije pozitivniji sadržaj
ranijih rješenja
Predloženim paketom reformi od strane
Komiteta povećavaju se minimalni zahtjevi
u pogledu adekvatnosti kapitala kojim se
redefiniše koncept Bazela II, odnosno da
se dobije pozitivniji sadržaj ranijih rješenja,
a ne samo da predstavlja njihovu negaciju.
Zajedno sa mjerama za unapređenje
standarda Bazel II, iz jula 2009. godine,
Bazel III predstavljaju sveobuhvatan
odgovor Komiteta na uticaj krize na
regulativu, superviziju i upravljanje
bankarskim rizicima.
Bazel III, ukratko, predlaže novi kapitalni okvir
(omjer) u vrijednosti 4,5% bančine aktive, više
nego dvostruko u odnosu na važećih 2 % u
običnim dionicama, uključujući i tampon zonu
očuvanja kapitala banaka od 2,5% njene aktive,
tako da bi efektivni minimalni iznos (obračunat
kao odnos kapitala i rizično ponderisane aktive)
iznosio 7%.
Banke čiji je kapital padne u „tampon zonu”,
između 4,5 i 7%, suočit će se sa ograničenjima
na isplatu dividende i bonusa zaposlenima.
Uostalom, ono što je možda najvažnije jeste
to da je Komitet definisao tzv.
kontraciklični kapitalni okvir
(countercyclical capital framework) tj.
stvaranje dodatnih rezervi kapitala
(tampon zone) iznad propisanog
minimuma, kako bi banke izdržale
nepovoljne udare u nadolazećim
vremenima finansijskih poremećaja.
Bazel III predlaže novi kapitalni obim u vrijednosti
4,5 odsto bančine aktive.
Predložene izmjene su mnogo više u odnosu na
važećih 2 % u običnim dionicama, uključujući i
tampon zonu očuvanja kapitala banaka od 2,5%
njene aktive, tako da bi efektivni minimalni iznos
(obračunat kao odnos kapitala i rizično
ponderisane aktive) iznosio 7%.
Banke čiji kapital padne u „tampon zonu”, između
4,5 i 7%, suočit će se sa ograničenjima na
isplatu dividende i bonusa zaposlenima
Prema rješenjima Bazela III, osnovni kapital
primarnog karaktera (Tier) obuhvata trajni
kapital u formi uplaćenih običnih dionica,
plus zadržana dobit, uključujući i neke
kvalifikovane oblike kapitala, kao što je
slučaj sa subordiniranim dužničkim
instrumentima bez roka dospijeća, gdje se
isplata dividendi obavlja diskreciono (
izdvajanja kapitala u vidu tampon zone
nisu bila propisana).
Ovakva pojačano motivisana definicija
kapitala, koju su dogovorili guverneri i
nacionalni regulatori vodećih zemalja, sa
većim izdvajanjima kapitala za poslove
trgovine, derivata i vrijednosnih papira,
treba da se uvede krajem 2011. godine.
Na taj način se, u jednoj od najvažnijih
reformi finansijskog sektora u zadnjih 50tak godina, pokušava stati u kraj
regulatornoj konfuziji i ograničava
hazardersko poslovanje banaka u
njihovom budućem radu.
Postignuto rješenje vodećih svjetskih
ekonomija dolazi nakon godišnjice kolapsa
na Wall Streetu, u nadi da će se izbjeći
novi krah svjetskog bankarstva.Bilo je
sporova*.
U svemu tome, regulatori su razmatrali
suptilnija ješenje kako bi rizičnije banke
uslovili na veća izdvajanja kapitala.
------------* Sporovi su se, prije svega, ticali tzv. okvira implementacije i strukture kvaliteta kapitala banke. Većina
zemalja, predvođenih SAD-om i Velikom Britanijom, tražila je strožije zahtjeve u pogledu
minimalnih standarda oko adekvatnosti kapitala od onih važećih, uz njihov petogodišnji rok
implementacije.
Da bi se taj sporazum postigao, na kraju se pristalo pošto-poto, nakon otpora prije svega Njemačke
(koja je tražila desetogodišnji tranzicijski period implementacije, između ostalog), i na niže ukupne
omjere adekvatnosti kapitala od planiranih.----
Nova pravila će se postepeno uvoditi u periodu od
1. januara 2013. do 1. januara 2019. godine.
Ne bi trebalo donositi prebrzo zaključke kao što se
nakon ovako pompeznih sporazuma zna činiti.
Kritičari upozoravaju da (iako se kapitalni
standardi smatraju od ključne važnosti za
sprečavanje nastanka nove finansijske krize),
prestrogom primjenom i prekratkim rokovima
implementacije kreditna aktivnost banaka bila bi
umanjena, dovodeći u pitanje teško postignuti
oporavak, a kamoli ekonomski rast svjetske
ekonomije.
