Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
SADRŽAJ
Uvod...............................................................................................................................2
1. Evropski sud za ljudska prava................................................................................... 3
2. Protokol 14................................................................................................................ 9
2.1. Protokol 14 bis ......................................................................................................11
3. Nadležnost Evropskog suda za ljudska prava.......................................................... 13
3.1. Nadležnost ratione loci..........................................................................................14
3.2. Nadležnost ratione materiae..................................................................................15
3.3. Nadležnost ratione temporis..................................................................................16
3.4. Nadležnost ratione personae.................................................................................18
4. Dopuštenost zahtjeva za pokretanje postupka..........................................................19
4.1. Status žrtve.............................................................................................................23
4.2. Iscrpljivanje unutrašnjih pravnih lijekova.............................................................26
4.3. Rok od šest mjeseci...............................................................................................30
4.4. Anonimni zahtjev za pokretanje postupka............................................................32
4.5. Istovijetan zahtjev za pokretanje postupka............................................................32
4.6. Zahtjev za pokretanje postupka koji je već podnešen nekom drugom
međunarodnom tijelu...................................................................................................33
4.7. Očigledno neosnovan zahtjev za pokretanje postupka.........................................34
4.8. Zloupotreba prava na podnošenje zahtjeva...........................................................34
5. Zaključak .................................................................................................................36
Literatura......................................................................................................................39
1
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
UVOD
Tema ovog rada jeste „Nadležnost Evropskog suda za ljudska prava i
dopuštenost zahtjeva za pokretanje postupka“. Jedan od razloga za obrađivanje ove
teme jeste činjenica da je Bosna i Hercegovina ratifikovala Evropsku konvenciju o
zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda 12. jula 2002. godine. i ovim činom
prihvatila obaveznu nadležnost Evropskog suda za ljudska prava, ali i omogućila da se
svim licima pod njenom nadležnošću otvori put za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
Takođe, nadležnost Suda i pravila o dopuštenosti zahtjeva za pokretanje postupka
predstavljaju jako važan dio sistema uspostavljenog Konvencijom, jer se tokom
proteklih godina broj zahtjeva za pokretanje postupka veoma povećao, u tolikoj mjeri
da Sud ima trenutno otprilike 120 hiljada neriješenih slučajeva, od kojih će sudeći po
dosadašnjoj praksi, većina njih biti proglašena nedopuštenim, zbog neispunjenosti
uslova za dopuštenost.
Rad se sastoji iz pet dijelova. U prvom dijelu se nalaze osnovne napomene o
Evropskom sudu za ljudska prava, njegov nastanak, organizacija, sastav. U drugom
dijelu rada govori se o nadležnosti Evropskog suda za ljudska prava, na čemu se
zasniva i o vrstama nadležnosti. Treći dio je posvećen Protokolu 14 i Protokolu 14 bis
čije donošenje predstavlja reformu Evropskom suda, za kojom se poslednjih godina
stvorila potreba. Četvrti dio rada obrađuje dopušenost zahtjeva za pokretanje
postupka, postupak Suda kada zaprimi zahtjev, kao i svaki pojedinačni uslov
dopuštenosti koji zahtjev treba da ispunjava kao što je status žrtve, rok od šest
mjeseci,.. Peti dio predstavlja sam zaključak koji predstavlja sažeto viđenje ovog rada.
2
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
1. EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA
Pojam i nastanak Evropskog suda za ljudska prava - Savjet Evrope, koji je
regionalna organizacija zemalja Zapadne Evrope, donio je i otvorio za potpis
Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Konvencija je
usvojena 4. novembra 1950. godine u Rimu, a stupila je na snagu 3. septembra 1953.
godine. Propraćena je sa 15 protokola , od kojih Protokol 14 još uvijek nije stupio na
snagu , ali o tome detaljnije kasnije.
Zemlje članice Savjeta Evrope su imale u vidu potrebu da je neophodno
poštovanje osnovnih sloboda i ljudskih prava za postizanje većeg međusobnog
jedinstva i pravde i mira u svijetu, i ovom konvencijom je predviđen mehanizam za
osiguranje poštovanja obaveza država ugovornica, koje proizilaze iz Evropske
konvencije o ljudskim pravima.
Evropski sud za ljudska prava je ustanovljen 21. januara 1959. godine, nakon
što je osam zemalja ugovornica dostavilo deklaracije po kojima priznaju obaveznu
nadležnost suda, kako se po tadašnjoj verziji Konvencije tražilo.
Nakon usvajanja i stupanja na snagu Protokola 11 od novembra 1998. godine,
članom 19 Konvencije, ukinuta je Evropska komisija, a nadležnost Evropskog suda za
ljudska prava, koja je do tada bila fakultativna, postaje obavezna za sve države
članice. Time su ujedno i stvoreni uslovi za direktno obraćanje sudu, pa je i to
djelimično uticalo na porast broja zahtjeva za pokretanje postupka pred Sudom.
Evropski sud za ljudska prava je potpuno nezavisan u svom radu i ne predstavlja neku
višu instancu u odnosu na domaće sudove, pa se od njega ne može tražiti da preinači,
poništi ili ukine odluku domaćeg sudskog ili upravnog organa, niti da svojom
odlukom licu koje je podnijelo zahtjev za pokretanje postupka dodijeli neko pravo
koje mu je uskraćeno. Zadatak Suda jeste da utvrdi postojanje ili nepostojanje povrede
prava utvrđenih i zaštićenih Konvencijom i njenim protokolima.
3
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
Pristupanje Konvenciji je takođe bio jedan od načina da se svim licima pod
nadležnošću naše države otvori put za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda pred
Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
Potpisivanje i ratifikacija - Bosna i Hercegovina je ratifikovala Konvenciju 12.
jula 2002. godine. Potpisivanjem i ratifikacijom Evropske konvencije za zaštitu
ljudskih prava i osnovnih sloboda, i njenih pratećih protokola, države članice, među
koje se ubraja i Bosna i Hercegovina, ovim činom prihvaćaju obaveznu nadležnost
Evropskog suda za ljudska prava da odlučuje o zahtjevima bilo koje fizičke osobe,
nevladine organizacije, skupine pojedinaca, ili druge države članice koji tvrde da su
žrtve povrede prava utvrđenih Konvencijom od strane države potpisnice. Pored toga,
obvezuju se da ce obezbijediti punu primjenu odredbi ovog međunarodnog ugovora,
odnosno da će uskladiti svoje zakonodavstvo sa standardima predviđenim
Konvencijom, da će njihovi organi u punoj mjeri poštovati međunarodne norme, i
takođe, da će se prihvatiti i izvršiti svaku konačnu presudu Europskog suda za ljudska
prava u svakom sporu u kojem sudjeluje kao stranka.
Presuda u kojoj Sud utvrdi da je došlo do povrede prava predstavlja uputu državi
na koju se odnosi, da osigura preduzimanje određenih korekcijskih mjera kako bi se
utvrđena povreda prava ispravila, oštećenom isplatila naknada i spriječilo ponavljanje
istih ili sličnih povreda u budućnosti. Komitet ministara Vijeća Evrope nadležan je za
nadgledanje izvršenja presuda Suda na nacionalnom nivou.
U strukturu Suda je ugrađen princip kozistentnosti, prema kome Sud ostaje dosljedan
tumačenjima Konvencije i protokola u ranijim presudama.1
Organizacija Suda - Evropski sud za ljudska prava se nalazi u sjedištu Savjeta
Evrope u Strazburu, u Francuskoj. Međutim, ako to smatra potrebnim Sud može
obavljati poslove i drugdje na teritoriji država članica. Troškove Suda snosi Savjet
Evrope. Sud bira svog predsjednika i dva podpredsjednika na opštoj
1
Prof.dr R. Etinski, Međunarodno javno pravo, Novi Sad 2007., cit.str. 332
4
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
sjednici na period od tri godine. Na opštoj sjednici, po prijedlogu predsjednika Suda,
se biraju najmanje četiri odjeljenja koja trebaju biti po svom sastavu polno
uravnotežena i geografski izbalansirana tako da oslikavaju različite pravne sisteme
država članica.2
Sud svoju funkciju vrši tako što je podijeljen u odbore, sastavljene od trojice
sudija, sudska vijeća, sastavljena od sedam sudija, i Velikog vijeća sastavljenog od
sedamnaest sudija. Sudski odbori odlučuju o dopuštenosti zahtjeva za pokretanje
postupka podnesenih od strane pojedinaca, grupe pojedinaca ili nevladine
organizacije, ali ne i o dopuštenosti zahtjeva koji je podnijela država, jer je to u
nadležnosti vijeća. Prema članu 28 Konvencije, jednoglasnom odlukom odbor može
zahtjev proglasiti nedopuštenim ili ga skinuti sa liste slučajeva. Ukoliko odluka o
nedopuštenosti nije jednoglasna, o dopuštenosti zahtjeva će odlučivati vijeće Suda.
Vijeće sastavljeno od sedam sudija odlučuje o dopuštenosti zahtjeva za pokretanje
postupka podnesenih od strane pojedinaca, grupe pojedinaca ili nevladinih
organizacija ukoliko odbor nije donio odluku o dopuštenosti, odlučuje o dopuštenosti
zahjeva koji je podnijela država ugovornica, i odlučiju o meritumu, odnosno rješavaju
stvar u prvom stepenu. Veliko vijeće odlučuje u predmetima koji su mu ustupljeni od
strane sudskog vijeća, a do ustupanja dolazi kada se u predmetima koje reješava
sudsko vijeće nametne pitanje tumačenja Konvencije ili njenih protokola, ako odluka
koju bi vijeće donijelo bila nesaglasna sa ustaljenom sudskom praksom, i Veliko
Vijeće odlučuje o žalbama na presudu vijeća i o zahtjevima za savjetodavna mišljenja.
Sud ne sudi u pojedinačnom sastavu, mada postoji sudija izvjestilac koji ima zadatak
da, ukoliko se radi o međudržavnojm zahtjevu za pokretanje postupka, da podnese
izvještaj o prihvatljivosti zahtjeva, navodeći u njemu releventne činjenice, da ukažu na
pravna pitanja vezana za Konvenciju ukoliko ih ima, i ako je potrebno i mišljenje o
suštini stvari koje je neobavezujuće. Ukoliko se radi o pojedinačnom zahtjevu, prije
donošenja odluke o dopuštenosti, sudije pojedinci će ispitati zahtjev i ako smatra
potrebnim zahtijevati od stranaka da dostave potrebne podatke, pismena i druge
materijale
2
Prof.dr R. Etinski, Međunarodno javno pravo, Novi Sad 2007.,str.338
5
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
koje smatraju važnim, i nakon toga sačiniti izvješaj o dopuštenosti zahtjeva i predati
ga odboru ili vijeću.3
Sastav suda i izbor sudija - Sastav suda kao i rad suda su uređeni Konvencijom
i Pravilnikom Suda. Pravilnik suda donosi sam Sud. Evropski Sud za ljudska prava
ima 47 sudija, taj broj zavisi od broja članica Evropskog Savjeta, kojih je trenutno 47,
jer svaka država članica ima u sudu po jednog sudiju, koji ne mora biti njen
državljanin, pa čak ni državljanin bilo koje zemlje članice Savjeta Evrope.
