B IB L IO T E K A
IS K U S T V A
Josip Cazi
URSSJ I RAD
KOMUNISTA
U NJEMU
Ujedinjeni radnički sindikalni savez Jugoslavije
i rad kom unista u njemu 1929-1940
Knjiga druga
RADNIČKE NOVINE
ZAGREB 1978
PREDGOVOR
Prva knjiga Ujedinjeni radnički sindikalni sa­
vez i rad ko m u n ista u n jem u 1929-1934. ko ju su
izdale »R adničke no vin e« 1977. p o d nazivom »S
pu ta reform izm a na p u t klasne borbe« dijeli se u
tri dijela. U u v o d n o m dijelu govori o reform izm u
u kla sn o m radničkom pokretu, počecim a refor­
m izm a u radničkom po kre tu H rvatske, o rascjepu
radničkog pokreta na reform ističko i revolucio­
narno krilo, zatim o stvaranju reform ističke par­
tije i sindikata u Jugoslaviji i reform izm u u m eđu­
narodnom radničkom pokretu. Prvi se dio knjige
o dnosi na stvaranje ilegalnih sindikata i sindikal­
nu po litik u K PJ u doba šestojanuarske diktature;
govori se o zaokretu u politici K PJ p rem a refor­
m ističkim sindikatim a, stvaranju revolucionarne
sindikalne opozicije i pretvaranju reform ističkih
sindikalnih organizacija u organe klasne borbe.
D rugi dio obuhvaća organizacijsko-politički raz­
voj Ujedinjenog radničkog sindikalnog saveza Ju­
goslavije, njegove kongrese, razvitak pokrajinskih
organizacija, su ko b izm eđu ORS-a i URSS-a; go­
vori se o profašističkim režim skim sindikatim a,
nacionalnim i vjerskim udruženjim a m eđu radni­
cima, o poku ša ju obnove Socijaldem okratske
stranke Jugoslavije, radu ko m unista m eđu sindi­
kalno organiziranim ženam a i radničkom om ladi­
n o m u kla sn im radničkim sindikatim a.
Ova druga knjiga prikazuje privredno stanje
zem lje i položaj radnika, kla sn u strukturu, raz­
voj industrije, zanatstva, novčarstva, trgovine,
saobraćaja; govori o krizi i privred n o m oživlja­
vanju, zatim o borbi za sindikalno jedinstvo na
o sn o vi klasne borbe u kojem u je o buhvaćena p o ­
litika Partije za jedinstvo radničke klase p utem
proleterske jedinstvene fronte i N arodne fronte,
te o IV k o n g r e s u URSSJ-a kao platform i za jed in ­
stvo sin d ik a ln o g pokreta. U njoj se govori o dje­
latnosti pokrajinskih sindikalnih odbora URSS-a i
n jih o v im b orbam a i akcijam a, socijalnoj, p o li­
tičkoj, š tra jk a ško j i k u ltu r n o j a k tiv n o s ti URSSa, na lin iji K PJ i o n o v o m rascjepu i zabrani
URSSJ-a.
S ove dvije knjige Ujedinjeni radnički sindikal­
ni savez i rad kom unista u njem u 1929-1940. i ra­
nije objavljene dvije knjige »Građa za povijest sin­
dikalnog pokreta 1917-1920.«i knjigom u tri dijela
»N ezavisni sindikati 1921-1929.« dat je globalni
prikaz klasnih borbi sindikalno organiziranih rad­
nika izm eđu dva rata. Ostaje još da se objavi knjiga
»Razvitak sin d ik a ln ih organizacija u sklopu URSSJ-a« čim e bi se zaokružio rad klasnih sin d ik a l­
n ih organizacija koje su djelovale po d idejnim
utjecajem K o m u n istič ke partije Jugoslavije i k o ­
m u n ista koji su radili u njima.
PRV I
D IO
PR IV R ED N O STAN JE ZEM LJE
I POLOŽAJ RADNIKA
KLASNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA
Prvi popis stanovništva u Jugoslaviji proveden je
31. siječnja 1921. godine. Tada je Kraljevina Srba,
Hrvata i Slovenaca imala 11,984.911 stanovnika.
Drugi popis proveden u Jugoslaviji 10 godina
kasnije, 31. ožujka 1931. godine, utvrdio je da broj
stanovnika iznosi 13,934.038. Stanovnika je 31. pro­
sinca 1938. godine bilo 15,490.000, 1939. godine
15,703.000,
a 1940. godine 15,919.000. Populacioni je
priraštaj bio vrlo velik. U razdoblju od 1921. do 1931.
godine iznosio je 1,949.127 ili 16,5 posto, a u razdoblju
od 1931. do 1939. godine 1,768.962 ili 15,5 posto. To je
uvjetovalo i vrlo visoki porast broja radnika koji je,
zbog nedovoljno razvijenih proizvodnih snaga i ogra­
ničenih mogućnosti njihova zapošljavanja, predstav­
ljao stalni i veliki ekonomski i politički problem.
Godine 1921. na području Kraljevine SHS bilo je
9,215.514 ili 78,9 posto stanovništva koje je živjelo
od poljoprivrede i 2,469.253 ili 21,1 posto stanov­
ništva koje je živjelo od industrije, zanatstva, trgovi­
ne, novčarstva, saobraćaja, javnih službi, slobodnih
zanimanja, vojske i drugog. U najamnom je odnosu
bilo 1,083.908 radnika i službenika, od toga u po­
ljoprivredi 403.017, industriji i zanatstvu 282.306, tr­
govini, novčarstvu i saobraćaju 119,945, u javnim
službama i slobodnim zanimanjima 233.960, te u
drugim zanimanjima 43.680 osoba. Od cjelokupnog
broja činovnika i namještenika bilo je 151.318 m u­
škaraca i 31.076 žena; radnika 309.579 i radnica
43.679. Od 425.996 nadničara i slugu bilo je 277.487
m uškaraca i 148.509 žena.
Od ukupnog broja šegrta bilo je 55.005 dječaka i
4.957 djevojčica. Od kućne posluge bilo je svega
5.146 muškaraca i 60.131 žena. Činovnici i nam ješte­
nici izdržavali su 77.886 m uškaraca i 188.633 žena, a
radnici, nadničari i sluge izdržavali su 176.254 m u­
škaraca i 396.421 žena. Prema tome, ukupan broj
osoba koja su se izdržavala od nadnica i plaća rad­
nika i namještenika iznosio je 1,926.112.
Samostalnih poljoprivrednih proizvođača, zanatli­
ja, trgovaca i slobodnih zanimanja, vlasnika i posloda­
vaca bilo je ukupno 4,946.203, od čega u poljoprivredi
4,445.421, u industriji i zanatstvu 239.785, u trgovini,
novčarstvu i saobraćaju 87.783, u javnim službama i
slobodnim zanimanjima i ostalom 173.214.
Prema popisu stanovništva u 1931. godini od po­
ljoprivrede je živjelo 10,678.565 lica, tj. 76,3 posto
stanovništva ili za 1,455.051 više nego u 1921. godini.
Od industrije, zanatstva, trgovine, novčarstva, sao­
braćaja, javnih službi, slobodnih zanimanja i drugog
živjelo je 23,7 posto stanovništva, odnosno 3,263.703
osoba ili 794.450 osoba više nego u 1921. godini.
Broj zaposlenih u poljoprivredi smanjio se za 2,6
posto u odnosu na ukupno stanovništvo popisano
1921. godine. U najamnom je odnosu bilo ukupno
1,515.616
lica, od čega u poljoprivredi 509.007, u in­
dustriji 476.079, u trgovini, novčarstvu i saobraćaju
178.863, u javnim službama, vojsci i slobodnim zani­
manjima 286.444, u drugim zanimanjima (rentijeri,
umirovljenici) i radnici bez zanimanja 65.023. U od­
nosu na 1921. godinu, u najamnom je odnosu bilo
329.808 osoba više, od čega u poljoprivredi 106.290,
u industriji i zanatstvu 193.773, u trgovini i saobra­
ćaju 58.918, u javnim službama 52.484, u drugim za­
nimanjima 21.353 osobe, u privredi i javnim službama
bilo je zaposleno 287.870 činovnika i namještenika,
496.265 radnika, 574.660 nadničara i slugu, 71.748 šegr­
ta i 64.998 osoba kućne posluge. Ukupno je bilo
1,365.336 izdržavanih osoba, od kojih 393.455 muška­
raca i 871.681 žena. Od najamnog odnosa, nadnica i
plaća, živjelo je, prema tome. 2,860.982 stanovnika, od­
nosno 1,508.185 muškaraca i 1,252.388 žena. Za 10 go­
dina porastao je broj činovnika i namještenika za
105.576, radnika za 143.007, nadničara i slugu za
148.669 i šegrta za 11.765. Smanjen je samo broj osoba
kućne posluge i to za 1000. U istom je razdoblju broj
izdržavanih osoba porastao za 506.142.
7
1
i
354
120
3
132
49
©
Os
Ig
*
2
445
-
S 2
497
363
-
oo B
O
S
fi
a
s
X
3
314
134
167
2.016
2
Iri ^
1.507
p Oj — Oj
§
a
683
2.704
in
$
5
fi
s
8
Oj
a
«>
3
1
-
s
jn
221
- 00 •
š s l
H
II
s
5 t
s |
183
1.868
58
2.735
3
1.403
S3
2
X
7
52
1
279
55
-
"■2
-
2
oo
156
4.180
17
21
«
s
S3
10.830
4.052
2
5.652
1.240
778
18.139
117
4.560
4M
8
-
i
o*
cj
R
$
S S
>o 8 S
<©
3
©$
l
s
s
f«!
1
rn —
1.396
3
2
5
oo
5
93
2.599
§
eg
jS
3.235
3
Hr? m
8
m
s
1
•=
~ S -2
sj
n
3
2
S 2
ri uS
2
8
s
SS
1
1.026
3
m
#
ri
705
1.054
90
3.989
a
2.545
7.526
893
3.107
1
51
56
31
299
3.130
1
s
246
145
125
1.671
963
751
1.520
8
55
56
3
3
548
1.908
s
21.872
Radnici
JS I
0
a
i
N
3
490
334
M
“
13.368
&
<*
lic a
i
1|
fi
9
3 (£
^ c«
•g. -g -S
Si
£3
o
2
^i
s li
<
&
Sž
%>
L ltJ f l
J I!
" 5 ’Up £a
J
I I
s. S C V.3, s,
:c* 6 -g .g f f
š
f l l š
|
i ifli J U1, lili i
iiiiiliililliiilJlll
280
189
UC
- poligrafski i umjetni-
ODNOSU RADNICI, NAMJEŠTENICI, ČINOVNICI 1921. GODINE
iS S S
ri ol -1 2
SlOt
088
LICA U NAJAMNOM
|
<N
3X
i
8
m —i
*>
s i
*g
5
*TJ
8
283
1.087
s
2
*1
ML
89
6fr
901
s
■
S5
2
$
2.252
<vl
&
jj3
9
Statistički godišnjak
m?'?)lcl. .
i namještenici
1929, Beograd
j **
Radnlcl
o
1932, str.
j
Nadničari i sluge
Šegrti
Noćna posluga
Od činovnika
i namještenika
Od radnika,
nadničara i slugu
Si
1 1
i
■*
Si
ov
-2 ©
1.212
i
348
4.089
g
3
s
118
1.511
1
5
1.280
122
2.458
tn
=
S
" gg
2
i
40
24
P
1.356
3.801
3
Oj
1.471
i ^
2
-
1
|
fi*
|
s
2
|
»=
S
3
P
-
S
a
|
167.018
2
2
r'
2
§
*■
1
2
a
§
>o
1
i
£
-
<?
i
r^>
3
2
3 5
1
S
1.967
s
901
5.178
5
1
5
oJ
5>
2
22 |
—
Š
8
3 1
i
>d
5
3
133
606
2.836
1
5
1
o
r-
Oj
3
S
2
<o
Si
<3
i
00
3S
2
a
3
1
i
1.193
3.508
1.113
3.445
* £
-
£
&
4
S
£
1
1
i g i
s s, o i
5
85
i
? !
Š 3 §
uO 'S. cd
m 5 *s JS ■> S 2 ^j fl
i
n% iE?
e 5 i«
21
o '-
f« —
i l- lu
I- IC I■"
f
-
=
I
•s
—
*
2.416
21.573
o
2
2.208
E
-
2
156
-
*
-
7.133
E
p
a
*
4.357
>o
2
285.411
-
E
K
-
325
3.414
co
2
1.634
E
•
i
2.327
-
o!
1.192
»
3
4.023
-
1
3
2.994
2
166
E
149
O "
A. PO U O PR IV l REDA, $UMARSTVO 1 RIBARSTVO
10
s
1
5.872
i
1.405
5
109 U
(NAJAMNOM) ODNOSU RADNICI NAMJEŠTENICI ČINOVNICI 1931 GODINE
2
!o
Tf
2
co
69SI
LICA U RADNOM
E
S
O
li
s *
£ E
8
©
a
8
%
©
§
ro
2.850
Oj
5
s
3.867
I s| §
5
s
1.087
«*>
119.937
2
s
4.785
E
1
|
1.477
i sa |
*1
I a š =
I
I-;-:
i
i
1
lili
f
fo fl/U
^—:P
'C -<c -*
o
” I
E
PS
s
, lHl s sI l «
E. DRUGA
ZANIMANJA,
BEZ ZANIMANJA I BEZ
OZNAKE ZANIMANJA
118.508
18.972
Javna služba i slo b o d n a
z an im anja
Vojska i m o rn a ric a
1
111
III
25.673
| |
S
2.016
2.016
|
| |
£
84.651
9.521
75.130
to
s $
?
1
a s a
8£ £1'
1
2
r
63.874
19.195
693
10.433
811
18
a
197.445
141.053
11.351
60.906
4:185
2
377.110
152.404
19.888
11.364
73.464
4.077
33.791
13.048
2.287
1.987
543
42330
11.587
9.856
1.731
41.846
57.443
££
60.905
5
1.907
94.949
41.415
17.322
a s
435.360
8
4.252
226
42
74
2
i
51.696
•
15
8.446
8.461
'
721
35
262
££ 1
S —
i
236.174
4.252
5
11.766
I
Jn
4.501
400
9.931
§
9 S10I
^
137.480
35
4.508
15
2.907
2
D. JAVNA SLU2BA, SLO­
BODNA ZANIMANJA I
VOJSKA
I
14.832
s
28.524
107
24.318
1 Is §
4.820
S |
660'S
=
2
52.949
a
10.355
10.196
46.020
jt
160S9
if
66.571
II
8101
II
I
8 -J
8901
8901
E
?
C. TRGOVINA, KREDIT
SAOBRAĆAJ
6
o<
15
I
1O J .a^
i l
p i m
as
i l i |H
ilillsiflll
l i i i
SAMOSTALNI PROIZVOĐAČI POSLODAVCI I VLASNICI U 1931 GODINI
Lica koja zarađuju
OBLAST ZANIMANJA
Vlasnici i zakupe,
m
Pomoćni članovi porodice
ž
m
ž
Izdržavana lica
m
ž
A. POLJOPRIVREDA. ŠUMARSTVO I RIBAR­
STVO
1,571.342
198.606
1348.521
1.491.401
1379.423
2301323
Poljoprivreda i stočarstvo
Pčelarstvo, svilarstvo i ribogojstvo
Ribolov
Šumarstvo, ugljenarstvo i lov
1,567.679
298
3.027
338
198.606
8
22
8
1347.710
21
738
52
1,491.364
9
10
18
1377.039
135
1.993
256
2,795.622
368
4.990
543
190.326
34.851
11.470
4.276
126.888
306.172
75
29.656
2
97
2.739
311
40
20.238
91
47.175
9.962
3.149
22.710
2.802
3.541
51.510
251
24.007
44
71
329
34
4.888
23.343
U
1.046
393
254
1.579
130
302
1.917
8
2.007
10
14
1.365
6
314
450
3
213
5.661
2.043
14.473
1.776
2.601
34.198
162
16.887
14348
5.185
32.849
4363
6372
82.196
403
41.893
658
19.953
1.398
20.260
394
33
136
167
4.621
29
57
428
41
1.609
6
7
2
14
1366
1
372
13.093
697
14.376
271
1.061
31.455
1.853
36.479
649
B. INDUSTRIJA I ZANATI
Rudarstvo i topioniStvo
Industrija i zanati kovina (metala)
Fabrik. strojeva (maSina) alata i instmmeIndustrija i zanati kamena, zemlje i stakla
Industrija i zanati drveta i kosti
Industrija i zanati kože, čekinja i rogova
Tekstilna industrija i zanati
Industrija i zanati odijevanja
Industrija i zanati papira (nartije)
Industrija i zanati hrane
Hemijska industrija i zanati, proizvodnja i
prenoSenje mehaničke snage
Građevinski zanati
Poligrafski i umetnički zanati
Gostioničarski zanat
Ostali nedovoljno označeni zanati
C. TRGOVINA, KREDIT I SAOBRAĆAJ
76.328
9.506
5.898
1.744
52.559
128.640
62.362
191
13.775
9.396
5
105
5.500
22
376
1.741
Novčani zavodi
Saobraćaj
43.845
146
8368
107.855
362
20.423
D. JAVNA SLUŽBA, SLOBODNA
ZANIMANJA I VOJSKA
14.857
4.388
64
17
7.651
19.427
14.857
4.388
64
17
7.651
19.427
112.135
111.389
26
33
38.686
96.738
1.014
12.682
1.725
3.076
54.972
69.408
32.890
86339
50.075
19.762
22
27
6.074
9.537
26
33
4.049
7.096
1.964.988
358.740
1365.979
1,497.471
1305.207
3352300
Javna služba i slobodna zanimanja
Vojska i mornarica
E. DRUGA ZANIMANJA, BEZ ZANIMANJA I
BEZ OZNAKE ZANIMANJA
Samostalno vrSenje domaće službe
Nadničari i radnici bez oznake posla
Rentijeri i penzioneri
Lica izdržavana u zavodima i đaci
smeSteni van svojih porodica
Ostala zanimanja, bez zanimanja
i nepoznata zanimanja
UKUPNO
3
Statistički godišnjak 1937, Beograd 1938, str. 60-61.
Samostalnih poljoprivrednih proizvođača, kapi­
talista, zanatlija, trgovaca, bankara, ljudi slobodnih
zanimanja, vlasnika sredstava za proizvodnju i po­
slodavaca bilo je ukupno 5,187.178, tj. za 240.975
više nego u 1921. godini. Od toga je u poljoprivredi,
šumarstvu i ribarstvu bilo 4,609.870 posjednika i zakupaca, što je 164.449 više u odnosu na 1921. godi­
nu. U industriji i zanatstvu bilo je 239.923 industri­
jalaca i zanatlija, dakle, za 138 više nego 1921. godi­
ne. U trgovini, novčarstvu i saobraćaju bilo je 93.476
osoba što znači da se njihov broj povećao za 5 693
osoba; u javnim službama, slobodnim zanimanjima,
rentijera, umirovljenika i drugih bilo je 242.889 ili
više za 69.675 nego u 1921. godini.
12
Po rezultatim a popisa, u 1938-1939. godini uku­
pan broj aktivnog, s osobnim prim anjim a, i izdrža­
vanog stanovništva iznosio je 15,703.000. Od poljo­
privrede je živjelo 11,777.250, odnosno 1,098.685 više
nego u 1931. godini. Zaposlenih u poljoprivredi, sto­
čarstvu, ribarstvu i šum arstvu bilo je 1939. godine
5,700.000, tj. 601.112 više nego 1931. godine. U nepoljoprivrednim sektorim a aktivnih je poslodavaca i
radnika bilo 1,705.171, što je za 121.446 osoba više
nego 1921. godine. Od 1921. do 1939. godine udio
poljoprivrednog stanovništva u ukupnom stanov­
ništvu sm anjio se sa 80,4 posto na 75 posto, odno­
sno za 5,4 posto.
UKUPNO ZAPOSLENE OSOBE PREMA OSNOVNIM ZANIMANJIMA 1939. GODINE
G odina 1921
G odina 1931
O blast z anim anja
broj
Poljoprivreda, sto č arstv o , šu m a rstv o i
rib arstv o
%
broj
G odina 1939
%
broj
%
4 848 438
80,4
5 098 888
763
5 7 0 0 000
75
In d u strija i o b rt
522 091
86
717 002
10.7
799 455
113
Trgovina, kred it, p ro m e t
207 728
3.4
272 349
4.1
284 604
43
Ja vna služba i slo b o d n a z an im an ja
245 942
4,1
305 770
4.6
319519
43
D ruga z an im a n ja (re n tije ri, u m iro v ljen i­
ci, ra d n ic i b ez n azn a k e p o sla) i o so b e
bez zanim a nja
UKUPNO
208 912
3.5
288 606
43
301 593
43
6 033 111
100
6 682 615
100
7 405271
100
Prema različitim izvorima i podacima iz
1938/1939. godine vidljivo je da se broj industrijala­
ca, kapitalista, zanatlija, trgovaca i drugih posloda­
vaca, u proteklih osam godina, uslijed duge privred­
ne krize, nije povećao. On je otprilike ostao na ra­
zini iz 1931. godine. Tada ih je, zajedno sa članovima
obitelji, bilo 577.308. To znači da se porast u nepoIjoprivrednom sektoru u 1939. godini odnosio samo
na radnike i namještenike. To dokazuje i izvještaj
Središnjeg ureda za osiguranje radnika, po kojemu
je krajem 1931. godine bilo 536.519 osiguranika, a kra­
jem 1939. godine 721.023, tj. 184.504 više. Iz izvještaja
Glavne bratinske blagajne vidi se d a je koncem 1931.
godine bilo osigurano 45.056 radnika, a koncem 1937.
godine 62.220 ili 17.246 osiguranika više.
Prem a izvještaju Bolesničkog fonda državnog sa­
obraćajnog osoblja bilo je u 1931. godini 76.058 služ­
benika, krajem 1937. godine 79.674, a krajem 1939.
godine 84.337 članova, što znači 4 633 više. Državnih
činovnika, zvaničnika, dnevničara, služitelja i služ­
benika vojnog reda u 1932/1933. budžetskoj godini,
bilo je 186.737, a u 1935/1936. godini 208.277 ili više
za 11.540. Tom broju treba još dodati 24.404 službe­
nika na banovinskim i 21.750 službenika plaćanih iz
općinskih budžeta. Pored toga, znatno je povećan
broj građana koji su radili u slobodnim zanimanjima,
advokata i javnih bilježnika, a time i njihovih službeni­
ka. Sva ta četiri izvora pokazuju da se od 1931. godine
do 1939. godine broj zaposlenih u najamnom odnosu
povećao za najmanje 217.423 osoba.
U 1939. godini bilo je zaposleno 1,752.084 radni­
ka i službenika. Izdržavanih osoba bilo je 1,576.875.
Ukupno je od radničkih i službeničkih nadnica i
plaća živjelo 3,728.959 osoba. U privredi i javnim
službama radilo je 227.687 osoba više nego u 1931.
godini. Najveći dio novog radno sposobnog stanov­
ništva nije mogao dobiti posao u industriji, zana­
tstvu i trgovini. Zbog toga je bio prinuđen ostati u
poljoprivredi. Otud je najviše problema sa zapošlja­
vanjem bilo upravo među seoskim stanovništvom.
RADNICI I SLUŽBENICI U RADNOM ODNOSU U 1939. GODINI
G o d in a
1921.
G odina
1931.
O blast z an im a n ja
G odina
1939.
više u o dnosu
na 1931.
1
2
3
4
P oljo p riv re d a, šu m a rstv o i rib a rstv o
403.017
509.007
615.297
106.290
In d u strija i zan a tstv o
282.306
476.079
558.515
82.445
T rgovina, k re d it i sa o b ra ća j
U 9.945
178.863
191.088
12.225
Ja v n a služba, vo jsk a i slo b o d n a zan im a n ja
233.960
286.444
309.183
13.749
D ruga zanim a nja , ra d n ic i b ez n a zn a k e p o sla i o so b e
bez z an im a n ja
UKUPNO
43.680
65.023
77.991
12.978
1.083.908
1315.616
1,752.084
222.687
13
Pritisak nezaposlenih radnika na postojeća rad­
na mjesta bio je sve veći. U 1931. su godini posao
tražili 272.974 osobe, u 1938. godini 860.345, a u
1939. godini 942.684. Iz svega Sto smo do sada izni­
jeli vidi se da je između dva svjetska rata Kraljevina
SHS, odnosno od 1929. godine Jugoslavija, ostala ti­
pično poljoprivredna zemlja. Odnos zaposlenosti iz­
među industrije i poljoprivrede određivao je struk­
turu zanimanja stanovništva, a razvitak kapitalizma
trebao je mijenjati strukturu zaposlenosti. U razdo­
blju od 1921-1941. godine više od 3/4 ukupno zapo­
slenog stanovništva radilo je u poljoprivredi, a oko
1/4 u svim ostalim zanimanjima. U ovom dvadese­
togodišnjem razdoblju ni struktura zaposlenosti ug­
lavnom se nije mijenjala. Gustoća naseljenosti sta­
novništva u odnosu na obradivu površinu bila je
vrlo visoka. Tako su 1921. godine bila 93 stanovnika
na 100 ha poljoprivredne obradive površine, 1931.
godine 101, a u 1939. godini 108 stanovnika. Ako se
stanje i 921. godine označi s indeksom 100, obradive
poljoprivredne površine iznosile su 1931. godine
125.2, a 1939. godine 132,5; oranice u 1931. godini
112.2, a u 1939. godini 121,5; livade 119 i 122,2, a paš­
njaci 164 i 168. U odnosu na ukupni priraštaj sta­
novništva, ukupno povećanje obradivih površina je
zaostajalo. Porast domaćinstava u poljoprivredi bio
je veći od porasta oranica. Na to ukazuju i dijeljenja
i usitnjavanja seoskih gospodarstava. Sve veći broj
seljaka odlazi u poljoprivredne radnike i nadničare.
Tu treba ubrojiti i 158.904 gospodarstva do 0,5 ha
zemlje i 175.532 gospodarstva do jednog ha zemlje.
Očito je da je ta veličina gospodarstava bila nedo­
voljna za ishranu jednog domaćinstva. Obično su je­
dan ili dva člana takva dom aćinstva radili u
nepoljoprivrednim djelatnostima, u industriji, saob­
raćaju, građevinarstvu, kao nekvalificirani ili pri­
učeni radnici, a stanovali su i dalje u seoskom do­
maćinstvu. Malo gospodarstvo obično su ostale ob­
rađivati žene, stari roditelji ili djeca. U 1931. godini
185.000 domaćinstava imalo je zemljišni posjed, a
1939. godine 500.000 dom aćinstava imalo je stalno
zaposlene osobe izvan poljoprivrede.
Struktura je nacionalnog dohotka na temelju ci­
jena iz 1938. godine bila 1939. godine slijedeća:
- poljoprivreda 46,1;
- industrija 21,1;
- ostale djelatnosti 32,8.
Udio poljoprivrede u stvaranju nacionalnog do­
hotka nije odgovarao broju stanovnika zaposlenih u
ovom dijelu privrede, što je bio rezultat velikog bro­
ja neproduktivnog stanovništva, tehničke zaostalo­
sti, velike usitnjenosti posjeda i niske produktivno­
sti rada. Prosječnom priraštaju stanovništva od 1,5
posto godišnje, odgovarala je prosječna stopa rasta
nacionalnog dohotka do 1939. godine od 2,1 posto.
Udio industrije u nacionalnom dohotku od 1921-1938. godine povećao se za samo pet posto.
Porast se gradskog i nepoljoprivrednog stanov­
ništva odvijao sporo. U 151 gradu do 10.000 stanov­
nika živjelo je 1921. godine 431.000 stanovnika, a
1931.
svega 458.000 stanovnika U 78 gradova sa
10.000-50.000 stanovnika živjelo je 1921. godine
988.000, a 1931. godine 1,118.000 stanovnika. U 12
gradova s više od 50.000 stanovnika živjelo je 1921.
godine 622.000, a 1931. godine 959.000 stanovnika U
ukupno 241 gradu živjelo je 1921. godine 2,081.000,
a 1931. 2,535.000 stanovnika. Ako se uzme u obzir da
je 1931. godine bilo na području sadašnje SFRJ
3,401.000
nepoljoprivrednog stanovništva (a na pod­
ručju Kraljevine Jugoslavije 3,264.000) dobivamo da
je 866.000 (ili 728.000 u Kraljevini Jugoslaviji) sta­
novnika nepoljoprivrednih zanimanja živjelo na
selu i u tvorničkim naseljima. Svi su se gradovi u
razdoblju od 1921-1939. godine povećali prosječno
za 25.200 stanovnika godišnje. Godine 1921. gradsko
je stanovništvo činilo 16,6 posto ukupnog stanov­
ništva, 1931. godine 17,5 posto, a 1940. godine 19,8
posto. Može se reći da se urbanizacija stanovništva
predratne odnosno m eđuratne Jugoslavije odvijala
sporo i da je Jugoslavija bila jedna od najm anje u r­
baniziranih zemalja u Evropi.1
1 Usp. S tatistič k i g o d išn jak 1929, knj. I, B e o g rad 1932;
isto, 1930, knj. II, n a i mj. 1933; isto, 1931, knj. III, n a i mj.
1934; isto. 1932, knj. IV, n a i m j. 1934; isto, 1933, knj. V, na
i m j. 1936; isto, 1934-1935, knj. VI, n a i mj. 1936; isto, 1936,
knj. VII, n a i mj. 1937; isto, 1937, knj. VIII, n a i m j. 1938; isto,
1938-1939, knj. IX, n a i mj. 1939.
D. B rezn ik, S tru k tu ra i p ro jek c ije sta n o v n ištv a . B e o­
g ra d 1958; M. M a cu ra, S tan o v n iš tv o k a o č in ilac p riv re d n o g
razv oja Ju g o slav ije, B e o g ra d 1958; S. K u k o le ča , A naliza p r i­
v re d e Ju go slav ije p r e d d ru g i sv e tsk i rat; V. S tip etić, N eka
p ita n ja m ijen ja n ja so c ija ln o -e k o n o m sk e s tr u k tu r e sta n o v ­
n ištv a, E ko n o m ist, 3/1961; M. M irković, U vod u e k o n o m ik u
FNRJ, Z ag re b 1959; Z. Pjanić, P ro b le m sta n o v n ištv a u e k o ­
n o m sk o j te o riji, B e o g rad 1957; V. S im eu n o v ić, R a d n i k o n ­
tin g e n t sta n o v n ištv a , J u g o sla ven ski pregled, 2/1966.
o Či n o v n i c i m a
Državni činovnici
U neproizvodne radnike koji žive od dobiti ubra­
jao je Karl Marx u kapitalističkom društvu državne
činovnike, vojnike, svećenstvo, suce, advokate i nji­
ma slična zanimanja. Prema popisu stanovništva u
Kraljevini SHS 1921. godine bila su u javnoj službi,
14
slobodnim zanim anjim a i vojsci 96.824 m uškaraca
i 21.194 žene. Prem a popisu iz 1931. godine zapo­
slenih u javnim službam a, slobodnim zanim anji­
m a i vojsci bilo je 137.480 m uškaraca i 35.305
žena. Prem a službenim podacim a statističkih go­
dišnjaka njihovo kretanje kroz nekoliko godina
bilo je ovako:
Javni službenici građanskog 1 vojnog reda
čaru 7 320 ili mjesečno 610 dinara. Pored plaće ima
li su 104.802 činovnika, zvaničnika i služitelja osob
ne obiteljske i posebne dodatke u iznosu od
U kupno
1,944,747.000 dinara. U prosjeku to je iznosilo 18.556
godišnje ili 1 546 dinara mjesečno. Prema tome, pro­
1932/33
135689
51048
186737
sječna mjesečna plaća činovnika iznosila je 4 197 di­
1933/34
157063
50040
207103
nara, zvaničnika 2 766 dinara, služitelja 2 084 dinara
1934/35
155527
49569
205096
i dnevničara 610 dinara.
1935/36
158685
49569
208253
Državni su službenici bili razvrstani na činovni­
ke, zvaničnike (podčinovnici) i služitelje. Njihove
U 1932/1933. godini činovnika u grupi od I-X
prihode sačinjavali su plaća, položajni dodatak,
bilo je 46.532, činovničkih pripravnika VIII-X
osobni i obiteljski dodaci. Položajnih grupa, katego­
16.889, zvaničnika I—III 32.829, služitelja I—II 8 552,
rija, bilo je za činovnike deset (I-X), za zvaničnike
kontraktualnih (ugovornih) honorarnih i dnevničatri (I—III), a za služitelje dvije (I—
II). Napredovanje u
ra 28.470, nerazvrstanog osoblja 2 395. Dakle, služ­
narednu grupu (kategoriju) bilo je vezano uz zapo­
benika građanskog reda bilo je ukupno 135.689.
šljavanje na upražnjena mjesta. Činovnički priprav­
Službenika vojnog reda bilo je: oficira i vojnih či­
nici (praktikanti) mogli su biti imenovani za činov­
novnika 9 829; podoficira, kaplara i žandara 41.219;
nike samo ako je sistematizirani položaj bio slobo­
ukupno 51.048. Ukupno službenika građanskog i
dan. Praktikant je morao ostati najmanje tri godine.
vojnog reda bilo je 186.737.2
Svaki praktikant morao je položiti državni ispit. U
Mjesečne plaće državnih i samoupravnih službe­
okviru pojedine kategorije svake službovne godine
nika bile su veće za 3,2 posto u 1930. godini u odno­
ostvarivalo se i izvjesno poboljšanje, a poslije tri go­
dine prijelaz u iduću kategoriju položajne plaće.
su na ostalu privredu za 3,2 posto u 1935. godini i za
Najniža plaća činovnika bila je 475 dinara mjesečno
2,8 posto u 1938. godini. Nominalni indeksi mjeseč­
u desetoj položajnoj klasi. Najveća plaća mjesečno u
nih plaća na bazi 1914. godine = 100 javnih službe­
prvoj položajnoj klasi iznosila je 4 000 dinara. Doda­
nika (državnih i samoupravnih) kretale su se ovako:
ci su se kretali od 200 dinara mjesečno u desetoj
klasi do 3 500 u prvoj klasi. Osobni dodatak na sku­
In d ek s
G odina i m jesec Pro sje č n a m je se čn a p laća
poću ravnao se po mjestu službovanja, a postojala
su tri razreda. U desetom su položajnom razredu
1914.
290,05
100
prem a mjestima stanovanja ti dodaci mogli su izno­
1007
1929. XII
2920,65
siti 750, 850 i 1 000 dinara. U prvom položajnom raz­
1007
2920,65
1930. XII
redu dodatak na skupoću iznosio je 1 500 dinara u
805
2535,39
1931. XII
svim mjestima.
729
2116,28
1932. XII
Većina činovnika iz položajnog razreda od VI do
2106,79
726
1933. X II
X imali su prosječne plaće s periodskim povišica­
724
2098,99
1934. XII
ma, položajnim dodacima i dodacima na skupoću
1962,99
678
1935. XII
671
1947,87
od 1 275 do 2 450 dinara. Ukupna primanja viših či­
1936. XII
701
2033,49
1937. X II
novnika, tj. onih u I, II i III položajnom razredu kre­
701
2033,49
1938. XII
tala su se od 4 940 do 7 500 dinara. Prema tome, naj­
niža plaća državnog činovnika u X položajnoj grupi
iznosila je 1 100 dinara, u II položajnoj grupi 6 850
U godinama 1929/30. redovne su plaće ukupnog
dinara, činovnika u I položajnoj grupi 7 500 dinara.
broja zaposlenih, tj. 128.879 osoba iznosile u prosje­
Ili, najviša činovnička plaća bila je za 6,8 puta veća
ku 12.213 godišnje, a razni dodaci 16.021. Za razdo­
od najniže. Viši činovnici pored visokih plaća pri­
blje 1931/32. redovne plaće ukupnog broja držav­
mali su razne tantijeme, renumeracije i druge na­
nih činovnika, tj. 154.471 osobe iznosile su u prosje­
grade za vršenje svoje dužnosti, tako da su se ukup­
ku godišnje 11537,09, a dodaci 16719,8 dinara. U go­
na primanja najviših činovnika kretala i do 10.000
dinam a 1932/33. ukupna godišnja plaća 46.532 či­
dinara.
novnika i 16.889 činovničkih pripravnika iznosila je
činovnici s visokom školskom spremom počinja­
2,053,512.000 dinara ili 31.816 po činovniku, što je li su svoju karijeru s osmim položajnim razredom,
mjesečno iznosilo 2 651 dinar. Godišnja plaća 32.829
sa srednjoškolskom spremom s devetim, s nepotpu­
činovnika iznosila je 442,087.000 dinara. Po jednom
nom srednjoškolskom spremom s desetim razre­
zvaničniku to je iznosilo godišnje 13.466 ili mjeseč­
dom. Jedino su činovnici s visokom školskom spre­
no 1 220 dinara. Godišnja plaća 8 552 služitelja izno­
mom mogli doći u I-IV razred.
sila je 55,215.000 ili 6 459 godišnje, odnosno 538 mje­
Podčinovnici su bili svrstani u tri grupe i imali
sečno. Dnevničara je bilo 24.226 s godišnjom ukup­
su ova primanja: plaća u trećoj grupi iznosila je 280
nom plaćom 177,346.000 dinara. Po jednom dnevnidin., dodatak na skupoću 875, 750 i 700 din. Druga
grupa: plaća je iznosila 440 din., dodatak 900, 775 i
2 Statistič k i g o d išn jak 1930, str. 452-453; 1932, str.
725 din. U prvoj grupi plaća je iznosila 600 din., doG odina
slu žb en ik a
građ a n sk o g red a
služb en ik a
vojnog red a
460-467; 1934-1935, str. 448-449.
15
datak 925, 900 i 700 dinara. Plaća poslužitelja u p r­
voj grupi iznosila je 245 din. i dodatak 675, 625 i 600
din. Plaća u drugoj grupi bila je 425 din., a dodatak
700, 650 i 600 dinara. Obiteljski dodaci na ženu i
svako dijete iznosili su po 150 dinara.
Pravo na mirovinu stjecalo se nakon deset godi­
na službe i ona je tada iznosila 50 posto od plaće. Za
svako daljnje pola godine povisivao se iznos mirovi­
ne za 0,90 posto. Ako je činovnik umirovljen prije
navršene pedesete godine života ili prije ispunjenja
30 godišnje službe, povišenje mirovine iznosilo je
polugodišnje prem a godinam a službe i starosti iz­
među 0,50 i 0,85 posto. Od dodatka na položaj u mi­
rovinu se unosilo 50 posto poslije navršenih 20 go­
dina službe, a 95 posto po navršenju službe koja je
trajala više od 30 godina. Osobni skuparinski doda­
tak za umirovljenike iznosio je 450 do 550 dinara za
činovnike, a za podčinovnike i poslužitelje 300 do
400 dinara. Svaki činovnik bio je obavezan uredno
uplaćivati pet posto za penzioni fond. Poslije peto­
godišnjeg uplaćivanja penziona renta je za svakog
neopskrbljenog člana iznosila 25 din., za dvoje 35,
za troje 45, a za petoro i više od 55 posto penzionih
primanja državnog činovnika. Ova obiteljska pen­
ziona renta povisuje se državnim činovnicima s p ra­
vom na penziju, koji imaju 30. godišnje službovanje
na 55, 65, 70 i 85 posto od primanja.
Pitanje dopusta nije bilo jednoobrazno regulira­
no. Poslije 25 godina službovanja činovnici u prve
tri kategorije imali su pravo na šestotjedni dopust,
a ostali na 10 do 40 dana. Podčinovnicima i služiteljima pripadao je dopust od osam do najviše 30
dana poslije 25 godina službovanja.
Državni činovnici stjecali su pravo na prim anja
u višoj kategoriji istom godinu dana nakon napre­
dovanja u tu kategoriju. Mirovina nije mogla ni u
kom slučaju iznositi više od 95 posto prim anja koje
je činovnik imao za vrijeme službe.
Državni su službenici i namještenici uslijed eksploatatorskog društvenog sistem a bili u *stvari u
službi klasnih interesa kapitalista i oruđe u rukam a
kapitalističke države. Državni službenici nisu imali
pravo da se za zaštitu svojih klasnih interesa sindi­
kalno organiziraju. To je otežavalo njihovu borbu,
stvaralo podvojenost m eđu njima i stavljalo ih u
punu zavisnost o njihovim poslodavcima. Zakon o
činovnicima, prem a pisanju radničke štam pe, odu­
zeo je pravo činovništvu na slobodu mišljenja i go­
vora. Po njemu nije mogao postati niti biti državni
službenik onaj tko je podržavao zahtjeve za prav­
nom promjenom državnog poretka. Državni službe­
nik nije mogao sazivati javne partijske i političke
zborove niti sudjelovati na njima; nije mogao aktiv­
no organizirati i predstavljati političke stranke i
grupe. Službeniku nije bilo dopušteno biti članom
udruženja čiji se ciljevi protive interesim a države.
Isto tako nije mu bilo dozvoljeno sudjelovati u po­
kretim a koji dovode ili mogu dovesti do kočenja i
obustavljanja rada u službi. Tim zakonom oduzelo
se državnim činovnicima i službenicima ne samo
16
njihovo pravo na političko uvjerenje, već i pravo na
ekonom sku borbu za poboljšanje njihova položaja,
osobito pravo štrajka.
Javni nam ještenici su u svojim takozvanim staleškim organizacijama bili udruženi po školskim
kvalifikacijama, odnosno po činovničkim kategorija­
ma. Tako su fakultetski obrazovani činovnici nastu­
pali svojedobno kao zasebna organizacija, učitelji
narodnih osnovnih škola kao zasebna organizacija
itd. Razvijenost organizacija i nesolidam ost u orga­
nizacijskom pitanju javnih službenika tum ačila se i
egoizmom krugova iz viših kategorija činovničkog
kadra. Pitanje radnog vrem ena i pitanje reguliranja
plaća, kao i uređivanje ostalih radnih odnosa koji
involviraju u sebi akcije u pravcu izgrađivanja i do­
nošenja potrebnog socijalnog zaštitnog zakonodav­
stva, nisu u udruženju državnih činovnika bili pri­
sutni da ih se ne bi okarakteriziralo klasnom orga­
nizacijom.
Nagrađivanje i napredovanje službenika vršilo se
na osnovi godina provedenih u službi i na osnovi
školskih kvalifikacija. Službenici nisu nagrađivani,
niti su mogli napredovati prem a sposobnostim a,
nego po formalno ispunjenim uvjetima. Samo je
manji broj službenika na višim položajima redovno
napredovao. U praksi, pak, veliki broj nižih i srednih službenika ostajali su u jednoj grupi po nekoli­
ko godina. Poznati su slučajevi da se mnogi koji su
ulazili u državnu službu nisu makli od zvanja dnev­
ničara po deset i više godina. Više grupe dobijali su
sam o politički pristalice pojedinih političkih grupa
koje su bile u vladi, a rijetko službenici koji su to
svojim radom , sposobnošću i stručnošću zaslužili.
Prosječna zarada svih službenika pala je 1931.
godine, prem a 1929. godini za 13 posto, 1932. za 27,5
posto, 1933. za 27,9 posto i 1934. godine za 28,5 po­
sto.3 Ako se uzm e da su u ovaj prosjek ulazili i služ­
benici koji su imali najveće plaće, onda je stvarni
položaj nižih i srednjih službenika u staroj Jugosla­
viji bio još gori.
U razdoblju od 1930. do 1934. godine ostao je bez
posla znatan broj činovnika. Prem a riječima tadaš­
njeg m inistra socijalne politike Dragjše Cvetkovića,
do 1937. godine porastao je broj nezaposlenih či­
novnika na 9 000. Nezaposlenost i nesiguran položaj
službenika koji je zavisio o pojedinim političkim
grupama, učinili su da su se službenici hvatali prvog
posla do kojeg su u državnoj službi mogli doći, pri­
hvaćajući teške uvjete rada i razna ponižavanja. Ra­
dili su često poslove koji im nisu odgovarali ni po
školskoj sprem i ni po stručnim sposobnostim a i
sklonostima, a na tim poslovima su ostajali do kraja
života, bez volje i ljubavi prem a radu. Tanak gornji
sloj službenika na najvišim položajima bio je ko­
rum piran i birokratiziran, potpuno u službi vladajućeg režima. Oni su u većini slučajeva bili ti koji su
šikanirali, mučili i gonili srednje i niže službenike i
stvarali od njih pse čuvare kapitalističkih interesa.
3 N a ro d n o blagostanje, 10. V III 1935.
Osobito su u tešku položaju bile žene službenice
koje nisu imale ista prava kao muškarci. Njima nisu
bile dostupne sve službe. Njihov je broj ograniča­
van i one nisu mogle napredovati u službi na više i
odgovornije poslove. U PTT struci moglo se primati
samo 25 posto žena. a ni ovaj propis nije poštivan i
žene nisu bile u tolikom postotku uposlene. One
žene koje su uspjele da uđu u državnu službu dobi­
vale su najteža mjesta, a godinama su radile kao
dnevničarke.
Ovakvu položaju javnih službenika pridonosila
je država kao poslodavac, koja je uvijek nastojala da
na svojim namještenicima osigura višak ili uravno­
teženost svoga budžeta. Redukcija radnika provodi­
la se u svim strukama. Provođenje službene stalno­
sti koja je bila predviđena Zakonom o činovnicima
građanskog reda odgađalo se neprestano. Oni služ­
benici i namještenici koji su bili svjesni svojih klas­
nih interesa i vodili upornu borbu protiv kapitalis­
tičkog izrabljivanja bili su od svih nadležnih maltre­
tirani, gonjeni i zatvarani. Oni su bili čak i za najma­
nju neposlušnost tadašnjem režimu otpuštani iz d r­
žavne službe. Otuda veliki strah za osobni položaj i
opstanak.
Zatajila je sprem nost javnih namještenika da se
sindikalno organiziraju i vode borbu u cilju unapre­
đenja svoga ekonomskog i socijalnog položaja. Po­
što u svojim vlastitim redovima nisu imali organizi­
ranu samozaštitu, a sa svoje strane nisu pridonosili
njenom stvaranju, mnogi su od njih prem a potrebi
mijenjali svoja politička uvjerenja, upisujući se u
političke partije onako kako su se one mijenjale na
vlasti. Očito je da su javni namještenici bili svjesni
suprotnosti između svoga položaja i države kao po­
slodavca, ali su ih htjeli rješavati samo u okviru i
granicam a društvenog položaja svoga staleža. Otuda
njihova težnja i orijentacija prem a udruženjima
koja naglašavaju njihov posebni, staleški karakter.
U takvim se udruženjim a njihov položaj sm atrao so­
cijalno višim i vrednijim od socijalnog položaja rad­
nika i privatnih namještenika. Državni službenici i
namještenici vjerovali su da za njih postoje otvore­
ne mogućnosti penjanja po ljestvici hijerarhije, na­
kon čega bi pripadali višoj socijalnoj kategoriji, što
bi im popravilo m aterijalni položaj i povećalo dru ­
štveni ugled. Od praktikanta do načelnika i šefa od­
jeljenja ili institucije - to je bio željeni put i cilj sva­
kog državnog službenika ili namještenika. Stoga su
se činovnici i namještenici nerado kretali u društvu
svojih podređenih.
Takve organizacije koje strogo vode računa o
osobnim položajima i osobnim ambicijama pojedi­
naca bila su udruženja u kojima je vladao strogo
određeni ton, propisana etiketa i savršeno podrža­
vanje vanjskih društvenih normi. Stoga državni
službenici i nisu vodili borbu za stvaranje svoje
klasne sindikalne organizacije, koja bi razvijala smi­
sao za solidarnost i kolektivnost, jer takva organiza­
cija ne bi potvrdila njihov viši društveni položaj i ne
bi podvlačila oštru liniju između njih i radnika.
2 - CAZI
Državni su službenici stalno mrvljeni između os­
novnih pitanja: jačanja kapitalističkog društva, koje­
ga su bili najsnažnija podrška i nosilac njegove po­
litičke prevlasti, i proletarijata, koji je mogućnost
promjene svoga socijalnog položaja vidio jedino u
preuzimanju sredstava za proizvodnju u svoje ruke
putem socijalne revolucije. Državni službenici i idej­
no su se razlikovali od radničke klase, jer su u jača­
nju kapitalističke države, o kojoj je zavisio njihov
posao i cjelokupna egzistencija, vidjeli i mogućnost
jačanja svoga osobnog položaja, što im je jedino tak­
va država omogućavala, te su stoga i bili zainteresi­
rani za njeno jačanje. Drugo, oni su se razlikovali od
radničke klase i svojom funkcijom i vrsti rada. Oni
su bili izvršni organi vlasti - policija, žandarmerija,
vojska. Državnim službenicima nije bila potrebna
socijalna revolucija. Oni nisu negirali kapitalizam,
već su se, da bi ga očuvali, suprotstavljali težnjama
proletarijata. Otuda i ona divljačka mržnja protiv
komunista koja je karakterizirala ne samo režim,
već i njegov službenički aparat. Pored toga, prole­
terska revolucija tražila je razbijanje izvršne vlasti
birokratske i vojne organizacije, armije činovnika,
jer su iskustva svih proleterskih revolucija pružala
dokaz da radnička klasa ne može preuzeti gotov dr­
žavni aparat i staviti ga u službu svojih vlastitih ci­
ljeva.
Od 1929. do 1940. godine borba protiv fašizma
bila je jedan od središnjih problema radničke klase.
U toj je borbi sudjelovao cijeli proletarijat, a ona je
tražila velike žrtve. Za radnike su marksizam i soci­
jalizam bili obećana zemlja budućnosti. S nadira­
njem fašizma državni činovnici nalazili su se pred
raskrsnicom. Njihov način mišljenja, htijenja i osje­
ćanja bio je na strani prošlosti. Ogromna većina ih
se sm atrala opunomoćenikom i povjerenikom drža­
ve. Plaćeni od kapitalističkog društva da ga brane
od njegova klasnog neprijatelja, kojemu su po svom
odnosu prema sredstvima za proizvodnju i sami
pripadali, državni su činovnici lakše nego činovnici
u privredi postajali plijenom fašizma koji je nastu­
pao kao jedini spasilac građanskog društva od soci­
jalne revolucije. Tome su pridonijeli i opći terori­
stički kurs šestojanuarskog režima i kasnije Stoja­
dinovićeva vladavina koji su sav državni aparat u
unutarnjoj politici usmjerili na diktatorske metode
upravljanja, zvjersko gušenje borbe radničke klase,
uništavanje revolucionarnih organizacija, pa i uni­
štavanje buržoasko-demokratskih sloboda.
Usprkos takvu kursu vladajućih režima koji su
radili na tome da stvore aparat sile koji će garanti­
rati njihovu osobnu sigurnost i omogućiti ostvare­
nje njihovih osobnih i klasnih ciljeva, vodili su i ko­
munisti m eđu državnim službenicima upornu bor­
bu da od poštenih i naprednih činovnika stvore sa­
veznike radnika. Tako se je 1939. godine, na inicija­
tivu naprednijih uprava nekih udruženja, osnovao
17
Akcioni odbor državnih službenika koji je p okre­
nuo svoj organ »Reč istine«. Akcioni je odbor po­
kušao ujediniti sva udruženja državnih službeni­
ka. Policija je od prvog dana na sve načine om e­
tala i kočila rad Akcionog odbora, hapsila njegove
članove i zabranjivala zborove, izlaženje i dijelje­
nje lista »Reč istine«. Pored svega toga, Akcioni je
odbor odigrao veliku ulogu u buđenju svijesti i
okupljanju naprednih snaga m eđu državnim slu­
žbenicima u trenutku kada je fašistički agresor
već bio započeo svoj osvajački pohod. U vrijem e
okupacije dio službenika, okupljenih oko Akcio­
nog odbora, stupa u oružanu borbu protiv okupa­
tora. Gestapo i dom aći izdajnici vodili su čitavu
hajku protiv svih aktivista iz Akcionog odbora.
Većina onih koji su uhvaćeni ubijena je ili je up u ­
ćena u koncentracione logore.
Činovnici u privredi
Ostali činovnici i namještenici u privredi koji
nisu bili vlasnici sredstava za proizvodnju, a bili su
u najamnom odnosu kao i radnici, predstavljali su
poseban tip najamnih radnika. Bez obzira na njihov
umni, upravljački i izvršilački rad, tadašnji su ih ko­
munisti ubrajali u proletarijat. Osnovni kriterij raz­
likovanja klasa komunistim a nije bila podjela rada,
već odnos prem a sredstvim a za proizvodnju, oblik
vlasništva kojim su radni ljudi u proizvodnji bili po­
vezani. Umne radnike, službenike, činovnike i na­
mještenike ubrajali su komunisti u poseban tip na­
jam nih radnika zbog toga što su primali mjesečnu
plaću od kapitalista iz kapitalističkog profita. Oni su
bili prim orani služiti interesim a privatnog vlasni­
štva, predstavljati ga jer su ovisili o njemu. Kapitali­
sti su inteligenciju pretvorili u svoje najamne radni-
Broj osiguranih činovnika u privredi, prema popisu od 30. VI 1934. i 30. VI 1936. godine
P rivredne gran e
P o ljoprivreda
Javni sa o b ra ća j
Privatna sa o b ra ća jn a
poduz eć a
R u darstvo
In d u strija k a m en a i zem lje
M etalska i m ašin sk a
industrija
G rađenje p revoz n ih
sred stav a
K em ijska ind u strija
E le ktrične c e n tra le
i vodovodi
T ekstilna in d u strija
In d u strija p a p ira
In d u strija kože i g u m e
Prera đ iv a n je kože
i n jenih su ro g ata
S um sko-pilanska
industrija
D rvodjelska i rez b arsk a
industrija
In d u strija h ra n e i pića
Ind u strija d u h a n a
G ostione, kavane i sv ratišta
In d u strija o djeće i č išćen ja
Željeznički put
i vodog rad n ja
G rađevine nad zem ljom
G rafička industrija
Higijena
O pčinski poslovi
Trgovina
N ovčarski i o sigu rav aju ći
zavodi i sam . kane.
institu ti
K azališta, slo b o d n e
p rofesije i razno
K ućna poslu g a 4
U kupno;
m u šk i
1934.
žen sk e
ukupno
m u šk i
1936.
žen sk e
ukupno
126
943
22
163
148
1106
221
1232
39
116
260
1348
550
2
410
137
667
2
476
577
204
431
174
66
88
751
204
519
692
212
904
804
248
1052
285
798
19
340
304
1138
364
689
19
316
383
1005
733
826
139
205
148
421
63
56
881
1247
202
261
687
1063
148
213
128
520
65
49
815
1583
213
262
183
82
265
275
82
357
860
71
931
865
89
954
179
1281
149
290
205
91
289
33
153
161
270
1570
182
443
366
206
1347
159
368
172
82
293
36
205
136
288
1640
195
573
308
304
444
286
226
8027
4456
28
96
118
153
412
2944
332
540
404
379
8439
7400
424
545
302
256
8218
4916
24
79
151
138
555
3065
448
624
453
394
8773
7981
8068
2136
10204
7296
1992
9288
3173
349
1793
84
4966
433
3488
30
1978
18
5466
48
34169
10291
44460
35500
10685
46185'
4 Više osoblje u p o slo v im a d o m a ćin s tv a (odgojitelji i to m e si.)
s R adnička zaštita XVII, 1935, str. 574; XIX, 1937. str. 1032.
18
ke. Nadzornici, inženjeri, trgovački pomoćnici, razli­
čiti rukovodioci bili su najamni radnici u materijal­
noj proizvodnji. I upravljački kadrovi - upravljači i
nadzornici - smatrani su također najamnim radni­
cima, ali takvima koji za svoje upravljačke funkcije
dobivaju od kapitalista posebnu nadnicu, iz dijela
kapitalističkog profita.
Ukupan broj činovnika i namještenika, prema
popisu iz 1921. godine, iznosio je u privredi i javnim
službama 151.318 muškaraca i 31.076 žena, tj. ukup­
no 182.394 činovnika i namještenika. Prema popisu
iz 1931. godine taj se broj povećao: bilo je 236.174
m uškaraca i 51.696 žena što je ukupno iznosilo
287.870 osoba. Porast činovnika i namještenika za
deset godina iznosio je 105.476 ili za 57,85 posto.
Broj radnika nadničara, slugu, šegrta i kućne poslu­
ge iznosio je 1921. godine 904.514, a 1931. godine
1,207.567. Dakle, broj se radnika povećao za 303.053
osobe ili za 33,50 posto.
Ako izdvojimo činovnike i namještenike iz javnih
službi, slobodnih zanimanja i vojske, u poljoprivre­
di, šumarstvu i rudarstvu, industriji i zanatstvu, tr­
govini, novčarstvu, saobraćaju i drugim zanimanji­
ma bilo je 1921. godine 64.376 činovnika i namješte­
nika, a 1931. godine 115.085 činovnika i namješteni­
ka, dakle za 178,78 posto više.
Broj osiguranih činovnika u privredi prem a po­
pisu 30. VI 1934. godine iznosio je ukupno 34.169
m uškaraca i 10.291 žena ili 44.460 činovnika, a 30.
VI 1936. 35.500 m uškaraca i 10.685 žena ili 46.185 či­
novnika.
(j razdoblju od 1929. do 1940. godine već seje na
veliko raspravljalo o stvaranju »nove srednje klase«
ili »novog proletarijata«. Iznosilo se da broj činovni­
ka brže raste od broja radnika. Prema podacima
M eđunarodnog biroa rada broj namještenika poras­
tao je u Engleskoj od 1907. do 1924. godine za 50 po­
sto, a broj radnika za sedam posto; u Sjedinjenim
Američkim Državama za 83 posto, odnosno za 38
posto. U Njemačkoj je 1907. bilo 11,6 milijuna radni­
ka i 1,5 milijun namještenika, a 1925. godine bilo je
14,4 milijuna radnika i 3,5 milijuna namještenika ili,
u postocima izraženo, broj je radnika porastao za 24
posto, a broj namještenika za 133 posto.
Na to da se i u Jugoslaviji formira novi srednji
sloj, koji se utisnuo između krupnog kapitala i pro­
letarijata, sastavljen od činovnika, namještenika, in­
telektualaca ukazivali su teoretičari jugoslavenskih
reformista, pozivajući se na autoritet Karla Kautskog koji je o tome pisao: »Već zarana je kapital za­
počeo da radnike ne iskorišćava samo u produkcionom već i u cirkulacionom procesu. Svoje vlastite
kapitalističke funkcije m orao je odstupiti opunom o­
ćenicima, jer su se pogoni i tržišta proširili. Djelat­
nost cirkulacionog procesa mnogo se brže širi nego
ona produkcionog procesa. Već prije rata pokazala
je statistika da je broj namještenika u pogonima
brže rastao nego broj industrijskih radnika. Ta po­
java bila je jedna od nada zastupnika postojećeg
društvenog poretka. Namještenici, po načinu života
i obrazovanja bliski buržoaziji često i proizišli iz nje­
nih redova, nosioci niza kapitalističkih funkcija os­
jećali su se kao privilegirani sloj koji je bio iznad
radnika. Oni su bili glavni sastavni dio onoga što se
obično zove novi srednji stalet U tom brojčano sve
jačem staležu kapital je vidio najbolju obranu pro­
tiv nadiranja proletarijata!«
Specijalni položaj koji zauzima novi srednji sloj,
pisali su teoretičari jugoslavenskih reformista, je ja­
san. On živi i radi u najamnom odnosu. On je proleteriziran jer nije u posjedu nikakovih produkcionih ni cirkulacionih dobara. Ono što ih postavlja u
red srednjeg sloja nije veličina njihove zarade već
vršenje posredničkih poslova. Međutim, novi sred­
nji sloj se grčevito pribraja buržoaziji iako nema s
njom nikakove veze. Pripadnici toga sloja žele biti
gospoda, iako je njihova sudbina da postanu radnici
neizbježna, jer ih građanska klasa troši kao i prole­
tere i gura ih iz svoje sredine u proletarijat. Po tvr­
đenju reformista, stvaranje klasne svijesti kod ovog
srednjeg sloja nije moguće pogotovo ako je on proizašao iz starih srednjih slojeva, sitnih trgovaca i za­
natlija. Još su reakcionarniji slojevi iz redova radni­
ka koji su se domogli viših položaja u poduzećima
ili su putem školovanja postali »gospoda«, ušli u sfe­
ru građanske klase. Kod takovih, sportska i pjevač­
ka društva, izleti i kazališne priredbe zadovoljavale
su njihove kulturne potrebe. Oni nisu tražili klasne
sindikalne organizacije kojih je u Jugoslaviji posto­
jalo nekoliko za činovnike i namještenike. U njih su
činovnici i namještenici pristupali iz čistog interesa,
a ne iz klasne opredijeljenosti. Klasno opredijeljeni
činovnici i namještenici bili su oni koji su se nalazili
u najtežim ekonomskim i socijalnim odnosima. Više
grupe činovnika i namještenika ukoliko su bili čla­
novi klasnih sindikalnih organizacija, samo su koris­
tili te organizacije u obranu stečenih životnih uvje­
ta, zaštitu koju koriste dok je potrebno i neophod­
no.6
Komunisti su smatrali da su činovnici u privredi
sastavni dio radničke klase i da se oni postupno i
idejno integriraju, da se sastav radničke klase ne­
prekidno proširuje, da u nju ulaze posebni radnici,
koji su završili akademije i fakultete, oni koji se
bave istraživanjem i razvojem vezanim neposredno
uz proizvodnju - inženjeri, tehničari, konstruktori,
visoki kadrovi tvorničkih instituta, stručnjaci pro­
dajnih odjeljenja, kancelarijsko osoblje, liječnici
tvorničkih ambulanti. Inteligencija u privredi nije
nikakva nova srednja klasa, niti novi proletarijat,
već ona postupno zauzima svoje pravo proletersko
mjesto. S podruštvljenjem sredstava za proizvodnju
stvorit će se materijalna osnova novih proizvodnih
odnosa koja će ujediniti sve snage fizičkog, tehni­
čkog i umnog proizvodnog rada i izbrisati razlike
među njima. Komunistička se partija borila da se
8 R adnička zaštita, XVII, 1935, L Stajnic, P rivredno so ­
cijalni položaj p riv atn ih n am ješten ik a i njihova zaštita, str.
183; M. Kus-Nikolajev, Privatni n a m ješten ici - kuda?, Za­
g re b 1935.
19
inteligencija u privredi i idejno opredijeli za p ro ­
letarijat. Po m aterijalnom položaju ona čini samo
gornji sloj proletarijata. Sa slabljenjem kapitali­
zma i u vrijeme velikih ekonom skih kriza njene
veze s kapitalizm om naglo slabe. Kapitalizam je
razdvajao radnu inteligenciju i radnika, naglaša­
vajući važnost i prednost njenog um nog rada za
razliku od radnikova izvršnog, fizičkog rada. Teo­
rije o novoj srednjoj klasi i novom proletarijatu
imaju za cilj da pobiju Marxovo učenje o klasnoj
borbi i o historijskoj ulozi radničke klase kao os­
novnog faktora revolucionarnog ukidanja kapita­
lizma i uspostavljanja diktature p ro letarijata u ko­
joj dom inantnu ulogu političkih i ideoloških od­
nosa ima industrijski proletarijat i njegova prole­
terska partija.
Bankovni činovnici
Postojale su svega dvije vrsti sindikalnih orga­
nizacija nam ješteničkih, trgovačkih, bankarskih,
osiguravajućih i industrijskih činovnika reform i­
stičkog i revolucionarnog karaktera. O sindikati­
ma i položaju nam ještenika govorili sm o u poseb­
nom poglavlju. Ovdje ćem o govoriti o položaju
bankovnih činovnika i činovnika drugih novčanih
zavoda.
U činovnike novčanih zavoda ubrajali su se za­
posleni sa završenom trgovačkom ili eksportnom
akademijom ili s prethodnom petogodišnjom prak­
som u banci ili osiguravajućem društvu. Namješte­
nike su sačinjavali pomoćni činovnici koji su završi­
li najmanje četiri godine srednje škole, kontisti, inkasanti i podvornici koji su završili barem dva raz­
reda srednje škole.
Prema Zakonu o penzionom osiguranju službe­
nika, čiji je tekst objavljen u »Službenim novinama«
12. prosinca 1933, pod pojam službenici ulazili su
svi oni koji po vrsti svoje službe imaju obilježja či­
novnika, odnosno vrše uglavnom um ne poslove.
Takvi su poslovi bili svi oni koji su odgovarali sm je­
ru završenih studija, apsolvenata, poslovi vođenja
radnji, odjeljenja radnji ili filijala, vršenja nadzora
nad radom drugih lica, kancelarijska služba, viša
poslovna vanjska služba. Od kancelarijskih službi
isticale su se osobito korespondencija, pisanje i p re­
vođenje stenograma, knjigovodstvo, računska i bla­
gajnička služba, crtački rad, svako zaposlenje u kan­
celarijama advokata i javnih bilježnika. Viša poslov­
na vanjska služba sastojala se od prikupljanja porudžbina, naloga i oferata, dakle rad kupovalaca,
putnika i agenata.
20
Broj obavezno osiguranih članova
novčanih 1 osiguravajućih zavoda
1 sam ostalnih kancelarija7
O k ru žn i u re d i
ju n i 1933
ju n i 1934
ju n i 1936
B a n ja L u k a
B e o g rad
D u b ro v n ik
K arlo v ac
L ju b ljan a
Niš
Novi Sad
O sijek
Saraje v o
S k o p je
Som bor
Sp lit
S u b o tic a
Su šak
Tuzla
V eliki B e č k e re k
(Z ren jan in )
Z ag reb
383
2040
569
131
560
469
707
409
1124
348
188
255
263
103
359
161
2622
473
105
599
529
784
347
883
350
168
245
285
88
274
238
1491
342
72
472
345
392
523
845
240
173
221
310
69
175
451
1305
432
1208
355
1358
U kupno;
9664
9553
7601
5720
15384
5703
15256
6401
14002
P riv a tn e i d r u š tv e n e
bla g ajn e (M e rk u r
i d ru g e)
S re d išn ji u r e d
Broj obavezno osiguranih članova novčanih i
osiguravajućih zavoda iznosio je u lipnju 1933. godi­
ne 15.384, a u lipnju 1936. godine 14.002 ili 1 382 osi­
guranika manje. Veći pad osiguranika bio je u
B eogradu - 549, Ljubljani - 88, i Sarajevu - 289. U
Zagrebu se broj osiguranika povećao za 53.
Broj zaposlenih m uškaraca i žena u novčanim i
osiguravajućim zavodima Beograda i banovinskih
sjedišta Zagreba, Ljubljane, Novog Sada, Sarajeva,
Skopja, Niša, Splita i Banja Luke bio je:
Broj
G ra d o v i
B e o g rad
Z ag reb
L ju b ljan a
Novi S ad
Saraje v o
S k o p je
Niš
Split
B a n ja L u k a
zaposlenih
U kupno
m u šk a ra c a
%
ž en a
%
1657
1698
854
354
509
139
64
197
56
1313
1337
616
266
432
120
54
149
47
73 2 4
78,74
72,13
77,10
84,87
8633
8437
7563
83,93
314
361
238
79
77
19
10
48
9
20,76
2126
2737
22,90
15,13
13,67
1563
2437
16,07
Najveći dio nam ještenika bio je zaposlen u ban­
kama, m jenjačnicama i štedionicama. U pojedinim
je novčanim zavodima bilo zaposleno:
7 R a dnička zaštita, XV, 1933, str. 532; XVI, 1934, str. 642;
XVIII, 1936, str. 472-473.
Vrste
G radovi
zavoda
B an k e,
m jen jačn ice
i šte d io n ice
O sigura­
vajući
zavodi
Zadruge
i ostali
n ovčani
zavodi
1099
1097
191
302
101
44
120
52
360
491
124
113
25
5
39
2
203
110
30
94
13
15
38
2
U svim novčanim zavodima više od dvije trećine
zaposlenih bili su činovnici. To se vidi iz njihova
broja i postotka prema ukupno zaposlenima:
% p rem a
Broj u k u p n o
činovnika zaposlen.
G radovi
B eograd
Z agreb
Novi Sad
S arajevo
S kopje
Niš
Split
B anja luka
B eo g rad
Zagreb
L jubljana
Novi Sad
Sarajevo
Skopje
Niš
Split
Banja L uka
1303
1328
693
257
367
108
54
169
48
m uških ženskih
78,64
7821
81,15
74,49
72,10
77,70
8437
85,78
85,71
1005
996
496
192
313
94
46
133
41
298
332
197
65
54
14
8
66
7
Prema tome, u bankama, mjenjačnicama i šte­
dionicama radilo je u Beogradu 66,02 posto, u Za­
Broj osiguranih članova novčanih i osiguravajućih
grebu 64,61 posto, u Novom Sadu 55,36 posto, u Sa­
zavoda i samostalnih kancelarija po zanimanjima6
rajevu 59,33 posto, u Skopju 72,66 posto u Nišu
68,75 posto, u Splitu 60,91 posto i u Banja Luci 92,86 * Ibid, XVII, 1935, str, 574-575, XIX, 1937. str. 1032-1033.
posto namještenika.
Z anim anje
m u šk ih
Č inovnici
K valificirani rad n ic i
Š egrti
N ekvalificirani rad n ic i
8068
1418
90
1802
1934. g o d in e
žen a
ukupno
m u šk ih
10204
1597
105
2300
7296
1311
69
1299
2136
179
15
498
U kupno:
V isina na d n ice
d o din.
o d din.
8
9,60
11,60
14,00
16,80
20,00
24,00
28,80
34,00
40,00
48,00
p re k o 40,00
B ro j z a p o s l e n i h
ukupno
ž en sk ih
m u šk ih
2
1
3
7
14
23
13
9
28
65
52
1120
2
3
5
5
8
8
8
24
30
22
246
4
1
6
12
19
31
21
17
52
95
74
1366
uk u p n o
9228
1614
108
1781
1992
303
39
482
14206
Namještenici novčanih i osiguravajućih zavoda u
svim gradovima bili su m eđu zaposlenima najbolje
plaćene osobe, jer je najveći dio m uškaraca i žena
bio plaćen više od 48 dinara dnevno. Takvih je u Za­
grebu bilo 1 366 nam ještenika ili 80,45 posto, od
toga m uškaraca 1 120 ili 83,76 posto i žena 246 ili
68,14 posto. U Zagrebu su namještenici novčanih za­
voda imali slijedeće nadnice:
8,01
9,61
11,61
14,01
16,81
20,01
24,01
28,81
34,01
40,01
1936. godine
žena
12791
U Ljubljani je nadnicu više od 48 dinara dnevno
imalo 610 osoba ili 71,43 posto namještenika, od
čega m uškaraca 463 ili 75,16 posto, a žena 147 ili
61,76 posto. Visina nadnica dijelila se na slijedeći
način:
V isina n a d n ice
o d din.
d o d in.
8,01
9,61
11,61
14,01
16,81
20,01
24,01
28,81
34,01
40,01
8
9,60
11,60
14,00
16,80
20,00
24,00
28,80
34,00
40,00
48,00
p re k o 48,00
Broj zap o slen ih
ženskih
ukupno
m u šk ih
1
1
1
2
10
10
8
26
44
50
463
2
11
7
7
4
2
9
17
12
20
147
3
1
12
9
7
14
12
17
43
56
70
610
U Beogradu je najveći dio i muških i ženskih na­
mještenika, njih 1 277 ili 77,07 posto bio plaćen nad­
21
nicom višom od 48 dinara na dan. Broj toliko pla­
ćenih m uškaraca iznosio je 1 062 ili 80,88 posto, a
žena 215 ili 62,50 posto.
V isina nad n ice
do din.
od din.
8,01
9.61
11,61
14,01
16,81
20,01
24,01
28,81
34,01
40,01
8
9,60
11,60
14,00
16,80
20,00
24,00
28,80
34,00
40,00
48,00
p re k o 48,00
Broj zaposlenih
ukupno
ž en sk ih
m u šk ih
3
4
2
20
20
10
32
76
84
1062
1
3
1
9
6
3
17
47
42
215
4
7
3
29
26
13
49
123
126
1277
Prosječna mjesečna nom inalna zarada za priva­
tne namještenike banaka i osiguravajućih zavoda
bila je u 1930. godini za 3,18 puta veća nego prosjek
plaće radnika čitave privrede. U 1932. godini bila je
veća za 2,98 puta, a u 1936. godini za 3,12 puta.
Prema podacim a Radničke kom ore u Beogradu
prikupljenim iz 15 banaka u 1930. godini plaće ban­
karskih nam ještenika iznosile su:
M jesečn a p laća
b ro j n a ­
m je šte n ik a
m u šk ih
žen skih
7 5 0 - 1000
1 2 0 0 - 1500
1 600- 2000
2 2 0 0 - 2700
32 0 0 - 4000
4 2 0 0 - 5000
5 2 0 0 - 6000
6 2 5 0 -10000
11000-14000
16000-20000
28
62
96
63
69
38
18
27
7
8
16
33
66
49
64
38
18
27
7
8
12
29
30
14
5
-
240
260
280
300
320
340
360
380
400
420
440
460
480
500
520
540
2880
3120
3360
3600
3840
4080
4320
4560
4800
5040
5280
5520
5760
6000
6240
6760
4320
4680
5040
5400
5760
6120
6480
6840
7200
7560
7920
8280
8640
9000
9360
10000
"
U Novom je Sadu nadnicu više od 48 dinara ima­
lo 231 ili 66,96 posto nam ještenika novčanih i osigu­
478
U kupno:
375
103
ravajućih zavoda, dok ih u Sarajevu bilo 327 ili
64,24 posto, od čega m uškaraca 294 ili 68,06 posto,
a žena 33 ili 42,86 posto. U Nišu je 64,06 posto ili 41
Iz podataka se vidi da su najveće plaće, od
namještenik imao plaću višu od 48 dinara dnevno,
2 0 .0 0 0 dinara, za 2 6 puta bile veće od mjesečne pla­
od čega 38 muškaraca i tri žene, a u Splitu 65,48 po­
će koja je iznosila 7 5 0 dinara.
sto ili njih 129, od čega 114 m uškaraca i 15 žena.
Redovita i vanredna činovnička m jesečna novča­
Jedino u Skopju i Banja Luci bili su nam ješteni­
na prim anja.11
ci novčanih i osiguravajućih zavoda s dnevnom za­
radom iznad 48 dinara u manjini. U Skopju je od
139 zaposlenih 63 ili 45,32 posto, od čega 60 m uška­
Skuparinski
Godina
Temeljna Stanarinski
primanja
doplatak
službovanja
plaća
doplatak
raca i tri žene, imalo plaće veće od 48 dinara, a u
Banja Luci od 56 zaposlenih više od 48 dinara imale
1200
1800
100
1
500
su svega 24 osobe, od čega 21 ili 57,15 posto m uš­
1440
2160
120
2
600
karca i tri žene ili 42,85 posto.9
2520
700
140
1680
3
Kretanje nominalne zarade izraženo u indeksi­
2880
1920
160
4
800
ma (baza 1914=100) u razdoblju od 1929. do 1937. za
3240
2160
180
900
5
3600
2400
1000
200
6
privatne namještenike banaka i osiguravajućih za­
3960
2640
7
1100
220
voda bilo je slijedeće:10
G odina
m jesec
1914
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
VII
XII
XII
XII
XII
XII
X II
XII
X II
P ro sje č n a
m je se čn a
n o m in a ln a
z a ra d a
264,33
2900,05
2900,05
2313,46
2313,46
2313,46
2054,45
2054,45
2259,99
In d e k s
100
1098
1098
875
875
875
777
777
854
9 Ibid, XVII, 1935, str. 524; XVIII, 1936, str. 415, 536,
XIX, 1937, str. 381, 686, 935.
10 A rtu r B e n k o G ra đ o In d ek s, 1-2/1938.
8
9
10-11
12-13
14-15
16-17
18-19
20-21
2 2 -2 3
2 4 -2 5
2 6 -2 7
2 8 -2 9
30-31
32 -3 3
34
35
1200
1300
1400
1500
1600
1700
1800
1900
2000
2100
2200
2300
2400
2500
2600
2700
11 Iz n a c r ta k o le k tiv n o g u g o v o ra p rih v ać en o g n a IV
k o n g re su Saveza b a n k o v n ih č in o v n ik a i n a m ješ ten ik a Jug oslavije (SBC N J) 21. m a ja 1925. u Sarajev u .
U vanredna primanja spadala je trinaesta plaća
(božićnica) koja se isplaćivala svake godine 15. pro­
sinca u visini jednomjesečnih ukupnih redovitih
primanja. Zatim bilančevina, renumeracija, koja se
isplaćivala svake godine unatrag i koja je iznosila
do 12 posto od ukupnih godišnjih redovitih prim a­
nja.
Najveći je broj muškaraca zaposlen u novčanim
zavodima bio oženjen: u Zagrebu 863 ili 64,55 posto;
u Ljubljani 351 ili 56,98 posto; u Beogradu 840 ili
63,98 posto; u Novom Sadu 165 ili 62,03 posto; u Sa­
rajevu 57,87 posto; u Skopju 57,50 posto; u Nišu
77,78 posto; u Splitu i u Banja Luci po 80,85 posto.
Nasuprot tome, najveći je broj žena bio neudat: u
Zagrebu 275 ili 76,18 posto; u Ljubljani 178 ili 74,79
posto; u Beogradu 214 ili 62,21 posto itd.
Veći dio namještenika bio je star ispod 40 god1
na života. U odnosu na druge privredne grane do 20
godina starosti bio je zaposlen minimalan broj oso­
ba, a znatan broj iznad 60 godina.
Najveći broj činovnika u Zagrebu, Beogradu i
Ljubljani bio je osiguran pri privatno-društvenim
bolesničkim blagajnama. U Zagrebu u »Merkuru«
bilo je osigurano 1 306 ili 76,91 posto; u Beogradu
548 ili 56,21 posto; u bolesničkoj blagajni Beograd­
ske trgovačke omladine 427 ili 43,79 posto; u Ljub­
ljani u Trgovačkom bolesničkom i podpornom
društvu 593 ili 98,34 posto; u Novom Sadu, Sarajevu,
Nišu Splitu i Banja Luci više od polovine namješte­
nika bilo je osigurano u SUZOR-u.’2
12 SUZOR - Središnji u red za o siguranje radnika.
RAZVOJ I N D U S T R I J E I R UDARS TV A
Razvoj Industrije do 1929. godine
U 1918. godini postojala je 1 831 tvornica sa
7.660,953. 000 dinara osnovnih sredstava uloženih u
zemljište, zgrade, strojeve, oruđa, namještaj i prevozna sredstva. Industrija je tada zapošljavala
152.811 radnika. Pogonska snaga ukupne industrije
iznosila je 544.282 KS. Najveći se broj tvornica nala­
zio u Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini. Prva faza pri­
vrednog razvoja Jugoslavije poklapa se s vremenom
revolucionarne krize 1918-1920. godine. To su bile
godine u kojima je, pod utjecajem oktobarske revo­
lucije, revolucionarni radnički pokret pokušavao
krizu razriješiti uspostavljanjem socijalističke pri­
vrede. U novoj državi bujala je trgovačka djelatnost,
veliki uvozni poslovi praćeni su masovnim švercom
i aferama, evala je špekulacija novčanicama, omo­
gućena nacionalizacija njemačkih i m ađarskih po­
duzeća, pri čemu su domaći kapitalisti i banke zara­
dili velike profite. Godine 1919. osnovana su 102
nova tvornička pogona sa 224,481.000 dinara kapita­
la, sa 11.222 radna m jesta i pogonskom snagom od
8 738 KS. Godine 1920. osnovana su 144 nova tvor­
nička pogona sa 10.751 radnim mjestom, pogon­
skom snagom od 16.811 KS, i kapitalom od
34,033.000 dinara.
Pobjedom kontrarevolucije u zemlji, uvođenjem
političke i socijalne reakcije 1921. godine, privredni
je razvoj do 1924. godine obilježen prilagođavanjem
cijele narodne privrede novom državnom području
i tržištu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Stvo­
rena su mnoga nova privredna poduzeća, mnogo se
investiralo u industriji, jačali su trgovina i zanat­
stvo, vršili su se integracioni procesi na novoj os­
novi. Do kraja 1923. godine broj tvornica porastao jc
na 2 513 sa 9.657,292.000 dinara osnovnog kapitala,
210.957 radnih mjesta i postrojenjima pogonske sna­
ge od 669.616 KS. Prema tome, broj se tvornica po­
većao za 682, a vrijednost novouloženog investicijs­
kog kapitala u njih iznosila je 1.996,399.000 dinara.
Otvoreno je novih 58.146 radnih mjesta, a povećanje
pogonske snage iznosilo je 115.334 KS.
Od 1921. do 1923. godine postignut je značajan
industrijski napredak. Broj industrijskih poduzeća
u odnosu na 1918. godinu porastao je za 40,49 posto.
Mnoga poduzeća u novoj državi dobila su položaj
monopola. Sve je to bilo praćeno koncentracijom
kapitala, povezivanjem industrijskog i trgovačkog
kapitala s bankovnim u financijski kapital. Koncen­
tracija i integracija industrije vezane su uz banke
koje kreditiraju i ulažu svoj kapital gotovo u sva in­
dustrijska poduzeća, tako da su dominirali i njima i
tržištem. Povećala se i uloga stranog kapitala, naj­
više putem banaka i povezanošću industrije sa svjet­
skim monopolnim kapitalizmom. Država je provodi­
la inflacionu i monopolnu politiku, uz pasivnu pla­
težnu bilancu s inozemstvom. Inflacija je dovodila
do relativno visokih cijena agrarnih proizvoda i
opće skupoće u zemlji. Inflacija i slabljenje nacio­
nalne monete jedan su od razloga povećanju inves­
ticionih ulaganja u industriju. Pojačani izvoz agrar­
nih proizvoda uz povoljne cijene oslobađa seljake
ranijih obaveza i dugova i omogućuje uvoz proiz­
vodnih sredstava. Životni standard radničke klase u
odnosu na stanje prije rata snizio se i relativno i ap­
solutno. Industrijalizacija zemlje vršila se pod zašti­
tom Zakona o zaštiti države, uperenog protiv revo­
lucionarnog radničkog pokreta, tarifnih borbi i
štrajkova.
23
Za privredni razvoj 1924-1928. godine karakte­
ristično je politika deflacije, jačanje dinara što u
svoju korist diktiraju m eđunarodni i domaći finan­
cijski kapital, okupljen oko Narodne banke, forsira­
nje izvoza, smanjivanje investicionih kredita. Politi­
ka deflacije dovodi do stagnacije u privredi, do kri­
ze u nekim privrednim granam a i do nezaposleno­
sti. Ona je u većoj mjeri došla do izražaja u drvnoj
i prehram benoj industriji, rudarstvu i građevinar­
stvu. Trgovačka bilanca s inozemstvom postaje ak­
tivna, dolazi do pada cijena agrarnih proizvoda
zbog uvođenja agrarnog protekcionizm a u nizu ev­
ropskih zemalja i konkurencija američkog žita na
svjetskom tržištu. Deflacija je pogodila sve one koji
su se zadužili investirajući u poljoprivredu, oborila
cijene, pogoršala om jer cijena agrarnih u korist in­
dustrijskih proizvoda, otežala položaj poljoprivred­
nika u zemlji i agrarnom izvozu nanijela ozbiljan
udarac. Dio poduzeća koja su osnovana u vrijeme
inflacije palo je pod stečaj, a znatan ih je broj radio
T vornica
O snovna sred stv a u 000 d in
R adna m je sta
Pogonska sn aga (KS)
sm anjenim kapacitetom. Trgovina i zanatstvo su, us­
lijed sm anjene kupovne moći najprije gradskog a
zatim i seoskog stanovništva, poslovali s minimal­
nim dobicima. Željeznice, riječno brodarstvo, po­
m orska plovidba imali su gubitke usprkos znatnim
državnim subvencijama. Čitav niz banaka koje su in­
vestirale svoja sredstva u privredna poduzeća pro­
pao je, pri čem u su mnogi ulagači iz naroda izgubili
ušteđevine.
U tom razdoblju izgrađeno je 580 novih tvornica
s osnovnim sredstvim a u vrijednosti od 915,530.000
dinara, sa 38.062 radnih m jesta i pogonskom sna­
gom od 44.441 KS. Prem a tome, 1928. godine, uoči
svjetske ekonom ske krize, u zemlji je radilo 3 093
tvornica sa 10.572,822.000 dinara investicijskog kapi­
tala, s 249.019 radnih m jesta i pogonskom snagom
od 714.057 KS.
U razdoblju od 1919. do 1928. godine porast bro­
ja tvornica, osnovnih sredstava, radnih m jesta i po­
gonskih snaga u odnosu na 1918. godinu iznosio je:
G od in e
1919-1923.
ukupno
P o ra st za:
G o d in e
1924-1928.
Više
2.513
9,657.292
210.957
669.616
682
1,996.339
58.146
115.334
3.093
10,572.822
249.019
714.057
580
915.530
38.062
44.441
Industrija Jugoslavije u doba
svjetske ekonomske krize
6.448,348.000 dinara u godini 1933-1934. Proizvodnja
željezne rude iznosila je 1930. godine 431.188 tona, a
1932. godine 26.635 tona. Vrijednost rudarskih pro­
izvoda pala je sa 1.308,063.000 dinara u 1930. godini
Mnogi autori tvrde da znatnije smanjivanje in­
na 890,544.000 dinara u 1932. godini. Vrijednost tovesticija u kapitalizmu predstavlja početak krize.
pioničke proizvodnje sm anjila se sa 549,786.000 di­
Ako je taj stav točan, kriza u Jugoslaviji nastupila je
nara na 308,845.000 dinara.13
krajem 1930. godine. Dok je svjetska ekonom ska
U godinam a 1929-1933. bilo je registrirano 3 613
kriza bila u punom zam ahu, u Jugoslaviji su inve­
tvornica s 11.606,385.000 dinara osnovnih sredstava,
sticije u tvornice u 1930. godini porasle na
sa 277.041 radnim m jestom i pogonskom snagom od
402.127.000 dinara. Međutim, 1931. godine dolazi do
795.529 KS. U odnosu na 1924-1928. izgrađeno je
naglog pada investicija na 233,123.000 dinara, da bi
520 novih tvornica sa 1.033,563.000 dinara osnovnih
se 1932. godine spustio na najnižu točku od
sredstava i 28.022 nova radna mjesta, i pogonskom
62.323.000 dinara. Investicije u javne građevine bile
snagom od 81.472 KS. Kao što smo istakli ranije taj
su najviše 1929. godine: iznosile su 587,718.000 dina­
je investicijski kapital uložen uglavnom 1929. i 1930.
ra, a najniže 1933. godine sa 305,777.000 dinara.
godine.
Ukupne investicije u tvornice i građevine bile su
P rehram benu industriju činili su mlinovi, parne
najviše 1929. godine - 926,035.000 dinara, a najniže
1933. godine - 389,724.000 dinara. U odnosu na raz­ pekare, industrija šećera, bonbona, čokolade i slat­
kiša, tvornice mliječnih proizvoda, klaonice, tvorni­
doblje 1924-1928. godine broj novih tvornica i rad­
ce suhom esnate robe i salama, tvornice raznih pro­
nih mjesta smanjio se, ali se povećala pogonska sna­
izvoda od brašna, tvornice tjestenina, keksa, ljuštioga i investicijski kapital, tako da su nove tvornice
nice riže i ječma, mlinovi soli i paprike, industrija
bile više mehanizirane. Smanjio se je i broj zaposle­
konzervi, industrija alkoholnih i bezalkoholnih pića,
nih radnika, što se vidi iz broja osiguranih članova
pivovare i rafinerije špiritusa i tvornice ulja. Pre­
SUZOR-a. 1930. godine bilo je najviše zaposlenih hram bena industrija obuhvaćala je krajem 1928. go631.181 osiguranik. Taj se broj smanjio 1933. na
520.980. Smanjile su se i prosječno osigurane nad­
13 O p re rađ iv ač k o j, ru d a rsk o j i to p io n ič a rsk o j in d u stri­
nice sa 26,56 dinara 1930. godine na 21,65 dinara
ji, te n je n o m p o lo žaju d o 1928. g o d in e d a t je p rik az knjizi
1935. godine. Smanjili su se i svi državni prihodi od J. Cazi, N ezavisni sin d ik ati, Z ag reb 1967, knj. III, sv. drugi,
13.449.269.000 dinara u godini 1929-1930. na
str. 374-402.
24
dine 810 tvornica s 30.903 radna mjesta i pogon­
skom snagom od 71.259 KS. Krajem 1933. godine
radilo je 917 tvornica, s 33.189 radnih mjesta i po­
gonskom snagom od 78.612 KS. U istom je razdo­
blju industriju alkoholnih i bezalkoholnih pića sači­
njavalo 208 tvornica sa 6 100 radnih mjesta, pogon­
skom snagom od 17.457 KS, a 1933. godine bilo je
238 tvornica sa 6 308 radnih mjesta i pogonskom
snagom od 18.353 KS. U industriji ulja broj se tvor­
nica povećao sa 43 na 52, broj radnih mjesta s 1 166
na 1 294, a pogonska se snaga povećala sa 1 916 KS
na 2 133 KS. U doba krize osjetio se slabiji napre­
dak u prehram benoj industriji, industriji pića i in­
dustriji ulja. Agrarno protekcionističke mjere Au­
strije, Cehoslovačke i Njemačke dovele su u pitanje
industriju prerade mesa i mlinsku industriju.
Industriju drva sačinjavale su strugare, industri­
ja furnira i parketa, tvornice ambalaže, tvornice na­
mještaja i stolarije, pletarska industrija i industrija
za im pregniranje drva. Broj ovih tvornica iznosio je
krajem 1928. godine 452 sa 48.832 radna mjesta i po­
gonskom snagom od 45.065 KS. U 1933. godini taj se
broj povećao na 522 tvornice, 53.678 radnih mjesta
i pogonsku snagu od 50.378 KS. Najviša razina izvo­
za drvenih predm eta iznosila je 1929. godine 57.270
tona, u vrijednosti od 118,6 milijuna dinara, a 1931.
godine pala je na 21.019 tona i 39,1 milijuna dinara.
Izvoz parketa smanjio se sa 16.420 tona i 31,6 mili­
juna dinara u 1929. na 3 417 tona u vrijednosti od
6,3 milijuna dinara u 1931. godini.
Tekstilna industrija obuhvaćala je predionice,
tkaonice, trikotažu, tvornice galanterijske robe,
tvornice čilima, zavjesa, filca, vate i zavojnog m ate­
rijala, popluna, ćebadi, padobrana, đakova, užarije,
kudeljare, lanare, svilare, preradu dlake i perja i
tvornice konfekcije. Broj tvornica tekstilne industri­
je porastao je s 252 1928. godine na 331 krajem
1933. godine. Broj radnih mjesta porastao je s
56.638 na 66.315, a pogonska se snaga povećala sa
32.108 na 36.693 KS.
U industriju kože spadale su tvornice štavljene
kože, za bojenje kože i krzna, za izradu obuće, sedlarskih i rem enarskih proizvoda, torbarskih proiz­
voda, konfekcija kože, tvornice krzna, krznenih izra­
da te tvornice umjetne kože. Krajem 1928. godine
bilo je 87 takvih tvornica s 13.005 radnih mjesta i
pogonskom snagom od 8 356 KS. U 1933. godini
bilo je 109 tvornica s 15.236 radnih m jesta i pogon­
skom snagom od 9448 KS.
Industrija prerade nem etalnih m inerala obuhva­
ćala je poduzeća obrade kamena, tvornice cementa,
tvornice gipsa, izradu umjetnog kremena, industriju
asfalta, ciglane, crijepare, tvornice stakla i tvornice
ogledala i obrađenog stakla. U 1928. godini bila je u
toj industrijskoj grani 251 tvornica s 28.380 radnih
mjesta i pogonskom snagom od 35.208 KS. U 1933.
godini porastao je njihov broj na 279, s 31.196 radna
m jesta i pogonskom snagom od 37.101 KS. 1929. go­
dine izvezeno je 851.300 tona tupine i njenih prera­
đevina u vrijednosti od 217,60 milijuna dinara, a
1931.
taj je iznos smanjen na 7 380 tona, u vrijedno­
sti od 167,64 milijuna dinara. Ukupno je kamena,
zemlje i njihovih prerađevina palo s 925.340 tona i
240,34 milijuna dinara na 791.400 tona i 189,68 mili­
juna dinara. Izvoz je i dalje padao, i po vrijednosti
i količini, do 1933. godine. Izvoz cigle i crijepa s
22.320 tona u vrijednosti od 8,95 milijuna dinara
pao je na 2 430 tona i na 1,09 milijuna dinara.
TVORNICE, RADNA MJESTA, POGONSKE SNAGE
KRAJEM 1933. GODINE
In d u str. g ran a
P re h ra m b e n a in d u strija
In d u strija alk o h o ln ih i
b e zalk o h o ln ih pića
I n d u strija d u h a n a
In d u strija ulja
K em ijska in d u strija
I n d u strija k au ču k a
In d u strija d rv a
In d u strija p a p ira
Štam p a rije
I n d u strija kože
T ek stiln a in d u strija
Proizvodnja konfekcije
E le k trične c en trale
I n d u strija m in e raln ih ulja
I n d u strija n e m eta ln ih m i­
n e ra la
P roizvodnja m e tala
P re ra d a m etala
P roizvodnja m ašin a
O stale in d u strije
SVEGA:
Tvornice
R adna Pogonska
m jesta
snaga
917
33.189
78.612
238
5
52
177
2
522
43
60
109
331
19
552
12
6.308
3.132
1.294
10.842
6.291
53.688
4.904
6.291
15.236
66.315
2.981
8.543
3.096
18.353
1.181
2.123
71.432
650
50.378
13.410
2.731
9.448
36.693
714
541.208
1.356
279
24
180
25
10
31.196
24.564
36.710
3.503
1.535
37.101
28.379
15.595
2.034
912
3.557
309.591
912.310
Električnih centrala i plinara bilo je u zemlji kra­
jem 1928. godine 465 s 7 877 radnih mjesta i pogon­
skom snagom od 480.400 KS. U 1933. godini pora­
stao je broj centrala na 552 s 8 543 radna mjesta i
pogonskom snagom od 541.208 KS. Metal su krajem
1928.
godine proizvodile 22 tvornice s 14.452 radna
mjesta, pogonske snage 28.029 KS. Do 1933. godine
povećao se broj tvornica na 24, radnih mjesta na
24.564, a pogonska snaga na 28.379 KS. Prerada me­
tala obuhvaćala je strojarske radionice i ljevaonice,
industriju željeznih konstrukcija, industriju kotlova
i limene robe i industriju naoružanja. Talnih je tvor­
nica ukupno bilo 152, s 31.106 radnih mjesta i po­
gonskom snagom od 14.273 KS. 1933. godine bilo je
180 tvornica s 36.710 radnih mjesta i pogonskom
snagom od 15.595 KS. Proizvodnja strojeva, motora
i elektrotehničkih sprava obavljala se 1928. godine
u 19 tvornica s 3 063 radnih mjesta i pogonskom
snagom od 1 800 KS, a 1933. godine u 25 tvornica s
3 503 radnih mjesta i pogonskom snagom od 2 034
KS.
25
Industrija duhana je obuhvaćala svega pet
tvornica, dok je kemijska industrija povećala broj
tvornica s 146 na 177. Kaučuk su proizvodile dvije
tvornice, a industrija papira povećala je broj tvor­
nica s 37 na 43. Broj štam parija se povećao od 51
na 60; industrija m ineralnih ulja dobila je tri nove
tvornice, tako da ih je sad bilo 12. Ostale indust­
rije s 10 tvornica, 1 535 radnih m jesta i pogon­
skom snagom od 912 KS, ostale su do 1933. godi­
ne na istom broju.
Aktivnih rudarskih poduzeća bilo je u zemlji
krajem 1929. godine 199. Od toga je bilo 13 rudnika
kamenog ugljena, 69 rudnika mrkog ugljena, 59
rudnika lignita, dva rudnika pirita, dva rudnika
bakrene rude, tri rudnika željezne rude, šest rudni­
ka olovne i cinkove rude, pet rudnika antimonove
rude, 12 rudnika kromove rude, dva rudnika manganske rude, pet rudnika boksita, tri rudnika m ra­
mora, jedno poduzeće mlinskog kamenja, devet
rudnika magnezita, jedan rudnik gipsa, dva rudnika
asfaltnog kamena, jedno poduzeće za proizvodnju
slane vode, dva poduzeća za zemni plin, jedan ru d ­
nik zlalonosnog kvarca, jedno poduzeće za sirovo
ulje (nafte). Do 1932. godine smanjio se broj aktiv­
nih rudarskih poduzeća na 153. Vrijednost ru d a r­
skih proizvoda smanjila se sa 1.467,731.000 dinara u
1929. godini na 890,544.000 u 1932. ili za 577,187.000
dinara. Vrijednost topioničke proizvodnje u 1929.
godini smanjena je sa 640,470.000 na 308,845.000 u
1932. godini, tj. manja za 331,825.000 dinara.
Zaposlenost rudara prema vrstama proizvodnje
G o d in e
Naziv
1932
1929
K am en i ugalj
M rki ugalj
Lignit
Pirit
B a k a m a ru d a
Ž eljezna ru d a
O lovna ru d a
K ro m n a r u d a
B o k sit
M ra m o r
O sta le v rste
3931
19421
5387
124
1162
532
1460
556
197
105
980
4276
23127
6169
679
2451
1188
1749
899
519
116
642
SVEGA:
33855
41815
Zatvaranjem 46 rudnika smanjio se broj zaposle­
nih rudara sa 41.815 u 1929. godini na 33.855 u 1932.
godini.
Topioničku proizvodnju nije pogodila kriza, osim
proizvodnju sirova olova, antim ona i sirova cinka.
Proizvodnja sirova bakra, sirova željeza, varene soli,
cem enta - portlanda kretala se po uzlaznoj liniji,
tako d a je sa 166.679 tona porasla u 1931. godini na
185.554 tone. Ukupno zaposlenih rudara i topioničara bilo je 1932. godine 37.669, a 1929. godine 45.772.
Broj zaposlenog osoblja u topioničkoj proizvod­
nji 1932. i 1929. godine po vrstam a proizvodnje;
G o d in e
Naziv
1932.
1929.
S iro v i b a k a r
S iro v o željezo
S iro v o o lo v o
A n tim o n -reg u lu s
S iro v i cin k
V a re n a so
C e m e n t-p o rtla n d
1659
783
155
257
638
322
1123
1103
184
50
437
612
398
SVEGA:
3814
390714
Rudarska proizvodnja u tonama
Godine
Naziv
K am eni ugalj
M rki ugalj
Lignit
Pirit
B a k arn a ru d a
G vozdena ru d a
O lovno c in k arn a
ru d a
K ro m n a ru d a
B oksit
M ram o r
O stale vrste
SVEGA:
1931.
1929.
406.332
3,521.452
1,052.393
29.475
456.780
126.847
408.551
4,113.446
1,128.794
61.153
329.282
427.945
371.156
58.385
64.842
3.107
27.895
113.943
42.856
103.366
3.084
65.432
6,118.664
6,797.852
Pad proizvodnje u 1932. godini nastavio se tako
da je proizvodnja željezne rude sm anjena na 26.635
tona, tj. bila je za 401,310 manja nego 1929. godine.
Dok se krom ne rude 1929. godine proizvodilo
42.856 tona, 1932. godine proizvodilo se 39.142 tone,
a 1933. 26.248 tona.
26
Usporeni razvoj Industrije od 1934.
do kraja 1938. godine
Razinu proizvodnih snaga, od koje se industrija
započela razvijati, karakterizirala je zaostala poljop­
rivreda, nerazvijena industrija, nizak životni stan­
dard narodnih masa, visok populacioni priraštaj sta­
novništva, koji je pridonio stvaranju kroničnog pro­
blem a zapošljavanja viškova radnika, brži popula­
cioni priraštaj i porast domaćinstava u poljoprivredi
od porasta obradivih površina i livada, i nerazM S tatistič k i g o d išn jak 1930, str. 120-129; 1932, str.
108-115; S. M. K u k o leča, In d u strija Ju g o slav ije 1918-1938,
B e o g rad 1941, str. 83-87, 106, 116-122, 155-160; M. M irk o ­
vić, P re g led u g o v o re n e trg o v in sk e p o litik e, Z ag re b 1960.
vyeno unutarnje tržište. Stanovništvo u Jugoslaviji
imalo je neusporedivo niži stupanj standarda u od­
nosu na stanovništvo razvijenih zemalja, nisku po­
trošačku sposobnost, slabu proizvodnu tehniku a
ostvarivalo je vrlo niske prinose u poljoprivredi, in­
dustrija nije bila sposobna za međunarodnu konku­
renciju jer su razvoj industrijalizacije ometali nepo­
voljni uvjeti tadašnjeg sklopa m eđunarodnih odno­
sa. Takvo je stanje bilo i poslije ekonomske krize. O
tome svjedoči i mali udio industrije u formiranju
nacionalnog dohotka.
U nacionalnom dohotku, koji je 1937. godine iz­
nosio 44.221,100.000, poljoprivreda je sudjelovala s
22.052,500.000 (50 posto), industrija i zanatstvo sa
14.288,000.000 (32 posto), trgovina sa 4.780,000.000
(11 posto), a saobraćaj sa 3.100,600.000 (sedam po­
sto) dinara. Gradska, industrijska, trgovačka i ban­
karska buržoazija raspolagala je s 30 posto nacio­
nalnog dohotka. Seoska buržoazija, bogati seljaci,
zelenaši i bogati trgovci sa 16 posto, država sa 16
posto, radnici i namještenici 14 posto, srednji i sitni
seljaci 19 posto, a zanatlije i ostali pet posto.
Porast broja tvornica od 1934. do 1938. godine
iznosio je svega 397 sa 422,538.000 osnovnih sredsta­
va i 20.565 novih radnih mjesta, te s pogonskom
snagom od 26.124 KS. Prema tome, krajem 1938. go­
dine bilo je 3 954 tvornica sa 13.055,594.000 dinara
osnovnih sredstava, sa 330.156 radnih mjesta i po­
gonskom snagom od 938.434 KS.
Podjela 3 954 tvornica po veličini investiranog
kapitala u 1938. godini bila je:
Do
Od
Od
Od
Od
Od
Od
Od
Od
Od
B ez
3000 0 0 d in a ra
300 000 d in . d o 500 000 d in a ra
500 000 din. d o
1000 000 d in a ra
1 0 0 0 0 0 0 d in .d o
3 000 000 d in a ra
3 000 000 d in .d o
5 0 0 0 0 0 0 d in a ra
5 0 0 0 0 0 0 d in .d o
1 0 0 0 0 0 0 0 d in a ra
10 0 0 0 0 0 0 d in .d o 25 0 0 0 0 0 0 d in a ra
25 00 0 0 0 0 d in .d o 5 0 0 0 0 0 0 0 d in a ra
5 0 0 0 0 0 0 0 d in .d o 1 0 0 0 0 0 0 0 0 d in a ra
100000 000 n a više
p o d a ta k a
693
553
707
837
224
212
156
49
25
14
484
tv o rn ic a
tv o rn ic a
tv o rn ic a
tv o rn ic a
tv o rn ic a
tv o rn ic a
tv o rn ic a
tv o rn ic a
tv o rn ic a
tv o rn ic a
tv o rn ic a
Krupnih poduzeća s 50-100 i više milijuna ulože­
nih osnovnih sredstava bilo je u zemlji svega 39, od
toga dva u Beogradu, šest u Sloveniji, šest u Hrvats­
koj, četiri u Bosni, šest u Dalmaciji, osam u Vojvo­
dini i četiri u unutrašnjosti Srbije. Integracija i kon­
centracija kapitala u industriji vidljiva je iz podata­
ka koji se odnose na 3 226 tvornica krajem 1938. go­
dine. Tako je 1 586 poduzeća imalo po jednu tvorni­
cu, dok je ostalih 1 640 tvornica dolazilo na svega
507 poduzeća. Trinaest poduzeća imalo je više od 10
tvornica ili ukupno 194 tvornice. 27 poduzeća imalo
je šest do deset tvornica ili ukupno 196. Od tri do
pet tvornica imalo je 196 poduzeća, ukupno 702
tvornice. 274 poduzeća imalo je do dvije tvornice,
što je ukupno 702 tvornice. Do koncentriranja tvor­
nica došlo je najviše u kemijskoj industriji u kojoj je
od 206 tvornica 148 otpadalo na 40 firmi, i u indu­
striji proizvodnje i prerade metala, gdje je od 267
tvornica 158 dolazilo je na svega 38 firmi.
Od 3 594 tvornice 31. prosinca 1936. godine bilo
ih je 1 359 u rukama privatnih vlasnika, 748 javnih,
77 komanditnih, 941 akcionarskih, 170 društava s
ograničenim jamstvom, 42 tvornice u zadružnoj svo­
jini, 52 državne tvornice, 11 banovinskih, 146 općin­
skih i 48 ostalih.
Kapital se više ulagao u one industrije koje su
tražile manja ulaganja investicijskih sredstava i koje
su u odnosu na uložena sredstva mogle zaposliti
veći broj radnika. Nove električne centrale kojih je
osnovano 315 bile su male većinom lokalnog znača­
ja, s ukupnim investicijama od 754 milijuna dinara
tako da je u jednu novu centralu investirano u pro­
sjeku nešto manje od 2,4 milijuna dinara. Osnovano
je također 189 novih poduzeća za preradu metala. U
njih je investirano 470 milijuna dinara ili 2,4 miliju­
na dinara u prosjeku na jedno poduzeće. U svim tim
poduzećima otvoreno je 19.500 radnih mjesta ili 103
radna mjesta na jedno poduzeće.15
16 S tatističk i g odišnjak 1936, str. 193; 1938-1939, str.
191; S. M. K ukoleća, In d u strija Jugoslavije 1918-1938. str.
88-89, 122-124, 160-165, 229-230.
Industrijska grana
Prehrambena ind.
Industrija alkoholnih i bezalkoholnih pića
Industrija duvana
Industrija ulja
Kemijska industrija
Industrija kaučuka
Industrija drva
Industrija papira
Štamparije
Industrija kože
Tekstilna industrija
Proizvodnja konfekcije
Električne centrale
Industrija mineralnih ulja
Industrija nemetalnih minerala
Proizvodnja metala
Prerada metala
Proizvodnja mašina
Ostale industrije
SV E G A :
36.395
6.537
3.132
1.301
11.524
1.198
56.460
5.615
6.421
16.539
74.683
3.093
8.659
3.082
33.032
15.505
41.116
4.208
1.656
330.156
83.035
19.137
1.181
2.132
73.780
978
55.038
13.534
2.802
9.849
40.375
726
546.789
1.356
38.068
31.279
17.276
2.149
960
1.829.385.000
1.006375.000
65346.000
71303.000
627.944.000
23388.000
1.160362.000
338255.000
209234.000
362.608.000
1.558.720.000
22290.000
2.472221.000
505.020.000
1.339.942.000
759326.000
564.402.000
89.435.000
49238.000
13.055394.000
27
Najmanje se investiralo u industriju 1932. godi­
ne. Poslije krize najveće investicije iznose
102.551.000 dinara u 1936. godini da bi pale na
41.628.000 dinara u 1938. godini. To je ujedno i naj­
niža razina investicija u industriju od 1929. godine.
Investicije u javne građevine bile su najniže 1933.
godine, a najviše 1937. godine, kada su iznosile
829.401.000 dinara. U 1934. godini ukupne investici­
je u industriju i javne građevine povećale su se sa
442.722.000 na 891,507.000 dinara u 1937. da bi 1938.
godine pale na 614,036.000.'6
cije u građevinarstvu. Investicije u prerađivačku
djelatnost od 1929. pa do 1938. godine stalno su
opadale.
INVESTICIJE U INDUSTRIJU, JAVNO I PRIVATNO
GRAĐEVINARSTVO U 1938. GODINI17
Iznos (000 din)
%
Javno
Indu- građevistrija narstvo
Privatno
građevi­
narstvo
Ukupno
41.628 572.408
235
35,-
1,018.776
62,45
1,632.812
100.-
I n d u s t r i j a
000 Din
1929
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
1938
338.317
409.607
161.791
75.950
83.947
76.409
84.398
102.551
62.106
41.628
0/0
000 Din
°/o
000 D in
363 3
53,59
24,95
15,94
2134
17,26
18,97
24,85
6,97
6,78
587.718
354.764
486.742
400.381
305.777
366.513
360.391
310.189
829.401
572.408
63,47
46,41
75,05
84,06
78,46
82,74
81,03
75,15
93,03
93,22
926.035
764.371
648.533
476.331
389.724
442.722
444.789
412.740
891.507
614.036
U 17 najvažnijih gradskih centara privatne su in­
vesticije 1938. godine iznosile 1,018.776.000 dinara
ili 64,03 posto, a u javne građevine investirano je
572,408.000 ili 35,97 posto. Utrošak kapitala za javne
građevine je znatno veći od cjelokupnih industrij­
skih investicija, a to se odnosi i na privatne investi16 S. Kukoleča, Analiza privrede Jugoslavije pred drugi
P riv re d n a g ran a
Prem a Vladimiru Rozenbergu i Jovanu Kostiću,
1938. godine 1 522 akcionarska društva raspolagala
su s glavnicom u iznosu od 7.441,068.255 dinara. Na
glavnim skupštinam a svih dioničkih društava u Ju­
goslaviji bilo je deponirano akcija u iznosu od
4.633,636.897 dinara. Vlasnici tih akcija bili su:
Državni kapital
Novčani zavodi
Inostrani kapital
Akcionarska društva
Ostali akcionari
448315.350
452302.752
2.387,029.369
116,761.682
1.229,027.744
dinaraili 9,67
dinaraUi 9,76
dinaraili 5132
dinaraUi 231
dinaraUi 2634
U kupno
4.633,636.897 dinara ili 100,00'«
Iz ovih se brojki vidi d a je 51,52 posto akcije bilo
vlasništvo inozemnog kapitala. Po privrednim je gra­
nam a u akcionarskim društvim a strani kapital sud­
jelovao u glavnici i kreditim a prem a slijedećem pri­
kazu:
17 Ibid, str. 31.
18 M. Mirković, Ekonomska historija Jugoslavije, Za­
greb 1958, str. 369-375.
U češće u
glavnici
(u 000 d in )
K re d iti
(u 000 d in )
Ukupno
(u 000 d in )
%
826.649
756.693
130.475
124.392
543.191
72.993
40.146
42.275
55.007
3.649
18.552
165.652
188.847
116.486
97.358
129.832
234.836
116.952
19.913
4.610
35.358
19.457
55.957
992.301
942.240
246.961
221.750
673.023
307.829
157.098
62.188
4.610
90.365
23.106
74.509
21,70
20,61
5,40
4,85
14,72
6,73
3,43
133
0,10
1,90
031
1,62
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
R udnici i to p io n ice
E le k tričn e c e n tra le
M etalurgija
In d u strija n e m eta la
H em ijska in d u strija
In d u strija d rv e ta
T ekstilna in d u strija
T ekstilna kon fek cija
In d u strija kože
P re h ra m b e n a in d u strija
M linska in d u strija
P oljo p riv re d n a in d u strija
SVEGA INDUSTRUA:
2,613.722
1,182.258
3,795.980
82,90
13.
14.
15.
16.
17.
H oteljerstvo
T ran sp o rt
T rgovina
K re d itn i zavod
O siguravajuća d ru štv a
6.082
318.811
42.883
262.167
41.667
1.006
30.984
74.707
-
7.088
349.795
117.590
262.167
41.667
0,16
7,66
237
5,74
0,97
3,285.332
1.288.955
4374.287
100,OO'9
UKUPNO:
19 V. V. Rosenberg i J. Lj. Kostić, Ko finansira jugoslovensku privredu, Beograd 1940, str. 233.
28
Dalje navodimo sudjelovanje stranog kapitala u
privredi Jugoslavije po privrednim granama.
Od 14 najkrupnijih jugoslavenskih koncerna, 11
ih je bilo pod rukovodstvom banaka s udjelom stra­
nog kapitala. Strani kapital sudjelovao je u 55 bana­
ka s iznosom akcijskog udjela od 307,8 milijuna di­
nara s 1537,3 milijuna osnovnog kapitala. Strani ka­
pital sudjelovao je u 16 poduzeća elektroprivrede.
Iznos akcijskog udjela iznosio je 660,55 milijuna di­
nara sa 642,4 milijuna osnovnog kapitala. Strani ka­
pital u ekstrakciji i preradi nafte sudjeluje u osam
poduzeća s 354,5 milijuna akcijskog kapitala, dok je
osnovni kapital iznosio 375,8 milijuna dinara. U ru­
darstvu i topioničarstvu strani kapital sudjeluje u
62 poduzeća. Iznos akcijskog udjela bio je 963,4 mi­
lijuna dinara, a osnovni je kapital iznosio 1.226,5 mi­
lijuna dinara. Strani je kapital u metalo-strojarskoj
industriji sudjelovao u 35 poduzeća. Iznos akcijskog
udjela bio je 109 milijuna dinara, a osnovni je kapi­
tal navedenih poduzeća iznosio 19,8 milijuna dina­
ra. Cjelokupan udio u akcijskom kapitalu i financij­
skim zajmovima u brodogradnji iznosio je 39,4 mi­
lijuna dinara. U tekstilnoj je industriji strani kapital
sudjelovao u 52 poduzeća. Iznos akcijskog udjela
bio je 338,6 milijuna dinara, dok je osnovni kapital
u tim poduzećima iznosio 415,5 milijuna dinara.
Strani je kapital u svim neakcionarskim poduzeći­
ma tekstilne industrije imao udjela u 36 poduzeća s
129,853.745 dinara. Prema tome, ukupni udio stra­
nog kapitala u 88 tekstilnih poduzeća iznosio je
468,458.935 dinara. Strani kapital u kemijskoj in­
dustriji sudjeluje u 40 poduzeća. Iznos akcijskog ud­
jela je 199 milijuna dinara, a osnovni kapital iznosi
278,3 milijuna dinara. U industriji poljoprivrednih
proizvoda strani kapital sudjeluje u 44 poduzeća s
akcijskim udjelom od 279,8 milijuna dinara, dok je
osnovni kapital bio zastupljen s 522,4 milijuna dina­
ra. Strani kapital u šumskoj, drvnoj i papirnoj in­
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
dustriji sudjeluje u 36 poduzeća s 152,5 milijuna di­
nara u akcijama. Osnovni kapital iznosio je 282,3 ’
lijuna dinara. Strani kapital u industriji kože i obu­
će sudjelovao je u svega 12 poduzeća s 53 milijuna
akcijskog udjela, a osnovni je kapital iznosio 81 mi­
lijun dinara. U industriji građevnog materijala strani
je kapital sudjelovao u 12 poduzeća s 118,7 milijuna
dinara akcijskog udjela. Osnovni je kapital iznosio
161,3 milijuna dinara. Cjelokupni strani kapital u
transportu bio je prisutan u 30 poduzeća s 175,6 mi­
lijuna dinara akcijskog udjela, a osnovni je kapital u
njima iznosio 341,4 milijuna dinara. U trgovini je
strani kapital sudjelovao u 86 akcionarskih podu­
zeća s 132,9 milijuna dinara akcijskog kapitala. Os­
novni je kapital u tim poduzećima iznosio 174,1 mi­
lijuna dinara. U 124 neakcionarska trgovačka po­
duzeća strani je kapital sudjelovao sa 75,9 milijuna
dinara. Sveukupni udio stranog kapitala u 219 trgo­
vačkih poduzeća iznosio je 201,7 milijuna dinara. U
ostalim privrednim granama, u 13 poduzeća, iznos
akcijskog udjela stranog kapitala bio je 22,7 milijuna
dinara, a osnovni je kapital u njima iznosio 33,2 mi­
lijuna dinara. Prema tome, cjelokupni strani kapital,
u 520 poduzeća, s iznosom akcijskog udjela od
3914,2 milijuna dinara mobilizirao je akcijski doma­
ći kapital u visini 2.012,3 milijuna dinara i utjecao
na cjelokupni osnovni kapital koji je iznosio 6.342,7
milijuna dinara.20
Odnos između cijene koštanja i dohotka po in­
dustrijskim granama, kada se od 16.859 milijuna di­
nara odbije 10.870 milijuna za reprodukciju, iznosio
je 5 989 milijuna dinara. U cijenu koštanja nije ura­
čunat profit koji je iznosio 10 do 20 posto. Ako se u
cijenu proizvodnje unese i profit onda odnos repro­
dukcije, dohotka i cijene proizvodnje izgleda ovako:
20 S. D im itrijević, S tra n i k a p ital u priv red i Jugoslavije,
B e o g rad 1958. str. 45-158.
Ekstraktivna
Prehrambena
Pića
Duvana
Ulja
Hemiska
Kaučuka
Drveta
Hartije
štamparije
Kože
Tekstila
Električne centrale
Mineralna ulja
Nemetalni minerali
Proizvodnja metala
Prerada metala
ProizvodnjB maiina
SV EG A :
29
Dohodak
Reprodukcija
Grupe industrijskih proizvoda
1. Namirnice
2. Ostali proizvodi
Široke potrošnje
3. Ostali industrijski proizvodi
SV EG A :
Cena proizvod.
mil. din
%
mil. din.
%
mil. din
%
3.079
67
1.512
33
4.591
100
3.6561
4.135
49
55
3.751
3.414
51
45
7.407
7549
100
100
10.870
56
8.677
44
19547
1002'
2' S. K ukoleča, A naliza p riv re d e Ju g o slav ije p r e d d ru g i sv jetsk i ra t, str. 97-98.
Vrijednost jednogodišnje industrijske proizvod­
nje iznosila je 16.859 milijuna dinara na bazi cijene
koštanja, odnosno 19.547 milijuna dinara na bazi ci­
jene proizvodnje. Od ovoga je odlazilo na nam irnice
23.5 posto, ostala sredstva za potrošnju 38 posto i
na industrijske proizvode namijenjene reprodukciji
38.5 posto. Od ukupne cijene proizvodnje indu­
strijskih proizvoda na dohodak je otpadalo 8 677
milijuna dinara, odnosno 44 posto, na troškove rep­
rodukcije 10.870 milijuna dinara, odnosno 56 posto.
U industrijama nam irnica dohodak je iznosio 33 po­
sto od cijene proizvodnje, u industrijam a ostalih
sredstava za potrošnju 51 posto, a u industrijam a
proizvoda za reprodukciju 45 posto.
Ukupni unutarnji tržišni prom et 1939. godine iz­
nosio je od poljoprivrednih proizvoda 9 360 miliju­
na; industrijski proizvodi iznosili su 14.334 milijuna
dinara tržnog prometa; zanatski proizvodi 6 000 mi­
lijuna dinara; uvezeni proizvodi 3 715 milijuna dina­
ra ili sveukupno 33.409 milijuna dinara.
O položaju radnika
U 1930. godini broj osiguranih članova Središ­
njeg ureda za osiguranje radnika iznosio je 631.181.
U vrijeme krize taj se broj smanjuje na 520.980 u
1933. godini. Kretanje osiguranika do 1939. teklo je
ovako:
G o d in a
1929.
1930.
1931.
1932.
1933.
B ro j
o sig u ra n ik a
605.065
631.181
609.190
535.917
520.980
G o d in a
B roj
o sig u ra n ik a
1934.
1935.
1936.
1937.
1938.
1939.
534.559
564.278
616209
680.011
715.186
728.494“
U narednoj tabeli dat je pregled kretanja osigura­
nika po privrednim granam a od najniže razine zapo­
slenosti 1933. godine.
22 R a dnička zaštita, X X II, 1940, S lu žb e n i d io , str. 20.
Kretanje osiguranih članova Središnjeg ureda za osiguranje radnika
po industrijskim grupama 1 po godinam a23
G o d in e
1IIUUMI 1JSKC g iu p e
P oljoprivreda
Javni saob ra ća j
P rivatna sa o b ra ća jn a p o d u z eć a
R u darstv o
In d u strija k a m en a i zem lje
M etalska i m ašin sk a in d u strija
G rađevinskih prev o z n ih sred stav a
K em ijska in d u strija
C e n trale za p roizv o d n ju sn ag e i o p s k rb u v o d o m
T ekstilna in d u strija
In d u strija p a p ira
In d u strija kože i g u m e
P re ra d a kože i nje n ih su ro g a ta
Š um sko pilan. sind.
D rvodjelska i rez b a rsk a in d u strija
In d u strija h ra n e i p ića
I n d u strija d u h a n a
G ostionice, k avan e i sv ratišta
I n d u strija o djeće i čišćenje
G ra dnja željezničkih p u te v a i v o d o g rad n ja
G radnie n a d zem ljom
G rafička ind u strija
H igijena
23 Ibid, str. 24.
30
1933
1934
1935
1936
1937
1938
1939
3728
12361
7893
314
18062
31066
5647
9020
6307
34694
4070
3523
18219
38790
14550
33026
11132
19057
21972
21842
21009
7450
13231
3195
12310
8164
210
20008
31578
6218
10005
6823
42956
4488
3961
18285
46026
14516
34276
7598
19790
25372
21944
18642
8054
14755
3319
12784
8003
630
22520
35127
5877
10389
6807
47175
4409
4252
19262
45689
15479
35707
7527
21532
27455
19576
19051
8191
15559
3746
13184
8136
804
24354
40398
6865
10206
7555
53273
4557
4648
20684
44552
17925
37747
10374
22861
30725
25270
26295
8744
16500
3745
13410
9115
1155
26825
45231
8585
10853
7587
60191
5134
5773
21901
51581
20572
38762
12306
23997
33584
34269
32648
9218
17110
3828
13949
10279
625
29057
47669
10851
11855
7831
61425
5295
5564
22812
54111
21718
40041
20421
23733
33178
38862
32243
9864
16944
3835
14904
11184
794
28910
50236
13185
13779
8256
63117
5523
5563
22674
49716
21760
41833
16410
24253
33544
41558
31975
10183
17171
Industrijske grupe
O pćinski poslovi
Trgovina
N ovčarski i o sig u rav aju ći zavodi i s
k a n celarije
Pozorišta, slo b o d n e p ro fesije i razn o
K ućna posluga
UKUPNO:
15679
12675
56040
15284
12794
58394
14709
12492
60256
520980
543559
564287
Iz iznijetog se prikaza vidi da je prosječan broj
osiguranika SUZOR-a u 1939. godini iznosio 728.494.
