BOŠNJAČKENOVINE
POLITIKA
Informativno javno glasilo
Broj 30. Godina VII
januar, 2013. god.
Osnivač i izdavač
“BICENT” d.o.o. Rožaje
CRPS: 5-054720/001
Direktor
Senad Mujević
Glavna i odgovrna urednica
Mirela Avdić
Tehnički urednik
Adis Pepić
Saradnici
mr. Sead Ibrić
Jakub Durgut
Alisa Džogović
Bećir Redžović Bayraktar
Zaim Azemović
Mehmed Ećo
Emil Kolić
Damir Šabanović
Samir Sofović
Mirsad Feleć
Emil Šabotić
Admir Adrović
Ćerim Bajrami
Zumber Muratović
Vaid Drešević
Mirsada Šabotić
Amel Dedeić
Počasni saradnici
Akademik Alija Džogović
Sait Šabotić
Velid Bajramović
Dopisnici
Irfan Sancakli Kurpejović
Selahattin Bölükbaşı
Ruždija Adžović
Adresa redakcije
Bošnjačke novine
PC Sofico- Rožaje
84310 Rožaje-Crna Gora
Kontakt telefon
069/283-600
e-mail:
[email protected]
www.bosnjackenovine.com
Račun kod ATLASMONT banke
Bicent-bošnjački informativni centar
505-88595-66
Štampa
Štamparija Kujević
Tiraž
1.500 primjeraka
Broj 30- januar, 2013.
RIJEČ UREDNICE
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
KO JE ZA „NAS“ ODGOVORAN?
Davno je rečeno da su božji- istok
i zapad i sjever i jug, pa čovjeka
dobro i loše može zadesiti svud.
Čovjek kao čovjek, voli da se
ušuška i negdje pritaji. Najtoplije mu je među svoje, prigrli
taj vazduh u kojem ima najviše
njemu slične energije i bude mu
dovoljno svega, za neko vrijeme.
Ali hoće i razum svoju zanimaciju,
istražuje... pa baš tu, među svoje,
sebi neprijatelje nađe. Zašto baš
neprijatelje među svoje? počinje
da se pita. Prašta čovjek, mora
da oprosti. Zašto prašta? -zapitao bi se neki drugi narod, koji
naše praštanje ne razumije. Ne
razumijemo ga ni mi, pa ih ne
krivimo. Oni koji previše vole naš
narod pa nas pomalo idealizuju
kažu da praštamo jer smo dobri,
drugi bi rekli da smo kukavice, jer
se plašimo reakcije ako ne oprostimo, treći bi rekli da smo vjernici,
pa čekamo da Allah kazni one koji
nam remete unutrašnju harmoniju... Ma ko bi Bošnjake usaglasio
da naglas kažu zašto je to tako?
Mnogi baš zbog toga idu dovoljno
daleko da sve te neriješene probleme Bošnjaka i zemalja u kojima
žive, više ne gledaju i ne slušaju.
Vjerujem da su u pravi oni što
odlaze kao i oni što ostaju. Bilo
kako bilo, sve je više nemaštine
u tom našem Sandžaku, sve je
više naših uspješnih ljudi van tog
„našeg Sandžaka“, koji i dalje nose
u duši to malo mjesto u kojem je
prvi put srce počelo da im kuca.
Pa zar ima više razloga da zavolite
neko mjesto od toga da tu prvi
put udahnete vazduh, vidite prve
boje i napravite prvi korak? Kako
ga onda zaboravite onda kad
legnete u svoje udobne krevete i
odmarate na skupim foteljama?
Zar je stvarno moguće da zaboravite kako je onima koji žive
tamo, jer ih samo ta zajednička
Bošnjačka energija drži? Imate li
pravo da potpuno odete i da se
u rijetkim situacijama svog porijekla prisjetite? Dugujemo li išta
toj „našoj“ zemlji? Dugujemo li
tom narodu? Dugujemo li novim
generacijama bosonogih dječaka
i djevojčica, koji bježe od majke
dok hoće da ih obuje, jer već i tada
znaju da će obuveni, kasnije, dalje
da odu i duže tamo negdje da ostanu. Ako već imamo mogućnost da
im pomognemo da baš tu ostanu,
imamo li pravo da im okrenemo
leđa i čekamo da tek ti novi mališani
nešto stvore, pa nas zbog nečeg kao
naciju proslave, da se ne bismo kao
do sada krili pod plaštima tuđih
zastava, hraneći stomake tuđim jelima, ljubeći neku stranu zemlju i
radujući se što, bar, isto sunce sija
nam svuda.
Dovoljno je da ne prićutite i da ne
zatvorite oči onda kad Bošnjaku
pomoć treba, da prikupite dovoljno
hrabrosti da oprostite onome kome
treba... i naša djeca će šetati obuvena po Sandžaku.
ISTINA JE, BOŽJI SU I ISTOK I ZAPAD, ALI JE ZA BOŠNJAKE SANDŽAK
SAMO JEDAN!!!
Mirela Avdić
3
BOŠNJAČKENOVINE
POLITIKA
INTERVJU
Informativno javno glasilo
INTERVJU SA HILMOM MURIĆEM,
PREDSJEDNIKOM BOSNA SANDŽAK
UDRUŽENJA U ISTANBULU
Hilmo Murić Erdem- Rođen je 1956.godine u
Rožajama, po struci mašinski inženjer. Potpredsjednik je Bosna Sandžak udruženja u Istanbulu
(Opština BAYRAMPAŞA) već dvije godine. Živi
i radi u Istanbulu od 1966.godine. Suvlasnik je
firme Balkan inženjering, koja zapošljava preko
25 radnika, a zbog kvaliteta izvođenja radova
dobitnici su mnogobrojnih nagrada i priznanja. To
ga čini uspješnim biznismenom, a ostavrio se i kao
porodičan čovjek, oženjen je, i otac troje djece.
Hilmo Murić Erdem
BN: Gospodine Muriću, zahvaljujem Vam na
izdvojenom vremenu koje ste posvjetili našim
čitaocima, imajući u vidu sve vaše aktivnosti. Kao
što je našoj javnosti poznato, posebno onima koji
su imali prilike da dođu u Istanbul i upoznaju se
sa Bošnjacima koji žive i rade ovdje, Vi ste potpredsjednik Bosna Sandžak udruženja, pa bih Vas
zamolila da nam kažete nešto o počecima rada
Udruženja.
-Pozdravljam Vaše čitaoce i šaljem im tople
bratske selame iz Istanbula. Udruženje je osnovano 1989.godine od strane Bošnjaka koji žive i rade
u Istanbulu, kao prvo Bošnjačko udruženje ovdje.
Uruženje ima 1200 članova, koji podržavaju platformu i ciljeve našeg rada, a ovom prilikom predočiću
samo neke: da uspostvlja međusobnu saradnju
Bošnjaka ma gdje oni bili, da održava i unapređuje
bošnjačku kulturu, običaje i jezik, da unaprijedi bilateralnu saradnju naše otadžbine i Turske,
da pruži prave informacije za buduća ulaganja u
našu otadžbinu, promovišući Sandžak kao dobru
mogućnost za ulaganje, i kao dobru tursitičku destinaciju za odmor, stimulišemo mlade da i ovdje
4
gaje osjećaj bošnjaštva. Predsjednik Udruženja je
gospodin Zahit Büyükbayrak Martinović.
BN: Gospodine Muriću, naše čitaoce interesuje
koji su dosadašnji projekti Udruženja, pa Vas molim da nam ukažete na neke.
Uruženje je, od svog nastanka, bilo prepoznatljivo po dobrim projektima, a posebno veliku
ulogu je imalo u vrijeme rata u BiH, jer je samo tada
primilo i ugostilo preko 30.000 ljudi. U organizaciji
našeg Udruženja je bilo i održavanje Sandžačkih igara, kojih se sigurno Vaši čitaoci sjećaju kao jednog
lijepog i uspješnog projekta, koji smo realizovali u
saradnji sa sandžačkim opštinama.
Bili smo uvijek ruka saradnje i podrške
svim ljudima koji su dolazili iz Bosne i Sandžaka,
a kojima je, na bilo koji način, bila potrebna naša
pomoć. Bili smo organizatori mnogobrojnih kulturnih događaja, iako, moram priznati, sada maksimalne napore ulažemo u izgradnju nove zgrade, pa
smo, pomalo, taj dio zapostavili, ali obećavamo da
će se, čim se stvore kvalitetni uslovi za rad, nastaviti još uspješnije sa radom zacrtanih planova.
www.bosnjackenovine.com
BOŠNJAČKENOVINE
INTERVJU
POLITIKA
Informativno javno glasilo
Nova zgrada udruženja Bosna Sandžak
Svakako da i dalje nastavljamo sa radom i afirmacijom bošnjačke kulture. Trenutno se realizuje
projekat koji radimo sa Tek Rumeli televizijom,
jer smo sponzori programa niza emisija, kojim se
predstavljaju sandžački gradovi. Smatramo da je
to dobar način reprezentovanja, širokim narodnim
masama, naših običaja, kulture, lijepih prirodnih
predjela. Nadam se da ćemo time motivisati ljude
da se zapute tamo i sami više istraže taj mali dio
evrope, a nama opet toliko drag. Ta je televizija,
inače, predviđena kao televizija čiji su gledaoci
najčešće balkanci. Sarađuje i sa televizijom iz Novog Pazara, sa nekim zajedničkim emisijama, a to je
opet priznat ćete dobar put ka međusobnoj saradnji, jer Sandžak neće zaboravit nas, a nećemo ni
mi, ni naša djeca zaboraviti Sandžak.
Planiramo ubuduće i veće zajedničke posjete, takozvane ekskurzije, kada ćemo sa više autobusa, posjetiti Sandžak i pokušati da damo svoj
doprinos razvoju turizma, očekujući da ćemo time
još čvršće produbljivati naš dobar odnos, posebno
kada su mladi ljudi u pitanju.
izgradnji nove zgrade, koja svojim izgledom i enterijerom liči na veliki autentični centar, kojim se
zbilja ponosimo. Zgrada se nalazi kod Adaparka,
što predstavlja jednu lijepu lokaciju, jer je jako
uočljiva sa pogledom na veliki park i zelenilo, a i
vrlo je lako možete naći. Plan zgrade je radio GRC
ing. Naser Şimşek (Hot), koji je i u rukovodstvu
Udruženja. Zgrada sa prizemnim ima četiri sprata,
a svaki sprat ima 550 m2. Prizemni sprat je namijenjen za različite veće manifestacije: svadbe, kne
i razne kulturne skupove, obzirom na veliki prostor.
Prvi sprat je predviđen za izdavanje radi, stvaranja
prihoda za potrebe Udruženja i budućih projekata. Na drugom spratu je isplanirano da bude uprava, sve će biti u tradicionalno bošnjačkom stilu
i očekujemo da će se u njemu svi osjećati kao u
svojoj kući, pored uprave biće i 5 tzv. musafirskih
soba, za posjetioce koji budu dolazili sa strane. Poslednji sprat je predviđen za tradicionalni restoran
sa velikom terasom i ogromnim mogućnostima
upotrebe.
BN: Spomenuli ste izgradnju nove zgrade, o kakvoj
investiciji je riječ?
BN: Obzirom na obimnost projekta, možete li
nam reći ko su glavni donatori i kada se očekuje
potpuni završetak radova?
Tačno tako, privodimo kraju radove na
Broj 30- januar, 2013.
-Cijela zgrada se radi bez ikakve pomoći
5
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
INTERVJU
POLITIKA
eracije zaborave svoj matični jezik i da se udalje od
svog naroda, svjesni smo kolika to može da bude
barijera za buduće kontakte. Brinemo i o studentima koji studiraju ovdje, već sada stipendiramo
15 studenata Bošnjaka koji studiraju u Turskoj, a
očekujemo da taj broj povećamo, jer nam je bitno
BN: Po eksterijeru i enterijeru, zgrada izgleda da i naši intelektualci Bošnjaci sve više govore turpotpuno neobično i nesvakidašnje, postoji li neki ski jezik, to će olakšati saradnju, a i približiti naše
poseban razlog za to?
dvije zemlje. Velik i komforan prostor Udruženja će
nam olakšati sve kulturne projekte (večeri folklora,
-Struktura zgrade predstavlja Bošnjake. Je- umjetnosti, književnosti, različita takmičenja i gosdan dio zgrade je u stilu nove arhitekture, drugi tovanja) i sva veća okupljanja. Trudimo se da sve
dio je tradicionalan, a njih veže most (mostarska više jačamo veze sa Sandžakom; zbog ljubavi prećuprija) koja se nalazi na sredini i koja simbolično ma svojoj domovini nastavićemo na svaki mogući
veže prošlost i budućnost Bošnjaka, pa vjerujemo način da pomognemo našem narodu.
da će na najbolji način i predstavljati Bošnjake.
BN: Srdačno Vam zahvaljujem na razgovoru i
BN: Gospodine Muriću, informišite naše čitaoce želim Vam ličnu i porodičnu sreću.
o budućim projektima Udruženja.
-Hvala i Vama, bilo mi je zadovoljstvo da
-Kao što sam ranije naglasio, rukovod- informišem Bošnjake o našim projektima ovdje, a
stvo ulaže veliki napor da Udruženje ima dobar Vašem listu želim mnogo uspjeha i istrajnosti.
prostor za rad, a odmah po okončanju radova
realizovaćemo programom predviđene ciljeve. Jedan od takvih ciljeva je i predavanje na bosankom
Redakcija BN
jeziku, kako ne bismo dozvolili da naše buduće gendržave, opštine ili od nekog sa strane derneka,
izgrađena je zahvaljujući donacijama članova
Udruženja. Planiramo da se, za dva mjeseca, uselimo u novu zgradu, a potpuni završetak svih radova
očekujemo do kraja ove godine.
6
www.bosnjackenovine.com
EKONOMIJA
POLITIKA
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Svjetska turistička organizacija pozdravlja milijarditog turistu na svijetu
Britanski turista, koji je
posjetio Madrid 13. decembra je
pokazao simboličko lice milijarditog turiste u 2012. godini. Turistu
je primio Ministar industrije, energetike i turizma Španije, José
Manuel Sori, Generalni sekretar
Svjetske turističke organizacije,
Taleb Rifai, kao i gradonačelnik
Madrida, Ana Botella, na skupu
u madridskom Museo del Prado, održanom da bi se proslavio
rekord milijarditog turiste u
2012. godini.
Događaj, koji je dio kampanje
UNWTO 1 milijarda turista: 1
milijarda mogućnosti, prisjeća
kako turizam može da stvori
milijarde mogućnosti za rast i
Amel Dedeić
razvoj širom svijeta (Madrid,
madridskom Museo del Prado,
Španija. 13.12.2012.)
najposećenijoj turističkoj atrak
“Danas simbolično poz- ciji u gradu, u prisustvu preddravljamo dolazak milijarditog stavnika Svjetske turističke orturiste,” rekao je Rifai. “Milijardi- ganizacije i španskog turizma i
ti turista je gospođa Dejl Šepard- zvaničnika iz privatnog sektora,
Flojd iz Velike Britanije, koja je kao i mnogih svakodnevnih posu posjeti Španiji na tri dana. jetilaca muzeja iz cijelog svijeta.
Za to vrijeme ona će doživjeti Kao što je nemoguće znati gde
novu kulturu, upoznati nove je tačno stigao milijarditi turista,
ljude, podržati lokalnu privredu i mnoge zemlje su proslavile ovu
pomoći da se održe radna mjes- priliku pozdravljajući turiste koji
ta konobara, turističkih vodiča i dolaze 13.decembra.
mnogih koji rade u turizmu, kao
Ministar industrije, eni onih koji su indirektno povezani sa turizmom kao što su taksisti, ergetike i turizma Španije, José
proizvođači hrane ili prodavači. Manuel Sori, zahvalio je UNWTO
Ako pomnožimo ovaj uticaj sa što su izabrali Španiju za proslavu
milijardu, počinjemo da razumi- zvanične međunarodne kampanjemo ogroman značaj za postiza- je i naglasio da je “Španija jedna
od svjetskih vodećih turističkih
nje ove prekretnice.”
Proslava je održana u destinacija, gdje sektor turizma
Broj 30- januar, 2013.
predstavlja 11% državne ekonomije.” Ministar je dalje istakao
značaj turizma u ekonomskom
razvoju i otvaranju radnih mjesta.
Ministar, José Manuel
Sori je istakao da očekuje da će
Španija dostići rekordnih 58 miliona međunarodnih dolazaka u
2012.godini, uz povećanje prihoda od turizma. Ministar je
takođe podsjetio da Španija ima
namjeru da poveća i zadrži veliki
broj turista koji posjećuju ovu
zemlju kako bi doživjeli njene
razne atrakcije.
Manifestacija
je
održana u okviru kampanje Svjetske turističke organizacije,
1 milijarda turista: 1 milijarda
mogućnosti, pozivajući turiste
da prave razliku kada putuju u
inistranstvo, pozivajući se na
pozitivan uticaj koji može da
ima i najmanje kretanje ako se
pomnoži sa milijardu.
Izvan Prada, kao i u poznatom
madridskom Plaza Mayor, turisti koji posjećuju grad su postali
Lica od jedne milijarde dodajući
svoje fotografije na ogromni zid,
podsjećajući tako turiste da su
i oni dio jedne milijarde i da se
svako njihovo kretanje računa.
Amel Dedeić
7
BOŠNJAČKENOVINE
POLITIKA
DRUŠTVO
Informativno javno glasilo
SELAMIM ZEMLJU I KAMEN...
Prolazimo
ulicama
velegrada. Lako bismo pronašli
Redžepa da je, Bog dao, u
Biševu. Išli bismo sokakom, pa
po pitanju. Usput bismo se selamili sa ljudima, i ko zna na koje
načine, branili da ne svratimo,
da ne sjedimo, da ne muhbetimo, gostimo se ili ostanemo na
konak. Ovdje su neki običaji isti,
ponešto je drugačije:
Isto je: rado vas susreću,
rado goste, odveli bi vas rado
na konak ili vam taksi platili,
tren (voz), ili autobus... Šta god
želite!
- Različito je: ulice su kao
lavirinti, sve zgrade su slične, velike, spojene jedna sa drugom...
Ne znate gdje se završava jedna
mahala, a gdje počinje druga.
Naši ljubazni domaćini
Bećir Bajraktar, njegov brat
Jonuz i Safet uvode nas kod
Redžepa. Starina ne skriva radost. Krepak. Još drži biševska
snaga. Za čovjeka ovog kova i
nisu neke godine: 88!?
Cijela porodica je na
nogama. Svi bi da nas ugoste:
da nas smjeste u „vrh sobe“,
da nam ukažu počast, da nas
posluže... Grabimo bistre poglede starca Redžepa.
On počinje priču. Onu
Biševsku, patnu, o ovcama koje
vuci razdiru, o razmiricama i
pljačkama, o ubistvima o muci
koja je najteža: kada se padne u
krv! A onda, 1944. godina, partizani, put prema Foči, Treskavici,
Trnovu, Zvijezdi, Igmanu...
„Bio sam pomoćnik nišandžije
na teškom mitraljezu... Oko nas,
na sve strane, padali su ljudi...
Ginuli su naši drugovi... Na planini je bio veliki snijeg, iako je
bio 16. mart 1945. godine...
Moj drug, nišandžija, je uspio
da pređe na sljedeći položaj.
Bio je red na mene. Tek što sam
Prof. dr Sait Kačapor
8
poskočio, pao sam.... Mislo sam
da me je nešto silno udarilo...
Ležao sam na snijegu... Sjetio
sam se kako su nas učili: Ako
stegneš šaku, pa je otvoriš, te
ako se prsti lijepe – ranjen si!
Probao sam: lijepe se! Ranjen
sam. Noga je bila slomljena...
Bio sam potpuno bespomoćan...
Stigao je moj desetar Đurišić.
„Neću te ostaviti, budi siguran!“,
rekao mi je.“
Tog dana su Redžepa
posebno pazili. Nosili su ga borci i otvarali put. Potom su ga
nosile žene, jer su svi muškarci
bili potrebni na vatrenim
položajima...“Tužno su naricale:
„Da li zna tvoja majka šta je s tobom, ko te nosi...“
Sjeća se Redžep brojnih
saboraca: Bajrama Rastodera,
Šaba Junkovića iz Trpezi, Hilma Skenderovića iz Trpezi, Saliha Dučića iz Plava, Nedžiba
Mukovića iz Biševa, Ćazima
Kuča iz Luka, Kuja Ibrahimovića
iz Kačara, Ljutva Camića iz
Paučine, Dauta Sinanovića iz
Biševa, Zena Murića iz Stupe...
vodnika Boška Dragićevića, komandanta Danila Storcana,
komesara Branka Dedića...
Nabraja mjesta oko Sarajeva,
kao da je po njima juče šetao:
Trnovo, Turovo, Bare, Umčani...
Liječen je u Trnovu, a onda u
Mostaru...
Iz rata se vratio sa brojnim odlikovanjima. Između ostalih ordenja, grudi partizana Redžepa
Omerovića iz Biševa krasio je i
www.bosnjackenovine.com
DRUŠTVO
POLITIKA
orden zasluga za narod...
Radosti su kratko trajale:
moralo je da se radi... Slavni partizan je brzo padao u siromaštvo.
Moralo se nešto radikalno preduzeti. Život ga je, kao i mnoge
druge vodio u Skoplje, u šverc, u
trgovinu građom, u potragu za
vasikom, u traženju načina kako
da se odseli u Tursku.
„Perova vasika. Proklet bio neki
Pero, koji je lagao narod... S mukom smo dobili tu vasiku, dobro je platili, a onda nam je bila
poništena...Ali, bilo je i naših
mahera... Imalo je ljudi kod kojih si mogao dobiti potvrdu da si
Turčin...“
Konačno je uspjelo: Redžep je
uspio da napusti zemlju za koju
je prolivao krv. Sjedi i nijemo
nas gleda. Rukom dodiruje ranjenu nogu... Sada je rana poka-
Broj 30- januar, 2013.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
zala svoje. „Najviše me ova noga
izdaje. Ne mogu na nju da se oslonim!“
Teško se kreće Redžep,
ali dok sjedi mirno priča. Priča o
novoj zemlji, u kojoj se nafaka otvorila. „Primila nas je ova zemlja.
Kao da sam se za nju borio. A šta
mislite da sam u njoj bio ranjen i
da sam nosio njen orden zasluga
za narod? Gdje bi mi bio kraj?“
U ovoj zemlji su svi radili.
Napravili kuću i našli svoj mir...
-„Šta biste poručili našoj
braći i sestrama u Sandžaku i
Bosni?“, pitamo ga.
-„Uvijek je naš kraj imao problema. Jednom nas je spasavalo
Kosovo. Zahvaljujem se svima
u Rožajama i široj okolini, što
su 1999. godine pomogli Albancima. Mičite braćo ograde
među vama. Sklanjajte bodlji-
kave žice. One vam ometaju da
se obilazite.
Selam braći u Novom Pazaru:
nemojte dijeliti islamsku zajednicu. Nekada smo klanjali na
livadu, ali zajedno.
Selamim zemlju i kamen...
Selamim sve! Ne dijelim: braću
muslimane, ali i Srbe, Crnogorce...
Selamim grobove, brda, doline...
Šume i polja... Sve...
Draga braćo, svi možemo zajedno!“
Prof. dr Sait Kačapor
9
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
POLITIKA
DRUŠTVO
UČENICI BRIŠU GRANICE
SKLAPAJUĆI NOVA PRIJATELJSTVA
Ni sniježna jutra, uobičajena za ovo doba
godine, nisu spriječila nastavnike i učenike
OŠ “Desanka Maksimović“ iz Novog Pazara da
dođu i budu gosti OŠ “Šukrija Međedović“ u Godijevu, kod Bijelog Polja, koja je bila je domaćin,
a u okviru realizacije IPA projekta „Zajedno je
lepo-ljepše“.
U okviru dvodnevnog druženja učenici su
imali priliku da steknu nova prijateljstva, upoznaju
kulturu drugih naroda, kao i da razmijene znanja
koja su se odnosila na zajedničke aktivnosti u
izvođenju radionica „Bolesti zavisnosti“, „Predrasude i diskriminacija“ ekološke, istorijske, literarno-recitatorske i sportske sekcije.
Četrdeset učenika iz OŠ „Desanka Maksimović“
imali su priliku da saznaju nešto više o običajima
kao i tradiciji naroda ovog podneblja. Posebno
je bilo bitno za učenike da budu domaćini svojih vršnjaka i da sa njima podijele svoje vrijeme
uz podršku svojih porodica, jer su učenici bili
smješteni kod svojih drugara u Godijevu, Crnči i
10
Ivanjama.
Očekivanja učenika za budući period
međuškolske saradnje su velika, jer očekuju nastavak započetih projekata i sa radošću očekuju
ponovna druženja.
Alisa Erović-Muratović
www.bosnjackenovine.com
DRUŠTVO
POLITIKA
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Hajrudin Ledinić uručio novčanu
donaciju medresi “Mehmed Fatih”
Podgorica – Da je
dobročinstvo najveći stupanj
vjere i morala, to potvrđuju
naši prijatelji, kao što je gospodin Hajrudin Ledinić, biznismen
iz Rožaja, koji se već duže vrijeme uspješno bavi biznisom u
Njemačkoj. On je posjetio medresu “Mehmed Fatih” u Podgorici, gdje ga je ugostio direktor
Rahman ef. Kačar.
