BROJ 155 GODINA XIX
NORRKÖPING JANUARI - MART
CIJENA 25 SEK
Svi za slobodu Jovana Divjaka
Muharem Nezirevi}: Kraj
multikulture?
Izet Muratspahi}: Daleko je Nobel
Ubi concordia, ibi victoria
(Gdje je sloga, tu je i pobjeda)
Vri cijeli svijet, sulude glave vode svoje ratove,
bez iole poštenja i obzira prema ljudskoj
duši i njenom dostojanstvu. Ponavlja se
tragikomedija ljudske bestijalnosti koja ne zna
ni za red, za ljudske vrline. Nažalost, naša BiH
je uljuljana u nesigurnost, ne osvrćući se na
minuli rat a ni rat koji još traje. Dok je pucalo,
dok se ginulo na svakom ćošku, bili smo
jedinstveni, bili smo svoji, ne gledajući ni na
naciju ni na religiju.
Šta nam donosi ta nesigurnost – vidimo
to danas vrlo dobro. Gubimo svaki osjećaj
morala,osjećaj onog poštenog, onog
drugarskog što je krasilo našu BiH. Prvog
marta na TV-Hayatu čujem jedan dragi glas,
glas ljubavi, glas podrške, glas ohrabrenja, glas
dobronamjernosti, glas brižnog skrbnika naše djece iz udruženja ”Obrazovanje gradi BiH”.
Taj glas poručuje i govori:
Sretan praznik nezavisnosti svim ljudima koji nose BiH u svom srcu, svim onima koji nemaju
rezervnu državu , svima onima koji vole svoju domovinu!
Kuća, komadić zemlje, mogu se nalaziti ma gdje, ali ljudi su u srcu i težnjama svuda isti, imaju
iste nade i strepnje, iste snove o dobroti i miru.To nam poručuje i želi čovjek koji nije po
rođenju Bosanac, ali je čovjek koji je spoznao istinu o nama i o pozadini raznoraznih ratnih
apetita.
Jovo Divjak – kako to gordo zvu~i
Ovakav čovjek rijetko se sreće. Opredijeliti se na stranu pravednosti i istine, izaći iz službe
u kojoj je bio i u kojoj je formiran kao vojno lice, izaći iz nje na vrijeme, pogaziti ranije datu
zakletvu uvidjevši zlo koje ona silovito donosi – to nije za svakoga. General Divjak je to mogao,
bila je to njegova hrabrost, postao je istinski simbol ljudske veličine i osobenosti.
Poslije rata stavio se u službu obrazovanja u službu dječijega svijeta, dječijeg htijenja ka boljem
i uspješnijem životu. Prosvjetitelj Jovan Divjak spoznao je tačno šta našoj djeci treba, šta treba
djeci koja su ostala bez jednog ili oba roditelja, djeci koja su nadarena ali bez mogućnosti daljeg
školovanja.
Jovan Divjak nije stao kad je otišao u penziju,već je produžio na neodređeno svoj radni vijek
poklanjajući ga djeci. Zato, ništa nije čudno kad čujete sve lijepe epitete koji su njemu upućeni.
Treba samo jedan dan da provedete u udruženju “Obrazovanje gradi BiH”, pa da osjetite tu
ljubav i privrženost djece i roditelja. Tu nema religije, tu nema nacije, jer to su samo lijepa djeca
Bosne I Hercegovine.
37.000 stipendija podijeljeno je našoj djeci za pomoć u daljem školovanju.Tu su i strane zemlje
diljem Evrope koje su ova djeca obišla sretajući se sa drugom djecom i drugim kulturama.
Dobivši Međunarodnu nagradu za humanost u Berlinu, Jovo Divjak poklanja tu nagradu
udruženju “Obrazovanje gradi BiH”. Sav svoj život i sva svoja razmišljanja, sve svoje snove,
usmjerio je ka toj djeci.
Zato,budimo spremni stati iza takvog čovjeka, ne dozvoliti da ga bilo ko mrko pogleda a
kamoli da mu čine ovakve psine i gluposti koje su van pameti.
Dignimo glas za čovjeka, za našeg generala.
Ubi Concordia, ibi victoria!
Ako budemo složni, pobjedićemo i tu bestijalnost ljudi bez razuma!
Rabija Arslanagić
Göteborg, 04.03.2011. (na dan kad je u Beču uhapšen general Armije BiH Jovan Divjak)
Umjesto uvodnika
Promjene kao potreba
OSNOVAN/GRUNDAT 1993
Izdavač/Utgivare
SAVEZ BOSANSKOHERCEGOVAČKIH
UDRUŽENJA U ŠVEDSKOJ
BOSNISK-HERCEGOVINSKA
RIKSFÖRBUNDET I SVERIGE
Glavni i odgovorni urednik/
Chef redaktör och ansvarig utgivare
Muharem Numanspahić
Grafički urednik/Grafisk redaktör
Samir Rajić
Lektor/Korrekturläsare
Dr. Izet Muratspahić
Redakcija/Redaktion
Elma Jakupović
Muhamed Mujakić
Sadeta Murić
Muharem Numanspahić
Almedina Sačić
Elmin Zeba
Adresa redakcije/Redaktionens adress
Glas BiH, Box 2293
600 02 Norrköping
tel 0046 (0)11 16 66 22
fax 0046 (0)11 16 69 33
www.bhsavez.org
e-post: [email protected]
List izlazi tromjesečno.
Godišnja pretplata: 4 broja 100 SEK
Švedska: PG 621 69 04-0
Pretplata i reklame na tel:
0046 (0)11 16 66 22
Polako nastavljamo sa promjenama u načinu rada Saveza
bosanskohercegovačkih udruženja.
Jedna od njih je i novi način organizovanja Savezne smotre kulture i
školstva. Radi se o novom vidu saradnje sa komunom u kojoj želimo
organizovati Smotru. Glavni odbor Saveza je, na inicijativu Muje Metaja
i uz pomoć udruženja ”Aktivitetscenter BiH” u Halmstadu, predložio
ovdašnjim komunalnim i regionalnim vlastima da našu Smotru uvrste u
svoj program kulturnih aktivnost.To nije bilo lako, ali kad imate udruženje
koje je prepoznatljivo u komuni po svojim aktivnostima i kontaktima, dobru
namjeru, volju i želju našeg članstva i naših saradnika, to je i ostvarivo i
ostvareno. Izaći ćemo iz zatvorenog prostora i pokazati dio našeg folklornog
blaga na trgu u Halmstadu. U ovaj program želimo uvesti i druge, kako
švedska udruženja tako i bh. udruženja iz drugih zemalja koja žele učestvovati
na našoj najvažnijoj kulturnoj manifestaciji. Sigurni smo da će naša Smotra
provedena na ovakav način dobiti jedan novi kvalitet i da će biti značajnija i
važnija za naše članstvo, naša udruženja i naše saradnike.
Bosanska dopunska škola ”Mak Dizdar” traži nove sadržaje u načinu izvođenja
nastave, kako bi se prilagodili interesima učenika, roditelja i nastavnika, a da
ostanu u okvirima nastavnog programa predviđenog za škole van BiH. Radit
će se i na promjenama načina takmičenja učenika, ali i promjenama u načinu
organizovanja ekskurzije za učenike i nastavnike.
Rad na projektima je pred novim izazovima i ja sam uvjeren da smo na
dobrom putu da pokrenemo i taj dio aktivnosti u ovoj godini sa ljudima koji
to znaju i žele odraditi za potrebe članstva Saveza bh. udruženja.
Jedna od predloženih promjena je i smanjenje broja članova Glavnog odbora
našeg Saveza kako bi se on učinio efikasnijim i jeftinijim. Današnji GO,
koji ima 9 redovnih članova i 5 zamjenika, bio bi, prema ovom prijedlogu,
smanjen na 7 redovnih i 3 zamjenika. Aktivnosti na Statutarnim promjenama
su privedene kraju, a inovirani su i usvojeni i drugi normativni akti-pravilnici
koji će doprinijeti u izvršenju obaveza i dužnosti članova izvršnih organa i
zaposlenih u Savezu.
Dakle postoje dobre namjere, ali za provođenje je potrebno imati i malo više,
prije svega podršku Skupštine, naših udruženja i našeg članstva.
Fikret Kadić, predsjednik Saveza bh. udruženja
e-post: [email protected]
Rukopisi, crteži i fotografije se ne
vraćaju
Štampa/Tryck
LTAB
Linköpings Tryckeri AB
Naslovna stranica/Omslag
Muharem Numanspahić
"među uspomenama" Muharem Numanspahić
Dom kulture na Tjentištu, zapaljen od strane vojske RS-a u ljeto 1992.
Kroz ovaj Dom kulture u Dolini heroja osjećajno su se povezali mnogi
ondašnji omladinci i kulturnjaci bivše nam zajedničke domovine.
Danas je, među obiljem spomenika koji se nalaze u dolini rijeke
Sutjeske, jedan od najupečatljivijih obilježja vandalizma i neshvatljive
ideologije spržene zemlje.
Glas BiH | Broj 155 | Januar-Mart 2011
3
Fe|a Isovi}, scenarist serije „Lud, zbunjen, normalan“
Nije lako živjeti sa Fazlinovi}ima
Alema Pendek, novinar Oslobo|enja
„Ne želim predviđati da li će kraj ove sezona označiti i kraj serije“, kaže
Isović.
Serija osvježena novim likovima
F
eđa Isović scenarista je
megapopularnog serijala „Lud,
zbunjen, normalan“, čija se peta
sezona već emituje na regionalnim
TV stanicama. Razgovarali smo s
njim o novoj sezoni, novim likovima,
kritikama, te o budućim planovima.
Najavljivano je da neće biti nove
sezone, ali ipak nove zgode porodice
Fazlinović su tu?
- Poslije svake sezone ja sam bio siguran
i govorio da je kraj te sezone kraj i
serije, to sam iskreno mislio i kad se
prethodna sezona završila. Međutim,
kraja serije još nema. Veliki je bio
pritisak da se serija nastavi snimati
kako od glumačke ekipe, producenata,
tako i od samih gledalaca. Da ne bih
ponovio istu grešku, za ovu sezonu
ništa neću predviđati. Vidjećemo kako
će se situacija razvijati.
Nova sezona donijela je i neke nove
likove?
- Svaka serija nakon višegodišnjeg
emitovanja traži i uvođenje novih
likova. Novi likovi najjednostavniji su
način da serija bude osvježena. Tako
je nakon više od 120 epizoda, što je
dug vremenski period za jednu igranu
seriju, došlo vrijeme da se serija
osvježi novim likovima, pa u ovoj
sezoni imamo priliku gledati, između
ostalih, i Miodraga Krivokapića i
Mariju Omaljev - Grbić. U novoj
sezoni unijeli smo i neke dramaturške
izmjene, tako se Damir odselio,
oženio, dobio sina, Faruk i Ajna žive
zajedno kod Izeta, a sve to stvara nove
scene koje će, nadam se, kao i do sada
biti zanimljive našim gledateljima.
4
Koliko je teško pisati scenarij za
jednu ovakvu seriju?
- Svaki posao je i težak i lak. Zavisi
samo sa koliko uzbuđenja prilazite
jednom poslu, koliko mu se predate.
Ipak, mogu reći da nije nimalo lako
živjeti sa Fazlinovićima već 5-6
godina.
„Lud, zbunjen, normalan“ je u
prošlim sezonama izazivao kako
oduševljenje, tako i kritiku, pa ste
dobili mnogo pisama, a sve zbog
pojavljivanja krmeta u seriji?
- Ovdje je pravilo da čim postignete
kakav-takav uspjeh, možete očekivati
i određene kritike. Nekom se serija i
ono što radimo sviđa, nekome ne. Sve
Glas BiH | Broj 155 | Januar - Mart 2011
su to normalne pojave koje ne treba
uzimati previše ozbiljno.
Kakvi su vam dalji planovi,
pripremate li neku novu seriju ili
film?
- U toku su pripreme za snimanje filma
„Halimin put“, za koji sam napisao
scenarij. Snimanje bi trebalo početi
u septembru. Sad je u toku kasting
glumaca, biraju se lokacije snimanja.
Nadamo se da će naredne godine, u
ovo vrijeme, film biti završen. Riječ
je o tragičnoj drami, o majci koja
je izgubila dijete u ratu i koja traži
njegove kosti, ali je traženje otežano
jer ona nije bila njegova biološka
majka. Dijete je bilo usvojeno.
Iz Bosne i Hercegovine
Udruženje Kupujmo i koristimo
domaće kvalitetno proizvedeno u
BiH
Borba za mjesto na policama
tržnih centara
„BiH ima dosta dobrih kvalitetnih
proizvoda ali zbog najezde stranih
proizvođača mnogi od njih ne mogu
ni da pronađu svoj put do polica i
kupaca“, kaže predsjednik Udruženja
Admir Kapo
Udruženje ”Kupujmo i koristimo domaće
kvalitetno proizvedeno u BiH” osnovano
je 2004. godine s ciljem pomoći domaćim
firmama da pokrenu veće proizvodne
kapacitete, što bi za posljedicu imalo
godišnji odmor, kupuju domaće.