U odnosu na 1929. godinu, broj osiguranika pove­
ćan je za 123.429, a u odnosu na 1933. godinu za
207.514. U tekstilnoj se industriji broj zaposlenih
povećao od 1933. do 1939. godine za 28.423; u in­
dustriji odjeće i čišćenja za 11.572. Broj zaposlenih
na gradnji željezničkih putova i vodogradnje pove­
ćao se za 19.716. Povećanje broja zaposlenih uslije­
dilo je od 1933. do 1939. godine u trgovini za 15.269,
a u metalskoj i strojarskoj industriji porastao je za
19.175. U kemijskoj je industriji broj zaposlenih po­
rastao za 4 759; broj šumsko-pilanskih radnika po­
većan je za 10.926; u drvodjelskoj i rezbarskoj in­
dustriji broj je povećan za 7 210 radnika. Zaposle­
nost rudara u svim vrstam a rudarstva bila je 1929.
godine 41.815, dok je broj zaposlenih rudara 1938.
godine bio 54.237. Osoblja državnih željeznica bilo
je 76.058 1931. godine, dok je njihov broj 1933. godi­
ne smanjen na 70.960, da bi do 1940. godine poras­
tao na 80.803. S osobljem direkcije riječne plovidbe
u Beogradu bilo je 83.452 ukupno zaposlenih. Mi­
nistarstvo pošta, telefona i telegram a brojalo je
1938. godine 15.240 radnika.
Kretanje prosječno osigurane nadnice članova
Središnjeg ureda za osiguranje radnika ukazuje da
je prosjek nadnica 1929. i 1930. godine bio najveći.
U 1930. godini nadnica je iznosila 26,56 dinara. U
doba krize padala je, usprkos privrednom oživljava­
nju u 1934. i 1935, kada je pala na 21,65 dinara. Do
1939. godine nije postignut prosjek iz 1929-1930. go­
dine. To se vidi iz slijedećeg prikaza:
929.
930.
931.
932.
933.
934.
god.
god.
god.
god.
god.
god.
26,32
26,56
26,19
24,58
23,22
22,24
d in a ra
d in a ra
d in a ra
d in a ra
d in a ra
d in a ra
1934.
1935.
1936.
1937.
1938.
1939.
g od.
g od.
god.
god.
god.
god.
22,24
21,65
21,68
22,71
23,63
24,28
d in a ra
d in a ra
d in a ra
d in a ra
d in a ra
d in a ra 24
U 1929. godini bilo je 89.049 osiguranika s dnev­
nom zaradom od 9,60 dinara; 1933. godine 69.682, a
1939. godine 74.212. Iz naredne tabele vidimo da je
porastao broj osiguranika s osiguranom nadnicom
od 20 dinara. U 1929. godini takvih je osiguranika
bilo 55.152, 1933. godine 44.761, 1936. godine 69.316,
24 Ibid, str. 23.
14039
13160
61429
616209
14365
14175
62853
680011
15208
15499
62748
15064
15774
63246
715186
728494
a 1939. godine 86.570. Znači, broj radnika s dnev­
nom zaradom od 20 dinara od 1929. do 1939. godine
porastao je za 31.418. S dnevnom zaradom od 40 di­
nara bilo je 1929. godine 72.483 radnika. U doba kri­
ze taj je broj smanjen na 34.780, 1936. se povećao na
41.509, a 1939. godine iznosio je 66.320. Prema tome,
1939. godine bilo ih je manje za 6 163 od 1929. godi­
ne. Dnevnu zaradu veću od 48 dinara imali su 1929.
godine 108.498 radnika, a 1939. godine 104.811 rad­
nika, ili manje za 3 687.25
D n ev n a zarad a
u d in a rim a
do
od 9,61 d o
o d 11,61 d o
o d 14
do
o d 16,80 d o
o d 20
do
do
o d 24
d o 28,80 d o
do
o d 34
do
o d 40
p rek o
48
9,60
11,60
14.16,80
20
24
28,80
34
40
48
Ukupno
1933. god.
1936. god.
1939. god.
69682
26279
45960
54564
44761
37128
40858
39976
34780
21902
70286
71667
54426
56608
70171
69316
49882
53153
51191
41509
26786
71510
74212
36941
45483
62042
86570
70395
71487
69827
66320
40406
104811
486176
616209
728494
Kretanje nominalne prosječne mjesečne zarade
od 1930. do 1938. godine za sve muške radnike kva­
lificirane, priučene i nekvalificirane izgleda ovako:
G o d in a
1930.
1931.
1932.
1933.
1934.
1935.
1936.
1937.
1938.
R u d arstv o
788,14
773,48
674,00
650,12
650,12
651,83
663,28
669,43
697,44
In d u strija
951,26
899,20
801,86
768,13
715,54
683,99
70631
718,08
778,IO28
Prosječna mjesečna nominalna zarada u nekim
se privrednim granama kretala ovako:
28 Ibid, XII, 1930, str. 187, XVI, 1934, str. 208, XX, 1938,
str. 364, X XII, 1940, str. 27.
28 A. B. G rađ o , In d ek s. 1. I 1939.
31
1930. g.
d in a ra
1937. g.
d in a ra
O razvitku trgovine
1929.
godine trgovačka se mreža maksimalno
razgranala i tada je bilo 148.786 radnji. U doba krize
406,71
557,52
P oljoprivredni n ad n iča ri
511,38
688,00
bankrotirala je 19.271 radnja. Nakon toga trgovačka
D rvna in d u strija
51 2 3 9
990,00
Radovi u p ilanam a
se m reža i dalje naglo širi. 1938. godine ona ima
909,20
883,48
A grarna industrija
149.409 trgovačkih radnja. U trgovini je kriza bila
739,05
1218,00
G ra đ ev n a in d u strija
potpuno savladana. Trgovačkih radnji na veliko, iz98 4 3 6
90720
T ekstilna in d u strija
vozničkih, spekulativnih, magazinskih i ostalih rad­
2356,77
266856
Poligrafička in d u strija
nji bilo je 5 922. Piljarskih radnji, prodavaonica svje­
146134
1459,10
In d u strija p a p ira
žih živežnih nam irnica bilo je 16.447, radnji mješo­
1050,00
927,73
In d u strija kože i g u m e
vitom robom 37.749, ostalih trgovina na malo
105139
1182,72
K em ijska in d u strija
23.718. Agenturskih i komisionih radnji 1 923. U na­
1344,64
991,06
M etalska ind u strija
951,4 1 27
1163,64
vedeni broj trgovačkih radnji ubrojeni su hoteli i
In d u strija zem lje
ugostiteljska poduzeća, razna transportna poduzeća
i si. 1937. godine postojala su 93 trgovačka akcio­
narska društva, što je u odnosu na 1932. godinu,
Prema anketi koju je izvršila Trgovinsko-indukada
ih je bilo 143, iznosilo 50 akcionarskih društa­
strijska kom ora u Zagrebu 1935. godine prosječna
va manje.
mjesečna nominalna zarada u rudarstvu i cjelokup­
Ukupni
je tržni prom et 1939. godine iznosio
noj industriji iznosila je 1929. godine 656,64 dinara,
1930. godine 679,68 dinara, 1932. godine 629,76 dina­ 35 270,9 milijuna dinara, a obuhvaćao je poljopriv­
redne,
stočarske
i šum arske proizvode u iznosu od
ra, a 1934. godine 595,20 dinara.28 U norm alnu pro­
9 359,7 milijuna dinara; industrijske i rudarske u iz­
sječnu nominalnu mjesečnu zaradu nisu uračunati
nosu
od
16
028,9
milijuna dinara, zanatske proizvo­
različiti dodaci u naturi, stanovanju, koja su neka
de u iznosu od šest milijardi, a uvozne proizvode u
poduzeća davala pojedinim radnicima ili grupam a
iznosu od 3 882 m ilijuna dinara.
radnika.
Početkom 1928. godine radilo je u trgovini
Minimalni troškovi života za jednog radnika iz­
31.348 trgovačkih pomoćnika, 15.673 učenika, što
nosili su 1929. godine 1 006,43 dinara, a za tročlanu
ukupno
iznosi 47.021. U 1934. godini radilo je u tr­
obitelj 1 941,92 dinara. U 1934. godini uslijed pada
govačkoj mreži 51.149 trgovačkih pom oćnika i uče­
cijena životnih nam irnica minimalni troškovi za jed­
nika.
Od
ukupno zaposlenog osoblja u trgovačkim
nog radnika iznosili su 615,27 dinara, a za tročlanu
radnjam a bilo je zaposleno 7 400 činovnika, 20.162
obitelj 1 165,56 dinara mjesečno. Do 1939. godine
trgovačka
pomoćnika, 11.129 učenika i 12.458 ne­
porasli su troškovi života za sam ca na 695,48 dinara,
kvalificiranih radnika. S nadnicom manjom od 24
a obiteljski troškovi na 1 331,06 dinara. Više od 50
dinara
bilo
je 27.426 zaposlenih, a 23.723 imali su za­
posto radnika gotovo cijelo razdoblje od 1929. do
1939. godine nije zarađivalo dovoljno da osigura mi­ radu veću od 24 dinara. Više od 48 dinara dnevne
zarade imalo je 10.138 nam ještenika.29
nimum za egzistenciju. U 1929. godini takvih je rad­
nika bilo 386.064, 1933. godine 278.374, a 1939. godi­
ne 373.543 radnika. Nadnice je za potrebni mini­
mum ostvarilo, po navedenim godinama, 219.001,
Saobraćaj
207.802 i 352.896 radnika. Obiteljski egzistencijalni
minimum (muž, žena i jedno dijete) postigli su rad­
Godine 1929. ukupna dužina željezničkih pruga
nici s više od 50 dinara dnevne zarade, a tih je 1929.
u zemlji bila je 10.179,1 km, od čega je na normalni
godine bilo 108.498, 1933. godine 70.286, 1936. godi­
kolosijek otpadalo 6 886,7 km, a na pruge uskog ko­
ne 71.510 i 1939. godine 104.811. U cjelini su, u pro­
losijeka 3 292,4 km. Do 1936. godine povećala se du­
sjeku, obiteljski minimum ostvarili radnici grafičke
žina željezničkih pruga za 303 km. Željezničke pruge
industrije i papira, bankovni činovnici, privatni tr­
norm alnog kolosijeka povećale su se za 300,1 km, a
govački namještenici, javni službenici i državni i sa­
uskog kolosijeka su se smanjile za 87,1 km. Broj tu­
moupravni činovnici čije su plaće bile veće od obi­
nela, mostova i propusta, stanica, stajališta, stovariteljskog minimuma.
šta i križanja bio je veći nego ranije.
Treba navesti da su minimalni troškovi života
Na državnim željeznicama bilo je zaposleno
prem a Indeksu socijalno statističke revije uljepšani,
1931. godine ukupno 76.058 osoba. U doba krize u
jer su uzete za bazu samo nadnice muških radnika
1935.
bilo ih je 70.400, a 1937. godine 74.158, dok ih
koje su bile u prosjeku za 15 do 30 posto veće od
je početkom 1940. godine bilo 80.803. Činovnika je
nadnica žena.
1937. godine bilo 9 218, činovničkih pripravnika
1 716, zvaničnika prve kategorije 2 915, druge kate­
gorije 16.362, služitelja je bilo 2 250, dnevničara
27 Ibid, 1. IV 1938.
28 Izvještaj T rg o v in sk o -in d u strijsk e k o m o re u Z ag re b u
za godinu 1935, Tisak z ak lad e T isk a re N aro d n ih nov in a,
str. 1-126.
32
29 O trg o v in i d o 1928. god. vidi u: J. Cazi, N ezavisni sin ­
d ik a ti, knj. III, sv. d ru g i, str. 403-408.
4 397, kvalificiranih radnika 13.282, nekvalificiranih
radnika 23.987, kontraktualnih službenika 31 što ie
ukupno 74.158.
Ukupni rashodi u eksploataciji željeznica 1937.
godine iznosili su 2 122,281.951 dinara. Prihđdi od
prijevoza putnika iznosili su 601,128.390 dinara, od
prijevoza prtljage 5,984.351 dinar, a od prometa
robe 1 604,669.422 dinara. Ostali prihodi iznosili su
198,694.032 dinara. Ukupan prihod državnih željez­
nica iznosio je 2 410,476.195 dinara. U Jugoslaviji je
bilo ukupno 2 721 lokomotiva, 5 392 putničkih vago­
na i 61.411 teretnih vagona.
Građenje pruga vršilo se uz inozemne zajmove
koji su dobivani pod izuzetno teškim uvjetima i uz
čije je dobivanje i korištenje vezan niz afera i ko­
rupcija. U 1939. godini prevezeno je 58,316.000 put­
nika i 21,133.000 tona robe.
M eđugradski autobusni saobraćaj imao je 1929.
godine 324 linije s 590 autobusa kojima je prevozio
2,328.877 putnika; 1938. godine bilo je 356 linija sa
622 autobusa koji su prevezli 3,125.499 putnika.
U gradskom je saobraćaju 1929. godine dužina li­
nija iznosila 106 km, sa 66 autobusa koji su prevezli
6,376.804 putnika; 1938. godine u gradskom je autobusnom saobraćaju bilo 60 linija s 249 km dužine i
92 autobusa, koji su prevezli 7,265.471 putnika.
1938. godine bilo je 13.561 osobni automobil, 4 286
kamiona i 943 autobusa.
Za obavljanje putničkog i robnog saobraćaja na
rijekama 1939. je godine bilo 1 243 plovnih jedinica
sa 445.996 tona nosivosti i vučnom snagom od
60.047 KS. Prom et je 1939. godine obuhvaćao
3,018.000 tona robe i 768.000 putnika. U riječnoj plo­
vidbi bilo je zaposleno 2 649 osoba.
Ukupna tonaža pom orskih trgovačkih brodova
porasla je od 1921. do 1929. godine za 178.292 bruto
registarskih tona, tako da je ukupna tonaža dostigla
292.680 brt. Do kraja 1939. godine pom orska trgo­
vačka flota imala je 180 plovnih jedinica, m eđu nji­
ma 81 brod duge plovidbe, 14 obalne i 90 lokalne
obalne plovidbe, s ukupnom tonažom od 400.944
brt. Pomorsko okružje Sušak imalo je 1936. godine
26 brodova duge plovidbe sa 101.813 brt., 45.520 KS
i 628 m ornara. Pomorsko okružje Split imalo je 11
brodova duge plovidbe sa 54.301 brt., 24.516 KS i
276 mornara. Pomorsko okružje Dubrovnik imalo
je 27 brodova duge plovidbe sa 131.459 brt., 64.320
KS i 734 m ornara. Ukupno je bilo 64 broda duge
plovidbe, sa 287.573 brt., 134.266 KS i 1 638 mor­
nara.
Cjelokupni plovni park na jadranskoj obali, po­
red brodova duge plovidbe, obalne plovidbe i lokal­
ne obalne plovidbe imao je i mornaricu malih jedi­
nica na jedra s pomoćnim mornarima, s ribaricama
i registriranim čamcima za koju se smatralo da nije
manje važna od parobrodarskih poduzeća, jer je
ukupan broj posade na malim jedinicama iznosio
šest puta više od zaposlenih mornara na parobrodi­
ma. Tako je, na primjer, 1936. godine bilo 12.685
brodskih jedinica s 387.752 brt., 216.893 KS i 32.055
mornara, a 1938. godine broj brodova koji su vršili
prijevoz robe i putnika iznosio je 12.950 sa 442.719
brt., 247.480 KS i 33.322 članova posade.
Državnih je pošta 1930. godine bilo 771, ugovor­
nih 1 125 i općinskih 2 116 što je ukupno 4 012. U
doba krize taj je broj smanjen na 1 934, a onda je do
1938. porastao, tako da je broj državnih pošta izno­
sio 609, ugovornih 1 355, općinskih 2 018, što je
ukupno 3 982. U Ministarstvu pošta, telegrafa i tele­
fona radilo je 1938. godine ukupno 15.240 osoba, od
čega 4 851 činovnik, 670 činovničkih pripravnika,
1 948 zvaničnika, 2 999 služitelja, 1 083 dnevničara,
1 357 ugovornih poštara, 815 ugovornog pomoćnog
osoblja, 1515 ugovornih služitelja i dva kontraktualna činovnika. Od toga je bilo 10.826 zaposlenih muš­
karaca, a žena 4 414. Pošta se prevozila 1933. godine
u 374 poštanska vagona, 172 automobila, 1 055 po­
štanskih kola, na 397 konja. 1938. godine poštanskih
je vagona bilo 306, automobila 171, poštanskih kola
993, a prijevoz pošte na konjima porastao je na 632.
U 1939. godini porastao je broj aviona u prometu na
13, sa četiri koliko ih je bilo u 1928. godini. Zračnim
je putem 1939. godine prevezeno 12.687 putnika i
185 tona robe.30
30 0 sao b ra ća jn o j politici o d 1918. d o 1928. g odine usp.
J. Cazi, N ezavisni sindikati, knj. III, sv. drugi, str. 411-419.
Vidi i: S tatističk i g odišnjak 1933, str. 170-171; 1936, str. 461;
1937, str. 152-153 i 345; 1938-1939, str. 236.
O P O L O Ž A J U Z A N A T S T V A OD 1 92 9. DO 193 9 . G O D I N E
Jugoslavija je bila zemlja s izrazito velikim bro­
jem poljoprivrednog stanovništva i nerazvijenom
industrijom, pa su građanski ekonomisti i političari
isticali da je uloga zanatstva u narodnoj privredi
vrlo značajna. Zemljoradnici s niskim životnim stan­
dardom i slabom potrošačkom moći bili su glavni
potrošač zanatskih proizvoda. Kronična poljoprij
- CAZI
vredna kriza i katastrofalni pad cijena poljoprivre­
dnih proizvoda učinili su da je poljoprivredno sta­
novništvo postalo kupovno nesposobno, pa je pre­
stalo biti potrošačem čak i zanatskih proizvoda. To
je pogodilo osobito zanatlije u manjim mjestima i
selima gdje su egzistencije sitnih seoskih zanatlija i
sitnih seljaka povezane, te rast jednih znači i rast
33
drugih i obratno.31 Na kongresima i konferencija­
ma. u rezolucijama i godišnjim izvještajima, pisa­
nom i usmenom riječju, neprekidno se isticala veza­
nost zanata za agrarni karakter zemlje i vezanost
položaja zanatlija uz položaj seljaka. U tim odnosi­
ma, tvrdili su zanatlije, nije se moglo zamisliti da za­
natlija ne kreditira zemljoradnika, potrošača njego­
vih proizvoda i usluga. Donošenjem Uredbe o zaštiti
zemljoradnika, te kredite, iako su bili mali, zanatlije
nisu mogli realizirati. Zbog toga su zanatlije godina­
ma tražili Uredbu za zaštitu zanatlija, odnosno da ih
se izuzme iz položaja zelenaških kreditnih ustanova
u Uredbi za zaštitu zemljoradnika. Osim toga, zana­
tlije su bili pogođeni Uredbom o zaštiti novčanih za­
voda, koja je pružala kompenzaciju bankam a za gu­
bitke nastale iz zaštite zemljoradnika. Tom Ured­
bom zanatlije kao ulagači nisu mogli doći do svoga
uloženog novca. Primjerice, dugovanja 3 678 zanatli­
ja, s područja Zagrebačke zanatske komore, iznosila
su 80,276.000 dinara, a njihova zaleđena potraživa­
nja 46,271.500 dinara, ili po osobi 21.825 dinara
duga i 12.580 dinara potraživanja. Uredba o zaštiti
zeml joradnika i novčanih zavoda bila je stalno mije­
njana, ali su zanatlije »kroz to vrijeme bile ostavlje­
ne na milost i nemilost njihovih vjerovnika, kao i
neograničenom primjenjivanju protiv njih svih za­
konskih ovršnih mjera, dok su, s druge strane, zana­
tlije bili zakonski spriječeni da naplate svoje tražbi­
ne od zemljoradnika i novčanih zavoda«.32
Na položaj obrtnika i njihovu aktivnost utjecalo
je i poresko opterećenje. Nekoliko godina vodili su
obrtnici borbu za izmjenu Zakona o neposrednim
porezima, koji je u jeku krize, uvođenjem m inim al­
ne poreske osnovice prem a visini stanarine, podi­
gao porez za 30,7 posto. Zanatlije su vodili borbu i
protiv visokih cijena sirovina i poluprerađevina
kartelirane industrije.
»Postoje, međutim, neovisno od privredne dep­
resije i drugi momenti, koji u velikoj mjeri ugroža­
vaju zanatski rad, te potkapaju egzistenciju mnogih
zanatskih struka, pa tako naprijed izloženu tešku si­
tuaciju zanatstva i zanatskog staleža još i više pogor­
šavaju«, kaže se dalje u izvještaju Zanatske kom ore
u Zagrebu.
»Tu u prvom redu treba istaći kartele, kojima su
neke naše industrijske grane posvema povezane, i
koji iskorišćuju svoj monopolni položaj na tržištu,
diktiraju cijene svojim proizvodima po vlastitoj vo­
lji. Dobro je, da se odmah ovdje podvuče neosporna
činjenica, da se naša zanatska radinost nalazi između
pauperiziranog seljaštva i kartelirane industrije, pa ta
okolnost čini položaj zanatstva naročito teškim.
Rekli smo na ovom mjestu već u početku da je
katastrofalan pad cijena agrarnih proizvoda po­
sljednjih godina bio uzrokom krize u poljoprivredi,
a ta je opet dovela do osiromašenja i zaduženja se­
31 O zana tstv u 1925.-1928., vidi J. Cazi, N ezavisni sin d i­
kati, knj. III, sv. d ru g i, str. 409-411.
32 Izvještaj Z an a tsk e k o m o re u Z ag re b u za g o d in u 1935,
str. 9.
34
ljaštva. Radi toga je seljak kupovao samo ono što
mu je neophodno, a to većinom nisu zanatski pro­
izvodi, nego predm eti državnog monopola, kao sol,
duhan, petrolej, žigice i slično, a većinu ostalih po­
treba, koje je do tada namirivao kod zanatlija, pod­
m iruje seljak vlastitim radom i proizvodnjom kojoj
se ponovno vratio. Ako je pak seljak i prisiljen da
kupi koji zanatski proizvod, ili da se posluži zanat­
skim radom, tada ga on traži uz takvu cijenu, uz
koju zanatski rad ne može uopće postojati. Pod
ovakvim prilikam a prim oran je zanatlija da stalno
snizuje cijenu svojih proizvoda jer bi inače izgubio
i ono malo posla što ga s vrem ena na vrijeme uspije
dobiti. Stoga i jesu cijene zanatskih proizvoda pale
u izvještajnoj godini prosječno za 30-50 posto u us­
poredbi s ranijim godinama. Vidimo, dakle, da pad
kupovne moći širokih seljačkih slojeva i, s tim u
vezi, nestašica posla u zanatstvu, pritiskuju cijene
zanatskih proizvoda tako da možemo reći, kako su
usporedo s padanjem cijena agrarnih proizvoda
smanjivane i cijene zanatskih izrađevina i usluga za­
natskog rada, koji je selu i seljaku najbliži.
Naprotiv, cijena industrijskih proizvoda (a tu
ubrajam o i sirovine i poluprerađevine, potrebne za­
natskoj radinosti) nisu zabilježile takav osjetljiv pad
kao poljoprivredni proizvodi počam od pojave pri­
vredne krize do danas. Sta više, pojedine industrij­
ske grane, ujedinjene u kartele, polučuju danas da­
leko veće cijene za svoje proizvode nego ranijih go­
dina, kada je proizvodnja i prodaja tih artikala bila
podvrgnuta režimu slobodne konkurencije.
Da damo bar približnu sliku kretanja cijena po­
ljoprivrednih i s njima, kako smo naprijed utvrdili, ve­
zanih zanatskih proizvoda spram kretanja cijena in­
dustrijskih artikala, poslužit ćemo se indeksom cijena
na veliko naše Narodne banke, za posljednjih pet go­
dina, tj. od vremena visoke konjunkture do danas.
INDEKS CIJENA
G o d in a
1928
1929
1930
1931
1932
1933
p o ljo p riv .
proizv.
100
91,2
68,7
57.1
51,9
44,0
in d u str.
proizv.
100
943
81,9
723
675
72 2
Već na prvi pogled pada u oči ogroman nerazmjer
između razvitka jednog i drugog indeksa. Dok su cije­
ne industrijskih proizvoda po indeksu od godine 1928.
nazadovale do konca izvještajne godine za 27,8 posto,
iznosi to nazadovanje kod agrarnih proizvoda 56 po­
sto, ili više nego dvostruko, što znači, da seljak danas
m ora prodati dvostruku količinu svoga prinosa, da si
uzmogne nabaviti onu istu količinu industrijskih pro­
izvoda, koju je prijašnjih godina mogao dobiti za jed­
nostruku količinu svojih proizvoda
Da vidimo sada, kakav je položaj zanatske pri­
vrede, ukliještene u ovaj neodrživ nerazmjer izme­
đu cijena poljoprivrednih i industrijskih proizvoda.
Dok s jedne strane opažamo znatan pad cijena za­
natskih proizvoda u vezi s popuštanjem cijena ag­
rarnih proizvoda, dotle na drugoj strani cijene siro­
vina i poluprerađevina, potrebnih zanatskoj proiz­
vodnji, ne samo da nisu pale u istom omjeru, nego
su u izvještajnoj godini pokazivale i tendenciju po­
rasta, pa je totalni indeks svih industrijskih artikala,
prema gornjem pregledu, porastao za 4,7 poena u
izvještajnoj godini u upoređenju sa godinom 1932.
Čitav niz industrijskih proizvoda, kao željezo, stak­
lo, kvasac, papir, cement, zakovice i vijci, parketi, da
nabrojimo samo neke od njih, a bez kojih se zanat­
ski rad ne može ni zamisliti, podvrgnut je danas re­
žimu kartelne produkcije i prodaje, pa su uslijed
toga i cijene tih proizvoda, što je naravna posljedica
kartelne politike, porasle znatno iznad totalnog in­
deksa cijena industrijskih proizvoda tako, da taj po­
rast kod većine 'kartelnih artikala’ znači 50 do 100
postotno povišenje spram ranijih godina, kada su se
cijene odnosnih proizvoda kretale u okviru zakona
slobodne ponude i potražnje.
Nepobitno je, dakle, da su uslijed kartelne poli­
tike u vrijeme kada cijene gotovih zanatskih izrađe­
vina pokazuju stalnu tendenciju padanja znatno po­
skupile sirovine i poluprerađevine, potrebne zanat­
skoj proizvodnji. Jasno je, da ovakova politika ne
samo da umanjuje rentabilitet, i onako na najmanju
mjeru svedenog, zanatskog rada, nego je ona i nada­
sve štetna po cjelokupnu našu narodnu privredu,
na čiji račun nekoliko karteliranih industrijskih gra­
na, pod okriljem carinske zaštite, a pod vodstvom i
u korist većinom stranih kapitalista, ostvaruju horendne i ničim opravdane dobitke, što neminovno
vodi sve jačem osirom ašenju širokih potrošačkih
slojeva. Zanatstvo, kao nekartelirana privredna gra­
na i zanatski stalež kao najbrojniji iza seljačkog sta­
leža, osjeća i iskusio je svu težinu i sve štetne poslje­
dice nekontroliranog i neodgovornog rada karteli­
rane industrije. Stoga zanatlije danas zahtijevaju, da
država uvede kontrolu nad radom kartela u našoj
zemlji, te da poduzme m jere protiv njihovog štetnog
utjecaja na narodnu privredu uopće, a zanatsku na­
pose.«33
Tako je u mjesecu kolovozu 1934. bila propisana
uredba, kojom su karteli u načelu bili zabranjeni.
»U m eđuvrem enu su moćne kartelne organizacije
ishodile (25. XI 1935.) da se umjesto prvobitne na­
čelne zabrane kartela, jednostavno izvrši njihova le­
galizacija.«34 U godini 1936. bilo je više od 60 karte­
la, registriranih kod Ministarstva trgovine i indu­
strije. Poslije registriranja, cijene nekih artikala po­
dizale su se za 50-100 posto. Uzalud su obrtnici
upozoravali na to da je najveći broj kartela inozem­
nog porijekla i da od ubiranja njihovih ekstraprofi33 Ibid, za g o d in u 1933, str. 17-20.
34 Ibid, za go d in u 1935, str. 8-12.
ta trpi cjelokupna narodna privreda, svi potrošači i
država. Uredbom o kartelima, karteli su bili zaštić'
ni i favorizirani.
Krajem 1934. godine obrtnici su tvrdili »da nema
ni jedne zanatske struke za koju bi poslovna godina
1934.
bila imalo povoljna. Izvještaji o stanju pojedi­
nih struka tako su pesimistički, da čovjek nema
hrabrosti misliti na to, što će od tih struka ostati,
ako se današnje teške prilike bar malo ne poboljša­
ju «.36
Opća ocjena položaja zanatstva zasnivala se na
procjeni da se izuzetno težak položaj zanatstva i da­
lje pogoršava zbog osiromašenja seljaka i zanatlija,
zategnutosti na novčanom i kreditnom tržištu koja
je izazvana bankovnim moratorijem, potpunog za­
stoja građevne djelatnosti, prevelikih poreskih opte­
rećenja i nadriobrta (nelegalni obrt). Samo sanira­
njem poljoprivredne krize i povećanjem kupovne
moći seljaštva može se poboljšati i položaj obrta.
Stagnacija građevne djelatnosti, pad rentabiliteta
kapitala uloženog u zgrade i građevne poslove i vi­
soki porezi, osnovni su krivci skupoće kredita. Si­
stem oporezivanja išao je u prilog velikom kapitalu
i jakim poduzećima. TT »Bata« u Borovu i 127 nje­
govih podružnica platili su 1933. godine 160.317 di­
nara poreza. U toj godini poreska obaveza zagrebač­
kih obućarsko-kožarskih zanatlija iznosila je 359.100
dinara. Osuđivan je i javno napadnut sistem direkt­
ne prodaje industrijskih proizvoda putem vlastitih
industrijskih prodavaonica i osnivanje velikih rob­
nih kuća i magazina. Pod pritiskom zanatlija, vlada
je donijela 1934. godine Uredbu o zabrani popravlja­
nja odijela i obuće u industrijskim radnjama i njiho­
vim podružnicama. Međutim, industrija je odnijela
pobjedu na račun obrta. Ranije u cijelosti zanatski
poslovi počeli su se izvoditi i na industrijski način.
To je osobito došlo do izražaja u konkurenciji in­
dustrije obuće i odijela i obrtnika obućara i krojača.
Komitet za zaštitu kožarskoprerađivačke radinosti
organizirao je stotine protestnih zborova, sa zahtje­
vom da se »Bati« zabrani rad, te da se zabrani mre­
ža njegovih prodavaonica. Te akcije nisu uspjele.
Nisu uspjeli ni zahtjevi obrtnika da se donese po­
sebna uredba sa zakonskom snagom o suzbijanju
nelojalne konkurencije, ni zahtjevi za utvrđivanje
minimalnih cjenovnika. Zahtjev da se zanatlijama
omogući bescarinski uvoz strojeva, alata i materijala
također je odbijen. Na zanatstvo se, kao na sitnu
robnu proizvodnju, koja se održava bez trajno na­
jamnog rada, u radničkom pokretu i literaturi gle­
dalo kao na ostatak prošlosti, otpadak starog poret­
ka, koji zbog svog parazitskog karaktera ne može
biti zdrava osnova modernog društva. Generacije
sudionika radničkog pokreta učile su da ekonomski
razvoj buržoaskog društva vodi prirodnom nužnoš­
ću do propasti sitnog poduzeća, čiju osnovicu sači­
njava privatna svojina radnika nad sredstvima za
proizvodnju. Broj grana rada, u kojima zanat još
36 Ibid, za godinu 1934, str. 9.
35
može životariti, sve se više ograničava. Zanatu su
dani odbrojani. Činjenica da sitna robna poduzeća
u svijetu i Jugoslaviji još postoje, nije rezultat njiho­
ve konkurentske sposobnosti industrijskim podu­
zećima, nego sposobnost sitnog poduzeća da stoički
prim a pad blagostanja, grozničavo podižući pro­
duktivnost rada produženjem radnog vrem ena i do­
vođenjem na rad cijelih porodica. Sitni obrtnik, u
usporedbi s kvalificiranim najamnim radnikom,
ima manje slobodnog vremena, njegovi su žena i
djeca više eksploatirani. Osobni je dohodak većine
malih obrtnika bio na razini dohotka proletera. Da
bi očuvali svoju (relativnu) samostalnost, obrtnici
pristaju i na smanjenje životnog standarda, tako da
im se egzistencija poistovjećuje s egzistencijom pro­
letera. U odnosu na podatke iz 1934. godine, u Ju­
goslaviji je godišnje propadalo, ili bilo brisano iz
spiska zanatskih kom ora 5,3 do 7,2 posto svih zanat­
skih radnji, odnosno 7 542 do 10.345. Otprilike je to­
liko zanatskih radnji u istom razdoblju i nastajalo.
Primjera radi navodim sum arni pregled kretanja za­
natstva za nekoliko godina na području zagrebačke
Zanatske komore. Prosječni broj obrtnika iznosio je
godišnje 21.371. Prosječno je godišnje brisano iz
spiska obrtnika 1 537 ili 7,2 posto.
G odina
1933
1934
1935
1936
1937
1938
B risa n a
ov la šte n ja
i p rav o
n a ra d n ju
N ova
o v la šte n ja
S tan je
31.X II
1878
2320
1249
1014
1499
1261
1388
1619
1468
1492
1539
1670
21486
20784
21004
21482
21522
21931
Pravo na radnju i nova ovlaštenja dobivalo je u
prosjeku 1 529 ili 7,1 posto obrtnika godišnje. Na
području beogradske Zanatske komore, koja je po­
red Beograda, Zemuna, Pančeva i ispostave Veliki
Bečkerek (Zrenjanin) pod svojim djelokrugom rada
imala još i bivšu Dunavsku, Moravsku i Drinsku ba-
novinu, situacija je bila nešto malo drugačija. U go­
dinam a 1934, 1935. i 1936. prosječni broj obrtnika
iznosio je 33.0%, od toga je godišnje obustavilo rad
1 770 ili 5,3 posto obrtnika, a novoosnovanih zanat­
skih radnji bilo je godišnje 2 520 ili 7,6 posto.
O b u sta v ilo
ra d
G o d in a
1934
1935
1936
1 815
1 817
1 678
N o v o o sn o v an e
ra d n je
S tanje
31.XII
2 451
2 545
2 562
32 659
33 039
33 589
U strahu od besposlice obrtnici se grčevito bore
za održavanje svojih poduzeća koja im sve više po­
staju sam o pomoć u nevolji. Uslijed privredne krize,
pada opće privredne djelatnosti, pada cijena, poja­
čane konkurencije i poreskog opterećenja smanjeni
su obrtnički neto prihodi u odnosu na 1927. godinu
za 4,8 milijardi dinara. Prem a toj tvrdnji, cjelokupni
neto prinos jugoslavenskih obrtnika iznosio je 1934.
godine 3,2 m ilijarde dinara. Zanatstvo je u cjelini po­
stalo nerentabilno. U unutrašnjosti zemlje obrtnici
su zarađivali 15-20 dinara dnevno, a u gradovima
25-30 dinara. Veliki broj obrtnika živio je u bijedi i
siromaštvu. U Ćupriji, Smederevu, Požarevcu i dru ­
gim mjestim a sam o je pet posto obrtnika materijal­
no zbrinuto, dok su ostali jedva sastavljali kraj s kra­
jem. »Obrtnik je« - tvrdile su zanatske kom ore i ud­
ruženja - »u nepovoljnijem položaju od zem ljoradni­
ka, jer postaje beskućnik čim nem a posla, ukoliko
ranije nije stekao kuću, komadić zemljišta i neku uš­
teđevinu.« Za svoj daljnji opstanak obrtnici u unut­
rašnjosti mogu zahvaliti tom e »što posjeduju obično
kućicu i komad zemljišta od koga jednim dijelom
podm iruje potrebe ishrane«.
Teška situacija zanatske privrede dovela je do
pogoršanja ekonomskog i socijalnog položaja zanat­
skog pom oćnog osoblja Zatvaranje zanatskih radio­
nica, kraj privredne sam ostalnosti velikog broja
obrtnika, svođenje zanatske radinosti na minimum,
dovelo je do pada broja zaposlenog pomoćnog osob­
lja.
Uporednl pregled zaposlenog p om oćnog osoblja u zanatstvu
na teritoriju Zanatske kom ore u Zagrebu
G o d in e
SREZ
Crikvenica
Cazina
Delnice
Donja Stubica
Gospić
Grubiino Polje
Jaslrebarsko
Kastav
Koprivnica
Korenica
Kostajnica
Križevci
36
1929. g.
1930. g.
1931. g.
1932. g.
1933. g.
150
282
250
32
49
192
210
150
457
10
154
430
100
241
200
28
80
191
185
128
416
9
88
372
40
202
170
23
59
132
170
67
402
8
74
350
30
46
130
19
37
101
135
35
298
6
19
236
27
128
131
38
69
67
105
18
263
4
58
205
C o d i n e
SREZ
1929. g.
1930. g.
1931.g.
1932. g.
1933. g.
Novi Vinodol
Otočac
PeruSić
Petrinja
Pisarovina
Sunja
Zlatar
Zagreb grad i srez
78
120
15
320
45
166
87
12803
63
95
54
75
48
58
45
42
300
41
162
90
12593
280
30
146
64
12134
260
13
85
41
11734
220
64
55
9239
UKUPNO
16000
153%
14488
13333
10790
Pregled pada broja zaposlenih lica u zanatstvu na teritoriju Zanatske komore u Zagrebu
(1929. god. >100)
1929. g.
1930. g.
1931. g.
1932. g.
1933. g.
Crikvenica
Čazma
Delnice
Donja Stubica
Gospić
GrubiSno Polje
Jastre barsko
Kastav
Koprivnica
Korenica
Kostajnica
Križevci
Novi Vinodol
Otočac
PeruSić
Petrinja
Pisarovina
Sunja
Zlatar
Zagreb
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
66,66
85,45
80,0
8730
163,0
98,47
88,09
8533
91,02
90,0
57,14
8631
80,76
79,16
9333
93,75
91,11
9739
103,44
9835
26.66
7133
70.0
71,87
120.0
68,75
80.95
44.66
87,96
80,0
48,05
8139
6933
6333
46,66
8730
66.66
87,95
7336
94.77
20,0
1631
52.0
5937
7531
52,60
6438
2333
6530
60,0
12.33
54,88
6133
48.33
13.33
8135
28,88
5130
47.12
91.65
18.0
4539
52,40
118.0
140,0
3439
50,0
12.0
5734
40,0
37.66
4767
57,69
35.0
6,66
68,75
24.44
3835
6321
72,17
UKUPNO
100
9622
9035
8333
67,43
Srezovi bez Zagreba
100
87,67
7435
50.01
48,82
»Iz gornjeg statističkog pregleda vidi se« - kaže
se u izvještaju Zanatske kom ore - »da je opadanje
broja uposlenih lica u zanatstvu, naročito u unut­
rašnjosti, bilo upravo porazno tako da taj pad iznosi
51,18 posto u izvještajnoj godini u uporedbi sa godi­
nom 1929, koja se može uzeti kao godina povoljne
konjunkture. U pojedinim, pak, srezovima pao je
broj uposlenih lica u zanatskoj privredi i za 75-80
posto, a kad bi se kod ovog razmatranja uzele u obzir
i pojedine zanatske struke, koje su u boljim danima
radile sa znatnim brojem pomoćnog osoblja, onda bi
se opazilo da te struke danas, radi očajnih privrednih
prilika, uopće ne upošljavaju pomoćne sile.«38
Nezaposlenost u redovima obrtnika procjenjiva­
la se na 40 posto. Nezaposleni obrtnici živjeli su
vrlo teško. Osnovni je razlog oduzimanja obrtnica
bila nestašica posla i, vezano uz to, nemogućnost
36 Ibid, za god. 1933, str. 14-15.
daljnjeg legalnog poslovanja. Većina obrtnika, koji­
ma je oduzeto pravo na rad, nastavila je rad bez
obrtnice. Usprkos krizi, broj zanatskih radnji nije
opadao već se održavao na istoj razini, ili je rastao.
To se objašnjavalo činjenicom da su se mnogi kva­
lificirani radnici koji su ostali bez posla prijavili za
polaganje majstorskih ispita i otvarali samostalne
zanatske radnje. Iz usporednog pregleda broja
zanatskih radnji na teritoriju Zanatske komore u
Zagrebu vidi se, da je punih šest godina, od
1927-1933, broj zanatskih radnji ostao gotovo isti.
Od 1934-1938. godine povećao se broj za 2 564. Do
tog povećanja dolazi zbog poboljšanja ekonomskih
prilika domaće žetve, oživljavanja građevne djelat­
nosti i, uvjetovano time, poslovnog oživljavanja i po­
boljšavanja niza zanatskih struka vezanih uz poljo­
privredu i građevinarstvo. Broj obrtnika vlasnika
radnji povećao se za samo 1 206, jer je jedan vlasnik
posjedovao i po nekoliko radnji.
37
I
g
s
i i
511
3
5
š
| |
=53
U ZAGREBU
ii
I
B
11
? § l
I
s
II
*š§
ZANATSKE KOMORE
s n
3 1 H
-2S
; H
e
SS |
3 3 SI
3Š»
Si
3 5 * SI
= 23
s
S5
2.141
2.671
l.lOf
3.221
942
fjg
$
rs in
S! S 8
n8 m
i
1
686
765
1.080
651
777
?
r
r,
s
s š š š ?
^ CO -r <N
2;
2.083
2.584
1.038
3.157
922
IS
8I
3 II
|S
8i
* S 3 RS |
SS
J S
=
SS
51
5§
»
SS S 5S
*MU
^ «
2s
= 5 § s i = 55
R
§ sisšlsi
- <N CO
ss
i * 3 35 113
1
K
l
1
5
s
OJ
s
s
©
rr|
<N ^
ri
«5K
n
m §S
=i
i
i ili
t
*i-l ?-IJ -*
j I
| 2 J
|
š 1 i§ iii
..i
đ 8.
38
IJ
? 3ž »S3
707
670
1.007
617
837
USPOREDNI PREGLED BROJA ZANATSKIH
RADNJA NA TERITORIJU
-
g
fiffljiillii
a 2 S o s !
II III! ? lii I
BROJNO STANJE ZANATLIJA, POMOĆNIKA I NAUČNIKA NA DAN 31. XII 1937
PO UDRUŽENJIMA ZANATLIJA
UDRUŽENJE
ZANATLIJA
B a kar
B jelovar
C rikvenica
Čakovec
Č a b ar
Čazm a
D elnice
D ugoselo
D onja S u b o tica
Đ urđevac
G arešnica
G lina
Gospić
G račac
G ru b išn o Polje
Ivanec
Ja stre b a rsk o
K arlovac
K astav
K oprivnica
K lanjec
K ostajnica
K o to rib a
K ra p in a
K riževci
K rk
K utina
L u dbreg
Novi V inodol
Novi M a rof
O gulin
O točac
Petrin ja
Pisarovina
Pre g ra d a
Prelog
Rab
Sam obor
Senj
Sisak
Slunj
Sunja
Sušak
Sv. Ivan Z elina
V araždin
Vel. G orica
V rbovsko
Z agreb
Z la tar
U druženje š ta m p a ra
U druženje ovi. g rad itelja
Broj
članova
Broj
pom oć­
nika
% pom .
p rem a
p o slo ­
davcim a
Broj
u če­
nika
% učeni
p rem a
poslov.
Sa pom .
osobljem
66
810
185
555
104
454
295
155
260
800
258
310
253
125
334
172
251
803
142
664
170
272
150
262
556
329
286
307
85
220
197
124
219
54
100
307
116
200
173
496
104
103
635
270
664
237
176
5458
252
126
100
16
435
27
333
23
81
72
53
48
231
168
91
69
26
80
36
55
830
43
304
16
51
47
92
229
51
87
111
9
42
90
37
56
7
19
43
28
75
38
219
17
54
458
53
379
75
25
6560
29
993
133
24
54
14
60
22
18
24
34
18
29
65
29
27
22
24
20
22
103
30
45
9
18
31
35
41
15
30
36
10
19
45
29
26
13
19
14
24
37
22
44
16
52
72
19
57
31
14
120
11
787
133
21
344
72
335
17
188
87
58
81
174
102
102
68
14
95
67
79
564
45
293
45
83
77
104
204
74
116
141
51
71
73
48
59
8
19
73
27
103
38
252
20
36
277
63
328
65
37
3672
46
94
29
32
42
38
60
16
41
29
37
31
22
39
33
27
11
28
39
31
70
32
44
26
30
51
39
36
22
40
46
60
32
37
38
27
14
19
23
24
51
22
50
19
35
43
23
49
28
21
67
14
95
29
24
349
66
383
38
180
108
60
86
271
98
108
98
18
109
60
83
397
48
435
58
96
83
113
243
74
118
165
27
80
84
42
82
9
23
84
24
76
40
241
25
50
261
223
309
88
28
2431
110
122
37
225
122
168
406
94
229
112
176
67
149
313
255
168
142
58
140
113
82
137
45
77
223
92
124
133
255
79
53
375
47
355
149
148
3027
142
4
63
9139
46%
8465
11280
19745
13144
66%
Bez
S Ib
42
461
119
172
66
274
187
95
174
519
160
202
155
39
Broj pom oćnika u odnosu na broj poslodavaca
porastao je sa 44,9 posto u 1934. godini na 68,3 po­
sto u 1936. godini. Broj obrtnika koji su radili bez
pom oćnika i učenika iznosio je 11.577 ili 34,4 posto
22 581
1934
21 147
1927
u odnosu na ukupni broj obrtnika. U mjestima do
1935
22 280
21 199
1929
5 000 stanovnika radilo je 14.948 obrtnika, od toga
23 069
1936
21 218
1931
1938
23
950
ih je 10.954 ili 73,2 posto bilo bez pomoćnika. S jed­
21
486
1933
nim pomoćnikom radilo ih je 2 859 ili 19,1 posto, a
s dva pomoćnika 1 135 ili 0,7 posto. Ukupno je 1934.
Broj zaposlenog pom oćnog osoblja
godine u Jugoslaviji bilo 142.304 zanatskih radnji, u
u zanatskim radionicama
kojima je bilo zaposleno oko 63.900 zanatskih po­
m oćnika i oko 57.300 zanatskih učenika.
Po slo ­
N au č n ik a
P om o ćn ik a
U zanatski proletarijat trebalo je ubrojiti i kvali­
d
a
v
ac
a
Godificirane radnike i propale obrtnike koji su, u nem o­
B roj
B roj
%
B roj
%
gućnosti da se zaposle, proizvodili ili vršili uslužne
19 207
43,4
8 336
50,6
9 730
1933
djelatnosti bez ovlaštenja nadležnih vlasti i zanat­
9 103
47,7
19 067
53,8
10 267
1934
skih ustanova. Tih bespravnih m ajstora ili, kako su
19 075
1 0427
54,0
10750
56,0
1935
ih neki nazivali, nadriobrtnika, bilo je u Jugoslaviji
19494
8 527
43,0
63,0
12446
1936
1934. godine 71.152, a 1936. godine oko 51.500. Taj je
19 745
9 139
46,0
1937
13 144
66,0
problem uvijek bio na dnevnom redu zanatskih ud­
9 596
47,0
2 0 41 3
65,6
13410
1938
ruženja i kom ora te se postavljalo pitanje suzbijanja
bespravnog rada (nadriobrta). »Opći privredni za­
Od 1933-1938. broj pomoćnika nešto raste, s ob­
stoj, koji je ugrozio egzistenciju velikoj masi malih
zirom da oživljava privredna djelatnost. Postotak
ljudi, proleteriziranje i osiromašivanje širih slojeva
zanatskih pomoćnika prem a broju obrtnika u stal­
u gradu i na selu, tjera te ljude za bilo kakovom za­
nom je porastu, što je značilo veću zaposlenost u za­
radom, u cilju da prehrane sebe i svoje porodice.
natstvu. Od 19.745 obrtnika u 1937. godini 11.280 ili
52,2 posto od njih bilo je bez pomoćnog osoblja; Sve veća nestašica posla ovlaštenih zanatlija prisilja­
va iste da otpuštaju svoje pomoćnike, koji se, ne
8 465 poslodavaca radilo je s pomoćnim osobljem.
mogavši naći nam ještenja u zanatskoj radnji, odaju
U 1938. godini brojno stanje obrtnika bez pom oć­
nelegalnom ra d u .«37
nog osoblja poraslo je na 12.359, dok je brojno sta­
nje obrtnika s pomoćnim osobljem palo na 8 054.
Nelegalni zanatski rad poprim io je ogrom ne raz­
Pad broja poslodavaca u industriji i zanatstvu i po­
mjere. Osobe koje se njime bave, da bi osigurale eg­
rast broja radnika i namještenika bili su karakteristič­
zistenciju, nisu se dale zastrašiti novčanim kaznama
ni za razvoj industrije i zanatstva u Hrvatskoj u cjelini.
(od 25 do 10.000 dinara), jer ništa nisu posjedovale,
Iz popisa stanovništva 1921. i 1931. godine vidi se da
niti su se mogle masovno kažnjavati zatvorom (u
je u Hrvatskoj za 10 godina indeks porasta radnika i
trajanju do tri mjeseca). Ipak su u toku 1933. godine
namještenika iznosio 133,7, dok je indeks samostalnih
zanatska udruženja samo na području zagrebačke
vlasnika i poslodavaca pao sa 100 na 76,5.
Zanatske komore, podnijela vlastima 7 517 prijava
To najbolje ilustrira slijedeći prikaz:
protiv nelegalnog rada.38 Konferencija zanatskih ko­
m ora koja je održana od 22-24. listopada 1933. u Sa­
rajevu,
usvojila je rezoluciju u kojoj se kaže da besp­
U n a jam n o m o d n o su V lasnici i p o slo d a v ci
ravni rad »ozbiljno prijeti da poljulja u svojim osno­
G odina
1921
1931
1921
1931
vama legalni zanatski rad i pravne osnove na kojima
on počiva«, i dalje, »širenjem bespravnog rada, podBroj
80409
107 575
92 679
70 850
grizaju se egzistencije jednog čitavog i važnog društ­
venog sloja, koji predstavlja jezgru srednjeg staleža
Indeks
100
133,7
100
765
i jedan od glavnih stubova reda i rada u svakom na­
rodu«. Zato Konferencija sm atra, da bi u »što kraće
B ro j z a p o s le n ih u z a n a ts k im r a d io n i c a m a n a p o d ­
vrijeme trebalo donijeti jedan naročiti zakon za suz­
r u č ju b e o g r a d s k e Z a n a ts k e k o m o r e b io je slije d e ć i:
bijanje bespravnog zanatskog rada«.39
Broj
rad n ji
G odina
Po m o ćn ik a
G odi­
na
1934
1935
1936
40
B roj
ra d n ji
G o d in a
N au č n ik a
Po slo d av a ca
B roj
%
B roj
°/0
B roj
14 681
18 663
22 943
44.9
56,4
68,3
13 188
13 545
17 080
40,3
40,9
50,9
32 659
33 039
33 589
U izvještaju Komore za 1934. godinu kaže se da
nezaposleni zanatski pomoćnici i bivši majstori, koji
zbog pom anjkanja posla i zbog težine fiskalnih tere­
ta otkazuju ovlaštenja, predstavljaju elitu nadriobrt­
nika. S obzirom da ovi ljudi nastoje samo da sebi
osiguraju egzistenciju, suzbijanje nelegalnog obrta
37 Ibid, za g od. 1933, str. 97-106.
“ Ibid, str. 177.
3® Ibid, str. 177.
nailazi na nepremostive poteškoće. Nelegalni će
obrt biti uklonjen tek tada, kad i opće prilike u pri­
vredi krenu na bolje. Iste, 1934. godine podneseno
je 6 731 prijava protiv nadriobrtnika. Koliko ih je
stvarno djelovalo na području Komore nije bilo po­
znato. U Zagrebu je na 5 000 obrtnika bilo 1 420
nadriobrtnika. U Ogulinu je uz 277 obrtnika bilo i
280 nadriobrtnika, u Bjelovaru uz 750 obrtnika 536
nadriobrtnika, u Koprivnici pored 671 obrtnika 313
nadriobrtnika, u Križevcima pored 553 obrtnika
203 nadriobrtnika. Ukupno je pored 19.067 obrtnika
s ovlaštenjima bio 6 731 nadriobrtnik (bez radnih
dozvola). Po zanatima najveći je broj nadriobrtnika
bio među stolarima, parketarim a i rezačima drva.
Njih je ukupno bilo 1 070. Među obućarima i čizma­
rima bilo je 1 080 obrtnika bez dozvola, među zidar­
skim majstorima 580, krojačima odijela 510, a među
krojačima ženskih odijela 360. Među kovačima, potkivačima i puškarim a bez radne dozvole radilo je
850 ljudi. U godini 1935. bilo je tuženo 4 330, a u go­
dini 1938. 3 550 nadriobrtnika.
Sličan položaj bio je i na području beogradske
Zanatske komore:
G odine
1934
1935
1936
Sa o v la­
šte n je m
Bez o v la­
šte n ja
°/o
32 659
33 039
33 589
16 708
12 154
12 184
51,1
36,7
3 62
U 1935. godini u Dunavskoj je banovini bilo
5 408 bespravnih majstora; u Moravskoj 4 366; u
Beogradu, Zemunu i Pančevu 1 988 i u Drinskoj ba­
novini 427. Po grupam a zanata bilo je bespravnih
metalskih majstora 2 076, kožarskih 1 276, drvo­
djelskih 2 015, majstora prerade papira 84, tekstil­
nih, krojačkih i drugih 2 106, majstora osobnih uslu­
ga 900, prehram benih 1 157, građevinskih 2 235. Po
zanatima je najviše bilo stolara (958), zidara (1 070),
kovača (1 066), ličilaca (742), brijača (859), krojača
ženskih odijela (742), krojača narodnih nošnji (654),
kožara (699), krojača muških odijela (537), potkivača (561) i obućara (608). Bespravni majstori spadali
su, prem a priznanju Ministarstva unutrašnjih poslo­
va, u »zanatlije koji su ekonomski najslabiji red pri­
vrednika«. Otuda i »labava prim jena zakonskih od­
redbi od strane upravnih vlasti u gonjenju ilegalnog
rada«. Donošene su brojne rezolucije, činjene pred­
stavke i intervencije, tražena su od vlasti stroga na­
ređenja i oštre prim jene zakonskih odredbi u gonje­
nju bespravnog rada. U 1934. godini iznošeni su pri­
mjeri, po kojima je broj bespravnih majstora bio
veći od broja majstora, koji su radili s ovlaštenjem.
Tako je, na primjer, u Aleksandrovcu uz 113 legal­
nih majstora bilo 255 nelegalnih. U Gornjem Milanovcu uz 141 legalnog 476 nelegalnih, u Kruševcu
uz 371 legalnog i 406 nelegalnih, u Rumi uz 1 039 le­
galnih 1 014 nelegalnih majstora. U Beogradu je uz
4 550 legalnih majstora bilo 2 649 nelegalnih. Na
konferencijama svih zanatskih komora, 8. i 9. svib­
nja 1934. u Skopju, usvojen je tekst posebnog zako­
na protiv bespravnog rada. Konferencije su se us­
protivile paroli: »U velikoj besposlici bolje da ljudi
bilo šta rade nego da gladuju i kradu«, i postavile
zahtjev, »koje treba po planskom redu izvoditi, u ci­
lju pružanja hleba i zarade našem nezaposlenom i
siromašnom svetu.«
Godine 1931. zakonom se pokušalo izvršiti raz­
graničenje obrta i industrije. Industrijom se smatra­
lo svako poduzeće koje izrađuje, prerađuje, dorađu­
je ili obrađuje proizvode u radionicama ili na stal­
nom mjestu, primjenom podjele rada, serijskom
proizvodnjom, zapošljavanjem većeg broja radnika,
bez manualnog rada poduzetnika, upotrebom mo­
torne snage veće produktivne sposobnosti u redov­
nom radu, proizvodnjom za stovarišta ili po naru­
džbi u većem opsegu. Obrt je prema tome definiran
kao proizvodna, uslužna, prerađivačka, obrađivačka
ili popravljačka djelatnost koja se temelji na ru­
čnom radu i osobnoj vještini obrtnika. Prerada i ob­
rada sirovina vrši se pretežno ručnom tehnikom,
dok je upotreba strojeva dopunskog značaja. Zanat­
ska djelatnost ima obilježje sitne robne proizvodnje,
a obavlja se pretežno po narudžbi. Obrt obavljaju za
to stručno osposobljeni majstori. Oni su i vlasnici
sredstava za proizvodnju, organizatori, proizvođači
robe, nabavljači sirovina, prodavači svojih proizvo­
da i učitelji svojih učenika. Tu zadnju dužnost oko
35 posto svih majstora u Jugoslaviji nije vršilo. Po­
red brojnih sitnih obrtnika koji su radili bez pomoć­
nika (u Srbiji 34,4 posto, u Hrvatskoj 52,2 posto, u
Jugoslaviji 1934. godine 61.427 zanatskih radnji) po­
stojala su i velika zanatska poduzeća koja su koris­
tila veći broj pomoćnog osoblja, veće radionice, pro­
davaonice, strojeve i kapital. Ove, po svojim obi­
lježjima, kapitalističke radionice malo su se razliko­
vale od kapitalističke industrije. Kroz čitavo predo­
čeno razdoblje vodile su se rasprave oko toga da li
je neka radionica industrija ili obrt. Tako se 1935.
godine Zanatska komora u Zagrebu protivila da se
pekarska radnja TT »W. S. i drugovi« iz Zagreba u
kojoj je radilo 40 radnika i namještenika, s upotre­
bom m otorne snage i strojeva, proglasi industrijs­
kim poduzećem. 1936. je godine Zanatska komora
predlagala da se poduzeće inženjera K. A. za izradu
željeznih konstrukcija ne proglasi industrijskim
poduzećem, jer upošljava samo osam kvalificiranih
radnika, te motornu snagu od 15 KS, pa se ne raz­
likuje od jedne tehnički bolje opskrbljene strojobravarske zanatske radnje. 1938. se godine Zanatska ko­
mora žalila na odluku Banske uprave, kojom je po­
duzeće Josipa Hlavke iz Zagreba proglašeno in­
dustrijskim poduzećem. Poduzeće je proizvodilo
m edicinske instrum ente, ortopedske naprave i
proteze, a upošljavalo je 40 radnika koji su radili
na 25 strojeva.
41
Većinu zanatske proizvodnje i njen teritorijalni
raspored na području Jugoslavije bilo je teško utvr­
diti, jer su podaci dolazili od zanatskih udruženja i
komora, a temeljili su se na anketam a i procjenama.
Prve takve procjene, o broju zanatskih radionica, bile
su objavljene 1927. godine. Po njima je u Jugoslaviji
bilo oko 200 tisuća obrtnika sa 150 tisuća pomoćnika
i oko 200 tisuća naučnika. Ukupno je, prema tome, u
zanatstvu bilo zaposleno oko 550 tisuća osoba.40
Drugi skupni podaci objavljeni su 1934. godine.
Objavila ih je Zanatska komora u Beogradu. Na te­
melju tih podataka u Jugoslaviji je bilo 142.304 za­
natskih radnji, koje su se dijelile na slijedeća pod­
ručja zanatskih kom ora.41
B roj p o d u z eć a
Naziv k o m o re
Z anatska k o m o ra u B eo g rad u
Z ana tska k o m o ra u Z ag reb u
Z ana tska k o m o ra u S kopju
Z an a tsk a k o m o ra u O sijeku
Z ana tsk a k o m o ra u Sarajev u
Z an a tsk a k o m o ra u S p litu
Z an a tska k o m o ra u B an ja Luci
T rgovačka, in d u strijsk a i z an a tsk a
u L jubljani
T rgovačka, in d u strijsk a i z an a tsk a
u N ovom S ad u
T rgovačka, in d u strijsk a i z an a tsk a
u D u brovnik u
T rgovačka, in d u strijsk a i z an a tsk a
u P odgorici (T ito g rad u )
32 659
24 333
U 228
U 083
8 087
5000
4 700
k o m o ra
24 474
k o m o ra
17 207
k o m o ra
1 630
k o m o ra
1 902
UKUPNO:
142 304
Treći izvor podataka odnosi se na 1936, 1937. i
1938. godinu. Podaci su objavljeni u statističkim go­
40 J. Cazi, N ezavisni sin d ik ati, knj. III, sv. d ru g i, str.
409-411.
41 Izvještaj o ra d u Z an a tsk e k o m o re u B e o g rad u za
1934. godinu, str. 16.
dišnjacima. Prema tim podacima u Jugoslaviji je
1936.
godine bilo 146.464 zanatskih radnji, ili za
4 160 radnji više nego 1934. godine. 1937. godine
bilo je 150.590 zanatskih radnji, u kojima je bilo za­
posleno 70.601 zanatski pomoćnik i 53.097 učenika.
1938. godine porastao je broj zanatskih radnji na
155.696, broj zanatskih pomoćnika na 81.185 i učeni­
ka na 59.455. Ukupni broj zaposlenih u zanatstvu
(majstora, pomoćnika i učenika) iznosio je 296.336.
Po broju poslovnih radnji najbrojniji su bili pre­
hram beni obrtnici sa 28.114 radnji ili 18,06 posto.
Zatim slijede m etalske zanatske radnje kojih ima
23.040 ili 14,79 posto, kožarsko-prerađivačke 22.724 ili 14,60 posto, drvoprerađivačke - 19.916
(12,79 posto), građevinarske - 17.924 (11,51 posto),
tekstilne - 16.949 (10,89 posto), osobnih usluga 11.561 (7,45 posto), te kemijske, grafičke i ostale za­
natske radnje.
Po teritorijalnoj raspodjeli 70 posto svih zanat­
skih radnji u zemlji nalazio se unutar privredno raz­
vijenog područja: u Beogradu 17,77 posto, Ljubljani
14,25 posto, Zagrebu s Osijekom 23,10 posto. Novom
Sadu 14,88 posto. Prema tome, s općim razvojem
privrednog života Jugoslavije, obrtnici su očekivali
brojniji porast zanatskih radionica. Zanati koje je in­
dustrija lagano potiskivala bili su najbrojniji. Oni su
se održavali u borbi protiv kapitalizma. Razvoj gra­
dova omogućio je intenzivniji napredak onih zana­
tskih radnji koje nadopunjuju industriju, građevi­
narstvo i saobraćaj. To su bile metalske, drvo­
prerađivačke, građevinarske, instalacione, elektroteh­
ničke i automehaničarske radione. Pored toga, za
elektrotehničke, kemijske i grafičke obrte i obrte za
preradu papira nisu postojali uvjeti razvoja na selu.
O brtnici su sačinjavali pretežni dio sitne buržoa­
zije, koja je po svom političkom uvjerenju bila kon­
zervativna, puna nepovjerenja prem a krupnim kapi­
talistima, kartelim a i kapitalističkim m onopolim a i
zastrašena njihovom konkurencijom s jedne strane,
a s druge proletarijatom , komunizmom i socijaliz­
mom, koji su predviđali neminovnu ekonom sku i
društvenu propast sitnih zanatlija i njihovo pretapa­
nje u redove proletarijata.
BROJ ZANATSKIH RADNJA 1936 PO STRUKAMA I KOMORAMA
V RSTE ZA NATSKIH RADNJA
ZANATSKE
KOMORE
Drvo
Metalne
vatke
Banja Luka
Beograd
Dubrovnik
Ljubljana
Novi Sad
Osijek
Podgorica
Sarajevo
Skopje
Split
UKUPNO 1936
Grade- Instalatervinske
ske i
elektritarske
Grafičke
Litnih
usluga
Ostalo
Ukupno
1.476
1.066
6.094
184
3.572
2.270
2.912
1.981
382
1.728
2.247
693
676
4 233
191
3.585
3.653
2460
2.049
166
827
1.213
580
201
4.289
148
2.258
857
2.177
1.178
109
799
464
441
105
296
13
148
244
183
39
6
63
44
40
12
388
6
219
170
74
75
9
33
34
13
752
5.007
179
4.116
3.387
2.477
1.438
455
1.679
1.554
470
465
4.574
126
2.822
335
2.872
1.345
330
1.084
1.673
276
119
71
55
79
201
98
59
48
346
134
100
1.238
5.726
260
4.848
4.557
4.368
1.921
702
2.125
2.249
594
403
2.911
111
1.274
402
1.827
1.019
206
662
864
452
138
148
5.424
1.845
175
573
122
515
706
6.512
33.589
1.411
23.069
21.500
21.293
11.279
2.986
9.468
10.992
4.365
23.129
19.632
12.921
1.181
1.034
21.514
15.902
1.310
28.588
10.131
11.122
146.464
S tatistički godišn jak 1936. B e o g rad 1937. str. 258-2 5 9 .
42
Prehrampapira i Kotarske Tekstilne Hcmijske
88
88
8
8
8888888
8888888
sssssssssssi
BROJ ZANATSKIH
RADNJA U JUGOSLAVIJI 1938 GODINE
l'SSSi'SS1*?
r*\
Is;
r^.
i/
3 Ss ? s i s 3 *s s 3
ti
r 43 r' £ g 2 S ; § |
1£ 5
oo <*
i i
—
r». r~. oo >o.
—© o o ———
Š |2 § S I |l 2 ls §
i f
a li
l |S |§ g |2 |S S S
Ili
O 00 P[ ©_ 8 IO **l
•»t
rO
is s li^ la s ^ s R
o00 >
-*
00o. oo
1*1 -00 «00 C
2 o. fc
ii
2
•l1*K4 's.
p
|i
S ž a
* S’
- u. '2 Š L
JS
O u -3 ^6i>Ui \ U l U
3ra c ’O
«0 a3j JU
fC
(C' c j S >2 P J S c <5
o E E e ^ E a O o o S ^ «
S O O “ - 0 £ ^ H i< iJ O
43
“1
RADNJI U % PO VRSTI ZANATA
b
O'. O'.
ZANATSKIH
00 00 ON
^ «
PODJELA
-< i q
°. rt 'O. -l "1 **l °.
® .n
~
■a - n
2
u 125
3 z Q
44
.ili
i
« o, «U o
J
Pravo i krivo, dobro i zlo, imali su za obrtnike
značenje refleksije na njihove vlastite problem e i in­
terese. Tako su udruženja i zanatske kom ore vodile
niz godina borbu za reviziju radničkog socijalnog
zakonodavstva. Na zajedničkoj konferenciji zanat­
skih komora, koja je održana 1. i 2. lipnja 1935. go­
dine u Splitu, pored već ranije isticanih reakcionar­
nih zahtjeva i parola, osobito se traži, »da Kraljev­
ska Vlada Uredbom ili Zakonom regulira pitanje
dugovanja doprinosa Okružnim uredim a za osigu­
ranje radnika od strane zanatlija na način, kako je
regulirano pitanje dugovanja državnih poreza od
12. februara 1934. godine, jer ovi tereti socijalnog
osiguranja danas veoma teško pogađaju zanatski
stalež; naročito prodaje, koje se zanatlijama svaki
dan vrše na račun Okružnih ureda, dovode u pita­
nje i sam daljnji opstanak najvećeg broja zanatlija«.
Nadalje je u rezoluciji traženo, »da Kr. Vlada i prije
revizije socijalnog zakonodavstva nađe puta i nači­
na, kako bi se tereti, skopčani sa osiguranjem rad­
nika, snizili na snošljivu m jeru, je r zanatstvo nije
u stanju, da ih dalje snosi u dosadašnjoj visini.
Kako je pak u izvještajnoj godini od strane ra d ­
ničkih ustanova i organizacija često poticano pita­
nje sprovođenja u život i treće grane osiguranja
radnika za slučaj iznemoglosti, starosti i sm rti, to
su kom ore u ovoj Rezoluciji tražile, da se ovo pi­
tanje odloži«.42
Zanatska su se udruženja i zanatske kom ore iz­
jašnjavale i borile protiv zakonskog uvođenja mini­
m alnih nadnica, sm atrajući to preuranjenom mje­
rom čije rješenje nije do sada postavljeno ni u mno­
gim naprednim industrijskim zemljama. Posebno
su sm atrali neopravdanim prim jenu principa za­
konskog reguliranja m inim alnih nadnica u zanat­
skoj radionici. Uredba o m inim alnim nadnicam a za­
dire u socijalnu strukturu cijelog društva, dovodi
do pogoršavanja odnosa između poslodavca i radni­
ka, pa obrtnici sm atraju da sporni slučajevi prenis­
kih nadnica ne iziskuju potrebu donošenja novih
specijalnih propisa i odredbi. Najvažniji problem
privrede je zapošljavanje, a ne norm iranje nadnica.
Iz svih tih razloga kom ore su tražile da se prednacrt
Uredbe povuče 43
O brtnici su se opirali rješavanju i drugih ra d ­
ničkih pitanja, te su bili u službi reakcije. Sebe su
sm atrali stubom nacije, a svoju zanatsku radioni­
cu najčvršćim bedem om privatne svojine nad
sredstvim a za proizvodnju, pa prem a tom e i kapi­
talističkog društvenog poretka. Znatan broj p ri­
staša K om unističke partije Jugoslavije u redovi­
m a sitnih obrtnika, nije m ogao prom ijeniti njiho­
ve stavove. K om unisti o brtnici nisu uspjeli stvori­
ti svoja u p o rišta m eđu sitnim obrtnicim a, niti ih
m asovno svrstati u blok n apretka i učiniti ih p ri­
stašam a revolucije.
2
1
1111111 t j J
5 Q O ■= " O - t f č t f i E S O
42 Izvještaj Z an a tsk e k o m o re u Z ag re b u za g o d in u 1935.
(S o cijaln a p o litik a - so c ija ln a z aštita ra d n ik a ), str. 149.
43 Ibid, za g o d in u 1934, str. 208; za god. 1935, str. 155; za
god. 1936, str. 101.
N O V Č A N E UST A N O V E I K R E D IT N A POLITIKA
Razvoj bankarstva u zemljama Jugoslavije od
1918-1940. godine dijelio je sudbinu cjelokupnog
privrednog razvoja zemlje. U godinama 1918-1924.
dolazi do raspadanja čitava niza starih banaka, vrši
se nacionalizacija velikog broja poduzeća m ađar­
skog i njemačkog porijekla, na novčanom tržištu
vlada nesigurnost, zbog kolebanja valuta i deviza
vrše se špekulacije najrazličitijih vrsti pri čemu do­
maće banke zarađuju velike profite. Osnivaju se
mnogobrojni novčani zavodi nacionalnog i lokalnog
karaktera, uz jačanje vlastitih i tuđih sredstava. Od
1924. godine uslijed politike deflacije, restrikcija i
poskupljenja kredita dolazi u sjeverozapadnim kra­
jevima zemlje (Sloveniji i Hrvatskoj) do smanjivanja
kapitala angažiranog u proizvodnji, posebno indu­
striji, i u vezi s tim, do propadanja znatnog broja ba­
naka. Međutim, osnovne kapitalističke grupe u či­
jim se bankam a i koncernim a vršila koncentracija
kapitala i koje su imale dovoljno novca i pored uvo­
đenja deflacione politike, uspješno su se i dalje raz­
vijale. Četiri godine privredne krize 1931-1934. do­
nijele su slom privatnom bankarstvu i jačanje dr­
žavnih i poludržavnih novčanih ustanova. Najveća
su središta privatnog financijskog kapitala, osobito
u Hrvatskoj, podlegli krizi, jer je režim svojom kre­
ditnom politikom na tome svjesno radio. Vrijeme
od 1935-1940. godine karakterizira i to d a je i pored
oživljavanja privrede privatno bankarstvo ostalo ne­
likvidno, stagniralo je u razvoju i bilo u latentnoj
likvidaciji, dok se i dalje uspješno proširuje državni
kapitalistički sektor u privredi i bankarstvu i jača
utjecaj inozemnog kapitala u njima.
Novčani zavodi su u privredi Jugoslavije i u od­
nosima s inozemstvom imali krupan značaj i ulogu.
Kao nosioci poslovne djelatnosti u oblasti financija,
banke su bile kreditna poduzeća ili ustanove koje
posreduju u novčanom prometu radi stjecanja zara­
de. One su skupljale slobodne neaktivne novčane
kapitale i uštede i pretvarale ih u aktivne, pozajmlji­
vanjem i financiranjem drugih privrednih grana uz
naplatu troškova i proviziju, odnosno kamatu. U
zemlji su bile državne, od države povlaštene, sa­
moupravne (bankarske i općinske) i akcionarske
privatne banke.
Iz tabele »Opći pregled novčanih ustanova u Ju­
goslaviji«, vidi se ukupan broj novčanih zavoda, nji­
hova vlastita sredstva, uplaćena glavnica i rezervni
fond, iznos uloga, ostale pozicije i ukupna suma bi­
lance od 1929-1933. godine. Godina 1930. bila je po­
slovno najuspješnija u ukupnom poslovanju svih
banaka. Njihova vlastita sredstva iznosila su 1930.
godine 4.873,2 milijuna dinara (3.069,7 milijuna up­
laćene glavnice i 1.803,5 milijuna rezervnog fonda).
Sakupljeno je 13.001,6 milijuna uloga. Ostale pozici­
je bilance iznosile su 24.236,4 milijuna i ukupna
sum a bilance 42.111,3 milijuna dinara. Najslabija go­
dina bila je 1932. Vlastita sredstva smanjila su se za
853,9 milijuna, odnosno pala su na 4.019,2 milijuna
(uplaćena glavnica 3.215,9 milijuna i rezervni fond
803,3 milijuna dinara).
OPĆI PREGLED NOVČANIH USTANOVA U JUGOSLAVIJI
Uplaćena
glavnica
Broj
Ostale
pozicije
Ukupna
5.621,770
1.743,746
9.567.952
5.172,068
1.076,905
23.182,441
18.156,730
21.657322
24.236,452
25.093318
6.603280
3.472315
9.832298
14.839,918
2.480,909
37.228,920
32.111.073
37.804.933
42.111369
41.108,122**
uloga
Kategorija
Državna hipotekama banka
Poštanska štedionica
Narodna banka
Ostale akcionarske banke
Samoupravne štedionice
Ukupno 1 9 3 3.
19 3 2 .
1931.
1930.
19 2 9 .
Cen­
trala
Fili­
jala
1
1
1
619
59
681
697
704
718
696
11
_
19
209
243
271
288
246
306
180.000
2.785,102
83,544
3.048,646
3.215,915
3.242,822
3.069,705
2.683,660
U 1 0 0 0 dinara
110,892
6,413
84346
522,777
34,990
759,418
803357
818,149
1.803338
869.006
870,618
1.722,356
6.359,971
1.285,470
10.238,415
9.935,071
12.086,740
13.001,674
12.462,138
44 Statistič k i g o d išn jak 1933, str. 219.
Ulozi su pali za 3.066,6 milijuna, ili na 9 935 mi­
lijuna dinara. Ostale pozicije bilance smanjile su se
za 6.079,7 milijuna, odnosno na 18.156,7 milijuna di­
nara. Ukupna bilanca bila je manja za 10.000,2 mili­
juna, odnosno pala je na 32.111 milijuna dinara. U
1937. godini ukupna bilanca svih banaka dostigla je
44.256,896.000 dinara ili za 2.145,527.000 dinara više
nego u 1930. godini.
Uspoređujući ukupne sume bilanci može se doći
do različitih, vrlo značajnih zaključaka. Evo ih nekoliko.
Narodna banka predstavljala je u zemlji novčanu
ustanovu s najvećim ukupnim sredstvima. U 1930.
godini ukupna sredstva Narodne banke iznosila
su 13.832,6 milijuna, dok su ukupna sredstva svih
državnih, poludržavnih i akcionarskih banaka
45
1.843.483.000 više, Državna hipotekam a banka za
6.475.559.000 dinara više. Ukupne bilance četiriju
državnih i od države privilegiranih banaka poras­
le su u odnosu na 1930. godinu za 9.866,340.000 di­
nara, dok su u privatnom bankarstvu pale za
7.498.825.000 dinara. Znači, višak u ukupnoj bilan­
ci od 2.145,527.000 d inara u 1937. godini, ostvarile
su sam o državne banke. Relacija ukupnih sredsta­
va državnih, sam oupravnih, i od države privilegi­
ranih banaka, prem a ukupnim sredstvim a privat­
nih akcionarskih banaka pokazuje slijedeće. U go­
dini 1930. ukupna bilanca prvih, iznosila je
10.336.700.000 dinara,
a
privatnih
banaka
20.202.300.000 dinara (odnos 1 : 1.9). U 1937. godini
21.716.800.000 dinara prvih, prem a 12.703,400.000 di­
nara drugih (odnos 1,7 : 1). Dakle, za sedam godina
nastao je obrnuti odnos u korist državnih, sam oup­
ravnih i od države privilegiranih b anaka
iznosila 30.539 milijuna dinara (odnos 1 : 2,3). 1937.
godine iznosila su ukupna sredstva Narodne banke
12.483,5
milijuna dinara prem a 34.420 milijuna dina­
ra (odnos 1 : 2,7) ostalih banaka. Narodna banka
imala je 1938. godine samo 225.301,000 dinara m a­
nje nego 1930. godine. Te relacije upozoravaju na
vrlo moćnu ulogu Narodne banke u kreditnoj poli­
tici kako prem a državi, tako i prem a privatnim ak­
cionarskim bankam a i poduzećima. Akcionarske
banke imale su u 1937. godini najnižu ukupnu bi­
lancu u visini od 12.703,476.000 dinara, ili za
7.498.825.000 dinara manje od bilance iz 1930. godi­
ne, kada je ista iznosila 20.202,301.000 dinara. Sa­
m oupravne štedionice imale su u 1937. godini istu
bilancu kao i 1930. godine. Godine 1938. u odnosu
na 1930. godinu, Zanatska je banka imala za
166.745.000 dinara više, Privilegirana agrarna banka
za 1.380,553.000 dinara više, Poštanska štedionica za
UKUPNA SUMA BILANSA SVIH BANAKA ZA GODINE 1929-1938.
Godina
1929
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
1938
D ržavna
hip o tek a rn a b a n k a
P o š tan sk a
šte d io n ic a
3 621 584
4 096 656
4 5290 0 9
6 316 368
6 603 280
6 911 467
7 550 999
8 198 718
9 749 177
10 572 215
1 933 908
2 452 600
2 622 700
3 333 835
3 472 515
3 3 7 0 63 9
3 364 218
3 884 817
4 161 207
4 295 483
Privilegiran a a g ra rn a
banka
1 001
1 184
1 115
1 152
1 903
1 940
2 167
2 226
2 382
673
731
063
914
613
242
776
351
226
u 1000 dinara
Z a n a tsk a
banka
N a ro d n a
banka
123 458
159 319
165 720
191 694
202 923
223 418
234 717
25 6 0 5 3
294 058
326064
15 206 801
13 832 629
9 378 474
10 099 377
9 832 298
9 626 396
1 0 026 913
1 0 934 935
12 483 558
13 577 541
Iz tih usporedbi može se izvesti zaključak da je
privatno bankarstvo doživjelo slom u ekonomskoj
krizi 1931-1934. godine i da se je obnova bankarstva
vršila na osnovi jačanja državnih i od države privi­
legiranih i poludržavnih ustanova. Taj zaključak po­
tvrđuje i pregled kretanja, odnosno prelijevanja
štednih uloga iz privatnih akcionarskih banaka u
državne, poludržavne i sam oupravne novčane zavo­
S a m o u p ra v n e
š te d io n ic e
56-61
A k cionarsk e
banke
6 20c-137F
1 9 2 6 749
2 633 713
2 955 258
2 516 260
2 480909
2 313 389
2 406 387
2 512 483
2 640 069
18 419 080
2 0 20 2 301
18 319 492
15 754 232
14 839 918
13 332 943
13 101 256
13 296 737
12 703 476
de. Akcionarske banke imale su 1930. godine
10.294,091.000 dinara štednih uloga. Do 1934. godine
pala je ukupna sum a uloga za 4.905,359.000 dinara.
U 1935. godini porasli su ulozi za 61,200.000 dinara,
da bi u 1936. godini opet pali za 165,700.000 dinara.
Ukupno su od 1930-1937. godine štedni ulozi u pri­
vatnim akcionarskim bankam a pali za 4.979,693.000
dinara.
PREGLED KRETANJA ULOGA NA ŠTEDNJU (1929-1938)
G odi­
na
D ržavna
h ip o te k a m a
banka
P o š tan sk a
šte d io n ic a
528 900
615 790
724 898
8706 1 8
1 031 352
1 169484
1 200430
1 383 926
1441819
106 615
203 354
333 141
442 674
564 103
71 8 4 9 2
850741
982 083
1248 995
1 284 657
P riv ileg iran a
a g ra rn a
banka
Z an a tsk a
banka
S a m o u p ra v n e
šte d io n ic e
A k cionarske
banke
27 658
32 475
32 292
29620
36 907
42 812
39 235
36 309
44 719
51 100
1 179 923
1414963
1 533 057
1 325 853
1 285 470
1 842 310
1 835 378
1 925 526
2 028 057
9 344 194
10 294 091
8 804 120
6 769 976
6 359 971
5 388 732
5 450666
5 284 889
5 314 398
u 1 0 0 0 d in a ra
1929
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
1938
46
9 807
26 818
23 498
32 677
30 234
32 530
34 597
48 024
48 148
U Državnoj hipotekamoj banci povećala se
suma uloga od 1931-1938. godine za 826.290.000 di­
nara. U razdoblju od 1930-1938. godine poštanska
štedionica bilježi porast uloga za 1.081.303.000 dina­
ra. Privilegirana agrarna banka povisila je stanje
štednih uloga za 38,339.000 dinara, Zanatska banka
za 18,625.000 dinara, samoupravne štedionice za
613,940.000 dinara. Ukupno su u navedenim ustano­
vama štedni ulozi narasli za 2.577,389.000 dinara.
Zanatska je komora svake godine u svom godiš­
njem izvještaju davala prikaz prilika na kreditnom
tržištu i pregled poslovanja Zanatske banke. U tim
prikazima neprekidno se ističe da su se ulozi u pri­
vatnim novčanim zavodima znatno umanjili i da se
i dalje smanjuju, a da su javno-pravni novčani zavo­
di poslovali sve povoljnije, što nije »od bitne važ­
nosti jer državne, ili od države privilegirane novča­
ne ustanove ne mogu dati privredi onu podršku,
koju joj daje privatno novčarstvo. Javno-pravni nov­
čani zavodi privredi ne daju, nego od nje uzimaju
obrtni kapital«.45 Svake godine od 1933-1938. godi­
ne davao se za izvještajnu godinu usporedni pre­
gled o stanju štednih uloga mjeničnih zajmova, po­
tražnje po tekućim računim a itd.: 1) u Poštanskoj
štedionici i Hipotekarnoj banci kao izrazito držav­
nim novčanim zavodima, 2) u 20 velikih akcionars­
kih privatnih banaka i 3) u svim ostalim privatnim
i akcionarskim bankama, u kojima sudjeluje i drža­
va, te sam oupravnim štedionicama. Iz tih prikaza
proizlazi da su u 1932. godini poštanske štedionice
i Državna hipotekam a banka imale 1.194,000.000 di­
nara štednih uloga, a 1938. godine 4.436,000.000 di­
nara, ili za 3.242,000.000 dinara više. Štedni ulozi
dvadeset velikih banaka pali su od 3.578,000.000 iz
1932.
godine na 3.200,000.000 dinara u 1938. godi­
ni. Razlika je, dakle, 378,000.000 dinara. Štedni
ulozi svih ostalih bankovnih zavoda pali su sa
5.412,000.000 na 3.592,000.000 dinara, ili za
1.820.000.000 dinara. Kako su se štedni ulozi od
1932. godine sa 10.184,000.000 povećali na 11.228,000
dinara u 1938, ili za 1.044,000.000 dinara više, izlazi
da se je koncentracija bankovnih sredstava uloga na
štednju odvijala u državnim bankama.
Država je sudjelovala u bankarstvu kao vlasnik
javnih kreditnih ustanova. Državne hipotekame ban­
ke i Poštanske štedionice i kao vlasnik paketa akcija
privilegiranih banaka, Privilegirane agrarne banke i
Zanatske banke Kraljevine Jugoslavije. Kod Državne
hipotekam e banke i Poštanske štedionice, glavnica,
osnovni kapital, nije postojao, jer je država bila odgo­
vorna za sve njihove obaveze. Glavnica privilegiranih
banaka bila je 775,000.000 dinara, a od toga je
306,500.000 dinara sačinjavao udio države, što je čini­
lo 39,55 posto od ukupne glavnice. Privilegirana Ag­
rarna banka imala je glavnicu od ukupno 700 miliju­
na dinara, s udjelom države od 276,573.500 dinara. Za­
natska je banka imala glavnicu od ukupno 75,000.000
dinara. Akcionari naročite vrste imali su uplaćenih
45.000.000 dinara, a država 30,000.000.48 U svim grana­
ma privrede postojala su 1 522 akcionarska društva,
koja su raspolagala glavnicom u iznosu od
7.441,682.550 dinara. Na državni kapital otpadalo je
723,089.274 dinara. Javni krediti državnih ustanova
zauzimali su važno mjesto u nacionalnom gospodar­
stvu. Razlikovali su se od privatnih kredita ne samo
po tome što su se nalazili u vlasništvu države, ili neke
od nje povlaštene novčane ustanove, već i po svojoj
funkciji. Njihovo ulaganje u proizvodnju i promet i
njihovo pozajmljivanje nije bilo prvenstveno motivi­
rano dobivanjem što većeg profita, kao što je to bio
slučaj s privatnim kapitalom. Krediti Narodne banke
imali su važnu ulogu stoga, što je ona ostalim banka­
ma davala stalne kredite i predujme (avanse) i avans
Glavnoj državnoj blagajni i državi. Avansi Glavnoj d r­
žavnoj blagajni iznosili su od 1934. godine do 1938. go­
dine svake godine po 600 milijuna dinara a avansi
48 V. V. R ozen b erg i J. Lj. K ostić, Ko financira jugoslov ensk u p riv red u , str. 21.
46 Izvještaj Z an a tsk e k o m o re u Z ag reb u za g o d in u 1934,
str. 276-284.
TERITORIJALNA RASPODJELA ESKONTNOG KREDITA NARODNE BANKE
- u milijunima dinara G odina
Srb ija
V o jvodina
H rv a tsk a
Dalmacija
Slovenija
B o sn a i
H ercegovina
Cm a
G o ra
U kupno
(2 : 9)
°o
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
1921
1925
1929
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
1938
1939
233,5
735,2
767 3
852,0
927,6
909,0
741,0
604,7
700 3
714,9
746,0
993,0
744 3
57,8
923
117,4
121,8
140,7
195,0
181,7
1705
160,9
120,1
121,8
122,0
95,4
205,8
182,8
158,4
225,7
627,1
687,0
584,1
480,1
416,1
401,1
373,4
403,3
513,1
0,6
18,8
42,1
33,6
233
23,1
153
13.1
9.7
13,1
12,6
11,7
20,8
343
87,7
120,9
125,1
146,6
1843
1763
157,0
133,1
118,7
1043
9 83
1143
2 65
74,8
55,4
49,1
713
80,4
825
79,6
81,1
71.4
55.8
61,0
74,1
16,4
26,0
26,0
29.1
3 33
28.1
23,8
21.6
19.3
18.1
18,5
18,9
557,7
1207.9
1287.5
1433,6
1965,6
2111,9
1808,8
1528.8
1523,0
1458,6
1432.0
1707,7
1580,9
40
60
59
59
42
43
40
39
45
49
52
58
47
47
državi više od 1.600,000.000 dinara. Zajmovi, koje je
Narodna banka davala, iznosili su u prve tri godine
krize više od dvije milijarde dinara, a od 1934. godine
do 1938. godine više od 1.700,000.000 dinara. Osnovni
je posao Narodne banke bio primanje mjenica u eskont. Banka je prodavaocu mjenica isplaćivala njenu
naslovnu vrijednost, um anjenu za iznos kam ata i pro­
vizije od dana kupoprodaje do dana dospijeća. Otva­
ranje eskontnog kredita od strane Narodne banke
bilo je uvjetovano utvrđivanjem kreditne sposobno­
sti dužnika i određivanjem granice do koje dužnik
može podnositi mjenice u eskont. Pored eskontnog
kredita, Narodna je banka davala i lom bardne zajmo­
ve, na podlozi zalaganja pokretnosti (državne papire
od vrijednosti, nepokvarljivu robu i plem enite m eta­
le) za jedno određeno vrijeme i na određenu kamatu.
Prihodi od eskontnih i lom bardnih kredita bili su je­
dan od najvećih prihoda Narodne banke, te je njena
kreditna politika bila neprekidno oštro napadana.
vem era o »forsiranju Beograda, političkog centra Ju­
goslavije u ekonomski i financijski centar, iako nema
za to preduslova, na račun Zagreba« pa i na račun
»razvitka privrede u unutrašnjosti Srbije«.
RASPODJELA LOMBARDNOG KREDITA
NARODNE BANKE
NA BEOGRAD, ZAGREB I LJUBLJANU
- u milijunima dinara -
Polazeći od toga, predstavnici zagrebačke burze
tražili su od Narodne banke da um jesto kontingenti­
ranja kredita uvede politiku selekcije kredita, putem
dizanja i spuštanja kam atne stope, da uvede politiku
pom ične eskontne stope. Eskontna politika Narodne
banke trebala se sastojati od podizanja i spuštanja
kam atne stope na kredite koje je ona davala, sa ci­
ljem d a se tako utječe na ukupni kreditni volumen, a
tim e i na robno-novčane odnose, zaposlenost i toko­
ve privrednog kretanja. Poskupljivanjem kredita, Na­
rodna je banka trebala spriječiti inflaciju, privući ino­
zem ne depozite i poboljšati bilancu plaćanja. Pojefti­
njenjem kredita, Narodna banka je mogla otkloniti
posljedice deflacije, porast nezaposlenosti i stagnaci­
ju proizvodnje. Umjesto toga Narodna je banka pro­
vodila politiku stabilne eskontne stope. Sve do svib­
nja 1930. godine eskontna stopa Narodne banke izno­
sila je šest posto. U ostalih 10 godina ona se kretala
G odina
1921
1923
1925
1927
1929
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
1938
1939
B e o g rad
28,6
95,0
108,3
210,5
200,1
219,8
285,2
251,5
205,4
229,5
219,6
218,1
22,1
97,3
Z ag re b L ju b ljan a
0.8
54,7
245
72
6,7
23,4
16,9
123
105
0,1
62
15,1
15,0
55
02
125
6,6
4.6
5,2
15,9
17.9
14,0
6,6
1,7
35
9,7
42
5.2
U k u p an iz­
n o s k r e d ita
402
189,9
1633
251,1
230,1
28 7 2
244,8
293,1
235,1
2583
258,7
272,7
63,6
138,1
Ove dvije tabele prikazuju politiku narodne ban­
ke u raspodjeli eskontnog i lom bardnog kredita na
pojedine pokrajine i njihove glavne gradove. Ta poli­
tika bazirala se na sistemu kontingentiranja. Una­
prijed se odredio ograničeni, obavezni iznos - grani­
ca za eskont do kojega mogu imaoci kredita podno­
siti mjenice u eskont. Taj je sistem onemogućavao do­
bivanje kredita od Narodne banke onom e kome Na­
rodna banka nije prethodno odobrila kredit, bez ob­
zira na njegove kreditne sposobnosti. Zbog toga se
politika kontingentiranja napadala, kao sistem koji
favorizira izvjesne banke, poduzeća, mjesta i pokraji­
ne i koji ne koristi privredi u cjelini. Predstavnici h r­
vatske, slovenske i vojvođanske novčane buržoazije,
usprkos diktaturi, javno su se ograđivali od podjele
kredita Narodne banke, »od nesrazm jera i nejedna­
kosti koji caruje« u toj podjeli, od kreditiranja po »lič­
nim, političkim i rodbinskim vezama«, od »nacional­
nog sastava«, upravnog odbora, guvernera i vicegu-
UKUPNI ESKONTNI I LOMBARD NI
ZAJMOVI NARODNE BANKE
u 1000
d in a ra
G o d in a
1921
1923
1925
1927
1929
1930
1931
1932
G o d in a
597 900
1 523 682
1 371 191
1 683 130
1 517 649
1 637 156
1 799 243
2 408 621
1933
1934
1935
1936
1937
1938
1939
u 1000
d in a ra
2 315 567
1 763 957
1 781 306
1 717 381
1 704 626
1 771 307
1 719 000
ovako:
od
od
od
od
od
od
od
22.
29.
29.
20.
9.
16.
1.
VI
V
VI
VII
II
VII
II
1922.
1930.
1931.
1931.
1934.
1934.
1935.
do
do
do
do
do
do
do
28.
28.
19.
8.
15.
31.
31.
V
VI
V II
II
V II
I
X II
1930.
1931.
1931.
1934.
1934.
1935.
1939.
g o d in e
g o d in e
g o d in e
g o d in e
g o d in e
g o d in e
g o d in e
6,0%
55%
65%
7.5%
7,0%
65%
5,0%
Kamatna stopa na lom bard bila je uvijek za jedan-dva posto veća. Stabilnom eskontnom stopom Na­
rodna banka nije mogla utjecati na novčano tržište.
Na njem u se kam atna stopa formirala nezavisno o ka­
matnoj stopi Narodne banke. Do 1926. godine es­
kontna stopa na novčanom tržištu iznosila je 20-27
posto, a do kraja 1930. godine 15-18 posto. Sistem
kontingentiranja stavljao je pojedince u privilegirani
položaj. Za mnoge prim aoce jeftini kredit značio je iz­
vor bogaćenja jer su ih oni mogli za dva ili tri puta
skuplje prodati drugima. Takav način dodjeljivanja
kredita nije dovoljno vodio računa o likvidnosti i sol­
ventnosti korisnika zajmova. Zbog toga su mnoga po­
traživanja banke bila nesigurna već od samog počet­
ka. U vezi s tim morala je Narodna banka u 1932 go­
dini otpisati 50,8 milijuna, u 1933. godini 63 milijuna
i u 1934. godini 32,7 milijuna sumnjivih potraživanja.
Posebno se osuđivalo smanjenje novčanica u optica­
ju u doba najveće ekonomske krize. To se vidi iz sli­
jedećeg prikaza: U dvije godine najveće krize (1932. i
1933) povučeno je iz opticaja više od milijardu dina­
ra, u odnosu na 1929. i 1930. godinu.
u 1000
Godina
1929
1930
1931
1932
1933
dinara
5 817 966
5 396 533
5 172 271
4 772 718
4 327 169
u 1000
Godina
1934
1935
1936
1937
1938
dinara
4 383 998
4 889 998
5 408 529
5 834 073
6 920 702
Sve je to po mišljenju »prečanskih« novčara bilo
upereno prvenstveno protiv njih i njihovih interesa,
pa su se u raspravama o reformi Narodne banke, po­
red zahtjeva za decentralizacijom, postavljali i zahtje­
vi njene etatizacije.
Glavnica N arodne banke iznosila je do 1930. godi­
ne 30 milijuna dinara. Od 1931. godine povišena je na
180 milijuna dinara. Cisti dobitak za podjelu akcionarima iznosio je 1928. godine 29,7 milijuna, 1931. godi­
ne 17 milijuna, 1936. godine 24 milijuna i 1938. godine
52,9 milijuna dinara. Interes od eskontnog kredita
kretao se od 77,9 milijuna dinara u 1929. godini do
122.6 milijuna u 1933. godini i 70,1 milijun u 1938. go­
dini. Interes od lom bardnog kredita (kamate po zaj­
movima na zaloge) bio je 1929. godine 18,8 milijuna,
1933. godine 29,9 milijuna i 1938. godine 6,4 milijuna.
Od ukupnog kredita 1.724,334.000 dinara, koji je
davala Narodna banka, otpadalo je 1928. godine na
banke 680,582.000, na industriju 411,088.000, na trgo­
vinu 255,951.000, na zanate i ostalo 135,846.000. U
1937. godini, prem a grubom proračunu, od ukupnih
1.704.626.000 dinara otpadalo je na industrijska
poduzeća 403,500.000 dinara, ili 28,19 posto od eskonta, za trgovačka poduzeća 156,600.000 ili 10,44 posto,
na zanatska poduzeća 28,400.000 ili 1,08 posto itd.
Ukupan iznos eskonta u 1937. godini bio je
1.431.800.000 dinara. Zajmovi za lom bard (za zaloge)
iznosili su 272,700.000 dinara.
Krediti Državne hipotekam e banke dijelili su se
na hipotekam e zajmove, kom unalne zajmove, zaj­
move u zaloge i na zajmove na razne tekuće račune.
Hipotekam i zajmovi su stagnirali. U 1929. godini iz­
nosili su 2.181,2 milijuna, 1933. godine 2.412,1 milijun,
a 1938. godine 2.026,555 milijuna dinara. Komunalni
zajmovi su neprekidno rasli. Od 1929. godine do 1938.
godine porasli su sa 310,2 milijuna na 1.497,3 milijuna
dinara. Zajmovi na zaloge varirali su između 108,8 mi­
lijuna u 1929. godini, 163,0 milijuna u 1936. godini i
97.6 milijuna u 1938. godini. Pored tekućeg računa d r­
žavnih ustanova, Glavne državne blagajne i tekućih
4 - CAZI
računa Ministarstva financija, banka je davala zajmo­
ve na razne tekuće račune, čija je suma iznosila 1929.
godine 23,5 milijuna, 1931. godine 95,7 milijuna, 1934.
godine 153,1 milijun, 1936. godine 307,6 milijuna i
1938. godine 461,7 milijuna dinara. Ukupni zajmovi u
1930. godini iznosili su 3.065, 347 milijuna dinara.
1937.
godine Državna hipotekam a banka potraživala
je ukupno 4.021,76 milijuna dinara, zajmova, ili za
956,411 milijuna više nego 1930. godine. Glavni priho­
di Državne hipotekam e banke bili su kamati na hipo­
tekame i komunalne zajmove, kamati na zajmove na
zaloge i kamati na zajmove po tekućim računima. Ka­
mati na hipotekam e zajmove sve su više opadali. U
1929. god. iznosili su 199,5 milijuna dinara, u 1933. go­
dini 186,3 milijuna, u 1935. godini 161,8 milijuna i u
1937. godini 137,2 milijuna dinara. Kamati na komu­
nalne zajmove rasli su od 38,333 milijuna u 1929. go­
dini do 87,993 milijuna u 1938. godini. Dok su se ka­
mati na zajmove na zaloge od 1929. do 1938. prepolo­
vili, kamati na tekuće račune su se udesetorostručili
(od 9,801 milijun u 1930. godini na 106,753 milijuna
1938. godine). Ukupni prihodi po svim navedenim
oblicima zajmova rasli su od 267,114 milijuna u 1930.
godini na 318,553 milijuna u 1938. godini. Čisti dobi­
tak smanjio se sa 63,015 milijuna, koliko je iznosio
1929. godine, na 49,309 milijuna u 1934. godini, i oko
te razine je ostao do 1938. godine (49,390 milijuna di­
nara). Gotovina u toj banci bila je najviša 1937. godi­
ne, kada je iznosila 811,869 milijuna, a najniža 1931.
godine sa 55,404 milijuna dinara.
ZAJMOVI DRŽAVNE HIPOTEKARNE BANKE
- u 1000 dinara G o d in a
1930
1932
1934
1936
1938
H ip o te k am i
zajm ovi
K o m u n aln i
zajmovi
2 409 349
2 408 169
2 380622
2 255 072
2 026 555
472 954
592 899
618444
948 144
1 497 350
Zajmovi
vi n a ]po tekućim
računim a
zaloge
96 884
114 476
138 141
163 081
97 613
81 160
36 733
153 182
307 697
461 787
Samostalni fondovi svake godine su rasli tako da
su se sa 78,567.000 dinara 1930. godine povećali na
571,433.000 dinara 1938. godine.
Državna hipotekam a banka imala je 20 poslovni­
ca koje su obuhvaćale cijelu zemlju. Godine 1940.
ukupna suma svih dugoročnih hipotekam ih kredita
iznosila je 1 715 milijuna. Ukupna suma komunalnih
zajmova bila je 2 200 milijuna. Ukupna suma papira
od vrijednosti 1 600 milijuna. Dugoročna aktiva od
5 515 milijuna dinara predstavljala je glavni fond
bankarskih dugoročnih sredstava u zemlji.
Poštanska štedionica bila je druga državna banka
u zemlji čiji se broj otvorenih štednih računa pove­
ćao s 59.362 u 1929. godini na 529.277 u 1938. godini;
iznos od 106,6 milijuna na 1 284,6 milijuna dinara.
49
Broj otvorenih čekovnih računa povisio se sa 17.798
na 26.012 ili u novcu s 913,5 m ilijuna u 1929. godini na
1 709,9 milijuna u 1938. godini. Ukupno štedni i če­
kovni ulozi porasli su u navedenom razdoblju sa
1 020,1 na 2 994,5 milijuna dinara. Poštanska štedio­
nica imala je svoje filijale u Beogradu, Zagrebu, Ljub­
ljani, Sarajevu, Skopju, Podgorici i Sušaku. Broj če­
kovnih računa u Zagrebu kretao se od 6 012 u 1931.
godini do 7 445 u 1937. godini ili u iznosu od 266,1 mi­
lijuna do 425,8 milijuna dinara. U Sušaku bilo je 1937.
godine 105 čekovnih računa s iznosom od 7,2 miliju­
na dinara. Banka je svoju pažnju posvećivala držav­
nim obveznicama. Njen angažman u tim papirim a
kretao se od 206,2 milijuna u 1929. godini do 984,4 mi­
lijuna u 1938. godini. Davala je kratkoročne kredite
drugim novčanim zavodima uz kam atnu stopu od pet
do sedam posto. Država je putem Poštanske štedioni­
ce pomagala privatne banke jeftinim kreditom na ko­
jem su one ostvarivale višestruku dobit. Ti krediti su
od 1929. godine porasli sa 411,5 milijuna na 1 021,4 u
1933. godini, zatim na 1 535,4 milijuna u 1936. i 1 634,2
milijuna u 1938. godini. Poštansko-čekovni i virm an­
ski prom et Poštanske štedionice i njenih filijala kre­
tao se ovako:
BILANCA POŠTANSKE ŠTEDIONICE S FILIJALAMA
Godine
PdZICUA
1938
1937
1936
1935
Duinici
Hartiic od vrcdnosti
Ncpokrctnosti
Inventar
Ostave
Razna aktiva
560 758
1 634 232
948 386
124 795
3611
1 003 834
19 867
1 005 398
1 437 141
756 286
99 644
2 940
836493
23 305
482 992
1 535 482
519216
81476
2 850
1 245 585
17 285
UKUPNO
4 295 483
4 161 207
Ulozi na Štednju
Ulozi čekovni
Otkazani ulozi
Rezervni fond
Ostavljači
Dobitak
Razna pasiva
1 284 657
1709 892
1 248 905
1 840989
91034
1 003 834
68 227
137 839
UKUPNO
4 295 483
"
•
1933
1932
1931
1930
443 494
1 307 672
335 750
75 556
3111
1 184 556
14078
413 658
1021499
260061
51 180
4 055
1633 644
88 418
189 989
936 405
159617
52 617
4 676
1848 337
142 193
177 043
765 143
121 158
53451
5 099
1 386869
113937
309 148
546 287
344 288
53 036
5 314
1 121360
72 575
3 884 817
3 364 218
3472 515
3 333 835
2 622 700
2452 009
982 083
1466 598
850741
1 178 998
564 103
1 158 253
72 594
836493
61465
100671
54 843
1 245 585
59 170
76 537
37 780
1 184 556
56877
55 266
6413
1633 644
51 366
58 736
442 674
671 670
272 780
39468
1 848 337
27 445
31460
334 141
512 675
286 958
32 275
1386 869
23976
45 806
203 354
712 599
266189
30 508
1 121 360
35 345
82 655
4 161 207
3 884 817
3 364 218
3 472 515
3 333 835
2 622 700
2 452009
U 1000 dinara
AKTTVA
U p lata
G odina
1930
1932
1934
193b
1938
B eograd
Z agreb
L jubljana
B ro j
10 396 183
9 573 378
10 604 762
11873 789
13 898 490
Isp la ta
m iliju n a
d in a ra
32 773
28 381
31 197
36 031
47 327
23 633
11721
6 716
Povećao se broj uplata i isplata sa 65.550 milijuna
dinara u 1930. godini na 94.803 milijuna u 1938. godi­
ni. Promet je u Beogradu 1938. godine iznosio 47.363,
u Zagrebu 23.343 i u Ljubljani 13.393 milijuna dinara.
Putem virm ana izvršen je prijenos s jednog tekućeg
računa na drugi u godini 1931. u 1 291 073 slučajeva
u iznosu od 30115,0 milijuna dinara. 1938. godine
bezgotovinski prom et putem virm ana iznosio je
52.803 milijuna dinara s 1 827 609 izvršenih prenosa.
50
B ro j
2
3
3
4
5
966
539
961
786
879
251
861
920
781
591
U k u pni iznos
m iliju n a
d in a ra
32
28
31
35
47
23
11
6
777
211
203
766
476
732
622
677
m ilijuna
d in a ra
65 550
56 592
62 400
71 798
94 803
47 363
23 343
13 393
Od toga je otpadalo na Beograd 469.657 prijenosa s
30.054 m ilijuna dinara, na Zagreb 551.350 slučajeva s
10.930 milijuna dinara, na Ljubljanu 536.000 prijeno­
sa sa 6 588 milijuna dinara. Uglavnom se sav (90 po­
sto) poštanski čekovni i virmanski prom et vršio pu­
tem beogradske, zagrebačke i ljubljanske filijale. Do­
bitak banke iznosio je 1929. godine 35 milijuna dina­
ra, 1933. godine 58,7 milijuna, 1938. godine 68,2 mili­
juna.
Privilegirano agrarno akcionarsko društvo sa sje
dištem u Beogradu osnovala je vlada u razdoblju mo
narhističke diktature 16. travnja 1929. godine sa ci
Ijem »da povoljnim kreditom pomaže poljoprivre
du«. Banka je davala kredite i zajmove isključivo po
ljoprivrednicima i poljoprivrednim zadružnim kre
elitnim ustanovama, zadrugama i agrarnim zajedni­
cama. Akcijski kapital društva bio je u početku 300
milijuna podijeljen na 600 000 akcija (svaka po 500 di­
nara), ali je podignut na 700 milijuna. Država je pre­
uzela akcije u iznosu od 120 milijuna dinara, Državna
lutrija 20 milijuna, a ostatak akcije upisali su Narod­
na banka, Državna hipotekam a banka, Poštanska
štedionica, zemljoradničke zadruge i njihovi savezi,
oblasti, općine i novčani zavodi i državni činovnici.
Agrarna banka je davala kratkoročne i dugoročne
kredite. Kratkoročne kredite davala je na obveznice
poljoprivrednim organizacijama eskontiranjem i
reeskontiranjem mjenica s rokom od jedne godine uz
zaloge nekretnina, poljoprivrednih proizvoda ili vri­
jednosnih papira. Dugoročne amortizacione hipotekarne kredite davala je banka na podlozi zaloga ne­
kretnina od 50 posto od njihove procijenjene vrijed­
nosti. Kredite zadrugama i njihovim savezima i dru­
gim zemljoradničkim udruženjima davala je banka
bilo reeskontiranjem njihovih mjenica bilo otvara­
njem tekućih računa u cilju unovčenja zemljorad­
ničkih proizvoda i olakšanja njihova izvoza. Agrar­
na je banka prim ala uloge na štednju, em itirala založnice, prim ala uloge na tekući račun, lombardirala državne i državom garantirane papire od vrijed­
nosti, izdavala melioracijske obveznice na osnovi
dugoročnih melioracijskih zajmova datih vodnim
zadrugama, itd.
IZ BILANCE PRIVILEGIRANE AGRARNE BANKE
Godina
Dužnici
1938.
1936.
1934.
1932.
1930.
u 1000 d in a ra
Po h ip o te k a m im zaj­
m ovim a
Po zad ru žn im n a o b ­
veznice i m jenice
Na lo m b a rd z ad ru žn ih
o bveznica i m jen ica
Po zad ru žn im te k u ć ­
nim rač u n im a
Po e sk o n tn im m je n i­
c am a
Po lo m b a rd n im zaj­
m ovim a
Po te k u će m ra č u n u za­
d ru g a i saveza
Po d u g o ro č n im zajm o ­
vim a vo d n im z ad ru g a ­
ma
D užnici po garancija-
395.846
467.433
479.527
481.109
323.712
7.295
208.664
178.292
177.702
167.257
15
715
963
1.244
106423
75 718
68 473
68 271
86 143
20 234
1 388
1483
4 472
1 573
2 524
537
285
426
716
_
_
-
241 154
13404
20 000
_
13404
13 721
46 000
33 000
Predsjednik i potpredsjednik banke postavljali su
se kraljevim ukazom, a na prijedlog ministra poljo­
privrede i uz suglasnost Ministarskog savjeta, dok je
sedam članova Upravnog odbora, od 14 koliko ih je
bilo, postavljao predsjednik vlade. Prije stupanja na
dužnost predsjednik i članovi Upravnog odbora mo­
rali su deponirati u banku po 100 akcija. Zbor akcionara mogao se održati ako su mu prisustvovali akcionari, vlasnici jedne trećine akcija. Sto akcija značilo
je jedan glas. Od čiste dobiti šest posto se plaćala di­
videnda, najmanje 10 posto išlo je u rezervni fond, a
ostatak za osiguranje posebnih bančinih obveznica,
založnica, i za plaće i tantijemu Upravnom odboru.
_
.
-
-
Akcije banke mogle su se upotrebljavati za kaucije
kao i državni papiri. Njih su primale u zalogu (lombardirale) Narodna banka, Državna hipotekam a ban­
ka i Poštanska štedionica. Banka je bila oslobođena
od plaćanja svih državnih i samoupravnih taksa, svih
poreza, prireza, poštarine i drugih nameta svih vrsta.
Ukinuta je Direkcija za poljoprivredni kredit, a svi
njeni poslovi i imovina prešli su u Agrarnu banku.
Ona je preuzela i razne poljoprivredne fondove koji
su bili deponirani u Državnoj hipotekarnoj banci.
Već u prvoj godini svoga postojanja, 1930. godine,
dala je Agrarna banka 579,4 milijuna zajmova. U jeku
najveće krize, 1932. godine, 733,2 milijuna, 1933. godi­
51
ne 734 milijuna dinara, 1935. godine 771,9, a 1937. go­
dine 762,2 milijuna dinara. Čista dobit bila je najveća
u godinama krize. Godine 1931. iznosila je 44,3 mili­
juna, 1932. godine 39,4 milijuna, 1933. godine 38,7 mi­
lijuna dinara. U doba oživljavanja privrede 1936. go­
dine pala je na 18,0 a 1938. godine iznosila je 18,2 mi­
lijuna dinara. Rezervni se fond povećao sa 7,4 1930.
godine na 39,6 milijuna 1938. godine. Kamatna stopa
Agrarne banke bila je srazm jerno visoka. Iznosila je
devet posto. Agrarna banka poslovala je kapitalisti­
čki. Prvenstveno je kreditirala kapitalističku poljo­
privredu, velike posjede i krupne seljake. Kao poludržavna institucija s državnim kom esarom u Uprav­
nom odboru i ministrom poljoprivrede, Privilegirana
je agrarna banka AD imala monopol nad kapitalom
uloženim u poljoprivredu i vršila snažan utjecaj na
uvlačenje sela i seljačkih zadruga u kapitalistički na­
čin proizvodnje.
Zanatska banka kraljevine Jugoslavije AD sa sje­
dištem u Beogradu uspostavljena je zakonom kojega
je usvojila Narodna skupština 30. siječnja, 1926. godi­
ne. Zakonom se banka oslobodila plaćanja svih d r­
žavnih i sam oupravnih taksa, poreza i prireza. Država
se obavezala da će banku snabdijevati povoljnim kre­
ditom i pomagati stvaranje zanatskih zadruga i od­
rekla se prava na dividendu koja bi joj pripadala na
dio kapitala kojega će država uplatiti. Udio države u
osnovnom kapitalu (glavnici) banke može biti najviše
40 posto od ukupno uplaćenog kapitala. S njima up­
ravlja m inistar trgovine i industrije. Nadzor nad poslovanjefh banke vršila je vlada putem svoga kom e­
sara. Na osnovi udjela u akcionarskoj glavnici banke,
država je imala većinu u Nadzornom odboru banke.
U Upravni je odbor imenovala iz M inistarstva indust­
rije dva i Ministarstva financija jednog člana. Zakon
je zabranio banci da se bavi špekulantskim poslovi­
ma. Kamatnu stopu određivao je m inistar trgovine i
industrije.47 Cilj je banke bio da pomaže zanatlije i za­
natsku radinost što povoljnijim kreditom i pomaga­
njem da se otvore zanatlijske zadruge. Osnovna glav­
nica iznosila je 75 milijuna dinara, a bila je podijelje­
na na 375.000 akcija od nom inalnih 200 dinara. Pri­
vatni akcionari trebali su svojih 60 posto udjela up­
latiti najkasnije do kraja 1930. godine. Do 1930. godi­
ne bilo je uplaćeno u glavnicu 63,949.000 dinara. Go­
dine 1933. glavnica je iznosila 64 milijuna. Zanatlije su
napadali državu da im duguje 11 m ilijuna dinara. Do
1938. godine uplaćena glavnica iznosila je 71 milijun.
Sada je država još bila dužna četiri milijuna dinara.
Čisti dobitak iznosio je:
Godine
1931.
1932.
1933.
1934.
Dinara
Godine
Dinara
3 169 000
949000
1 482 388
2 060 041
1935.
1936.
1937.
1938.
2 267 247
3 160 395
2 370838
3 161000
Dio dobiti (dividenda) podijeljen m eđu dioničare
iznosio je:
Dinara
Godine
Dinara
3 155 000
1 1 71000
1627 000
1936.
1937.
1938.
2 497 000
1 873 000
2 4 4 4 000
Godine
1930.
1933.
1934.
Na jednu dionicu dividende otpadalo je akcionarim a 1933. godine sedam dinara, 1936. osam dinara, a
1938. godine 10 dinara. Od čiste godišnje dobiti odvajalo
se najmanje šest posto na dotaciju rezervnom fondu,
šest posto na tantijemu Upravnom odboru, tri posto na
ime tantijeme bančinom osoblju itd.
47 Slu žb e n e novine, b r. 69, 1926.
IZ BILANCE ZANATSKE BANKE
G o d in a
P lasm an k re d ita (zajm ova)
1938.
1936.
1934.
1932.
1931.
1930.
u 1000 d in a ra
Po m je n ic am a
Po te k u ćim ra č u n im a z an a tsk e
z adruge
Po osta lim te k u ćim ra č u n im a
Po zajm ovim a na zaloge p a p ira
od vrijednosti
UKUPNO:
82 356
68 729
60823
75 601
80032
80 205
17 727
30938
18 563
20 558
19 079
16 943
21 357
6 798
18 313
6 045
16 998
5 705
272
218
163
485
536
1 126
131293
108 068
97 008
104 241
104 926
104 035
Zanatska je banka davala mjenične zajmove i
zajmove po tekućim računim a zanatlijama nepos­
redno ili putem zanatlijskih zadruga. Davala je po­
zajmice na sirovinu i izrađenu robu, prim ala uloge
52
na štednju, otvarala tekuće račune, vršila naplate i is­
plate, davala kaucije i garantna pism a za licitacije, vr­
šila kupovinu i prodaju stranih valuta i deviza uz po­
kriće u gotovu novcu za račun zanatlija i zanatlij-
skih zadruga. Ukupni plasman kredita dijelio seje u
1932.
godini na 19.884 zanatlije-duinika. U 1934. go­
dini na 16.896 dužnika, a u 1938. godini na 20.145
dužnika. Od 1932. do 1935. broj dužnika opada, a od
1936.
raste. Banka je kreditirala u navedenih sedam
godina od 100 do 120 zanatskih zadruga, s oko 7 300
do 8 900 zadrugara dužnika, a bila je angažirana od
970 do 1 295 mjesta.
Najveće poslovne aktivnosti Zanatske banke bile
su mjenični zajmovi. U obliku mjeničnih zajmova
isplatila je banka na 5 748 mjenica u 1932. godini
57,886.206 dinara, a u 1933. godini na 3 404 mjenice
38,255.509 dinara. Povraćeni mjenični zajmovi izno­
sili su u 1932. godini uz ukupno 40.686 mjenica
59,043.871 dinar, u 1933. godini dosizali su uz 33.699
mjenica svotu od 49,153.981 dinara. U 1932. godini
bilo je ukupno prolongiranih 40.270 mjenica u izno­
su od 256,253.099 dinara, a u 1933. godini 37.697
prolongiranih mjenica u iznosu od 207,411.092 dina­
ra. Uzevši u obzir kako novoisplaćene mjenične zaj­
move, tako i prolongacije banka je u toku nekoliko
godina eskontirala mjenice u dinarskom iznosu:
E skontiranih
m jenica
G odina
1932
1933
1934
1935
1936
1937
1938
46
41
34
33
35
37
39
D inara
018
101
144
266
495
032
798
314 193 305
245 666 602
244 141 508
229 640 597
350 346 716
262 045 212
297 889 934
Ovi podaci ukazuju na pad eskontirane mjenice
do 1935. godine za 12.752 u iznosu od 84,552.708 di­
nara. Od 1936. do 1938. godine porastao je broj es­
kontiranih mjenica za 6 532 u iznosu od 68,149.337
dinara.
Zakonom o vanrednom kreditu od 50,000.000 di­
nara za organizaciju izvoza, koji je donijet 15. trav­
nja 1930. godine, stavljeno je u zadatak Ministarstvu
trgovine i industrije da osnuje Privilegirano akcio­
narsko društvo za izvoz zemaljskih proizvoda Kra-
BILANS SAMOUPRAVNIH ŠTEDIONICA
-s
NAZIV ŠTEDIONICE
s i
f
9
1
I
(3
I
l l
Ss
ti
%
đM
l
i
1
.? !
3
1
&
2
4618
516
14 331
813
777
227
463 516
49 180
76 984
h
*1
32
1
1
£
i
%
š
15 578
405
8627
1018
170
406 914
55 354
7
1239
65 394 311669
4 840
1999817
JI
U 1000 d in a ra
Banovinske štedionice
Okružne štedionice
štedionice udruženih
općina
Gradske i općinske šte­
dionice
Ukupno 1933
5
6
52 300
7 178
45 448
3 465
183453
39099
2
5 972
692
9911
46
211 395
142 965 668 867
82 563
2 692
18 825
59
276 845
192 570 901 330
548 770
55 086
92 355
81384
328 554
4016
2480909
62
191 773
216 783 972 233
482 285
77 846
81943
83032
407 359
3007
2 516 260
62
152 146 251 782 1 027 528
654 697
59704
78 890
104 242 424 201
2 068
2 955 258
56
308 987
249 176 470853
437 521
722 170
54 365
104 749 284 821
1070
2 633 713
859
1932
1931
1930
1929
1926 749
56
228 533
208 201
493 239
453 176 389 129
46449
59702
137 463
61
610037
233 371
310042
715 347
245 227
96 664
169719
259 662
2 640 069
63
516 753
219 620 321643
617 443
334 195
96 581
141 126 265 121
2 512 483
297 500
662 273
346 892
90873
110 670
275 232
2406 387
1937
1935
62 435 344
187 601
1934
Općinski zajmovi 443 336 000
G ubita k od 1934-1937. g o d in e isk azan je u ra č u n u d o b itk a i g u b itk a. U 1935. g u b ita k je iznosio 469 000 u 1937 godim
1 151 000 dina ra .
Statistički g odišn jak 1933, B eo g rad , 1935, str. 223
53
ljevine Jugoslavije. Društvo se oslobađa plaćanja
svih državnih i samoupravnih taksa, poreza i prire­
za i drugih nameta. U Upravni odbor delegirali su
četiri privredna ministarstva svoje predstavnike
(Ministarstvo trgovine i industrije, Ministarstvo po­
ljoprivrede, Ministarstvo saobraćaja i Ministarstvo
financija). Kom esar Ministarstva trgovine i industri­
je vršio je nadzor nad društvom. Glavnica društva
iznosila je u početku 30,000.000 dinara podijeljena u
30.000
akcija od po 1 000 dinara, ali je podignuta na
50,000.000 dinara. Čitavu glavnicu uplatila je država
koja je i kreditirala društvo s 11,044.476 dinara.
BILANS SAMOUPRAVNIH ŠTEDIONICA
1
8.1
ii .i1
'8 a
5 JŽ
Si 3
&t
o
"s
£
6 I
U 1000 d in a ra
Banovinske štedionice
Okružne štedionice
štedionice udruženih
Gradske i poštanske
štedionice
UKUPNO 1933
10000
-
5 260
1477
3 780
2 160
5
190 278
52 287
175 182
1265
4 924
9589
180
2 187
19
3 551
112
17 869
112
59
56
18 825
9809
1999 817
406 914
55 3S4
"
714
"
15
28 253
67 895
14460
1025 041
504 307
32 555
30217
213 735
83 544
34 990
72 389
16 633
1 285 470
680 866
37 479
40010
216006
13 527
2480 909
83 843
34 671
50106
12 150
1 325 853
644 062
37 086
21227
294 620
12641
2 516 260
94 671
53 189
"
10316
1 533 057
762 140
13 632
49883
419899
18471
2 955 258
81 946
101641
-
1414963
565 850
13170
295 302
137 083
23 759
2 633 713
51421
31731
1 179923
462 402
14003
72 405
99232
15 632
81 819
90 767
88 308
24610
2 028057
221 560
13 258
46 129
45 561
81 219
70 269
97 891
30253
1 925 526 204484
13 885
55 195
33 760
2 512483
82 604
69064
81 256
27 017
1 835 378 221416
12 627
48436
28 588
2406 387
73 544
1932
1931
1930
1929
1 926 749
1937
2640 069
1936
1935
Cista d o b it od 1934-1937. isk a za n a je u ra č u n u d o b ita k a i g u b ita k a s a m o u p ra v n ih šte d io n ic a. U g o d in i 1935. iznosilo je
11 405 000 d in a ra , 1936. g o d in e 12 m iliju n a, 1937. g o d in e 11,8 m iliju n a d in a ra .