Parlamentarna skupština Savjeta Evrope, većinom glasova vrši izbor sudija. Svaki
član Savjeta Evrope predlaže po tri kandidata između kojih se vrši izbor. Sudijski
mandat traje 6 godina i sudja može biti ponovo biran na istu funkciju. Sudije uživaju
imunitet, u skladu sa članom 40 Statuta Savjeta Evrope, a u svom radu su nezavisni,ali
za vrijeme svog sudijskog mandata se moraju uzdržavati od određenih aktivnosti koje
se smatraju nespojivim sa njihovom funkcijom.
“U skladu s članom 21. stavom 3. Konvencije, tokom svog mandata
sudije ne smiju obavljati nikakvu političku ili upravnu aktivnost niti
profesionalnu aktivnost koja bi bila nespojiva s njihovom nezavisnošću
ili nepristranošću ili sa zahtjevima punog radnog vremena njihove
službe. Svaki će sudija dati predsjedniku suda izjavu o svakoj dodatnoj
aktivnosti. U slučaju neslaganja predsjednika i dotičnog sudije o svakom
pitanju koje bi se moglo postaviti odlučuje Sud u plenarnoj sjednici.” 4
Prava i slobode priznata i garantovana Evropskom konvencijom su:
- pravo na život (čl. 2);
- zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja (čl. 3);
- zabrana ropstva i prinudnog rada (čl. 4);
- pravo na slobodu i sigurnost (čl. 5);
- pravo na pravično suđenje (čl. 6);
- kažnjavanje samo na osnovu zakona (čl. 7);
3
4
Pravilnik Evropskog suda za ljudska prava, Pravilo 48. stav 2
Pravilnik Suda , pravilo br.4 (nespojive aktivnosti)
6
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
- pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života (čl. 8);
- sloboda misli, savjesti i vjeroispovjesti (čl. 9);
- sloboda izražavanja (čl. 10);
- sloboda okupljanja i udruživanja (čl. 11);
- pravo na zaključenje braka (čl. 12) ;
- pravo na djelotvorni pravni lijek (čl. 13);
- zabrana diskriminacije (čl. 14).
Prava priznata i garantovana Protokolom 1 su:
- pravo na neometano uživanje svoje imovine (čl. 1);
- pravo na obrazovanje(čl. 2);
- pravo na slobodne izbore(čl. 3).
Prava priznata i garantovana Protokolom 4 su:
- zabrana kazne zatvora za dug (čl. 1);
- sloboda kretanja (čl. 2);
- zabrana protjerivanja sopstvenih državljana (čl. 3);
- zabrana grupnog protjerivanja stranaca (čl. 4).
Pravo priznato i garantovano Protokolom 6 je:
- pravo da niko ne bude osuđen na smrtnu kaznu ili pogubljen (čl. 1).
Prava priznata i garantovana Protokolom 7 su:
- zaštita u postupku protjerivanja stranaca (čl. 1);
- pravo na žalbu u krivičnim stvarima (čl. 2);
- pravo na naknadu za pogrešnu osudu (čl. 3);
- pravo da se ne bude suđen ili kažnjen dvaput u istoj stvari (čl. 4);
- jednakost supružnika (čl. 5).
7
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
Prava priznata i garantovana Protokolom 12 su:
- zabrana svih oblika diskriminacije u ostvarivanju bilo kojeg prava, ne samo onih
koja su priznata Evropskom konvencijom (čl. 1).
Prava piznata i garantovana Protokolom 13 su:
- zabrana osude na smrtnu kaznu ili pogubljenja u svim okolnostima (čl. 1).
8
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
2. PROTOKOL 14
Stupanjem na snagu Protokola 11 u novembru 1998. godine, članom 19
Konvencije, Evropski sud za ljudska prava je postao stalni organ i njegova nadležnost
obavezna za sve države članice i time su takođe stvoreni uslovi za direktno obraćanje
Sudu, pa je i to djelimično uticalo na ogromni porast broja zahtjeva za pokretanje
postupka pred Sudom, sa kojim se Sud danas susreće, jer se tokom proteklih godina
broj zahtjeva za pokretanje postupka enormno povećao, u tolikoj mjeri da Sud ima
trenutno otprilike 120 hiljada neriješenih slučajeva, od kojih će sudeći po dosadašnjoj
praksi, većina njih biti proglašena nedopuštenim.
Mada, glavni razlog za veliki porast broja pojedinačnih zahtjeva pred Sudom jeste
proširenje Savjeta Evrope koji sada ima 47 država članica i time 800 miliona građana
koji imaju pravo na obraćanje Sudu, tako da se trenutni sistem ne može izboriti sa
rastućim brojem neriješenih predmeta.
Potrebu za donošenjem Protokola 14 je 2004.godine istakao na sjednici Suda njegov
tadašnji predsjednik, ukazujući na probleme sa kojima se Sud susreće, tj. velikim
brojem slučajeva nepodobnim za meritorno odlučivanje i velikim brojem „kloniranih“
slučajeva, slučajeva koji se ponavljaju u identičnim pravnim situacijama koji zbog
sadašnje procedure koja se zahtijeva jednosatvno zagušuju Sud.
Protokol 14, usvojen je u Strazburu 13. maja 2004. godine i stupiće na snagu
nakon što ga ratifikuju sve članice Savjeta Evrope.
Razlog i cilj njegovog donošenja jeste da se poboljša efikasnost Evropskog suda za
ljudska prava time što će mu se omogućiti da brže i lakše vrši selekciju i odbacivanje
neprihvatljivih zahtjeva za pokretanje postupka i odlučuje o istim ili sličnim
slučajevima koji se ponavljaju, tzv. „kloniranim“ slučajevima. Tako da je njegov
osnovni cilj pojednostaviti procedure pred Europskim sudom zbog njegove
preopterećenosti. Da bi se to ostvarilo Protokol 14 sadrži veći broj odredbi koji se
odnose na ustrojstvo, organizaciju, nadležnost i postupak pred Evropskim sudom.
Rusija je jedina od 47 zamalja članica koja nije ratifikovala Protokol 14 i time
blokirala sprovođenje reforme. Razlog blokiranja reforme jeste rusko neslaganje sa
izmjenama vezanim za članove 26. i 27., odnosno uvođenje funkcije sudije pojedinca.
9
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
Ipak 15. januara 2010. godine ruska Duma, donji dom ruskog parlamenta, je
ratifikovala Protokol 14 o reformi Europskog suda za ljudska prava, koji je blokirala
od 2004.godine, tako da će Protokol 14 stupiti na snagu 01. juna 2010. godine.
Odredbama u Protokolu 14 je:
•
produžen je mandat sudija na devet godina bez mogućnosti reizbora;
•
članom 26 i 27.uvedena je funkcija sudije pojedinca i izvestioca, tako što Sud
može da zasjeda i kao sudija pojedinac. Sudija pojedinac odlučuje o dopuštenosti
zahtjeva za pokretanje postupka, koji može proglasiti nedopuštenim ili brisati ga
sa liste predmeta;
•
članom 28 je izmijenjena nadležnost i sastav sudskih odbora i vijeća, tako što je
nadležnost tročlanog sudskog vijeća proširena i na slučajeve prihvaćanja zahtjeva
za pokretanje postupka kao dopuštenih i odlučivanje u meritumu tamo gdje već
postoji ustanovljena jurisprudencija Evropskog suda za ljudska prava;
•
član 35, stav 3 donosi novi uslov prihvatljivosti zahtjeva za pokretanje postupka
kojim je predviđeno da šteta nanešena podnosiocu zahtjeva povredom prava mora
biti značajna,
•
Komesaru za ljudska prava Saveta Evrope dozvoljeno je da interveniše u
postupku;
•
Komitetu ministara dato je pravo da od Evropskog suda zatraži
tumačenje presude i mišljenje o njenom izvršenju od strane države;
•
članom 59. je omogućeno je Evropskoj uniji da pristupi Konvenciji o ljudskim
pravima.
Prelaznim odredbama predviđeno je da će se njegove odredbe primijeniti na sve
predmete po kojima su u toku postupci pred Sudom i na sve presude čije izvršenje
nadzire Komitet ministara. Mandat sudijama koji su prvi put izabrani u Evropski sud
biće produžen na devet godina, a ostalim sudijama za dvije godine.
Kad Sud zasijeda u pojedinačnom sastavu, sudija pojedinac neće razmatrati
dopuštenost zahjeva protiv Visoke strane ugovornice u čije ime je taj sudija imenovan.
10
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
Sudija pojedinac može zahjtev proglasiti nedopuštenim ili skinuti sa liste predmeta
Suda, zahtjev podnesen na osnovu člana 34, gdje se takva odluka može donijeti bez
daljeg ispitivanja. Ova odluka će biti konačna.
Ako sudija pojedinac zahtjev ne proglasi zahtjev nedopuštenim ili ga ne izbriše sa liste
predmeta, u tom slučaju će zahtjev proslijediti odboru ili vijeću na dalje razmatranje.
U pogledu na zahtjev podnešen na osnovu člana 34,odbor može jednoglasnom
odlukom:
a) proglasiti ga nedopuštenim ili ga skinuti (izbrisati) sa liste slučajeva, i takva odluka
može donijeti bez daljeg razmatranja ili ispitivanja
b) proglasiti zahtjev dopuštenim i donijeti presudu o meritumu, čak i ako se u
predmetu javlja pitanje u pogledu tumačenja ili primjene Konvencije, ako za pitanje
koje se javlja u predmetu (slučaju) već postoji ustanovljena jurisprudencija
Evropskog suda za ljudska prava.
1.2. PROTOKOL 14 bis
Protokol 14 bis uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda usvojen je na 119. sastanku ministara vanjskih poslova država članica Savjeta
Evrope, a stupa na snagu prvog dana u mjesecu nakon isteka tri mjeseca od datuma
kada tri države ugovornice Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda izraze saglasnost da budu obavezane Protokolom. Prema tome, Protokol 14
bis je po osnovu deponovanih ratifikacionih instrumenata drugih zemalja stupio na
snagu 1. oktobra 2009. godine. Cilj ovog protokola je bio da se prevaziđe situacija
nastala odlaganjem ratifikacije samog Protokola 14, kojim su inače predviđene
šire mjere za povećanje efikasnosti Evropskog suda za ljudska prava. Predsjednik
Suda je skrenuo pažnju na izuzetno ozbiljnu situaciju pred kojom se Sud nalazi i
pokrenuo pitanje hitnosti potrebe za donošenjem samog Protokola 14 bis uvođenjem
sudije pojedinca i određenih odredbi sadržanih u Protokolu 14, posebno onih koje se
11
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
odnose na tzv. „klonirane “ slučajeve u kojima bi bilo omogućeno vijeću od tri sudije
da odlučuju, koji će povećati efikasnost Suda za 20-25%.