„Ta je akcija imala dosta efekta, a inače,
prema našim istraživanjima, mnogo više
se domaći proizvodi kupuju ljeti kad
u BiH stižu naši ljudi iz inostranstva“,
istakao je Kapo.On je dodao da se ipak
polako mijenja i svijest bh. Građana, te
je evidentno da se iz godine u godinu
građani sve više okreću domaćim
proizvodima.
„Ipak, u BiH dominiraju strani trgovački
centri i bh. proizvođači se sa svojim
proizvodima teško probijaju do njihovih
polica. Mada je Zakon o unutrašnjoj
trgovini regulisao da veliki trgovački
lanci u Federaciji BiH moraju u ponudi
imati 50 posto domaćih prehrambenih
proizvoda, svjesni smo da to u praksi još
nije zaživjelo. Tržni centri to pravdaju
nedostatkom
kvalitetnih
domaćih
proizvoda, ali to nije tako“, naglasio je
Kapo.
On je dodao da bh. vlasti ne smiju
popustiti, moraju primijeniti ovaj zakon
do kraja i zaštititi domaće, a ne strane
proizvođače.
„BiH ima dosta dobrih, kvalitetnih
proizvoda, ali zbog najezde stranih
proizvođača mnogi od njih ne mogu ni
da pronađu svoj put do polica i kupaca.
Država to mora riješiti“, kaže Kapo.
On je dodao da i kad se bh. proizvod nađe
na policama u nekim tržnim centrima,
marža na taj proizvod je tako velika
da je on mnogo skuplji od proizvoda
drugih proizvođača i samim tim je
nekonkurentan.
Kad su u pitanju buduće aktivnosti,
Udruženje će u narednom periodu
u saradnji sa Vanjskotrgovinskom
komorom BiH organizovati nekoliko
sajmova i bazara, a nedavno su uz pomoć
naših ljudi iz inostranstva i domaćih
kompanija obezbijedili i pakete pomoći
za porodice iz Goražda koje su bile
pogođene prošlogodišnjim poplavama.
Rodoslov.ba
sve osobe zainteresovane za istraživanje
svog porijekla i u tome im pomoći,
od pružanja osnovnih informacija o
istraživanju pa do kreiranja porodičnog
stabla na osnovu prikupljenih podataka.
„Do sada imamo istraženih više od 200
porodica i nova knjiga „Naši korijeni:
od rodonačelnika do savremenika“, je
ovih dana došla do čitalaca. Knjiga kroz
šezdesetak interesantnih priča govori
o porodicama i rodovima, a sve
je ilustrovano starim porodičnim
fotografijama i rodoslovima“, kazao
nam je Čehajić.
Interes za ovaj web portal je veliki, te
svakodnevno bilježi više od hiljadu
otvaranja, a javljaju im se ljudi iz
svih krajeva svijeta koji se interesuju
o porijeklu svoje porodice ili im
šalju svoja porodična stabla.
„Rodoslov.ba je edukativnoinformativni portal koji vam
daje informacije o pojedinim
porodicama, ali i sve ostale novosti.
Kroz edukativni dio portala možete
saznati kako istražiti porijeklo svoje
porodice, odakle trebate krenuti u
istraživanje, koji su vam dokumenti
za to potrebni“, pojasnio je na kraju
Čehajić.
Izradite svoje porodi~no stablo
Rodoslov je obiteljsko/porodično
stablo koje pokazuje historiju
porodične loze, sastavljeno od
imena i prezimena osoba te datuma
rođenja, vjenčanja i smrti.
rješavanje barem jednog dijela društvenih
problema.
Do sada je Udruženje u saradnji, kako
sa vladinim, tako i sa nevladinim
organizacijama, organizovalo brojne
akcije i sajmove koji su imali za cilj da
pokažu javnosti da i u BiH ima kvalitetnih
proizvoda čijom se kupovinom pomaže
kako BiH, tako i razvoju bh. privrede i
otvaranju novih radnih mjesta.
Prema
riječima
Admira
Kape,
predsjednika
Udruženja,
građani
iz dijaspore koji ljeti dođu u BiH
značajno poprave promet domaćim
proizvodima. Tako je Udruženje 2009.
godine sa Ministarstvom vanjskih
poslova BiH imalo akciju gdje su
putem bh. diplomatsko-konzularnih
predstavništava proslijedili jedan letak,
poruku našim građanima koji žive u
inostranstvu da, kada dođu u BiH na
Od
prošle
godine i Bosanci
i
Hercegovci
imaju web stranicu na kojoj
mogu
izraditi
svoje porodično
stablo ili više
saznati o samoj
svojoj porodici.
U maju prošle
godine
pokrenuta
je
web
stranica
www.rodoslov.ba, koja je nastala na
osnovu knjige „Čitanje porodičnog
stabla“, koja aktuelizira istraživanje
starih porodica i rodova u BiH, a čiji je
autor i urednik portala Raif Čehajić. Cilj
pokretanja web stranice bio je okupiti
Glas BiH | Broj 155 | Januar-Mart 2011
5
Šta to najavljuju Merkelova, Cameron i Sarkozy?
Multikulturalno društvo – utopija ili ne ?
Da li slučajno ili po dogovoru, Merkelova, Cameron i Sarkozy, ne baš upakovano u staniol, u
različito vrijeme ali isto i na istu temu, najavljuju promjene u društvu zbog propalog multi-kulti
društva. Promjene usmjerene na izbjeglice ili doseljenike
Muharem Nezirevi}
K
ao hipnotiziran prilijepim
se uvijek na informacije o
izbjeglicama ili doseljenicima
bez obzira na to odakle i iz koje
zemlje dolazile. Najprije radi toga
što suosjećam sa svim izbjeglicama
i prognanicima a zatim što iz
iskustva znam da se odnosi prema
doseljenicima šire kao plimni val iz
jedne u ostale države, osobito Europske
unije. Skoro je pa nemoguće da se nešto
zabrani u jednoj od europskih država
a da se takva zabrana ne zahtijeva kroz
određeno vrijeme i u drugim državama.
Međutim, moram priznati da me
iznenadila njemačka kancelarka Angela
Merkel kada je oktobra prošle godine
otvorila Pandorinu kutiju a time i
oštru debatu o useljeničkoj politici.
Govorila je mladima vodeće Kršćansko
demokratske partije naglasivši tom
prilikom, da masovno useljavanje vuče
nadolje njemački socijalni sistem, da
je propala integracija i da je neuspjelo
multi-kulti društvo.
Je li to po~etak težnje ka asimilaciji?
Prema
različitim
stavovima
i
raspravama više je razloga što je
Merkelova otvorila Pandorinu kutiju
o useljeničkoj politici i neuspjeloj
integraciji što je najviše usmjereno na
muslimane iz Turske i arapskih zemalja.
Prvi je što Njemačka nije više mogla da
šuti o problemima s kojima se susreće
zbog doseljenika i neuspjele integracije.
Masovnim useljavanjem došlo je i do
promjena u društvu. Desničari navode
brojne probleme za koje su najveći
“krivci” izbjeglice ili doseljenici.
Politička igra Angele Merkel tumači
6
se kao pokušaj da stiša brojne kritike
ili da ublaži unutarnje političke
probleme u okviru svoje stranke. Ona
ne kritikuje masovno useljavanje nego
dosadašnji način pokušaja stvaranja
multikulturalnog društva što je potpuno
neuspjelo. ”Kada smo šezdesetih godina
primili veliki broj useljenika, lagali smo
sami sebi govoreći da će oni uskoro
kući. Međutim, oni stanuju još uvijek
s nama, jedni uz druge, pretvarajući
da je sve med i mlijeko. To je potpuni
neuspjeh.”
Ona time ne misli da treba zaustaviti
useljavanje niti da bi trebalo donositi
program povratka doseljenika. Ona
želi da, primjerice, njemačke Turke
učini manje Turcima. Ona predlaže
povećanje napora da se etnički
minoriteti integriraju u njemačko
društvo.
Turski premijer Erdogan je pozvao
turske useljenike da ostanu Turci jer
ljudska prava garantiraju svakom
narodu da zadrže svoj kulturni
identitet. Ujedno on poziva Turke u
Njemačkoj da uče njemački jezik i da
postanu dio njemačkog društva.
U svemu ovom teško je razlučiti čta
su težnje aktuelne politike u nekoj od
zemalja gdje živi veliki broj doseljenika,
šta su sociološki i kulturoteoretski
pojmovi, a šta je opet sudar različitih
kultura
u
aktuelnoj
političkoj
situaciji. Najteže je procijeniti šta je
šta prouzrkovalo; stvarno stanje ili
političke težnje.
Ni Švedska nije pošteđena svih tih
pojava i rasprava koje su se udomaćile
u Njemačkoj, Francuskoj, Holandiji ili
Engleskoj. Koliko god bilo ideala, makar
u javnim istupima o multikulturalnom
Glas BiH | Broj 155 | Januar - Mart 2011
društvu, toliko ima i kritika sa različitih
strana. Višekulturalnost se kritikuje
jer navodno pojačava granice i dijeli
društvo na ”mi” i ”oni”. Manje od
četvrtine Šveđana (23 procenta) želi
stanovati na području karakterističnom
po kulturološkoj i etničkoj različitosti.
Još, sa sigurnošću možemo reći, nije
data jasna definicija pojma integracije.
U praksi, što se više zaboravi i potisne
svoj identitet, laički se smatra bolje
integriranim.
Potreban jasan osje}aj zajedni~kog
nacionalnog identiteta otvorenog za sve!
Britanski premijer David Cameron
otvoreno je priznao
početkom
februara ove godine da je propalo
multikulturalno društvo, a zatim je i
francuski predsjednik Sarkozy slijedio
mišljenja Merkelove i
Camarona,
tražeći od doseljenika da budu više
Francuzi, odnosno da se više osjećaju
Francuzima nego pripadnicima naroda
zemalja iz kojih su došli.
Otvoreno se najveće kritike upućuju
doseljenicima muslimanima koji se,
kako navode ova tri državnika, nisu
uspješno integrirali u društva zemalja
u kojima žive. Međutim, Cameron
ne misli da treba zbog toga zaustaviti
useljavanje u Englesku. Takođe je
otvoreno rekao da treba razlikovati
islamski ekstremizam od muslimanske
vjere.
”Neki tvrde da su Zapad i islam nespojivi
i da je došlo do kolizije ili sudara
između te dvije civilizacije. Zatim,
neki bi da se mi izoliramo, odnosno
okrenemo glavu od muslimanske
religije. Fašisti žele da ih protjeramo iz
zemlje ili da zabranimo izgradnju novih
džamija kao što je predloženo u nekim
dijelovima Europe. Takvi ljudi stvaraju
islamofobiju i ja odbacujem njihove
”argumente”, rekao je Cameron.
”Mi trebamo jasan osjećaj zajedničkog
nacionalnog identiteta otvorenog za
sve. Kakav bi to zajednički nacionalni
identitet mogao biti otvoren za sve?
Najprije, doseljenike obavezati učenju
engleskog jezika a škola bi obrazovala
za zajedničke vrijednosti društva”.
Šta je mislio pod zajedničkim
vrijednostima?
To su ljudska prava, religija, polna
naklonost, jednakost pred zakonom,
demokratija i integracija umjesto
segregacije.
Međutim,
mnogi,
osobito muslimani, strepe od pojma
”zajedničkih osnovnih vrijednosti” i od
toga šta se tu krije.
Dakle, David Cameron, premijer
Engleske, otvoreno je rekao da se
odustaje od multikulturalnog društva.
”Muslimani se moraju prilagoditi
osnovnim vrijednostima društva.
Pasivna tolerancija između grupa u
segregiranom društvu nije uspjela i
grupe koje ne budu ispunjavale ove
zahtjeve neće dobiti materijalnu
potporu. U vrijeme državne doktrine
o državnoj multikulturalnosti, gdje
smo podsticali da različite kulture žive
svoj život, izdvojene jedne od drugih
i iz društva, iza nas je, odnosno to je
neuspjelo i mi ćemo to mijenjati. ”,
rekao je Cameron.
Kako i hoće li se stavovi ova tri velika
političara, odnosno triju vodećih
zemalja u Europskoj uniji odraziti i
na ostale zemlje, teško je sada nešto
konkretno reći jer takve promjene
iziskuju nešto duže vrijeme. Sigurno
je, međutim, da hoće jer su i dosadašnji
brojni primjeri iz sličnih oblasti zorno
dokazivali da se refleksije iz jedne
države širi na druge, osobito ako dolazi
iz velikih i uticajnih zemalja. Nije prvi
put da se oštre žaoke upućuju prema
doseljenicima i sporoj integtraciji u
društvo. U tome je baš osnovni problem;
šta se podrazumijeva pod integracijom.
Na jednoj strani postoje ljudska prava,
a time i pravo na slobodno izražavanja
svoje kulture, a na drugoj društvo u
kojem se živi, gdje se često nešto mora i
žrtvovati od svojih običaja i tradicije da
bi se prolagodilo tom društvu.
Asimilacija ili integracija
Pokušajmo razjasniti pojam asimilacije
i time opet pokušati naći razliku
između asimilacije i integracije te
nakon toga eventualno bolje razumjeti
namjere Merkelove, Camerona i
Sarkozyja. U običnom razjašnjavanju
pojma asimilacije, navodi se da to
znači da se minoritet utapa u majoritet.
