Biblioteka
„BUBAMARA“
Urednik
Husein Dervišević
Ilustracije i naslovna strana
Almedina Beba Glođo, prof.
Lektor
Ada Bošnjak, prof.
Korektor
Amir Hrnčić
1
2
Midhat Hrnčić Midho
Ubode li,
jako boli.
Slatko njeno
medo voli.
Kada kuca
šumom ječi,
ovaj doktor
stabla liječi.
Zagonetke
Književni klub „Bosanska krajina“
Bihać
2004.
3
Duge uši,
kratak rep,
svoj je djeci
mio i lijep.
4
(Pčela, Djetlić, Pečurka, Zec)
Nije kao druge dame
što šešir nose na glavi
ona svoj šeširić
uvijek na nogu stavi.
Pjevač je bez premca.
Tonovi mu uvijek čisti.
Prvo mjesto njegovo je,
na svakoj top - listi.
Prožvačeš je,
ne gutaš je.
Kad se diše,
sve miriše.
Gricka gljive,
gricka trave,
antene mu
iznad glave.
Mrežu plete ribar nije
i u uglu
njenom bdije.
Nije medna
kao pčela
oružje im isto
- strijela.
5
(Slavuj, Miš, Visibaba, Osa)
Pogurena sijeda baka
proviruje ispod snijega
i proljeće najavljuje,
što nam stiže iza brijega.
Zimu prespava,
možda potrbuške,
u jazbini sanjajući
zrele slasne kruške.
6
(Žvakaća guma, Puž, Pauk, Medvjed)
Gricka drvo,
gricka sir,
remeti nam
kućni mir.
Nezgrapan je, ali ima
gospodske manire fine,
samo mjesto ruku dama,
ljubi cvati djeteline.
U smeđoj bundi
svakoga ljeta,
trapavko ovaj
po šumi šeta.
Duge uši
glavu krase,
brze noge
njega spase.
Odjeća mu tamna.
Njegov dom je žbun.
Odaje ga pjesma
i žućkasti kljun.
7
Skriva gnijezda,
skriva ptice,
lijep je ukras
okolice.
(Bumbar, Mravi, Djetelina, Kos)
Svaka njena drška ima
po tri srcolika lista,
a četiri ko otkrije
sav od sreće blista.
Može biti širi,
može biti uži.
Sa tvojom se glavom
tokom noći druži
8
(Medvjed, Zec, Krošnja drveta ili grma, Jastuk)
U marljivosti
samo pčele,
prvo mjesto
s`njima dijele.
Sreća je što hoda bosa,
a kada to ne bi smjela,
morala bi da isprazni
prodavnicu od cipela.
Usamljenik na stijeni
preživljava sve oluje
i uporno svake noći
mornarima namiguje.
I kad negdje ide,
iz kuće ne miče.
Što se nekom žuri,
njega se ne tiče.
Jednom neko
ozbiljno reče:
„Ovaj organ
i glavu siječe.“
Ako neki paša
u harem mu sleti,
vidiš kako perje
na sve strane leti.
9
Pratilac bola,
prati i tugu,
u sebi skriva
malenu dugu.
10
(Svjetionik, Jezik, Žaba, Suza)
Odmara rado
na plutajućem listu
sanjajući bube,
ili kakvu glistu.
(Stonoga, Puž, Žuna, Pijetao)
Djetliću je rodica,
zadatak ima isti.
Ispod kore drveća
štetne kukce čisti.
Šta u torbi sve ne nose
mame, strine, ujne, tete?
Samo ova brižna majka
u torbici nosi dijete.
Ovaj konj za trke nije,
niti bi u štali bio.
Rekao bi ne, hvala vam
i u vodu zaronio.
Kada hoda i kad leti
noćnom tamom ogrnut,
bez farova i bez lampe
osvjetljava sebi put.
11
(Ženka kengura, Sipa, Nilski konj, Svitac)
Kad je u opasnosti,
koristi istu "fintu":
uključi mlazni pogon
i prospe crnu tintu.
12
Ko ovu mudrost shvati,
taj će uvijek znati:
„Ova tečnost pere sve,
samo prljav obraz ne.“
Ljeti i zimi
taj oganj nas grije.
Tama se od njega
redovno krije.
Uporno prede,
a pređe nema.
Kada se zamori,
kraj peći drijema.
U krošnji drveta
gnijezdo svije.
Umiljata, vragolasta,
a ptica nije.
I kad sjedim
i kad hitam
održava
stalni ritam.