Statistički g o dišn jak 1933, B e o g rad , 1935, str. 223
Iz dosadašnjeg izlaganja vidljivo je da su kori­
šteni krediti Narodne banke, Državne hipotekam e
banke, Poštanske štedionice, Privilegirane agrarne
banke i Zanatske banke iznosili 1930. godine 5 932,2
milijuna dinara, 1932. godine 7 334,7 milijuna, a
1938. godine 8 477 milijuna dinara. Pored kredita
državnog kapitala, banaka u vlasništvu države i od
države povlaštenih banaka, postojala je m reža ba­
novinskih i okružnih štedionica, štedionica udruže­
nih općina i gradskih i općinskih štedionica. Godi­
ne 1929. bilo ih je ukupno 56, 1932. godine 62, 1933.
godine 59, 1937. godine 61 itd. Od toga je 29 otpada­
lo na Sloveniju, 10 na Vojvodinu i sjevernu Srbiju,
18 na Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju.
54
Ukupno aktivni zajmovi sam oupravnih štedioni­
ca iznosili su:
G o d in e
1931
1933
1934
1935
1937
m iliju n a
d in a ra
1 993,1
1 697.7
1 529,0
1 494,2
1 503,9
U godini 1934. dale su sam oupravne štedionice
433,336.000 dinara općinskih zajmova Ako krediti­
ma državnog kapitala, banaka u vlasništvu države i
od nje povlaštenih banaka dodamo kredite sa­
m oupravnih štedionica koji su 1930. iznosili 1 879,7
milijuna, 1932. godine 1 749,1 milijuna, a 1937. godi­
ne 1 503,987 milijuna dinara, onda su oni ukupno u
1930. godini iznosili 7 856,9 milijuna, 1932. godini
9 083,8 milijuna, a u 1937. godini 9 555,0 milijuna di­
nara.
U ekonomskoj literaturi iz godina 1935-1940. go­
vori se tu i tamo o karakterističnim pojavama u raz­
voju bankarstva u Jugoslaviji. To su koncentracija
bankarstva, univerzalizacija njihova poslovanja, spa­
janje bankarskog kapitala s industrijskim, otvaranje
koncerna i konzorcija, provođenje personalne unije
između financijskih monopola i državnog kapitala.
Ukupno je privatnih akcionarskih banaka 1930. go­
dine bilo 659 sa 264 filijale. Na Savsku su banovinu ot­
padala 104 novčana zavoda i 73 filijale, a na Dalmaciju
12 zavoda i tri filijale. U doba ekonomske krize
1931-1934. smanjio se broj privatnih akcionarskih za­
voda za 44 i filijala za 93. Ukupno je smanjen broj pri­
vatnih akcionarskih novčanih ustanova za 137. To
opadanje nastavilo se i poslije 1936. godine.
Bilo je 19 velikih banaka s uplaćenom glavni
com od 20 do više od 100 milijuna dinara, 74 sred­
nja novčana zavoda s glavnicom od pet do 20 mili­
juna dinara, i 607 malih zavoda s kapitalom od 250
tisuća do pet milijuna dinara. Trinaest godina kas­
nije, 1937. godine, bilo je u zemlji 584 akcionarskih
privatnih novčanih zavoda s ukupnom glavnicom
od 2.350,275.000 dinara. Od toga je bilo 510 malih
novčanih zavoda, 87,43 posto, čisto lokalnog karak­
tera s ukupnom glavnicom od 970,091.460 dinara ili
41,41 posto od ukupnog osnovnog kapitala. Ostala
74 novčana zavoda (12,67 posto), imala su glavnicu
u iznosu od 1.380,183.540 dinara ili 58,59 posto od
ukupnog osnovnog kapitala. Grupa malih novčanih
zavoda imala je prosječnu glavnicu od 1,672.588 di­
nara. Na grupu srednjih i velikih banaka otpadala
je, u prosjeku, glavnica od 17,694.660 dinara.
Do 1931. godine koncentracija u bankarstvu vr­
šila se u Jugoslaviji širenjem utjecaja velikih banaka
na čitavu zemlju upisivanjem ili kupovanjem akcija,
stapanjem više banaka u jednu, otkupljivanjem ma­
njih banaka u provinciji i njihovim pretvaranjem u
filijale. Osnovni motiv koncentracije banaka bilo je
stvaranje monopola na kreditnom tržištu, privlače­
nje što većih depozita i ušteđevina iz cijele zemlje
Broj
Broj
Glavnica u
na jedno mjesto, omogućavanje platnog prometa i
Godina
zavoda
filijala
Ukupno
1000 dinara
plasiranje vrijednosnih papira širom cijele zemlje iz
jednog centra. Najčišći primjer takve koncentracije
1930
659
264
923
2 957 760
bilo je ponašanje velikih zagrebačkih banaka koje
1931
639
254
893
2 968 151
1932
632
237
869
2 952 072
su pretvarale lokalne banke u svoje podružnice,
1933
619
209
828
2 785 102
uvlačile ih u sferu svoga utjecaja putem kreditiranja
1934
615
171
786
2 542 824
ili kupovanjem majoritetnog paketa akcija, ili time
1935
620
137
757
2 504 0 6 0
što su zavisne banke imale pakete akcija centrale.
1937
584
2 350 275
Te su bile: 1) Prva Hrvatska štedionica A. D. Zagreb,
imala je 38 filijala s glavnicom od 95 milijuna dina­
ra. Svojim je kapitalom sudjelovala u šest novčanih
Usporedo sa smanjivanjem broja novčanih zavo­
zavoda s ukupnom glavnicom od 30,250.000 dinara
da smanjivala se i ukupna veličina glavnice; od
a u dva novčana zavoda imala je majoritet akcija; 2)
1930.
do 1934. godine za 414,916.000 dinara. U 1930- Hrvatska sveopća kreditna banka D. D. Zagreb, ima­
je u prosjeku na jedan novčani zavod dolazila glav­
la je četiri filijale uz glavnicu od 40 milijuna dinara
nica u visini od 4,48 milijuna dinara. U 1934. godini
i s oko 20 milijuna inozemnog kredita, sudjelovala
prosječno je na jedan zavod otpadalo 4,13 milijuna
je u glavnici dvaju novčanih zavoda s kapitalom od
dinara glavnice, u 1937. godini postojala su u zemlji
21 milijun dinara s majoritetom akcija; 3) Jugosla­
584 novčana zavoda sa 2 350,2 milijuna dinara os­
venska udružena banka D. D. Zagreb (ranije s glav­
novnog kapitala. Stanje u odnosu na 1930. godinu
nicom od 185 milijuna) s tri filijale i glavnicom od
bilo je: 75 zavoda manje; glavnica manja za 607,5 mi­
60 milijuna dinara, sudjeluje u tri novčana zavoda s
lijuna dinara; manji prosječni iznos osnovnih sred­
glavnicom od 3.375,000 dinara. U Jugoslavenskoj
stava po jednom novčanom zavodu. On je u 1937.
udruženoj banci D. D. imali su udjela još šest za­
godini iznosio 4,02 milijuna dinara.
voda s glavnicom od 36,425.000 dinara i 17 ino­
Odnos velikih akcionarskih banaka prem a
zem nih banaka; 4) Jugoslavenska banka D. D. Za­
srednjim i malim bankam a nije se bitno promijenio.
greb imala je osam filijala i glavnicu od 50 miliju­
Tako je, npr., od 700 novčanih zavoda u 1926. godini
na dinara. Tri mala novčana zavoda s ukupnom
prem a uplaćenom kapitalu bilo:
glavnicom od 2,150.000 dinara sudjelovala su u
akcijama Jugoslavenske banke; 5) Srpska banka
3 banke
više od 100 milijuna dinara
D. D. Zagreb imala je 10 filijala s glavnicom od 40,5 mi­
3 banke
od 50 do 100 milijuna dinara
lijuna dinara, sudjelovala u sedam malih novčanih za­
13 banaka
od 20 do 50 milijuna dinara
voda koji su imali ukupnu glavnicu od 6,122.000 dina­
25
banaka
od 10 do 20 milijuna dinara
ra i majoritet akcija u tri zavoda. U glavnici Srpske
19 banaka
od 5 do 10 milijuna dinara
banke Dj. Dj. Zagreb sudjelovala je i Srpska central­
312 banaka
od 1 do
5 milijuna dinara
na privredna banka Dj. Dj. Sarajevo sa četiri
295 banaka.
manje od jedan milijun dinara
55
filijale i osnovnim kapitalom od pet milijuna dinara;
6) Beogradska trgovačka banka AD Beograd s glav­
nicom od 12 milijuna sudjeluje u dva novčana zavo­
da s ukupnom glavnicom od 31 milijun dinara; 7)
Jadranska-podunavska banka AD Beograd s glavni­
com od 24 milijuna i jednom filijalom sudjeluje s
majoritetom akcija u dva novčana zavoda čija ukup­
na glavnica iznosi 15 milijuna dinara; 8) Izvozna
banka AD Beograd s glavnicom od 30 milijuna sud­
jeluje u glavnici jedne banke od 9,000.000 dinara; 9)
Ljubljanska kreditna banka DD Ljubljana sa 10 fili­
jala i glavnicom od 30 milijuna sudjelovala je u glav­
nicama tri novčana zavoda čije ukupne glavnice iz­
nose 110,400.000 dinara; 10) Trgovačka i obrtna
banka Dj. Dj. Novi Sad s glavnicom od 20 milijuna
dinara u kojoj sudjeluje osam novčanih zavoda s
ukupnom glavnicom od 6,800.000 dinara.
Od ukupnog broja banaka njih 58 sudjelovalo
je uzajamno u osnovnim kapitalima druge. Ukupna
njihova glavnica iznosila je 370,3 milijuna dinara, a
udio drugih banaka u njoj 101,9 milijuna dinara. I
Narodna banka vodila je politiku spajanja m alih za­
voda, odredivši minimum glavnice kao preduvjet za
traženje kredita od nje. Međutim, u razdoblju od
1927. do 1935. bilo je svega 20 slučajeva spajanja
novčanih zavoda. Koncentracija banaka i njihovih
sredstava m orala je dovesti do malog broja velikih
banaka s gustom mrežom filijala i koncentracijom
depozita i uloga na štednju. U Jugoslaviji se ta kon­
centracija izvršila uvlačenjem malih i srednjih bana­
ka u utjecajne sfere velikih banaka. Vidjeli smo, da
su s opadanjem privatnih novčanih zavoda o p a d a la
i njihova sredstva. Koncentracija bankovnih sred­
stava, uloga na štednju i tekuće račune vršila se u
državnim i od države povlaštenim bankama, a ne u
velikim privatnim bankama, koje su se u većini,
zbog nelikvidnosti, nalazile pod državnom zaštitom.
Većina jugoslavenskih
banaka do
krize
1931-1934. god. naginjala je depozitnom i univerzal­
nom tipu poslovanja, spajanju obrtnog i investicio­
nog kredita u jednoj ustanovi, bez obzira na činjeni­
cu da su to bila u većini slučajeva sitna bankarska
poduzeća. Ona su prikupljala neangažirana novčana
sredstva, bavila se kratkoročnim kreditnim poslovi­
m a i plasiranjem vrijednosnih papira, sudjelovala su
izravno u privrednoj djelatnosti, kao poduzetnici, fi­
nancijeri i posrednici, davali dugoročne zajmove
itd. Međutim, gro sredstava tih banaka potjecao je
iz dnevno otkazivih čekovnih i žiro-računa i iz pri­
vrem ene štednje. Ta sredstva su se trošila na znatan
dio investicionog i dugoročnog kredita, što se sm at­
ralo osnovnim razlogom bankarske nelikvidnosti u
vrijeme izbijanja i trajanja ekonom ske krize. Pošto
depozitne banke nisu smjele da se upuštaju u dugo­
ročne aktivne operacije to se je poslije krize pretežan broj banaka bavio kratkoročnim kreditiranjem.
PODUZEĆA S UČEŠĆEM BANAKA
grana
-S
glav-
Ukupni
iznos
kredita
Kredit
novčanih
Krediti
ukupnom
kreditu
inostranih
kredit.
ustanova
U 1000 dinara
Š u m sk a in d u strija
R u d a rstv o i to p io n ič a rsk a in d u strija
C e m e n tn a in d u strija
M etalsko-m ašinsk a in d u strija
K em ijska in d u strija
T ekstilna in d u strija
P re h ra m b e n a in d u strija
P oljo p riv re d n a in d u strija
E le k tričn a in d u strija
O stala in d u strija
H oteli
Trgovina
T ran sp o rt
O stalo
19
9
9
13
6
7
17
4
6
13
5
7
11
7
Fuzioniranje bankarskog kapitala s industrij­
skim bilo je jedno od obilježja privatnog bankarstva
u Jugoslaviji. Vršilo se sudjelovanjem novčanih za­
voda kao aktivnih činilaca u privrednoj djelatnosti,
bilo kao povjerioca poduzeća ili kao njihova djelo­
mičnog ili potpunog vlasnika. U nekim slučajevima
je banka bila suosnivač industrijskog poduzeća,
radi jačanja veza i kontrole njihova poslovanja.
Negdje su dugovanja privrednih poduzeća banke
56
139 910
40450
68 568
229 875
63 700
83 800
184 130
1 0700
46 500
126 500
18 352
15 450
210 550
4 278
453 041
115812
141 515
449 679
61 107
174 282
121716
32 498
176 399
166 149
53 641
103 130
90 317
2 150
219 950
71 910
28 708
110450
25 976
22 771
74 505
10 588
21 677
86 354
51 051
47 117
37 325
1 352
48,54
62,09
2028
24,56
4 231
13,06
52,57
3238
1228
51,97
95,17
45,68
4132
21,99
27 979
9 157
3 850
14 849
2 600
9 805
19 602
16 216
378
8 630
2 143
9 450
217
117 500
22 444
76 856
170052
14 651
72 478
15 302
147 222
43 766
3 84 69
10 839
-
pretvarale u akcije i tako postajale suvlasnici ili
vlasnici poduzeća. Pored tih oblika, spajanje se vrši­
lo i tako što je banka sudjelovala u upravnim i nad­
zornim odborim a industrijskog poduzeća, davala im
je kratkoročne i dugoročne kredite. I obratno: in­
dustrijska su poduzeća sva svoja raspoloživa sred­
stva prikupljala i držala u odgovarajućim bankam a
tako da su te banke vodile sve njihove isplatne i
druge financijske operacije uz udio industrijalaca u
upravama i direkcijama banaka. Prema nekim izvo­
rima iz 1932. godine. Prva hrvatska štedionica AD
Zagreb sudjelovala je u upravnim i nadzornim od­
borima u 84 industrijska, rudarska, saobraćajna i
bankarska poduzeća. Jugoslavenska udružena ban­
ka u 25, a Jugoslavenska banka AD u 15 raznih ak­
cionarskih poduzeća.48
INDUSTRIJSKA PODUZEĆA
U VLASNIŠTVU BANAKA48
G o dina
1929
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
u 1000 d in a ra
216 044
274 164
256 327
223 035
147 826
215 563
146454
174 342
165 964
U vlasništvu banaka bilo je 1930. godine indust­
rijskih poduzeća u vrijednosti od 274,1 milijuna di­
nara. Do godine 1937. smanjio se taj iznos na 165,9
milijuna dinara. U grupi od ispitanih 811 industrij­
skih, trgovačkih, ugostiteljskih, saobraćajnih i dru­
gih poduzeća 133 bila su s udjelom banaka. Udio
banaka u vidu bankarskih kredita privatnim podu­
zećima iznosio je 1.699,830.496 dinara; udio u glavni­
cama poduzeća 999,896.461 dinar, a ukupni udio
banaka u privatnim poduzećim a iznosio je
2.699,726.957 dinara. Na financiranje putem kredita
otpadalo je 62,96 posto, na udio u glavnici poduzeća
37,04 posto.
Stvaranje koncerna i konzorcija, ukidanje m eđu­
sobne konkurencije s tendencijom stvaranja finan­
cijskih m onopola (u pogledu uvjeta pod kojima se
primaju depoziti, ulozi na štednju, dobijaju i dijele
krediti, preuzimaju i plasiraju vrijednosni papiri)
vršila su se i u Jugoslaviji u dva tipična oblika. Sud­
jelovanje jedne banke u više poduzeća raznih grana
industrije (koncerni), te prigodno udruživanje više
banaka (konzorciji), radi zajedničkog financiranja
jednog ili više poduzeća, zbog izvođenja većih inves­
ticijskih zahvata, osnivanja novih poduzeća i si.
(konzorcijski poslovi).
Najveći industrijski koncerni pripadaju zagre­
bačkim bankama. U industrijski koncem Prve h r­
vatske štedionice bilo je uključeno 39 industrijskih
poduzeća, različitih privrednih grana (industrije
drva, papira, mlinske industrije, kemijske, građevin­
ske, istraživanja nafte, ugostiteljstva i dr.). Pet po­
duzeća bilo je vlasništvo banke. Pored toga, Prva hr48 Dj. Gajič, K a ra k te ristik e razv o ja b a n a k a u Jugoslaviji
izm eđ u d v a svje tsk a rata , B e o g rad 1965.
48 Statistič k i g o d išn jak 1929. 1938-1939; iz B ilan sa a k ­
c io n arsk ih b an ak a .
vatska štedionica sudjelovala je u glavnicama šest
novčanih zavoda i tri osiguravajuća društva. Udic
Prve hrvatske štedionice u 23 poduzeća iznosio je
64,5 milijuna dinara. Na zborovima 38 akcionarska
društva iznos akcija Prve hrvatske štedionice dosti­
zao je 81,2 milijuna, a akcije šest novčanih zavoda
15,9
milijuna dinara. Cjelokupni iznos vrijednosnih
državnih papira i onih za koje država jamči, iznosio
je 65,5 milijuna, a iznos privatnih vrijednosnih papi­
ra 264,4 milijuna dinara. Banka je imala 585,5 mili­
juna duga po tekućim računima dužnika. Konzorcij­
ski poslovi banke iznosili su 137,8 milijuna dinara.
Jugoslavenska udružena banka sa sjedištem u
Zagrebu imala je u svome koncernu 25 različitih ak­
cionarskih društava: za šumsku industriju (pet),
tekstilnu (dva), metalsku (jedan), cementnu (dva),
kemijsku (tri), prehram benu (tri), industriju, za po­
ljoprivredu (dva), kožu (jedno), jedno skladište, dva
trgovačka poduzeća, jedan sanatorij. Udio Jugosla­
venske udružene banke u navedenih 25 poduzeća
iznosio je 45,379.832 dinara. Prema bilanci iz 1937.
godine banka je, po tekućim računima dužnika,
imala duga u iznosu od 265,6 milijuna dinara.
Koncern Hrvatske sveopće banke iz Zagreba
imao je 13 poduzeća drvne, cementne, tekstilne,
prehram bene industrije, saobraćaja i trgovine.
Ukupni udio banke u osam poduzeća iznosio je 26
milijuna dinara. Dug po tekućim računima dužnika
iznosio je 128 milijuna dinara.
Koncem Jugoslavenske banke Zagreb sačinjava­
lo je osam poduzeća. Među njima Osječka šećerana
s glavnicom od 30,8 milijuna dinara, Osječka ljevao­
nica željeza s glavnicom od pet milijuna, kranjska
Tvornica željezne robe »Titan« iz Kamnika s glavni­
com od tri milijuna, dva tekstilna poduzeća s glav­
nicom od 8,5 milijuna i jedno poduzeće u Skradu s
glavnicom od dva milijuna dinara. Pored toga, ban­
ka je sudjelovala sa znatnim brojem akcija u tri
poduzeća šumske industrije, u jednom tekstilnom,
jednom trgovačkom i u jednom poduzeću prehram ­
bene industrije.
Koncem Srpske banke u Zagrebu sastojao se od
osam poduzeća. Imao je utjecaja na sedam banaka
i sudjelovao je u glavnici osam industrijskih podu­
zeća. Banka je držala 32 milijuna privatnih vrijed­
nosnih papira.
Koncem Ljubljanske kreditne banke imao je de­
vet poduzeća (za tekstil, metal, papir, osiguravajuću
banku i zadruge). Glavnica šest poduzeća dostizala
je 40 milijuna dinara. Banka je bila u konzorciju s
još dvije ljubljanske banke, s iznosom od 49,9 mili­
juna dinara. Kreditni zavod za trgovinu i industriju
Ljubljana imao je svoj koncem od devet privrednih
poduzeća s glavnicom od 97,5 milijuna dinara. U
konzorcijskim poslovima banka je sudjelovala s 9,4
milijuna dinara.
Od beogradskih banaka imali su svoje koncerne
Jadransko-podunavska banka Beograd sa šest po­
duzeća, Prometna banka Beograd sa šest poduzeća
čiji je iznos glavnice bio 118 milijuna dinara. Anglo57
čehoslovačke i pniške kreditne banke sudjelovale
su u pet poduzeća (šećerane, pivovare itd.) s 19 mi­
lijuna. Banka je potraživala po tekućim računim a iz­
nos od 236,9 milijuna dinara. Koncern Opšteg jugoslovenskog bankarskog društva imao je pet po­
duzeća. Udio banke u njima dostizao je ukupnu svo­
tu od 15,3 milijuna dinara.
Od ukupno 811 industrijskih trgovačkih sao­
braćajnih i ostalih akcionarskih društava u 45 sluča­
jeva postojao je udio jednog akcionarskog društva u
glavnici drugog. Sve te zajednice interesa koje su se
pojavljivale u ovih 45 slučajeva bile su horizontalne
asocijacije između poduzeća različitih vrsti čiji su
glavni akcionari bili isti kapitalisti. Ovih 45 društava
raspolagalo je ukupnom glavnicom od 717,6 miliju­
na dinara. M eđusobni udio u glavnicama iznosio je
200,5 milijuna dinara. Najveći je bio u transportnim
poduzećima - 44,9 milijuna; industriji drva - 40,4
milijuna; trgovačkim poduzećima - 24,7, metalsko-strojarskim - 24,6; mlinskoj industriji - 16,5; tekstil­
noj industriji - 12,1; rudarskoj i topioničarskoj in­
dustriji - 12; poduzećima za cem ent i ciglanama 11,2; prehram benoj industriji - 6,9; ostalim podu­
zećima - 6,7 milijuna dinara.
Stvaranje koncerna omogućeno je 1934. godine
Uredbom o zaštiti novčanih zavoda i njihovih vje­
rovnika i Uredbom o kartelima. Trgovački zakonik
iz 1937. govori o vodećim i zavisnim (afiliranim)
poduzećima. Tim propisim a kaže se da akcionarsko
društvo sudjeluje u drugim poduzećim a ako ima
bar 30 posto njegove osnovne glavnice, ili ako mu je
dalo kredit koji dostiže 40 posto vlastitih sre d sta­
va drugog poduzeća ili ako udio u glavnici i k re­
dit zajedno dostižu 50 posto vlastitih sredstava
drugog poduzeća. Vlastita sredstva su bila glavni­
ca i rezerve.
Već smo u prvom dijelu ovog poglavlja naveli da
je osnovno obilježje razvoja bankarstva u Jugoslaviji
u razdoblju od 1931-1938. godine bio slom privat­
nog bankarstva i jačanje državnog kapitala, držav­
nih i od države privilegiranih i poludržavnih centra­
liziranih novčanih ustanova. Do sloma dolazi u svib­
nju 1931, koji je izazvan krahom vodećeg austrij­
skog novčanog zavoda Kreditanstalt koji je bio an­
gažiran jugoslavenskoj privredi. Za sanaciju toga za­
voda potreban je bio silni kapital, pa je iz Jugosla­
vije izašlo deviza u vrijednosti od oko 300,000.000
dinara. Slom jednog od najvećih njemačkih novča­
nih zavoda, 13. srpnja 1931, Derm stadter und Nacionalbank i drugi krahovi banaka s kojima jugosla­
venske banke imaju poslovne odnose utjecali su i
na njih, te su i one počele uvoditi restrikciju kredita
što je privredu Jugoslavije dovelo u vrlo težak polo­
žaj. 20. lipnja 1931. objavio je predsjednik SAD svoj
prijedlog o moratoriju njemačkih reparacija i ratnih
dugova. Time je jugoslavenskoj državi oduzet zama­
šan prihod od 600,000.000 dinara. Režim šestoja­
nuarske diktature m orao je reducirati nabavke i
javne radove. 21. rujna iste godine Engleska je na­
pustila zlatnu valutu čime je izazvala pad engleske
58
funte. Sve je to i u Jugoslaviji dovelo do besprim jer­
ne navale ulagača na privatne novčane zavode. Ban­
ke su bile prisiljene obustaviti svako kreditiranje,
pa je tako trgovini i industriji oduzeta mogućnost
slobodne dispozicije s njihovim vlastitim novčanim
sredstvima. Mnoga poduzeća m orala su znatno og­
raničiti poslovanje, a neka su ga i potpuno obusta­
vila. Trgovački prom et padao je na nevjerojatno ni­
sku razinu, a tranziranje gotovine poprim ilo je sve
gore oblike. To se osobito odnosilo na zapadne i sje­
verne krajeve zemlje. Podizanje uloga iz novčanih
zavoda od 1. lipnja 1931. do kraja prosinca 1932. iz­
nosilo je okruglo četiri m ilijarde dinara. U jeku opće
novčane krize režim je 11. svibnja 1931. godine do­
nio Zakon o novcu koji je ukinuo dotadašnji devizni
pravilnik, pa je devizno poslovanje bilo oslobođeno
gotovo svih stega. Poslije ogrom nog odliva deviza iz
zemlje vlada je bila prisiljena da 7. listopada 1931.
godine ponovno propiše pravilnik o reguliranju
prom eta devizama i valutam a koji je dopunjen i ob­
jašnjen iješenjem m inistra financija od 31. prosinca
1931.
god. Na osnovi tih propisa m oralo se Narod­
noj banci prijaviti svako devizno potraživanje u ino­
zemstvu, a m orali su joj se predati u cijelosti sve de­
vize koje dođu u zemlju s naslova izvršenog izvoza.
Izvoz dinara bio je zabranjen. Time se održao tečaj
dinara koji je oscilirao od 10,44 do 11,07 za 1 Sfrs i
održao teoretski paritet prem a zlatu od 26,5 mg čis­
toga zlata za jedan dinar.
Financijska panika koja je dovela do dizanja i tezauriranja bankovnih uložaka oduzela je privredi,
koja je počivala i bila sva izgrađena na kreditu, sav
obrtni kapital. Banke su odjednom postale nelikvid­
ne. Otpočela je m asovna naplata dugovanja sud­
skim putem . Samo za likvidaciju zaduženosti po­
ljoprivrede trebala je ogrom na sum a od sedam mi­
lijardi dinara. Najveći dio toga duga u iznosu od če­
tiri m ilijarde 202 milijuna otpadao je na mala i sred­
nja gazdinstva. Režim se je krajem 1931. godine po­
čeo baviti tim problem om . 19. travnja 1932. godine
donesen je Zakon o zaštiti zemljoradnika. Tim se za­
konom, u prvom redu, osobito štitilo seljaka, a ov­
laštenjima iz 5. točke istog zakona također i novča­
ne zavode. Praktični efekt ovoga zakona značio je
neodređeni m oratorij za sve seljačke dugove i m ora­
torij za obaveze onih banaka koje su se poslužile od­
redbam a toga zakona.
19. prosinca 1932. godine zakonom je produžena
važnost Zakona o zaštiti zemljoradnika. Na osnovi
toga zakona propisana je Uredba o reguliranju
isplata uloga od pojedinih novčanih zavoda i Ured­
ba o postupku posredovanja kojom se mogao po­
služiti svaki dužnik bio on trgovac ili zanatlija.
»Uredba nije sadržavala nikakvih pobližih propisa o
načinu reguliranja obaveza, već je općenito određi­
vala, da će dužnik staviti svoj prijedlog, pa ako sud
otvori postupak, tada će kroz vrijeme od 90 dana
biti obustavljeno protiv takvog dužnika svako prisil­
no izvršenje ili obezbeđenje, a to u praksi znači na
tri mjeseca ograničeni moratorij za sve obaveze
dužnika. Ovaj je rok kasnije povišen na 180 dana,
čime je data ne samo trgovcima, zanatlijama i dru­
gim privrednicima, već i svima privatnim licima,
primjerena zaštita, ukoliko se nisu mogli poslužiti
zaštitom, predviđenom po Zakonu o zaštiti zemljo­
radnika, ili po uredbama, izdanim na osnovu ovog
Zakona.50 Kreditnom je poslovanju ovom uredbom
bio zadan konačni udarac, kaže se u izvještaju
Zanatske komore, jer se privredno poslovanje odvi­
jalo isključivo samo s gotovinom koje, međutim, u
prom etu nije bilo.
Nova uredba o zaštiti zemljoradnika od 3. kolo­
voza 1934. godine propisivala je »da će dužnici zemljoradnici isplatiti svoje dugove novćanim zavo­
dima na taj način, da prvo plate kamate za vrijeme
od 23. novembra 1933. do 15. oktobra 1934. a počam
od 15. novem bra 1934. u 12 godina godišnji otplatni
obrok, prem a posebnom otplatnom planu na bazi
ukamaćenja od šest posto tako da otplatni rok u pr­
voj godini iznosi sedam posto, a u posljednjoj godi­
ni 17 posto. Ostalim vjerovnicima otplaćivat će du­
gove tako, da najprije plate kamate od 3,5 posto za
isto vrijeme kao naprijed navedeno, a dalje, počam
od 15. novembra 1934. u 12 godina godišnji otplatni
obrok ili anuitet prem a posebnom planu na bazi
ukamaćenja od 3,5 posto tako, da anuitet u prvoj
godini iznosi šest posto, a u posljednjoj otplatnoj
godini 15 posto.
Izuzetak od ovog općeg načela o otplati zem­
ljoradničkih dugova, kroz 12 godina sačinjava onaj
dug ili dugovi jednog zemljoradnika, koji ne iznose
više od Din 2.000-, pa se takav dug ima isplatiti u
roku od četiri godine u jednakim godišnjim obroci­
ma najkasnije počam od 15. novem bra 1935. godine
s ukamaćenjem od šest posto. Kao što vidimo, is­
puštena je posve odredba o isplati tražbina zanatlija
spram zemljoradnika u iznosu od Din 500.-, koju je
odredbu sadržavala ranija uredba. Prema tome ni
ovom novom uredbom nije zanatlijama omogućeno
da dođu do svojih većinom manjih potraživanja
koja imaju spram zemljoradnika.
K ovoj je Uredbi propisan i pravilnik od 5. no­
vem bra izvještajne godine, koji sadrži potanje pro­
pise za izvršenje predm etne uredbe.
Konačno treba naročito istaknuti da je 5. februa­
ra 1935. godine stupila na snagu Uredba o izmjena­
ma i dopunam a uredbe o zaštiti zemljoradnika od
3. VIII 1934. godine, kojom je određeno, da se za 1.
septem bar 1935. godine odlažu plaćanja i činidbe
po članu 3. i 4. spom enute Uredbe, ukoliko ta pla­
ćanja nisu već izvršena, a osim toga se ovom Ured­
bom smanjuje kam atna stopa za dugove zemljorad­
nika novčanim zavodima od šest posto na 4’/2 po­
sto na jedan posto godišnje. Onim zemljoradnicima,
koji su već platili kamate po ranijoj većoj kamatnoj
stopi, uračunat će se razlika kamata u otplatu glav­
nice.
60 Izvještaj Z an a tsk e k o m o re u Z ag reb u za g o d in u 1933.
str. 271.
Isto je tako u izvještajnoj godini dne 3. VIII pro­
pisana nova Uredba o maksimiranju kamata, kojom
je određeno da kamatna stopa na pozajmljeni novac
može iznositi najviše: a) kod novčanih zavoda 4’/2
posto nad eskomptnom stopom Narodne banke tj.
ukupno 9 '/ 2 posto i b) kod privatnika osam posto
godišnje. Kamatnjak novčanih zavoda na uloge smi­
je biti najviše 4’/2 posto, tj. za jedan posto manje od
eskompta Narodne banke.«5’
30. rujna 1935. godine izdata je šesta po redu
Uredba o zaštiti zemljoradnika koja je izazvala nego­
dovanje poslovnih krugova, jer je konsolidirala po­
stojeće stanje i predviđala dugoročnu amortizaciju
uz vanredno nisku kamatnu stopu. Uredbom od 5.
listopada 1935. godine produžen je ponovo rok za
podnošenje molbi za zaštitu po Uredbi o zaštiti nov­
čanih zavoda i njihovih vjerovnika. Od 617 banaka i
štedionica zatražila su do početka 1934. godine za­
štitu po Zakonu o zaštiti zemljoradnika i Zakonu o
produženju njegove važnosti 152 novčana zavoda s
uloženim kapitalom od 4 884 milijuna dinara i polozima na tekućim računima od 1 684 milijuna ili
ukupno 6 568 milijuna dinara. Zavodi koji su bili
pod režimom Uredbe o reguliranju isplate kod po­
jedinih novčanih zavoda isplaćivali su djelomice
male uloge i pologe po tekućim računima. Zato se
računalo sa svotom od okruglo 5 500 milijuna dina­
ra, koja je kod novčanih zavoda bila početkom 1934.
godine zaleđena. Pošto se stanje uloga kod svih nov­
čanih zavoda u to vrijeme kretalo oko 9 662 milijuna
dinara, izlazi d aje kod novčanih zavoda stvarno bilo
zaleđeno oko 55-60 posto cjelokupno uloženog ka­
pitala zemlje.
Kretanje uloga na štednju kod svih banaka i šte­
dionica iznosilo je 1. ožujka 1931. 14.170 milijuna, a
1. prosinca 1933. 9 662 milijuna. Uloženi kapital sma­
njio se, prema tome, u tri godine krize za ukupno
4 508 milijuna dinara. Od 9 662 milijuna oko 6 500
bilo je pod zaštitom. Ostatak, nešto više od 3 000 mi­
lijuna, djelomice također pod raznim ograničenjem,
služio je novčarstvu za financiranje privrednih ope­
racija. Do kraja 1934. godine tražile su zakonsku za­
štitu 193 banke. Od toga broja 175 banaka tražilo je
odlaganje plaćanja za izvjestan broj godina, devet je
novčanih zavoda tražilo sanaciju a njih devet vanstečajnu likvidaciju. U 1935. godini bilo je pod zašti­
tom 228 novčanih zavoda, od čega su 193 koristila
odlaganje plaćanja, 10 ih je provelo sanaciju, 25 ih je
bilo u vanstečajnoj likvidaciji. U 1936. godini pod za­
štitom se nalazilo 429 novčanih zavoda; odlaganje
plaćanja tražilo je njih 279, sanaciju 13, a vanstećajnu likvidaciju 37. U 1937. godini još su bila pod za­
štitom 347 novčana zavoda, od čega ih je 315 koris­
tilo odlaganje plaćanja, a vanstečajnu likvidaciju 32
novčana zavoda.
Prema podacima Narodne banke, krajem 1938.
godine postojala su 632 privatna novčana zavoda.
Izvještaj Z an atsk e k o m o re u Z agrebu za g odinu 1934,
str. 279.
59
Pod zaštitom ih jc bilo 297, od čega 237 pod reži­
mom odlaganja plaćanja, 16 pod režimom sanacije i
Slili-ilHl!
je još 179 koje nis
vezama pa su se s
je nor
p iip ii!
PREGLED NOVČANIH ZAVODA
POD ZAŠTITOM
ililiP if
u id e d 1 ijilleiA
1933
1934
1935
i-IPfrlf!
PUPI
aci govore o teškom stanju privatnog
Osobito su u teškoj situaciji bile male
\ e koje su za svoje potraživanje, najveimale zem ljoradničke dugove. Sva ta
m
) je krajem 1936.
ne u svim novčanim zavodima 1.735,637.000 dii. Od toga je otpadalo na mjenice 1.524,337.000
i 69,454.000 dinara i na čisto
Taj se
74 zadu-
w
m
lllSijPif!
IIP P II
e 553 ili 90,65 posto. U
i ustanova bilo je priova 448.715 s iznosom
IP 1P 1
od 1.811 milijuna 470.000 d
dalo je 4 040 <
302.381 prijavi
lijuna 213.000 dinara. Ukupno je na 5 419 t
i na 751.096
1.096 dugova otpadao iznos od 2.881,683.000
ili na jedan dug 3 840 dinara.«
' 30 520 000 d in a ra ; in d u strijsk a p o d u z e ć a s;
146 4 5 0 0 0 0 d in a ra ; ra č u n filijala i a g en c ija s
1
60
IZ BILANCE PRIVATNIH AKCIONARSKIH NOVČANIH ZAVODA
- u 1000 dinara G otovina
i p o tr a ­
živanja p o
v iđenju
1929
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
1467 412
1 668 704
1 034 791
777 720
885 379
880908
987 960
Mjenični
zajmovi
(eskont)
Zajmovi na
zaloge
(lo m b ard )
H ip o te k am i
zajm ovi
Potraživanja
po tek u ćem
rač u n u
5 249 958
5 595 908
5 327 887
4 355 988
4 116 868
3 915 751
3 479 722
3 021 342
2 229 929
346 851
497 437
209 855
123 032
153710
140088
144 545
145 408
215 022
290 888
710214
1 039 494
997 287
851 966
879 280
795 713
784 427
687 170
3 841 350
7 071 110
6 065 776
4 627 189
4 478 051
4 003 731
3 590 846
3 940 074
4 226 747
1 336 022
1041 704
1 618 933
989 004
723 328
1 031 897
1 146 723
1 111 895
IZ BILANCE PRIVATNIH AKCIONARSKIH NOVČANIH ZAVODA
- u 1000 dinara -
G lavnica
(k ap ital)
1929
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
2 192 797
2 957 760
2 968 151
2 952 072
2 785 102
2 542 824
2 504 060
2 503 958
2 350 275
518 892
566 339
576 401
572 119
522 777
399 958
453 328
480 344
330 047
240075
251 832
190513
202 479
373 079
368 167
345 297
343 483
403 100
D ugovanja
Ulozi n a
p o tekušte d n ju ćem ra č u n u
Ostali
povjerioci
3 841 350
2 909 621
2 145 709
1 843 122
1 938 820
2 103 131
1 776 006
1 890 290
1 853 188
954 083
784 175
943 839
383 643
568 468
482 467
570 388
658 170
9 344 194
10 294 091
8 804 120
6 769 976
6 359 971
5 388 732
5 450 666
5 284 889
5 314 398
Iz prikazanih tabela načinjenih prem a bilanca­
ma akcionarskih novčanih zavoda ukupna svota zaj­
mova akcionarskih banaka i štedionica iznosila je:
G odina
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
m iliju n a d in a ra
12.210,6
13.714,7
11.722,4
10.589,5
7.662,9
9.042,7
9.037,9
8.470,7
20 velikih
b a n ak a
5 589
5015
4 641
4 189
4 258
4 167
U doba krize od 1931-1934. smanjen je ukupni
iznos kredita privatnih banaka za 6.052,5 milijuna
dinara. Taj je pad bio smanjen s privrednim oživlja­
vanjem 1935-1936. godine, na 4 672 - 4.676,4 miliju­
na, ali ni do kraja postojanja stare Jugoslavije nije
dostignuta razina iz 1931. godine. Poslije krize es­
R eeskont
Akcepti
Hipotekam i
dugovi
671 339
738 074
1 335 786
1 447 222
1 279 901
1 036 727
997 229
904 617
783 826
56 629
72 910
74 097
81 530
75 586
63 030
48 644
58 078
55 001
29 698
41 000
38 625
34 669
169 375
170 046
187 568
169 697
153 216
kontni je kredit sve više gubio na svome značaju te
je s 5.327,8 milijuna u 1931. godini smanjen na
2.229,9 u 1937. godini ili za 3.097,9 milijuna dinara.
Kreditiranje po tekućem računu predstavljalo je
najznačajniji aktivni posao kratkoročnog kreditnog
tržišta, a poslije krize taj mu se značaj sve više po­
većavao. Godine 1931. iznosio je 6.065,7 milijuna, a
1937.
godine 4.226,7 milijuna ili manje za 1 839 mili­
juna dinara. Odnos mjeničnih zajmova prema potra­
živanjima po tekućim računima bio je 1931. godine
9,2 : 10, a 1937. godine 5,2 : 10. Hipotekami zajmovi
smanjili su se s 1.039,4 na 687,1 milijuna dinara, ili
za 352,3 m ilijuna manje (33,9 posto). Neznatno su
porasli lom bardni zajmovi, za svega šest milijuna
dinara - ostali dužnici za 70,1 milijuna dinara i go­
tovina i potražnja po viđenju za 80,4 milijuna di­
nara.
Vlastita sredstva privatnih akcionarskih novča­
nih zavoda smanjila su se s 3 735 milijuna u 1931.
godini na 3.084,3 u 1937. godini. Ukupna je glavnica
smanjena s 2.968,1 na 2.350,2 milijuna dinara, re­
zervni fond sa 576,4 na 330 milijuna, dok su se osta­
le rezerve povećale sa 190,5 na 403,1 milijun dinara.
61
Smanjila su se i tuđa sredstva: ulozi na štednju sa
8.804,1 u 1931. godini na 5.314,3 u 1937. godini ili za
3.489,8 milijuna dinara. Cista je dobit opadala od
289,3 milijuna u 1929. godini do 112,7 milijuna u
1932. godini, da bi se u 1933. godini povećala na
205,6 milijuna, a 1936. godine smanjila na 98,2 mili­
juna dinara.
Inozemni je kapital sudjelovao u glavnicama 14
jugoslavenskih novčanih zavoda i u četiri filijale
inozemnih novčanih zavoda s ukupnom sum om od
262,167.628 dinara i kreditom od 413,7 milijuna di­
nara. Udio inozemnih novčanih zavoda u glavnica­
ma 14 jugoslavenskih kreditnih ustanova iznosilo je
144,070.590 dinara ili 73,75 posto inozemnih
akcionarskih društava 35,764.700 dinara ili 18,32 po­
sto, pojedinačnih inozemnih kapitalista 15,496.500
dinara ili 7,93 posto. Ukupni udio iznosio je
195,331.790 dinara. Banke s najviše stranog kapi­
tala bile su: Jugoslavenska udružena banka, Ju ­
goslavenska banka D. D., Cehoslovački kreditni
zavod za trgovinu i industriju, H rvatska sveopća
kreditna banka, Zem aljska banka za Bosnu i H er­
cegovinu, Trgovačka i obrtnička banka, H rvatska
banka. Bosanska industrijska i trgovačka banka,
Angločehoslovačka, Praška kreditna banka i F ran­
cuska banka.
Ovi podaci ukazuju da su jugoslavenski kapitali­
zam, a posebno privatno bankarstvo, bili u latentnoj
krizi. Razrješenje te krize izvršila je socijalistička re­
volucija koja je bankarstvu dala posebno mjesto u
izgradnji socijalističke Jugoslavije.63
m S tatistič k i g o d išn jak 1929, 1930, 1931, 1932, 1933,
1934-1935, 1936, 1937. i 1938-1939; Izvještaji Trgovinsko-ind u strijs k e k o m o re u Z ag re b u za g o d in u 1929-1937; Izvješ­
taji Z an a tsk e k o m o re u Z a g re b u za g o d in e 1933-1938; K
B o šn jak , O rg an izacije i te h n ik a ra d a u b a n k am a , Z agreb
1921; N a ro d n o blagostanje, g o d išta 1929, 1930, 1931. i 1939;
E ko n o m ist, g o d ište 1938; Nova E vropa 11. o k to b a r 1925, ja ­
n u a r, a p ril i ju li 1928, m a rt 1929, m a rt i a p ril 1930. i m aj
1931.
g o d in e ; A rhiv za p ra v n e i d ru š tv e n e n a u k e, ju li 1934;
S p o m e n ic a n a ro d n e b a n k e 1884-1934, B e o g rad , 1935; S p o ­
m e n ic a I k o n g re sa e k o n o m is ta Z ag re b - 1937; J ugoslaven­
s k i Lloyd, 5. ju la 1940; N ovosti, Z ag reb , 21. VII 1940; Politika,
B e o g rad , 22. V II 1930; 1 3 .1. 1. II 1935; ju li 1940; V. I. Lenjin,
- Im p erija liz am k a o najviši sta d ij k a p italizm a, B e o g rad
1951; M. M irković, E k o n o m sk a h isto rija Jugoslavije; O.
K eršo v a n i, P ovijest H rv a ta , R k a 1971, str. 111-113; V. V. Ro­
s e n b e rg i J. Lj. K o stić, K o fin a n c ira ju g o slo v en sk u p riv re ­
d u ; J. T o m a šević , N ovac i k re d it. Z ag re b 1938; R. B ičanić,
E k o n o m sk a p o d lo g a h rv a ts k o g p ita n ja , Z ag reb , 1938; M.
V učk o v ić, B a n k arstv o , B e o g rad 1967. str. 58-61; T. Tišm a,
J a v n e R nansije, Z ag re b 1964. R. Z ečević, B a n k o v n i i k re d it­
n i sistem , Z ag re b 1965; isti. K re d itn i i b a n k a rsk i sistem ,
B e o g ra d 1965; N. M iljanić, N ovac i k re d it, Z ag re b 1964; R.
S tev a n o v ić, F inansije, B e o g ra d 1972; S. D im itrijević, S tra n i
k a p ita l u p riv re d i biv še Jugoslavije.
KRIZA I P R I V R E D N O OŽ IV L JA V A N JE
R azvoj s v je ts k e e k o n o m s k e k rize
Svjetska ekonom ska kriza 1929. godine bila je po
svojoj dubini najteža ekonom ska kriza u historiji
kapitalizma. Vladajući buržoaski krugovi i vođe re­
formizma u socijalističkom pokretu koji su vjerovali
u trajnost stabilizacije kapitalizma i daljnji kapitali­
stički privredni napredak bili su njenom pojavom
krajem 1929. godine posve zatečeni. Kriza je trajala
četiri godine, od 1929-1933.
U SAD se nacionalni dohodak, koji je 1929. godi­
ne iznosio 87,8 milijardi dolara, smanjio u 1933. go­
dini na 40,2 milijarde. B ankrotiralo je više od 135 ti­
suća trgovinskih, privrednih i financijskih firmi.
Broj banaka smanjio se s 25 tisuća na 15 tisuća,
prve tri godine krize vrijednost vrijednosnih papira
smanjena je na 160 milijardi dolara.
Smanjenje proizvodnje, zatvaranje tvornica i
poduzeća, te nedovoljna iskorištenost kapaciteta u
poduzećima koja su radila doveli su do nezaposle­
nosti. U ožujku 1933. godine armija nezaposlenih
brojila je 17 milijuna ljudi, ne računajući nekoliko
milijuna poluzaposlenih. Kako nije postojao zakon
o socijalnom osiguranju, nezaposleni su bili lišeni
62
svih sredstava za život. Porast nezaposlenosti prati­
lo je intenziviranje rada i smanjenje zarada prosje­
čno na polovinu ranijih. Stotine tisuća ljudi izgubilo
je stanove, jer nisu bili u stanju da ih plate. U blizini
mnogih industrijskih gradova nezaposleni i njihove
porodice osnovali su logore, koji su nazvani »guvervils«.
Bilo je to i vrijeme m asovnog propadanja farm e­
ra. Cijene poljoprivrednim proizvodima u doba kri­
ze pale su na 54 posto ranijih cijena. Oko 40 posto
bruto prihoda farm era u 1932. godini išlo je na upla­
tu kam ata za dugove, poreze, rente. Monopolisti su
uništavali farm ere, um jetno održavajući relativno
visoke cijene industrijskoj robi. U razdoblju od
1929-1933. godine prisilno je prodano oko milijun
farmi. Propali farm eri postajali su poljoprivredni
radnici ili su išli u grad, ali se ni tam o nisu mogli za­
posliti.
Kriza je bila posebno izražena u zemljama sa sla­
bo razvijenom proizvodnjom. Naglo su pale cijene
osnovnih predm eta izvoza - sirovina i prehram be­
nih proizvoda. Indeks izvoza u količini pao je sa 100
u 1929. godini na 85,1 u 1931. godini a u vrijedno­
snom pokazatelju na 56,4. Kriza je povećala teSkoće
oko naplate starih dugovanja i dovela mnoge države do bankrotstva. Kapitalistička industrija u cjelini
svedena je na proizvodnju kakva je otprilike bila
1908-1909. godine, proizvodnja u SAD na onu iz
1905-1906. godine, a Njemačke i Engleske na proiz­
vodnju iz 1896-1897. godine.
Kriza je dovela do naglog prekida svjetskih pri­
vrednih odnosa. Ukupna vrijednost svjetskog uvoza
i izvoza iznosila je tada (u milijardama dolara):
1929.
Uvoz
Izvoz
35,6
33,0
1930.
29,1
26,5
1931.
1932.
1933.
20,8
13,9
14,0
12,9
12,5
11.7
Obračunato u dolarima, vanjska trgovina u svije­
tu smanjila se u toku krize za dvije trećine. Na svjet­
skom kapitalističkom tržištu otpočeo je žestoki tr­
govinski rat. Podižući nove carinske barijere, nacio­
nalna bi kapitalistička klasa pokušavala popraviti
svoj položaj na račun inozemne konkurencije. U
razdoblju od lipnja 1931. godine do travnja 1932. go­
dine 76 zemalja je povećalo svoje carinske tarife,
uvelo ograničenja davanja valute za kupovanje ino­
zemne robe, uvelo je sistem kvota i prišlo zabrana­
ma uvoza. Vrijednost valute 56 zemalja je pala. Nor­
malni obrt zlata na svjetskom tržištu smijenio je va­
lutni rat.
Nikada još kapitalistički svijet nije doživio krizu
tolike rušilačke snage. U svim kapitalističkim zem­
ljama nastajala su ogromna groblja strojeva, na de­
setine kilometara protezala se m rtva zona tvornica
i poduzeća sa stotinam a ugašenih tvorničkih dim ­
njaka, zatvorenim vratima, tračnicam a obraslim tra­
vom. Rušile su se visoke peći, potapali rudnici. Pa­
lili su se usjevi, sjekli voćnjaci, ubijala stoka, uništa­
vala se ogromna količina sirovina i prehram benih
artikala. Materijalni gubitak koji je izazvala kriza po
svom opsegu nije bio manji od onog iz svjetskog
rata 1914-1918.
Početkom 1932. godine u kapitalističkim zemlja­
ma bilo je više od 26 milijuna nezaposlenih, ne ra­
čunajući djelomično nezaposlene koji su radili
samo jedan ili dva dana tjedno. Ako bi se uračunali
djelomično zaposleni, onda je u svijetu, prem a pro­
računima na temelju statističkih podataka M eđuna­
rodnog biroa rada, bilo oko 40 milijuna nezaposle­
nih, iako je i u vrijeme prosperiteta, 1929. godine,
bilo nezaposlenih: u SAD tri milijuna, u Njemačkoj
dva, u Engleskoj jedan milijun. Znatno se pogoršao
položaj gradske sitne buržoazije i inteligencije. Vje­
ra u kapitalistički privredni sistem bila je pokoleba­
na u najvećem dijelu stanovništva. Ogorčenje usli­
jed takva položaja dovelo je do porasta i širenja antikapitalističkog raspoloženja. Ekonomsko nezado­
voljstvo radnika preraslo je u političku borbu. U
Španjolskoj je, tako u vrijeme krize izbila revolucija.
Svjetska ekonomska kriza imala je veliki utjecaj
i na m eđunarodnu situaciju. Agresivnost u politici
imperijalističkih država dovela je do nicanja žarišta
novog svjetskog rata: jedno od njih stvoreno je na
Dalekom istoku napadom japanskih imperijalista
na Kinu, drugo je niklo u središtu Evrope kada je u
Njemačku Hitler uveo fašističku diktaturu. U ratu
su imperijalisti vidjeli sredstvo borbe protiv Sovjet­
ske države, revolucionarnog proletarijata kapitali­
stičkih zemalja, nacionalno-oslobodilačkih pokreta
u kolonijalnim i zavisnim zemljama i put ka rješava­
nju međuimperijalističkih proturječnosti.
Sredinom 1932. godine kriza je zaoštrila socijal­
ne i političke protuiječnosti u Njemačkoj, tako da
su dostigle kulminaciju. Bankrotiralo je 68 tisuća
poduzeća. Velike banke i monopoli progutali su de­
setine tisuća malih poduzeća i banaka. Socijalde­
mokrati, koji su tada bili na vlasti, dali su ostavku.
Broj nezaposlenih među industrijskim radnicima
povećao se na pet milijuna ljudi. Stotine je tisuća či­
novnika, učitelja, ljekara, inženjera, kulturnih radni­
ka ostalo bez posla. Mnoge je tegobe trpilo i radno
seljaštvo. Samo 1930. godine bilo je prodano 20 tisu­
ća seljačkih gospodarstava.
Početkom 1930. godine ekonomska kriza zahva­
tila je sve grane engleske privrede. Proizvodnja
elektrostrojeva smanjila se na pola, brodogradnja
na 80 posto, strojogradnja na jednu trećinu, tekstil­
na industrija na 33 do 80 posto. Oko tri milijuna
radnika kapitalisti su izbacili na ulicu. Prema zvaničnim podacima, 1932. godine bilo je 22 posto ne­
zaposlenih radnika, a u rudarstvu, metalurgiji i bro­
dogradnji 61 posto.
U Francuskoj se ekonomska kriza javila krajem
1930. godine, a završena je tek 1935. U tom se razdo­
blju smanjila proizvodnja automobila, obojenih me­
tala, cinka, strojogradnja je pala za 69,9 posto u od­
nosu na 1929. godinu, a proizvodnja sredstava za
proizvodnju smanjena je za 80 posto. Vanjska trgo­
vina smanjila se za više nego dva puta. Prihodi u po­
ljoprivredi 1934. godine iznosili su 17 milijardi fra­
naka prem a 44,8 milijardi franaka 1929. Ukupni iz­
nos zarada radnika od 1930. godine do 1934. sma­
njio se za 38 posto.
Indeksi svjetske Industrijske proizvodnje
Prosjek 1929 = 100
G o d i­ Svijet bez
SSSR-a
na
USA
N jem ačka
F ra n ­
cu sk a
Engleska
1929
1930
1931
1932
100,0
80,7
68,1
53,8
100,0
85,9
67,6
53,3
100,0
99,1
86,1
71.6
100,0
923
83,8
835
100,0
86,5
74.8
63,8
U doba krize u Americi, Engleskoj, Njemačkoj,
Francuskoj itd. vodio se veliki broj štrajkova, bilo je
sukoba s policijom u kojima su ginuli radnici, hapšene su tisuće radnika. Povorke gladnih u nizu
63
mjesta sukobljavale su se s policijom. U Njemačkoj
su, pored stotina štrajkova, djelovale i grupe naoru­
žanih radnika za sam oobranu. I u Engleskoj je ra­
stao štrajkaški pokret. Za tri i pol godine krize u
zemlji bilo je 1 430 štrajkova u kojima je sudjelovalo
milijun i 260 tisuća štrajkaša. I u Francuskoj, u in­
dustrijskim centrima, vođeni su veliki štrajkovi koji
su često prerastali u borbe na barikadam a s polici­
jom.
Krizu je savladala kapitalistička država koja je
pomogla čitavoj kapitalističkoj privredi da izađe iz
krize. Država je preuzela novu ulogu u okviru kapi­
talističke privrede i društva sa ciljem da poveća
proizvodnju i prodaju na tržištu i da ih uskladi, bo­
lje nego što je to kapitalizam vlastitim snagama m o­
gao da postigne. Usprkos dubine krize koja je obuhvatala sve velike zemlje svijeta osim Sovjetskog Sa­
veza, nije došlo, niti se pokušalo, revolucionarno
razriješiti krizu u pravcu izgradnje socijalizma. U
Sjedinjenim Američkim Državama nisu postojali ve­
liki socijalistički i komunistički pokreti radnika,
tako da se borba protiv posljedica krize vodila u ok­
viru kapitalističkog sistema. U Evropi, gdje su po­
stojale jake socijalističke i reform ističke radničke
organizacije, kriza se nije pokušala iskoristiti u
pravcu socijalističkog preobražaja kapitalizma, jer
su vodeći kadrovi reformističkog radničkog pokre­
ta smatrali da je kapitalistički uspon neoboriv i da
ga kriza samo privrem eno prekida, te da će se po­
novno nastaviti godine uspona i prosperiteta.
O k rizi p o ljo p r iv r e d e u J u g o s la v iji
Svjetskoj privrednoj krizi prethodila je depresija
i stagnacija u poljoprivredi, u prvom redu u proiz­
vodnji žitarica. Dok je u industriji još vladalo razdo­
blje prosperiteta, m eđunarodna je agrarna kriza
podrivala taj prosperitet.
O krizi poljoprivrede u Jugoslaviji počelo se u
javnosti govoriti već od 1926. godine. Vrijeme od
1918. do 1925. isticano je kao konjunkturno razdo­
blje u poljoprivredi kojeg koriste krupni posjednici,
stječu velika novčana sredstva, kupuju poljopri­
vredne strojeve i industrijske proizvode. Trgovci
žita i posrednici ostvarivali su velike zarade izvo­
zom žitarica i špekulacijam a sa cijenama.
O osnovnim obilježjima poljoprivrede do 1929.
godine pisali smo ranije.54 To je, u prvom redu, bilo
prenaseljenost sela i usitnjenost zemljišnog posjeda.
Na velikim je kapitalističkim posjedim a dom inirala
gruba eksploatacija radnika koji su radili 14-16 sati
na dan, a plaće su primali u novcu i naturi. Poljo­
privredu je karakterizirala nedovoljna tehnička
opremljenost zbog slabe kupovne moći seljaka, tra­
dicionalno prim itivno obrađivanje zemlje, nedovolj­
no korištenje um jetnih gnojiva, nedovoljna specija­
54 J. Cazi, Nezavisni sindikati, Knj. III sv. drugi, str.
364-374.
64
lizacija, prevladavanje mješovitih kultura koje su se
na selu razvijale u okviru naturalne privrede i autarkičnosti. Razdrobljenost parcela i mali posjedi
bili su jedan od presudnih razloga vrlo niske pro­
duktivnosti rada, od čega je poljoprivreda sam a tro­
šila najveći dio vlastite proizvodnje, te je vrlo mali
dio proizvođača proizvodio za tržište. Daljnja karak­
teristika poljoprivrede bila je niska produktivnost
rada zbog korištenja ljudske radne snage umjesto
strojeva, rad s drvenim plugom, kosom i motikom.
Zbog svega toga prosječni je prinos, na prim jer, pše­
nice, bio 1920-1927. godine 10,73 mc. Poslije ko­
njunkture poljoprivrednih proizvoda na svjetskom
tržištu počeo je od 1925. godine do 1933. trajni pad
cijena pšenice i kukuruza. Usprkos tom e povećala
se je površina zasijana pšenicom i kukuruzom, a in­
deks poljoprivredne proizvodnje od 1926-1930. po­
peo se na 109. Konkurentski nesposobna, zaostala i
nesuvrem ena jugoslavenska poljoprivreda nije se
mogla suprotstaviti m ehaniziranoj proizvodnji, po­
većanoj proizvodnosti rada i niskim cijenama žitari­
ca SAD, Kanade i drugih am eričkih država.
Cijene i indeks cijena pšenice i kukuruza u nave­
denom razdoblju bile su ovakve:
PŠENICA
Cijena
din/100 kg
1925.
1926.+
1927.
1928.
1929.
1930.
1931.
1932.
1933.
352
288
300
295
213
171
186
148
150
KUKURUZ
Indeks
Cijena
1926-100 din/100 kg
122.4
100.0
104,5
102,6
73.9
59,3
64,6
51,9
53,8
169
137
192
269
187
99
88
86
64
Indeks
1926-100
1183
100,0
1373
194,9
136,0
71 3
69.7
58 2
363
Osobenost odraza svjetske ekonom ske krize na
jugoslavensku privredu najbolje se ogledala u po­
ljoprivrednoj krizi. Poljoprivredna je kriza u Jugo­
slaviji, izbijanjem svjetske krize, postala krizom cje­
lokupne privrede.
Kriza nije dovela sam o do pada izvoza i cijene
pšenice, nego i svih drugih osnovnih izvoznih po­
ljoprivrednih proizvoda. Tako, na primjer,
u to ­
nam a
P šen ica
G o v ed a živa
V oće svježe
Svinje žive
M eso svježe
S itn a sto k a živa
1929.
u 1000.
d in.
554 0 1 2 1 229 913
275 968
36 674
49488
126 661
334 152
21 932
264 661
17 361
133 041
12 760
1932.
u 1000.
u to ­
din.
nam a
133 056
10 987
86 961
24 636
16 001
7 203
163 317
57 962
149 056
263 629
153 540
34 516
Pad poljoprivredne proizvodnje vidljiv je iz po­
dataka o godišnjoj vrijednosti izvoza 11 osnovnih iz­
voznih proizvoda:
G odina
U k u p n a go d išn ja v rijed n o st
izvoza 11 g lavnih pro izv o d a
p o ljo p riv red e
m iliju n a d in a ra
1929
1930
1931
1932
1933
3.451
3.184
2.258
1.520
1.459
u % čitave
vrije d n o ­
sti izvoza
43,7
47.1
47,0
50,6
44 3
Kriza je pridonijela propadanju siromašnih i
srednjih seljaka. Porasla je prezaduženost seljaka,
tako da je kapital zavladao ne samo proizvodnjom
seljaka već i njihovim zemljištem. Seljaci su se zadu­
živali pod najtežim uvjetima. Kreditori nisu bile
samo banke i zadruge nego i seoski zelenaši. Brojno
su najveći dužnici bila mala gospodarstava s najzaostalijom poljoprivredom. Od ukupno 646.792 dužni­
ka čiji su dugovi iznosili 6.142,9 milijuna dinara, ot­
padalo je na kategoriju gospodarstava do 10 hektara
573.342 dužnika, čiji je dug iznosio 4.201,2 milijuna
dinara. Na seoske zelenaše otpadalo je 45,26 posto,
ili 3.114,15 milijuna dinara. Kamate koje su morali
plaćati zaduženi seljaci iznosili su godišnje najmanje
jednu milijardu dinara. Uz ove kamate dužnici su
morali plaćati godišnje 456 milijuna dinara poreza
na zemlju i 556 milijuna dinara samoupravnih prire­
za. S privrednom krizom padali su prihodi od
posrednih poreza i monopola. U 1929/1930. godini
posredni porezi iznosili su 3,693.207 dinara, a
1933/1934. godine 2,301.914 dinara. Monopoli su iz­
nosili u istom razdoblju 2,374.028 dinara, pa su pali
na 1,866.147 dinara. Smanjili su se prihodi od duha­
na, soli, petroleja, šibica i cigaret-papira. U razdo­
blju između 1928. i 1934. godine pale su cijene
poljoprivrednih proizvoda za 57 posto, a cijene in­
dustrijskih artikala za oko 31 posto. Disparitet izme­
đu poljoprivrednih i industrijskih proizvoda održa­
van je u vrijeme krize kao i u vrijeme konjunkture.
Indeks cijena na veliko56
Proizvodi
-----------------------------------------------------------------------------PoljopriStoMineIn d u v re d n i
č arsk i
ralni
strijsk i
1926
1927
1928
1929
1930
1931
1932
1933
1934
100
112,4
130,1
118,6
893
743
673
573
57,4
100
1043
108,6
1073
963
723
56,6
57,1
55,4
100
923
86,4
84,4
8 83
773
76,3
753
80,8
100
99,3
98,0
92,6
80,3
71,4
663
70,8
67,4
O pći
ind ek s
(55 proizvoda)
Izvozni
proizvodi
(20 proizvoda)
Uvozni
proizvodi
(20 proizvoda)
100
102,6
1063
100,6
86,6
72,9
653
64,4
6 33
100
107,1
114,6
114,3
93,5
72,8
60,9
58.4
59,1
100
973
96,0
91,4
79,8
69,0
683
743
70,1
55 Statistič k i g o d išn jak 1938-1939.
Proizvodnja žitarica nije smanjena. U 1928/1929.
godini zasijana površina iznosila je 5,309.000 hekta­
ra, u 1934. godini povećana je na 5,713.000 hektara.
Povećana je i ukupna proizvodnja žitarica. U nave­
denim godinama sa 6,648.333 tone na 7,590.950
tona. Međutim, vrijednost žetve je bila mnogo ma­
nja. Sa 11.730,3 milijuna dinara pala je na 6.727,9
milijuna dinara. Ako zasijanu površinu 1928/1929.
označimo sa 100, onda je u 1934. godini ona iznosila
106,4, po količini žetve 115,15, a po vrijednosti žetve
38,53. Seljaštvo je u 1934. godini proizvelo gotovo za
milijun tona više žitarica nego 1929. godine, ali je
vrijednost iznosila 38,53 prem a vrijednosti iz 1929.
godine. Kretanje cijena pšenice po mtc iznosila je
1929. godine 265 dinara, a 1934. godine 110,7 dinara.
Kukuruz je istih godina pao sa 256 na 73,2 dinara.
Opći dohodak od poljoprivrede i stočarstva iznosio
je 1926. godine 38.016 milijuna dinara, a u 1931. go­
5 - CAZI
dini pao je na 18.421 milijun dinara. Seljački dugovi
su narasli od 1926. godine s tri milijarde na sedam
milijardi u 1931. godini. Od 1929. do 1934. smanjen
je uvoz poljoprivrednog alata sa 11.312 tona, u vri­
jednosti od 160,363.000 din. na 576 tona u vrijedno­
sti od 7,687.000 dinara. Smanjio se utrošak umjetnih
gnojiva sa 7 769 vagona u 1929. na 1 413 vagona u
1934. godini. Za jedan plug plaćao je poljoprivred­
nik 1929. godine 361 kg pšenice, a u 1934. godini
868,8 kg, ili u kukuruzu 509,4 kg 1929. godine, a
1295,7 kg 1934. godine.
Režim šestojanuarske diktature osnovao je zako­
nom od 16. travnja 1929. godine Privilegiranu agrar­
nu banku s dioničkim kapitalom od 700 milijuna di­
nara, a s kreditima od Narodne banke, Državne hipotekam e banke i Poštanske štedionice raspolagala
je s ukupno 1 300 milijuna dinara. Privilegirana ag­
rarna banka osnovana je da neposredno kreditira
65
poljoprivrednike i posredno seljačke zadružne o r­
ganizacije. Posjedi iznad 10 hektara primili su 60
posto ukupno izdatih kredita. Agrarna je banka po­
stala u stvari ustanova financijskog kapitala kojoj se
potćinjavala sva kreditna politika zemlje. Ona je
nadzirala sve zemljoradničke zadruge i novčane za­
vode i imala monopol izvora kredita u poljoprivre­
di. Zbog sve većeg pada cijena poljoprivrednih pro­
izvoda šestojanuarska diktatura je u strahu pred
pogoršanom trgovačkom bilancom zemlje, donijela
15. travnja 1930. godine zakon kojim je osnovano
Privilegirano izvozno društvo (Prizad) za otkup žita­
rica. Poslije neuspjeha u otklanjanju stranih posred­
nika, država je zakonom od 27. lipnja 1931. godine
uvela državni izvorni monopol. Ona je propisala ci­
jenu pšenici koja je bila za 50 do 300 posto iznad
m eđunarodnog pariteta cijena. Otkup se vršio ispla­
tom bonova što je izazvalo nezadovoljstvo seljaka. U
proljeće 1932. godine ukinut je državni m onopol na
otkup poljoprivrednih proizvoda za izvoz, a također
je napušten i monopol na dom aću trgovinu pšeni­
com. Više od jedne trećine seljaka bilo je zaduženo,
pa nije moglo plaćati državne ni općinske poreze, a
pružali su otpor vlastima prilikom prisilne prodaje
njihovih imanja, što je izazivalo krvave sukobe sa
žandarmerijom. Bojeći se većeg nezadovoljstva se­
ljaka, šestojanuarska je diktatura donijela 19. trav­
nja 1932. godine Zakon o zaštiti poljoprivrednika
koji je utvrdio m oratorij za seljačke dugove i uki­
nuo prinudnu prodaju imanja zbog neplaćenih du­
gova i poreza.
U takvoj nepodnošljivoj krizi poljoprivrede naj­
teže je prolazio seoski proletarijat kojega su sačinja­
vali 452.429 nadničara i slugu, 25.930 poljopri­
vrednih radnika, 7 289 činovnika i namještenika,
kućne posluge 3 202. Ukupno je u najamnom odno­
su u poljoprivredi bilo 488.850 radnika. U seoski
proletarijat ubrajali su se i seljaci koji su posjedova­
li manje od 0,5 hektara zemlje, a takvih je gospodar­
stava bilo 158.904. Gospodarstava velikih do jednog
hektara zemlje bilo je 175.532, a od jedan do dva
hektara 337.429. Ukupno je 671.865 (33,8 posto) go­
spodarstava raspolagalo sa 693.542 hektara zemlje
(6,5 posto). To su bila domaćinstva koja se nisu
mogla izdržavati radom na svojoj zemlji. U seoske
gazde ubrajali su se poljoprivrednici koji su posje­
dovali od 20 do 100 hektara zemlje, kolikih je bilo
54.470, a posjedovali su 1,676.646 hektara. Velepo­
sjednika nije bilo mnogo, svega 1 801 s posjedom od
100 do više od 500 hektara i ukupnom površinom
od 674.241 hektara. Prema tome, poljoprivrednih
poslodavaca bilo je 56.271 sa 2,360.887 hektara zem­
lje. Prema državnoj statistici, od ukupnog broja
seoskih porodica 493.000 nisu pokazali nikakav čisti
katastarski prihod, što znači da nisu raspolagali ob­
radivom zemljom.
Poljoprivredni radnici spadali su u najslabije
plaćene radnike u Jugoslaviji. Kao stalna radna sna­
ga na velikim posjedima bili su zaposleni sluge, kočijaši, stočari, svinjari, vinceliri, kovači, kolari, stola­
66
ri, strojari i nadzorno osoblje. Kao sezonski radnici
radili su seoski proleteri bezemljaši i sitni seljaci na
okopavanju, pljevidbi, žetvi, kosidbi, branju kukuru­
za i si. U doba ekonom ske krize radili su nadničari
i za četiri do 12 dinara dnevno. Prema »Indeksu«,
Socijalno statističke revije stalni poljoprivredni rad­
nici imali su 1930. godine 880,50 dinara mjesečne
plaće, a 1934. godine 607 ili 273,50 dinara manje.
Najviše plaće bile su po indeksu 1930. godine kada
su iznosile 110,2 a najniže 1935. godine kada su izno­
sile 89,8. Cijene ratarskih proizvoda bile su najviše
1928.
godine, indeks 141,6, a najniže 1934. godine in­
deks 51,6. Iz ankete koja je obuhvatila 79.864
poljoprivrednih radnika utvrđeno je da je svaki po­
ljoprivredni radnik radio prosječno 76 radnih dana
za nadnicu od 22,27 dinara. Punih devet mjeseci se­
zonski poljoprivredni radnici bili su bez posla. Ako
se zarađena sum a raspodjeli na dnevni prihod u
toku godine dana onda bi to bila dnevna zarada od
svega 5,71 dinar. Gotovo dvije trećine bili su oženje­
ni radnici.
U m aterijalu o zadaćam a rada KPJ m eđu seljaci­
ma, koji je donijet na IV zemaljskoj konferenciji, i u
akcionom program u Komunističke partije za selo,
koje je donio Plenum CK KPJ prije zemaljske kon­
ferencije, kaže se, između ostalog, da je agrarna po­
litika šestojanuarske diktature koja se vodila pod
dem agoškim parolam a i frazama borbe protiv ag­
rarne krize i tobožnje pomoći zemljoradniku, imala
za cilj stvaranje čvrste kulačke baze diktaturi na
selu. Agrarna politika u vrijeme diktature donijela
je poljoprivrednom proletarijatu, sirom ašnom i
srednjem seljaku daljnje povećanje eksploatacije i
pljačke sa strane veleposjednika, banaka, kartela i
bogatih seoskih gazda. Likvidacija »agrarne refor­
me«, osnivanje Privilegirane agrarne banke i Privilegiranog izvornog društva i uvođenje žitnog m onopo­
la 1931-1932. godine donijeli su veleposjednicima i
bogatim seljacima i bankam a teške milijune. Iz ta­
kozvane konverzije seljačkih dugova isključeni su
dugovi do 500 dinara, dugovi najsiromašnijih. Pored
svih tih m jera diktature povećani su porezi uvođe­
njem novih i povećanjem starih, razni prirezi, nam e­
ti i takse. Osirom ašenje i propadanje radnih seljač­
kih m asa vršili su i karteli visokim cijenama indust­
rijskih proizvoda prem a agrarnim , znatnim sniže­
njem seljačkih proizvoda u vrijeme žetve, da bi ih se
kasnije opet povećalo. Seljaci su povećanoj eks­
ploataciji pružali otpor neplaćanjem poreza, nam e­
ta, taksa i kuluka, masovnim otporom protiv nasil­
nog utjerivanja poreza i dugova, protjerivanjem iz
sela egzekutora i žandara koji su ih pratili. Revolu­
cionarnu borbu seljačkih m asa razvila je i glad, oso­
bito u pasivnim krajevima. KPJ je pozivala svoje or­
ganizacije da borbu seljaka ujedine sa štrajkovima
radnika u gradovima. U doba krize vanredno se zaošt­
rila borba za seljaštvo između opozicione buržoazije i
diktature i između proletarijata i buržoazije.
Akcioni program Komunističke partije za selo
zahtijeva da se radnici i seljaci bore za oduzimanje
b e z o d š t e t e s v e z e m lje i i n v e n ta r a o d v e le p o s j e d n i­
k a , c r k v e i k r a lja , k a o i p o d je lu o v e z e m lje i in v e n ­
t a r a m e đ u r a d n e s e lja k e i p o ljo p r iv r e d n e r a d n ik e .
B o r b a s e t r e b a l a v o d iti i z a s l o b o d n u is p a š u sto k e ,
za b e s p l a t n u o p s k r b u g r a đ e v n im i g o r iv im d r v o m iz
d r ž a v n ih i v e le p o s j e d n ič k ih š u m a , z a u k id a n je sv ih
p o s r e d n i h p o r e z a , c a r in a i m o n o p o ls k ih t a k s a n a
so l, p e tr o l e j i š ib ic e , z a u k id a n je s v ih ta k s a i tr o š a ­
r in a n a s e lja č k e p r o iz v o d e , v in o , r a k ij u , z a s lo b o d n u
s a d n ju d u h a n a , z a p o t p u n o p o n iš t a v a n je s v ih d u g o ­
v a r a d n i h s e lja k a , p o ljo p r i v r e d n i h s e z o n s k i h r a d n i ­
k a , z a u k id a n je k u lu k a , z a p o m a g a n je k r iz o m u p r o ­
p a š te n i h s e lja k a , n o v c e m , s je m e n je m , u m je tn im
g n o jiv o m i p o l j o p r iv r e d n i m a la to m , z a z a p lje n u sv ih
z a lih a ž ita o d v e le p o s j e d n ik a , tr g o v a c a , iz v o z n ik a i
d r ž a v e i b e s p l a t n u p o d je lu m e đ u g la d n o s ta n o v n i­
š tv o D a lm a c ije , L ik e , H e r c e g o v in e , C r n e G o r e i o s ­
ta lih k r a je v a .69
K riz a je p r o v a la sv ih k a p ita lis tič k ih p r o tu r je č n o s ti,
a n e s v a k e p o je d in e p o s e b n o . S v a k a k riz a s tv a r a
p r e tp o s ta v k e z a n o v u e k s p a n z iju , r u š e ć i u v e lik im
r a z m je r im a p o s to je ć e p r o iz v o d n e sn a g e . Č im se p r o ­
i z v o d n ja n e m o ž e š ir iti n a s ta j e p r o b le m r e a liz a c ije
r o b a . R o b e se n e p r o d a ju z b o g to g a š to je trž iš te
u s k o z a r a z m je r e k a p ita lis tič k e p r o iz v o d n je , već
z b o g to g a š to s e a k u m u la c ija k a p ita l a n e m o ž e d a lje
v r š iti. K a p ita lis ta n e m o ž e d a p r o d u ž i p r o c e s p r o iz ­
v o d n je d a b i n a d o k n a d io p o tr o š e n a s r e d s tv a , je r n e
m o ž e p r o d a ti r o b u , n iti n a d o m je s titi k a p ita l k oji se
u p ro iz v o d n ji tr o š i.
P o s to ja le s u ra z lič ite o c je n e o d im e n z ija m a k oje
je k r iz a iz az v ala . N e k e o d tih s u d a je p a d in d u s t r ij­
s k e p r o iz v o d n j e u n a jra z v ije n ijim k a p ita lis tič k im
z e m lj a m a iz n o s io s k o r o 5 0 p o s to , d a se n e z a p o s le ­
n o s t p o v e ć a la š e s t d o d e v e t p u ta u o d n o s u n a sta n je
p r ije k r iz e , d a je n e z a p o s le n i h b ilo 40 m iliju n a r a d ­
n ik a , d o k je o k o 100 m iliju n a r a d n ik a b ilo p o lu z ap o s le n o . C ije n e i n d u s t r ij s k e r o b e s u p a le d o 50 p o ­
O JoS n ek im e le m e n tim a 1 k ara k ter istik a m a
s to , a p o ljo p r iv r e d n i p r o iz v o d i i v ise o d 60 p o sto .
O d o v a k v ih p a d o v a i r a z a r a n j a k a p ita lis tič k o m si­
s v je tsk e p riv re d n e k rize
s te m u n e p r ije ti n ik a k v a o p a s n o s t s ta g n a c ije . O n
1 n jen o g o d ra za u n a s
m o ž e b e s k o n a č n o p o s to ja ti, u z b ilo k o ju s to p u n e ­
p r o iz v o d n o g tr o š e n ja . N e tr e b a o č e k iv a ti n ik a k a v
U d o s a d a š n j e m iz la g a n ju o in d u s t r ij i, z a n a ts tv u ,
m e h a n ič k i s lo m k a p ita liz m a . K a p ita liz a m se m o ž e
n o v č a r s tv u i p o l j o p r iv r e d i s v u g d je s m o z a r a z d o b lje
s lo m iti je d i n o u tje c a je m v a n js k ih f a k to r a , a s ta n je
1929.
d o 1933. g o d in e g o v o r ili i o k r iz i u n a s . N is m o
e k o n o m s k e k r iz e i u v je ti p r iv r e d n e s ta g n a c ije m o g u
n a v o d ili in f o r m a c ije , r a s p r a v e , s tu d i je i r a z n e t e o r i ­
b iti p o g o d n i z a r e v o lu c io n a r n u p o lit ič k u a k c iju .
je o k r iz i. U s v im a č la n c im a iz n o s ilo s e d a r o b e im a
K riz e h i p e r p r o d u k c i j e s u s a s ta v n i d io k a p ita l i­
u iz o b ilju , a li n e m a tk o d a j e k u p i, d a s u tv o r n ič k i
s ti č k e p r iv r e d e i n je n p o v r e m e n i r e g u la to r . O n e
k a p a c ite t i n e is k o r iš te n i, a r a d n i c i n e z a p o s le n i , d a
z n a č e s lo m je d n o g p r iv r e d n o g r a z d o b lja , a li i o s n o ­
c ije n e p a d a j u i d a s u r a d n i c i p r is ilj e n i r a d i t i z a n i ­
v u z a jo š sn a ž n iji k a p ita l is ti č k i p o le t. P r e m a to m e ,
s k e n a d n ic e . P o s to ja le s u r a z n e o c je n e u z r o k a k r iz e .
k r iz e s u p o z itiv n e p o ja v e k a p ita liz m a . D ru g i su
K riz a j e p r o b l e m s p o r ije g p o r a s t a k u p o v n e m o ć i
s v je ts k u k r iz u tu m a č i li k a o r a s p a d a n j e k a p ita liz m a ,
s ta n o v n iš tv a u o d n o s u n a p o r a s t k a p ita l is ti č k e p r o ­
k a o f o r m u n je g o v a m e h a n ič k o g r u š e n j a . E k o n o m s k i
iz v o d n je . T o j e p r o t u r j e č n o s t iz m e đ u d r u š t v e n o g
s lo m p o s to j e ć e g d r u š t v a m o r a o b i d o v e s ti d o p o b je ­
k a r a k t e r a p r o iz v o d n j e i k a p ita l is ti č k o g k a r a k t e r a
d e s o c ija liz m a . K o m u n is t i s u z a s tu p a li s ta ja liš te d a
p r is v a ja n ja . T o j e b e z g r a n i č n a te ž n ja k a p ita l is ta za
je s a m o a k c ija p r o le t a r i j a t a m o ž e d o v e s ti d o s lo m a
š to v e ć o m m a s o m p r o f i t a i o g r a n i č e n i h m o g u ć n o s ti
k a p ita l iz m a . S o c ija lis tič k i te o r e tič a r i tv r d ili su d a
d a s e p r o f i t r e a liz ir a . U p r o iz v o d n j i i r e a liz a c iji p r o ­
n a s ta l a k r iz a , b e z o b z ir a n a to š to je n a jo š tr ija i n a j­
fita k a p ita l is t j e iz lo ž e n n e p r e s t a n o j o p a s n o s t i d a g a
š i r a o d d o ta d a š n j ih k r iz a , n e ć e d o v e s ti d o s lo m a k a
k o n k u r e n c i j a p r e t e k n e . K a p i ta li s t m o ž e p o v e ć a ti
p ita liz m a . P ri to m s u s e p o z iv a li n a K a r la K a u ts k o g
p r o iz v o d n j u d o b a r a , a li n e m o ž e d a p o v e ć a b r o j k u ­
k o ji j e r a z v io te o r i ju d a se n a jn o v iji k a p ita liz a m
p a c a . S u p r o t n o s t iz m e đ u d r u š t v e n e p r o iz v o d n j e i
m o ž e r a z v iti u n o v u fa z u u k o jo j ć e se p o litik a k a r ­
p r iv a t n o g p r is v a ja n ja iz b ija u s u p r o t n o s t o b ilj a p r o ­
t e la p r e n ij e ti n a v a n js k u p o lit ik u , i u m je s to m e đ u ­
iz v o d n je i o g r a n ič e n o s ti tr ž i š ta .
s o b n e k o n k u r e n c ije i r a ta p r ije ć i n a m e đ u s o b n o
N e p o s r e d n o p r e d k r iz u p r o iz v o d n j a d o s ti ž e sv o j
k a r te liz ir a n je f in a n c ijs k o g k a p ita l a sv ih z e m a lja .
m a k s im u m . B r o j r a d n i k a k o ji s e n a la z e u p r o iz v o d ­
T im e je K a u t s k y n a p u s tio te o r i ju p o k o jo j s u se k r i­
nji v e ć i j e n e g o u b ilo k o jo j d r u g o j faz i c ik lu s a . N a ­
z e t r e b a l e n e p r e k i d n o p o o š tr a v a ti š to b i z a o š tr ilo i
ja m n i n a s e n a la z i n a n a jv iš o j r a z in i, p la te ž n o s p o ­
k la s n e a n g a to n iz m e d o m e đ u s o b n ih s u k o b a , b o r b i
s o b n a p o t r a ž n j a j e r e l a t i v n o v e lik a . I b a š ta d a , z b o g
o k o tr ž i š ta i iz v o ra s ir o v in a , k o lo n ij a ln i h o sv a ja n ja .
to g a š to s u r a z m je r i p r o iz v o d n j e m a k s im a ln i, s v e se
U Ita liji i N je m a č k o j s u k r u p n i m o n o p o li s n a jre a k p r o t u r j e č n o s t i k a p ita l is ti č k o g n a č i n a p r o iz v o d n j e
c io n a r n iji m s lo j e m f in a n c ijs k o g k a p ita l a u s p je li p u ­
m a k s im a ln o z a o š tr a v a ju . I z r a z te p r o t u r j e č n o s t i je
t e m M u s s o lin ije v a fa š iz m a i H itle r o v a n a c io n a ls o c i­
s u p r o t n o s t iz m e đ u p r o iz v o d n j e i p o tr o š n je , s ti h ij­
ja liz m a p r e u z e ti d r ž a v u u s v o je r u k e , s p o jiti v r h o v e
s k e p r o iz v o d n j e , s u p r o t n o s t iz m e đ u u v je ta p r o iz ­
k a p ita l is ti č k ih m o n o p o la s d r ž a v n o m v la š ć u i u v e s ti
v o d n je v iš k a v r ije d n o s ti i u v je ta n je g o v e re a liz a c ije .
f a š i s tič k u d i k t a t u r u s p o m o ć u k o je s e je g u š io k o ­
m u n is tič k i i s o c ija lis tič k i r a d n ič k i p o k r e t i o t p o r n a ­
68 Islorijski arh iv K o m u n ističk e p a rtije Jugoslavije,
r o d n i h m a s a i s p r e m a o d r u g i s v je ts k i r a t.
B eograd 1950, to m II. str. 247-255, 260-266.
67
Porast ili pad broja nezaposlenih radnika uzi­
mao se kao mjerilo povećanja ili sm anjenja privred­
ne krize. Podaci o broju osiguranih radnika u Ju­
goslaviji pokazivali su d a je od 1930. do 1933. godine
rastao broj nezaposlenih radnika smanjivanjem
broja stalno zaposlenih. Prosječno manje osigura­
nih bilo je 110.203. Broj zaposlenih rudara se tako
smanjio za 16.813; u riječnoj plovidbi broj osigura­
nih smanjen je sa 2 902 na 2 640, a saobraćajnog
osoblja sa 80.000 na 65.000. U zemlji je, prem a tada­
šnjim procjenama, bilo 24 posto nezaposlenih rad­
nika. U 1929. godini putem javnih berzi rada 188.233
radnika tražilo je zaposlenje, a dobilo ga je samo
41.617; 1931. godine tražilo je posao 272.974, a zapo­
sleno je 43.685 radnika; 1932. godine potražnja rada
povećana je na 395.160, a zaposleno je 38.917; 1933.
godine tražilo je posao 503.283 radnika, a zaposleno
je svega 35.321. Broj stalno zaposlenih u odnosu na
1930.
godinu smanjen je za 142.278 u 1933. godini.
Krizu je, prem a tome, u industriji uglavnom kara­
kterizirao veliki porast nezaposlenosti i nem ogu­
ćnost plasm ana industrijske robe zbog oslabljene
kupovne moći poljoprivrednika čiji su prihodi, kao
što smo vidjeli, prepolovljeni. Glavnim uzrokom
krize u industriji sm atrala se racionalizacija proiz­
vodnje, teškoće oko smanjenja proizvodnih troško­
va, carine, adm inistrativni protekcionizam, kao i
ograničenje deviznog prom eta. Smanjenje proizvod­
nih troškova provodilo se uglavnom obaranjem i re­
dukcijom radničkih nadnica. Trgovina je bila u sve
većem zastoju i po opsegu i po vrijednosti. Prema
zvaničnim podacima izvoz se je kretao u tonam a i
dinarim a na slijedeći način:
Godina
1929
1930
1931
1932
1933
Tona
Dinara
5 329 866
4 733 223
3 323 416
2 398 239
2 930 000
7 921 708 000
6 780054000
4 8 0 0 966 000
3 055 576 038
3 378 000 000
Ako se 1929. kao godina dobre konjunkture oz­
nači sa 100, izlazi da je izvoz u godini 1930. po tona­
ma iznosio 88,80 posto, a po vrijednosti 85,58 posto.
U 1931. godini 62,35 posto po količini, a 60,60 posto
po vrijednosti, 1932. godine po količini 45,99 posto,
a po vrijednosti 38,57 posto. Prem a tom e je izvoz
1932. prem a izvozu u 1929. godini sm anjen za 61,43
posto po vrijednosti, a po količini za 54,01 posto.
Smanjio se i uvoz:
Godina
1929
1930
1931
1932
1933
68
Tona
1 671521
1 513 583
1 133 110
880 145
793 000
Dinara
7 594
6 960
4 800
2 859
2 883
750000
113 000
281 000
669 220
000000
Označimo li uvoz iz 1929. godine sa 100, onda je
po količini uvoz iznosio 1931. godine 57,7 posto, a
po vrijednosti 63,2 posto. Godina 1932. pokazuje
daljnji pad uvoza po količini na 52,66 posto, a po
vrijednosti na 37,65 posto. Prema tom e je uvoz u
1932. u odnosu na uvoz u 1929. godini pao po vrijed­
nosti za 62,35 posto a po količini za 47,34 posto.
Daljnja karakteristika privredne krize sastojala
se u povlačenju uloga iz banaka. Prema podacima
koje je Narodna banka prikupila od 20 najvećih ba­
naka u zemlji, vidljivo je da je do kraja studenog
1931.
godine povučeno oko dvije m ilijarde i 72 mi­
lijuna uloga iz banaka. Međutim, sum a je daleko
veća od one navedene u izvještaju Narodne banke,
jer tu nisu uzeti u obzir m nogobrojni mali privatni,
sam oupravni i novčani zavodi. Mnogobrojna indust­
rijska poduzeća m orala su zbog pom anjkanja kredi­
ta obustaviti poslovanje. Smanjeni su i prihodi zana­
tlija za dvije i pol milijarde dinara ili za 30 posto. Ra­
čunalo se je da 800.000 radnika zarađuje godišnje 20
milijardi dinara i da su nadnice pale za više od če­
tiri m ilijarde dinara. Državni proračuni i prihodi po­
stajali su iz godine u godinu sve manji. U saobraćaju
se ogledala kriza u broju sm anjenog utovara vago­
na, tako je, na prim jer, u 1929. godini broj utovare­
nih vagona iznosio je 1,700.567, a 1933. godine
1,378.249 vagona. Prinudnih stečaja i poravnanja
bilo je 1931. godine 1 363, a 1932. godine 1872. Na­
rodni dohodak Jugoslavije sm anjen je sa 69 milijar­
di u 1929. godini na 32 milijarde u 1932. godini.
O napuštanju ranijih liberalističkih instrum ena­
ta u vanjskoj trgovinskoj politici pod pritiskom
pada cijena poljoprivrednih proizvoda govorili smo
u prethodnom poglavlju. Politika koja je vođena do
jeseni 1931. godine, a očitovala se u uvoznim dozvo­
lama, kontingentim a i državnom monopolu, bila je
pretežno rezultat pada agrarnih cijena i nastojanja
da se zaštiti dom aća poljoprivreda. Opće protekcionaške m jere naglo su se zaoštrile od trenutka kada
je Engleska, praćena nizom drugih država, izvršila
devalvaciju svoje valute. To je učinila i Jugoslavija.
Sistem kvantitativnih i deviznih ograničenja doveo
je do razvitka bilateralnih trgovinskih i platnih od­
nosa u vidu kliringa. Takav je oblik platnih odnosa
isključivao upotrebu zlata i deviza. Zemlje koje su
zaključile klirinški sporazum otvarale su jedna dru ­
goj klirinške račune kod svojih centralnih banaka. I
Jugoslavija je više od 50 posto svoje trgovačke raz­
m jene vršila putem klirinških sporazuma. Najniža
točka industrijske proizvodnje bila je dostignuta
krajem 1932. godine. 1934. je godine došlo do izvjes­
nog oživljavanja privrede, iako su se proizvodnja i
trgovina sporo oporavljale, a nezaposlenost je i da­
lje rasla, usprkos sve većem zapošljavanju.
P riv r ed n o o živ lja v a n je
U 1934. godini došlo je do ublažavanja ekonom ­
ske krize, a zatim do oživljavanja industrije i njenog
poleta. U 1937. godini kapitalistička svjetska proiz­
vodnja bila je za 3,7 poena veća od razine 1929. go­
dine. U razdoblju od 1934. do 1938. godine prosječ­
na godišnja proizvodnja u svijetu je za 8,6 manja od
proizvodnje u 1929. godini. Povećanju proizvodnje
pridonijelo je naoružanje, osobito u Njemačkoj.
Oživljavanje svjetske privrede vidi se iz svjetske tr­
govine. Svjetski uvoz iznosio je u 1929. godini, pla­
ćeno u zlatnim dolarima, 35.595 milijuna dolara,
dok je svjetski izvoz te iste godine iznosio 33.024 mi­
lijuna dolara. U 1934. godini on je iznosio 11.816 mi­
lijuna dolara, a izvoz 11.215 milijuna. Oko 1937. godine
svjetski uvoz povećao se na 16.247 milijuna dolara, a
svjetski izvoz na 15.347 milijuna dolara. Prema tome,
svjetska trgovina nije za čitavo vrijeme do drugog
svjetskog rata dostigla razinu iz 1929. godine.
Proces oživljavanja i poleta svjetske privrede
odigravao se pretežno samo na površini. Ogromne
rezerve kapitala ležale su u trezorima banaka ne­
iskorištene. Pokretna novčana sredstva još su bila
trezaurirana. M eđunarodni izvori kredita su presahli. U odnosima među državama vladala je nervoz­
na razdražljivost. Nezaposlenost radnika nastojalo
se svesti u norm alne granice. Još su vladali bijeda i
očajanje i pretežni dio radničke klase se samo s m u­
kom i naporom održavao. Države su preuzele kon­
trolu valute, donosile obilne planove za javne rado­
ve, podizali nove industrijske zgrade prem a držav­
nim projektima i iz državnih sredstava, uvele držav­
no nadziranje i vođenje poljoprivredne proizvodnje
i plasiranje poljoprivrednih proizvoda, državni nad­
zor nad vanjskom trgovinom, a suzbijanje nezapo­
slenosti rješavale su uz pomoć sredstava zajednice.
Ekonomisti i buržoaski političari iznosili su tvrdnje
po kojima stara liberalna privreda više nema nika­
kve izglede za daljnji opstanak. Država je istupila u
općem interesu kapitalizma, nastojeći ga, prije sve­
ga, spasiti od krize. Javili su se zahtjevi za planskom
privredom u kapitalizmu, zahtjevi da se postojeći vi­
šak proizvoda razdijeli u korist zajednice, a ova
podjela da se izvrši putem države i njene organiza­
cije na razne načine. Širokim narodnim masama
postalo je jasno da nem a blagostanja sve dok posto­
ji nepregledna vojska nezaposlenih ljudi, žena, dje­
ce, čiji je život uništen nemogućnošću društva da
njihovu težnju za korisnom djelatnošću zadovolji
davanjem posla. Jedan od prvih zadataka države
bilo je ostvarenje zahtjeva da se hitno poduzmu
mjere za zapošljavanje bilo posredno, oživljavanjem
industrije, ili neposredno, izvođenjem javnih rado­
va. Pojeftinjenje proizvodnje u čitavu kapitalisti­
čkom svijetu išlo je uglavnom na teret nadnica. Me­
đutim, iskustva u razvijenim kapitalističkim država­
ma pokazala su da pad nadnica ne samo što ne
smanjuje nezaposlenost, nego je čak i povećava.
Jednostrana politika temeljena na smanjenju nadni­
ca u cilju povećanja izvoza pokazala se kobnom za
šire privredne interese. Zadiranje države u dotada
slobodnu igru privrednih sila, putem mjera za oživ­
ljavanje privrede, i njeni pristalice i protivnika
shvaćali su prvenstveno kao zahtjev za rješavanjem
socijalnih, a ne privrednih problema. Ulogu države
trebali su preuzeti trustovi i karteli, kao što su tra­
žili pristalice potpune kapitalistićke reorganizacije.
Same kapitalističke organizacije trebaju biti nosioci
privredne stabilnosti i sigurnosti tako da sami nad­
ziru cijene, proizvodnju, podjelu tržišta i tsl. Kriza je
ovom obliku industrijske organizacije dala polet, ali
je izazvala i ozbiljnu bojazan od monopoliziranja, fuzioniranja poduzeća i drugih formi racionalizacije.
Zato se od države tražilo da ih pomaže, ali i stavi
pod svoj nadzor.
Miješanje države u privredu, tvrdili su pristalice
toga miješanja, mora, prije svega, osigurati opća do­
bra, a ne zaštitu uskih interesa pojedinih grupa.
Mada sve državne mjere nose politički karakter,
ipak uvođenje državnog nadzora nad industrijom
ne znači bezuvjetno ukidanje svake privatne inicija­
tive. Stupanj ograničenja osobne slobode može ima­
li bezgranično mnogo nijansi. Ona se ne sastoji u
strogo određenim pravilima, već u stalnom prilagođavanju promjenjivim odnosima. Ziva rijeka pri­
vrednog života ne može se okovati u gvozdene obli­
ke. Zahtjev za planskom privredom je odbacivanje
preživjelih oblika i traženje novih, koji odgovaraju
postojećem stupnju industrijskog razvitka, tehni­
čkog napretka, međunarodnih odnosa i osnovnih
promjena u socijalnim idejama. Planska je privreda
trebala osigurati pravičniju raspodjelu narodnog
dohotka. 1929. godine 36.000 najimućnijih porodica
u SAD imale su isto toliko prihoda kao i 11,653.000
porodica na najnižem stupnju prihoda. Slični odno­
si bili su i u drugim razvijenim kapitalističkim drža­
vama.
Kao jedan od osnovnih uzroka svjetske ekonom­
ske krize navodio se i opći položaj poljoprivrede u
cjelokupnoj privredi. Velike su bile razlike između
cijena seljačkih proizvoda i napora koje je neophod­
no uložiti u njihovu proizvodnju. Dok se to ne otklo­
ni ne može se računati na stvarno poboljšanje uvje­
ta života seljaka i poljoprivrednih radnika. Dok god
su nadnice u gradovima daleko veće nego na selu,
dotle će gradovi biti privlačna točka za seosko sta­
novništvo. A visina nadnica na selu trebala bi u pr­
vom redu da zavisi o prihodima koje poljoprivreda
postiže u odnosu na ostale privredne grane.
Poslije 1937. godine nastupile su godine stagnaci­
je u kapitalističkom svijetu, koja je uslijed masovne
nezaposlenosti, pojačala i socijalne suprotnosti. Me­
đutim, sve koalicione vlade, pa i narodnofrontovska
u Francuskoj, nisu postigle progresivni preobražaj
kapitalističkog društva. Njemački kapitalizam koji je
bio najslabija karika u kapitalističkom lancu nije
oboren, tome nasuprot pobjeda nacionalsocijalističke kontrarevolucije uništila je sve njemačke radnič­
ke organizacije i pretvorila Njemačku u kontrarevolucionami logor.
Svjetska ekonomska kriza dovela je do otvorene
krize kapitalističkog svjetskog sistema i raspadanja
kapitalističke privatne svojine, temelja kapitalisti­
69
čkih proizvodnih odnosa. Natjerala je kapitalističke
države da preuzmu niz ekonomskih funkcija, osigu­
raju povećanje profita, razviju tehniku i novu teh­
nologiju, povećaju opseg proizvodnje i smanje pro­
izvodne troškove, izvrše koncentraciju i centraliza­
ciju kapitala i umjesto slobodne konkurencije uve­
du monopol. Državni kapitalizam nije bitno prom i­
jenio kapitalističke i proizvodne svojinske odnose.
Usprkos tome što je kapitalistička država proširiva­
la sektor državne svojine otkupljivanjem akcionar­
skog kapitala i propalih privatnih kompanija i inve­
stiranjem državnog kapitala u nova poduzeća, d r­
žavni je kapitalizam predstavljao pokušaj kapita­
lističkih snaga i elemenata da spase osnovne tem e­
lje i principe starog sistema.
R a z d o b lje d e p r e s ije
Po ocjenama Zanatske i Industrijske kom ore i
Narodne banke, 1933. je godine kriza doživjela kul­
minaciju. 1934-1935. godine otpočelo je privredno
oživljavanje. Ocjenu stanja industrije prikazala je
Narodna banka u svome izvještaju za 1934. godinu
ovako:
»Industrija se u toku 1934. godine borila s veli­
kim teškoćama, ali je ipak pokazala u poređenju s
1933. godinom napredak u nekim granama. Šumska
je industrija izvezla više drvene gradnje, dok je
unutrašnja potrošnja bila slabija nego u prošloj go­
dini. Kemijska je industrija povećala svoj kapacitet
proizvodnje i broj zaposlenih radnika. Kod metalske industrije proizvodnja željeza smanjila se u po­
ređenju s prošlom godinom. Tekstilna je industrija
povećala proizvodnju uslijed dobrih plasm ana na
unutrašnjem tržištu, a i broj radnika je u isto vrije­
me povećan. Papirna industrija radila je bolje nego
posljednjih godina: zaposlenost, proizvodnja i pro­
daja bile su zadovoljavajuće.«
U privatnom se bankarstvu povećala likvidnost,
ali se aktivno sudjelovanje banaka očekivalo tek po
konačnom rješenju pitanja razduženja seljaka. Pro­
met i priticaj novih sredstava vršio se putem držav­
nih ili od države privilegiranih novčanih ustanova.
Porasla je rudarska i topionička proizvodnja. S po­
rastom vanjske i unutrašnje trgovine poboljšao se
željeznički, riječni i pomorski brodarski prom et.
Smanjio se broj stečajeva i prinudnih poravnanja u
1934. na 584 i u 1935. na 326. Vrijeme od 1934 do
1938. godine nazvali smo razdobljem depresije, jer
se u kapitalizmu oživljavanje privrede objašnjavalo
novim poletom investicija. U Jugoslaviji su od 1934.
do 1938. postupno opadale investicije, tako da su iz­
nosile znatno manje nego u doba krize 1929-1933.
godine. Evo tih podataka: u 1934. godini osnovano
je 96 novih tvornica, s kapitalom od 76,172.000 dina­
ra, 4 546 radnih mjesta, pogonske snage od 4 818
KS, 1935. godina osnovano je 87 novih tvornica s
kapitalom od 86,343.000 dinara, 5 804 radnih mjesta
i pogonskom snagom od 7 760 KS; 1936. godine os­
novano je 85 tvornica s kapitalom od 103,660.000 di­
nara, 3 889 radnih mjesta i pogonskom snagom od
5 829 KS; u 1937. godini broj novih tvornica sma­
njen je za 74, uloženi kapital iznosio je 64,347.000 di­
nara, radnih mjesta bilo je 3 705, a pogonska snaga
iznosila je 7 023 KS; u 1938. godini broj je novih
tvornica sveden na 69, s kapitalom od 58,954.000 di­
nara, 2 950 radnih m jesta pogonskom snagom od
3 204 KS. Ukupno je izgrađeno 411 tvornica s ulože­
nim kapitalom od 389,476.000 dinara, 20.984 radnih
m jesta i pogonskom snagom od 28.634 KS. U odnosu
na razdoblje krize izgrađeno je 109 tvornica manje, sa
644.087.000 dinara kapitala manje 7 128 radnih mjesta
i pogonskom snagom manjom za 52.838 KS.
U razdoblju 1934. do 1938. godine nije dostignut
izvoz, a ni uvoz, ni po količini ni po vrijednosti pro­
izvoda u odnosu na 1929. godinu, što se vidi iz na­
rednog prikaza;57
U 1938. godini izvezeno je 1 628 000 tona proizvo­
da manji nego 1929. godine, a po vrijednosti za
2.875 milijuna dinara manje. Uvoz je bio manji za
42.000 tona, a vrijednost za 2.620 milijuna dinara
manja.
Količina u
1000 tona
Izvoz
Uvoz
Izvoz
Uvoz
1938
1937
1936
1935
1934
1929
3,702
4.557
2,868
3,327
3584
5530
U70
1,105
971
981
876
1,672
5.047
6.272
4.376
4.030
3.878
7.922
4.975
5.234
4.077
3.700
3.573
7.595
67 S tatistič k i g o d išn jak 1938-1939, str. 252-253.
58 Ibid, str. 315.
Proizvodi
G odine
1926
1934
1935
1936
1937
1938
70
Poliop riv re a n i
100
57.4
68.2
69.7
74.1
85.8
Stoč arsk i
100
55.4
56.6
60.0
65.1
65.8
M ineraln i
100
80.8
79.7
81.0
87.5
89.9
Vrijednost u
1,000.000 din
Godina
In d u strijsk i
100
67.4
66.7
69.7
77.6
78.2
O pći
in d e k s
(55 proizv o d a)
100
63.2
65.9
68.4
74.7
78.3
Izvozni
p roizv o d i
(20 proizv o da)
Uvozni
proizvodi
(20 proizvoda)
100
59.1
63.6
64.8
72.6
76.2
100
70.1
69.3
71.1
74.1
71.2
Od 1934-1938. godine ni indeks cijena na veliko
nije dostigao razinu iz 1929. godine.
Poljoprivredni proizvodi bili su po indeksu ma­
nji za 32,8, stočarski manji za 41,4, a mineralni veći
za 5,5, industrijski manji za 14,4. Opći indeks 55 pro­
izvoda manji je za 22,3; izvozni su proizvodi jeftiniji
za 38,1, uvozni proizvodi manji za 20,2. To se vidi iz
slijedeće tabele:68
U razdoblju od 1934-1938. god. raste broj zapo­
slenih, ali se usporedo s njim povećava i broj neza­
poslenih radnika. U 1937. godini povećan je broj
osiguranika kod SUZOR-a za 48.830 u odnosu na
1930. godine. U naredne tri godine broj zaposlenih
stalno raste, tako da ih je kod SUZOR-a osigurano u
1939. godini 728.494, a u 1940. godini 749.716. Broj
nezaposlenih kretao se prem a ponudi radne snage
i mogućnosti zaposlenja ovako:
G odina
P o tra žn ja ra d a
U rujnu 1936. godine donijet je Zakon o likvida­
ciji seljačkih dugova koji su dostigli sedam milijardi
dinara. Obveznice seljaštva zadužene na više od
25.000 dinara snižavale su se na polovinu. Time se je
zaduženost seljaka svela na 650.000 seoskih ga­
zdinstava ukupno opterećenih sa 2.816 milijuna di­
nara, koje su seljaci morali isplatiti u roku od 12 go­
dina. Pokazalo se odmah da seljaštvo nije u stanju
platiti ni prepolovljene dugove, jer je umjesto 230
milijuna dinara koji su morali biti uplaćeni 1937. go­
dine uplaćeno manje od 75 milijuna dinara. Država
je preuzimanjem seljačkih dugova isplatila veliku
odštetu kapitalistima i veleposjednicima i pomogla
saniranje privatnog bankarstva. Ukidanjem m ora­
torija na seljačke dugove na zahtjev jugoslavenske
krupne buržoazije i pretvaranjem dijela dugova u
poreze, država je osigurala njihovu prinudnu na­
platu.
Z ap o slen o
Od 1934. do 1939. izvršila je Jugoslavija korjenitu
preorijentaciju svoje vanjske trgovine. Te promjene
izazvala je u prvom redu privredna kriza, zatim talijansko-abesinski rat, pripojenje (Anschluss) Austri­
Navala na berze rada u 1940. godini sa 1,069.443
je i okupacija Cehoslovačke od strane nacističke
Njemačke. Kvote njihova izvoza i uvoza postale su
ponude dolazila je od tuda što su jugoslavenske
1938. i 1939. kvote njemačkog izvoza i uvoza. U 1937.
berze rada postale glavni snabdjevači radne snage
godini od ukupne vrijednosti jugoslavenskog uvoza
za njemačko tržište rada, kao i zbog sve većeg broja
koja je iznosila 5,2 milijarde dinara, otpadalo je na
seljaka koji nisu mogli da žive od obrade svog ma­
uvoz iz Njemačke, Austrije i Cehoslovačke ukupno
log imanja.
2,8 milijardi dinara ili 53,76 posto čitava jugoslaven­
Do 1939. godine nije dostignuta prosječna osigu­
skog uvoza. Time je Njemačka ovladala industrijali­
rana nadnica iz 1929. kada je iznosila 26,32 dinara.
zacijom Jugoslavije, izborom industrijskih struka
U 1939. godini iznosila je samo 24,28 dinara.
koje se imaju razvijati, jer je njihov razvitak zavisan
Od 1931. godine porastao je broj sitnih gazdin­
o uvozu a, vrsti i količine robe koje se imaju uvesti
stava, došlo je do još jačeg usitnjavanja, raspadanja
zavise o njemačkom pristanku. Okupacija Austrije i
i smanjivanja srednjih poljoprivrednih gazdinstava,
njeno priključenje Njemačkoj, okupacija Češke i
tako da ih je do dva hektara 1940. godine bilo
1,221.000 ili 47 posto. To je bilo za 510.527 više si­ stvaranje Slovačke države utjecao je na smanjenje
investicija j stvorilo privrednu nesigurnost, utjecalo
tnih gazdinstava nego u 1931. godini. Takav razvoj
na povlačenje uloga iz banaka, ali su se ti znakovi
tumačio se visokom populacijom stanovništva i us­
ponovne krize zamrli zbog ratne konjunkture.
porenim privrednim razvojem.
1934
1936
1938
487.121
647.747
860.345
25.592
28.742
29.930
71
Drugi dio
SIN DIKA LN O JE D IN ST V O NA OSNOVI KLASNE BORBE
PR O L E T E R SK A J E D IN ST V E N A FRONTA
L en jin k a o In ic ija to r p o litik e
J ed in stv en e fr o n te ra d n ič k e k la s e
Poslije revolucionarne krize 1917-1921. godine,
stvaranja Komunističke i Crvene sindikalne internacionale, i početka kapitalističke stabilizacije Le­
njin preporučuje komunističkom pokretu vođenje
politike jedinstvene fronte sa socijalističkim internacionalama i Amsterdamskom sindikalnom internacionalom. Fronta bi, pored borbe protiv reakcio­
narne politike krupnih kapitalističkih saveza, vodila
borbu za obranu tekovina revolucije i Sovjetskog
Saveza od moguće imperijalističke intervencije. Ko­
munistička internacionala i Crvena sindikalna in­
ternacionala preuzele su 18. prosinca 1921. godine
inicijativu za stvaranje te fronte. Taktikom jedin­
stvene fronte trebalo je mobilizirati široke proleter­
ske mase u borbi za zahtjeve kako na ekonomskom,
tako i na političkom polju. Socijalistička politička i
sindikalna reformistička internacionala - Socijalisti­
čka i Amsterdamska internacionala odbijale su i sa­
botirale jedinstvenu frontu. Bilo bi pogrešno, pisao
je svojedobno Lenjin, zbog toga izvući zaključak »da
je taktika jedinstvene fronte pogrešna«. On je tražio
od kom unista da se ne zaustavljaju pred žrtvama,
već da kao pravi pristalice radničke revolucije, na­
stoje politikom jedinstvene fronte proširiti svoj ut­
jecaj i pridobiti većinu radnika, boreći se i za one
radnike na koje imaju utjecaj reformisti. Do ostva­
renja jedinstvene fronte nije došlo, jer su socijali­
stičke intem acionale (tj. Bernska i II i ’/z intemacionala, koje su 1923. godine stvorile Socijalističku
radničku intemacionalu postavile zahtjev da se u
Sovjetskom Savezu napusti diktatura proletarijata,
uvede buržoaska demokracija, višepartijski sistem, a
reformistička sindikalna internacionala je tražila raspuštanje Crvene sindikalne intemacionale i drugo.
Zbog toga što se nije ostvarila jedinstvena fronta
radnika, cjelokupni je internacionalni radnički po­
kret u razvijenim kapitalističkim zemljama bio u po­
vlačenju. Propadali su svi veliki politički i ekonom­
ski štrajkovi. Socijaldemokrati u bružoaskim vlada­
ma davali su podršku kapitalističkoj državi i nje­
nom aparatu, a vođe socijalističkih partija i refor­
mističkih sindikata smatrali su reformistički pokret
integralnim dijelom građanskoga društva i kapitalis­
tičkog društvenog poretka. Razvila se teorija o sta­
bilnosti kapitalističkog poretka, o organiziranom ka­
pitalizmu bez kriza i ratova, o društvu privredne de­
mokracije i visokih nadnica radnika.
Duboka i razarajuća kriza koja je izbila 1929. go­
dine potresla je kapitalistički svijet i uzdrmala teo­
riju m eđunarodnog reformizma o stabilizaciji i
organiziranom kapitalizmu.
A n tifa šističk a p roletersk a fronta
Pobjeda fašizma u Njemačkoj, koji se najbrutal­
nijim metodama terora sručio na radničku klasu
Njemačke, uništio njena demokratska prava, likvidi­
rao radničke organizacije, bacio u tamnice i logore
desetine tisuća ljudi, utjecala je na Izvršni komitet
Komunističke intemacionale koji je 5. ožujka 1933.
pozvao sve komunističke partije u ponovnu borbu
za stvaranje jedinstvene fronte sa socijalističkim
partijama, radi organiziranja i provođenja obrane
protiv oružanih napada fašizma na političke, sindi­
kalne, zadružne i druge radničke organizacije, na
radničku štampu, na slobodu zbora, dogovora, de­
monstracija i štrajka. U Parizu je 4. lipnja 1933. go­
dine održan Antifašistički kongres zemalja Evrope.
Kongres je podržao prijedlog o stvaranju jedinstve­
ne antifašističke fronte. Međutim, već početkom
1934. godine sekretarijat Socijalističke intemaciona73
Ic, zajedno sa svojim zemaljskim sekcijama, progla­
sio je jedinstvenu antifašističku frontu kom unisti­
čkim manevrom.
Centralni komitet KPJ je već u travnju 1933. iz­
radio antifašističku platformu u kojoj poziva jugo­
slavenske socijaliste. Ujedinjeni radnički sindikalni
savez Jugoslavije i Opći radnički savez Jugoslavije
(URSSJ i ORSJ), na organiziranje zajedničke borbe
protiv fašizma u Jugoslaviji. U pozivu se kaže da ile­
galnost Komunističke partije ne može i ne smije
biti razlog za odbijanje tog prijedloga. Putem svoje
štampe reformistički vođe odbili su svaki razgovor
o jedinstvenoj fronti s komunistima.
U 1934. godini vodila se intenzivna borba za je­
dinstvo radničke klase u čitavu svijetu. U veljači
1934.
došlo je do oružanog sukoba austrijskog pro­
letarijata i fašista, u Francuskoj do jedinstvenog ge­
neralnog štrajka sa četiri milijuna štrajkaša protiv
pokušaja francuskih fašista da preuzm u vlast. Došlo
je do revolucije i kontrarevolucije i u Španjolskoj,
do vala masovnih štrajkova u skandinavskim zem­
ljama, Holandiji, Belgiji i Švicarskoj, a zbog atentata
na kralja Aleksandra u Marseilleu prijetila je opa­
snost da izbije rat. Njemačka i Japan napustili su
Društvo naroda. Svjetska ekonom ska kriza počela
se pretvarati, prem a tadašnjoj ocjeni komunista, u
svjetsku revolucionarnu krizu. Prema njima, porast
fašizma u pojedinim zemljama i njegova pobjeda u
Njemačkoj nije značila stabilizaciju kapitalističkog
društva, već je u najvećoj mjeri zaoštrila njegove
suprotnosti i potencirala razvitak revolucionarne
borbe za vlast. Sovjetski Savez, koji je u jeku svjet­
ske krize ispunio prvi petogodišnji plan, njegovo
stupanje u Društvo naroda i aktivnost njegove vlade
u pružanju podrške ideji o obrani kolektivne sigur­
nosti, pakt o prijateljstvu između SSSR-a i Francu­
ske, sve je to stvaralo poticaje za jedinstvo radničke
klase i stvaranje proleterske antifašističke fronte.
Pored toga, priprem e za saziv VII kongresa Komu­
nističke intem acionale vršile su se u znaku borbe
protiv fašističke opasnosti i opasnosti od im perija­
lističkog rata.
Centralni komitet KPJ uključujući se u tu opću
antifašističku orijentaciju ponovo predlaže ruko­
vodstvu URSSJ-a akciono jedinstvo. Svim pokrajin­
skim komitetima KPJ poslana su o tom e opširna
uputstva. U njima se, pored dnevnih ekonomskih
zahtjeva, predlažu i zajedničke akcije na sprečava­
nju stvaranja fašističkih organizacija i prisilnog or­
ganiziranja radnika u fašističke sindikate. U nastoja­
nju da to ostvari, CK KPJ pokušao je surađivati i s
reformističkim vođama. Tako je izabrao delegaciju
za pregovore putem koje je upućeno pismo centrali
URSSJ-a. Na III kongresu URSSJ-a u Sarajevu 1934.
godine Jovo Jakšić i Bogdan Krekić^zložili su stavo­
ve reformista u kojima su odbili stvaranje borbenog
antifašističkog jedinstva radničke klase i jedinstvo
sindikata u toj bazi.
74
A n tifa šističk a n a ro d n a fron ta
1 p r o le te r s k a je d in s tv e n a fron ta
Poslije februarskih događaja u Francuskoj, Au­
striji i Španjolskoj u kojima su radnici pružali oruža­
ni otpor fašizmu počelo se govoriti i pisati o opće­
narodnoj antifašističkoj fronti, koja je oko jezgre
radničke klase ujedinjavala veoma različite društve­
ne grupacije i pojedince - od kom unista i socijalista,
liberalne buržoazije do najširih narodnih masa. An­
tifašistička narodna fronta nastala je i konstituirala
se kao društvena snaga usm jerena protiv reakcije,
sve šireg vala fašističkog nasilja i terora, i drugog
imeprijalističkog rata. Ona je predstavljala izraz
skretanja socijaldemokratskih masa u lijevo, njihova
zahtjeva za jedinstvom s komunistima, poleta eko­
nomskih štrajkova i njihova pretvaranja u političke,
uspjeha socijalističke revolucije u Kini i uspjeha so­
cijalističke izgradnje u SSSR-u.
Fašizam je oduzimao radničkoj klasi prava steče­
na decenijama: pravo na sindikalno organiziranje,
štrajkašku borbu, izborno pravo, slobodu govora i
štam pe, ali je lišio i socijalnu dem okraciju privilegiranog položaja u državnom kapitalističkom sistemu,
podvrgavajući je progonim a i uništavanju. Njemač­
ka i Austrija, koje su reform isti radničkoj klasi svi­
jeta isticali kao prim jer m irnog prerastanja kapita­
lizma u socijalizam, pretvorene su u fašistički pa­
kao. U njima je zavladao najljući neprijatelj socijali­
zma i radničke klase svijeta, režim koji je oduzeo i
buržoaziji njenu dem okraciju i zaveo najbarbarskije
oblike eksploatacije i ugnjetavanja. Kako je antifa­
šistička narodna fronta bila usm jerena protiv faši­
stičke diktature, te se borila za osnovna prava i slo­
bodu buržoaske demokracije, prihvaćena je kao op­
ćenarodni pokret. A općenarodni pokret, pisao je
Lenjin »je onaj pokret, koji, usmjeravajući svoje
udarce protiv centralnih snaga neprijatelja koji
sm eta razvitku zemlje, izražava objektivne potrebe
cijele zemlje. Općenarodni je onaj pokret kojeg po­
dupiru simpatije većine stanovništva«.
Historijski interes proletarijata bio je pobjeda
nad fašizmom. On je predstavljao centralnu snagu
kapitalizma koja se mogla slomiti jedino frontom
narodne slobode, sindikalnim i političkim ujedinje­
njem radničke klase, ujedinjenjem svih dem okrat­
skih slojeva za očuvanje dem okratskih prava i slo­
boda, ujedinjenjem njihovih organizacija i dem ok­
ratskih i progresivnih elem enata koje fašizam gazi i
uništava.
Prema ocjenam a komunista, antifašistička je na­
rodna fronta bila posebno pogodan oblik organizi­
ranja u zemljama u kojima se usporedo s radničkim
pokretom razvijao i jak seljački pokret, i u kojima
postoje nacionalno ugnjeteni narodi. Osnovni je
strateški zadatak komunističkih partija tih zemalja
bio da okupljaju široke narodne mase oko radničke
klase putem antifašističke narodne fronte kao save­
za radnika i seljaka i ugnjetenih naroda. CK KPJ se
pored pokušaja sporazumijevanja sa socijaldemo­
kratima i reformističkim vođama URSSJ-a već počet­
kom siječnja 1935. godine izjasnio i za sporazum s
revolucionarnim republikanskim seljačkim grupa­
ma koje su u savezu s radničkom klasom vidjele
spas za siromašno seljaštvo i ugnjetene narode. Ti
su sporazumi u svakodnevnoj političkoj i ekonom­
skoj borbi trebali biti osnovni pokretač široke ma­
sovne antifašističke fronte.
Taktika jedinstvene proleterske fronte zasnivala
se na borbi za jedinstvo sindikalnog pokreta na os­
novi klasne borbe. To je trebalo postati osnovno pi­
tanje rada Komunističke partije u masi i osnovni
put ostvarivanja utjecaja u radničkoj klasi. Komu­
nisti su smatrali da borba za jedinstvenu proleter­
sku frontu povećava snage radničke klase u borbi
protiv buržoazije, da pojačava borbenu snagu prole­
tarijata i vjeru u njegovu vlastitu snagu, da podiže
autoritet Komunističke partije u masama, jer se u
konkretnom radu dem antiraju tvrdnje o tobožnjem
cjepačkom djelovanju komunista u radničkom po­
kretu, te da usmjerava socijaldemokratski orijenti­
rane radnike na putove klasne borbe. Od općih uv­
jeta koji su pogodovali da taktika jedinstvene fronte
postane osnovnom zadaćom komunista navodilo se
uvjerenje širokih radnih masa da je proletarijatu
potrebno jedinstvo borbe da su mase razočarane u
reformističke putove i sredstva borbe. Naglašavalo
se isto tako raspadanje socijaldemokratskog pokre­
ta u nizu zemalja i skretanje u lijevo znatnog sloja
nižih reformističkih funkcionara.
Dok su ranije komunisti primjenjivali taktiku je­
dinstvene proleterske fronte od slučaja do slučaja,
sada su isticali potrebu njene trajne primjene. Da bi
otrgnuli mase od fašista, da bi stvorili antifašistički
narodni pokret, komunisti su raskrinkavali socijal­
dem okratske vođe u toku borbe i borbenih akcija,
kako bi u praksi dokazali socijaldemokratski orijen­
tiranim radnicima da jedinstvena proleterska fron­
ta nije manevar već da komunisti žele kroz jedin­
stvo proletarijata pokrenuti najšire slojeve radni­
štva u klasnu borbu, osvojiti većinu radničke klase
i usmjeriti cjelokupnu antifašističku borbu na revo­
lucionarni izlaz iz krize. I dalje se isticalo da kom u­
nisti ne smiju u akcijama jedinstvene proleterske
fronte sakrivati političko lice Partije, ne mogu pra­
viti nikakva odstupanja od svojih principa, niti po­
državati u radnika iluzije da će socijaldemokratske
vođe ići zajedno s radnicima u konačne revolucio­
narne borbe. Zbog toga je jedinstvena proleterska
fronta bila i ostaje temeljnim oblikom taktike koja
se ostvaruje pretežno i uglavnom odozdo.69 S tim
stavovima dočekala je KPJ i komunisti na radu u
URSSJ-u VII kongres Komunističke intemacionale.