U obilasku školskih prostorija, u društvu direktora
Kačara, gospodin Ledinić je zatekao jednog učenika koji je
sam učio u učionici i darivao mu
značajna sredstva. On je takođe
donirao 1.000 € za potrebe medrese i izjavio da je sretan što je
u prilici da može učiniti hajir na
Božijem putu, te da je medresa
pravo mjesto da ljudi udijele zekat i time očiste svoj mal. Ovom
prilikom Ledinića je primio reis
Broj 30- januar, 2013.
HAJRUDIN LEDINIĆ I DIREKTOR MEDRESE
RAHMAN EF. KAČAR
IZ-e Rifat ef. Fejzićkoji je istakao
važnost medrese za našu Islamsku zajednicu i pohvalio nastojanja naših ljudi u dijaspori da
se upišu u knjigu dobročinitelja,
tako što doniraju svoja sredstva
u vakufe kao što je medresa.
Molimo Allaha dz.š. da
našem donatoru Hajrudinu, ukabuli njegovo dobročinstvo, da
mu uveća imetak i podari zdravlje, bereket i sreću njemu i njegovoj porodici
www.monteislam.com
11
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
DRUŠTVO
POLITIKA
ISLAM U OČIMA HOLIVUDA
Mali je broj onih koji tokom svog života nisu pogledali
bar nekoliko filmova ili serijskih
programa. Ako gledamo nit koja
povezuje filmove i serije, prvo
što nam pada na pamet su-negativci, borba dobra i zla. Međutim,
kako je vrijeme prolazilo, i kako
se filmska industrija mijenjala
(zavisno od spoljne
politike SAD-a), tako
se mijenjao i koncept
negativca. Filmovi koji
su stvarani u periodima
90-ih godina su u kratkom vremenskom periodu postali nezanimljivi
širokom američkom auditorijumu.
Došao je problem- Šta raditi dalje?
Na koji način „prikovati“ ljude za male ekrane
i bioskopska sjedišta?
Vremena
je
bilo malo, a novca u
budžetu Holivuda još
manje.
Nedostatak
ideja je prouzrokovao
da popularnost „Hol- Emir
lywood firme“ opada,
da opada zanimanje publike. I
sve ovo ide kao domino efekat,
zanimanje publike opada, opada prodaja filmova, bioskopskih
karata, prazne se džepovi tajkuna i filmskih producenata.
Holivudu je očajnički
trebalo nešto novo, uzbudljivo.
Na pamet im je došla ideja o
stvaranju novog trenda koji
će se baviti omalovažavanjem
muslimana.
12
Zašto sam odmah na
početku pomenuo negativce i
borbu između dobra i zla? Jednostavno razmislite i zapitajte se
koliko ste pogledali filmova u kojima su muslimani prikazani kao
pozitivni likovi? Isti taj broj uporedite sa onim filmovima u kojima
su prikazani kao negativci. Velika
svijet i narod koji je, po njihovom
viđenju, najveći krivac za sve loše
što se dešava na ovom svijetu.
Zemlja muslimana
Zemlja muslimana koji su
živjeli u prošlosti je ista ta zemlja danas. Sve više vidimo muslimane u filmovima koji
su predstavljeni kao
siromašni, zaostali ljudi.
U tome je i poenta, da
se svijetu muslimani
prikažu kao zaostala
nacija, kao nepismen
narod koji su sposobni
samo da budu beduini. Stereotip muslimana je, tako proširen,
postao je vidljiv ljudima, i ono što dokazuje
je to, da smo svi odrasli
uz te scene.
Samo pogledajte TV. U
mnoštvu serijskih programa muslimani su u
ulogama terorista, koji
javno iskazuju nezadovoljstvo, koji žele da
sruše Ameriku, da zavPilav
ladaju svijetom, itd.
je razlika zar ne?
Uvijek sam uzimao za
Generalno gledano, mus- primjer film pod nazivom „Sleeplimani su najponiženija grupa u er Cell“. U jednom dijelu filma
historiji Holivuda. Portret mus- nailazimo na scenu gdje „muslilimana je prikazan ispod svake man“ govori sljedeće riječi: „Mi
granice ljudskog dostojanstva. smo u ratu sa Amerikom“.
Filmovi koji počinju od prije Zašto sam stavio ovo musliman
20 i više godina pa sve do ovih pod navodnicima? Naime glu„savremenih i velikih“ filmova mac koji u filmu tumači lik musu svojim radnjama oslikavaju limanskog teroriste je zapravo
muslimane kao mržnjom nas- izraelski glumac (čitaj plaćenik).
trojen narod, koji pljačka cijeli U nastavku svog interpretiranwww.bosnjackenovine.com
DRUŠTVO
POLITIKA
mogu da ugroze i našu bezbjednost, koji su ispranog mozga,
koji bi rođenu majku ubili za
ostvarivanje svojih ciljeva. Zbog
plasiranja ove slike, rijetko ko
izražava žaljenje i razumjevanje i
to je veoma opasno i loše.
Htjeli mi to priznati ili ne,
Broj 30- januar, 2013.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Holivud nas programira, ubacuje
nam u podsvijest ona saznanja
koja su iskrivljena i koja ne mogu
donijeti dobro nikome, a posebno ne nama. Želimo li dobro sebi
i budućim generacijama, potrebno je edukovati ljude o pravim
vrijednostima kako ne bi stvorili
ja,
nastavlja:“I
pobjedićemo u
tom ratu tako
što ćemo mnoge
amerikance ubijediti kroz strah,
tako što ćemo
napadati njihove
kuće...“
Ova paranoja se
nastavlja i kao posledice nosi ubijanja, bombardovanja i mučenja
nevinih muslimana. Zašto niko ne
reaguje? Zato što
smo naučeni da
su to bliski saradnici terorista, koji
lošu sliku o muslimanima, jer baš
je to ono što Holivud želi.
Emir Pilav
13
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
DRUŠTVO
POLITIKA
JOŠ KOLIKO DUGO ĆE SE ĆUTATI O
ZLOSTAVLJANJU ŽENA?
Podsticaj za pisanje o
ovoj temi je nedavni događaj
u Indiji! Izloženi smo stalnim
medijskim naslovima o torturama nad ženama, a poslednja vijest je šokirala, ne samo
žene u Indiji, već i u čitavom
svijetu. Tragedija, ako je tom
blagom riječju mogu nazvati,
potakla je Indijke da izađu na
ulice i javno progovore o grozotama sa kojima su suočene
već decenijama. Svi smo upoznati kakav je odnos društva
prema problemima žena u Indiji, koji ni u kom slučaju nije
na njihovoj strani.
Pitam se, a i mnogi, zar
nije prošlo vrijeme varvarstva?
Zar studenti ne mogu mirno i
sretno provoditi studentske dane,
ne strahujući da ih neka neprilika
čeka i vreba iza ćoška. Zar treba
živjeti u strahu i očekivati da se
isto opet desi nekoj drugoj ženi?!
Problemi ovakve vrste
nisu se pojavili ni danas, a ni juče.
Prije dosta vremena dešavali su
se isti zločini nad ženama, ali
tada nisu postojali mehanizmi
za rješavanje istih. Danas imamo
sve zakone koji „su na strani“
žena, ali samo na papiru.
Svakim danom u štampi
čitamo priču koja je gora od
jučerašnje. Tišina je ta koja
prekriva sve zločine koje ne
možemo pobrojati, ta tišina je
patrijarhalna tišina, kojoj je cilj
pretvoriti ženu u nevidljivu i
nečujnu.
Treba se samo osvr-
14
nuti malo u prošlost
gdje su ženske organizacije i feministkinje uložile puno
napora, truda i rada
da bi bar malo podigle svijest kod žena o
određenim problemima. Do prije dvadesetak godina žene
su šutjele o raznim
grozotama koje su
im se dešavale i
mirno trpjele sva
ponižavanja, fizička
i psihička zlostavljanja. Napominjem,
da pravda za žene, u
muškoj civilizaciji,
nije dobila mnogo
prostora. Za žene se uvijek vežu
emocije, nama (ženama) su
važne emocije druge žene, ali
pored osjećaja važan je i sud.
Postavlja se pitanje u kakvom
svijetu živimo? Svijet u kom se
oduvijek dešavaju zločini nad
ženama, nekada i masovni, a da
nisu u potpunosti istraženi, niti
su bili predmet političke analize.
Posljednji primjer iz našeg
okruženja,
jesu
dešavanja
masovnih
silovanja
nad
Bošnjakinjama, u posljednjem
ratu u Bosni. Ni internacionalna politika nije dugo vremena
reagovala na logore za silovanja u ovoj zemlji, iako su se već
početkom 1992. godine pojavili
članci u svjetskim štampanim
medijima o postojanju logora.
Ni tada se nije reagiralo. Tek
Kenana Strujić
kasnije, masovno silovanje
Bošnjakinja je okarakterisano
kao sredstvo koje je imalo za
cilj promjenu etničke strukture
stanovništva u Bosni i Hercegovini. Zvanični podaci vlade BiH
govore da je u ratu silovano oko
50.000 žena.
Šta reći nakon ove brojke? Do
sada je za sistematsko silovanje
izrečeno malo presuda. Ovi podaci govore o kakvim zločinima
je riječ, a i odnosu društva prema njima.
Bosna nije jedini primjer
kada je riječ o masovnom, sistematskom kao i individualnom
silovanju. Slični su primjeri gdje
su još uvijek u toku ova zlodjela.
Kao primjer nam može poslužiti
Ruanda, država u kojoj je tokom
genocida, koji je trajao 100 dana
www.bosnjackenovine.com
DRUŠTVO
POLITIKA
1994. godine, pripadnici plemena Hutu silovali od 250.000 do
500.000 žena. Za taj zločin kao
i za ubijene, optuženo je više desetina hiljada za ratne zločine.
Više od dvije trećine silovanih
žena u svijetu su državljanke
Konga, a oko 90 procenata njih
je zaraženo virusom HIV-a, niko
nikada nije osuđen za ovaj zločin
koji se dešavao u dva rata u Kongu od 1994 – 2004. godine.
Mnogo je ovakvih primjera, a malo je onih koji su javno govorili o tome. Čak ni ovo
savremeno doba, kako ga mnogi
nazivaju, nije učinilo svoje-da se
javno govori o ovim grozotama
koje se dešavaju. Da li savremena društva potajno gledaju što se
to dešava, ili nemaju senzibiliteta
da javno govore o ovim problemima, ili jednostavno mirno
Broj 30- januar, 2013.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
čekaju da vrijeme donese neko
novo gledište, rješenje?
Nakon Drugog svjetskog
rata, usvojene su mnoge rezolucije koje štite prava žena, ali ni do
danas nije poznat pozitivan primjer poštivanja tih rezolucija, iako
se u mnogim slučajevima koji
su procesuirani, žene pojavljuju
kao svjedoci, pričajući o svojim
iskustvima, dajući imena i prezimena onih koji su izvršili zločin,
ali skoro pa uvijek, politizacija
zločina učini svoje. I tako u
nedogled, produžava se politika
nekažnjivosti, svjedoci izgube
volju, upravo zbog neažurnosti
i sporosti procesa, a presude ne
donose zadovoljenje pravde za
žrtve.
Pravni sistemi jedne
države često ne zadovoljavaju
pravdu, kako na nacionalnom
tako ni na međunarodnom nivou.
Stoga, bitan je civilni sektor,
koji je tu da opomene sistem da
pravična suđenja ne znače pravdu za žrtve, već trebaju postojati
i alternativni mehanizmi pravde.
Na kraju, da završim, svi problemi koji se dešavaju u jednoj
zajednici, drušvu, trebaju biti
imenovani, da bi znali da egzistiraju.
Tako je i otac, silovane
studentkinje u New Delhiju, htio
da cijeli svijet zna njeno ime,
zato što je ponosan na nju, kao
otac, i da jednom javno i po prvi
put u historiji te zemlje javno
progovori o tome što se dešava
ženama u toj zemlji.
I dalje sebi postavljam pitanjeu kakvom svijetu živimo?
Kenana Strujić
15
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
DRUŠTVO
POLITIKA
U organizaciji Ministarstva za dijasporu Vlade Republike Kosova
ODRŽANA TRODNEVNA KONFERENCIJA
ZA DOPUNSKU NASTAVU U DIJASPORI
Učesnici prvog dana svečanog otvaranja Konfrencije MD, o dopunskoj nastavi u dijaspori
Od 21. do 23. decembra
2012.godine u Prištini je održana
trodnevna konferencija, u zgradi
vladinih institucija. Konferenciju je organiziralo Ministarstvo
za dijasporu (MD), u saradnji sa
ostalim ministarstvima vlade
Republike Kosova, prije svega
sa Ministarstvom obrazovanja,
nauke i tehnologije (MONT), te
u saradnji sa Ministarstvom obrazovanja Republike Albanije,
uz učešće nacionalnih vijeća Albanaca u Crnoj Gori, Preševskoj
dolini i institucija albanskog
naroda u Makedoniji. Tema konferencije je bila – “Institucionalizacija dopunskog obrazovanja u
emigraciji i dijaspori”.
Učešće su uzeli predstavnici dopunske nastave na
albanskom jeziku iz mnogih zemalja u Zapadnoj Evropi, kao i
udruženja nastavnog kadra iz tih
država.
Na ovoj konferenciji, po prvi put
16
je pozvan i predstavnik jedne od
nevećinskih zajednica u dijaspori,
odnosno dopunske nastave na
bosanskom jeziku, nastavnik Ibrahim Skenderi, iz Ciriha, Švajcarska,
inače porijeklom iz Prizrena.
Troškove puta i boravka, kao i za
sve učesnike skupa, podmirilo je
Ministarstvo dijaspore.
Pripreme
konferencije su trajale više mjeseci. U
međuvremenu je održano niz
radnih sastanaka u Prištini i u Tirani, dok su teme konferencije
proizašle na osnovu zaključaka
poslije konsultativnog skupa s
nastavnim osobljem u dijaspori,
održanom u Štutgartu, Njemačka,
u martu mjesecu 2012. godine, na
kojem su učešće uzeli predstavnici MD i MONT-a vlade Kosova.
U okviru konferencije
razmatrano je 10-tak tema na zasebnim sesijama, koje su prezentirane ispred radnih grupa:
- Predstavljanje teza od strane
stručne grupe za zakonsku regulaciju o dopunskom obrazovanju
u dijaspori.
- Podnošenje teza radne
grupe za razvoj i ujednačavanje
nastavnih planova i programa,
udžbenika i školske dokumentacije za dopunsku nastavu u inostranstvu.
- Prezentacija rada od
strane radne grupe za okvirni
kurikulum, profiliranje i licenciranje nastavnika za dopunsko obrazovanje u dijaspori.
- Podnošenje teza radne
grupe za finansiranje dopunske
nastave u dijaspori.
- Prezentacija teza od
strane radne grupe za senzibilizaciju učenika i roditelja o dopunskom obrazovanju u dijaspori ...
Prvog dana konferencije u sali održano je svečano otvaranje skupa, na kojem su svoje
obraćanje imali ministar MD,
Ibrahim Makoli, ministar MONTa, Ram Buja, ministar obrazovanja vlade Republike Albanije, Myqerem Tafaj, rektor Prištinskog
univerziteta dr. Ibrahim Gashi i
predstavnici još nekih naučnih
kosovskih institucija, kao i predstavnici Albanaca iz okolnih zemalja i regija.
Ibrahim Skenderi, nastavnik, predstavnik dopunske
nastave na bosanskom jeziku
iz dijaspore, uzeo je učešće na
radnim sesijama, i imao je svoje
obraćanje na konferenciji, koje
donosimo u cjelini:
www.bosnjackenovine.com
DRUŠTVO
POLITIKA
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
“Poštovane gospođe i gospodo, poštovani ministri i zamjenici ministra, učesnici na
ovoj Konferenciji, prenosim vam srdačne pozdrave od kosovskih Bošnjaka iz dijaspore. Zahvalan sam na pozivu od Ministarstva za dijasporu da uzmem učešće na ovoj konferenciji, što
za mene i Bošnjake sa Kosova u dijaspori ima velikog značaja.
Predstavnik sam bošnjačke zajednice iz dijaspore. Zovem se Ibrahim Skenderi, diplomirani nastavnik za bosanski jezik i književnost.
Što se tiče dopunske nastave u Kantonu Cirih, u Švajcarskoj, i uopšte u našoj dijaspori
u Njemačkoj, Holandiji, Luksemburgu, Italiji, ili šire, gdje žive pripadnici bošnjačke zajednice,
mogu Vas obavestiti da se suočavamo sa raznim problemima.
Osim problema integracije članova bošnjačke zajednice u društvu u zemljama Evropske Unije, suočavamo se, slično kao i naša braća i sestre albanske nacionalnosti, sa problemom očuvanja našeg identiteta, posebno oko intenziviranja dopunskog obrazovanja na
bosanskom jeziku.
Takođe sam zahvalan za pomoć od Ministarstva za dijasporu, koje nam je pomoglo
prošle godine i omogućilo nam školske knjige na bosanskom jeziku, a to su udžbenici koji su u
upotrebi u nastavi bosanskog jezika u redovnim školama na Kosovu, jer ovdje nema posebnih
i odgovarajućih knjiga za dopunsko obrazovanje u dijaspori i na našem jeziku. Takođe, zahvalni smo i Konzulu Republike Kosova u Cirihu, koji sa velikom željom hoće da nam pomogne
u rješavanju mnogih problema u ovom pravcu.
Dopunsko obrazovanje je potreba, to je nužnost. Iz ovog razloga jedan broj ljudi iz bošnjačke
zajednice, kao i naši nastavnici i učitelji u dijaspori, šalju zahtjeve MONT-u da nam omoguće
što je prije moguće Planove i programe za dopunsko obrazovanje na bosanskom jeziku u
dijaspori, kao i da nam obezbjede jedan broj udžbenika koji su potrebni za odvijanje ove nastave.
U ovom aspektu, MONT treba da uzme u obzir da se neki udžbenici iz Bosne i Hercegovine, na bosanskom jeziku, mogu koristiti za upotrebu u dopunskom obrazovanju u našoj
dijaspori, na primjer oni za jezik i književnost bosanskog jezika.
Ja ovdje, kao predstavnik bosnjačke nacionalne zajednice sa Kosova iz dijaspore, i
učitelj dopunskog obrazovanja, na ovoj Konferenciji ću dati svoj doprinos u njenom radu u
skladu sa mojim mogućnostima.
Želimo da se u zaključcima ove Konferencije unese i jedan zaključak - da MONT, u najkraće
moguće vrijeme odradi potrebni Plan i program za dopunsko obrazovanje u dijaspori na bosanskom jeziku, kao i jedan broj knjiga za odvijanje nastave, u skladu sa mogućnostima.
Sve ostalo vezano za druge teme ove Konferencije, kao i prava i obaveze nastavnika
na bosanskom jeziku, vjerujemo da će biti na istom nivou kao i za naše kolege nastavnike na
albanskom jeziku u dijaspori. Još jednom apelujem da Vlada Republike Kosova, Ministarstvo
za dijasporu i MONT, da odgovore na naše zahtjeve i da prihvate pružene ruke bošnjačke dijaspore ka institucijama Kosova. Zahvaljujem se.”
Broj 30- januar, 2013.
17
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
DRUŠTVO
POLITIKA
Ibrahim Skenderi prvi s desna, sa zamjenikom ministra u MD
Ćerimom Bajrami, Enesom Kadić i mr. Vedatom Bajrami iz MONT-a
Konfrencija o istitucionalizaciji obrazovanja u dijaspori
nastavila je s radom po sesijama,
kako u poslijepodnevnim satima
prvoga dana rada, tako i naredna
dva dana.
U nedjelju oko podneva, konferencija je svečano
zaključena,
sa
usvojenim
zaključcima. Formirana je i
međuministarska radna grupa
za nadgledanje njihove realizacije.
Ono što je zasebno bitno za
bošnjačku zajednicu u dijaspori, ali i na Kosovu, kako nam
je rekao Ćerim Bajrami, zamjenik ministra u Ministarstvu
dijaspore, jeste to da se jedan
od usvojenih zaključaka, u
vezi s temom konferncije “Institucionalizacija
dopunskog
obrazovanja u emigraciji i dijaspori”, direktno dotiče prava
bošnjačke zajednice, i u skladu je sa zakonima na Kosovu.
Ovim zaključkom, konkretno se
18
obavezuje MONT - zato što je to
njegova nadlježnost - da odradi
Planove i programe i obezbjedi
adekvatan broj udžbenika za
dopunsku nastavu i na bosanskom jeziku u dijaspori. Svjesni
smo da ovo nije nimalo lahko
za realizaciju, ali je važno to
što su ove institucije Kosova i
svi, ili večina, učesnika Konferencije, prepoznali ovu potrebu
kao nužnu. Ovaj zaključak,
kako ističe Bajrami, proizašao
je na osnovu realnih potreba
i zahtjeva od bošnjačke dijaspore s Kosova, ali i našeg zalaganja u ministarstu dijaspore
da ne ostanemo izvan aktuelnih
zbivanja u procesu institucionalizacije dopunskog obrazovanja
u dijaspori, iza koga će stajati
dvije države. Inače je ovo obrazovanje prepoznato kao jedan
od glavnih faktora za očuvanje
identiteta svih naših ljudi van
zemlje, bez obzira na nacionalnost. S druge strane, znamo da
je bošnjačka dijaspora s Kosova
brojna, i da ona čini gotovo još
polovinu prisutnog bošnjačkog
naroda na Kosovu, koji ovdje
broji blizu 30 hiljada duša, kaže
Bajrami, i dodaje da su pripadnici bošnjačke, za razliku od
pripadnika drugih nevećinskih
zajednica u dijaspori, u težem
položaju, jer druge zajednice
imaju punu pomoć u dopunskoj
nastavi od strane matičnih zemalja porijekla njihove nacionalne većine u njima.
Inače je zanimljivo da je nastavnik Ibrahim Skenderi, u
izbjeglištvu u Švajcarskoj otišao
tokom rata na Kosovu, odnosno
da je on jedan od onih nastavnika i učitelja iz bošnjačke zajednice na Kosovu koji nisu htjeli
da se povinuju nametnutim planovima i programima u devedesetih godina prošloga vijeka, od
strane režima iz Beograda, zbog
čega je bio isključen iz tadašnjeg
nastavnog procesa.
Preuzeto sa:
www.bosnjaci.net
www.bosnjackenovine.com
GLAS
IZ TURSKE
POLITIKA
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
ČOVJEK SA VELIKIM VIZIJAMA
ZA BIZNIS
Salih (Hadžifejzović) Akgül je rođen u selu
Milošev do (između Sjenice i Prijeboja) 1946.godine.
Za vrijeme rata (1943-1946) otac mu je od tzv. četnika
pobjegao u Sjenicu gdje su živjeli 3 godine, a Salih
tada gubi tri brata i tri sestre od tifusa, koji su rođeni
prije njega. Nakon čega Salih dobija ime po svm djedu
po majci, zbog vjerovanja da će njegovim roditeljima
prestati tako da umiru djeca. Ponovo se vraćaju u
rodno selo. Po povratku u selo, zbog običaja da prvi
na koga na putu naiđe odsječe pramen kose bebi, porodica Hadžifejzović dobija kumstvo, koje i dan danas
traje, sa Gojkom Pejovićem, koji je bio njihov komšija
i zaštitnik od četnika prije kumstva.
Zbog želje da dođu u Tursku, ponovo se sjele
u Sjenicu 1958.godine radi izmirenja papirologije, ali
se već 1950.godine zatvara put za Tursku.
„Moj otac je imao amanet od oca da dodje ovdje, jer
mu je ranije u Tursku odselio brat Huso, čiji nam je sinMehmed- poslao vasiku (vizu). Kao i svi sandžaklije
koji su došli ovamo, naša porodica je puno izgubila,
jer smo gubili puno vremena u razmišljanju (kako
ćemo, kad ćemo) zapostavljali su se poslovi, a na
kraju smo prodavali svoja imanja za mizeran novac,
a ono što nismo mogli ni tako prodati poklanjali smo,
da bi dobili potrebni dokument od države da nemamo imovinu, što je bila olakšica za odlazak. Poslije se
(1961.) selimo u Skoplje, nakon godinu dana dobijamo državljanstvo, a 1963.godine dobijamo dozvolu
da možemo odseliti za Tursku. Vozom smo poslije dva
dana puta stigli u Istanbul 8. marta 1963. godine i
10 dana smo bili smješteni kod rođaka, a nakon toga
smo uzeli pod kiriju sobu sa neopremljenom kuhinjom, gdje smo živjeli svi šestoro. Teški su to dani bili
za dječaka od 17 godina, dok je moja starija sestra
Nura imala 19 godina, Saliha 15, a najmlađi brat 13
godina. Kao i svi Bošnjaci koji su dolazili otud, došli
smo bez poznavanja turskog jezika, ali smo svi počeli
da radimo nakon 15 dana. Kasnije, sa zaduženim novcem kupujemo plac i nakon 10 mjeseci prelazimo u
novu kuću od 90 m2. Danju sam radio, a noću išao u
zanatsku školu, koju sam u Skoplju započeo, to mi je
najviše pomoglo da naučim turski jezik. Poslije dolaska iz vojske, koja je trajala 24 mjeseca, oženio sam se
Broj 30- januar, 2013.