13
(Voda, Slon, Pečurka, Ručni sat)
Viri ispod šušnja.
Skriva se u travi.
Šeširić redovno
na nožicu stavi.
Djeca rado prate
lepršav mu let.
Raširenih krila,
podsjeća na cvijet.
14
(Sunce, Mačka, Vjeverica, Leptir)
Krupnog tijela
i neobičan,
jednim dijelom
glisti sličan.
Faraon nije,
kroz zemlju ide.
Kud god se kreće,
gradi piramide.
Gospodinu ovom
mrkva čini nos,
lonac glavu čuva,
na snijegu je bos.
Kada sova
noću zvizne,
on u rupu
brzo klizne.
15
Dal’ je mudra
ili nije,
nek’ se koka
od nje skrije.
Iznad glave
pleše mala
ljepotica
od kristala.
16
(Snješko, Oblak, Lisica, Pahuljica)
Visoko na grani
i mama i tata
uče ga da bude
dobar akrobata.
Kada plače,
žabe slave.
Možda ti je
iznad glave.
(Krtica, Nesit ili pelikan, Majmunče, Poljski miš)
Nit’ kupuje,
niti prosi,
ali kesu
uvijek nosi.
Skače li na
drugu granu,
rep joj liči
padobranu.
Sa glavom se druži
kad je čovjek snen.
Najugodniji je
perjem napunjen.
Pokret mu tih
i vrlo blag,
ostavi tek
srmeni trag.
Ne liče mu
druga slova,
ima oblik
strmog krova.
Vješto hoda
ispod poda,
sve se smiri
– on proviri.
17
Djevojke ga
krase lakom,
završnica
prstu svakom.
18
(Jastuk, Slovo A, Snijeg, Nokat)
Bijeli tepih
livadu skriva,
pod njim se krije
i svaka njiva.
(Vjeverica, Puž, Bumbar, Miš)
Sličan pčeli,
ali veći,
a zove se…
neću reći.
Uz njegov ritmički rad
u san tonu i ljudi,
zvucima svojim isto
na posao ih budi.
Voli da se pokvasi,
pred kišu se oglasi.
Ona lišće žuto boji,
zatim zimsko ruho kroji.
Obruši se
sa visine,
na sve strane
kapi fine.
Ima oblik
crte prave
i kapicu
iznad glave.
19
Zimi mu je vruće,
bez njeg’ nema kuće.
Ko je njenom domu bliže,
često slatke prste liže.
20
(Žaba, Jesen, Noć, Dimnjak, Pčela)
Bojom Sunca
nebo šara,
uz to jaku
buku stvara
(Budilnik, Vodopad, Munja, Malo slovo i)
Kad isprati dan,
ponudi ti san.
Plemenito krzno nosi.
Pažnje je dama vrijedna.
Previsoko glavu drži,
a spusti je kad je žedna.
Nije ljekar ni bolničarka,
niti u domu zdravlja radi,
ali uvijek, kad je gladna,
ona stručno krv izvadi.
Kostim crno – bijel
na ovoj je ptici.
Hladnu zimu provede
u žarkoj Africi.
21
22
(Žirafa, Komarica, Jež, Roda)
Tog vojnika iz šumarka
dugo prati sreća loša.
Viši čin mu nedostupan,
pa je vječni kopljonoša.
Na svaki nepoznat zvuk
ili nenadni bljesak,
brzo priljubi glavu
uz pustinjski pijesak.
Kada priđe brdu
daje važan znak,
posao u stranu
uskoro će mrak.
Ima srce,
i ne diše,
šta osjećaš,
to zapiše.
Ovo slovo
hrabro zine
k’ o da ima
zube fine.
Po mudrosti znana
svakom osnovcu.
U stvarnosti meta
i osrednjem lovcu.
23
(Noj, Zebra, Maslačak, Lisica)
Od sijede mu glave,
k’ o u neke nane,
vjetar često pravi
male padobrane.
Krila ima
ptica nije
noću leti
danju snije.
24
(Sunce, Olovka, Slovo O, Šišmiš)
U zoološkom vrtu
čuvari je paze,
a na gradskoj ulici
svi je redom gaze.
Ima vedro lice,
ukras su mu ptice.
Kada je uz tebe
koža ti se ježi,
ako priđeš vatri
ona odmah bježi.
Preko njega obale
jedna drugu zagrle.
Ima ih i oblak,
često prate tugu,
po sunčanom danu
sadrže i dugu.
Kada se kukuruz zlati,
on se njivom rado klati.