Da to znači zaboraviti svoje običaje,
stanovanje, maternji jezik, kulturu…
Kako onda biti integriran u neko
društvo a ne odricati se svoje kulture,
jezika i običaja? To nije nemoguće,
čak nije ni teško ostvarivo, gdje su
različite etničke grupe, sa različitom
kulturom u takvom odnosu da su u
zajedničkoj političkoj cjelini. Etnička
višekulturalnost
podrazumijeva
kulturološki pluralizam.
Sociolozi integraciju tumače kao
jedinstvo različitih dijelova u jedan
veliki dio. Ta riječ se može koristiti
da bi se objasnio željeni cilj ili stanje
jedne cjeline kojoj se teži, odnosno
proces koji vodi do željenog cilja.
Europska integracija je približavanje
europskih zemalja politički,ekonomski
i kulurološki.
Mi smo najčešće skloni tome da
kritikujemo sve što dolazi od nas
samih i nije tako rijetko da u tome
pretjerujemo. No, prateći kretanje u
Europi i u svijetu, ne mogu, bez obzira
na to koliko to zvučalo hvalisavo, a da ne
kažem koliko su Bosanci i Hercegovci
pravi primjer uspješne integracije i to
na najbolji način. Nema skoro zemlje
u Europi koja se žali na Bosance i
Hercegovce da su eventualno lijeni, da
neće da rade, da ne znaju jezik, kulturu
i običaje zemlje u kojoj žive i slično.
”Upozorenja” Merkelove, Camerona
i Sarkozyja mogu kao posljedicu
imati prilične promjene u odnosu
prema doseljenicima, osobito u okviru
zemalja članica EU. Mogu, a ne moraju.
No, dobro je ipak na vrijeme znati
kakve su težnje vodećih zemalja EU
i kakav je stav prema doseljenicima,
osobito muslimanima. Biti u jednoj
zemlji doseljenik, znači ujedno i
prilagođavanje novoj sredini, novim
običajima, jeziku i kulturi što nikako
ne znači i odricanje svoga identiteta.
To niko i ne zabranjuje. Samo,nikako
ne bi bila dobra krajnost u bilo kojem
pravcu; zaboravljanja svoga identiteta,
kulture i običaja, a niti neprihvaćanje
društvenih normi zemlje u kojoj su
doseljenici dobili utočište.
Glas BiH | Broj 155 | Januar-Mart 2011
7
Historijski politi~ki dogovor u Švedskoj
Utvr|ena dugoro~na i humana
doseljeni~ka politika
Muharem Nezirevi}
Vladajuća alijansa i Miljöpartiet
(Stranka zelenih) dogovorili se o
zajedničkoj doseljeničkoj politici Uvodi se četvrta sudska instanca
- Lakše do spajanja porodica Dogovorom zatvorena vrata uticaju
Sverigedemokraterna (švedski demokrati), stranke koja je neprijateljski
raspoložene prema strancima -
Š
vedska vlada, odnosno vladajuća
građanska alijansa, dogovorili su
sa Strankom zelenih (Miljöpartiet)
dugoročnu suradnju o doseljeničkoj
politici. U četvrtak, 3. marta, održana
je zajednička konferencija za novinare
na kojoj su saopćene osnove buduće
suradnje. Švedski premijer Fredrik
Reinfeldt ovaj dogovor naziva
historijskim jer je osnova za ”human
i pravno siguran red u doseljeničkoj
politici što je ujedno i zatvaranje vrata
neprijateljski raspoloženim snagama
prema doseljenicima.” Reinfeldt je
ovdje mislio na Sverigedemokraterna i
njihov politički uticaj.
Na konferenciji za javnost govorili su i,
između ostalih, ministri Jan Björklund
i Göran Hägglund, Maud Olofsson,
Tobias Billström, te lider Stranke
zelenih Maria Wetterstrand.
Do sada je bilo problema u vezi sa
spajanjem familija zbog teškoća oko
identifikacije osoba. Dogovorom će
se proširiti mogućnosti identifikacije
članova familija primjenom DNKanalize. Dio dogovora obuhvata i
skrivenu djeca bez potrebnih papira
koja dobijaju pravo da pohađaju školu.
Primjena novih pravila za skrivenu
djecu trebala bi početi 2012-te godine.
U maju ove godine trebalo bi dabude
8
gotov prijedlog odredbi kojima bi
se onima koji u Švedskoj borave bez
odgovarajućih papira omogućila i
zdravstvena zaštita. Prema ovom
historijskom dogovoru za doseljenike,
trebalo bi da se uvede i četvrta sudska
instanca čijim bi se radom skratilo
vrijeme obrade zahtjeva za dobijanje
boravišne dozvole.
I ranije je bilo pokušaja dogovaranja
zajedničkog političkog djelovanja
između Vlade i Stranke zelenih,
ali bez nekih vidljivih rezultata.
Međutim, prevladala je švedska
humana
doseljenička
politika,
te je jedan od osnovnih razloga
dogovora bilo zaustavljanje djelovanja
Sverigedemokraterna i eventualnog
provođenja doseljeničke politike te
stranke. Zatim, jedan od razloga je i
reguliranje, odnosno ”omekšavanje”
pravila spajanja porodica. U dosadašnjoj
praksi postavljani su oštri zahtjevi što
je dovodilo do razdvajanje najbližih
članova familija. Traženje zaštite i
bježanje od rata, progona i potlačenosti
su osnovna ljudska prava koja treba
njegovati, rečeno je, između ostalog , u
obrazloženju motiva Stranke zelenih. U
Europi se diskutira na tu temu i negdje
donose mjere kojima se ograničavaju
takva prava. Švedska je odabrala
drugi put. ”Mi želimo kombinirati
otvoreni azil i doseljeničku politiku sa
uspješnom integracionom politikom”,
stoji u obrazloženju Stranke zelenih.
Bilo je različitih komentara političara na
ovaj dogovor. Naravno, najveće kritike
su upućene od Sverigedemokraterna.
Partija ljevice je prigovorila da je
ovim dogovorom manje ostvareno u
poboljšanju doseljeničke politike nego
što je zahtijevano u ranijoj zajedničkoj
suradnji lijevog bloka stranaka (Stranke
zelenih, Socijaldemokratske stranke i
Partije ljevice).
”Mislim da smo dogovorom postigli
dobre rezultate što je bitno za nastavak
suradnje. Vidimo jedan broj pozitivnih
izmjena
dosadašnje
doseljeničke
politike i u tom pravcu ćemo suradnju
i nastaviti”, izjavila je lider Stranke
zelenih Maria Wetterstrand.
Švedska najbolja - teoretski
Prema jednoj međunarodnoj studiji (treće izdanje Migrant
Integration Policy Index) ocjenjuje se da zakoni u Švedskoj pružaju
najbolje pretpostavke izbjeglicama ili doseljenicima da se integriraju
u švedsko društvo. Najbolje ocjene Švedska je dobila na osnovu
zakona kojima se regulira tržište rada, zatim spajanje porodica i
u oblasti borbe protiv diskriminacije. Međutim, kod reguliranje
stanovanja izbjeglica, obrazovanja i državljanstva, nisu dobijeni tako
dobri rezultati
Glas BiH | Broj 155 | Januar - Mart 2011
Likovi aktivista
Profesionalac u amaterizmu
Idriz Tur~inhodži}
Fikret Tufek
K
ada
je
1970-tih
tada
najpopularniji Yu-pjevač Miki
Jevremović otpjevao „Ko će
sutra te suze da čuva“, pjesma je odmah
postala hit, a banjalučkom čaršijom se
pročulo da je tekst i muziku napisao
njihov, profesionalni tada mlađani
muzičar, Idriz Turčinhodžić. I dok mu
je brat Atif već svirao u najpopularnijem
orkestru Omera Pobrića, banjalučka
porodica Turčinhodžića imala je tako
čak dva muzička asa.
Idriz Turčinhodžić je od malih nogu
u muzičkim vodama, profesionalno
školovan, pa je tako završio nižu i
srednju muzičku školu u Banjaluci i Prvi
stepen Muzičke akademije u Sarajevu,
gdje je završio i teoretski dio nastave na
Pedagoškoj akademiji. Profesionalno
svira čak pet instrumenata: klavijatura,
harmonika, gitara, klarinet i saksofon.
Turčinhodžić je u Novom Travniku bio
sedam godina direktor Niže muzičke
škole, a najplodnije muzičke godine
ostvario je u više od deset godina
rada u KUD „Budućnost“ u Gornjem
Šeheru u Banjaluci, gdje je bio i
direktor. Ko poznaje prijeratni muzički
život Banjaluke o njemu je nemoguće
govoriti bez Idriza Turčinhodžića i
njegove suradnje s brojnim pjevačima
i svirke u orkestrima. Primjera radi,
organizirao je godinama Dječji šlager
u Banjaluci i Bosanskoj Gradišci, gdje
mu je npr. gost bio Dragan Laković,
tada popularni dječji pjevač. Zbog
rata je Turčinhodžić morao napustiti
rodnu Banjaluku i 1994. godine došao
je u Malmö. Odmah se angažirao u
udruženju „BiH82“ gdje je oformio
sekcije, a za suradnicu u folkloru doveo
Aišu Fejzić. Tu je proveo šest godina i
cijelo to vrijeme organizirao veoma
uspješno Dječji festival uzrasta 7-14
godina. Tada se učenica Lejla Fejzić
plasirala pjesmom „Višegrad se sjeća
mene“ na Sarajevski dječji festival, na
kojem nažalost zbog brojnih razloga
nije bila. Turčinhodžić je nakon toga
radio profesionalno kao muzičar pri
NBV Skåne dvije godine sa bh. djecom
u svim mjestima.
Nakon toga sedam godina je bio
u udruženju „Bosanska krajina“
i četiri godine u bh. udruženju
„Sarajevo“
Malmö,
gdje
je
dvije godine bio i predsjednik.
Na svim prijeratnim kao i nastupima u
skandinavskim zemljama nikad nisam
nastupio na plejebek (sa trake), već
stalno uživo. Bezbroj nastupa je iza
mene, između ostalog na gotovo svih
15 regionalnih i saveznih takmičenja
u kulturi u Švedskoj. Ovdje u
Švedskoj sam snimio dva CD-a i jednu
videokasetu i sve rasprodano dok je
snimljeno.
Veoma si angažiran?
- Da, u Malmöu („Sarajevo“, obučavam
10 djece), Trelleborgu („BiH“ folklor
i solisti) i Landskroni („Ljiljan“, 12
djece). Učim djecu na instrumentima
ili dajem pomoć u korepeticiji folklora.
Formirao sam Dječji orkestar koji se
pročuo u Švedskoj, tu su dvije postave
folklora za koje uživo sviramo muziku,
a imamo soliste narodne i zabavne
muzike.
Šta
trenutno
posebo
pri
p r e m a š ?
Pripremam Dječji
festival,
najprije
Skåne regija, biće
u aprilu ili maju, u
čemu me podržala
regionalna
organizacija bh. udruženja, a onda istu
manifestaciju na
nivou Švedske, koja
će biti u maju ili
junu, u čemu me
podržava
Savez
bh.
omladine
u Švedskoj. Sa
Dječjim orke-strom
sam pripre-mio 12
melodija, priredba će biti održana u tri
grada, a djeca će dobiti nagrade...
Idriz Turčinhodžić je nezaobilazno
i respektabilno ime profesionalnog
muzičara u kulturnom amaterskom
radu s bh. mladima u Švedskoj i kao
takav za pamćenje i primjer drugima.
Glas BiH | Broj 155 | Januar-Mart 2011
9
Raport iz udruženja
Una” Ljungby domaćin Godišnje skupštine BHRF-a
”SVE ZA Be i Ha”
Muhamed Mujaki}
U
još ratnoj 1995. godini u
mjestu
Ljungby(Ljungbi)
formirano je bh. udruženje
pod nazivom ”Una”. Ovo udruženje
aktivno je i danas, a ove godine dobilo je
veliku čast da bude domaćin jubilarne
Dvadesete godišnje skupštine Saveza
bosanskohercegovačkih udruženja u
borcima Sedmog i Petog korpusa
Armije RBiH u vrijeme zimskih
ofanziva. Sa mještanima Kalesije kod
Tuzle uspostavljena je saradnja putem
akcije ”Jedna familija jednoj familiji”
slanjem paketa sa hranom, higijenskim
potrepštinama i školskim priborom.
Ovi kontakti porodica iz Švedske i
Sadija, Gozić Vahida, Hodžić Zilha,
Komić Nermina, Murić Senada, Jujić
Selma, Tabaković Halisa, Isović Jasna,
Zahirović Edina, Ramadani Sadeta,
Džanić Maida i Hodžić Alma.
Uz prezentaciju bosanske kuhinje
udruženje se pre-dstavlja i svojom
folklornom grupom. Ovu sekciju
Švedskoj.
Osnivač i prvi predsjednik udruženja
bio je Ahmo Bogilović koji je u Švedskoj
radio još od početka 60-tih godina. Sva
aktivnost tih prvih dana, a i kasnije, bila
je u znaku humanitarne aktivnosti na
prikupljanju pomoći domovini Bosni
i Hercegovini. Članovi udruženja bili
su i sami prognanici i izbjeglice i znali
šta znači pomoć napaćenom narodu.