Salih Akgul
sa Munirom, tada Jupović. Sa komšinicom iz mahale,
nisam išao daleko! (uz osmijeh objašnjava moj sagovornik) Radio sam u dvije fabrike i kada sam tražio odmor da posjetim Sandžak, moj šef me je častio 1000
maraka (današnjih 500 eura), ali nisam uspio da otputujem zbog vize, pa sam od tog novca kupio nešto
alata, napravio sto za rad sa testerama. Kupio nešto
materijala i počeo sam raditi prekovremena u mojoj
maloj zakupljnoj (pod kiriju iznajmljenoj) radionici u
16,5 m2. Počeo sam proizvoditi dubke za djecu (hodaljke), pomagala mi je i supruga šijući platno (bezove).
Prvo sam proizvodio 100 komada. Kao i svaki početak,
bilo nam je teško, jer nismo poznavali tržište, ni gdje
da nabavimo povoljniju robu, ali čovjek mora biti uporan. Za kratko vrijeme sam pronašao mušterije i uposlio još 4 radnika sa kojima je preko dana radio moj
otac, a ja poslije podne, jer sam nastavio da radim
u još jednoj firmi. Ubrzo sam, poslije godinu dana,
prešao u svoju kuću i prvi sprat pretvorio u radionicu.
Čovjek u počeku dok stvara i dok uči posao, mnogo
gubi. Tako sam jednom prilikom ušao u do tada
nepoznatu radnju da pitam koliko košta materijal koji
sam ja plaćao po metru 100 lira, prodavac mi je rekao
da je 60 lira, dok sam ja razmišljao koliko gubim novca
na svaki metar, jer sam ga plaćao skuplje, prodavac je
spuštao cijenu na 26 lira po metru. Postiđen što nisam
19
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
imao da platim toliko nisku cijenu, sav crven sam mu
priznao da nemam novca. Na njegovo pitanje odakle
sam, rekao sam da sam Bošnjak, i taj čovjek (Ismet
Bilsel) mi, umjesto traženih 1000 m, šalje 5000 m materijala, da mu odužim za godinu dana, a ja sam tražio
da me čeka za novac 4 mjeseca. Novac sam mu vratio
u toku 4 mjeseca, ali mi je taj njegov čin dobročinstva
i povjerenja pomogao da razvijem proizvodnju. Počeo
sam kasnije da radim proizvodnju trocikala i kreveta
za djecu. Rušim staru kuću i pravim radionicu od 350
m2 sa još dva sprata namijenjena za stanovanje, sa
četiri stana.
Poslije posjete fabrike UNIS (koja je imala tada
proizvodnju 1000 bicikala na dan u kojoj je radilo 1000
radnika) u Bosni, za vrijeme 1984.godine, riješio sa
da uvozim bicikla, ali sam bio spriječen zbog preskupog fona poslije godinu dana, a pritom sam razglasio mušterijama za moju odluku, pa rješavam da sam
pokrenem proizvodnju. Bicikla sam tada proizvodio u
lošim uslovima, bez savremenih mašina. Počeo sam
sa 250 komada, od kojih je bilo prodato 125. Sljedeće
godine sam proizveo 5000 komada, koje sam prodao.
Poslije proširenog obima posla pravim fabriku od 2500
m2 i povećavam proizvodnju, a nakon samo dvije godine proširujem fabriku na 7000 m2. Širim svoje tržište
i 2005.godine pravim još jednu fabriku od 8500 m2,
tako da sada ukupno imam prostor od 16500m2.
Eto, takav je bio moj put razvijanja proivodnje od
početnih 16,5 m2 prostora za rad, sada imam 16.500
m2.“ Objasnio je za naše novine naš sagovornik Salih
Akgül, vlasik Salcano bisiklet.
Ovaj, sada već veliki brend, Salcano bisiklet je
dobio ime po svom vlasniku Salihu, koji je iz milošte
zvan Salkan, a od 1991.godine rješava da od imena
firme napravi marku pa je proizvodima dao ime Salcano. U Salcano Bisiklet, dnevno proizvode po potrebi
od 700-850 komada bicikala, a motara 150CC- 60 komada.
Salih –Salkano ima dva sina koji rade u njegovoj firmi
i kćerku.
Njegova firma ima mušterije širom Turske, a izvoze
proizvode za Engelsku, Njemačku, Holandiju, Srbiju,
CG, BiH, Ameriku (za NATO-vojsku).
Poznata firma Salkano je bila glavni sponzor
2012.godine Abdulah Gül-u. Bili su sponzori Turskoj
federaciji bicikala (6 trka), Federaciji biciklističkog savjeta BiH (3 trke), Federaciji biciklističkog savjeta CG (2
trke), Federaciji biciklističkog savjeta Srbije...
„Biciklističkim sportom smo htjeli da povežemo bal-
20
GLAS POLITIKA
IZ TURSKE
kanaske zemlje, nadam se da smo u tome uspjeli“,
ističe Salih- Salkano.
Bio je predsjednik Federacije balkanskih
udruženja, pa je za vrijeme svog mandata u ime federacije obezbijedio dolazak 55 studenata iz Sandžaka
na 4 večeri u Istanbulu. Jedne večeri je organizovao i
družnje-tura Bosforom- studenata koji studiraju u Istanbulu, sa pridošlim gostima.
Na poziv predsjednika Opštine Novi Pazar,
Meha Mahmutovića i Faruka Suljevića, obilazi Novi
Pazar i cijeli Sandžak, kada i shvata koliko Bošnjaci,
koji su ostali u Sandžaku očekuju od svojih ljudi koji su
otišli negdje i stvorili nešto, pa sa prijateljima osniva
Platformu prijatelji Sandžaka. Cilj ove Platforme je bio
da poveže bošnjački narod i stvore lobi grupu koja će
motivisati strane ulagače da ulažu u Sandžak.
Zbog niza različitih olakšica Salih preporučuje
opštinama u Sandžaku da se pobratimljuju sa
opštinama u Turskoj, kao što su to već neke učinile
(Novi Pazar sa opštinama Pendik, Bayrampaşa, Yalova
i Borova; Prijepolje i Eyup, a uskoro će to učiniti Sjenica sa Kartalom).
Članovi Platforme, prijatelji Sandžaka su mnogi koji
vole Sandžak iz svih gradova Turske, među kojima ima
i Turaka.
2011.godine su organizovali grupni sunet za 125 djece iz Sandžaka, a 2012.godine je sve
obezbijeđeno za 155 djece.
2012.godine su u Novom Pazaru organizovali
u saradnji sa Opštinom Novi Pazar svadbu za 15 parova, koji su od strane BEKO firme dobili po frižider, a od
Prijatelja Sandžaka po peraću mašinu, furunu na plin,
vjenčanice, cipele, odijela. Od strane Opštine Novi Pazar parovi su dobili po spavaću sobu i grupnu svadbu.
Zbog velikog interesovaja još jedna svadba je napravljena u Istanbulu, o čemu su čitaoci već obaviješteni.
Planiraju i ove godine praviti sunete u Sandžaku, ali će
obuhvatit i crnogorski dio Sandžaka.
Na kraju našeg razgovora gospodin Salih je
poručio našim Bošnjacima: „Svi Bošnjaci na Balkanu
moraju disati jednom dušom, ne smiju se razdvajati
u različite frakcije. Poručujem im da poštuju zemlju u
kojoj žive i njene zakone, kao što to i mi ovdje činimo,
ali da se staraju da na demokratičan način dobijaju
svoja prava, posebno kada je povraćaj imovine u pitanju.“
Mirela Avdić
www.bosnjackenovine.com
KULTURA
POLITIKA
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Orijentalizmi kao nasljeđe
osmanlijske jezičke kulture
(Na primjeru Sandžački rječnik orijentalizama orijentaliste A. Z.)
Alija Džogović
U bosanskom jeziku, a
tako i u govorima Sandžaka –
kao dijelovima rasprostranjene
mape bosanskog jezičkog sistema, orijentalizmi su postali koherentni lingvistički leksički sloj
statusnog prava na egzistenciju u usmenoj i pisanoj kulturi
Bošnjaka.
Bosanski jezik, kao jedan od južnoslavenskih jezika,
stekao je svoju posebnost koja
se temelji na specifičnostima
od onih prvih tzv. redakcija u XII
vijeku, a svakako i ranije, s obzirom da su se jezičke specifičnosti
formirale zajedno sa posebnostima u društvu i kulturi Stare
Bosne i Hercegovine, kao i u
drugim kontaktnim jezičkim
izoglosama. Od početka XV vijeka i dalje, u simbiozi sa velikim
korpusom orijentalne kulture i
orijentalnih jezičkih talasa koji
su se kretali sa Bliskog i SrednBroj 30- januar, 2013.
jeg Istoka, a sa njima i iz daljih
istočnih kultura. Dolazili su
kao jezički sistem, usmena kultura, pismo i pisana književna
tradicija. Balkanske kulture, a
i cijela Evropa, bili su plavljeni
leksičkim nanosom sa Istoka,
osobito u doba romantizma,
i kasnije. Dolaskom Osmanlija na Balkan, a i mnogo ranije
dolaskom raznih prototurskih i
protomongolsih plemena, njihova prodiranja i smještanja po
jugoistočnoj i centralnoj Evropi,
mijenjao je najstariju jezičku
mapu balkanskih starinaca.
Tako je to bivalo sa jezicima. Orijentalni jezici (arapski,
persijski, turski) kao kultura
ulazili su u jezičke sisteme evropskih naroda. U sistemu bosanskog jezika, zbog specifičnog
načina života i kulture, ovaj
orijentalni jezički kapital, iako
etimološki distinktivan, mogao
se uklapati u sistem bosanskog
jezika a da ne stvara gramatičke
i druge oponencije. On se tako
srastao sa autohtonim slojevima jezika da je u govornoj i pisanoj kulturi sa lakoćom ulazio
u fonologiju, morfologiju i sintaksu ''domaćeg'' jezika i tako,
djelovanjem simbioze, formirao
jedan jedinstven, originalan,
polisemičan i kompletan jezički
sistem – zvani bosanski jezik.
Tako, orijentalizmi danas
više nijesu tuđice, niti arhaizmi,
niti lokalizmi, niti dijalektizmi.
To su ravnopravne i punoznačne
riječi bosanskog jezika, koji je
njihovom primjenom povećao
svoj leksički fond, povećao
semiotička polja i sadržaje,
polivalenciju za stil kao način
izražavanja mišljenja i slikanja
riječima. Orijentalizmi se danas osjećaju kao prirodni jezički
sistem, kao kultura, kao umjetnost...
Orijentalizmima su se
bavili mnogi lingvisti, ali i nelingvisti – očarani njihovom ljepotom u kontekstu književne
kreacije i govorne komunikacije.
Privlačnost
orijentalizama bila je predmet naučnih
studija mnogih pojedinaca i institucija, a njihovi rezultati imaju pozitivan znak i prihvatani
su kao jezičko obogaćivanje
govornih sistema neorijentalne lingvističke kulture. U
ovom kontekstu rađeni su i
posebni rječnici orijentalizama,
etimološkog i drugog karaktera,
literarne i neliterarne funkcije i
praktičnosti.
Vuk je, u svojem
Rječniku, ostavio veliki broj orijentalizama. O tome je posebno
pisao i Asim Peco u knjizi Turcizmi u Vukovim rječnicima,
(BIGZ, Beograd 1987). U prvom
izdanju Vukovog Rječnika ima
više od 8% turcizama, što je za
21
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
broj riječi u Rječniku od 26270
riječi već jedna dvanaestina. Šta
bi bilo da je Vuk napravio rječnik
od 100 000 riječi? Turcizama
(odnosno orijentalizama) bilo bi
mnogo više.
Sem
Asima
Pece,
rječnike turcizama radili su i
drugi poštovaoci ove leksike,
prije i poslije njega.
Najpotpuniji, do sada,
rječnik orijentalizama je onaj
Abdulaha Škaljića (Turcizmi u
srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1965). Ovo je istovremeno
i najobimniji rječnik, i uglavnom
obuhvata dobar dio orijentalne
leksike koja se upotrebljava u
kontekstu bosanske jezičke kulture. Ipak, i izvan ovoga kvalitetnog rječnika ostalo je mnogo
nezabilježenih odrednica orijentalnog porijekla.
Poneka odrednica orijentalnog postanja može se prepoznati i u rječniku Petra Skoka
(Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb,
1971), ali tu samo u kontekstu toponomastičkog i sličnog
leksičkog materijala.
Osobitu pažnju zaslužuje rječnik
Dr. Ivana Esiha Turcizmi – rječnik
turskih, arapskih i perzijskih
riječi u hrvatskom književnom
jeziku i pučkom govoru, Zagreb,
1942. Ovo je nevelik rječnik, ali
sa aspekta leksikologije, i orijentalne leksike, on je od osobite i višeznačne vrijednosti.
Iako ga autor naziva odrednicom ''Turcizmi'', on je u daljem
dijelu naslova uputio na pori-
22
KULTURA
POLITIKA
jeklo ovih riječi i u drugim orijentalnim jezičkim sistemima.
Ove Esihove informacije su vrlo
značajne jer upućuju na ranije
interesovanje za leksiku koja se
u našim jezicima na Balkanu bila
već odomaćila. Svakako, prva
interesovanja su praktičnog
karaktera, a zatim slijede i ona
naučnog (lingvističkog i leksikografskog).
Orijentalizmi su, veli Esih,
preuzimani od Turaka (i oni koji
su arapskog ili persijskog porijekla). Ipak, dozvoljeno je, pretpostaviti da je ''preuzimanje''
bilo i iz drugih smjerova i izvora,
direktno u izvjesnom smislu,
tokom cijelog srednjeg vijeka a
osobito tokom ''upliva'' renesansnih ideja u balkanske zemlje.
jem'' leksike bavili su se Avdija
Avdić, Ibrahim Hadžić (ovaj
u rožajskom kraju), Ramiz
Šaćirović (pešterski kraj), i dr.
ali, uglavnom uzgredno. Njihovi radovi i nisu na nivou orijentalistike. Oni su u diskursu
uzgrednog bilježenja lokalizama
a uz njih i nekih orijentalizama
karakterističnih za bošnjačku regionalnu populaciju.
U dobra djela leksičkog
karaktera je svakako rječnik
''Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini'' dr. Ismeta Smailovića,
Sarajevo, 1977. Ovo je kompletan rječnik antroponima orijentalnog porijekla visoke naučne
vrijednosti.
Na
osnovu
Smailovićeva
rječnika, u novije vrijeme, nastajala su kraća i često subjek
Asim Peco, u odjeljku tivnog karaktera, djela iz oblasti
Važnija literatura, pored ostalih leksikografije i antroponimije
navodi i sljedeća važna leksiko- orijentalnog porijekla.
grafska djela: Bratoljub Klaić,
Veliki rječnik stranih riječi,
*
Zagreb, 1968; France Bezlaj, Kontekst o nazivu bosanski jezik
Etimološki slovar slovenskega za govore Bošnjaka u Sandžaku,
jezika, Ljubljana, 1976. i 1982; umjesto onog nebošnjačkog i
E. N. Šipova, Slovar tjurkizmov neprirodnog (i nacionalističkog,
v ruskom jezike, Alma-Ata, unificiranog) srpskohrvatskog
1976; te već navedeno djelo (srpskog ili hrvatskog – čak i po
Petra Skoka.
Novosadskom dogovoru 1960),
i umjesto neodgovarajućeg
Iz Važnije literature Asi- dijalektizma
zetsko-sjenički,
ma Pece vidi se da je naučno komentarisao je (u reviji
interesovanje za orijentalizme// ''Sandžak'') vrsni profesor dr. Voturcizme bilo vrlo izazovno ne jislav Nikčević i naučno potvrdio
samo u kontekstu bosanskoga autentičnost i pravo postojanja
jezika već i kod drugih naroda, na bosanskog jezika, ne samo u
primjer u diskursu slovenačkog Bosni i Hercegovini i u Sandžaku
jezika i ruskog jezika.
već i svuda gdje žive Bošnjaci,
dakle jezika koji je ravnopravan
U Sadžaku ''sakupljan- sa srpskim, hrvatskim, crnogorwww.bosnjackenovine.com
KULTURA
POLITIKA
skim i drugim južnoslovenskim
jezicima zajedničkog porijekla.
Razlozi za pisanje ovoga rada
su obiman leksički materijal orijentalizama orijentaliste Adema
Zilkića.
U uvodnom tekstu
svoga rječnika ''Sandžački orijentalizmi'' Adem Zilkić je objasnio motive da uradi veliki
jezički projekat, a kao prvo
su razlozi da u narodu i literaturi ima još mnogo orijentalizama ''neprimijećenih'' od
mnogih autora i da su ostali
izvan dosadašnjih rječnika, te
da ih treba sačuvati od tihog
iščezavanja iz korpusa jezika
Bošnjaka i njihovih susjeda na
Balkanu.
Leksikološki sistem bosanskog
jezika bio bi mnogo manjkav
bez orijentalizama koji su ''izmakli'' dosadašnjim autorima
rječnika.
U svojem uvodnom tekstu Zilkić je izložio najvažnije
lingvističke principe i načela
sakupljanja, bilježenja i sistematizacije leksičkog materijala, u
ovom kontekstu orijentalizama,
njihovog porijekla, lingvističke
Broj 30- januar, 2013.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
transmisije u bosanski jezik i
druge balkanske jezike, adaptacije u jezičkim sistemima i
jezičkim kulturama balkanskih
naroda. Izložio je razloge za izradu jednog novog rječnika orijentalizama, iako već postoje i drugi
rječnici slične namjene i funkcije. Navodio je sve izvore odakle je ekscerpirao ovu leksičku
građu koja ima 12761 leksičkih
jedinica, za razliku, naprimjer,
od Škaljićevog rječnika koji ima
9029 leksičkih jedinica. Razlika
od 3700 novih odrednica mogla
je zaista biti motiv za izradu novog rječnika orijentalizama.
svih morfemskih elemenata do
gramatički uređenog hibridnog
leksičkog lika.
Zilkić je osobitu i
stručnu brigu posvetio modelima sufiksalnog morfološkog
diskursa i svim relevantnim
sufiksalnim formama, što je
razlog da ovo djelo tumačimo
kao djelo kompletnog sadržaja
i jezičke materije. Zilkić je, u
kontekstu svojeg angažovanja
da djelo bude zaista najbolje,
posebnu lingvističku pažnju i
stručnost posvetio obradi derivativnih struktura i derivatnivnih leksičkih likova čiji je
gradilački (tvorbeni) proces
vrlo frekventan ne samo u
matičnom jeziku već i u jeziku
svih Bošnjaka gdje se zapaža
najveći stepen morfološke fleksije i morfološke razuđenosti.
Osobitu pažnju Zilkić je
usmjerio na obradu orijentalizama po etimološkoj metodologiji
i po strukturalnim kategorijama: na orijentalizme korijenske
morfološke likovnosti i korijenskog semantičkog sadržaja; oriZilkićev leksički materijentalizme izvedenice raznim sufiksima turskog, arapskog i jal je dobar razlog da se rad na
persijskog morfemskog siste- orijentalizmima nastavi i dalje.
ma; te orijentalizme hibridne
strukture i hibridne tvorbene
produkcije u kontekstu bosanskog jezika, kao jezika primaoca
Alija Džogović
i jezika u kojem je bila produktivna transformacija i simbioza
23
BOŠNJAČKENOVINE
POLITIKA
KULTURA
Informativno javno glasilo
Kadiluk, kadija, sidžil
Osnovne informacije
U
administrativnopravnom pogledu sve provincije
Osmanskog carstva bile su podijeljene na kadiluke, oblasti pod
jurisdikcijom kadija čija je obaveza
bila da sude i presuđuju u skladu
sa kanunom i šerijatom, da vrše
nadzor nad sprovođenjem sultanske volje i njegovih zapovijesti i
obavještavaju o svakom protivzakonitom postupku administrativnih službenika. Kadiluk, također
kaza (tu, kadilik od kadi: sudac,
prema arap. Qada: suditi), sudsko
i upravno područje, bio je sastavljen od više nahija, a više kadiluka
sačinjavalo je sandžak. Na čelu
kadiluka stajali su kajmekam (u
upravnom), kadija (u sudskom) i
muselum (u izvršnom) pogledu.
Još u doba osmanskog
bejlika u novoosvojene krajeve
imenovao se je po jedan kadija
koji je bio predstavnik pravosuđa.
U osmanskoj je osvajačkoj tradiciji
ovaj sistem prihvaćen, i jedan se
kraj smatrao osvojenim i doveden
pod osmansku upravu onda kada
je imao svoga kadiju i subašu.
Osmanska je država u organizaciji kadiluka –administrativno- pravnih oblasti, kao i drugim
institucijama, mnoge elemente
preuzela od ranijih turskih i islamskih država, ali je vremenom stvorila svoj sistem unoseći promjene
koje su se naznačavale u fermanima i kanun-namama. Osmanska
organizacija kadiluka odnosila se
na tri regije, Rumeliju, Anadoliju i Egipat. Kadije i organizacija
u Rumeliji bili su podređeni kazaskeru Rumelije, a kadije i organizacije Anadolije i Egiptu bili su
24
u nadležnosti kazaskera Anadolije.
Zbog čestih promjena kadija ne
može se sigurnošću reći koliko ih je
ukupno bilo u Rumeliji i Anadoliji,
ali se zna da je postojalo više od
hiljadu kadiluka.
Kadi = kadija; sudac (sudija); jedna je od najvažnijih institucija u Osmanskoj državi; nosioci
zakonodavca i sudstva. Kadije su
vodile sve vrste sporova i parnica
– građanskog i krivičnog karaktera i donosile odluke po personalnom principu. Njihove odluke
su, dakle, bile konačne i mogao
ih je osporiti samo sultan, na prijedlog šejhul-islama, i to u slučaju
da je povrijeđen šerijat i zakon.
Kadije je postavljao šejhul –islam
svojom menšurom koju je sultan potvrđivao svojim fermanom.
Kadije dolaze na svoje dužnosti,
prvotno po potrebi i sposobnosti, a kasnije kao zakupci svojih
položajakoje dobivaju posredno
od zakupca svih kadijskih položaja
u jednom ejaletu ili eventualno u
jednoj oblasti. Oni su do polovine 16.
stoljeća dobivali timare i na taj
način kao dio uleme spadali u
vojničku klasu, odnosno vladajuću
klasu. Kasnije postaju službenici
koji svoju plaću dobivaju srazmjerno veličini kadiluka i nadležnosti,
odnosno veličine sudskih taksa. Kadije ni po kojoj osnovi ne
spadaju u izvršne organe vlasti,
oni su, predstavnisi zakonodavne
vlasti i njihov posao se završava
završetkom vođenja postupka na
sudu, bez obzira na to koju vrstu
predmeta vodili, ali zbog karaktera osmanskog sistema, kadije
su postali organi opće nadležnosti
i oni učestvuju u svim poslovima
koji se tiču njihovog kadiluka i šire,
ali ne mogu učestvovati u izvršnim
radnjama vlasti. Kadije su po svom
položaju, ali ne i po dužnostima
navedenim u fermanima o postavljenju, jedna vrsta kontrolora
cjelokupne vlasti u svom kadiluku i
svi skupa u jednoj pokrajini. Kadije
su po prirodi stvari vrlo učene osobe i na određenim dužnostima su
tačno određeni mandat, a to je 18
mjeseci sa mogućnosti produženja
mandata do dvije godine. Nakon
toga prelaze u jednu vrstu pripravnika, koji su dužni pisanim radom dokazati da napreduju i da
se usavršavaju, pa tek tada mogu
računati na novo postavljanje.
Kadija je kvalificirani i od najviših
zakonodavanih organa kao što je
kaziasker Anadolije ili, pak, šejhulislam, predloženi sudija, kojega
postavlja sultan svojim fermanom.
Kadija je osnovna i najvažnija karika u lancu organizacije pravnog
sistema i potpuno neovisni nosilac
sudske vlasti u Oamanskoj državi.
Kada je korupcija ovladala ovom
institucijom, osmanska ukupna
vlast je počela strmoglavo da slabi i sigurno sudstvo bilo jedan od
značajnih činilaca slabljenja Osmanskog carstva.
Ovdje ćemo, radi boljeg
razumijevanja samog pojma
sidžila i mnogobrojne vrsta dokumenata koji su u njima zastupljeni, u najkraćim crtama, dati opći
pregled podjele osmanskih historijskih izvora za čiju su osnovu
uzeti organi koji su te dokumente
i reprodukovali.
www.bosnjackenovine.com
KULTURA
POLITIKA
I-Dokumenti vrhovne vlasti
U tu grupu spadaju svi dokumenti koje je izadavala centralna
vlast, i to oni koje je izdavao sam
sultan, tako i oni koje su izdavale
razne kancelaruje vrhovne vlade.