Usvajanje Protokola 14 bis je dovelo do bržeg procesuiranja zahtjeva za
pokretanje postupka podnesenih protiv Bosne i Hercegovine kako u smislu njihovog
odbacivanja, kada Sud procijeni da su nedopušteni, ali i bržeg dostavljanja istih državi
na odgovor onda kada Sud procijeni da ima elemenata povrede Konvencije i dodatnih
protokola, zbog čega bi država mogla da odgovara. Od momenta stupanja na snagu
Protokola 14 bis pojednostavljena procedura Suda se odnosi i na slučajeve koji su već
podneseni Sudu.
Protokol 14 bis uvodi dve mere procesnog karaktera, predviđene i Protokolom
14:
I - Sudija pojedinac će moći da odbaci očigledno neosnovane zahtjeve za pokretanje
postupka, povodom čega se do sada zahtijevala odluka vijeća od troje sudija.
II - Nadležnost tročlanog sudskog vijeća proširena je i na slučajeve prihvaćanja
zahtjeva za pokretanje postupka kao dopuštenih i odlučivanje u meritumu tamo gde
već postoji ustanovljena jurisprudencija Evropskog suda za ljudska prava. Za
rješavanje ovih slučajeva do stupanja na snagu Protokola 14 bis je bilo nadležno
sedmočlano sudsko vijeće, i ono je i dalje nadležno u slučajevima u kojima jedna od
strana država koja nije popisala Protokol 14 bis.
12
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
3. NADLEŽNOST EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Sudska nadležnost se može definisati kao djelokrug poslova jednog suda,
odnosno ovlašćenje (pravo i dužnost )jednog suda da odlučuje, postupa u određenoj
pravnoj stvari.
Nadležnost Evropskog suda za ljudska prava jeste obavezna za sve države koje su
potpisale i ratifikovale Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda, i njene protokole. Nadležnost Suda može biti parnična i savjetodavna. Činom
potpisivanja i ratifikovanja države ugovornice prihvaćaju obaveznu nadležnost
Evropskog suda za ljudska prava da odlučuje o zahtjevima bilo koje fizičke osobe,
nevladine organizacije, skupine pojedinaca, ili druge države članice koji tvrde da su
žrtve povrede prava utvrđenih Konvencijom, a učinjene od strane druge države
ugovornice. Nadležnost Suda je utvrđena članom 32 Kovencije, po kojem je Sud
nadležan za sve predmete koji se tiču tumačenja i primjene Konvencije i protokola uz
nju, a koje mu upute oni koji su Konvencijom ovlašćeni za to, i u sporovima u vezi
nadležnosti odlučuje Sud. Sud se treba uvjeriti da je nadležan u svakom predmetu koji
je iznesen pred njega, te stoga ima obavezu ispitati pitanje svoje nadležnosti u svakoj
fazi postupka. Kovencijom i Pravilnikom Suda nije predviđen prigovor nenadležnosti,
predviđen je jedino prigovor na dopuštenost zahtjeva za pokretanje postupka, kao i
postupak za rješavanje ovog prigovora. Tako da Sud ukoliko ustanovi da je
nenadležan, zahtjev će proglasiti nedopuštenim kao naspojiv sa odrebama Konvencije
i protokola, jer je pitanje nadležnosti, odnosno, nenadležnosti sadržano u uslovima za
dopuštenost zahtjeva za pokretanje postupka kao pitanje nespojivosti zahtjeva sa
odredbama Konvencije.
Član 35. Kovencije, stav 3 – Uslovi dopuštenosti
Sud će proglasiti nedopuštenim svaki pojedinačni zahtjev podnesen na
temelju člana 34. koji se smatra nespojivom s odredbama Konvencije ili
protokola uz nju, očigledno neosnovanim ili koji predstavlja zloupotrebu
prava na podnošenje zahtjeva.
13
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
Nespojivost zahtjeva za pokretanje postupka sa odredbama Kovnencije, odnosno
nadležnost Suda javlja se u četiri oblika:
nadležnost ratione loci
nadležnost ratione materiae
nadležnost ratione temporis
nadležnost ratione personae
3.1. NADLEŽNOST RATIONE LOCI
Države ugovornice obezbjeđuju prava i slobode utvrđene Konvencijom i njenim
protokolima svakome u svojoj nadležnosti tako da navodna povreda prava zaštićenih
Konvencijom se mora desiti u okviru nadležnosti države ugovornice.5 Nadležnost u
članu 1 Konvencije prvenstveno označava teritorijalnu nadležnost, ali se može
odnositi i na druge vidove nadležnosti, mada jurisprudencija Suda pokazuje da se
samo izuzetno može priznati dejstvo u vršenju vanteritorijalne nadležnosti država
ugovornica i to kada država nad određenom teritorijom koja je van njenih granica ima
„efektivnu kontrolu“ ili na osnovu vojne okupacije, ili na osnovu saglasnosti i poziva
vlade sa te teritorije ili kada se radi o „zavisnoj teritoriji“ ako je država dala izjavu na
osnovu člana 56 Konvencije da je ona primjenjiva i na tu teritoriju6. U ovom
posebnim slučajevima, stav Suda je, da međunarodno običajno pravo i ugovorni
propisi priznaju ekstrateritorijalno vršenje nadležnosti relevantne države.7
U slučaju Selmouni protiv Francuske Sud je zaključio sledeće:
„ ... sa gledišta međunarodnog javnog prava jurisdikciona sposobnost
države uglavnom je teritorijalna. Mada međunarodno pravo ne isključuje
vanteritorijalnu
5
Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član 1
M.Paunović i S.Caric, Evropski sud za ljudska prava cit. str. 54
7
Bankovic v. Belgium, 19.12.2001. para 71, 73
6
14
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
primjenu nadležnosti države, preporučene osnove za takvu nadležnost
(uključujući i nacionalnost, zastavu, diplomatske i konzularne odnose, dejstvo,
zaštitu, pasivnu pravnu ličnost i univerzalnost) su po pravilu određene i
ograničene suverenim teritorijalninm pravima ostalih relevantnih Država.
Jedna država ne sme primjenjivati svoju nadležnost na teritoriji druge bez
njene izričite ili prećutne saglasnosti ili poziva, osim ako je prva od njih
okupator, u kom slučaju se može reći da vrši nadležnost na toj teritoriji, barem
za neke stvari. Međuvladin stručni komitet zamenio je reči “svakoga ko
boravi na teritoriji država ugovornica" rečima “u njihovoj nadležnosti” u cilju
proširenja primene Konvencije na druge koji možda nemaju zakonsko boravište ali
koji se ipak nalaze na teritorijama država ugovornica ... „
Sud primećuje da drugi priznati slučajevi vanteritorijalne primene nadležnosti od
strane neke države većinom obuhvataju slučajeve u vezi sa aktivnostima njenih
diplomatskih ili konzularnih predstavnika u stranim zemljama i u saobraćajnim
sredstvima koja su registrovana u toj zemlji ili nose njenu zastavu. U takvim
situacijama, međunarodno pravo i ugovori priznaju primjenu nadležnosti date države.
3.2.NADLEŽNOST RATIONE MATERIAE
Evropski sud za ljudska prava ima zadatak da utvrdi postojanje ili nepostojanje
povrede prava koja su utvrđena i zaštićena Konvencijom i njenim protokolima.
Zahtjevi za pokretanje postupka u kojima se traži zaštita prava koje nije utvrđeno
Konvencijom ili se ne može podvesti pod neku od odredbi Konvencije ili njenih
protokola Sud će odbaciti kao nespojive ratione materiae.
U praksi Suda duboko ukorijenjeno načelo da je Konvencija „živi instrument“ koji je
potrebno tumačiti u okolnostima koje postoje u trenutku njenog tumačenja, odnosno u
svjetlu današnjih uslova, bez ulaženja u pitanje šta su željeli postići autori Konvencije,
15
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
jer je proteklo više od pedeset godina od njenog nastanka8. Sud je taj pristup
primijenio na sve odredbe Konvencije. Jer ko je mogao predvidjeti da će u slučaju
Guerra and others protiv Italije pod pojam porodičnog života na osnovu člana 8
Konvencije biti podvedena situacija u kojoj lokalno stanovništvo nije dobilo
informacije o bezbjedonosnim rizicima zbog blizine fabrike hemijskih proizvoda.9
3.3. NADLEŽNOST RATIONE TEMPORIS
Nadležnost Suda se prostire u vremenu tako što obuhvata sve akte i propuste
države ugovornice učinjene poslije stupanja na snagu Konvencije.
Tako da odredbe Konvencije ne obvezuju ugovornu stranku u odnosu na bilo koji akt
ili činjenicu koji su se dogodili ili na bilo koju situaciju koja je prestala postojati prije
datuma stupanja na snagu Konvencije, činjenica koje datiraju iz razdoblja kad tužena
država nije bila u položaju predvidjeti međunarodnu odgovornost ili pravni postupak
kome su ove činjenice mogle biti uzrokom u odnosu na tu stranku. Sud nije nadležan
ispitati zahtjeve za pokretanje postupka protiv države ukoliko su navodne povrede
zasnovane na činjenicama koje su se dogodile prije odlučnog datuma(osim ukoliko
učinjena povreda nema trajni karakter), jer Evropska konvencija (kao međunarodni
ugovor) nema retroaktivno dejstvo.
Bečka Konvencija o pravu međunarodnih ugovora iz 1969. članom 28. predviđa da
ugovori nemaju retroaktivno dejstvo:
“Ako drugačija namjera ne proističe iz ugovora ili ako nije na drugi način
izražena, odredbe ugovora ne vežu stranku u pogledu bilo kojeg čina ili
činjenice koji su prethodili datumu stupanja tog ugovora na snagu za tu
stranku, niti u pogledu bilo koje situacije koja je prestala postojati prije toga
datuma. ”
8
9
Selmouni protiv Francuske 28.08.1999.para. 77
M.Paunović i S.Caric, op.cit.55
16
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
U predmetu Stamoulakatos v. Greece10 podnosilac zahtjeva je prigovorio protiv
sudskih presuda donešenih protiv njega in absentia od strane grčkih sudova prije
datuma kojeg je Grčka prihvatila pravo na pojedinačne zahtjeve na temelju bivšeg
člana 25. Konvencije. Međutim, podnosilac je žalbe protiv tih sudskih presuda, koje
su bile nakon toga odbijene, uložio nakon tog datuma. Evropski sud je presudio da su
te žalbe, iako su bile podnešene nakon mjerodavnog datuma, bile blisko povezane s
postupkom koji je doveo do njegovih presuda., Sud je smatrao da bi rastavljanje
odluka domaćih sudova donešenih nakon ratifikacije, od događaja koji su doveli do
sudskog postupka bilo bi ravno poništenju izjave Grčke kojim prihvaća pravo
pojedinačnih zahtjeva i da bi značilo davanje retroaktivnog dejstva Konvenciji, što bi
bilo protiv opštih načela međunarodnoga prava. Prema tome, Sud je ovaj zahtjev
proglasio nespojivim s Konvencijom ratione temporis11..