Osim novca prikupljala su se i druga
potrebna sredstva. Sa bolnicom u
Växjöu (Vekšje) uspostavljen je kontakt
i dobijena rashodovana pomagala
za invalide su opravljana u vlastitoj
režiji i slana u BiH. Veliku pomoć u
transportu pružao je Suljo Halalkić.
Posebno su bile značajne akcije pomoći
Kalesije traju i do danas. Jedan od oblika
prikupljanja humanitarne pomoći bili
su i razni koncerti sa kojih je prihod
upuäivan u BiH za liječenje ratnih
invalida, a ugošćeno i pomognuto je
KUD ”Živinice” iz istomenog mjesta
ispod legendarnog Konjuha.
Veoma dobru saradnju ”Una” ima sa
obrazovnom organizacijom ABF i
među najaktivnijim su udruženjima na
godišnjoj manifestaciji ”Lika – Olika”
(Slični – Različiti). Na ovoj manifestaciji
su najaktivnije članice sekcije žena:
Mlivić Fata, Rastoder Nafija, Jujić
Senada, Hadžić Džemila, Jujić Amira
(Seka), Ćelebija Sanela, Rastoder
Velida, Rošić Sabina, Kujundžić Sabina,
Bekteshi Selima, Jujić Halida, Mlivić
je od početka vodio Orhan Jujić, a
njegovim preseljenjem u Värnamo
rad je nastavio Boško Osap. Muški
dio ”Une” najaktivniji je za 8.
mart – Međunarodni dan žena.
Za organizaciju ove manifestacije
su uvijek spremni: Hodžić Suad,
Mlivić Izudin, Jujić Sead, Šabić Velid,
Kujundžić Suad, Hodžić Samir, Jujić
Nihad, Mlivić Ajdin, Rastoder Edin,
Džonlić Maid, Jujic Orhan, Komić
Elvis, Smajić Senad i Mujaković Almen.
”Una” sa još nekoliko udruženja koristi
prostorije nekadašnje Hammarskolan,
gdje ima prostora za druženja, zabavu,
a i utakmice BiH reprezentacije mogu
se gledati na velikom ekranu. Svim
učesnicima Godišnje skupštine ”Una”
želi srdačnu i toplu dobrodošlicu.
10
Glas BiH | Broj 155 | Januar - Mart 2011
U Gislavedu po starom
Sadeta Muri}
I
ove godine u Gislavedu sve po
starom, a ujedno živo i s puno
zanimljivih događanja. Po starom,
jer smo mišljenja da dobar kurs i način
rada ne treba mijenjati. Aktivnosti
se proširuju i obogaćuju, članstvo se
angažuje u skladu sa svojim interesima i
mogućnostima, a saradnike prihvatamo
iz svih sredina i organizacija koje dijele
naše opredjeljenje za dobro Bosanaca i
Hercegovaca u Švedskoj.
Godišnja skupština udruženja ”BiH”
održana je 30. januara. Veliki interes
za funkcije s odgovornošću je riješen
izborom brojnijeg GO udruženja. Od
deset članova GO čak sedam je žena,
koje su, naravno, održale i skupštinu
svoga Aktiva.
Naročit akcenat u našem udruženju
stavljamo na rad s djecom i omladinske
aktivnosti.
Sport i rekreaciju krasi već godinama IF
„Bosna“ koja se uspješno nosi u Diviziji
IV. Važno je takođe napomenuti
da djeca i odrasli mogu u našim
prostorijama da se zabave bilijarom,
zajedničkim
gledanjem
važnih
sportskih
događaja,
šahom
i
drugim
društvenim igrama, da
žene imaju jedanput
sedmično rekreativnu
gimnastiku, zajedničku
šetnju prirodom i
slično.
Siromašni,
stari,
bolesni, ljudi u žalosti,
naši sugrađani bez
statusa u Švedskoj,
primali su svih ovih godina pomoć
od naše humanitarne sekcije. Samo u
zadnja dva mjeseca poslali smo u Bosnu
i Hercegovinu blizu 18.500 kruna.
Saradnja sa NBV-om traje već dugi niz
godina i na obostrano zadovoljstvo. Ta
organizacija nam je prva pružila ruku
saradnje i pomoći. To se očituje naročito
u raznim vidovima obrazovanja i
pripremanja za vođenje sekcija i
angažovanje svih uzrasta u udruženju.
Vrlo je znatna ekonomska, materijalna i
organizacijska pomoć koju dobijamo za
kulturne manifestacije u našoj sredini.
Drog- och mobbningpolicy je već niz
godina dio našeg godišnjeg plana i
kroz taj rad imamo vrlo dobru saradnju
sa komunom u kojoj živimo. Takođe
smo kroz tu saradnju već par godina
društveno angažovani kroz oblik
noćnog dežuranja u gradu u kasnijim
večernjim satima, tzv. nattvandring.
Bosansko-hercegovačka
dopunska
škola je ove školske godine startovala
sa 67 učenika od predškolskog
uzrasta do osmog razreda osnovne
škole. Udruženje čini sve da se ovoj
djeci omogući dodatni rad i da što
bolje osjete ljepotu bosanskog jezika.
Odmah poslije sastanka Odbora za
školstvo počeli smo i sa pripremama za
školsko takmičenje koje će biti održano
u okviru Savezne smotre u Halmstadu.
Gosti iz Slovenije
Jedna od važnijih ovogodišnjih
aktivnosti udruženja ”BiH” Gislaved,
a u sklopu saradnje sa Savezom
bh.udruženja,
je prijem jednog
bosansko-hercegovačkog
udruženja
iz Slovenije. Primamo ih u goste 12.
maja, a kod nas će boraviti do 17. maja.
Planirano je da gostuju u toku Savezne
smotre i velika im je želja da tom
prilikom pokažu svoje mogućnosti na
sceni u Halmstadu
Glas BiH | Broj 155 | Januar-Mart 2011
11
Vikend za pamćenje u Norrköpingu
^etiri zvijezde, dvije no}i!
Elvira Rahić, Enes Begović, Halid Bešlić
i Mladen Vojičić-Tifa u samo dva dana,
25. i 26. februara, održali su koncerte
u Norrköpingu. Događaji za koje se
tražila karta više.
Prve večeri u BKC-u Norrköping
svi prisutni uživali su uz odličan
nastup Elvire Rahić i Enesa Begovića.
Dino Merlin-BiH, Eurosong
10. maj 2011.
”Love in Rewind”
Oduševljena publika plesala je i pjevala
uz njihove najbolje pjesme do kasno
u noć. Elvira i Enes na sceni su bili
zajedno više od pola sata uz poznate
duetske pjesme, a posebno popularne
bile su ”Kad zamirišu jorgovani” i novi
hit ”Dođi na godinu”. Elvira Rahić čest
je gost u Norrköpingu, a Enes Begović
svojim prvim nastupom u BKC-u
pobrao je sve simpatije.
Nakon prve noći, bilo je vrijeme za
naredni spektakl. Dok je Tifa pravio
užarenu atmosferu uz svoje te hitove
Bijelog Dugmeta, Halid Bešlić pomalo
nervozno je u garderobi čekao na svoj
nastup.
Nedugo potom, profesionalac u svom
poslu dočekan je ovacijama u sali
Folkets park ”Borgen” u Norrköpingu.
Neumorni Halid pjevao je svoje brojne
hitove uz gromoglasnu podršku
publike. Drugu večer mogli smo
ostati duže uz naše estradne zvijezde i
uživati u svirci do gotovo dva sata iza
pola noći. Norrköping je još jednom
u samo dva dana bio centar muzičkih
dešavanja za sve ljude koji vole njih!
Bili su to Elvira, Halid, Enes i Tifa.
E. Z.
je odgovorio: ”Idem da pobijedim!“
Pjesma ”Love in Rewind” već je dobila
dobre ocjene i veoma je gledana na
internetu. Merlin će, dakle, pokušati
dovesti Eurosong u Sarajevo, a mi ćemo
se spremiti za glasanje – 10. maj prva
polufinalna večer, a onda u finale! E. Z.
"Love in Rewind" pjesma je s kojom
će Dino Merlin predstavljati Bosnu
i Hercegovinu na 56. Eurosongu.
Ove godine popularna muzička
manifestacija održaće se u Njemačkoj.
Dino je svoju pjesmu premijerno
predstavio u „BH Eurosong showu“ na
BHT-u.
Za našeg pjevača i kantautora biće to
pravi izazov, nastupati sa pjesmom na
engleskom jeziku. Bosanska verzija
pjesme pod nazivom ”Sito” će uskoro
biti snimljena a moći ćete čuti ovu
pjesmu i na francuskom jeziku. Na
pitanje šta očekuje od takmičenja, Dino
12
Glas BiH | Broj 155 | Januar - Mart 2011
KUD „Dukat“ gostovao u Jesenicama
Još jedna uspješna turneja
Šeherzada Cucovi}
N
esumnjivo najbolji bh. folklorni
ansambl u Skandinaviji - KUD
„Dukat“ iz Göteborga još
jednom je imao gostovanje u jednoj
od evropskih država. Ovo, kao i sva
ostala gostovanja, organizovao je
Faik Saltagić, čovjek koji je zaslužan
što je „Dukat“ prije petnaest godina
započeo svoj uspješan hod. Faik je
svojim „vezama” stupio u kontakt sa
Bosancima i Hercegovcima u Sloveniji,
tačnije u Jesenicama, pa je ubrzo
uslijedio poziv da „Dukat“ bude gost
Kulturno sportskog društva Bošnjakov
„Biser” iz Jesenica.
Bosna i Hercegovina u Jesenicama
Ispred prostorija kluba 15. decembra
okupljaju se članovi KUD-a ”Dukat“
Uzbuđenje je sve veće i veće i samo
se čeka autobus, pa da se krene put
Slovenije. Hladan decembarski dan,
a članovima podmlađenog anambla
je tako toplo, toplo oko srca, da ne
može biti toplije. Autobus kreće. Takvo
zadovoljstvo i sreća na licima djece
ne viđa se često. Sama pomisao da će
biti zajedno pet dana čini ih srećnim i
zadovoljnim. Putovanje od Göteborga
do Jesenica protiče u najboljem redu.
Vođe puta: Murat, Amila , Dado, Jakup,
Rako i Šeherzada nemaju potrebe
da ”intervenišu". U Jesenice se stiže
16. decembra oko 21 sat. ”Dukatovi“
domaćini, Bosanci i Hercegovci koji
su našli svoje mjesto življenja u ovom
slovenačkom industrijskom gradu,
dočekuju goste raširenih ruku. Njihov
topao i srdačan prijem učinio je da se
djeca osjećaju kao da su došla u svoju
domovinu Bosnu i Hercegovinu. Slijedi
kratko zadržavanje i upoznavanje u
prostorijama kluba „Biser“, a onda
se sa svojim domaćinima odlazi na
tako potreban odmor nakon dugog
putovanja. I prije nego se utone u san
nameće se pitanje nakon prvih utisaka
u ovoj slovenačkoj sredini: da li je
Bosna samo u Bosni ili je Bosna tamo
gdje smo mi?
A danas smo zbog ratne sudbine
prisutni
od sjevera Evrope do
Australije. U svakoj od zemalja u
kojima boravimo čuvamo i njegujemo
svoju bogatu kulturnu tradiciju.
Nezaboravan izlet na Bled
U petak domaćin organizuje je
zajedničku posjeta Bledskom jezeru.
Hladni povjetarac i temperatura od
minus 12 stepeni nisu dozvoljavali da
se duže zadržimo i uživamo u onome
što je priroda na sebi svojstven način
stvorila, a pedantni Slovenci sačuvali
za ove i buduće generacije. Iznad jezera
se izdižu Alpe, a na sred jezera je malo
ostrvce na kojem je sagrađena crkva. Do
ostrva se može doći samo čamcima na
veslanje. Motorni čamci su zabranjeni
da ne bi zagađivali zrak i kristalno čistu
vodu jezera. Napravili smo nekoliko
lijepih snimaka za uspomenu i vratili se
pripremama za nastup.
”Dukat“ na pozornici, publika na nogama
Koncert pod nazivom ”Veče bosanske
pjesme i igre” održan je u prepunoj
dvorani kina Železar u Jesenicama.
Osim gostiju iz Švedske u programu
su nastupili izvođači domaćeg
KUD-a „Biser“, te kao solisti Hakija
Muminović („Biser“-Jesenice), Maša
(„Sevdah“-Ljubljana) i Irfan Cucović
(”Dukat“ -Göteborg). Publika je uživala
u bogatom programu, a vrhunac
oduševljenja bio je u trenucima kada je
”Dukat“ nastupio sa igrama ”Begovska
svita” i ”Čoček”. Publika je bila doslovno
na nogama i sa dugim gromoglasnim
aplauzom nagradila izvođače. Niko
nije bio sretniji i zadovoljniji od
Murata Hačkovića, jednog od najboljih
folklornih koreografa u Skandinaviji.