U okviru te grupe može se izvršiti
sljedeća podjela:
1. Akti Visoke potre ( Babi
ali ) i defteri Carskog Divana ( Divani humayun). Tu spadaju akti koji
su izdavani u ime samohg sultana,
a to su berati, fermani i vlastoručna
pisma sultana; zatim državni
ugovori, korespodencija vlade sa
vojno- građanskim upraviteljima
pokrajina, tj. sandžakbezima i
beglerbezima i drugim dokumenti.
2. Zbornici zakona i naredaba ( Ahkam defterleri);
3. Knjige i akti carskog
katastra ( defteri hakani). To su
popisi (knjige) posesivni po pojedinim sandžacima, a sadrže podatke o svim naseljima (selima i
gradskim naseljima) i zemljištima
(mirija, mulk, vakuf),o naseljenim
stanovnicima (o svim domaćinima
poimenično) i o vrstama svih poljoprivrednih kultura. Ti popisi, koji se
zajednički nazivaju defteri, a postoje njihove različite vrste, predstavljaju prvorazredne historijske
izvore. Oni nam pružaju podatke
o pravnom položaju pojednih
pokrajina, o uređenju sandžaka, o
polažaju spahija i raje itd, jednom
riječju pitanja pravnog i ekonomskog položaja Bosne u doba osmanske uprave.
4. Knjige i akti državnog
računovodstva ( muhasebet) i finansija (umuri maliye). U ovim se
dokumentima ogleda finansijsko
stanje Carstva, pojedinih pokrajina
i budžeta.
5. Razni akti koje su izadavali razni organi vlade kao što su
Broj 30- januar, 2013.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
bujuruldije kaziaskera i defterdara,
fetve šejhulislama itd.
II- Dokumenti nižih organa vlasti
Ovdje spadaju svi službeni
spisi i akti koji su bili upućeni vladi
od podčinjenih organa u provincijama kao što su vojni i građanski
upravitelji pokrajina, tj. beglerbezi,
sandžakbezi defterdari i drugi, kao
i razni službeni spisi i knjige koje su
vodili upravne vlasti;
III- Dokumenti šerijatsko-sudskih
vlasti
Ova grupa dokumenata
sačinjavaju protokoli šerijatskih sudova (sidžili). U njih su svakodnevno unošena sva kadijin arešenja
(ilam), odluke (hudžet), kupoprodajni ugovori, zakladnice (vakufname), ostavinski spisi i razni drugi
akti, osim toga, često su kadije u
sidžile unosili dokumenta koje su
dobijali od viših organa vlasti: fermane, berate bujuruldije kao opće
raspise, pa je na taj način ostalo
sačuvano, u vidu originalnih prepisa, dosta takvih dokumenata čiji su
organi izgubljeni.
Sidžili su admistrativnosudske protokolatne knjige u koje
su predstavnici lokalnih sudskih
vlasti, kadije ili njihovi pomoćnici
naibi, bili obavezni da zavode i upisuju sadžinu svih akata prispjelih od
viših instanci, sve pojedinačne dopise njihovih kancelarija upućivane
centralnim i drugim vlastima, kao
i sva rješenja, dozvole i odluke iz
domena svojih nadležnosti izdavane lokalnom stanovništvu. Riječ
je o svojevrsnim dokumentarnim
zbornicima, nalik muhimme defterima. Kao sto se može primijetiti,
i ovde se radi o vođenju duple administracije, odnosno gotovo sve
što sadrže sidžilski zapisnici bilo je
napisano kao pojedinačni doku-
menti. Ali, s obzirom na činjenicu
da su mnoga pojedinačna dokumenta iz raznih razloga danas
nedostupna, sačuvani sidžili su
prave male riznice raznovrsnih podataka i saznanja. Naravno, u koliko bi nam na raspolaganju stajali
i organi službeni spisi i njihovi izvodi u sidžilima, u istraživačkom
postupku prednost bi trebalo dati
samostalnim dokumentima, koje
je po prirodi stvari, teže bilo falsifikovati i krivotvoriti. Neki od akata
iz grupacije lokalnih vlasti, ušli su u
historijografiju na osnovu njihove
sačuvanosti i ispisa iz sidžila.
Sidžili kao sudski zapisnici, kao glavne sudske knjige i
kao protokoli, ali ne samo sudskih
sporova i sudskih predmeta, nego
predmeta proteklih od svih organa vlasti i sudstva, od sultana do
mutesellima ili seoskih muhtara,
jesu ogledalo unutarnjeg cjelokupnog političkog, društvenog i
ekonomskog života. Ono što osobito treba istaknuti, a u vezi je sa
sidžilima i dokumentima koje nam
oni donose, jeste činjenica da su
svi dokumenti autentični. Čak,
ako postoji bilo kakva nedoumica
u vezi sa nekim dokumentom, na
margini je navedeno da je dokument došao bez potpisa. Za sve
druge je navedeno ko ih je potpisao i na osnovu toga možemo
zaključivati o njihovoj važnosti.
Ovdje se objavljuju fragmenti dva sidžila kadije kaze Novi
Pazar koji obuhvataju razdoblje od
1766. do 1768. godine. Originali
ovih fragmenata danas se čuvaju
u Arhivu „Ras“ u Novom Pazaru
označeni signaturom: (IARNP
ZDOJ. F.1, p. 1-2.). Na sačuvanim,
ali razasutim koricama ovih sidžila
nalaze se improvizirani nazivi i
brojevi, i to Knjiga I i Knjiga II. Upisani su pismom ćirilicom, dimenzije 41x16,5 cm. Pošto su ovo samo
fragmenti, red red stranica nije
25
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
potpuno korektan i uspostavljena
je nova paginacija. Oznaka dokumenata po brojevima je autorova
i dobro je pridržavati se tih brojeva
pri crtanju, zajedno sa oznakama
stranica i oznakom sidžila, odnosno knjige.
Ovi sidžili obuhvataju ne
samo kazu Novi Pazar nego i dosta veliki broj drugih mjesta koja,
posve sigurno, nisu pripadala jurisdikciji novopazarskog kadije, čak
su i izvan ejaleta Bosna. Tako se tu
spominje kaza Trgovište, Mala Mitrovica, Prizren, Gora-Bihor, Kumran, Aaltun ili, Rožaj, Avlonija, Delvine i td. Zašto je to tako, nisam po
sve siguran.
U osmanskom ustrojstvu
sudstva postoji jedna pojava koja
to može, donekle, objasniti, a to
je da su i u ranom periodu osmanske vlasti u Bosni, a u ovo vrijeme
posebno, kadiluci, odnosno kaze
davne u zakup i nije isključeno
da je novopazarski kadija imao
mogućnosti da zakupi i druge kaze
osim Novog Pazara i izvan ejaleta
Bosna.
No, svejedno, značaj dokumenata iz sidžila je toliko velik da
nam je dobro došlo i to miješanje
dokumenata, kako bismo mogli uočavati strukturu sistema ili
razlike u sistemu na pojedinim
područjima. Konačno, izgleda vrlo
uvjerljivo da je novopazarski sud
imao određeni, poseban značaj na
ovom području u ovo vrijeme.
S druge strane, u ovim
fragmentima su svi dokumenti
važni, jer nam prikazuju, vrlo vjerno, djelovanje upravnog i sudskog
sistema. To su npr. Pitanja nemuslimanske crkve i pitanje hajduka i
opće sigurnosti, krvni delikti, upravni sporovi, poreski sistem... Ima
tu još nekih vrlo dobrih primjera,
kao što su npr. obnova bužimskog
grada, odbrana Šapca ili obnova
novopazarske tvrđave, što sve ide
26
bez primjetnih zastoja. Ili kolektivno jemstvo, tzv. Ćefilema u našem
bosanskom žargonu.
I ovakvi kakvi jesu, kao
fragmenti, pružaju obilje prvorazrednog materijala za historijska
druga izučavanja historije Bosne
i Srbije i okolnih zemalja i svaki
dokument se mora uvažavati kao
meritorna potvrda općeg stanja
državnog sistema ili određenog
pitanja iz područja društvenog ili
ekonomskog života naroda sa tog
područja.
U ovim fragmentima, na
oko sedamdeset dokumenata,
tretirano je približno dvadeset
i pet različitih područja životadruštvenog, političkog i ekonomskog.
-Ostavinske rasprave i
rasprave nasljeđivanja imovine u
vidu miraza, kao i eventualni sporovi u vezi sa ovim pitanjima.
Porezi predstavljaju najveću stavku
po broju dokumenata u ovim
sidžilima.
Sigurnost u pokrajinama i oblastima, općenito, bila je
najvažnija obaveza namjesnika
i sandžakbegova. Ona se mogla
održavati uz preporuke i naredbe
centralne vlasti, a preko namjesnika i kadija, odnosno sudova i primjene zakona na najstrožiji način,
bez obzira o kome se radi.
Jedno od najvažnijih izbora koje se tretira u ovim sidžilima
jeste pitanje odnosa države Osmanlija prema nemuslimanskim
crkvama.
Osmanska država priznavala i uvažavala vjernike Božijih knjiga-kitabije, te da je tolerancija bila
uokvirena u zakonodavstvo ove
države i da su bila razrađena do
tančina sva prava i dužnosti klera
nemuslimanskih religija. Jasno je
da su sva pitanja koja se odnose
na vjerske propise pojedinih religija, njihova primjena i njihova
POLITIKA
KULTURA
zaštita, bila utvrđena sultanskom
voljom i državnim zakonima, koji
su djelimično naslanjali i na propise islamske religije, a rješavana
su preko vlastitog klera dotične
religije. Ipak je sultan bio posljednja instanca u svim slučajevima
pozitivnog karaktera, ili pojave
problema ili nereda unutar neke
nemuslimanske zajednice.
Sultan je preko svoga Carskog divana bio prva i posljednja
instanca u postavljanju i smjenjivanju crkvenih dostojanstvenika
i odobravanju materijalnih sredstava za njihovo funkcioniranje u
vidu mukata i zakupa.
Osmansko carstvo je bila
jedna od najvećih poznatih svjetskih sila u historiji čovječanstva,
sa velikom svjetskom autentičnom
civilizacijom i kulturom strogo
centralizirana politička tvorevina,
sa jedinstvenom organizacijom
političkog i društvenog života, na
svim prostorima, uz uvažavanje
nekih običajnih ili duhovnih
specifičnosti koje nisu išle na štetu
osnovnog društva osmanske civilizacije ili slučajno na štetu apsolutne vlasti sultana.
Do sada je na ovim prostorima objavljeno nekoliko sidžila,
cijelih ili fragmenata. To je jako
malo, bez obzira na to što je malo
sidžila i sačuvano. Nekoliko sidžila
objavio je Islamski centar u Mostaru u prevodu Hivzije Hasandedića.
Orijentalni institut u Sarajevu je
objavio dva sidžila, i to jedan u
prevodu Muhameda Mujića, a
odnosi se na kadiluk Mostar, i jedan u prevodu Hatidže Ćar-Drnda,
a odnosi se na kadiluk Tešanj.
Maglajski sidžil 1816-1840. autora
Dušanke Bojanić-Lukač i Tatjane
Katić ( prev. I pripr.) objavljen u
Sarajevu 2005. godine u izdanju
Bošnjačkog instituta –Fondacija
Adila Zulfikarpašića. To naravno
nije dovoljno, jer sidžili predstavwww.bosnjackenovine.com
POLITIKA
KULTURA
ljaju izvore prvog reda u pravom
smislu te riječi. Čak kada ne bismo
imali drugu građu osim sidžila,
mogli bismo rekostruirati ukupnu
vlast osmanskog sistema i vlast u
pokrajinama.
Sidžila koji se od ovdje
objavljuju kao jedna cjelina, kao
jedan dokument, čiji su originali
na osmansko-turskom jeziku, objavljuju se u prevodu, originalu i
latiničnoj transkripciji savremenog
turskog jezika. To je dobro za
mnoge historičare koji ne znaju osmanski jezik i pismo, bilo retoričare
iz Republike Turske, bilo iz zemalja izvan Turske, dakle općenito.
Mislimo da je to korisno, i ako je
znanje osmanskog jezika nesušna
potreba za sve istraživače historije
osmanskog perioda. Inače, u našoj
osmanistici do sada nije postignut
konsenzus o tome čiju transkripciju prihvatiti – njemačku, englesku,
američku, francusku, špansku, jer
su sve one različite, ili konačno
prihvatiti transkripciju turskih
historičara i arhivista. Nažalost, ni
ona nije jedinstvena. Tek se stvara.
U ovom izdanju autor
je prihvatio transkripciju turskih
historičara ili konkretnije onu transkripciju koju su predložili prof.
Kurt Jilmaz i Mubahat S. Kutukoglu
u svojim udžbenicima i osmanske
diplomatike i paleografije.
Treba još jedanput napomenuti da su ovdje dokumenti raznih organa vlasti i sa
raznih razina, od najnižih lokalnih do najviših, Carskog divana
i sultana. Oni su pisani raznim
vrstama arapskog pisma u zavisnosti od dokumenata, od onoga
najčitanijeg i najčistijeg pisma „
neshi“ do „sijakata“, od prostih do
najkomplikovanijih izvedbi. Sejadalija Gušić
Enver Ujkanović
Broj 30- januar, 2013.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Večiti stražari grada Rožaja
Sa istoga drevnog grada
Gde se sunce uvijek mladi,
Stoje vječno dva stražara,
Vremena ih nijesu sprala.
Rožaje je varoš fina
Ibar ga umiva,
Sagrađene dvije džamije
Šest vekova još od prije.
Sve pričaju o prošlosti
Kad je osam stota bila
I Rožajsko sveto zdanje
Ganić kula se gradila.
Nekadašnja utvrđenja tvrda,
Stara varoš ispod Topa brda
I prostrana kraj Ibra ravnina
Naseljena davno plemićima.
Mirno stoje ka vojnici
Još im samo puška fali
Grad se njima sad ponosi
I po njima ime nosi.
Oj Rožaje, mali Carigrade,
Nekad si se Trgovište zvao,
Za tu davnu istorijsku prošlost
Samo bi nam ti ispričat znao.
Ispod njih je utvrđenje,
Ponosita Ganić kula,
Plemići je sagradiše
Nakon što je bila buna.
Naglo si se nekad razvijao,
Industriju najveću imao,
Dođe neko neobično doba
Na loše si sada stanje spao.
Ovo sveto utvrđenje
I Ganića veliko pleme
Dvjesta leta gradom vlada,
Pa i sad je simbol grada.
Rožaje, naš najmiliji grade,
Da li ti je sada neobično,
Sa istoka kad zora zarudi
Gornji ibar što te ne probudi.
Ponosito Ganić pleme,
Ovo zdanje od kulture
Štitili su vekovima
Ovaj narod od torture.
Više nije kao ono prije,
Sada rade sitni zanatlije
Butici i neki jemekdžije,
Žao nam te Rožaje do groba
Ovo liči na spahisko doba.
Kad bi ova dva stražara
Nama mogli ispričati,
Šta su ovdje sve gledali
Želja bi nam bila znati.
Koliko je musafira i
Vladara kroz nju prošlo,
I ponovo da se digne
Pravo vrijeme sad je došlo.
Nadamo se da će opet moći,
Šejh Mehmeda dova ti
pomoći,
Može doći neko vrijeme prije
Pa da budeš opet kao ranije.
Esad N Šutković
27
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
POLITIKA
KULTURA
OPERACIJA
Jutro je bilo svježe, nekako
drugačije, puno prefinjene radosti, sobe
još uvijek hladne od noći. Vrata poluotvorena, tako je rana svjetlost sporo ulazila
u sobe, jer preko vikenda svjetlost ulazi u
kuću drugačije - digne se veselo, pomiluje
svaki predmet, svaku prazninu, a onda se
lagano razliva, razliva kao kad tišica nabujale rijeka izađe iz svog korita, napuni
svaku dolju i svaku rupu.
Esad je ležao pokriven dekom
preko stomaka, gledao televiziju, daljinskim mijenjao programe, u trenutku
osame- uživao u tišini.
Po preporuci svoga djeda, zahtijevala da ide doktoru, niti
čija mudrost je izvirala iz tvrdoće se plašila smrti. Čak je odvraćala
života, oženio se iz istih cipela sa muža da se ne sjekira i ubjeđivala
kojim je došao iz vojske - sa ne- da će bolest sama isčeznuti. Jedpune dvadeset dvije godine. Sa nog jutra je došla prijateljica
dvadeset šest imao troje djece i Halima, prema prozorskoj svjetnije čekao prvi u mjesecu, jer mu losti, naopako, pogledala rendtaj datum, već duži vremenski genski snimak i odlučno rekla da
period, ništa nije donosio. Živio- mora ići doktoru.
dan idara. Znao je Esad da cijeni
Okutnjica mu bila fab- trud svoje žene, jer mu je mnogo
rika, bašča - radionica. Njegova udovoljila životu. Uzeo uputnicu,
dvospratna kuća sa debelim zi- okopnio dok je povadio potrebne
dovima od kamena, hatulom na papire - dvadeset pečata su mu
dva mjesta - udubljenje u zidu udarili za jedan dan i teška srca
koje služi za ostavljanje knji- pošao kod svog prijatelja Zufera
ga, novina, u zadnje vrijeme da poište u zajam hiljadu eura,
neplaćenih računa, izgledala koji su potrebni za plaćanje operje među boljim u Čairu. Pored acije. Prijatelj bez riječi daje nokuće bila je klupa za odmor, is- vac i kaže: "Kad Bog tebi vrećom,
pod strehe visile žute niske du- ti meni šakom".
hana kao jezici umornih kerova. Esadu je srce graknulo,
Putem prolazili ljudi, imao se uti- obradovao se kao malo dijete. U
sak da svaki od njih čezne i misli vrijeme kada su se mnogi zabavina ćeskin dim zapaljene cigarete. li o svom halu, kada niko nikom
Supruga Sadija se iznenada raz- neće, bez računa, u oko da puhboljela. Jedino rješenje je oper- ne, čovjek daje u zajam novac
acija, tako je rekao doktor i dao koji je za ženu spas života. Kasniuput za Podgoricu. Znajući u je je osjetio nelagodu, osjećao se
kakvoj se besparici nalaze, nije tužno i potišteno - kao da vere-
28
Zumber Muratović
sija svoju dušu ili je daje u bescijenje.
Dan je bio zagušljiv i
mutan. Cvijeće i nisko rastinje,
čovječjeg rasta, uzdizalo se oko
kuće i pored puta koji je vodio
prema školi.
Sadija je napunila torbu
sa ličnim stvarima, izašla u avliju,
gdje je u autu čekao brat Sabit, da
je prebaci do autobuske stanice,
a dalje će sa suprugom nastaviti
putovanje autobusom. Krijući
suze, pozdravila se sa djecom,
koja su plačući pobjegla u kuću,
a čije su glave ubrzo ispunile ram
prozora.
U holu bolnice, u Podgorici, Esad, ucrnio k'o prepržena
kahva, kao da niko na bijelom svijetu ne nosi veću muku od njega. Ni snop svjetlosti pomiješan
s daškom svježine nije mogao
okrijepiti njegovu dušu, a briga i
tjeskoba u grudima otežavala je
ovaj trenutak. Smireno je prišao
svojoj ženi i pomilovao po kosi.
Žena se pribila uz njega, sa samo
njoj znanom snagom, koju imaju
www.bosnjackenovine.com
POLITIKA
KULTURA
iskrene žene, satkane od iskrenih
osjećanja, zagrlila preko struka i
zaplakala. Stajali su tako nekoliko
trenutaka, a onda krenuli prema
ljekarskoj ordinaciji.
Doktor je gledao uplakanu ženu,
gledao tužnog čovjeka, mjerio ih
od glave do pete - Esad taj pogled sučeka svojim pogledom i
skrenu glavu prema prozoru.
- Jesi l' ti, druže, nekada,
radio u Kotoru, kao kondukter? pita doktor.
Sa puno prijatnog čuđenja,
pročitanog u njegovim očima,
Esad pokušava protumačiti šta
doktor hoće da kaže.
- Jesam - odgovori Esad
stegnutih vilica.
- Poznaješ li me?
- Nešto se ne sjećam.
Doktor je gledao Esadovo lice,
pogledom tražio njegove oči,
upoređivao svoje sjećanje sa
onim šta vidi, gledao tako pronicljivo da se činilo da mu čita
misli, a onda obrvama dao znak
medicinskoj sestri da ispuni neki
formular.
- Dok si radio kao kondukter u Kotoru, često, učenicima
nijesi naplaćivao vozne karte,
jedan od tih učenika sam ja,
Miomir.
Češkajući desnom rukom po kosi, Esad je pokušavao
da se prisjeti, vrati dvadeset godina unazad - provoza od Kotora
do Bara, od Kotora do Cetinja.
Njegova iskrenost i sklonost
da pomaže drugima, prisutna
od rođenja do danas, pomaže
mu da bude omiljen kod ljudi.
Istrajan u svojim namjerama,
ponešen mladošću, iskreno se
ponašao prema učenicima, sa
njima kao sa ljudima razgovarao,
objašnjavao - da je u siromaštvu
Broj 30- januar, 2013.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
živio, da mu je škola teško pala,
da je djetinjstvo bilo tužno, a kad
tuga zavlada čovjekom džaba
je svadba i veselje, ništa ga ne
može razveseliti.
- Možda, davno je to bilo
- sa uzdahom reče Esad, stežući
naborano čelo u čvor.
- Bilo je to vrijeme kad
smo majice leđima peglali - uzdahnu, sada već, iskusni ljekar i
hirurg. - Pare koje su nam roditelji
davali za kartu, zahvaljujući tebi,
trošili smo na kolače, eh, lijepog
vremena. Sada ću ja vas da oslobodim plaćanja operacije.
Sadija ga krišom pogleda,
pomjeri se u stranu, kao da pravi
mjesto nekom drugom pored
sebe.
Esad pogled prikova za
veliku sliku na zidu, a zatim se,
osluškujući kucanje zidnog sata
i praznine koja ga okružuje,
okrenu prema prozoru i sav pretvori u uho. Doktorove riječi su ga
posjetile na slobodu, možda na
mir koji je skriven u njegovom
imenu. Krv mu udari u obraz,
posta za nijansu bleđe od njegove crvene košulje. Pokušava da
slijedi doktorov pogled, učinilo
mu se da čovjek raste i da se svi
skupa pomjeraju nekim prostranstvima, idu brzinom iznad
ljudske mogućnosti i da neka
čudna promjena optike, odozdo
ih podiže prema nebu.
Operacija je uspješno završena,
uz znak zahvalnosti Esad poziva
doktora na kafu.
- Šta pijete doktore, pivo,
sok, kafu?
- Alkohol ne pijem, može
kisela voda.
- Znači, kiselu. Konobar,
meni kafu, ali je oženi jednom
domaćom lozom.
- Šta radiš sada, čime se
baviš?
- Radim na imanju, imam
jednu kravu, sječem drva i prodajem da bih preživio.
- Slušaj. Ako u Beranama
na sljedećim izborima pobijedi
moj prijatelj biće za tebe posla.
Popili su piće, Esad saslušao
doktora i uljudno se zahvalio.
Sadija se uspješno oporavila od
operacije i vratila svojoj djeci.
Na njoj sada sve pjeva - osmijeh, šarena haljina sa crvenim
krugovima, raspletena duga
kosa koja je padala niz leđa, obrve tanke, oči krupne koje su u
očinjoj dubini svjetlucale poput
petrardi.
Na izborima je pobijedio doktorov prijatelj, Vuk, koji
poziva Esada u svoju kancelariju
i kaže:
- Pođi kod mog prijatelja
Budimira, od sutra počinješ kod
njega da radiš.
U Čairu nafaka rijetko
dolazi, kad dođe brzo istekne
- u životu se čovjeku ne pruža
prilika više puta da nađe posao
ili da više puta napravi kuću,
jednom ili dvaput, ako propusti
šansu osta bez posla i kuće. Esad
radi, ali njegovim drugovima nije
jasno odakle on tu, kad nije njihov partijski istomišljenik, kad
je opozicija u opoziciji. Okoliše
sa pričom koja dugo traje, među
sobom se raspituju, ali nikako da
pitaju Esada, lično. Bilo im je krivo, svoje mišljenje su pretvarali
u nevjericu, nekada u košmar, ali
i nemoć da bilo šta promijene.
Esad se smješkao, pomjerao svoje misli - u skroviti dio svog razuma, znajući da su na sigurnom
mjestu, da će ga, sa tog mjesta
strpljivo čekati, voditi u uspjeh.
29
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Jednoga dana, za vrijeme pauze,
stojeći na ivici trotoara, kao što
laste stoje na žici, misleći da će
ga pričom oslabiti, kolega Munja
pita:
- Esade, nikako da nam
kažeš, ko tebe zaposli?
U njegovim očima, koje su bile
vesele pojavi se sjaj, na jagodicama se ukaza rumenilo, mirno
podiže glavu i reče:
- Ti!
Svi su čuli odgovor i svi
skupa zanijemili.