25
Dva se puta sastaju,
il’ se možda rastaju?
Bez njih bi i jedan vo,
bio samo slovo O.
To što jedna
srcem piše
druga lako
sve izbriše.
26
(Studen, Suze, Slovo V, Olovka i gumica)
Staviš ih na lice
da skriješ suzice.
(Sunčano nebo, Most, Ključ, Ruke, Jazavac)
Bez njega je brava
bespomoćna sprava.
Negdje crven, negdje siv,
negdje ravan, negdje kriv,
a kad dođe zima,
bijelu kapu ima.
Nit’ ror ima, nit’ pećnicu,
nit' iz njega plamen bije.
Stabilno na zidu stoji
i uporno sobu grije.
Vidiš druge,
tebe vide.
Kroz njeg’ lako
svjetlost ide
27
Bilo da ih vjetar dirne
il’ radoznalo dijete,
ovi mali padobrani
svi uvis polete.
Kad noću gledaš
u nebeski svod,
vedrim nebom plovi
obasjani brod.
28
(Radijator, Munja, Plodovi maslačka, Mjesec)
Dlakava je sprava,
nešto malo gruba,
bez nje nema prave
higijene zuba.
Kada sjevne
nebo šara,
a na kraju
buku stvara.
(Krov, Semafor, Četkica za zube, Staklo)
Crven, žut i zelen,
smjenjuju se znaci.
Kad auta stanu,
kreću se pješaci.
Uz sobu, niz sobu
njegova je ruta.
Ne uzima hranu
već prašinu guta.
U svako doba dana,
ma kakva da je klima,
ona crven’ kostim
s’ tačkicama ima
Na njoj pišeš
red do reda
pomaže ti
školska kreda.
29
(Usisivač za prašinu, Šilo, Bubamara, Tabla)
Sa ovom spravom
kao od šale
obućar pravi
rupice male.
30
Ko naporno radi
sa čela ga briše,
što god je toplije
ističe ga više.
Curici su minđušice,
sa njima se slade ptice.
I nama su voće slatko
pogoditi možeš glatko.
More ore,
a ne sije.
Treba stići
što god prije.
31
Na poljani stoji,
ne plaši se kiše.
U pojatu smješten,
livadom miriše.
U sobama
ove kuće
gostima je
zimi vruće.
32
(Trešnje, Vodenica, Stog sijena, Rukavica)
Ako riba uzme
ovaj zalogaj,
životu u vodi
došao je kraj.
Žito u prah
pretvori
kad se vodom
napoji.
(Znoj, Žito, Mamac na udici, Brod)
Talasa se,
more nije,
u njemu se
ševa krije.
Dok god zimska studen traje,
strpljivo u stroju „stoje“.
Već pred prvim toplim vjetrom,
napuštaju mjesto svoje.
Danju je bezvrijedna,
noću puno znači,
pritiskom na dugme,
ona svjetlost zrači.
Od izvora
tog propuha
kosa bude
brzo suha.
33
Alatci ovoj
oštri su zubi,
u ruci spretnoj
drvo odrubi.
Kiti jelu,
i bor kiti,
tu odgovor
može biti.
34
(Sijalica, Zrelo žito, Pila, Šišarka)
Jutrom kiti
redom trave,
u njoj duge
kao prave.
Daje polju
zlatno lice
krije ševe,
prepelice.
(Ledenice, San, Jutarnja rosa, Fen)
Svake noći
on je java
dešava se
kad se spava.
Svaka svojim tempom
oko osi kruže,
pa ipak se složno
doživotno druže.
Rupa u vodi,
pa sad pogodi.
Za ponos nam nije
i zato se krije.
Niz brdo se sliva
kao voda živa.
Žari se i puši,
sve pred sobom ruši.
Pratilac je
dobrog puta,
tucanikom
ogrnuta.
35
(Kazaljke na satu, Imela, Lava, Bankina)
Ne treba mu hipodrom,
on u moru ima dom.
Među zdjele dvije
nježno tijelo krije.
Mijenja se za mnogo šta,
al’ za ljubav nikada.
36
(Svrtak, Mahana, Morski konjić, Školjka, Novac)
Grm na grmu
zelen raste,
listovi mu
svi se maste.
Kad sretnemo ovu damu
da bismo se rukovali,
po evropskom običaju,
sedam desnih ruku fali.
Ne smeta joj studen
ni jako grijanje,
tad promijeni samo
agregatno stanje.
Sred livadske trave
osunčane glave,
poslije svoga pira
bijelu pundžu prave.