VII kongres Komunističke intem acionale odr­
žan je u Moskvi od 25. srpnja do 20. kolovoza 1935.
godine. U njegovu radu sudjelovali su delegati iz 65
komunističkih partija, među njima i delegacija Ko­
69 Proleter 1929-1942, B e o g rad 1968. str. 342, 353, 371,
377, 394, 407-408, 409, 410, 411.
munističke partije Jugoslavije. Kongres je rasprav­
ljao o izvještaju IK Kl, nastupanju fašizma i zadaci
ma Kominterne u borbi za jedinstvo radničke klase
protiv fašizma, pripremi novog imperijalističkog
rata i o rezultatima izgradnje socijalizma u SSSR-u.
U organizacijama KPJ i sindikatima vodila se
svestrana analiza odluka VII kongresa Kominterne
0 problemima vezanim uz taktiku proleterske fron­
te. Između ostalog, postavljena su pitanja zašto se
ona nedovoljno primjenjuje u Jugoslaviji, kako one­
mogućiti reformističke vođe da koće razvoj klasnog
radničkog pokreta i kako ih onemogućiti da zadrže
vladajuću poziciju u radničkim organizacijama i us­
tanovama, te kako pojačati borbu za ostvarenje je­
dinstvenih akcija proletarijata u pojedinim pokraji­
nama zemlje. O antifašističkoj narodnoj fronti ras­
pravljalo se prvenstveno s obzirom na krize u zemlji
1jačanje fašizma. Govorilo se o fašističkom pokretu
među ugnjetenim narodima; o razlozima zbog kojih
se komunisti zalažu za očuvanje granica Jugoslavije,
te o buržoasko-demokratskom karakteru predstoje­
će revolucije. Postavljen je također problem hege­
monije proletarijata u narodnoj revoluciji i u revo­
lucionarnoj borbi masa i nacionalno-revolucionarnih pokreta. Raspravljalo se i o protufašističkoj na­
rodnoj fronti kao savezu proletarijata s masama
radnog seljaštva i ugnjetenih nacija i manjina, kao i
o tome da stvaranje vlada narodne fronte ne znači
prom jenu prema privatnoj svojini i buržoaskoj drža­
vi, niti da je ona obavezna f9irna prijelaza prema
proleterskoj diktaturi, niti da je obaranje fašističke
diktature uvjetovano prijalazom u proletersku soci­
jalističku demokraciju.
Kom intem a ocjenjuje komuniste kao ljude po­
sebnog kova, koji su u historijski neophodnim situa­
cijama uzimali u svoje ruke budućnost čovječan­
stva, izdvajajući se iz socijalpatriotske oportunisti­
čke i reformističke organizacijske ruševine i moralne
kaljuže, u zasebni marksistički revolucionarni tabor,
u Komunističku intemacionalu, s nizom revolucio­
narnih organizacija partija i sindikata u njenom sa­
stavu, u internacionalnom, kontinentalnom, regio­
nalnom i zemaljskom opsegu. VII kongres Komu­
nističke intem acionale utvrdio je da je fašizam ne­
prijatelj ne samo radničke klase već svih naroda i
nezavisnih država i d a je historijski neophodno, radi
spasa čovječanstva, da komunisti uzmu njegovu bu­
dućnost u svoje ruke. U novim odnosima klasnih
snaga i novim uvjetima klasne borbe, da bi se postig­
lo jedinstvo radničke klase u borbi protiv fašizma,
komunisti su prišli socijaldemokratima Engleske,
Belgije, skandinavskih zemalja, gdje su bili jaki re­
formistički sindikati i brojne socijaldemokratske
partije, ustupkom: ukidanjem revolucionarne sin­
dikalne opozicije. Oni su polazili od stava da se
socijaldem okratski orijentirani radnici koji se decenijam a nalaze pod utjecajem ideologije klasne
suradnje neće spontano odreći te ideologije, te da
će jedino zajednička borba s kom unistim a protiv
klasnog neprijatelja ubrzati njihovo socijalno-kla75
sno razvijanje. Kongres Kominterne je izrazio stav
da će se radnici tih zemalja opredijeliti za jedinstve­
nu frontu tako što će preći na pozicije borbe protiv
fašizma, na poziciju klasne borbe, protiv kapitali­
stičke ofenzive i izazivača imperijalističkoga rata. U
Francuskoj i drugim zemljama gdje je došlo do uje­
dinjenja revolucionarnih i reformističkih sindikata,
gdje su se socijaldemokratski radnici zbog iskusta­
va stečenih u porazima zbog klasne suradnje nje­
mačkih, austrijskih i španjolskih radnika, revolucionirali i okrenuli ka klasnoj to rb i, protiv fašizma i
krupne buržoazije, komunisti su objavili: »Sloboda
mišljenja i iskorišćavanje prava sindikalne dem ok­
racije ne smije ići u pravcu stvaranja organa unutar
sindikata koji bi djelovali kao frakcija.« Ostvareno
sindikalno jedinstvo u Francuskoj naglašavalo se
kao primjer. Sindikati reformističkog i revolucio­
narnog pravca imali su prije ujedinjenja ukupno
900.000 članova. Poslije ujedinjenja porastao je broj
ujedinjenih sindikata na pet i pol milijuna članova
(5,500.000). Na kraju su komunisti ispunili uvjet Am­
sterdam ske sindikalne intem acionale (ISS) i ras­
pustili zemaljske revolucionarne sindikate koji su
se pripojili reformističkim, a 1937. godine ukinuli i
Crvenu sindikalnu intem acionalu, koja je u dugom
nizu godina, zajedno sa svojim sekcijama, vodila
upornu borbu za ostvarenje proleterskog jedinstva
u konkretnim borbama, štrajkovima i političkim ak­
cijama. Pod utjecajem te borbe porastao je broj pri­
stalica sindikalnog jedinstva u svim zemljama svije­
ta - ne samo revolucionarnih i reform ističkih sindi­
kata. Za jedinstvo su se izjašnjavali razni neutralni,
anarhistički i katolički sindikati ulazeći u jedinstve­
nu frontu radničke klase.
»Pristalice jedinstva ne ističu ono, što ih razjedinjuje, ono što po svojoj suštini i važnosti nije odlu­
čujuće za ostvarenje jedinstva« - kaže Izvršni odbor
Crvene sindikalne intem acionale ili Profintem e.
»Oni hoće da se bore samo za ono, što je zajedničko
svim radnicima i namještenicima, bez obzira na po­
litičku i partijsku orijentaciju pojedinaca i grupa. A
to je zajednica interesa, zajednica nužnosti odbrane
životnih uslova proletarijata, zajednica u odbrani
protiv ofanzive kapitalista i fašista, zajednica u op­
ćem zahtjevu i pravu na rad, hljeb i mir.« Otada je
VII kongres Kominterne označio novu etapu u ra­
zvitku međunarodnog sindikalnog pokreta.
Crven a s in d ik a ln a In ter n a c io n a la
1 r e fo r m istič k i I n te r n a c io n a ln i
s in d ik a ln i s a v e z o p r o le te r s k o j fron ti
Izvršni biro Crvene sindikalne intem acionale u
Moskvi uputio je 7. ožujka 1935. Amsterdamskoj
sindikalnoj intem acionali (ISS) pismo u kojem
predlaže saziv konferencije delegata obje sindikalne
intem acionale u cilju pregovora za ostvarenje ak­
cionog jedinstva i ujedinjenja sindikata u nacional­
nom i internacionalnom opsegu. Profinterna pred­
76
laže ISS-u da na ovoj konferenciji pretrese pitanje
koje je od najveće važnosti za radničku klasu cijelo­
ga svijeta, tj. pitanje formi, m etoda i uvjeta za obno­
vu jedinstva sindikalnog pokreta u svjetskim raz­
mjerima.
Crvena sindikalna internacionala u pismu pod­
vlači da je rascjep internacionalnog sindikalnog po­
kreta omogućio ofenzivu kapitala protiv tekovina
radničke klase i olakšao put fašizmu k vlasti i pri­
vremenom uništenju klasnog pokreta u nizu zema­
lja, te da postoji opasnost novog imperijalističkog i
kolonijalnih ratova, da sve veće naoružanje i faši­
zam prijete da rascjepanu radničku klasu povedu u
novo krvoproliće. Jedino je ujedinjena radnička kla­
sa garancija m ira i put ostvarivanja bratskih odnosa
m eđu narodim a na svijetu.
Izvršni biro Amsterdamske intem acionale u
svom odgovoru odbio je prijedloge za zajednička
istupanja u m eđunarodnim razmjerima, kao i pri­
jedlog za saziv zajedničke konferencije za priprem u
organizacionog jedinstva obiju internacionala. Ne­
gativni je odgovor Amsterdam tum ačio svojim statu­
tima, prem a kojima svaki nacionalni sindikalni sa­
vez može sam odlučivati o tim prijedlozima, dok In­
ternacionala nem a pravo da donosi obavezne
zaključke za nacionalne sindikalne centrale. Nada­
lje, Biro Am sterdam ske intem acionale, zaboravlja­
jući na svoju separatističku politiku isključivanja re­
volucionarnih radnika i čitavih organizacija i saveza
iz ISS u prošlosti i ne gledajući u sadašnju stvarnost
poziva Crvenu sin d ik a ln u internac i o n a l u na l i k v id a c i j u i p r i s t u p a n j e
njenih organizacija Amsterdamskoj
s i n d i k a l n o j i n t e m a c i o n a l i , bez pregovo­
ra o uvjetima i formam a ujedinjenja.
Pismo Crvene sindikalne intem acionale glasi:
»Birou Internacionalnog Sindikalnog Saveza.
Pariz
Građani! Iskorišćujući rascjep sindikalnog po­
kreta, buržoazija je uspjela da za pet godina krize
radnicim a kapitalističkih zemalja oduzm e potpuno
ili djelimično njihova politička prava i ekonomska
zavojevanja. Položaj radničke klase u svim kapitali­
stičkim i kolonijalnim zemljama postaje sve gori i
nesnosniji. Težinu krize snose radne mase. Fašizam
u nizu zamalja (Njemačka, Austrija i Spanija) privre­
m eno je pobijedio i uništio legalne radničke organi­
zacije, radničku štam pu i sve radničke ustanove,
koje je stvorila radnička klasa. Fašizam prijeti rad­
ničkom pokretu i u drugim zemljama. Istovremeno
odnosi m eđu državama postaju sve više nategnuti.
Njemački fašizam sprem a zavojevačke ratove. Ja­
panski imperijalizam produžuje svoj napad na Dale­
kom istoku, zahvatajući kineske provincije jednu za
drugom. Talijanski imperijalizam šalje svoju vojsku
u Abesiniju. Svakog m om enta može se iz lokalnog
konflikta razbuktati novi m eđunarodni rat, koji će
uvući svo radno čovječanstvo u nevjerojatnu bijedu.
Radnička klasa raspolaže s dovoljno snage, da bi
odbila napad, zaštitila svoje interese i poremetila
novi m eđunarodni rat. Ali zato su potrebni njeni
ujedinjeni napori u borbi protiv općeg neprijatelja,
neophodno je da sve sindikalne organizacije nastu­
pe zajedničkim jedinstvenim frontom protiv buržo­
azije. Za ostvarenje neposrednih i općih ciljeva rad­
ničkog pokreta, neophodna je uspostava jedinstva
razjedinjenog sindikalnog pokreta.
Kad bi sindikalne organizacije cijelog svijeta Pr­
vog maja ove godine istupile rame uz rame, stisnu­
tih redova protiv fašizma, ofanzive kapitala i ratne
opasnosti - već to bi imalo ogroman značaj. Naroči­
to važno bilo bi uspješno provođenje u najkraćem
vremenu ujedinjenja sindikata Francuske i Spanije,
gdje su već učinjeni ozbiljni koraci u tom pravcu, i
zajedničkim silama obnova slobodnih sindikata u
Njemačkoj, čiji je masovni karakter neophodan za ot­
por navali kapitalista i svrgavanje fašističkog režima.
Polazeći od toga, Izvršni Komitet Crvene Sindi­
kalne Intem acionale predlaže saziv konferencije
predstavnika Crvene Sindikalne Intem acionale i In­
ternacionalnog Sindikalnog Saveza za pretresanje
slijedećih pitanja:
1. Zajednička istupanja sindikata, koji pripadaju
Crvenoj Sindikalnoj Intem acionali i Internacional­
nom Sindikalnom Savezu 1. Maja protiv fašizma,
ofanzive kapitala i protiv rata.
2. Potpomaganje borbe za sindikalno ujedinje­
nje u Francuskoj i Spaniji.
3. Potpomaganje obnove slobodnih sindikata u
Njemačkoj.
Istovremeno s tim mislimo, da bi bilo vrlo važno
pretresti na toj konferenciji i pitanje, koje ima naj­
krupniji značaj za radničku klasu cijelog svijeta, na­
ime: forme, metode i uslovi obnove jedinstva sindikal­
nog pokreta u međunarodnom radničkom pokretu.
Samo se po sebi razumije, da smo spremni pre­
tresti svaki vaš predlog o dnevnom redu te konferen­
cije. Mi opunomoćavamo drugove Rakamona i Monmuso,60 da vode s vama pregovore po tom pitanju.
Moskva, 7. 3. 1935.
Sa sind. pozdravom:
Izvršni Komitet Crvene Sind. Intemacionale«
Odgovor Internacionalnog Sindikalnog Saveza o
problem u jedinstvene fronte donosimo u nešto
skraćenom obliku:
»Crvenoj sindikalnoj Intem acionali. Soljanka 12.
Moskva
Građani! Biro Internacionalnog Sindikalnog Sa­
veza, upoznavši se na svojoj sjednici od 14. m arta o.
g. s predlozima, koji su izloženi u vašem pismu iz
Moskve od 7. marta, opunomoćava me, da vam od­
govorim slijedeće:
Pozicija Internacionalnog Sindikalnog Saveza po
pitanju predloga kom unista o jedinstvenoj akciji, je­
dinstvenom frontu ili općem frontu, tako se često
•° Julien R a ca m o n d i G asto n M o n m o u sseau .
postavljala i potvrđivala rješenjima Kongresa i Ge­
neralnog Savjeta, i još sasvim nedavno u Vajmutu
29. avgusta 1934, da se može računati, daje dovoljno
poznata radničkim sindikalnim organizacijama cije­
loga svijeta. Biro nema ni prava, ni želje, da odstupi
sa svoje linije, koja je opredijeljena kongresima i
sjednicama Generalnog Savjeta ISS. S druge strane, s
obzirom na sindikalnu disciplinu, ISS ne može prihva­
titi u međunarodnom mastabu jedinstveni front, koji
je odbačen u nacionalnom mastabu od svih nacional­
nih sindikalnih centara koji pripadaju njemu.
Zato ISS računa, da konferencija po predlože­
nim trima pitanjima u vašem pismu o jedinstvenom
frontu ne može dati nikakav praktični rezultat.
Sto se tiče problema obnove organizacionog je­
dinstva međunarodnog sindikalnog pokreta, Vajmutska rezolucija od 29. augusta 1934. godine odre­
đuje poziciju ISS i u osnovnom kaže da se ISS bori
od 1919. za jedinstvo sind. pokreta, izjavljujem d aje
sada to jedinstvo potrebnije nego ikada, i smatra da
je ISS baza na kojoj se mogu ujedinjavati radnici ci­
jelog svijeta. Zato on ponovo poziva radnike svih ze­
malja, da stupe u redovne organizacije i kroz njih u
ISS. On se nada, da će, primjenjujući Moskvom is­
taknute parole o jedinstvu, komunistički sindikati i
CSI poći tim putem ...
Radi toga je prije svega neophodno, da CSI saopšti Birou ISS, da li je spremna da primi prethod­
ne uslove, koje ISS (a također i Nacionalni Sindikal­
ni Centar Norveške) smatra neophodnim za ostva­
renje toga međunarodnog sindikalnog jedinstva.
Primite, građani, naš sindikalni pozdrav. Za Biro
ISS: Generalni sekretar V. Sevenels.«6’
Crvena sindikalna internacionala odbila je ulti­
matum Amsterdamske sindikalne intemacionale o
likvidaciji revolucionarnih sindikalnih organizacija,
tražeći ravnopravne pregovore zasnovane na real­
noj snazi reformističkih i revolucionarnih sindikata.
U pismu se iznose stavovi CSI o međunarodnom po­
ložaju radničke klase, uzrocima pobjede fašizma u
Njemačkoj i Austriji, štrajkaškim porazima zbog nejedinstva radnika i nepostojanja međunarodne soli­
darnosti i elementarne zajednice klasnih interesa i
o uspjesima ekonomske i političke borbe radnika u
onim zemljama gdje je došlo do stvaranja jedinstve­
ne proleterske fronte. U izvodu taj odgovor Birou
Internacionalnog saveza u Parizu glasi:
»Građani! Izvršni komitet dobio je vaš negativni
odgovor na predlog Profinteme od 7. marta o zajed­
ničkom provođenju proslava Prvog Maja, o potpo­
maganju borbe za ujedinjenje sindikalnih saveza u
Francuskoj i Spaniji, o obnovi slobodnih sindikata u
Njemačkoj i o početku pregovora o jedinstvu među­
narodnog sindikalnog pokreta.
Vi pišete, da uslijed rješenja Kongresa i General­
nog Savjeta ISS u Vajmutu, ne može biti ni govora
o jedinstvenom frontu i jedinstvenoj akciji i da
«' A rhiv CK SKJ, B eo g rad (dalje: ACKSKJ), K om interna (dalje: Kl), 1935/405
77
konferencija o predloženim Profinternom trim a
pitanjim a ne može dati nikakvog praktičnog re ­
zultata'.
Vaš otkaz zajedničkih akcija ne odgovara intere­
sima radničke klase. Teško da će ma tko od članova
sindikata svih pravaca moći odricati užasno stanje
radničkih masa uslijed ofanzive kapitala na njihov
životni nivo, porasta fašizma i fašističkih organizaci­
ja i neophodnosti koja otuda proističe za radnike,
da ujedine sve svoje snage, sve svoje sind. organiza­
cije za zajedničku borbu protiv općeg neprijatelja.
Za vrijeme krize, nadnice u svim kapitalističkim
zemljama jako su snižene. Čak po zvaničnim rezul­
tatima, koji su preumanjeni, radnička je klasa izgu­
bila samo na nadnicam a desetak milijardi dolara.
Putem intenzifikacije rada i neposrednog ekonom ­
skog i političkog pritiska na radnu snagu, eksploa­
tacija radnika nevjerojatno se uvećala. Uporedo s
nevjerojatnim porastom bijede, samoubojstava,
prostitucije, pojačava se uništavanje, a u Austriji,
Njemačkoj, Poljskoj potpuno se uništavaju socijalno
osiguranje i socijalno zakonodavstvo. S izuzetkom
nekoliko zemalja, gdje još postoji krnje državno so­
cijalno osiguranje, milijuni nezaposlenih prinuđeni
su na milost hum anih društava. Mjesto potpore ut­
vrđene zakonom na račun odgovornih za nezapo­
slenost - poslodavaca i države, radnici dobijaju ni­
štavnu milostinju, umjesto rada oni dobijaju lagere
prinudnog rada. Samo vojna industrija radi punom
parom, radi zato da bi u novom m eđunarodnom
ratu imperijalisti izvršili novu diobu svijeta, m akar
to ponovno stajalo desetke milijuna ljudskih života.
Monopolistički kapital, u interesu pojačanja ek­
sploatacije, uveo je u cijelom nizu zemalja fašističku
diktaturu, razbivši ne samo radničke organizacije,
koje su se izjasnile protiv saradnje s buržoazijom,
nego također i sindikalne saveze, koji su sarađivali
s kapitalistima. U srcu Evrope - u Njemačkoj - uve­
dena je diktatura svirepih fašističkih ubica. To se
dogodilo zato, što radnička klasa Njemačke nije is­
tupila zajedničkim silama protiv prijetećeg fašizma,
što je rukovodstvo najjače organizacije vaše Internacionale - Njemački Sindikalni Savez - isključivao
revolucionarne radnike i što je ne samo sistematski
odbijao jedinstveni front, nego uvijek razbijao za­
jedničke akcije, nazivajući provokatorim a one, koji
su pozivali na zajedničke štrajkove i na istinsku
borbu protiv fašista. Rukovodstvo njemačkog sindi­
kalnog saveza iz godine u godinu je tvrdilo, da je ­
dinstveni front protiv kapitala neće dati nikakvih
rezultata, a vi sada bukvalno ponavljate bankrotira­
nu politiku vođa Njemačkog sindikalnog saveza, po­
litiku, koju radnička klasa Njemačke skupo plaća.
Zar potresni događaji u Njemačkoj i Austriji ne vapiju za neophodnosti m aksimalne koncentracije i
ujedinjenja sila radničke klase u borbi protiv kapi­
talista? Zar nije jasno, kakvu bi ogrom nu ulogu
odigrala obnova slobodnih sindikata u Njemačkoj
za svrgavanje fašizma - tog glavnog podstrekača
svjetskog rata.
78
Ako se uzmu rezultati ekonomske borbe posljed­
njih godina, i tu je rascjep i odbijanje od zajedničkih
akcija, koji nem a ničeg zajedničkog s interesima
radničke klase, doveo do teških nevolja za radnike.
Stotine i hiljade štrajkova u Francuskoj, Sjev. Ame­
rici, Cehoslovačkoj, Poljskoj, Engleskoj, Belgiji,
skandinavskim i balkanskim zemljama završio se
sporazum zato, što je jedinstvenom frontu kapitala
suprotstavljen razbijen front radnika uslijed politi­
čke saradnje klasa, koju je provodilo rukovodstvo re­
formističkih sindikata Saveza. S druge strane mno­
gobrojni štrajkovi dali su pozitivne rezultate, zahva­
ljujući jedinstvenoj akciji radnika sviju pravaca, na
bazi klasne borbe. Zar nije bilo desetine slučajeva,
kad je uslijed slabe i nedovoljne m eđunarodne soli­
darnosti mnogo štrajkova završeno porazom radni­
ka, zato što su kapitalisti jedne zemlje za vrijeme
štrajka imali podršku kapitalista drugih zemalja, a
štrajkaši nisu dobili neophodne podrške ni pomoći
sa strane organizacija svoje Intem acionale? Sjetimo
se štrajkova rudara, saobraćajaca, tekstilaca itd., u
Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj i Cehoslovačkoj.
Gdje je tu m eđunarodna solidarnost? Gdje je ele­
m entarna zajednica klasnih interesa? Tko može
opovrgnuti te neosporne faktore?
U vašem pism u nem a čak ni pokušaja da dokažete, da zajednička istupanja Prvog maja ili potpo­
maganje borbe za sind. jedinstvo u Francuskoj i
Spaniji i potpom aganje obnove sindikata u Njema­
čkoj zahtijevaju interesi m eđunarodnog proletarija­
ta. Vi se prosto odričete od jedinstvenog fronta s re­
volucionarnim radnicima, a u isto vrijeme faktički
podržavate jedinstveni front vođa vaše Intem acio­
nale s buržoaskim partijam a i vladama.
Mogao bi se navesti cio niz drugih prim jera kada
rukovodioci vaše Intem acionale nalaze bazu za 'je­
dinstveni front’ i za jedinstvene akcije’ s predstavni­
cima poslodavačkih organizacija, dok u isto vrijeme
vi ne želite da ostvarite jedinstveni front m eđu sin­
dikatima, koji pripadaju Profintem i i sindikatima
ISS za borbu za opće zahtjeve cjelokupne radničke
klase. Biro ISS isključuje se iz jedinstvenog fronta
bez znanja i saglasnoti širokog članstva i u njihovo
ime onda, kada u čitavom nizu zemalja članovi sin­
dikata, koji pripadaju vašoj Intem acionali svesrdno
i energično istupaju za jedinstveni front i jedinstve­
ne akcije. Najizrazitijim dokazom toga služi, gene­
ralni štrajk februara prošle godine i niz ekonom ­
skih štrajkova u 1934. i 1935. godini u Francuskoj,
u kojima su se bratski borili članovi Unitarne
Konfederacije Rada i G eneralne Konfederacije
Rada, oružane borbe austrijskih radnika, štrajko­
vi i oružane borbe radnika u Spaniji, u kojima su
se članovi obiju Sind. Internacionala zajedno bo­
rili protiv općeg neprijatelja, i na kraju stvaranje
niza jedinstvenih sindikata u Francuskoj, Austriji,
Spaniji, u kojima su ujedinjeni radnici članovi
P rofintem e i ISS .. .«82
m Ibid.
U pismu Profinteme kaže se da nije riječ o likvi­
daciji sindikata jedne od dviju internacionala i njoj
priključenih sindikalnih organizacija u korist druge
intemacionale, niti o ulasku jedne zemaljske sindi­
kalne organizacije u drugu. Riječ je o stapanju para­
lelnih sindikalnih organizacija na terenu široke sin­
dikalne demokracije i stvaranje jedinstvenih sindi­
kata u svakoj industriji, jedinstvenog sindikalnog
saveza u svakoj zemlji i jedinstvene sindikalne in­
temacionale. CSI prigovara reformističkoj intem a­
cionali da je otkazala čak i pregovore o tom pitanju,
odbacujući jedinstvo na bazi sporazuma i tražeći
likvidaciju i raspuštanje revolucionarnih sindikata.
Crvena sindikalna internacionala osporava pravo
na to da su reformističke organizacije matične, pa
navodi prim jere o tome tko se od koga odcijepio,
tko je bio većina a tko manjina, da su se reformi­
stičke centrale stvarale hapšenjem revolucionarnih
centrala i tsl. Dalje CSI iznosi da nju ne sačinjavaju
male grupe, već milijuni radnika zemalja cijelog svi­
jeta. »Sindikati SSSR-a sami broje 19 miliona radni­
ka i namještenika i igraju ogromnu ulogu u sudbini
svoje zemlje i cjelokupnog radničkog pokreta. Po­
stoje revolucionarni sindikati Kine, Francuske, Ce­
hoslovačke, Poljske, Japana, Kube, Čilea, Sjeverne
Amerike, Kanade, Filipinskih ostrva, Indije, Južne
Afrike, Argentine, Urugvaja, Meksika itd. Postoje i
ilegalni sindikati u Italiji, Austriji, Njemačkoj i Japa­
nu pod pritiskom terora, nečuvenih progona i m a­
sovnih ubistava. M eđunarodna sindikalna organiza­
cija u postojećim uvjetima m ora u svom sastavu
imati i nelegalne sindikate zato da bi svojom bor­
bom izvojevali pravo na sindikalno organiziranje.
Ma koliko rezolucija donosili kongresi i generalni
savjeti ISS o grupam a koje su se od nje odcijepile,
CSI je organizacija koja ujedinjuje milione revolu­
cionarnih radnika cijelog svijeta i koja odlično zna
stupanj i dubinu postojećeg razmimoilaženja. Sindi­
kalno jedinstvo svjetskog sindikalnog pokreta bit će
ostvareno samo ako se pregovori budu vodili na os­
novi ravnopravnosti obiju internacionala, ako jedin­
stvo bude stvoreno na osnovu sindikalne dem okra­
cije, na osnovu proporcionalnog predstavništva u
rukovodećim organima za borbu protiv ofanzive ka­
pitala, fašizma i rata. Stav biroa ISS koji odbacuje
pregovore je stav očuvanja i produbljivanja rascje­
pa u radničkom pokretu ma kakvim frazama o je­
dinstvu to prikrivao. Onaj tko hoće na djelu da se
bori protiv ofanzive kapitala, protiv fašizma i rata,
taj ne može biti protiv jedinstvenih akcija i protiv
sindikalnog jedinstva. Vaš odgovor nije odgovor mi­
liona proletera u vašoj intemacionali. Životni inte­
resi radničkih masa im perativno diktiraju neophod­
nost akcionog jedinstva. CSI hoće da zna njihovo
mišljenje. Sindikalni rascjep izazvan politikom sa­
radnje sa buržoazijom daje radničkoj klasi bezgra­
ničnu bijedu. Fašisti su u čitavom nizu zemalja raz­
bili sindikalne organizacije. Nad radničkom klasom
nadvila se pretnja imperijalističkog rata. Njega se
može spriječiti uspostavljanjem jedinstvenog fron­
ta.«63
Na kraju pisma Izvršni biro CSI predlaže svim
svojim organizacijama:
a) obratiti se svim paralelnim sindikalnim orga­
nizacijama u zemaljskom i lokalnom razmjeru za
provođenje zajedničke prvomajske akcije i zajedni­
čko organizovanje zborova, demonstracija i štrajko­
va protiv ofanzive kapitalizma, protiv fašizma i pro­
tiv opasnosti rata.
b) sazivanje zajedničkih konferencija i skupova
članova sindikata oba pravca za diskusiju i zauzima­
nje zajedničkog stanovišta po pitanju akcionog i or­
ganizacionog jedinstva.
»Izvršni biro CSI predlaže svim organizacijama
obiju Internacionala da organizuju plebiscitarno
glasanje članstva sindikata po pitanju akcionog je­
dinstva i obnove organizacionog jedinstva.
Odluku po ovom osnovnom pitanju m eđunarod­
ne radničke klase moraju donijeti članske mase. Oc­
jenu naše ponude i vašeg odgovora mi prepuštamo
članstvu obiju sindikalnih internacionala. Neka rad­
ničke mase stave svoju riječ na vagu. IB CSI je du­
boko uvjeren d a ć e č l a n o v i v a š i h s i n d i ­
k a t a i j e d a n veći dio f u n k c i o n e r a ,
svjesni ozbiljnosti situacije, založi­
ti se za j e d i n s t v e n i f r o n t i m e đ u n a ­
r o d n o j e d i n s t v o s i n d i k a t a . « 84
P regovori Izm eđu d eleg a c ije KPJ
1 v ođ a so cija ld em o k ra ta
Iz pisma Milana Gorkića (Sommera) sekretara
Centralnog komiteta KPJ Vladimiru Ćopiću (Senjku) vidi se da su reformisti, koji su na kongresu
URSSJ-a u Sarajevu oštro istupali protiv prijedloga
CK KPJ o stvaranju jedinstvene proleterske fronte,
poslije kongresa pristali na pregovore i imenovali
kao svoje predstavnike Živka Topalovića i Bogdana
Krekića. U delegaciji Komunističke partije bili su
Pavle Pavlović, Triša Kaclerović i drugi. Iz zapisnika
sa sjednice CK KPJ od 2. ožujka 1935. vidi se da je
CK tražio od delegacije za pregovore i od svoga in­
struktora najdetaljniji izvještaj o prijedlozima i ar­
gumentima reformista. CK je uputio delegaciji pis­
mo u kojemu joj nalaže da traži posebne garancije
za provođenje proleterske demokracije, slobodnog
opredjeljivanja članstva, prekidanja s raspuštanjem
uprava i sindikalnih organizacija i izbacivanjem ko­
munista, sindikalnih funcionara iz sindikata. Od de­
legacije se traži da inzistira na paroli borbe za am ­
nestiju i protiv politike koja vodi k ratu. Delegaciji
se prepustilo da o tim pitanjima predloži pogodnu
formulaciju koju buržoazija ne bi mogla iskoristiti
za raspuštanje sindikata, a ako u vezi s ostalim pita­
njima, pogotovo o neposrednim ekonomskim ak83 Ibid.
84 Proleter 1929-1942, str. 383. i 400.
79
cijama, dođe do sporazum a i ako se dobiju garanci­
je u pogledu proleterske demokracije, delegacija je
dobila instrukcije da podrži sporazum. Isto je tako
potrebno inzistirati na provođenju jedne ili nekoli­
ko neposrednih akcija odmah, kao što su kampanja
za izbore radničkih povjerenika tamo gdje oni nisu
provedeni, akcija za nezaposlene, štrajkaški pokret,
borba za priznanje sindikata tam o gdje su zabranje­
ni, prvomajska proslava i si. Delegaciji za pregovore
uputio je CKJ KPJ posebne direktive o provođenju
prvomajske akcije.
Pošto do općeg sporazum a nije došlo, delegacija
je uputila rukovodstvu URSSJ-a slijedeći prijedlog
za zajedničku proslavu 1. maja.
»Poštovani drugovi,
U svim kapitalističkim zemljama, posebno u Ju­
goslaviji, razvija se sve veća kriza i akcija preduzimača koji sve teškoće krize i vojne priprem e p re­
bacuju na radničku klasu.
Radnička klasa u Jugoslaviji gubila je i gubi jed­
nu za drugom tekovinu svoje dugogodišnje borbe.
Preduzimači ne samo da sm anjuju i ne isplaćuju
radničku zaradu, ne samo da produžavaju radno
vreme i pogoršavaju sve životne uslove zaposlenih
radnika, ostavljajući pola miliona nezaposlenih bez
ikakve stvarne pomoći, već se trude, pokušavaju da
fašiziraju radne mase i sindikalni pokret, koristeći u
tu svrhu različite dem oralisane elemente, izbačene
iz klasnog radničkog pokreta.
Za tim objedinjenjem borbe i dejstva javlja se u
radničkim m asam a težnja nezavisno od njihove o r­
ganizacione pripadnosti.
Bez obzira na sva teoretska, principijelno poli­
tička i taktička razmimoilaženja i dugogodišnju m e­
đusobnu borbu, koja je razjedinila dva krila našeg
radničkog pokreta u Jugoslaviji, mi sm atram o da je
kod nas moguće to akciono ujedinjenje sindikalnog
pokreta, jer zahtevi i težnje levog i desnog krila u
sindikalnom pokretu spadaju m eđu najvažnija pita­
nja sindikalne aktivnosti. Stoga se obraćam o vama,
kao rukovodstvu ujedinjenja sindikata, sa predlogom akcionog ujedinjenja na sledećoj osnovi:
1. Zajednička delovanja, istupanja i štrajkovi pro ­
tiv svakog pokušaja smanjenja zarade, za njeno po­
višenje i isplatu na vreme, za zaključenje kolektiv­
nih dogovora po preduzećima i poboljšanje drugih
životnih uslova radničke klase.
2. Zajednički skupovi, istupanja i dem onstracije
za neodložnu pomoć svim nezaposlenim radnicima,
njihovo obezbeđenje na račun države, opština i
preduzimača.
3. Zajednički skupovi, istupanja i dem onstracije
protiv pogoršanja socijalnog osiguranja i zakona o
zaštiti rada, za njihovu prim enu i širenje.
4. Zajedničko učešće u izborima radničkih pred­
stavnika i borba za slobodu izbora radničkih pred­
stavnika u tim preduzećima gde se to raznim nared­
bam a onemogućava.
80
5. B orba za slobodu organizacija URS-ovskih
sindikata u onim preduzećima i mestima gde se po­
stojanje do sada onemogućuje.
6. Borba za sindikalno ujedinjenje na klasnoj os­
novi.
7. Zajednička borba protiv pokušaja fašizacije
sindikalnog pokreta, protiv fašizma i stvaranje ma­
sovnog fašističkog sindikalnog pokreta.
8. Zajednički skupovi, istupanja i dem onstracije
za slobodu zborova, štampe, organizovanja, dogovo­
ra i za ostale građanske slobode.
9. Protiv rata i ratnih priprem a, protiv pomoći
ruskim belogardejcima, za uspostavljanje odnosa sa
SSSR-om.
10. Zajedničke akcije za poboljšanje položaja i
oslobođenje političkih zatvorenika, za oslobađanje
Telmana i Zejca.
Uspešno razvijanje i provođenje svih tih zajed­
ničkih akcija moguće je sam o pod uslovom da se
obe strane pridržavaju sledećih obaveza:
a) U vreme zajedničkih akcija obe streme su du­
žne da prekinu m eđusobne napade i isključivanje
svih onih organizacija i njihovih rukovodilaca i pri­
stalica, koji lojalno uzimaju učešća u zajedničkoj ak­
ciji;
b) Obe strane zadržavaju za sebe slobodu agita­
cije za ona svoja gledišta koja nisu slična, obraćajući
pažnju, sa jedne strane, na neophodnost očuvanja
legalnosti sindikalnih organizacija i na isključive za­
kone sa druge strane;
v) Da bi se akciono ujedinjenje i borba za ujedi­
njenje sindikalnog pokreta zasnivali na širokoj pro­
leterskoj dem okratiji, poštovanje volje i odluka veći­
ne članova saveza i ne samo centralnog već i svih
m esnih i oblasnih sindikalnih rukovodstava;
g) Prestati sa isključenjima pristalica levog krila
sindikalnog pokreta i sačuvati njegov borbeno-klasni
karakter u svim zajedničkim istupanjima i akcijama;
d) Svim akcijama, pokretim a i štrajkovima treba
da rukovode zajednički komiteti, koje bira i zamenjuje većina na skupovima radnika i organizacija,
koji uzimaju učešća u zajedničkim akcijama.
Obraćajući se sa ovim predlogom neposredno
vama, sm atram o nužnim da se zajedničkim akcija­
m a na bazi pom enute platforme pristupi odmah,
nezavisno od pregovora m eđunarodnih sindikalnih
rukovodstava i rezultata tih pregovora.
Očekujući od vas pozitivan odgovor u najkraćem
roku, mi se istovrem eno obraćam o svim mesnim i
oblasnim rukovodstvim a URS-a za zajedničko delovanje po tim pitanjima i akcijama koji su na redu u
najskorije vreme.«86
Svim lokalnim radničkim organizacijama u mjes­
tima i pokrajinam a date su slijedeće direktive u vezi
s proslavom 1. maja. U njima se između ostalog
kaže:
»Za ostvarenje akcionog i sindikalnog jedinstva
radničke klase u nacionalnom i internacionalnom
86 A KCSKJ, K l 1935/132.
razmeru, za borbu protiv kapitalističke ofanzive
smanjivanja plata, pogoršavanja životnih uslova, oti­
manja radničkih tekovina socijalnog osiguranja, iz­
bacivanja radnika i nameštenika sa posla i poveća­
nja milionske armije besposlenih, za borbu protiv
fašizma i protiv opasnosti novog imperijalističkog
rata —Crvena Sindikalna internacionala uputila je
predlog Internacionalnom Sindikalnom Savezu (re­
formisti) za ostvarenje akcionog jedinstva za prosla­
vu 1. maja o. g. kao i predlog za sazivanje jedne za­
jedničke konferencije za ostvarenje jedinstvenog in­
ternacionalnog sindikalnog pokreta.
Vrhovi reformističke birokratije u internacional­
nom sindikalnom pokretu još i danas, kad je opa­
snost fašističke i kapitalističke ofanzive u čitavom
nizu zemalja u porastu, odbijaju svaki predlog za
akcionim i organizacionim jedinstvom proletarijata
i svojom politikom saradnje (posredne ili neposred­
ne) sa buržoazijom, koče borbeno raspoloženje i ot­
pornost radničke klase i njenu jasno izraženu rešenost, da u borbi ostvaruje jedinstvo internacional­
nog sindikalnog pokreta.
Vođe reformističkih sindikata URS-a na čelu sa
Topalovićem, Jakšićima, Krekićem, isto tako kao i
agent velikosrpskog fašizma Haramina (ORS), upor­
no odbijaju svaki predlog, svaku inicijativu za akcio­
no i sindikalno jedinstvo radničke klase u zemljama
Jugoslavije.
Njihova uloga u radničkom sindikalnom pokre­
tu u zemljama Jugoslavije je uloga kočničara klasne
borbe. Uspevši se milošću režima na grbu proleta­
rijata, iskorišćavajući svoje m asno plaćene pozicije
u radničkim ustanovama, sindikalna i komorska birokratija (osim časnih izuzetaka) rukovođena je jed­
nom jedinom brigom: osigurati sebi za dugi niz go­
dina ugodan i obezbjeđen život u tim institucijama.
Izbegavanje i sabotiranje borbi radničke klase za
neposredne i svakodnevne potrebe, slabljenje njene
otpornosti produžavanjem i produbljivanjem rasce­
pa i podvojenosti sindikata, to su posledice njiho­
vog dugogodišnjeg i neograničenog gospodarenja u
radničkim institucijama i radničkim sindikatima.
Ali radnici, bez obzira kojoj sindikalnoj organiza­
ciji pripadali, u ogromnoj većini osećaju, da bez ak­
cionog i organizacionog jedinstva radničke klase u
zemljama Jugoslavije ne mogu voditi uspešnu bor­
bu protiv napada i otimačine kapitalista na svoje i
onako bedne plate. Oni su u sve većem broju uvereni, da odbrana životne egzistencije u današnjem
društvenom poretku i pod režimom vojno-fašističke
diktature može biti osigurana jedino masovnim ot­
porom i borbom ujedinjene radničke klase.
Radnici treba da daju jasni izražaj svojoj volji i
rešenosti da akciono i organizaciono jedinstvo sind.
pokreta izvojuju uprkos i protiv otpora sindikalnih
vrhova i birokratije.
U preduzećima, kancelarijama, radionicama tre­
ba propagirati i ostvarivati jedinstvo radnika. Inte­
resi svih radnika jednog preduzeća jesu zajednički zajednički treba da se bore.
6 - CAZI
U sindikatima, na sind. sastancima, skupštinama
i zborovima radnici treba da postavljaju konkretne
predloge za akciono i sindikalno jedinstvo.
U svim mestima radnici treba da ostvaruju od­
bore za jedinstvo, da ujedinjuju sindikate iste profe­
sije u jedan, bez obzira na otpor sindikalnih biro­
krata.
Odbori za ujedinjenje neka obuhvate sve sindi­
kate u jednom mestu.
Radnici treba da šalju svojim sindikalnim (oblas­
nim i centralnim) upravama predloge sa zahtevom
ujedinjenja. Isto takve predloge treba da postavljaju
na sindikalnim kongresima.
Svugde i na svakom mestu treba ostvarivati je­
dinstvo radničke klase. Radnici treba da manifestuju svoju rešenost, da hoće jedinstvo bez obzira na
odbijanje sabotera jedinstva.
Da živi jedinstvo radničke klase! Da žive jedin­
stveni klasni sindikati!«98
U R SSJ 1 p eto m a jsk l Izbori 1935. god in e
Dok je delegacija CK KPJ vodila pregovore o za­
jedničkim ekonomskim borbama i jedinstvenoj pro­
leterskoj fronti, reformisti-socijaldemokrati u URSSJ-u sa simpatijama su pratili rad nove vlade Bo­
goljuba Jevtića, ocjenjujući da je to razdoblje libera­
lizacije režima. Donijeli su obavijest da se centrala
industrijskih korporacija u Beogradu predstavila
novoj vladi sa zahtjevom da u pogledu socijalne po­
litike ne poduzima nikakve mjere, da ni u kakvu
vidu ne povećava socijalne terete industriji, kao i
odluke državnog savjeta da radnici više ne moraju
plaćati jedan posto prireza na službenički porez. Re­
formisti su označili da vladina deklaracija znači
novi unutrašnji politički kurs. To su, po njima, do­
kazivale brojne smjene važnih funkcionara u resoru
unutrašnjih poslova i ministarstvu financija. Mjere
vlade koje se još mogu očekivati smatrali su dobro­
došlima. Socijalistička stranka imala je uvijek jasno
gledište o unutarnjem uređenju države. Ona je uvi­
jek bila za puno narodno i državno jedinstvo na
podlozi demokracije i ravnopravnosti svih državlja­
na. Socijalisti koji sada djeluju u sindikatima prema
svojim snagama rade da se što prije postigne opća
konsolidacija političkih odnosa pa zato pozdravljaju
svaki korak u tom pravcu. Pozivajući se na deklara­
ciju vlade Jevtića socijalisti su ponovno pokrenuli
pitanje obnavljanja Socijaldemokratske stranke.
Financijsku politiku vlade ocijenili su socijalisti
u »Radničkim novinama« i putem ankete radničkih
komora 19. siječnja 1935. kao »riješenost da energi­
čno upravlja hodom našeg ekonomskog i socijalnog
života«. Zalili su se na bivšeg predsjednika vlade
Uzunovića što je zbog monopola vladajuće partije
JNS,87 zabranio stvaranje socijaldemokratske stran“ Ibid.
97 JN S - Ju g o slo v en sk a n e u tra ln a stran k a.
81
ke čije je jugoslavenstvo bilo i ostalo van svake di­
skusije. Sada su izražavali javno nadu da će nova
vlada Jevtića odstupiti od stranačkog m onopola i is­
praviti učinjenu nepravdu jugoslavenskoj socijalnoj
demokraciji. Pored toga, pozdravljali su izjavu pred­
sjednika vlade da će se dati jedna milijarda dinara
za javne radove koji se pokreću radi oživljavanja
privrede i ublažavanja nezaposlenosti. »Mi ove mje­
re vlade moramo pozdraviti jer mnoge stvari koje je
napom enuo u svom ekspozeu g. predsjednik u stva­
ri su zahtjevi našeg kultumo-sindikalnog pokre­
ta«.166
U vrijeme raspisivanja parlam entarnih izbora
došlo je do pregovora između predstavnika KPJ i
Živka Topalovića o stvaranju zajedničke izborne
platforme. Delegacija KPJ nije se složila da nosilac
zajedničke liste bude Živko Topalović već se zalaga­
la za svoga predstavnika Pavla Pavlovića ili nekog
radnika iz redova socijalista. Na to su socijalisti
odustali od izborne suradnje.
U takvim je uvjetima CK KPJ 24. veljače 1935. iz­
dao okružnicu po kojoj radnička klasa i njena avan­
garda KPJ moraju u ovim izborima nastupiti aktiv­
no, kao samostalni politički faktor.
Osnovu takva istupa treba da čini borba protiv
fašizma, sloboda zbora, dogovora i štampe, sloboda
štrajka, opća politička amnestija, poništenje selja­
čkih dugova itd. Na toj platformi proletarijat treba
da ostvari, putem borbenih sporazuma, puno akcio­
no jedinstvo i svoje rukovodstvo u savezu radnika i
seljaka i potlačenih naroda.
U ožujku 1935. godine osnovan je Inicijativni od­
bor za stvaranje Jedinstvene radničke stranke koja
je 19. ožujka iste godine objavila svoju platformu na
temelju koje je vođena aktivna predizbom a kam pa­
nja. Izborni proglas, odnosno platform a štam pana
je u 2 000 prim jeraka i podijeljena uglavnom u H r­
vatskoj. U njoj se između ostalog zahtijeva: »Osigu­
ranje građanskih i čovječanskih prava, uvođenje op­
ćeg, jednakog i tajnog prava glasa s proporcional­
nom podjelom m andata, sloboda štam pe, zbora i
organizovanja. ukidanje svih izvanrednih m jera i za­
kona. opća politička amnestija, kaznena odgovor­
nost svih službenika koji se ogriješe o čovječanska
i građanska prava, i progon svih korupcionaša, pro­
tiv rata, za uspostavu veza sa Sovjetskom Rusijom,
sloboda djelovanja radničkih i nam ješteničkih orga­
nizacija, sloboda štrajka, zakonsko priznanje tekovi­
na radničke borbe i kolektivnih ugovora, osam satni
radni dan, provođenje punog socijalnog osiguranja,
uključiv osiguranje u starosti i nezaposlenosti na te­
ret poslodavca i države, slobodno izabrana radni­
čka i namještenička uprava u svim radničkim usta­
novama, ukidanje svih poreza na radnike, nam ješte­
nike i seljačku sirotinju, brisanje svih globa i zao­
stalih seljačkih dugova i poreza i obustava ekzekucija, ukidanje kuluka i svih daća na seljačke proiz­
vode, poništenje seljačkih i m aloobrtnih dugova,
68 Radničke novine, Zagreb, 4, 11. 18. i 25. I 1935.
82
pomoć postradalom i sirom ašnom seljaštvu u pasiv­
nim krajevima«.69
Za nosioca zemaljske liste Jedinstvene radničke
stranke određen je Pavle Pavlović. On je izdao iz­
borni proglas. Isticanje njegove liste vršilo se pod
najžešćim policijskim i žandarskim pritiskom.
Cim su raspisani izbori, socijalisti su, koristeći
organe URSSJ-a, razvili agitaciju i propagandu za
sudjelovanje u izborima. Najamni radnici i namje­
štenici - pisali su oni - u najširim redovima postali
su svjesni toga da su samo zbog slabog utjecaja na
državnu politiku ostavljeni potpuno nezbrinuti u
strahovitoj privrednoj krizi, ostavljeni bez zaštite u
besposlici, surovom obaranju njihovih nadnica i
plaća, nekontroliranom produživanju radnog dana,
rušenju i onesposobljavanju njihova osiguranja, ne­
poštivanju svih zakona o zaštiti radne snage. Odgo­
varajući životnim potrebam a radnika i nam ješteni­
ka da se bore za što jači utjecaj na državnu politiku,
tvrdili su socijalisti, da su poduzeli sve priprem ne
poslove koji će omogućiti aktivno sudjelovanje rad­
ničke klase u izborim a za Narodnu skupštinu. Sto
se tiče URSSJ-a pisali su njegove vođe: »Naša je od­
luka da se naš kultumo-sindikalni pokret slobod­
nom voljom svojih članova afirm ira u svim izbori­
ma«.70
Ocjenjujući da svibanjski izbori znače novi poli­
tički život, da su od sudbonosne važnosti, da držav­
ni brod kreće novim pravcem, da kabinet Jevtića
odlučno prekida s prošlošću i polazi novim putovi­
ma, socijalisti pozdravljaju takav razvoj kao jedini
zdravi i ispravni put. Pored pažnje da svi kandidati
osiguraju svoje izborno pravo, isticale su se i kom­
plikacije izbornog sistem a po kojemu, je trebalo da
bi kandidatske liste važile, sakupiti potpise predlagača iz najm anje 185 srezova na teritoriji šest bano­
vina. Izborna lista m ora dobiti najmanje 50.000 gla­
sova da bi bila uzeta u obzir pri podjeli mandata.
Pored osnivanja sreskih izbornih odbora, pristupilo
se i osnivanju izbornih fondova. U proglasu (koji je
dat bez potpisa) za sudjelovanje u izborima za Na­
rodnu skupštinu ističe se da je ovo sudjelovanje u
izborima jedini put kojim se može postići prom jena
unutrašnjih političkih odnosa. Protunarodne i protudem okratske fašističke struje su velika opasnost,
ne samo za unutarnje slobode i za osiguranje unu­
trašnjeg mira, nego i za m ir m eđu narodim a. U
ovim izborim a p o trebno je prikupljanje svih protukapitalističkih i protufašističkih snaga na jednu
stranu. U proglasu se traži zaključenje m eđunarod­
nog sporazum a o kontroliranju i smanjenju naoru­
žanja, priznavanju Sovjetske Rusije i njenom sudje­
lovanju u izgradnji m eđunarodnog mira i ekonom ­
ske suradnje, suzbijanju fašizma u svim njegovim
oblicima, aktivnoj borbi s privrednom krizom, na­
cionalizaciji velikih novčanih ustanova i velike mo­
nopolizirane industrije, nadzoru autom atizm a rada,
89 Proleter 1929-1942, str. 367.
70 Radničke novine, Zagreb, 8, 15. i 22. II 1935.
skraćivanju radnog vremena, trajnom podizanju
nadnica i plaća, oslobođenju radnika od svakog po­
reza, osiguranju minimuma egzistencije, osigurava­
nju pune slobode političkog i privrednog organizi­
ranja i borbe, uvođenju radnog tjedna od 40 sati i
minimalnoj nadnici.
U agitaciji za »radničku listu« socijalisti su naveli
da izborni proglas predstavlja platformu dem okrat­
skog socijalizma kojim oni žele pokrenuti novi poli­
tički život u zemlji. »U ovin^zborim a radnici i na­
mještenici treba da se politički afirmiraju kao sa­
mostalna društvena klasa. To je manifestacija u jed­
noj epohi, koja nosi izraziti antisocijalistički karak­
ter. Uporedo s nastupanjem m eđunarodne političke
i socijalne reakcije i kod nas se politički život razvi­
ja u znaku fašizma. Fašističke tendencije, koje su
specifične za naše prilike, naročito su uperene pro­
tiv našeg kultumo-sindikalnog pokreta. U tom stavu
prem a nama i našem pokretu u protivničkom tabo­
ru gotovo i nem a razlike«.71
Tek na kraju izborne kampanje teoretičar URSSJ-a Bogdan Krekić dao je tumačenje te odluke.
Po njemu je sindikalni radnički i namještenički po­
kret partijsko-politički neutralan, te kao takav ne
sudjeluje ni u izborima za Narodnu skupštinu. To
ne znači da on stoji po strani u vrtlogu društvenog
i političkog života i borbi. Radnici su to samo za vri­
jeme procesa najamnoga rada, izvan tog procesa
oni su građani. Njima nije svejedno da li su oni pot­
puno obespravljeni kao u fašističkim državama. Za
postojanje sindikalnog pokreta potrebna je puna
sloboda sindikalnog organiziranja, sloboda zbora i
dogovora i sloboda štampe. Za ekonomsku, socijal­
nu i kulturnu razinu radničke klase, njeno uzdiza­
nje potrebna je puna sloboda sindikalne borbe, ta­
rifne i kolektivne akcije. Suzbijanje nezaposlenosti
traži da se podvrgne javnoj kontroli privatna kapi­
talistička privreda. Svođenje radnog dana u nor­
malne granice može se izvršiti samo silom zakona,
a u raspuštenoj Narodnoj skupštini nije se vodila o
tome briga. Vrijeme je da se već jednom nešto izmi­
jeni u tome i da sindikalni radnički i namještenički
pokret dođe do zasluženog utjecaja na tok politi­
čkog zbivanja. »Sindikalni pokret radnika i namje­
štenika - kaže Bogdan Krekić - ne uzima učešća u
političkim izborima na taj način što bi postavljao
svoje kandidatske liste. Ali on radnicima kao građa­
nima izlaže svoj opsežni sindikalni program i traži
od njih, da kao građani koriste izbornu borbu, i da
u političkim formacijama koje po zakonu imaju mo­
gućnosti da stvore, učine najveći napor da se kon­
stituiraju u moćnu političku formaciju koja će dati
podršku našim sindikalnim pregnućima«.72
Zagrebačke i beogradske »Radničke novine«,
Ljubljanska »Delavska politika«, sarajevska »Snaga«
i m ariborski »Volksstimme« puni su vijesti o izbor­
noj agitaciji, o stvaranju oblasnih i mjesnih akcionih
odbora, o izbornim zborovima u Beogradu, Ljublja­
ni, Celju, Jesenicama, Skoplju, o povjerljivim socija­
lističkim izbornim sastancima u Zagrebu i drugim
mjestima. Izbornom akcijom rukovodio je Centralni
akcioni odbor jugoslavenske socijalističke stranke.
Akcioni odbor je u svome proglasu »Radnome naro­
du grada i sela!« označio dr Zivka Topalovića, novi­
nara iz Beograda, kao nosioca socijalističke liste. U
proglasu se govori o smislu izbora i iznose osnovne
parole izborne borbe. Konačno se ta izborna kamP3gja završila s informacijom da je u 205 srezova so
cijalistička lista odobrena. Usprkos tome odlukom
kasacionog suda od 20. travnja 1935. godine; »Ze­
maljska kandidaciona lista na ćelu sa Zivkom Topalovićem odbijena je radi neurednosti prilikom ispu­
njavanja formalnih zakonskih zahtjeva«.73
71 Ibid, I. i 8. III 1935.
72 Ibid, 12. IV 1935; Ujedinjeni sindikati, br. 3-4, mart-april 1935. str. 33-35.
73 Radničke novine, Zagreb, 15, 22. i 29. III, 5, 12, 20. i 27.
IV 1935.
7« Proleter 1929-1942, str. 375-376.
Stav komunista o sudjelovanju
u petomajsklm Izborima
Raspisivanje izbora praćeno je povećanim bije­
lim terorom, masovnim hapšenjima pucanjem u
demonstrante. U vrijeme izborne kampanje organi­
zirana je posebna služba za vršenje nasilja, terora i
falsifikata u kojoj su sudjelovali, pored policijskih či­
novnika, žandara i preobučena vojna lica, režimska in­
teligencija, aktivni članovi četničkih, sokolskih i do­
brovoljačkih udruženja, te članovi Narodne obrane.
Od tih elemenata stvarane su terorističke grupe koje
su izazivale i vršile nasilja i zločinačke ispade.
Neuspjeh u isticanju jedinstvene radničke liste
koja bi afirmirala taktiku proleterske jedinstvene
fronte i sindikalno jedinstvo na temelju klasne bor
be i koja bi mogla postati proletersko jezgro široke
antifašističke narodne fronte kao i neuspjeh akcije
sa samostalnom listom Jedinstvene radničke stran­
ke utjecao je na to da CK KPJ donese odluku da ko­
munisti pokušaju istaknuti svoje kandidate na lista­
ma Udružene opozicije, a u slučaju neuspjeha da
glasaju za njenu zemaljsku listu. Na temelju ove od­
luke vodila je delegacija zagrebačkog inicijativnog
odbora Jedinstvene radničke stranke (Božidar Adži­
ja, Mladen Iveković, Andrija Zaja i Miroslav Pintar)
pregovore s Vladimirom Mačekom koji je poslije
dužeg odlaganja izjavio da ne može primiti prijedlo­
ge jer je već izvršena dioba kandidatskih mjesta.7'1 U
prvomajskom proglasu CK KPJ poziva na jedinstvo
proletarijata u borbi protiv fašizma i rala usprkos
volje demokratskih vođa. Ne smiju se umanjili na­
pori za stvaranje saveza radnika seljaka i ugnjetenih
naroda usprkos volji gospodskih vođa HSS i zemljo­
radnika. Kriza fašizma i raspad u njegovim redovi­
ma neće doći sami po sebi. Njega treba oboriti. Obori­
ti ga mogu najšire narodne mase okupljene oko pro­
letarijata u širokoj antifašističkoj fronti.
83
List d r Zivka Topalovića komunisti su smatrali
listom Socijaldemokratske stranke čiji su vođe do
diktature pomagali svaku vladu i koji su diktaturu
aktivno služili »u ulozi njezinog agenta u redovima
radničke klase«. Doktor Zivko Topalović se po svo­
joj ideologiji i političkim nazorima vrlo malo razli­
kuje od ostalih buržoaskih političara, nosilaca veli­
kosrpske hegemonije. Sestojanuarski režim dao je
njemu i njegovim drugovima monopol organizira­
nja i rada m eđu radnicima. Zamjeralo mu se što se
nigdje nije izjasnio protiv zloglasnog Zakona o zašti­
ti države koji je nanio ogromne žrtve radničkoj kla­
si i tvrdilo se da je akcionar Narodne banke, miliju­
naš i tome si.
U članku »Protiv zastranjivanja od partijske lini­
je« objavljenom u organu CK - »Proleteru« - CK
KPJ ustaje protiv ljevičarskog zastranjivanja koje se
manifestira u bojkotu izbora s obrazloženjem da je
kriza fašizma izazvala revolucionarnu situaciju u
zemlji. Desno zastranjivanje ogledalo se u oportu­
nističkoj taktici prirepaštva prem a opozicionoj bu r­
žoaziji. Njeni nosioci su intelektualci koji su protiv
samostalnog izbornog istupa KPJ i koji sm atraju da
se ne smije cijepati jedinstvena lista udružene opo­
zicije. Oni ne vide, kaže CK, da ujedinjena opozicija
neće ići u revolucionarne okršaje protiv diktature,
već na sporazume s njom.75
Plenum CK KPJ održan u Splitu 9. i 10. lipnja
1935. godine obratio je osnovnu pažnju analizi is­
kustava stečenih u izbornoj borbi. Uspjeh Partije iz­
ražen je prije svega u tome što se je u izbornoj kam ­
panji, na predizbornim sastancima, zborovima, poli­
tičkim manifestacijama, putem letaka, letećim mi­
tinzima i si. pred širokim masam a postavilo pitanje
antifašističke narodne fronte i što se Partija tako
povezala sa širokim slojevima naroda. Plenum je u
posebnoj rezoluciji istakao osnovne pogreške zbog
kojih nije istaknuta sam ostalna lista. Glavna je od­
govornost neuspjeha Partije u izbornoj akciji pala, u
prvom redu, na Biro C entralnog kom iteta (BCK)
koji je partijskim organizacijama slao proturječne
direktive, nedovoljno jasne, a i kada su bile jasne,
kasno su stizale do partijskih organizacija. BCK se
orijentirao na pregovore odozgo um jeto da koristi
jedinstvenu frontu i borbeni sporazum odozdo, bez
obzira na tok i ishod pregovora. Nije se osiguralo
stvaranje izbornih organa, niti njihovo angažiranje
u izbornom poslu. Kada se nije uspjelo uz pomoć
akcionih izbornih odbora stvoriti sam ostalnu izbor­
nu listu, većina članova Partije glasala je za udruže­
nu opoziciju, a neke organizacije bojkotirale su iz­
bore.76
Za raliku od socijalista, koji su u vrijeme prego­
vora s kom unistim a javno isticali da je URSSJ nji­
hov, pa su njegovo izborno sudjelovanje vezivali uz
svoju listu, nakon stvaranja legalnog centra (Inicija­
tivnog odbora Jedinstvene radničke stranke) komu76 Proleter, 1929-1942, str. 379.
76 Ibid, str. 394, Istorijski arhiv KPJ,
84
tom II, str. 353-361.
ništi u URSSJ-u ustajali su protiv reformističkog
prisvajanja i privatizacije URSSJ-a u izbornoj agita­
ciji, sm atrajući da izbori ne smiju razjediniti radnike
zbog toga što nije postavljena zajednička kandidaciona lista. Glavni posao kom unista u URSSJ-u jeste
stvaranje različitih oblika protufašističkih grupacija
koje trebaju obuhvatiti lokalne sindikalne organiza­
cije raznih pravaca, kulturne, prosvjetne i sportske
organizacije.
Od stvaranja protufašističke narodne fronte ko­
munisti su trebali učvršćivati njeno proletersko
jezgro, pridobivati većinu radničke klase za KPJ.
Put za pridobivanje većine radničke klase za KPJ
vodio je kroz pojačano djelovanje proleterske jedin­
stvene fronte i kroz borbu za sindikalno jedinstvo
na temelju klasne borbe. U rezoluciji CK KPJ od
ožujka 1935. godine, koja je potvrđena od strane po­
litičkog sekretarijata Komunističke intem acionale,
kaže se: »Neposredna zadaća za rad kom unista u
sindikatim a sastoji se u tom e da djelatnost sindikata
skrenu na priprem u i rukovođenje štrajkaške bor­
be, da se bore za proletersku dem okraciju u sindi­
katima, za jedinstveni sindikalni front i za stvaranje
širokog pokreta sindikalnog jedinstva. Pristaše je­
dinstva sindikata koji na osnovi klasne borbe na­
stavljaju svoj rad u URSS-u i ORS-u kao u svojim
glavnim bazama, u njima zauzete pozicije dalje iz­
građuju i traže ujedinjenje tih organizacija, treba da
i u drugim masovnim sindikatima, osobito u savezu
željezničara, u neutralnim (grafičari, bankarci) i u
kršćanskim sindikatim a razvijaju pojačani rad. Stva­
ranje sporazum a o jedinstvenom frontu za svakod­
nevne zahtjeve radnika i namještenika, stvaranje
ujedinjenih sindikalnih kartela u m jestima i pokra­
jinam a, ujedinjenje paralelnih sindikata u pojedi­
nim m jestima u jedinstvene sindikate - jeste zadaća
pristaša sindikalnog jedinstva na klasnoj borbenoj
osnovi.
Štrajkaška borba radnika za ekonom ske zahtje­
ve, u uslovima fašističkog terora u Jugoslaviji, dobi­
va sve izrazitije političko značenje. Uključivanje sin­
dikalnog pokreta u opću protufašističku narodnu
borbu m ora - a da se ne ugrozi legalnost samog sin­
dikalnog pokreta - da postane jedan od najvažnijih,
najbližih zadaća.
Široki pokret koji vode komunistički radnici u
sindikatim a za jedinstveni front i za jedinstvo na os­
novi klasne borbe, ne smije biti organizaciono izoli­
ran, nego naprotiv, treba da ide za tim da okupi ve­
ćinu članstva svakog sindikata, da vodstvo u sindi­
katima dobije u svoje ruke i da te sindikate pretvori
u organe klasne borbe. Analogno tom stavu, taj po­
kret ne smije biti izgrađen kao posebna orgahizacija
u sindikatima, sa vlastitim članovima, sa vlastitim
mjesnim i centralnim vodstvima itd. U borbu za je­
dinstveni front i jedinstvo sindikata treba također
privući svježe, neorganizirane mase i uvesti ih kao
članove u sindikate.
Znatni dijelovi radničke klase Jugoslavije nalaze
se još pod političkim uplivom socijalne dem okraci­
je, usprkos sramotne uloge koju su njezine vođe
kao pomagači vojno-fašističke diktature igrali, i us­
prkos činjenici da se socijaldemokracija u organizi­
ranom pogledu sastoji jedino iz vodećeg kadra (ug­
lavnom namještenici radničkih komora i sindikata),
bez nižih organizacija i bez masovnog članstva. KPJ
treba da prema jugoslavenskoj socijalnoj demokra­
ciji istrajno i sistematski primjenjuje taktiku prole­
terskog jedinstvenog fronta«.77
Proleterska jedinstvena fronta 1 posebne
organizacije komunista u sindikatima
Dok je Komintema, a u Jugoslaviji KPJ, vodila
upornu borbu za stvaranje jedinstvene proleterske
fronte dotle je, prem a izvještaju Zemaljskog biroa
upućenog 2. kolovoza Centralnom komitetu KPJ,
Centralna sindikalna komisija Zemaljskog biroa CK
KPJ postavila pitanje revizije sindikalne politike
KPJ, na temelju zahtjeva bivših članova Nezavisnih
sindikata. »Naime, oni postavljaju sasvim otvoreno
pitanje obnove naših Nezavisnih sindikata pod bilo
kojom firmom. Koji su glavni argumenti? 1. Maso­
vno isključivanje bivših nezavisnjaka i naših novih
pristalica iz URS-ovih organizacija; 2. Istupanje rad­
nika iz URS-ovih sindikata, i slabljenje sindikalne
organizacije; 3. U vezi sa time da je potrebno stvo­
riti jake radničke organizacije, koje će naročito ob­
zirom na veliki porast štrajkova, osigurati organizovanu pomoć štrajkašima. To su njihovi opšti argu­
menti.
A njihova konkretna argumentacija ne bazira se
na opštim i masovnim pojavama i tendenciji razvi­
tka, nego na pojedinim odeljenim slučajevima. Oni
su pokupili nekoliko fakata i sa njima operišu. A
suština stvari je u tome, da su oni pokleknuli u bor­
bi protiv isključivanja pristalica jedinstva iz sindika­
ta i hoće to pitanje borbe protiv isključivanja da zamene osnivanjem Nezavisnih sindikata i prevođe­
njem radnika u te nove sindikate. Oni tvrde da bi
sada 90 posto organizovanih radnika ušlo u te nove
sindikate, a osim toga i većina neorganizovanih rad­
nika.
Naravno da sam ja odlučno ustao protiv takve
'taktike' cepanja radničke klase i rekao da ne može
biti ni reči o obnovi Nezavisnih sindikata i da je to
pitanje barem u doglednoj budućnosti, ako ne i zauvek, skinuto sa dnevnog reda.
No podilazeći konkretno sadašnjoj situaciji bor­
be za jedinstvo sindikata, može po mome mišljenju
da bude i takvih slučajeva da ćemo i sada morati
osnovati po koju lokalnu Nezavisnu sindikalnu o r­
ganizaciju. Ja mislim na slučajeve gde reformisti
isključuju cele podružnice. Tu odmah treba da pod­
nesu te podružnice na odobrenje vlastima svoj sta­
tut i da kao lokalne organizacije produže svoju bor­
bu za jedinstvo sindikata i za proletersku demokra77 Istorijski arhiv KPJ, tom II, str. 348-349.
tiju . O o v o m e ja D ra g ic i n is a m g o v o rio , j e r n e z n a m
d a li se vi sla ž e te s a o v im « .78
P o litič k i b ir o C K K P J, 8. k o lo v o z a 1935. ja v lja Z e ­
m a ljs k o m b ir o u C K K P J o r a d u s in d i k a ta slije d e ć e :
»U s in d i k a ln o m r a d u t r e b a iz b e ć i sv a k o f o r m ir a ­
n je n e k ih r u k o v o d e ć ih o r g a n a ili o r g a n iz a c ija
( R S O ).79 Č ita v r a d t r e b a d a se ra z v ija p r e k o n a š ih
f ra k c ija u s in d i k a ti m a , s in d i k a ln i h k o m is ija p r i k o ­
m it e ti m a a p o d k o n tr o lo m p a r ti js k ih o r g a n a « .80
11.
r u jn a ja v lja Z e m a ljs k i b ir o C K K P J o r e o r g a ­
n iz a c iji s in d i k a ln i h k o m is ija , o n jih o v o j le g aliza ciji
p u te m r a z lič itih f o rm i u v id u r e d a k c ij a p r i r a d n i ­
č k im lis to v im a i iz d a v a č k im b ib li o te k a m a , o r a s p u š ta n ju C e n tr a ln e s in d i k a ln e k o m is ije i o d lu c i d a se
n e s tv a r a ju n o v e k o m is ije .81 O d g o v a r a ju ć i Z e m a lj­
s k o m b ir o u C K K P J k a ž e d a i k o d n jih p o s to je r a z ­
lik e u g le d iš ti m a o to m e t r e b a li u s in d i k a ti m a z a d r ­
ž a ti k o m u n is tič k e fra k c ije i s in d i k a ln e k o m is ije ili
n e . D o k C K K P J u p u n o m s a s ta v u to n e rije š i o s ta ju
n a s n a z i s ta r e d ir e k t iv e o n a č in u p a r ti js k o g r a d a u
s in d i k a ti m a p a i o n e o s in d i k a ln i m k o m is ija m a p ri
p a r ti js k im r u k o v o d s tv im a .82
O r i je n t a c ija K P J p o k o jo j s u k o m u n is ti u s m j e r a ­
v a n i n a r a d u J e d in s tv e n u r a d n ič k u p a r ti ju je o s la ­
b ila . B la g o je P a r o v ić iz v je š ta v a C K K P J d a je u H r ­
v a ts k o j p r o v e d e n a d ir e k t iv a d a se s in d ik a ln im r a ­
d o m b a v e ć e lije i k o m ite ti, a n e f ra k c ije , u v e ć in i je
s in d i k a ta s ta n je ta k v o d a n ik a k v o p o s e b n o d o g o v a ­
r a n je k o m u n is ta n ije p o tr e b n o . U S a v e z u b a n k a r a c a
p o s t o j a l e s u j o š R S O g r u p e . 83 U s v o m iz v je š ta ju
o d 29. r u j n a 1935. o p r o v o đ e n j u i k o n k r e ti z a c ij i
o d l u k a VII k o n g r e s a K o m i n t e r n e i iz v je š ta ja o d
19. l i s t o p a d a o r a d u s i n d i k a t a B la g o je P a r o v ić
( S c h m id t) p iš e :
» P o š to s a m p o p o v r a tk u u z e m lju in f o r m is a n o
s ta n ju i r a d u K o m is ije s in d i k a ta k a o i r a d u u S i n d i­
k a tu , d a o s a m u p r in c i p u s le d e ć e p r e d lo g e :
1. N e s tv a r a ti m im o S in d ik a l n o g k o m it e ta n ik a k ­
v e ile g a ln e a p a r a t e u S i n d ik a t u i n e d a v a ti n ik a k v e
ile g a ln e p is m e n e d ir e k t iv e z a r a d n a š e g S in d ik a ta .
2. O s v im s in d i k a ln i m p ita n jim a iz n e ti n a š e s ta ­
v o v e u 'R ' ( s in d ik a ln im n o v in a m a ) . Svi m o r a j u b iti
iz v e š te n i d a je to le g a la n d ir e k t iv n i o r g a n i d a se to
o d n o s i i n a o s ta lu le g a ln u s i n d i k a ln u š ta m p u .
3. L ik v id ira ti S i n d ik a l n u k o m is iju k o ja p r i SB
( U n u t r a š n ji B i r o K P J u g o s la v ije ) p o s to ji k a o ile g a ln i
o r g a n ; is t u p r o š i r i t i i p r e t v o r iti u le g a ln i K o m ite t
s in d i k a ln e b ib li o te k e .
4. D ru g a S. o d r e d it i z a s in d i k a ln o g r e f e r e n t a p r i
S B i is t o v r e m e n o z a o d g o v o r n o lic e S i n d ik a l n e b i b ­
lio t e k e is p r e d S B .
5. K o m is iju S i n d ik a t a p r i P o k r a jin s k o m k o m it e ­
tu H r v a ts k e i P o k r a jin s k o m k o m it e tu D a lm a c ije lik ­
v id ir a ti i is t o v r e m e n o o d r e d i t i r e f e r e n t e , s in d i k a ln e
78
79
90
81
82
83
ACKSKJ, K l 1935/407.
RSO - R e v o lu cio n arn a sin d ik aln a opozicija.
ACKSKJ, K l 1935/414.
Ibid, K l 1935/489.
Ibid, K l 1935/499.
Ibid, K l 1935/482.
85
lunkcionerc van postojećeg Pokrajinskog komiteta
P a r tije .
6. Neka i dalje funkcionišu postojeće Sindikalne
komisije pri pokrajinskim komitetima Srbije i Slo­
venije, s obzirom da nem amo rukovodećih funkcionera Pokrajinskog štaba u Sindikatu, niti veze izme­
đu lokalnih pokrajinskih sindikalnih funkcionera,
kao napr. u Dalmaciji i Hrvatskoj, niti pak takve po­
zicije (Slovenija) u nižim organizacijama.
7. Držati se kursa postepene likvidacije kom u­
nističkih frakcija u Sindikatima Hrvatske i Dalmaci­
je. i već sada se treba pobrinuti da partijske ćelije
rade one poslove koje su radile komunističke frak­
cije. U tom cilju treba formirati sve ulične ćelije
prema zanimanjima, ali ćelije u preduzećima treba
da se nalaze u jednom istom Sindikatu.
8. Li Sloveniji treba stvoriti komunističke frakci­
je (obzirom da takvih u osnovi nema) i oko istih
okupili vanpartijske sindikalne aktiviste tako da
nigde (pa ni u Ljubljani) ne budu stvorene lokalne
sindikalne komisije. M. K. m ora poslove ovih frak­
cija neposredno voditi putem jednog instruktora
(sindikalnog funkcionera).
Ne stvarati nikakve ilegalne veze između kom u­
nističkih frakcija u pojedinim mestima niti pokra­
jinskih i sindikalnih komisija. (Ovo zahteva T.) Ta­
kođe ne umnožavati, niti slati nikakve ilegalne di­
rektive o radu Sindikata. Sve što se tiče ilegalnosti
saopštili usmeno, ali u legalnoj formi - pismeno,
putem novina ili lično pismima itd.
9. I! Srbiji ostavili opštinsku sindikalnu komisi­
ju samo u Beogradu. Tamo usm eriti kurs tako da se
počne sa izdavanjem legalne sindikalne literature i
na taj način legalizuje rad sindikalne komisije, čiji je
danas glavni zadatak da kroz ilegalnu partiju i pu­
tem njenih sopstvenih legalnih veza obezbedi aktivisanje i koordiniranje rada i akciju lokalnih sindi­
kalnih organizacija, čija se pretežna većina nalazi u
našim rukama.
10. Rad oko organizovanja i aktiviranja železničata ne usmeravati ka stvaranju sekcija železničara
u URSS - Savezu metalskih radnika (kako su to
predložili neki drugovi i drug S.), već otpočeti sa
borbom za aktiviranje organizacije unutar žutih NS
Saveza železničara. Borbu protiv nasilja iskoristiti
za dobrovoljno pristupanje Savezu; voditi borbu
protiv sekcije, naročito u pogledu ćutanja Saveza,
povodom scdm oprocentnog umanjenja nadnica i
sniženja dotacija na nekim m estima i za 20 posto.
Tamo, na toj osnovi, stvoriti opoziciju i opozicionu
gt upu u zajednici sa reform istim a i svim opozicio­
nim elementima. Otpočeti sa stvaranjem grupa i ko­
miteta za popularizacju reformističkih novina ’2elezničar'. Tražiti od tih novina da pišu konkretnije,
i u tom duhu. Cim se pokret proširi i aktivira, otpo­
četi borbu za priključenje udruženom sindikalnom
pokretu, i to: priključenjem celog Saveza ili pak ve­
ćine članova iz sekcija. U tom smislu će S. napisati
direktive u zajednici sa vođama URSS (URSS neće
da se bori za legalizaciju svog zabranjenog saveza,
86
već hoće da stvori organizaciju sekcije železničara
pri Savezu metalskih radnika)«.84
Parović zatim, prim jerim a pokazuje kako treba
osigurati veze između kom unista članova sindikal­
nih foruma s partijskim komitetima, koje treba u
što većoj mjeri legalizirati, pa navodi razloge takvih
svojih prijedloga. Odnos snaga i uvjeti partijskog
rada u sindikatim a su se izmijenili. Raste opća poli­
tička aktivizacija m asa i na pomolu je krah šestoja­
nuarske diktature. Vladajući režim sačinjava grupa
u kojoj prevladavaju fašisti. Fašističke grupe su ina­
če znatno oslabljene i one se, pod okriljem vlade
Stojadinovića, okupljaju, no sada nem a te snage
koja bi bila u stanju ponovno zavesti šestojanuarski
režim ili njemu sličan. Mase su za dem okraciju pa
idu za onim a koji im u tom pogledu najviše obeća­
vaju. U vezi s tim pred KPJ se postavlja zadaća da
šire zađe u dem okratski raspoložene mase, izađe iz
zatvorenog, suviše složenog ilegalnog aparata.
»U Hrvatskoj i Dalmaciji su naš uticaj i naše sna­
ge i pozicije takve, da u nižim organim a ono što mi
predlažemo prolazi. I to, ne zbog toga, što su partijci
unapred dogovorili, koliko zbog toga što mi predla­
žemo (i što je pravilno, razum e se). Sve što imamo
da kažemo po sindikalnom pitanju možemo reći le­
galno na sastancima i skupštinam a sindikata Ali
naši ljudi koji to mogu reći ne istupaju ili istupaju
vrlo slabo, jer su zauzeti ilegalnim radom. Glavna
vatra reform ista ide u pravcu prikazivanja nas kao
destruktivnih razbijača, elemenata, koji idu na to da
unište 'njihov' sindikalni pokret. Naše nelegalne pis­
m ene direktive dobro dolaze i oni su ih tako iskoriš­
tavali. Ukoliko dođe do sporazum a s njima i prista­
nu na proletersku dem okratiju, to ćemo se i tako
odreći stvaranja frakcija, pa tako i, postupiti. Treba
natjerati partkom itete i ćelije da se bave masovnim,
u prvom redu sindikalnim, radom koji su sada pre­
pustili ili gotovo zapustili«.86
On isto tako naglašava da rad m eđu ženam a tre­
ba postaviti na novu osnovu, pri čem u su najvažnije
agitacija i propaganda m eđu ženama, koje će prido­
nijeti organiziranju i akcijama žena. Potrebno je
stvoriti poseban ženski pokret u okviru URSSJ-a za
rješavanje konkretnih ženskih zahtjeva.
Parović upozorava i na to da se u Hrvatskoj, pod
silnom nacionalističkom psihozom, pokušava stvori­
ti Hrvatski radnički savez, koji potpom ažu novcem
industrijalci Hrvatske, u prvom redu kao branu
protiv vala štrajkova. Form iraju ga pod parolom je­
dinstva radnika i seljaka pod hrvatskom zastavom (i
pod vodstvom Mačeka), protiv štrajkova koji se
vode i financiraju iz Beograda, protiv kom oraša i
URSSJ-a zbog njihova stava o nacionalnom pitanju,
kao i s tezom da se s komunistim a može surađivati,
ali sa socijaldem okratim a nikada. »Stvar je jasna, da
se tu hoće« - kaže Blagoje Parović - »iskoristivši
stvorenu psihozu, nas pregaziti. To je borba između
84 Ihid, K l 1935/510, 1935/538.
«* Ibid.
nas i hrvatske buržoazije, ne samo za seljaštvo nego
i za radništvo. Radi se o stvaranju budućeg naciona­
lističkog fašističkog sindikalnog pokreta ... Svi se u
tome slažu, da će taj HRS u prvi momenat zadobiti
većinu hrvatskog radništva«.86
Postojanje HRS-a otežavalo je jedinstvo klasnog
sindikalnog pokreta. Formuliran je stav da se ko­
munisti ne smiju izolirati od radnika u HRS-u, niti
ih prepustiti HRS-ovu vodstvu. Komunisti trebaju
istupati protiv prijelaza članova URSS-a u HRS,
propagirati klasnu borbu i klasni sindikalni pokret,
voditi borbu protiv velikosrpskog ugnjetavanja, is­
tupiti sa stavom da klasni sindikalni pokret podupi­
re nacionalno oslobodilačku borbu hrvatskog selja­
štva. Tamo gdje se, usprkos svemu tome, većina
radnika izjasni za prijelaz u HRS trebaju i komuni­
sti ići s njima. Pri tom je potrebno najaktivnije ra­
diti na organiziranju pokreta i štrajkova. URSSJ tre­
ba predložiti HRS-u zajedničke akcije na bazi klas­
ne borbe, a u HRS-u raditi na stvaranju klasne opo­
zicije.
U Srbiji su sindikalne organizacije ORS-a radile
na jedinstvu s URSS-om pa se pojavila tendencija iz­
laska članova ORS-a i prelaska u URSSJ.87 U raznim
dijelovima zemlje postignuti uspjesi sindikalnog
rada komunista dovedeni su u ozbiljnu opasnost
protuakcijom reformističke birokracije. Iz pisma od
19. prosinca 1935. Politbiroa CK KPJ sekretarijatu
Kominterne vidi se da su se partijske frakcije u sin­
dikatima još održale »u cilju osiguranja jednoobraz­
nog provođenja naše linije u borbi za sindikalno je­
dinstvo na terenu sindikalne demokracije«.88
Vođe URSSJ-a (Krekić, Jakšić 1 Eržen)
protivnici Proleterske jedinstvene fronte
Pod parolom da je planski i sistematski rad na
koncentraciji masa u URSS-u neposredni zadatak,
vodstvo URSS-a apelira na unutrašnje jedinstvo, na
homogenost, koja će se temeljiti na akcionom pro­
gramu sarajevskog kongresa URSS-a.
»Naše organizacije moraju da postanu sposobne
za velike zadatke, za velike obaveze na polju zaštite
interesa radnika i nameštenika. I stoga su vrata na­
ših organizacija otvorena za sve dobronam erne rad­
nike i nameštenike, za sve one koji su sposobni da
podrede svoje lične interese interesim a celine, svo­
je lično gledište, gledištima celine. Bazirane na
dem okratskim principim a naše organizacije dopu­
štaju i različita gledišta u okviru njihovih pravila,
pravilnika i kongresnih odluka. Ali tu dem okratsku
ustanovu nem a niko prava da zloupotrebljava, da
postavlja anatem e i da izigrava. Postoji za sve jedna
obaveza čuvanja celitie, pokoravanje disciplini, izvr­
šavanje odluka foruma, priznavanje volje većine.
86 Ibid.
87 Ibid, K l 1935/578.
88 Ibid. K l 1935/592.
Demokratija nije haos, naše organizacije nisu kor
glomerat, demokratija mora da živi u svesti svih lju­
di, organizacija mora da bude svetinja za sve. Užas­
na je zabluda ako neko misli da u jednoj demokrat­
ski uređenoj sredini može da radi šta hoće: još veća
ako neko, zanesen stanovitim namerama misli da
može olako da iskorištava demokratiju i u njoj po­
čne rovariti za druge, antidemokratske tendenci­
je«.89
Okupljanjem velikog broja ljudi stvara se jedin­
stvo duha među njima samo ako su povezani zajed­
ničkim interesima. Veliki broj ljudi vrlo malo znaci
ako su oni heterogenih htijenja. URSSJ mora biti u
osnovnim pitanjima homogen. Najveći neprijatelji
radnika i sluge kapitalističkih režima su sektaši koji
razbijaju i onemogućuju jedinstvenost. Snaga prole­
tarijata na sindikalnom polju treba se izraziti okup­
ljanjem svih radnika, čitave radničke klase.
»Sa ovim i ovakovim uverenjem otvorio je slo­
bodno sindikalni pokret svoja vrata svima radnici­
ma bez obzira na njihovo versko i političko uverenje, ali ograničenje ove slobode leži u tome da se
radnici organizuju u sindikate na osnovu sindikal­
nih statuta i da se oni tamo podčinjavaju sindikal­
noj organizacionoj disciplini. Zadaci sindikata pro­
pisani su statutima. Sindikalni forumi, kongresi,
glavne uprave, izvršni odbori, mesne skupštine, up­
rave podružnica itd. svi imaju svoju nadležnost, svo­
ja prava i svoje dužnosti. Clan sindikalne organiza­
cije nalazi se u jednoj velikoj demokratskoj zajedni­
ci u kojoj na oblasti sindikalnih zadataka može slo­
bodno da izlaže svoja gledišta. Ali za njega imaju da
važe i da ga u sindikalnom radu rukovode isključivo
odluke sindikalnog članstva i sindikalnih foruma
donete na redovan način. Potpuno je isključeno da
sindikalni član dobiva uputstva za svoj sindikalni
rad iz nekih drugih tela, a još manje je dopušteno
da se stvaraju čitavi forumi u sindikatima, čitave organizovane zajednice, koje će imati za cilj da rad i
akciju sindikata stave u službu neke druge organiza­
cije na koju celo sindikalno članstvo nema nikakvog
uticaja.
Ova tako poznata opšta pravila, ni malo ne zabri­
njavaju ako sindikalne organizacije kao takve javno
i otvoreno sarađuju sa nekim drugim političkim ili
nepolitičkim organizacijama. Kad nalaze da je to
nužno radi većeg uspeha u borbi za ostvarenje sin­
dikalnih zadataka, na prim er u borbi za garantovanje prava na slobodu organizacije, za sprovođenje
osiguranja u nezaposlenosti itd.« Međutim, ne može
se tolerirati da se takve nesindikalne organizacije
tajno uvlače i pokušavaju potčinjavati sindikate
sebi. Taj nedopušteni i razorni rad apsolutno je pro­
tivan ne samo statutima, nego i direktno opasan za
opstanak radničkih sindikata. Nije riječ o tome koja
će se partijska politika kroz sindikate provoditi, već
je riječ o tome: smije li uopće biti ilegalnog partijsko-političkog rada u sindikatima. »Neka se izvesni
89 Radničke novine, Beograd, 7. VI 1935.
87
drugovi koji u Li sovim sindikatim a predstavljaju
tzv. »revolucionarnu sindikalnu opoziciju« ne ljute
na nas kad im rečemo, da su oni ćelijaši, koji zlou­
potrebljavaju gostoprimstvo«. Iza toga se navodi
publikacija CK KPJ »Sta i kako da se radi« o radu
partijskih frakcija u sindikatima. Apelira se na ljevi­
čare da prestanu navlačiti sindikate na putove i ak­
cije koje nisu iznikle iz norm alnog života sindikal­
nih organizacija. Ćelijašenje, URSSJ kao zdrav sindi­
kalni pokret, neće trpiti. »Među nam a može biti
samo poštenog i javnog sporazum a ili uzajamne
borbe.«90
Dok su komunisti radili na ukidanju svojih nele­
galnih organizacija u sindikatima, što su socijalisti
postavljali kao preduvjet za sindikalno jedinstvo i
garanciju za njegov opstanak i razvoj, dotle je izvr­
šni odbor URSSJ-a poveo akciju protiv djelovanja
komunista u sindikatima. Predsjedništvo URSSJ-a
uputilo je svim sastavnim organizacijama opširnu
okružnicu o načinu rada kom unista koja završava
slijedećim riječima:
»Sarajevski sindikalni kongres je otvoreno i jas­
no rekao da su vrata sindikalnog pokreta otvorena
svim najamnim radnicima i nam eštenicima. Svi oni
koji u pokret ulaze sa poštenom nam erom , da
preko njega poprave svoj ekonomski i socijalni po­
ložaj, dobro su došli i uživaće u njemu sva statutarna prava kao u jednoj dem okratskoj zajednici u ko­
joj se ljudi ističu prem a svojim pokazanim sposob­
nostima.
Kongres je rekao također da sindikalni pokret
neće trpiti nikakvo ćelijašenje, dolazilo ono m a sa
koje strane, od desnice ili levice, i najodlučnije će
goniti sve pojave ma kakvog i ma čijeg ćelijašenja.
Slobodni sindikalni pokret neće dozvoliti da ga ma
ko uvuče u poslove koji po prirodi stvari nisu nje­
govi, niti će dozvoliti da postane nečija politička
mašica.
URSSJ kao sindikalna centrala i njeni oblasni
odbori budno će da bdiju nad radom i životom svih
svojih sastavnih organizacija i, za slučaj da negde
zapaze neke nezdrave pojave, skrenuće pažnju i intervenisati da se poštuju Statut i odluke Sarajev­
skog kongresa. Ukoliko pojedine sastavne organiza­
cije o napom enam a m erodavnih statutarnih foruma
pokreta ne bi vodile računa one će iskusiti posledice svoje eventualne nedisciplinovanosti time što će
biti stavljene van sastava celine sindikalnoga pokre­
ta«.9'
U saopćenju predsjedništva URSS-a kaže se da
su savezi metalskih i građevinskih radnika, te savez
bankovnih činovnika isključili iz svojih organizacija
neke svoje članove »povodom nediscipline«. Navo­
de se i odluke V kongresa Saveza privatnih nam je­
štenika Jugoslavije u kojima se m eđu ostalim, kaže:
»Centralna savezna uprava im ade sa svim sred­
stvima, koja joj u propisim a saveznih pravila stoje
90 Ibid, 9. VIII 1935.
91 Ujedinjeni sindikati, br. 7-8, juli-august 1935, str. 119.
na raspoloženju, onemogućiti svako rastrojno delovanje pojedinaca ili grupa u redovim a članstva. Sva­
ko stvaranje frakcija, ćelija i grupacija, koje deluju
po direktivam a čimbenika van saveza, imade se u
zametku, m akar i pod cenu privrem enog likvidira­
nja nediscipliniranih i nesavesnih organa, sprečiti.
Princip nezavisnosti našeg saveza od vlasti i ma ka­
kovih partijsko-političkih formacija m ora da ostane
netaknut.
Centralna uprava URSSJ se poziva da pribavi
poštovanje odlukam a m erodavnih forum a URSSJ u
pogledu discipline u pokretu: u pogledu čuvanja
principa nezavisnosti našeg slobodnog sindikalnog
pokreta od vlasti partijsko-političkih grupacija i u po­
gledu onemogućavanja zakulisnih akcija raznih ćelija,
frakcija i tzv. 'revolucionarnih opozicionih grupa' u sa­
stavnim sindikalnim organizacijama URSSJ«.92
Isto tako se napada list Pregled iz Zagreba koji
piše protiv sindikalnog birokratiziranog vodstva
koje koči napredak sindikalnih organizacija i uprav­
lja s njima kako ti diktiraju viši interesi. Naziva se,
nadalje, neprijateljskim pisanje lista »Svetlost« iz
Kragujevca koji poziva klasno svjesno radništvo,
koje se još nalazi van sindikata, da uđe u njih i u nji­
ma djeluje. Primanje i rasturanje takve štam pe oz­
načava se kao nespojivo sa članstvom u URSSJ-u.
Početkom kolovoza 1935. beogradske su »Rad­
ničke novine« objavile apel za jedinstvo radničkog
pokreta, u kojem kažu da je sektaštvo socijalističkih
frakcija pravo prokletstvo za jugoslavensku radni­
čku klasu poslije rata. Sve socijalne institucije, osi­
guranje, radničke kom ore i burze rada dave se u ne­
moći zbog nemoći same radničke klase u državi.
Treba odbaciti visoku politiku i revolucionarnu bor­
bu za osvajanje vlasti. Malobrojno radništvo u drža­
vi treba se grupirati na uskom akcionom program u
konkretnih životnih potreba radnoga naroda. Ako
se ne može stvoriti jedinstvena politička organizaci­
ja, neka političke socijalističke grupe organiziraju
svoje političke organizacije koje će stvoriti zajednič­
ki akcioni politički program , akcionu zajednicu koja
će biti prvi korak k stvarnoj snazi radničke klase Ju­
goslavije.93
Pod naslovom: »Na putu ka jedinstvenoj radni­
čkoj političkoj akciji«, zagrebačke »Radničke novi­
ne« objavljuju da je pored Socijalističke zajednice
radnog naroda, 7. srpnja u Celju grupa radnika i in­
telektualaca pokrenula akciju za stvaranje Ujedinje­
ne radničke stranke i za formiranje široke narodne
fronte slobode. 27. srpnja osnovan je Inicijativni od­
bor te stranke i stvorena njena platforma. List »Pre­
gled« u ime Inicijativnog odbora poziva sve pristali­
ce narodne slobode, zajedno s ujedinjenom radnič­
kom klasom, u Narodnu frontu. Ako se iskreno želi
likvidacija rascjepa i jedinstvo radničke klase neka
se od riječi prijeđe na djelo. Registrirajući to saop­
ćenje »Pregleda«, »Radničke novine«, pozivaju92 Ibid.
83 R adničke novine, Z agreb, 9. VIII 1935.
ći se na Celjsku deklaraciju Socijalističke zajednice
radnog naroda, kažu: »Sta više, ona po našem dubo­
kom uvjerenju ne samo da omogućuje nego i stvara
uslove za jedinstvo radničkog političkog pokreta.«94
Socijalisti u Jugoslaviji trajno su se brinuli da i
u vrijeme šestojanuarske diktature održe slobodne
radničke organizacije svih vrsta. Za radnike je bilo
bitno da pod reakcionarnim režimom održe legalnu
formu organizacije, prilagođenu zakonskim uvjeti­
ma zbog održavanja trajnih veza među članstvom.
Socijalisti u Jugoslaviji činili su sve da zaštite opsta­
nak sindikalnog i kulturnog radničkog pokreta i po­
kušavali su obnoviti samostalni politički pokret. Po­
četkom 1934. održan je politički kongres, aktivirana
je politička stranka na izborima 5. svibnja, izvršena
je obnova političkog pokreta pod imenom Socijali­
stička zajednica radnoga naroda u Celju 7. srpnja
1935.
Promjena Jevtićeve vlade značila je likvidaciju
najgrublje profašističke faze, što je socijalistički po­
kret pokušao iskoristiti i obnoviti svoj samostalni
politički organ pod parolama: u zemljama bez poli­
tičkih sloboda i političkog uticaja radničke klase,
vidljiv je pad životnog standarda; socijalno-političke
ustanove stoje kao prazne firme ako iza njih ne stoji
moćan radnički klasni i politički pokret, bez veze sa
samostalnim proizvođačima: seljaštvom, malograđanstvom, inteligencijom, slobodnim zanimanjima i
si. radnička klasa ne može doći do ozbiljnog politič­
kog utjecaja; m ora se učiniti sve za savladavanje
rascjepa i likvidaciju sekta koje bi na osnovi speci­
jalnih taktičkih zahtjeva, različitih shvaćanja o tome
kako treba osvajati političku vlast u državi, kako
treba vladati poslije osvajanja vlasti ili kako treba
uređivati buduće socijalističko društvo, razbijale
političku kooperaciju na uskom akcionom progra­
mu; celjska odluka poziva na savladavanje rascjepa
u akciji, za stvaranje velike borbene socijalističke
zajednice radnoga naroda.95
Odluke VII kongresa Komunističke internacionale naišle su na velike simpatije radničke klase Ju­
goslavije pa i reformistički orijentiranih radnika.
Zagrebačke »Radničke novine« pisale su: »Temeljit
preokret. Komunizam treba da oko sebe okupi sve
društvene elemente, koji su nadahnuti dem okrat­
skom ideologijom«. Od VI do VII kongresa Komin­
terne izvršen je u svijetu ogromni preokret. Umjes­
to propagirane socijalne revolucije, na vlast je u
mnogim državama: u Italiji, Njemačkoj, Austriji, Bu­
garskoj, Jugoslaviji itd. došla socijalna reakcija u ob­
liku fašizma. Karakterističan je podatak da od 67
komunističkih partija u svijetu samo 22 djeluju le­
galno ili polulegalno. Legalno mogu djelovati samo
komunističke partije u onim zemljama u kojima je
sačuvan sistem političke demokracije. U zemljama
gdje tih sloboda nem a komunistički je pokret mo­
rao prijeći u ilegalu.99
94 R adničke novine, Z agreb, 23. VIII 1935.
96 Ibid, 23. VIII 1935.
99 Ibid, 9. VIII 1935.
U »Radničkim novinama« pisalo se i o tome da
je VII kongresu Kominterne referirao Bugar Georgi
Dimitrov, poznat u cijelom svijetu sa čuvenog pro­
cesa o požaru njemačkog eichstaga. On je opovrgao
tvrdnju da je besmisleno pomagati socijalnu demo­
kraciju u njenoj borbi održavanja ostataka demok­
racije, jer fašizam nije obična promjena vlade, nego
izmjena državne forme građanskog klasnog gospod­
stva, s otvorenim terorom najreakcionarnijih, najšovinističkijih i najimperijalističkijih elemenata finan­
cijskog kapitala. Put ka rušenju fašizma, bez obzira
na pogreške prošlosti, je najodlučnija obrana de­
mokracije. O težnjama za stvaranje jedinstvene fron­
te Dimitrov je osobito naglasio da se on neće koris­
titi za pridobivanje članova iz redova socijalne de­
mokracije. On je pozvao komunistički pokret da u
zemljama sa socijaldemokratskim vladama potpo­
mažu iste zajedno sa socijaldemokratskim partijama
i sindikatima u svakoj borbi koja je uperena protiv
fašizma. Iako zahtjevi za stvaranjem jedinstvenog
socijalističkog pokreta, koje je Dimitrov postavio na
kraju svog govora s obzirom na držanje komuni­
stičkih i socijalističkih stranaka u raznim zemljama
i složenih unutarnjih političkih odnosa u raznim dr­
žavama, »predstavljaju još uvijek iluzije i muziku
budućnosti, ipak ovaj govor znači odlučan preokret
u politici Komunističke intemacionale.«97
»Radničke novine« zamjeraju zagrebačkom ljevičarskom »Pregledu« što poslije šestotjednog zasje­
danja kongresa Kominterne nije zabilježio ni jednu
riječ, iako je on zbog svojih odluka senzacionalno
odjeknuo svjetskom štampom,98 te pišu o tome
kako je fašizam naučio komuniste da cijene vrijed­
nost demokracije. Komunisti u cijelom svijetu bore
se za demokratsko političko uređenje. Moskva je
proklamirala borbu za čuvanje i pomaganje demo­
kratskih sistema. Socijaldemokracija podvlači zna­
čaj ovog preokreta, jer je njime dobila jednu bitku
poslije mnogih poraza. Fašizam je suvremeni oblik
barbarstva. On je najozbiljnije ugrozio politički život
budućnosti. Novim evropskim ili svjetskim ratom
fašistički bi se režimi željeli proširiti i učvrstiti. To je
jedan od osnovnih razloga zašto su svi radnički pokreti-socijalistički i komunistički - odlučno protiv
ra ta ."
»Radničke novine« prenosile su i prikaze o his­
torijskom značaju VII kongresa Kl koje su sve više
dolazile do izražaja u svjetskoj socijalističkoj štampi.
Duboke preokrete u političkim odnosima i preobra­
žaj u duhovnom držanju Komunističke internacionale došao je, u prvom redu, do izražaja u radikal­
noj reviziji taktike, o čemu su referirali Pieck i Di­
mitrov. Po njima je slom srednje evropske demo­
kracije bio uvjetovan rascjepom radničke klase izo­
lacijom proletarijata od seljaštva i omladine. Za to je
odgovorna socijalna demokracija, a krivnja ko97 Ibid, 16. VIII 1935.
99 Ibid, 7. IX 1935.
99 Ibid.
89
nističkih partija sastojala se u podcjenjivanju fašisti­
čke opasnosti i omalovažavanju nacionalnih osjeća­
ja. Fašizam se neće slomiti sam. Revolucionarno
sredstvo za njegovo obaranje je proleterska jedin­
stvena fronta koja se treba pretvoriti u antifašistič­
ku narodnu frontu. Komunisti treba da pomažu vla­
du koja bi bila dio narodne fronte u Francuskoj. U
Engleskoj treba omogućiti pobjedu nove laburistič­
ke vlade. U Sjedinjenim Američkim Državama treba
osnovati socijalističku radničku i farm ersku partiju.
Svako šematiziranje treba iskorijeniti. Rooseveltov
New Deal ne smije se pobrkati s fašizmom. Komu­
nističke partije skandinavskih država trebaju pre­
stati s napadima na socijalističke vlade, te ih prisi­
liti da ostvare svoja obećanja. Najvećom pogreškom
prošlosti sm atrala se sektaška politika protiv refor­
mističkih sindikata. U svakoj zemlji svijeta treba us­
postaviti jedinstvo radničkog sindikalnog pokreta.
U fašističkim se zemljama preporučivalo ulazak u
fašističke masovnennvne organizacije i rad unutar
njih na rušenju fašizma.’00
Pored pisanja o VII kongresu Kom interne h r­
vatski socijalisti su dosta veliku pažnju posvećivali
razvoju Narodne fronte u Francuskoj i radničkom
sindikalnom jedinstvu. Tako su »Radničke novine«
donijele povoljan prikaz i tekst sporazum a između
delegacija SGT (socijalistički sindikati) i CGTU (ko­
munistički sindikati). Po tom sporazumu, sindikalni
pokret na svim svojim stupnjevima upravlja sam sa
sobom i odlučuje o svojoj akciji u punoj nezavisnos­
ti o poslodavcima, vladi, političkim partijama, filo­
zofskim sektama ili drugim vanjskim grupacijama.
On pridržava pravo da usvoji ili ne usvoji pozive
koji mu budu upravljeni od drugih grupacija radi
određene akcije. Također pridržava pravo da sam
preuzme inicijativu za sve trenutne suradnje, sm a­
trajući da njegova neutralnost prem a političkim
partijama nikako ne znači ravnodušnost prem a
opasnostima koje mogu zaprijetiti narodnim slobo­
dama ili reform am a koje su na snazi ili koje treba
ostvariti. Sindikalna dem okracija jamči svakom čla­
nu sindikata da u svome sindikatu može slobodno
braniti svoje gledište o svim pitanjima koja se odno­
se na život i razvitak organizacije. Kako sindikati
ujedinjuju najamne radnike i namještenike svih
mišljenja, ni jedan njihov član ne može biti uznemirivan zbog izražavanja svoga mišljenja izvan sindi­
kalne organizacije. Sloboda mišljenja i dem okracija
osigurana osnovnim načelima sindikata ne mogu
opravdati ni trpjeti ustanovljenje organizama koji
djeluju u sindikatima kao frakcije, sa ciljem da u
njima utječu na normalni dem okratski rad.10’
U vezi sa stvaranjem Jedinstvene radničke stran­
ke i Narodne fronte održana je polovicom rujna
1935. godine u Zagrebu Zemaljska konferencija lje­
vičara na kojoj su bili delegati iz svih pokrajina
osim Makedonije. Delegati su bili Pavle Pavlović,
'°° Ibid. od 28. IX 1935.
,0’ Ibid, 23. VIII 1935.
90
radnik, Beograd; Ljuba Radovanović, profesor,
Beograd; Drago Savović, radnik, Kragujevac; Miha
Marinko, radnik, Trbovlje; Tone Ćufar, književnik,
Ljubljana; Franc Salamon, rudar, Trbovlje; Drago­
ljub Dudić, zemljoradnik, Valjevo; Ljubo Vušović,
profesor, Nikšić; Stjepan Maleković, elektromonter,
SI. Požega; Nikola Duduković, zemljoradnik, SI. Po­
žega; Tomo Beštak, postolarski obrtnik, Zagreb; Vik­
tor Kmoniček, postolarski radnik, Zagreb; Andrija
Mišak, tipografski radnik, Zagreb; Nikola Pandurović, m onter strojeva, Zagreb; Vicko Jelaska, zemljo­
radnik, Split; d r Vlada Jokanović, advokat, Sarajevo;
i Milan Jokić, radnik, Sarajevo. Za rukovodioca
Glavnog inicijativnog odbora u Beogradu imenovan
je Ljuba Radovanović, u Zagrebu Božidar Adžija, u
Ljubljani Joka Žorga.’02
Konferencija se složila da je potrebno stvoriti je­
dinstvenu legalnu radničku partiju koja bi u svojim
redovim a ujedinjavala i kom uniste i socijaldemo­
krate i vanpartijske radnike koji se žele boriti protiv
fašizma i rata, kapitalističke eksploatacije i nacio­
nalnog ugnjetavanja. Ona m ora biti široka masovna
organizacija koja pod imenom radničke partije, ili
radničke zajednice, obuhvaća ne samo radnike raz­
ličitih političkih mišljenja, nego i razne radničke or­
ganizacije kao što su sindikati i kulturna društva.
Prema tome, ta zajednica ne bi bila partija, već o r­
ganizacijski oblik jedinstvene fronte koja bi pored
gradskih radnika obuhvaćala i seoske proletere i se­
ljake. Ta masovna organizacija jedinstvene fronte
postala bi sastavni dio Narodne fronte u zajednici s
dem okratskim partijama, grupam a i elementima.
Konferencija je kritizirala akcioni program obnov­
ljenog političkog socijalističkog pokreta pod ime­
nom Socijalistička zajednica radnog naroda. U nje­
mu se ništa ne govori o pomaganju borbe poroblje­
nih naroda, ništa o odnosu prem a seljaštvu, tako da
se radnici odvajaju od borbe najširih narodnih
m asa.’03
Početkom rujna nastavljeni su i pregovori s gru­
pom Živka Topalovića o osnovnim sindikalnim pita­
njima.
U vrijeme pregovora Bogdan Krekić piše o jedin­
stvenoj fronti kao staroj paroli koja računa s naivnošću širokih radnih masa, pa i značajnog broja
sindikalnih kadrova, tvorničkih povjerenika, odbor­
nika podružnica, članova pokrajinskih i centralnih
uprava. Idejama jedinstvene fronte bom bardira or­
ganizirane i neorganizirane radnike tobožnja nepri­
jateljska štam pa »Pregled«, »Svetlost«, »Nin« i drugi
listovi, koje Bogdan Krekić označava »smrtnim pro­
tivnicima slobodnih radničkih sindikata«. Ta djelat­
nost imala je idejnog utjecaja, jer su sa sastanka,
konferencija, skupština i zborova radnika i sindikal­
nih organizacija počele u sve većoj mjeri stizati re­
zolucije i zaključci u kojima se traži formiranje je­
dinstvene fronte. Krekić pripisuje jedinstvenoj
ACKSKJ, F ond CK KPJ, br. 78 4 7 /X X I 5 - 1 (35).
'° 3 Proleter 1929-1942, str. 408.
fronti ne sporazumijevanje i stišavanje strasti, već
osvajanje URSSJ-a od strane komunista pa kaže:
»I najzad: od koga to treba da sindikalni radni­
čki pokret bude osvojen, kad je on već sada, i oduvek, i bio i ostaje samo radnički! I kome treba da on
bude predat kao prćija, kada bude osvojen od radnika! Sve su to besmislice. Jer radnički pokret
može biti samo brojno manji ili brojno veći. Ali bio
on manji ili veći, u njemu uvek vlada jedan sasvim
određen statutarni red, prem a kome radnici sami
preko svojih foruma, koji počinju od velikih njiho­
vih sastanaka, članskih skupština pa do sednica bi­
ranih sindikalnih foruma, sami upravljaju. Taj red
je uvek isti, uvek demokratski, pa bilo da je pokret
malen ili da je on veliki. Na čelo pokreta dolaze iz
redova članova uvek oni koji u redovima članstva
uživaju najveće poverenje, pa bilo da se radi o nji­
hovim moralnim ili o njihovim intelektualnim kvalitetima. U svima radničkim organizacijama vrši se
na taj način stalna selekcija snaga, izbor sve boljih
na vodećim mestima ...
Od davnina u radničkom e pokretu se sukoblja­
vaju dva gledišta o podeli rada. Po jednom e od njih
konce svekoliko klasne akcije drži u svojim rukama
politički pokret koji kao sastavne delove drži sindi­
kalne, kulturne, kooperativne itd. oblike radničkih
organizacija. Po drugome, sindikalni pokret je
samostalan radnički pokret kojim rukovode samo i
isključivo njegovi članovi, i niko nema prava da se,
sa strane, meša u njegove poslove a najmanje da
mu izdaje ma kakve naredbe.
U pitanju je dakle samostalnost sindikalnoga po­
kreta ili njegova podređenost ljudima ili forumima
koji nisu njegovi.
Ali ta pitanja su za naš sindikalni pokret već dav­
no prečišćena! Sindikalni statut i kongreši su u ovo­
me pitanju dali sasvim određene odluke. Te odluke
glase: U članstvu sindikalnoga pokreta mesto je sva­
kome pojedinome radniku, bez obzira na njegovu
versku, nacionalnu i političku pripadnost. Sindikat
je klasna organizacija svih najamnih radnika i na­
m eštenika i zato se on nikad neće upuštati u pitanja
verska, politička i nacionalna. Sindikatom rukovode
njegovi članovi preko svojih statutarnih foruma. Za
svoj rad u sindikatim a nijedan član ne srne primati
instrukcije sa strane i u njima služiti kao tuđi organ.
Nedozvoljeno je ćelijašenje za ma čiji račun. Utoliko
više, što svaki radnik imajući mogućnost da postane
član sindikata, ima mogućnosti da u njemu otvore­
no i bez ikakvog ustezanja, zastupa svoja gledišta; i
da redovnim putem dođe na sva funkcionerska
mesta u organizaciji«.’04
Krekić se izrugava »Malim delićima kom unisti­
čkoga pokreta i isključenim komunistima iz URSSJ-a
'poznatim kao nedisciplinovani', nazivajući delega­
ciju KPJ da radi po direktivama, da se na pregovo­
rima o jedinstvu politički licitira, naopako tum a­
104 Ujedinjeni sindikati, br. 9-10. s e p te m b a r-o k to b a r
1935, str. 135-139.
če pojmovi, vrše podvale svake vrste te da pregovo­
re vrši treća ekipa vodstva koja ne zna što se zbilo
prije 15 godina kada je do rascjepa došlo«. Ljevicu
radničkog pokreta naziva komplotom bivših drugo­
va poslodavaca, poslodavačkih ustanova, grupa iz
javne službe i raznih vođa fašističkih grupica koji
žele da razbiju radnički pokret, izdižući pri tom so­
cijalističku parolu integralnog ujedinjenja i postav­
ljajući uvjete jedinstva. »Vrata naših organizacija su
otvorena. Kroz njih treba da uđe u organizacije sve
što hoće da radi i sve što je shvatilo težinu situacije.
Naše su organizacije platforma i osnovica za jedin­
stvo. Ko ima iskrenu nameru za rad neka u njih ulazi.
Ali neka pred njihovim vratima ostavi sve instrukcije
i direktive. Neka u organizacijama važi samo ono što
se u njima zaključi, samo ono što je utvrđeno pravili­
ma, samo ono što odluče mjerodavni forumi. Ne pri­
znajemo i nećemo da priznamo ništa što se organiza­
cijama nameće spolja, van njihovih foruma. Iskreno,
otvoreno, javno da radimo ono što su naši poslovi. To
su naši uslovi jedinstva«.105
Pregovori s grupom Socijalističke zajednice
radnog naroda 1 njeni stavovi o jedinstvu
26. rujna putem Inicijativnog odbora prošireni su
pregovori i na pitanja Narodne fronte, nacionalnog pi­
tanja i proleterske demokracije. Sjednica Politbiroa
CK KPJ održana 18. listopada 1935. zaključila je da se
pregovori o stvaranju Jedinstvene radničke partije ne
uvjetuju s prethodnim dogovorom o cjelokupnom sin­
dikalnom jedinstvu, ali je tražila da u zajedničku dek­
laraciju uđe stav kojim se Jedinstvena radnička partija
izjašnjava za jedinstvo sindikata na klasnoj osnovi i
punu proletersku demokraciju u sindikatima. Sto se
tiče pitanja sjedinjenja neutralnih sindikata i URSSJ-a
zaključeno je da KPJ nije principijelno protiv toga,
ako se s URSSJ-om dogovori o svim pitanjima sindi­
kalnog jedinstva. Pregovori su vođeni u Zagrebu 22. i
23. listopada 1935. Delegaciju Inicijativnog odbora či­
nili su Božidar Adžija, Ljuba Radovanović, Pavle Pav­
lović, Miroslav Pintar i dr Srećko Silović. Delegaciju
Socijaldemokratske partije činili su Zivko Topalović,
Bogdan Krekić, Vladimir Pfeiffer, Jovo Jakšić, Josip
Beker, Viktor Eržen i deset mjesnih zagrebačkih sin­
dikalnih funkcionara.
Shvaćanje potrebe da je bezuvjetno potrebno
podići utjecaj radničke klase u državi, stvaranjem
snažne političke partije, tražilo je objektivni razgo­
vor bez taktiziranja. Zagrebačke su »Radničke novi­
ne« tvrdile da će veliko i zdravo osjećanje klasne so­
lidarnosti, koje se moćno probija kroz sindikalni po­
kret, vrlo brzo zagospodariti i kad se praktički po­
stavi pitanje zajedničke političke stranke. Načelna
politička rasprava između raznih socijalističkih
struja nužna je i korisna. Važno je postići sporazum
na osnovnim i načelnim problemima. Socijalisti si
pridaju ulogu graditelja. Otkako je radnička klasa
1920. i 1921. izgubila veliku klasnu bitku, oni vrše
pokušaje pribiranja demoralizirane i rastrojene voj­
106 Radničke novine, Zagreb, 13. IX 1935.
91
ske. U parlam entarnom zastupstvu tada je bilo 70
komunista i 10 socijalista. Na kasnijim izborima so­
cijalisti su uspjeli da dobiju jedan mandat. Naravno,
za poraz 1921. okrivljena je Komunistička partija.
Uloga socijalista u cjelokupnom procesu stvaranja i
opadanja radničkog pokreta bila je uloga graditelja,
neimara. Ništa socijalisti nisu u radničkom pokretu
upropastili, naprotiv oni su samo od rušenja spaša­
vali i dograđivali. Graditeljskom akcijom socijalista
u vrijeme šestojanuarske diktature spašeni su sindi­
kati, radničke komore i druge socijalno zaštićene
ustanove. Tako su socijalisti veličali ulogu posla na
kojem su radili punih 15 godina i kako su sami tvr­
dili, od uloge graditelja neće odstupiti.108
Sa svoje strane, Živko Topalović, pišući o Vukovarskom kongresu KPJ 1920. na kojem su socijalisti
izvršili rascjep, hvali se svojim referatom za kojega
tvrdi da bi ga mogao u potpunosti ponovo potpisati.
»Kad doživljavamo« - piše on - »ove uspom ene na
Vukovar, mi osećamo potrebu da se pred drugovi­
ma izvinemo. Bila bi velika ludost danas istjeravati
to tko je imao manje ili više prava prije 15 godina.
Ali ovo buđenje prošlosti je nužno da se danas one­
moguće istovetne pogreške. Mi s pravom možemo
očekivati od drugova koji su prije 15 godina pod
utjecajem revolucionarne hipnoze, da su, kroz gor­
ko iskustvo u ovih 15 godina u Jugoslaviji, nešto na­
učili i da danas niko ozbiljno ne može postaviti za
zadatak političkom pokretu radnika u Jugoslaviji
kao neposredni cilj da osvaja političku vlast. Danas
se najprije nameću pitanja zaštite nadnica, regulira­
nje radnog vremena, sloboda organizovanja, osigu­
ranje nezaposlenih, osiguranje najosnovnijih gra­
đanskih prava i sloboda. Jedna ozbiljna radnička
politička partija može postati samo na bazi praktič­
nog akcionog program a i kao iskren borac za poli­
tičku jednakost i slobodu svih građana«.107
Jugoslavenski socijalisti su, u odnosu na unu­
trašnje uređenje jugoslavenske države, stajali na
stajalištu da je iznutra potrebno imati potpuno uje­
dinjenu državu, s potpuno jednoobraznim naro­
dom, s istim jezikom i istovetnim kulturnim i poli­
tičkim tradicijama, s ujednačenom narodnom m a­
som koja se grupira isključivo na bazi ekonomskih
i socijalnih interesa. Jedino takva država može osi­
gurati jednaku socijalnu zaštitu, socijalno osigura­
nje, ista prava na organiziranje i na političku, kul­
turnu i sindikalnu akciju, ma u kojem kraju države
se radnik nalazio. Na bazi širokoga nacionalnog je­
dinstva u cijeloj državi lakše se stvaraju moćni i uje­
dinjeni sindikati, kulturne organizacije, štampa,
radnička politička partija.
Svi ti razlozi usmjerili su jugoslavenske socijali­
ste na što potpunije i što brže provođenje jedinstva
i brisanja plemenskih razlika. Iskustvo je naučilo ju ­
goslavenske socijaliste da funkcioniranje dem okrat­
skih mehanizama za obavljanje javnih poslova, uz
10* Ibid, 28. IX 1935.
107 Ibid, 4. X 1935.
92
udio širokih narodnih masa, m ora voditi računa o
tradicijama i tradicionalnim osjećanjima tih masa,
pa ma koliko ta osjećanja bila nazadna i činila smet­
nju brzom razvitku jednoobrazne nacije. Brzi prije­
laz preko plemensko-nacionalnih, pokrajinskih i
vjerskih navika doveo je do teških unutarnjih suko­
ba i om etao funkcioniranje državnog aparata na de­
m okratski način. Prema tome, potrebno je učiniti
koncesije plemensko-nacionalnim osjećanjima Srba,
Hrvata i Slovenaca. Raspaljivanje plemenskoga spo­
ra imalo je za posljedicu samo sprečavanje klasnog
i interesnog grupiranja radnika, seljaka i siromaš­
nog eksploatiranog svijeta. Njegov je interes da se
prije i što radikalnije učini kraj plemenskoj vjerskoj
histeriji, da se s lica građanskih partija što prije žde­
re ideološko vjersko-plemenska m aska i da se iza te
m aske jasno vide pravi klasni interesi koje ove par­
tije brane. Pogreška koju su učinili jugoslavenski
komunisti, po mišljenju Zivka Topalovića, sastoji se
u tom e da su oni u borbi za neposredno osvajanje
vlasti tražili saveznika u plemensko-nacionalnim
borbam a i nastojali te pokrete izvući ispod utjecaja
klera i nacionalističke inteligencije, radikalizirati ih
i učiniti ga svojim saveznikom. Radnici i eksploati­
rani narod ne treba da idu uz buržoaske grupacije.
S tim grupam a možemo stvoriti sporazum za zajed­
ničku akciju na ovom ili onom pitanju. Odlučno kidanje s plem enskim i vjerskim pokretim a je životni
uvjet za stvaranje zdravog socijalističkog pokreta u
Jugoslaviji.108
Da bi se ostvarilo opće jedinstvo u klasnoborbenom radničkom pokretu najvažniji je preduvjet du­
hovno jedinstvo, pisali su poslije neuspjelih prego­
vora socijalisti. Nezgoda je što se u skučenoj slobodi
ne može otvoreno i slobodno raspravljati. To se os­
jeća osobito kod ljevičara. Da to nije slučaj, sigurno
bi pregovori bili oslobođeni suvišnog balasta. Ko­
m unisti sasvim drugačije ocjenjuju opću političku
situaciju. Njihove pristalice slabo su informirani o
odlukam a njihovih foruma, a napose o zaključcima
posljednjeg kongresa Kominterne. Socijalisti dalje
ističu da ostaju nepokolebivo na tom e da je duhov­
no, a po tom e organizacijsko i akcijsko jedinstvo
važnije od silovita guranja u Narodnu frontu, odnos­
no u redove buržoazije. Napadaju tumačenje prole­
terske dem okracije po kojoj »mjerodavni krugovi
m eđu ljevičarima koji kažu da su ovlašteni da nam
ponude jedinstvo akcije i jedinstvo organizacije, koji
nam pričaju o atmosferi smirenja, koji nam predla­
žu neke vrsti pakt o nenapadanju« u isto vrijeme
putem svoje legalne štam pe i zborova napadaju re­
formističke funkcionare. »Mi smo iskreni i otvoreni
i zato naglašujemo, da sm atramo, da je prije svega
potrebno da se zajedničkim nastojanjima stvore
preduslovi za duhovno jedinstvo. Međutim, ovim
putem koji se i dalje nastavlja tom e se cilju neće
moći stići«.109
108 Ibid. 11. i 18. X 1935.
108 Ib id 15. X I 1935.
Pišući o razlikama između socijalista i komuni­
sta, »Radničke novine« govore o tome kako je došlo
do stvaranja dva tipa socijalističkog mišljenja o so­
cijalističkoj taktici. To su dva razdoblja u razvitku
marksizma. Jedna grupa socijalista prihvatila je kao
važeću i jedinu istinu dio marksističkog učenja koji
je formuliran u revolucionarnom razdoblju 1948. i u
vrijeme Pariške komune 1871. godine. Drugi dio so­
cijalista prihvatio je marksizam u njegovoj razvoj­
noj, evolutivnoj formi, koji je stvaran u razdobljima
mirnog razvitka kapitalizma, krajem 19. i početkom
stoljeća. Prvi su se nazvali komunisti a drugi socijal­
demokrati. Nova iskustva pokazala su da pored raz­
doblja burnih i revolucionarnih promjena ima i raz­
doblja postupnog, laganog razvoja i razdoblje kon­
trarevolucije, vraćanja unazad i traženja nove rav­
noteže. Uz neprestane prom jene historijskog kreta­
nja i borbe za uspostavom ravnoteže, borbena tak­
tika, kao jedino istinita, otpada. Jugoslavenska rad­
nička klasa kao i čitavi svijet proživljuje jedan od
najburnijih razdoblja povijesti čovječanstva. Danas
je potrebno raspravljati jedino o tome što se može
i što treba učiniti u svijetu i u zemlji u odnosu na
interese i potrebe radničke klase. Jedno je od
osnovnih pitanja u Jugoslaviji pitanje o borbi za mir
i demokraciju. Na pregovorima je vrlo krupno spor­
no pitanje bila važnost političke demokracije. Bor­
ba za povratak građanskoj ravnopravnosti i slobodi
je široka osnova na kojoj se može stvarati zdravi po­
litički radnički pokret u državi. Neposredni cilj ob­
novljenog političkog pokreta nije i ne može biti ni
osvajanje vlasti ni brza prom jena društvenog uređe­
nja. Buržoaska je dem okracija postala jedini put ko­
jim se može doći do snažnog socijalističkog pokreta
koji će, kad se ostvari, moći u budućnosti postaviti
više zadatke i ciljeve.110
Novo iskustvo koje je stečeno m ora računati na
srednje slojeve između radnika i kapitalista bez čije
se pomoći u demokraciji ne može doći do ozbiljnih
političkih uspjeha. S industrijalizacijom cijeloga svi­
jeta suženo je polje industrijskog razvoja jedne zem­
lje, pa je znatno pala brzina kojom propadaju mali
vlasnici i raste brojnost i snaga proletarijata. Nova
se povijesna situacija ogleda u tome da opada broj
proletarijata a raste broj srednjeg sloja koji nije u
čistom najamnom odnosu. Vrata socijalističke rad­
ničke partije treba da budu otvorena i tim redovi­
ma. Tamo gdje je srednji sloj samostalno organizi­
ran treba tražiti m ogućnost političke suradnje s nje­
govim grupacijama.