Visoko iznad Čaira jato džamijskih
golubova letjelo je u širokim
krugovima, sokacima prolazili
ljudi svakodnevnim obavezama,
uz neko prijatno pobjedničko
oduševljenje, Esad zadovoljno
gledao zeleni vijenac isprepletanih bihorskih sela i šuma, pune
POLITIKA
KULTURA
ljepote, jedre i čiste kao srma.
Manje poznate riječi:
ćeskin - ljut
hal - bijeda, stanje, položaj
okopnio - naglo smršao
Zumber Murtatović
U Bijelom Polju promovisan Sandžački
rječnik
koje smo upotrebljavali u svakodnevnoj komunikaciji, a
koje su u školskim klupama
omalovažavane, te smo ih koristili u okviru porodice. Konačno
je došlo vrijeme da sve te riječi
prikupimo od ljudi koji su ih godinama prikupljali, a ta želja je
dugo bila u nama. I, eto, sada se
Rječnik sadrži više od
to ostvarilo i sve je to objedin10.000 leksema koje se ne kojeno u Sandžačkom rječniku",
riste u slovenskim jezicima u
kazao je Džavid Begović.
okruženja, 3.000 fraza, te 11.500
Rječnik predstavlja svoprimjera iz sandžačkog govora,
jevrsnu novinu u leksikografskao i iz djela sandžačkih pisaca.
kom prezentiranju sandžačkog
Akademik prof.dr Dževad Jahić, Sabahet Spahić
dijalekta bosanskog jezika, a
ukazao je na značaj pojave
Sandžačkog rječnika za Bošnjake značajnim naučnim doprinosim štampan je u 2000 primjeraka.
u cjelini i za Bošnjake Sandžaka. u zaokruživanju prostora na ko- Šefka Begović-Ličina rekla je
da su ona i njen brat (Džavid
jem se govori bosanski jezik.
Džavid Begović je na kraju Begović) pet godina sakupljali
“Ovo je naša hedija rodnom Bijelom Polju i našem poručio da nakon ovog rječnika riječi i da je "zavičajni osjećaj da
Sandžaku”, poručili su Begovići “manje poznate” riječi postaju to treba izaći na vidjelo dugo tinpred prepunom salom bjelo- “poznate” i da naš sandžački jao u njima".
dijalekat
bosanskog
jezika Autori su rođeni u Bijelom Polju,
poljskog Doma kulture.
Večerašnjoj
promociji ovim Rječnikom dobija naučnu žive i rade u Bosni i Hercegovini.
Sandžačkog rječnika je prisust- jezičku potporu očuvanju našeg Rječnik je promovisan i u Saravovao i dao poseban doprinos sandžačkog identiteta na svim jevu, a promotori su, pored Muakademik dr. Dževad Jahić, koji prostorima na kojim Bošnjaci hameda Filipovića, bili i Dževad
Jahić, Hasnija Muratagić-Tuna i
je Sandžački rječnik ocijenio Sandžaka danas žive.
Sait Kačapor.
prvim regionalnim rječnikom
"Rječnik sadrži riječi
Bosanskog
jezika,
veoma Sabahet Spahić
Sandžački rječnik autora
Džavida Begovića i književnice
Šefke Begović Ličina, predstavljen je 15.12.2012.godine u
Domu kulture u Bijelom Polju u
organizaciji Bošnjačkog kulturnog centra Bijelo Polje.
30
www.bosnjackenovine.com
KULTURA
POLITIKA
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Pričaj bre brže šta je bilo, popucasmo od plača
U sumrak ode haber selom Brdištom došao na konak
kod Rasima guslar Murataga
Kurtagić – Gazija iz Rožaja, da se
noćas kupe posječari da slušaju.
Kazivali su to ljudi jedni drugim sretajući se po prtinama,
dozivajući se iz kotara u kotar
gdje su čupali sijeno da polažu
stoci ili prigoneći saonama drva
iz šume kući.
I napuni se puna soba
posječara, nije se moglo u Rasimovu sobu na vrata ući od
izuvenih opanaka, ni sjesti i naći
mjesta. Do iza vrata i po patosu
su ljudi sjedeli, pušili, gledali i
slišali Muratagu kako priča jako i
tanko da mu se govor čuo na konopac daljine od kuće.
- Pričaj i pjevaj slobodno Murataga, noćas nema
žandarma u selu- reče jedan od
komšija Murataginih.
- Nikada se ja njih ni
plašio nisam- viknu Murataga, ja se jedino plašim Boga velikoga – i Murataga htjede da uđe u
dug zbor, ali su oni jedva čekali
da počne pjesmu i guslanje što
on, pošto mu tutnuše gusle u
ruke isprobavši njihov zvuk, i
učini.
Svi pogledi bili su uprti
u usta i ruke guslara, odakle
se izvijao zvuk i glas i značenje
Broj 30- januar, 2013.
pjesme, koja je pričala o tome,
kako su krajiški junaci Mujo i
Halil otišli na vojnu na Budim, to
doznao od Zadra Todore, došao
u Kladušu, zarobio Mujovu ljubu, zarobio Mujovog sina i sestru Ajkunu, pogazio staru majku, poharao kulu, na čija vrata
je ostala Mujova majka da plače
i nariče, na zgarištu kao sinja
kukavica. Svi u sobi su pokunjili
glave, suze počinju da se slivaju
i jecaji da se čuju, prvo od žene
iz druge sobe, pa od osjetljivih
starijih muškaraca. Sve tako dok
se ne diže Muratagin jaran Suljo
i viknu:
-Murataga,
ostavljaj
gusle, brže pričaj, šta je bilo,
popucasmo od plača!. Nemamo
kad da slišamo pjesmu dok nam
ispjevaš, brže ćeš nam pričom
ispričat, šta je na kraju bilo?.
-Ne bojte se, braćo moja
draga- kaže Murataga- pravome dragi Bog pomaže! Mujo
je usnio u Budimu, da mu je,
zmija kulu opasala, da mu na
pragu kuće kuka kukavica, da je
orao udrio i odnio dvije golubice
i golupče iz njegove kule i snu se
dosjetio.
Ispričao je san bratu Halilu i
Talu Ličaninu, dosjetio se snu pa
su na krilatim konjima stigli i u
prekrat sačekali Bana od Zadara i vratili mu milo za drago, oslobodili ljubu Mujaginu, sestru
Ajkunu i sinčića Omera.
Ljudi se dižu na noge grle
se, čestitaju, ispaljuju kubure na
prozor i u tavan, ispaljuju puške
pred vratima. Kasno je, u selu se
bude i pitaju šta je to? Da li je
selo napala komita ili žandari?
Da li je to svađa ili neka pogibija?
Odgovaraju im da je Mujo
od Kladuše prije trista godina oslobodio svoju ljubu ropstva, sestru oteo od Zadara Bana, izbavio
sina od sužanjstva...
Neki uče šehade, oni koji
su ostali kod kuća i iz dubokog
sna razbudili, ne mogu se čudu
načuditi.
Kada se opilo pjesmom
cijelo selo, cijelu noć nijesu spavali, a evo i kućama se vraćaju kao
okrilaćeni i osvježeni. Sa dva puta
više snage su sjutra dan polagali
i štale čistilm, a kasnije...? A kasnije je starac Sabit pričao da je
tu noć vraćajući se od Muratage
guslara u zoru vidio kako jašu nebom Mujo i Halil na kulašima kao
oblacima, ali nije znao na nevjericu seljaka da li se zaista radilo o
junacima, kulašima, oblacima ili
staračkom trunju od umora na
svojim trepavicama.
Zaim Azemović
31
BOŠNJAČKENOVINE
POLITIKA
KULTURA
Informativno javno glasilo
Kata – Fatima
Crniš je naziv sela
u Donjem Bihoru nekakva
neobilježena granica između
Donjeg i Gornjeg Bihora.
Granica je između sela Orahova i Crniša, sjevernije između
Hazana i Ljaduše, a južno
između Trubine i Lješnice. Sastav stanovništva uglavnom
heterogen. Krajem XV vijeka, prema tadašnjem popisu stanovnika, domaćinstava
i imetka uglavnom, Bihor
je uglavnom bio naseljen
hrišćanskim stanovništvom.
Kako su turci osvajali ove krajeve, prodirući na sjever prema
Austriji, Mađarskoj, Mletačkoj
Republici, pod Tursku vlast pao
je i Bihor.
U toku rata između
Turaka i Austrijanaca 16831690. godine, hrišćani su se
masovno stavili na stranu Austrije, naslućivali su i priželjkivali
mogućnost svog oslobođenja
i njihove simpatije su bile na
strani turskih protivnika. U
ovom ratu turska vojska je pobijedila austrijsku vojsku, a
povlačenjem austrijanaca zavladao je strah od odmazde i
njima se, pridružuju i hrišćani
u povlačenje. Napuštaju svoja
ognjišta i naseljavaju se u Vojvodinu i južnu Mađarsku. Turcima nije bila po volji masovna
seoba hrišćana. Pokušali su,
ali bez uspjeha, da ih zadrže
32
obećavajući im slobodu i
oslobođenje od obaveza prema državi, a posebno da neće
plaćati harač.
U to vrijeme područje
Bihora je jako prorijeđeno. Na
imanja odseljenioh hrišćana
doseljavali su muslimani iz
drugih krajeva Carstva. Tada
je Loznu sa širim područjem
dobio na upravu Mehmed
Ćor-paša. Njega je poslao sultan 1699.godine kao sigurnog
čovjeka, od povjerenja, da smijeni Hajdar –pašu, koji se bio
toliko osilio i osamostalio, da
nije priznavao vrhovnu vlast
sultana. Mehmed Ćor-paša
došao je iz Osijeka u Loznu i
uspostavio svoju vlast nad jednim dijelom Donjeg Bihora.
Međutim, Hajdar-paša
i Ćor-paša se dogovore oko
podjele vlasti i ubiranja poreza.
Sela koja su gravitirala
Radulićima, sjedištu Hajdarpaše, pripala su na upravu njemu, a ostala sela koja su gravitirala Loznoj, pripala su Ćor-paši,
Begovi Ćorovići su vladali
Loznom i okolinom preko 200
godina.
sjevera zaštićeno brdima Gradac i Lokve (1250 m nadmorske
visine).
Hajdar-paši i Ćor-paši
trbao hećom (doktor); kad je
hećim došao, dato mu bilo da
bira selo u kojem će živjeti. Od
svih sela najviše mu se dopao
Crniš: pitom, bogat vodama,
okrenut jugu-sunčan. Naselio se na sred sela. Od njega
su postali Heći (skraćeno od
Hećim). Pričao mi je tu legendu
babo. Njemu njegov babo ... i
tako redom. Ja vjerujem tom
predanju. Zašto da ne vjerujem? Tradicionalno pleme je
uvijek gajilo po jednog hećima,
koji je znao praviti lomove,
liječiti rane mehlemima. Danas
se ponosimo doktorom Šećom,
koji živi u Bijelom Polju. Taj istaknuti pedijatar ušao je kao primjer za apoziciju u udžbenicima
maternjeg jezika za osnovne
škole. Hiljade mladih znali su i
zapamtili ime Ećo Šećo, ali nijesu znali da je Ećo (Hećo-Hećim).
Šta je bilo sa slovom H iz našeg
prezimena? „Pojeo“ Branko B.
kada je 1949.godine prepisivao
matične knjige. Rukovodio je
pravilom „piši kao što govoriš“,
a nije onim drugim dijelom
„čitaj kako je napisano“.
Crniš se nalazi na dva kilometra od Lozne. Selo se nala- Crniš je uvijek imao 35
zi na 1100 m nadmorske visine. do 40 domaćinstava. VijekoviOkrenuto planini Bjelasici, sa ma su živjeli zajedno muslimani
www.bosnjackenovine.com
KULTURA
POLITIKA
i hrišćani u slozi. Heći i Višnjići
su među prvim došli. Batilovići
su kasnije, preko Prijepolja i
Trubine došli na Crniš. Bila je
jedna kuća Biso, dvije kuće
Majstorovića. Bulatovići su se
doselili od Kolašina i Gornje
Morače. Dobrosav iz Bijele
Crkve rekao mi je da i dan danas postoji dokument u Manastiru Morači da su pobjegli od
krvne osvjete. Bulatovići su sa
razlogom ostali i zadržali se na
Crnišu. Svaka mahala ima izvorsku vodu, ne zna se koja je od
koje bolja. Moj otac Mursel, u
jednoj svojoj livadi ima tri izvora u trouglu od 20 m. Baš kao u
Dženetu!
Bašča se jedino može
pohvaliti bogastvom voda kako
moje selo. Pored Bulatovića,
poslije Prvog svjetskog rata
doselili su se tri brata Bogovci.
Bila je jedna kuća Kuča.
Sve kuće su grupisane,
povezane ulicama. Na sred sela
ulica (trg), imanja su van naselja, osim vrtova i okućnica.
Od Bulatovića su ovdje
pomenuti Radisava, koji je imao
Vučetu i Petra, a od kćeri Pavu i
Katu. Kata je bila čobanče kad
je „ušla Crna Gora“ (1912). Naši
stari su poslije odlaska Turaka sa
ovih prostora, i pripajanje Crnoj
Gori -Plava, Berana, Bijelog Polja, koristili taj historiski događaj
kao neku vremensku orijentaciju kad se radilo o tome koliko
ko ima godina. Mursel, moj
otac, bio je stasao za ženidbu.
Broj 30- januar, 2013.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Ispaše su bile zajedničke, pa su
se i čobani svakodnevno sastajali. Zagledo se tako Mursel u
Fatu, počeli zajedno odlaziti u
Berane pazarnim danom. Biće
suđeno da se zavole, da se
uzmu i vjenčaju. Dogovore se
da Kata uzme ime Fata (Fatima),
da pređe u islam. Bile su to godine kad su hiljade muslimana
u Gornjem Polimlju, pokršteni.
Kad je bilo ubistava, zlostavljanja i terora. Moja tašta je od
Hajdarpašića iz Vrševa. Pričala
mi je da su jednom prilikom
došli u Vrševo, sakupili žene i
djecu da bosom nogom gaze u
žar. Nikad nije oprostila ocu i
braći što su pobjegli u šumu, a
njih ostavili...
Crniš je živeo u slozi,
ali babo je uzeo lijepu Katu od
Bulatovića. Vjerovatno, prve
reakcije na tu vijest nijesu bile
kao da je uzela svoju vjeru. Ali
je, Radisav moj djed bio dobar i
pametan čovjek.
Stefan (Stefo) Kuč riješi
da na silu uzme babovo imanje,
da ih ostavi bez pedlja zemlje i
protjera. U Rasovu kod Bijelog
Polja, bila je udata Nura za
Šerifa Franca, uglednog i bogatog čovjeka. Nura je imala
dva brata Šeća i Zaima koji
su odselili u Tursku. Drugog
bližnjeg nije imala. Babo i majka sa djetetom u naručju pravo
kod Šerifage Nure. Devet godina su živjeli u toj porodici kao
kod bližnjeg svoga. Došo babo
jednom u tazbinu, sam jedne
noći, kad je legao, čuje u kući
(ali kući gdje je ognjište) žamor
i galamu. Potrajalo to poduže
i Radisav uđe kod baba i kaže
„dijete, ne mogu da ti pomognem:“. Glasno da svi čuju vikne
babo: „ko prvi uđe, moj je“ i
lupi rukom u duhansku metalnu kutiju. Utišao žamor: mislili
su da babo ima pištolj. I tako
bilo mom babu vijeka. Nijesu
bili Crnišani u toj grupi. Doveo
je Anto B. nekog sa strane.
S djetetom u naručju
došla jednom i majka, ne u rod
no u dom. Niko od rođaka nije
smio da je primi na konak. Kad
se pojavila na ulici, snašli su se
i sklonili. Jedini je Rašit pozvao
u kuću. Produžila majka kod
Bulatovića i tu prenoćila.
Nakon devet godina,
sudski je babu vraćena zemlja
u posjed. Često je otac znao
reći: „za deset godina ni lukovu glavicu nijesam posadio“.
Bilo je vrlo teško, poslije toliko
godina, ponovo započinjati, ali
bio je na svome. Moja majka je
sa jetrvama živjela vrlo lijepo,
cijenjena po svojoj dobroti i
mudrosti. Babo je bio među
svojima. Zajedno su pretrpjeli
nemaštine, ratne godine. Zajedno su se radovali odrastanju djece... Mehmed Ećo
33
BOŠNJAČKENOVINE
KULTURA
POLITIKA
Informativno javno glasilo
BOSANSKI JEZIK I DOPRINOS
SANDŽAČKIH BOŠNJAKA NJEGOVOJ AFIRMACIJI
Bosanski jezik je bio diplomatski jezik u Osmanskom carstvu od 1430.godine. Postojala je i kancelarija za bosanski jezik i bosansko pismo- bosančicu. Bosanskim jezikom
su pisani fermani, poslanice, povelje, pisma, jevanđelja, arzuhali i dr. Bosanski jezik i
bosansko pismo- bosančica, služili su za komuniciranje među državama Evrope, gdje
se bosanski govorilo i pisalo. Naziv bosanski jezik ( Bosna lisani) bio je u upotrebi u
Bosni sve do 1907. godine, kada je vlada Austro- Ugarske zabranila upotrebu bosanskog jezika i uvela ime srpsko- hrvatski ili hrvatsko- srpski jezik. Međutim, 1995. godine Vrhovni sud Republike Austrije je poništio odluku vlade Austro- Ugarske iz 1907.
godine o zabrani naziva bosanski jezik, te je u toj zemlji ponovo uveden službeni naziv
bosanski jezik.
SANDŽAKLIJE KOJI SU AFIRMISALI BOSANSKI JEZIK
Mehmed Šaćir Kurćejahić iz Bijelog Polja
(1844- 1872) prvi je počeo pisati bosanskim
jezikom, uz upotrebu ćiriličnog, latiničnog
i turskog pisma. Na bošnjačkom i turskom
jeziku uređivao je službeno glasilo „ Bosna“ i
svoj časopis „ Sarajevski cvijetnjak“.
Avdo Međedović (1866- 1953), pjesnik i guslar
svjetskog glasa koga proučavaju američki studenti slavistike na univerzitetu Harvard.
34
www.bosnjackenovine.com
BOŠNJAČKENOVINE
POLITIKA
KULTURA
Informativno javno glasilo
Zuhdija Hodžić, književnik, je u svom romanu „ Gusinjska dolina“ sa tugom govorio:
„ Ništa se bolje neće snaći ni naš porod. Jednom će ih nauku učiti škola a drugom kod
kuće... Ubjeđuju ih da su Turci, a uče ih da mrze Turke. Kad u čitankama dođu do te
riječi, a dođu počesto, ona se jadna zagrcnu, obore oči od stida. Svoju djecu uče da
mrze našu, a našu da mrze sami sebe. Kao da mi nijesmo ništa imali: ni junaka, ni
običaja, ni ljudi, ni pjesama, ni učenjaka. Ako se neko njihov trnom ubo’- sad ga pominju i turaju u knjige, slave i uče. A o nama ništa“.
DR. HARUN CRNOVRŠANIN
Dr. Harun Crnovršanin rođen je u Novom
Pazaru 1959. godine. Osnovnu školu završio je u
Novom Pazaru, a studij politikologije u Sarajevu.
Postdiplomske studije, smjer Međunarodno pravo
i međunarodni odnosi, upisao je 1984. godine na
Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na
kome je odslušao sva četiri semestra i položio sve
ispite 1988. godine. Tada ga je od sticanja zvanja
magistra dijelila odbrana pisanog magistarskog
rada. Nakon što se 2007. prebacio na Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru, pod mentorstvom prof. Filipa Turčinovića, izradio je i 2008.
godine odbranio magistarski rad pod naslovom
„Međunarodno- pravni subjektivitet nepriznatih
država sa posebnim osvrtom na Tursku Republiku
Sjeverni Kipar“.
Crnovršanin je autor šest knjiga: četiri
iz oblasti opšte i političke historije bošnjačkog
naroda i dvije iz oblasti međunarodnog javnog
prava. Prva knjiga „Sinovi Sandžaka“ obrađuje,
do tada, zabranjenu temu –„muslimanske odbrambene jedinice u Sandžaku“ tokom drugog svjetskog rata. Štampana je početkom 1996. godine
u Njemačkom gradu Munhajmu. Sljedeća knjiga
je „Sandžak– porobljena zemlja“ na kojoj je autor intenzivno radio sedam godina. Štampana je
2001. godine u Zagrebu. Treća knjiga nosi naziv „
Kako se kalio Sandžak“ i to je prva ilustrovana historija bošnjačkog i albanskog naroda. Objavljena
je 2005. u Zenici. Četvrta knjiga „Dr. Mehmed Spaho- državnik i borac za BiH“, je veoma specifična,
jer predstavlja prvu knjigu o dr. Mehmedu Spahi,
najvećem Bošnjaku 20.vijeka. Objavljena je 2007.
Broj 30- januar, 2013.
godine u Zenici. Autor je na njoj radio dvije godine. Navedene knjige su doživjele po nekoliko
izdanja, a promovisane su u Novom Pazaru i Sarajevu, kao i u gradovima na području Njemačke,
Austrije i Luksemburga, uglavnom u islamskim
kulturnim centrima i udruženjima Bošnjaka.
Nakon ovih knjiga iz oblasti historije,
Crnovršanin je fokus svog istraživanja usmjerio
na teme iz oblasti međunarodnog javnog prava,
konkretno na problematiku „priznanja i nepriznanja država“. Nakon uspješno odbranjenog magistarskog rada, o međunarodno pravnom položaju
Turske Republike Sjeverni Kipar, autor je istražio i
obradio sve poznate slučajeve nepriznatih država
počev od Mandžuka (1932-45), Katange (196063), Rodezije (1965-80), preko Bijafre (1967-70),
Južnoafričkih bantustana (1976-94) do Republike
Turske Sjeverni Kipar (od 1983. do danas).
Ova problematika je bila i tema doktorskog rada koji je odbranio 2010. na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, pred komisijom koju su činili profesori: Filip Turčinović, David
Dašić i Abedin Ferović. Navedene redove autor je
2011. godine objavio u vidu knjiga: „ Turska Republika Sjeverni Kipar“ i „ Pravni status nepriznatih
država“. Crnovršanin živi i radi u Njemačkoj.
Iz knjige “ Kako se kalio Sandžak”
Haruna Crnovršanina
35
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
POLITIKA
KULTURA
Elfija je pobjegla- udala se!
Bećir Redžović Bayraktar
Najstarija kćerka Hajrova
Elfija, cijele noći ne može da zaspi, pretura se s jedne na drugu
stranu, razmišljajući kakvu odluku da sjutra da, jer njen mladić
sjutra dolazi i krijući od svakoga
tamo negde kod bunara, gde
se uzima voda za piće, treba da
se sastanu i konačnu odluku da
donesu, da li da se uzmu ili ne.
Elfija razmišlja: “Babo nije
razi, jer on potiče iz siromašne
porodice, a ja ga voljim i on mi
se sviđa, osjećam da me samo
on tako bez ikakve laže i politike
volji, bogme i ja njega”. Dolazi
novi dan, normalno svako svoga
posla gleda, a Elfija stalno pogleduje tamo preko rijeke, odakle treba da dođe njen momak
Goljo. Punu testiju sa vodom
nehotično prosu, a u burilo sa
36
vodom gotovo da nestane vode.
Tamo na drugoj strani rijeke treba da se pojavi Goljo i ona odmah sa sudovima da ide na vodu
da se sa njim sretne. Često ona
tamo pogleduje i u jedno vrijeme
pokaza se Goljo, ide pravo prema
rijeci, a Elfija umerava vrijeme i
u sebi priprema šta će i o čemu
razgovarati sa Goljom.
Opet u sebi vodi monolog i donosi odluku: “Ako mi
predloži da se odmah uzmemoprihvatiću, jer ako se više produži
ovo naše sastavljanje neko će nas
primijetit i kazat mojem babu i
babo će me dat nekom na brzine,
babo ne begeniše Golja zbog
toga što je siromah, a ne zna moj
dragi babo da mu to jedino fali,
eto to… što je siromah, a sve te
druge marifete koje treba da ima
jedan normalni čovjek samo ima
moj Goljo! Te što babo begeniše,
oni nikakve ljudske osobine u
potpunosti nemaju. Onaj što mu
babo begeniše porodicu, on mi
je često presijecao put i nekeko
govorio nesklatno… Ja neću ni
u snu da ga snijem, a babo mu
volji njegova baba, pa velji: “
Moja kćerko, po mojem, tu bi
ti bilo najbolje- jaka kuća… bogati i čuveni su, svi u ovom kraju
znaju za njih”.”.Uzima burilo na
rame, testiju u ruke i obraća se
majki Zaljifi:” Majko, odoh ja na
vodu!”. Majka Zeljifa joj odobri.