Ovacije su bile dokaz da je još jedna
generacija na putu da očuva ”Dukatovu“
reputaciju. Nastavak koncerta bio je u
prostorijama „Bisera“ i ovaj ”dodatni”
koncert potrajao je do kasnih sati.
Subota poslije podne bilo je vrijeme
rastanka sa domaćinom i povratak
u Švedsku. U trenucima opraštanja
neko se sjetio i one stare pjesme ”Hej
drugovi, jel vam žao, rastanak se
primakao”. Rastajemo se od dragih
domaćina sa puno lijepih želja i nadom
da ćemo se opet sresti. Puno vam hvala
dragi domaćini iz KUSD Bošnjakov iz
Jesenica na toplom gostoprimstvu, a
hvala i našem Faiku za nezaboravnu
uspomenu na koncert u Sloveniji.
Glas BiH | Broj 155 | Januar-Mart 2011
13
Humanitarci
Merhametli ”Merhamet”
Muharem Numanspahi}
M
uslimansko
dobrotvorno
društvo
„Merhamet“
Švedske osnovali su naši ljudi
na privremenom radu u ovoj zemlji sa
željom da pomognu narodu u Bosni i
Hercegovini tokom agresije. Merhamet
je registrovan 19.11.1992. godine, ali
je tek sljedeće godine, dolaskom većeg
broja prognanika iz BiH, počelo sa
masovnijim volonterskim radom koji
je prepoznatljiv i danas. Tada dolazi
do fuzije humanitarnih odbora, koji
su djelovali u bh. udruženjima pri
Savezu bh. udruženja i „Merhameta“, a
naknadno su i islamske zajednice, koje
su nakon formiranja na Saveznom nivou,
donijele odluku da svoje humanitarne
aktivnosti odrađuju posredstvom
Muslimanskog dobrotvornog društva
Švedske. Broj članova „Merhameta“
Švedske je u konstantnom porastu i
danas ima 9.575 registrovanih članova.
Ovaj razgovor vodimo sa Fehimom
Halilovićem,
predsjednikom
„Merhameta“ od 1996. godine i
čovjekom kome mnogi pripisuju
uspjeh našeg dobrotvornog društva.
Rad „Merhameta“ u toku rata je
veoma poznat među Bosancima i
Hercegovcima u Švedskoj. Tada se
slalo i po 20 kamiona humanitarne
pomoći u jednom konvoju, te su se
nakon raspodjele humanitarne pomoći
ovi kamioni ostavljali na korištenje
institucijama u BiH.
Poslije prestanka ratnih dejstava,
dolazi li do kakve promjene u vašem
dobrotvornom radu?
- Rad „Merhameta“ Švedske se može
podijeliti u dva perioda. Prvi period
rada je do Daytona – novembra 1995,
koji se odražavao u veoma vrijednoj
i odgovornoj aktivnosti povjerenika
na terenu. Drugi period je poslije
potpisivanju Daytona, kada su i naši
ljudi došli u situaciju da su počeli
14
dobijati zaposlenja, ali i kada se
počinje smatrati da nije više potrebno
prikupljanje i slanje humanitarne
pomoći. Činjenica koju, nažalost,
možemo još uvijek posvjedočiti je da
je tek tada bilo potrebno da se nastavi
i to u još većem obimu prikupljanje
i slanje pomoći jer je slijedila faza
obnove i održivog povratka. Tu fazu
nisu adekvatno podržale ni strukture
vlasti u Bosni i Hercegovini, pa danas
imamo veoma slab povratak ljudi. Oni
koji su se vratili uglavnom su starije
osobe i nemaju posao, odnosno nemaju
održivi povratak. Rezultat je da danas
imamo ovakvu situaciju da je sve više
ljudi ovisno o narodnim kuhinjama
ukoliko one postoje u njihovoj blizini.
Početak
tog
drugog
perioda
„Merhamet“ Švedske polako je vodio
uz nezahvalnu situaciju koja se mogla
završiti sa gašenjem njegovog rada u
ovoj zemlji. Ljudi koji su tada rukovodili
„Merhametom“ Švedske morali su
tražiti rješenje iz te situacije, koje se
temeljilo na promjeni u psihologiji
rada naše dobrotvorne organizacije.
Dakle, iz faze kada su novac prikupljali
povjerenici i uplaćivali na račun
„Merhameta“ Švedske moralo se tražiti
novo rješenje. To rješenje se zasnivalo
na direktnom obraćanju našim ljudima
za koje je preduvjet bio stvaranje baze
podataka aktivista, odnosno naših
članova. Nova psihologija se morala
zasnivati i na slobodnoj volji kao i na
učvršćivanju povjerenja kod ljudi koji
podržavaju rad „Merhameta“ Švedske.
Da bi ostvarili taj efekat, rješenje je bilo
u tome da se pošalju pisma direktno
članovima i da se uputi prijedlog o
tome šta se planira uraditi posredstvom
neke akcije, a nakon toga se informišu
ljudi i o tome kako je usmjeren novac
koji je dobrovoljno uplaćen, odnosno
prikupljen u odrađenoj akciji.
Glas BiH | Broj 155 | Januar - Mart 2011
Prva konkretna aktivnost koja se
bazirala na učvršćivanju povjerenja kod
ljudi je stipendiranje djece bez roditelja
u Bosni i Hercegovini. Dakle, na osnovu
dobrovoljne prijave stipenditora prišlo
se potpisivanju ugovora gdje se nalaze
podaci i o stipenditoru i o djetetu,
primaocu stipendije. Prema tome,
tačno se može ući u trag poslatog
novca i ako neko u tom lancu ne odradi
ono što je obećano veoma se brzo i lako
ustanovi čija je greška i ko treba da to
odradi. Sa takvim načinom se ne daje
mogućnost bilo kakvoj zloupotrebi
prikupljenih sredstava i rad je u
potpunosti transparentan. Pored toga,
stvara se ušteda koju je lako izračunati,
Fehim Halilović:"Mišljenja sam još
uvijek da je povjerenje zasnovano na
povratnoj informaciji i da se račun
mora polagati onima koji novac
daju, poštujući zakon države u kojoj
je „Merhamet“ registrovan. Nisam
oklijevao da se suprotstavim onima
koji ne rade po pravilu da onaj koji
prima sredstva u Bosni i Hercegovini
mora povratnom informacijom nama
dokazati da su sredstva namjenski
utrošena.."
jer se kompletna transakcija za 300
stipendija vrši zajedno, odnosno o
jednom trošku. Ova aktivnost traje
neprekidno sve do danas.
I nakon toliko godina mira koji
nagriza nerve, Bosna i Hercegovina
je siromašna zemlja. Na koji još
način ”Merhamet” danas pomaže
bosanskom čovjeku?
- Rad „Merhameta“ Švedske je
baziran na određenim principima
koji se zasnivaju na pokušaju da se sa
humanitarnom pomoći ”pokrije” što
veći prostor Bosne i Hercegovine. Ostali
principi su: da se pokuša udovoljiti i
različitim strukturama (djeca, odrasli,
stari i iznemogli, bolesni), da se da
podrška povratnicima, da se pojavimo
i kao humani ljudi pri katastrofama
u svijetu i time osvjetlimo svoj obraz,
jer su i ti ljudi pomagali nama kada
je to bilo najpotrebnije. To je veoma
teško odraditi a da svi budu zadovoljni,
pogotovo kada je sredstava nedovoljno.
Gledano u iznosu da se posredstvom
„Merhameta“ Švedske prikupi u
prosjeku preko 4 miliona kruna
godišnje, kada se udovolje svi nabrojani
principi, onda je to kap vode u moru
u odnosu na potrebe koje su u Bosni i
Hercegovini danas.
Darujte dvije knjige!
Apel da darujete dvije knjige zvuči
veoma skromno, ali Univerzitetu u
Sarajevu to znači mnogo. Mi ispred
BHRF-a vas molimo da ako želite
pomoći i učestvovati u projektu
„Books4 Vijećnica“ umjesto novca
pošaljete dvije knjige i pomognete
obnovu bibliotekarskog fonda
Vijećnice, a samim tim i studente
kojima su te knjige neophodne
tokom školovanja.
Knjige možete poslati na adresu:
University of Sarajevo – Campus
”Books4Vijećnica”
Zmaja od Bosne, bb.
71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina.
Za više informacija o projektu
posjetite web stranicu www.
books4vijecnica .com
Projekat pomo}i nezbrinutoj djeci
Na ovom zanimljivom i korisnom
projektu radi Melisa Duratović,
učenica
završnog
razreda
gimnazije u Gislavedu. Cilj
projekta je okupljanje što većeg
broja saradnika, informisanje o
trenutnim potrebama i sakupljanje
sredstava za jednu od ustanova
u BiH koje zbrinjavaju djecu bez
roditelja. Uz podršku i pomoć
svoje porodice, članstva Udruženja
Gislaved, učesnika programa,
NBV-a i našeg konsulenta Nadire
Kilim, te autoprevoznika”Papaline”,
Melisa je svoju zamisao ostvarila
na najbolji mogući način. Efekat je
veliki broj okupljenih Bosanaca i
Hercegovaca, od kojih je najmanje
80% bilo iz redova mladih, zatim
i znatna materijalna sredstva koje
namjerava uputiti u pomenutu
instituciju u domovini. Učesnici
programa u toj humanitarnoj večeri
bili su: Hor ilahija i kasida Islamske
zajednice u Gislavedu, Plesna
omladinska grupa iz Gnosjöa,
folklorne grupe iz Kristianstada,
Lidköpinga, Köpinga i Gislaveda.
U aktivnostima ove vrste na
najbolji mogući način funkcioniše
uska veza i saradnja grupa žena,
omladine i ostalog članstva.
Procjena je da je ukupno bilo oko
140 prisutnih. Poslije kulturnog
dijela programa priređeno je
druženje uz diskomuziku i ples.
Melisa je kroz ovu akciju, koja još
traje, do sada uspjela sakupiti oko
18.000 kruna.
www.bhsavez.org
www.bssz.se
www.merhamet.nu
Humanitarci BŠSŽ-a
Prikupljanje humanitarne pomoći
jedna
je
od
prepoznatljivih
aktivnosti na svakoj manifestaciji
gdje se pojavljuje BŠSŽ.
U toku 2010. godine sredstva
su prikupljana u Örebru (na
seminaru ”Putokaz za budućnost”),
u Jönköpingu (na proljetnoj
manifestaciji ”Žena je tu”), u
Skillingarydu (na 11. Godišnjoj
Skupstini Saveza), u Motali (na
Smotri bh. udruženja u Švedskoj),
te na jesenjoj manifestaciji u
Norrköpingu.
Od skupljenih sredstva u visini od
16.230 kr jedan dio utrošen je za
troškove prevoza djece iz udruženja
”Obrazovanje gradi BiH” koji su
bili u posjeti u Švedskoj, drugi dio
sredstava uplaćen je na adresu TV
Hayat za emisiju ”Ispuni mi želju”,
a poljednja suma prebačena je na
račun Udruženja logoraša ”Mostar”
u Mostaru (za udruženje logoraša
logora “Dretelj”).
Glas BiH | Broj 155 | Januar-Mart 2011
15
Bosansko-{vedski savez žena
Dan žena naš svagdašnji
Azra Jela~i}
D
iskusije na blogovima
i raznim forumima
na jezicima država
koje su nastale raspadom
Jugoslavije o tome da li
treba slaviti 8. mart pokazuju
podijeljenost mišljenja. S jedne
strane smatra se da je taj dan
izgubio svoje značenje. Mnoge
pripadnice mlađe generacije
ne smatraju da Dan žena treba
obilježavati na način kako je
to bilo uobičajeno prije rata u
bivšoj Jugoslaviji. Naravno, ovo
mišljenje zastupa i jedan dio
srednje generacije, s obzirom
na uspomene koje imaju iz tog
vremena. Često se spominju
zabave kada su muškarci slavili
a žene pripremale te zabave, ili
supruge koje su čekale muževe
da dođu kući s proslave Dana
žena u firmi, kada su oni dolazili
pijani
sa
poluzgužvanim
buketom cvijeća u ruci. Jedan
dio žena smatra da svaki dan treba da
bude dan žene.
S druge strane zastupa se mišljenje
da je potrebno obilježiti 8. mart zbog
onih žena koje su kroz historiju vodile
borbu za ravnopravnost žene. Ne
smije se zaboraviti da današnja prava
koja žene uživaju, u svakom slučaju u
Švedskoj, nisu postojala oduvijek. Žena
je stotinama godina bila obespravljena
i tretirana kao objekt. Mnoge žene
su kroz historiju godinama ulagale
nevjerovatne napore da bi žena danas
bila ravnopravan član društva. Sve
žrtve koje su žene podnijele ne smiju
biti zaboravljene i stoga se smatra da
Dan žena treba da bude obilježen i
proslavljen na način kako to žene žele.
16
Sa proslave 8. marta u "Ljiljanu" Växjö
I to je dio ravnopravnosti da žena sama
odluči na koji način želi da taj dan
obilježi.
Takođe, jedan od motiva ”za” je i to
da je obilježavanje 8. marta dio naše
tradicije.