37
Drugi prvog prati
nikada ga stići
odstojanje isto
ne može mu prići.
Na buništu ima
i sestru i brata.
Za runo se hvata
kao akrobata.
38
(Voda, Gejzir, Zadnji točak vozila, Čičak)
Na njoj vidiš zagrljene,
nekad starce pogurene.
Kad sjeverac puhne ljuto,
po njoj lišće razasuto.
Iznad poda
pršti voda,
pa se stvara
vrela para.
(Hobotnica, Konop, Parkovska klupa, Maslačci)
Pravan kao bor,
vežeš ga u čvor,
smotaš ga u krug,
mornaru je drug.
Rukom, nogom, ili repom
za grane se vješto hvata.
U tome je nenadmašan
taj rođeni akrobata.
Bogat, zdrav ili bolestan
i siromah možeš biti,
na tog dobrog prijatelja
ti se možeš osloniti.
Car bez carske krune
čak ni dvorac nema,
kad nije u lovu
spokojno drijema.
39
Dobar sluga, loš gospodar,
tvrdi za nju poslovica.
Kad je živa, razigrana,
sunčanog je ona lica.
Što je svjetlost jača
ona uža biva,
a ulogu nema
kada čovjek sniva.
40
(Štap, Korov, Vatra, Zjenica oka)
Takneš li je
i prstima,
izbaciće
oblak dima.
Nepoželjan
gost na njivi.
Zbog njeg’ težak
leđa krivi.
(Majmun, Krompirova zlatica, Gljiva puhara, Lav)
Nije zlatna
istina je,
ljubi krompir
dok list traje
Pred njim bježe
poljske ptice,
guta žito
-nezasito.
Voli vrenje voća,
a ne bistrog vrela.
Gdje se toči vino,
tamo joj je fino.
Ta loptica
kopljanik je,
u morskoj se
vodi krije.
41
Nije bokser koji stiče
popularnost, sportsku slavu,
on udara bez pardona
stalno neku drugu glavu.
Ima oblik,
ima boju,
svaka ima
glavu svoju
42
(Vinska mušica, Talas, Čekić, Kapa)
Od početka
pa do kraja,
druže se bez
doticaja
Čas je viši,
čas je niži.
Gledaš li ga,
sve je bliži.
(Kombajn, Koš, Šine, Morski jež)
Na obruču
mreža prava
-ne ustavlja,
usporava.
Jednom u godini
odijelo kroji,
ali ga po potrebi
drugom bojom boji.
Po vedrini,
kad je tama,
ponosi se
zvjezdicama.
Pogledam ga
vidim sebe,
ili sebe
iza tebe.
43
Na livadskom bilju
kada sunce grane
na sve strane vidiš
duge nanizane.
Kroz nju prođu
niti tanje,
nije uho
za slušanje.
44
(Nebo, Šlag, Jutarnja rosa, Ušica igle)
Ne raste na glavi,
odmara se zimi,
zelena livada
u goste je primi.
Što ga više tučeš
više glavu diže,
kad se šećer doda
rado se i liže.
(Kameleon, Drvo, Kosa-alatka, Ogledalo)
Šuma mu je
pravi dom,
pogađa ga
lako grom
U mladosti
i starosti
kapa ista,
a pod njom je
glava čista.
Kad u vodu zagaziš,
možeš da je „nagaziš“.
Za tijelo se pripije,
pa se krvi napije.
Od nje čovjek
bilje brani,
ona slatkom
mrave hrani.
45
(Čovječija ribica, Pijavica, Rak samac, Biljna uš)
Prazna kuća puža
sav je njegov svijet.
Na kućicu stavi
jedan „morski cvijet“.
Ukras bari,
splav žabama,
oko njega
barska skrama.
Bio star il’ sasvim novi,
ovaj brodić bokom plovi.
Na kupusnom listu
imitira glistu.
46
(Žir, Lokvanj i lopoč, Rakušac ili bokoplav, Gusjenica)
Nit’ je naša, nit’ ribica.
Blijede kože, blijedog lica.
Rađa se u hladnoj vodi,
podzemlje joj uvijek godi.
MAZI te po glavi,
obraze crvenim boji.
U njenom ogrtaču
čovjek se ne znoji.
PREMETALJKE
Rado bih za nju
KOLAČ DAO
i za trenutak
sve smazao.
Meni OVAS
hrana nije.
Tu se moje
ime krije.