Elfija dolazi kod bunara, samo
što poturi burilo pod česmu,
kad od nekud progovori Goljo:
“Elfijaaa! Evo me ovde dolje u
travu, pazim da me neko ne vidi,
primakni se malo, a pravi se kao
da nešto tražiš.” Elfija ponamjesti burilo da se puni i malo kao
pognuta, uputi se prema Golju,
koji je ležao u travi. Elfija prilazi
blizu, pruži mu ruku, govoreći: “
Merhaba, kako si?”, on joj odgovara:” Dobro sam, samo bolje
bih bio kad bi stalno bio s tobom, a to može biti lako, samo
ako ti hoćeš.” Elfijina ruka dotače
Goljovu ruku, oseti neku toplinu poče kao gubiti svijest, i potiho priupita: ”Ada kako to veljiš,
još jednom mi ponovi?!”. Goljo:
“Kad bi sad pošla samnom, ja bih
bio najsrećniji čovjek na ovome
dunjaluku.”Eljfija:” I ja bih tako
bila srećna, kako to ti kažeš, no
dalj je sad vakat. “ Goljo:”Ja sam
o tome isto razmišljao, i zaključio
www.bosnjackenovine.com
KULTURA
POLITIKA
sam da je baš sad, danas vakat,
jer ja moje stanje tako brzo da
promijenim ne mogu, a nadam
se Allah, njemu fala, svakom dobrom insanu pomaže, a pošto
smo i ti i ja dobri insani, nama
će dragi Allah pomoć. Ako mene
hoćeš poslušat, sa ovoga mesta
hajde, da se uzmemo ruku za
ruku, da idemo ka mojoj kući,
pa šta Allah dragi da.” Elfija na
čas zatvori oči, promisli i donije
odluku, pa progovori:” Hajde
neka nam bude sa srećom i igbalom!” Ponovo pruži ruku, dohvati Goljovu ruku i Goljo lako skoči
na noge, priđe i snažno poljubi
Elfiju u oba obraza, govoreći:
“Hajde da bežimo, da nas ne poteraju!!!”. Eljfija: “Stani, burilo se
napunilo vode, da poturim testiju nek se puni dok neko ne naiđe,
i vidi da je gazdarica testije pobegla, i udala se!” Oboje mladi,
laki, brzo potrčaše ka rijeci, kako
se ono kaže-za tren oka obretoše
se sa one druge strane rijeke. Zaljifa u jedno vrijeme upita mlađe
kćerke: “Šta lji bi sa Elfijom? Što
je ne’made ? Nedate, zovnite
je!”. Počeše je sestre još sa vrata dozivati, ali nema Elfije da se
odazove. Stigoše Elfijine sestrice
do česme, i nađoše puno burilo
vode, a testija puna pod česmu
i voda preliva, davno se testija
napunila, a Eljfije nema. Zaljifa
se nešto zagleda onamo, preko
rijeke, ugleda dvoje mladih kako
uzeti ruku za ruku, brzo koračaju,
često se okreću, i pogleduju
-reklo bi se nekako kao da pravo
Zaljifu gledaju. Stajala je Zaljifa i
posmatrala to dvoje mladih i vrijednih kako, kao da bježe, brzo
koračaju. Mladi se pribljižavahu
onoj tamo šumi, a Zaljifine kćerke
Broj 30- januar, 2013.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
još iz daleka:” Majko nema Eljfije, a testija preljivaše, prepuna
vode.” Zaljifa odjednom, kao da
je pamet pomjerila :“Kuuukuuu
!” i koliko je mogla viknut, zovnu:
“Ooo Eljfija!!!”. Eljfija zamiče u
šumu, ne odaziva se. Zaljifa stade
bez riječi, ništa ne govoreći.
Prvo joj dođe na pamet Hajro,
polazeći na put kako je pričao
da je neki san sanjao, pa da se
osjeća neugodno, nekako težak
da mu je, ka prazna duša da se
osjeća, nekako sebi težak, da kao
očekuje neku neobičnu vijest.
Odjednom viknu:”Oooo moja
Elfija, moj sine, moja nesrećnice,
baš za onim što ništa nema! Kako
ćeš mi ti vijek poroves sa njim,
kaže se:” gologa devetorica ne
skidoše”… Moj sine, ti si mi bila
za agansku kuću, a ti toh, te za
toga siromaha, što ništa nema,
već tu jaku za vrat. O moj sine,
moja Eljfo…, a kako ću ja dočekat
tvoga baba, znaš da ti nije nikad
bio razi da se za njim udaš, a što
mi to učine moj sineee?!. Zar nisi
mogla meni ispričat, pa da ja i
ti sednemo, pa da ti ja ispričam
kako je život težak kad se s
početka pobrka i kad se roditelji
ne pitaju i nijesu razi!!!”. Sestre Elfijine uporno počeše pitat
majku: “Šta to pričaš majko, šta
je?”. Majka:” Ooo, moja djeco
pobegla ni Elfija i to za onoga što
vaš babo nikako nije bio razi, pa
kako ću ja sad dočekat toga moga
Hajra, kako mu dokazat da ja
nisam ništa o tome znala?”. Tako
objašnjavajući odjednom zadrhta
i pade. Sve kćerke se odjednom
zaplakaše i potrčaše:”Majko,…
majko, šta je?”. Plač se razgiga
naveliko, iz sela komšije potrčaše
i još s prema pitaju šta je to i ona
druga po redu, za Elfijom, kćerka
odgovara:”Ada, pobeže ni Eljfija!”. Seljani se svi pokupiše, u
to dođe Zaljifa do sebe, pogleda desno -pa ljijevo, vidje da se
cijelo selo pokupilo, pogleda ostale kćerke, pa opet ih opet oštro
pogleda i dodade: “ Kćeri moje,
uvedite ovaj narod u kuću, ovo je
bilo i neka bude sa hajirom, mi
moramo i dalje da se mučimo i da
živimo.” Niko nije htio u kuću ulaziti, no dugo… dugo ostaše pred
vrata razgovarajući kako je Elfija
dobra, te kako je Boža sudbina
i niko Božu sudbinu ne može da
mijenja, te kako bi trebalo Hajra
obavjestiti i da ga treba ubijediti
da se ne sekira. Jedan postariji
komšija tako divno ispriča, da
kad mu je pobjegla najstarija
kćerka, kako je u jedno vreme
mislio da ne može preživet, jer to
mu je najstarije i najmilije dijete,
pa kako mu se nije mililo da se
kući vrati, pa kako se brzo čovjek
na to privikne, pa se i odvikne,
pa kako se teško pomirio, pa
kako mu je kćerka poručila jednu
poruku, pa kako ga je ta njena
poruka rasplakala. To je Zaljifa
dobro slušala i pridobijala snagu,
počela normalno da misli, počela
je da se prisjeća kako je ona pobegla za Hajrom, pa kako su ih
njeni poterali i već gotovo pohvatali, kako su puškama gađali,
pa kako njen babo ne davaše
mira, pa kako je čeznula, pa kako
je plakala, pa kako je željkovala
svoj rod, pa kako je izlazila pored
puta kojim su prolazili njeni na
nju ljuti, pa ih iz daleka iz šume
gledala, pa kako nije nikako mogla da vidi majku koja je, isto koliko i babo, bila ljuta na nju.
O Bože, ima li što teže od
toga, no kad je rod ljut na odivu, a
odiva nije kriva, samo je kriva što
37
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
se udala za onim koga je voljela
i voli. Daje sebi riječ:” Ti Zaljifa,
nećeš bit od raskide da se mir
pokloni, a nećeš se ni miješat
Hajru kako goj on hoće, neka
tako bide!”. Dugo su sedjeli tu,
pred sama vrata kuće Hajrove,
dok u jedno vrijeme nešto puče,
nešto pojako i svi pomisliše, eto
puške -to je znak da je Eljfija baš
za Goljom pobjegla. Poče narod:
” Ene, otkud Golju puška?” Tako po nešto, sve povezuju za to što je Goljo siromah.
Jedan malo postariji:” Ada neka
te vi toga, samo Allah određuje
ljudsku sudbinu, Goljo može danas bit malo siromah, a Bog zna.
Kako sam ja čuo od ljudi,gdje je
goj bio u najamstvo svi se falju
i Allaha molju, da mu Allah da
zdravlje i nafaku. Slušajte ljudi,
tako se kaže, da je bolje zaraditi poštenje, poštovanje i dobar
glas, nego bogatsvo.Ta veselji
Goljo od malija godina počeo je
po najamstvu, pa đe goj je bio u
najamstvo oni ga falju. Pričaju
služući i tamo i onamo, on je sve
naučio pa šta goj pomisljiš to
dijete zna. Bogmeee, potuvite
ovu moju lakirdiju, naša Elfija
će srećna bit sa njim.” Neko od
onija što komsišahu dodade:”
Ada, otkud njemu puška da on
šenluči?” Drugi dodade: ”Ada,
ono ne beše puška no dinomit,
a to je mlogo jeftino i mlogo
ima onija koji su vojsku služili i
donijeli toga ekspolziva.” Ponovo
riječ uzima taj postariji čovjek
i dodaje:” Slušate vi mene, u
jedno bratstvo ako zaslužiš da
te bratstvo poštuje i cijeni, ti si
bogatiji od onoga što je u cijelo
brastvo najbogatiji, bogatsvo
može da nestane, a poštovnje i
zasluge su večne, a narod koga
38
volji i pomaže, ta je kako se kažena konja.” Baš u tim trenutcima
zapucaše dinomiti i tako se dobro čujaše kao da pucaju tu
negde u blizini, Zaljifa se okrenu
tamo na tu stranu, gde se nalazi
Goljovo selo i u sebe izuči Tespih
dovu i opet u sebe promirmlja:”
O moja kćerko, Elfijo, neka ti je
sa srećom, ako Bog da!”. Ponovo se ču pucanj i još nekoliko
dinomita puče. Zaljifa pogleda
ostale kćerke, pa im reče:” Vidite sine, tamo šenluču, a ja se
od sad spremam šta da reknem
Hajru. Kako će vašem babu bit
kad čuje? On je toljiko vjerovao
toj kršnoj Eljfiji i vidite li šta ona
učine.” Narod se poče rasturat, a
Zaljifa ulazi u sobu i pravo otvara
sanduk, gde je stojala sprema Elfijina, kad šta da vidiš, Elfija pouzimala nekoliko stvari, odeće, koju
je godinama Zaljifa kanatorila i
skanatorila. Nekoliko navezenih
mindilja, jedan navezeni konopljani peškir i jednu od hareta
bluzu. Zaljifa stade:” Eee, moja
Elfo, moj sine, e baš si uzela
stvari koje te ti obras otvorit,
prvo taj peškir navezeni- možda
oni i peškir nemaju, tu bluzu da
imaš što obuć kad izađeš pred
stranim gostima, a te navezene
mindilje da daruješ najprečima.
Počeše dolaziti još po
neke komšinke, dolazeći čuje se
kako one hvale Elfiju, a nekako
kao da kude Golja, jer je siromah.
Sve se čini kao da hoće da kažu:
”Ne pripše Elfiji da bude udata
za Goljom, nju su iskalji age i begovi, a ona bup, te za tim siromahom.” . “Naka joj bide srećno
i sa igbalom, sa dugim i srećnim
vijekom. O Zaljifa, sluša me do-
KULTURA
POLITIKA
bro”, poče da priča nana koju svi
u selu tako nazivaju ”ima jedna
stara riječ mudrih ljudi, dobra
djevojka za dobrim momkom
i pod zeljenu jelu, oni će kroz
svoj vijek sve što se na ovome
dunjaluku može postić, ono
dvoje postić. Nemo̕ da danas
nešto pričaš, pa sjutra da bideš
pišman, malo se priberi, presabori. Pobjegne čora, pa se insanu
smuči, jer ne može i ne mora ona
tvoja čora da volji onako kako ti
zamišljaš, ti možda hoj mal i bogastvo, a čora hoće ono što ona
osjeća u svojoj duši, samo polako
sve će Allah, njemu fala, riješiti
po njegovom. Nikako brzanje,
ukruti kvasan jezik, uzdrži se, da
se sjutra ne zasramiš. Ovoga naroda će turlju, turlju dolazit, neko
ti komsiše, neko ti je do glave
prijetelj, a ti danas kod svija stani
ponosno, čora ti je sa poštenjem
i poštovanjem porasla i udala se
kao najbolje, tvoja je dužnost da
se junački ponašaš, jer to dijete
nikaku sramotu nije ti učinelo.
Udala se kao što si se i ti udala,
kao što sam se i ja vaktilje udala,
kao što su se sve ove druge zemanom poudavalje, jok mlogo
priče i dokoljice. Ne daj da se
neke dokoljice prepričavaju, a
ti pazi tvoj jezik, sjutra da se ne
kaješ, no lijepo sretnite narod
koji vam dolazi, a za dalje kako
je dragi Allah odredio tako će
bit. Još ovo neka ti je na znanje,
nafaku svim insanima na ovome
dunjaluku samo Allah, njemu
fala, dijeli i daje, a nikako ona ili
ova ili on ili ona, samo dragi Allah.” Zaljifa je kao dobar nasihat,
primila riječi pametne nane i
diže se na noge, okrenu se prema nani i poče polujeckavim glasom:” O nano, Allah ti sevapom
www.bosnjackenovine.com
KULTURA
POLITIKA
platio za te tvoje umešne i prijeteljske riječi. E vala mi ti tvojim
tijem dobrijem riječima polovinu
muke mače, neka ti Allah dragi
da sve najbolje što može bit na
ovome dunjaluku!”.
Na drugoj strani, kod
Goljove kuće, veselje naveliko,
dok narod čestita veselje, neko
baca dinamit, dolje ispod sklada.
Neko ulazi u kuću, a neko izlazi
iz kuće. U selu zavladalo pravo
veselje, jer davno se u ovom malom selu niko nije oženio. Goljov
otac, Sabahudin, majka Bahta
i sva ta mlađa braća sretaju
novu snahu. Otac (svekar) nazva
hošđeldiju i ide dalje da sreća
musafire, a majka Goljova (svekrva) srete novodošlu snahu, pa
je kao rođena majka zagrli i jako
priteže uza se i poče poluplačnim
glasom: „ Hošđeldun moja snaho, moj sine... ada dragi te Allah
zlatom pozlatio i na hairlji put
uputio. Ti si nas danas obradovala, Allah će tebe zauvijek obradovati, inšAllah. Sluša me sine
šta ću ti danas reć mene nemo
da računaš kao svekrvu no ka
onu tvoju majku Zaljifu, to dobro
znadi, jedva sam čekala da vidim
sreću mojega sina Sadrije.
On mi je najstarije dijete, najviše muke mi je on
video, od kako je pomiljeo on
mi je po najamstvu. Barabar sa
mojim čovjekom Sabahudinom
već su gotovo da iznjive to naše
djece.“ Dok je Bahta ređala svoja osjećanja i svoje misli, mala
djeca pravo u oči gledahu svoju
majku, kako ona kao neki učitelj
priča novoj snahi, novoj nevjesti.
Jedan od tih malih sinčića majku
drži za skut i vuče k̕ sebi. Bahta
se navodi i taj mališan joj na uho
Broj 30- januar, 2013.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
reče:“ Majko hoću li zagrlit snahu?“. Bahta se malo osmehnu ,
pa reče: Ela sine, zagrli snahu“.
Kad šta da vidiš, poče še se ređati
i grliti je Sabahudi sinovi, kojih je
bilo, bez Golja Sadrije, osmorica.
Djeca lijepa, sva zdrava i sva vesela, a njih prijeteljski i bratski grli i
ljubi novodošla nevjesta, pitajući
ih za imana, a oni redom: „ja sam
Aljija“... „ja sam Veljija“...“ ja sam
Hasan“ ...“ja sam Huseinj“...“ ja
sam Ahmet“ ... „ja sam Mehmet“
... „ja sam Mujo“ i „ja sam Halil“.
Golju je pravo ime Sadrija, ime Goljo dobio je kada je
po prvi put otišao u ono drugo
selo da kao najamnik čuva ovce
jednom gazdi, a nije imao šta da
obuče nego opasanu pelenu i ona
pomalo pocijepana, pa po tome
djeca ga prozvu Goljo i on se,
kao i svi drugi privikne tog imena
i gotovo da mu niko pravo ime
nije ni znao. Narod dolazi i odlazi. Čuju se razna čestitanja, piju
se slatki šerbeti... mubarekliše
se nova nevjesta, sve je veselo.
Sabahudin srećan što mu se
oženio najstariji sin, Sadrija. Pozva drugog po redu sina Aljiju i
reče mu: „Ti i onaj tvoj drug Herif, da odete u ono tamo selo i da
uzmete muzikanta, neka dođe
noćas da nam svira, hoćemo da
džumbusimo i uzgredno ovim
našim učinite haber, da imamo
noćas džumbus, pa neka dođu.
Muzikanta pitaj koliko
on uzima od jednog džumbusa,
unaprijed ću platit, pa ako mu
se više pokupi kad budu darovali
„muzike“ ja ću mu i taj višak dat,
a ako ne, onda on dobija to što je
tržio.“ Aljija potvrdi, i sa drugom
Herifom, odmah pođoše u drugo
selo da dovedu muzikanta. Kad
su bili pred muzikantovu kuću,
oni pred vrata malo jačim glasom
pozvaše i muzikant izađe i pozva
ih u kuću. Aljija: „ Jok, nećemo
da ulazimo, fala na zvanje nemamo kad. Noo... spremio ne babo
kod tebe, dobežala ni je djevojka
za bratom, pa hoćemo noćas da
džumbusimo, da noćas dođeš, da
ni sviraš na džumbus. Babo ti je
mahsus selam spremio, i poručio
da za koliko sviraš svakome, to
će ti moj babo ugotovo platit,
a kad budu muzike obaljevalji,
i ako se pokupi više no što si ti
tražio, babo će i to da ti da.“
„Djecoo, ko ve za pare pita, no
kažite mi vi za koga je dobežala
djevojka, i od kajih je.“ Aljija sve
na tenane ispriča muzikantu, a
on hajir i sreću poželi tražući da
ga pričekaju, kako bi pošli zajedno. Izlazi muzikant, na leđa
obesio muzike i kreću. Kad su bili
malo bliže Sabahudinovog sela,
muzikant otvara muzike, i malo
pojače zasvira muziku pjesme:
„U mom selu žene se momci,
a devojke udaju“. Muzikantu
se pridruži Aljija, koji još bolje
pjevaše nego muztikant. Deca iz
cijelog sela potrčaše da sretnu
muzikanta, jer tada je bio adet,
da djeca još daleko odu i sretnu
muzikanta. Svi komšije riješili da
koliko je to moguće, pomognu za
svadbu, šta Sabahudin ne može
da kupi, to će seljani zajednički
kupit. Zadužili domaćinstva,
koja će domaćica pitu da ispeče,
koja pasulj da skuha, koja kiselo
mlijeko da ukiseli i da donese.
Prostirka za goste, najbolja u selu
se donese. Isplanira se da se odmah sjutra u kasabu kupi basma,
da se porežu (kako se tada zvalo
haljine) dimije, fistan, bluza i sve
potrebne nevjestačke stvari.
39
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Bahta uvodi novu nevjestu u kuću, u sobu gde je Sabahudin živio sa Bahtom i sa devetoricom sinova. Eljfija ulazi u svoju
novu kuću. Pogleda desno, pa
lijevo, i zapita se: „fala Bogu kako
se oni uveče popakuju i legnu
da spavaju“. Takva je nemaština
vladala u Sabahudinovoj kući,
da su svi gosti morali sjedeti po
patosu. Od prostirke imala je
jedna čerga, na vrhu sobe, koja
je bila već dotrajala. Gleda Eljfija djecu, njene devjerove...koliko su ta deca zadovoljna, kako
se smiju, kako kad im se nešto
zapovidi, odmah, bez pregovora, poslušaju starije. Djeca se
prolazeći blizu nove neveste
smješkaju zadovoljno, i malo se
kao stide (srame).Večera gotova
i sve je iz komšiluka spremljeno
Pitu umijesila i ispekla
Mujesira- Fetahovica, pasulj skuhala i začinjela Rukija-Tajipovica,
sira donijela Hasna-Zejnjelovica,
a soka donijela Remza-Vehbovica. Peškir za omivanje (dugački
od konoplje) spremila seoska
nana Elikmana i poručila: „neka
je taj peškir poklon novoj nevjesti, Eljfiji, sa halalom. Poslije
večere, muzikant otvara muzike
i počinje džumbus. Toliko se
naroda pokupilo na džumbus,
da svi nijesu imali gde da sednu
40
nego je mnogo naroda na noge
stajalo, naročito mladići. Oni su
posluživali prijetelje i dostove
kafom i hladnom sa bunara vodom. Kolo je počelo dvostruko,
u tijesnoj Sabahudinovuj sobi. Počeše uz igru i pjevati.
Nahod, iz onoga na prema sela,
izvadi ljivor i pet puta zašenluči,
pogasi sve lambe koje su gorjele
u sobi. Potrčaše momci i odmah
ih ponovo zapališe. Nakon nekog vremena ponovo neko gađa
ljivorom ( i to sedam puta), opet
lambe utaška... opet trčanje i
paljenje lambi, a muzikant i dalje
svira, igra se i po tavnini.Odjekuju divne Bošnjačke pesme, igra
se, hori se, sve je veseo.
Ču se da nešto puče, kad
tamo neko pripaljujući slomi jednoj lambi šiše. Neko dobacuje:“
to je pred dobro, hajirlji bilo“
drugi: „ ada, to je lamba onoga
komšije“ a taj komšija odgovara:
“Jako se slomilo to šiše, neka
bude po hajiru, trčite ima kod
kuće još jedno za tu lambu“. Te
večeri nekoliko puta azgini ljudi
gasiše sve lambe, gađajući iz svojih ljivora. U najviši jek džumbusa
prilazi jedan čovjek muzikantu
i reče: „ Nešto počeše te muzika da grču, ima ovdje dosta
KULTURA
POLITIKA
majstora da hi malo popravimo.“. Muzikant predaje muzike
tom čovjeku, taj ih uzima i na
samu sredinu prevrće muzike,
govoreći: „Nešto se pokvariše
ove muzike, dajte ljudi da hi
popravimo!“. Ljudi se umiriše i
međusobno počeše šaputati.
Znači, počinju raspravljati po koliko para treba da se
daruju muzike. Na kraju dogovoreno, i svi vade ćese (novčanike)
i daju na muzike po nekoliko
novaca. Gazda Sabahudin daje
ponajviše, neko reče: „ Ada to je
mlogo!“, na to Sabahudin:“ Nije
mlogo...halalusum. Uzima pare
taj koji je obalio muzike, prebroji
ih i glasno uzviknu: „ ... toliko se
pokupilo i fala vi ljudi, naka vi
svijetlju ćese, a ti muzikantu evo
ti ove pare i da him veliki hajir
vidiš!“. Muzikant ustaje na noge
i svima se od srca zahvali :„ Ljudi
neka vam je ljudska fala, mlogo
ste dalji, Allah neka vi da zdravlje
i nafaku inšAllah!“
Bećir Redžović- Bayraktar
www.bosnjackenovine.com
KULTURA
POLITIKA
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
KIC “Malesija” je uoči Nove godine ugostio više stotina
posjetilaca i učesnika Prvog prekograničnog dječijeg festivala folklora.
FESTIVAL MLADOSTI I LJEPOTE
Da su festivali jedinstvene manifestacije koje igrom i pjesmom spajaju narode odnosno njihove kulture, potvrda je velikog interesovanja
publike.
Šarkić, koje kao jedno od najstarijih društava u Crnoj Gori baštini i
čuva od zaborava sve one orjentalne pjesme i igre koje su se vaktile izvodile u ovoj kasabi. Od Tuške
svadbe,Ćazim -begovog kola, Pastirice, Šote, Goce, Vranja, Mornarske
igre, pa do sevdalinki koje je ovo
društvo posebno njegovalo.
Prostor Kic-a “Malesija“ iz
Tuzi, bio je tijesan da primi sve ljubitelje folklora koji su došli vidjeti
djecu iz Skadra, Ulcinja i Tuzi.
Po prvi put je jedan
raznovrstan, a ipak pomalo sličan
kulturni sklop u vidu dječijeg festivala predstavljen tuškoj publici.
Ova kratka prezentacija raznovrsnih
kulturnih baština izazvala je pravo
oduševljenje publike koja je aplauzima pozdravila lepršave i nadahnute
igre najmlađih entuzijasta. U veoma bogatom sadržaju programa,
smjenjivali su se izvožači albanskih
i bošnjačkih igara u kostimima i
nošnjama lijepih i skladnih boja,
koja ostavlja žal za nekim davno
prošlim vremenima.
Publiku
su
najprije
oduševile pjesme iz Ulcinja, potom
izuzetno profesionalno i do tančina
urađene koreografije iz Skadra, koje
Broj 30- januar, 2013.
su se neprimijetno smjenjivale tako
da je bilo nemoguće zadržati pažnju
na pojedinim detaljima igre ili
nošnje, jer praktično sve je odisalo
profesionalizmom.
Aplauze u talasima izazvali su svojom pojavom na sceni,
domaćini festivala - KUD Ramadan
Građana su proveli prelijepe trenutke posmatrajući prezentaciju bogate kulturne baštine,
srećni što imaju nekog ko održava
i njeguje tradiciju i prošlost do
današnjih dana. Za ušesnike ovo je
bilo više od samog folklornog nastupa. Prilika da se nađu zajedno sa
vršnjacima iz regiona predstavlja jedinstven ugođaj.