Ali u predmetu Zana v. Turkey12 podnosilac zahtjeva je prigovorio, inter alia,
da mu je povijeđeno pravo utvrđeno članom 10. Konvencije, jer je domaći sud donio
sudsku presudu protiv njega 26. marta 1991. godine zbog izjave koju je dao
novinarima u avgustu 1987. godine. Turska je prihvatila obveznu nadležnost Suda
samo u odnosu na činjenice i događaje koji su se dogodili poslije 22. januara 1990.
godine, odnosno nakon dana kada je dostavila svoju izjavu. Sud nije prihvatio tvrdnju
turske vlade da je mjerodavna glavna činjenica za uspostavu nadležnosti ratione
temporis bila izjava podnosioca zahtjeva novinarima. Naprotiv, glavna je činjenica
bila sudska presuda protiv podnosioca zahtjeva, time što je ta presuda predstavljala
povredu prava podnosioca zahtjeva na osnovu člana 10. Sud je prema tome odbacio
prethodni prigovor Vlade na temelju nenadležnosti ratione temporis.
Kada su događaji na koje se odnosi zahtjev desili prije stupanja Konvencije na
snagu u odnosu na predmetnu državu, a nastavljeni su i nakon tog datuma, Sud će
cijeniti kao relevantne samo događaje nakon stupanja na snagu Konvencije. I prilikom
procjene razumnog trajanja dužine postupka pred domaćim organima, Sud će uzeti u
obzir samo vrijeme nakon stupanja Konvencije na snagu ali će imati i na umu i koliko
10
11
12
Stamoulakatos v. Greece 26. 10. 1993 para. 32-33
Blečić protiv Hrvatske 08.03.2006. para.92
Zana v. Turkey 25. 11. 1997 para. 42
17
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
je postupak trajao i prije stupanja na snagu Konvencije, kao i oklnosti koje su uticale
na njegovu dužinu kao u slučaju Vajagić protiv Hrvatske13.
3.4. NADLEŽNOST RATIONE PERSONAE
Evropski Sud za ljudska prava će zahtjev za pokretanje postupka proglasiti
nedopuštenim zbog nespojivosti ratione personae sa odredbama Konvencije u
nekoliko slučajeva, ukoliko zahtjev nije podnesen protiv države, već protiv neke
organizacije ili pojedinca unutar države. Međutim, Sud smatra da se država ne može
osloboditi svojih obaveza i odgovornosti prebacivajući ih na privatne institucije ili
pojedince i na taj način onemogućiti pokretanje postupka zbog povrede prava pred
Evrpskim sudom za ljudska prava. U slučaju Costello-Roberts protiv Velike
Britanije14 koji se odnosio na slučaj tjelesnog kažnjavanja u pojedinim britanskim
privatnim školama o čemu je Sud raspravljao. U ovom slučaju Sud je utvrdio da
država ima obavezu da djeci obezbijedi pravo na obrazovanje, uključujući i
odgovornost za sistem discipline u školama, što jednako važi za privatne i državne
škole, jer je članom 1 Konvencije određeno da države ugovornice obezbjeđuju prava i
slobode utvrđene Konvencijom svim licima u svojoj nadležnosti.
Takođe, Sud će zahtjev za pokretanje postupka proglasiti nedopuštenim ratione
personae ako je zahtjev podnešen protiv države koja nije ratifikovala Konvenciju ili
protokole uz nju, kao i u slučajevima u kojima podnosilac zahtjeva nema status žrtve.
13
14
Vajagić protiv Hrvatske 16.10.2008.
Costello-Roberts protiv Velike Britanije 25.03.1993. para. 27
18
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
4. DOPUŠTENOST ZAHTJEVA ZA POKRETANJE POSTUPKA
Kada Sud zaprimi zahtjev za pokretanje postupka njegov prvi zadatak jeste
utvrditi da li su ispunjeni svi uslovi koji se odnose na to šta jedan zahtjev treba da
sadrži, jer ukoliko je zahtjev nepotpun u pogledu sadržaja koji zahtijeva pravilo 47
Poslovnika Suda, Sud će zahtjev proglasiti nedopuštenim bez razmatranja. Ukoliko
sadržaj zahtjeva udovaljava odredbama ovog pravila tada Sud razmatra da li su
ispunjeni ostali uslovi za dopuštenost zahtjeva.
Pravila o dopuštenosti zahtjeva za pokretanje postupka predstavljaju kritični dio
sistema uspostavljenog Konvencijom, jer se tokom proteklih godina broj zahtjeva za
pokretanje postupka enormno povećao, u tolikoj mjeri da Sud ima trenutno otprilike
120 hiljada neriješenih slučajeva, od kojih će sudeći po dosadašnjoj praksi, većina njih
biti proglašena nedopuštenim. Na primjer, tokom 2003. godine Sudu je podnešeno
18023 zahtjeva za pokretanje postupka, od kojih samo 753 ili 4% proglašeno
dopuštenim, a u 2005. godini od ukupno 28581 sudske odluke, u 26852 slučaja
zahtjev je proglašen nedopuštenim
Podnosioci zahtjeva - Sud može da primi zahtjev za pokretanje postupka od
svakog lica, nevladine organizacije ili grupe lica koja tvrde da su žrtve povrede prava
ustanovljenih Konvencijom ili njenim protokolima, učinjene od strane neke visoke
strane ugovornice.15 Odnosno, svako lice, grupe lica, navladine organizacije,
kompanije16, akcionari, profesionalna udruženja, sindikati17, političke stranke18,
vjerske organizacije19, i naravno, države, mogu podnijeti zahtjev za pokretanje
postupka pred Sudom za ljudska prava. Zbog same prirode određenih prava samo
fizička lica mogu zahtijevati zaštitu istih, a to su pravo na slobodu misli, savjesti i
vjeroispovjesti20, pravo na obrazovanje21,
15
Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član 34
Sunday Times v UK 26.04.1979. para. 39
17
National Union Of Belgian Police v Belgium 27.10.1975. para. 1-5
18
Stankov and the United Macedonian Organisation Ilinden v Bulgaria 02.10.2001. para 4
19
Holy Monasteries v Greece 09.12.1994. para. 1
20
Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član 9
21
Protokol 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član 2
16
19
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
i pravo da se ne bude podvrgnut nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili
kazni22.
Zahtjev za pokretanje postupka treba sadržavati određene podatke i podnosi se na
obrascu koji daje Sekretarijat, osim ako predsjednik nadležnog odjeljenja odluči
drugačije.
Zbog sadržaj zahtjeva ili podnesaka koji su neprikladnog sadržaja, predsjednik
vijeća može isključiti zastupnika stranke koji u podnescima iznosi uvredljive,
neozbiljne, neugodne, obmanjujuće ili razvučene navode, ili dati bilo koji drugi nalog
kojeg smatra prikladnim, ne dovodeći time u pitanje član 35. stav 3. Konvencije.23
Sadržaj zahtjeva za pokretanje postupka koji podnose lica, skupina pojedinaca ili
nevladine organizacije (individualini zahtjev) reguliše pravilo 47 Poslovnika Suda,
odnosno određuje šta zahtjev treba da sadrži,jer ukoliko dođe do toga da zahtjev ne
udovolji odredbama ovog pravila u pogledu sadržaja zahtjeva može se dogoditi da Sud
uopšte zahtjev ne razmotri. Zahtjev (individualni) treba da sadrži:
a) ime, datum rođenja, državljanstvo, pol, zanimanje i adresu podnosioca
zahtjeva ;
b) ime, zanimanje i adresu punomoćnika, ako on postoji;
c) ime ugovorne stranke ili stranaka protiv kojih se podnosi zahtjev;
d) kratku izjavu o činjenicama;
e) krataku izjavu o navodnim povredama Konvencije i relevantnim
činjenicama;
f) krataku izjavu o tome je li podnosioc zahtjeva ispunio uslove dopuštenosti
(da li su iscrpljeni unutrašnji pravni lijekovi i pravilo o peridu od šest mjeseci)
u skladu s odredbama člana 35. stav 1. Konvencije;
g) predmet zahtjeva; i u privitku dostaviti:
h) kopije svih relevantnih dokumenata, posebno odluka, sudskih ili drugih,
koje se odnose na predmet zahtjeva.
22
23
Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član 3
Pravilnik Suda, pravilo 44D
20
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
i) predmet zahtjeva uz opšte indikacije o zahtjevu za nadoknadu koju
ponosilac zahtjeva može da istakne na osnovu člana 41 Konvencije.24
Identitet podnosioca zahtjeva se po pravilu ne krije, ali u opravdanim
slučajevima predsjednik sudskog vijeća može odobriti mjere za zaštitu identiteta
podnosioca zahtjeva ukoliko ga on prethodno zatraži navodeći razloge za anonimnost.
Prema članu 33, koji se odnosi na međudržavne sporove, svaka visoka strana
ugovornica može ukazati Sudu na svaku povredu prava utvrđenih i zaštićenih
Konvencijom ili njenim protokolima za koju smatra da se može pripisati nekoj drugoj
visokoj strani ugovornici. Pravilo 46. Pravilnika Suda određuje sadržinu zahjeva za
pokretanje postupka koji je podnesen od strane države ugornice (međudržavni
zahtjev), i treba da sadrži:
a) ime strane ugovornice protiv koje se zahtjev podnosi;
b) izjavu o činjenicama;
c) kratku izjavu o navodnom kršenju Konvencije i relevantnu argumentaciju
koja se odnosi na to;
d) izjavu o ispunjenosti uslova za dopuštenost zahtjeva;
e) predmet zahtjeva za poktretanje postupka uz opšte indikacije o zahtjevu za
za pravičnu satisfakciju za u ime navodno oštećene strane ili strana;
f) ime i adresu imenovanog punomoćnika;
g) kopije relevantnih dokumenata i odluka, sudskih ili drugih koje se odnose
na predmet zahtjeva.