47
48
(Zima, Bubuljica, Čokolada, Sova)
BULJI BUCA
sa tvog lica,
pa se prosu
i po nosu.
Na livadi kao GOST
poslije košnje stoji.
Kad preseli u pojatu,
kiše se ne boji.
Ta ne PLAČE, nego zuji,
nad livadom i voćnjakom
svakodnevno praveć slatko,
koje godi svakom.
KOFA vode
za nju nije.
Ona morem
lice mije.
On se ne KUPA,
niti ribari,
ali za mrežu
mnogo mari.
Ne možeš me
zvati ČAJEM,
ali zato
brašno dajem.
49
Kao ZEBRA
crno - bijela.
Takva joj je
kora cijela.
50
(Pčela, Pauk, Kreda, Breza)
REDAK po redak
i tabla je puna.
Dobrome đaku
znanje je kruna.
(Stog, Foka, Limun, Ječam)
Ne melje se u MLINU
ovaj južni plod.
Sokom ljude osvježava.
Narandži je rod.
Taj ne BOCKA, nego bode
kad kandžama zgrabi plijen,
kljunom ga iskomada
i proguta sve za tren.
BOS po snijegu
bezbrižno šeta.
Studen mu očito
mnogo ne smeta.
SIR mu na um
i ne pada.
Šumski zec
od njega strada.
Ta u BARU
ne zalazi,
ali more
kao da ore.
Nije tip za TENIS,
ali pliva, leti, roni.
Kad u vodu zaroni,
s` kesom ribe izroni.
51
Kad pred tobom raširi
krila kao LASTA,
putovati lako možeš
kud te nosi mašta.
52
(Sob, Bura, Podust, Atlas)
Kad ribar upozna
ribu ovu,
DOPUST provede
u ribolovu.
(Kobac, Ris, Krava, Nesit)
VARKA je,
to zna svak`,
da mlijeko daje
tetrapak.
U ljetnje DOBA
kravama krv proba.
KNJIGA ZA ČITANJE I IGRANJE
Od njenog PLAMA,
skriva se tama.
Na obali sazidana,
utvrđena, ušančana,
a ispred nje kao ruka
leži LUKA.
53
(Obad, Lampa, Ekser, Kula)
RESKE zvuke čujem
uvijek kad ga kujem.
Kad bi neko pitao djecu da kažu od
čega se pravi Midhat Hrnčić, nema
sumnje da bi odgovorili u jedan glas: od
Midhat i Hrnčić. To je apsolutno tačno, i
djeca su u pravu. Međutim, ovaj Hrnčić o
kom govorim pravi se od tri Midhata
Hrnčića: od Midhata pjesnika, od
Midhata likovnog umjetnika i od Midhata
pedagoškog radnika. Tako se, eto, dobiva
jedna poseban Hrnčić, upotrebljiv,
koristan, čitak, vedar, slikovit, duhovit,
raspjevan i horan da svojom infantilnom
igrom riječi, pojmova i sl. povede i
navede radoznalo dijete na igru. Dakle,
taj posebni Hrnčić je u ovoj knjizi
dorastao djetetu, identifikovao se s njim i,
nema sumnje, da je za književne
savjetnike imao djecu dok je stvarao
svoju zbirku zagonetki.
To je ono okvirno o posebnom
Hrnčiću, a sada da vidimo i kakav je to
pjesnik. O njemu su rekli ovako: „Hrnčić
s lakoćom majstora riječi pored
značajnog spoznajnog elementa, kuca na
vrata poezije svojom metaforom, stilom i
ljepotom jednostavnosti.“ I ovako:
„Putem zagonetki, tih kratkih oblika
istinitosti, predočava nam svoj unutrašnji
54
okvir psiholoških osjećanja kao i toplu
ljubav prema djeci.“ I mnogo se toga
dodalo i reklo u korist ovog autora. A ja
bih to drukčije: Midhat Hrnčić je uslovno
epigramsko-anagramski pjesnik, koji
uspijeva da se razmaše u tako suženom
prostoru kao da njegove pjesničke cjeline
nisu uglavnom jedan katren, nego tekst
koji ima dvadesetak redaka. To bi se
reklo škrtost na riječima i izdašnost duha.