Vaid Drešević
41
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
VJERSKE
TEME
POLITIKA
Ne trebamo se stidjeti Muhammeda pred
svijetom, ali se trebamo stijedi sebe pred
Muhammedom!
koje će vas pregaziti, da li bi mi
vjerovali“? Odgovor je bio: „Nikad od tebe nismo čuli laž“. Nikad od njega nisu čuli laž prije
poslanstva, a ni nakon njega. Ni
njegovi prijatelji ni njegovi neprijatelji. Nemuslimani koji su se
podrobno upoznali sa njegovim
životom, otvoreno priznaju:
„Slijedeći čovjeka kakav je bio
Muhammed, nemate se čega stidjeti“.
Enis ef. Burdžović
U rebi'ul-evvelu, kada
je skoro svaka civilizacijska i
ljudska vrijednost umirala u
mekkanskom društvu, rodio
se Muhammed, s.a.v.s. Njegov dolazak na ovaj svijet,
započeo je posljednje pripreme
za dostavljanje poslednje božije
riječi čovječanstvu. Od njegova
rođenja, do okončanja objave i
preseljenja na Ahiret, ne postoji
propust, greška, zlodjelo, koje bi
mu se moglo pripisati, a koje bi
bilo valjan izgovor ljudima da
ne slijede njegov poziv. Ovo nije
samo tvrdnja onoga ko vjeruje u
poslanstvo Muhammedovo.
Svoje najljuće neprijatelje je upitao: „Da vas sada
obavijestim da je iza brda krdo
42
zamjeraju pogreške njegovih
sljedbenika. A te nelagodnosti
osjećaju oni kojima je istinski
stalo do najboljeg stvorenja, Allahova Vjerovjesnika, s.a.v.s.
Ako je Allah odabrao da
donosilac radosne vijesti bude
Muhammed, s.a.v.s, čije se nijedne jedine sekunde života ne
možemo zastidjeti, zar nije najmanje što možemo učiniti, pobijediti zlo srca, jezika i ruku, da
Današnjim
idolima, nas se ne zastidi pred svijetom
koji su određeni dio društva Allahov Poslanik, s.a.v.s?
oduševili svojom umjetnošću,
Mnogi danas misle da
hrabrošću,
jednosmjernim dobročinstvom, jednokratnim su dovoljno učinili za Muhammvaljanim stavom, oni koji ih zbog eda, s.a.v.s. ako ga često citiraju.
toga zavole i slijede, velikodušno Drugi misle da će mnogo više
praštaju sve propuste mimo učiniti ako se oblače kako prettoga. Fanovi određenih estrad- postavljaju da se Muhammed,
nih ličnosti, praštaju svojim zvi- s.a.v.s. oblačio. Treći misle da je
jezdama moralna posrnuća, dovoljno da ističu kako ga vole,
drogu i raskalašan život, jer – nji- s desnicom na srcu kad salavat
hova umjetnost čini veće dobro, na njega donesu, a da bježe od
obveseljuje zaljubljenike. Kada njegova sunneta, prakse životne.
neko od velikana današnjice Četvrti misle da će prostom opstrada zbog „sitnih grijeha“ eracijom copy-paste na svom
svoje neumjerenosti, liju se facebook profilu prenijeti neki
nepresušne suze sažaljenja, si- hadis, i time učiniti mnogo za Pojevaju munje prigovora sudbini, slanika, s.a.v.s.
što je „takvu umjetničku veličinu
A oni koji ga istinski sliprerano odnijela pod zemlju.“.
jede, poštuju i vole, stide se i da
Svima se prašta sve, samo pomisle „da su učinili nešto za
se našem voljenom Poslaniku, Poslanika, s.a.v.s.“ Na dobrom
s.a.v.s. zamjera ono što ljudi po- smo putu ako shvatimo da ne
misle da bi on mogao učiniti. moramo uvijek prenijeti nešto
Pored toga, ono što istinski boli, o njemu, s.a.v.s. da bi mu se drujeste što se Muhammedu, s.a.v.s, gi divili. Prvi korak je kreiranje
www.bosnjackenovine.com
VJERSKE
POLITIKATEME
navike, da se propitujemo,
sami sa sobom, da li bi se Muhammed, s.a.v.s. zastidio toga
što hoćemo učiniti?
Stotine donešenih salavata, praktikovani sunneti, citiranje hadisa, hvalospjevi Muhammedu, s.a.v.s. na svakom
koraku, a ljudi nas stanu zaobilaziti plašeći se pakosti i zla
koje su navikli da od nas okuse,
koliko to stvarno poštujemo
čovjeka kojeg slijedimo?
Oni koji slijede čovjeka,
oni su njegova odgovornost. Ali
i on je njihova odgovornost.
Broj 30- januar, 2013.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Svoju odgovornost, čovjek kojeg slijedimo u vjeri, iznio je do
kraja, i uzdigao do krajnje tačke
dobrote. Kolikom dozom odgovornosti smo mu uzvratili?
Odgovornost
prema
čovjeku kog slijedimo je velika.
Koliko često postanemo svjesni
da svijet kroz naša djela gleda
Muhammeda, s.a.v.s? Koliko
je pošteno da njegova plemenita učenja zarobimo u naše
malodušne postupke?
Enis ef. Burdžović
43
BOŠNJAČKENOVINE
POLITIKA
VJERSKE
TEME
Informativno javno glasilo
Šta je islam?
Osnova islamskog vjerovanja je da ne postoji drugi
Bog osim Allaha (monoteizam).
On je Jedan, Jedini, Prvi i Posljednji, nema partnera, sinova,
kćeri niti posrednika. On je sam
u Svojoj dominaciji i svemoći.
To je vrlo jednostavan koncept i
jednostavna istina.
Vjera islam obuhvata jednostavan koncept - Bog je jedan,
a potčinjenost Božijoj volji je islam. Islam znači, potčinjenost
Božjoj volji i svemoći. Korijen
riječi islam (s-l-m) je isti s arapskim riječima koja znače mir i
sigurnost. U biti, mir i sigurnost
dolazi od života koji se živi po
Božjoj volji. Kao životni krug koji
uvijek počinje i završava se na
istom mjestu. Kada se pokoravamo Božjoj volji, mi smo onda
muslimani a da bi pokazali našu
iskrenost u tome, kada smo sami
ili u društvu s drugim muslimanima, mi izgovaramo La ilahe illallah, Muhammedun resulullah.
Nema drugog boga osim Allaha,
a Muhammed je Njegov rob i poslanik.
Kad god čovjek doživljava
i razumije Božju milost, sotona (ar. šejtan) na svaki način
pokušava da našteti tom pojedincu. Šejtan ne želi da čovjek
osjeća blagodati i milosrđa, on
želi da se osjeća tjeskoba i depresija. On želi da ljudi čine pogreške
i grijehe. Šejtan želi baciti u očaj
svakog ko osjeća ljubav Božju, dakle, želi koliko god može naštetiti
ljudima.
“E, zato što si odredio
pa sam u zabludu pao“ – reče
44
jim Allahom. U ovom članku, a i
sljedećim, mi ćemo raspravljati o
nekim najpoznatijim predrasudama, i staviti ih na promatranje
i vidjeti da je Bog doista Samilostan. On čini prelazak na islam lahkim, a nikako teškim. Ne postoji
izgovor ali!
1. Želim biti musliman, ali ne
želim promijeniti svoje ime
Osoba koja prihvata islam ne mora promijeniti svoje
Džemo Redžematović
ime. Poslanik Muhammed, Bog
– „kunem se da ću ih na Tvom ga spasio, rekao je da svako ima
Pravom putu presretati. Pa ću pravo na lijepo ime, ime čije je
im sprijeda, i straga, i zdesna i značenje ili karakter dobro. Za
slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustano- većinu ljudi to nije problem, no
viti da većina njih neće zahvalna ako otkrijete da vaše ime ima
biti!“ (Kur'an, 7:16-17).
loše značenje ili je istovjetno s
Kad god čovjek shvati grešnicima i tiranima, bolje je da
istinu i želi postati musliman, ga promijenite u neko prihvatljišejtan ubacuje riječ “ali”. Želim vo. Ako osoba ima ime nekog
postati musliman, ALI… Ali, ja idola ili odražava pokoravanje
nisam spreman. Ali, ja ne gov- nečemu ili nekome drugom
orim arapski jezik. Ali, ja sam pored Boga, onda to ime mora
bijelac. Ali, ja ništa ne znam o isl- biti promijenjeno. Zapamtite da
amu.
je islam, ipak, jednostavan. Ako
Bog nas je upozorio na ćemo mijenjajući svoje zvanično
šejtana i na njegove lukavštine:
ime izazvati poteškoče, bol ili
"O sinovi Ademovi. Neka vas štetu, bilo bi dovoljno da ga osnikako ne zavede šejtan kao što oba promijeni samo među prije roditelje vaše iz Dženneta iz- jateljima i porodicom.
veo" (Kur'an 07:27).
“Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatra- 2. Hoću da budem musliman, ali
jte!" (Kur'an 35:6).
ne znam, uopšte, arapski
Šejtan došapatavanjem
pokušava spriječiti naš prelazak Vjera islam je objavljena
na islam. Te ideje ne bi tre- svim ljudima, svim mjestima i
bale stajati na putu osobi da se vremenima. Ona nije namijenpoveže, odnosno ponovo us- jena samo Arapima ili onima koji
postavi kontakt s najmilosrdni- govore arapskim jezikom. Od
www.bosnjackenovine.com
POLITIKATEME
VJERSKE
ukupnog broja muslimana (1,4
milijarde) većina njih nemaju
arapsko porijeklo. Osoba može
postati musliman, a da ne zna
ni jednu riječ arapski, jer to ne
utječe na njegovu ili njezinu
sposobnost da prihvati islam.
Međutim, jezik Kur'ana je arapski i svakodnevne molitve izvode
se na arapskom, pa iako nije
potrebno učiti cijeli jezik, nakon
prihvatanja islama, potrebno je
naučiti neke arapske sentence.
Ako osoba nije u stanju naučiti
dovoljno arapski da obavlja molitve zbog nedostatka govora ili
zbog toga što nije u stanju izgovoriti na arapskom, ona mora to
pokušati koliko je u stanju. Ako
učenje makar nekih arapskih
riječi nije moguće, onda je osoba oslobođena od ove obaveze,
jer Bog ne opterećuje ljude s
više nego što mogu podnijeti.
Međutim, Uzvišeni Bog kaže da
je učenje Kur'ana učinio jednostavnim, stoga je obaveza da
osoba pokuša i da sve od sebe
da nauči.
"Bog nikog ne opterećuje preko
mogućnosti njegovih" (Kur'an
2:286)
"A mi smo Kur’an učinili
dostupnim za pouku – pa ima
li ikog ako bi pouku primio?”
(Kur'an 54:17).
Jedan čovjek je došao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: "O Božiji
Poslaniče, nauči me nešto iz
Kur'ana što će mi biti dostatno,
jer ja ne umijem čitati" On je
rekao: "Reci: Subhan-Allah ve'lhamdu Lillah ve la ilahe ilahe illa
Allahu vallahu Ekber ve la havle
ve la kuvvete illa billahi-l-alijjil-azim. (Slava Allahu i hvala Allahu i nema drugog boga osim
Broj 30- januar, 2013.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
Allaha – Allah je najveći. Nema
stanja niti moći osim s Allahovim
dopuštenjem.”
Prihvatanje islama je jednostavno. To je proces bez komplikacija. U drugom dijelu ćemo
raspraviti obrezivanje, činjenicu
da islam nema etničkih ili rasnih
ograničenja i da se može postati
muslimanom ne znajući puno o
islamu.
Nema drugog Boga osim
Allaha. To je jednostavna izjava
koja prelazak na islam čini lahkim. Postoji samo jedan Bog, i
samo jedna vjera, ništa ne može
biti jednostavnije. Međutim, kao
što smo malo prije spomenuli,
kad god čovjek shvata istinu i želi
da postane musliman, šejtan mu
umetne misao: ”ali”. Želim da
postanem musliman, ALI… Ali,
nisam još spreman. Ne znam da
govorim arapski, ili ne želim da
mijenjam svoje ime. Danas ćemo
diskutovati mnoge mitove koji
sprječavaju ljude da pređu na islam.
ljene zakone od Boga.
Većina
islamskih
učenjaka se slaže da je obrezivanje obavezno za muškarce
pod uslovom da nemaju bojazan da im to može naškoditi. Pri
procjeni stupnja štete čovjek
mora gledati na Kur'an i vjerodostojna učenja proroka Muhameda kako bi bio upućen na
najbolji izbor. Ako čovjek smatra da nije u stanju da se obreže
uslijed strada od ozlijede ili zbog
bilo kojeg drugog valjanog razloga koji mu može uporpastiti
život onda treba od takve namjere odstupiti. Nije dopušteno da
ovo pitanje postane barijera koja
sprečava čovjeka da prihvati islam. Drugim riječima, to nije uvjet da čovjek postane musliman.
Također, to nije prepreka da
čovjek obavlja molitvu (namaz).
U islamu žena nije obavezna da
se obreže. Ipak, obrezivanje je
danas veoma lagan medicinski
zahvat koji se obavlja uz anesteziju i ne traje duže od desetak
minuta. A učinak obrezivanja je
3. Želim biti musliman, ali ne veliki s medicinskog aspekta, po
želim biti obrezan
zdravlje i higijenu muškarca. O
tome pogledajte članke koji tre
Poslanik
Muhammed, tiraju ovu tematiku.
s.a.v.s, je rekao da se svako dijete
rodi u stanju fitre, s ispravnim 4. Želim biti musliman ali sam
poimanjem Boga. Hadisi Poslanbijel/a
ika, s.a.v.s, govore nam da postoje pet uslova koji se odnose na Islam je vjera koja je obfitru (prirodno stanje bivanja).
javljena svim ljudima, mjestima i
"Pet stvari su dio fitreta: nebri- vremenima. Ona nije objavljena
janje, obrezivanje, skraćivanje samo za određene rase ili nabrkova, odstranjivanje malja is- cionalnosti. Islam je kompletni
pod pazuha i stidnih dijelova tije- način života koji se temelji na
la, i rezanje noktiju". Vjeruje se učenjima Kur'ana i autentičnu
da je ovo drevni način, prirodni tradiciju Poslanika Muhammnačin, a slijedili su ga poslanici i eda, s.a.v.s. Iako je Kur'an objavjernici koji su poštovali objav- vljen na arapskom jeziku a Po-
45
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
slanik Muhammed bio Arapin,
bilo bi pogrešno pretpostaviti
da su svi muslimani Arapi, ili da
su svi Arapi muslimani. U stvari,
većina muslimana u svijetu (1,4
milijarde muslimana) nisu Arapi.
Nema rasnog ili etničkog preduslova da čovjek bude musliman.
U svojoj završnoj propovijedi
Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je
ponovio ovu činjenicu vrlo jezgrovito.
"Svi ljudi su o od Adama, a
Adem je od zemlje. Nema Arap
nadmoć nad ne-Arapom, niti
bijela osoba ima superiornost
nad crnom, niti crna osoba ima
nadmoć nad bijelom, osim po
pobožnosti i dobrom ponašanju.
Znajte da je svaki musliman
brat muslimanu i da muslimani
čine jedno bratstvo ".
"O ljudi! Mi smo vas stvorili od
muškarca i žene, i razdijelili vas
u narode i plemena da biste znali jedni druge" (Kur'an 49:13).
Musliman nikada ne prestaje da
uči i da se informiše, to je proces
koji će trajati do smrti.
6. Želim biti musliman, ali sam
počinio previše grijeha
Kada
neko
izgovori
šehadet, tj. posvjedoči da nema
boga osim Allaha, a da je Muhammed, s.a.v.s, Njegov poslanik, on postaje poput novorođene
bebe. Svi njegovi prijethodni
grijesi, bez obzira koliko bili veliki
ili mali, su oprani. On je čist i slobodan od grijeha, poput sjajnog
i bijelog papira, jer to je novi
početak.
"Reci onima koji ne vjeruju: ako
se okane, biće im oprošteno ono
što je prije bilo; a ako se ne okane
– pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo" (Kur'an: 08:38).
Niko se ne prisiljava da prihvati
istinu islama. Međutim, ako vaše
srce govori da postoji samo Jedan Bog, onda ne oklijevajte.
5. Želim biti musliman, ali ne "Nema prisile u vjeru. Uistinu,
znam ništa o islamu
pravi put se jasno razlikuje od
krivog puta. Tko ne vjeruje u
Da bi se postalo mus- šejtana a vjeruje u Allaha – drži
limanom nema potrebe da se se za najčvršću vezu, koja se
puno zna o islamu. Dovoljno je neće prekinuti. – A Allah sve
znati značenje iskaza pripadnosti čuje i zna " (Kur'an 2:256).
islamu (šehadet) i šest stubova
vjere. Osoba koja prihvati islam 7. Želim biti musliman, ali postima dosta vremena da nauči više oje neki grijesi koje ne mogu pro svojoj vjeri. Nema potrebe da
estati da radim
se u tome žuri. Stvari treba osvajati polako i vlastitim tempom Ako osoba, zaista, vjesigurno koračati naprijed. Došlo ruje da nema boga osim Allaha,
je vrijeme da shvatimo inspi- ona bi trebala prihvatiti islam,
rativnu ljepotu i jednostavnost bez odgađanja, čak i ako smatra
islama, i da naučimo životopise da će nastaviti činjenje grijeha.
svih vjerovjesnika i glasnika is- Kada osoba živi bez određenih
lama, uključujući posljednjeg moralnih ograničenja i načela,
poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. u početku mu islam može izgle-
46
VJERSKE
TEME
POLITIKA
dati kao skup pravila koja je
nemoguće ispoštovati. Muslimani ne piju alkohol, muslimani
ne jedu svinjetinu, muslimanke
moraju nositi mahrame, muslimani se moraju moliti pet puta
svaki dan. Muškarci i žene govore: "Ja nikako ne mogu prestati
da pijem", ili "Previše mi je da se
molim svaki dan, a kamoli pet
puta dnevno".
Stvarnost je, međutim,
drugačija. Kad osoba prihvati
činjenicu da nema boga, osim Allaha, i kada razvije odnos s Njim,
pravila i propisi postaju lagani.
Za neke, prihvatanje smjernica
za sretan život je pitanje dana,
čak i sati, a za druge to mogu biti
sedmice, mjeseci ili čak godine.
Putovanje u islam je različito kod
svake osobe. Važno je, da se zapamti da Bog oprašta sve grijehe.
Vjernik može, milošću Božjom,
biti primljen u raj bez obzira na
grijehe koje je počinio. S druge strane, nevjernik, onaj koji
obožava nešto ili nekog, mimo
jedinoga i pravoga Boga, bit’ će
poslat u vječni pakao. Stoga izbor između neprihvatanja islama
uopšte ili prihvatanja islama kao
griješnik, zasigurno je drugi izbor
puno bolji.
8. Želim biti musliman, ali bojim
se da drugi saznaju
Kao što smo već više
puta naglasili ne postoji ništa na
svijetu što može spriječiti osobu
da prigrli islam. Ako se osoba
boji reakcije drugih, kao što su
roditelji, brat, sestra ili prijatelj, i
smatra da nisu spremni da ih se
informira, ipak treba pokušati da
koliko god može prakticira islam
www.bosnjackenovine.com
POLITIKATEME
VJERSKE
u tajnosti. Kako vrijeme prolazi,
a veza s Bogom je osnovana,
vjerovanje osobe će postati jače
i oni će znati kako će se iznijeti
stanje na bolje. U stvari, novi
musliman će se sigurno osjećati
slobodnim i početi će osjećati
potrebu da obznani cijelom svijetu ljepotu islama.
U međuvremenu dobra
je ideja da se polako i suptilno
pripreme svoji prijatelji i porodica za promjene koje će se
očito održati. Možda bi se moglo početi otvoreno razgovarati
o Bogu i religiji općenito, izraziti
zanimanje za druge vjere i islam
posebno. Kada osoba počne
prakticirati islam, što je u stvari
način života, oni koji su često blizu njih će primijetiti razliku. Oni
će primijetiti novo poštovanje
prema njima, porodici i društvu
u cjelini, a također će se vidjeti
promjene u ponašanju. Od često
uznemirenog i nezadovoljnog
čovjeka primjetit će opuštenog i
zadovoljnog.
Islam je način života i
teško ga je dugo sakrivati. Važno
je zapamtiti da kad ljudi budu
saznali za tvoje preobraćenje na
islam da će tada reagovati. To će
se razlikovati u rasponu od onih
koji su sretni zbog prihvaćanja
islama i onih koji će biti uzrujani
i razočarani. Oni uzrujani, često
vremenom pređu preko toga i
počnu da prihvataju promjene. A
kad vide mnoge pozitivne promjene u vama, oni mogu cijeniti
vaše preobraćenje. Treba ostati
jak, odlučan i treba znati da je
Bog s vama. Vaše riječi i iskustva
mogu vrlo dobro poslužiti da i
drugi slijede vaš primjer. Imajte
povjerenje u Boga, naučite sve
Broj 30- januar, 2013.
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
što možete o svojoj novoj vjeri i
neka svjetlo islama zasja u vašim
očima.
obitelji, mogu se naći odlaskom
u lokalnu džamiju i islamski centar, ili upoznavanjem sa muslimanom koji živi u istoj zgradi,
9. Želim biti musliman, ali ne ulici, vozi se istim autobusom ili
poznajem nijednog muslimana radi u istoj firmi. Međutim, čak
iako je novi musliman potpuno
Neki ljudi uče o islamu sam, on ili ona, su spojeni sa 1,5
čitajući, drugi posmatrajući milijardu drugih muslimana.
ponašanje muslimana u svojim Postoje doslovno na hiljade
gradovima i mjestima, neki čak članaka o islamu koji se mogu lauče o islamu iz TV programa, a hko razumjeti.
za neke motiv da nešto saznaju
je zvuk poziva na molitvu (ar. Šta ljude motiviše da pređu na
ezan). Često ljudi traže i pronađu
islam?
ljepotu islama bez upoznavanja
i ikada sretanja sa muslimanom. Priroda
vjerskog
Jednostavno nije potrebno ubjeđenja je prilično tajapoznavati
muslimane
prije nstvena. Kao dio svojih vjerprelaska na islam.
skih ubjeđenja, ljudi vjeruju u
Prelazak na islam je jed- različita božanstva. Postoje ljudi
nostavan čin. Izgovarajući riječi: koji imaju religijsko uvjerenje u
Ja svjedočim da nema boga osim nevidljivu vrhovnu i neusporeAllaha, i svjedočim da je Mu- divu snagu, a zatim tu su i drugi
hammed Njegov poslanik, post- koji vjeruju u neke ljude kao boaje se muslimanom. Prelazak gove ili životinje (npr. majmune),
ne mora biti učinjen u džamiji ili vatru, idole od kamena, itd.
islamskom centru. Potrebna su Puno toga je povezano s
samo dva svjedoka muslimana. religijskim uvjerenjem. Mnoga
I da se čovjek simbolično okupa, takva uvjerenja su se prenosila s
skidajući tako fizičku i duhovnu genereacije na generaciju. Stoga
nečistoću sa sebe. Ove stvari su se ljudski identiteti vežu za njih.
manifestacija bratstva islama Mnogo puta, ta ista uvjerenja i
i znače početak nove vjere s povezani osjećaji nisu potpuno
moralno-duhovnom potporom dokazani razumom ili bilo kojim
od strane drugih. Ako ne postoji racionalnim argumentima. Ne
islamski centar u blizini ili mus- postoji ništa pravo ili krivo s tim,
limani koji će vam pomoći, jed- ali to je samo kako je priroda
nostavno možete pratiti postu- vjere došla da bude dio civilizacipak koji je objašnjen u naslovu je.
"Kako preći na islam i postati Gotovo svako misli da je
musliman."
u pravu u svojoj vjeri i uvjeren
Stoga, nakon prelaska na jima. Kada je čovjek sa ljudima
islam, za novog muslimana može i grupacijama sličnog uvjerenja,
biti vrlo korisno da uspostavi to nadalje jača vjeru ljudi, i oni
kontakt s drugim muslimanima. je smatraju ispravnom, čak iako
Članovi vaše nove duhovne se u potpunosti ne može objas-
47
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
niti logičkim razmišljanjem i argumentima. To je jednostavno
ljudska psihologija.
Argumenti islama se
temelje na intelektualnom
razmišljanju.
Muslimani,
međutim,
vjeruju da je u tom kontekstu
islamska vjera drugačija. Moglo bi se reći da, poput drugih
vjera, u njoj postoje aspekti
koji nisu u potpunosti dokazivi
razumom, ali s druge strane,
kur'anski tekst, koji je Božja
riječ koja adresira čovječanstvo
u cjelini, koristi intelektualno i
kritičko razmišljanje, a taj proces refleksije ne znači samo
pojačanje vjere kod vjernika, već
i poziv nevjernicima da razmisle o autentičnosti islama kao
načinu života za čovječanstvo
u cjelini. Gotovo nijedno religijsko uvjerenje se ne može u
potpunosti temeljiti na logici i
zaključivanju, ali islam i Kur'an
pružaju više nego dovoljno primjera i mogućnosti da se razmotri
istina i jedrost svoje poruke kroz
objektiv empirijskih dokaza i
znanja.