U bosanskohercegovačkim udruženjima se zadržao običaj obilježavanja
Dana žena. Obično sekcije ili aktivi žena
organizuju aktivnosti koje su posvećene
ženi. Način i teme se razlikuju ali obično
su na tim manifestacijama prisutne
samo žene. S druge strane, udruženja
kao organizacije najčešće organizuju
zabavne večeri koje podsjećaju na
način proslave 8. marta u Bosni i
Hercegovini. Oni koji ne navraćaju
Glas BiH | Broj 155 | Januar - Mart 2011
u udruženja često planiraju večernji
izlazak u neki eksluzivniji restoran ili
pripreme romantično veče u svojim
domovima.
U svakom slučaju, bez obzira da li
slavili Dan žena ili ne, bez obzira da li
obilježavali 8. mart ili ne, ravnopravnost
žene treba uvijek da bude aktuelna
tema. Dug je put do ravnopravnosti
kada će u svakom društvu svi biti isto
tretirani bez obzira na polnu ili neku
drugu pripadnost.
Poštovane, da bismo uživale u našim
pravima ne smijemo zaboraviti da tu
našu radost trebamo podijeliti s našim
najdražima. Stoga, svako dobro i sretan
praznik!
Hvala vam, volonteri!
Vrijeme godišnjih skupština je vrijeme
kada mnogi koji su volonterski uključeni
u rad udruženja i Saveza odvajaju puno
slobodnog vremena da bi se pripreme
obavile u predviđenom roku i valjano.
Mnogima to nije zanimanje i zbog
toga izrada dokummetacije predstavlja
problem.
Bosansko-švedski savez žena je
organizacija koja je u posljednjih
nekoliko godina proširila svoje
aktivnosti i isto tako reorganizirala
i poboljšala rad administracije.
Naša kancelarija koju smo otvorili
u Boråsu prije nešto više od godinu
dana počela je funkcionirati na pravi
način. Moramo priznati da je problem
oko ustrojstva dokumentacije bio
veliki. Poznato je svima da bez dobro
pripremljene dokumentacije nema ni
finansijske pomoći koju organizacije
dobijaju. Međutim, taj posao malo ko
vidi i vrijednost tog posla je čini nam
se prilično potcjenjena. Vrlo često
postavlja se pitanje visine pomoći
(bidraga) koji se dobio, ali prilično
rijetko se govori o poslu koji je potrebno
uraditi da bi se potpora dobila.
Razlog za ovakav stav prema radu
volontera je možda u tome što oni koji
rade volonterski rijetko prigovaraju.
Obično su to osobe koje poklanjaju
svoje vrijeme i rad, ne traže puno
zauzvrat i naravno u ljudskoj prirodi
je da sve ono što lako dobijemo
manje cijenimo. Na osnovu mog
Izme|u dva broja (BŠSŽ)
Poslije prilično dugih dogovora i
diskusija usaglašen je tekst Sporazuma
o suradnji između BŠSŽ-a i Saveza
bh. udruženja. Dvije organizacije su
se složile da je ovim sporazumom
postavljena osnova za još bolju
suradnju, koja je ujedno i podloga za
kvalitetnije i efikasnije organizovanje
lokalnih bh. organizacija.
Pripreme za 12-u godišnju skupštinu,
dugogodišnjeg iskustva u radu naših
bh. organizacija moram priznati
da češće slušam žalbe na prevelike
obaveze i preopterećenost onih koji
dobijaju finansijsku nadoknadu za svoj
posao ili su zaposleni. Ne bih htjela
generalizirati, jer uvijek ima izuzetaka.
Kancelarija BŠSŽ-a sigurno ne bi bila u
funkciji, niti bi se administracija našeg
saveza ustrojila, da nije bilo volontera u
Boråsu. Rad u sjeni ili iza kulisa, kako
se to danas popularno naziva ”back
stage”, isto je toliko važan koliko i posao
obavljen na sceni. Jedno obez drugog
ne funkcionira. Naši članovi iz Boråsa
su zaista tiho i bez mnogo pompe dali
veliki doprinos u razvoju i radu BŠSŽ-a.
S druge strane, ti isti vrijedni članovi
BŠSŽ-a, naravno članovi aktiva žena
u bh. udruženja u Boråsu, pokrenuli
su našu internet stranicu, bili su
domaćini naših manifestacija i uvijek
pokazali dobru volju za saradnju.
Ja nemam običaj navoditi imena, iz
razloga da ne bih nekoga zaboravila,
ali isto tako znam da oni kojima je
zajednica i zajednički uspjeh na prvom
mjestu, mi neće zamjeriti. Stoga
srdačan pozdrav i veliko hvala našim
saradnicima u Boråsu, kao i svim
volonterima širom Švedske.
koja će se održati 26. marta u Motali,
privode se kraju. Reviziona komisija u
sastavu Zlatija Jašarević, Indira Dugić i
Saliha H Salihović izvršile su posljednji
pregled dokumentacije i finansijskog
rada Saveza.
U toku je usaglašavanje teksta
Izvještaja Revizione komisije zajedno
sa ovlaštenim revizorom, a u skladu sa
zahtjevima Ungdomsstyrelse-a.
organizacije. Radna grupa se sastala
u Boråsu. 2. janura 2010. godine i
zaokružila svoj rad izradom prijedloga
Statuta Saveza. Prijedlog je već u
lokalnim organizacijama, a završnu
riječ o ovim promjenama će dati
delegati na 12. redovnoj godišnjoj
skupštini.
U toku rada u BŠSŽ-u se pokazala
potreba
za
doradom
Statuta
Azra Jelačić, predsjednica BŠSŽ
Delegacija Saveza, na čelu sa
predsjednicom
Azrom
Jelačić,
prisustvovala je osnivačkoj skupštini
udruženja ”Nikad više”, u Göteborgu.
Glas BiH | Broj 155 | Januar-Mart 2011
17
Iz mog ugla
Daleko je Nobel
Dr. Izet Muratspahi}
M
noge je iznenadila vijest da je
srbijanski akademik Dobrica
Ćosić (1921.) predložen
za ovogodišnju Nobelovu nagradu za
književnost, a Švedska akademija, kako
navode srpski izvori, početklom marta
i formalno potvrdila da je primila taj
prijedlog. Inicijator i glavni zagovarač
Ćosićeve kandidature je novosadski
profesor Svetislav Jarić, a svojim
potpisom su ga podržali dvadesetak
akademika, književnika i profesora. To
su već očekivana imena, kao Matija
Bećković, Rajko Petrov Nogo, Miroslav
Egerić, kao i neke javne ličnosti, poput
Emira Kusturice, Siniše Kovačevića,
te, dakako, predsjednika Akademije
Republike Srpske, Rajka Kuzmanovića.
Prema riječima predlagača Svetislava
Jarića, u ovoj fazi SANU ne stoji
iza prijedloga, ali će stati ako Ćosić
„uđe u krug ozbiljnijih kandidata“.
Treća je ovo kandidatura ovoga pisca.
Vjerovatno i posljednja s obzirom na
njegove godine i trenutno zdravstveno
stanje. Dva ranija pokušaja, 1983. i
1989. godine, propala su bez većeg
uspjeha. Prema proceduri koja slijedi,
Komitet za Nobelovu nagradu za
književnost će u aprilu 2011. odabrati
od 15 do 20 kandidata za tu nagradu,
a u maju će izbor suziti na pet imena.
Tokom ljeta 18 članova Švedske
akademije proučavat će cjelokupan
rad nominovanih, a u septembru će
biti održano niz sastanaka na kojima
će članovi Akademije odlučivati o
dobitniku koji će biti izabran u oktobru
većinom glasova. Prema podacima
Švedske akademije, svake godine ovoj
uglednoj instituciji pristiže oko 350
prijedloga za kandidaturu.
Malo ko iole razuman vjeruje da će od
Ćosićeve kandidature biti nešto i ove
godine, s obzirom da sve ono što je on
radio i iza čega stoji, a što nikako nije
18
u skladu sa osnovnim principima ove
nagrade. Čak ni sam Ćosić. Kažu da ga
je čak naljutio ovaj potez predlagačke
srpske elite pa je izjavio: "Osećam se
vrlo mučno, jer zašto da se vuče moje
ime po novinama za tako jednu veliku
ideju, kada ja za to nisam. Ja tu nagradu
niti mogu da dobijem niti bi trebalo da
dobijem niti me to interesuje" (Blic).
Slično su reagirali i još neki srpski
pisci, mada u drastičnoj manjini, poput
Svetislava Basare koji je bez dodatnih
objašnjenja taj potez prokomentirao
riječima: „Treba da je dobije, al´ za
medicinu!“, ili književnika Aleksandra
Jugovića koji je zatražio da bude
izbrisan iz spiska članova Udruženja
književnika Srbije (UKS). Obrazložio
je to riječima: "Odluka da Ćosić bude
predložen za Nobela je politička, a
ne književno-umetnička. To je pravac
koji UKS sledi već godinama, baveći
se politikom, a ne strukom. Čak, iako
zanemarimo to što se strukovno
udruženje bavi politikom, ovakav stav
i izbor je odraz lošeg ukusa i nakaznog
sistema vrednosti u kojem je Dobrica
Ćosić vredan Nobelove nagrade. Zar
u godini Andrića, da predlažemo
Dobricu".
Na ovu vijest reagiralo se i u BiH, ali ne
tako snažno i jasno kako bi trebalo. To
i ne čudi s obzirom na sveopće mrtvilo
u kojem se nalazi još poodavno naša
tamošnja književna i intelektualna
elita, što po običaju čekaju da se dese
stvari, a onda liju krokodilske suze
i razglabaju o raznim zavjerama i
drugim beskorisnim mudrolijama. Tu
pasivnost dobro ilustrira tekst koji je
napisao u sarajevskom „Oslobođenju“
Muharem Bazdulj koji veli „da iz
sarajevske perpektive cijela storija o
ovoj nazovikandidaturi nije pretjerano
inspirativna“. Dakle, u Sarajevu treba
čekati da Ćosić dobije Nobelovu
Glas BiH | Broj 155 | Januar - Mart 2011
nagradu, da se uhapse ljudi poput
Ilije Jurišića, Ejupa Ganića i generala
Jovana Divjaka na osnovu montiranih
srbijanskih potjernica, da bi oni „dobili
inspiraciju“ da reagiraju. Po njima bi
poznati negator genocida u Srebrenici
prof. Srđa Trifković nesmetano održao
predavanje na kanadskom Univerzitetu
British Columbia. Međutim, to se
nije dogodilo jer je KBSA (Kongres
Bošnjaka Sjeverne Amerike) „imao
inspiraciju“ i pismeno reagirao na
vrijeme, pa je Trifkoviću uskraćena
dobrodošlica u Kanadi i s aerodroma je
direktno vraćen.
Najsnažnija reakcija iz naše domovine
uslijedala je iz pera akademika
Muhameda Filipovića koji u kolumni
„Ćosić i Nobelova nagrada“ („Avaz“)
dobro detektira neke stvari u vezi
sa
cjelokupnim
ovim
srpskim
marifetlukom. Naime, svaki podrobniji
analitičar bi se zamislio zašto srpski
intelektualci i treći put predlažu
pisca za kojeg znaju da ne zaslužuje
nikakvo humano priznanje, a kamoli
Nobelovu nagradu. I to u zadnji čas.
Profesor Filipović „otkriva“ da se tim
postupkom Ćosiću pokušava pridati
„epitet najznačajnijeg srpskog pisca
našeg doba, ali se i sva ideologija
koja iz njegovog djela proizlazi želi
rehabilitirati u svjetskim razmjerama“.
Možda baš u ovom grmu leži zec.
Treba zatalasati malo svjetsku javnost.
Jer, ako bi kojim slučajem Ćosić dobio
Nobelovu nagradu, onda bi cjelokupno
njegovo djelovanje bilo dignuto na
pijadestal ovjerene vrijednosti, a svo zlo
koje je donio i iza kojeg još uvijek vrlo
jasno stoji, postalo bi upitno i podložno
„gledanju iz drugog ugla“ raznih
svjetskih smutljivaca i lobista. Politička
je to i hohštaplerska igranka kojom će
se sigurno pokušati svim sredstvima
postići cilj. Ako se prisjetimo šta su
nam sve znali prirediti svjetski politički
i vojni misionari, a što nema puno veze
s humanošću, onda će nam biti jasno
da uvijek ima onih koji će pripomoći u
ovakvoj nakani. Stoga, treba na vrijeme
reagirati.
Zasad je, koliko mi je poznato,
intervenirao jedino Kongres Bošnjaka
Sjeverne Amerike (KBSA), koji je
poslao pismo Komitetu Nobelove
nagrade u kojem ističe da smatraju da
je kandidatura Dobrice Ćosiće ne samo
uvreda instituciji Nobelove nagrade,
već i moralni udarac civilizaciji.
Fikret Ćuskić u nordijskim zemljama
Promovisana knjiga „17. Viteška
Krajiška brdska brigada ARBiH“
Od 25. februara do 5. marta 2011.
u Švedskoj i Finskoj promovisana je
monografija „17. Viteška Krajiška
brdska
brigada
Armije
RBiH“.
Monografija je izdana 2010. u 1.500
primjeraka, na 290 strana, izdavači su
Udruženje „VKbbr“ Ključ i Institut
za istoriju Sarajevo.