K rupna razlika u shvaćanju između socijalista i
komunista, koja om eta stvaranje političkog jedin­
stva i formiranje zajedničke stranke, jest u tome što
socijalisti pretpostavljaju isključivo radničke klasne
interese, dok su kom unistim a preča briga općena­
rodna, nacionalna i njima slična pitanja. Oni se ne
zadovoljavaju time da radnički pokret izgradi naj­
1,0 Ibid.
prije svoju vlastitu kuću i da posvršava svoje naj­
preče poslove. Oni daju direktive da treba ući u po­
litičke i nepolitičke, građanske, vjerske, kulturne i
druge organizacije. Preporučuju da treba sudjelova­
ti u svim poslovima i manifestacijama gdje god se
kupe mase. Po mišljenju Topalovića, rezultat ovakva
političkog upućivanja i akcija radnika je njihovo
potpuno vezivanje uz buržoasku ideologiju i buržoasko političko vodstvo, jer se na takvim sastanci­
ma od strane komunista govori samo ono za što je
ta masa zrela. Suradnja s drugim grupacijama mo­
guća je i socijalisti je se ne odriču, ali ona treba da
bude utvrđena kroz dogovor s organizacijom protiv­
nika. Socijalisti se protive uvlačenju u tuđe organi­
zacije sa ciljem razbijanja. Njihova politička taktika
mora biti diktirana brigom da odvoji radnika ispod
duhovnog utjecaja građanskih redova. Komunisti,
međutim, smatraju da je mnogo važnije hvatati veze
i poznanstvo s milijunskim masama naroda. To oni
čine zato što u svojim zadacima pucaju na veliko.
Socijalisti su zadovoljni s tim da stvore samostalnu
partiju koja će prihvatiti borbu za ekonomske i po­
litičke zahtjeve radnika i da po potrebi stvaraju spo­
razum s organizacijama iz srednjeg sloja. Komunisti
misle samo na zauzimanje vlasti. Prije revolucijom,
a sada demokracijom, s nekoliko desetina tisuća
članova, oni žele da utječu na široku narodnu masu
od više milijuna glasača. Zbog toga su plemenska i
nacionalna pitanja za komuniste najvažnija stvar, a
pitanje radničke zaštite se zanemaruje. Tko gradi
tuđu kuću nikada svoje neće im ati.111
U pregovorima o Narodnoj fronti socijalisti su se
pozivali na socijalističku partiju Francuske koja je
dala izjavu da je Narodna fronta izazvala u širokim
masama naroda demokratsku svijest i one su ju po­
zdravile kao prvu pobjedu jedne velike nacije nad
fašizmom. Međutim, Narodna fronta se smatra
samo privremenom suradnjom između partija, gru­
pa i organizacija u cilju zajedničke borbe protiv fa­
šizma i za mir. Narodna se fronta ne može pretvoriti
u nadpartiju koja bi imala svoje stalno članstvo i
svoje redovne članske uloge. Zato su jugoslavenski
socijalisti neprestano isticali da je prvi i osnovni za­
datak formiranje političkih stranaka i izrada njiho­
vih programa. Na osnovi tih posebnih programa
neka se među srodnim strankam a stvara sporazum
o suradnji koji može nositi i karakter javne političke
platforme.
U pregovorima je prijedlog komunista za stvara­
nje Jedinstvene radničke stranke za socijaliste tobo­
že nejasan. Oni ne znaju da li je to dogovor za su­
radnju između samostalnih grupacija i stranaka
koje su m eđusobno organizacijski i programski
podvojeni ili je to stranka koja likvidira, iskoijenjuje
rascjep, onemogućuje postojanje drugih stranaka.
Prema posljednjim uputstvima komunisti žele da
zadrže svoju Komunističku partiju, koja ima svoje
Ibid 22. XI 1935.
93
samostalno članstvo organizacije, upravne organe,
program, financije, štampu i literaturu.
Jedinstvena radnička stranka bila bi, u stvari, le­
galna stranka komunista u zajednici s onim radnici­
ma i socijalistima koji nisu članovi KPJ. Na prego­
vorima se tražilo da komunisti jasno kažu hoće li
oni potpuno likvidirati svaki samostalni politički
pokret van zajedničke cjeline. Ako se socijalisti i ko­
munisti suglase u osnovnim i krupnim pitanjima
društvenog i državnog uređenja, i o osnovnim prav­
cima i metodama zajedničke borbe, samo tada po­
stoje zreli uvjeti za stvaranje jedne zajedničke stran­
ke. Ako komunisti iz načelnih razloga neće raspu­
stiti svoju samostalnu stranku i socijalisti moraju
stvoriti svoju s tran k u ."2
Usprkos tim razlikama, strpljivim radom kom u­
nista postignut je sporazum o imenu zajedničke po­
litičke grupacije koja bi se zvala Radnička zajedni­
ca, nađena je formulacija o nacionalnom pitanju, o
demokratizaciji radničkih organizacija i ustanova i
o osnivanju stalnog paritetnog akcionog odbora. Na
kraju su socijalisti odustali od pregovora odričući
se i vlastitih prijedloga. O tome Blagoje Parović
piše:
»Pregovori sa reformistima o jedinstvenom fron­
tu i jedinstvu sindikalnog pokreta ponovo su zapeli,
jer ih uvjetuju saradnjom po sindikalnoj liniji kao i
dogovorom po pitanju jedinstvene radničke partije.
Međutim, oni su i po pitanjima J R P " 3 bili pristali
na sve naše predloge i u poslednje m om ente došlo
je među njima do oštrog sukoba između onih koji
zagovaraju i onih koji odbijaju zajedničke istupe. Na
čelu prvih stoji Krekić, Eržen i Jakšić, na čelu d ru ­
gih Topalović, svi zagrebački socijaldem okrati i li­
jevo krilo socijaldem okrata Slovenije. U Sloveniji
je bio postignut i potpisan sporazum po svim pi­
tanjima. ali su oni nakon razbijanja već postignu­
tog sporazum a u zemaljskom razm eru odbili da
sarađuju i u Sloveniji, izgovarajući se na ovo, svo­
ju disciplinu i na potrebe općeg sporazum a. To su
učinili po nalogu centrale URSS-a u kojoj izgleda
prevladavaju protivnici jedinstva, dok u nižim o r­
ganizacijama pristaše jedinstva imaju ogrom nu
većinu.
Za nas se postavlja glavno pitanje kako, na koji
naćin, mobilizovati te pristaše jedinstva i prisiliti
vodstvo sindikata (URSS-a) na sporazum o jedin­
stvu sindikalnog pokreta. U tome nam vrlo mnogo
smetaju ostaci staroga sektaštva, neshvatanje p re­
orijentacije naše taktike u sindikalnom pitanju,
neshvatanje značaja i potrebe drugarske saradnje
sa reformističkim funkcionerima, čak ni onda kad
su oni iskreni pristaše jedistva. Takav prim er ima­
mo sada u Dubrovniku, gdje se zbog nekih ispada
naših drugova postavlja pitanje isključenja čitavih
mesnih sindikalnih organizacija iz URSS-a.«"4
Ibid
" 5 JRP - Je d in stv e n a ra d n ič k a partija.
" 4 ACKSKJ, Kl. 1935/635.
94
Komunistička partija Jugoslavije o zahtjevu
Socijalističke zajednice radnog naroda da
KPJ donese odluku o svom raspuštanju
Na pregovorima s grupom Socijalističke zajedni­
ce radnog naroda 22. i 23. listpada 1935. u Zagrebu
napušten je prvobitni stav o organizacijskoj formi
Jedinstvene radničke stranke koja je svojom organi­
zacijom trebala obuhvatiti sindikalne organizacije,
sportska, kulturna i druga udruženja. Bilo je komu­
nista, osobito u sindikatima, koji su mnogo očekiva­
li od rezultata pregovora. Parola kom unista - jedin­
stvo radničke klase pod svaku cijenu - nije se ostva­
rila. Neuspjeli pregovori sa socijalistima pokazali su
radničkoj javnosti da reformističke vođe oklijevaju
da pristupe ujedinjavanju radničke klase na eko­
nomskom i političkom polju, da su protivnici iz­
gradnje nezavisnog radničkog pokreta na osnovi mi­
nimalnog akcionog program a koji bi se zasnivao na
principu proleterske demokracije. Socijalisti su je­
dino izjavili da uviđaju potrebu suradnje i izvođenja
zajedničkih akcija radničkih grupa o pitanjima u ko­
jima se budu složili. Članci koje je nakon pregovora
objavio Zivko Topalović u beogradskim i zagrebač­
kim »Radničkim novinama«, a u kojima traži ras­
puštanje Komunističke partije Jugoslavije naišli su
na osudu ne samo u redovima URSS-a već i u široj
dem okratskoj javnosti.
Socijalisti su, tvrdi Topalović, odlagali osnivanje
svoje stranke zbog toga da bi do krajnjih granica is­
pitali je li moguće prije stvaranja stranke likvidirati
politički rascjep. Zalagali su se za ujedinjenu, sna­
žnu socijalističku partiju koja bi imala i bez udjela u
vladi, veoma veliki politički utjecaj i koja bi za sud­
binu radnika značila veoma mnogo. Jedini put iz bi­
jede je stvaranje m oćne političke stranke koja će.
prije svega, biti klasni organ radnika. Toga radi, so­
cijalisti žele likvidirati rascjep, protive se isticanju
buržoaskih nacionalnih briga pred radnićkim briga­
ma. Komunisti pored svoje ilegalne KPJ stvaraju le­
galnu Jedinstvenu radničku stranku. Time sile soci­
jaliste da i oni stvore svoju stranku. Komunisti
nude socijalistima samo privrem enu suradnju oko
pojedinih pitanja. Socijalisti takvu suradnju ne od­
bijaju. Jedinstvena radnička stranka koja bi obuhva­
ćala članove komunističke, socijalističke i drugih
radničkih stranaka bila bi jedinstvena na svijetu, na
što socijalisti ne mogu pristati. Likvidacija rascjepa
znači likvidaciju starih stranaka i stvaranje nove.
Pošto likvidaciju KPJ nitko ne može nam etnuti, so­
cijalistima ostaje privrem ena suradnja s njom ."6
U članku pod naslovom »Veziri i njihovi fermani« vraća se Zivko Topalović na pitanje tko smeta
političkom ujedinjenju radnika u Jugoslaviji. On po­
novno ističe jugoslavensku socijalnu demokraciju
kao istinskog pobornika jedinstvene radničke parti­
je stvorene zbog rješavanja dnevnih životnih intere­
sa radničke klase. Od kom unista traži da likvidiraju
1,6
Radničke novine, Z agreb, 4. I 1936.
svoje postojeće borbene organizacije (javne ili taj­
ne), pa da lojalno mogu govoriti o ujedinjenju. Iza
toga Topalović spominje postojanje Centralnog ko­
miteta u inozemstvu, koji zastupa stavove Komuni­
stičke intemacionale, štampa ilegalne listove, raspo­
laže znatnim sumama novaca, šalje svoje raspise ob­
lasnim i mjesnim organima u zemlji, pa se pita tko
je pravi vođa ljevičarskog pokreta: »da li oni iz
inostranstva ili predstavnici jedinstvene radničke
stranke koji sa socijalistima pregovaraju?« On traži
od ljevičara da se ograde od Centralnog komiteta
KPJ i da oduzmu pravo Komunističkoj partiji da u
njihovo ime govori. Jedinstvo, ističe zatim Topalo­
vić, traži slobodu u odlukama bez posebnih politič­
kih organizacija: »Jedinstvo je tada ako niko ne smi­
je pripadati ni tajnoj ni javnoj organizaciji. Iz drža­
nja jugoslavenskih ljevičara vidi se da oni za takvo
jedinstvo još nisu sazreli. Dotle nama ne ostaje ništa
drugo nego da stvaramo svoju stranku i da se s nji­
ma prijateljski razgovaramo o saradnji i priprem i is­
tinskog ujedinjenja«.116
Nasuprot tome, »Proleter«, organ CK KPJ, ističe
da linije KPJ na stvaranju Narodne fronte protiv fa­
šizma nije pomaganje buržoazije i rješavanje bu r­
žoaskih briga već je riječ o gorućem pitanju potla­
čenih masa i proletarijata. Stvaranje Narodne fron­
te s aktivnim udjelom radničke klase u njenom je
neposrednom interesu. Topalović se izruguje nacio­
nalnom pitanju. On o njemu govori kao režimlija velikosrbin. Nacionalno pitanje je životno pitanje
ogromne većine stanovništva zemlje. Živko Topalo­
vić i njegovi istomišljenici zabrinuti su »da proleta­
rijat ne bi pao pod uticaj buržoazije, a na d j e 1u ga
osuđuje na to da bude na njenom repu, jer hoće da
proletarijat samo apstinira, sam sebe odstrani od
učešća i od svoje vodeće uloge u velikoj narodnoj
borbi«. U svim svojim člancima on neprekidno traži
likvidaciju »naše partije i po uzoru najreakcionarnijih vođa iz nekih drugih socijaldemokratskih parti­
ja. zamišlja si partijsko uređenje na s o c i j a l d e ­
m o k r a t s k o j o s n o v i , na bazi skrahirane II
intemacionale.
On bukvalno traži da mi sami ’rasturim o’ svoje
organizacije. To što u 15 godina nije uspjelo režim­
skoj policiji, hoće da izrvši Živko sa jednom diplo­
matskom akcijom. Zaista se stara! Kad je u posljed­
nje vrijeme otpočela klevetnička akcija vlasti protiv
naše Partije i kada su se pojačali progoni i Živko je
također pojačao svoju akciju koja se ne može nazva­
ti drugačije nego strvinarskom ... On se natječe sa
režimskom štampom, policijom, konfidentima. U
isto vrijeme u sarajevskoj »Našoj snazi« izašao je u
prijevodu Milice Topalović odlomak iz knjige Kauckoga 'Demokratija i diktatura’, i to upravo onaj od­
lomak u kome se taj izdajica radničke klase, s kojim
je svojedobno obračunao još Lenjin, otvoreno de­
klarira za fašistički kontrarevolucionarni rat protiv
Sovjetskog Saveza. ’Proleterskoj oslobodilačkoj bor­
bi našeg doba’ - piše Kaucki - a prevodi Milica To­
palović 'preti najveća opasnost ne od sloma diktatu­
re u Rusiji, već od njenog daljeg postojanja’, i dalje,
Jedinstveni front će biti ostvaren sam od sebe u
trenutku kad skonča ova diktatura, jer će bez nje
prestati komunističke partije da živi.
Ovakva reakcionarna politika Zivka Topalovića i
njegove klike nailazi na osudu mnogih socijalde­
mokratskih radnika i funkcionera. Tim energičnije
treba prionuti uz a k c i o n o j e d i n s t v o , jer to
je početak i osnova svakog jedinstva. Za akciono je­
dinstvo mi ne postavljamo n i k a k v i h p o s e b ­
n i h u s l o v a . Jedini uslov je da su zajedničke ak­
cije uperene protiv fašizma, ofenzive kapitala, opa­
snosti rata, jednom riječju protiv klasnog neprijate­
lja. Akciono jedinstvo je ujedno i p r o b n i
k a m e n za sve pristaše jedinstvenog fronta, odnos­
no za sve one koji govore da su pristalice jedinstve­
nog fronta. I izjavu Z. Topalovića, da »ne ostaje dru­
go nego povremena saradnja« (vidi Zagreb, R. N.’
od 1. I 1936.) treba iskoritisti za p r a k t i č n o ost­
varenje saradnje po k o n k r e t n i m pitanjima. Sa
najvećom energijom treba pripremati zajedničko iz­
vođenje konkretnih akcija u pitanju nadnica, kolek­
tivnih ugovora, pomoći za besposlene, organizacije
javnih radova, izbora radničkih poverenika i izbora
u Suzor,117 političkih prava radničke klase, rata u
Abesiniji, solidarnosti sa radnim narodom itd. U p ravo u pogledu izrade konkretnih
parola,
izrade
sredstava
borbe
i
k o n k r e t n o g p r i p r e m a n j a a k c i j a za
n e p o s r e d n e z a h t j e v e - n a š a je n a ­
j v e ć a s l a b o s t . Treba činiti sve, da dođe do za­
jedničkih akcija na najširoj bazi do kratkotrajnih ili
trajnih sporazuma. Ali komunisti bi učinili najveću
pogrešku kada bi se vezali jedino na pregovore ili
na očekivanje rezultata diskusije s pojedinim soci­
jaldemokratskim vođama i kada bi se odrekli od sa­
mostalnog izvođenja akcija za neposredne zahtjeve
radničke klase na bazi jedinstva«.118
Vodstvo URSSJ-a traži sporazum
s režimom Stojadinovića
Socijaldemokrati i reformisti u URSSJ-u činili su
napore da uvjere i režim Stojadinovića u svoju lojal­
nost, ističući neprekidno da se interesi radnika, od­
nosno URSSJ-a poklapaju s općedruštvenim interesi­
ma. Stoga oni nude i traže aktivnu suradnju i s re­
žimom Stojadinovića. Oni su protiv podjele radni­
čke klase na razne organizacije, te smatraju da UR­
SSJ može biti najpunija klasna zajednica svih radni­
ka i namještenika, pa u tom smislu žele i traže su­
radnju s vladajućim faktorima, moleći za njihovu
m oralnu i političku potporu. Kao pokret koji stoji
1,7
"« Ibid. 18. I 1936.
S red išn ji u red za o sig u ra n je rad n ik a.
Proleter 1929-1942. str. 418.
95
van svake vjerske, nacionalne ili partijsko političke
prirode, vodstvo URSSJ-a je javno ukazivalo vladi
da bi se mogla potpuno osloniti na URSSJ i njegove
namjere za radničkim izdizanjem.
Stvaranjem Jugoslovenskog radničkog saveza (JUGORAS-a) i Hrvatskog radničkog saveza (HRS-a)
oživljavaju se tendencije za odvajanjem radnika i
nam ještenika iz njihove klasne cjeline u različite
partijsko-političke organizacije. Izvršni odbor UR­
SSJ-a sm atra da je cijepanje cjeline radničkog po­
kreta štetno, jer će radnici, razbijeni na različite po­
litičke frontove, voditi borbu jedni protiv drugih.
Takav apel pod naslovom »Odbrana jedinstva sindi­
kalnog pokreta« uputio je izvršni odbor URSSJ-a
putem sve sindikalne štam pe 22. svibnja 1936. godi­
ne, apelirajući na sve dobronam jerne da URSSJ iz­
uzmu iz svih partijsko-političkih kombinacija.
»Izvršni odbor u ravnoj mjeri osuđuje svaki ra­
zoran rad u sindikatima koji je inspirisan od ljudi ili
foruma izvan sindikalnog p o k re ta ... Sjednica utvr­
đuje da su se u Ursovom p o k re tu " 9 pojavile partij­
ske frakcije sa tendencijana za zavlađivanjem u sin­
dikatima, koje ugrožavaju nezavisnost i opstanak
sindikalnog pokreta. Sjednica odlučuje da se frakci­
je najenergičnije sluzbiju u krajnjem slučaju i isklju­
čivanjem. Sjednica poziva oblasne i mjesne međustrukovne odbore da budno paze na ovu neprijatelj­
sku akciju, da bi ona bila na vrijeme suzbijena.«120
Iste odluke donio je izvršni odbor URSSJ-a na
svojim sjednicama održanim 14. rujna 1936. i 4. i 5.
listopada u Beogradu. Sve te odluke bile su objav­
ljivane u radničkoj štampi, ponavljane s potpisim a
istih članova Izvršnog odbora tako da je ona unosi­
la zabunu među članovima URSSJ-ovih organizaci­
ja. S tim saopćenjima beogradske »Radničke novi­
ne« donose članak Bogdana Krekića »Jedinstveni
front« objavljen i u »Ujedinjenim sindikatima« u
rujnu 1935. godine. U svibnju 1936. donose »Ujedi­
njeni sindikati« i beogradske »Radničke novine«
ponovo članak Bogdana Krekića o unutarnjoj iz­
gradnji pokreta s težištem na pitanju jedinstvene
fronte:
»Uporno se m eđu članstvom sindikalnim podr­
žava tvrđenje kako sindikalni pokret neće uspeti da
dođe do većeg zamaha sve dotle dok se ne ostvari
jedinstveni front’ među radnicima. I radnici bivaju
upućivani da od vodstva sindikalnih organizacija
zemaljske i oblasne uprave traže da taj 'jedinstveni
front’ ostvari.
Može biti da u našoj zemlji ima radnika levičarske sindikalne ideologije. Možda su oni ti koji šire
zahtev o 'jedinstvenom frontu’. Ako želite ’jedinstve­
ni front’ sa URSSJ nužno je da najpre form irate svoj
samostalan, javan sindikalni pokret da sindikalno
delate, pa da URSSJ kao javno telo može da razgo­
vara sa drugim postojećim javnim telom. Ako takav
" o URSSJ.
120 R adničke novine, Z agreb, 22. V 1936; U jedinjeni sin d i­
kati, br. 4-5, a p ril-m a j, 1936.
96
pokret ne bude formiran, URSSJ i pored najbolje
volje nem a s kime da razgovara ni da pravi 'jedin­
stveni front’. 'Jedinstvenog fronta’ u našoj zemlji ne
može biti jer nem a s kime da se pravi. To treba da
znaju svi oni koji govore o ovome.«121
U članku »Historijska prekretnica« Josip Becker
daje osvrt na neposrednu prošlost i što novo doba
traži od socijalista. Klasno borbeni pokret zapao je
u vrtlog poteškoća koje su uvjetovane izuzetnim po­
litičkim prilikama. Nikada u zemlji reakcija protiv
socijalizma nije bila toliko izrazita i agresivna. Upa­
da u oči to što reakcija više ne pravi nikakve razlike
između socijalizma i komunizma, niti između rad­
ničkog sindikalnog i radničkog političkog pokreta.
U vrijeme proteklih godina diktature URSSJ je dao
najveći doprinos da vladajuća klasa u Jugoslaviji ko­
načno odustane od stvaranja državnih radničkih i
nam ješteničkih sindikata u fašističkom smislu. U
tom pogledu, tvrdio je Becker, osobito su kritične
godine bile 1930. i 1931. kada je to pitanje bilo naj­
ozbiljnije pokrenuto u tadašnjim vladama. U isto
vrijeme pokrenuli su poslodavci, bez obzira na po­
litički stav prem a asposlutizmu, vladi i režimu, bor­
bu za reviziju socijalno-političkog zakonodavstva,
želeći iskoristiti klasnu diktaturu da bi osigurali
svoju prevlast i na socijalno političkom području.
Fašizam u Jugoslaviji, koji je forsirao jugoslavenski
nacionalizam, rastočio se. Centralistički fašizam je
slomljen. Javio se novi fašizam u drugim, pokrajin­
skim, oblicima, na nacionalističkim osnovama na­
stali su otpori centralističkoj politici autoritativnog
režima. Na toj osnovi formirali su se u Hrvatskoj
Hrvatski radnički savez (HRS) i Savez hrvatskih pri­
vatnih nam ještenika (SHPN). Vladajuća stranka
osnovala je svoje radničke i nam ješteničke sindika­
te. Razbijanje klasnog jedinstva radnika i nam ješte­
nika najkarakterističnija je činjenica za cijelu unu­
tarnju političku situaciju. Zbog toga što u zemlji ne
postoji legalni radnički i namještenički pokret s
klasnom ideologijom, građanske su stranke ostvari­
le monopol u političkom životu. To je predstavljalo
najveću zapreku ideološkom formiranju URSSJ-a i
njegovu norm alnom razvoju. Cim su popustili lanci
reakcije, eruptivnom se snagom probilo nezadovolj­
stvo radnika tako da je zemlja postala pozornica ži­
vih radničkih pokreta: Sindikati, koje pomažu reak­
cija i konzervativne snage buržoazije, stvaraju se u
borbi protiv klasnog sindikalnog pokreta; oni su iz­
raziti protivnici klasne ideologije i sm atraju URSSJ
s nacionalnog stajališta defetističkim . Obje nove
sindikalne organizacije, koje su prihvatile najreakcionam iju građansku ideologiju i stvaraju se uz
pomoć građanskih stranaka, u javnosti i među rad­
nicima ističu fašističke parole. Radnici u postojećim
relacijama mogu da vode ili klasnu borbu putem
klasnih sindikata ili da budu nosioci antimarksističkih ideja u fašističkom smislu. Smisao je kontra121 R adničke novine, B e o g rad , 25. V 1936; Ujedinjeni s in ­
dikati b r. 4-5 , april-m a j 1936, str. 115.
revolucije u nas u tome da se organizira jedan rad­
nički pokret koji je samo u službi buržoaske ideolo­
gije.122
Jova Jakšić, govoreći o potrebnim reform am a
u sindikalnom pokretu, iznosi da su ranije, žute
profašističke organizacije, oblino pomagane protiv
URSSJ-a, najednom iščezle. Sada se stvaraju radni­
čke organizacije dviju velikih, izrazito burožoaskih,
grupacija HRS i JUGORAS. Ističe da je URSSJ vo­
dio ispravnu politiku u vrijeme diktature, posebno
što je vodio tarifno-štrajkaške pokrete 1935. i 1936.
Da su socijalisti slušali takozvane ljevičare odveli bi
URSSJ neposredno njegovu uništenju. Zbog toga je
i sada zamršen i složen rad i odnos reformista pre­
ma ljevičarima. To dolazi odatle što oni nemaju svo­
ga legalnog pokreta, jer bi time bio stvoren uvjet da
se stvori jedan jedinstveni pokret. Teškoće se sasto­
je u tome što su razlike između komunista i socija­
lista u svim osnovnim pitanjima ostale iste. Pored
toga, komunisti, već po svojoj ideologiji, nemaju
smisla za sindikalni rad. URSSJ je zasnovan na po­
litički i partijski neutralnoj osnovi. Samo tako on u
zemlji može vršiti svoj zadatak. Životno je pitanje
URSSJ-a da u njemu budu onemogućeni svi oni koji
u njemu žele izravnavati svoje političke i partijske
račune. Jedan dio ljevičara još neće da se toga oka­
ni. Najočigledniji je dokaz toga pokretanje lista
»Radnik« u Zagrebu. Prema tome, socijalisti treba
da se opredijele, jer se ne radi o taktičkim razlika­
ma, nego o karakteru sindikalnog pokreta uopće.
Za zajednički rad trebaju postojati načelno slaganje
i mogućnost kom prom isa što između socijalista i
kom unista ne postoji. Kompromis je s njima nem o­
guće stvoriti, jer se zbog ilegalnosti vodstva ne zna
s kime se sporazum stvara, niti koliko će URSSJ
imati od toga koristi. Jakšić, dalje, sm atra da je za
radničku klasu bolje da ima jedan legalan pokret,
pa m akar u njemu i ne bile zastupljene sve frakcije,
nego da nema nikakva pokreta. To bi moralo biti
jasno i samim ljevičarima. »Po našem tvrdom uvje­
renju« - kaže Jovo Jakšić - »mi ćemo u ovom pita­
nju za stvar radničke klase i radničkog pokreta naj­
bolje činiti ako budem o radili na tome da i ljevičari
dobiju svoj legalni pokret, a ne na taj način što
ćemo mi za njihov rad davati naš krov i našu fir­
mu.«
Jakšić ustaje protiv centralizacije pokreta, protiv
toga da se teškoće jednog kraja nameću i ostalim
krajevima jer je organizacija pokrajina gotovo pot­
puno autonomna. Treba ostaviti samo zajedničke
forume s kom petencijama koje su svima zaista za­
jedničke. Centrale raznih saveza više su smetnja
nego pomoć radu na terenu. Treba pomagati spon­
tanu tendenciju da se u pokrajinama stvaraju
URSS-ove organizacije koja odavno postoji i nasto­
jati da se ona na toj osnovi stabilizira.123
122 Radničke novine, Z agreb, 2. X 1936.
122 Ujedinjeni sindikati, br. 10-11, o k to b a r-n o v e m b a r
1936, str. 215.
7 - CAZI
Sa svoje strane poslodavci su udruženim snaga­
ma vodili ogorčenu borbu protiv URSS-a, tražeći
njegovo razbijanje i likvidaciju. Val radničkih štraj­
kova postavilo je pitanje reguliranja minimalnih
nadnica u vrlo oštroj formi. Grupe zanatlija i indust­
rijalaca bili su vezani kolektivnim ugovorima, ali ve­
lik broj ipak nije bio vezan. Opasnost nelojalne kon­
kurencije razdvojila je kapitaliste tako da je sve više
onih koji zahtijevaju reguliranje minimalnih nadni­
ca. Na Bledu je održana konferencija industrijalaca.
Dogovoreno je da se kanalizira nezadovoljstvo rad­
nika povećanjem nadnica na cijeloj liniji i onemogu­
ći razvoj klasnog sindikalnog pokreta. Na konferen­
ciji se tražilo stvaranje zajedničke fronte kapitalista
protiv štrajkaša. Od državne se vlasti traži da se s
više volje i autoriteta miješa u štrajkove, i da se po­
stojeći klasni sindikati zamijene sindikatima koji će
imati razumijevanja za potrebe industrije i zana­
tstva i trgovine.124
Poslije trećeg apela »Obrane jedinstva sindikal­
nog pokreta«, članaka Bogdana Krekića protiv ideje
jedinstvene fronte i Josipa Beckera koji ukazuje na
pojavu fašizma u pokrajinskim organizacijama, te
članka Jove Jakšića kojem govori o reformama u
URSSJ-u i zastupa stanovište da komunisti trebaju
izaći iz URSSJ-a i dobiti svoj legalni pokret, a ne da
im socijalisti daju svoj krov i svoju firmu, i u kojem
ističe da udružene snage poslodavaca vode ogorče­
nu borbu protiv URSS-a tražeći njegovo razbijanje i
likvidaciju - na sjednici od 4. listopada donijeta je
odluka da se ministru predsjedniku Milanu Stojadinoviću uputi memorandum. Ocjena toga akta i me­
m orandum a data je u »Proleteru«. U njemu je izne­
seno da je i širem krugu javnosti poznato da su ko­
munisti iskreni pobornici radničkog jedinstva, da
borba komunista nema nikakvih prikrivenih ili taj­
nih ciljeva za osvajanjem sindikata. Komunisti su za
jedinstvo na klasnoj osnovi zato što se ne mogu bez
njega obraniti od napadaja poslodavaca, fašizma i
opasnosti rata. Komunisti ne smatraju postojeće
klasne sindikate tuđim tijelom, već svojim radni­
čkim čedom koje treba njegovati i razvijati u moćno
oružje klasne borbe proletarijata. Komunisti najod­
lučnije ustaju u obranu klasnih sindikata pred na­
padim a fašističkih sindikata. U toj časnoj borbi ko­
m unisti pružaju bratsku ruku sporazumu s ostalim
strujam a unutar radničkog pokreta. Dalje se u član­
ku kaže:
»U posljednje vreme učestali su napadi na slo­
bodni sindikalni pokret kod nas. Vlasti, skučavaju
djelatnost sindikata URSS. Saraf cenzure sve jače
pritišće radničku sindikalnu štampu. Imenuju se
komesari u radničke komore. Odlažu se u nedogled
izbori u radničke socijalne ustanove i onemogućava
se radnička samouprava u njima. Otpočela je opća
ofenziva protiv slobodnog sindikalnog pokreta.
Upozoravano komuniste na njihovu dužnost, da
smišljeno stave sve svoje snage u obranu klasnih
124 Radničke novine Beograd. 23. IX 1936.
97
sindikata i da predlože socijaldemokratima spora­
zum za zajedničke akcije u obranu ugrožene slobo­
de djelovanja sindikata. Ali istovremeno m oram o
istaći da nas interesi radničkog pokreta i cijele rad­
ničke klase obavezuju, da javno i otvoreno ustanemo protiv pokušaja nekih socijaldemokratskih
vođa, da spase’ slobodu sindikata dodvoravanjem i
ponudam a režimu, ponudam a i pokušajima koji su
upereni protivu jedinstva i protiv životnih interesa
cijele radničke klase. Taj loš i za radnički pokret ne­
dostojan pokušaj izvršen je u predstavci centrale
URSSJ, koja je s potpisom Bogdana Krekića i Luke
Pavičevića 8. okt. 1936. upućena m inistru predsjed­
niku.
U toj predstavci Krekić i Pavičević objašnjavaju
dozvolu djelovanja URSSJ za vrijeme šestojanuarskih režima na ovaj način: 'Sloboda rada ovom po­
kretu ostavljena je, nem a sum nje sa razloga, što je
URSS sa svojim organizacijama - to je opšte pozna­
ta stvar - stajao u stalnome i oštrom e sukobu sa ko­
munističkim, versko-političkim i nacionalno-partikularističkim pokretim a ..
U toj predstavci te socijaldemokratski vođe napo­
minju vlastodršcima svoju bremzersku ulogu u štraj­
kovima i u radničkim pokretima ovim riječima: ’U
doba najteže privredne krize URSSJ je preko svojih
sastavnih organizacija i socijalno-političkih ustanova
vršio konstruktivan posao među radnicima.’
U toj predstavci socijaldemokratski vođe nude
vlastodršcima svoje usluge za suzbijanje kom uni­
zma i doslovno kažu da je za suzbijanje ’destruktiv­
nih pojava’, konstruktivna akcija u redovim a samih
radnika mnogo potrebnija no gruba sila državne
vlasti. Socijaldemokratski vođe zaklinju vlastodršce,
da ne diraju njihove pozicije u radničkom pokretu,
jer ce posljedica biti jačanje komunizma: 'Rezultat
ovakvog rada, logično može da dovede do pojačanja
onih tendencija u radničkom pokretu, sa kojima je
URSSJ kroz celo vreme svoga postojanja stajao u
najoštrijem sukobu’.«
Dalje »Proleter« kaže: »Sa ovakvim načinom
’odbrane’ klasnih sindikata ne može se složiti ni je­
dan član sindikata. URSSJ i ostale radničke organi­
zacije i ustanove potrebne su radničkoj klasi radi
odbrane i povećanja nadnica, radi poboljšanja polo­
žaja radnika a ne radi borbe protiv komunizma. Legalnost radničkih organizacija ne da se i ne može
spasiti ponudama, da se te organizacije stave u slu­
žbu i na raspolaganje režimu i vlastodršcima. Orga­
nizacije URSSJ održavale su se i danas su ojačane u
prvom redu radi toga što podružnice i članstvo nisu
htjeli da prihvate ’teorije’ Bogdana Krekića, da
štrajkovi u vreme krize nisu mogući. URSS se je
održao i ojačao, jer su njegove organizacije vodile
borbe za interese radnika, jer su u tim borbam a
ostvarivali akciono jedinstvo i na taj način u radni­
čki pokret uvlačili mase neorganizovanih radnika i
tako jačali sindikate.
Spasiti sindikate od nove najezde fašista, od po­
slodavaca (trgovačke i industrijske komore) i reži­
98
m a može samo jedinstvo radničkih redova, jedin­
stvo radnika u akcijama i uspostava punog sindikal­
nog jedinstva. Ujedinjenje svih sindikata koji stoje
na principim a klasne borbe povećat će privlačnu
snagu sindikata i desetci i stotine hiljada neorgani­
zovanih radnika pohrlit će u jedinstvene sindikate.
Takav moćni ujedinjeni sindikalni pokret biće u sta­
nju svojom vlastitom snagom da se odbrani od svih
napadaja.
U tom e radu komunisti su dužni da se bore pro­
tiv dve opasnosti. Jedna se sastoji u tzv. 'ljevičarskom ’ fraziranju i sektaštvu unutar sindikata i rad­
ničkih organizacija u pogrešnim i štetnim pokušaji­
m a da se sindikati zloupotrebe u partijske svrhe, u
lakomislenom odnošenju prem a legalnosti sindikata
i u neozbiljnim ultrarevolucionam im istupima, koji
su na pr. u Zagrebu poslužili kao povod za raspuš­
tanje 'Prijatelja prirode’. Druga opasnost sastoji se u
pokušajim a reakcionarnih
socijaldemokratskih
vođa, da legalnost radničkih organizacija 'spasu'
produbljivanjem rascjepa radničkog pokreta i stav­
ljanjem sindikata u službu te cjepačke politike. Bo­
reći se smišljeno i organizovano za obranu klasnih
sindikata putem jačanja borbe za jedinstvo treba
istovrem eno oštro i dosljedno suzbijati obje pomenute opasnosti.«126
Josip Broz Tito u izvještaju Centralnom komite­
tu KPJ od 14. travnja 1937. godine daje podatke o
sukobim a sindikalnog članstva u Zagrebu protiv od­
luke centrale URSSJ-a da »Slobodna riječ« politički
organ socijaldem okrata bude ujedno i službeni or­
gan URSSJ. Tito isto tako potvrđuje da su vođe URSSJ-a uputili predstavku m inistarstvu da bi se do­
dvorili i stekli naklonost režima, pa kaže:
»U posljednje vrijeme pokazuje se jak otpor sin­
dikalnog članstva protiv odluke centrale URS-a da
'Slobodna riječ’ politički organ socijaldemokrata
bude ujedno i službeni organ URS-a. Prilikom odr­
žavanja godišnjih skupština raznih podružnica, stav­
ljaju naši ljudi ovo kao posebno pitanje na dnevni
red. Doduše, rezolucije se primaju, ili jednoglasno
ili sa ogrom nom većinom protiv toga da se ’Slobod­
na riječ’ nam etne silom članovima i da ju svaki
m ora obavezno kupovati uz člansku markicu. U tim
rezolucijama članstvo traži da obavezni list bude
’Radnik’, koji je zaista sindikalni, a ne politički list.
Do sada je 'R adnik’ bio u slobodnoj prodaji i prem a­
šio je 12 hiljada naklade. Pošto centrala URS-a ne
priznaje ’Radnik' kao sindikalni organ URS-a za Hr­
vatsku i Slavoniju, to povodom toga dolazi do jedne
vrlo žučne borbe sa vodstvom URS-a. U ovom pita­
nju će trebati naći jedno kom prom isno rješenje da
se ne bi odviše produbio jaz između vođa reform i­
sta i naših. Uzgred da spomenem, u odluci sindikal­
ne konferencije URS-ovih sindikata za Hrvatsku i
Slavoniju stoji navedeno da se službeni organ tih
sindikata javlja ’Radnik’ i na tu se odluku sada naši
drugovi pozivaju.
126 Proleter 1929-1942, str. 485.
Kod donošenja tih odluka učestovovali su i re­
formisti Pfeiffer i Fleischer, ali su nekako u decem­
bru dali ostavke na položaj članova Pokrajinskog
sindikalnog odbora. To je bilo u vrijeme kada su u
Beogradu vođe socijalista predali predstavku minist­
ru predsjedniku nabrajajući svoje zasluge za državu.
No kad to nije palilo onda su ovi u Zagrebu povukli
svoje ostavke, ali u 'Radniku' neće da sarađuju.
Opća je i neizlječiva bolest skoro svih naših ljudi
a to se naročito opaža kod drugova iz Srbije, što
stalno tvrde da socijalisti 'zaista ništa ne znače, pa
kakve koristi onda od njih’. Vidio sam da naši dru­
govi samo po disciplini učine po koji korak da se
približe socijaldemokratima a ne po uvjerenju da je
to potrebno.
Svi pričaju o tome da predstoji izbacivanje re­
formista iz radničkih komora, zbog toga kažu sada
socijaldemokrati puštaju drage volje funkcije u sin­
dikalnim organizacijama našim ljudima i to zbog
toga da u slučaju uzimanja radničkih komora po
JRZ,126 padne sva odgovornost na nas, ako se ne bi
vodile akcije, ili iste ne bi uspjele protiv takvog po­
kušaja. Dogovorili smo se da se naši ne trebaju bo­
jati odgovornosti, zauzimanja funkcija, ali da i pri­
dobiju socijaldemokratsko vodstvo za vođenje akci­
ja. Oni kažu da će vjerojatno jedan dio komorskih
128 JRZ - Jug o slo v e n sk a ra d ik a ln a zajednica.
birokrata prijeći u JRZ samo da si očuvaju mjesto i
zbog toga nema kod njih jedinstva i želje za nekom
borbom za koju nisu uvjereni kako će uspjeti. Po­
stoji verzija da je Cvetković načinio sporazum sa
HSS po pitanju Radničke komore, tj. da se u Hr­
vatskoj prepusti HRS-u, a u Srbiji Jugorasu. U Ma­
kedoniji je Jugoras to već postigao.
Isto tako kao što su u Srbiji reformisti putem
ove sramotne predstavke ministarstvu htjeli se do­
dvoriti režimu, a Cvetković ih onako nemilosrdno
odao, tako postoji verzija da su u Hrvatskoj predlo­
žili reformisti HRS-u da se nagode da zajedno pre­
uzmu sva mjesta u Komori. Još se ne zna šta su im
Hrsovci odgovorili. Isto tako navodno su reformisti
uputili pismo poslodavačkim organizacijama o tome
kako su oni zaslužni za privredu, a komunisti opas­
ni.
Kada su vođe URSSJ bili uputili predstavku mi­
nistarstvu u jesen prošle godine, onda su oni bili
spremni cijepati sindikate. Poslije odbijanja pred­
stavke sa strane Dragiše Cvetkovića predomislili su
se Krekić i drugovi, pa su savjetovali Pfeifferu i
Fleischeru da povuku ostavku. Nedavno je Pfeiffer
u Zagrebu zaprijetio da će povući svoj Savez privat­
nih namještenika iz URSS-a, ali je sam Krekić došao
u Zagreb i osujetio tu namjeru.«127
127 ACKSKJ, K l 1937/51.
NARODNA FRONTA JUGOSLAVIJE
I B O R B A ZA J E D I N S T V O R A D N I Č K E K L A S E
Protiv fašističke opasnosti
Vlada Milana Stojadinovića prvi veliki udarac
nanosi radničkoj klasi i Komunističkoj partiji zatva­
rajući tisuće kom unista u Zagrebu i drugim mjesti­
ma, što je spriječilo stvaranje općenarodne fronte
slobode. Ni jedinstvo radničke klase nije ostvareno
s jasnim neposrednim , političkim, ekonomskim i
socijalnim ciljevima. Udružena opozicija zauzela je
rezervirani stav, prenoseći težište svoje borbe na
pregovore vrhova, a ne na razvijanje aktivnosti
masa. Komunisti su u svojim istupim a pozivali raz­
ličite organizacije opozicije i radničke klase na stva­
ranje zajedničkih odbora protiv Stojadinovićeve
vlade. Tražili su raspuštanje fašističke skupštine,
raspisivanje izbora na osnovi općeg, tajnog, jedna­
kog i proporcionalnog prava glasa, amnestiju, ras­
pust četničkih i drugih fašističkih organizacija, zala­
žući se protiv nacionalne prevlasti i potlačivanja.
Komunisti su se zalagali za slobodu saziva hrvat­
skog i drugih nacionalnih sabora, za ukidanje um jet­
ne podjele države na banovine i slobodno odlučiva­
nje svakog naroda o svom odnosu s drugim narodi­
ma Jugoslavije. Socijalno politički zahtjevi bili su
usmjereni na razduženje seljaka i drugih siromašnih
slojeva na račun krupnog financijskog kapitala, da­
vanje jeftinih poljoprivrednih kredita i pomaganje
zemljoradničkih zadruga, davanje zemlje bez odšte­
te poljoprivrednim radnicima i seljacima koji nema­
ju zemlje na račun podjele veleposjeda i izvjesnog
dijela državne zemlje. Tražili su također poništava­
nje poreskih dugova i reformu poreskog sistema u
korist siromašnih slojeva, skraćenje radnog vreme­
na bez smanjenja nadnica, otvaranje velikih javnih
radova s punom nadnicom, osiguranje minimalnih
nadnica i stvaranje fonda za besposlene. Komunisti
su zahtijevali da se osigura nadzor radnog naroda
nad poslovanjem Narodne banke i drugih financij­
skih ustanova, ukidanje carina na najpotrebnije ma­
sovne artikle i pruži pomoć malom zanatu i trgovi­
ni. Osim toga, komunisti su se zalagali za miroljubi­
vu politku i uspostavljanje diplomatskih i ekonom­
skih odnosa sa Sovjetskim Savezom. Na tim zahtje­
vima trebala se ujedinjena radnička klasa po­
99
vezati sa širokim radnim masama protiv reakcije
buržoazije raznih naroda.128
Zbog takva programa borbe protiv režima i vla­
de Stojadinovića, režim se oborio na Komunističku
partiju Jugoslavije svim sredstvima - proganjajući,
zatvarajući, mućeći, ubijajući komuniste. Izmišlje­
nim, krivotvorenim dokum entim a i podm etnutim
materijalima povela je vlada Stojadinovića kam pa­
nju protiv komunista sa ciljem da onemogući stva­
ranje jedinstvene protufašistićke fronte i saveza
radnika s potlačenim narodima. Vlada Stojadinovi­
ća bespoštedno je tlačila radničku klasu, njene
predstavnike i najpožrtvovnije borce, dodvoravaju­
ći se time fašističkom bloku država. Pogađajući Ko­
munističku partiju Jugoslavije vlada je željela da
ubije srce i mozak Narodne fronte, da zaustavi ini­
cijatora borbe protiv fašizma i reakcije. Desni soci­
jalisti, koristeći napade režima na kom uniste i hap­
šenje sindikalnih funkcionara, prekinuli su svaku
vezu s komunistima, a u sindikatim a pooštrili is­
ključivanje i disciplinu. I vođe Udružene opozicije
pojačali su napade na komuniste. U Hrvatskoj se u
tim napadima najviše isticao d r Pem ar, koji je pozi­
vao seljake da fizički obračunaju s komunistima, za­
tim profesor Jelašić koji je na zboru jedinstvene
fronte u Splitu govorio protiv stvaranja Narodne
fronte i saveza radnika i seljaka. Dr Stepinac s Ka­
toličkom akcijom isto tako napada komuniste. Pa i
dr Maček, dok komuniste hapse i tuku, izjavljuje:
»Kod nas su komunisti samo neka dobro plaćena
gospoda!«129
Ovakvo stanje našlo je svoj izraz u diskusijama i
odlukama plenum a CK KPJ krajem travnja 1936.
godine. Na Plenumu je konstatirao d a je besmisleno
očekivati da će vlada Stojadinovića uvesti slobodu i
ravnopravnost u zemljama Jugoslavije. KPJ nije is­
koristila sve mogućnosti i sredstva na koja je VII
kongres Kominterne ukazao za ostvarenje akcionog
jedinstva proletarijata i protufašistićke narodne
fronte. Umjesto dosljedne politike mira, vlada Stoja­
dinovića šuruje s njemačkim fašizmom koji je glav­
nim organizatorom novog ratnog pokolja. Vlada ša­
lje u sela egzekutore, omogućuje četnicima da ubi­
jaju najbolje vođe seljaka, provodi fašističku, pljač­
kašku i ugnjetavačku politiku. Narodi traže kruha,
slobodu, mir, zemlju i ravnopravnost. Za obaranje
protunarodnog režima potrebna je složna i organi­
zirana broba svih radnika, svih potlačenih naroda,
zajedno s radnim narodom Srbije. Štrajkovima, de­
monstracijama i drugim akcijama svih radnih sloje­
va treba da se izvojuju narodna prava i obori dana­
šnji režim. Treba stvoriti narodnu frontu o čijoj se
platformi već godinu dana vode razgovori. Udruže­
na opozicija je razbijena armija. Pozivaju se radne
mase da izvrše pritisak na vođe Udružene opozi­
cije da bi stvorili zajedničku borbenu platform u.
128 Proleter 1929-1942, str. 413-414.
129 Ibid., str. 414, 416, 417, 418, 419.
100
Iza toga se predlaže svim antifašističkim i demo­
kratskim grupacijama sporazum koji je najbliži bor­
bi narodnih masa.
Protufašističku narodnu frontu, prem a ocjeni
plenum a CK KPJ, treba stvarati u prvom redu odo­
zdo, s mjesnim organizacijama i pristalicama nefašističkih stranaka, ne čekajući da pojedini vođe Udru­
žene opozicije pristanu na suradnju organiziranih
radnika u protufašističkom pokretu i ne čekajući
pristanak sviju dijelova Udružene opozicije i ostalih
nefašističkih partija i grupacija Akcije treba izvoditi
odm ah, s onim a koji već danas pristaju na zajedni­
čku borbu. Plenum je pozvao radničku klasu Jugo­
slavije da se ugleda na proletarijat Francuske, Špa­
njolske i Grčke i organizira jedinstvenu frontu pro­
letarijata. U Udruženoj opoziciji nem a predstavnika
radničke klase. Socijaldemokratske vođe prihvaćaju
prijedloge nekih vođa Udružene opozicije o stvara­
nju bloka dem okracije u kojem bi sudjelovao i pro­
letarijat. Socijaldemokratske vođe koji su bili u po­
četku protiv toga, sada priznaju potrebu stvaranja
bloka demokracije, ali još odbijaju potrebu jedin­
stvene fronte proletarijata. Akciono jedinstvo sindi­
kalnih organizacija u obliku zajedničkih tarifnih od­
bora je jedan od najvažnijih oblika jedinstvene fron­
te proletarijata. Akciono jedinstvo sindikalnih orga­
nizacija svih sindikalnih pravaca za poboljšanje po­
ložaja radnika je put ka jedinstvu uopće. Cilj protufašističke narodne borbe treba da bude izvojevanje
što više slobode, prava i vlasti narodu, što veće po­
boljšanje njegova položaja.130
U tezama za izradu zaključaka aprilskog plenu­
m a CK KPJ kaže se dalje da su odluke VII kongresa
K om interne i govor Dimitrova naišli na simpatije
radničke klase, pa i reformistički orijentiranih rad­
nika. Njihovo povjerenje prem a kom unistim a je po­
raslo.
»Naša partija je potpuno pravilno izjavila, pa je
to već i u više navrata dokazala, da je sprem na da
ostvaruje jedinstveni front, tj. borbenu, akcionu za­
jednicu protiv kapitala i fašizma sa reformističkim
krilom radničkog pokreta kao cjelinom, tj. i sa vod­
stvom reformističkog radničkog pokreta.« Tamo
gdje je uspostavljena jedinstvena fronta to se već
odrazilo u brojnom jačanju klasnih radničkih orga­
nizacija i uspješnom vođenju radničkih pokreta.
Partija je pravilno naglašavala da će široka primjena
jedinstvene fronte um nogostručiti snagu cijele rad­
ničke klase, ubrzati sindikalno ujedinjenje na široj
bazi i omogućiti proletarijatu da postane utjecajan
faktor u stvaranju Narodne fronte, fronte većine na­
roda protiv reakcije i fašizma.
Ali, u provođenju odluka VII kongresa Kl poja­
vile su se kod nekih rukovodećih partijskih organa
tendencije oportunističkog unakazivanja odluka VII
kongresa Kl.
130 Ibid, str. 421-423.
Te su se tendencije ispoljavale tamo gdje se po­
čelo zaboravljati da put ka jedinstvenoj fronti i sin­
dikalnom ujedinjenju vodi kroz uporno savlađiva­
nje mnogih poteškoća, pa ide linijom najmanjeg ot­
pora. Ukazano je i na to da oslabi kritike socijalde­
m okratske ideologije i taktike, i to baš u vrijeme
kada 2. Topalović, Krekić i njima slični čine najveće
napore da osujete i kompromitiraju jedinstvenu
frontu, da spriječe savez radništva sa seljaštvom i
ugnjetenim narodima, da ocm e i oštete Partiju. U
rezoluciji VII kongresa o referatu druga Dimitrova
s pravom se kaže: »Zajedničke akcije sa socijalde­
mokratskim partijam a i organizacijama ne samo da
isključuju ozbiljnu, motiviranu kritiku reformizma,
socijaldemokratizma kao ideologije prakse radne
zajednice sa buržoazijom i strpljivo prosvjećivanje
socijaldemokratskih radnika o načelima i programu
komunizma, nego naprotiv, čine to još potrebni­
jim.«
K onstatirano je da su se neki drugovi počeli
zadovoljavati sam o diskusijam a o jedinstvenoj
fronti, te da sm atraju da se rad na stvaranju je­
dinstvene fronte sastoji od diskusija i pregovora.
Zaboravili su, m eđutim , da je akciono jedinstvo
osnova i početak svakog jedinstva. Iskrenost poje­
dinih općenitih izjava u korist jedinstva, koje po­
katkad daju pojedini socijaldem okratski vođe
može se provjeriti sam o u konkretnim akcijama
za neposredne radničke zahtjeve. Polaganje težiš­
ta na pregovore i diskusije znači olakšavanje sa­
botaže akcionog jedinstva, jer je pritisak samih
radničkih m asa i organizacija najvažniji faktor
kod slam anja otpora onih, koji ne žele jedinstve­
nu frontu.
Utvrđeno je također da je Partija pravilno po­
stupila kada je preporučila stvaranje Jedinstvene
radničke stranke kao form e akcione zajednice za
ostvarenje niza neposrednih zahtjeva. Ali, partij­
sko rukovodstvo učinilo je pogrešku kada je zane­
m arilo brigu za ostvarenje drugih elem entarnih
oblika akcionog jedinstva, kada se nije koncentri­
ralo na provođenje konkretnih parola masovne
politike koje odgovaraju potrebam a i stupnju bo r­
bene sprem nosti masa, na razradu sredstava bo r­
be i sistem atsku priprem u akcija od sam og počet­
ka na jedinstvenoj osnovi. Slabost akcionog jed in ­
stva znatno je olakšala režim u i najnovije progone
Partije.
Likvidirajući ove oportunističke pogreške po­
trebno je jasno sagledati da uporni rad u pravcu
stvaranja jedinstvene fronte i sklapanja kratko­
trajnih ili dugotrajnih sporazum a s reformističkim i
drugim organizacijama ne znači da se komunisti od­
riču m akar i na tren vlastitog, samostalnog rada na
organizaciji i mobilizaciji masa.
U stvaranju Hrvatskog radničkog saveza (HRS)
najvažniju ulogu igraju dva m om enta: Prvo je že­
lja vodstva HSS da ideološki potčini radničku kla­
su i, posebno, želja izvjesnih reakcionarnih b u r­
žoaskih krugova, da iz HRS učine organizaciju
klasne suradnje, da u ime »narodne cjeline« koče
klasnu borbu radnika za poboljšanje njihova polo­
žaja i da iz HRS učine instrument oportunističke
politike buržoaskih krugova. Drugo, stvaranje HRS
nesumnjivo je i reakcija na politiku socijaldemok­
ratskih vođa, koji već godinama pomažu velikosr­
psku hegemoniju i suprotstavljaju radničku klasu
oslobodilačkoj borbi ugnjetenih naroda.
»Mi, komunisti«, - piše se dalje - »borimo se i
borit ćemo se najodlučnije i protiv jedne i protiv
druge politike.
Ali mi nećemo da se produbljuje rascjep radni­
čke klase i da se vodi bratoubilačka borba među sa­
mim radnicima, jer naša deviza je jedinstvo radni­
čke klase.
Zbog toga ćemo se mi i dalje uporno boriti za ja­
čanje URSS-a i drugih klasnih sindikalnih organiza­
cija i za njihovo oslobođenje od utjecaja onih koji
pomažu ugnjetačku politiku velikosrpske buržoazi­
je. Mi ćemo se i dalje boriti za to, da URSS postane
pravi saveznik seljaštva i ugnjetenih naroda i pokre­
tač jedinstva radničke klase.
Mi znamo, da se i radnike, koji stupaju u HRS ne
može identificirati sa pojedinim elementima, koji se
uvlače u HRS radi provođenja proturadničke i pro­
tunarodne politike. Ogromna većina tih radnika do­
bronamjerno i iskreno hoće da se bori i za radnička
prava i za slobodu hrvatskog naroda. Zbog toga se
mi borimo za bratsku saradnju i slogu HRS-a i dru­
gih radničkih organizacija, protiv uticaja poslodavačkih elemenata, za saradnju i jedinstvo sindikal­
nog pokreta.«131
Odluke aprilskog plenuma CK KPJ 1936. osuđe­
ne su kao jednostrani kurs na stvaranje Jedinstvene
proleterske fronte i Narodne fronte isključivo odo­
zdo. Stoga je savjetovanje rukovodećeg partijskog
aktiva u Moskvi u kolovozu 1936. ukazalo na te
slabosti. Stav savjetovanja u Moskvi izražen je u re­
zoluciji CK KPJ od studenog iste godine i u progla­
su CK KPJ od siječnja 1937. U proglasu se ističu dvi­
je osnovne zadaće: borba protiv uvlačenja Jugoslavije
u sferu utjecaja Hitlerove Njemačke i slobodan
savez slobodnih i ravnopravnih naroda države Ju­
goslavije. Proglas CK poziva sve pristalice mira, slo­
bode, demokracije i nacionalne ravnopravnosti da
spriječe da Jugoslavija postane karika u lancu hitle­
rovskoga fašističkog sistema. Demokratska federaci­
ja slobodnih naroda Jugoslavije znači da su komu­
nisti protiv komadanja i cijepanja države Jugoslavije
i protiv izmjene njenih državnih granica. U okvirima
postojeće jugoslavenske države moguće je riješiti
hrvatsko i ostala nacionalna pitanja u Jugoslaviji.
Ovo stajalište komunista proizlazi iz demokratskog
načela sam oodređenja naroda s pravom na otcjepljenje. Međutim, razbijanje današnje države Jugosla­
vije bilo bi od koristi samo fašističkim potpaljivači­
ma rata. Narodi Jugoslavije ne traže otcjepljenje
131 ACKSKJ, K l 1936/163.
101
nego ravnopravnost Komunisti stoga predlažu
svim demokratskim strankam a i grupacijama stva­
ranje Narodne fronte. U proglasu se predlaže plat­
forma sporazuma. Značaj ovog proglasa bio je vrlo
velik. Bio je to program i putokaz za neposrednu
djelatnost komunista. Od kom unista se tražilo da se
u borbi za spašavanje naroda Jugoslavije od unutar­
njeg i vanjskog fašizma pokažu dostojnim sinovioma i svoje klase i svoga naroda.132
U proglasu se, pored navedenoga, kaže da vanparlam entarna Udružena opozicija nem a jedinstve­
ni i jasan cilj. Udružena opozicija nije voljna kori­
stiti sva prikladna sredstva masovne borbe. Oni
otklanjaju suradnju sa socijalnim dem okratim a, jer
su socijaldemokrati u prošlosti zastupali pogrešno
stajalište o nacionalnom pitanju, ali odbijaju i su­
radnju s komunistima, jer su ovi suviše lijevo ori­
jentirani. Time Udružena opozicija ispoljava svoj
neprijateljski stav prem a radničkoj klasi. Udružena
opozicija treba znati da se reakcija i fašizam mogu
pobijediti jedino ako se sve protufašistićke narodne
snage i, u prvom redu, najaktivniji dio radničke kla­
se ujedine u istinsku Pučku frontu za koju na ljevici
nema neprijatelja, neprijatelj je na desnici. Udio ko­
m unista u Pučkoj fronti ne ugrožava jedinstvo Pu­
čke fronte i ciljeve njene borbe. U jasne i razum ­
ljive ciljeve Narodne fronte treb a ugraditi, pored
neodložnog rješavanja nacionalnog pitanja suglas­
no dem okratskom načelu prava na nacionalno sa­
m oodređenje, pretvaranje Jugoslavije u dem ok­
ratsku federativnu državu, djelovanje protiv raz­
bijanja njenog državnog područja, za saziv konstituante i vlastitih narodnih skupština. U zajednički
program Pučke fronte m oraju ući zahtjevi za uki­
danjem svih protunarodnih zakona i ustanova
šestojanuarskog režima, zakona i sudova za zašti­
tu države, am nestija svih političkih zatvorenika i
em igranata, uspostava dem okratskih prava i slo­
boda, olakšanje i poboljšanje života čitava radnog
naroda, radnika, seljaka, gradske sirotinje i inteli­
gencije. Radi očuvanja m ira p otrebno je stvoriti
savez sa svim državam a koje su protiv ratnih p ro ­
vokacija fašističkih sila i uspostaviti norm alne o d ­
nose sa Sovjetskim Savezom .133
Zafito Narodna fronta u Jugoslaviji
nije ostvarena
N arodna fronta, kako su je zamišljali kom uni­
sti, bila je utvrđeni dogovor ideološki i program atski različitih stranaka, udruženja i radničkih
saveza koji imaju zajedničko vodstvo i zalažu se
za utvrđeni minimalni program u cilju obrane i bor­
be protiv neprijatelja koji je svim dem okratskim
strankam a zajednički. Taj je zajednički neprijatelj
132 Proleter 1929-1942, str. 491-492, 500-502.
133 Ibid, str. 500-502.
102
bio fašizam koji je sprečavao uvođenje osnovnih
političkih sloboda i nacionalno oslobođenje naro­
da. N arodni je front trebao biti privrem ena for­
m acija stvorena za rješavanje konkretne političke
situacije. Stranke okupljene u njoj zadržavaju svoj
program i sam ostalnost akcije u svim pitanjim a
koja nisu u suprotnosti s m inim alnim zajedničkim
program om . S tranke Narodne fronte obustavljaju
m eđusobne napade i uživaju punu ravnopravnost.
I radnička klasa organizirana u svojoj političkoj
stranci ravnopravni je član svim ostalim članovi­
m a N arodne fronte.
V odeća uloga radničke klase u Jugoslaviji ne
može se prom atrati kao jezgro oko kojega se kre­
ću sve političke akcije u zemlji. Kom unisti trebaju
radničku klasu učiniti prvorazrednim i najodlu­
čnijim političkim faktorom stvaranjem njenog je­
dinstva. N arodna fronta je form acija ravnoprav­
nih stranaka pa se vodeća uloga radničke klase
ocjenjuje kao uloga najdosljednijeg borca protiv
fašizma, najaktivnijeg faktora u provođenju u dje­
lo zajedničkog program a N arodne fronte. Zato se
tražilo od agitatora i propagatora da prestanu s is­
ticanjem i naglašavanjem vodeće uloge radničke
klase.
Iskustva su pokazala da vodstva opozicionih
partija ne ističu zahtjeve u cilju form iranja Narod­
ne fronte dok se na njih ne izvrši pritisak članova
njihovih stranaka. K om unisti će tražiti kontakte s
m jesnim organizacijam a opozicionih političkih
partija, sastavljati zajedničke odbore za akcije u
pojedinim konkretnim političkim , socijalnim ili
kulturnim pitanjim a koja su od opće važnosti za
dotični kraj ili mjesto. Pod akcijam a Narodne
fronte trebaju se sm atrati sve akcije koje će jačati
ideje suradnje i zajedničke borbe svih napredinih
i dem okratskih stranaka i grupacija, uključujući
ovam o i radničku klasu.
Odnos Udružene opozicije prem a form iranju
N arodne fronte bio je različit. N arodna fronta pri­
hvaća u principu dem okratske dijelove Udružene
opozicije. Stvoreni su na jednoj strani otvoreni
pristalice N arodne fronte, a na drugoj neprijatelji.
Istupalo se zajednički na zborovim a, vodili se raz­
govori i pregovori.
Prem a mišljenju tadašnjeg vodstva KPJ osnov­
ni razlog odugovlačenja stvaranja Narodne fronte
u Jugoslaviji treb a tražiti u činjenici da je radni­
čka klasa bila razjedinjena i da stoga nije mogla
istupiti kao politički faktor kakav bi trebala biti
po svojoj brojnosti, veličini i razm ahu svoje bo r­
be. O dgovornost zbog ovoga snosi, prije svega,
grupa vođa Socijaldem okratske partije i sindikata.
Ta je grupa odbacila sve prijedloge kom unista o
jedinstvu akcija i sindikalnom jedinstvu. Ona je
čak razbijala jedinstvo akcija URSSJ-a s raznim
sindikalnim organizacijama koje je stvoreno u toku
razvoja i priprem a štrajkaških borbi. 1936. godina
sa 150.000 štrajkaša nije bila iskorištena za učvršće­
nje uloge radničke klase u stvaranju Narodne
fronte. Istupajući protiv dvije buržoaske fronte,
vladajuće i opozicijske, socijalisti su se zalagali za
stvaranje treće fronte - radničke. Vlada pokušava
stvaranjem svojih sindikata i pomaganjem Hrvat­
skog radničkog saveza produbiti rascjep radničke
klase, lišiti je prava na štrajk i poništiti pozicije
koje je postigla u radničkom zakonodavstvu. Soci­
jaldem okratski i sindikalni vođe, da bi očuvali
svoje pozicije, počeli su se hvaliti pred vladom
svojim zaslugama u borbi protiv komunizma, te­
žeći da zadobiju njenu naklonost. Rezultat je bio
sasvim suprotan. Vlada se obračunava ne samo s
kom unistim a, nego napada cijeli legalni radnički
pokret. Uredba o m inim alnim nadnicam a legalizi­
ra prosjačku zaradu i zabranjuje štrajkove u d r­
žavnim i kom unalnim poduzećima. Nikada opas­
nost za slobodne legalne sindikate nije bila tako
velika, a neophodnost jedinstva tako nužna.134
Nepostojanju jedinstvene narodne fronte jest
osnovni razlog ponovnom jačanju fašizma u Ju ­
goslaviji.
Politički položaj i odnos političkih snaga u po­
jedinim zemljama Jugoslavije bio je veoma razno­
lik. U političkom životu Jugoslavije dom inantno je
nacionalno pitanje. To znači da se borba protiv
fašizma zaoštrava i koncentrira na borbu protiv
fašizma vladajuće nacije. Pri tom se isticalo da fa­
šističke države pokušavaju iskoristiti u svoje svr­
he nacionalne suprotnosti m eđu narodim a Jugo­
slavije. Unutarnji je politički sistem u Jugoslaviji
u stvari, prelazni režim između fašizma i dem ok­
racije, s tim što se fašizam ponovo uspostavlja i
sve više jača. Pored Narodne fronte Srbije, H r­
vatske, Slovenije, Vojvodine, Bosne, Crne Gore i
M akedonije, N arodnu je frontu trebalo stvarati u
okviru čitave države. N arodna fronta u Jugoslaviji
pretpostavljala je prethodno stvaranje Jedinstve­
ne proleterske fronte. O akcionom jedinstvu Na­
rodne fronte Jugoslavije govorili smo u proglasu
CK KPJ. Narodna fronta traži odgovor na to tko
je osnovni neprijatelj i koje snage N arodna fronta
treba uvući u borbu. Najveći je neprijatelj naroda
u čitavoj Jugoslaviji bio velikosrpski fašizam. To
su one snage koje šuruju s Hitlerom: Jugoslaven­
ska nacionalna stranka na čelu s Perom Zivkovićem i Jevtićem, H ođerini borbaši, Ljotićevi zboraši, pohorci, četnici, reakcionarni krugovi dvora i
oficira, nazadnjački krugovi crkvenih doglavnika.
Vlada Stojadinovića, Korošca i Spahe u tire put k
fašizmu, svojom politikom potpom aže fašizam i
njegove diktatorske planove. Kom unisti su pri
tom upozoravali da se vlada Stojadinovića oslanja
na Slovensku ljudsku stranku (SLS) i Jugoslaven­
sku muslimansku organizaciju (JMO) čiji pristalice
nisu fašisti i da se vodstvo tih stranaka ne smije
identificirati s pristalicama tih stranaka. Snage na
koje se Narodna fronta u Jugoslaviji treba osla­
njati su antifašisti i sve snage koje N arodna fronta
134 K om unistički intem acional, 3/1937, str. 113-114.
može mobilizirati protiv fašizma. To je radnička
klasa koja jedinstveno istupa, njeni sindikati, ko­
m unistička i socijaldemokratska stranka, njihovo
jedinstvo u borbi protiv fašizma. To su interesi
radnih ljudi koji su spremni da brane demokraci­
ju i mir, protiv fašizma i fašističkih potpaljivača
rata. To su politički organizirane i odgojene mase
i organizacije koje su sprem ne da odbiju svaki na­
stup fašizma, a ne da čekaju njegovu opću navalu.
Tamo gdje je akciono jedinstvo proletarijata
ostvareno (Francuska i Španjolska) tamo su i
stvorene Narodne fronte. U zemljama gdje tog je­
dinstva nema (Cehoslovačkoj, Engleskoj, Poljskoj,
Njemačkoj, Belgiji i Austriji) nije stvorena ni Na­
rodna fronta a razvitak fašizma nije zaustavljen.
Prema tome, značajna pretpostavka ostvarenja
N arodne fronte u Jugoslaviji je ostvarenje punog
sindikalnog jedinstva: ujedinjenje URSSJ-a i ORSa, sporazum između kom unista i socijaldemokrata
0 suradnji u sindikalnom pokretu, ujedinjenje s
klasnim sindikatim a koji ne pripadaju ni jednom
sindikalnom centru, ostvarenje akcionog jedinstva
radničke klase, tarifni pokreti i izbori radničkih
povjerenika i tsl.
Da bi se Narodna fronta u Jugoslaviji ostvarila
treba otkloniti i savladati sve ono što joj sprečava
jedinstveni i jasan cilj. Komunisti su tražili od pri­
stalica građanskih stranaka i grupa koje su dolazi­
le u obzir da uđu u Narodnu frontu sporazum ije­
vanje o svemu onome što je svima zajedničko.
S tranke Udružene opozicije u tom pogledu ostale
su pasivne, ograničavajući se samo na taktiku ob­
rane radničkih prava. Nasuprot tome, Stojadino­
vić se sporazum io s Jevtićevskom skupštinom,
Jevtić s Uzunovićem, Perom Zivkovićem, Hođerom i Ljotićem. Tabor reakcije bio je vrlo aktivan
1 ofenzivan.
Da bi se stvorila legalna mogućnost udjela Ko­
m unističke partije u Narodnoj fronti sa stranka­
ma Udružene opozicije, um jesto Jedinstvene rad­
ničke partije koja je trebala okupiti sve grupacije
radničkog pokreta, organizirana je 1937. godine
S tranka radnog naroda s osnovnim zahtjevima
koje je imala i platform a Narodne fronte slobode.
S tranka radnog naroda provodila je svoju politi­
čku aktivnost ne samo m eđu radnicima, već i
m eđu sirom ašnim i srednjim seljacima kao i raz­
nim građanskim dem okratskim i progresivnim
slojevima i grupama. I Jedinstvena radnička
stranka kao i Stranka radnog naroda trebale su
da predstavljaju u antifašističkom bloku radničku
klasu. Zbog toga je KPJ odbijala prijedloge socijal­
ne dem okracije da se stvori novi proleterski blok
nasuprot vladajućem buržoaskom bloku i bloku
opozicije. Jedinstvena radnička stranka i Stranka
radnog naroda trebale su ostvariti široku Narodnu
frontu slobode. Formiranje Stranke radnog naroda,
koja je polazila od rješavanja nacionalnog pitanja
kroz pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja, i
koja je potpomagala i najaktivnije sudjelovala u borbi
103
hrvatskog naroda za slobodu i demokraciju, privuk­
la je pažnju naprednih i demokratskih elemenata u
Udruženoj opoziciji i ubrzavala diferencijaciju i
koncentraciju svih dem okratskih snaga na bazi za­
jedničkog minimalnog programa. Stvaranje Stranke
radnog naroda i Narodne fronte nije bilo cijepanje
građanskih stranaka, jer su pristalice Komunističke
partije postajali danomice brojniji, te su tražili svoju
političku organizaciju koja će se boriti protiv utje­
caja fašističkih i reakcionarnih elemenata. Stranka
radnog naroda trebala je zajedno sa sindikalno
organizranim radnicim a stvoriti žarišta političkih
i klasnih akcija u svim krajevima i m jestim a čiji
će osnovni cilj biti propagiranje saveza radnika i
seljaka.
Vodstvo opozicionih građanskih stranaka sklopi­
lo je 8. listopada 1937. dogovor u selu Farkašiću od
21. listopada 1937. Blok narodnog sporazum a
(Udružene opozicije). CK KPJ izdao je u vezi s tim
posebni komunike u kojemu pozdravlja taj događaj,
ali mu zamjera što u njemu nem a radničke klase, pa
u sporazum nisu ušli njeni stavovi. Da bi se stvorila
legalna mogućnost udjela u Bloku narodnog spora­
zuma tražilo se da Stranka radnog naroda s osnov­
nim zahtjevima koje je sadržavala i platforma Na­
rodne fronte slobode uđe u Blok narodnog spora­
zuma. Vodstvo Bloka odbilo je da surađuje sa
Strankom radnog naroda. KPJ je, imajući u vidu da
većina naroda ide za opozicionim buržoaskim par­
tijama, aktivno i dosljedno usmjeravala borbu rad­
ničke klase ka radikalizaciji i pom jeranju u lijevo,
nastojeći da se opozicione narodne mase ne uključe
u Narodnu frontu. Stranka radnog naroda stvorila
je pokrajinske, sreske i mjesne odbore, izdavala li­
stove, brošure, organizirala skupove i konferencije,
popularizirajući ideje Narodne fronte. Stranka rad­
nog naroda nastupala je u Crnoj Gori pod imenom
Radničko-seljačke stranke, a u Sloveniji pod ime­
nom Zveze delovnog ljudstva.
Nakon sporazum a Cvetković-Maček došlo je do
raspadanja bloka Udružene opozicije. KPJ je radila
na izoliranju vrhova buržoaskih partija koje su se
raspadale. Put okupljanja širokih narodnih slojeva
vršio se na političkoj platformi Komunističke parti­
je. Stranka radnog naroda i Narodna fronta pretvo­
rili su se u dem okratsko revolucionarni antifašisti­
čki narodni pokret, u borbeni savez radničke klase,
seljaštva, napredne inteligencije, omladine i žen­
skog pokreta.
Radnička klasa Srbije u formiranju
Narodne fronte slobode
Ideja o stvaranju Narodne fronte prodrla je naj­
prije u Srbiji. Afirmirala se na čuvenom kragujevačkom zboru Udružene opozicije 25. kolovoza 1935.
godine. Od tada je dom inirala na svim zborovima
Udružene opozicije.
104
U Srbiji je ostvarenje Narodne fronte zavisilo o
tom e da li će srbijanski narod svoju sudbinu uzeti u
vlastite ruke, o uvjerenju širokih narodnih masa da
je njegova sloboda nerazdvojno povezana s uspje­
hom oslobodilačke borbe hrvatskog i ostalih naro­
da, koje srbijanska gospoda ugnjetavaju o ostvare­
nju jedinstva radničke klase Srbije. Narod u Srbiji
ni u jednoj od opozicionih stranaka nije našao puni
izraz svojih stremljenja. Na hrvatski pokret i na bor­
bu naroda u prečanskim krajevima gledao je sa sim­
patijama, iako u to vrijeme još ne podupire aktivno
taj pokret. Štoviše, ni svoj vlastiti put još nije našao,
jer se komunisti nisu u dovoljnoj mjeri angažirali na
tom e da mu ukažu na njega - smatrali su komunisti
Srbije. Otuda stav iščekivanja. Otuda i nepravilna
orijentacija srbijanske narodne mase na iščekivanju
da do prom jena m ora doći, ali da je m ora inicirati
netko drugi, a ne ona sama. Komunisti Srbije sm at­
rali su da u narodu treba probuditi uvjerenje da
sudbina širokih narodnih m asa zavisi o njima sami­
ma o snazi radničke klase, o njenom pokretu. Sim­
patije kojima se prati borba hrvatskog naroda, išče­
kivanje i pasivna solidarnost nisu dovoljni. Hrvatski
pokret treba neposredno pomoći razvijanjem de­
m okratskog i narodnog pokreta u Srbiji. Polazeći od
Marxova stava da oslobođenje radnika treba biti
djelo samih radnika, komunisti u Srbiji su smatrali
da se ta istina odnosi i na cijeli srpski narod. I on je
izrabljivan, on ne ugnjetava nikoga. Hrvatski i druge
narode zajedno sa srbijanskim izrabljuje velikosr­
pska buržoazija.
»Narod u Srbiji« - piše »Klasna borba« - »još
nije dovoljno prožet uvjerenjem da je borba hrvats­
kih seljaka protiv ugnjetavanja beogradske gospode
isto toliko njegova stvar, što i hrvatskih seljaka. Jadi
su im zajednički. Zajednički im je izvor i zajednički
im je neprijatelj. Beogradski vlastodršci isto su toli­
ko neprijatelji srbijanskom narodu kao što su ne­
prijatelji hrvatskom narodu. Ovo pitanje nije dovolj­
no ’proventilirano’ u srpskom narodu i to je jedan
od uzroka njegove nedovoljne aktivnosti u protufašističkoj borbi. Režim planski izazivlje i podržava
nepovjerenje prem a hrvatskom pokretu. Beo­
gradska gospoda znaju, da je njihovom pašaluku od­
zvonilo čim se spoji narod u Srbiji sa protufašističkim pokretom narodnim van Srbije. Zato se režimlije služe ne samo smicalicama, nego i lažima samo
da bi spriječili stvaranje saveza srbijanskih radnika
i seljaka sa oslobodilačkim pokretim a u nesrpskim
krajevima. Na prim jer, režimlije m eđu narodom u
Srbiji šire laži, da hrvatski seljaci hoće da unište d r­
žavu, da su oni oruđe italijanskog imperijalizma i
Janka Puste, identifikuju hrvatski pokret sa fran­
kovcima, straše narod u Srbiji da će pobjeda narod­
nog pokreta u Hrvatskoj uništiti sve plodove d u ­
gogodišnjih ratova koje je srpski narod vodio itd.
Za režim om idu također i pojedini vođe opozicije
i vođe socijaldem okrata iako na prikriveniji način
šire rezerve i skepsu prem a hrvatskom pokre­
tu. Radi toga je važno u Srbiji osujetiti politi­
čki utjecaj režimlija i hegemonista. Važno je ne
samo razjašnjavati zajedničke interese nego i svim
sredstvima forsirati i praktikovati neposredan do­
dir i zajedničke akcije. Narodne mase lakše će se
sporazumjeti nego vođe.« Kao oblik povezivanja
preporučuju se slijedeće mogućnosti: »Prepiska iz­
među radničkih i seljačkih organizacija, uzajamne
delegacije, šiljanje pozdrava srbijanskih seljaka hr­
vatskim seljacima u toku pojedinih borbi i akcija i
obratno, prenošenje iskustva Gosp. Sloge136 u Srbi­
ju, vremensko priključivanje pojedinih seljačkih ak­
cija u Srbiji k srodnim seljačkim akcijama u Hrvats­
koj i obratno, sakupljanje pomoći, naturalne i u
novcu, pa m akar samo i simboličke, za seljake koji
su u akciji itd. Takve praktičke forme saradnje ima­
ju mnogo veći značaj nego ne znam kakvo političko
ubjeđivanje. Mase mogu i treba da idu dalje nego
vođe i da potisnu u pozadinu njihove politikantske
račune i interese.«
U članku se pozivaju predstavnici srbijanskih
radnika i seljaka da javno istupe protiv gledišta Lju­
be Davidovića, Grola i Lazara Markovića koji h r­
vatsko pitanje svode na proširenje samouprave s
popravkama centralističkog sistema, i za koje je pi­
tanje dem okratskih sloboda važnije nego rješenje
hrvatskog pitanja. Stav pristalica demokracije pre­
ma hrvatskom pitanju je osnovni kriterij za prosu­
đivanje njihove dem okratske dosljednosti. Vjera
mnogih vođa srpskih dem okratskih stranaka da će
ih namjesništvo pozvati na suradnju u upravljanju
državnim poslovima, predstavlja krupnu zapreku u
stvaranju Narodne fronte u Srbiji. Ta vlada, kako su
tvrdili utjecajni političari Udružene opozicije, treba­
la bi da bude koncentraciona. Smatrajući da je to
jedini put kojim može doći do vlasti. Udružena opo­
zicija odbija svaki zajednički rad s ljevičarskim
strankam a, jer vjeruje da bi tako izgubila povjerenje
namjesništva sa čijim su željama željeli uskladiti
svoje akcije. Poslije zbora u Kragujevcu i drugih
zborova Narodne fronte uspjeli su povratiti povje­
renje namjesništva i sada ga nisu željeli izgubiti. Ko­
munistim a savjetuju da ne forsiraju Narodnu fron­
tu i da im time ne prave smetnje da dođu na vlast.
U proglasu CK KPJ kaže se u vezi s tim da »Sklo­
nost da se paktira sa neprijateljem - sa vladama, sa
regentskim savjetom - čak i na račun vlastitih part­
nera u Udruženoj opoziciji još više slabi njenu čvr­
stoću«.
Sto se tiče ocjene radničkog pokreta u Narodnoj
fronti »Klasna borba« kaže:
»Radnički pokret u Srbiji još nema, nažalost, ja­
sne političke orijentacije. Srbijanski radnici još nisu
uspjeli da se tijesno povežu sa seljacima i dem o­
kratskim pokretom u Srbiji. Uslijed toga narodni
pokret u Srbiji nem a na sebi pečata kojeg aktivno
učešće radništva svakom pokretu m ora da daje. So­
cijaldem okratski vođe do nedavno su odbijali sva­
ku saradnju radnika sa dem okratskim pokretim a
('tuđe brige') itd. Danas daju doduše izjave o učešću
radničke klase u bloku demokratije, ali dalje od tih
platonskih i često mutnih izjava ne idu. A Ijevićarsko krilo radničkog pokreta još se uvijek nije oslo­
bodilo od svog sektaškog stava i scktaške prak­
se.«136
Prodiranju Narodne fronte u Srbiji mnogo je po­
mogla akcija Dragoljuba Jovanovića. U Beogradu je
osnovan uži odbor Narodne fronte s republikanci­
ma, jednim krilom demokrata s Dragoljubom Jovanovićem, socijalistima i pristalicama Jedinstvene
radničke stranke, odnosno komunistima. Taj odbor
imao je zadatak da obavi pripremne radove, dogo­
vore i koordinaciju rada, no nije došao do čvršćih
rezultata, niti je uspio izraditi zajedničku platformu.
Joca Jovanović i Ljuba Davidović držali su se rezer­
virano prema Narodnoj fronti, ali nigdje nisu istu­
pali protiv nje. Vodstvo beogradskog dijela Udruže­
ne opozicije uvjetovalo je formiranje Narodne fron­
te sporazumom komunista sa socijaldemokratima.
Ti su se razgovori povremeno vodili, ali bez vidnih
rezultata.
U izvještaju Centralnom komitetu KPJ o stvara­
nju Narodne fronte 2. srpnja 1936. Pokrajinski ko­
mitet KPJ za Srbiju piše da »Nesumnjivo jača aktivizacija na političkom polju zavisi od življeg interesovanja i ulaska radnika u sindikate, njihovog oživ­
ljavanja i provođenja konkretnih akcija za poboljša­
nje ekonomskih uslova radnika. Za sada se još slabo
pronalazi i izgrađuje. U Nišu su se vodili pregovori
sa pojedinim vodećim ljudima opozicije o organizovanju jednog zbora Narodnog fronta slobode.«137
Stanoje (Žujović Sreten) u podacima koje daje
Centralnom komitetu KPJ 13. kolovoza 1936. o Je­
dinstvenoj radničkoj partiji i Fronti narodne slobo­
de kaže između ostalog:
»Akcije u Srbiji provode se na osnovu zajedničke
borbe za zaštitu neposrednih ekonomskih interesa
radnika, bez obzira na njihovu politiku i druga shvatanja. To ukazuje na pozitivnu činjenicu spremnosti
radništva za borbu, i s druge strane na mogućnosti
rada na priprem anju i vođenju akcija. Zajednička
borba, koja je vođena i koja se razvija, stvorila je i
učvršćuje osnove na kojima počiva izgradnja jedin­
stvenog proleterskog fronta ...
Fakat da u Srbiji ne postoje drugi sindikati sem
URS-a, doveo je izvesne naše drugove koji nisu
shvatili suštinu sindikalnog jedinstva, do pogrešnog
mehaničkog zaključka da jednostrano postojanje
URS-ovih sindikata, u kojima su i komunisti, pred­
stavlja i završeno sindikalno jedinstvo.
Najveći deo pažnje i rada naših drugova bio je
usmjeren na ekonomske borbe. Rad na sprovođenju naše politike jedinstvenog fronta na političkoj
areni ponajčešće se svodio na gole apele i apstrakt­
nu propagandu. Ali ne može se reći da zajednička
borba za zaštitu i poboljšanje životnih uslova rad136 Klasna borba, br.
136 Gospodarska Sloga, HSS-ovska organizacija za selo.
1-2 1937.
137 ACKSKJ, K l 1936/227.
105
ničke klase, koja se razvija, ostaje bez uticaja na po­
litičku aktivnost radništva. Ta aktivnost dobija na­
ročito izraženu formu u borbi protiv fašizma. U ak­
cijama za mir, koje je om ladina sprovodila održani
su javni sastanci skoro u svim mestima.
U mnogim mestima postoje inicijativni odbori za
stvaranje JRP.138 Uspelo je da se potreba o politič­
kom jedinstvu radničke klase populariše, je r ona
stvarno ističe iz težnje samih radnika za jedinstvom.
Mnogi radnici pitaju, traže, što je sa JRP itd. Ali se
daleko još stoji od političke afirmacije JRP kao je­
dinstvene masovne partije radničke klase.
Naša još uvek postojeća politička nemoć u ruko­
vođenju borbom masa nesumnjivo je uzrok malim
rezultatima, koje smo pokazali u organizacionom
formiranju Fronta narodne slobode. Postoji pojača­
no protivljenje pojedinih vođa opozicionih stranaka
stvaranju Narodnog fronta. Tu i tamo formirani su
odbori po varošima i selima formalnog karaktera,
jer nisu iznikli iz konkretnih akcija, m ada im se ne
može poreći da su dali u okupljanju m asa i pozitiv­
ne rezultate, tamo gde su bili nosioci aktivnosti
masa u pojedinim mestima. Niz zborova održanih
po Srbiji nije poslužilo dovoljno okupljanju narod­
nih masa, davanju podstreka narodnoj borbi za ost­
varenje postavljenih zahteva i vezivanju iste za ne­
posrednu akciju. Svuda se istupalo opštim govori­
ma i ponavljanjima već toliko puta rečenih fraza i
istih parola. Mi nismo umeli da razvijemo inicijati­
vu da sazivanje zbora bude rezultat široke pripre­
me i sprovođenja masovne akcije o jednom nepo­
srednom zahtevu, koji direktno interesuje dotični
k ra j...
Zborovi su iz napred navedenih razloga pretili
da sami sebi budu cilj. Kurs na konkretizaciju opštih zahteva, što aktivnije učešće i istupanja radni­
štva, i davanje narodnofrontovskog i protivfašističkog karaktera značiće dalju presiju i uticaj na opredeljivanje kolebljivih i neodlučnih vodstva opozi­
cionih grupacija.
Već danas Lj. Davidović ne ide na zborove koji
se organizuju po varošima, jer na njima ne može a
da ne prizna učešće i rukovodeći uticaj radništva.
Ukoliko danas uspem o da sprovedem o organizaciju
seljaštva na narodnofrontovskoj antifašističkoj bazi,
pokrećući ga u borbu za ostvarenje pojedinih zahte­
va, te tu borbu povežemo sa borbom radništva, naš
saveznik u borbi biće nam obezbeđen. Lj. Davidović
i svi drugi podobni njemu neće moći predstavljati
nikakvu kočnicu borbi protiv režima i vlade, već će
se morati opredeliti za FNS ili reakciju.«139
Predstavnici lijeve struje dem okratske partije
odazivali su se na pozive KPJ da zajednički istupe
protiv reakcionarnog režima. Lijevo krilo u dem o­
kratskoj partiji predvodili su I. Ribar, C. Plečević i
D. Smiljanić. Na njihovu inicijativu početkom 1938.
godine u Aranđelovcu je održano savjetovanje pred­
138 JRP - Jedinstvena radnička partija.
139 ACKSKJ. Kl 1936/285.
106
stavnika lijevih pravaca u partijama, koje su ulazile
u Ujedinjenu opoziciju, - dem okratske, zemljorad­
ničke i radikalne. Savjetovanje, m eđutim, nije doni­
jelo nikakva određena rješenja
U ožujku 1938. godine grupa I. Ribara istupila je
s program om pretvaranja Ujedinjene opozicije u je­
dinstvenu političku grupaciju srpskih buržoaskih
partija i odvojenih grupa opozicije. Bila je riječ o
stvaranju pokreta s jedinstvenim rukovodstvom,
program om , taktikom i organizacijom. Politički dio
program a sadržavao je zahtjeve za odlučnom bor­
bom protiv antinarodnog režima, dem okratskim
slobodama, rješavanjem nacionalnog pitanja u su­
glasnosti sa sporazum om od 8. listopada 1937. godi­
ne. Zbog tog istupa grupa I. Ribara je bila isključena
iz redova Ujedinjene opozicije i dem okratske parti­
je.
U prilog suradnje s komunistim a u okviru Na­
rodne fronte i dalje je istupala grupa D. Jovanovića
koja je imala značajan broj pristalica u Srpskoj zem­
ljoradničkoj partiji; njoj su bili skloni pojedini poli­
tičari radikalne partije, kao i neki predstavnici Ne­
zavisne dem okratske partije. Komunistička partija
Jugoslavije organizirala je široku propagandu ideje
Narodne fronte na zborovima i mitinzima koje su
organizirale buržoaske partije. Parola Narodne fron­
te »Za kruh, m ir i slobodu!« - postala je veoma po­
znata, a ideja narodnog jedinstva u borbi protiv fa­
šizma postala je popularnom m eđu radnicima Srbi­
je. Zahvaljujući aktivnom radu na organizaciji Na­
rodne fronte, utjecaj je KPJ na politički život Srbije
veoma porastao.
Narodna fronta, čije su osnove bile položene u
godinam a prije rata, organizacijski se oformila tek u
vrijeme drugog svjetskog ra ta
Hrvatski radnički savez osnovna smetnja
stvaranju Jedinstvene fronte u Hrvatskoj
Djelovanje Hrvatskog radničkog saveza nije bilo
zabranjeno u vrijeme šestojanuarske diktature. Me­
đutim, pitanje zašto je HRS obustavio svoj rad osta­
lo je nepoznato. Poslije izbora 5. svibnja 1935. HRS
je obnovio svoje djelovanje. Nakon šestogodišnjeg
mirovanja, HRS okuplja najreakcionam ije elemente
i odm ah nakon obnove rada otpočinje s osuđivanjem kom unizm a i socijalizma, optužujući radničko
klasne borbene zahtjeve za sve nevolje i teškoće
radnika. Reakcija oko HRS-a sa simpatijama prati
razvoj Hitlerova pokreta u Njemačkoj, a s dolaskom
nacionalsocijalista na vlast hitlerizam je za njih po­
stao zanosni radikalizam koji pruža inspiraciju nji­
hovim m alograđanskim nadanjima. »Nalazeći se
ideološko i organizaciono na liniji poslodavačke po­
litike, HRS se može pretvoriti u nosioca specifičnog
hrvatskog fašizma« - pisale su »Radničke novi­
ne«.140
140 Radničke novine. Zagreb, 11. X 1935.
U proglasu kojim se osnovao Hrvatski radnički
drugih naših staleža. U prošlosti su se nažalost mno­
savez kaže se: »Mi nacionalno i klasno svjesni rad­
gi hrvatski radnici dali zavesti zamamnim riječima
nici nećemo u vaš jaram! Mi znademo kako ćemo
komunističkih i socijalističkih agitatora koji su bili
polučiti poboljšanje našega stanja. Naša borba za
stalno u službi protuhrvatskih interesa.« I dalje ob­
naša radnička i nacionalna prava dovesti će cilju
razlaže: »Istina je da radništvo ima i svoje posebne
prije pod nacionalnim trikolorom, nego pod vašim
interese, koji često mogu kolidirati s interesima
izbljedjelim crvenim barjakom.« Komentirajući taj
drugih staleža. No narodni je interes da se te su­
proglas, »Radničke novine« pišu kako je neophod­
protnosti ne zaoštravaju već usklađuju koliko je to
no stati na kraj opasnoj zabludi da je plemenski šoviše moguće i tako stvore uslovi za suradnju svih
vinizam saveznik radnika. Hrvatski fašizam ni po
narodnih slojeva. Osnovni motiv svih fašističkih
čemu se ne razlikuje od ostalih vrsti fašizama. HRS
radničkih sindikata je da usklađuje suprotnosti iz­
radnicima nudi udruženje nacionalne i klasne svi­
među poslodavaca i radnika.«143
jesti. To je nacionalni socijalizam. To je klasično fa­
»Mi smo protiv klasne borbe, ali smo i protiv iz­
šističko učenje koga Hrvatski radnički savez preu­
rabljivanja kapitala. Zato smo za seljačku narodnu
zima kao svoje. Drugo, on stavlja nacionalnu soli­
borbu, a protiv socijalističkog internacionalizma, jer
darnost iznad klasne solidarnosti. Da bi se stvorilo
je on protunarodan«, piše u jednom proglasu HRS-a
jedinstvo između hrvatskih radnika i hrvatske bur­
kojega navode »Radničke novine«, i dalje kažu kako
žoazije, treba razbiti jedinstvo jugoslavenskih radni­
radnici treba da znaju što se skriva iza politike »ob­
ka. I to je fašističko učenje o nacionalnoj solidar­
ostrane uviđavnosti«. HRS je u tim svojim stremlje­
nosti protiv klasnog podvajanja i klasne borbe i tre­
njima akceptirao fašističke principe. Fašizam je po­
će, glavni neprijatelj koga treba slomiti su komuni­
tencirani nacionalizam, to je šovinizam koji svoje ci­
sti i socijalisti koji traže m eđunarodno radničko
ljeve ostvaruje nasilničkim metodama. Svi moraju
klasno jedinstvo i m eđunarodnu solidarnost. HRS,
služiti tim nacionalističkim ciljevima, nema poseb­
dakle, nudi fašistički program.
nih interesa i oni se ne mogu isticati, jer se time ug­
Pišući o pozivu HSS, koji je ova stranka uputila
rožavaju vrhovni interesi naroda. Radnička klasa
poslodavcima da svoje radnike upute u Hrvatski
prva je koja m ora da abdicira od klasne borbe, od
radnički savez, da prihvaćaju samo one radničke
borbe za svoje zasebne interese.
povjerenike koje predlaže HRS i da tarifne ugovore
U pravilima HRS, u članu 1. kaže se da je ime or­
zaključuju samo s tim savezom, »Radničke novine«
ganizacije Hrvatski radnički savez. Sjedište Saveza
sm atraju da je HSS Mačekova partija, koja želi go­
je u Zagrebu, a djeluje na svim područjima gdje živi
spodariti svim organizacijama, s profašističkih pozi­
hrvatsko radništvo. Clan 2. govori da je svrha Save­
cija. »Boreći se protiv jednoga fašizma ne treba to­
za podupirati svoje članove brinući se za njihovo
lerirati drugi. Jer svi su fašizmi jednaki, bez razlike
materijalno i duševno blagostanje i napredak. Ta se
na boje njihovih zastava.«141
svrha postiže polučivanjem sporazuma s poslodav­
Na sastanku povjerenika, održanom 17. kolovoza
cima, što boljih uvjeta rada i plaća svojih članova i
1935.
godine, predsjednik je HRS-a naglasio da i u članica. Obostrana uviđavnost u pravilima je izraže­
HSS-u i HRS-u komunisti pokušavaju prodrijeti s
na s riječima »sporazumno s poslodavcima«. Člano­
vi HRS-a mogli su biti redovni ili podupirajući, ute­
Narodnom frontom. HRS nema i neće da ima ništa
meljitelji, dobrotvori i počasni članovi - ovisno o
zajedničkog s komunistima i socijalistima. Ocjenju­
uplaćenoj svoti i »osobitim zaslugama za radničke
jući taj govor »Radničke novine« su pisale da je cilj
interese ili hrvatsku otadžbinu«. Sve su to razlozi
Hrvatskog radničkog saveza okupljanje radnika oko
koji predstavljaju opasnost za životne interese rad­
hrvatskog pitanja, i njihovo udaljivanje od utjecaja
ničke klase pa je protiv HRS-a potrebna nemilosr­
klasnog radničkog pokreta. Njegova ideologija je u
dna borba kao protiv onih koji cijepaju jedinstvo
suštini antidem okratska i antisocijalna, prema
tome, fašistička. Rječnik koji se na njegovim skupo­
radničke klase.144
vima upotrebljava protiv komunizma, socijalizma i
Dr I. Pemar, jedan od prvaka HSS, ogradio se na
marksizma je riječnik fašista.142
javnom zboru od komunista i komunizma slijede­
ćim riječima: »Komunizam ruši privatno vlasništvo,
Pošto je Hrvatski radnički savez bio vazal hr­
on ne pozna svetosti braka, on ne pozna seljačkog
vatske buržoazije njegov je osnovni zadatak usklađi­
doma, on nem a domovine, on je internacionalan«,
vanje suprotnosti između poslodavaca i radnika. On
nakon čega je pozvao seljake da se fizički suprotsta­
se obnavlja, održava skupštine i širi svoju propa­
ve komunističkim agitatorima.146
gandu cijelom zemljom bez ikakve smetnje od stra­
Izaslanik d r Mačeka, profesor Jelašić, žestoko se
ne režima. Sva mu buržoaska štam pa pravi reklamu
oborio na sudionike zbora koji su poklicima i tran­
i preporučuje ga kako radnicima tako i poslodavci­
sparentim a manifestirali jedinstvo radnika i seljaka.
ma. Ona piše: »Potrebno je organizirati hrvatsko
»Nema frontova radnika i seljaka... Svi radnici, inradništvo na bazi njegovih stvarnih interesa koji su
u današnje vrijeme u osnovi identični sa interesima
'« Ibid, 13. XII 1935.
Ibid, 21. II 1936.
Ibid., 20. XII 1935.
'« Ibid, 28. XII 1935.
'« Ibid, 23. VIII, 7. i 20. IX 1935.
107
telektualci i građani moraju biti svjesni da mogu
biti saradnici snage sa sela, a ne mogu sa njom kao
grupa stvarati savez. Savez mogu stvarati jednaki
po snazi. Kod nas je osnovica snage naše selo i zato
će i radništvo moći naći svoj spas tu gdje će ga naći
sav hrvatski narod .. .«148
Čitav niz izjava vođa HSS bile su uperene protiv
ideologije i koncepcije klasnog radničkog pokreta.
Na skupštinama, konferencijama i sastancima pozi­
vali su se radnici da napuste klasni sindikalni po­
kret i da se protiv njega bore jer je »štetan po inte­
rese opće narodne zajednice«. U prvom redu osu­
đuje se njegov klasno borbeni karakter i inter­
nacionalistički duh. Traži se uništenje URSS-a, m o­
tivirajući to zahtjevom da se najprije riješi hrvatsko
pitanje, a poslije toga će se povesti računa i o radni­
čkim pitanjima. HRS, međutim, još nije istakao ni
jedan pravi radnički zahtjev. Ne zna se po čemu
ima naziv radnički, osim da je, u interesu hrvatske
narodne zajednice, za slogu i harmoniju između h r­
vatskih radnika i hrvatskih poslodavaca. To je poslodavačka politika u kojoj su radnici upregnuti u
službu hrvatskih kapitalista, to je fašizam. Radnici
moraju biti slobodni, nezavisni, samostalni i snažno
organizirani, jer se samo tako mogu boriti za svoje
klasne interese.'47
U vezi sa člankom koji je objavljen u »Hrvatskoj
misli« pod naslovom: »Radnici i hrvatsko pitanje«
napisanog u duhu Narodne fronte, d r Maček se od­
lučno i oštro ogradio od toga da radnici u Hrvat­
skoj mogu postati odlučujući politički faktor. »Isti­
na je da se članak ’Radnici i hrvatsko pitanje’ ne sla­
že sa ideologijom hrvatskog seljačkog pokreta.
Hrvatski radnici ne mogu se, ako hoće da nose ime
hrvatsko, isticati kao poseban faktor u hrvatskoj na­
rodnoj politici, nego treba da budu u toj politici ne­
razdjeljivi i sastavni dio hrvatskog seljaštva, što
znači hrvatskog naroda. Za prom icanje svojih po­
sebnih radničkih interesa postoji pak sindikalna o r­
ganizacija hrvatskog radničkog saveza. Nadam se da
je taj članak izašao iz neupućenosti i da se to više
neće dogoditi.«148
U Zagrebu i u mnogim drugim m jestima Savske
i Primorske banovine prigodom izbora za radničke
povjerenike po tvornicama i radionicam a organizi­
rao je HRS pravi teror. Radnici se prisiljavaju raz­
nim prijetnjam a i pritiskom da glasaju za kandidate
HRS-a. Poslodavci prijete svojim radnicim a da će
biti otpušteni ako se prim e kandidature na listama
saveza u sklopu URSS-a. Na izbornim sastancima, o
kandidatima liste URSS-a govori se kao o kom uni­
stima, a o njegovim organizacijama kao o izdajnici­
ma hrvatskih interesa. U Zagrebačkoj pivovari si­
lom je spriječeno postavljanje kandidatske liste. U
nekim mjestima HRS pokreće i seljake protiv kla­
snih radničkih organizacija. Ideološki vidokrug
146 Ibid., 4. I 1936.
,47 Ib id , 18. I 1936.
' 48 Ibid., 7. II 1936.
108
HRS-a ranije se podudarao s uskogrudnim franko­
vačkim shvaćanjem hrvatstva, da bi se sada našao u
fašističkim vodama. Zbog toga njegovo djelovanje
predstavlja živu opasnost za klasno borbeni pokret.
HRS svojim uslugam a pruža ruku najreakcionamijem malograđanskom političkom pokretu. HRS-a se
ne tiče ni jedan protivnik osim klasnih sindikata.
Samo u borbi protiv URSS-a on traži opravdanje za
svoj rad i opstanak.149
1. svibnja 1936. izašao je prvi broj »Hrvatskog
radnika« - glasila HRS-a. Uvodnik se bavi uglavnom
problem om seljaka. Odgovarajući onim a koji su
protiv obnove HRS-a, jer on ruši jedinstvenu rad­
ničku frontu, »Hrvatski radnik« kaže: »HRS je po­
treban osobito sada kada se vodi hrvatska narodna
borba. Potrebno je da i hrvatski radnici budu orga­
nizirani na narodnom temelju onako, kako to shva­
ća hrvatski seljački narod. To tako hoće i tako smat­
ra potrebnim najveći broj svih hrvatskih radnika.«
Dalje se kaže da zajedničke sindikalne organizacije
ne vode Hrvati i njih nije previše briga za zaštitu hr­
vatskih interesa. Osim toga, radničke sindikalne or­
ganizacije u Hrvatskoj zavise o onim a izvan Hrvat­
ske te da se stvara HRS koji će udovoljiti potreba­
m a hrvatskog radništva, unoseći težnje i zahtjeve
hrvatskih radnika u općenarodne zahtjeve. »Radnici
u opće narodnom pokretu su glajhšaltovani.«150
»Hrvatski radnik« donosi i poznatu izjavu d r Vladi­
m ira Mačeka:
»Mi smo seljački narod, a seljak niti jeste niti
može biti komunista. Kod nas su komunisti razna,
inače dobro plaćena gospoda, te tu i tam o neki stu­
denti, koji malo razumiju komunizam, a kamoli na­
rod i njegove potrebe. Zato oni koji pišu o komuniz­
m u kod nas Hrvata prave od buhe slona, i to s oso­
bitim ciljem da borbu Hrvata za njihov život prika­
žu u krivom svijetlu. Hrvatski seljački narod znati
će odbiti pokušaje kom unista da love u m utnom
svojim zdravim shvaćanjem života i pravog društve­
nog poretka. Seljak, koji znade vrijednost svoje zem­
lje i u nju uloženog truda, znade svu nemogućnost
kom unističkih teorija. Seljački dom je najveća brana
protiv tih teorija. Naravno da se ne može reći da je da­
našnji društveni poredak dobar. U njemu je toliko
manjka i zla koje treba liječiti. Ali put za to izlječenje
nije komunizam, nego zdravo seljaštvo, na seljaštvu kao srčiki naroda - osnovano društvo.«181
Zagrebački dnevnici javili su da se 10. kolovoza
1935. osnovalo društvo Legija rada. Osnovni su cilje­
vi društva bili briga za nezaposlene i njihovo zapo­
šljavanje, a glavni zadatak osnivanje radnih odjela i
radnih logora. Društvo propagira ljubav prem a rod­
noj grudi, kult rada i disciplinu. Osnivači su se ru­
kovodili sličnom ustanovom u Trećem Reichu, Arbeitsfrontom . Svi članovi m oraju imati značku (lo­
patu s klasom žita), nositi uniformu, razdijeljeni
149 Ib id . 15. II 1936.
160 Izjed načen i.
181 H rvatski radnik, 15. V 1936.
su po četama na čijem čelu će stajati izučeni tehni­
čari. Pokretači i osnivači ove akcije su Hrvatski rad­
nički savez, »Merkur« i »Napredak« iz Sarajeva.162
List »Radnik«, sindikalno glasilo radničke klase
za Dalmaciju koji je izlazio u Splitu, sm atra stvara­
nje Hrvatskog radničkog saveza cijepanjem jedin­
stva radničkog pokreta Dalmacije. »Parole da h r­
vatski radnik ne smije biti organiziran u klasno bor­
benim sindikatima nemaju drugu svrhu nego da
cjepaju radničke redove.«163
O tome kakva treba biti zajednica hrvatskih rad­
nika i poslodavaca piše »Zagorski list« od 23. stude­
nog 1935. U članku se govori o zahtjevima radnika
organiziranih u HRS Tvornice »Croatia«, Portland
cement d. d. u Podsusedu ovako: »Među svim ovim
pitanjima zadavale su poteškoće one točke koje su
zahtjevale povećanje izdatka za poduzeće. Konačno
je ipak došlo do zadovoljavajuće formule, pa je rad­
ništvo odustalo od m omentalnih zahtjeva, koji bi
bili vezani na povišenje režija tvornice. Tako je od­
ložen zahtjev o ukinuću akorda u kamenolomu.«164
Uskoro po obnavljanju svoje aktivnosti, HRS je
otpočeo s organiziranjem štrajkbreherskih odreda.
Tako je, npr., u štrajku 60 radnika, koji je izbio 17.
ožujka 1936. u Tvornici asfalta A. Resa, Zagreb, na­
kon 16 dana štrajka došlo do fizičkog sukoba sa
štrajkbreherim a koje je organizirao HRS i uz po­
moć policije ubacio u tvornicu. Strajkbreheri su iz­
dali letak u kojem se napadaju organizatori štrajka
da bezrazložno i nesavjesno uvlače radnike u štraj­
kaške pokrete.166
Služeći se metodam a kojima su se služili i fašis­
tički najamnici u Italiji, Njemačkoj i Austriji razvija
svoju djelatnost i HRS. Poslije bučnog skretanja
pažnje javnosti na sebe, HRS je počeo primjenjivati
i silu i teror prem a svojim protivnicima. HRS sve
više izlazi iz okvira demokracije i prelazi na teren
batine, noža, sjekire i pištolja. Tako je, na primjer, u
Novoselec Križu funkcionara ORS-a, koji je spavao
u svom stanu, grupa HRS-ovih agitatora strašno
pretukla i izmrcvarila toljagama i noževima.166
U Varaždinu je 26. svibnja pred Tvornicom svile
HRS organizirao fizički napad na predstavnike Uje­
dinjenog saveza tekstilno odjevnih radnika. Napad­
nuti su Miroslav Pintar i Stjepan Komerički iz Za­
greba.167
Stjepan Gužvić piše da uz pomoć Hrvatskog rad­
ničkog saveza hrvatska gospoda bankari i industri­
jalci žele oslabiti organiziranu snagu URSSJ-a. Pu­
tem šovinističke i klerikalne štampe, na mnogobroj­
nim sastancima i zborovima želi se od d r Vladimira
Mačeka stvoriti hrvatski Hitler. Agenti m alograđan­
skog konzervativizma svo zlo svaljuju na članove
klasnih organizacija. Radnici ne mogu ostati indife-
'62 R adničke
163
'6«
'66
166
167
novine, Z agreb, 16. III 1935.
R adnik, Split, 22. X I i 6. X II 1935.
Zagorski list, Z agreb, 6. X 1935.
Radničke novine, Z agreb, 10. IV 1936.
Ibid., 22. VI 1936.
Ibid., 29. VI 1936.
rentni prema toj propagandi koja se razmahala pro­
tiv URSS-ova pokreta, osobito u hrvatskim krajevi­
ma. U Tvornici cipela Knoch u Zagrebu uspjelo je
Savezu kožarsko prerađivačkih radnika 1935. godi­
ne sklopiti kolektivni ugovor i povisiti plaće radni­
ka. HRS je uspio razbiti organizaciju Saveza kožar­
sko prerađivačkih radnika. Poslodavac je nakon
toga snizio plaće i uveo sistem premija bez otpora
HRS-a. U Tvornici cipela »Astra« u Zagrebu od 190
zaposlenih radnika 10 HRS-ovaca stalno ometaju
akcije podružnice kožaraca.168
Hrvatski radnički savez i uprava »Tivara« u Va­
raždinu, izdali su u toku štrajka (trajao je od 29. IV
do 6. VI 1936) zajednički proglas u kojem se otvore­
no pristupilo razbijanju štrajkaške solidarnosti. U
proglasu su se branili HRS-ovci od toga da su pla­
ćenici poslodavaca, citirajući pismo dr Mačeka:
»Primio sam vaše pismo od 30. V o. g. Budite uv­
jereni, da je i meni vrlo žao, što vidim da dosada
radništvo Varaždina i okolice nije uspjelo u svojoj
opravdanoj borbi za krvavo zasluženu koru kruha.
Žalibože ne mogu se za sada u tu stvar umješati, jer
ovaj štrajk vode ljudi koji su protivni i nastojanju
Hrvatske seljačke stranke i borbi čitavog hrvatskog
naroda. Naročito su protivnici Hrvatskog radničkog
saveza, kao jedine stručne organizacije, u kojoj
može biti mjesta hrvatskom radniku. Srdačno vas
pozdravalja dr. Vladko Maček v. r.«169
Nakon 40 dana štrajka štrajkaši su izvojevali po­
bjedu i pored izdaje HRS-a. Sve su nadnice i plaće
namještenika povišene. Hrvatski radnički savez na­
m etnuo se u pregovorima. On je pregovarao u ime
200 štrajkbrehera koji su se u vrijeme štrajka nala­
zili u zgradi tvornice. Nakon završetka štrajka oko
3 500 radnika formiralo je povorku na koju je gra­
đanstvo bacalo cvijeće.180
Nazivajući HRS ’žutom organizacijom’ »Radni­
čke novine« objašnjavaju porijeklo naziva »žuti«
koji je nastao prije 35 godina, prigodom štrajka ru­
dara radnika »Creusota« u »Mouceaules mines« u
Francuskoj. Strajkbrehere, koji su održavali sastanak
u jednom lokalu, napali su štrajkaši kamenjem i po­
razbijali im prozore. Na to su ovi oblijepili prozore žu­
tim papirom i nastavili svoj izdajničld sastanak. Oda­
tle ime »žuti« za sve štrajkolomce, špijune i organiza­
cije koje se bore protiv klasne borbe radnika.
Hrvatski radnički savez organizirao je dogovor
štrajkbrehera u prostorijama tvornice »Tivar«, a ču­
vala ih je policija i žandarmerija s nataknutim bode­
žima na puškama. Iako nisu radili, štrajkbreheri su
dobivali plaću i hranili se na račun tvornice, u kojoj
su i spavali.181
Strajkbreherska je uloga HRS-a došla posebno
do izražaja kada je više od 7 000 građevinskih rad­
nika u Zagrebu stupilo u štrajk 22. kolovoza 1936.
166
169
180
181
Ib id ,
Ib id ,
Ib id ,
Ib id ,
29. V 1936.
6. VI 1936.
15. VI 1936
19. VI 1936.
109
Do štrajka je došlo jer poslodavci nisu ispunjavali
odredbe kolektivnog ugovora. Predsjednik HRS-a
Peštaj izviždan je na skupštini kada je izjavio da će
kućevlasnici odustati od gradnji ako radnici ne
odustanu od svojih pretjeranih zahtjeva.182 Štrajku
se priključilo i 2 000 radnika zaposlenih na raznovr­
snim gradnjama zagrebačke gradske općine. Nakon
što se HRS solidarizirao sa štrajkom (pod pritiskom
ogromne većine radnika) poveo je borbu protiv ko­
munista koji »hoće da unesu zabunu i zbrku m eđu
štrajkaše«. U lecima HRS ne napada poslodavce
nego rukovodstvo Saveza građevinarskih radnika i
URSSJ. Poslodavci su, inače, bili članovi HSS-a, te je
zbog toga njegova kritika bila uperena samo protiv
nesavjesnih poslodavaca, kao i protiv URSSJ-a ako
se usude suprotstaviti HRS-ovoj tarifnoj politici.183
HRS je najviše pridonio tome što borba građevi­
nara u Zagrebu nije uspješno završena, jer je tražio
prvenstvo u vođenju štrajka, prihvaćajući zahtjev
poslodavaca, koji su gotovo svi bili učlanjeni u Gos­
podarsku slogu, da se radnici vrate na posao prije
nego što bude potpisan novi kolektivni ugovor.184
Štoviše, HRS je pozvao gradske radnike da se vrate
na posao.186
Štrajk građevinskih radnika prestao je zbog iz­
dajničkog rada HRS-a. Sam predsjednik HRS-ove
organizacije nagovarao je štrajkaše da prestanu sa
štrajkom, te je putem župnika i seoskih crkvi obja­
vio završetak štrajka. Nakon toga je, na sastanku
štrajkaša - članova URSS-a - štrajk obustavljen 1.
listopada, jer im je obećano da će odm ah otpočeti
pregovori s poslodavcima za sklapanje novog kolek­
tivnog ugovora.188
HSS je u svojoj štam pi napadao komuniste,
marksiste, koji su predlagali suradnju s HSS-om po
nizu pitanja. Između seljačkog i marksističkog po­
kreta, pisao je »Hrvatski dnevnik«, postoji nepre­
mostiv jaz. To su dva protivna pola, dvije protivne
ideologije koje se sukobljuju u svojoj osnovi i m eđu
njima ne može biti nikakva kompromisa. I stoga
pristalicama hrvatskog seljačkog pokreta nem a
mjesta u marksističkim redovima, kao što marksisti
nemaju što tražiti u hrvatskom seljačkom pokretu.
Zato on ne samo što ne treba, nego i otklanja njiho­
vu suradnju.187
Sva građanska štam pa donijela je razgovor s d r
Mačekom, u kojem o Hrvatskom radničkom savezu
kaže doslovno ovo: »Radništvo pak okupljeno u or­
ganizaciji Hrvatskog radničkog saveza, zadojeno h r­
vatskom narodnom sviješću vidi, da bi pristajanje
uz razne internacionalne radničke pokrete značilo
slabljenje narodnog hrvatskog pokreta. Hrvatsko
radništvo vrlo dobro zna, da kao što god pojedini
staleži izrabljuju jači slabijega, da isto tako i jači na­
182
183
184
188
188
Ib id ,
I b id ,
Ib id ,
Ib id
Ib id
28. VIII 1936.
4. DC 1936.
11. IX 1936.
2. X 1936.
187 Slobodna riječ, Zagreb, 28. XI i 24. XII 1936.
110
rodi izrabljuju slabije. I zato je jasno da hrvatsko
radništvo m ora u svom vlastitom interesu pristati
uz pokret hrvatskog naroda kao cjeline, i biti najtješnije povezano uz organizaciju svoje seljačke bra­
će. Za svoje pak posebne radničke ciljeve postoji
Hrvatski radnički savez kojemu je zadaća da jedna­
ko, kao što Gospodarska sloga već danas štiti i
unapređuje interese seljačke, da tako i Hrvatski
radnički savez već danas štiti i unapređuje interese
radničke.« Dr Maček zastupa ideju staleške borbe.
Kada on govori u ime hrvatskog narodnog pokreta
onda govori ne samo o interesim a seljaka i radnika,
već i interesim a hrvatskog građanstva, odnosno gra­
đanske klase Hrvatske.188
Maček je i dalje sudjelovao u općoj kampanji
protiv kom unističke i m arksističke ideologije, podvlačeći svoj antisocijalistički stav. Tako je »Hrvatski
dnevnik« objavio članak o »Duševnom ropstvu stra­
nim idejama« u kojem se Maček izjašnjava protiv
klasno borbenog marksističkog pokreta. Po njegovu
su mišljenju to odrazi klasne borbe koja se već decenijam a vodi u industrijskim zemljama između ka­
pitalizma i socijalizm a Hrvatski seljački pokret, piše
on, »ima svoje posebno autohtono naziranje na svi­
jet, te stoji u dijam etralnoj opreci i prem a naziranju
kapitalističkom i prem a naziranju marksističko-socijalističkom... Marksistički socijalizam i kapita­
lizam mogu voditi m eđusobnu borbu na onom tere­
nu gdje su uslijed nenaravnog života ljudi nastale
takove prilike da je ta borba neizbježna. U Hrvat­
skoj pak, i u svim onim zemljama i narodim a koji su
još ostali, hvala bogu, seljački, takova borba nije po­
trebna. Cijelo naše nastojanje treba ići za tim da se
otm em o izvan dohvata te borbe. Naše nastojanje
m ora ići za tim da se ugnem o ispod kotača nemilo­
srdne kapitalističke mašine, pa smo se onda oslobo­
dili i njezinog djeteta marksističkog socijalizma.«189
B o r b a K o m u n is tič k e p artije
za N a r o d n u fr o n tu u H rvatsk oj
Komunistička partija utvrdila je opću liniju
ostvarivanja Narodne fronte u Hrvatskoj, ističući da
je osnovni zadatak ne dozvoliti da se radnički po­
kret Hrvatske izolira od hrvatskog nacionalnog po­
kreta i da treba, podupirući borbu hrvatskog naro­
da, osigurati sam ostalnu političku ulogu hrvatske
radničke klase.
Hrvatska seljačka stranka odbijala je ideje Na­
rodne fronte, svaku suradnju s kom unistim a s mo­
tivacijom da ona i pokret koji vodi sami po sebi
predstavljaju narodnu frontu. To nije odgovaralo is­
tini, jer je Narodna fronta bila temeljena na sasvim
drugim osnovama, usm jerena protiv fašizma i za de­
mokraciju. Vodstvo HSS-a nije radilo na borbenoj
188 Ib id
189 I b id 16. I 1937.
aktivizaciji najširih narodnih masa u cilju obaranja
polufašističkih režima, za promjenu društvenog
uređenja, za demokratsko društvo. To je omogućilo
i režimu i raznim fašističkim partijama i organizaci­
jam a da izgrade svoje organizacije i učvrste svoje
pozicije. U Hrvatskoj su u sve većoj mjeri učestali
oštri i otvoreni napadi HSS-a na komunistički rad­
nički pokret i inicijativu za formiranje Narodne
fronte kao njezine značajne protivnike. Proturadničko djelovanje vodstva HRS-a i sukobi koji su
zbog toga izbijali među klasno organiziranim radni­
cima i reakcionarnim elementima u HSS-u i HRS-u
dovodili su do sve žešće kampanje u čitavoj štampi
»Hrvatskog pokreta« na skupštinam a i zborovima,
protiv klasnog radničkog pokreta, njegovih mani­
festacija i svih akcija. URSS-ov pokret u Hrvatskoj
proglašavan je protunarodnim. Protiv URSS-a u Hr­
vatskoj bilo je cjelokupno vodstvo HSS-a, koje je
tvrdilo da radnička klasa Hrvatske može ostvariti
svoje ekonomske zahtjeve samo u sindikatu koji je
uklopljen u hrvatski pokret i koji je pod njegovim
vodstvom. Stoga se sindikalno pitanje smatralo naj­
težim pitanjem kad je riječ o sporazumijevanju ko­
m unista s vodstvom HSS-a. Mržnja hrvatske reakci­
je osobito se ispoljavala u vezi s velikim štrajkovima
kod »Tivara« u Varaždinu i građevinara u Zagrebu.
Težište te kampanje bilo je upereno protiv jedin­
stvene radničke fronte svih postojećih sindikalnih
organizacija, a posebno protiv komunista. U redovi­
ma članstva HRS-a kao i cijelog hrvatskog pokreta
podgrijavalo se neraspoloženje ne samo protiv komu­
nista, nego i protiv socijalista. Hrvatska štampa nepre­
kidno se izjašnjavala protiv inicijative za formiranje
Narodne fronte. »Hrvatski dnevnik« i »Hrvatski rad­
nik« gotovo u svakom broju vrše bestidnu i sistemat­
sku kampanju, napadajući sve članove URSSJ-a i sve
marksiste kao plaćenike beogradskih režima
Stav kom unista prem a HRS-u bio je određen
stavom da klasni radnički pokret provodi i propagi­
ra akciono jedinstvo s radnicima članovima HRS-a,
stavom da se članstvo HRS-a ne treba vrbovati i
učlanjivati u klasno borbene organizacije. Nastojalo
se da članstvo koje ostaje u HRS-u traži od vodstva
pokretanje jedinstvenih akcija. Vodila se stalna
kam panja m eđu članstvom HRS-a za jedinstveno is­
tupanje sa članovima URSSJ-a. Svakom prilikom se
isticala riješenost radničkog pokreta, pa i URSS-a,
da podupire i najaktivnije sudjeluje u borbi hrvats­
kog naroda za nacionalno oslobođenje. Imajući u
vidu utjecaj reakcionarnih elemenata u vodstvu
hrvatskog pokreta i HRS-a, od komunista se tražilo
da protiv njih povedu oštriju i otvoreniju borbu.