Iskustvo je pokazalo da države ne pokreću postupke veoma često. Pokretanje
postupka uslovljavaju politički i ekonomski razlozi, jer time može doći do mogućih
zaoštravanja odnosa sa tuženom državom. Na žalost, vlade pokreću pitanja ljudskih
prava u drugim zemljama samo ako su odnosi s njima ionako loši ili bar ako u njima
ne vide važne saveznike ili nemaju jake privredne interese.25
24
25
Pravilnik Suda, pravilo 47
Osnovi međunarodnih ljudskih prava
21
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
Evropski sud za ljudska prava će zahtjev za pokretanje postupka proglasiti
dopuštenim samo ukoliko isti ispunjava određene uslove koji su utvrđeni članom 34. i
35. Konvencije.
Uslovi dopuštenosti utvđeni članom 35 Konvencije su:
USLOVI DOPUŠTENOSTI
1. Sud može uzeti predmet u postupak tek kada se iscrpe svi unutrašnji pravni lijekovi,
u skladu s opštepriznatim načelima međunarodnog prava, i u roku od šest mjeseci od
dana kada je donešena pravosnažna odluka.
2. Sud neće razmatrati ni jedan pojedinačni zahtjev podnesen na osnovu člana 34. koji
je:
a) anoniman; ili
b) u suštini istovijetan sa zahtjevom koji je Sud već razmatrao, ili koji je već
podvrgnut nekom drugom međunarodnom postupku istrage ili rješavanja ili nagodbi,
te ako ne sadrži nikakve nove relevantne činjenice.
3. Sud će proglasiti nedopuštenim svaki pojedinačni zahtjev podnesen na temelju
člana 34. koji se smatra nespojivom s odredbama Konvencije ili protokola uz nju,
očigledno neosnovanim ili koji predstavlja zloupotrebu prava na podnošenje zahtjeva.
4. Sud će odbaciti svaki zahtjev koji smatra nedopuštenim na temelju ovoga člana.
Takva odluka može biti donesena u bilo kojem dijelu postupka.26
Kriterijumi koje Sud uzima u obzir prilikom razmatranja da li je zahtjev dopušten su
sledeći:
26
Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član 35
22
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
4.1.STATUS ŽRTVE
Prema članu 34 Konvencije, lice koje podnosi zahtjev za pokretanje postupka
potrebno je da ima status žrtve, odnosno da je na njega lično ili direktno uticalo
navodno kršenje jednog ili više prava ustanovljenih (zaštićenih) Konvencijom ili
njenim protokolima. Ukoliko ovaj kriterijum nije ispunjen Sud će zahtjev proglasiti
nedopuštenim. Kao u slučaju Vatan protiv Rusije27, u kojem je politička stranka
„Vatan“ pozivajući se na član 34 Kovencije, predala zahtjev za pokretanje postupka
tvdeći da su joj povređena prava odlukom ruskog suda da se zabrani rad drugoj
političkoj stranci „Regional Organisation“. Sud je donio odluku da je zahtjev
nedopušten, jer Vatan nije uspio dokazati da je na njega uticala direktno ili indirektno
odluka ruskog suda, odnosno svoj status žrtve.
Od ovog pravila postoje izuzeci kada Sud utvrdi da postoje specifične okolnosti, kao u
slučaju Klass i drugi protiv Njemačke28 gdje su punomoćnici podnosioca zahtjeva za
pokretanje postupka ukazali na postojanje domaćeg zakona u Njemačkoj koji se
odnosi na tajni video – nadzor, iako sami podnosioci zahtjeva nisu bili snimani. Sud je
pod specificnim okolnostima smatrao karkter prava u pitanju, tajni karakter mjera i
veza između podnosioca zahtjeva i ovih mjera.
Potencijale žrtve - Član 34 Konvencije dozvoljava da se lica, grupe lice, i
nevladine organizacije obrate Sudu sa zahtjevom za pokretanje postupka „žaleći“ se
na određen zakon ili neke odredbe zakona države, kojim se povređuju njihova prava
utvrđena Kovencijom ili njenim protokolima, iako nije protiv podnosioca zahtjeva
donesena nikakva posebna mjera. Ali podnosioci zahtjeva moraju uvjeriti Sud da
postoji realan rizik da dođe do direktne povrede njihovih prava. Kao na primjer, grupa
lica koja je dio nekog društva koje može biti pogođeno određenom mjerom države ili
greškom, može se smatrati potencijalim žrtvama. U slučaju Balmer-Schafroth protiv
Švajcarske29 u kojem je država tvrdila da podnosioci zahtjeva, koji su bili građani koji
27
Vatan protiv Rusije 07.01.2005.para. 47-49
Klass i drugi protiv Njemačkea 06.09.1978. para.38.
29
Balmer-Schafroth protiv Švajcarske 29.08.1997. para. 26
28
23
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
su živjeli u blizini nuklearne elektrane, ne mogu tvrditi da su žrtve kojima je
povrijeđeno pravo zbog donošenja odluke da se produži dozvola za rad nuklearne
elektrane, zato što posljedice ove odluke, odnosno povrede prava na koje se oni
pozivaju su isuviše udaljene da bi na njih uticale lično i direktno. Ipak, Sud je odbio
argumente Švajcarske pošto je tužba druge strane proglašena dopuštenom od strane
Švajcarskog Federalnog Odbora i zbog toga što stav Suda jeste da je moguća povreda
prava utvrđenih Konvencijom bez nanošenja štete. Ukoliko se radi o imigracionim ili
ekstradicionim slučajevima Sud će uzeti u obzir potencijalni karakter žrtve, kada
podnosilac zahtjeva može biti u opasnocti da bude podvrgnut nečovječnom postupanju
ili smrtnoj kazni.30 U predmetu Bader i drugi protiv Švedske31 Evropski sud je, naime,
zaključio da je protjerivanje podnosioca zahtjeva u Siriju, u kojoj mu je suđeno u
odsustvu i izrečena smrtna kazna, predstavljalo kršenje njegovog prava na život32 i
prava na zabranu nehumanog postupanja33. Sud je poseban značaj dao činjenici da je
podnosilac zahtjeva osuđen u sudskom postupku koji je predstavljao flagrantno
kršenje prava na pravično suđenje, s obzirom da se radilo o skraćenom krivičnom
postupku u kojem je u potpunosti izostalo pravo na odbranu.
Izostavljanje uslova postojanja štete. Status žrtve neko lice može imati iako nije
pretrpjelo štetu ili gubitak, jer stav Suda jeste da je moguća povreda prava utvrđenih
Konvencijom bez nanošenja štete. Postojanje štete jeste bitno u odnosu na član 41
Konvencije kada Sud utvdi povredu prava utvrđenih Konvencijom ili njenim
protokola, a unutrašnje pravo Visoke strane ugovornice u tom pitanju omogućava
samo djelimičnu odštetu, Sud će, ako je potrebno, pružiti pravično zadovoljenje
oštećenoj stranci.
Indirektne žrtve - Sud priznaje pravo za podnošenje zahtjeva za pokretanje
postupka i bliskim članovima porodice i supružniku same žrtve, iako ova lica nisu bila
direktna žrtva, već je na njih indirektno uticala povreda prava utvrđenih Konvencijom
30
Soering protiv Velike Britanije 07.07.1989. para.88
Bader i drugi protiv Švedske 08.02.2006. para. 44-48
32
Konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda, član 2
33
Konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda, član 3
31
24
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
ili njenim Protokolima, zbog bliskog odnosa sa žrtvom.U slučaju Kurt protiv Turske34
podnosilac zahjeva za pokretanje postupka se obratila Suda u vezi sa nestankom
njenog sina pozivajući se na povredu člana 2, 3, 5, 13, 14 i 18 Konvencije u ime
nestalog sina, ali i na član 3 u svoje ime, zbog preživljene patnje koja se svodi na
nečovječno ponašanje35. Još jedan primjer za tzv. indirektne žrtve jeste u slučaju
Chahal protiv Velike Britanije36 Sudu se obratio gospodin Cahal kao direktna žrtva,
ali su se Sudu obratili i njegova supruga i djeca pozivajući se na član 8 Konvencije,
odnosno tvrdeći da im je povrijeđeno pravo na porodični život.
Gubitak statusa žrtve - Podnosilac zahtjeva za pokretanje postupka može
izgubiti status žrtve ukoliko je prihvatio poravnanje sa državom, odnosno dobio
kompenzaciju i odrekao se korišćenja unutrašnjih pravnih lijekova ili ukoliko je u
krivičnom postupku donešena oslobađajuća presuda. Do gubitka statusa žrtve je došlo
i u slučaju Caraher protiv Velike Britanije37 u kome je britansko Ministarsvo odbrane
u toku postupka pred Sudom u vezi sa ubistvom supruga podnosioca zahtjeva u
Sjevernoj Irskoj isplatilo 50.000 britanskih funti ponosiocu zahtjeva, zbog čega je Sud
ustanovio da zahtjev nije dopušten, jer podnisilac zahtjeva više nije imao status žrtve
po Konvenciji.38
U slučaju Eckle protiv Njemačke39 Sud je naveo sledeće kriterijume kao bitne za
utvrđivanje gubitka statusa žrtve:
a) priznavanje nacionalnih vlasti da je učinjena povreda prava;
b) davanje obeštećenja ;
c) tretiranje podnosioca zahtjeva na takav način da ima dovoljno indikacija
koje dopuštaju ocjenu da je kršenje uzeto u obzir.
Primjenom navedenih kriterijuma stav Suda u slučaju Moustaquim protiv Belgije40,
koji se odnosio na deportaciju, iako je država ugovornica dopustila podnosiocu
34
Kurt protiv Turske 25.05.1998. para.83-86
Philip Leach, Taking a Case to the ECHR, str. 125
36
Chahal protiv Velike Britanije 15.11.1996. para.68
37
Caraher protiv Velike Britanije 11.01.2000.
38
M.Paunović i S.Caric, op. cit. 44
39
Eckle protiv Njemačke 14.05.1981.
40
Moustaquim protiv Belgije 19.02.1991. para.31
35
25
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
zahtjeva da ostane u Belgiji, nedavanje naknade za petogodišnji strah koji je
podnosilac zahtjeva pretrpio zbog patnje da će biti deportovan, Sud je tretirao kao
povredu Konvencije, i odbio tvrdnju Belgije da je svrha zahtjeva ostvarena time što
mu je dopušten ostanak u državi.
U određenim slučajevima da bi podnosilac zahtjeva izgubio status žrtve sama
kompenzacija nije dovoljna, ukoliko je ponašanje državnih vlasti kojim je povrijeđeno
pravo garantovano Konvencijom ili njenim protokolima, saglasno zakonskim
odredbama te države ili državnoj politici. Odnosno kada povreda prava od strane
države ne predstavlja izolovani incident, već ima karakter sistematskog i namjernog
kršenja Konvencije, gdje je potrebna promjena domaćih zakonskih propisa, kao i
politike.
Pravo na podnošenje zahtjeva za pokretanje postupka, ako je žrtva preminula,
imaju naslednici ili bliski rođaci, kojima Sud može dozvoliti da nastave postupak
ukoliko je podnosilac zahtjeva tokom postupka preminuo, čak i kada je ostavinski
postupak u toku.