Niko (musliman ili neko
drugi) ne smatra da kritičko
razmišljanje i promišljanje može
biti glavni katalizator za promjenu života. Kritičko mišljenje je
korišteno od strane mnogih da
poboljšaju svoje živote. Kritički
mislilac jednostavno ispituje pitanja o situaciji, skuplja što je više
moguće informacija, odražava ih
na prikupljene ideje stvarane u
kontekstu dostupnih informacija, drži otvoreno i nepristrasno
mišljenje i pažljivo ispituje pretpostavke i traži alternative.
To je razlog, dakle, da će
novi konvertiti na islam, svoje
48
prihvatanje islama objašnjavati
i pripisivati korišćenju zdravorazumskog
razmišljanja,
promišljanja i kritičkog mišljenja.
Takvi ljudi eliminišu histeriju koja
se stvara u medijima jer posmatraju islam kroz kritični objektiv
i slijede istinu koja, kao dio tog
procesa, do njih dolazi prirodno. Kako inače objasniti porast
prelaska na islam s porastom
anti-islamske retorike? Kako
inače objasniti da danas postoji
više propovjednika nemuslimana, koji su prešli na islam, nego
ikad prije? Iako, kao muslimani,
vjerujemo da uputa dolazi samo
od Allaha, korištenje intelektualnog razmišljanja kojeg nam je
Bog dao, igra veoma važnu ulogu
kod muslimanskih konvertita
prilikom donošenja njihove sudbinske odluke. A kad pređu na
islam, rijetko se vraćaju na svoju
staru vjeru, jednostavno zato što
je vjera čiji temelji počivaju na
logici i razumu je mnogo manje
podložnija da se poljulja od one
koja je jednostavno izgrađena na
skupu obreda i sakramenata.
Razlozi koji se pripisuju novim
obraćenicima
Neki od razloga zašto ljudi prelaze na islam je elokvencija
kur’anskog jezika, njegovi veliki
znanstveni dokazi i dokazivanja
ukorijenjeni u intelektualnom
razmišljanju, kao i Božanska mudrost naspram raznih društvenih
pitanja. Od dana kada je objavljen, pa sve do danas, jedinstvenosti i ljepoti teksta Kur'ana divili
su se najbolji arapski lingvisti i
znanstvenici, kako muslimani
tako i drugi. Što su ljudi upućeniji
u lingvistiku utoliko više cijene
POLITIKA
VJERSKE
TEME
nadnaravnost i tečnost Kur’ana.
Objavljen prije više od 1400 godina, Kur'an, također, ima brojne znanstvene činjenice koje
su osvjedočene tek u ovo doba.
Nadalje, to je jedini poznati vjerski tekst koji podstiče ljude na
kontemplaciju, kako bi putem
opažanja shvatili Božije postojanje. Konačno, Kur'an nudi
rješenje brojnih društvenih pitanja, odstupanja za koje se zna
da uzrokuju društveni haos na
svim razinama.
Kur'an je pouzdana tvrdnja od Vrhovnog Bića, on je
jedina poznata vjerska knjiga
koja je pouzdano potvrđena od
Vrhovnog Bića u svim pitanjima,
u rasponu od stvaranja svemira
pa najmanjih detalja društvenog
miljea. Štaviše, njegov Božanski
Tekst - jezik i proza Kur'ana - su
vrlo različiti od jezika Poslanikovog izrijeka, što govori da
Kur'an nije rezultat kreativne
mašte ili nadahnute riječi Poslanika, s.a.v.s, kao što su mnogi
u prošlosti sumnjali, i to nastavljaju činiti danas.
Možemo vidjeti da se
većina tih razloga može pripisati
procesu kritičkog mišljenja i intelektualne refleksije. Međutim,
hladnokrvno
razmišljanje
nije dovoljno. Srce mora biti
angažirano u potrazi same istine.
Nije čudo, da kada takvi iskreni
ljudi čuju Kur'an prvi put, i to razumiju, kažu:
"Mi vjerujemo u nj, on je istina
od Gospodara našeg, mi smo
i prije bili muslimani." (Kur'an
28:53)
Kur’an izaziva cjelokupno čovječanstvo da razmišlja
i istražuje svoja dešavanja u
mnogobrojnim slučajevima. O
www.bosnjackenovine.com
POLITIKATEME
VJERSKE
tome Kur’an kaže:
„Eto, tako Mi potanko izlažemo
dokaze narodu koji hoće da
razmisli“ (Quran 10:24)
„A zašto ne razmisle sami o
sebi? Allah je stvorio nebesa i
Zemlju i ono što je između njih
- sa ciljem i do roka određenog.
A mnogi ljudi ne vjeruju da će
pred Gospodara svoga doista
izaći“ (Er-Rum: 8)
„On vam je dao noć da u njoj
počinak imate, i dan da vidite.
To su dokazi za ljude koji čuju“
(Junus: 67).
„Zar čovjek misli da će sam sebi
prepušten biti, da neće odgovarati? (Quran 75:36)
„Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete
povratiti?" (Quran 23:115).
„Misliš li ti da većina njih hoće
da čuje ili da nastoji shvatiti?
Kao stoka su oni, čak su još dalje
s Pravog puta skrenuli“ (Quran
25:44).
„Pa zašto oni ne razmisle da njima poslani poslanik nije lud; on
samo otvoreno opominje“ (AlA'raf: 184).
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
bi, navodno, ranije pomjerili
planine, ali su razdraženi glasom razuma kojeg su lako čuli u
korijenima islama. Samo proces
razmišljanja i refleksije donosi
toliko svjetla koje bi inače ostalo zasjenjeno anitislamskim
snagama. Oni koji su skloni da
gledaju samo negativno ne mogu
vidjeti svjetlo istine. Umjesto
toga, oni se upuštaju u beskrajno površne analize neuspješno
dokazujući svoje zabludjele filozofije.
Postoji mnogo statistika
u medijima koji ističu fenomenalan stopa po kojima se
ljudi pretvaraju u islam. Iako
autentičnost svih tih izvora nije
potvrđena za potrebe ovoga
članka, neke od njih su sljedeće:
Prema "The Almanac
Book of Facts", broj stanovnika
se u posljednjih deset godina
povećao 137 posto, kršćanstvo
je poraslo 46 posto, dok je islam
porastao za 235 posto.
100.000 ljudi godišnje
samo u Americi pređe u islam.
Za svakog muškarca koji pređe
u islam četiri žene pređu na islam.
TV izvještaji govore da
svake godine 4.000 Njemaca
pređe na islam.
Oko 25.000 ljudi svake godine u
Velikoj Britaniji pređe na islam.
učenja u potpunosti, a samim
tim i ne uživaju nauk vjere?
Činjenica je da to samo može biti
nedostatak kritičkog mišljenja i
refleksije o dijelu nekih muslimana koji prisiljava muslimanski
svijet da ima niži standard života
u cjelini. Islam i njegova učenja
obećavaju smislen i miran život
za sve ljude. Ipak, muslimani i
dalje ignoriraju osnove svoje
vjere i srljaju socijalnim i moralnim pitanjima uzrokujući nepotrebnu bol i patnju za sebe i svoje
porodice. Činjenica je da ako bi
samo razmišljali o učenjima vlastite vjere i sprovodili u praksu ta
učenja, da bi na taj način izbjegli
mnoge probleme i izazove koji ih
susreću.
Poruka
Za nemuslimane koji su
samo zagrebali površinu islama
i mogu biti ometeni od strane
onih koji nisu pravi predstavnici
islama niti muslimana, kao i pristrasnih glasova u medijima, poruka je jednostavna - pokušajte da
na islam gledate realno, i bez
predrasuda. Možda ćete biti u
„Da ovaj Kur’an kakvom brdu
stanju da vidite više razloga za
objavimo, ti bi vidio kako je
prihvatanje nego što ste misstrahopoštovanja puno i kako bi
lili na početku. Za muslimane,
se od straha pred Allahom rasporuka je da često ne cijenimo
palo. Takve primjere navodimo
učenja vlastite vjere, samo zato
ljudima da bi razmislili“ (Alšto ne razmišljamo o njima i ne
Hašr: 21).
živimo sa nekom vjerskom prakPostoji još mnogo drugih prim- som. Usmjerimo napor da učimo
Proučavajući
mnoge jera.
i razmišljamo, jer će nam to
slučajeve novih muslimanpomoći da se približimo vjerskim
skih konvertita, vidimo da Ako glasovi razuma koji učenjima na način koji drastično
je
sudjelovanje
kritičkog su ugrađeni u učenjima islama može poboljšati naše živote.
razmišljanja i intelektualnog uzrokuju da nemuslimani masorezoniranja dovela ljude da vno prelaze na islam, zašto
Džemo Redžematović
promijene svoju ne-islamsku mnogi muslimani koji su rođeni
vjeru – onu istu vjeru s kojom u toj vjeri obično ne prate njena
Broj 30- januar, 2013.
49
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
POLITIKA
VJERSKE
TEME
ŠTA NAM ZNAČE NAŠA MEZARJA?!
Mezarja podsjećaju na prolaznost ovog svijeta i smrt, naravno,
one koji nisu u dunjalučkom gafletu. Pa ko god se sjeti prolaznosti
i smrti radi na tome da učini što
više dobrih djela i shvata da ovaj
dunjaluk nije toliko vrijedan da se
oko njega svađa i prepire sa drugima. Međutim, danas muslimanska
mezarja, na žalost, u više slučajeva
podsjećaju na neslogu među muslimanima i na nered u njihovim
naseljima. Kamo lijepe sreće da je
ovaj zaključak pogrešan. Dokaz da
nije pogrešan donekle leži u tome,
da danas naši džematlije prolaze pored mezara, ulaze u svoje
džamije, klanjaju i na kraju za malu
sitnicu ili neku nebitnu stvar jedan
drugog uznemire. Zaboravljaju da i
njih čeka isto boravište-mezar.
U nekim zemljama, gdje
muslimani žive, radi se na tome
da se mezarja udalje iz centralnih
kvartova grada na periferiju, kao da
im smetaju. Naravno da im mogu
smetati, ako nisu jakoga imana, jer
gdje žive pravi vjernici, mezar je
pravi vaiz i divan nasihat. Baš zbog
toga što čovjek, više puta, zaboravi
na svoga Gospodara i biva ''insan'',
odnosno ''zaboravko''. A da ne bi
zaboravljao postoji dovoljno znakova i išareta, naravno, onome ko
razuma ima.
Još jedan dokaz da nas
mezarja ne podsjećaju na ono
što bi trebalo da nas podsjećaju,
jeste činjenica da mnogi ''hvataju''
puteve, te su nam džade postale
tijesne. Po neki bi čak prešli i u
zemljište mezarja, tj. vakufsko,
ne primjetivši, da je ispred njega
mezar, koji ga čeka. Nekada se govorilo ''gdje porodica nije bijesna tu
ni kuća nije tijesna'', a danas bi se
moglo reći ''gdje je džada tijesna tu
50
je raja bijesna''. Gdje je bijesa tu je
i puno nereda i kaljanja jezika. Kojekakvim ''hvatanjem'' državne, a
naročito vakufske imovine, ne može
se postići nikakvo dobro, već će taj
nesretnik koji tako nešto čini tome
vidjeti šera, a svjedoci smo tome na
svakom koraku.
Zapravo, ništa na ovom svijetu čovjek ne može vječno držati u
svojim rukama. Naš pjesnik iz XVII
vijeka Mehmed Rešid je prelijepo
kazao:
''Sva bogatstva ovog svijeta, sve će
najzad ništa biti
Ima l' toga koji može rukom vjetar
uhvatiti.''
Po mnogim sandžačkim
selima stara mezarja iz perioda
osmanske vladavine su uništena,
uništavaju se i pretvaraju u
pašnjake. Bošnjaci i njihove institucije u Sandžaku trebaju shvatiti da
je svaki mezar muhur-pečat našeg
postojanja na ovim prostorima. Danas, kada bi drugi da nas nema na
Balkana, mi i dalje trošimo energiju
boreći se jedni protiv drugih. Danas,
kada neko napada ''turske'' spomenike ne čini to zbog mržnje prema
Turcima, već prema islamu. Ovdje
nisu bitne nacije bitna je suština te
civilizacije, a to je islam. Zbog toga
obnoviti i sačuvati islamske spomenike, prije svega je čin vjerske svijesti, a zatim i nacionalne.
Na Balkanu se stvari mnogo
drugačije shvataju nego u ostalim
krajevima svijeta. Zapravo ono čime
se mi ovdje ponosimo na drugom
mjestu drugi to ne čine tako, jer
im je nebitno. Nama je bitno, jer
naspram nas i dalje postoji jedna
antibošnjačka ideja koja bi da se sve
uništi, a naročito ono što podsjeća
na islam.
Sead Ibrić
Ako ne budemo dali
važnost svojim mezarjima, kao historijskim spomenicima, zasigurno
jednog dana ona mogu postati auto
parking, šetalište ili džada. Naravno,
ono što je najgore, sljedbenici islama u takvim mjestima gdje se ''oru
mezaristani'' i ''pale tapije'', postaju
''kirijaši'' u svojoj vlastitoj kući.
Tako da mi trebamo čuvati
amanete naših predaka. Ko se ne
ponosi svojim bogobojaznim precima koji su držali bajrak islama,
odnosno istine i pravde, stoljećima
on njima i ne pripada. Ukoliko im ne
pripada onda je sebe osudio na propast i na ovom, a što je pogubnije i
na drugom svijetu.
Na nama je da, počevši
od mezara i nišana, kao osnovnog
traga života jednog čovjeka na
dunjaluku, pa do svih tragova civilizacije, izađemo u susret svom kulturnom, vjerskom i nacionalnom
naslijeđu...
mr Sead Ibrić
www.bosnjackenovine.com
POLITIKATEME
VJERSKE
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
NA AHIRET PRESELIO PREDSJEDNIK
ISLAMSKE ZAJEDNICE PLJEVLJA
BAHRIJA BRAHIĆ
Nakon kratke bolesti u 79. godini života, na Ahiret je
preselio predsjednik Islamske zajednice Pljevlja, Bahrija Brahić.
U subotu 08. decembra 2012. nakon ikindije namaza,
dženazu rahmetliji klanjao je veliki broj džematlija, a
dženazu namaz je predvodio Enis ef. Burdžović, izaslanik reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori, Rifata ef. Fejzića
i direktor Vjersko-prosvjetne službe Mešihata Islamske
zajednice u Crnoj Gori.
Nakon klanjanja dženaze, u obraćanju
džematlijama Enis ef. je kazao da je, rahmetli, Bahrija
bio ugledan Pljevljak i veliki promoter kulture i tradicije pljevaljskog kraja koju je promovisao širom Evrope.
Ovoliki broj rodbine, prijatelja, komšija i sugrađana
prisutnih na poslednjem ispraćaju rahmetlije, govori u
prilog tome.
„Svaki grad čine pored ostalog i veliki i zaslužni
ljudi, te ono što oni iza sebe ostave.
Imao sam čast da upoznam rahmetli Bahriju i mnogo
puta smo razgovarali o pojedinim pitanjima vezanim za
rad Islamske zajednice i vidio sam kod njega jako široke
poglede i dobru organizacionu sposobnost. Svojevremeno kao član Sabora Islamske zajednice u Crnoj Gori, i
kao član saborskih komisija, dao je značajan doprinos u
kreiranju brojnih odredbi prilikom donošenja Ustava Islamske zajednice u Crnoj Gori. Zadnjih nekoliko godina,
rahmetli Bahrija, uspješno rukovodi Odborom islamske
zajednice Pljevlja i za to vrijeme pokreće mnoge projekte, među kojima je najznačajniji uspješan završetak
sanacije Husein pašine džamije u Pljevljima, na koji je
Broj 30- januar, 2013.
bio posebno ponosan. Teško je u ovoj situaciji pritisnutoj emocijama naći dostojne riječi da se izraze svi ljudski i humanistički kvaliteti rahmetli Bahrije, ali jedno
je sigurno, da smo svi mi koji smo ga poznavali izgubili
dobrog saradnika i iskrenog prijatelja“, između ostalog,
istakao je ef. Burdžović.
Bahrija Brahić je rođen 1934. godine u Pljevljima,
gdje je završio osnovno i srednje školovanje. Visoko obrazovanje je završio u Zagrebu i cio radni vijek je proveo
u Pljevljima.
Bio je vrstan muzičar i svojevremeno je bio aktivni član Kulturno-umjetničkog društva „Volođa“, član
uprave i jedno vrijeme predsjednik Društva. Svirao je
flautu u Velikom zabavnom i Estradnom orkestru. Pored
flaute svirao je i trubu, sa kojom je kao solista proslavio
Društvo i grad Pljevlja, posebno kompozicijom „Tišina“.
Svirao je i u gradskom tamburaškom orkestru. Radeći
kao komandir gradske Vatrogasne čete i kao muzičar,
dobitnik je mnogih priznanja i nagrada.
Islamska zajednica, kao i grad Pljevlja, su ostali bez uglednog džematlije, kao i dobrog organizatora
koji je svojim trudom i zalaganjem dao maksimalni i
neprocjenjiv doprinos napretku islamske zajednice i
nadasve velikog čovjeka.
Nad njegovim kaburom prilikom poslednjeg
ispraćaja odlomke iz Kur'ana učilo je devet imama, što
dovoljno govori o ljudskoj i moralnoj veličini rahmetlije.
Jakub Durgut
51
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
SPORT
POLITIKA
BJELOPOLJSKI GOLMAN
SVJETSKOG RANGA
Da je grad pod Obrovom rasadnik talenata i uspješnih
sportista, potvrđuje i naš Evelin
Hasanović, koji je u septembru
2012.godine na Svjetskom Univerzitetskom prvenstvu u Beogradu
sa univerzitetskom reprezentacijom Crne Gore osvojio srebrnu
medalju u futsalu - malom fudbalu. Ovaj uspješni golman je ponos,
ne samo grada Bijelog Polja, već i
cijele Crne Gore. Da je bio noćna
mora za protivničke golgetere, dokaz je statistika od samo dva primljena gola na cijelom prvenstvu, i
to po jedan u polufinalu i finalu.
Bjelopoljski golman svjetske
klase je počeo da trenira fudbal u
svojoj 12-oj godini u furdbalskom
klubu "Jedinstvo". U tom klubu je
prošao sve uzrasne kategorije.
Sa svojih 18 godina upisao
je Fakultet za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću, gdje počinje profesionalno da se bavi futsalom. Od
samog starta je privukao pažnju
renomiranih sportskih radnika,
kako sa Balkana, tako i van njega.
Razlog njegovog ostajanja u Crnoj
Gori jeste obrazovanje i porodica
kojoj je neizmjerno zahvalan, a
bez čije podrške ne bi ostvario sve
ovo što jeste. Već poslije prve godine u Univerzitetskoj ligi dobija
titulu najboljeg golmana u tom
takmičenju. Od slijedeće godine
uporedo igra za tri kluba u tri
različita takmičenja: Savezna liga,
Nikšićka opštinska i
Univerzitetska liga. Te godine je
bio najbolji golman u Opštinskoj
i Univerzitetskoj ligi. U Saveznoj,
gdje su igrali timovi iz Srbije i
52
Crne Gore, poput KMF-a "Ekonomac" koji je u samom vrhu svjetskog futsala, KMF-a "Marbo",
KMF-a "Konjarnik" itd, ispred njega je bio samo golman Ekonomca
- Brzaković, za čije ime je tada znao
čitav svijet.
Mladost i manjak reputacije nisu
dozvolile Evelinu da ponese
priznanje najboljeg golmana te godine, iako je statistika bila na
njegovoj strani. Kao i svaki veliki
sportista, Evelin tiho govori o svojim uspjesima. Polica sa peharima
i medaljama nam kaže više od njegovih riječi.
Godine 2008. učestvuje na Evropskom univerzitetskom prvenstvu u poljskom gradu Vroclavu, gdje
su poslije niza dobro odigranih
utakmica u polufinalu izgubili od
reprezentacije Ukrajine poslije
izvođenja penal ruleta. Obzirom da
se Univerzitetska evropska prvenstva odigravaju svake godine, i
slijedeće učestvuje u Podgorici
2009.
Godine 2010. brani boje crnogorske zatave na Svjetskom univerzitetskom prvenstvu u Novom Sadu.
Na svakom od ovih takmičenja Evelin je ostvario zapažene rezultate i
dobijao adekvatna priznanja.
U Univerzitetskom takmičenju
je sa Fakultetom za Sport osvojio četiri titule prvaka. U istom
takmičenju je nastupao i za Studentski dom "Braća Vučinić" iz
Nikšića.
U Prvoj ligi je branio za KMF
"Ozrinići" iz Nikšića, KMF "CD Shop
Mozart" iz Danilovgrada, KMF
"Studentski centar iz Podgorice i
KMF "Nikšić" iz Nikšića.
Trenutno je trener, kapiten i
golman bjelopoljskog futsal kluba
"Bijelo Polje 084" koje se takmiči u
Sjevernoj crnogorskoj regiji.
Pored posla profesora
fizičkog vaspitanja, koji trenutno
radi u Srednjoj Elektro-ekonomskoj
skoli u Bijelom Polju, sve slobodno
vrijeme posvjećuje futsalu.
Emil Kolić
www.bosnjackenovine.com
POLITIKA
ZANIMLJIVOSTI
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
UKRŠTENE RIJEČI
FAHDIN
Dobrotvorno društvo “MERHAMET” u Crnoj Gori
Miodraga Bulatovića 6 - 81000 - Podgorica
PIB: 02869985 | Žiro račun: 530-20450-64
tel/fax: +382 (0) 20 651 427
mob: +382 (0) 69 089 868
[email protected]
Broj 30- januar, 2013.
53
BOŠNJAČKENOVINE
Informativno javno glasilo
ZANIMLJIVOSTI
POLITIKA
DA LI STE ZNALI?
... je kod čovjeka dužina od ručnog zgloba do lakta jednaka dužini stopala?
... Meksiko Siti tone oko 25 centimetara godišnje?
... će crv pantljičara krenuti da jede sebe ako ne nađe drugu hranu?
... je sistem demokratije predstavljen još prije 2.500 godina u Grčkoj u Atini?
... je nemoguće kinuti otvorenih očiju?
... za jedan kilogram meda pčele moraju da posjete 4 miliona cvjetova i pređu put 4 puta duži od zemljinog obima?
... zvuk putuje 3 puta brže kroz vodu nego kroz vazduh?
... je Madrid jedini glavni grad u Evropi koji nije stacioniran na rijeci?
... je fudbal najgledaniji sport na svijetu?
... je lubenica povrće a paradajz voće?
... je količina vremena koje ljudi provedu na putovanju 1,1 sat dnevno?
... srce u prosjeku otkuca 101.000 puta dnevno?
... je zbir brojeva sa suprotnih strana kockice za jamb uvijek 7?
... je najduži rat, takozvani 100-godišnji rat, između Britanije i Francuske u stvari trajao 116 godina i
završio se 1453?
... je u proteklih 40 godina prehrambena industrija imala brži razvoj od razvoja ljudske populacije?
... čovjek u svojim ustima dnevno proizvede 1 litar pljuvačke?
... od 1495. godine nije bilo ni jednog 25-godišnjeg perioda bez nekog rata?
... se ajkule nikada ne razbolijevaju, jer su imune na sve poznate vrste bolesti?
... na Uranu leto i zima traju po 21 godinu?
... dzinovska sipa ima najveće oči na svijetu, a prečnik im je oko 40 centimetara?
... su šanse da se rodite 29. februara prestupne godine 1 prema 1461?
... nasuprot frazi ''znoji se kao svinja'', svinje u stvari ne mogu da se znoje?
... je Vatikan najmanja država na svijetu sa površinom od 0,44 kvadratnih kilometara?
... ljudska glava sadrži 22 kosti?
... u prosjeku čovjek udahne 23.000 puta dnevno?
... se pustinja Sahara širi za 1 kilometar mjesečno?
... u državi Juta, ptice imaju prvenstvo prolaza na svim autoputevima?
... mačke ne osećaju sladak ukus?
... u proseku čovjek izgovori skoro 5.000 riječi dnevno, ipak 80% od toga priča sam sa sobom?
... na američkoj zastavi stoji 13 pruga kao simbol 13 prvobitnih država?
... je preko 70% zemljine kopnene površine opustošeno?
... se u svijetu preko milijardu tranzistora proizvode u svakoj sekundi?
... svaka ptica svakoga dana mora pojesti hranu makar polovine svoje mase da bi prživjela?
... su u drevnoj Kini razbojnicima koji su napadali putnike odsecali noseve?
... zvuk najbrže putuje kroz čvrste predmete, zatim kroz vodu, a najsporije kroz vazduh?
... neki Eskimi koriste frižidere kako bi spriječili potpuno smrzavanje hrane?
... je nojevo oko veće od njegovog mozga?
... su šanse da nekoga udari grom 600.000 prema 1?
... su brodove koji su se pokretali veslima prvi koristili Sumerijanci 3.500 godina p.n.e.?
Pripremio: Adis Pepić
54
www.bosnjackenovine.com
Download

politika - bosnjacka-dijaspora-cg