To što pretežan dio vodstva HSS-a i HRS-a otvo­
reno ustaje protiv Narodne fronte u Hrvatskoj, isti­
cali su komunisti, ne smije biti prepreka da se ona
ipak ostvari. Povezivanje seljaštva s radničkom kla­
som treba se provoditi i protiv volje reakcionarnog
dijela njihova vodstva Široke akcije odozdo u koji­
ma aktivno sudjeluje radnička klasa u različitim na­
rodnim manifestacijama, isticanje opravdanih za­
htjeva narodnih masa ukoliko u njima organizirano
sudjeluje radnička klasa, smatraju se akcijama Na­
rodne fronte.
Pitanje suradnje s grupom socijaldemokrata po­
stavljalo se drugačije u Hrvatskoj nego u drugim di­
jelovima Jugoslavije. Stav vodstva socijaldemokrata
prema nacionalnom pitanju ostao je isti - integral­
no jugoslavenski. Rukovodstvo URSSJ-a protivilo se
akcionom jedinstvu s HRS-om, odbacujući ga kao
fašističku organizaciju, što smo prikazali u prethod­
nom poglavlju. Svaka politička kombinacija sa soci­
jaldemokratima u Hrvatskoj unaprijed je bila osu­
đena na propast. Reakcionarno vodstvo hrvatskog
pokreta izjednačavalo je komuniste, koji su imali
značajan utjecaj u URSS-ovim sindikatima sa soci­
jaldemokratima, jer su sa centralom URSSJ-a vlada­
li ljudi poput Zivka Topalovića. Stoga su komunisti
morali ulagati mnogo napora da hrvatskoj javnosti
objasne razlike između URSSJ-a i socijaldemokrata,
naglašavajući da su komunisti i ranije vodili politiku
bitno drugačiju od politike socijaldemokrata, pogo­
tovo u odnosu na nacionalno pitanje.
Komunisti su i dalje smatrali neophodnim uspo­
stavljanje akcionog jedinstva između klasno borbe­
nih sindikalnih organizacija i HRSa. URSS-ove or­
ganizacije postale su borbene klasne organizacije
zahvaljujući ispravnoj politici i taktici pristalica
komunističkog radničkog krila. Zadaća je komuni­
sta bila da pod svaku cijenu očuvaju pozicije koje su
stečene u URSS-ovim sindikatima i da izbjegavaju
svaki sukob unutar organizacije, pa bilo to u odno­
su na centralu URSSa, bilo to na pojedine visoke
funkcionare URSSa. Bilo je potrebno da URSS, bez
obzira na nesuglasice unutar njega, ostane najsnaž­
nija sindikalna organizacija u zemlji. Taj će se mir
uspostaviti samo priznavanjem kongresnih odluka
URSSa sa strane oblasnog i ostalih foruma URSSa
u Hrvatskoj, priznavanjem odluka Centralne uprave
i provođenjem odluka vrhovnih foruma URSSa. To
je, u tadašnjoj situaciji, najviše što su pristalice ko­
munističkog pokreta, odnosno njegovi predstavnici
u sindikatima, trebali i morali provesti.
Takav stav nije isključivao akciju komunista za
uspostavljanje akcionog jedinstva s HRS-om. Time
se nije rušio klasni sindikalni pokret, nego se, na­
protiv, jačao. Pojačavalo se akciono jedinstvo odoz­
go i odozdo s ostalim sindikalnim radničkim i namješteničkim organizacijama, kao što su organizaci­
je Općeg radničkog saveza (ORSa), Saveza bankov­
nih, osiguravajućih, trgovačkih činovnika (SBOTlC-a),
privatnih namještenika. Učvršćivanje povezanosti i
proširivanje akcionog jedinstva svih radničkih i na­
mješteničkih organizacija imalo je za cilj borbu za
ekonomsko poboljšanje položaja radnika i namješ­
tenika, kao i sprečavanje režima da klasni sindikalni
pokret skrši Uredbom o minimalnim nadnicama i
kolektivnim ugovorima te pomoću »radničkih« or­
ganizacija Jugoslovenske radikalne zajednice. Ovo
učvršćivanje bila bi najjača brana svakoj reakciji na
sindikalnom i političkom području.
111
Takvu politiku i praksu prem a HRS-u nije odob­
ravalo rukovodstvo socijalista. Polazeći od toga da
je neophodno nastojanje da sa socijalistima postig­
nu sporazum, ali i od toga da ne smiju odustati od
postavljenih zadataka, komunisti su smatrali da
podijeljenost gledišta u pogledu politike prem a
HRS-u može bitno utjecati na sporazum kom unista
s vodstvom socijalista i centrale URSSJ-a. »Naročite
prilike koje vladaju u Hrvatskoj obzirom na sindi­
kalno pitanje i obzirom na nacionalno pitanje stva­
raju i naročitu situaciju, tako da se pitanje Narod­
nog fronta u Hrvatskoj sasvim drukčije postavlja
nego u Srbiji ili Sloveniji. U Hrvatskoj ne predstav­
ljaju socijalni dem okrati nikakvu snagu i zasada tre­
ba da ih u ovim krajevima isključimo iz političke
kombinacije. Budući da su i oni sami pomalo ne­
zainteresirani u pogledu uzimanja značajnije poli­
tičke uloge u Hrvatskoj, a zainteresirani su i te kako
u pogledu sindikalnom, to treba da po ovom dru ­
gom pitanju postignemo s njima sporazum, a prvo
da prepustim o eventualnom kasnijem iješenju, kad
ćemo sami ojačati naše pozicije u općenarodnom
pokretu i u redovim a pristaša i vodstva SDK!«170
Dalje je razrađeno ovo gledište: »Hrvatski nacio­
nalni pokret je i po svome sastavu (seljaštvo, srednji
slojevi) i po svojim ciljevima (nacionalna ravno­
pravnost) - napredan. On je saputnik na putu bor­
be radničke klase, njen prirodni saveznik. Upravo
od toga komunisti m oraju polaziti u svome sastavu
i u svome odnosu prem a HSS i SDK.171
Na pitanje: da li komunisti podupiru borbu h r­
vatskog naroda, kom unistička stranka odgovara: da,
podupirem o iskreno i do kraja. Ne samo podupire­
mo, nego i sami tu borbu vodimo. Ali to ne znači da
se radnički pokret treba da utopi u hrvatskom na­
cionalnom pokretu. Partija i klasni radnički pokret
treba i pored saradnje i solidarizacije sa borbom
hrvatskog naroda da djeluje politički samostalno, tj.
da pokazuju hrvatskim m asam a svoje pravo lice po­
litičko, da istupaju politički. Pomoć radničke klase
u borbi ne smije se izroditi u prirepaštvo radničkog
pokreta HSS-a. To bi vodilo odricanju od sam ostal­
ne političke uloge radničke klase i onemogućilo bi
da ona postane krupan i videći činilac pokreta h r­
vatskog naroda. Ne smije se dopustiti slabljenje in­
ternacionalističkog karaktera radničkog pokreta
radi obzira prem a zabludam a koje u tom pogledu u
HSS-u danas još vladaju. Proleterski internacionali­
zam pretpostavlja pomaganje pokreta potlačenog i
neravnopravnog naroda, ali on ostaje kam en tem e­
ljac klasnog radničkog pokreta.
U vodstvu HSS i SDK danas prevladava mišlje­
nje da Pučka fronta u Hrvatskoj nije potrebna, jer
se većina naroda nalazi pod uticajem HSS odnosno
SDK. To stanovište pregnantno je izrazila 'Nova ri­
ječ’ g. Vildera od 7. I 1937: 'Sto se tiče Pučkog Fron­
ta mi ga ne propagujem o kod nas. Mi ga ne treba,7° SDK - S e lja čk o -d e m o k ra tsk a koalicija.
ACKSKJ, K l 1936/364.
112
mo! Mi imamo našu seljačko-demokratsku koaliciju
- to je naš F ro n t’ Krivo bi bilo ovo stanovište pri­
pisati samo nekom ’taktiziranju’. Ovo stanovište
korjeni se u lošoj i za hrvatski narod štetnoj politici.
Ta politika najbolje je izražena u poznatoj krilatici 'I
protiv fašizma i protiv komunizma'. Treba hrvat­
skom narodu i hrvatskim političarim a razjašnjavati
da takva politika ne vodi dobru. Prije svega, alterna­
tiva nije: ili, fašizam ili komunizam. Alternativa,
pred koju je danas postavljen i hrvatski narod glasi:
ili fašizam tj. nacionalno potlačivanje - ili dem okra­
tija, tj. nacionalna ravnopravnost. U tabor fašizma
spadaju nacionalni ugnjetači i svi oni koji očijukaju
sa Hitlerom i Musolinijem. U tabor dem okratije spa­
daju i komunisti. Prem a tome lozinka treba da glasi:
sa svima, pa i sa komunistima, za nacionalnu slobo­
du i za dem okratiju i protiv fašizma i rata. Hrvats­
kom narodu treba dalje razjasniti da je ovo stano­
vište ’i protiv fašizma i protiv kom unizm a’ u svojoj
suštini istovjetno sa stanovištem i željama dana­
šnjeg protunarodnog i protuhrvatskog režima Stoja­
dinovića i K orošca. . . kojima ništa više i ne treba
nego da spriječe uspostavu Pučke Fronte u Hrvat­
skoj. Srpskim ugnjetačima nije HSS preveć o pasna
Ali bi za njih Pučka Fronta, tj. savez hrvatskog se­
ljačkog i nacionalnog pokreta sa klasnim radničkim
pokretom bio i te kako opasan. I m ada se oni danas
- iz raznih razloga - ne mogu sporazumjeti sa HSS
o konačnom rješenju hrvatskog pitanja njihova je
glavna briga da spriječe ostvarenje Pučke Fronte.
Niko ne može uvjeriti hrvatski narod, da je ona po­
litika dobra koja se poklapa sa težnjama i željama
njegovih ugnjetača. Na kraju treba postaviti pitanje:
što danas hrvatskom narodu prijeti? Fašizam. Danas
nem a ni govora o tome, da bi neko htio uvađati ko­
munizam u Hrvatskoj. Prem a tom e - opasnost je na
desnoj strani. Na ljevici hrvatski narod nem a nepri­
jatelja ...
Treba svojski raditi na tom e da se cijeli taj po­
kret predobije za Pučku Frontu. To znači: ne cijepa­
ti HSS, ne stvarati neko zasebno lijevo krilo koje bi
se protistavilo HSS, nego aktivno učestvovati u ak­
cijama HSS koje su narodu korisne, forsirati sve što
hrvatskom narodu donosi koristi, strpljivo ubjeđivati, razjašnjavati sve zablude, zadobijati povjerenje
hrvatskog naroda. Unutar hrvatskog nacionalnog
pokreta treba voditi javnu i otvorenu borbu protiv
eksponenata hrvatske gospode, hitlerovačkih agena­
ta i protunarodne kaptolske politike.«172
N a r o d n a fr o n ta u S lo v e n iji
U Sloveniji se mnogo učinilo na stvaranju Na­
rodne fronte. Komunisti u Sloveniji postigli su s de­
m okratskim grupacijam a i strankam a akciono je­
dinstvo. U sklopu slovenske Narodne fronte nalazili
su se i socijaldemokrati. U Narodnoj fronti pred­
177 Klasna borba, 1-2 1937.
stavljala je komuniste Jedinstvena radnička stran­
ka, a socijaldemokrate Socijalistička zajednica. Tak­
vo su akciono jedinstvo komunisti ocijenili kao real­
nu bazu za rad sa socijaldemokratima. Time je dat
odgovor na zahtjev vodstva SDS da se Jedinstvena
radnička stranka likvidira, a da na njeno mjesto
dođe Socijalistička zajednica radnog naroda. Spora­
zum postignut u Sloveniji smatrao se početkom for­
miranja snažne fronte demokracije. Narodne fronte
u pravom smislu riječi, s izraženim programom i sa
zajedničkim vodstvom. Sporazum u Sloveniji učinio
je mnogo za propagandu ideje Narodne fronte u či­
tavoj zemlji. U Sloveniji je on postao stvarnost 1. ko­
lovoza 1936. U ime Udružene opozicije sporazum su
potpisali dr Vjekoslav Kukovec, Stane Vidmar i dr
Dragutin Lončar; u ime socijalista Josip Petejan,
Viktor Eržen i dr Celestin Jelene.173
»Svoboda« je u povodu osnivanja Narodne fron­
te u Sloveniji pisala da je na tu odluku utjecala po­
bjeda Narodne fronte u Francuskoj. U Sloveniji su
već i ranije postojale razne Ijevičarske grupe koje
su nastojale udružiti sve dem okratske snage. S Na­
rodnom frontom, kojoj su se pridružili i socijalisti,
stvoreno je novo političko jedinstvo seljaka i radni­
ka. Pritisak radništva na vodstvo socijaldemokrata
bio je moćniji od svih njihovih načelnih i osobnih
protivljenja. Stvaranjem Akcionog odbora Narodne
fronte potvrdila se politika ljevičara koji su ustrajno
radili na jedinstvenoj suradnji svih opozicionih gru­
pa seljaka, radnika, omladine i inteligencije. Narod­
na fronta stupa u politički život Slovenije s osnov­
nim program om za slobodu i demokraciju, protiv
fašizma i za m eđunarodni mir. Njeno jezgro čine se­
ljačke i radničke mase koje mu daju sadržaj i zna­
čaj, one stvaraju i određuju njegovu fizionomiju i
ideologiju. Narodna fronta naglašava prvenstveno
ekonomske, socijalne i političke zahtjeve i potrebe
Slovenije i njenih proizvodnih slojeva. »Tim pokre­
tom« - piše »Svoboda« - »potenciraju se naši najvi­
talniji problemi: problem i sela, koje se očajno naglo
pauperizira, gdje naš marljiv seljak propada, pro­
blemi naše industrije i gospodarstva, a s tim u vezi
i problemi radništva i njegove teške sudbine, neza­
poslenosti, niskih plaća itd. Problem i našeg nov­
čarstva, zaleđenih uloga, ■upropaštene narodne
imovine radi čega hram lje naše cjelokupno
gospodarstvo, problem i produkcije i konzum aci­
je, problem i našeg socijalnog i kulturnog opstan­
ka, naše bitnosti, naše sam ostalnosti, naše duševnosti, naše m oralne i političke sanacije, problem i
političke slobode, integralne dem okracije, proble­
mi državnog ustrojstva u smislu najpotpunije jednakopravnosti svih dijelova jugoslavenskog naro­
da, problem i napretka sveukupnog čovječanstva
u blagostanju, kulturi i m iru, a ne nazadovanja u
tami, sirom aštvu i reakciji.«174
173 R adničke novine, Z agreb, VIII 1936; D elavska politi­
ka, 1. VIII 1936.
174 R adničke novine, Z agreb, 7. VIII 1936.
s - CAZI
Slovenski komunisti su u vezi s Narodnom fron­
tom postavili zadaću da prošire njenu osnovicu svo­
jim pristalicama iz redova Slovenske ljudske stran­
ke (SLS), da osiguraju proletarijatu dostojnu ulogu
u Narodnoj fronti i da mobiliziraju slovenski narod
protiv opasnosti koja mu prijeti u vezi s jačanjem
utjecaja Hitlerove Njemačke. Zadatak je komunista
da uvjere slovenski narod kako treba provoditi svo­
ju samostalnu politiku, napustiti oportunistička na­
stojanja SLS koja nastoji izvući iz sukoba velikosr­
pske buržoazije i hrvatskog narodnog pokreta sitne
privredne i političke koncesije. Slovenski narod se
treba udružiti s hrvatskim i ostalim narodima i po­
stati samostalni činilac u demokratskom taboru.
Dotadašnja Narodna fronta ograničavala se samo na
ostatke nekadašnjih liberala, te su ju komunisti na­
stojali proširiti, obuhvaćajući pristalice iz SLS, kr­
šćanske socijaliste, dio zadružnog i kulturnog po­
kreta, izrazito nacionalne elemente (grupa oko lista
»Slovenija«), dio katoličkih organizacija i narodne
mase. Na općinskim izborima krajem 1936. Korošec
je dobio svega 30 posto glasova, a narodno frontovska opozicija 10 posto. Ostali birači nisu izašli na
glasanje. Komunisti su trebali pridobiti katoličke
mase koje su bile razočarane politikom Korošca,
odnosno SLS. Glavni je neprijatelj slovenskom na­
rodu nacionalno ugnjetavanje i jačanje utjecaja Hit­
lerove politike u Jugoslaviji, odnosno prodiranje
hitlerizma u Sloveniju.
Dvadeset posto slovenskog naroda sačinjavao je
industrijski proletarijat. Slovenija je industrijski naj­
razvijenija zemlja u Jugoslaviji; nigdje u Jugoslaviji
proletarijat nije bio tako gusto naseljen u nizu krup­
nih, isključivo radničkih naselja, kao u Sloveniji.
Slovensko radništvo igra krupnu ulogu u ekonom­
skom i političkom životu svoje zemlje. Samo u 1936.
godini od 90.000 osiguranih radnika u Sloveniji,
20.000 radnika, ili više od 39 posto cjelokupnog rad­
ništva, sudjelovalo je u 48 tarifnih pokreta i štrajko­
va. Prema tome, proletarijatu treba osigurati odgo­
varajuću ulogu i u slovenskoj Narodnoj fronti, a da
se to postigne trebalo je intenzivno raditi na uspo­
stavi akcionog jedinstva između komunista, socijal­
demokrata, kršćansko-socijalnog i slovensko-nacionalnog radničkog pokreta.176
N ar o d n a fron ta u Crnoj Gori
Već 1935. godine u Crnoj Gori stvaranje Narod­
ne fronte slobode dobiva puni zamah. U Nikšiću, na
velikom opozicionom zboru 5. kolovoza 1935, zatim
na zborovima u Baru, Vir-Pazaru, Zabljaku, Podgo­
rici i Cetinju održali su se ili su se pripremali narodnofrontovski zborovi na kojima su, pored opozicio­
nih predstavnika sudjelovali i komunistički govorni­
ci. Pored stvaranja legalnih odbora jedinstvene pro­
leterske partije stvarali su se i zajednički od176 Klasna borba, 1-2 1937.
113
da kao dosljedni dem okrati uvide dem okratska pra­
bori Narodne fronte slobode. Usporedo s tom akci­
va crnogorskog naroda, da sam uredi svoje odnose
jom radilo se i na stvaranju jedinstvene fronte rad­
sa srpskim narodom i drugim narodim a Jugoslavije.
ničke klase, pa su u tu svrhu održani radnički zbo­
2)
Našoj braći federalistim a poručujem o da smo
rovi u Podgorici 21. srpnja i u Cetinju početkom ko­
sa njima u svakoj borbi za narodne slobode, ali tra­
lovoza 1935. godine. Na zboru radnika održanom
25.
kolovoza 1935. u Nikšiću izabran je Okružni ini­ žimo od njih borbu a ne politička iščekivanja, kao i
da dem okratske elemente koji još ne uviđaju nacio­
cijativni odbor Jedinstvene radničke stranke i mjes­
nalna prava Crnogoraca ne izjednačuju sa fašistima,
ni inicijativni odbori u Zabljaku, Pivi i Trebinju, a sa
već da svi zajednički tražimo put za rešenje teških
zbora je upućen poziv radnicima, seljacima i osta­
narodnih nevolja.«176
lim naprednim dem okratskim elementim a da se
U drugoj polovici 1937. godine formiran je inici­
okupe u Narodnu frontu slobode. Stvaranje crno­
jativni odbor Radničko seljačke stranke koja je radi­
gorske Narodne fronte slobode prekinula su velika
la na tom e da s Udruženom opozicijom stvori Na­
hapšenja komunista početkom 1936. godine. Na op­
rodnu frontu. Iste je godine u Crnoj Gori objavljen
ćinskim izborima 1936. oživljava se akcija za stvara­
dokum ent pod naslovom »Platforma za saradnju
nje Narodne fronte i jedinstveni istup na izborima
svih Crnogoraca za dem okratiju i ravnopravnost
svih dem okratskih partija i grupa, svih ekonomskih
C m e Gore u Jugoslaviji«. U platformi se usvajaju svi
i kulturnih organizacija, zadruga, zanatlijskih u dru­
zahtjevi m anifesta CK KPJ ponuđeni Udruženoj
ženja, sindikalnih organizacija, sitnih trgovaca i d ru ­
gih. Crnogorska je omladina razvila široku aktiv­
opoziciji za stvaranje Narodne fronte. Pitanje Na­
rodne fronte došlo je do izražaja i na izborima 1938.
nost i pokazala vanrednu borbenost u stvaranju Na­
na kojima je Radničko seljačka stranka istakla u pet
rodne fronte. O tome je pisala »Klasna borba«:
»Ističući potrebu zbijanja u jednu falangu sviju
srezova svoje kandidature. Na zborovima Udružene
opozicije oni su istupali sa zahtjevima iz spom enute
dem okratskih snaga ne možemo a da ne ukažemo
platforme. Zbog progona pripadnika Radničko se­
na sjajan prim jer crnogorske omladine. Sve dem ok­
ljačke stranke, podjednako kao i članova KPJ, od­
ratske organizacije crnogorske om ladine sporazum ­
m ah nakon V zemaljske konferencije Biro PK KPJ
jele su se na narodno-frontovskoj platformi, bez ob­
za Crnu Goru odlučio je da organizacijske forme
zira na razlike koje i dalje postoje u shvatanjima po­
Radničko seljačke stranke prestanu i da njen rad
jedinih političkih grupacija. Ta udružena crnogor­
preuzm u organizacije KPJ.177
ska narodna om ladina uputila je krajem 1936. godi­
ne poziv crnogorskom narodu i crnogorskim opozi­
cionim strankam a da se podignu iznad međusobnih
N a r o d n a fr o n ta u M a k ed o n iji
razlika i gloženja i ostvare NF.« U tom letku kaže se:
»Crnogorska Narodna om ladina nije izostala u toj
borbi, boreći se za prava svoga i ostalih naroda Ju­
U Makedoniji, koja je bila najžešće izložena veli­
goslavije. Ona je bacila ubojni poklič: zbijmo sve
kosrpskom teroru, javni je politički život bio vrlo
snage u borbi protiv fašizma i rata, za dem okratske
skučen, stoga se i N arodna fronta u Makedoniji
slobode i prava ugnjetenih naroda, da sami na slo­
stvarala pod vrlo specifičnim uvjetima. Od 1934. go­
bodan način urede svoje odnose sa drugim narodi­
dine dolazilo je do nekoliko uzastopnih provala or­
ma Jugoslavije. U toj borbi pored velikih smetnji i
ganizacija KPJ i partijskih foruma, što je imalo zna­
terora od strane fašizma, Crnogorska Narodna Om­
čajnih posljedica i na razvitak jedinstvene proleter­
ladina je nailazila na teškoće koje će s vjerom u na­
ske fronte i Narodne fronte. Jedinstvena proleter­
rod i njegove snage, brzo pobijediti. Te poteškoće
ska fronta nije se stvorila jer su se socijaldemokrat­
dolaze u prvom redu zbog sektašenja, m eđusobnih
ske grupice u URSS-u izolirale i zatvorile u sebe.
gloženja i neshvatanja važnosti m om enta od strane
Komunisti su vodili borbu protiv JUGORAS-a kao
izvesnih opozicionih prvaka Cm e Gore. S jedne
profašističkih sindikata, a URSS-ove su organizacije
strane pristalice dem okratskih opozicionih snaga,
razvili u prave revolucionarne sindikate koji su sud­
iako odlučni protivnici fašizma, ne uviđaju i neće
jelovali ne sam o u ekonom skim borbama, nego i u
da uvide posebna nacionalna prava Cme Gore. S
političkim akcijama i dem onstracijam a protiv faši­
druge strane izvjesni dijelovi federalističkog pokre­
zacije zemlje. U 1940. godini vođeno je oko 30 štraj­
ta odbijaju svaku političku saradnju sa pom enutim
kova, od toga 15 u Skoplju gdje je bilo 5 000 štrajka­
grupacijama, smatrajući ih hegemonističkim i jed­
ša. Vođen je i štrajk u Duvanskoj stanici u Prilepu
nakim kojoj bilo fašističkoj vladi. Na sreću crno­
(travanj 1938).
gorski narod ne dijeli ova mišljenja: on je svjestan i
Narodna fronta u Makedoniji razvila se pod na­
svog crnogorstva i borbe koju m ora da vodi zajedno
zivom Makedonski nacionalni pokret (MANAPO).
sa svim dem okratskim elementima, da bi došao do
Osnovali su ga m akedonski komunisti - studenti na
svoje izgubljene slobode. Crnogorska om ladina ide
Zagrebačkom sveučilištu i Beogradskom univerzitenepokolebljivo svojim putem:
1)
Kao i crnogorski narod mi ne sm atram o is­
176 I b id
tinski dem okratske grupacije fašistima, već svojom
177 P e ta z em aljsk a k o n feren c ija K PJ, z b o rn ik radova,
braćom u borbi protiv fašizma, ali tražimo od njih
Z ag reb 1972, str. 175-195.
114
tu, odakle je premješten u Makedoniju. Makedonski
nacionalni pokret u Ohridu u kolovozu 1936. godi­
ne usvaja platformu Narodne fronte sa zahtjevi­
ma za slobodnim nacionalnim životom u okviru
jugoslavenske federacije, uspostavom najšire de­
mokracije, zahtijevajući političku am nestiju i uki­
danje svih antidem okratskih zakona, uspostavlja­
nje diplomatskih odnosa i ugovora o prijateljstvu
sa SSSR-om, raspisivanje parlam entarnih izbora s
tajnim pravom glasa.
Makedonski nacionalni pokret (MANAPO) odig­
rao je od 1936. do 1938. važnu ulogu. U izborima
1938.
godine, u okviru Udružene opozicije, pokreće
široke mase makedonskog naroda protiv profašističke vlade Milana Stojadinovića. Komunisti i MA­
NAPO uspjeli su sa svojim vlastitim listama istupiti
u čitavoj Makedoniji, te postići značajne rezultate u
Bitolju, Prilepu, Velesu, Resenu, Kavadarcima, istu­
pajući i aktivno sudjelujući na strani Zemljoradni­
čke stranke. MANAPO je vodio trodnevne dem on­
stracije u Velesu 1939. godine, više akcija na Filozof­
skom fakultetu u Skoplju i druge. KPJ se nakon
sporazuma Cvetković-Maček bori protiv uvlačenja
Jugoslavije u rat na strani englesko-francuskog blo­
ka, kasnije protiv ulaska u rat na strani sila Osovi­
ne. KPJ je u Makedoniji nosilac politike Narodne
fronte. Dok se zbog reakcionarnog držanja vrhova
buržoaskih partija u drugim zemljama Jugoslavije
Narodna fronta ograničila uglavnom na siromašne
slojeve stanovništva izgradnjom jedinstvene narod­
ne fronte odozdo, koju su sačinjavali radnici i selja­
ci, u Makedoniji su se u Narodnu frontu uključili i
srednji slojevi i liberalna buržoazija (i nacionalne
manjine Albanaca i Turaka) koji su bili zainteresira­
ni za revolucionarno rješenje nacionalnog pita­
nja.178
N a r o d n a fron ta u B o s n i i H er ceg o v in i
Bosna i Hercegovina imala je posebno mjesto
među ostalim zemljama Jugoslavije. Njen nacional­
ni sastav sačinjavali su Muslimani, Hrvati i Srbi, pri­
padnici različitih partija i vjera među kojima je vla­
dala mržnja. Jugoslavensku radikalnu zajednicu sa­
činjavali su bivši članovi radikalne stranke i bivši
članovi Jugoslavenske muslimanske organizacije
(JMO) na čelu sa Mehmedom Spahom (s isključivo
muslimanskim članstvom). Udruženu opoziciju čini­
li su Hrvatska seljačka stranka (HSS) koja je obuh­
vaćala gotovo cjelokupno hrvatsko stanovištvo i je­
dan dio Muslimana koji je bio prohrvatski orijenti­
ran. Postojale su također i Zemljoradnička stranka,
178 B rezoski, Stan je i d je latn o st K PJ u M akedoniji, P eta
Z em aljska ko n feren c ija KPJ, str. 267, Slavka Fidanova,
N eke specifično sti p ri stv a ran ju N aro d n o g fro n ta u M ake­
doniji u v rijem e o d rža v an ja Pete Z em aljske k o n feren cije,
na i mj. str. 275. O N aro d n o j fro n ti u M akedoniji vidi još
i Politički izvještaj CK K P M aked o n ije n a I k o n g resu KPM;
K oliševski, A spekti n a m a k e d o n sk o to p raša n je , Skopje
1962. itd.
Samostalna demokratska stranka i Demokratska
stranka. S malim brojem pristalica djelovale su profašističke stranke Jugoslovenska nacionalna stranka
Pere Zivkovića, Nacionalistička stranka, »Zbor« Di­
mitrije Ljotića, te stranka Svetislava Hođerc »Borbaši«. Prema mišljenju tadašnjeg rukovodstva KP,
profašistička Jugoslovenska radikalna zajednica
imala je utjecaja među pristalicama JMO čiji je vođa
stranke - Spaho - bio u vladi Milana Stojadinovića.
Usprkos tome, članovi JMO nisu se smjeli identifici­
rati s vodstvom JRZ. Zadatak komunista bio je da
pristalice JMO pridobiju za Narodnu frontu i da s
njima surađuju. Komunisti i antifašisti glasali su za
Udruženu opoziciju 1935, uključivali su se u predizbom e agitacije Udružene opozicije 1938. godine, sa­
stavljali letke, organizirali i sudjelovali na njihovim
zborovima i skupštinama i glasali za njihove kandi­
date. I u Bosni i Hercegovini povezivanje Komunis­
tičke partije s masama radnog naroda u stvaranju
Narodne fronte vršilo se odozdo, povezivanjem rad­
ničke klase sa seljaštvom i radnom inteligencijom.
Narodna fronta u smislu sporazuma antifašistički
raspoloženih partija u Bosni i Hercegovini nije nika­
da ostvarena. Antifašistički pokret narodnih masa
pod parolom ravnopravnosti Srba, Hrvata i Musli­
mana, za hegemoniju radničke klase i rukovodeću i
usmjeravajuću ulogu Komunističke partije, spreča­
vale su sve do 1938. godine velike provale partijskih
organizacija i hapšenja.
Komunistička partija Bosne i Hercegovine pod
parolama: protiv rata, za slobodu, demokraciju i
ravnopravnost naroda, za autonomiju Bosne i Her­
cegovine, protiv fašizma, za oslonac na SSSR ruko­
vodi masovnim akcijama protiv režima Cvetković-Maček i na političkoj se pozornici afirmira kao je­
dina politička snaga koja se dosljedno bori za brat­
stvo i jedinstvo naroda Bosne i Hercegovine. Pored
političkih manifestacija, PK Bosne i Hercegovine
organizira niz tarifnih pokreta kojih je 1938. bilo 23,
a 1940. godine 68 sa 39.312 sudionika. Štrajkova je
bilo 16, a sudjelovalo je 8 736 štrajkaša. Ta politička
aktivnost Partije praćena je masovnim ulaskom rad­
nika u URSSJ čije je vodstvo, kao što je poznato, na
čelu s Jovom Jakšićem bilo protiv ulaska komunista
u URSSJ. Izolaciju URSSJ-a od naprednog dijela
radničke klase u Bosni i Hercegovini koriste JUGO­
RAS i HRS koji uspijevaju u nizu poduzeća osnovati
svoje organizacije. Pod rukovodstvom Partije radni­
ci su razbili ove sindikate u Mostaru i Banja Luci.
URSSJ je, zahvaljujući radu partijske organizacije
stalno rastao, tako da se HRS i JUGORAS do kraja
1940. u čitavoj Bosni i Hercegovini raspadaju. Mos­
tarski proletarijat okupio je oko sebe većinu gra­
đanstva. 1939. godine općinski radnici poslije usp­
ješnoga štrajka napuštaju HRS i kolektivno ulaze u
URSSJ. Na inicijativu URSS-ovih sindikata radnici
masovno sudjeluju na proslavi 150. godišnjice fran­
cuske revolucije dajući antifašistički karakter toj
proslavi. Iste godine vode demonstracije protiv rata
i skupoće u kojima sudjeluje 2 000 radnika. Borba
115
kulminira 1940. godine objavljivanjem generalnog
štrajka koji potpuno uspijeva. I u Sarajevu se vodi
niz akcija, štrajkova, demonstracija. U Banja Luci
još 1938. godine u povodu napada na Cehoslovačku
Partija dem onstrira 4 000 ljudi. 1939. godine, u po­
vodu Kongresa učitelja dolazi do većih dem onstra­
cija protiv rata, za obranu nezavisnosti zemlje i sa­
vez sa SSSR-om. Pod rukovodstvom Partije razvija
se i antifašistički rad sa ženama i omladinom koje
brojno sudjeluju u političkoj borbi u Sarajevu, Ba­
nja Luci, Mostaru, Tuzli, Travniku, Doboju, Bihaću
itd. Prema nekim izvorima u akciji na jačanju Na­
rodne fronte odozdo bio je pokrenut i ilegalni list
1940. pod nazivom »Glas saveza radnika i selja­
ka«.'79
N a r o d n a fron ta u V o jv o d in i
U vrijeme stvaranja Jedinstvene proleterske
fronte i Narodne fronte u Vojvodini pored stranaka
Udružene opozicije rastao je i utjecaj fašističkog po­
kreta - hitlerovsko nacionalističkog, Ljotićeva i Hođerinog. Udružena opozicija nastupala je pod nazi­
vom Vojvođanski pokret. Njeno lijevo krilo nazivalo
se Zemljoradnička ljevica. Vojvođanski pokret na­
stupao je s parolom nacionalne ravnopravnosti u
autonomnoj Vojvodini. Prvi koraci u izgradnji Na­
rodne fronte u Vojvodini učinjeni su u kampanji za
skupštinske izbore 5. svibnja 1935. godine.
U listopadu 1936. godine osnovan je vojvođanski
Inicijativni odbor Jedinstvene radničke partije koji
je s predstavnicim a reformističkih sindikalnih ru ­
kovodstava poveo pregovore o zajedničkom istupu
u kampanji za općinske izbore. Pregovori su uspje­
šno završeni u Novom Sadu 25. listopada 1936. go­
dine usvajanjem i potpisivanjem apela i uputstava
za zajednički nastup kom unista i reform ista u kam ­
panji za općinske izbore. Nekoliko dana poslije us­
vajanja apela predstavnici Vojvođanskog radničkog
izbornog odbora ugovorili su i potpisali s predstav­
nicima Vojvođanskog pokreta apel pobornicim a de­
mokracije u vezi s općinskim izborima. Tim spora­
zumima postignuto je jedinstvo radničkog pokreta i
Narodne fronte s Udruženom opozicijom, odnosno,
Vojvođanskim pokretom . Tako je u Vojvodini stvo­
rena Narodna fronta ne samo odozdo, već i spora­
zumom odozgo. KPJ u Vojvodini, kao što je bio slu­
čaj i u Sloveniji, ostvarila je revolucionarni savez
radničke klase i seljaštva. Stvaranje Narodne fronte
u Vojvodini bilo je utoliko značajnije što su se u
Vojvodini produbljivale nacionalne suprotnosti iz­
među srpskih, mađarskih i njemačkih reakcionar­
nih buržoaskih snaga. U borbi za akciono ujedinje­
nje radničkog pokreta i narodnofrontovskog anti­
179 O snivački k o n g res K o m u n ističk e p a rtije B o sn e i
H ercegovine, Sarajev o 1950; N. Š a rac - N. B abić, K ra ta k
pregle d razvoja i d je latn o sti KPJ u B osni i H erceg ov in i o d
1919-1945. godin e, G o d išn jak Isto rijsk o g d ru štv a BiH , S a­
rajevo 1959, str. 11-54.
116
fašističkog pokreta za autonom iju Vojvodine, za uki­
danje nacionalnih suprotnosti protiv posrbljenja
Vojvodine ili priključenja Bačke i Banata Horthyevoj Mađarskoj, gradila je KPJ Narodnu frontu slo­
bode koja je trebala riješiti nacionalno pitanje Voj­
vodine u okvirima Jugoslavije.
URSS-ovi sindikati pod vodstvom KPJ znatno su
ojačali. Vodili su veliki broj uspješnih masovnih
štrajkova, a pod rukovodstvom KPJ bilo je pet, od
ukupno šest, mjesnih m eđustrukovnih odbora s
više od 8 000 članova. Pored mnogih narodnofrontovskih zborova i konferencija vodio se i veliki broj
tarifnih i štrajkaških pokreta od kojih su najmasovniji štrajkovi poljoprivrednih radnika u Subotici, Srbobranu i Kikindi koji su zatim prerasli u opće
štrajkove i nemire. U okviru Narodne fronte razvio
se snažan antifašistički dem okratski pokret omladi­
ne. Poslije 1936. godine Vojvođanski se pokret izja­
šnjava protiv klasne borbe, osuđujući Zemljoradni­
čku ljevicu i Komunističku partiju, odnosno revolu­
cionarne snage u opozicionom pokretu koje se
bore za rješenje klasnih pitanja. KPJ je podržavala
zahtjev za autonom ijom Vojvodine i surađivala s p r­
vacima Zemljoradničke ljevice koja je imala jaka
uporišta u sjevernom Banatu, pa kom unisti istupaju
na zajedničkim zborovima. Suradnja s Vojvođan­
skim pokretom nije bila dugotrajna.
1936. godine došlo je do velike provale organiza­
cije KPJ. Obnova organizacije vršena je do 1938. go­
dine, a početkom 1939. izabran je novi Pokrajinski
komitet na čelu sa Žarkom Zrenjaninom. U 1939. i
1940. godini djeluje u Vojvodini Stranka radnog na­
roda u čijoj je platformi stajalo da Vojvodina treba
biti ravnopravna jedinica s ostalim pokrajinama.
Stranka postiže veliki uspjeh na općinskim izbori­
ma 1939/1940. godine.'80
O cje n a p o litik e N a r o d n e fr o n te
Tokom niza godina Kom intem a zastupa tezu da
je osnovni problem evropskog komunističkog po­
kreta situacija u Njemačkoj i pitanje revolucije u
njoj. Kada je u Njemačkoj, um jesto da izbije revolu­
cija, 1932-1933. godine na vlast došao Hitler i nanio
težak udarac dotadašnjoj generalnoj orijentaciji ko­
m unističkoga pokreta, odgovor na to bio je VII kon­
gres Kom interne koji je istakao parolu o antifaši­
stičkim narodnim frontama.
VII kongres Komunističke intem acionale is­
pravno je ocijenio fašizam kao agresivnu, šovinisti­
čku i najreakcionarniju m etodu političke akcije im­
perijalizma koji predstavlja glavnu opasnost radni­
čkoj klasi, demokraciji i m iru u svijetu. Kongres je
ukazao na potrebu stvaranja narodnih fronti na čelu
s radničkom klasom kao mogućnost uspješnog su,B0 Usp. Đ. M ilanović, d isk u sija. P e ta z em aljska k onfe­
ren c ija KPJ, u. dj. str. 333—338 i D. K ecić, d isk u sija, na i. mj.
sir. 339-341.
protstavljanja fašizmu i imperijalističkom ratu, te
mogućnost građanskog rata protiv fašizma.
Narodne fronte koje je 1935. inaugurirala III intem acionala nisu stvorile potrebne osnove za ujedi­
njenje demokratskih antifašističkih snaga, pa čak ni
osnove za ujedinjenje socijalističkih i komunističkih
političkih snaga. Zbog proturječnosti koje su postoja,e između pojedinih zemalja, kao i razlika između
različitih političkih grupa unutar zemalja u kojima
su se Narodne fronte stvarale, zbog njihova različi­
tog sastava, utjecaja i značaja Narodne fronte nisu
uspjele ujediniti narode. Uspjele su, međutim, da di­
ferenciraju one koji su bili spremni za borbu protiv
fašizma i reakcije, i one koji to nisu bili spremni.
Buržoaski tabor u svim zemljama suprotstavljao
se aktivnoj oružanoj borbi i propagirao čekanje po­
voljne vojno-političke situacije. Prihvaćanje ili odba­
civanje koncepcije oružane borbe bilo je izraz idej­
nog i društvenog sukoba između boržoazije i prole­
tarijata. Oružana borba mogla je biti ključ za rješe­
nje ne samo borbe protiv fašizma, nego i osnovnog
socijalnog problem a borbe klasa - problem a vlasti.
Buržoaski je tabor od početka odbacivao oružanu
borbu ne stoga što ne bi bio antihitlerovski i antifašis­
tički raspoložen, nego stoga što se bojao društvenih i
revolucionarnih sadržaja masovnog oružanog pokre­
ta. Bojali su se da će borba za oslobođenje od fašizma
prerasti u borbu za preuzimanje vlasti u državi.
Komunistička partija Jugoslavije otpočela je
stvarati Narodnu frontu protiv profašističke orijen­
tacije jugoslavenskih režima, za demokratizaciju
zemlje i jačanje njenih obram benih sposobnosti
pred opasnošću od fašističke agresije. Ni jedna od
građanskih političkih partija nije imala odlučnu anti­
fašističku orijentaciju u vanjskoj politici. Otuda i
neuspjeh KPJ da organizira Narodnu frontu u zemlji.
Da bi razbila obruč ilegalnosti i osigurala šire
mogućnosti za provođenje politike antirežimske i
antifašističke Narodne fronte, KPJ je sredinom
1935.
godine pokušala stvoriti Jedinstvenu radničku
partiju, a krajem 1937. godine Stranku radnog naro­
da. Razlog stvaranja ovih legalnih partija bio je ve­
zan uz nastojanje da se s rukovodstvima opozicio­
nih buržoaskih partija pokuša realizirati koncepcija
antifašističke narodne fronte, ali su svi napori u
tom pravcu ostali bez rezultata.
Kada su početkom rujna 1939. godine Engleska
i Francuska stupile u rat s nacionalsocijalističkim
režimom u Njemačkoj postavilo se među komuni­
stim a pitanje da li one vode antifašistički i oslobo­
dilački rat. Komunistička internacionala označila je
taj rat imperijalističkim. Taj se naziv pravdao i time
što je Zapad odbacio prijedlog SSSR-a o politici ko­
lektivne sigurnosti i što politika Narodne fronte,
zbog otpora Druge intem acionale, nije zabilježila
značajniji uspjeh. Pored toga, da rat nije antifašisti­
čki i oslobodilački vidjelo se iz proklamiranih ciljeva
rata koji niti traže svrgavanje fašističkog režima u Nje­
mačkoj, niti oslobođenje porobljene Cehoslovačke,
niti opozivanje Miinchenskog sporazuma.
Rat je isto tako ocjenjivan i kao sukob dviju im­
perijalističkih strana: anglo-američkog bloka i nje­
mačkog. Prema ovoj ocjeni Sjedinjene Američke Dr­
žave i Engleska obnovile su Njemačku s namjerom
da je usmjere protiv SSSR-a. Usprkos njihovim ra­
čunima Hitler je prvo napao zapadni blok, a tek u
lipnju 1941. Sovjetski Savez. Anglo-amcrićki blok
bio je primoran da stupi u koaliciju sa SSSR-om, d r­
žeći se pri tom svojih posebnih imperijalističkih in­
teresa.
Nakon napada Njemačke na SSSR Kominterna
je radikalno izmijenila svoju prvobitnu ocjenu ka­
raktera rata. Svjetski je rat sada ocijenjen oslobodi­
lačkim, antifašističkim, kojemu je zadatak da vrati
demokratske slobode i oslobodi porobljene narode.
Takva je karakteristika rata olakšala isticanje novih,
u principu, ispravnih parola koje su mobilizirale ši­
roke mase okupiranih naroda za borbu protiv hitlerizma i njegovih saveznika. Ova je strategija, među­
tim, dovodila ponegdje do suvišnih ustupaka i kom­
promisa s buržoazijom i emigrantskim vladama ne­
kih zemalja, što je sprečavalo pobjedu Narodne
fronte i osvajanje vlasti u tim zemljama.
Problem obrane nezavisnosti Jugoslavije ukla­
pao se u novu orijentaciju Kominterne koja je rat
proglasila imperijalističkim. KPJ se oduprla nastoja­
nju anglofrancuskog bloka da privuče Jugoslaviju
na svoju stranu. Ona je znatno ranije isticala faši­
stičku opasnost i na toj je osnovi izgradila svoju sa­
mostalnu orijentaciju.
Nakon parlam entarnih izbora 1938. godine došlo
je do pregrupiranja buržoaskih političkih snaga u
zemlji. Hegemonistička srpska buržoazija sklopila je
sporazum s vodstvom Hrvatske seljačke stranke
(HSS) kojim je stvorena Banovina Hrvatska. To je
bio kraj buržoaskih opozicionih snaga s dem okrat­
skim zahtjevima. Nova vlada Cvetković-Maček na­
stavila je izrazito reakcionarni kurs. Uvela je kon­
centracione logore, donijela Zakon o Jevrcjima, za­
branila rad klasnim sindikatima, ograničila izborna
prava građana. Ocjenu narodnofrontovske politike
u Jugoslaviji 1935-1939. godine dala je najbolje V ze­
maljska konferencija Komunističke partije Jugo­
slavije.
U Rezoluciji V zemaljske konferencije Komuni­
stičke partije Jugoslavije kaže se da se zahvaljujući
historijskim odlukama VII kongresa Komunističke
intemacionale, usprkos sektaškom i oportunisti­
čkom zastranjivanju pri provođenju tih odluka, KPJ
putem politike jedinstvene proleterske fronte i Na­
rodne fronte uspjela povezati s radnim masama i
učvrstiti svoj utjecaj u sindikalnim, seljačkim, omla­
dinskim i sportskim masovnim organizacijama, a i
među buržoaskim partijama. U Rezoluciji se kaže:
»U vrijeme stvaranja Narodnog fronta 1935-1939.
godine našoj Partiji nije uspjelo postići sporazum sa
vrhovima ni jedne političke partije ili grupe, osim u
Sloveniji sa nekim sitnoburžoaskim političkim gru­
pama, a isto tako ni jedinstveni front radničke klase
sa socijaldemokratskim vodstvom, koje je sabotiralo
117
to jedinstvo. No konferencija konstatira da je takti­
ka stvaranja jedinstvenog i narodnog fronta donije­
la vidne rezultate, koji se ogledaju: a) u zajedničkim
masovnim manifestacijama i dem onstracijam a pod
vodstvom komunista u vrijeme Anšlusa 1937.181 go­
dine kada je prijetila neposredna opasnost nezavi­
snosti naroda Jugoslavije; u vrijeme minhenske iz­
daje, sa masovnim manifestacijama u korist borbe
za nezavisnost naroda Cehoslovačke; b) u vrijeme
borbe zloglasnog Stojadinovićevog režima i za spo­
razum i rješenje nacionalnog pitanja Hrvata; c) u
mnogobrojnim krupnim masovnim štrajkovima
radnika u toku zadnjih godina; d) u masovnim de­
monstracijama protiv imperijalističkog rata u jesen
1939.
godine, u mnogobrojnim masovnim akcijama
protiv rata i skupoće 1940. godine, u mnogim m ani­
festacijama za saradnju sa SSSR; e) u tome, što su
komunisti stekli jake pozicije u klasnim i drugim
organizacijama.«182
Dalje se u Rezoluciji iznose različite pogreške i
skretanja s linije Partije u provođenju historijskih
odluka VII kongresa Kl. Tako su u Sloveniji kom u­
nisti osnovnu pažnju posvetili sporazum u s vrhovi­
ma nekih partija, dok su zapostavili povezivanje s
masama. U Srbiji su kom unisti otišli predaleko u
popularizaciji zapadne, engleske i francuske de­
mokracije zbog čega je javnosti bilo teško objasniti
da te zemlje ne vode oslobodilački rat. U Hrvatskoj
su rukovodeći članovi KPH pod utjecajem sitnoburžoaskih i nacionalističkih krugova pružili o t­
voreni otpor liniji Partije po pitanju o b rane zem ­
lje 1937-1938. godine, a 1939. je pružen o tp o r sta,e’ A usch luss A ustrije.
182 Proleter 1929-1942, str. 767.
vu Partije u vezi s opasnošću uvlačenja Jugoslavije u
rat na strani Francuske i Engleske. Oni su u jesen
1938. otvoreno istupili protiv odluke CK KPJ da se
ide sam ostalno na izbore, pa su na izborima podu­
prli hrvatsku buržoaziju.183
Na prvom kongresu Narodne fronte Jugoslavije
koji je održan 5. kolovoza 1945. u Beogradu je pro­
čitan referat Edvarda Kardelja: »Karakter, politika i
zadaci Narodnog fronta Jugoslavije.« U njemu se
daje ocjena Narodne fronte do 27. ožujka 1941. go­
dine, pa se, m eđu ostalim, kaže i ovo:
»Narodni front, njegove elemente činile su sve
dem okratske snage zemlje koje su nastupale protiv
ugnjetavačke hegemonističke politike režima stare
Jugoslavije, protiv reakcionarnih uporišta tih reži­
m a kod pojedinih naroda Jugoslavije. To su bile
snage koje su se borile protiv izrabljivačkih klika
koje su odlučivale u vrhovima i držale kom andne
pozicije u vlasti. One su se borile za istinsku ravnop­
ravnost naroda i dem okraciju i bile stalno gušene i
progonjene. Poslije sporazum a Cvetković-Maček
antidem okratski kurs državne politike se pojačao.
Pored antidem okratske diktature u Beogradu stvo­
rena je reakcionarna antidem okratska diktatura i u
Zagrebu. Takav politički razvitak vezan sa profašističkom i kapitulantskom spoljnom politikom koju
su vodili ti režimi, doveli su do trium fa Narodnog
fronta okupljenog oko Komunističke partije Jugos­
lavije i rukovodećih snaga koje su ostale vjerne de­
mokraciji i borbi protiv fašizma 27. m arta 1941. go­
dine.«184
183 Ibid.
184 R K ard elj, P u t n o v e Ju g o slav ije 1941-1945. Z agreb
1945. str. 80-111.
AKCIONO I ORGANIZACIJSKO JE D IN ST V O
- O SNOVNI POLITIČKI ZADATAK AGITACIJE
I P R O P A G A N D E UOČI IV K O N G R E S A U R S S J - a
P re tk o n g r esn e b o rb e k o m u n is ta 1 p r is ta lic a
je d in s tv a s d e s n ic o m u U R S S J-u
Na sjednici izvršnog odbora URSS-a, održanoj 4.
kolovoza 1937. godine u Zagrebu, riješeno je da se
ne prikrati prijedlog pokrajinskih kongresa URSS-a
u Zagrebu i Beogradu za saziv Velikog sindikalnog
saveta, nego da se održi redovni kongres URSSJ-a u
Slavonskom Brodu od 5-7. prosinca 1937. godine.
Privremeni dnevni red Kongresa, pored izbora up­
ravnog i nadzornog odbora, predvidio je referate o
položaju radničkog sindikalnog pokreta (Bogdan
Krekić), o ekonomskom i socijalnom položaju rad­
118
nika (Lovro Jakomin), o Uredbi o minimalnim nad­
nicama (Branko Petek) i o socijalno-političkim usta­
novama i radničkom pokretu (Vladimir Pfeiffer).
Poziv su potpisali predsjednik Luka Pavičević i se­
kretar Bogdan Krekić.
Pored te odluke, Izvršni odbor URSSJ-a odobrio
je izvještaj Strokovne komisije u Sloveniji o čuvanju
jedinstva i održavanju discipline i reda u sindikal­
nom pokretu, pa se priznaju kao pripadnici URSS-a
sam o podružnice za tekstilno radništvo koje su u sa­
stavu Delavske strokovne zveze Jugoslavije. Izvršni
odbor odlučio je da članovi URSS-ova pokreta koji
su delegirani u Središnjem uredu za osiguranje
radnika svojim mandatorima podnesu ostavku, tra­
žeći raspisivanje izbora. Uredba o minimalnim nad­
nicama, mirenju i arbitraži sputava sindikalnu ak­
tivnost, pa će Kongres morati zauzeti stav o njoj.
Pritisak koji se vrši protiv slobode sindikalnog po­
kreta zabranjivanjem održavanja sindikalnih sa­
stanaka, onem ogućavanjem slobode javne riječi,
usm enim i pismenim šikaniranjem organizacija i
zahtjevima da podnose na odobrenje lokalna p ra­
vila, iako već imaju odobrena oblasna i centralna
za cijelu državu, trebao je također biti predm et
kongresne rasprave. Sarajevski Oblasni odbor
URSS-a uputio je prijedlog da se um jesto općeg
sindikalnog kongresa uvede kao najviši forum Ve­
liki sindikalni savjet. Taj prijedlog bio je na liniji
decentralizacije sindikalnih saveza i reorganizira­
nja čitavog URSS-ovog p o k re ta .'05
Vodeća socijaldem okratska grupa u centrali
URSSJ-a, s Bogdanom Krekićem i Jovom Jakšićem
na čelu, pokušala je raznim manevrima odgoditi za­
kazani kongres URSS-a kako bi zaustavila prodor
komunista i socijalista - pristalica jedinstva - u cen­
tralu URSSJ-a. Oni su isto tako bili protiv spajanja
istorodnih saveza i organizacija, jačajući njihove se­
paratističke i lokalističke težnje. Vođe desnih soci­
jaldem okrata pomagali su težnje bosanskih i slo­
venskih socijaldemokrata za decentralizacijom sin­
dikalnog pokreta. Prijetila je opasnost da Bogdan
Krekić, uz pomoć režima i drugih neprijatelja jedin­
stva, razbije URSSJ na socijalistički i prokomunistički dio, računajući da bi prokomunistički URSS
vlasti brzo zabranile. Na toj liniji donio je Izvršni
odbor URSSJ-a odluke koje su bile uperene protiv
spajanja tekstilnih i kožarsko-prerađivačkih radnika
Slovenije sa svojim savezima u Beogradu. Zabranili
su Savezu tekstilaca i kožaraca da na području Slo­
venije stvaraju svoje sindikalne podružnice po cije­
nu isključenja iz URSS-a. Time je Izvršni odbor URSSJ-a želio spasiti dvije lokalne patuljaste organiza­
cije koje su u rukam a držali zanatski radnici, stari
socijaldemokrati i koji nisu htjeli raditi na sindikal­
nom organiziranju velikog broja industrijskih tek­
stilnih i kožarskih radnika. Pored toga, Izvršni je
odbor URSSJ-a prim io u svoj sastav novoosnovani
Savez kovinarskih radnika sa sjedištem u Sarajevu,
i pored postojanja Saveza metalskih radnika Jugo­
slavije. Kako se s ovim mjerama regionalizacije sin­
dikata nisu složili socijalisti - pristalice jedinstva desni su socijalisti odgodili održavanje Kongresa na
neizvjesno vrijeme. Protiv toga protestirao je Izvr­
šni odbor Glavnog radničkog saveza (GRS) Srbije.
Luka Pavičević, tadašnji predsjednik URSSJ-a dao
je ostavku s motivacijom da Bogdan Krekić kao
predstavnik desnih socijalista želi pretvoriti klasni
sindikalni pokret u instrum ent reakcije, pa je s te
pozicije kritizirao i primanje Općeg radničkog save­
za u sklop URSSJ-a bez odobrenja Kongresa. Pokra166 U jedinjeni sindikati, br. 9-10, s e p te m b a r-o k to b a r
1937, str. 149.
jinski odbor URSSJ-a za Hrvatsku i Slavoniju na ini­
cijativu Josipa Broza Tita, pozvao je radničku klasu
Jugoslavije da putem skupština i konferencija pro­
testira protiv odgode Kongresa, tražeći da članovi
GRS-a povuku svoje ostavke. Nakon akcije u kojoj
su sudjelovale sve organizacije URSS-a u zemlji
ostavke su povučene, a zakazan je i Kongres. Zbog
važnosti toga događaja donosimo o tome najvažnije
dokumente.
Pokrajinska uprava URSSJ-a za Hrvatsku i Sla­
voniju u Zagrebu donijela je na svojim sjednicama
od 9. i 16. studenog 1937. u vezi s odgodom kongre­
sa slijedeće odluke:
»1. U smislu člana 1. 24. Statuta URSS-a traži da
se provedba odluke Izvršnog odbora URSS-a od 29.
oktobra o. g. odloži i da se provede revizija istih,
koju treba da izvrši kongres URSS-a.
2. U međuvremenu do održanja kongresa URSS-a
sazvanog za 17. i 18. aprila 1938. da se izvrši konzul­
tacija oblasnih uprava i sastavnih organizacija, u ci­
lju raščišćavanja tekućih pitanja.
3. Drugovi Luka Pavičević, Milorad Belić, Pero
Damjanović i Branko Jovanović, da povuku svoje
predane ostavke na funkcijama u IO URSS-a, a pod
rukovodstvom starog predsjedništva da se izvrše
priprem e za kongres.
4. Da se kongres URSS-a prema ranijoj odluci
održi u SI. Brodu. U slučaju nesuglasnosti sa ovim
prijedlogom, da dođu na prvom mjestu u obzir Za­
greb ili Beograd.
Novu situaciju stvorile su odluke Izvršnog odbo­
ra URSSJ od 29. oktobra, a iste se nisu izmijenile ni
na sjednici od 9. novembra o. g. U potonjima je iz­
mijenjena samo odluka u pogledu kongresa. Ali u
pogledu odluka po pitanju Saveza tekstilno-odjev­
nih radnika i kožarsko-prerađivačkih radnika, u od­
nosu sa Splošnom delavskom strokovnom zvezom
u Ljubljani i pitanje odnosa sastavnih organizacija
URSS-a sa ulaskom ORS-a (Haramina) u URSS, nije
izmijenjeno.
Naprotiv, donešena je i druga odluka, prema ko­
joj ne priređuju kongres Izvršni odbor, nego jedna
komisija od tri lica! Mi smo već iznijeli stanovište
po pitanju razgraničenja organizacija, a oblasna
konferencija URSS-a za Hrvatsku i Slavoniju od 16.
maja o. g. donijela je odluke i o odnosu URSS-a pre­
m a organizacijama van sklopa URSS-a. Mi nećemo
ponovo objavljivati naše odluke, ali želimo istaći, da
su se one zasnivale na odlukama II i III kongresa
URSS-a i statuta URSS-a.
Jer odluke II kongresa po razgraničenju organi­
zacija glase:
’Sve srodne organizacije dužne su da postepeno
izvrše m eđusobno stapanja, tako da prem a zemalj­
skoj centrali i prem a stručnim internacionalama
bude iz svake grupe materijalno i moralno samo po
jedan savez (organizacija, unija i slično).
Svaka grupa će svoju unutrašnju organizaciju sa­
mostalno urediti. U ovom pogledu kongres prepo­
ručuje najveću opreznost, tako da u ujedinjenim sa­
119
vezima svi krajevi sva mjesta i sve branže po m o­
gućnosti budu zadovoljene.
Mješovite organizacije zanatskih radnika toleri­
rat će se samo po izuzetku, privrem eno i samo kao
lokalne. Ovakve organizacije mogu se osnivati samo
po odobrenju Izvršnog odbora URSSJ-a, koji će ta
pitanja rješavati po saslušanju zainteresiranih save­
za. Ovakove organizacije dužne su sve veće i za sa­
mostalnu tarifnu akciju zrelije grupe postepeno iz­
dvajati u odgovarajuće saveze'.
Odluke kongresa posve obrnuto govore od odlu­
ka Izvršnog odbora od 29. oktobra o. g. Osim toga
je i činjenica, da nisu uzete u obzir odluke kongresa
pojedinih saveza, a niti se dalo mogućnosti da save­
zi ta sporna pitanja riješe saglasno sa centralom
URSS-a na svojim mjerodavnim forumima.
Po pitanju razgovora o ulasku ORS-a u URSS,
kongres’86 je odlučio:
’Razgovore sa ORS-om mi želimo i željeli smo
uvijek da vodimo pred licem cijele, a ne samo naše,
nego i internacionalne javnosti.
Ujedno je izvršena reorganizacija ORS-a i to:
1. Da se stope rudarski savezi u URSSJ sa save­
zom ORS-ovim u jednu cjelinu.
2. Stopiti drvodjelske saveze u URSSJ sa sekci­
jom drvodjelaca u ORS-u u jednu cjelinu.
3. Stopiti saveze živežara u URSSJ-u sa savezom
živežara u Zagrebu sa sekcijom živežara u ORS-u u
jednu cjelinu.
4. Opći Radnički savez da okupi u sebe grane,
koje organizaciono potpadaju u sastav tvorničke internacionale, i manje grupe radnika raznih privred­
nih grana, koje su privrem eno nesposobne da se
održavaju samostalno'.
Treći kongres URSS-a potvrdio je prednje odlu­
ke i istakao ih još jače:
1. Da bude što manji broj organizacija u sastavu
URSSJ-a ali da laj broj predstavlja što jače jedinice.
2. Da postoji po mogućnosti samo po jedna ze­
maljska organizacija za pojedine struke i
3. da sva poduzeća jedne struke, odnosno pri­
vredne grane, budu organizirane u jednoj organiza­
ciji dotične struke.
Oblasna konferencija URSSJ od 16. V 1937. za
Hrvatsku i Slavoniju, donijela je odluke:
a) Po tarifno štrajkaškoj akciji - da se dignu na
viši stepen, tj. da se vode po čitavim privrednim gra­
nama zbog čega je potrebna koncentracija saveza;
b) Po odnosu prem a Organizacijama, koje su
van sklopa URSS-a: da se stvore stalni odbori od
centralnog do pokrajinskog, mjesnog i tvorničkog
odbora, gdje postoje takove organizacije, u svrhu
stvaranja akcionog jedinstva.
Po svim ovim Odlukam a URSS-ovog pokreta,
ORS se (Haram ina) nije izjasnio. Po čem u se izja­
snio jest: raskid koalicije ORS-a sa N arodnom
strokovnom zvezom i platform a za ujedinjenje sa
URSS-om, a koja glasi:
,M III k on g res URSSJ-a.
120
'N arodna strokovna zveza, pozvala je naš Opći
radnički savez na svoj kongres, koji se održao 6. i 7.
aprila 1935. u Celju. Naša savezna uprava prihvatila
je poziv Narodne strokovne zveze, te su kongresu
prisustvovala dvojica predstavnika naše Savezne
uprave. Pošto je kongres Narodne strokovne zveze
prihvatio rezoluciju, koja je u skladu sa našim tež­
njama, i pošto je zaključio da se imade obrazovati s
našim savezom koalicija, to je naša Savezna uprava
prihvatila tu ponudu.
25.
aprila 1935. god. obrazovan je Izvršni odbor
te koalicije, pa je isti organizovao konferenciju, koja
je održana 22. i 23. jula 1935. u Beogradu.
Nakon spom enute konferencije prestao je Izvr­
šni odbor stvorene koalicije funkcionisati, jer se
predstavnici Narodne strokovne zveze nisu odazvali
ni jednom pozivu. Ne znamo, da li je Narodna stro­
kovna zveza prekinula koaliciju s našim Savezom
zbog toga, što je on ostao na svom klasnom stano­
vištu ili zato, što je ona učinila sa pojedinim URSS-ovim sindikatim a u Dravskoj banovini tzv. tarifne
zajednice. Pošto je Narodna strokovna zveza preki­
nula sa našim Savezom to upravni odbor zaključuje,
da se uzima na znanje prestanak funkcionisanja
Glavnog akcionog odbora Jugoslavenskih radničkih
i nam ješteničkih sindikata!
Ova izjava ne iskazuje načelno raskidanje ORS-a
sa Narodnom strokovnom zvezom. Naprotiv, ona
optužuje URSS u Sloveniji radi tarifne zajednice,
koja je, po njegovom mišljenju, mogla biti jedan od
razloga za raskid koalicije Narodne strokovne zveze
sa ORS-om! A to ORS prim a samo na znanje!
Prijedlog za ujedinjenje sa URSS-om
1. Sječa šume, pilane
2. Tvornice tanina, katrana, destilacija, rafineri­
je, celuloze, industrije cementa, kao i sva ostala ke­
mijska industrija
3. Privatna saobraćajna preduzeća
4. Tvornice špirita, pjenice, piva, tijesta, šećera,
ulja, konzervi, likera, konjaka itd.
5. Tvornice papira, stakla, gum barsku i češljarsku industriju
6. Skladišni radnici, špediterski radnici
7. Općinski poslovi
8. Kućna posluga
Principijelno stojimo na stanovištu, jedno preduzeće jedna organizacija, a ukoliko danas postoje u
tim preduzećim a URSS-ove organizacije, ne činimo
iz toga pitanje.
Sto se seče šum a i pilane tiče, to treba u Savskoj
i Vrbaskoj banovini propustiti Općem radničkom
savezu, a u ostalim dijelovima naše zemlje, ukoliko
postoji ta industrija, neka se pripoji Savezu drvodje­
laca. Pilanski radnici obrazovat će svoj stručni savez
u ORS-u koji će unići u Uniju drvodjelaca.
Autonomija koja proističe iz pravila i pravilnika
našeg Saveza zajamčena je po Statutu URSS-a član
51. glasi:
'Svaka sindikalna organizacija, koja je u članstvu
URS-a pravno je sam ostalno lice, i kao takova, a
prema propisima svojih pravila, punovlasno raspo­
laže sa cijelom svojom pokretnom i nepokretnom
imovinom.’
Da ne bi naš Savez imao bilo kakove poteškoće
u svome radu, tj. da se ne bi sukobio sa drugarskim
organizacijama na terenu, predlažemo, da kongres
URS-a temeljem člana 54 Statuta URS-a donese od­
luku da gore naznačena industrijska preduzeća
budu dodijeljena našem Savezu kao djelokrug nje­
govog organizacionog rada.
Naš je Opći radnički savez spreman da sa svojim
organizacijama, osim pilana i sječe šuma, obrazuje
Uniju sa Općim radničkim savezom u Ljubljani. Naš
savez prihvaća sa gornjim dodatkom statut URS-a i
izjavljuje, da usvaja Statut URS-a i da je pripravan
sve obaveze, koje iz njega proističu, izvršavati.
Ovi prijedlozi ORS-a mijenjaju statut i odluke II
i III kongresa URSS-a. To nije ujedinjenje, nego ul­
timatum za razjedinjenje. Mi smo bili i jesmo za uje­
dinjenje, akciono i organizaciono, sa svim klasnim
organizacijama van sklopa URSS-a ali na jednoj
platformi, koja odgovara interesim a i potrebam a
cjeline pokreta i cijele radničke klase. I baš su­
protno tome nije mogao izvršni odbor URSS-a donašati tako zamašne odluke, a tim više, što su one i
u suprotnosti sa odlukam a II i III kongresa. Jer II
kongres u razgovorima ORS-a i URSS-a sa predstav­
nicima Intem acionale ističe:
'Predstavnici URSSJ-a izjavili su na to, da posto­
je sporovi m eđu organizacijama oko razgraničenja,
kao m eđu drvodjelcima i ORS-om, živežarima i
ORS-om, željezničarima i ORS-om itd., da centrala
te sporove m ora likvidirati kako bi prestala borba
na terenu, koja koči napredak pokreta.’
Ako se ovome doda, da ulaskom ORS-a u URSS
počima ORS organizirati kudeljarske (tekstilne)
radnike u Vojvodini, tada je već pored naprijed iznošenog očito, da se odluke izvršnog odbora od 29.
oktobra 1937. g. ne mogu provesti u život bez većih
trzavica, koje bi objektivno donijele velike štete ci­
jelom URS-ovom pokretu i interesim a radničke kla­
se kao cjeline.«’07
Sjednica izvršnog odbora URSSJ održana 9. no­
vem bra u Zagrebu dala je slijedeće obrazloženje od­
gode kongresa:
»Na motivisano traženje Oblasnog odbora UR­
SSJ iz Zagreba, Sarajeva, Ljubljane, kao i na motivi­
sano traženje sastavnih organizacija Saveza građe­
vinskih radnika, Saveza tekstilno-odečnih radnika i
Saveza privatnih nam eštenika za odlaganje opšteg
sindikalnog kongresa, sazvanog od strane Izvršnog
odbora URS-a za 6. decem bra 1937. godine u Sla­
vonskom Brodu, Izvršni odbor Ursa na svojoj sedni­
ci u Zagrebu 29. oktobra odlučuje:
1)
da se preduzm u sve potrebne m ere da se
pokretu vaspostavi organizacioni red i sačuva os­
novna orijentacija Ursa kao klasnog, a partijski i po­
litički neutralnog pokreta, i
187 Radnik, Zagreb 26. XI 1937.
2) u tom cilju Izvršni odbor odlučuje da se zaka­
zani kongres odloži.
Kako se sa prednjom odlukom o odlaganju kon­
gresa drug Luka Pavičević, pretsednik Ursa nije saglasio, podneo je na istoj sednici ostavku na pretsedništvu i članstvu u Izvršnom odboru Urs. Izvršni
odbor je ovu ostavku uvažio i na upražnjeno mesto
izabrao druga Branka Jovanovića, člana pretsedništva Ursa i pretsednika Saveza monopolskog
radništva.
Baveći se odnosima među svojim sastavnim or­
ganizacijama Saveza tekstilno-odećnih radnika iz
Beograda (STOR) i Splošne delavske strokovne zve­
ze iz Ljubljane (SDSZ) povodom pitanja organizacije
tekstilnog radništva, rešava:
1) potvrđuje svoju odluku od 4 septembra 1937
godine, kojom odobrava odluke Strokovne komisije
iz Ljubljane, izražene u njenim okružnicama br.
215-18 i 3771 i rezoluciju od 23 maja 1937 godine o
čuvanju jedinstva i održavanju discipline i reda u
sindikalnom pokretu, u Sloveniji.
2) na osnovu prednjega priznaje kao svoje orga­
nizacije na teritoriji Slovenije za tekstilno radništvo
samo podružnice koje su u sastavu Splošne delav­
ske strokovne zveze.
U vezi sa prednjim konstatuje sledeće:
1) D aje prilikom osnivanja STOR uspostavljena
saradnja sa SDSZ188 i postignut sporazum,
a) da se tekstilno radništvo na teritoriji Sloveni­
je organizuje SDSZ, a na ostalim teritorijama STOR
b) da se između ova dva saveza uspostavi zaje­
dnica sa uzajamnim učešćem po jednog lica na sednicama obostranih upravnih tela.
v) da se celokupno tekstilno radništvo iz oba sa­
veza registruje zajednički kao celina Urs i u stručnoj
intemacionali.
d) da oba saveza zajednički obrađuju statistiku i
položaj radnika ove struke i sarađuju na tarifnom
polju.
c) da se iz ovakve saradnje ima da razvije intim­
na akciona zajednica koja bi se završila organizacio­
nim stapanjem u jednom zajedničkom savezu tek­
stilnih radnika za celu državu.
2) Da je gornji sporazum poremećen onog časa,
kad je STOR na teritoriji SDSZ otpočeo sa osniva­
njem konkurentskih podružnica, a naročito i zbog
toga jer su one najvećim delom stavljene bilo pod
rukovodstvo ljudi koji su zbog nediscipline bili is­
ključeni iz sastavnih organizacija URSSJ.
3) Da je time otežan, usporen pa i onemogućen
razvoj u pravcu stapanja tekstilnih saveza iz Ljublja­
ne i Beograda u jedan jedinstveni savez za celu dr­
žavu, što je bila nam era Centrale URSSJ.
u 4) Da STOR sa ovakovim radom nije prestao ni
posle traženja Strokovne komisije i solidarisanja Iz­
vršnog odbora URSSJ sa njenom odlukom.
Konstatujući da je ovakav rad STOR
188 SDSZ - Splošna delavska strokovna zveza.
121
a) štetan po interese teksilnog radništva i zbog
toga
b) štetan po interese celine radničkog pokreta.
Izvršni odbor URSSJ izjavljuje: da je takav rad
nespojiv sa opstankom u celini pokreta za sve one
koji u njemu narušavaju red i disciplinu.
Imajući u vidu prednje. Izvršni odbor URSSJ
traži od STOR-a
1) da odmah prestane sa radom na teritoriji Slo­
venije: Strokovne komisije.
2) Da postojeće podružnice i grupe u Sloveniji
shodno prethodnom sporazumu sa SDSZ priključi
ovome savezu,
3) da oba saveza STOR i SDSZ pristupe odmah
saradnji koja je bila predviđena od prvih početaka
formiranja STOR-a.
4) Da ni jedna od sastavnih organizacija u URSSJ
ne može primiti u članstvo ljude koji budu isključe­
ni iz drugih sastavnih organizacija URSSJ, ako za to
ne dobije naročito odobrenje Centrale URSSJ.
Izvršni odbor URSSJ izjavljuje:
da organizacija koja se ne bude držala ovih
uputstava automatski prestaje biti član celine ovog
radničkog pokreta.
Na traženje Saveza kožarsko-prerađivačkih rad­
nika iz Beograda da delokrug svoga rada proširi i
na teritorije oblasti Strokovne komisije u Sloveniji,
Izvršni odbor URSSJ konstatovao je:
- da na teritoriji Strokovne komisije za Sloveni­
ju postoji jedan savez u sastavu URSSJ koji ima za­
datak da organizuje kožarsko-prerađivačke radnike
i vodi njihove tarifne akcije, i
- da je potrebno da između Saveza u Sloveniji i
Saveza u Beogradu budu uspostavljena intim na saradnja radi pregleda stečenih iskustava u radu na
organizacionom i tarifnom polju.
Imajući prednje u vidu, Izvršni odbor URSSJ rešava:
1) Da Savez kožarsko-prerađivačkih radnika iz
Beograda ne može pristupiti stvaranju svojih orga­
nizacija na teritoriju Slovenije, jer bi ga takav rad
doveo u sukob sa već postojećim organizacijama u
sastavu URSSJ u Sloveniji, i
2) Da savezi iz Beograda i Ljubljane dođu u do­
dir radi što tešnje uzajamne saradnje, koja će, po
obostranom pristanku, omogućiti stvaranje jednog
zajedničkog saveza za kožarsko-prerađivačke radni­
ke sa teritorije cele države.
Nove organizacije u sastavu URSSJ
Pošto je primio na znanje izjave ORS-a (Opšteg
radničkog saveza) o raskidu njegove koalicije sa Na­
rodnom strokovnom zvezom, kao i predloge o teh­
ničkoj saradnji ORS sa zainteresovanim sastavnim
organizacijama u URSSJ načelno prim a u svoj sa­
stav ORSJ i ovlašćuje pretsedništvo URSSJ da ruko­
vodi pregovorima sa zainteresovanim organizacija­
ma u URSSJ radi sporazum a o organizovanju sarad­
nje na terenu, na bazi statuta i odluke kongresa
122
URSSJ o podeli rada m eđu sastavnim organizaci­
jama.
Savez kovinarskih radnika sa sedištem u Saraje­
vu najavio je svoj pristup u URSSJ i po saglasnosti
Saveza metalskih radnika primljen je u sastav UR­
SSJ-a«.189
Na narednoj sjednici Izvršnog odbora URSS-a
održanoj 9. studenog 1937. u Zagrebu donijete su
ove odluke:
»I
a) da se zemaljski kongres URSSJ održi 17-18
aprila 1938 godine u Ljubljani,
b) da se na dnevni red kongresa, pored već
objavljenog dnevnog reda stavi i tačka: Statut URSJ,
a referat da preuzm e drug Pleifer,
v) da referat o socijalno političkim ustanovama
preuzm e drug Jakšić,
g) da referenti po pojedinim pitanjima do kraja
januara 1938 godine izrade rezolucije na osnovu
svojih referata i dostave ih sekretarijatu URSSJ-a
radi obaveštenja zainteresovanih.
II
Sekretarijat centrale URSSJ treba izvesti GRS o
ostavkama članova sa njegove teritorije na funkcije
u centralnim forumima, ukoliko se GRS sa ovim
ostavkama saglasi, pozvati ga da Izvršnom odboru
URSSJ predloži druga lica radi kooptiranja u cen­
tralne forume.
III
Da sekretarijat URSSJ preko svojih oblasnih od­
bora i sastavnih organizacija izvrši anketiranje o primeni Uredbe o minimalnim nadnicam a i da na os­
novu dobivenih podataka izradi m em orandum za
reviziju ove uredbe na bazi konkretnih predloga.«190
Na sjednici Izvršnog odbora URSSJ-a, koja je
održana 1. i 2. prosinca 1937, pored odluka o socijalnopolitičkim zadacima, osiguranju u starosti, u po­
vodu izjava o zabrani, odnosno dozvoljavanju rada
velikim poduzećima, donijete su odluke o organiza­
cijskim pitanjima. Prva odluka odnosi se na održa­
vanje kongresa URSS-a.
Izvršni o dbor je posebno naglasio da je prije
kongresa potrebno izvršiti odgovarajuće konzulta­
cije s ciljem da se reguliraju unutarnji odnosi u
URSSJ-u. U tu svrhu formirana je posebna komisija
koja je, m eđu ostalim, imala zadatak da obavi sve
priprem e kako bi se osigurao povoljan tok i ishod
predstojećeg Kongresa, te da izradi sporazumni pri­
jedlog za mjesto i datum održavanja Kongresa.
'89 Radničke novine. Beograd, 5. XI 1937.
'» Ibid. 12. XII 1937.
Ovim konzultacijama, koje su trebale otpočeti
je bio uputio Izvršnom odboru Ursa sledeće svoje
oko polovine prosinca mogli su, pored zvaničnih
predloge:
predstavnika Izvršnog odbora, po svojoj volji pri­
'da se kongres Ursa održi najdalje do konca ja­
sustvovati i predstavnici oblasnih odbora URSSJ-a.
nuara meseca 1938 godine.
Sto se tiče ostavke predstavnika glavnog radni­
2) da se po principu - jednake dužnosti i jedna­
čkog saveza iz Beograda Izvršni je odbor jednogla­
ka prava za sve članove URSSovih organizacija sno riješio, da se ostavkom upražnjena mjesta u Iz­
Kongres organizuje na sledećim osnovama.
vršnom odboru ne popune, već da to pitanje treba
a) Zastupanje na Kongresu imaju sve sastavne
riješiti povratkom na dužnost drugova koji su ostav­
organizacije URSS-a prema stvarnom broju članova
ke podnijeli.
računatom od 1 septembra 1936 godine do 31 au­
»Izvršni odbor u pogledu izvjesnih nepravilnosti
gusta 1937 i konačno uplaćenoj kvoti na svo član­
postupaka u pokretu, donosi ove zaključke:
stvo do 31 decembra 1937 godine. Ovo stanje bi se
1)
Osnažuje se odluka Izvršnog odbora URSSJutvrdilo komisijski prema mesečnim obračunima
od 29 oktobra u pogledu stvaranja paralelnih orga­
pojedinih sastavnih organizacija. U ovu komisiju
nizacija Saveza tekstilno-odečnih radnika i Saveza
imao bi biti zastupljen Izvršni odbor ovog Glavnog
kožarsko-prerađivačkih radnika na teritorijalnom
radničkog saveza.
delokrugu Strokovne komisije (kao Oblasnom od­
b) Delegate za Kongres ima da bira članstvo sa­
boru URSSJ) u Ljubljani.
stavnih organizacija na punim podružničkim sastan­
Osnažuju se ranije odluke o radu i disciplini u
cima, a ne da ih imenuje centralna uprava, odnosno
pokretu, te o čuvanju celine i jedinstva URSSJ i nje­
savezi. Pravo na izbor delegata da pripadne brojno
govih sastavnih organizacija.
najjačim podružnicama (ukoliko delegati nisu na
Izvršni odbor Ursa191 nije isključio nijednog čla­
kongresima birani).
na pokreta, niti to može činiti. On može samo da
v) Sve odluke na Kongresu da se donesu pro­
dejstvuje na sm irenju atm osfere po organizacijama.
stom većinom glasova izuzev izmene Statuta URSS-a i
Isto tako Izvršni odbor nije isključio ni jednu sa­
izbora novog Izvršnog odbora.
stavnu organizaciju URSSJ, niti to namerava činiti.
g) Da se izmena statuta URSS-a može provesti
Ali, Izvršni odbor m ora ostati pri svojim odlukama
samo tako ako za te odluke glasa kvalifikovana, tj.
o radu i disciplini u pokretu. Zato će sve sastavne
dvotrećinska većina delegata.
organizacije ponovno biti pozvane na ispunjenje
d) Ukoliko ne bi mogli doći do sporazuma za je­
svojih statutam ih obaveza.
dinstvenu listu novog Izvršnog odbora URSS-a, iz­
bor Izvršnog odbora bi se imao obaviti na bazi dve
ili više kandidatskih lista, a po principima proporci­
Saradnja foruma URSSJ
je i potpune tajnosti glasanja.
3) Po održanom Kongresu URSS-a nikakvo
Izvršni odbor konstatuje, da dobra i puna sarad­
isključenje pojedinaca ni organizacija u sastavu
nja između svih organa sindikalnog pokreta ne
URSS-a ne može se vršiti.’
može da postoji ako m eđu odgovornim funkcioneriU vezi tih predloga od Izvršnog odbora URSS-a,
ma nem a stalnog kontakta i u ličnom dodiru i
GRS je dobio pored ostalih i sledeću odluku:
preko sednica. Zbog toga Izvršni odbor upućuje na
’Izvršni odbor URSS-a doneo je odluku (na svo­
odnosne propise Statuta URSSJ i poziva sve obla­
joj sednici od 2 decembra):
sne odbore URSSJ da na svoje sednice automatski
1) Da se formira naročita komisija koja ima za­
pozivaju članove centralne uprave URSSJ.
datak da izvrši konsultaciju u cilju raščišćavanja
spornih pitanja u pokretu. Ova komisija ima i zada­
Prijem novih organizacija u sastav URSSJ
tak da učini sve priprem e za povoljan tok i ishod
predstojećeg kongresa i izradi eventualne (nove)
Izvršni odbor načelno nem a ništa protiv prijema
predloge za mesto i datum održanja Kongresa.
u sastav svojih organizacija Saveza industrijsko-za­
2) Da se umoli Glavni radnički savez da uputi
natskih radnika. U tom pogledu donosi načelnu po­
drugove
Pavičevića, Belića i Damjanovića i B. Jova­
zitivnu odluku, upućujući spom enuti Savez da se u
novića, da podnesene ostavke u Izvršnom odboru
pogledu stvarnog i teritorijalnog delokruga rada
URSS-a povuku, te da produže rad u tom forumu.
prethodno sporazum e sa Splošnom delavskom
3) Da razgovori o pripremi Kongresa treba da
strokovnom zvezom u Ljubljani i Općim radničkim
otpočnu oko polovine decembra, a po mogućnosti
savezom u Zagrebu.«192
ranije,
i
Saopćenje Izvršnog odbora GRS-a sa sjednice
4) da nema nikakve smetnje da radu komisije
od 13. prosinca 1937. o povratku njegovih članova u
pored
zvaničnih predstavnika Izvršnog odbora
Izvršni odbor URSSa glasi:
URSS-a, prisustvuju lica delegirana od Oblasnih od­
»Povodom održane sednice Izvršnog odbora
bora'.«
Ursa od 1 i 2 decem bra o. g. Glavni radnički savez
Na osnovi toga Izvršni odbor Glavnog radničkog
saveza na sjednici od 13. prosinca 1937. godine do­
191 Urs - URSSJ.
nio je slijedeću odluku:
192 Radničke novine, B eo g rad , 10. X II 1937.
123
»I
Da se drugovi Pavičević, Belić, Damjanović i B.
Jovanović, koji su podneli ostavke u Izvršnom od­
boru URSS-a, odazovu pozivu poslednje sednice
URSS-a kao i predlogu Oblasnog odbora URSS-a u
Zagrebu, i da se vrate u Izvršni odbor, s tim da u
istome zauzmu svoje iste funkcije, koje su pre pod­
nošenja ostavke imali i nastoje da rad u IO URSS-a
teče u korist jedinstva i celine pokreta.
II
Da se preko komisije, u kojoj imaju biti zastu­
pljeni i svi zainteresovani oblasni odbori, postave
odmah na dnevni red sva sporna i aktuelna pitanja
u vezi sa držanjem i priprem om Kongresa i daljeg
rada. Razgovori o ovome da se povedu najdalje do
17 decem bra o. g.
III
Da se povodom cirkularnog Saopštenja sekreta­
rijata URSS-a o odlukama sednice Izvršnog odbora
URSS-a od 1 i 2 decem bra, a koje su dostavljene
Oblasnim odborim a URSS-a i sastavnim organizaci­
jama u drugoj formi nego što su saopštene preko
Radničkih novina od strane IO GRS-a, objasni orga­
nizacijama tačno i objektivno ceo slučaj sa ostavka­
ma četvorice drugova iz IO URSS-a kao i o prepisci
koja je oko toga između Izvršnog odbora URSS-a i
Izvršnog odbora GRS do sada vođena. Posle toga da
se obustavi svaka dalja polemika o ovoj stvari, u
štampi i putem cirkulara.
Izvršni odbor GRS-a
Luka Pavičević, Milorad Belić. Branko Petek,
Vojislav Veličković, Života Jeftović, Franja Parte,
Branko Jovanović, Bogomir Pavlović, Marko Terzić,
Mirko Nist, Josip Bosner i Ivan Sabo.«’93
S tav K o m u n is tič k e p artije J u g o sla v ije
p rem a K o n g r esu U R SSJ-a
U listopadu 1937. godine, u vezi sa zakazanim
Kongresom URSSJ-a, štam pao je »Proleter« članak
u kojemu se ističe da poslije niza održanih saveznih
sindikalnih kongresa, pokrajinskih i oblasnih konfe­
rencija URSS-a i na osnovi bogatog m aterijala sa
svih skupština i konferencija, Kongres URSSJ-a
može dati nove smjernice, postaviti jasni plan opće
sindikalne politike i akcije. Kongres treba da poka­
že unutarnju snagu klasnog radničkog sindikalnog
pokreta i njegovu spremnost da ostvari jedinstvo či­
tave radničke klase. Usprkos velikom broju tarifnih
i štrajkaških pokreta, postignuti uspjesi slabi su u
193 Ihid, 17. XII 1937.
124
odnosu na snagu URSSJ-a. Na Kongresu će biti važ­
no pitanje jedinstvene strategije i zajedničkog akcio­
nog plana za radnike jedne struke ili za sve struke
zajedno, pojedine saveze, i za cijeli pokret jednog
mjesta, pokrajine ili cijele zemlje. Od akcione spo­
sobnosti URSSJ-a zavisit će i učlanjivanje u sindikal­
ne organizacije neorganiziranih radnika koji prije
nego što se organiziraju treba da osjete snagu, jedin­
stvo i cjelinu radničkog pokreta. Održani pokrajin­
ski kongresi URSS-a manifestirali su jedinstvo cijele
radničke klase. Za to je potrebno da delegati za kon­
gres URSSJ-a odgovaraju raspoloženju organizacije
i članstva, a ne da na njemu prevladavaju konzerva­
tivni, birokratski i reakcionarni elementi. Kongres
će voditi računa o specifičnim uvjetima i odnosima
u pojedinim pokrajinama prem a neklasnim radnič­
kim organizacijama. Kongres treba da ustane protiv
isključivanja organizacija, je r to dovodi do grupašenja u upravama. Ostvarenje jedinstva vrši se i na
m eđunarodnom terenu. Vode se pregovori između
Amsterdamske i Crvene sindikalne intem acionale o
stvaranju jedinstvenih m eđunarodnih sindikata. Na
delegatima je Kongresa da i o ovome povedu raču­
na.194
Članovi rukovodstva Komunističke partije Ju­
goslavije iznosili su svoja gledišta, davali savjete o
predstojećem kongresu URSSJ-a. Njih je i ovog puta
iznenadilo da u dnevni red nisu ušle dvije tako važ­
ne točke kao što je pitanje sindikalnog jedinstva i ta­
rifni pokreti i kolektivni ugovori. Pitanje sindikal­
nog jedinstva ističe se na svim radničkim zborovi­
ma, a na Kongresu se o tome šuti. Zato se treba po­
zabaviti idejnom priprem om kongresa. U »Radni­
ku« i ostaloj radničkoj štampi treba pisati o pitanji­
ma važnim za sindikalni pokret. Oko toga treba an­
gažirati neutralne sindikalne organizacije kao što su
grafičari i bankarci. Treba nastojati da se ostvari je­
dinstvo saveza po strukam a za cijelu zemlju.Već pri­
je kongresa trebalo bi zauzeti stav prem a neklasnim
sindikalnim organizacijama - Hrvatskom radnič­
kom savezu, Kršćanskim socijalističkim sindikatima
u Sloveniji, Radničkom strukovnom savezu u Dal­
maciji. Treba suzbijati mišljenje da su oni fašističke
organizacije. Komunisti razlikuju radnike iz tih or­
ganizacija od njihovih reakcionarnih vođa. Pripre­
me za kongres treba vršiti putem najširih savjetova­
nja u raznim mjestima, donositi prijedloge za kon­
gres. Savjetovanja ne trebaju imati komunističko-frakcijski karakter. Na njima trebaju sudjelovati sve
pristalice sindikalnog jedinstva, a prem a socijalistič­
kim vođama treba se drugarski odnositi i pomagati
one koji stoje na bazi jedinstva i klasne borbe; kri­
tika treba biti drugarska i konstruktivna. Treba iz­
bjegavati sektaške stavove kao što je to učinila gru­
pa funkcionara bivših Nezavisnih sindikata na kon­
gresu GRS-a. Neki su komunisti smatrali da u inte­
resu jedinstva nije bilo najsvrsishodnije stvaranje
novih tekstilnih i kožarsko prerađivačkih organiza­
194 Proleter 1929-1942, str. 595.
cija u Sloveniji. Trebalo bi tražiti da se prime natrag
u članstvo svi oni koji su kao komunisti isključeni.
Pored toga što bi oni trebali priznati svoje greške i
zamoliti da ih se ponovno primi u sindikalno član­
stvo, trebali bi iznijeti i sve ono što su socijaldemok­
ratski vođe učinili protiv interesa radničkog pokre­
ta, razloge koji su ih natjerali na učinjene statutam e
greške. Treba govoriti i o poštovanju proleterske
demokracije u sindikalnim organizacijama, objasni­
ti da komunisti pod time misle na izbacivanje poje­
dinih socijalističkih funkcionara s njihovih položaja,
nego na pravilno provođenje sindikalne politike i
potčinjavanje manjine većini.196
Članovi CK KPJ tvrdili su da predstojeći kon­
gres URSSJ-a nije značajan samo za sindikalni po­
kret u užem smislu, već je od daleko većeg značaja
za dalju borbu i uspostavljanja jedinstva radničke
klase, kao i za stvaranje antifašističke Narodne fron­
te u Jugoslaviji. »Ne ćemo ostvariti jedinstven front
i jedinstvo sa socijal-demokratima, ako to ne postig­
nemo u samom sindikalnom pokretu. Bez jedinstva
proletarijata svi naši napori na stvaranju antifašis­
tičkog Narodnog fronta naići će na nepremostive
teškoće i prepreke. Ujedinjena radnička klasa i nje­
ne organizacije trebaju i moraju biti oslonac Narod­
nog fronta.
Činjenica je da radnička klasa i njene organiza­
cije nisu nikakav aktivan politički faktor, kao što je
takođe činjenica da do stvaranja Narodnog fronta
nije došlo uprkos opšte - uzevši objektivno povolj­
nim uslovima kod nas, što se m ora objasniti, pre
svega, nejedinstvom radničke klase. Stvaranje Je­
dinstvenog fronta proletarijata je ključ za stvaranje
antifašističkog Narodnog fronta i akcionog jedin­
stva Sindikata. I dalje, potpuno jedinstvo sindikal­
nog pokreta postići će se ostvarenjem jedinstvenog
proleterskog fronta u Jugoslaviji.«19®
Ideja o jedinstvu stekla je izvanrednu popular­
nost u štrajkovima Hrvatske i Slovenije, Srbije i
Dalmacije. Usprkos tome do stvaranja jedinstvene
fronte nije došlo. To se ne može objasniti samo or­
ganizacijskim i tehničkim greškam a i nedostacima
u sindikalnom radu uopće. Te greške se ispoljavaju
prije svega u neshvaćanju linije VII kongresa Kom intem e, u sektaškom otporu koji je u praksi jed­
nak sabotaži zaključaka spom enutog kongresa. Za
prim jer se ponovno navodi istupanje sindikalnih
funkcionara na kongresu GRS-a. Isto tako sektašenje i politiku sabotiranja vrše reakcionarni vođe
m eđu socijalistima Jugoslavije i u URSS-ovim sindi­
katima, sprečavajući ostvarenje jedinstvene fronte.
Kao prim jer sektašenja navodilo se i to što se Hr­
vatski radnički savez naziva fašističkom štrajkbreherskom organizacijom.
Parola jedinstva bila je osnovna parola kom uni­
sta. U njenom je znaku trebalo provesti sve predsto­
jeće pokrajinske kongrese sindikata kao i sam kon­
196 ACKSKJ, K l 1937/91.
" » Ibid, Kl, 1937/94.
gres URSSJ-a. Svu agitaciju i propagandu u vezi s
kongresom (štampa, zborovi, konferencije, sjednice,
izlaganje), izbore delegata i sve ostale trebalo potčiniti ovom zadatku i ovoj paroli. Nepomirljiva borba
za odstranjivanje sektaštva u tom je trenutku bio
središnji politički zadatak Partije. Trebalo se boriti
za izbor delegata koji su iskreni pristalice jedinsta,
a ne da se biraju samo komunisti ili predstavnici
nepostojećih Nezavisnih sindikata. »Mi moramo
imati svoj stav po pitanju akcionog i organizacionog
jedinstva sindikata. Akciono jedinstvo značit će veli­
ki korak napred. To stvarno priprema i organizacio­
no jedinstvo. To i jeste razlog da se borimo za brzo
realizovanje akcionog jedinstva svih sindikalnih sa­
veza i pojedinih udruženja u štrajkovima, akcijama
u vezi sa socijalnim osiguranjem, minimalnim nad­
nicama, slobodom sindikalnog organizovanja, auto­
nomijom i izborima za radničke institucije (kao što
su radničke komore, bolesničke kase).
Ali u isto vreme mi moramo postaviti paralelno
pred URSS već danas sazrela pitanja jedinstva izme­
đu URSS-a i Opšteg radničkog saveza i tzv. ’neutral­
nih’ sindikata.
Pri tom pitanje ne može biti tako postavljeno
kao što ga postavljaju vođe URSS-a ’priključite se
URSS-u - i jedinstvo je tu’. Mi hoćemo pravo, brat­
sko jedinstvo, tako da sva tri dela (URSS - ORS Neutralni), zajedno i potpuno ravnopravno izvrše
priprem e za Kongres. Samo će se na ovaj način
ostvariti jedinstvo ove tri organizacije, a ne na bazi
njihove kapitulacije.
Mi se borimo za to da se Kongres URSS-a ne iz­
jasni samo za akciono jedinstvo sa hrišćanskim i na­
cionalnim sindikatima u Sloveniji i Nacionalnim sa­
vezom željezničara i pomoraca, već isto tako i sa Hr­
vatskim radničkim savezom. U osnovi je pogrešno
tretirati HRS kao 'fašističku štrajkbrehersku organi­
zaciju’ i izjednačivati ga s fašističkim, poluzvaničnim
Jugorasom. Moramo se boriti ne samo za to da se
Kongres izjasni za odbacivanje svake rečenice iz za­
kona, kojom se anuliraju i slabe štrajkačka prava
radnika, kao i za podizanje minimalnih nadnica, već
i za to da se na Kongresu donesu zaključci o kon­
kretnoj kampanji u celoj zemlji za zajedničko istu­
panje svih sindikata u ostvarenju akcionog jedin­
stva.
Sto se tiče pitanja izbora u radničke komore i
bolesničke kase treba tako da istupimo da se Kon­
gres ne izjasni samo protiv Komesarijata, a za brzo
raspisivanje izbora, nego i da uputi poziv drugim
sindikatim a (ORS, 'Neutralnim’, hrišćanskim, Hr­
vatskom radničkom savezu) za zajedničko istupanje
na izborima protiv Jugorasa, kao i, da preporuči
utvrđivanje zajedničkih lista.«197
To su bili osnovni stavovi CK KPJ upućeni pri­
stalicama jedinstva pred kongres. U vezi s tim treba­
lo se održati uže savjetovanje poznatih komunista sindikalnih funkcionara i povesti pregovori sa soIbid.
125
cijaldemokratima u URSS-u o tome da li je moguće
doći do jedinstvenih stavova. Dr Pavle Gregorić
(Brzi) u pismu Centralnom komitetu KPJ daje slije­
deće podatke o sukobu u vodstvu URSS-a:
»Odmah posle potpisanog sporazum a opozicije
čini se da su kaponje u centrali URS-a rešili da pri­
me u centralu izvesni broj naših u odnosu koji bi
im osigurao majoriziranje naših u donošenju odlu­
ka. Kad se pokazalo da je još daleko od realizacije
pismenih utanačenja sporazuma, Centrala je promenila svoje mišljenje, a Pavičević i drugi ostajući
kod ranijeg zaključka dali su ostavku. Ovo je verovatno jedan od razloga ostavke. Prilažem pismo Pavičevića kojim obrazlaže svoju ostavku kako je bilo
spremljeno za 'Radnik', ali je telefonski lično po Pavičeviću odgođena publikacija tog pisma. Mi zahtevamo da oni povuku ostavku, što će oni verovatno
i učiniti.«’98
Početkom siječnja 1938. šalje Rodoljub Colako­
vić (Mitar, Rozenko) Centralnom komitetu izvještaj,
među ostalim, i o odnosu KPJ prem a sindikalnom
pokretu, iz kojega donosimo ovaj izvod: »Nema
sumnje da je sindikalno polje rada ono gde naši lju­
di razvijaju najveće aktivnosti i gde mogu zabilježiti
najviše uspeha. Najvažnija dva pitanja koja stoje
pred sindikalnim pokretom jesu:
a) Osujetiti nastojanja Krekića da pocepaju
URS.
b) Podesiti pravilan odnos prem a HRS-u.
Krekić očevidno šuruje sredinu. On je nastojao
da odgodi kongres URS-a u nedogled, bojeći se da
vodstvo ne dobiju levičari i druge pristalice jedin­
stva. Posle je tu m orao da uzmakne saglašavajući se
da Kongres URS-a bude sazvan za april. Ali on sada
pokušava da stvori cepačku atm osferu m eđu izvesnim rukovodiocima URS-a, naročito u Sloveniji. Ti
već sada govore da će pocepati URS, ako se budu
donele takve i takve odluke (Na prim er odluka o
vraćanju u URS nepravilno isključenih). Krekić ra­
zvija veliku aktivnost na 'raskrinkavanju’ kom unista
u sindikatima. Iščačkao je odnekud neki sindikalni
materijal iz 1934. god., to umnožava i razašilje orga­
nizacijama da se vidi šta komunisti hoće u sindika­
tima. Ne žaca se ni otvorenih provokacija. Na pri­
mer u Zagrebu je od socijaldem okrata potekao
predlog da se održe pregovori između pristalica
Komunističke partije i socijaldemokratske partije
unutar URS-a, gde bi trebala da se izradi nekakva
zajednička linija za kongres URS-a. Ljudi su im, sa­
svim pravilno odgovorili: mi ovde ne poznamo ni
komuniste ni socijaliste, ali svaki razgovor između
aktivista URS-a, u cilju dobre priprem e Kongresa, u
cilju sporovođenja Kongresa, kao manifestacije je­
dinstva i snage klasnih sidnikalnih pokreta, oberučke prihvatamo. Na ovo socijaldemokrati nisu ništa
odgovorili. Naši ljudi održavaju vrlo dobre odnose s
Pavićevićem i Belićem, iako ih nisu uspeli još sa­
svim uveriti da je naša saradnja doista iskrena, da
Ibid, Kl 1937/111.
126
nam je stalo samo do uspeha naše zajedničke kuće,
i da nem amo nikakvih skrivenih misli u pogledu nji­
hovog najurivanja s rukovodećih položaja.« Zatim
Colaković prikazuje situaciju u Srbiji. On kaže, da je
poslije velikih štrajkova u Beogradu 1936. i 1937. go­
dine znatno oživio sindikalni rad u Beogradu i cije­
loj Srbiji. Osjeća se priliv novih masa u sindikate, iz­
građuje se mladi sindikalni aktiv. URSS postaje sve
privlačniji zbog pravilne politike jedinstva, koja se u
njemu, pored svih teškoća, provodi. Radničke mase
u njem u vide zaštitnika svojih klasnih interesa. Pod
utjecajem zahtjeva m asa za jedinstvom radničke kla­
se vidna je i krupna prom jena u shvaćanju pojedi­
nih rukovodilaca URSS-a u Srbiji (Belić, Pavičević).
Oni se suprotstavljaju Krekiću, koji se i dalje osla­
nja na režim, ne vodeći računa o raspoloženju član­
stva. Dalje, Colaković, kaže: »Bojim se da pored svih
razgovora naših ljudi neće um eti da se snađu u
ovom sukobu, jer pored sve odlučnosti u borbi pro­
tiv Krekića i njegove klike, Pavičević se boji da mu
naši ne podvale. Naši ljudi još nisu uspeli da kod
takvih pristalica jedinstva stvore uverenje da naša
politika jedinstva nije nikakav manevar, da se tu ne
radi o izguravanju s rukovodećih m esta onih ljudi
koji hoće da iskreno rade u interesu radničke klase.
Važno je naglasiti da ima izvestan deo našeg sindi­
kalnog aktiva čije intim no mišljenje opravdava ovu
bojazan Pavičevića. To nažalost nije sam o stav Pavla
i Matjanovića. Rđave tradicije nezavišnjaštva još
žive u glavama pojedinih ljudi.«199
Josip Broz Tito javlja u jednom svom pismu od
26. veljače 1938:
»Drugo vrlo važno pitanje koje traži rešenje je
sindikalno pitanje. Naime, postoji opasnost da može
doći do rascepa u sindikatima. Desni sa Krekićem
na čelu se plaše Kongresa i trude se da dođe do ras­
cepa. Situacija je pogoršana i tim e što je većina S.
D.200 i njihovih vođa za jedinstvo, što je dovelo do
sukoba između vođa desnih i levih grupa S. D-a.
Desni imaju za sobom sam o slovenaćke vođe i ne­
koliko organizacija u Bosni. Izgleda da Krekić
paktira sa Stojadinovićem . Mi sm o od naših ljudi
zahtevali da učine sve da ne dođe do rascepa, ali
ako do toga ipak dođe, treb a učiniti sve da Krekić
ostane sam.
Inače, sindikalni pokret je sve jači, naročito u
Hrvatskoj, gde je postao vrlo važan faktor u borbi
radničke klase.
26. 2. 1938. godine
Valter«201
U listu »Radnik« bila je otvorena diskusija koja
je trebala biti nastavljena i na Kongresu. Pisalo se o
proleterskoj demokraciji, o isključivanju pristalica
jedinstva radničke klase iz sindikata, o potrebi
okupljanja razbijenih malih sindikata u velike sindi1,9
Ibid, K l 1938/3.
200 S. D. - So cija ld e m o k rati.
201 ACKSKJ, K l 1938/11.
kalne organizacije. U listopadu 1937. u Zagrebu je
održana zajednička sjednica sindikalnih rukovodila­
ca socijalista i komunista, kako bi se prije Kongresa
riješila spom a pitanja. Kongres je odložen na neo­
dređeno vrijeme. Na to je Luka Pavičević koji je
predstavljao lijeve socijaliste dao ostavku. Poslije
Kongresa 3. septem bra 1938. g. Josip Broz u svom
izvještaju Kominterni o radu sindikata u Jugoslaviji
pisao je da je komunistima u URSS-u dao direktive
o taktici i radu u vezi s priprem am a za Kongres. »Ja
sam« - piše Tito - »odmah dao našim drugovima di­
rektivu da je neophodno da iskoriste sav svoj uticaj
na socijaliste-pristalice jedinstva, da oni povuku
svoje ostavke. Naši drugovi u Zagrebu prihvatili su
se toga da mire zavađene socijaliste, i imali su uspe­
ha u tome. Pavičević, Belić i drugi povukli su svoje
ostavke i Kongres je bio odložen za april 1938. go­
dine. 0 ORS-ovim sindikatima doneto je rešenje da
on može biti primljen u Ujedinjene sindikate samo
na kongresu URSS-a, pod uslovom da se potčini
Statutu URSS-a i direktivama koje će biti primljene
na tom Kongresu.« Dalje Tito piše: »Još pre Kongre­
sa došlo je do sporazum a sa vođama socijalista u
mnogim važnim pitanjima kao napr. ponovno prihvatanje isključenih, koji su bili isključeni bilo poje­
dinačno bilo kao čitave organizacije, naročito u Slo­
veniji. Takođe je rešeno ko će biti član, a ko kandi­
dat CK URSS-a. Treba primetiti da po ovom pitanju
nije bilo daljih teškoća. Socijalisti su bili saglasni sa
našim predlozima kandidata. Naši su drugovi bili
vrlo taktični, jer nisu predlagali ni jednog kandidata
koga ne bi prihvatili socijalisti.«
Tito se plašio da će se Kongres odnositi prema
HRS-u kao prem a fašističkim sindikatima. Međutim
do toga nije došlo, tako da je Kongres donio zaklju­
čak da s HRS-om treba ujedinjavati akcije i zajed­
nički raditi u interesu radnika. Prema ocjeni Tita,
bilo je dobro što se Kongres održao u Zagrebu jer
su se svi socijalisti izjašnjavali za jedinstvo, a s re­
zultatima Kongresa bili su zadovoljni.202
Za p u n o a k c io n o 1 o r g a n iz a c ijsk o je d in stv o
n a K o n g r esu U R SSJ-a
Poslije konzultacija Pokrajinske uprave URSS-a
u Zagrebu s Izvršnim odborom URSSJ-a na kojoj su
raščišćena spom a pitanja i nakon koje su se vratili
u Izvršni odbor članovi u ostavci (Pavičević, Belić,
Damjanović i Jovanović) na sjednici Izvršnog odbo­
ra URSSJ-a, održanoj 15. veljače 1938. u Beogradu
definitivno je utvrđeno da se IV redovni kongres
URSSJ-a održi 17. i 18. travnja u Zagrebu. Dnevni
red i referenti su također izmijenjeni: 1. Rad zemalj­
ske sindikalne centrale i njenih sastavnih organiza­
cija i položaj radničkog i namješteničkog sindikal­
nog pokreta (referent Krekić); 2. Ekonomski i soci­
jalni položaj radnika (referent Jakomin); 3. Uredba
2°2 Ibid, Kl 1938/24.
o minimalnim nadnicama (referent Belić); 4. Tarifne
akcije (referent Katić); 5. Socijalno političke ustano­
ve i radnički pokret (referent Pfeiffer); 6. Izbor up­
ravnog i nadzornog odbora URSSJ; 7. Organizacio­
no i akciono jedinstvo (referent Pintar). Obavje­
štenje su potpisali predsjednik Luka Pavičević i taj­
nik Bogdan Krekić.203
Pretkongresne su se rasprave shvaćale sastav­
nim dijelom kongresnog rada u kojima je članstvo
sudjelovalo masovno. U tim se razgovorima analizi­
rao rad URSS-a od njegova postojanja u doba najgo­
re diktature, usprkos kojoj je jačao i širio klasnu svi­
jest, aktivno angažirao svoje članove na poprištu
klasne borbe. Govorilo se o jedinstvu sindikalnog
pokreta koje istodobno predstavlja i pitanje jedin­
stva radničke klase; o URSSJ-u koji izražava želju
proletarijata za jedinstvom. Polazeći od onoga što
spaja radničku klasu, od partijsko-političke neutral­
nosti, URSSJ je realizirao Marxovu misao o odnosu
sindikata i partije; URSSJ se pretvorio u školu
marksizma, a sindikati su postali politička snaga.
URSSJ je postao reprezentant cijele radničke klase,
0 čemu su ostale političke i sindikalne grupe treba­
le voditi računa. Ukazivano je na iskustvo francu­
skih sindikata koji su se u vrijeme razjedinjenosti
sastojali od socijalista koji su imali 553.770 članova,
1 komunisti kojih je bilo 505.000. Nakon prv e godine
jedinstva sindikalne su organizacije brojile više od
pet milijuna članova. M eđunarodni je sindikalni sa­
vez također bio ojačao i u godinu dana povećao svo­
je članstvo za četiri milijuna članova, a vodili su se
razgovori za pristupanje ruskih sindikata. Djelo uje­
dinjenja radničke klase svijeta ulazi u svoju završnu
fazu, tvrdilo se u raspravama, a to su kameni temelj­
ci URSS-ove zgrade. Pretkongresni razgovori polazi­
li su od ovih činjenica.204
Raspravljalo se i o raznim slabostima, a posebno
o radničkoj štampi. U Beogradu su izlazila četiri li­
sta: »Radničke novine«, »Građevinski radnik«, »Po­
kret« i »Glas«. Pored toga, grafičari su izdavali svoj
list »Grafičar«. Sindikalni su se listovi kritizirali jer
su vijesti o savezu ispunjavale jednu stranicu sindi­
kalnog teksta, dok su se ostale tri preštampavale.
Pored političkih građanskih dnevnika ipak postoje
svi uvjeti za širenje radničkih listova. Prije prvog
svjetskog rata »Radničke novine« izlazile su u 6 200
prim jeraka svaki dan, ostali građanski listovi imali
su tiražu od oko 2 000 primjeraka. Sada »Politika« i
»Vreme« imaju stalnu rubriku o radničkim organi­
zacijama, bave se položajem radničke klase, ne izra­
žavajući svoje stavove o tome, zbog čega su informa­
cije dosta vjerne. Razumije se da te rubrike o rad­
nicim a nisu ideološki neutralne. Ideološki stavovi
se provlače između redova u obliku koji je većini
lako prihvatljiv. G rađanska inform ativna štam pa
prelazi 200.000 primjeraka. Od radničke se štampe
zahtijevala veća raznovrsnost, originalnost i jasan
203 Radnik, Z agreb, 25. II 1938.
204 R adničke novine, B eo g rad , 1. X 1937.
idejni pristup. Radničku štampu treba učiniti suvre­
menom jer je vrlo zaostala. Nužno je povećati broj
stranica, tehničku opremu poboljšati, uvesti rubri­
ke koje radnik traži.205
Pisalo se i o akciji i taktici URSS-a, o besmisle­
nosti antimarksističkog prom atranja problema,
shvaćanju taktike kao smicalice, trika, vrste podva­
le, nadmudrivanja protivnika. Dinamika klasne bor­
be ne poznaje rutinu, ignorira šablone, odbacuje re­
cepte. Fašizam do očiglednosti potvrđuje da se fra­
zama i nadmudrivanjem ne mogu riješiti društveni
konflikti. Akcije, međutim, ne znače potcjenjivanje
teorijskog pristupa. URSSJ je nadpartijska organiza­
cija radničke klase Jugoslavije. On okuplja radničku
klasu prvenstveno na planu ekonomske borbe, ali
URSS nije amorfna grupacija, socijalni amalgam
bez ikakvih ideja. Ideologija URSS-a izvire iz nau­
čnog socijalizma kako su ga formulirali Marx i En­
gels. URSS je idejno marksistički pokret. Polazeći
od njega, od ideja marksističke nauke, izvire akcija
i taktika URSS-a. Osnovna ideja marksizma je prin­
cip klasne borbe. Ona je polazna točka za sve slije­
deće. U klasnom društvu nije moguća harmonija in­
teresa. To čini klasnu borbu neizbježnom. Zadatak
se m arksista svodi na pravilno organiziranje tih su­
dara, planski usmjeren rad u pravcu sve većih
ostvarenja interesa radničke klase. Razvitak društva
nije plod državničkih i teorijskih kombinacija. On
se ne može mijenjati voljom pojedinaca niti pojedi­
nih grupa. On leži u osnovi čvrstih ekonomskih i
klasnih interesa, i samo ukoliko nastupaju prom je­
ne u tom osnovnom odnosu one utječu na akcije i
događaje. Praktična vrijednost osnovnih principa
teorije ne može se shvatiti kao ukras, dekoracija,
medalja, s kojima sindikalni pokret paradira. Oni
predstavljaju zakon društvenog razvitka, pa ih sin­
dikati u svakodnevnim akcijama i svojoj praksi mo­
raju i upotrebljavati. Prema tome, taktika je jedin­
stvo osnovnih ideja, principa i svakodnevne akcije
(prakse). U URSSU-u prevladava prakticizam. Sve
se polaže na interes. Treba shvatiti uzajamnost inte­
resa i uvjeta u klasnoj borbi. To je jedino što nare­
dni Kongres ima i može da učini.206
Pretkongresna diskusija obuhvatila je i širok
krug organizacijskih problema. Pošlo se od ocjene
da je bilo pogrešno što se 1919. godine, stvaranjem
Ujedinjenih sindikata, pet odvojenih pokreta (Srbi­
ja, Hrvatska-Slavonija, Dalmacija, Bosna i Hercego­
vina, Vojvodina i Slovenija) stopilo u zajedničku
maticu s gvozdenim centralizmom. Jedinstvo u vr­
hovima nije značilo stapanje u savezima i pokrajina­
ma. Oni su zadržali svoju individualnost. Centralnu
organizaciju uništilo je vrijeme i nove generacije.
Pokrajinski individualizam i lokalizam ogleda se u
postojanju čitava niza pokrajinskih organizacija. Ru­
dari u URSS-u imaju tri saveza, drvodjelci četiri, op­
ćinski radnici četiri, brijači i kućna posluga po dvi­
205 Ibid. 7. X 1937.
208 Ibid,
128
je. Postoji i sam ostalna sindikalna organizacija na
esnafskim principima molera i farbara. U URSS-u je
tako djelovalo 39 sastavnih organizacija. Tvrdi se da
je to rezultat politike URSS-ova vodstva. Na ovoj je
liniji i decentralizacija već centraliziranih saveza,
stvaranjem podsaveza koji vode svoju tarifnu politi­
ku u okviru generalnih direktiva. Objektivno za to
postoje uzroci u privrednim odnosima, u različitom
stupnju na kojem se nalazi kapitalistička proizvod­
nja. Na jugu se kapitalizam tek počeo razvijati. In­
dustrija je koncentrirana van gradova (rudarstvo,
industrija duhana i tsl.). Slovenija je industrijski naj­
razvijenija oblast, proletarijat je u njoj klasa za sebe
koja se iščeličila kroz klasnu borbu. Različiti stu­
panj razvoja uvjetuje i postojeće stanje u sindikal­
nom pokretu, iako to ne znači da se treba pomiriti
s postojećim stanjem .207
URSSJ se neprekidno m orao prilagođavati no­
vim odnosima. Zbog toga su pitanja unutarnje orga­
nizacije bila na dnevnom redu svakog kongresa. Ra­
nije se radilo o razgraničenju struka, sada se govo­
rilo o stapanju organizacija. Navodilo se iskustvo
Saveza građevinara i Saveza tekstilno-šivačkih rad­
nika. Savezi su centralizirani, imaju centralne upra­
ve, drže se redovni kongresi. Cjelokupna aktivnost:
organizacijska, agitaciona, tarifno-štrajkaška politika
svedena je ipak na podsaveze. Podružnice rade pod
njihovim rukovodstvom, čime je aktiv članstva po­
većan, a utjecaj se saveza proširio. Vodi se više ak­
cija nego ranije, kase su pune, ali su i izdaci za pet
podsaveza veliki. Pokrajinskim odborim a treba pro­
širiti djelokrug, oni bi trebali preuzeti u svoje ruke
vođenje pokreta. Pokrajinski odbori trebaju pojača­
ti svoj utjecaj u organizacijsko agitacionom pravcu.
Pokrajinski odbori trebaju rukovoditi svim tarifnoštrajkaškim pokretim a, odnosno trebaju se uskladiti
s njihovim odlukama. Mora se pribjeći potpunom
centraliziranju pokreta u okviru jedne pokrajine.
Odnos između centrale URSSJ-a i pokrajinskih od­
bora u ovom slučaju m ora biti izraz raspoloženja
pojedinih pokrajina i oblasti. Centralu može da bira
zajednički kongres. U tom e leži njena m oralna sna­
ga, izvire autoritet koji će svi poštovati. Opće direk­
tive propisat će kongres. U njihovim okvirima radit
će pokrajinski odbori. Centrala URSSJ bit će pozva­
na da taj rad nadzire. Da bi se to ostvarilo nije po­
trebno mijenjati Statut URSSJ-a. Ova organizacija
ne znači poništavanje autonomije sindikalnih save­
za.208
Pretkongresne diskusije ukazivale su na to da
URSS-ov sindikalni pokret, ukoliko i ubuduće želi
voditi organiziranu borbu radnih masa, treba po­
svetiti punu pažnju razvijanju njegovih pojedinih sa­
stavnih organizacija. Iskustvo je pokazalo mnogo
štetnih posljedica zbog razjedinjenosti organiziranih
radnika u više esnafskih ili lokalnih saveza. Pristali­
ce centraliziranog saveza iznose da i dobro or­
207 Ibid. 15. X 1937.
206 Ibid, 29. X 1937.
ganizirani pokrajinski odbori ne rješavaju proble­
me radničkih nadnica iste struke i kvalifikacije, jer
u jednoj pokrajini radnici mogu izboriti veće nadni­
ce, a u drugoj ostati na istima ili nižim. To omogu­
ćuje m eđusobnu konkurenciju kapitalista, a i radni­
ka. Tako su, na primjer, u Hrvatskoj i Sloveniji naj­
više razvijeni kožarska industrija i obrt. Uslijed bor­
be radnika u Hrvatskoj, nadnice su daleko iznad
onih u Sloveniji. Kapitalisti iz Hrvatske otporni su
i upiru prstom na industrijska poduzeća s niskom
nadnicom. Ovaj prim jer ukazuje na nužnost stapa­
nja pokrajinskih saveza u jedan moćni i snažni sa­
vez, čemu se protive slovenski sindikati i Izvršni od­
bor URSSJ-a. Kao što su se mogle ujediniti Hrvat­
ska i Srbija prije pet godina, a Bosna im se priklju­
čila prije godinu dana, tako isto mogu i rukovodioci
Slovenije dati svoj pristanak za ujedinjenje.209
Od 1934. do kraja 1937. oživjela je privredna dje­
latnost: povećao se broj poduzeća, sum a uloženog
kapitala, cijene agrarnim i industrijskim proizvodi­
ma, bankovni kapital, broj uposlenog radništva. Sve
je to predstavljalo vidnu osnovu za poboljšanje po­
ložaja radnika. Donesena je također i Uredba o mi­
nimalnim nadnicama, poboljšano je invalidsko i mi­
rovinsko qsiguranje radnika i namještenika, pobolj­
šane su i odredbe o materijalnoj pomoći nezapo­
slenim radnicima i pojačane službe inspekcije rada.
Sindikalni, radnički i namještenički pokret napre­
dovao je u svim pravcima. Neki pokrajinski sindika­
ti slili su se u zemaljske saveze, neki od njih su os­
novali federaciju. Do sve većeg izražaja dolazili su
pokrajinski centri, koji su se afirmirali s nizom ini­
cijativa u privrednim i socijalnim pitanjima. URSSJ
se pokazao i dokazao kao konstruktivan pokret.
Oko njega su se okupljale mase jugoslavenskog
radništva. 1931. godine on je imao 28.496, a pet go­
dina kasnije 54.707 članova. (U 1937. godini ovaj
broj je prevaziđen). Oko 5 000 namještenika, oko
7 000 m etalaca i 7 000 rudara, 8 000 drvodjelaca i
više od 8 000 građevinara - članovi su URSSJ-a.
1936. je godine, prem a pokrajinama, bilo članova u
Srbiji 15.072; Hrvatskoj 13.245; Sloveniji 11.699; Voj­
vodini 6 638; Bosni 6483; Dalmaciji 1 570 članova.210
Građanska štam pa napadala je internacionali­
zam URSS-a, veze s predstavnicim a ISS i sindikal­
nim centralam a drugih zemalja. Nazivali su ih m e­
đunarodnim plaćenicima i izdajnicima. Besmislena
mržnja koja se ispoljavala prem a pripadnicim a rad­
ničkog pokreta izgrađenog na m eđunarodnoj osno­
vici nije imala nikakva opravdanja, jer je m eđuna­
rodna povezanost bila rezultat i privrednog razvi­
tka. M eđunarodna koncentracija kapitala, m eđuna­
rodni sporazumi m eđu narodima, m eđunarodne o r­
ganizacije poslodavaca, m eđunarodni savezi indu­
strijalaca, bez obzira na političku i nacionalnu pri­
padnost, građanska štam pa nije proglašavala narod­
209 ibid
2,0
U jedinjeni sindikati, br. 3-4, m a rt-a p ril 1938. str.
41-42, 43, 44, 45, i 46.
9 - CAZI
nim izdajicama. Slobodni sindikalni pokret sazdan
je na uzajamnoj pomoći i solidarnosti pripadnika
radničke klase bez obzira na narodnost, rasu i vjeru.
Njegov je cilj da se bori za privredni, socijalni, po­
litički i kulturni napredak širokih slojeva svakog na­
roda i da služi miru.211
Na inicijativu izvršnog odbora, a pod rukovod­
stvom predsjedništva URSSJ-a predstavnici saveza:
Splošne delavske strokovne zveze, Saveza tekstilno-odećnih radnika i Saveza kožarsko-prerađivačkih
radnika, na konferenciji održanoj 15. ožujka 1938. u
Ljubljani sporazumjeli su se da se:
1. Radništvo tekstilne, pletarske i kožarsko-prerađivačke industrije i zanatstva na području Drav­
ske banovine organizira u sastavu Splošne delavske
strokovne zveze.
2. Dok Savez tekstilno-odećnih radnika i Zveza
oblačilnih delavcev ne stupe u jedinstveni savez za
čitavu zemlju, Zveza oblačilnih delavcev organizirat
će u svome sastavu sve krojačko-šivačke radnike-ce
u Sloveniji. Do definitivnog stapanja obje će organi­
zacije biti dužne surađivati u svim tarifnim akcija­
ma. Izvršni odbor URSS-a treba poraditi na tome da
ubrza organizacijsko stapanje dviju organizacija i po
potrebi donese obavezne odluke u tom pravcu.
3. Splošna delavska strokovna zveza će za sve
važnije ogranke radništva, kao tekstilne, pletilne i
kožarsko-prerađivačke struke u svome sastavu or­
ganizirati stručne podsaveze u cilju suradnje sa or­
ganizacijama u sastavu URSS-a na drugom području
u tarifnim akcijama. Podsavez za kožarsko-prerađi­
vačke radnike bit će u vezi s oblasnim odborom Sa­
veza kožarsko-prerađivačkih radnika u Zagrebu.