4.2. ISCRPLJIVANJE UNUTRAŠNJIH PRAVNIH LIJEKOVA
Iscrpljivanje unutrašnjih pravnih lijekova predstavlja jedan od najvažnijih uslova
za dopuštenost zahtjeva za pokretanje postupka. Da bi podnosilac zahtjeva ispunio
ovaj uslov potrebno je da iskoristi sve unutrašnje pravne lijekove koji su mu na
raspolaganju, bilo da su redovni ili vanredni, administrativni ili sudski, prvog, drugog
ili trećeg stepena, da bi slučaj povrede njegovih prava bio riješen pred domaćim
organima. Tužilac mora svojim prethodnim postupcima pokazati Sudu da je imao
želju da se slučaj riješi, iznoseći sve argumente u prilog povoljnog rješenja slučaja
pred domaćim organima, i to povoljnog po njega, a ne da je njegov postupak ulaganja
žalbe bio samo da bi se zadovoljio formalni zahtjev korišćenja unutrašnjih pravnih
lijekova.41 Opravdanje za ovo pravilo se zasniva i na osnovu toga da domaćim
nadležnim organima uvijek treba dati mogućnost da „isprave“ povredu prava
41
Rodoljub.Etinski, op.cit. 347
26
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
zaštićenih Konvencijom, prije nego ga Evropski sud za ljudska prava uzme u
razmatranje.
Pravilo da unutrašnji pravni lijekovi moraju da budu iscrpljeni je zasnovano na
pretpostavci da u domaćem poretku postoji dostupan, djelotvoran pravni lijek u vezi
sa navodnim kršenjem prava, bez obzira da li je Konvencija sastavni dio domaćeg
zakonodavstva42.
Ovo pravilo pretpostavlja postojanje određenih uslova koji su neophodni za njegovu
primjenu:
a) postojanje i dostupnost pravnih lijekova;
c) djelotvornost pravnih lijekova i da su dovoljni u ostvarivanju zaštite prava
d) postojanje opštih uslova za normalnu realizaciju unutrašnjih pravnih
lijekova.43
Međutim, ima situacija u kojima se iscrpljivanje unutrašnjih pravnih lijekova neće
postavljati kao neophodan uslov za prihvatljivost zahtjeva za pokretanje postupka. To
su slučajevi vezani za povredu člana 6, stav 1 Konvencije, odnosno povredu prava na
suđenje u razumnom roku44, kao i slučajeve vezane za član 33 Konvencije, koji se
odnosi na međudržavne sporove.
Dostupnost pravnih lijekova - Kada je riječ o dostupnosti pravnog lijeka, da bi bio
dostupan potrebno je da podnosilac zahtjeva ima mogućnost, odnosno pravo direktnog
obraćanja domaćem nadležnom organu bilo da se radi o administrativnom ili sudskom
organu. Sud ističe da se prilikom primjene ovoga pravila mora na odgovarajući način
uzeti u obzir kontekst. U tom je smislu potvrdio da se član 35 mora primijeniti s
određenim stepenom fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma45. Stav Suda je i da
pravilo da unutrašnji pravni lijekovi moraju biti iscrpljeni nije apsolutno, a nije ni
podobno za automatsku primjenu; kad se preispituje je li ono bilo poštovano bitno je
42
Pravilo o iscrpljivanju unutrašnjih pravnih lijekova je regulisano članom 35, stav 1 Kovencije
za zaštitu ljudskih prava io osnovnih sloboda
43
Rodoljub Etinski, op.cit.347
44
Mikulić protiv Hrtvatske 04.09.2002.para.45,46
45
Cardot v. France, 19. 03. 1991. para.34.
27
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
uzeti u obzir posebne okolnosti predmeta 46. To znači da, između ostalog, Sud mora
realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih lijekova u pravnom sistemu
dotične ugovorne stranke, već i opši pravni i politički kontekst u kojem oni
funkcionišu, te lične okolnosti podnosioca zahtjeva
U slučaju Immobliare Saffi protiv Italije Sud je zaključio da obraćanje Ustavnom
sudu u Italiji nije pravno sredstvo koje je podnosilac zahtjeva trebalo da iscrpi, zbog
toga što se pravo direktnog obraćanja sudu nije odnosilo na Ustavni sud47.
Dostupnost pravnog lijeka Sud ocjenjuje i na osnovu okolnosti samog slučaja, ukoliko
je nemogućnost korišćenja pravnog lijeka prouzrokovana slabim materijalnim stanjem
lica, ako mu nije priznato pravo na besplatnu pravnu pomoć u slučajevima u kojima
nije obavezna odbrana ili u složenijim slučajevima, i na osnovu ovih okolnosti Sud
moze pravni lijek proglasiti nedostupnim48. Sud se neće zadovoljiti samom tvrdnjom
države o postojanju pravnih lijekova, jer su isti možda dostupni samo u teoriji, tako da
može zahtijevati od države da iznese primjere slučajeva u kojima pravo na pravnog
lijeka uspiješno iskorišteno.
Sud je utvrdio da pravni lijekovi nisu bili dostupni, uzimajući u obzir okolnosti, u
slučaju Conka protiv Belgije49 gdje je Sud uzeo da su podnosioci zahtjeva obaviješteni
o mogućnosti upotrebe pravnog lijeka tek u policijkoj stanici, na jeziku koji nisu
razumjeli, jer je samo jedan prevodilac bio na raspolaganju velikom broju romskih
porodica, kao i da su nadležne vlasti propustile da ih blagovremeno upoznaju sa
pravom na branioca. Zbog ovih okolnosti nije bilo potrebno ispunjavanje uslova
iscrpljivanja svih unutrašnjih pravnih lijekova.
Teret dokazivanja – Podnosioci zahtjeva moraju u svom zahtjevu navesti sve korake
koje su preduzeli da bi se iscrpili svi unutrašnji pravni lijekovi. Teret dokazivanja da
nisu iscrpljeni svi unutrašnji lijekovi uvijek je na državi protiv koje je podnešen
zahtjev za pokretanje postupka.
Član 35 Konvencije predviđa podjelu tereta dokazivanja. Vlada koja se poziva na
neiscrpljivanje unutrašnjih pravnih lijekova dužna je uvjeriti Sud da je pravni lijek bio
46
Van Oosterwijck v. Belgium, 06.11.1980. para. 36-40
M.Paunović i S.Caric, op.cit. 46
48
Airey protiv Irske 06.02.1981. para. 9
49
Conka protiv Belgije 05.05.2002. para.39-42
47
28
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
djelotvoran i na raspolaganju podnosiocu zahtjeva, u teoriji i praksi u relevantno
vrijeme, drugim riječima, da je bilo dostupan, da je mogao pružiti
pravnu zaštitu u odnosu na prigovore podnosioca zahtjeva, te da je davao razumne
izglede za uspjeh
Pravni lijekovi da bi bili djelotvorni i dovoljni potrebno je da njime lice može
da ostvari pravičnu naknadu u vezi sa navodnom povredom prava utvrđenih i
zaštićenih Konvencijom ili njenim protokolima.Ovo se odnosi i na sudske i
administrativne pravne lijekove.
Sud će smatrati da pravni lijek nije dostupan kao pravo ukoliko zavisi od diskrecione
ocjene samog suda. U slučaju Horvat protiv Hrvatske Sud nije prihvatio argumente
hrvatske vlade da nisu iscrpljeni svi unutrašnji pravni lijekovi predviđeni pravom
republike Hrvatske, zato što se podnosilac zahtjeva nije obratio Ustavnom sudu
Hrvatske, jer je Sud istakao da pravni lijek ne predstavlja dostupno pravno sredstvo
ukoliko zavisi od diskrecione ocjene samog suda.
Takođe u slučaju Öclan protiv Turske 50 po ocjeni Suda zbog specifičnih okolnosti
podnosioc zahtjeva je bio oslobođen obaveze da iscrpi unutrašnje pravne lijekove,
time što je bio onemogućen jer je neprestano držan u potpunoj izolaciji od strane
državnih vlasti i nije imao prilike da se konsultuje sa svojim braniocem, a sam nije
imao pravno obrazovanje.
Djelotvornost pravnih lijekova se naročito procjenjuje kada riječ o slučajevima
dugotrajnih postupaka pred domaćim organima i ukoliko Sud utvrdi da se radi o
povredi prava na suđenje u razumnom roku51 , podnosilac zahtjeva će biti oslobođen
obaveze iscrpljivanja unurtašnjih pravnih lijekova.
U određenim slučajevima Sud je zauzeo stav da, ako postoji više mogućih unutrašnjih
pravnih lijekova, podnosilac zahtjeva nije obavezan da ih iscrpi sve ili čak da iskoristi
više od jednog, ukoliko sa istim ne bi postigao nešto više i ukoliko u državi postoji
duboko ukorijenjeno pravno mišljenje o tome da nema izglede za uspjeh. Sud je
utvrdio da podnosilac zahtjeva ne može biti kritikovan јеr nije pribjegao pravnim
50
51
Öclan protiv Turske 12.03.2003. para.69
Konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda, član 6. stav 1
29
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
lijekovima koji bi bili usmjereni u suštini ka istom kraju (cilju) i da u u svakom
slučaju ne nudi bolje šanse za uspjeh.
Sa druge strane, samo vjerovanje podnosioca zahtjeva da obraćanje nadležnom organu
u državi ne predstavlja djelotvoran (efikasan) pravni lijek , ako nije preduzeta nikakva
konkretna radnja nije dovoljno ili ukoliko nisu iscrljeni unutrašnji pravni lijekovi jer
podnosilac zahtjeva nije poštovao rokove ili druga procesna pravila.
4.3. ROK OD ŠEST MJESECI
Evropski sud za ljudska prava, prema članu 35.stav1 Konvencije može
razmatrati zahtjeve za pokretanje postupka samo ukoliko su podnešeni Sudu u roku od
šest mjeseci od dana kada je donešena pravosnažna odluka pred domaćim organom.
Navedeni rok je predviđen radi poštovanja načela pravne sigurnosti, jer
sprječava da odluke koje su donešene u daljoj prošlosti budu predmet ispitivanja pred
Sudom, čime bi se moglo zadirati u neka stečena prava. Ovaj rok je ustanovljen i u
interesu podnosilaca zahtjeva, koji bi u suprotnom, bili u veoma teškoj situaciji da
obezbijede dokaze iz davne prošlosti.52
Dan donošenja pravosnažne presude se uglavnom smatra dan objavljivalja presude, ali
ukoliko presuda njie objavljena, rok od šest mjeseci počinje da teče od dana kada je
podnosilac zahtjeva ili njegov punomoćnik obaviješten o odluci, a posebno o
razlozima odluke, u slučaju da su dostavljeni naknadno, nakon saopštavanja njene
izreke. U slučaju Worm protiv Austrije53 austrijska vlada je iznijela prigovor
nedopuštenosti zbog nepoštovanja roka od šest mjeseci koji je Sud odbacio, jer je
podnosilac zahtjeva primjerak presude u pisanoj formi primio pet mjeseci nakon
donošenja same presude.Sud je smatrao da je rok od šest mjeseci počeo teći od dana
kada je podnosilac zahtjeva primio primjerak presude.