Prema Bazelu II, osnovni kapital primarnog
karaktera (Tier 1) predstavlja minimum potrebnih
kapitalnih zahtjeva s namjerom da se pokrije
kreditni, tržišni i operativni rizik.
Ukratko, osnovni oblik kapitala primarnog
karaktera sačinjava dionički kapital (emitovane i
uplaćene obične dionice i kvalifikovane
nekumulativne trajno povlaštene dioniceisključujući kumulativne povlaštene dionice) i
objavljene rezerve.
Prema rješenjima Bazela III, osnovni kapital
primarnog karaktera (Tier) obuhvata trajni
kapital u formi uplaćenih običnih dionica,
plus zadržana dobit, uključujući i neke
kvalifikovane oblike kapitala, kao što je
slučaj sa subordiniranim dužničkim
instrumentima bez roka dospijeća i
njihovog iskupa, gdje se isplata dividendi
obavlja diskreciono.
Kriteriji za elemente kapitala sekundarnog karaktera (Tier
2) će biti suženi, tako da će u njegov sastav ulaziti
subordinirani dugovni instrumenti za koje ne postoji
pravo otkupa u najmanje petogodišnjem roku dospijeća.
Na taj način vlasnici dugovnih instrumenata će biti vezani
za sudbinu banke i njen profit, jer bi na takav način ostali
kratkih rukava u slučaju povećanja profita ako rizični
projekat doživi neuspjeh, kao i da dijele sudbinu banke
kada ostvari gubitke.
Ukoliko se posmatra prijedlog Bazela III, moguće je,
ukratko, sublimirati njegove sljedeće ključne postavke:
1. Osnovni kapital primarnog karaktera (Tier 1)
Podiže se kvalitet, konzistentnost i transparentnost
primarnog kapitala banke.
Neki od postojećih elemenata kapitala primarnog
karaktera (Tier 1) će biti isključeni po novim
pravilima.
Nova pravila imaju za cilj da osiguraju bankama
bolju poziciju prilikom apsorbovanja gubitaka.
Pored podizanja strukture kvaliteta kapitala
primarnog karaktera (Tier 1), Bazel III, takođe,
harmonizira i ostale elemente u strukturi
kapitala.
U okviru strukture osnovnog kapitala primarnog
karaktera njegova predominantna forma moraju
biti uplaćene obične dionice i zadržana dobit,
instrumenti kapitala drugog reda će biti
harmonizirani, dok će kapital tercijalnog
karaktera (Tier 3) namijenjen za pokriće tržišnog
rizika (prema Bazelu 2) biti ukinut.
2. Minimalni standardi za upravljanje rizikom
likvidnosti
Uvođenje globalnih minimalnih standarda za
upravljanje rizikom likvidnosti za međunarodno
aktivne banke, između ostalog, uključuju
mjesečni (30-dnevni pokazatelj likvidnosti) i
dugoročni (strukturni) pokazatelj likvidnosti.
Ovaj okvir, takođe, uključuje set mjera za nadzor
koji će pomoći supervizorima u identifikovanju i
analizi trendova rizika likvidnosti kako na nivou
banke, tako i na nivou bankarskog sektora.
Ovi standardi i mjere predstavljaju dopunu Principa
za pravljanje i superviziju rizika likvidnosti, koje
je Komitet već objavio u septembru 2008.
godine.
Između ostalog, banke su dužne da posjeduju
znatno više državnih obveznica u svojim
poslovnim knjigama.
Pokazatelj likvidnosti na mjesečnom nivou ima za
cilj da obezbijedi očuvanje adekvatne likvidnosti
banke u slučaju njene dislokacije na druga
tržišta.
To znači da se od banke zahtijeva da održi
odgovarajuće učešće visoko kvalitetne
imovine koja se može pretvoriti u gotovinu
kako bi se udovoljilo potrebama za
čuvanjem likvidnost na mjesečnom nivou u
slučaju nepovoljnih scenarija pogoršanja
likvidnosti.
3. Pokazatelji zaduženosti
Bazel III uvodi koeficijent zaduženosti kao
dopunsku mjeru okvira rizičnosti Bazela II,
obzirom da je aktuelna finansijska kriza
pokazala da je uprkos povećanju finansijske
poluge stopa dekvatnosti kapitala ostala u
prihvatljivim okvirima.
Namjera uvođenja zahtjeva u pogledu
zaduženosti, kao iznosa imovine i kapitala
banke, jeste da se ostvare sljedeći ciljevi:
- spriječi prekomjerna zaduženost u bankarskom
sektoru, odnosno da se regulacijom finasijske
poluge ograniči kreditna procikličnost banaka, i
- da se uvedu dodatne mjere zaštite od rizika
modela i greške mjerenja koje su dopunjene
mjerenjem rizika na jednostavniji način baziran
na računovodstvenom modelu ukupne
izloženosti banke rizicima, bez obzira na
vrijednost kolaterala i karakter rizične
izloženosti.