4. Splošna delavska strokovna zveza i savezi tek­
stilno-odećnih i kožarsko-prerađivačkih radnika or­
ganizirat će suradnju i na drugim poljima osim tarif­
nih, radi što potpunijeg uzajamnog upoznavanja.
5. Sve ove organizacije potrudit će se da nađu
način kako bi cjelokupno članstvo ovih privrednih
grana bilo predstavljeno kao jedna cjelina u odno­
snim stručnim sindikalnim intemacionalama.
6. Splošna delavska strokovna zveza, odnosno
savezi tekstilno-odećnih i kožarsko-prerađivačkih
radnika primit će u svoje članstvo kao punopravne
članove, i s priznanjem stečenih članskih prava, sve
one članove koji bi s područja jednoga saveza našli
zaposlenje na području drugoga saveza.
Članovima koji s područja jednog saveza budu
putovali na područje drugog saveza, a ne zadrže se
tamo na radu, Splošna delavska strokovna zveza,
odnosno savezi tekstilno-odećnih i kožarsko-prera­
đivačkih radnika isplaćivat će potpore prema svo­
jim pravilnicima, a isplaćene potpore međusobno
će obračunati.
7. Članovi Saveza tekstilno-odećnih radnika na
području Dravske banovine preći će u sastav Splo­
šne delavske strokovne zveze koja će ih primiti kao
211 Ibid, str. 46, 48, 49.
129
si ne samo za pogoršanje ekonomskog položaja rad­
punopravne članove i priznati im sva stečena prava
nika, nego i za političku borbu protiv radničke kla­
bez naknade od Saveza tekstilno-odećnih radnika.
8.
članovi koji su iz Splošne delavske strokovnese. Klasne sindikalne organizacije su stoga isključile
iz svojih zadataka partijsko-politička pitanja i svoje
zveze bili isključeni zbog nediscipline mogu biti pri­
zadatke usmjerile samo na ona pitanja koja su svim
mljeni u ovaj savez po odluci centralne uprave u
radnicim a zajednička. Mnoge sindikalne organizaci­
duhu najveće tolerancije u smislu odluke od 17.
je postale su oružje u rukam a svojih klasnih protiv­
travnja 1937, ukoliko se za prijem u članstvo budu
nika. Akciono jedinstvo se paralizira suprotstavlja­
prijavili.2' 2
Pod bremenom teškog položaja u koji je zapala
njem općih političkih i ideoloških pitanja ekonom ­
radnička klasa u doba privredne krize, započeti su
skim potrebam a rad n ik a Time se u tarifno štrajka­
škim akcijama spriječavalo akciono jedinstvo. Vod­
tokom 1935. i 1936. godine pokreti radnika u tvorni­
stvo HRS-a odbilo je svaku javnu suradnju i jedin­
cama, radionicama i čitavim strukam a. Industrijalci
stvo. Ono negira klasnu podvojenost i zalaže se za
i poslodavci poduzeli su drastične mjere da bi suz­
suradnju rada i kapitala. Ovakvu koncepciju o su­
biti i zaustavili borbu radnika. Osnovana je radni­
čka organizacija JUGORAS, obnovljen HRS i učinje­
radnji rada i kapitala postavlja i nehrvatska nacio­
nalna organizacija JUGORAS. Time se vezuju rad­
ni su krajnji napori da se razjedini akcija borbenih
ničke organizacije za poslodavce pojedinih nacija.
radnika i klasnih organizacija. Uredbom o minimal­
nim nadnicama izricane su kazne i onemogućavane
Klasičan prim jer potčinjavanja HRS-a suradnji s ka­
pitalom je osnivanje Hrvatskog gospodarskog vijeća
tarifne akcije. Kongresu URSS-a nameće se dužnost
da tarifno-štrajkaške akcije podignu na višu razinu,
kao vrhovnog arbitra u odnosima hrvatskih radnika
da se ukinu ustanove o pom irenju i arbitraži, a mi­
i poslodavaca. Hrvatsko gospodarsko vijeće zamje­
nimalna nadnica da se regulira zakonskim putem
njuje sam ostalnu tarifno-štrajkašku akciju HRS-a
na osnovi egzistencijalnih potreba radnika i nam je­
pom irenjem i arbitražom . Ovdje nije bitno to što ta­
štenika. U socijalnom osiguranju birokracija i malo­
rifno štrajkaške akcije onem ogućuje opozicioni dio
građanski m entalitet uzima sve više maha, što može
kapitalističke klase.214
poslužiti kapitalističkoj klasi kao osnova za fr iz ira ­
U pretkongresnoj diskusiji »Radnik« se žali na
list »Privatni namještenik« da denuncira vlastima
nje socijalno-političkog života. Izbori za okružne
urede nisu još provedeni. Autonomija radničkih ko­
organizacije i članove pojedinih saveza. On je u bro­
mora je ugrožena. To nameće Kongresu dužnost da
ju od 7. ožujka 1938. imao ovakav odjeljak: »Mnoge
ustane u obranu radničkih ustanova, traži slobodne
opet vlasti već prem a potrebi i odnosu snaga, tole­
izbore i učini ove ustanove korisnim a za radničku
riraju inače nedostižive ikakvoj kontroli komuni­
klasu. Nezaposlenost ne opada, radnici su izgubili u
stički obilježene pojedince i grupe, da bi u protivni­
posljednjih nekoliko godina osam milijardi, a dobili
čkim redovim a mogli da unesu što više razdora, ne­
reda i nesposobnosti za akciju i obranu!« To »Rad­
su u vidu fakultativnih pomoći oko 50 m ilijuna di­
nara. I to se želi ukinuti. Kongres URSS-a nem a
nik« naziva iskorištavanjem »Privatnog nam ješteni­
samo značaj manifestacije solidarnosti i jedinstva.
ka« u partijsko-političke svrhe. Isto tako podsjeća
On je kongres spremnosti radničke klase da se bori
Savez privatnih nam ještenika na odluke sindikalnih
za najosnovnija građanska prava radnika. On je
forum a da u interesu razvijanja drugarske suradnje
kongres borbe za kruh, m ir i slobodu.213
treba obustaviti napade i klevete.216
Ni industrijalci, trgovci, zanatlije, seljaci ne orga­
»Došla je u m odu i vika protiv stranih utjecaja
niziraju se iz luksuza već im to diktiraju njihovi pona naše radnike. Ali upravo oni, koji viču na strane
ebni klasni interesi. Kruti interesi tjeraju kapitaliste
utjecaje, rade prem a stranim receptim a i govorom i
da se organiziraju u nacionalne i m eđunacionalne
pismom traže komesarijate, korporativne organiza­
ekonomske organizacije (kartele, trustove i tsl.), a
cije i si.«218
na političkom polju stvaraju autoritativne režime.
»Uz svoj rad radnici donose zajednici materijal­
Seljaci se organiziraju da bi smanjili različita porene prihode u vidu raznih poreza i prireza, koji su za
ska opterećenja, spriječili obaranje cijena seljačkim
naše prilike veoma visoki. Izračunato je da radnička
proizvodima i držanje visokih cijena industrijskim
obitelj koja ima godišnju zaradu od 12.000 dinara
proizvodima. Zajednica istovetnih interesa radnika
plaća za razne poreze kao: službenički porez, kućai seljaka diktira nužnu potrebu da se organiziraju u
rinu, carinu i trošarinu od živežnih namirnica, mo­
posebne organizacije i da putem njih brane svoje
nopolske terete, porez na poslovni prom et i carinu
interese. Akcija kapitalista suprotstavlja se savezu
na odijelo i obuću ukupno 1 170 dinara. Ako se
uzme ovo opterećenje bez raznih taksa i kuluka vid­
radnika i seljaka na općim nacionalnim pitanjima,
m eđunarodnim, političkim, kulturnim i ekonom ­
ljivo je da poresko opterećenje iznosi 15,5 posto za­
skim. Jedinstvene radnike se nastoji putem raznih
rade. Prem a tom e radnik je najveći poreski platac u
organizacija usmjeriti na m eđusobnu borbu. Ova­
državi.«217
kve organizacije objektivno služe kapitalističkoj kla­
214 Ibid, 25. III 1938.
216 Ibid, 1. IV 1938.
212 Ibid, str. 63.
2'» Ibid, 8. IV 1938.
2' 3 Radnik, Zagreb, 18. III 1938.
217 Ibid
130
Težina položaja nije u tome što radnička klasa
gubi svakodnevno porastom skupoće u nominalnim
i realnim nadnicama, već u tome što joj se smanjuju
mogućnosti da vodi akcije za svoj bolji ekonomski
položaj. Kapitalističkoj klasi je cilj da iješavanje teš­
kih socijalnih i klasnih problema izvrši novim poko­
ljem i ratom. Radnička klasa bila je od svog postan­
ka nosilac slobodarskih težnji, zato kapitalisti nasto­
je u prvom redu razjediniti njene redove. U tom
pravcu čine se ogromni jiapori i ne štede sredstva.
Međutim, u čitavu nizu zemalja izvršeno je akciono
i organizacijsko ujedinjavanje radničke klase. Teži
se stvaranju m eđunarodnog radničkog pokreta i
ujedinjavanju cjelokupnog proletarijata u svijetu.
Na Kongresu URSSJ, pored predstavnika Sindikal­
ne intemacionale, bit će i predstavnici sindikalnih
pokreta Francuske, Čehoslovačke, Mađarske, Holandije, Švedske, Danske itd.218 Na Kongresu će se
naći delegati sindikalnog pokreta, ljudi koji su u us­
koj vezi sa širokim radničkim masama po radioni­
cama, tvornicama i dubokom podzemlju, u biroima
u saobraćaju, njihovi neposredni organizatori, pro­
svjetitelji i predstavnici. Oni će iznijeti svoja iskust­
va i saznanja i utvrditi nove smjernice sindikalnog
rada.219
»Mogu klasni protivnici poduzimati i reći što
hoće, ali URSS-ovu sindikalnu ideju ne mogu više
iskorijeniti iz redova jugoslavenskog radništva. UR­
SSJ nije politički pokret niti on želi da se pojavljuje
u političkim funkcijama. Kapitalisti stvaraju organi­
zacije za radnike radi svojih političkih potreba i in­
219 Ibid, 15. IV 1938.
219 Ibid, 16. IV 1938.
teresa, a ne radničkih.« Zadatak je URSS-a da po­
pravlja položaj jugoslavenskih radnika. On to ostva­
ruje svojim ekonomskim i prosvjetnim sekcijama i
borbom za usavršavanje socijalno političkih ustano­
va. S tim su akcijama povezane i aktivnosti za osigu­
ranje slobode koalicije, slobode zbora i dogovora,
slobode štampe, kolektivnih ugovora itd. URSSJ je
stoga demokratska tvorevina, sustav za kulturno uz­
dizanje radnog naroda i faktor za stvaranje zdrave
atmosfere neophodne normalnom razvitku društve­
nih odnosa. Kongres će trebati izraziti i sačuvati
najveću potrebu radničke klase - jedinstvo sindikal­
nog pokreta u zemlji. Bude li jedinstvo sačuvano
ovim Kongresom, bit će stvoreni i zdravi uvjeti za
dalji napredak radničkog pokreta.220
Pored takve agitacije i propagande u radničkoj
štampi razvijala se široka aktivnost, mitinzi i konfe­
rencije na kojima su radnici usvajali svoje zahtjeve
i upućivali ih Kongresu sa zahtjevom da očuva je­
dinstvo sindikalnog pokreta. Ove pretkongresne ak­
cije, u kojima se manifestirala želja radnika Jugosla­
vije za jedinstvom URSSJ-a, dovela je do uže surad­
nje s lijevim socijaldemokratima. Iako su se desni
socijaldemokrati i dalje čuvali javnog prihvaćanja
suradnje s komunistima, protiv kojih su sve do
Kongresa vodili borbu težeći da njihov utjecaj u
URSSJ-u bude apsolutan, a zbog pritiska i prijetnji
režima ostali su i dalje spremni da se sa njim spo­
razumiju. Konstruktivna politika komunista, pose­
bno intervencija Josipa Broza-Tita, od pokušaja raz­
bijanja URSS-a načinila je IV kongres URSSJ-a plat­
formom klasnog jedinstva.
220 Slobodna riječ, Z agreb, 16. IV 1938.
ČETVRTI K O N G R E S U JE D IN J E N O G RADNIČKOG
SIN D IK A L N O G SAVEZA JUGOSLAVIJE
Kongres je otvorio predsjednik URSSJ-a Luka
R ad K o n g r esa
Pavičević koji je u uvodnoj riječi istakao historijski
17.
i 18. travnja 1938. godine održan je u Zagrebu
značaj Kongresa za izgradnju sindikalnog jedinstva.
Sindikalnu intem acionalu i čehoslovački sindikalni
IV kongres URSSJ-a. Kongresu su prisustvovala 222
pokret zastupao je Rudolf Tayerle iz Praga, švedske
delegata iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Vojvodine,
Bosne i Hercegovine i predstavnici drugih pokraji­
sindikate zastupali su Arnold Solvin i Axel Strand iz
Stockholma, danske sindikate A. Jensen iz Kopen­
na. Na Kongres su svoje predstavnike delegirala 33
hagena, holandske sindikate Van der Lende iz Am­
sindikata koji su predstavljali 56.222 redovna člana.
sterdam a a Mađarsku zemaljsku sindikalnu centra­
Nezaposlenih članova sindikata, prem a izvještajima
lu Beno Gal iz Budimpešte. U ime Saveza grafičkih
tih organizacija, bilo je oko 40.000, tako da je uku­
pan broj članova URSS-a iznosio oko 100.000. Cen­
radnika Kongres je pozdravio Eugen Stark, u ime
Saveza bankovnih, osiguravajućih, trgovačkih i in­
tralna uprava URSS-a uputila je na Kongres 15 svo­
jih delegata, a delegate su imali i 67 mjesnih m e­
dustrijskih činovnika Dušan Grković, Josip Kraš je
u ime Mjesnog međustrukovnog odbora URSS-a u
đustrukovnih odbora i 10 pokrajinskih i oblasnih
Zagrebu pozdravio delegate Kongresa, predstavnike
odbora. Kongresu je prisustvovalo, sa savjetodav­
sindikata koji sarađuju sa URSS-om i delegate iz
nim pravom glasa, i 10 novinara, predstavnika rad­
inozemstva. On je rekao da proletarijat cijelog svije­
ničkih listova.
131
ta s velikom pažnjom prati Kongres jer očekuje da
će učvrstiti jedinstvo i slogu radničke klase. Utoliko
je Kongres URSSJ-a manifestacija međunarodnog
proleterskog jedinstva i borbe. Radnička klasa u
svijetu stoji pred istim problem im a kao i jugosla­
venska. Klasni protivnici pokušavaju uništiti eko­
nomski, kulturni i politički pokret radničke klase,
gurajući je u sve veću nezaposlenost, bijedu i glad.
Razjedinjavajući njene snage, oni utiru put k fašizmu.
U velikom je broju zemalja radnička kJasa shvatila
svoj povijesni zadatak i pristupila akcionom i organi­
zacijskom prikupljanju i učvršćivanju svojih redova. U
Jugoslaviji se radnička klasa okupila u okviru Ujedi­
njenog radničkog sindikalnog saveza koja u ovim bur­
nim danima previranja u svijetu na Kongresu mani­
festira svoju internacionalnu pripadnost.
Rudolf Tayerle je u ime Internacionalnog sindi­
kalnog saveza (Amsterdamska sindikalna intem acionala) govorio o teškom m eđunarodnom položaju
radničke klase, potlačenih društvenih slojeva, naro­
da i nacija. Istakao je veliko značenje koje imaju
klasne radničke sindikalne organizacije u borbi za
građanske slobode i demokraciju. Fašizam je, pri­
premanjem novog pokolja, u pojedinim zemljama
ugrozio egzistenciju radničke klase, čitavih naroda i
nacija. Tehnička racionalizacija, privredna kriza ka­
pitalističkog sistema, milijunske mase nezaposlenih
radnika i dokidanje osnovnih sloboda radnika da se
organiziraju i brane, osnovne su karakteristike uvje­
ta života radnih masa.
U ime Centrale za radničko obrazovanje u Beo­
gradu Kongres je impresivnim govorom pozdravio
d r Zivko Topalović, ističući ogroman značaj obra­
zovanja klase i snagu idejnog uvjerenja klasno obra­
zovanog radništva.
Referati i diskusije na Kongresu bili su na viso­
koj razini. Radom Kongresa bili su vrlo zadovoljni i
delegat Internacionalnog sindikalnog saveza i dele­
gati mađarskog, švedskog, danskog i holandskog
sindikalnog pokreta. Kongres je završio veliki posao
i savladao ogromni materijal. Izvještaj Izvršnog od­
bora imao je šest poglavlja: privredni život, položaj
radnika, položaj sindikalnog pokreta, socijalna poli­
tika, kultumo-prosvjetni rad i m eđunarodna saradnja. Izvještaj nije bio namijenjen javnosti. Zbog
cenzure umnožen je i poslat delegatima kao privat­
no pismo, sa ciljem da im posluži kao podloga za
raspravu. Izvještaj su potpisali: Luka Pavičević
predsjednik, Bogdan Krekić sekretar, Branko Jova­
nović blagajnik, Milorad Belić, Pero Damjanović iz
Beograda, Vladimir Pfeiffer i Ilija Sarapa iz Zagre­
ba, Jurij Arh i Lovro Jakomin iz Ljubljane, Jovo Jak­
šić iz Sarajeva, Leopold Močari iz Novog Sada i
Mato Ivišić iz Splita. Izvještaj obuhvaća rad i razvi­
tak URSSJ-a u razdoblju od 1934. do 1937. uz opse­
žan statistički i drugi materijal o položaju radničke
klase. Kongres je veliku pažnju posvetio pitanju mi­
nimalnih nadnica i tarifnih akcija, socijalno-politič­
kim ustanovama, organizacijskom i akcionom jedin­
stvu jugoslavenske radničke klase.
132
Sve odluke donesene na Kongresu donijete su
jednoglasno, pa čak i one o spornom pitanju organi­
zacijskog i akcionog jedinstva. U diskusiji je sudjelo­
vao 41 delegat.
Građanska štam pa pisala je da se Kongres neće
održati, jer se protiv njegova održavanja u Zagrebu
spremaju demonstracije nacionalista. Međutim,
Mjesna partijska organizacija i Mjesni međustrukov­
ni odbor organizirali su u ta dva dana nekoliko tisu­
ća radnika koji su okruživali mjesto održavanja
Kongresa onemogućujući tako provokacije.
Uoči Kongresa Hrvatski je radnički savez izdao
letak u kojemu se klevetao klasni radnički pokret.
»Radnik« je, uz prikaz rada Kongresa, donio i taj le­
tak, tvrdeći da su ga štampali kapitalistički ekspo­
nenti iz vodstva HRS-a kojima je u interesu da raz­
biju jedinstvo radničke klase.
U Izvršni odbor URSSJ-a izabrani su: Luka Pavi­
čević, Bogdan Krekić, Branko Petek, Milorad Belić,
Stjepan Gužvić, Vladimir Pfeiffer, Miroslav Pintar,
Lovro Jakomin, Frane Toman, Jovo Jakšić, Petar
Medić, Mato Ivišić, Duško Mrduljaš, Antun Rozma­
jer, Božidar Mašić. U Nadzorni o d b o r Josip Bosner,
Franjo Parte i Života Jevtović.
Direktive koje je Kongres dao novoizabranoj
C entralnoj upravi glase:
»Da novo izabrani Izvršni odbor Centralne Upra­
ve URSSJ-a u zajednici sa sastavnim organizacijama
i pokrajinskim odborim a URSSJ-a radi sa svim ras­
položivim sredstvima, da se stvori nasuprot kapita­
lističkog bloka klasni sindikalni blok na sledećim
principima:
a) na partijsko-političkoj nezavisnosti svih sa­
stavnih organizacija URSSJ-a i svih sindikalnih gru­
pacija van sklopa URSSJ-a;
b) da se dosadašnja povrem ena i neobavezna
akciona saradnja sa organizacijama klasnog obeležja i organizaciona nepovezanost dovede do pune
akcione i organizacione povezanosti, da se ova orga­
nizaciona povezanost form ira na bazi kartela, na
čelu kojeg bi stajao stalan odbor za čitavu zemlju,
uz pripom oć pokrajinskih i m esnih odbora gde ima­
ju ove grupacije svoje organizacije;
c) da se u svim preduzećima, gde postoje dve
takve organizacije, iz bloka klasnih grupacija uspo­
stave isto tako zajednički akcioni odbori za vođenje
zajedničkih akcija i reprezentacije klasnog radni­
čkog sindikalnog pokreta, da prestane svaka m eđu­
sobna borba i da se obustave m eđusobni napadi;
d) da se na ovim zajedničkim forumima donose
odluke na principu proleterske dem okratije i da
vežu sve učesnike m oralno i materijalno.«
O p o lo ž a ju s in d ik a ln o g p o k r eta
Ocjena položaja sindikalnog pokreta data u iz­
vještaju i na Kongresu polazila je od tvrdnje da rad­
nici predstavljaju poseban krug ljudi čija je eko­
nomska egzistencija ugrožena i koji traže spas u na­
jamnom radu. Kako im taj rad daje samo golu fizi­
čku egzistenciju, a nekad ni to, u cilju samopomoći
organiziraju se u sindikalne organizacije. Da bi po­
stigao ciljeve zbog kojih ga radnici stvaraju, sindikat
mora vladati tržištem rada jedne privredne cjeline
u cijeloj državi. Stoga pravila pojedinih saveza važe
za područje cijele države. Usprkos tome, mnoge lo­
kalne vlasti, prem a uputstvima vlade, ograničavaju
osnivanje novih sindikalnih organizacija, tražeći od
njih da podnose posebna pravila s lokalnim djelo­
krugom rada. Štoviše, i ukoliko radnici na osnovi
odobrenih pravila svoga saveza osnuju podružnicu
i povedu tarifne i štrajkaške akcije, policija ih razgo­
ni, hapsi i zabranjuje njihovo djelovanje.
Na rad sindikata utjecala je pobjeda fašizma u
Njemačkoj i Austriji. 1935. i 1936. godine radnički
pokret u svim evropskim industrijskim zemljama
započinje borbu protiv fašističkog nadiranja. Na­
rodna fronta u Francuskoj i Španjolskoj, borba pri­
stalica demokracije u Belgiji podižu borbeno raspo­
loženje jugoslavenskih radnika. Tarifni pokreti i
štrajkovi, a s njima i sindikalne organizacije počinju
rasti. Režim se odmah suprotstavio oživljavanju
klasnih borbi, pa tokom 1934. godine raspušta Sa­
vez saobraćajnih radnika s obrazloženjem da je taj
Savez pod drugim imenom obnovljeni Ujedinjeni
savez željezničara Jugoslavije koji je bio zabranjen
1933.
Prema postojećim propisima, vlast je bila duž­
na u roku od šest tjedana staviti svoje prim jedbe na
pravila koja joj osnivač obavezno podnosi na uviđaj.
Ako vlast ne iskoristi to svoje pravo, pravila se au­
tomatski prihvaćaju. Mjesni organi vlasti, međutim,
ne primaju na znanje da su pravila prošla zakonom
propisanu proceduru već traže potvrdu ministar­
stva unutrašnjih poslova da su pravila zaista legali­
zirana bez čega im ne odobravaju rad. Isto tako, po­
licijske vlasti u pojedinim banovinama ne priznaju
sindikalna pravila koja su u drugim banovinama
odobrena. Na Kongresu su iznijeti prim jeri kažnja­
vanja sindikalnih aktivista koji okupljaju članove
radi osnivanja podružnice saveza. Kazne su iznosile
3 000 dinara ili 20 dana zatvora iako je banska vlast
odobrila pravila Saveza, dok je u Kutjevu u listopa­
du 1936. zabranjen rad podružnici Saveza drvodjelaca koja je već pola godine djelovala s obrazlože­
njem da nem a potvrđena pravila. Radnici koji su
aktivno radili u pokretu dobili su izgon.
Također je onemogućavano i održavanje sasta­
naka članova sindikata koji se nisu mogli održati
bez posebnog odobrenja vlasti. Od predavača i go­
vornika na sastancima vlasti su tražile tekst pripre­
mljenih govora, bez čega se nisu odobravali sastan­
ci ili predavanja. Kao razlog zabrani sastanaka poli­
cija je navodila da podnijeta prijava ne odgovara
propisima, jer na njima nisu određena zanimanja i
mjesta boravišta prijavljivača ili da se pod tačkom
dnevnog reda »razno« nije jasno odredilo o čemu
će se raspravljati. Najčešće obrazloženje bilo je da
je održavanje najavljene skupštine bilo opasno po
javni poredak, red i mir. U vrijeme tarifnih akcija i
štrajkova građevinskih radnika u Beogradu i Dub­
rovniku bili su zabranjeni svi sastanci radnika na
kojima se trebalo raspravljati o nacrtu kolektivnog
ugovora.
U unutrašnjosti Srbije i Makedoniji zabranjeno
je ne samo održavanje sastanaka, nego čak i ubira­
nje sindikalne članarine. Paraćinskim staklarima ne
dozvoljavaju se sastanci, Savez šivačko-odjevnih
radnika ne može da radi u unutrašnjosti. Sreski na­
čelnik u Nišu traži od Mjesnog strukovnog odbora
ovjerene prijepise svih zapisnika o održanim skup­
štinama i konferencijama svih podružnica, popis
članova njihovih uprava i redovnu prijavu svih
novoupisanih članova s točnom adresom stanova­
nja. U prostorije sindikalnih organizacija u Nišu 25.
svibnja 1937. upali su policijski agenti sa ciljem da
zastraše prisutne radnike koje su tom prilikom i le­
gitimirali. U Skoplju s matineja policija odvodi čla­
nove organizacije, a sa zabave odvodi redare jer su
imali crvenu traku i kažnjava ih. Pisma koja su save­
zi slali podružnicama prepisivana su na policiji ili
nisu uručivana onima kojima su namijenjena. U Ja­
godini su vlasti zabranile svaki rad slobodnih rad­
ničkih organizacija, kao i osnivanje radničkog pje­
vačkog društva. U Kragujevcu, Čačku, Aleksincu,
vlasti ne dozvoljavaju održavanje većih zborova.
Zbor Glavnog radničkog saveza u Beogradu o sku­
poći, nadnicama i osiguranju, sazvan u ožujku 1937.
policija je u posljednji trenutak zabranila. Sa zbora
o minimalnim nadnicama cenzura nije dozvolila da
se objavi ni jedno slovo zbog toga što se nije govo­
rilo pohvalno o Uredbi. Zabranjen je i koncert rad­
ničke umjetničke grupe »Abrašević« na radiju po
naređenju Centralnog press-biroa. Predstavnici UR­
SSJ-a kažnjavaju se na sve strane novčano i zatvo­
rom i progone u mjesta rođenja, odakle ih je bijeda
još kao djecu otjerala.
Mjesni međustrukovni odbor Dubrovnik podnio
je prijavu policiji da će 16. siječnja 1938. održati u
svojim prostorijam a drugarsko veče, a 23. siječnja
1938. održati uobičajenu čajanku. Obje priredbe su
zabranjene. Zabranjeno je i održavanje drugarske
večeri s plesom 2. i 3. veljače 1938. Sekretar MMO
Vidović Mate protjeran je iz Dubrovnika s obrazlo­
ženjem da se je fotografirao sa stisnutom pesnicom
podignutom na pozdrav. Uprava policije Split zabra­
nila je skupštinu Saveza metalskih radnika podruž­
nice Split koja se je trebala održati 2. rujna 1937. i
skupštinu zakazanu za 24. rujan. Zabranjeno je tako­
đ er osnivanje povjereništva podsaveza lučkih i oba­
lskih radnika u Dugom Ratu 10. srpnja 1937, a u Je­
senicama sastanak podružnice lučko-obalskih rad­
nika zakazan za 18. veljače. Zabranjeno je i održava­
nje oblasne skupštine URS-ovih organizacija zakaza­
no za 12. rujna 1937. i skupštine članstva Ujedinje­
nog saveza kavanskih i gostioničarskih namješteni­
ka podsaveza u Splitu, koja se trebala održati 29. ko­
lovoza, 30. kolovoza i 6. listopada 1937. Savezu brijačko-vlasuljarskih radnika - podružnica u Splitu
zabranjena je skupština zakazana 3. rujna i 22. listo­
133
pada. Takve su zabrane izdane i podružnici Saveza
građevinskih radnika u rujnu i listopadu 1937, kao
i podružnici Saveza kožarsko-prerađivačkih radnika
i Ujedinjenog saveza šivačko-odjevnih radnika. Up­
rava policije u Splitu zabranila je održavanje Oblas­
ne konferencije 1. kolovoza 1937. i članske zabave 1.
kolovoza i 3. listopada. Ponovno je također zabra­
njena oblasna konferencija »u interesu javnog mira,
reda i poretka« 5. rujna 1937. Međustrukovni odbor
u Sušaku prijavio je da će se 8. studenog 1936.
održati osnivačka skupština podružnice Saveza
metalskih radnika u Kraljevici za brodogradilišne
radnike. Sresko načelstvo Sušak zabranilo je tu
skupštinu.
R e g istra cija sin d ik a ta 1 JUG O RAS
U djelokrug radničkih kom ora spadalo je pored
ostalog »vođenje očevidnosti o radničkim stručnim
udruženjima«, što znači da su radničke kom ore vr­
šile registraciju svih sindikalnih organizacija, bez
obzira na njihove idejne i političke pravce. Registri­
rane sindikalne organizacije imale su pravo sudjelo­
vanja u izborima za radničke komore. Do 1925. go­
dine u evidenciji radničkih kom ora nalazili su se i
revolucionarni Nezavisni sindikati. Da komunisti
prilikom izbora ne bi dobili većinu u radničkim ko­
morama, reformisti su ih brisali iz evidencije. Prak­
sa evidentiranja ostala je i dalje. Kada je formirana
skopska Radnička kom ora i imenovana uprava Ko­
more, predstavnici JUGORAS-a brisali su iz eviden­
cije URSSJ-ove sindikate. Na temelju toga što orga­
nizacije URSS-a nisu bile registrirane u Radničkoj
komori Skoplja, lokalne vlasti Vardarske banovine
nisu odobrile postojanje URSSJ-ovih sindikalnih or­
ganizacija i proglašavale ih ilegalnima. Policija je za­
branjivala govornicima da napadaju JUGORAS, a
na sastancima koje su organizirale URS-ove organi­
zacije zahtijevalo se da se da riječ i članovima JU­
GORAS-a. Vlasnici rudnika u Srbiji uz pomoć poli­
cije i žandarm erije otpuštali su, šikanirali, hapsili i
progonili rudare zbog toga što su bili učlanjeni u
rudarske organizacije URSS-a, tražeći od njih da se
učlane u JUGORAS. To se prenijelo i u državna i
općinska poduzeća u Beogradu i unutrašnjosti Sr­
bije. Na zahtjev JUGORAS-a poništavali su se m an­
dati radničkih povjerenika koje su poslodavci ot­
puštali i progonili uz blagonaklonost Inspekcije
rada. JUGORAS je bio bezobziran i zloupotreblja­
vao je svoju vlast u skopskoj Radničkoj komori. U
Kraljevu, Nišu, Kosovskoj Mitrovici povjerenici
skopske Radničke komore koje je JUGORAS posta­
vio jasno su agitirali i upisivali članove u JUGORAS.
JUGORAS je provodio i teror po uredim a i berzama
rada, u kojima su Jugoslovenska radikalna zajedni­
ca i taj savez imenovali svoje članove, tražeći od
besposlenih radnika da prvo postanu članovi JUGORAS-a da bi mogli dobiti pomoć za nezaposle­
nost, besplatni prijevoz i eventualno zaposlenje.
134
Registracija kod skopske Radničke komore nije
pravi razlog zabrani djelovanja sindikalnim organi­
zacijama iz sklopa URSS-a. One su u Makedoniji i
južnoj Srbiji, čim je Komora bila osnovana, podnije­
le prijavu za registraciju. Radnička kom ora Skoplje
nije ih htjela registrirati. Predstavništvo URSS-a ob­
raćalo se uzalud s predstavkam a Radničkoj komori
banu Vardarske banovine, Ministarstvu socijalne
politike, članovima kraljevske vlade i kraljevim na­
mjesnicima. U tim predstavkam a tražilo se da se ut­
vrdi postoje li kakvi razlozi načelne prirode zbog
kojih se odbija evidentiranje radničkih sindikalnih
organizacija u Komori. Tražile su se mogućnosti su­
radnje s Komorom, navodeći da sve sindikalne or­
ganizacije iz sklopa URSS-a imaju odobrena pravila
koja je odobrilo Ministarstvo unutrašnjih poslova,
te da su svi sindikati registrirani u radničkim komo­
ram a Beograda, Novog Sada, Sarajeva, Zagreba,
Ljubljane, samo ne u Skoplju. Kako radničke sindi­
kalne organizacije prem a zakonu ne mogu djelovati
ako nisu registrirane kod radničkih komora, ovak­
vim ponašanjim a Komore u Skoplju onemogućava
se sindikalni rad. Na Kongresu je također naglašeno
da pravi uzroci ovakva držanja prem a URSS-u pro­
izlaze iz naređenja viših organa vlasti, odnosno vod­
stva Jugoslovenske radikalne zajednice Radničkoj
komori Skoplje da se sindikati iz sklopa URSS-a ne
registriraju.
To se argum entiralo izjavama vođa JUGORAS-a.
Na javnom zboru održanom u Beogradu 15. ožujka
1936. na kojem su aktivni m inistri dr Miha Krek i
Dragiša Cvetković osnovali radničku sekciju Jugo­
slovenske radikalne zajednice (JRZ) pod imenom
JUGORAS. U govoru o program u rada d r M. Krek je
rekao:
»Ako bismo prosuđivali prilike organizacija na­
šeg radništva prem a dosadašnjem spoljašnjem izgle­
du, m orali bismo kazati, da je skoro čitavo radništ­
vo organizovano u marksističkim organizacijama
raznih internacionala. Prema spoljašnjem izgledu rekoh - te organizacije imaju vlast u radničkim ko­
morama, u ustanovam a osiguranja i posredovanja
rada. Delegati tih organizacija većinom su zastupali
našu zemlju, naš radnički svet, na m eđunarodnim
konferencijama rada i na drugim mjestima m eđuna­
rodne saradnje radničkih organizacija, izgledalo je
dakle da su u našoj zemlji marksističke organizacije
radništva zauzele sve dom inantne položaje. Vješto
su te položaje upotrebljavale za održavanje vlasti
m eđu radništvom i pažljivo su gledale da se ne bi
mogao razviti koji drugi radnički pokret.«
Dr Krek je dalje rekao da treba srušiti URSSJ:
»Mi hoćemo da ovu vještačku fasadu, koja je stvore­
na možda nehatom bivših stranaka s jedne strane, a
s druge strane njihovim podržavanjem, da pokaže­
mo sasvim jasno da je naš radnički svijet najsolidniji nacionalni elemenat, najpožrtvovaniji jugoslaven­
ski građanin, najveći nacionalista i patriota. Neka se
vidi da je naš radnik onaj dio naroda, koji svojim
teškim radom, svojim žuljevima i znojem svoga lica
u najtežim prilikama svakoga dana pokazuje najve­
ću požrtvovanost za podržavanje socijalnoga mira i
poretka u zemlji. Neka čuje svijet glasno da naš rad­
nik stvarno nikada nije tražio pomoći van granica
ove zemlje i da je uvijek sa pouzdanjem gledao
samo u snagu svoga naroda, i u tim snagama vidio
uzdanicu svoje budućnosti. Svim socijalnim borba­
ma i staleškim teškoćama radničkih pokreta mi že­
limo da damo čisto nacionalni i konstruktivni ka­
rakter, tako da se ne bi smjelo da posumnja da se
naš radnik bori za nešto drugo, a ne samo za čisto
opravdane svoje staleške zShtjeve i za poboljšanje
svoje i svoje porodice, bez svakih drugih zadnjih
misli.«
Najzad je dr Krek dao sažetu ideologiju JUGORAS-a: »Današnji zbor hoće da bude početak našeg
novog radničkog pokreta, koji neće da ima nikakove veze sa kakvom intemacionalom. On hoće da or­
ganizuje radništvo našeg naroda na program u soci­
jalnih ideja i principa. Hoćemo da udružimo Jugo­
slavenski radnički savez (Jugoras) u radničku stalešku organizaciju koja oće se boriti za stalešku prav­
du, a ne kao klasa protiv drugog staleža istoga na­
roda, nego kao dio našega, i to onaj dio koji hoće
uvijek da svojim udruženim snagama koristi narod­
noj cjelini, imajući pred očima da je samo u zajed­
ničkom radu svih staleža u ovoj zemlji moguć dobar
napredak narodne cjeline, a u toj cjelini i poboljša­
nje radnika.«
Ja ča n je i u nu tarn ja izgradn ja
Sindikalne organizacije u sklopu URSSJ-a posta­
le su 1935-1936. jezgro oko kojeg se vršilo grupira­
nje radničkih masa. U sastav URSS-a prijavile su se
i primljene su nove sindikalne organizacije: Udruže­
nje industrijskih željezničara u Banja Luci, Udruže­
nje zubotehničara Drinske banovine, Klub pom or­
skih strojara iz Splita, Savez lučkih radnika iz Suša­
ka. Povezale su se istorodne organizacije u federaci­
je i centralizirane saveze: savezi drvodjelskih radni­
ka iz Beograda, Zagreba, Sarajeva i Ljubljane stvo­
rili su Uniju koja ih predstavlja u Stručnoj intem acionali. Savezi tekstilnih i šivačko-odjevnih radnika
formirali su zajednički Savez tekstilno-odjevnih rad­
nika. Ovaj je Savez obuhvaćao područje cijele zem­
lje osim Slovenije, u kojoj tekstilce obuhvaća Sploš­
na delavska strokovna zveza. Zivežarski savezi
B eograda i Zagreba stopili su se u jedinstveni savez.
Između monopolskih organizacija sklopljen je savez
sa zajedničkim vodstvom. Ujedinjavanje pomorskih
organizacija bilo je u toku. Ostvarena je i suradnja
između Splošne delavske strokovne zveze i Saveza
tekstilno-odjevnih radnika i Saveza kožarsko-prera­
đivačkih radnika u tarifnim akcijama, uzajamnom
pomaganju članstva i suradnji na ispitivanju položa­
ja radnika po raznim pokrajinama. Kao dem okrat­
ski pokret u koji ulaze mase radnika, URSSJ je bio
izložen potresim a koji su dolazili s raznih strana.
Uzajamna trvenja poticala su i načelne odluke Sara­
jevskog kongresa o karakteru i zadacima sindikal­
nog pokreta.
Usprkos svim progonima, URSSJ je bilježio
stalni porast članstva. Na Kongresu 1934. u Sara­
jevu naveden je podatak da URSSJ u 1933. godini
broji 30.421 članova. Narednih godina članstvo je
poraslo.
Godina
Članova
1934
1935
1936
1937
30.755
37.572
54.707
56.222
U 1936. godini građevinari su imali 8 154 člana,
drvodjelci 7 810, rudari 6 860, metalci 6 652, privatni
namještenici 4 591. Pokrajinski odbori URSSJ-a brojili su u Beogradu 15.072 člana, Zagrebu 13.245,
Ljubljani 11.699, Novom Sadu 6 638, Sarajevu 6 463,
Splitu 1 570 članova.
Ukupni prihodi sastavnih organizacija URSSJ-a
iznosili su 1934. godine 4,134.859 dinara, 1936. godi­
ne 6,482.506 dinara. Na potpore članstvu izdato je
1934. godine 996.279 dinara, a 1936. godine
2,470.009 dinara.
URSSJ je održavao drugarske veze sa savezima
grafičkih radnika, bankovnih činovnika, apotekar­
skih suradnika, strojara i glazbenika. Svi su oni sud­
jelovali u raspravama o svim važnijim pitanjima socijalno-političkog karaktera. Nekoliko pokušaja UR­
SSJ-a da u svoj sastav uključi navedene organizaci­
je, ili bar one koje pripadaju internacionalnom sin­
dikalnom savezu (grafičare i bankarce), nisu imali
željeni rezultat.
Kongres je raspravljao o slobodi radničke koali­
cije i velikom značaju sindikalnog pokreta, o najraz­
novrsnijim teškoćama i postupanju prema sindikal­
nim radničkim organizacijama u pogledu dozvola
za održavanje sastanaka, i pismene i usmene javne
riječi, šikaniranja, hapšenja i gonjenja iz mjesta u
mjesto istaknutih funkcionara i onemogućavanja
stvaranja podružnica pojedinih sindikalnih organi­
zacija. Kongres je tražio slobodu radničke koalicije,
ukidanje svih posebnih mjera prema razvijanju
klasnog sindikalnog pokreta, zahtijevajući pravo
sindikalne borbe za sve radnike i namještenike u
državnim, samoupravnim i monopolskim poduzeći­
ma.
Kongres je raspravljao i o frontalnom napadu
kapitalističke klase, o koordinaciji nastupa njenih
ekonomskih i političkih organizacija protiv eko­
nomske i socijalno političke borbe radničke klase.
Na Kongresu se raspravljalo i o stvaranju radničkih
strukovnih organizacija s fašističkim tendencijama
JUGORAS-a, i nastojanju kapitalista da pod paro­
lom rješavanja nacionalnog pitanja Hrvata okuplja­
ju radnike u Hrvatski radnički savez. Kongres je po­
zvao sve sindikalne organizacije da nasuprot kapita­
lističkom bloku stvore sindikalni blok URSSJ-a i
svih sindikalnih organizacija izvan njegova sastava.
Kongres je dalje tražio da se nastavi rad na ujedi­
135
njenju istorodnih organizacija i da se njihova orga­
nizacija prepusti odlukama njihovih kongresa, te da
se akciona suradnja između pojedinih saveza orga­
nizacijski poveže na osnovi kartela i da se, gdje po­
stoje različite podružnice u poduzećima, uspostave
zajednički akcioni odbori. Kongres je donio i zaklju­
čak da se i sa sindikatima koji nisu klasni, a imaju
podršku m eđu radnicima i nisu fašistički, nastoji
uspostaviti akciono jedinstvo. S obzirom na princi­
pe proleterske demokracije Kongres je riješio da
Centralna uprava URSSJ sve sporove iješava u sa­
vezima, te da se ne odobrava isključivanje članova
i pojedinih organa pokreta zbog taktičkog neslaga­
nja.
Kongres je raspravljao o redu i disciplini u po­
kretu, primajući na znanje izvještaj o radu Izvršnog
odbora URSSJ-a i odobrio završne račune. Da bi se
odstranile nesuglasice koje mogu utjecati na red i
disciplinu u pokretu, Kongres je podvukao partij­
sko političku nezavisnost i neutralnost cjelokupnog
pokreta URSSJ-a. Imajući to u vidu Kongres je po­
zvao sve radnike i namještenike da se, bez obzira na
eventualne partijsko-političke ili vjerske razlike,
kao cjelina grupiraju u sindikatim a u sastavu UR­
SSJ-a zbog akcija za unapređenje svojih zajedničkih
socijalnih interesa.
U diskusiji i referatu o izgradnji pokreta, Kon­
gres je potvrdio načelnu odluku Sarajevskog kon­
gresa o redu i disciplini u pokretu i karakteru po­
kreta URSSJ-a. Isto tako, Kongres je dao m andat
budućoj Centralnoj upravi URSSJ-a da stupi u vezu
sa svim postojećim slobodnim klasnim radničkim i
namješteničkim sindikalnim organizacijama, koje se
nalaze izvan sastava URSSJ-a radi stvaranja stalne
akcione zajednice s pokretom URSSJ-a. Pri tom je
ostavljena otvorena mogućnost da u toj zajednici
URSSJ sudjeluje kao cjelina ili putem svojih sastav­
nih organizacija.
BROJNO STANJE
ČLANSTVA PO SINDIKATIMA
SINDIKATI
1. Savez m e talsk ih r a d n i­
ka - B e og rad
2. Savez p riv atn ih n a m je ­
šte n ik a - Z ag reb
3. C en traln i savez g lazb e­
n ik a - S arajev o
4. O rganizacija n a m je š te ­
nik a socijalno g o sig u ra ­
nja - Sarajevo
5. O rganizacija slu žb e so ­
cijalnog o sig u ra n ja Tuzla
6. O rganizacija n a m je š te ­
nik a socijalno g o sig u ra ­
n ja - Skopje
136
1934.
4819
1935.
6092
1936.
6652
3529
3660
3749
202
321
327
89
94
93
50
50
50
70
70
SINDIKATI
7. Udruženje
općinskih
službenika - Sarajevo
8. Udruženje zubotehničara - Sarajevo
9. Savez tramvajskih rad­
nika - Beograd
10. Savez industrijskih že­
ljezničara - Drvar
11. Savez pomorskih radni­
ka - Sušak
12. Klub kapetana trgova­
čke mornarice - Sušak
13. Udruženje časnika trgo­
vačke mornarice - Split
14. Savez lučkih radnika Sušak
15. Savez rudarskih radni­
ka - Beograd
16. Zveza rudarjev Jugosla­
vije - Zagorje
17. Savez rudarskih radni­
ka - Zenica
18. Savez monopolskih
radnika - Beograd
19. Savez građevinskih ra­
dnika - Beograd
20. Savez kožarskih radni­
ka - Beograd
21. Savez tekstilno odećnih
radnika - Beograd
22. Društvo oblačilnih de­
lavcev - Ljubljana
23. Savez živežarskih radni­
ka - Zagreb
24. Unija drvodjelskih rad­
nika - Beograd
25. Ujedinjeni savez hotel­
skih nameštenika Beograd
26. Organizacija osoblja
kućne posluge - Beo­
grad
27. Društvo osoblja kućne
posluge - Sarajevo
28. Savez poljoprivrednih
radnika - Novi Sad
29. Savez brijačkih pomoć­
nika - Zagreb
30. Savez brijačkih radnika
- Sarajevo
31. Sindikat molerskih rad­
nika - Beograd
32. Savez pozorišno tehnič­
kog osoblja - Beograd
33. Splošna delavska stru­
kovna zveza - Ljubljana
34. Ujedinjeni savez željezničarjev - Ljubljana
35. Savez zanatskih radni­
ka - Split
1934.
1935.
1936.
131
162
203
-
70
84
364
321
634
428
440
455
132
120
114
62
180
580
445
837
1363
1994
3814
963
1705
1285
1341
1456
1300
1745
4824
5266
8154
1457
1291
1573
1363
2216
2388
106
99
138
1407
1571
2608
3539
4588
7810
447
545
1555
233
197
108
50
50
50
520
442
2729
443
648
1445
50
91
126
70
404
845
30
20
15
2371
3202
3305
30.755
37.572
54.707
*1
SiNig S B H IB i I
915
I |i s § l |§ ||s 9 2
3 '§
|
g
$llsi!i§Eli§š i
8SiM I5?Sli8* §
i l i i sI ^ I II P
I
2SaS§SSR si5Š1 s
BROJNO
STANJE
ČLANOVA
PO STRUKAMA
Sggg8§SSgiSgS 3
I
1
i= I
ir
jy
Si ii ! «i11‘
Privredni život
Pozivajući se na Međunarodnu konferenciju
rada, izvještaj i referat o privrednom životu podne­
sen Kongresu polazi od tvrdnje d a je od 1934. godi­
ne u većini zemalja smanjena nezaposlenost, proiz­
vodnja se povećava i da je međunarodni ekonomski
život dostigao razinu iz 1929. godine. U odnosu na
1929, u 1937. godini indeks svjetske proizvodnje iz­
nosi 106,2. Međunarodni indeks proizvodnje po
radniku iznosi 103, a indeks proizvodnje na sat 113.
U toj činjenici leži veliki socijalni problem raciona­
lizacije i ubrzanog zamjenjivanja čovjeka strojem.
Izdaci za naoružanje porasli su sa 4,4 posto od in­
dustrijske neto proizvodnje u 1929. godini, na 11 po­
sto u 1936. godini. Cijene su se na svjetskom tržištu
povećale u odnosu na 1935. godinu za 14 posto. U
SAD se tvrdilo da će i u doba povoljne konjunkture
u njoj biti pet milijuna stalno nezaposlenih radnika.
Ukupni gubici koje je zbog krize pretrpila svjetska
privreda od 1930. do 1934. godine iznosili su 176 mi­
lijardi dolara. Toliko se upravo potrošilo na prvi
svjetski rat. Efikasnost državne intervencije bila je
očita jedino u industriji naoružanja.
U privredi Jugoslavije u doba krize došlo je do
opadanja nacionalnog dohotka, koji je 1925. godine
iznosio više od 60 milijardi dinara, a 1933. godine ni
punih 30 milijardi. Prihod u poljoprivredi smanjen
je za 58,6 posto u zanatstvu za 10,4 posto, u indust­
riji za 16,38 posto itd. Sto se tiče gradske privrede
čista dobit u industriji i rudarstvu iznosila je 1925.
godine 6563,3 milijuna dinara, a 1935. godine 6368,6
milijuna dinara. Prihodi zanatstva iznosili su 1925.
godine 7590 milijuna a 1935. godine 3122,6 milijuna.
Prihodi trgovine iznosili su 1925. godine 8480 mili­
juna, a 1935. godine 3715 milijuna. Prema drugim
podacima cjelokupni nacionalni dohodak smanjen
je od 1925. do 1933. godine za 37,7 posto. Dok je
ukupni nacionalni dohodak 1925. godine iznosio
37.625,056.259 dinara on je 1933. godine iznosio
22.773,353.741 dinara.
U doba krize smanjena je i realna nadnica radni­
ka. Od 1931. do 1935. ukupna suma nadnica u uspo­
redbi sa 1930. godinom smanjena je za oko pet i pol
milijardi dinara. Od toga je na nezaposlenost otpa­
dalo tri milijarde, a na smanjenje nadnica dvije i pol
milijarde dinara. Strani kapital u jugoslavenskoj
privredi, prem a tvrdnji Vladimira Arka, bivšeg
predsjednika Centrale industrijskih korporacija,
plasirao je u industriju četiri milijarde dinara. Kre­
diti akcionarskih društava iznosili su sedam milijar­
di domaćeg kapitala. Prema tvrdnji profesora Vladi­
m ira Rozenberga strani kapital, investiran u jugo­
slavenskim akcionarskim društvima, iznosio je
6.215,742.896 dinara. Strani je kapital ukupno sudje­
lovao u jugoslavenskoj privredi sa 34 posto. Najveći
je dio kapitala bio uložen u kemijsku industriju,
rudnike, metalurgiju i elektroindustrijska podu­
zeća. Cista dobit stranog kapitala iznosila je 13,14
posto. Bilo je poduzeća koja su imala dva puta veću
137
dobit nego što je osnovni kapital, a neka su zarađi­
vala 30 posto nominalnog kapitala.
Razvitak privrede u Jugoslaviji u razdoblju
1934-1937. godina bio je povoljan. Povećao se broj
zaposlenih radnika sa 482.449 u 1933. godini na
713.835. Indeks uposlenih 1928 = 100 bio je 1937. go­
dine 122,5; indeks rudarske proizvodnje 139,9; topioničke 177,6. Broj osnovanih akcionarskih društa­
va kojih je 1933. bilo 38, s kapitalom od 82,750.000
dinara nominalne glavnice, povećao se na 44 sa
152,911.000
dinara kapitala u 1936. godini. Ulozi su
u svim bankama i štedionicam a porasli. Povećala se
razmjena dobara, cijene biljnim proizvodima pora­
sle su za 12,5 poena od 1933. do 1936. godine. Ured­
bom o likvidaciji zemljoradničkih dugova koji su iz­
nosili 6859,1 milijuna din. sa 698.001 dužnika svede­
ni su na polovinu njihova iznosa. Nakon iznošenja
tih podataka, u izvještaju Kongresu traži se plansko
unapređenje poljoprivrede koje se ne može proves­
ti samo putem cijena i koje se ne može zasnivati na
partijskim interesima. Izvještaj daje pregled broja
obavezno osiguranih članova SUZOR-a po indust­
rijskim granama, broj zaposlenih rudarskih i topioničarskih radnika, raspodjelu industrije na osnovi
podataka o poslovnom prom etu, burzanski indeks
akcija, nove investicije kapitala, podatke o razvoju
tekstilne industrije, rudarstva i teške industrije, ud­
jelu Jugoslavije u m eđunarodnoj razmjeni dobara,
pregled izvoza i uvoza osnovnih artikala, indeks ci­
jena na veliko, podatke o jugoslavenskim partneri­
ma u vanjskoj trgovini, slobodnoj i vezanoj razmjeni
dobara, stanje kliringa i podatke o kontroli uvoza.
Nakon sum arnog pregleda razvoja privrede, u iz­
vještaju je sugerirano Kongresu da donese ocjenu
kako se dalji razvoj privrede treba vršiti uz potreb­
nu intervenciju države, ali dem okratske države koja
neće biti oruđe jedne klase. Ona treba da podiže
blagostanje širokih slojeva, ograničavajući prihode
krupnog kapitala. To se ne može postići zabranom
djelovanja velikih robnih kuća i velikih industrij­
skih poduzeća. Treba riješiti pitanje odnosa poljo­
privrede i industrije: industrija ne smije živjeti od
carinske zaštite; a poljoprivredu treba unaprijediti
ne samo organiziranjem poljoprivrednih kredita,
nego i planskim usm jerenjim a proizvodnje, prem a
potrebam a domaćeg i stranog tržišta. Cilj sveukup­
ne jugoslavenske privredne politike treba biti
stremljenje ka pravednoj m eđunarodnoj podjeli
rada, ka širokoj zajednici naroda, a to će se moći
postići samo u svijetu u kojemu prevladavaju ideje
integralne socijalne demokracije. U Rezoluciji o
ekonomskom i socijalnom položaju radnika Kon­
gres je donio slijedeće stavove o privrednom životu:
»1) U toku minulih godina bilo je znatnog pri­
vrednog oživljavanja. Ali ni u minulom periodu nije
došlo do izražaja razvijanje one vrste privrede, koja
na našem terenu ima najviše uslova za razvoj i koju
zbog toga treba planski negovati i potpomagati.
Zato su carinske brane i u minulome periodu bile
uveliko parazitske, um esto da su bile vaspitne, za
138
plansko dizanje naše nacionalne radinosti svih vr­
sta.
2) Standard života radnika u tom periodu pri­
vrednog poleta ne diže se, nego, u mnogo slučajeva
čak i opada, i to baš u onim privrednim granama,
koje su i u doba krize relativno bile u poletu.
3) Da bi se u punoj meri digao standard života,
ne samo radnika nego i širokih narodnih masa
uopšte, da bi se povećalo opšte blagostanje, potreb­
na je planska izgradnja celokupne privrede na nače­
lima privredno-socijalne demokratije, koja bi se sta­
rala:
a) za pravilno regulisanje odnosa između poljop­
rivrednog sektora privrede, koji je najviše bio pogo­
đen od krize, i industrijskog, koji je znatnim delom
i u doba krize bio najveći korisnik u našem privred­
nom životu;
b) za unapređivanje poljoprivrede ne samo organizovanjem poljoprivrednog kredita nego i plan­
skim dirigovanjem proizvodnje prem a potrebam a
domaće i strane pijace, i podizanjem njenog rentabiliteta uopšte, a naročito u korist sitnih proizvođača
njenih i široke potrošačke mase. Kod toga veliku
ulogu treba da igra i samopomoć interesenata, zadrugarstvo;
c) da se kod planske izgradnje industrije uvek
uzimaju u račun s jedne strane interesi neposrednih
proizvođača, radnika kao i inženjera i ekonomista, a
s druge strane interesi potrošačkih m asa i poljop­
rivrednog sektora kao liferanta sirovina. Samo na
taj način sprečiće se da kapital, velikim delom svo­
jim inostran, bude glavni, a često i jedini korisnik
naše privredne izgradnje;
d) da našu politiku u m eđunarodnoj razmeni
dobara upravi ka uspostavljanju slobodne trgovine;
e) za razvijanje zanatstva kao važne grane naše
nacionalne radinosti, kao i za razvijanje domaće i
kućne radinosti, kao dopunskog prihoda, naročito u
pasivnim krajevima;
f) da uvođenju celokupne naše privredne politi­
ke strem i ka pravičnoj m eđunarodnoj podeli rada,
kako bi naša zemlja dobila ono mesto u zajednici
naroda, koje ona zaslužuje i po prirodnom e bogat­
stvu svome i po sposobnostim a svoga stanovništva.«
Položaj radnika
Kongres je raspravljao o kretanju minimalnih i
osiguranih nadnica po oblastima, o kretanju život­
nih potreba na malo, o mjesečnim troškovima živo­
ta, o kretanju prosječne nominalne i realne nadnice,
porastu skupoće u 1936. godini, o donošenju Ured­
be o minimalnim nadnicam a i o njenoj štetnoj pri­
mjeni, o poreskom opterećenju radnika, o zdrav­
stvenom stanju i velikoj sm rtnosti radnika.
Na Kongresu je iznijeto da je kretanje minimal­
nih nadnica za cijelu državu 1934. godine iznosilo
22,37 dinara, a 1937. 21,61 dinar. Osigurana nadnica
iznosila je 1930. godine 27,76 dinara, a 1937. godine
21,74 dinara ili za 21,69 posto manje. Cijene pre­
hrambenih artikala na malo bile su u 1937. veće u
odnosu na 1934. za 15,44 posto u Beogradu i 16,26
posto u Zagrebu. Mjesečni troškovi života, na osno­
vi teoretskog minimuma, iznosili su za radnika sam­
ca u Beogradu 1934. godine 593,80 dinara, a 1937.
godine 634,91 dinar. Za radnika s obitelji od četiri
člana u prvom slučaju 1 504 dinara, a u drugom
1 606 dinara. Slični odnosi bili su u Zagrebu, Ljub­
ljani, Novom Sadu, Sarajevu i Splitu.
Bogdan Krekić je u izvještaju i referatu samoza­
dovoljno govorio kako je vodio borbu protiv panike
i demoralizacije m eđu radnicima, što nije bilo toč­
no. Poznato je, naime, da su socijalisti razvijali teo­
riju o nemogućnosti sindikalne akcije u doba krize.
Bogdan Krekić, međutim, nije ni spomenuo da su
se komunisti prihvatili toga ogromnog i vrlo napor­
nog posla i da su uspjeli da demoralizirane radnike
pokrenu u akcije i štrajkove koji su imali ogroman
ekonomski, kulturni i općedruštveni značaj.
Kapitalisti su koristili nastalu paniku među rad­
nicima, smanjivali nadnice i plaće, jer je zbog krize
otpor radnika bio smanjen. Kriza nije odjednom
obuhvatila sve privredne grane. Tako su, na pri­
mjer, zarade radnica u predionicam a iznosile pet
do osam dinara dnevno. Mjesečna zarada tekstilne
radnice od 300 do 500 dinara sm atrala se sasvim
dovoljnom. Tokom krize uvedena je praksa da se
radnici i namještenici uzimaju na probu, na kojoj
rade potpuno besplatno po mjesec i dva dana, a
onda bivaju otpušteni kao nesposobni. Grubi prora­
čuni pokazali su da su radnici, zbog smanjenja nad­
nica i nezaposlenosti primili oko dvije milijarde di­
nara godišnje manje novčanih sredstava ili oko
osam milijardi za minule četiri godine. Kongres je
konstatirao da radničke nadnice predstavljaju kul­
turnu sramotu, da radnici s takvim prihodim a ne
mogu ni živjeti ni umrijeti kao ljudi. Kongres je po­
zvao cjelokupnu javnost da se pridruži protestu i
pripom ogne da reguliranje radničkih nadnica i pla­
ća postane ekonomska i kulturna briga čitavog
društva.
Poskupljenje osnovnih životnih nam irnica uvje­
tovala je i velika suša koja je upropastila ljetinu. Ci­
jene su skočile srazm jem o podbacivanju žetvenog
prinosa. Ona je pogodila ne samo široke mase grad­
skog siromašnog stanovništva, nego i sirom ašne se­
ljake nestašicom najelem entam ijih sredstava za ži­
vot. U borbi protiv skupoće i obrani radničkih nad­
nica, klasni sindikati nisu mogli stati na stajalište da
treba tražiti obaranje cijena agrarnih proizvoda.
Oni su upozorili da između radnika i zemljoradnika
postoji čitav niz trgovaca i prekupaca kroz čije ruke
prolaze životne nam irnice do gradskog tržišta što
im višestruko povećava cijenu. Porezi na životne na­
mirnice su nepodnosivi i predstavljaju vrelo priho­
da općine. Pored općinsih, uvela se i banovinska
trošarina. Neposredni porezi usavršavaju ovaj sis­
tem opterećenja potrošnje i predstavljaju najvažnija
vrela državnih prihoda. Kongres je tražio da se uk­
loni suvišna posrednička trgovina koja poskupljuje
živežne namirnice. Tražilo se od općina da stvaraju
velike magazine i nabavljaju hranu u vlastitoj režiji
za prehranu stanovništva i stvaranje potrošačkih za­
druga i ukinu sve trošarine na živežne namirnice.
Kongres je tražio da se izmijeni način oporezivanja
radničkih nadnica, koji će voditi računa da egzisten­
cijalni minimum bude potpuno oslobođen poreza.
Kongres je konstatirao da su nadnice radnika i na­
mještenika osobito niske u poduzećima gdje je an­
gažiran pretežno strani kapital i gdje su plaće gene­
ralnih direktora i raznih šefova odjeljenja nesraz­
mjerno visoke. Naglašavajući da borba radnika za
viši standard života predstavlja progresivan i koris­
tan ekonomski, socijalni i kulturni faktor Kongres
je konstatirao da plaće radnika i namještenika nisu
samo njihovo osobno pitanje, nego pitanje općeg
značaja. Uspostaviti ravnotežu cijena agrarnih sa ci­
jenama industrijskih proizvoda značilo bi stvoriti
osnovne preduvjete za normaliziranje privrednih
prilika.
Cijene se industrijskih proizvoda ne smanjuju
srazmjerno onima u poljoprivredi. 1935. je godine
seljak prodavao svoju robu za 838, a kupovao indu­
strijske za 1 447 dinara; 1937. godine on je prodavao
svoje proizvode za 952 dinara, a kupovao za 1 501
dinar. U ovoj su razlici cijena značajnu ulogu igrali
karteli i javne dažbine. Nadnice i plaće pale su toli­
ko da se ni osnovne životne namirnice nisu mogle
kupiti. Od prosinca 1930. do prosinca 1933. godine
plaće su bile manje za 20,33 posto, a cijene mjeseč­
nih troškova veće za 18,61 posto. Razdoblje teške
privredne krize trajalo je do kraja 1935. godine pa je
bilo ispunjeno propagandom za zakonskim osigura­
njem minimalnih nadnica. Razdoblje od 1935. do
Kongresa karakterizira privredno oživljavanje i or­
ganiziranje velikih tarifnih pokreta, štrajkova, skla­
panja kolektivnih ugovora. Sira javnost sa simpatija­
ma prati te napore radnika, koji su rezultat angaži­
ranja tisuća vrijednih aktivista na okupljanju, oba­
vještavanju i podizanju klasne svijesti radnika.
Kongres je u vezi s položajem radnika donio sli­
jedeće odluke:
»1) U toku privredne krize nominalne nadnice
radničke duboko su pale, ali je pad nadnica bio koliko-toliko, izravnan još dubljim padom cena agrar­
nih proizvoda.
2) U nastalom privrednom oživljenju došlo je do
skoka cena industrijskim i poljoprivrednim proizvo­
dima i svima sirovinama. Radničke nadnice m eđu­
tim samo su neznatno nominalno porasle, ali su one
realno pale, kada se uzme u obzir skok cena život­
nih namirnica.
3) Standard života naših radnika i nameštenika
suviše je nizak. U privrednom oživljenju dati su uslovi da standard radnički bude dignut. Dizanje stan­
darda života radnika i nameštenika mora biti po­
stignuto staranjem u tri pravca:
139
a) dizanjem nadnica putem sindikalne borbe;
b) uticanjem na pijačne cene:
1) intervencijom vlasti i samoupravnih tela
protiv zelenaške trgovine;
2) stvaranjem i razvijanjem vlastitoga zadrugarstva;
c) poreskim rasterećenjem radnika:
1) smanjenjem neposrednih poreza i oslobo­
đenjem kulturnog minimuma od svakog oporeziva­
nja;
2) ukidanjem poreza na potrošnju.«
Borba protiv nezaposlenosti,
opterećenja radničkih nadnica
1 Uredba o minimalnim nadnicama
Kongres je, raspravljajući o nezaposlenosti, tra­
žio uvođenje 40 satnog radnog tjedna u svim pri­
vrednim granam a u kojima postoji perm anentna
nezaposlenost, bez obzira na njene uzroke. Broj ne­
zaposlenih radnika, prem a stavovima iznijetim na
Kongresu trebalo je smanjiti i time što bi rad u pri­
vredi trebali napuštati stari radnici i namještenici, a
produžio bi se broj godina školovanja radničkog
podmlatka. Tražilo se ograničenje broja učenika u
raznim privrednim granam a u srazmjeru s brojem
raspoloživih radnika i mogućnosti za njihovo zapo­
slenje kao i provođenje u život koncepcije staros­
nog i mirovnog osiguranja te sm anjenja potrebnih
godina za stjecanje starosne mirovine i povećanje
mirovina.
Kongres je ustao protiv opterećenja radničkih
nadnica direktnim i indirektnim porezima. Suma
poreza, bez vjerskih, banovinskih i drugih nameta,
iznosila je oko 300 milijuna dinara godišnje, što je
činilo više nego porez na cjelokupno zemljište ili
porez na društvenu dobit. Od šest milijardi radnič­
kih nadnica, jedna i pol milijarda odlazila je na po­
sredne ili neposredne poreze. Kongres je pozvao
sve sindikalne organizacije da povedu akciju za
smanjenje javnih tereta i da nastave s akcijom za
povišenje nominalnih i realnih nadnica.
Garantirane minimalne nadnice bile su zahtjev
sindikalnih organizacija. U srpnju 1935, Centrala
URSSJ-a podnijela je predstavku nadležnom minis­
tarstvu kojom traži uvođenje garantiranih minimal­
nih nadnica obrazlažući to stavom da država vodi
računa o poljoprivredi težeći da je zaštiti i unapri­
jedi, štiti industriju i zanatstvo, vrši politiku zaštite
domaćih poduzeća, pa prem a tome ima dužnost da
utječe na podjelu dobitaka koju ta privreda ostva­
ruje. Ne može samo privatna inicijativa imati koristi
od tih javnih akcija i dobicima raspolagati po svojoj
volji. Radnici, kao direktni proizvođači i nosioci pri­
vrede, imaju pravo tražiti od države da utječe na
raspodjelu dohotka tako da se minimalne nadnice
radnika utvrde prem a stvarnim potrebam a fiziološ­
kog m inimuma egzistencije. Prilikom donošenja
Uredbe klasni sindikalni pokret stao je na stajalište
140
da propisivanje minimalnih nadnica ne smije kočiti
slobodne radničke i namješteničke organizacije da
putem kolektivnih ugovora podižu nadnice iznad
propisanog minimuma. Kada je Uredba stupila na
snagu imala je više negativan, nego pozitivan značaj
u javnom životu. Negativne strane Uredbe ogledale
su se u tome što je omogućavala vlastima da se pro­
računato miješaju u tarifne pokrete i štrajkove rad­
nika, da hapse i novčano kažnjavaju organizatore
štrajka i radničke sindikalne organizacije, da radni­
cima naturaju JUGORAS. Tako je u pokretu građe­
vinskih radnika u Beogradu, gdje je prolivena i rad­
nička krv, sklopljen kolektivni ugovor Saveza građe­
vinskih radnika Jugoslavije i poslodavaca 1936, a
početkom 1937, prilikom novih pregovora, umiješa­
la se u pregovore organizacija JUGORAS-a koju je
štitila vlast. Organi vlasti su, uz upotrebu firme JU­
GORAS-a, zaključili kolektivni ugovor na štetu rad­
nika i proglasili ga obaveznim za čitavo područje
Beograda, iako je Savez građevinskih radnika imao
više od 5 000 svojeručnih potpisa građevinskih rad­
nika kojima potvrđuju da sam o Savez građevinskih
radnika može u njihovo ime zaključiti kolektivni
ugovor. Takav se slučaj dogodio i sa Savezom kožar­
sko-prerađivačkih radnika. Ti i drugi slučajevi pri­
mjene Uredbe tražili su njenu reviziju. Kongres je
tražio da se iznos m inim alnih nadnica povisi i da se
prošire i na sve poljoprivredne radnike u zemlji.
Zahtjev za zakonsko utvrđivanje minimalnih
nadnica URSSJ-ove organizacije su istakle u vrijeme
kada je privredna kriza bila najdublja i položaj rad­
nika najteži. Smatrale su da imaju pravo da traže od
države da radničku klasu kao korisnog člana društ­
vene i državne zajednice u tim veoma teškim trenu­
cima uzme u zaštitu i pomogne. Međutim, tada kada
je trebalo, a to je od 1931. do 1935. godine, ta pomoć
radnicim a nije ukazana.
T a rifn a i štr a jk a šk a p o litik a
U izvještaju K ongresa URSSJ-a nisu bile tarif­
ne i štrajkaške akcije. To nije bilo ni na jednom
URSS-ovu kongresu. Tek poslije sporazum a s ko­
m unistim a, stavljena je na dnevni red Kongresa i
tarifna politika. Kao prilog izvještaju dat je prikaz
B ogdana Krekića o radničkim štrajkovim a 1936.
godine. U tom prikazu daju se objašnjenja uzroka
radničkih štrajkova. Iznosi se mišljenje poslodava­
ca i njihove štam pe o štrajkovim a, niska visina
radničkih nadnica i njihov daljnji pad na osnovi
p odataka SUZOR-a, ankete industrijske komore,
ankete sarajevske R adničke kom ore i njihov utje­
caj na radnički pokret 1935-1936. godine, te udio
radnika u tarifnim pokretim a u ukupnom broju
radnika. Na području beogradske Radničke ko­
m ore sam o je 12,92 posto radnika sudjelovalo u
tarifnim pokretim a; ljubljanske R adničke kom ore
21,75 posto; sarajevske R adničke kom ore 12,07
posto; novosadske Radničke kom ore 5,01 posto;
splitske Radničke komore 10,05 posto i na području
zagrebačke Radničke komore 23,94 posto.
Na području Radničke komore Beograd od 1. si­
ječnja do 30. rujna 1936. bilo je 67 štrajkova sa
20.815 štrajkaša i 13 tarifnih pokreta sa 1 969 radni­
ka, ukupno 80 pokreta sa 22.784 radnika.
Na području Radničke komore Ljubljana bilo je
29 štrajkova sa 15.907 štrajkaša, 19 tarifnih pokreta
sa 3 607 radnika.
Na području sarajevske Radničke komore bilo je
17 štrajkova sa 3 343 štrajkaša, a sedam tarifnih po­
kreta bez štrajka sa 1 667 radnika. Ukupno 24 tarif­
no-štrajkaških pokreta sa 5 010 radnika.
Novosadska Radnička kom ora zabilježila je 58
štrajkova sa 6 593 štrajkaša, 23 tarifna pokreta sa
2 396 radnika ili ukupno 81 radnički pokret sa 8 989
radnika.
Splitska Radnička kom ora imala je 6 191 osigu­
ranih radnika. Zabilježila je dva štrajka sa 720 rad­
nika i sedam pokreta bez štrajka sa 1 165 radnika.
Ukupno devet pokreta sa 1 885 radnika.
Na teritoriji zagrebačke Radničke komore sindi­
kalne organizacije vodile su 158 tarifno-štrajkaških
pokreta u 165 mjesta sa 37.628 sudionika. Od toga je
bilo 102 štrajka sa 18.231 štrajkaša i 56 tarifnih po­
kreta sa 19.397 zainteresiranih radnika.
U referatu i diskusiji izneseno je d a je u 1937. go­
dini bilo 238 štrajkaških pokreta koji su obuhvatili
3 072 poduzeća i 52.923 štrajkaša. Na području za­
grebačke Radničke kom ore bilo je 114 štrajkova
koji su obuhvatili 1 170 poduzeća, sa 22.276 štraj­
kaša.
Ocjenjujući uspjeh štrajkova Kongres je konsta­
tirao da štrajkovi nisu pridonijeli porastu realnih
nadnica radnika jer su se usporedo sa štrajkovima
dizale i cijene. Sindikalne organizacije žele da osigu­
raju stalni porast nadnica usporedo sa povećanjem
proizvodnosti rada i porastom sveukupnog nacio­
nalnog bogatstva. Krupni kapital investiran u jugo­
slavenskoj privredi velikim dijelom je stranog pori­
jekla, a nacionalan samo utoliko ukoliko u njemu
rade jugoslavenski radnici. Ono što od fakvih podu­
zeća ostaje u zemlji samo su radničke nadnice, jer
sva akumulacija odlazi u inozemstvo. Mali domaći
kapitalisti žale se na radnike da nemaju osjećanja za
nacionalnu privredu i da svojim zahtjevima onemo­
gućuju da se stvori nacionalni kapital. Nad njima
stalno lebdi konkurencija krupnih poduzeća, a ne
radnička nadnica. Povećanje nadnica izaziva živu
cirkulaciju novčane mase na svim poljima privred­
ne djelatnosti i višestruko se vraća kapitalistima.
Sindikalne organizacije sklapaju kolektivne ugovo­
re koji su korisni i za one najslabije i najneotpom ije
radnike i za društvo u cjelini, jer radnici putem ko­
lektivnih ugovora osiguravaju viši ekonomski i soci­
jalni standard.
Kongres je pored konstatacije da su žene i om­
ladina redovno slabije plaćeni utvrdio da je kriza
kapitalističkog sistema uvjetovala proletarizaciju
velikog broja seljaka i prisilila ih da napuste sela i
odu u gradove gdje nude jeftino svoju radnu snagu.
Racionalizacija rada uz pomoć tehničkih sredstava,
akordnih tarifa, priganjačkih sistema prekomjerno
iscrpljuju radnu snagu. Poslodavci izigravaju kolek­
tivne ugovore i snizuju nadnice koje oni garantiraju.
Uslijed toga radnici moraju često pribjegavati tre­
nutnim obustavama rada. Higijenski uređaji tvorni­
ca, radionica i rudokopa, usprkos postojećim propi­
sima o zakonskoj zaštiti radnika, nalaze se u takvu
stanju da su radnici, u cilju zaštite svoga zdravlja i
života, prinuđeni poduzimati uz redovne žalbe i ob­
rambene štrajkaške pokrete.
»Da bi sprečili opravdane proteste i otpor radni­
ka i onemogućili provođenje tarifno-štrajkaških po­
kreta, poslodavci izbacuju iz uposlenja radničke poverenike i organizovane radnike, a kao daljnju meru
uvode sistem naročite kontrole privatnog života i
ličnog kretanja radnika, te prisilno utiču na njihova
organizaciona i ideološka shvatanja. Protiv ovakvih
postupaka u mnogo slučajeva radnici su prisiljeni
boriti se i putem obustava rada u preduzećima.
Radnički štrajkovi, provedeni u god. 1936-1937.
pokrenuli su mase organizovanog i neorganizovanog proletarijata u borbu za radnička prava. U do
sada vođenim tarifnim pokretima pojedine stručne
sindikalne organizacije u mnogo slučajeva nastupa­
le su i provodile potpuno samostalne akcije, bez po­
trebne konsultacije sindikalnih foruma, što je u ne­
koliko slučajeva započete akcije dovelo do poteško­
ća moralne i materijalne prirode.
Na osnovu iznetih konstatacija, Kongres
Zaključuje:
1) Da centrala URSSJ sa svojim sastavnim orga­
nizacijama i u zajednici sa ostalim klasnim sindikal­
nim organizacijama upotrebi sve raspoložive orga­
nizovane snage u borbi za povećanje radničkih nad­
nica; kod sprovođenja ove borbe na prvom mestu
potrebno je posvetiti najpuniju pažnju podignuću
nadnica radnim ženama i omladini, koji su najviše
eksploatisani.
2) Da pokret kao celina provede najopsežniju
akciju u radionicama i izvan radionica za uposlenje
nezaposlenih radnika. Nadnice radnika uposlenih
na javnim radovima da se izjednače sa nadnicama
radnika uposlenih u privatnim preduzećima. Pomoć
nezaposlenih radnika da bude stalna za sve vreme
trajanja nezaposlenosti i da se ova pomoć poklapa
sa egzistencionim potrebam a radnika i nameštenika
i njihove porodice.
3) Da se povede široko organizovana propagan­
da za ukidanje akordnog rada u svim preduzećima
i na svim poslovima. Prekom em a racionalizacija
rada koja štetno deluje i previše iscrpljuje fizičku
snagu radnika, da se otklanja i protiv njenog uvođe­
nja da se vodi sistematska dobro dokumentovana
kampanja.
141
4) Da bi radnici mogli postizati kolektivne ugo­
vore i da bi se ovim ugovorima moglo pribaviti najpunije poštovanje, potrebno je tarifno-štrajkaške
akcije podignuti na viši stepen i organizovati ih jed­
novremeno za sve privredne grane. U tu svrhu po­
trebno je raditi na stvaranju jedinstva radnika iz
svih organizacija, kako ne bi u redovima samih rad­
nika postojale poteškoće u pravilnom sprovođenju
borbe za postavljene zadatke. Radi lakšeg pregleda
privrednog i radnog tržišta, centrali URSSJ stavlja
se u dužnost da organizuje obaveštajnu službu za
sve privredne grane, koja će stavljati sindikalnim
organizacijama na raspoloženje sve potrebne po­
datke. U cilju odbrane kolektivnih ugovora p o tre­
bno je voditi borbu za povlačenje štetnih o d reda­
ba Uredbe o m inim alnim nadnicam a, kako bi se
radnicim a om ogućila nesm etana odbrana postig­
nutih tekovina.
5) Da bi se u preduzećima sproveli higijenski
uređaji i zaštitne mere, a pošto je inspekciona služ­
ba preslaba u cilju zaštite života i zdravlja radnika,
pokret će posvećivati naročitu pažnju i podupirati i
rukovoditi svima akcijama u tome pravcu.
6) Ustanovu radničkih poverenika u buduće,
pored zahteva sa zakonskom zaštitom, sindikalni
pokret m ora štititi putem organizovane snage rad­
nika.
7) Centrala URSSJ u zajednici sa pokrajinskim
odborim a hitno će izraditi uputstva za koordinaciju
tarifnih i socijalno-politićkih akcija, kako bi se ubu­
duće mogla vršiti korisna povezivanja organizovanih snaga u borbi za svaki postavljeni zadatak koji
se izvršava u okviru sindikalnog programa. Svim sa­
stavnim organizacijama preporučuje se, da ubudu­
će posredstvom centrale, oblasnih i mesnih odbora
URSSJ vrše međusobnu konsultaciju za sprovođenje tarifnih akcija i u tu svrhu da uspostave central­
ne borbene fondove kao rezervnu pričuvu.
Nameravane akcije svih organizacija, ukoliko su
izvršene u saglasnosti foruma pokreta, pokret će
kao celina pomagati. Tamo gde se u borbi pored organizovanih nalaze i neorganizovani radnici, ukoli­
ko se stave isti pod disciplinu i rukovodstvo sindi­
kalnog pokreta, dužnost je pokreta, da ove akcije
podupire.«
Socijalno-polltlčke ustanove
Kongres je putem raznih referata i diskusije ras­
pravljao o radnom vremenu, prekovrem enom radu,
socijalnoj politici gradova, o radničkom osiguranju,
radničkoj zaštiti, zakonodavstvu koje regulira radne
odnose, reviziji Zakona o radnjama, o radničkim ko­
morama, o samoupravi i komesarijatu u komorama,
o radničkim povjerenicima, burzam a rada, godiš­
njim odsustvima i stam benim pitanjima. Referenti
su posebnu pažnju obratili radničkim komorama,
zadatak kojih je bio da štite ekonomske i kulturne
interese radnika i namještenika, da posreduju pri
142
sklapanju kolektivnih ugovora kao i pri iješavanju
sporova između radnika i poslodavaca, da podnose
mišljenja i prijedloge o reguliranju radnih odnosa,
da nastoje da državne i sam oupravne vlasti pravilno
izvršuju postojeće zakone i naredbe koje zadiru u
interese radnika i namještenika. Radničke komore
su trebale pomagati inspekcijama rada, štititi rad­
ničke povjerenike, surađivati sa sindikalnim organi­
zacijama. Zbog takve djelatnosti postale su tm u
oku klasnog protivnika. I ako postoje komore in­
dustrijalaca, zanatlija i trgovaca nigdje u javnosti
nije vođena kam panja protiv njih. Umjesto širenja
kom petencija radničkih komora, m inistarstvo ih je
suzilo. Radničkim kom oram a oduzelo se pravo da
provode nadzor u poduzećim a o primjeni zakonske
zaštite radnika. Radničke kom ore se m oraju redov­
no obraćati inspektorim a rada i policijskim i obrt­
nim vlastima koje vrlo slabo izlaze u susret m olba­
m a radničkih kom ora pri iješavanju prekršaja za­
konske zaštite radnika. Oduzelo im se i pravo žalbe
u povodu donesenih rješenja prvostepenih vlasti.
Položaj komora, a i položaj radnika, zbog toga se po­
goršava.
Krajem 1936. isteklo je trogodišnje razdoblje iza­
branim sam oupravnim tijelima radničkih komora.
URSSJ i kom ore zatražili su da se izvrše redovni iz­
bori. Umjesto izbora, Dragiša Cvetković postavio je
u njih komesare. M inistar je svojim komesarima
dao u nadležnost ne samo nadzorne vlasti, nego i
upravljanje poslovima komora. Komore su na to od­
govorile m inistru da »postoji bojazan da tako uprav­
ljana kom ora više neće biti predstavnik radnika i
namještenika, već državno nadleštvo«. Na žalbu rad­
ničkih kom ora Državni savjet je poništio iješenje
M inistarstva socijalne politike. Na to je Cvetković
tražio od Narodne skupštine donošenje Uredbe koja
će produžiti m andat dotadašnjih članova.sam oup­
ravnih organa radničkih komora, a ako ovi to odbi­
ju, pravo da imenuje skupštine radničkih kom ora s
pravim a kao i redovna skupština. Pored toga, minis­
tar je izdvojio iz sastava beogradske Radničke ko­
m ore područje Makedonije, odnosno Vardarsku ba­
novinu i formirao skopsku Radničku kom oru koju
je predao na upravu JUGORAS-u.
Kongres je u svojim zahtjevima tražio da se us­
postavi istinska sam ouprava u socijalnim institucija­
ma i predstavničkim tijelima radnika i namješteni­
ka, da se u radničkom osiguranju provedu izbori, a
autonom ija radničkih kom ora sačuva i razvije. Kon­
gres je ponovno utvrdio da je neophodno da se služ­
ba posredovanja rada oslobodi birokratskog apara­
ta i da se inspekcija rada izgradi u istinsku ustanovu
nadzorne službe nad provedbom socijalno-političkog zakonodavstva. Raspravljajući o zaštiti radni­
čkih povjerenika, Kongres je konstatirao da je njiho­
vo pravo im uniteta sasvim uništeno, da izvršenje
njihovih m andata zavisi o nahođenju inspekcija
rada koje im m andate poništavaju na osnovi inter­
nih uputstava. Protestirajući protiv ovog nasrtaja na
sam ostalnost radničkih socijalnih institucija i pred­
stavničkih tijela, Kongres je tražio da se raspišu iz­
bori za samoupravu radničkog osiguranja, da se
imenovani komesari s protuzakonitim mandatima u
radničkim komorama razriješe dužnosti i provedu
izbori za samoupravne organe radničkih komora.
Kulturno-prosvjetnl rad
i m eđunarodna suradnja
Na tu temu nije bilo posebnog referata. U izvje­
štaju se govorilo o radu Centrale za radničko vaspi­
tanje, stvaranju povjereničkog kadra, sindikalnoj
štampi, izdavačkoj djelatnosti, pjevačkim, muzič­
kim, am aterskim i sportskim društvima, o čemu je
donijeta i rezolucija.
Sto se tiče m eđunarodne suradnje, na Kongresu
se apeliralo na sindikalno jedinstvo, za slobodu sin­
dikalnog rada, protiv fašizma i rata, te poboljšanje
organizacijskih veza sa stručnim internacionalama i
o suradnji s M eđunarodnim biroom rada u Genevi.221
Odluke IV kongresa kao platforma
za jedinstvo sindikalnog pokreta
Iz prikazanog rada i odluka IV kongresa URSSJ-a
vidi se da su donesene odluke rezultat kompromisa
kom unista i socijalista. Socijalisti su inzistirali da u
odluke Kongresa uđu stavovi Izvršnog odbora URSSJ-a o redu i disciplini u pokretu kojeg je donio u
ožujku i svibnju 1936. godine, zatim stavovi Sarajev­
skog kongresa o socijalističkom karakteru i pripad­
nosti URSSJ-a reformističkom Internacionalnom
sindikalnom savezu. Dalje, da pokrajinsku štampu
koju centrala URSSJ-a priznaje kao svoju obavezno
prim a članstvo, i da sastavne organizacije koje sma­
traju da treba da izdaju svoje posebne listove treba­
ju dobiti prethodnu suglasnost izvršnog odbora UR­
SSJ-a. Iako je Kongres istakao da URSSJ počiva na
partijsko-političkoj nezavisnosti i na organizacijs­
kom jedinstvu, predstavnik Internacionalnog sindi­
kalnog saveza Rudolf Tayerle upozorio je Kongres
da izgradnja sindikalnog pokreta i njegovo organi­
zacijsko jedinstvo zavise o idejnom jedinstvu. »Jedi­
no onda, kad smo saglasni u ciljevima i m etodama
imamo jedinstvenu organizacionu moć, koja se
može suprotstaviti napadima protivnika i svrsi­
shodno krči put svojim zahtevima. Organizaciono je­
dinstvo ne može nadoknaditi jedinstven postupak
raznih organizacija, naročito kad ne postoji među
221 URSSJ 1934-1937. Izvještaj izvršnog o d b o r a IV k o n ­
g resu U jedinjenog rad n ič k o g sin d ik aln o g saveza Ju g o slav i­
je 18. i 19. a p rila 1938. g o d in e u Z agrebu; K rekić, R adnički
štra jkovi 1936, B e o g rad 1937; U jedinjeni sindikati, b r. 3-4,
m a rt-a p ril 1938. str. 78 br. 5-6, m aj-juni 1938. str. 41, 4, 43,
44, 46, 47, 50, 51, 57, 58, 59, 60, 61-71; Radničke novine.
B e o g rad 25. II, 8. i 15. IV, 6. V 1938; S lobodna riječ, Z agreb
16, 23. i 30. IV i 7. V 1938; R adnik, Z agreb, 25. II, 18. III, 8,
15. 16, 22, 27. i 30. IV, 6, 7. i 13. V 1938.
njima idejno jedinstvo. Saradnja u sindikalnoj orga­
nizaciji zahteva i saradnju u poduzeću, saradnju u
javnoj upravi, saradnju u državi.
M odema sindikalna organizacija ne može samo
da kritikuje, ona mora da sarađuje i da zajednički
stvara nov, pravedniji, ljudski sistem. Suvišni su oni,
koji beže od te saradnje, kao i oni, koji je onemogu­
ćuju. Isto tako, kao što kolektivan ugovor osigurava
dobar uzajamni odnos radnika i poslodavca, isto
tako dobar socijalni zakon potvrđuje uzajamnost i
zajednicu u državi.«222
Nakon Kongresa došlo je do sporazuma o stva­
ranju jedinstvene proleterske fronte između pred­
stavnika socijalista i komunista. Kongres se afirmi­
rao kao izraz naprednih političkih i socijalnih težnji
radničke klase. On je bio snažna manifestacija otpo­
ra organiziranih radnika i njegovih klasnih sindikal­
nih organizacija prema društvu koje je bilo usmjere­
no na razvoj fašizma. Takvu orijentaciju najbolje ka­
rakterizira otvorena haranga zagrebačke građanske
štampe protiv Kongresa, koja je išla dotle da se jav­
no poziva građanstvo na fizičko onemogućavanje,
batinanje i ubijanje sudionika Kongresa. Zagrebač­
ka građanska štampa, koju je plaćala kapitalistička
klasa, štektala je na klasni radnički pokret, klevetala
marksizam i internacionalizam jednako kao što je to
činio fašizam. Razbijački lumpenproletarijat koji je
trebao da opijen nacionalnim šovinizmom razbije
Kongres nije se usudio pred organiziranim radnici­
ma ni da izađe na ulicu.
O rezultatima Kongresa URSSJ-a Josip Broz Tito
napisao je Kominterni 8. kolovoza 1938. još i ovo;
»Već sam pisao o rezultatima Kongresa URS. Jedin­
stvo, koje je na ovom Kongresu postignuto, sada je
još više ojačano i prošireno. Ovakvi rezultati i mani­
festacije na Kongresu uplašili su vladu i druge pro­
tivnike pokreta klasnih sindikata. Vlada i svi ostali
protivnici radničke klase su se nadali da će na
ovom Kongresu doći do razračunavanja i rascepa
između komunista i socijalista. Posle Kongresa vla­
da je počela sve više da napada sindikalni pokret
(zabrana Radnika, itd.). Taktika i zaključci Kongresa
sindikata u odnosu na držanje neklasnih sindikal­
nih organizacija HRS-a itd. razočarali su i vladu.
Radnik je postao stalni propagator neophodnih ak­
cija jedinstva sa HRS-om i drugim neklasnim orga­
nizacijama, zbog čega je uglavnom i zabranjen.
Rukovodstvo HRS-a je reakcionarno i uglavnom
protivno jedinstvenim akcijama URS-a. U HRS-u i
njegovoj štampi klasni sindikati su stalno napadani.
Ali dole između organizacija URS-a i HRS-a dolazi
sve više do zajedničkih akcija. Ovih dana održan je
u Varaždinu zajednički sastanak URS-a i HRS-a. Sa­
stanku je prisustvovalo oko 4 000 ljudi. Govorili su
predstavnici obe sindikalne organizacije. Rukovod­
stvo HRS-a je pokušalo da isključenjima omete ovu
zajedničku akciju sa URS-om, ali je to izazvalo još
222 Ujedinjeni sindikati, br. 5 -6 , m aj-juni 1938, str. 47, 50,
51.
143
veće nezadovoljstvo članova HRS-a, a ima ih mnogo
Zivko Topalović sa našim drugovima. Diskutovalo
se o m ogućnostima stvaranja Jedinstvenog fronta.
koji zbog toga istupaju iz HRS-a.
Predstavnici URS-a pokušavaju sada da organiOvom prilikom nije došlo do formalnog dogovora,
ali posle kongresa URSS-a u aprilu ove godine soci­
zuju zajedničke akcije sa HRS-om protiv Jugoras-a
jalisti su prihvatili pregovore, i kako se tu u Zagre­
(vladini sindikati), koje vlada sve više forsira uz is­
bu našli skoro svi socijalističke vođe, došlo je do sa­
tovremeni pritisak na ostale. Vlada se još ne usuđu­
je da sprovede jači frontalni napad na klasne sindi­
stanka sa našim drugovima. Od socijalista učestvo­
vali su: Topalović, Bogdan Krekić, Luka Pavičević,
kate, ali pokušava da to čini u odnosu na pojedine
manje sindikalne organizacije i kulturna društva
Belić, Jakšić i Jakomin, a sa naše strane petorica i
to: tri radnika i dva intelektualca. Na ovom savetoradnika.
vanju došlo je do sporazum a o zajedničkoj akciji tj.
Vlada takođe na sve moguće načine favorizira
svoje sindikate, u koje su dužni da se učlane svi rad­
0 radu na stvaranju Jedinstvenog fronta. Socijalisti
su prihvatili naš stav u pogledu spoljne i unutrašnje
nici koji rade u državnim preduzećima ili ustanova­
politike. I po nacionalnom pitanju su izmenili svoj
ma koje su sa njima povezane.«223
stav i približili ga našem, naročito u odnosu na 'h r­
U izvještaju od 3. rujna 1938. tome još dodaje:
»Klasni sindikati su pokazivali i pre Kongresa
vatsko pitanje’. Sem toga došlo je do usaglašavanja
URSS-a porast članstva, ali posle Kongresa, kada su
po nizu drugih pitanja. Naročito je važno da su se
obavezali da u svojim listovima ne napadaju Sovjet­
radnici videli da je zaista postignuto jedinstvo, klas­
ski Savez, već da, po mogućnosti, pišu pozitivno i da
ni sindikati su se još više učvrstili. U vreme održa­
vanja Kongresa Ujedinjeni radnički sindikati brojali
ne prave ispade u odnosu na nas itd. Osim toga, od­
lučeno je da kroz njihovu štam pu vode borbu protiv
su odprilike oko 100.000 članova, od kojih je 50.000
redovno plaćalo članarinu.
fašizma, h za stvaranje Narodnog fronta. Kako smo
Razni neprijatelji, kao i vlada Stojadinovića, su
se mi saglasili sa tirti da njihove »Radničke novine«
se nadali da će na Kongresu doći do rascepa. Za
budu takođe i naše glasilo za Srbiju, oni su koopti­
vreme Kongresa rasturani su nekakvi letci sa sadrrali u svoju redakciju tri naša druga.
žinom koja je govorila da se neće dozvoliti da se
Do sada su se lojalno držali ovog našeg dogovo­
Kongres održi. Neki Hrvatski listovi su također do­
ra, što je uočljivo u svim njihovim novinam a kao i
nosili članke obrnuto od onoga što su oni očekivali,
javnim istupanjima. Čak i njihov list »Slobodna
vlada je počela sa proganjanjem klasnih sindikata.
reč«, koji izlazi u Zagrebu i koji se uvek isticao na­
Tako je pre mesec dana naš sindikalni list »Rad­
padim a na Sovjetski Savez i na nas, sada je sasvim
nik«, koji je 4 godine izlazio u 14.000 prim eraka, za­
izmenio svoj karakter i piše pozitivno o Sovjetskom
branjen. Vlada je oduzela radnicim a u Vojvodini
Savezu. Takođe je dogovoreno da mi i socijalisti za­
njihovu Radničku komoru, postavila svoga kom esa­
jedno istupam o u odnosu na Udruženu opoziciju.
ra i svoje činovnike iz Jugoras-a.
Na početku socijalisti su hteli da nas oni zastupaju
Ja sam već u proleće rekao drugovim a u Beo­
u Udruženoj opoziciji. Mi nismo na to pristali, pa su
gradu i Zagrebu da se za očuvanje radničkih insti­
1 oni odustali. Takođe su sm atrali da bi bilo dovolj­
tucija ne mobiliše samo radnička klasa nego i sve
no da u raznim m estima u unutrašnjosti, na raznim
ostale dem okratske snage, jer to nije udarac samo
skupovima sa njima istupaju naši drugovi iz tih
protiv radničke klase, nego u isto vreme i protiv demesta. Ali, kako su naši drugovi u pojedinim m esti­
mokratije uopšte.
m a u unutrašnjosti često politički vrlo nespremni,
Socijalisti su se plašili još većih akcija radnika,
mi nismo mogli na to pristati, jer nije svejedno da li
ali mi smo bili odlučno za mobilizaciju radnika u
će sa Zivkom Topalovićem zajedno govoriti neki
odbrani njihovih prava, a u zajednici sa drugim de­
drug iz Beograda dobro priprem ljen ili neki drug iz
mokratskim snagama Narodnog fronta. Stoga nije
unutrašnjosti. Kasnije su se i oni složili sa tim. Na­
isključeno da u najskorije vreme dođe do ozbiljnih
suprot tom e pokušali su neki trockisti da podriju
događaja u Jugoslaviji, ukoliko vlada i dalje bude
Jedinstveni front, ali ja mislim da su imali malo us­
produžila sa oduzimanjem prava radnika.«224
peha, jer je Jedinstveni front uhvatio dubok koren u
15.
rujna 1938. Josip Broz Tito daje Kom interniradnim masama, a to je rezultat zajedničke borbe
slijedeće podatke o ostvarivanju linije jedinstvene
radničke klase u štrajkovima i sindikatima. To je i
proleterske fronte:
bio razlog što su se socijalisti sporazumeli sa nama;
»Otkako je ostvareno jedinstvo sindikalnog po­
oni su bili prim orani da pod pritiskom masa to uči­
kreta, došlo je i do poboljšanja perspektiva za stva­
ne. Tačno je da se taj Jedinstveni front nije još ni u
ranje Jedinstvenog fronta, usprkos činjenici što su
kakvoj političkoj akciji potvrdio. Tačno je i to da se
socijalisti kategorički odbili ideju o stvaranju rad­
socijalisti plaše velikih akcija, ali stvar zavisi od nas.
ničke partije, iako nisu bili protiv zajedničkih akci­
Zavisi od nas da li ćem o u budućnosti ispravnom
ja. Upravo prošle jeseni, na jednom sastanku na
taktikom postići da se ostvari pravo jedinstvo Je­
kome su govorili i naši drugovi i socijalisti, sreo se
dinstvenog fronta u velikim m asovnim akcija­
ma.«226
223 ACKSKJ. K l 1938/23.
224 Ibid, K l 1938/24.
144
228 A CKSKJ. K l
1938/29.
MEĐUNARODNA SURADNJA URSSJ-a
Članstvo URSSJ-a u Internacionalnom
sindikalnom savezu
Savez radničkih sindikata Jugoslavije na čelu sa
Glavnim radničkim savezom (od osnivanja 7. i 8. si­
ječnja 1922) pristupio je m eđunarodnoj reformistič­
koj Sindikalnoj internacionali u Amsterdamu (ISS).
Internacionalni sindikalni savez, odnosno Amsterdamska sindikalna internacionala osnovana je 21.
kolovoza 1901. godine. Pokušaji njezinog stvaranja
datirali su još od 1883. godine. U vrijeme prvog
svjetskog rata ona je raspuštena, a obnovljena je na
socijaldemokratskoj konferenciji u Bernu u veljači
1919. godine. To je bila konferencija sindikata po­
bjedničkih zemalja. Stvarno je ISS osnovan na kon­
gresu održanom u srpnju 1919. u Am sterdamu.
Sudjelovalo je 15 zemalja s više od 18 m ilijuna
članova. Drugi kongres ISS održan je u studenom
1920. u Londonu, treći u Rimu u travnju 1922, čet­
vrti u Beču u lipnju 1924, a peti u Parizu 1927. go­
dine.
Obnovljeni Internacionalni sindikalni Savez
(Amsterdamska sindikalna internacionala) uključio
je u svoj sastav sve reformističke nacionalne sindi­
kalne centrale, preuzimajući njihovu reformističku
koncepciju i politiku, propagirajući je i provodeći u
m eđunarodnim razmjerima. Između dva rata, u En­
gleskoj, SAD, Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji i dru ­
gim kapitalističkim zemljama postepeno su granice
koje su dijelile razna reform istička krila sve više
nestajale. Ideologija i taktika Slobodnih sindikata
može se ukratko obilježiti kroz: 1) Punu političku
neutralnost sindikalnih organizacija; 2) Sindikalne
organizacije bore se gotovo isključivo za poboljša­
nje dnevnog ekonomskog položaja najamnih radni­
ka; 3) Samo izuzetno ta borba prelazi u štrajk, pri
čemu se nastoji pod svaku cijenu postići sporazum
s poslodavcima. Kada to nije moguće, reformistički
sindikati redovno prihvaćaju odluku državnih po­
sredničkih organa. Time nastaje sve uža veza izme­
đu vrhova sindikalnih organizacija i državnih orga­
na. Javlja se tendencija uraštanja sindikata u kapita­
lističku državnu mašineriju; 4) Cilj reformističkih
organizacija je postizanje ekonomske demokracije,
tj. što ravnomjernije raspodjele bogatstva među čla­
novima kapitalističkog društva, bez ukidanja najam­
nog rada. To se postiže putem radničkih zadruga,
udjelom radnika u diobi profita, ustupanjem dijela
akcija poduzeća radnicima, radničkom bankom, vi­
sokim nadnicam a koje omogućuju stalni prosperi­
tet i onemogućuju krize itd.; 5) Isključivanjem iz
sindikalnih organizacija svih istaknutijih vođa revo­
lucionarne sindikalne opozicije. Vršilo se i masovno
isključenje čitave organizacije koje su pokušavale
da same kreiraju i vode revolucionarnu politiku ili
da preuzm u vodstvo centrale.
to - CAZI
Pored Međunarodnog sindikalnog saveza posto­
jalo je 27 stručnih internacionala, odnosno Interna­
cionalnih profesionalnih sekretarijata. U najjače
među njih spadali su: Internacionalna unija drvo­
djelskih radnika sa 1,062.067 članova, učlanjenih u
48 zemaljskih saveza u 25 zemalja; Internacionala
metalaca sa 1,835.541 članova učlanjenih u 28 ze­
maljskih sindikata u 19 zemalja; Internacionala
transportnih radnika koju su sačinjavali 77 zemalj­
skih saveza iz 33 zemlje sa 2,084.168 članova; Internacionalu rudarskih radnika sačinjavali su 17 ze­
maljskih sindikata iz 17 zemalja sa 1,652.748 člano­
va.
Donosimo pregled naziva Internacionalnog pro­
fesionalnog sekretarijata, broj zemaljskih saveza
koji sačinjavaju stručnu intemacionalu, broj zema­
lja u kojima djeluju zemaljski sindikati učlanjeni u
intem acionalu i broj njenih članova.229
In tern a cio n a ln i p ro fe sio ­
n alni sek re ta rijati
Zem aljski
savezi
G rađ ev in ari
Šivači
R u d ari
K njigovesci
Š tam p a ri
R adnici d ija m a n ta
T v o rn ičk i rad n ici
B rijači
S tak lari
D rvodjelci
H o te lsk a p o slu g a
Seširdžije
K eram iča ri
P o ljo p riv red n i radn ici
2ivežari
K ožari
Učitelji
L itografi
M oleri
M etalci
Ja v n a služba
P o štari
P riv atn i nam ješten ici
K am en a ri (klesari)
P re ra d a d u h a n a
T ek stiln i rad n ic i
T ra n sp o rtn i rad n ici
25
28
17
16
22
9
22
9
12
48
17
11
6
18
31
26
7
21
13
28
17
30
47
14
13
12
77
U k u p n o: 27
596
Zemlje
Članova
20
18
17
15
22
7
14
9
11
25
15
10
6
14
19
15
5
20
12
19
15
21
19
12
12
11
33
844.714
302.771
1,652.748
82.979
183.314
22.830
605.916
9.169
89.843
1,062.067
66.664
37.273
152.192
371.631
773.409
306.157
80.964
49.247
237.104
1,835.541
523.975
383.205
706.808
112.257
119.804
960.901
2,084.168
13,657.681
S dolaskom Hitlera na vlast u Njemačkoj i uvo­
đenjem nacističkog režima u njoj, izgubio je ISS 54
sindikalna saveza sa 4,8 milijuna članova. To se kas­
nije ponovilo i sa sindikatima Austrije, koji su bro­
jali oko 770.000 članova. U lipnju 1936. godine tvr­
dio je ISS da ima osam milijuna članova, a u 1939.
godini, kada je odbio da primi u svoje članstvo sin229 Ujedinjeni sindikati, br. 11, 1. n o v e m b ar 1929, str.
173-175; b r. 12, 1. d e c e m b a r 1929, str. 189.
145
dikate SSSR-a, pao mu je broj članova na dva mili­
juna.
Na drugom i trećem kongresu URSSJ-a isticalo
se da su veze centrale URSSJ-a s Internacionalnim
sindikalnim savezom redovne, korektne i prisne.
Delegat Centralne uprave URSSJ-a Bogdan Krekić,
bio je član Upravnog savjeta Internacionalnog sin­
dikalnog saveza (ISS). O m eđunarodnim vezama na
II kongresu reklo se: »Veze centrale URSSJ redovne
su i intimne s Internacionalnim sindikalnim save­
zom (čije sjedište je iz Amsterdama od srpnja 1931.
prešlo u Berlin). Zatim sa stručnim intem acionalama, a naročito drvarskom, živežarskom, tvorni­
čkom, transportnom itd. kao i sa zemaljskim sindi­
kalnim centralam a u drugim zemljama. Isto tako
centrala URSSJ je u redovnoj vezi i s M eđunarod­
nim biroom rada u Zenevi. Preko delegata našega
pokreta, koji je član upravnog savjeta Internacional­
nog sindikalnog saveza u Berlinu, kao i člana - za­
mjenik upravnog savjeta M eđunarodne organizacije'
rada u Ženevi, naš pokret je zastupljen u tijelima
ovih m eđunarodnih ustanova. Centrala URSSJ po­
mogla je i stalno pomaže da naše sastavne organiza­
cije uspostave i održavaju redovne veze sa stručnim
sekretarijatima.«227
Na sarajevskom III kongresu podnijet je slijede­
ći izvještaj: »S internacionalnim sindikalnim save­
zom (ISS) URSSJ je održavao uredne i prisne veze.
Preko svog predstavnika URSSJ je učestvovao na
međunarodnoj konferenciji ISS u Zenevi 1931. i na
proširenoj sjednici Upravnog odbora u Beču, listo­
pada 1933. Na obje je aktivno surađivao. Preko ISS
i putem neposrednih veza URSSJ je sarađivao sa
svim internacionalnim stručnim sekretarijatim a.
URSSJ redovno je bdio nad tim da svi naši savezi
budu uredno učlanjeni kod svojih stručnih intem acionala i da prem a njima redovno vrše svoje statutam e i moralne obaveze. Sekretarijat URSSJ je po­
jedinim našim organizacijama uvijek stajao na ras­
položenju za održavanje veza sa stručnim interna­
cionalnim sekretarijatima. Isto tako, URSSJ je bio
posrednik i za internacionalne sekretarijate kad im
je potrebna bila brza i uredna veza s novim sastav­
nim organizacijama u Jugoslaviji. URSSJ je općio di­
rektno ili preko njegovog dopisnika za Jugoslaviju i
s M eđunarodnim biroom rada u Zenevi. U saradnji
na zajedničkim zadacima URSSJ je preko ISS i Me­
đunarodnog biroa rada došao u vezu s predstavni­
cima radničkog pokreta iz cijeloga svijeta, i naročito
s predstavnicim a pokreta evropskih zemalja uspo­
stavio je prisan lični kontakt. Mi se možemo da po­
nosimo što URSSJ u m eđunarodnoj radničkoj za­
jednici uživa ugled dobrog saradnika i korektnog i
lojalnog pregaoca na svim zajedničkim radovi­
ma.«228
227 Izvještaj u p ra v e U RSSJ II r e d o v n o m k o n g re su u Za­
g reb u 27-28. IX 1931, str. 54-55.
228 URSSJ 1931-1933. Izvještaj izv ršn o g o d b o r a IIII r e ­
d o v n o m k o n g resu URSSJ u S arajev u , B e o g rad 1934. str.
146
IV kongresu podnijela je Centrala URSS-a ovaj
izvještaj o svojim odnosima s ISS-om:
»Od neosporno visokog moralnog i političkog
značaja je inicijativa ISS u raznim akcijama, s ciljem
ostvarenja m eđunarodne saradnje, m ira m eđu naro­
dima, razoružanja, privredne suradnje, m eđunarod­
ne planske podjele rada uz garancije privredne i
kulturne egzistencije svakog naroda napose, borbe
protiv fašističkih tendencija i za demokratizaciju
javnog života i privrede, a naročito za punom slobo­
dom sindikalnog organiziranja i sindikalne borbe.
Slobodni sindikalni pokret jugoslavenskih radnika
učiniti će sve da ove inicijative dođu do punog ostva­
renja URSSJ pozdravlja inicijativu ISS za postizanje
punog organizacionog i duhovnog jedinstva radničke
klase u sastavu ISS. U ostvarenju duhovnog i organi­
zacionog jedinstva Kongres vidi osnovne zaloge za
uspjeh radničke klase u postavljenim ciljevima«229
Kongresi Internacionalnog sindikalnog
saveza od 1929. do 1940. godine
Od 23. do 25. svibnja 1929. godine održane su u
Pragu sjednice Uprave Internacionalnog sindikalnog
saveza (ISS). Na sjednici je prisustvovalo 50 delegata,
koji su zastupali sindikate svih evropskih država, s
oko 14 milijuna organiziranih radnika Na sjednicama
se raspravljalo o položaju sindikalnog pokreta u raz­
nim zemljama i akcijama ISS u narednoj godini, pri­
vrednom programu i pitanjima godišnjeg odsustva
radnika Utvrđeno je i sazivanje VI kongresa intem a­
cionale, koji se trebao održati od 7-11. srpnja 1930. go­
dine u Stockholmu. Utvrđeno je također da će se
raspravljati posebno o sindikalnim problemima u
zemljama bez demokracije. Na zajedničkom interna­
cionalnom privrednom programu radio je ISS već pu­
nih 10 godina, tako da su se iskristalizirali njegovi os­
novni stavovi i pravci djelatnosti. Prvo, to je pitanje ra­
cionalizacije privrede, nastojanje kapitalista da sa što
manje troška ostvare što veću količinu proizvoda na
račun radničkih nadnica, radnog vremena i radničke
zaposlenosti. Sindikalna internacionala nije se protivi­
la racionalizaciji, ali je očekivala od nje druge rezulta­
te: povećanje nadnice, smanjenje radnog vremena na
40 sati tjedno; s povećanjem proizvodnje, povećanje
potrošnje i smanjenje nezaposlenosti. Drugo, to je bio
zahtjev za izjednačavanjem uvjeta rada u raznim zem­
ljama, načina rada i intenzivnosti ra d a Treće, to je bio
zahtjev da se domaći i internacionalni karteli podvr­
gnu kontroli javnosti. Četvrto, da se osigura stabiliza­
cija kupovne vrijednosti novca (cijena proizvodnje i
zaposlenosti). Peto, da se omogući jačanje moći širo­
kih društvenih slojeva na selu i pomogne usavršava­
nje poljoprivredne proizvodnje. Šesto, da bi se suzbila privredna anarhija, spasile socijalno-političke
tekovine, sankcionirane zakonodavstvom o tarif­
nim i kolektivnim ugovorima, trebalo je stva228 URSSJ 1934-1937, Izvještaj Izv ršn o g o d b o ra URSSJ
IV k o n g re su 18-19. IV 1938. u Z ag reb u .
rati jaka nacionalna privredna tijela (privredne sa­
vjete) u kojima radnici trebaju biti zastupljeni na
principima pariteta. Na sjednicama je prisustvovao
i Bogdan Krekić.230
Kada se sastao VI kongres u Stockholmu, pri­
vredna kriza zahvatila je sve države osim SSSR-a.
Privredna anarhija, nezaposlenost milijuna radnika,
carinske barijere i čitav niz međudržavnih sukoba
praćenih naoružavanjem i ratnom opasnošću ka­
rakterizirali su razdoblje održavanja tog Kongresa.
Kongres je pored privrednog program a donio i socijalno-politički program koji je postavio zahtjev za
petodnevnim radnim tjednom, maksimalno osamsatnim radnim danom, tarifnim i kolektivnim ugo­
vorima i zahtjev za slobodom sindikalnog organizi­
ranja. U referatu i odlukama o razoružanju i svjet­
skom miru ističe se da je radnička klasa duboko
prožeta zahtjevom za m ir i m eđunarodnom zajedni­
com, jer su oni jedina garancija spasu čovječanstva
iz privredne i socijalne bijede i kaosa u koji je zapa­
lo. U točki »Sindikati u zemljama bez demokracije«
ističe se da m eđunarodno povezana i organizirana
radnička klasa m ora voditi računa o nejednakom
tempu privrednog i društvenog razvoja i razvoja de­
mokracije u raznim zemljama i raznim kontinenti­
ma. Zadatak ISS je da budi i pridobija sve raspolo­
žive snage Azije i Amerike, te da ih poveže u idejnu
i akcionu zajednicu.231
Sredinom ožujka 1932. godine održana je sjedni­
ca Upravnog odbora ISS, a krajem travnja Interna­
cionalna sindikalna konferencija u Genevi. Na kon­
ferenciji su istaknuti zahtjevi za novom privrednom
organizacijom svijeta koju treba ostvariti putem
planske privrede. Među najaktualnije zadatke, kon­
ferencija je istakla borbu za 40-satno radno vrijeme,
provođenje u svim zemljama općeg obaveznog osi­
guranja radnika u nezaposlenosti, sistematsko uki­
danje carinskih granica, ukidanje ratnih reparacija,
poništenje međusavezničkih ratnih dugova i opće
naoružanje. Predstavnici jugoslavenskih sindikata
istakli su problem radničke koalicije u Jugoslavi­
ji.232
Od 30. srpnja do 30. kolovoza 1933. održan je u
Bruxellesu VII kongres M eđunarodnog sindikalnog
saveza. Dolazak Hitlera na vlast u Njemačkoj i svjet­
sku privrednu krizu kongres je ocijenio kao naj­
krupniji svjetsko-politički događaj. Kapitalistički
poredak, uslijed privredne krize, našao se u bez­
izglednoj situaciji. Kongres je ukazao na nužnost da
u interesu društva kao cjeline kapitalistički način
proizvodnje zamijeni socijalističkim, a privatno
vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju društve­
nim vlasništvom.
230 U jedinjeni sindikati, b r. 7, 1. ju li 1929. god., str. 110.
O b ro jn o m sta n ju v. n a i mj. br. 11, 1. n o v e m b a r 1929. god.,
str. 173, br. 12, 1. d e c e m b a r 1929. god., str. 189, b r. 3, 1.
m a rt 1930. god., str. 46.
231 Ibid, b r. 6. 1. ju n i 1930, str. 95 i br. 8, 1. au g u st 1930,
str. 113-115.
232 Ibid, br. 6, ju n i 1932, str. 96.
Osnovne odluke Kongresa odnose se na borbu
protiv fašizma, za punu slobodu sindikalne koalicije
i sindikalne akcije s parolom da će »slobodu i
demokratiju braniti do kraja i da će fašizmu i dikta­
torima u svima njihovim oblicima suprostaviti svoj
otpor«. Da bi ukazao na izvanrednu opasnost koju
je izazvao njemački nacionalni socijalizam, Kongres
je proglasio opći bojkot njemačke robe. Kongres se
založio za m eđunarodnu moralnu i materijalnu po­
moć njemačkim emigrantima koji su tražili zaposle­
nje u drugim zemljama. Izjašnjavajući se za temeljni
preobražaj cjelokupne privrede i njeno plansko ru­
kovođenje, Kongres je utvrdio da kapitalizam poku­
šava da se održi posljednjom snagom ugnjetavajući
radničku klasu. Osuđujući predstavnike vlade i pri­
vrednike, koji su na svjetskoj privrednoj konferenci­
ji u Londonu branili isključivo svoje posebne intere­
se te doveli konferenciju do kraha, Kongres je po­
zvao radničku klasu cijelog svijeta da se založi za
ostvarenje međunarodnog upravljanja planskom
privredom čiji je krajnji cilj uvođenje socijalističke
privrede.233
Na vanrednoj sjednici Uprave Međunarodnog
sindikalnog saveza u Beču, koja je održana 6. i 7. li­
stopada 1933. i sazvana zbog obrane austrijske de­
mokracije bilo je zastupljeno 14 zemaljskih centrala
s 23 delegata (iz Belgije, Danske, Francuske, Velike
Britanije, Jugoslavije, Letonije, Holandije, Austrije,
Poljske, Saskog područja. Švedske, Švicarske, Cehoslovačke i Mađarske) i 23 profesionalne internacionale s 31 delegatom. Sa sjednice je upućena po­
ruka austrijskoj radničkoj klasi koja izražava najpunije simpatije, solidarnost i najčvršće uvjerenje da
će sindikati sviju zemalja pomagati austrijske radni­
ke u njihovoj borbi.234
Osmi kongres Internacionalnog sindikalnog sa­
veza održan je u lipnju 1936. godine u Londonu. U
povodu Kongresa socijalistička štampa je pisala da
je bio »grandiozna manifestacija uspona snage
radničke klase u svim zemljama. Preživljena je pe­
rioda depresije i padanja i ušlo se naglim tempom u
napredak. U zlu se sazreva za dobro. Dugogodišnja
privredna kriza na jednoj strani, i događaji u zemlja­
ma gdje je fašizam uzeo maha, dali su dragocjeno is­
kustvo i najneiskusnijim. Engleski Tredjunioni su u
naglom porastu. Američki Afol isto tako. Porast u nor­
dijskim zemljama. Naglo uzdizanje pokreta u azijskim
i prekooceanskim zemljama. A iznad svih je porast u
Francuskoj, gdje su snage sindikalnog pokreta za ne­
koliko posljednjih godina udesetostručene. Isti je slu­
čaj i sa Spanijom. Oživjelost je nastupila u cijeloj liniji.
I sve te nabujale snage, našle su izraza u međunarod­
nom sindikalnom kongresu u Londonu. Cijeli kongres
odavao je sliku ofanzive poslije nekolikogodišnje začmalosti i depresije.
Uz nabujalost snaga koje je manifestirao, kon­
gres je u isto vrijeme pokazao i visoko moralno do233 Ibid, br. 9, s e p te m b a r 1933, str. 135-138.
234 Ibid, br. 11, n o v e m b ar 1933, str. 175.
147
stojanstvo, koje je proizlazilo iz svijesti o odgovor­
nosti bez koje nijedna snaga ne smije da bude. Kon­
gres je pretresao čitav niz vrlo važnih pitanja koja
stoje u centru masovne radničke akcije. Pored zna­
lačkih referata, kongres je primio značajne rezoluci­
je koje izražavaju gledišta slobodnog sindikalnog
pokreta po najvažnijim pitanjima i zadacima«.
Na Kongresu se raspravljalo o rezultatima borbe
koju je Internacionalni sindikalni savez vodio pro­
tiv privredne krize, za 40-satnu radnu nedjelju, za
stabilizaciju valute i o rezultatima propagiranja i
provođenja sindikalnih privrednih planova i pro­
grama. »Polazna tačka i osnovica za ovu neposred­
nu privrednopolitičku akciju bilo je usvojenje planskoprivrednih zahtjeva M eđunarodnog sindikalnog
saveza na kongresu u Brislu 1933. g. On je - kao što
je to rečeno u rezoluciji o planskoj privredi - po­
zvao zemaljske centrale kao i sve socijalističke vla­
de da se svom snagom svojom zauzmu za postignu­
će ovih ciljeva i da sprovedu načela koja je MSS
m eđunarodno utvrdio. Ako je kongres u Brislu jed­
novremeno izrazio ubeđenje da se samo 'u inicijati­
vi i vodstvu sindikata’ može sagledati jedna od pret­
postavki za uspješnu privrednu djelatnost onda,
poslije akcionog perioda od tri godine, sa velikim
zadovoljstvom možemo da konstatiram o da je baš
na području privrednopolitičke djelatnosti vodstvo
došlo u ruke m eđunarodnog i nacionalnog sindikal­
nog pokreta. Zelje Briselskog kongresa ostvarene
su u vanredno zadovoljavajućem opsegu: u svim
zemljama ideja o planskoj privredi došla je u prvi
red. Naročito možemo da konstatiram o i to da je
politika vlada u Danskoj, Švedskoj, Norveškoj i Bel­
giji, uz mjerodavnu saradnju sindikata, na mnogim
područjim a privrede praktično počela da sprovodi
i djelimice sprovela ono što je u privrednim plano­
vima drugih manje povlaštenih zemalja uglavnom
samo još zahtjev koji se propagira. Borba za plan­
sku privredu postala je u punom smislu riječi na­
rodni pokret koji je dobio svoje tipično obilježje u
Belgiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Ćehoslovačkoj,
Švicarskoj i Holandiji. Naše je mišljenje da kongres
ne može da učini ništa bolje nego da ponovo potvrdi
sindikalnu akciju za privredne planove. Za m eđuna­
rodni sindikalni pokret, borba za plansku privredu
nije samo privredno-politički zadatak nego ujedno i
obram bena borba protiv lažnih ideologija staleške
države i mističnih ideja fašizma. Ovakvo postavlja­
nje ciljeva i ovakva akciona forma donijeli su nam
uspjeh naših ideja o planu, a naročito proširenje
baze na sve slojeve stanovništva. Ako iz dosadašnje
borbe za ideju o planu možemo nešto da naučimo,
onda je to svakako to da naša agitacija i propagan­
da moraju i dalje biti skoncentrirani na to da mi
tražimo plansku privredu u korist cijelog naroda, a
ne plansku privredu samo u korist radničkih sloje­
va. Drugi nauk iz dosadašnjeg toka razvitka jeste: ni­
kako ne treba odstupati od ideje da će se akcija za
plansku privredu kao i za preuređenje privrede i
društva za kojim mi težimo, i bez kom pro­
148
misa ne samo voditi nego i sprovoditi na dem okrat­
skoj osnovici i dem okratskim sredstvima.«
O akcijama za razoružanje, protiv fašizma i rata
referirao je Leon Jeneux. U referatu daje ocjene
prem a kojima je do neuspjeha konferencije za raz­
oružanje došlo zbog toga što ju je napustila Njema­
čka. ISS je već na kongresu u Bruxellesu donio re­
zoluciju o borbi protiv agresora, na zahtjev britan­
skih Trade uniona. Rezolucija razlikuje ofanzivni rat
od rata koji se poduzim a za obranu kolektivnog sis­
tem a mira. ISS je usvojio stav da vlade članice Dru­
štva naroda mogu da stupe u rat za pomaganje Dru­
štva naroda pri obrani od napadačke zemlje. Sindi­
kati su računali da potpune privredne sankcije veći­
ne Društva naroda m ogu da osiguraju mir. Antiratni
odbor ISS djelovao je kroz čitavo vrijeme. U ožujku
1935. godine održana je u Londonu zajednička kon­
ferencija ISS i Socijalističke radničke intem acionale
(SRI), koja je istakla da je m ir nedjeljiv i da je faši­
zam, a osobito fašističke zemlje, kao što su Hitlerova Njemačka i Mussolinijeva Italija trajna prijetnja
m iru i stalna opasnost od rata. Kongres se izjasnio
za princip kolektivne sigurnosti u okviru Društva
naroda, preuzimajući sav rizik i sve odgovornosti
koje iz toga proizlaze. U rezoluciji koju je Kongres
ISS usvojio kaže se:
»M eđunarodni sindikalni pokret sm atra spora­
zum o dalekosežnom i općem razoružanju, a i ukla­
njanje privatne industrije naoružanja i privatne tr­
govine ratnim m aterijalom pod m eđunarodnom
kontrolom , neminovnim faktorima za obezbeđenje
mira.