52
53
M.Paunović i S.Caric, op.cit.50.
Worm protiv Austrije 29.08.1997.
30
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
Zahtjev za pokretanje postupka, u slučaju da postoje izuzeci od iscrpljivanja
unutrašnjih pravnih lijekova, se teba podnijeti u roku od šest mjeseci od trenutka kada
se navodna povreda prava dogodila. Ukoliko se radi o više događaja koji su
nepovezani na koje podnosilac zahjteva ukazuje da predstavljaju kršenje prava
zaštićenih Konvencijom, kao relevantni datum bi trebao uzeti datum prvog događaja,
međutim ako su događaji međusobno povezani da čine jedan jedinstven događaj, za
primjenu pravila od šest mjeseci relevantan je posljednji događaj u nizu.54
Trajni karakter povrede – Vremensko ograničenje od šest mjeseci se neće primijeniti
ako je riječ o povredi koja ima trajni karakter. Niti je moguća nespojivost zahtjeva sa
odredbama Konvencije ratione temporis bez obzira kada je država koja je učinila
povredu prava ratifikovala Konvenciju ako Sud utvrdi da povreda prava ima trajni
karakter.
U sudskoj jurisprudenciji Evropskog suda bilo je više situacija koje je Sud
okarakterisao kao trajne povrede. Trajna povreda jeste na primjer, postojanje
određenih zakonskih odredbi kojima se krše prava zaštićena Konvencijom55. Kao u
slučaju Roche protiv Velike Britanije56 gdje je Sud utvrdio postojanje povrede trajnog
karaktera u kojem je britanska vlada odbijala podnosiocu zahtjeva da pruži
informacije u vezi sa testiranjem hemijskog oružja nad njim, dok je bio vojnik tokom
šezdesetih godina itd.
Pravilo od šest mjeseci se neće primijeniti po opštim pravilima o njegovoj
primjeni u svim slučajevima koji se odnose na korišćenje nedjelotvornih pravnih
lijekova. U ovim slučajevima rok od šest mjeseci će početi da teče od tenutka samog
događaja ukoliko pravni lijek ne postoji. U slučaju da postoji sumnja o tome da je
neki lijek nedjelotvoran, podnosioci zahtjeva mogu Evropskom sudu, za svaki slučaj,
da podesu jedno uvodno pismo u roku od šest mjeseci od posljednje pravosnažne
odluke domaćih organa.
54
M.Paunović i S.Caric, op.cit. 50
Dudgeon protiv Velike Britanije 22.10.1981. para.35
56
Roche protiv Velike Britanije 19.10.2005.
55
31
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
4.4. ANONIMNI ZAHTJEV ZA POKRETANJE POSTUPKA
Svaki zahtjev za pokretanje postupka podnešen Evropskom sudu za ljudska prava
mora sadržavati određene lične podatke o podnosiocu zahtjeva, podatke koji su
potrebni za njegovu identifikaciju.(da se utvrdi njegov identitet)
Svaki zahtjev za pokretanje postupka koji ne ispunjava ovaj uslov će biti proglašen
nedopuštenim.
Identitet podnosioca zahtjeva se po pravilu ne krije, ali u opravdanim slučajevima
predsjednik sudskog vijeća može odobriti mjere za zaštitu identiteta podnosioca
zahtjeva ukoliko ga on prethodno zatraži navodeći razloge za anonimnost. Ako Sud
odobri ovakav zahtjev podnosioca, podnosioc zahtjeva će u slučaju se služiti svojim
inicijalima ili nekim od slova.
4.5. ISTOVIJETAN ZAHTJEV ZA POKRETANJE POSTUPKA
Prema članu 35, stav 2 Konvencije, Sud će zahtjev za pokretanje postupka koji
je u suštini isti kao predmet koji je Sud već razmatrao i koji ne sadrži nikakve nove
činjenice u odnosu slučaj, proglasiti nedopuštenim. Međutim ukoliko drugo lice
podnese zahtjev za pokretanje postupka o istoj stvari koju je Sud već razmatrao ili ako
isti podnosilac zahtjeva podnese zahtjev koji je zasnovan na novim relevantnim
činjenicama, suštinski to neće predstavljati istovijetan zahtjev. Ali ukoliko u zahtjevu
dođe samo do promene pravne argumentacije, pri istom činjeničnom stanju, Sud će
ovakav zahtjev proglasiti nedopuštenim kao istovijetan.
U slučaju da je Sud prethodno proglasio zahtjev nedopuštenim zbog
neispunjenja uslova o iscrpljenosti unutrašnjih pravnih lijekova, nakon što ovaj uslov
bude ispunjen, ako lice ponovo podnese zahtjev za pokretanje postupka, ovakav
zahtjev Sud neće proglasiti nedopuštenim zbog njegove istovijetonsti sa zahtjevom
koji je ranije podnešen Sudu.
32
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
4.6. ZAHTVEV ZA POKTRETANJE POSTUPKA KOJI JE VEĆ
PODNEŠEN NEKOM DRUGOM MEĐUNARODNOM TIJELU
Na osnovu člana 35 stav 2 Konvencije, Sud neće razmatrati zahtjev za
pokretanje postupka koji je već podnešen nekoj drugoj međunarodnoj instanci radi
rješavanja, odnosno koji je već podvrgnut nekom drugom međunarodnom postupku
istrage ili rješavanja.
Ovo se odnosi na zahtjeve za pokretanje postupka koji je podnosilac podnio ranije
postojećem Komitetu UN za ljudska prava ili Komitetu UN protiv torture, a koji je je
suštinki isti kao zahjev podnešen Sudu.
Sud će zahtjev proglasiti nedopuštenim ukoliko je zahtjev isti u pogledu samog
podnosioca zahtjeva, isti u pogledu zahtjeva za zaštitu istog povrijeđenog prava i na
osnovu istih činjenica, odnosno suštinski istovijetan kao zahtjev već podnešen drugoj
međunarodnoj instanci. Ako zahtjev nije isti u pogledu jedne od navedenih stvari
(činjenica) na primjer kao u slučaju Pauger protiv Austrije u kojem se podnosilac
zahtjeva žalio Sudu na povredu člana 6 Konvencije u vezi sa odsustvom javne
rasprave u postupku pred domaćim organom, i iako se podnosilac zahtjeva prethodno
obratio i Komitetu UN za ljudska prava vezano za isti slučaj, Sud zahtjev nije
proglasio nedopuštenim, jer se obraćanje podnosioca Komitetu odnosilo na pitanje
diskriminacije u postupku pred domaćim organom, dok se zahtjev Sudu kao što je već
rečene odnosio na pravo na pravično suđenje.
Takođe prethodno obraćanje Evropskom Komitetu za sprečavanje torture neće
predstavljeti prepreku za podnosioca zahtjeva koji želi da se obrati i Sudu.57
Evropski sud može uzeti u razmatranje i zahtjev koji je prethodno bio podnešen
Komitetu, ukoliko je je ovaj postupak pred Komitetom okončan odustajanjem
podnosioca zahtjeva, odnosno povlačenjem zahtjeva.58
57
58
M.Paunović i S.Caric, op.cit. 54
Z. Radivojević Evropski sistem zaštite ljudskih prava
33
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
4 .7. OČIGLEDNO NEOSNOVAN ZAHTJEV ZA POKRETANJE
POSTUPKA
Prema članu 35 stav 3 Konvencije Sud će proglasiti nedopuštenim svaki zahtjev za
pokretanje postupka podnesen na osnovu člana 34 za koji smatra da je očigledno
neosnovan. To se odnosi na zahtjeve za pokretanje postupka za koje Sud prima facie
ustanovi da nije došlo do povrede prava zaštićenih Konvencijom ili njenim
protokolima, na primjer, kada podnosilac zahtjeva propusti da pruži dokaz u prilog
navoda iz zahtjeva.
U praksi Suda veliki broj zahtjeva za pokretanje postupka biva proglašen
nedopuštenim zbog očigledne neosnovanosti, tako da se može reći da prethodno
ispitivanje dopuštenosti zahtjeva predstavlja jednu vrstu filtera za sve nedovoljno
utemeljene zahtjeve.59
4.8. ZLOUPOTREBA PRAVA NA PODNOŠENJE ZAHTJEVA
Sud ima ovlašćenje na osnovu člana 35 stav 3 Konvencije da proglasi
nedopuštenim svaki zahtjev za pokretanje postuka podnešen na osnovu člana 34
Konvencije, kojim se vrši zloupotreba prava na podnošenje zahtjeva, u kojima
pojedincu nije cilj zaštita i poštovanje ljudskih prava, već želja za publicitetom ili
političkom propagandom. Zahtjevi za pokretanje postupka u kojima je sadržaj
uznemirujući, gdje se podnosilac zahtjeva koristi pogrdnim i agresivnim jezikom u
cilju omalovažavanja države, Sud će na osnovu odredbe o zabrani zloupotrebe prava
na podnošenje zahtjeva, zahtjeve ovakvog sadržaja proglasiti nedopuštenim, jer takav
sadržaj zahtjeva svjedoči o neiskrenim i lošim namjerama podnosioca. Na odluku
Suda da po ovom osnovu zahtjev za pokretanje postupka proglasi nedopuštenim može
uticati i namjerno prikrivanje ili izostavljanje relevantnih informacija od Suda60,
59
60
M.Paunović i S.Caric, op.cit. 57
Al-Nashif protiv Bugarske 20.09.2002.
34
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
falsifikovanje relevantnih dokumenata i svjesno iznošenje netačnih činjenica.61 U
slučaju Drozd protiv Poljske, slučaj je skinut sa liste predmeta nakon objavljivanja u
novinama, u kojim je podnosilac zahtjeva bio u uređivačkom odboru, prepiske sa
Komisijom, što je suprotno pravilima Komisije u vezi sa povjerljivošću.
Vlade država koje se javljaju kao strane u predmetima pred Sudom često se pozivaju
na zloupotrebu prava na zahtjev. U slučaju McFeely protiv Velike Britanije podnosilac
zahtjeva se žalio na uslove u jednom zatvoru u Sjevernoj Irskoj, a Sud nije prihvatio
prigovor vlade Velikr Britanije da se radi o zloupotrebi prava na zahtjev jer je zahtjev
podnešen u cilju sticanja publiciteta radi namjere da se izvrši pritisak na vladu da bi
dala poseban status tom zatvoru. U ovom slučaju Sud nije prihvatio prigovor vlade
Velike Britanije.