Monografiju
su napisali mr. Amir Kliko i Fikret
Ćuskić, raniji komandant i predsjednik
udruženja „VKbbr“. Fikret Ćuskić je
govorio o monografiji na promocijama
dok je organizator promocija bio Suljo
Halalkić, biznismen i
logističar 17. viteške
krajiške brdske brigade
ARBiH, koji je značajno
pomogao
i
izradu
monografije .
Za „Glas BiH“ general
Fikret Ćuskić (55) je
kazao: „U brigadi, koja je
bila prva manevarska u
BiH, bilo je boraca iz 66
opština u BiH i čak iz 13
zemalja Evrope. Najviše
boraca bilo je iz opština:
Prijedor, Ključ, Sanski
Most, Travnik, Bihać,
Bosanska Krupa, Cazin,
Velika Kladuša i drugih.
Nisam pobornik žestokih riječi, ali
smatram da najsnažnije reakcije
trebaju uslijediti od nas koji smo upravo
zbog Ćosićeve „humanosti“ morali
napustiti naše domove i potražiti spas
u nordijskim zemljama. Nobelova
nagrada se dodjeljuje ovdje i Komitet
treba čuti mišljenje 120.000 nas,
koliko nas ima u Švedskoj, Norveškoj,
Danskoj i Finskoj. Svi naši savezi i
druge organizacije sa bh. predznakom
trebaju poslati pismo Komitetu i
jasno izraziti protivljenje da se čovjek
takvog djelovanja uopće uzima u dalju
proceduru za Nobelovu nagradu.
Ovdašnji naši pisci (čini mi se da ima
i jedan Savez pisaca), slikari, naučnici
i javni djelatnici trebali bi također
informirati Komitet o neprimjerenosti
Ćosićeve kandidature. Jedino na
taj način možemo pripomoći da se
diskvalificiraju u startu oni koji ne
zaslužuju nikakvu humanu nagradu, a
kamoli Nobelovu. To je naša moralna
obaveza prema hiljadama žrtava koje su
bile rezultat Ćosićevog velikosrpskog
projekta. Šta se god bude dalje dešavalo
izvan je naše moći i naša savjest će biti
mirna i čista.
U toku borbi bilo je 349 poginulih i
20 nestalih boraca.“ Ćuskić je govorio
o slavnom ratnom putu 17. VKbbr i
iznio brojne interesantne podatke, npr.
o Vlašiću i drugim akcijima i uspjesima
brigade, što je publika pratila s velikim
zanimanjem. Ćuskić je posebno istakao
da je stalno vjerovao u BiH i da je ABiH
u tome bila glavna.
26. februara u 19 sati promocija je
bila u „Bosanskoj krajini“ Malmö,
pred prepunom salom, a prisutne je
pozdravio predsjednik Senad Agić.
Na promocijama u Helsingborgu,
Landskroni i Malmöu promotor je bio
Fikret Tufek, novinar „Bosanske pošte“.
Dan kasnije, red je bio na Göteborgu
gdje su održane dvije promocije,
jedna u džematu, a druga u Klubu
Banjalučana, uz značajnu posjećenost.
Moderator je bila Rabija Arslanagić.
Poslednjeg dana februara, uz dobru
posjećenost promocija je održana u
bh. udruženju „BiH“ Gislaved, gdje je
domaćin i promotor bila Sadeta Murić.
U finskom gradu Turkku promocija je
bila 5. marta.
Inicijativa da se prikuplja pomoć
borcu 17. VKbbr Nerminu
Zećireviću-Krigeru,
koji teško živi u Sanici
kod Ključa, vođena je u
Gislavedu, te prezentirana
na promocijama. Promocije
će se na proljeće održati i u
drugim zemljama, a Ćuskić
će tada još jednom boraviti
u zemljama Skandinavije
i tada obići više mjesta
zbog velikog interesa za
monografiju.
Za nabavku monografije
obratite se Sulji Halalkiću,
0705-22 80 60 ili
[email protected]
Redakcija
25. februara u „BiH-S-04“ u
Helsingborgu održana je prva
promocija
ove
monografije,
u
organizaciji Elvedina Durovića. Tom
prilikom nastupio je folklorni ansambl
„Rubin“ Eslöv i muzički sastav „Etna“. U
Landskroni u „Ribarskom udruženju“
promocija je održana 26. februara u
13 sati u organizaciji Sejde Halalkića.
Fikret ]uski} i Suljo Halaki}
Glas BiH | Broj 155 | Januar-Mart 2011
19
Pri~a iz Bosne i Hercegovine
Kalatuša
Amir Tali}
T
u strašnu sliku nosio sam u
duši tog dana kada smo slikar
Sead E. i ja krenuli u Srebrenicu.
Naša misija je bila da zajedničkim
izložbenim performansom iz B. Krajine
povučemo liniju zla i tako dokažemo
da je planetarno zlo bilo u svakom
kutku BiH. Haralo je u posljednjem
ratu kao kuga. Uspjeh našeg poduhvata
je minoran i beznačajan, koliko god
njegova umjetnička vrijednost oslikavala
tragediju zemlje i naroda iz koje smo
nas dvojica. Taj trunak skretanja pažnje
uspavanoj svjetskoj savjesti, neka im se
u mozak zabode, bar malo olakšanja i
pravdice da nadomjesti na ovom svijetu.
Zato smo se i odlučili za ovaj poduhvat
i put koji je krenuo od Bužima, Cazina,
Kozarca, Sanskog Mosta, pa dalje preko
Srebrenice u njedra naše Domaje. To je
vjerujem, bar malo značajno.
U Srebrenici, naše pokretno umjetničko
dobro utiskivali smo u duše živih i
mrtvih, tu u ogromnom mezarju nevinih
Bošnjaka. Od Kulinovog vakta do
danas Bošnjani u Danteovim mukama
preživješe deset genocida. Deset
genocida, deset Bože mili, deset a samo
Ti Bože možeš da pobijediš i kazniš zlo.
Ova svjetovna pravda je pozorišna i u
nju niko ne vjeruje.
Nišani poredani u safove kao da sami
sebi klanjaju vječitu dženazu. Moćnici
iz bijelog svijeta u svojoj misiji, na ovom
mjestu samo su svjedoci, koji su došli da
se uvjere u uspjeh izvedenog zločinačkog
poduhvata. Bojim se da im se plan oteo
kontroli izvođača projekta.
Slika prisutne smrti u Potočarima i
doživljaj poslije deset godina genocida,
mene, malehna pred Bogom, bacila je
na koljena pred ženu koju sam u akšam
vidio na sinovljevu mezaru, noć uoči
velike dženaze. Vidio sam majku kako
rukama obuhvata malehni mezar kao
bešiku. Zadnji sunčev zrak umirućeg
dana i lahor vjetra pred kišu njihali su
tu ženu u vlastitoj nemoći, pa mi se
20
činilo da se mezar njiše kao bešika. Tihu
molitvu koju je izvodila melodično kao
uspavanku nad usnulim sinom pratio
sam kao u transu.
Glas joj se stapao u stotine umilnih
molitvenih jauka na ogromnom
mezarju Potočara. Činilo se da pčele
zuje nad košnicama ili dženetski hor
ilahijama ispraća šehide u vječnost.
Kada je dostojanstveno ustala, vidio
sam balzamirano lice i zapis o smrti kao
pečat na pergamentu.
Eto to se dogodilo na pravdi Božijoj.
Prišao sam joj nazivajući selam. Ona,
kao da je slutila razlog mog pokušaja da
razgovaramo, otvorila je dušu.
Sin Miralem
Moj muž Mehmedalija još nije
pronađen. Kad je krenula ofanziva i
kad sam vidjela da je šejtan nadvladao,
napustila sam kuću. Vodila sam za ručice
kćerku Zejnebu i sina Miralema. Zejneba
je u Sarajevu, studira medicinu. Često
dolazi. Miralem je ovdje, eno vidiš li
onaj bašluk na kojem je ćilibarski tespih.
Bože, kako samo svijetli mom Miralemu
nad kaburskim jastukom. Kada su nas
uhrpavali u autobuse, k’o ovce, oteli su
mog sina. (Zaplakala je tada tiho bez
suza.) Razdvajali su od nas sposobne
muškarce. Boga mi, i neke lijepe žene.
Miralem je imao šesnaest godina. Bio je
visok. Mršica.
Ispod nosa mu je raslo «bijelo paperje».
Nagovarala sam ga da to obrije,a ali on
se nije dao. Sve se prsio i na silu htio da
odraste. Po tom «pačijem perju» jedan
zlotvor ga je biljegovao. Zgrabio ga je i
gurnuo među jadnike koje su opkoljavali
uperenim puškama. Vukla sam za rukav
onog stranog vojnika i plakala da mi
vrate sina. On me je nijemo gledao i kao
da ga se ništa nije ticalo. Odmahivao
je rukom kao da sam dosadna muha.
Prišla sam drugom. I on me odgurnuo
u autobus, koji je skoro kretao. Ostale
Glas BiH | Broj 155 | Januar - Mart 2011
su mi oči na Miralemu dok je autobus
prašio prema Tuzli, našem odredištu.
Pored puta sam vidjela puno ubijenih.
Neke sam prepoznala. Na nekim
mjestima su bili ubijeni zajedno
sa stokom koju su vodili. Kao da je
prohujalo neko strašno nevrijeme.
Odvedoše mog Miralema, oko moje
iskopaše, dušu izvadiše da je nosam
ovom pustopoljinom. Vidjela sam ga
prvi put, ustvari prepoznala sam ga po
gumenoj čizmi, na kojoj je bila zelena
fleka. Babo mu je tu čizmu zakrpio kada
je zadnji put dolazio kući sa linije. Ubili
su ga mučki. To mi je pokazao neki
gospodin iz Državne komisije, okrećući
rukom, skelet i lobanju. Pokušala sam
ispod koščatog nosa,da mu vidim brčiće
zbog kojih je možda izdvojen, ali ga
je Božija ruka obrijala i rasijala ovom
tužnom zemljom.
Kum
Moj muž Mehmedalija je radio u
tvornici, ovdje preko puta mezarja.
Zajedno s njim radio je i njegov jaran
Mihailo iz Bratunca. Pazili su se k’o
braća. Kuća se pravila Mihajlova, svi
mi išli pomagali. Naša se kuća pravila,
pomagali Mihajlovi. Rodio se Mihajlov
sin Savo, Mehmedalija ga kumovo. Kada
se rodio Miralem i na sunetluku, Mihajlo
ga držao da se kumstvo potvrdi.
Kako su se samo Miralem i Savo pazili i
družili. Negdje tu prema Bratuncu, imali
smo voćnjak, moju didovinu. Kada se
rodio Miralem, Mihajlo donese sadnicu
divlje kruške i ukalemi kalatušu. Kako je
samo rađala.
Početkom rata u Hrvatskoj Mihajlo ode
u dobrovoljce. Vraćao se sa posavskog
ratišta pijan i dolazio u našu avliju
pucajući. Zvao je Mehmedaliju da iziđe:
«Izlazi Meho, kumašne moj, kum ti se
vratio živ sa ratišta, nosim ti poklon iz
ustaške zemlje».
Zavukao je ruku u torbak i prebirao neke
stvari. Izvadio je sahat, nešto starinsko
sa ispisanom posvetom iz Budimpešte.
Mehmedalija pogleda u me i nekako
čudno prozbori:
«Nemoj, kume, nemoj, meni sahat ne
treba, meni je Bog izmjerio vrijeme u
ovom ludilu».
Mihajlo se k’o malo naljuti i ostavi sahat
na verandi mrtav i nenavijen. Tu se
njegovo vrijeme okončalo i zaustavilo.
«Daj rakiju, kume, pusti sat!? Kad
završimo s Hrvatima, onda ćemo mjeriti
vrijeme kako mi hoćemo i odmjeravati
kome hoćemo po našoj pravdi», galamio
je Mihajlo, kolutajući zakrvavljenim
očima.
Gledao je mog Mehmedaliju:
«Slušaj, kume, ja kumstvo neću pogaziti,
ali ti moraš znati s kim si i za koga si.
Ovo je zemlja Srbija. Đe god je srpski,
grob tu je srpska zemlja. I Bog je s nama,
naš, a mi smo njegov narod nebeski.
Zato, kume moj, prikloni se nama. A
ime tvoje. Što baš da ti ćaća da ime
i Mehmeda i Alije. Baš dva imena da
nosiš. Otfikari bar to zadnje, jer Alija
će vas u belaj odvesti. Bar se u imenu
odreci Alije».
Mehmedalija je šutio i ni riječ nije
progovorio. Činilo mi se da se kao
malo pribojavao kumovih besjeda. Ona
bratska ljubav i jaranluk izgubila se u
pucnjavi i pijanoj vrisci.
Tako je to trajalo sve dok i kod nas
nije počelo. Mihajlo je došao još samo
jednom i, začudo, bio je trijezan:
«Kume, bolje bježi u Tuzlu, spašavaj
vamiliju, vođe će biti klanja. Ja sam te
upozoravao, ne mogu ti pomoći. Neka
ti tvoj Alija pomogne. Vi ste za njim
krenuli, pa, eto, neka vam tako i bude».
Zlo je došlo preko Drine, dovaljalo se iz
Zvornika.