Da bi se obezbijedila uporedivost na globalnom
planu, elementi ovog pokazatelja će biti
međunarodno usklađeni uklanjanjem postojećih
računovodstvenih razlika.
Uvođenje pokazatelja zaduženosti kao dodatnog
pokazatelja u okviru standarda Bazela II kod
kapitala primarnog karaktera, temelji se na
adekvatnoj procjeni i metodologiji vrednovanja
gdje ispravke vrijednosti: revalorizacija i
rezervacija neće biti razmatrane i uključene.
4. Unapređenje kapitalnih zahtjeva za rizik druge ugovorne
strane (Counterparty Credit Risk)
To može biti po osnovu izloženosti iz transakcija sa
derivatima, repotransakcijama i transakcijama
finansiranja vrijednosnih papira.
Pokrivenost rizika kapitalnim iznosom će biti ojačana.
Pored reforme u knjigama trgovanja i vrijednosnim
papirima u julu 2009.godine, Bazel III nalaže da se
unaprijede kapitalni zahtjevi za rizik druge ugovorne
strane (Counterparty Credit Risk) po osnovu izloženosti
iz transakcija sa derivatima, repo transakcijama i
transakcijama finansiranja vrijednosnih papira.
Uz to, povećava se tampon zona zaštite kapitala u pogledu
izloženosti banke dodatnim rizicima.
5. Kontraciklične mjere - tampon zona
U cilju očuvanja tampon zone, predviđeno je da banka
očuva kapital koji bi apsorbovao gubitke tokom perioda
finansijskih i ekonomskih poremećaja.
U takvim periodima poremećaja, očuvanje tampon zone
bliže regulatornom kapitalu ograničilo bi raspodjelu
zarade.
Okvirom se želi ojačati nadzor i upravljanje bankom uz
rješavanje zajedničkih problema kako bi se iste spriječile
da vrše raspodjelu diskrecionih bonusa i visokih
dividendi zaposlenicima, čak i u slučaju pogoršanja
pozicije kapitala.
Tampon zona očuvanja dioničkog kapitala u
rasponu od 0% - 2,5%, u obliku običnih dionica i
drugih elemenata dioničkog kapitala koji imaju
mogućnost apsorbovanja gubitaka bit će
uređena u skladu sa nacionalnim okolnostima i
rješenjima.
Svrha tampon zone jeste da se postigne širi
makroprudencionalni cilj zaštite bankarskog
sektora u nepredviđenim okolnostima i
pogubnim rizicima po njegovo zdravlje u
pediodima prekomjernog kreditnog rasta.
Takođe, uvodi se i niz mjera za unapređenje
tampon zone za očuvanja kapitala banke u
vrijeme pozitivnih ekonomskih ciklusa, koja
može biti korisna u vremenima finansijskih i
ekonomskih poremećaja.
Prema zamislima kreatora pozitivnih rješenja,
kontraciklični okvir zaštite kapitala doprinijeće
većoj stabilnosti bankarskog sektora, koji će
pomoći da amortizira, umjesto da pojača,
ekonomske i finansijske šokove.
Time table
Vremenski rok
Implementacija većih kapitalnih zahtjeva za
trgovanje i aktivnosti sekjuritizacije se
očekuje krajem 2011. god.
Ostale mjere Bazela III treba uvoditi
postepeno od 1.januara 2013., kao što je
navedeno u tabeli u nastavku:
Zaključak
Cilj Bazela III kapitala i standarda likvidnosti je da
banke postanu otpornije na negativne promjene.
Ali to nameće sve veće troškove bankama,
smanjuje im povrate koje mogu zaraditi od svoje
imovine te povećava troškove kapitala.
Može se očekivati da će banke nastojati prebaciti
što više tih troškova klijentima da bi osigurale
zarade koje su do sada ostvarivale.
Implementaciju Bazela III prate određene
neizvjesnosti.
Nacionalne vlasti mogu koristiti diskreciju o
primjeni Bazela III, ali je potrebna
transparentnost po pitanju nivoa cikličnog
brojača buffera koji će se održati od strane
banaka u različitim okolnostima.
Takođe nacionalne vlasti mogu propisati
strožije standarde nego što su u Bazelu III.
U EU, Bazel III će se implementirati u vidu
seta amandmana i dopuna, a poteškoće
se mogu pojaviti kod pojedinih zemalja
gdje će biti potrebno odgađanje
implementacije što može biti posljedica
usvajanja međunarodnih standarda.
HVALA!
E-mail:[email protected]
Download

Doc. dr Halil Kalač – BazelII i BazelIII