5. ZAKLJUČAK
61
M.Paunović i S.Caric, op.cit. 57
35
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
Savjet Evrope je donio i otvorio za potpis Evropsku konvenciju za zaštitu
ljudskih prava i osnovnih sloboda. Konvencija je usvojena 4. novembra 1950. godine
u Rimu, a stupila je na snagu 3. septembra 1953. godine. Propraćena je sa 15
protokola. Evropski sud za ljudska prava je ustanovljen 21. januara 1959. godine, a
od novembra 1998. godine, nadležnost Evropskog suda za ljudska prava, koja je do
tada bila fakultativna, postaje obavezna za sve države članice.
Evropski sud za ljudska prava je potpuno nezavisan u svom radu i ne predstavlja
neku višu instancu u odnosu na domaće sudove, pa se od njega ne može tražiti da
preinači, poništi ili ukine odluku domaćeg sudskog ili upravnog organa, niti da svojom
odlukom licu koje je podnijelo zahtjev za pokretanje postupka dodijeli neko pravo
koje mu je uskraćeno. Zadatak Suda jeste da utvrdi postojanje ili nepostojanje povrede
prava utvrđenih i zaštićenih Konvencijom i njenim protokolima.
Nadležnost Evropskog suda za ljudska prava jeste obavezna za sve države koje
su potpisale i ratifikovale Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda, i njene protokole. Nadležnost Suda može biti parnična i savjetodavna. Bosna
i Hercegovina je ratifikovala Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih
sloboda 12. jula 2002. godine. i ovim činom prihvatila obaveznu nadležnost
Evropskog suda za ljudska prava, ali i omogućila da se svim licima pod njenom
nadležnošću otvori put za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda pred Evropskim
sudom za ljudska prava u Strazburu.
Pitanje nadležnosti, odnosno, nenadležnosti sadržano je u uslovima za
dopuštenost zahtjeva za pokretanje postupka kao pitanje nespojivosti zahtjeva sa
odredbama Konvencije. Nespojivost zahtjeva za pokretanje postupka sa odredbama
Kovnencije, odnosno nadležnost Suda javlja se u četiri oblika: nadležnost ratione loci,
nadležnost ratione materiae, nadležnost ratione temporis, nadležnost ratione
personae.
Evropski sud za ljudska prava će zahtjev za pokretanje postupka proglasiti
dopuštenim samo ukoliko isti ispunjava određene uslove koji su utvrđeni članom 34. i
36
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
35. Konvencije. Uslovi koji su utvrđeni ovim članovima zahtijevaju da lice koje
podnosi zahtjev mora imati status žrtve, mora da iscrpi unutrašnje pravne lijekove,
mora ispuniti rok od šest mjeseci, da zahtjev za pokretanje postupka ne smije biti
anoniman, istovijetan sa drugim zahtjevom koji je već podnešen Sudu, da zahtjev
pokretanje postupka nije već podnešen nekom drugom međunarodnom tijelu, da nije
očigledno neosnovan, i da nije došlo do zloupotrebe prava na podnošenje zahtjeva.
Sud može da primi zahtjev za pokretanje postupka od svakog lica, nevladine
organizacije ili grupe lica koja tvrde da su žrtve povrede prava ustanovljenih
Konvencijom ili njenim protokolima, učinjene od strane neke visoke strane
ugovornice. Podnosilac zahtjeva za pokretanje postupka može izgubiti status žrtve
ukoliko je prihvatio poravnanje sa državom, odnosno dobio kompenzaciju i odrekao
se korišćenja unutrašnjih pravnih lijekova ili ukoliko je u krivičnom postupku
donešena oslobađajuća presuda.
Iscrpljivanje unutrašnjih pravnih lijekova predstavlja jedan od najvažnijih uslova
za dopuštenost zahtjeva za pokretanje postupka. Da bi podnosilac zahtjeva ispunio
ovaj uslov potrebno je da iskoristi sve unutrašnje pravne lijekove koji su mu na
raspolaganju, bilo da su redovni ili vanredni, administrativni ili sudski, prvog, drugog
ili trećeg stepena, da bi slučaj povrede njegovih prava bio riješen pred domaćim
organima. Ovo pravilo pretpostavlja postojanje određenih uslova koji su neophodni za
njegovu primjenu: postojanje i dostupnost pravnih lijekova ; djelotvornost pravnih
lijekova i da su dovoljni u ostvarivanju zaštite prava i postojanje opštih uslova za
normalnu realizaciju unutrašnjih pravnih lijekova.
Rok od šest mjeseci znači da Evropski sud za ljudska prava, prema članu
35.stav1 Konvencije može razmatrati zahtjeve za pokretanje postupka samo ukoliko
su podnešeni Sudu u roku od šest mjeseci od dana kada je donešena pravosnažna
odluka pred domaćim organom.
Svaki zahtjev za pokretanje postupka podnešen Evropskom sudu za ljudska prava
mora sadržavati određene lične podatke o podnosiocu zahtjeva, podatke koji su
potrebni da se utvrdi njegov identitet. Svaki zahtjev za pokretanje postupka koji ne
ispunjava ovaj uslov će biti proglašen nedopuštenim.
Sud će zahtjev za pokretanje postupka koji je u suštini isti kao predmet koji je
Sud već razmatrao i koji ne sadrži nikakve nove činjenice u odnosu slučaj, proglasiti
37
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
nedopuštenim. Međutim ukoliko drugo lice podnese zahtjev za pokretanje postupka o
istoj stvari koju je Sud već razmatrao ili ako isti podnosilac zahtjeva podnese zahtjev
koji je zasnovan na novim relevantnim činjenicama, suštinski to neće predstavljati
istovijetan zahtjev.
Na osnovu člana 35 stav 2 Konvencije, Sud neće razmatrati zahtjev za
pokretanje postupka koji je već podnešen nekoj drugoj međunarodnoj instanci radi
rješavanja, odnosno koji je već podvrgnut nekom drugom međunarodnom postupku
istrage ili rješavanja. Sud će zahtjev proglasiti nedopuštenim ukoliko je zahtjev isti u
pogledu samog podnosioca zahtjeva, isti u pogledu zahtjeva za zaštitu istog
povrijeđenog prava i na osnovu istih činjenica, odnosno suštinski istovijetan kao
zahtjev već podnešen drugoj međunarodnoj instanci.
Sud će proglasiti nedopuštenim svaki zahtjev za pokretanje postupka podnešen
na osnovu člana 34 za koji smatra da je očigledno neosnovan. To se odnosi na
zahtjeve za pokretanje postupka za koje Sud prima facie ustanovi da nije došlo do
povrede prava zaštićenih Konvencijom ili njenim protokolima, na primjer, kada
podnosilac zahtjeva propusti da pruži dokaz u prilog navoda iz zahtjeva.
Sud ima ovlašćenje da proglasi nedopuštenim svaki zahtjev za pokretanje
postupka kojim se vrši zloupotreba prava na podnošenje zahtjeva, u kojima
pojedincu nije cilj zaštita i poštovanje ljudskih prava, već želja za publicitetom ili
političkom propagandom. Zahtjevi za pokretanje postupka u kojima je sadržaj
uznemirujući, gdje se podnosilac zahtjeva koristi pogrdnim i agresivnim jezikom u
cilju omalovažavanja države, Sud će na osnovu odredbe o zabrani zloupotrebe prava
na podnošenje zahtjeva, zahtjeve ovakvog sadržaja proglasiti nedopuštenim, jer takav
sadržaj zahtjeva svjedoči o neiskrenim i lošim namjerama podnosioca.
LITERATURA
38
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
•
Rodoljub Etinski, Međunarodno javni pravo, Novi sad 2007
•
Philip Leach, Taking a Case to the ECHR, Oxford
•
M.Paunović i S.Caric, Evropski sud za ljudska prava , Beograd 2006
•
Zoran Radivojević, Evropski sistem zaštite ljudskih prava, Niš 2005
•
Evropski sud za ljudske prava, Odabrane presude III, Beograd 2008
IZVORI SA INTERNETA
•
http://www.lawyer.rs/index.php?option=com_content&view=frontpage&Itemi
•
http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/search.asp?sessionid=52318430&skin=hudoc-e
•
http://www.mojepravo.net/sudskapraksa/rhrvatska.html
•
http://www.ljiljan.ba/bs/vijesti/rusija-ratificirala-protokol-14-evropske-
konvencije-o-ljudskim-pravima
•
http://conventions.coe.int/Treaty/Commun/QueVoulezVous.asp?NT=194&CL=E
NG
•
http://echrblog.blogspot.com/2009/05/protocol-14-bis-interim-solution.html
KORIŠTENE PRESUDE
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Bankovic v. Belgium, 19.12.2001.
Selmouni protiv Francuske 28.08.1999.
Stamoulakatos v. Greece 26. 10. 1993.
Blečić protiv Hrvatske 08.03.2006.
Zana v. Turkey 25. 11. 1997.
Vajagić protiv Hrvatske 16.10.2008.
Costello-Roberts protiv Velike Britanije 25.03.1993.
Sunday Times v UK 26.04.1979.
National Union Of Belgian Police v Belgium 27.10.1975.
Stankov and the United Macedonian Organisation Ilinden v Bulgaria 02.10.2001.
Holy Monasteries v Greece 09.12.1994.
Vatan protiv Rusije 07.01.2005.
Klass i drugi protiv Njemačkea 06.09.1978.
Balmer-Schafroth protiv Švajcarske 29.08.1997. para. 26
Soering protiv Velike Britanije 07.07.1989.
Bader i drugi protiv Švedske 08.02.2006.
Kurt protiv Turske 25.05.1998.
39
Dana Brkić
70/05
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
Chahal protiv Velike Britanije 15.11.1996.
Caraher protiv Velike Britanije 11.01.2000.
Eckle protiv Njemačke 14.05.1981.
Moustaquim protiv Belgije 19.02.1991.
Mikulić protiv Hrtvatske 04.09.2002.
Cardot v. France, 19. 03. 1991.
Van Oosterwijck v. Belgium, 06.11.1980.
Ariey protiv Irske 06.02.1981.
Conka protiv Belgije 05.05.2002.
Öclan protiv Turske 12.03.2003.
Moreira Barbosa v Portugal, 29.04.2004
Worm protiv Austrije 29.08.1997.
Dudgeon protiv Velike Britanije 22.10.1981.
Roche protiv Velike Britanije 19.10.2005.
Al-Nashif protiv Bugarske 20.09.2002.
40
Dana Brkić
70/05
Evropski sud za ljudska prava:
Nadležnost suda i dopuštenost
zahtjeva za pokretanje postupka
41
Download

Evropski sud za ljudska prav-Nadležnosti sud i dopuštenost