Kalatuša
Vratila sam se čim se moglo nazad. Kum
Mihajlo je ostao bez noge, kumstva i
kumčeta. Sin mu se oženio. Od mene
zazire i okreće glavu, kao da misli «Zašto
se ova ludača vrati da mi ovdje prkosi i
izaziva»?
Naiđem kraj njega ispred trgovine,
gdje pije pivo i nešto raspravlja o ratu.
Živim sama u svome čemeru. Samo me
Zejneba ponekad obraduje. Pita za babu.
Ja jadna sve iščekujem da se odnekud
pojavi, iako znam da nikad neće doći.
Bar da i njegove kosti pronađem, da
na njegov mezar, na bašluk tespih
od ćilibara stavim da svijetli u ovoj
podrinjskoj pomrčini. Zejneba mi
je radost jedina i čekam da postane
doktorica da bar malo pripomogne
ovom napaćenom narodu, da im suze
mehlemima posuši na duši. Moje srce
kameno može samo da se rasprsne, u
prašinu da se pretvori i da ga dušom
mojom rasijem na mezarima skrivenim.
Da se Mehmedalija i ja bar tako
sjedinimo i sinu našem pripomognemo
na onom svijetu. Rano moja, dijete moje,
još je tebi tvoja mater potrebna.
Kad sam prvi put otišla u voćnjak,
krenula sam prema kalatuši. Ona bi mi
radost bila. Sočna i jedra, slatka k’o da
je novorođenče moje u stomaku. K’o
moj Miralem da se ponovo rađa. To bi
mi bar malo dušu povratilo i razgalilo.
Gledala bih kako kruška raste, behara
i rađa. Taj miris bi me osvajao i nosio
brdima i proplancima, ispod oblaka, za
suncem i mjesecom. Tiho bih lebdjela za
Miralemovom sjenkom. Miraleme moj,
kalatušo moja.
Voćnjak je pust.
Stari dedin orah, ispod kojeg sam
ašikovala sa Mehmedalijom, a orasi nam
padali u krila, posiječe neko motorkom.
Samo grane ostale razbacane. Nanina
jabuka senabija nestala. Nema nane,
nema senabije. A zelenika moja što
je dedo ukalemi kad sam bila mala –
nestala. Sve šljive pekmezuše od kojih
se kumska rakija pravila sasječene.
Pronikle neke mladice željne njegovanja
i okopavanja.
Kruška kalatuša odsječena je u visini
koljena, kao doštiklava nečiju izgubljenu
nogu. Iz tog patrljka mladica iznikla
k’o brk Miralemov. Plakala sam i gorko
listala sjećanja iz voćnjaka.
Jednom tako, dok sam sjedila pored
onog patrljka kalatuše, ispod, polugola
protrčala luda Janja, Mihajlova rodica,
pjevajući čudnu naricaljaku:
«Kalatušo, kruško muška, kumašin je
posjeko te, sjekirom je zaklao te, da ga
noću ne probudiš, u ludilo ne odvodiš,
zbog kumčeta jedinoga što voćnjakom
noću šeta.
Miraleme, kruško muška, neću da mi
lišće šuška, jer mi mozak razvaljuje, dušu
moju nastanjuje, od toga ću da poludim.
Ne prkosi, ne prkosi, jer mi kumče više
nisi.
Zaklaću te, sasjeću te, kalatušo, kruško
muška, jer ne mogu ja podnijeti da mi
tvoje lišće šuška.»
Rastanak
Kiša i led te noći uoči velike dženaze.
Sead i ja pakujemo naše pokretno
umjetničko dobro za Sarajevo. Naše
kulturno putujuće hodočašće završiće se
u Bosanskoj krajini, u Sanskom Mostu.
Zlo koje se kretalo u kovitlacu bilo nam
je putokaz. Majka Hatka nam pomaže u
pakovanju, kao da negdje selimo. Žao joj,
kao da se od bliskog roda rastaje. I meni
je žao. Ali mi moramo na put, jer put
slike smrti kroz Bosnu nastavljamo. Naša
namjera je da dokažemo da je Srebrenica
bila u svakom budžaku BiH a mi samo
svjedočimo pred Bogom i narodom da
se zlo dogodilo.
To su osjetili svi oni koji su bili s nama u
Potočarima. Naša rana na duši je jedna
rana i nosićemo je dok je ovoga svijeta.
Božija pravda će da nadvlada i ona je
jedino dostižna.
Kazni ih Bože, jer znali su šta rade.
Dok smo stajali negdje na Romaniji,
na putu za Sarajevo, zbog nevremena,
gledao sam kako se munje igraju
nebom, gromovi vrište, učinilo mi
se da majka Hatka njiše bešiku na
nebu, u Potočarima, uspavljuje sina.
Miralema. Kroz staklo automobila
gledao sam pored puta okrugle ledenice
ko okruglice ćilibarskog tespiha. Može
li ih toplina molitve i ljudske dobrote
istopiti u ledenom srcu srebreničkih
majki. To tespihasto zrnevlje ličilo mi
je na smrznute suze uplakane i prkosne
majke Bosne. Ispod jastuka ubrana
kruška kalatuša miriše. Ti znaci na nebu
otvoriše mi se kao potvrda da nas sami
Bog gleda.
Gledajući sutradan na televiziji sam čin
dženaze i ukopa imao sam osjećaj da
lagahni tabuti koji s ruke na ruku idu na
kabure kao da duše lepršaju i osim njih
u ćefinima nikog nema. Sveta tišina na
kraju sve nadvlada i prekrije.
Potočari, 2004.
Glas BiH | Broj 155 | Januar-Mart 2011
21
Sportske strane
Sport u bh. udruženjima
FUDBALSKO DRUŽENJE U
ENKÖPINGU I VÄSTERÅSU
Po šesnaesti put u Enköpingu
Sportski entuzijasti u Enköpingu
i Västeråsu i dalje su neumorni u
organizaciji sportskih priredbi u ova
dva grada u kojima djeluju udruženja
učlanjena u Savez bh. udruženja u
Švedskoj. Od 1995. godine u Enköpingu
uspješno se održavaju fudbalski turniri
koji su prepoznatljivi po dobroj
organizaciji i nastupu kvalitetnih
ekipa. ”Po tradiciji turnir organizujemo
u posljednjim danima decembra, ali
nikad nismo imali problem sa odzivom
ekipa. Iako je pretprazničko vrijeme
mnogi žele da nastupe na našem
turniru i to je znak da nas cijene”,
riječi su Muhameda Cerića, jednog
od sportskih aktivista oko kojih se
”vrti” sport među bh. građanima u
ovoj regiji. Na šesnaestom turniru
učestvovalo je 16 ekipa, a pobjednik je
ekipa iz Linköpinga koja je na ”mega
turniru” u Norrköpingu osvojila treće
mjesto. Drugi su fudbaleri iz Uppsale,
a treće mjesto je pripalo ekipi Badri
Boys iz Enköpinga pobjedom nad MiD
Strängnäs, višestrukim osvajačima
Svjetsko prvenstvo u Velikoj Kladuši
Velika Kladuša će 21. i 22. maja biti
domaćin ovogodišnjeg prvenstva
bosanskohercegovačke dijaspore u
malom fudbalu. Na konkurs SSDBiH
za domaćina prvenstva dostavljene su
4 ponude.
Dva hotela iz Sarajeva su ponudila niže
cijene za smještaj, ali nisu ispunili ostale
uslove konkursa. Organizacija SCENA
(Sarajevo) dostavila je svoju ponudu
koja ispunjava sve uslove konkursa, s
tim da SSDBiH plati 14.700 maraka. S
obzirom na skroman budžet SSDBiH
ovo je bilo neprihvatljivo.
Opština Velika Kladuša dostavila je
ponudu koja ispunjava sve uslove
konkursa: sportska dvorana, doček i
22
Finalisti u Enköpingu: ekipe Linköpinga i Uppsale
trofeja na ovom turniru. Najbolji igrač
je Mariwan Sulejmani iz Linköpinga,
a najbolji golman Eddie Issajani iz
Uppsale. Pred prepunom dvoranom
nagrade je uručivala Elvira Rahić –
estradna zvijezda iz BiH, koja je kao
gost bh. udruženja BiH Enköping
održala dobro posjećen i uspješan
koncert za učesnike turnira.
Skultuna pobjednik u Västeråsu
Bosanski sportski klub (BSK) iz
Västeråsa bio je domaćin fudbalskog
turnira na kojem je nastupilo 14 ekipa.
Protivnici su se dobro poznavali i
favoriti su se tražili među ekipama
smještaj gostiju i medija, smještaj za
ekipe izvan Evrope, medalje, pehari.
Opština Velika Kladuša takođe će biti
Glas BiH | Broj 155 | Januar - Mart 2011
iz Stockholma, Uppsale, Enköpinga,
Strängnäsa i domaćina iz Västeråsa.
Najviše su u predtakmičenju pokazali
fudbaleri iz Enköpinga, ali su u finalu
zasluženo izgubili od SVEBiH-a
Skultuna, iako su je pobijedili u
predtakmičenju. Kažu, najviše zasluga
za prvo mjesto Skultune ima golman
– veteran Sead Demirača koji je branio
u velikom stilu. Treće mjesto pripalo
je ekipi iz Uppsale. Sve čestitke za
izvanrednu organizaciju idu na račun
uprave BSK-a na čelu sa predsjednikom
Smajom Murguzom.
Muhamed Mujakić
i domaćin sastanka GO SSDBiH u
istom periodu .
Idemo pobijediti Rumune!
Sve navijače Bosne i Hercegovine
očekuje novo slatko iskušenje u subotu
26. marta kada u Zenici gostuje izabrana
selekcija Rumunije. Naši igrači na čelu
sa Safetom Sušićem željno iščekuju
ovaj meč kao i armija bh. Fanaticosa
u cijelom svijetu. Posljednji prijateljski
meč sa Meksikom u Atlanti uz veliku
podršku s tribina dokaz je koliko je
svim našim ljudima u dijaspori bitna
MI SMO ŽELJINI, ŽELJO JE NAŠ
Devedeset plavih godina!
Fudbalski klub Željezničar ove godine
slavi 90 godina postojanja. Davne 1921.
godine osnovan je klub popularnih
”plavih” sa Grbavice. U toku svog
dugogodišnjeg postojanja popularni
Željo je 1972. godine ostario prvi veliki
uspjeh. Pehar šampiona Jugoslavije
donešen je na Grbavicu. Tragedija
zvana (mađarski) Videoton desila se
1984. godine kada Željezničar u 87.
naša reprezentacija. Uzećemo sebi
za pravo i reći da je vrijeme i da naša
zemlja dominira u kvalifikacijama i da
napokon završimo na nekom velikom
takmičenju.
Ako već ne možemo pobijediti
Francusku, onda ”valjda” možemo
biti bolji od ostalih u grupi. Tu su
još Albanija, Bjelorusija i naravno
Rumunija. Luksemburg, respekt, ali jači
smo od njih.
Džeko igra sve bolje, Muslimović
zapaženo, Pjanić aktivan, Spahić
standardan, Rahimić kao i uvijek
odličan, Begović (iako neće braniti
protiv Rumunije) golman je na kojeg
Sušić računa u narednim mečevima...
Biće borbeno i sigurno zanimljivo u
predstojećim mečevima! Sada, idemo
u Zenicu na Bilino polje završiti dio
posla. Idemo pobijediti Rumuniju i naći
se bliže Evropskom prvenstvu gdje bi
našu reprezentaciju na svakoj utakmici
pratilo ”samo” par desetina hiljada
vjernih navijača!
Elmin Zeba
minuti gubi finale Kupa UEFA sa
čuvenim madridskim Realom.
U novijoj historiji kluba, Željo je
šampion Bosne i Hercegovine bio
ukupno četiri puta, a ove sezone brani
prošlogodišnju šampionsku titulu.
Ove godine održat će se par
manifestacija kojima će se obilježiti
„plavi“ rođendan, a Željo bi na Grbavici
tebao ugostiti i slavne klubove:
Galatasaray, Milan, a moguće je i
Videoton. Jedna od želja popularnih
”Manijaka” sa Grbavice je i odigravanje
utakmice sa reprezentacijom BiH.
Naprijed Željo!
Finale u Alvesti
Nakon
odigranih
regionalnih
turnira
u
malom fudbalu došao
je red i na finalni turnir
za odlazak na 8. Svjetsko
prvenstvo dijaspore BiH
u malom fudbalu. Ovaj
turnir u organizaciji Saveza
bh. udruženja će se igrati
27. marta u smålandskom
gradiću Alvesta, a domaćin
je bh. udruženje ”Ljiljan” iz
Växjöa. Pobjednici ovoga
turnira dobijaju ”karte” za
Veliku Kladušu.
TE
ERCEGO
I
TETSCEN
IH
E AKT
VI
V IN
R BOSNE
Mostar, Bosnien och Hercegovina
Med stöd av: Kommunstyrelsen i Halmstad, Kulturnämnden i Halmstad, Region Halland
Lördag 14/5 2011
Rådhustrappan 11.30
Halmstad
Halmstads Teater 13.00
Samarbetspartners:
www.bhsavez.org
Fri entré
Download

Izet Muratspahi}: Daleko je Nobel