Uostalom njegov opus je cijeli takav;
stalno u kratkim formama, anagramskim,
epigramskim, ili u haiku formi, koja je
kod njega već dosta hvaljena. Sportskom
terminologijom rečeno, ovaj je stvaralac
svoju kratkoću utrenirao objavljujući
godinama (decenijama!) na stranicama
raznoraznih listova koji ujedaju, bockaju,
zabavljaju i tjeraju na svakojaku
fiskulturu mozga. S tim u vezi, ni žaoke
mu nisu strane; odmjerene, tempirane, a
nadasve Hrnčićeve, čak su našle mjesta i
u ovoj knjizi, jer kakav bi to bio Hrnčić
ako njegov tekst ne bi bio istovremeno i
humorističan, i satiričan, i ironičan.
Doduše, ovoga puta je taj pjesnički žalac
nešto manji, uvučeniji nego kod nekih
drugih tekstova ovoga autora, ali je ipak
evidentan.
Hrnčić je, bez sumnje, majstor
kratke forme. Jeste da se svaka njegova
pogodi-pjesmica mogla malo nastaviti,
produžiti, razvući, rastegnuti, razlistati,
raspjevati, ali on nije htio – namjera mu
je bila da, dosljedan sebi, zadrži kratku
formu po kojoj je prepoznatljiv, i koja mu
je neka vrsta zaštitnog znaka. Njegove
pjesme moraju ostati poetski rebusi,
dopunjaljke, premetaljke, u kojima se
strogo drži zadatih okvira. Zato, ova
knjiga, namjenjena svim uzrastima, kako
reče autor, ne skreće na sebe pažnju tek
kao pjesnička zbirka; ona je za pjesnika
rimovana biologija, a za one koji će se
koristiti njome biće, valjda, udžbenik,
knjiga za čitanje i igranje, za domišljanje,
pogađanje i premještanje. I ništa se ne
razlikuje od njegovih ranijih knjiga, ne
zaostaje za njegovom haiku poezijom,
nego je njena nadgradnja.
Ova zabavna botaničko-zoološka
veselica za najmlađe i njima slične dobro
će doći i za predškolske, a i za školske
uzraste, jer njome ne samo da se može
oštriti um, nego naučiti i čitav jedan
pojmovnik iz biologije. Dobro će doći, jer
ovakvih knjiga, na žalost, odavno nema
na našim geografskim prostorima, valjda
još od Krklecovih vremena. Zbog toga je
treba shvatiti kao jednu nužnost, jednu
nužnu alternativnu književnost, koja je
prava rekreativna literatura za one koji se
55
56
zamore od lektira i analiza raznoraznih
štiva. Ovako jezgrovita, sročena od
komadića iz stvarnog života i trenutaka
uhvaćenih i zatečenih kao da su
osvijetljeni blicom foto-aparata, ova
poezija zastupa više područja odjednom,
pa je i meni, kao čitaocu bilo
zadovoljstvo ponovo „nasjedati“ na
„dječje cake“ kao nekad davno.
Uvjeren da će Hrnčić još napisati
koju knjigu poput ove, pozdravljam
rođenje ovoga rukopisa i preporučujem
ga za objavljivanje, radostan što postoji
još uvijek jedan Hrnčić, veseo i
zagonetan, a i oni kojima je namijenio
svoje veselje, zagonetanje i talenat.
Husein Dervišević, književnik
57
Bilješka o piscu
MIDHAT HRNČIĆ MIDHO
je rođen 1947. godine u
Ključu, gdje je proveo rano
djetinjstvo. Osnovnu školu i
gimnaziju je završio u
Sanskom Mostu, a studij
biologije i kemije na
Pedagoškoj akademiji u
Banja Luci. Uz nastavnički posao se dalje
školovao i nedavno stekao zvanje viši
knjižničar. Živi i radi u Sanskom Mostu.
Uz pedagoški rad se uspješno bavi
književnim i likovnim stvaralaštvom.
Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada, među
njima i prve nagrade za haiku na III
jugoslovenskom konkursu za haiku godine –
Odžaci '91.
Stihovi su mu prevođeni na više jezika, a
uvršteni su i u čitanke za niže razrede
osnovne škole.
Godine 1995. je primljen u Udruženje
književnika Njemačke.
„ZAGONETKE“ su četrnaesta zbirka stihova
Midhata Hrnčića.
58
Midhat Hrnčić Midho
ZAGONETKE
Izdavač:
KNJIŽEVNI KLUB
"BOSANSKA KRAJINA", Bihać
Recenzenti
Husein Dervišević
Kemal Coco
Design, priprema i grafička obrada
ZLATAN HRNČIĆ, prof.
www.z-fly.de
Štampa
Za štampariju
Tiraž: 500
2004.
ISBN: 9958-9349-4-9
59
Download

Zagonetke