Kako fašizam svuda nastoji da slobode čovjeka i
sva prava radnika u cijelom svijetu razori, organiza­
cije radništva uništi, a dem okratiju u okove baci,
m eđunarodni sindikalni pokret ponovo podvlači da
se protivu fašizma m ora boriti svim sredstvim a u
svim zemljama.
ISS nudi radnicim a svih zemalja svoju suradnju
i pomoć i poziva ih da svoje vlade podstiču na naj­
jači otpor protiv fašističkih napada.
Sve se m ora učiniti da bi se fašističke snage potisle, da bi se ratu zakrčio put i tako narodim a svih
zemalja obezbjedila mogućnost da slobodno i bez
zapreke izvojuju svoju punu privrednu, socijalnu i
političku slobodu.
U ovim se zemljama kao i ranije oduzima slobo­
da i život nebrojnim ljudima i ženama kojih se kri­
vica ne sastoji ni u čem u drugom e no u tome što su
protivnici fašističke diktature, što poštuju i brane
dem okratiju, slobodu i osnovna prava čovjeka.
M eđunarodni sindikalni pokret nesalomljivo će
da produži borbu protiv fašizma i neće prestati da
apelira na savjest svijeta.«
Referat o sindikalnim slobodam a održao je Ru­
dolf Tayerle. On je pošao od tvrdnje da sindikalna
sloboda, u tadašnjoj kapitalističkoj državi, zavisi o
stupnju demokratizacije odnosa u državi. Prirodno
da sindikati ne mogu biti ni za kakvu drugu nego
samo za dem okratsku državu koja je, odnosno koja
treba da bude, politički izraz onog zbroja pojedinač­
nih volja koje se stvaraju na raznim stupnjevima
privrednog života jedne nacije, proizlazeći iz najma­
njeg mjesta na putu ka regionalnim privrednim for­
macijama, pa sve do centraliziranih nacionalnih ti­
jela.
M odemi sindikati u svojim najnovijim fazama,
tvrdio je referent, imaju više političke nego privred­
ne ciljeve.
»Sindikati poznaju nedostatke modernih demokratija. Pošto su oni danas više no ikada ranije za
demokratiju, za njeno 'organiziranje' i za njenu iz­
gradnju, jeste samo dokaz da su ostali vjerni svojim
privrednim zadacima koji se jedino onda mogu rije­
šiti trajno i sa nadom u veću pravednost, ako vode
ka jednom harmoničnom izravnanju interesa među
svim ljudima koji djeluju u privredi, i to na osnovici
slobodne saradnje i slobodnih građana.
U vezi sa tim valja spom enuti napore naših pro­
tivnika, tj. poslodavaca i političkih reakcionara, koji
traže preterane garancije za slobodu rada i za slo­
bodu neorganiziranja. U svim zemljama gdje je pro­
tivnicima slobodnih sindikata uspjelo da u zakono­
davstvo unesu specijalne odredbe za zaštitu onih
koji neće da se organiziraju, odnosno koji hoće da
rade u m om entu kada njihovi drugovi stupaju u
štrajk, radi odbrane svojih uslova rada i opstanka,
iskustvo je pokazalo da se, nasuprot argumentim a
ovih protivnika, tu ne radi toliko o odbrani lične
slobode nego mnogo više o tom e da sindikalna ak­
cija i propaganda oslabe i da sloboda udruživanja
ostane bez dejstva.
Na kraju, u vezi sa tim jeste i pitanje federativne
koncentracije sindikata i profesionalnih saveza u
nacionalnom i m eđunarodnom okviru. Slobodni
sindikati ne mogu da se slože sa tim da se federa­
tivnoj koncentraciji sindikalnih organizacija stavlja­
ju bilo kakve zapreke ili da se takva koncentracija
zabranjuje. Pravo radnika - bio on uposlen u in­
dustriji, poljoprivredi, trgovini, saobraćaju ili vaspitnim ustanovama, u nauci, u javnoj upravi ili u p ri­
vatnoj industriji - na nacionalno i m eđunarodno
organiziranje ne smije ni na kakav način da bude
okrnjeno.
Sindikalna sloboda akcije koja se prije svega m a­
nifestira u slobodi koalicije, i u pravu na štrajk, ne
smije ničim da bude ograničena, ukoliko vrsta m e­
toda i sredstava koja se primjenjuju ne dolaze u
suprotnost sa općim zakonima.
Sindikalna akcija obuhvata akciju i neposrednu
borbu mjesnih, pokrajinskih, m eđustrukovnih, na­
cionalnih i m eđunarodnih sindikalnih organizacija
za postignuće boljih uslova rada i života svih kate­
gorija radnika. Ova akcija sprovodi se kako u poje­
dinim poduzećima tako i u pojedinim industrijam a
gdje vodi ka zaključenju kolektivnih ugovora. Dalje
se ona m anifestira u najrazličitijim formama javnog
života, gdje vodi ka zastupanju u najrazličitijim tije­
lima (paritetne komisije, tehnički odbori, nacional­
ni i m eđunarodni privredni savjeti, upravljanje
ustanovama socijalnog osiguranja i nadzor nad nji­
ma, uprava stručnim školstvom, socijalno radno su­
dovanje itd.).«
O obaveznom izravnavanju sporova na Kongre­
su se reklo:
»Sa jedne strane može se konstatirati da opseg
socijalnih i privrednih sporova sve više raste. Oni
sve više obuhvataju čitave industrije, a od toga pri­
vredni život jedne zemlje mnogo trpi. Neki krugovi
traže obavezno izravnanje sporova za one slučajeve
kada se njima dovodi u opasnost cijeli privredni ži­
vot neke zemlje.
Sa druge strane, valja reći da kolektivni ugovori,
koji kod uređenja odnosa između poduzetnika i
radnika igraju sve veću ulogu, mogu imati puno dejstvo samo onda ako važe za čitave industrije. To je
moguće kada vlasti kolektivni ugovor, koji je slo­
bodno sklopljen između najreprezentativnijih rad­
ničkih i poslodavačkih organizacija, proglase oba­
veznim za sve neorganizirane radnike i poslodavce.«
Kongres je na kraju raspravljao o ulozi i pravima
sindikata u državama planske privrede među koje
je svrstao i Mussolinijevu Italiju i Hitlerovu Njema­
čku, kao i SSSR. Konstatiralo se da anarhosindikalističko rješenje polazi od spontane i slobodne surad­
nje ljudi koji čine privredni život jedne nacije, um­
jesto države. Zatim se raspravljalo o ulozi sindikata
u staleškoj državi (kako ih predviđaju i traže fašisti,
nacionalsocijalisti, katolička crkva, pa i neki libera­
li.) Iskustva Italije, Njemačke i Austrije pokazala su
da politička diktatura isključuje stvaranje staleške
države. »Zbog toga se ni u jednoj fašističkoj zemlji
više ne govori o staleškoj državi, što je Musolini iz­
razio riječima: 'Staleška država nije država u ruka­
ma staleža, nego staleži u rukama države'.« Hitler je
istakao da se staleški eksperiment u Njemačkoj ne
slaže s njegovim shvaćanjem političke države, jer
»staleška država pretpostavlja samoupravu i vrhov­
no vodstvo države, saradnju jednog staleža u njego­
vim pojedinačnim podgrupacijam a i s ostalim staleškim koncentracionim formacijama, javnu odgo­
vornost u vršenju privatne profesije, disciplinovanje
što se tiče profesionalnog i socijalnog držanja, i ko­
načno socijalno formiranje i školovanje«. Što se tiče
komunističkog rješenja. Kongres je istakao da uloga
koja je data sindikatima u Sovjetskoj Rusiji ni u
kom pogledu ne odgovara shvaćanjima slobodnih
sindikata. To su organi koji se nalaze pod apsolut­
nom kontrolom države, tj. političke diktature. Sindi­
kati u stvari ne raspolažu nikakvim sredstvima ko­
jima bi moglo sobodno da brane interese svojih čla­
nova u odnosu prema državi. Njihov zadatak sastoji
se uglavnom u tome da povećavaju individualnu
produktivnost rada radnika kao i produktivnost
poduzeća i cjelokupne industrije. Boljševičko rješe­
nje ni na kakav način ne vodi računa o shvaćanjima
slobodnih sindikata. Ruski sindikati nisu samo­
stalni, nisu nezavisni, nisu slobodni. Sloboda udru­
živanja u Rusiji nepoznata je. Dalje se kaže: »Kon­
gres ponovo potvrđuje da slobodno odlučivanje
149
sindikata ne može biti nadoknađeno prisilnom or­
ganizacijom koja bi sindikate pretvorila u poslušno
oruđe državne vlasti ili čak i poslodavaca, kao što to
pokazuju primjeri Njemačke, Italije, Austrije.
Nastojanja oko korporativnog uređenja države i
oko tobože korporativnog organiziranja radnika
nisu ništa drugo nego sredstva kojima treba da se
umanji, odnosno isključi uticaj radničke klase na
uređenje njenog privrednog, socijalnog i kulturnog
položaja u interesu narodne zajednice koja u kapi­
talizmu uopće ne postoji. Ona nisu put ka socijal­
nom preuređenju privrede i društva.«
O sindikalnom jedinstvu, Kongres je zaključio:
»Odobravajući nastojanja ISS na području stva­
ranja sindikalnog jedinstva, kongres sm atra da zbog
ozbiljnosti m eđunarodnog položaja ova nastojanja
treba produžiti.
Zbog toga donosi odluku da se povedu pregovo­
ri sa sindikalnim centralam a Amerike, Australije,
Dalekog Istoka, Rusije i sa svima ostalim centrala­
ma koje nisu pridružene ISS - radi ostvarenja sin­
dikalnog jedinstva cijelog svijeta.«236
To jedinstvo sindikalnih organizacija svijeta za­
mišljali su reformističke i socijaldem okratske vođe
kao likvidaciju Crvene sindikalne intem acionale u
nacionalnim i internacionalnim okvirima. Poslije
VII kongresa Komunističke intem acionale, koji se
izjasnio za jedinstvo sindikalnog pokreta u svakoj
zemlji i na m eđunarodnom planu, Crvena sindikal­
na internacionala donijela je odluku da u zemljama
gdje su revolucionarni sindikati u manjini, uđu u
reformističke sindikate, a u zemljama gdje su jači da
se ujedine na načelima ravnopravnosti. Na osnovi tih
načela došlo je do ujedinjenja sindikata u Fran­
235 ib i£ br. 8-9, a u g u st-se p te m b a r
183-188, 188-194, 194-200, 200-204.
150
1936, str.
182,
cuskoj, Meksiku, Španjolskoj, Brazilu, u SAD, Gr­
čkoj, Indiji, Rumunjskoj itd. Crvena sindikalna intem acionala predložila je ISS da se obje m eđuna­
rodne sindikalne centrale raspuste i stvori nova što
je ISS odbio. U 1936. godini predložila je CSI da se
uključi u Amsterdamsku sindikalnu intemacionalu.
U to vrijeme imala je CSI svoje organizacije u 51
zemlji. Na pregovorima koji su vođeni u Moskvi, 26.
studenog 1937. nije došlo do sporazuma. Pošto je­
dinstvo nije postignuto, CSI donosi odluku o svom
raspuštanju s motivacijom da borba za jedinstvo
radničke klase zahtijeva stvaranje jedinstvenih sin­
dikalnih organizacija koje bi okupile sve radnike iz
obje sindikalne intem acionale. Usprkos raspuštanja
CSI, IX kongres ISS koji je održan u Ziirichu 1939.
početkom drugog svjetskog rata odbio je da primi u
svoj sastav sindikate SSSR-a, s obrazloženjem da su
neslobodni. Na Kongresu je bilo vidljivo da je ISS
pao na dva milijuna članova s osam milijuna, koliko
ih je brojio na Kongresu 1936. u Londonu. U vrije­
me rata djelatnost ISS je prestala. U proljeće 1944.
obnovljen je ISS na Kongresu i FiladelBji, a ra­
spušten je 14. prosinca 1944. Pobjedom SSSR-a, En­
gleske i Amerike nad fašističkom Njemačkom i Ita­
lijom obnova sindikalne intem acionale nije se mog­
la vršiti bez pristalica komunističkih partija i sindi­
kata SSSR-a. Pregovori o tom e vođeni su u prosincu
1944. a od 6. do 17. veljače 1945. održana je u Lon­
donu svjetska sindikalna konferencija. Prvi kongres
na kojem je osnovana Svjetska sindikalna federacija
održan je u Parizu 8. listopada 1945. godine. Blokov­
ska podjela svijeta utjecala je na to da su ranije
reformistički sindikati istupili iz Svjetske sindikalne
federacije i osnovali 7. prosinca 1949. M eđunarodnu
konfederaciju slobodnih radničkih sindikata (MKSRS) koja je postala uporište zapadnog bloka u bor­
bi protiv komunizma.
Treći dio
PO K R A JIN SK E K O N F E R E N C IJE U JED IN JEN O G RADNIČKOG
SINDIKALNOG SAVEZA JUGOSLAVIJE
P O K R A JIN S K E K O N F E R E N C IJE URSSJ-a
ZA H R V A T S K U I S L A V O N I J U
Pokrajinska konferencija 1936.
Pokrajinska konferencija Ujedinjenog radničkog
sindikalnog saveza Jugoslavije za Hrvatsku trebala
se održati 22. rujna 1935. godine. Konferencija je
trebala pokrenuti raspravu o mnogim aktualnim pi­
tanjima kojima se klasni radnički sindikalni pokret
bavio, i, kako su to tvrdili socijalisti, o kojima se nije
moglo govoriti u vrijeme diktature. U to su se vrije­
me vodili pregovori između CK KPJ i vodstva soci­
jaldem okrata. Zbog toga se isticalo da će se na kon­
ferenciji raspravljati pitanja i donositi odluke od op­
ćeg značaja za koje je zainteresirana radnička klasa u
cjelini. 1935. se godine razvila živa sindikalna aktiv­
nost, vodio se čitav niz tarifnih pokreta i štrajkova.
Gotovo svi su vođeni u okviru organizacija Ujedinje­
nog radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije.
Pored izvještaja o radu pokrajinske uprave i iz­
bora članova oblasne uprave, na dnevnom je redu
bio ekonomski položaj radništva i reguliranje rad­
nih odnosa, zakonska zaštita i primjena socijalno-plitičkog zakonodavstva, socijalni položaj radništva
i socijalno osiguranje, ekonomska situacija i organi­
zacija privrede, organizacijski odnosi, akcija i agita­
cija i kultumo-prosvjetni rad. Međutim, pokrajinska
konferencija je odgođena na neizvjesno vrijeme.
Predsjedništvo je navelo da su razlozi ove odgode
tehničke naravi. Prema izvještaju Centralne sindi­
kalne komisije Centralnom komitetu KPJ, pokrajin­
sku konferenciju URSSJ-a u Zagrebu odgodili su
socijaldemokrati, jer je komunistima uspjelo da u
većini mjesta u unutrašnjosti zemlje izaberu delega­
te pristalice KPJ.23«
238 ACKSKJ, K l 1936/135; R adničke no\nne, Z agreb, 9.
VIII i 20. IX 1935.
Na sjednici Pokrajinskog odbora od 13. siječnja
1936.
zaključeno je da se odgođena pokrajinska kon­
ferencija održi u toku veljače 1936. Dnevni red ostao
je isti, osim u dijelu o ekonomskom položaju radni­
štva i reguliranju radnih odnosa. Konferencija je ko­
načno zakazana za 15. ožujak 1936. Prethodna obla­
sna konferencija URSSJ-a za Hrvatsku održana je u
Zagrebu 30. rujna 1934.
U ocjeni prijeđenog puta reklo se da su radničke
nadnice kroz godinu i pol dana neprekidno padale,
da je nezaposlenost zahvatila ogromne razmjere.
Masa radne snage sa sela preplavila je tržišta rada u
gradovima i industrijskim centrima. Ova neorganizi­
rana m asa ruši nadnice i uništava tekovine radničke
sindikalne borbe. Ti su radnici nepristupačni sindi­
kalnom pokretu, ne shvaćaju svoj položaj i ne razu­
miju napore sindikata od čije djelatnosti i oni imaju
koristi. Politička reakcija pokušava da ove mase
neorganiziranih seljaka usmjeri prem a fašizmu. Dok
je na oblasnoj konferenciji 1934. bila aktualna borba
protiv afirmacije sindikata u jugofašističkom smislu,
sada u Hrvatskoj osnovnu opasnost za klasni rad­
nički pokret predstavlja Hrvatski radnički savez,
koji pauperizirane radničke mase pokreću u smislu
njihova fašiziranja. To se ogledalo u njegovim izraz­
ito antisocijalističkim, antiklasnim i antiintemacionalističkim stavovima. Socijalisti su kao nosioci so­
cijalne reakcije označili HRS, smatrajući ga daleko
većom i ozbiljnijom opasnošću od JUGORASa.
Konferencija je također trebala raspravljati o stva­
ranju punog klasnog jedinstva kao o najvažnijem pi­
tanju.
Konferenciju je otvorio Franjo Krsnik, a prisut­
ne je pozdravio u ime centrale URSSJ-a Bogdan
Krekić i izaslanik Saveza bankovnih, osiguravaju­
ćih, trgovačkih i industrijskih činovnika Jugoslavije
151
Dušan Grković. U Predsjedništvo konferencije izab­
rani su Franjo Krsnik, Stjepan Pongračić i Miroslav
Pintar. Konferenciji su prisustvovali delegati iz Za­
greba, Osijeka, Slavonskog Broda, Karlovca, Varaž­
dina, Sušaka, Vinkovaca, Križevaca, Virovitice, Sis­
ka, Bjelovara, Đakova, Mikleuša, Ljeskovice, Pakra­
ca, Delnica, Nove Gradiške, Sida, Bedekovčine, Kra­
pine, Sušine-Đurđenovca, Oroslavlja, Novoselec-Križa, Duge Rese, Daruvara, Čakovca i Ogulina.
Izvještaj o radu Pokrajinske uprave podnio je sekre­
tar Josip Becker. Na konferenciji se raspravljalo o
akcijama koje su sindikati u Hrvatskoj vodili na socijalno-političkom polju. Prikazan je značaj prove­
denih tarifnih pokreta i štrajkova po pojedinim
stručnim savezima. Pokušali su se objasniti eko­
nomski i socijalni motivi velikog štrajkaškog vala,
koji je imao za posljedicu živo razvijanje URSS-ovog
pokreta. Gotovo su svi ti pokreti završeni materijal­
nim uspjehom, jer su u mnogim poduzećim a nadni­
ce povećane, a uvjeti rada dovedeni u sklad sa za­
konskim odredbam a. Na konferenciji su bile izabra­
ne komisije za izvještaj, ekonomski položaj i zakon­
sku zaštitu radnika, za organizacijske odnose, za ak­
ciju i agitaciju i komisija za kultum o-prosvjetni rad.
U diskusiji su sudjelovali Kraš, Crnogorac, Siletić,
Salamon, Pintar, Jane, Drvodjelić, Bičanić itd. Refe­
renti su bili Eduard Fleischer, Miroslav Pintar,
Adam Katić i d r Mirko Kus Nikolajev.
Pokrajinska je konferencija, raspravljajući o pri­
vrednom položaju i zakonskoj zaštiti radnika utvr­
dila, pored ostaloga, da je kapitalistički privredni si­
stem u Hrvatskoj proletarizirao mase stanovništva i
oborio kupovnu moć, smanjio proizvodnju, izazvao
veliku nezaposlenost, stvorio veliku konkurenciju i
iznemogle i ostarjele radnike izbacio s posla. Konfe­
rencija je zahtijevala da se osigura puna sloboda or­
ganiziranja radnika u njihovim klasnim sindikalnim
organizacijama, puna sloboda rada i vođenja eko­
nomskih kolektivnih akcija u cilju povećanja nadni­
ca i plaća putem tarifnih i kolektivnih ugovora. Sto
se tiče minimalnih nadnica tražilo se da se sindikal­
nim organizacijama ostavi m ogućnost borbe za
podizanje nadnica i plaća i iznad zakonom utvrđe­
nog minimuma. Tražilo se, dalje, da se stavi van
snage Naredba o zbrinjavanju nezaposlenih radni­
ka, jer se njome onemogućuje velikom broju radni­
ka da dođu do pomoći nezaposlenima, dok sindikal­
ne organizacije onemogućuje da putem svojih burzi
rada vrše posredovanje rada, te tako pridonosi oču­
vanju boljih radnih uvjeta i plaća. Tražilo se provo­
đenje slobodnih izbora u ustanovam a radničkog i
namješteničkog osiguranja. Sto se tiče javnih rado­
va tražilo se zapošljavanje poljoprivrednog stanov­
ništva na pošumljavanju, isušivanju m očvarnih kra­
jeva i osiguravanju plodnih polja od poplava. Zahti­
jevalo se također da nadnice radnika zaposlenih na
javnim radovima budu jednake prosječnim nadni­
cama radnika na redovnim radovim a i da i ti radni­
ci ne budu isključeni ni iz jedne grane socijalnog
osiguranja. Na kraju se tražilo da se umjesto kapita­
152
lističkog sistema privrede organizira privreda u ko­
joj bi svi ljudi bili uposleni.
Raspravljajući o organizacijskim pitanjima, kon­
ferencija je tražila da što prije dođe do stapanja
srodnih saveza u sklopu URSSJ-a na industrijskoj
osnovi (jedno poduzeće jedna organizacija). Pokra­
jinska konferencija je pozvala sve organizacije u
svom sastavu na m eđusobnu solidarnost i pomaga­
nje u tarifno-štrajkaškim i drugim akcijama. Pozva­
ne su i sve klasne sindikalne organizacije koje stoje
van URSSJ-a na akciono jedinstvo. Konferencija je
tražila od Izvršnog odbora URSSJ-a da odm ah pozo­
ve Hrvatski radnički savez i Opći radnički savez na
zajedničke akcije u cilju poboljšanja životnih uvjeta
radnika, a ukoliko se vodstvo ne odazove, da se po­
zovu radnici na zajedničke akcije. Naglašeno je isto
tako da treba nastojati da se svi sporovi u savezima
URSSJ-a rješavaju na principim a proleterske de­
mokracije, jer će sam o tako pribaviti poštovanje i
vodeću ulogu u klasnom radničkom sindikalnom
pokretu.
U feferatu, diskusiji i odlukam a rečeno je da se
kultum o-prosvjetnom radu nije posvećivala dovolj­
na pažnja, da je taj rad i ukoliko ga je i bilo, bio sa­
pet okvirim a malograđanskih naziranja, lokalnim
tradicijam a i interesima. Konferencija je zaključila
da sva prosvjetno-odgojna društva trebaju preori­
jentirati svoje djelovanje prem a klasnim kriterijima,
te da tom djelatnošću treba rukovoditi iz centrale.
Od mjesnih m eđustrukovnih odbora i sindikalnih
podružnica koje vrše funkciju mjesnih m eđustru­
kovnih odbora (MMO) tražilo se da u m jestima gdje
nem a prosvjetno-odgojnih društava pristupe osniva­
nju akcionih sekretarijata koji bi ih trebali oformiti.
I pri Pokrajinskom odboru URSS-a zaključeno je da
se form ira sekretarijat za kultum o-prosvjetnu dje­
latnost.
U referatu »Akcija i agitacija« polazi se od tvrd­
nje da se kapitalistička privreda nalazi u svojoj za­
laznoj fazi. Kapitalistička ekonomija više ne može
stvoriti trajnu m ogućnost zapošljavanja proleterskih
masa. Prisutan je i stalni pad radničkih nadnica,
tako d a j e prosječna radnička nadnica 1935. daleko
ispod egzistencijalnog minimuma, pošto je iznosila
od 21 do 22 dinara dnevno. Broj nezaposlenih rad­
nika porastao je na stotine tisuća. Povjerljiva nare­
đenja skresala su moć zakonske zaštite. Onemogu­
ćena je sloboda kolektivne obrane i pravo sindikal­
nog organiziranja. Radno je vrijeme, usprkos velikoj
nezaposlenosti, ostalo u pravilu neograničeno. Om­
ladina i žene su u izuzetno teškom položaju i pre­
pušteni najsurovijoj eksploataciji. Sloboda sindikal­
nog djelovanja i kulturnog rada nailazi na sve veće
poteškoće: iz poduzeća se izbacuju radnički povjere­
nici, vlasti potkazuju poslodavcima nepoćudne rad­
nike kako bi ih otpustili s posla. Organiziranje fa­
šističkih organizacija, uz punu m oralnu i m ateri­
jalnu pom oć vlasti i poslodavaca, dem oralizira
radnike i postaje velika opasnost po klasne, m o­
ralne i m aterijalne interese radničke klase. Sve to
traži preorijentaciju sindikalne akcije i zamjenu
mnogih dosadašnjih nepotpunih i zastarjelih pa­
rola novima. Akciji i agitaciji treba dati nove
sm jernice, je r su radničke m ase prisiljene na ob­
ranu. URSS-ove organizacije m oraju toj obrani
dati okvir organizirane klasne borbe. Mase neor­
ganiziranih radnika treba vezivati uz sindikalne
akcije i stvarati jedinstvo radnika po radionica­
ma. Nalazeći se na čelu borbe za ekonom ske inte­
rese radničke klase, URSS-ovi sindikati mogu stva­
rati sindikalno jedinstvo svih organizacija koje nose
klasni karakter. Radnička klasa sposobna je da po­
bijedi ako su svi radnici u tvornicama međusobno
čvrsto vezani. Više sindikata u poduzeću otežava
pobjedu. Pobjeda je moguća i u tom slučaju ukoliko
se u svakom poduzeću stvore organi inicijative i ot­
pora (inicijativni odbori). Postoji razlika između
njih i zakonskih radničkih povjerenika koji imaju
zakonom ograničen djelokrug rada. Racionalizacija
proizvodnje povećava besposlicu. Odgovor na nju
bi trebalo biti skraćenje radnog vremena s osam na
šest sati i povećanje nadnica. Organiziranje štrajkaš­
kih kuhinja i sabirnih akcija, životnih namirnica i
novčanih sredstava treba da vrše zajednički forumi.
Treba ustanoviti stalne priloge za borbene fondove
i odvajati određeni postotak prinosa u posebne
štrajkaške fondove. U svim organizacijama URSS-a
potrebno je stvoriti omladinske prosvjetne tečajeve
i ženske sekcije. U borbi protiv besposlice treba
stvarati odbore besposlenih radnika koji se nalaze
pod rukovodstvom sindikalnih organizacija. Zajed­
ničkom borbom besposlenih i zaposlenih radnika
može se postići obavezno osiguranje u besposlici na
teret poslodavaca i države. Konferencija je zahtije­
vala pravo sindikalnog organiziranja nezaposlenih
radnika. Nezaposleni radnici koji redovno regulira­
ju markice za besposlene moraju se, u pogledu ak­
tivnog prava, tretirati kao i zaposleni članovi orga­
nizacije. Umjesto političko-sindikalnog lista potreb­
no je da sindikalne organizacije pokrenu svoje sin­
dikalno glasilo koje će same financirati, uređivati,
osigurati dopisništvo i rasturanje. U obrani socijalno-političkog zakonodavstva i klasnih radničkih us­
tanova konferencija je, pored ostalog, tražila punu
autonomiju radničkih kom ora i uspostavu sam oup­
rave u burzam a rada, izbore u socijalnim ustanova­
ma i punu kontrolu radničkih predstavnika.
Na prijedlog Kandidacionog odbora u Pokrajin­
sku upravu izabrani su: Juraj Bermanec, Zdenka
Posch, Adam Katić, Eduard Fleischer, Vjekoslav Radovinović, Josip Legrad, Ivan Bobinac, Ivo Korošec,
Andrija Zaja, Josip Kraš, Simo Crnogorac, Vojin Đurašević, Andrija Katić, Stevo Cevapović, Marko
Drinković. U nadzorni odbor su ušli Miroslav Pin­
tar, Stjepan Pongračić, Milinko Mitraković, Franjo
Bičanić i Ivan Velicky.237
Centralni komitet KPJ dao je pozitivnu ocjenu
rezolucija i odluka Pokrajinske konferencije URSSJ-a
u Zagrebu.
237 Radničke novine, Zagreb, 24.1, 15. II, 20. i 27. III 1936.
»Rezolucije i odluke Oblasnog kongresa URS-a u
Zagrebu su u osnovi pravilne. Svi radnici, članovi
sindikata, treba da te odluke provode u život, ne og­
raničavajući se na pregovore za akciono i organiza­
ciono jedinstvo između pojedinih uprava saveza,
nego da prenesu težište borbe za ostvarenje akcio­
nog i organizacionog jedinstva u radne mase, na
preduzeća, u sindikatima URS, ORS, HRS, željezni­
čare, opć. rad. preduzeća itd. ... u sindikatima,
među neorganizovanim i besposlenim ženama i rad­
noj omladini.«238
»Danas svi naši napori treba da idu u pravcu po­
kretanja akcije radnika koje treba da nose karakter
akcionog jedinstva radnika u preduzeću, sindikatima
itd., te akcije makar ograničene na jedno pitanje i
potrebu radnika (nadnice, radno vreme, kolektivi,
ugovor itd.), treba da budu polazne tačke za ostva­
renje akcionog i organizacionog jedinstva radni­
ka.«239
Kada je izašao list Pokrajinskog odbora URSS-a
»Radnik«, CK KPJ je u povodu njegova uvodnog
članka dostavio redakciji ovaj tekst: »Klasni sindi­
kalni pokret u Hrvatskoj podupire borbu hrvatskog
naroda. Niko ne može odricati, da je taj pokret do
sada dao mnogo i mnogome podupirao zahtjeve hr­
vatskog naroda. Sindikalna tijela i radnici organizovani u URS u Hrvatskoj pružaju bratsku ruku spo­
razuma svojoj braći, koja su organizovana u HRS, a
također i bratskom seljaštvu i cijelom hrvatskom
narodnom pokretu. Cilj i zadaća URS u Hrvatskoj
sastoji se u tome, da poboljša položaj hrvatskih rad­
nika i da sa svoje strane doprinese sve što je potreb­
no, da se ostvari bratski i iskreni savez hrvatskih
radnika i hrvatskih seljaka i ostalih naprednih sloje­
va hrvatskog naroda. Pri tome je URS protiv toga da
se cijepaju postojeće klasne gospodarske radničke
organizacije i da se među hrvatskim radnicima vodi
bratoubilačka borba. Niko ne može ubjediti ni hr­
vatske radnike, a niti hrvatske seljake da borba hr­
vatskih radnika za veći komad kruha, za bolje radne
i životne uslove može škoditi interesima i ciljevima
cjelokupnog hrvatskog naroda. A ta borba za veći
komad kruha, ta borba hrvatskih radnika protiv po­
slodavaca i industrijalaca, bez obzira da li su ti po­
slodavci Hrvati, Srbi ili Jevreji, i jeste jedan od ob­
lika klasne borbe. Protiv poboljšanja položaja hr­
vatskih radnika mogu biti samo hrvatska gospoda,
koja uostalom, prijekim okom gledaju i na djelat­
nost Gospodarske Sloge.
Izjavljujući svoje neslaganje sa odnosom druga
Zivka Topalovića i ostalih vođa URS-ove centrale
prem a hrvatskom pitanju i prem a potrebam a i za­
htjevima hrvatskog naroda, organizacije i članovi
URS-a u Hrvatskoj ne kane oslabiti svoju klasnu so­
lidarnost i klasno jedinstvo sa radništvom i radnič­
kim organizacijama u Srbiji i u drugim pokrajina­
ma. Radnici treba da budu organizovani na klasnoj
238 ACKSKJ, K l 1936/126.
238 Ibid, K l 1936/128.
153
osnovi, a ne na pokrajinskoj ili nacionalnoj. Kao što
god poslodavci imaju svoje jedinstvene poslodavačke
organizacije u opšte jugoslavenskom opsegu, tako i
radnici iz cijele Jugoslavije trebaju da istupaju zajed­
nički i da budu međusobno i organizaciono čvrsto po­
vezani. Zadaci hrvatskih radnika - da podupiru po­
kret hrvatskog naroda - nije u suprotnosti sa klasnim
ciljevima radničkog pokreta i njegovim zadacima, da
sa radnicima ostalih zemalja učvršćuju svoje veze,
svoju solidarnost i svoje zajedničke organizacije.
Od prilike ove misli treba saopštiti prijateljima,
da ih odštam paju u obliku uvodnika ili na vidnom
mjestu. Popratiti ove redove sa kratkim uputstvom
u tome pravcu da naša nastojanja za akcionim je­
dinstvom sa HRS-om i naše desolidarisanje sa sta­
vom Zivka po nacionalnom pitanju ne smije da se
shvati, da mi u Hrvatskoj hoćemo da se odcjepimp
od URS-ove centrale i da oslabimo internacionali­
stički karakter radničkih organizacija.«240
O odnosu prem a centrali URSS-a kaže se: »Mi se
ovdje strašno bojimo da naši u Zagrebu u odnosu
prem a centrali URSS-a idu suviše daleko u lijevo. 0
tome svjedoče - pored m om enata koje smo navađali u prošlim pismima - ove činjenice: 1) suviše otvo­
reno hvaljenje Nez. Sindikata241 u 2. broju. To treba
činiti ali pri tome uvijek podvlačiti, da su današnji
URS-ovi sindikati ujedinjene klasne sind. organiza­
cije, da mi ne težimo k uspostavi Nez. sindikata, da
smo mi srcem i dušom za današnje sindikate itd.; 2)
u 3. broju ’R’242 u članku o minimalnim nadnicam a
ponovo se zapada u sektašku pogrešku i Krekića i
ostale nazivlje prosto reformističkim funkcionerim a’. A to dijeljenje na reform iste i revolucionare u
sindikatim a treba da iščezne iz naše terminologije,
članove i funkcionere u sindikatim a treba dijeliti
na pristalice jedinstva i na protivnike. A ’reform is­
tički' članovi i funkcioneri mogu također biti prista­
lice jedinstva; 3) u svih pet brojeva ’R’ nem a ni jed­
nog jedinog pokušaja da se istakne sve ono što je u
radu centralnih ustanova ili ličnosti iz URS pravilno
i prihvatljivo. To treba tražiti, citirati, opetovati, sla­
gati se sa time i podvlačiti. Uzmite na prim jer izjavu
B. Krekića listu ’B alkankorespondenz' koja je štam ­
pana u beogradskim 'R. N.’243 ili njegove članke iz
Zeneve i Brisla. Tamo ima vrlo mnogo stvari koje su
pravilne. Za to treba se uhvatiti i takvt^ stvari odob­
ravati. Mi ne sum njam o da takvih stvari ima dosta.
Na pr. govori Luke na kongresu rad. komora. Stavo­
vima. Ili pisanje 'RN' o Spaniji koje je uglavnom is­
pravno. Pritisnite u tom pogledu na naše ljude u
ravno. Pritisnite u tom pogledu na naše ljude u
Zgbu, jer se bojimo da će uslijed njihovog ukočenog
sektaškog stava po tome pitanju doći do neželjenog
loma sa centralom URS, koji bi nam strašno štetio
u svakom pogledu.«244
240
241
242
243
244
154
Ibid, K l 1936/313.
N ezavisni sin d ika ti
Radnik.
Radničke novine.
ACKSKJ. K l 1936/346.
Iz kritike »Radnika« CK KPJ navodi da se »dobi­
va utisak da se Radnik i Pokrajinski odbor URSSJ u
Hrvatskoj i Slavoniji prosto stidi svoje pripadnosti
centrali URSSJ i radi toga tu pripadnost prešućuje.
A treba je podvlačiti u tom e duhu, da popularizira
internacionalizam klasnih radničkih organizacija,
potrebu zajedničke borbe hrvatskih radnika sa rad­
nicima iz Srbije i ostalih zemalja Jugoslavije. To
predstavlja krupnu političku grešku«. Navodilo se i
nepravilno pisanje o centrali URSSJ-a kao 4a Pokra­
jinski odbor nem a ništa zajedničkog s njom. Ukazi­
valo se i na grešku što je podnaslov »Radnika« iz
glasila Pokrajinskog odbora URSSJ-a zamijenjen za
»organ klasnog radničkog sindikalnog pokreta«. »Li­
nija prem a HRS-u je dobra, ali argumenti 'ili zajed­
ničke akcije ili zajednički porazi’ nisu ni najsretniji
ni mnogo uvjerljivi. Na parolu da HRS treba sačuva­
ti jedinstvo hrvatskog naroda, Radnik daje isuviše
jednostavan odgovor da unutar hrvatskog naroda
postoje dvije klase. Na tu parolu treba otprilike ova­
ko odgovoriti: interesi hrvatskog naroda u cjelini is­
tovjetni su i zajednički prem a vani, tj. u odnosu na
nacionalno potlačivanje hrvatskog n aro d a Ali unu­
ta r H rvatske narod nije jedinstven. Unutar svake
tvornice postoji duboki jaz izm eđu hrvatskog po­
slodavca i hrvatskog radnika i na tere n u tvornice
taj se jaz ne može prem ostiti potrebom jednodušnosti hrvatskog naroda prem a vani. Jednom riječ­
ju - u odgovoru na tu parolu HRS-a nije podvuče­
na istovjetnost cijelog hrvatskog naroda u odnosu
prem a vani.
Na parolu URS da je jugoslavenska organizacija,
Radnik je dao sramežljiv i izbjegavajući odgovor
podvlačeći sam o strukovni karakter URSS-a. A tre­
balo je reći: da, URSS je organizacija radnika iz ci­
jele Jugoslavije bez obzira na njihovu nacionalnu
pripadnost, ali ne za to da provodi ’j ugoslavensku’
politiku vladajućih nego da jedinstvu kapitalista Ju­
goslavije suprotstavi jedinstvo radnika cijele Jugo­
slavije.
Na prigovor, da je URSS internacionalna i prem a
tom e anacionalna organizacija treba sasvim drukči­
je odgovoriti nego što to Radnik čini. Treba uzeti i
objaviti podatke o internacionalnim vezama hrvats­
kog kapitala, o zavisnosti hrvatskih bankara i tvorničara od inozemnog kapitala, o anacionalnoj i protunacionalnoj i protuhrvatskoj ulozi tog inozemnog
kapitala, koji kom andira u Hrvatskoj itd. I tek onda
pozitivno obrazložiti potrebu internacionalnih veza
i internacionalne pripadnosti radničkih organizaci­
ja. Radnik može slobodno citirati onu poznatu izre­
ku Engelsa (iz pisma Kautskome od 7. II 1882.) o
pripadnicim a potlačenih naroda, da su ’oni najviše
internacionalni upravo onda kada su istinski nacio­
nalni’. Samo treba protum ačiti šta znači to ’istin­
ski’.«246
»Liniju zaoštravanja sa URSS-om treba shvatiti
kao političku provokaciju Bojim se da cijela linija li­
246 Ibid, Kl 1936/360.
ta nije pravilna. Zaoštravanje sa URS-om - javno og­
rađivanje organa URS-a od ’reformističkih’ funkcionera, neiznošenje onoga što mi imamo zajedničko
sa URS-om, a izjavljivanje ’ništa zajedničkog sa Topalovićevom politikom’, hvaljenje Nezavisnih sindi­
kata itd. - suprotno je osnovnoj liniji Partije. To
može da minira čitavu liniju i da dovede do zatva­
ranja sindikata u Hr. SI. ili uopće. Sto to politički
znači, jasno je.
Osnovna linija m ora biti: URSS - to su naši sin­
dikati Svaka druga nijansa vodi k suprotstavljanju.
Kritikovati samo konkretne pogreške - drugarski,
kao naše drugove.
Polaziti od toga da je klasni neprijatelj zainteresovan u zabijanju klina između nas URS i HRS i s
jedne, nas i URS-a s druge strane.
Imati u vidu mogućnost zabrane URS-a kao 'ko­
m unističke' organizacije, osobito ako dođe do spo­
razuma Stojadinovića sa Mačekom.
Imati u vidu da sve poslodavačke organizacije
udaraju protiv URS-a kao ’komunističke organizaci­
je’.«2«
Pokrajinska konferencija URSSJ-a
u Zagrebu 1937. godine
Pokrajinska konferencija URSSJ-a za Hrvatsku i
Slavoniju održana je 16. svibnja 1937. godine. Prema
pisanju radničke štam pe ona je uspjela u svakom
pogledu. URSSJ je u Hrvatskoj uhvatio tako duboki
korijen da je mogao prkositi svim teškoćama i kri­
zama. Pokrajinska konferencija bila je živi dokaz
njegove vitalnosti i duhovne snage. Konferenciji je
prisustvovalo 100 delegata koji su zastupali 15.000
članova, iz: Slavonskog Broda, Bjelovara, Čakovca,
Karlovca, Križevaca, Nove Gradiške, Osijeka, SI. Po­
žege, Sušaka, Siska, Sušine-Đurđenovca, Varaždina,
Vinkovaca, Virovitice, Zagreba, Bedekovčine, Duge
Rese, Đakova, Daruvara, Delnica, Gline, Kutjeva,
Koprivnice, Mikleuša, Ljeskovice, Murskog Središ­
ta, Novoselec-Križa, Oroslavlja, Ogulina, Okučana,
Pakraca, Poznanovca, Begovog Razdoblja, Senja,
Srpskih Moravica, Doljnjeg Viljeva, Novog Zvečeva,
Maruševca i Vukovara.
Izvještaj o radu Pokrajinske uprave podnio je
Adam Katić.
URSS-ove organizacije vodile su 158 tarifnih po­
kreta, u kojima je sudjelovalo 18.231 radnika. Najve­
ći broj tarifnih pokreta vodili su tekstilci, građevi­
nari, metalci, drvodjelci, živežari i kožarci. Najveći
pokreti s najvećim brojem radnika bili su kod »Hva­
ra« u Varaždinu, građevinara u Zagrebu, lučkih radni­
ka u Sušaku i drvodjelaca u Gaijevici. U pojedinim
mjestima, npr., u Zagrebu, Varaždinu, Sisku, Sušaku,
Karlovcu, Brodu, Križevcima i Slavonskoj Požegi tarifirane su gotovo sve važnije industrijske i zanatske
grane. Zanatskim i industrijskim radnicima povišene
su u prosjeku plaće za 1 5 -3 0 posto. Nekoliko pokre­
ta bili su za tadašnje prilike upravo ogromni.
« • Ibid, Kl 1936/394.
U svim ovim pokretima i štrajkovima nastupale
su klasne organizacije zajednički. Velike zapreke i
smetnje prilikom izvođenja ovih akcija činilo je vod­
stvo HRS-a, koje je upropastilo štrajk građevinskih
radnika, tramvajaca, gradskih pometača, špediterskih radnika itd.
Raspravljanje o tarifno-štrajkaškim akcijama po­
kazalo je da njihovo razvijanje u nastalim prilikama
nije uvjetovano samo postojećim ekonomskim i so­
cijalnim odnosima, nego i mjerama političkog ka­
raktera čije su tendencije osobito došle do izražaja
u Uredbi o minimalnim nadnicama. Usprkos mno­
gobrojnim tarifnim i štrajkaškim pokretima koji su
završeni uspješno ostao je velik broj radnika izvan
URS-ovih sindikata. Njihova aktivnost na tarifnom
polju nije dovoljno iskorištena za znatnije jačanje
sindikalnih organizacija. Tome je pridonio rad na­
cionalnih organizacija HRS-a i JUGORAS-a koje, kao
što sami priznaju, imaju zadatak da radnike oslobo­
de klasne ideologije i da su ih u tu svrhu osnovale
političke stranke.
Izbori radničkih povjerenika provedeni su u 228
poduzeća za 35.293 radnika. Od toga su klasne organi­
zacije dobile preko 22.000 glasova i 539 povjereničkih
mandata, a same URSS-ove organizacije 454 mandata.
Hrvatski radnički savez, pored sve pomoći HSS-a i po­
slodavaca imao je samo 228 povjerenika.
O privrednim prilikama u zemlji i položaju rad­
ničke klase referirao je Vladimir Pfeiffer. O odnosu
prem a radničkim sindikalnim organizacijama koje
su van sklopa URSSJ-a referirao je Josip Kraš, o
prosvjetnom radu Blaž Valjin, a o sindikalnoj štam­
pi Milinko Mitraković. Marko Kurtini govorio je o
položaju pomoraca i lučkih radnika. U diskusiji su
sudjelovali mnogi delegati, među njima Drago Bogdanić iz Sušaka, Josip Bunjevčić iz Slavonske Pože­
ge, Stjepan Jane iz Osijeka i Ivan Fajerbah iz Slavon­
skog Broda.
Konferencija je izmijenila i dopunila poslovnik
Pokrajinske uprave. Ranije su delegate za konferen­
ciju imenovali mjesni međustrukovni odbori, a čla­
novi Centralne uprave. Izvršnog odbora i Financij­
ske kontrole URSSJ-a imali su pravo glasa. Po dopu­
ni poslovnika Pokrajinska uprava bila je sastavljena
od članova priključenih organizacija s njenog pod­
ručja djelovanja, a birala se sistemom proporcije na
oblasnim konferencijama. Ona se sastojala iz 15 re­
dovnih članova i isto toliko zamjenika, od kojih bar
10 redovnih članova i 10 zamjenika moraju imati
svoje obitavalište u sjedištu oblasne uprave. Ovi se
članovi i zamjenici biraju na oblasnim konferencija­
ma. Mandat članova oblasne uprave traje do izbora
nove. Nju može oblasna konferencija u svako doba
raspustiti. Plenumu oblasne uprave prisustvuju čla­
novi Centralne uprave (Izvršnog odbora i Financij­
ske kontrole) URSSJ-a, kojima se obitavalište nalazi
na području djelovanja Oblasne uprave, sa savjeto­
davnim glasom.
§ 52. mijenja se i glasi: »Sjednicama Oblasne up­
rave prisustvuju članovi Centralne uprave (Izvršnog
155
odbora i financijske kontrole) URSSJ-a, kojima se
obitavalište nalazi na teritorijalnom djelokrugu
Oblasne uprave i članovi Oblasnog nadzornog od­
bora sa savjetodavnim glasom.«
Ispred Općeg radničkog Saveza konferenciju je
pozdravio I. Bublić slijedećim riječima:
»Središnja uprava Općeg radničkog saveza stavi­
la mi je u dužnost, da pozdravim drugarsku Oblas­
nu konferenciju i da joj zaželim uspješan rad po
svim točkama dnevnog reda, a naročito po onim,
koje zahvaćaju socijalne, ekonom ske i kulturne pro­
bleme radničke klase. Naložila mi je, da ovom pri­
likom kažem drugarskoj konferenciji, da je središ­
nja uprava ORS-a duboko uvjerena, da klasno svjes­
ni dio radništva u našoj zemlji m ora svoj rad na sindikalno-organizacionom polju prilagoditi specijal­
nim našim prilikama i organizacionu formu radnič­
kih sindikata izgraditi tako, da se sa jednom organi­
zacijom zahvate svi radnici jednog poduzeća i da
budu povezani u čitavoj zemlji po industrijskim gra­
nama, da se može što uspješnije štititi interese rad­
nika na socijalnom i ekonom skom polju. Sindikalne
organizacije moraju u tančine upoznati onu pri­
vrednu granu, u kojoj djeluju i m oraju poznavati ne
samo tehničku organizaciju te privredne grane i
mogućnost njene produkcije, već i tržište na kojem
se plasiraju proizvodi dotične industrije, da bi se
mogla voditi ispravna i uspješna tarifna politika
radnika, koja će što više koristiti radnicima. Pokraj
toga sindikalni pokret m ora poznavati privrednu
konstrukciju naše zemlje, kao i vladajući sistem u
privredi, da može odrediti ispravno taktiku borbe
na socijalnom i ekonom skom polju.
Pokraj navedenog sindikalni pokret m ora posve­
titi veliku pažnju i kulturnom pridizanju radnika,
jer samo prosvjećeni radnik može biti klasno svje­
stan i može biti dobar borac u redovim a naših sin­
dikalnih organizacija.
U naprijed istaknutom sm jeru vodi Opći radni­
čki savez svoju politiku u socijalnom, ekonom skom
i kulturnom pogledu m eđu radnicima, pa je voljan
temeljem zaključka svog VI. redovnog kongresa ko­
laborirati i koalirati sa svim radničkim sindikalnim
udruženjima, koja prihvaćaju iste principe u sindi­
kalnom pokretu.
Nadajući se, da će drugarske sindikalne organi­
zacije, na današnjoj oblasnoj konferenciji donijeti
zaključke, koji će biti u skladu s našim težnjama, još
jednom najiskrenije pozdravljam u ime središnje
uprave ORS-a drugarsku oblasnu konferenciju i
vjerujem, da će nam zaključci iste omogućiti zajed­
ničke istupe protiv nezasitnog kapitala, koji nem ilo­
srdno eksploatiše ne samo naše prirodno dobro,
već i radničku klasu.«
Iz izvještaja Mjesnog m eđustrukovnog odbora
Zagreb vidi se da je učinjen veliki napredak, da su
URSS-ove organizacije postale sposobne za rukovo­
đenje akcijama radničke klase i da su se istakle kao
njen najvažniji činilac i predstavnik. Svi ovi uspjesi
postignuti su pravilnom prim jenom akcionog jedin­
156
stva klasnih organizacija. To je bio vrlo složen pro­
ces jer su u borbu ubačene nacionalno-političke pa­
role uz naglasak na različitim ekonomskim interesi­
m a radnika i poslodavaca. U Zagrebu je od zadnje
Pokrajinske konferencije bilo 28 štrajkova i 39 tarif­
nih pokreta, koji su obuhvatili 16.871 radnika. Kroz
sindikalne organizacije prošlo je 14.000 radnika, od
toga je ostalo ispravnih 5 614. List »Radnik« rastura
se u 3 372 prim jerka m eđu organiziranim radnici­
ma, 525 prim jeraka »Slobodne riječi« i 800 prim je­
raka »Privatnog namještenika«. MMO je održao jav­
ni zbor u povodu m inimalnih nadnica; vodio je ak­
cije za nezaposlene i održao jednu skupštinu žena.
U odbor Pokrajinske uprave izabrani su: Miro­
slav Pintar, Zvonimir Prlenda, Andrija Zaja, Stjepan
Salamon, Simo Crnogorac, Josip Kraš, Adam Katić,
Stevo Komerički, Ivo Korošec, Stjepan Pongračić,
Josip Legrad, Mirko Miškulin, svi iz Zagreba. Stje­
pan Jane - Osijek, Franjo Belobrković - Sušak, Ivan
Božičević - Varaždin. U nadzorni odbor izabrani su
Vjekoslav Radovinović, Gabrijel Kudelić, Milan 2ugelj iz Zagreba, Ivan Fajerbah - Slavonski Brod, Ni­
kola Katarinčić - Karlovac.
Konferencija je po ocjeni radničke štam pe pro­
tekla u atm osferi najpunijeg jedinstva i harmonije.
Centralnu upravu URSSJ-a zastupao je Milorad Be­
lić koji je u vrlo im presivnom govoru naglasio po­
trebu čuvanja stečenog jedinstva:
»Danas više nego ikada za sve nas m ora biti je­
dinstvo iznad svega, a ako, možda, ima m eđu nam a
tu i tam o nekih manjih i sitnijih principijelnih ili
taktičkih neslaganja to ćem o raspraviti onda kada
budu povoljnije prilike za to. Danas bi svaka ras­
prava m eđu nama, m akar i najmirnija dobro došla
našim protivnicima. Mi im to zadovoljstvo ne smije­
mo pružiti.«
Na kraju je jednoglasno donesena odluka i rezo­
lucija o svim aktualnim pitanjima. U isto vrijeme
jednoglasno je prihvaćen prijedlog V. Pfeiffera da se
traži od centrale URSS-a što skoriji saziv Velikog
sindikalnog savjeta, na koji bi se, pored URSS-ovih
organizacija, trebale pozvati i sve ostale radničke
klasne organizacije, koje su URSS-ovu pokretu pri­
jateljski naklonjene. Također je jednoglasno prihva­
ćen prijedlog da se idućoj Oblasnoj konferenciji
URSS-a predloži izmjena odredaba Poslovnika, koja
se odnosi na izbor delegata za oblasne kongrese, s
tim da ubuduće delgate biraju pojedini savezi pu­
tem svojih podružnica, a ne kao do sada m eđustru­
kovni odbori. Oblasna konferencija je završila veliki
posao u pitanjima unutrašnje izgradnje pokreta i
donijela važne odluke o stavovima pokreta o raznim
aktualnim pitanjima. Na konferenciji se, preko dele­
gata iz raznih mjesta, pokazalo da URSSJ ima veliki
utjecaj na radnike daleko izvaii kruga koji čini nje­
govo članstvo.247
247 Radnik, Zagreb, 21. V, 25. VI 1937; Slobodna riječ, Za­
15. i 22. V 1937; R adničke novine, Beograd, 21. V 1937;
U jedinjeni sindikati, br. 5-6, maj-jun* 1937.
greb,
U izvještaju koji je uputio Josip Cižinski Cen­
tralnom komitetu KPJ (Gržetić Stjepanu), pored
ostaloga, javlja o održanoj Pokrajinskoj konferenciji
URSSJ-a u Zagrebu. Izvod iz tog izvještaja glasi:
»Obraćam ti pažnju na oblasnu konferenciju
URS-a (i na izveštaj o njoj, štampan u sindikalnim
listovima). Prema našim obaveštenjima ta konferen­
cija prošla je sa velikim uspehom za nas. Naši su
pravilno postupili, što su dali Pfeiferu jedan od naj­
važnijih referata. Na konferenciji je kao predstavnik
Centrale bio Belić, čiji je govor pod uticajem raspo­
loženja konferencije bio posvećen jedinstvu. On je
doduše govorio na s.d.24B način, ali ipak u korist je­
dinstva. Predstavnik ORS-a izjasnio se za zajedničku
akciju između ORS-a i URS-a.
Izbori nove oblasne uprave takođe je jedna pobeda naše politike, jer je unutra ušlo i takođe neko­
liko s.d. Upozoravam te takođe na odluku konferen­
cije kojom se traži od centrale URS-a da se što prije
sazove sindikalno savetovanje sa učešćem sviju or­
ganizacija na klasnoj osnovi sa ciljem uspostave pot­
punog akcionog jedinstva. Isto tako i odluka konfe­
rencije o tome da se od centrale traži da se izmene
pravila za biranje delegata sindikalnih kongresa u
tom duhu da te delegate ne imenuju m eđustrukov­
ni odbori, nego da ih biraju sindikalne podružnice,
predstavlja takođe naš krupan uspeh.
U prilogu ti šaljem prvomajski letak Oblasnog
odbora URS-a u Zagrebu. Po našem mišljenju pra­
vac toga letka je potpuno pravilan. Kao što ćeš videti iz letka osnovna je parola borba za mir i jedin­
stvo. Zgodno su upleli Spaniju. Zgodno su takođe iz­
razili zainteresovanost sindikata i radničke klase za
pobedu slobodarskih nacionalnih težnji. Treba ima­
ti u vidu da je to bio potpuno legalan letak. Sve te
stvari iskoristi za informaciju.«249
Konferencija URSSJ-a u Zagrebu
1938. godine
Sjednica izvršnog odbora Pokrajinske uprave
URSSJ-a održana u Zagrebu 28. lipnja 1938. donijela
je odluku da se 18. rujna iste godine održi pokrajin­
ska konferencija. Na dnevnom redu konferencije
bila su tri osnovna pitanja: ekonomski i socijalni po­
ložaj radničke klase, referent Vladimir Pfeiffer; Socijalno-političko radničko zakonodavstvo i radničke
sam oupravne ustanove, referent Josip Kraš; Kulturno-prosvjetni rad, referent d r Pavao Markovac.
Konferencija se održala u dvorani Radničke komo­
re, a prisustvovalo joj je više od 100 delegata. Pravo
sudjelovanja imali su delegati mjesnih m eđustru­
kovnih odbora, delegati onih mjesnih organa sa­
stavnih organizacija URSSJ-a gdje ne postoje MMO,
predstavnici onih sastavnih organizacija URSSJ-a
koje djeluju na području djelatnosti Pokrajinske up­
rave, te predstavnici Centralne uprave URSSJ-a i
njegovih oblasnih organa. Na svakih 100 članova
bira se po jedan delegat. Delegati su se birali po
248 S o c ijaldem o k ratsk i.
248 ACKSKJ, K l 1937/75.
uplaćenoj kvoti od 1. svibnja 1937. do 1. svibnja
1938. godine. Troškove delegata podmirivale su one
organizacije koje su ih upućivale. Poziv su potpisali
kao predsjednik Miroslav Pintar i tajnik Adam Ka­
tić. Pošto je u travnju 1938. održan kongres URSSJ-a
to je Pokrajinska konferencija uzela za zadatak da
pored kritike nedostataka svog dotadašnjeg rada
razradi zadatke i odluke koje će se morati provesti
na terenu.
U izvještaju za Pokrajinsku konferenciju opisan
je položaj širokih narodnih slojeva, osobito onih
koji žive na selu bez zemljišnog posjeda. To uvjetuje
pojačanu proletarizaciju sela i priliv siromašnih
seoskih narodnih slojeva na tržište rada u gradove.
Osiromašeni seljaci koji su u ovoj godini postradali
od strašnih poplava, ostavši bez kuće, alata i imovi­
ne, bili su prinuđeni da prodaju vrlo jeftino svoju
radnu snagu da se tako prehrane. Prema podacima
koji su na konferenciji bili iznijeti, od 1925. do 1933.
godine nacionalni je prihod smanjen sa 60 milijardi
na 30 milijardi dinara. Prihod u poljoprivredi sma­
njen je za 58,67 posto, u stočarstvu za 53,20 posto, u
šumarstvu 54,69 posto, u ribolovu za 27 posto. Od
1933. do 1936. godine povećane su cijene biljnim
proizvodima za 12,5 poena. Popisom u 1936. godini
utvrđeno je da ima 698.000 dužnika sa 6,859 miliju­
na dinara duga. Uredbom o likvidaciji zemljoradnič­
kih dugova svedeno je dugovanje na polovinu izno­
sa. Proizvodnja se u pojedinim granama povećala.
U 1937. zabilježene su najveće dobiti poslodavaca i
općenito veća proizvodnja. U odnosu na 1936. godi­
nu povećala se vanjska trgovina za 44 posto po vri­
jednosti i 52,5 posto po količini. Željeznički promet,
riječna plovidba, državni prihodi, promet na burza­
ma, neposredni i posredni porezi povećani su od 13
do 25 posto, a takse za 50 milijuna i carine za 94 mi­
lijuna. Cijene poljoprivrednih i industrijskih proiz­
voda pokazale su ogroman raskorak za više od tri
milijarde u odnosu prema 1926. godini. Neuposlenost se smanjila za oko 12 posto, iako je bilo još više
od 300.000 neuposlenih. Jugoslavija je za izvezene
poljoprivredne artikle trebala kupiti u Njemačkoj
strojeve u vrijednosti od 12, 7 milijuna dinara. I po­
red prosperiteta, stotine tisuća radnika bilo je neu­
posleno, u gladi i bijedi. Zaposlenim su se radnici­
m a oduzimala njihova osnovna građanska prava.
Istu su sudbinu dijelili i seljaci i ostali radni slojevi,
jer su cijene njihovih proizvoda bile sve niže u od­
nosu na cijene proizvoda koje su morali kupovati.
Položaj se radnika u odnosu na 1937. godinu po­
goršao. Skupoća je srušila štrajkaškim pokretima
podignutu vrijednost nadnica. Radne mase su neza­
dovoljne. Nameću se nove borbe. Ovoga puta to je
borba za frontalno podizanje nadnica i borba protiv
inflacije. Uvjeti za novu ofenzivu svakako su teži.
Kapitalisti su se ponovno koncentrirali. Zabilježen
je i pad indeksa proizvodnje, ali istodobno i porast
profita. Neupotrebljenih novaca ima dovoljno,
samo ga treba vratiti u privredni proces. Parola o
javnim radovima u postojećim političkim prilikama
157
previše je apstraktna. Upotrebljava se za jeftinu de­
magogiju, a u praksi ne daje nikakve rezultate. Sin­
dikalne akcije potrebno je podići na višu razinu.
Ako se to želi ostvariti potrebno je više reda i dis­
cipline. Istodobno akcije za čitave privredne grane
mogu se samo planski izvoditi i ukoliko se njima
upravlja s jednog mjesta. Podvojene sitne akcije bez
svakog su većeg i trajnijeg rezultata. Borba za jedin­
stvo može doći do izražaja jedino u širim akcijama,
a tada će se vidjeti tko hoće, a tko neće jedinstvo.
Izuzetno važnu ulogu ima propaganda m eđu radni­
cima. Neophodno je organizirati nove seoske prole­
tere zaposlene na gradnjam a putova i željeznica i
ostalih industrijskih grana čija se produkcija forsira
i uključiti ih u kolektivnu borbu. To se može samo
borbenim pothvatima i atraktivnim priredbam a.
Skupštine i kulturne manifestacije koje su bliske
njihovim pogledima, nacionalnim i socijalnim i po­
litičkim težnjama, trebaju se što češće priređivati.
Isto je tako važno i angažiranje intelektualne om la­
dine koju treba osposobiti da vrši propagandu u
gradskoj periferiji i na selu, jer tam o stanuje većina
radnika.260
Po pisanju »Slobodne riječi« Pokrajinska konfe­
rencija u Zagrebu bila je vrlo uspješna. Problemi
utvrđeni dnevnim redom svestrano su obrađeni
kako u referatim a tako i u diskusijama u kojima je
sudjelovao vrlo veliki broj delegata, osobito iz pro­
vincije. Ozbiljna atm osfera koja je vladala na toj
konferenciji bila je najbolji odgovor na teško stanje
u kojemu su se nalazili radnički sindikalni pokret i
zlokobnu neizvjesnost zbog prijetnji, koje protiv
njega dolaze sa svih strana. Konferencija je odala
počast palim žrtvama. Izaslanik Centralne uprave
URSSJ Luka Pavičević u svojoj pozdravnoj riječi re­
kao je da je situacija u svijetu puna eksploziva i po­
trebna je samo jedna iskra da se svijet ponovno za­
pali. URSSJ je u 1937. godini osigurao radnicim a
više od 50 milijuna dinara povišice. Ova organizaci­
ja, izrasla iz radničke klase napreduje usprkos teš­
koćama i žrtvama. Konferenciju je pozdravio Duško
Modrugaš u ime radničke klase Dalmacije, Mojmir
Mudradžija u ime SBOTlC-a, Andrija Mišak u ime
Saveza grafičkih radnika, Dalibor Bonacci u ime Sa­
veza apotekarskih suradnika.
U izvještaju je podvučeno golemo poresko opte­
rećenje radničkih nadnica koje iznosi godišnje oko
šest milijardi dinara ili polovicu državnog budžeta.
O štrajkovima je rečeno, da ih je bilo u 1937. godini
148 i da je u njima sudjelovalo više od 40.000 radni­
ka. Izvještaj o štrajkovima bio je dokaz velike pro­
dorne snage sindikalnih ideja u radničkim redovi­
ma. URSSJ u Hrvatskoj, iako djeluje u izuzetno ne­
povoljnim prilikama, organizacijski je ojačao i afir­
mirao se kao jedina radnička organizacija koja je
sposobna da vodi radničku klasu i njenu oslobodilač­
ku borbu. U sastavu pokrajinskog odbora nalazilo se
70 mjesnih organizacija s više od 16.000 članova.
260 Radnički list, Zagreb, 1. IX 1938.
158
Posebno su zapažene diskusije Đure Jovanovića
iz Vukovara, Pavla Kovača iz Zagreba, Juraja Drvodjelića iz Duge Rese, Mate Najašića iz Karlovca, Fra­
nje Baki iz SI. Broda, Ivana Fajerbaha iz SI. Broda,
Stjepana Janca iz Osijeka, Marka Belinića iz Varaž­
dina, Ivana Pandže i Marije Laušić iz Zagreba.26'
Pokrajinska konferencija posebnu je pažnju po­
svetila pitanjima radničke kulture, važnosti kultur­
no-prosvjetnog rada u sindikatim a te organizaciji i
m etodam a toga rada. Utvrđeno je da nije dovoljno
voditi računa o stvaranju rukovodećeg kadra, nego
je potrebno izgraditi što veći broj aktivista i svestra­
no podizati kulturnu razinu radničke klase. U orga­
nizacijskom pogledu, prihvaćen je stav da je potreb­
no pri svakom MMO i u sastavnim organizacijama
osnovati prosvjetne pododbore. Gdje za to postoje
realni uvjeti potrebno je osnovati i sam ostalna kultum o-prosvjetna društva, koja će biti tijesno pove­
zana uz sindikat i svoj rad prilagoditi njegovim po­
trebam a. Ona se trebaju povezati s centralnom pro­
svjetnom ustanovom Pokrajinske uprave URSSJ-a Zajednicom radničkih kulturno-prosvjetnih društa­
va u Zagrebu, koja je preuzela brigu za provođenje
čitava rada s toga područja. U cilju pokrića troškova
potrebno je da se sve sastavne organizacije URSSJ-a
učlane u spom enutu Zajednicu.
Konferencija je naglasila potrebu svestranog
prosvjetnog podizanja najširih redova radnika orga­
niziranjem tečajeva za nepism ene i za opće obra­
zovanje. Nizom pojedinačnih predavanja moguće je
isto tako djelovati na izgrađivanju klasne svijesti i
pravilnom shvaćanju društvenih događaja i zbiva­
nja. Za stvaranje rukovodećeg kadra treba osnivati
funkcionarske tečajeve, izdavati časopis za radničku
prosvjetu i kulturu, i na dnevni red važnijih sindi­
kalnih sastanaka postavljati i pitanja prosvjete. Po­
trebno je, isto tako uz ekonom ske zahtjeve stalno is­
ticati i kulturne. Sindikati trebaju zahtijevati slobo­
du kulturnih akcija i nesm etanog izgrađivanja rad­
ničkih kulturnih vrijednosti na osnovi klasne orijen­
tacije. Da kulturni rad ne bi zastranio sva kultumoprosvjetna aktivnost treba biti tijesno povezana s
aktivnošću sindikalnog pokreta. Zajednica radnič­
kih kulturno-prosvjetnih društava treba održavati
drugarske odnose sa Savezom radničkih prosvjet­
nih, um jetničkih i glazbenih društava u Zagrebu i sa
svima drugim a koji priznaju svoju pripadnost klas­
nom radničkom pokretu. Posebnu pažnju u kulturno-prosvjetnom radu treba posvetiti ženama radni­
cam a da bi se što više aktivirale u sindikalnom i kultum o-prosvjetnom radu. Radničkoj omladini treba
omogućiti svestrano prosvjetno i kulturno uzdiza­
nje, a školovanje naučnika urediti tako da se oba­
vezni polazak škole i tjelovježba tretiraju kao radno
vrijeme. Konferencija je dalje tražila da se nastavni
plan i pedagoške metode škole reorganiziraju prema
načinu
života većine učenika i njihovim
261 Slobodna riječ, Zagreb, 24. IX 1938; Radničke novine,
Beograd, 23. IX 1938.
m ogućnostima Treba uzeti u obzir da školsku dje­
cu treba osposobiti za zanat i industriju koja traži
daleko veću opću naobrazbu radnika, pa konferen­
cija zahtijeva da školsko vrijeme u osnovnim škola­
ma produži na osam godina bez novih poreskih op­
terećenja.
Od Radničke komore se tražilo da provede sve­
stranu anketu o položaju žena i položaju radničke
omladine. Sto se tiče radničke štampe njoj je konfe­
rencija dala ulogu organizatora, propagatora, odgo­
jitelja i prosvjetitelja radničke omladine i radničke
klase. Dužnost je svih sindikalnih i kulturnih rad­
ničkih organizacija da surađuju u njoj, da joj poma­
žu i utječu na nju. Tražila se sloboda radničke štam­
pe kako bi ova mogla djelovati odgojno i kulturno
među radnicima i zastupati interese radničke klase.
Konferencija je dala zadatak Pokrajinskoj upravi da
zbog unapređenja sindikalnog i prosvjetnog rada,
obavezno pokrene izdavanje svog glasila Kulturna
društva koja rade u sklopu sindikalnog pokreta i
koja svoj rad usmjeravaju u skladu s njegovim po­
trebam a i izgrađuju istinske radničke kulturne vri­
jednosti treba da vode brigu i o tome da se radnici
upoznaju s istaknutim kulturnim vrednotam a pro­
šlosti i sadašnjosti našeg naroda, kako bi mogli ak­
tivno sudjelovati u njegovu kulturnom životu. Kon­
ferencija je ukazala na potrebu da se posveti briga
i radničkim sportskim društvima kako bi se u njima
njegovao istinski radnički sport, ostvario u njima
radnički kultumo-prosvjetni rad i tijesno vezao s
radničkim pokretom.
Na toj konferenciji izabrana je uprava u kojoj su
većinu sačinjavali komunisti.
U upravu su bili izabrani: Andrija Zaja i Josip
Kraš, članovi Centralnog komiteta KPH, Dragutin
Petrović, Stjepan Salamon, Zvonimir Prlenda, Josip
Cazi, Miroslav Pintar, Simo Crnogorac, svi članovi
Komunističke partije, zatim Adam Katić, Janko Humić, Mirko Miškulin, nepartijci. Od socijalista izab­
rani su Stjepan Pongračić, Josip Legrad i Stevo Ko­
merički. Kada se uzme u obzir da su se i navedeni
nepartijci smatrali komunistima i provodili liniju
Partije u sindikatima, onda je odnos komunista pre­
ma socijal-reformistima već 1938. godine u Oblasnoj
upravi URSS-a bio 11: 3.
O osnivanju Komunističke partije Hrvatske
Komunistička je partija Hrvatske prije svoga os­
nivanja, a i poslije bila sastavnim dijelom Komuni­
stičke partije Jugoslavije i revolucionarnog radnič­
kog pokreta, s njom na čelu. Ona je kao i Komunis­
tička partija Jugoslavije bila partija lenjinskog tipa,
kadrovska partija, čiju su socijalno-političku osnovi­
cu činili radnici, seljaci i radna inteligencija. Svoj
politički i idejni utjecaj i akcije širila je na radne
mase Hrvatske putem sindikalnih, političkih, eko­
nomskih, kulturno-prosvjetnih, omladinskih, žen­
skih, legalnih i polulegalnih organizacija. Kao parti­
ja radničke klase Hrvatske i širokih radnih masa
Hrvatske ona je bila nacionalna, revolucionarna po­
litička partija radničke klase Hrvatske.
Radi jačanja borbe protiv nacionalističkog utje­
caja građanskih snaga ugnjetenih naroda, počelo se
u Komintemi početkom 1934. godine raspravljati o
osnivanju posebnih nacionalnih komunističkih par­
tija. To je bio povod da se u srpnju 1934. u CK KPJ
i u rujnu 1934. na Pokrajinskoj konferenciji KPJ za
Hrvatsku i Slavoniju, povedu razgovori o tim ideja­
ma, da bi se na IV zemaljskoj konferenciji donijela
odluka da se u okviru KPJ osnuju KP Slovenije i KP
Hrvatske i u najbližoj budućnosti i KP Makedonije.
0 realizaciji te odluke raspravljalo se na sjednici CK
KPJ 29. prosinca 1934, te na plenarnim sjednicama
PK Hrvatske, u veljači i svibnju 1935. godine. U član­
cima »Proletera« dato je objašnjenje zašto se stvara­
ju nacionalne partije Slovenije i Hrvatske, a zašto ne
1 Srbije. To ne znači pretvaranje KPJ u federativnu
organizaciju nacionalnih partija. KPJ ostaje jedin­
stvena i centralizirana partija s demokratskim cen­
tralizmom i jedinstvenim štabom koji vodi, upravlja
i koordinira klasnu borbu na svim njenim sektori­
ma. Zbog velikih provala krajem 1935, početkom
1936. nije došlo do konstituirajućih kongresa. Pri­
prem a i održavanje osnivačkih kongresa KP Hrvat­
ske i KP Slovenije izvršio je Tito po povratku u
zemlju iz Moskve 1936. godine.
Kongres je održan u noći od 1. na 2. kolovoza
1937. u Anindolu kraj Samobora. Referent je bio
Tito, koji je napisao i proglas. U Centralni komitet
ušli su Andrija Zaja, Josip Kraš, Anka Butorac, Mar­
ko Orešković, Drago Petrović, Pavao Gregorić, Vla­
do Janjić, Đuro Spoljarić, Lovro Kurir, Vicko Jelaska i Ivan Dujmić.
Na Osnivačkom kongresu KP Hrvatske istaknut
je program rješenja nacionalnog pitanja u Hrvatskoj
i Jugoslaviji. Prvenstvena je zadaća, po tom progra­
mu, bila borba za nacionalnu slobodu hrvatskog na­
roda, jer samoopredjeljenje naroda, ravnopravnost
svih naroda jeste jedno od najvećih načela komuni­
zma. U središtu borbe za nacionalno oslobođenje
stoji radnička klasa, kao dio hrvatskog naroda, koja
je životno zainteresirana za nacionalnu sudbinu
radničke klase, seljaštva i ostalih slojeva radnog na­
roda. Sloboda hrvatskog naroda može se postići
samo u bratskoj slozi i suradnji s ostalim narodima
Jugoslavije i sa socijalnim oslobođenjem.
O udjelu Komunističke partije Hrvatske u stva­
ranju proleterske jedinstvene fronte i Narodne
fronte u Hrvatskoj već smo govorili. Kongres je ve­
liku pažnju posvetio sindikalnoj politici KP Hrvat­
ske. Rad u sindikatima istican je kao najvažniji. Pri
CK KP Hrvatske osnovana je sindikalna komisija uz
pomoć koje je Centralni komitet rukovodio radom
u sindikatima, prvenstveno u URSS-u i SBOTlC-u.
Sindikalnu su komisiju sačinjavali Josip Kraš, Đuro
Spoljarić, Andrija Zaja, Miroslav Pintar, Blaž Valjin
i Pavao Markovac. 1940. su godine, pored navedenih
članova, sindikalnu komisiju sačinjavali i Josip
159
Cazi, Jerko Radmilović, Ivan Horvat, a poslije ostav­
ke Miroslava Pintara 1941. u komisiju su ušli i Ivan
Boiičević i Ivan Kmdelj. Komisija je često radila u
krnjem sastavu, zbog hapšenja i odlazaka njenih
članova na vojnu vježbu. Pri Mjesnom m eđustrukovnom odboru URSS-a u Zagrebu djelovala je par­
tijska jedinica, koju su sačinjavali plaćeni sindikalni
funkcionari. U podružnicam a za provođenje partij­
ske linije u sindikatima postojale su frakcije kom u­
nista i SKOJ-a članova dotične sindikalne podružni­
ce. U 1939. i 1940. godini djelovale su one pod vi­
dom sindikalnog aktiva. Na sastanke sindikalnog
aktiva, pored članova Partije i SKOJ-a, članova podružničkih uprava i članova stručnih sekcija, omla­
dinske sekcije i sekcije žena, pozivani su i borbeni
radnici, sindikalni funkcionari koji su idejno bili
pod utjecajem Komunističke partije.
Kad je osnovana KP Hrvatske, sindikati URSS-a
već su bili pod vodstvom kom unista koji su u kolo­
vozu 1936. godine pokrenuli svoj list »Radnik«.
Među socijalistima u Hrvatskoj, nakon što su kom u­
nisti preuzeli Mjesne m eđustrukovne odbore i Po­
krajinski odbor URSS-a, formirala se grupa koja je
surađivala s komunistima, dok je desna struja sura­
đivala s rukovodstvom URSS-a na suzbijanju dalj­
njeg jačanja utjecaja kom unista na klasne sindikate.
Komunistička partija Hrvatske imala je vodeći utje­
caj u sindikatim a Zagreba, Osijeka, Varaždina, Kar­
lovca, Vukovara, Pakraca, Našica, Okučana, Oguli­
na, Kraljevice, Sušaka, Siska, Bjelovara, Čakovca,
Slavonskog Broda, Nove Gradiške, Križevaca, Đurđenovca, Vinkovaca, Duge Rese, Đakova, Daruvara,
Kutine, Delnica, Koprivnice, Oroslavlja, Krapine,
Bedekovčine, Murskog Središća, Splita, Dubrovni­
ka, Šibenika, Solina i Omiša. Rad KP Hrvatske po
sindikalnoj politici vidi se iz rada Pokrajinskog od­
bora URSS-a za Hrvatsku i Slavoniju i Pokrajinskog
odbora URSS-a za Dalmaciju, jer je tada zbog adm i­
nistrativne podjele koju je provela država i rad u
sindikatim a u Hrvatskoj bio podijeljen na djelova­
nje u Hrvatskoj i Slavoniji, te na rad u Dalmaciji.
P o k ra jin sk a k o n fe r e n c ija U R S S J-a
1939. g o d in e
Na sjednici Izvršnog odbora Pokrajinske uprave
URSSJ-a u Zagrebu donesena je 10. listopada 1939.
godine odluka da se Pokrajinska konferencija održi
19. studenog iste godine. Na konferenciji je trebalo
raspravljati o položaju radničkog sindikalnog po­
kreta i ekonomskom i socijalnom položaju radničke
klase. Za referenta je određen Adam Katić; o rad­
ničkim socijalno-političkim ustanovam a referirao je
Josip Kraš; o prosvjeti i štampi Blaž Valjin, a o iz­
mjenama i dopunam a poslovnika referirao je Mi­
roslav Pintar.
Konferencija je održana 26. studenog 1939. Za­
sjedala je pod izvanrednim političkim prilikam a u
zemlji i u svijetu. Konferencija je bila u znaku tih
160
događaja. Diskusije, rezolucije i odluke donesene su
u punom sporazum u svih prisutnih delegata. O
radu konferencije donio je list »Glas sindikalno or­
ganiziranih radnika« slijedeći kom entar
»Ovakav uspješan rad konferencije, u kojemu je
našao odraza visok moral pokreta, njegova neslom­
ljivost, sve snažnija aktivnost, njegovi veliki i značaj­
ni uspjesi na čitavom području Oblasne uprave za
Hrvatsku i Slavoniju, porast članstva itd., najbolji su
dem anti raznih pobožnih željica i prozirnih vijesti o
'm rtvom URSS-u’, o raspadu, demoralizaciji, masov­
nom istupanju članstva, njegovom razočaranju itd.
A sav taj polet u radu je slijedio u času, kad se digla
sa svih strana koncentrična navala i hajka na slo­
bodni radnički sindikalni pokret, i to takovom žes­
tinom, kako se nije mogla zabilježiti u prijašnjim go­
dinama. Svi napadaji ostali su bez uspjeha, iako su
vršeni uz asistenciju najjačih upravnih i političkih
faktora u zemlji. Sve harange, poteškoće, zapreke,
klevete i spletke, ne samo da nisu naudile našem
pokretu, nego su ga samo pojačale, otvorivši radni­
cima oči, tko su njihovi istinski prijatelji, tko najbo­
lje i najispravnije štiti njihove interese.«252
Konferencija je uputila javnosti slijedeće obavje­
štenje:
»Slobodni klasni sindikalni pokret radnika i na­
m ještenika ima zadatak da okupi sve radnike i na­
m ještenike u zemljama Jugoslavije u borbi za obra­
nu i unapređenje interesa radničke klase u ekonom ­
skom, socijalnom i kulturnom pogledu.
Radnička klasa Hrvatske, kao i njezin slobodni
sindikalni pokret, bila je i ostaje sa svim svojim sna­
gama i sredstvim a protiv potlačivanja i izrabljivanja,
kako ekonomskog, socijalnog i kulturnog, tako i na­
cionalnog. Slobodni klasni radnički sindikalni po­
kret pomagao je borbu protiv nacionalnog ugnjeta­
vanja i zalagao se za rješenje nacionalnog pitanja na
podlozi pune i istinske slobode i dem okracije na ko­
jem treba da se temelji cjelokupna državna i narod­
na politika.
Sporazumom od 26. kolovoza o. g. i uspostavom
autonom ne Banovine Hrvatske, pored svih nedosta­
taka toga sporazuma, stvoreno je stanje koje olakša­
va borbu za pravilno rješenje naših unutrašnjih narodno-političkih pitanja i demokratizacije zemlje.
Put i način kojim je postignut sporazum nisu imali
dem okratske oblike ni obilježja, što se očituje i kod
njegove provedbe.
Oblasna konferencija traži za radničku klasu kao
najnapredniju i najpozitivniju društvenu snagu
punu slobodu udruživanja, zbora i štam pe bez čega
nem a istinske dem okracije i društvenog napretka.
Slobodni klasni radnički sindikalni pokret
osuđuje im perijalistički rat koji se danas vodi i
traži, da se naša država pridruži onim državam a
koje iskreno brane i koje se zalažu za istinski m e­
đunarodni mir.
252 Glas sin d ika ln o organiziranih radnika (dalje:
Z agreb, o d 1. X II 1939.
Glas),
Oblasna konferencija osuđuje pokušaje cijepa­
nja ustanova zaštite i osiguranja radnika i namješte­
nika, protestira protiv postavljanja uprava i kome­
sara u te ustanove i odlučno traži da se odmah pro­
vedu slobodni izbori za socijalno-političke ustanove
radničke klase, da bi slobodno izabrani predstavni­
ci radnika i namještenika sa puno autoriteta rješa­
vali sva pitanja svojih ustanova.
Oblasna konferencija, svjesna da je za uspjeh
ekonomske borbe radničke klase nužno puno orga­
nizaciono jedinstvo URSSJ, najoštrije osuđuje svaki
pokušaj razbijanja i odvajanja od cjeline pokreta.
Konferencija poziva Oblasnu upravu i sve organe
URSSJ-a i njegovih sastavnih organizacija, da se od­
lučno bore protiv svega što slabi i cijepa našu klasnu
sindikalnu zajednicu i njen pokret te njene snage i da
čuvaju unutarnje jedinstvo i cjelinu URSSJ-a.
Oblasna konferencija poziva sada kao i prije os­
tale organizacije na iskrenu suradnju i zajedničku
borbu za ostvarenje svakodnevnih životnih potreba
radnika i namještenika. Konferencija nalaže Oblas­
noj upravi da se stalno zalaže za borbenu slogu rad­
nika i njegovih sindikalnih organizacija.
Radi pravilnog i nesmetanog rada i razvitka UR­
SSJ-a Oblasna konferencija traži, da se čim prije po­
krenu i riješe na nadležnim forumima URSSJ-a i
njegovih sastavnih organizacija sva pitanja koja su
nastala i nastaju preuređenjem države i usposta­
vom autonom ne Banovine Hrvatske.
Konferencija poziva Oblasnu upravu da radi rje­
šenja tih pitanja traži hitan saziv plenarne sjednice
Izvršnog odbora URSSJ-a. Ako se bez odlaganja bilo
iz kojih razloga ne riješe nastala krupna organiza­
ciona pitanja za život i cjelinu URSSJ-a i njegovih
organizacija, ovlašćuje se Oblasna uprava da učini
sve i izradi pravila za nesmetani razvitak svoj i sa­
stavnih organizacija URSSJ-a na području Banovine
Hrvatske.«253
S obzirom na to da izvještaj s Konferencije obi­
luje nizom zanimljivih podataka, opisat ćemo ga
nešto opširnije. U njemu je iznesena privredna si­
tuacija u zemlji i svijetu. Rečeno je da se statistički
podaci o cijenama roba na m eđunarodnom tržištu
ne mogu iznositi, jer oni ne predstavljaju pravo mje­
rilo za utvrđivanje skupoće pojedinih artikala. In­
deksi cijena u vrijeme rata stvaraju se prem a potre­
bam a zainteresiranih kapitalističkih krugova, koji
iznose netočne podatke u cilju zavaravanja konku­
rencije, ili po nalozima svojih vlada radi uljepšavanja podataka o privrednim i općim životnim prilika­
ma u pojedinim zemljama.
Sirovine koje se uvoze iz drugih zemalja imaju
nestalne cijene koje se određuju burzovnim speku­
lacijama, prevoznim mogućnostima ili su diktirane
potrebam a pojedinih zaraćenih zemalja. Mnoge si­
rovine potrebne za rad u domaćoj industriji uslijed
rata dobavljaju se pod otežanim okolnostima, a to
daje mogućnost zainteresiranim kapitalistima u
253 Ibid, 9. X II 1939.
11 - CAZI
zemlji da izvode spekulacije sa cijenama ovih sirovi­
na. Gotova roba koja se ne proizvodi u zemlji ima
nestalne cijene, ali su te cijene takve da premašuju
sve iskazane indekse javnih i privrednih ustanova u
zemlji i radi toga danas nije moguće na unutraš­
njem robnom tržištu ustanoviti pravo stanje tržnih
cijena.
Ankete koje je po tom pitanju organizirala Gos­
podarska sloga u Zagrebu pokazale su da su cijene
mnogih robnih artikala koji se uvoze iz prekomor­
skih zemalja porasle od 60-120 posto.
Poljoprivredni i stočarski proizvodi u zemlji isto
su tako zbog pretjeranog izvoza na međunarodno
tržište porasli, pa su mnoge najpotrebnije živežne
namirnice poskupjele 100 posto. Tako, na prim jer
jaja (po kom.)
od
mlijeko (po lit.)
od
brašno polubijelo (po kg.) od
meso (po kg.)
od
mast (po kg.)
od
krum pir (po kg.)
od
0,75
22.50
16141-
na 1.75
na 3 na 3.50
na 20 na 18na 2 -
din.
din.
din.
din.
din.
din.
Putem dnevne štampe vršilo se psihološko pri­
premanje javnosti na uvođenje stega u potrošnji ži­
vežnih namirnica. Prema najavljenom programu
trebalo se pristupiti redukciji potrošnje mesa uvo­
đenjem bezmesnih dana dva dana u tjednu. Isto tako
najavljeno je uvođenje potrošnje jednoobraznog cr­
nog kruha, koji bi se sastojao iz mješavine pšenice i
drugih žitarica. Najavljena je i mogućnost zabrane
klanja mlade stoke: teladi, janjaca i odojaka, kako bi se
stočni priplod osigurao za izvoz u druge zemlje Takve
mjere imale su za posljedicu ograničenje potrošnje
širokih narodnih slojeva, s jedne strane, što je, s
druge streme, osiguravalo visoke profite raznim iz­
voznicima i izvoznim društvima.
»Ako su seljaci kao proizvođači žitarica i biljnih
proizvoda, uslijed intervencije povjerioca i uslijed
intervencije vlasti da naplate poreze, morali proda­
vati svoje proizvode u bescjenje, tada oni u sada­
šnjem vremenu ne mogu više biti korisnici prodaje
tih viškova, pošto su ti viškovi davno već otišli u
ruke veletrgovaca i spekulanata. Veletrgovci, koji su
već izvezli viškove, sada nastoje, da ograničenjem
unutarnje potrošnje dobiju nove količine robe za iz­
voz.
Uslijed toga radnici sm atraju, da bi intervenci­
ja državnih i sam oupravnih vlasti u slobodnoj tr­
govini njima donijela isključivu štetu, i zato ovu
m jeru kao štetnu odbacuju i protestiraju protiv
uvađanja ovakove nezdrave privredne politike.
Jedina m jera koju bi trebalo poduzeti u interesu
potrošača, je m aksim iranje cijena živežnim nam ir­
nicama i stanovima.«
U 1930. godini iznosile su ukupne nadnice radni­
ka 5,029,250.208 dinara. Do godine 1935. one su pale
na 3,666.475.642 dinara, a do 1937. povećane su na
4,632.914.933 dinara. Od 1930. do 1937. radnici su
ukupno izgubili na nadnicama 6,911.914.655 dinara,
161
što iznosi 37,43 posto svih dohodaka od 1930. do
1937.
godine. Cijene su od 1937. porasle za 20 do 25
posto, a prosječna osigurana radnička nadnica po­
pela se sa 22,71 na 24,32 dinara.
Zatim su u izvještaju izneseni podaci o štrajkovi­
ma. Veće i značajnije štrajkove provodile su slijede­
će organizacije:
Savez metalskih radnika: u Zagrebu električari,
ljevači, »Neptun«, ing. Crnić i Priča, Elektroterm a,
Tvornica električnih sijalica; Sušak, bravari; u Sla­
vonskom Brodu, radnici Tvornice vagona i »Jugometal«.
Savez drvodjelskih radnika: u Zagrebu stolari i
tapetari; Vraniševcima, šumski radnici; Vojniću,
šumski radnici; Vukovaru, stolari; Drežnici, pilanski
i šumski radnici.
Savez industrijsko-zanatskih radnika: u Zagrebu
tvornica »Meba« i tvornica »Bobin«; Slavonsko Po­
lje, rudarski radnici.
Savez živežarskih radnika: u Osijeku radnice
Tvornice čokolade Kaiser i Stark; u Čakovcu Tvor­
nica »Vajda«.
Savez kožarsko-prerađivačkih radnika: u Zagre­
bu postolari.
Savez građevinarskih radnika: u Bedekovčini, ci­
glari i u Pakracu kamenolomski radnici.
Ujedinjeni savez tekstilno-odjevnih radnika: u
Zagrebu Lacet; Vukovaru Spitznagel; Bjelovaru Perl
I.; Glini krojači, Vinkovcima krojači; Zagrebu Ivan­
čica; Slavonskom Brodu čarapari i u Karlovcu
Franck i Josky.
Savez brijačko-vlasuljarskih radnika: u Zagrebu
brijači i frizeri.
Teškoće u provođenju tarifno-štrajkaških akcija
bile su raznovrsne. Vlasti su rastjerivale štrajkaške
straže i hapsile radnike. Posebne su se teškoće jav­
ljale u onim poduzećima gdje su radnici bili organi­
zirani u više organizacija. URSS je predlagao Hrvat­
skom radničkom savezu da se u onim poduzećima
gdje obje organizacije imaju svoje članove provode
zajedničke akcije i da se poduzećim a podnose je­
dinstveni zahtjevi. To je ostvareno u broju poduz­
eća što je radnicima olakšalo borbu. Međutim, u
mnogim je poduzećima HRS odbijao zajedničke ak­
cije, što je imalo za posljedicu da su se štrajkaške
borbe, uslijed otpora poslodavaca, odugovlačile i da
su radnici dobijali manji postotak povišenja nadni­
ca i lošije kolektivne ugovore. U tvornici vagona u
Slavonskom Brodu radnicima je poteškoće činila
organizacija JUGORAS-a, ali su radnici zahvaljujući
akcionom jedinstvu HRS-a i URSJ-a u ovoj akciji na­
kon višetjedne borbe ipak prisilili poslodavca da
potpiše kolektivni ugovor i povisi radničke nadnice.
U nekim je mjestima, na prim jer, Bedekovčini, pri­
likom štrajka ciglara, bio sklopljen dogovor HRS-a i
URSSJ-a da zajednički vode tarifne borbe. Pošto je
poduzeće htjelo pogoršati ranije utanačene uvjete,
radnici su stupili u štrajk. Tokom štrajka HRS je
razbio sporazum o zajedničkoj borbi što je produži­
lo štrajk.
162
U tarifnim i štrajkaškim akcijama poslodavci su
pokazali nevjerojatnu upornost. 2elje za profitom,
te slobodnom i nekontroliranom eksploatacijom
radnika, bile su toliko jake da su poslodavci ulazili
u duge borbe kako bi slomili otpor radnika i njiho­
vu borbu. Po prvi se put u štrajkovima 1938/39. po­
kazalo da i organizacije poslodavaca aktivno inter­
veniraju u korist svojih članova. Ova aktivnost oči­
tovala se u m nogobrojnim tužbama koje su podno­
sile upravnim vlastima poslodavačke organizacije
tražeći »zaštitu« svojih članova, što je u stvari znači­
lo da su poslodavačke organizacije tražile razbijanje
i onemogućavanje štrajkaških akcija posredstvom
vlasti.
Uredba o minimalnim nadnicam a, o kojoj je bilo
toliko pisano i raspravljano, bila je velika sm etnja za
norm alno odvijanje tarifnih akcija. Mnoga sreska
načelstva i gradska poglavarstva, kao prvostepene
vlasti, bezrazložno su zavlačila s traženim pomirenji­
m a tako da su pojedine tarifne akcije često puta
vremenski zakasnile, osobito u onim slučajevima
gdje se je radilo o sezonskim poduzećima.
Izbori radničkih povjerenika za godinu 1939. tre­
bali su se na osnovi propisa Uputstava Ministarstva
socijalne politike provesti u mjesecu siječnju. Među­
tim, predstavnici JUGORAS-a tražili su od M inistar­
stva socijalne politike da se raspisani izbori odgode.
Izbori su odgođeni iz siječnja u veljaču, zatim su no­
vim rješenjem odgođeni do svibnja, a potom do srpnja-kolovoza. Predstavnici JUGORAS-a istupali su
putem dnevne štam pe pred javnost, kao predstavni­
ci ogrom ne većine radnika i pošto bi izbori radnič­
kih povjerenika pokazali pravu brojčanu snagu ove
organizacije, oni su tražili odgodu izbora misleći da
će putem radničkih kom ora uz suradnju poslodava­
ca i vlasti moći krivotvoriti izborni rezultat, koji bi
ovu organizaciju predstavio kao jedinog predstavni­
ka radništva u zemlji.
URSS-ove su organizacije radi trokratnih odgoda
izbora m orale svladati ogromni posao i izdržati palj­
bu svih protivnika klasnog radničkog pokreta. U Hr­
vatskoj i Slavoniji i u Dalmaciji postavljene su para­
lelne liste HRS-a i djelomice JUGORAS-a. Poslodav­
ci i dnevna štam pa propagirali su m eđu radnicima
u korist HRS-a tako da je javnost, koja nije imala
uvida u stanje stvari, vjerovala da je HRS jedina or­
ganizacija u koju imaju povjerenje radnici na pod­
ručju Hrvatske. Izborni je rezultat, i pored politič­
kog pritiska koji je vršen na radnike da glasaju za
HRS, pokazao postojanost URSSJ-ovih organizacija i
odlučnu volju radnika da u poduzećima izaberu svo­
je prave predstavnike. Izborni rezultat pokazuje da
su URSSJ-ove organizacije na području Hrvatske i
Slavonije dobile 550 povjerenika. HRS je dobio oko
500 povjerenika; JUGORAS i ORS dobili su nezna­
tan broj povjerenika i te organizacije ne predstavlja­
ju nikoga m eđu radnicim a u Hrvatskoj.
Na Pokrajinskoj konferenciji istaknuto je da za
interese radnika i ustanove radničkih povjerenika
neophodna zajednička djelatnost svih izabranih
radničkih povjerenika u pojedinim poduzećima.
Vodstvo HRS-a dalo je uputstva svojim povjerenici­
ma da mogu surađivati s poslodavcima, ali da odbi­
ju svaku suradnju s povjerenicima izabranima s listi
URSSJ-a. URSS-ove su organizacije, usprkos tome,
nudile suradnju s povjerenicima HRS-a koju su ovi
u mnogim poduzećima prihvatili. Pokrajinska je
konferencija ukazala na to da se ustanovu radni­
čkih povjerenika ne treba promatrati kao mjerilo
odnosa snaga među različitim organizacijama.
Radničke povjerenike treba osposobljavati i usmje­
ravati u cilju ispunjenja kolektivnih zadataka, kao
ustanovu kolektivnog zastupstva interesa sviju rad­
nika u poduzeću.
I na ovoj su se konferenciji iznijele akcije UR­
SSJ-a po pitanju samouprave radničkih socijalno-političkih ustanova, radničkih komora, socijalnog
osiguranja i burze rada. Konferencija je istakla da
su se godinama radnici i namještenici u Hrvatskoj
borili da se raspišu izbori za samouprave radničkih
socijalno-političkih ustanova. Rezolucije donesene
na radničkim skupštinama, konferencijama i kon­
gresima radničkih sindikalnih organizacija završa­
vale su u koševima kancelarija upravnih vlasti. Rad­
nici i namještenici tražili su raspis izbora kako bi
im se tim putem omogućio mjerodavan utjecaj na
rad ovih ustanova. Zakonski propisi predvidjeli su
izbore za ove ustanove, ali utjecaj poslodavaca na
politička tijela onemogućavao je raspis izbora.
Radnici i namještenici uplaćivali su milijune pri­
nosa za pojedine socijalno-političke ustanove. Tako
su stvorene milijunske rezerve s kojima su upravlja­
le osobe koje nisu imale povjerenje osiguranika i
koje su mimo volje i raspoloženja radnika imenova­
ne odozgo. Gradnje mnogih reprezentativnih palača
progutale su milijune radničkog novca uplaćenog
socijalnom osiguranju, a često su te imenovane up­
rave novac pozajmljivale banovinskim i općinskim
upravama. Imenovane su uprave dopustile puni
razvoj birokratskog aparata u radničkim socijalno-političkim ustanovama. Pošto nije bilo pravog nad­
zora, činovnici ovih ustanova nastupali su kao gos­
podari, a radnike koji su dolazili da traže zaštitu tre­
tirali su kao niža bića kojima gospoda činovnici
imaju pravo zapovijedati i ponižavati ih. Ovakvo sta­
nje izazvalo je u redovima radnika i namještenika
opće nepovjerenje prem a socijalno-političkim usta­
novama, iako su se radnici i namještenici u princi­
pu pozitivno odnosili prem a njihovu postojanju.
Godine 1933. provedeni su izbori za skupštine
radničkih komora. Ti izbori nisu bili potpuno slo­
bodni, ali su skupštine proizašle iz raspisanih izbo­
ra na kojima su radnici i namještenici birali svoje
delegate. Radničke su komore kasnijih godina kao
predstavnička tijela mnogo izgubile na svome pre­
stižu, pošto je stalno ograničavana njihova kompe­
tencija na polju socijalno-političke djelatnosti. Raz­
ni diktatorski režimi stalno su djelovali tako da iz
kom ora odstrane i onaj minimalni utjecaj radnika
kako bi se i u komorama postavile imenovane upra­
ve. Godine 1936. trebalo je ponovno raspisati izbore
za samouprave komora, ali Ministarstvo socijalne
politike, kao nadzorni organ, nije htjelo udovoljiti
sveopćim zahtjevima radnika i namještenika da se
izbori raspišu. Mandat izabranih skupština se stalno
produžavao i na kraju su zahtjevi radnika i namješ­
tenika potpuno odbačeni, te se pristupilo imenova­
nju skupština i uprava radničkih komora.
Izabrani članovi skupštine zagrebačke Radničke
komore bili su pozvani da podnesu ostavke na svoje
mandate do 26. IX 1939. godine i u povodu toga je
Oblasna uprava izdala 18. IX 1939. godine službenu
obavijest za javnost. Na to je banska vlast Banovine
Hrvatske imenovala skupštinu i upravu Radničke
komore u Zagrebu po prijedlogu HRS-a i Saveza
hrvatskih privatnih namještenika (SHPN). Poma­
žući ovu akciju dnevna štam pa proglasila je taj
akt privrem enom mjerom, najavljujući raspisiva­
nje izbora čim se provede anketa o radu dotadaš­
njih uprava.
Svi oni koji su sebi zamišljali da je ustanova Rad­
ničke komore bila nosilac i materijalni pomagač
URSS-ovih organizacija i da će URSS-ove organiza­
cije propasti ako se ispod njihova utjecaja izuzme
Radnička komora prevarili su se u računu. URSS-ov
pokret nije bio pokret komorske birokracije kao što
je to bio prije 1933. godine, već revolucionarni sin­
dikalni pokret pod rukovodstvom Komunističke
partije. On je bio sposoban da živi samostalnim ži­
votom i pokazao je još više elana u obrani radničkih
prava, a time je njegov ugled u redovima radnika
još više porastao.
Postupci imenovanih osoba prigodom preuzima­
nja komorskih ureda u Zagrebu i drugim mjestima,
izazvali su opće negodovanje radnika. URSS je i da­
lje odlučno tražio raspis izbora, jer je to bio opći za­
htjev radnika i namještenika. S ustanovom Radni­
čke komore održavala se veza i sudjelovalo se u nje­
nim anketama, odgovaralo na okružnice i si.
Utjecaj radnika na rad javnih burzi rada isto je
tako potpuno prestao. Na osnovi propisa Uredbe o
zbrinjavanju nezaposlenih radnika od 1. I 1938. ne­
zaposleni su radnici bili još više prikraćeni u svojim
pravima. Po ranijim propisima, nezaposleni je rad­
nik mnogo lakše sticao pravo na pomoć, a od tada
su gotovo svi radnici zaposleni na povremenim ra­
dovima izgubili mogućnost da u vrijeme nezaposle­
nosti realiziraju i najmanji dio uplaćenih prinosa.
URSS je iznio svoje stajalište i zatražio da se po­
stojeća Uredba o zbrinjavanju nezaposlenih u cijelo­
sti stavi izvan snage i da se odmah pristupi izradi
nove Uredbe. Nova Uredba trebala je biti privreme­
nog karaktera, jer je postavljen i zahtjev da se pro­
vede obavezno osiguranje za slučaj nezaposlenosti.
Zahtjevima URSS-a nije udovoljeno.
Od 23-27. rujna 1939. godine održana je u Zagre­
bu konferencija šefova Javne burze rada po pitanju
reorganizacije javne službe zbrinjavanja nezaposle­
nih radnika. Zaključci te konferencije išli su za tim
da se i postojeće stanje još više pogorša.
163
Uprave Javne burze rada išle su tako daleko da
su njihovi predstavnici u javnim anketam a otvore­
no zastupali stajalište da se nezaposlenim radnici­
ma ne isplaćuju novčane pomoći, nego da se upla­
ćena sredstva upotrebe za javne radove. Na ovaj na­
čin nezaposleni radnici i njihovo »osiguranje« kod
Javne burze rada trebali su postati sredstva za izvo­
đenje javnih radova, čije bi terete trebala snositi ci­
jela zajednica.
Prema stajalištima građanskih političara i uprav­
nih činovnika, koja su aktivno podupirala poslodavački krugovi, trebalo je nezaposleničko »osigura­
nje« kod Javne burze rada i u tadašnjoj njegovoj
formi dokinuti i pristupiti sabiranju javnih m iloda­
ra za pomaganje nezaposlenih radnika. »Zimske po­
moći« po uzoru na fašističke zemlje trebale su na­
domjestiti obaveznu uplatu doprinosa u korist ne­
zaposlenih. Bijedu nezaposlenih radnika željeli su
poslodavci iskoristiti, pošto su računali da će tako
prisiliti radnike da svoju radnu snagu prodaju po
diktatu poslodavaca.
URSS-ove su organizacije u Hrvatskoj na svojim
sastancima i skupštinama, u svojim predstavkam a
osuđivale pokušaje cijepanja ustanova zaštite i osi­
guranja radnika i namještenika, protestirale protiv
postavljanja uprava i kom esara u tim ustanovama,
odlučno tražile da se »odmah provedu slobodni iz­
bori za socijalno-političke ustanove radničke klase,
da bi slobodno izabrani predstavnici radnika i na­
mještenika sa puno autoriteta rješavali sva pitanja
svojih ustanova«.
S obzirom na to da je sindikalni pokret radnika
i namještenika, koji svoju djelatnost proteže na sva
pitanja u vezi s ekonomskim, socijalnim i kulturnim
životom radničke klase, on ima zadatak da štiti in­
terese radnika u radionicama, tvornicama i pred
upravnim vlastima, potiče socijalnu zaštitu, te da
ima široke mogućnosti da o ovim pitanjima konzul­
tira svoje članstvo. Konzultaciju je moguće vršiti
putem sindikalnih sastanaka, skupština i konferen­
cija, s obzirom na predm et o kojemu se u stanovi­
tom vremenu raspravlja.
»Pošto se kod nas na svaku akciju radnika gleda
kao na neki 'bunt' upravne vlasti zabranjuju i tako­
ve radničke skupštine i sastanke koji imaju zadatak
da konzultiraju radnike po pitanjima tarifa ili rad­
nog vremena u poduzećima«, pisala je radnička
štampa. Događalo se da predstavnici radnika dugo
vremena vode pregovore s raznim industrijalcima
za sklapanje kolektivnog ugovora i kada bi ostvarili
stanovitu suglasnost, m andatirani predstavnici rad­
nika nisu mogli upoznati zainteresirane radnike s
ponudam a poslodavaca. Ovakvi slučajevi dogodili
su se u Zagrebu, Sisku, Čakovcu i drugim mjestima
u vrijeme Naredbe o zabrani zborova i konferenci­
ja, koju je svojedobno izdala banska vlast Banovine
Hrvatske.
Sve su sastavne organizacije imale u svojim pra­
vilima odredbe, koje su i vlasti odobrile, po kojima
sindikalne organizacije imaju pravo da u raznim
164
mjestima na području države uspostavljaju svoja
povjereništva i podružnice. Međutim, iako su ta pra­
vila potvrđena na najvišim upravnim instancama
ipak su upravne vlasti tražile da se pri osnivanju po­
jedinih povjereništava ili podružnica podnose na
odobrenje lokalna pravila. Taj je postupak iziskirao
sazivanje osnivačkih skupština za koje se moralo
tražiti odobrenje, koje bi se često odbijalo s motiva­
cijom »da održavanje takovih skupština predstavlja
opasnost za javni mir i poredak«. Tako se radničke
skupštine u Osijeku, Zagrebu, Delnicama i nekim
drugim m jestima nisu mogle godinama održati, iako
su protiv zabrana ovih skupština ulagane žalbe vi­
šim vlastima.
Letke i novinske članke koji su davali kritički os­
vrt na socijalnu politiku ili rad socijalno-političkih
ustanova plijenila je cenzura, a njihovo je rasturavanje zabranjivano. Tako je letak, koji je izdao Mjesni
m eđustrukovni odbor u Vukovaru u povodu preu­
zimanja povjereništva Radničke komore, a u koje­
mu se kritiziraju postupci pojedinih osoba koja nisu
bili predstavnici vlasti, zabranjen s motivacijom da
stvara »stalešku i plem ensku mržnju«. U letku se, u
stvari, kritizirao rad funkcionara HRS-a.
Pokrajinska uprava URSS-a u Zagrebu imala je
pod svojim rukovodstvom 18 mjesnih m eđustrukov­
nih odbora i oko 30 mjesta u kojima su postojale
URSS-ove organizacije, ali nisu postojali mjesni m e­
đustrukovni odbori. Mjesni m eđustrukovni odbori
bili su osnovani samo u onim m jestim a gdje je po­
stojalo više URSS-ovih sindikalnih organizacija i
gdje je bio potreban zajednički organ za koordinaci­
ju sindikalne politike u mjestu. Najaktivnije su međustrukovne odbore imali Zagreb, Sušak, Osijek,
Varaždin, Karlovac, Slavonski Brod, Vinkovci, Vu­
kovar, Bjelovar, Slavonska Požega. U ostalim mjesti­
ma mjesni m eđustrukovni odbori su slabije djelova­
li što se treba pripisati manjem broju sindikalnih
funkcionara i ograničenoj privrednoj djelatnosti u
tim mjestima.
Rad mjesnih m eđustrukovnih odbora u pojedi­
nim m jestima razvijao se u pravcu jačanja pojedinih
sastavnih organizacija i uspostavljanja kulturnih i
prosvjetnih sekcija i društava. Oni su djelovali i na
podupiranju tarifnih akcija koje su potakle sastavne
organizacije uz konzultaciju sa svojim sindikalnim
centralam a. Prigodom organiziranja sabirnih akcija
i štrajkaških kuhinja uvijek se je m anifestirala volja
svih URSS-ovih sastavnih organizacija da zajedni­
čkim snagama kolektivno pripom ognu radnicima,
koji su se nalazili u borbi.
Javne manifestacije radništva u mjestima gdje su
se nalazile URSS-ove organizacije vršile su se putem
javnih skupština, izleta, zabava i ostalih priredbi.
Velike javne skupštine koje.su organizirali mjesni
m eđustrukovni odbori održale su se u toku 1940.
godine u Karlovcu, Čakovcu, Varaždinu, Sisku, Sla­
vonskom Brodu, Vinkovcima, Vukovaru, Sušaku i
Križevcima.
Do 1939. godine gotovo u svim mjestima mjesni
međustrukovni odbori imali su svoje prostorije u po­
vjereništvima Radničke komore. Pošto su radničke
komore prešle u ruke HRS-a morale su URSS-ove or­
ganizacije isprazniti te prostorije, što im je jako sme­
talo u radu, jer se prikladne prostorije teško moglo
naći. Onima koji bi odgovarajuće prostorije i htjeli
dati u najam prijetile su kako vlasti, tako i HRS, Hr­
vatska građanska zaštita, a često i agenti JUGORAS-a.
Treba napomenuti da su nakon izbacivanja URSSovih organizacija iz prostorija radničkih komora mno­
gi mjesni međustrukovni odbori ostali bez naj­
nužnijeg namještaja, tako da im je Oblasna uprava
morala davati potrebne subvencije za nabavku na­
mještaja. Pored toga, neki međustrukovni odbori or­
ganizirali su razne priredbe s pomoću kojih su nabav­
ljali potrebna sredstva za stanarinu i inventar.
Pored mjesnih međustrukovnih odbora, postoja­
li su i okružni m eđustrukovni odbori u Osijeku i
Sušaku. Ovi su odbori imali dužnost da provode organizacijsko-agitacijski rad u okolici Osijeka i Suša­
ka. Rad Okružnog odbora u Sušaku imao je dobrih
rezultata, jer se njegovom pomoću osnovalo nekoli­
ko podružnica u nekim mjestima Hrvatskog pri­
morja i Gorskog kotara, a isto je tako pojačana sin­
dikalna aktivnost u samom Sušaku i u njegovoj oko­
lici. Okružni odbor Sušaka imao je plaćenog funk­
cionara. Da bi se aktivizirao rad Okružnog odbora u
Osijeku, i u Osijek je bio poslan plaćeni sindikalni
funkcionar (Josip Hodak).
Savez privatnih namještenika odbio je plaćati
kvotu Pokrajinskoj upravi i dostavio svoju odluku
da prekida veze s URSS-ovim pokretom u Hrvat­
skoj. Konferencija je sm atrala da nije ni u zemlji a
ni u svijetu pogodno vrijeme za otvaranje sporova u
sindikalnom pokretu. Klasni radnički sindikalni po­
kret bio je osobito ugrožen potkraj 1938. godine. U
tom vremenu vođe JUGORAS-a proučavali su po
fašističkim zemljama tamošnji sistem organizacije,
kako bi taj sistem mogli primijeniti i u Jugoslaviji.
Na poziv centrale URSSJ-a da se zajednički obrani
sloboda sindikalnog pokreta. Pokrajinska uprava
pozvala je organizacije SBOTlC, Savez grafičara i
Savez apotekarskih suradnika da stvore čvrstu akcionu zajednicu. Ona je ostvarena jedino sa SBOTlC-em. S organizacijom Hrvatskog radničkog save­
za nije se mogao uspostaviti akcioni odnos, jer je
vodstvo HRS-a odbijalo zajedničku suradnju. Ipak
su sekcije HRS-a pod pritiskom članstva uspostav­
ljale suradnju u zajedničkim akcijama. ORS, koji je
odbio zajedničku suradnju neslavno je završio.
Pokrajinska uprava koja je izabrana na toj kon­
ferenciji sastojala se isključivo od članova KPH i ne­
koliko vanpartijaca-komunista. Redovni članovi, iz
Zagreba, bili su: A. Zaja, S. Salamon, M. Pintar, J.
Bermanec, R. Končar, R. Valjin, A. Katić, J. Kraš, A.
Obratil, M. Grozdanić; a izvan Zagreba, bili su: J.
Hodak, I. Kurtalj, J. Kavaj, J. Karaš.
Zamjenici, iz Zagreba, bili su: P. Priboršan, M.
Vnuk, A. Cvjetković, Ruža Turković, E. Leskovar, I.
Majerhold, J. Horvat, M. Mlinarić, Danica Cazi, G.
Kudelić; a, izvan Zagreba, bili su: I. Zorić, S. Radićević, F. Bobić, M. Goreta i N. Katarinčić.
Nadzorni odbor sačinjavali su redovni članovi
(Zagreb): J. Dugandžić, D. Petrović, V. Kun, (izvan
Zagreba) D. Sarić, J. Janjić. Njihovi zamjenici (Za­
greb) bili su: I. Znidaršić, Marija Raušević, J. Bu­
njevčević. (izvan Zagreba): Gj. Pilar, L. Lakuš.254
Na konstituirajućoj sjednici Oblasne uprave
URSS-a održane 12. XII 1939. godine izabran je za
predsjednika Oblasne uprave URSS-a Stjepan Sala­
mon, za podpredsjednika Adam Katić, za tajnika Mi­
roslav Pintar, za blagajnika Blaž Valjin, Rade Kon­
čar kao član predsjedništva.
16.
prosinca 1939. godine uhapšeni su Valjin,
Pintar i Katić, koji su sprovedeni 27. prosinca 1939.
u Lepoglavu. 19. siječnja 1940. godine uhapšen je
predsjednik Upravnog odbora Stjepan Salamon, za­
tim A. Obratil, koji je umjesto Katića vršio
potpredsjedničku dužnost i Ivan Horvat koji je um­
jesto Pintara vršio dužnost tajnika. Sva trojica su 17.
veljače 1940. godine otjerani u koncentracioni logor
u Lepoglavu.
Tek poslije raspuštanja koncentracionog logora
u srpnju 1940. godine pušteni su tadašnji funkciona­
ri Oblasne uprave na slobodu, pa je Oblasna uprava
mogla raditi u svom starom sastavu do zabrane
URSS-a krajem iste godine.
G odlSnji p le n u m M jesn og m e đ u stru k ovn og
o d b o r a U R SSJ-a u Z agrebu za razdob lje
o d 26. VII 1938. d o 28. X I 1939.
Taj plenum MMO-a URSSJ-a za Zagreb donio je
osvrt na vanjsko-političku situaciju, ekonomske pro­
bleme u zemlji, a u detalje je razmotrio prilike u ko­
jima se nalazi URSSJ u Zagrebu. Konstatirao je da
rat bijesni i da je obuhvatio najveće evropske drža­
ve, koje su postale osnovni naručioci i kupci
industrijskih proizvoda i sredstava za ratne potrebe.
Silno su povećani izdaci za vojsku i naoružanje. Iz
podataka o naoružanju i izdacima za njega kako de­
mokratskih, tako i fašističkih zemalja, plenum je iz­
veo zaključak da se ne može spriječiti nastupajuća
kriza, te je prorekao uvlačenje u rat i ostalih zemalja
čime će ovaj rat postati sveopći.
U Jugoslaviji je zlatna podloga novca iznosila
3,179,300.000 dinara, a novčani je opticaj od 22. VII
do 11. IX 1939. povećan od 5 586 milijuna na 9 172
milijuna dinara, što znači da je opticaj povećan za
3 586 milijuna dinara ili za oko 39 posto. Time je vri­
jednost novca za isto toliko oborena. Vrijednost in­
dustrijske proizvodnje povećana je sa 14 na 19 mi­
lijardi dinara. Cijene su porasle, a radničke nadnice
su pale.
254 In stitu t za h isto riju rad n ičk o g p o k re ta H rv atske (da­
lje: IHRPH), URSSJ. Izvještaj Pokrajinske uprav e URSS-a u
Z ag reb u Pok rajin sk o j k o n feren ciji o d ržan o j d n e 26. n o ­
v e m b ra 1939. u Z agrebu.
165
U sastavu MMO-a URSSJ-a za Zagreb bile su
tada podružnice brijača, drvodjelaca, građevinara,
industrijskih i zanatskih radnika, kožaraca, kućnih
pomoćnica, monopolaca, tramvajskih radnika, tek­
stilaca, ugostitelja, živežara i metalaca. Do 1939. go­
dine u sastavu se nalazila i podružnica Saveza pri­
vatnih namještenika. Broj članova bio je:
G odine
1936/1937
1937/1938
1938/1939
zapo­
sle n ih
n e za p o ­
slen ih
ukupno
4512
4213
3562
1102
1674
1095
5614
5887
4657
Do pada članova došlo je 1939. istupom iz MMO-a
podružnice Saveza privatnih nam ještenika koja je
brojila 971 zaposlenih i 58 nezaposlenih ili ukupno
1 029 članova.
Izvršni odbor MMO vodio je niz akcija vezanih
uz reviziju Zakona o radnjam a i radnom vrem enu
pomoćnog osoblja, nezaposlenih, izbor radničkih
povjerenika, za slobodno djelovanje sindikalnog i
kulturnog radničkog klasnog pokreta, za penziono
osiguranje itd. Utjecao je na to da se odluke kongre­
sa URSSJ-a i Pokrajinske konferencije pravilno pri­
mjenjuju. Izvršni je odbor koordinirao i rad kultur­
no-prosvjetnih društava, rad m eđu ženama i om la­
dinom. Izvršni odbor imenovao je kulturno-prosvjetni, omladinski i ženski pododbor. Pri strukov­
nim mjesnim organizacijama form irane su ženske
sekcije metalaca, industrijskih i zanatskih radnika,
tekstilaca i kućnih pomoćnica. Omladinske podod­
bore imali su živežari, tekstilci, kožari, drvodjelci,
brijači, metalci i radničke planinarske zajednice.
Skupštine žena brojile su do 1 000 i više prisutnih,
a omladinske više od 500. K ulturne priredbe imale
su više od 8 000 posjetilaca, a javne skupštine MMO
posjećivalo je oko 10.000 radnika i namještenika.
U Zagrebu od 1938. godine MMO nije mogao
održati ni jedan javni zbor. Motivacije zabrane bile
su uvijek iste: u interesu javnog mira i reda!
Položaj radnika i nam ještenika sve se više pogor­
šavao, a potreba da radnici istaknu svoje zahtjeve
bila je sve veća. Težnja režima i kapitalističke klase
da ga još više pogorša bila je vidljiva i kroz spreča­
vanje javne riječi radničke klase u Zagrebu. Bile su
dozvoljene samo tri skupštine, i to jedna om ladin­
ska i dvije ženske.
Tekst na osnovi kojega su od 1938-1939. godine
zabranjivane skupštine MMO URSS-a u Zagrebu
glasi:
»Ministarstvo unutrašnjih poslova
Naredba I. broj 35653
U interesu javnog mira, sigurnosti i poretka, a u
vezi s vanjskom političkom situacijom u Evropi, na
osnovu člana 64-67 i 69-71 Zakona o unutrašnjoj
upravi, naređujem:
166
da se u cijeloj zemlji zabrane do daljnje naredbe
svi zborovi, dogovori i povorke uopće, kao i skuplja­
nje građana na ulicama i drugim javnim mjestima.
Tito učini protivno ovoj zabrani, kaznit će se od 10
do 1 800 din. u korist državne blagajne, a za slučaj
neisplate novčane kazne u ostavljenom roku zatvo­
rom od jedan do trideset dana, ukoliko djelo kao
teže prirode ne bi potpadalo pod odredbe drugih
zakona. Od ove zabrane izuzima se skupljanje ljudi
zbog kupoprodaje i trgovine na sajmovima i »panađurima«, zbog vršenja vjerskih obreda, vjerskih pro­
pisa i običaja i zbog kakve privredne, kulturne i hu­
m ane akcije. Ali ni u ovim prilikam a ne mogu se d r­
žati nikakvi govori, koji bi imali kakav politički sadr­
žaj. Ova naredba stupa odm ah na snagu.
M inistar unutrašnjih poslova
dr. A. Korošec s. r.«
Navodimo podatke o zahtjevima MMO-a za odr­
žavanjem skupština:
Skupština mladih radnika 28. VIII 1938. zabranje­
na je. Prijava se uopće nije uzela niti na adm inistra­
tivni postupak.
Skupština žena 8. ožujka 1939. dozvoljena je. Na
njoj je bilo više od 1 500 žena radnica. Ali ni na toj
skupštini nije dao policijski kom esar govoriti. Preki­
nuo je obje referentice i predsjedatelja i napokon
zabranio na licu mjesta daljnje održavanje skupšti­
ne. Razlog je bio u broju prisutnih, kojemu se poli­
cija nije nadala.
Skupština MMO-a 22. siječnja 1939. zabranjena je.
Policija nije uzela prijavu u postupak.
Skupština MMO-a 1. svibnja 1939. nije uzeta na
znanje, niti na administrativni postupak.
Skupština MMO-a 27. kolovoza 1939. nije uzeta na
znanje, iako je 26. kolovoza vlada sporazum no pro­
klam irala povratak građanskih i dem okratskih
sloboda.
Skupština omladine 17. rujna 1939. doA ^ljena je.
Na njoj je bilo više od 500 sudionika. Donesena je
rezolucija sa zahtjevima.
Skupština MMO-a 24. rujna 1939. nije uzeta na
znanje.
Skupština MMO-a 1. listopada 1939. nije uzeta na
znanje.
Skupština MMO-a zakazana za 5. studenoga 1939.
zabranjena je na osnovi naredbe bana Banovine Hr­
vatske, koja je izdana početkom listopada 1939.
MMO je tražio pism enu motivaciju od policije i ona
je dana kako slijedi:
»Povodom prijave Mjesnog m eđustrukovnog od­
bora URS-a u Zagrebu, da će na 5. XI 1939. u 10 sati
prije podne u prostorijam a dom a Radničke komore
održati javnu skupštinu obnalazi Redarstveno rav­
nateljstvo na osnovu naredbe Gospodina Bana Ba­
novine Hrvatske Pov. II. Z. D. broj 45587/39, a u vezi
propisa §-a 25 Zakona o udruženjima, zborovima i
dogovorima zakazanu skupštinu zabraniti iz obzira
javnog reda i mira.
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka imade
pravo žalbe u roku od 15 dana na Bansku vlast u
Zagrebu, putem ovog Redarstvenog ravnateljstva.
Podnijeta žalba ne zadržava izvršenje ove odluke
u smislu propisa §-a 199 Z. U. P.
O tom obavijest:
M eđustrukovnom odboru URS-a u Zagrebu, na
ruke predsjednika g. Valjin Blaža.
Zagreb, 21. listopada 1939.
Pov. broj 34266/1939«
U povodu ove zabrane skupština. Oblasna upra­
va URSS-a i MMO u Zagrebu uputili su predstavku
Vladimiru Mačeku i to je objavljeno letkom.
Osim toga, upućena je žalba na bansku vlast Ba­
novine Hrvatske, koja glasi:
»Sindikalne organizacije, začlanjene u Ujedinje­
nom radničkom sindikalnom savezu Jugoslavije
(Mjesni m eđustrukovni odbor) u Zagrebu, djeluju
na osnovu Zakona o zaštiti radnika § 350 Zakona o
udruženjima, zborovima i dogovorima i Ustava Kra­
ljevine Jugoslavije, kao slobodna udruženja sa za­
datkom zaštite interesa svojih članova, stvaranjem
što povoljnijih radnih i plaćevnih uslova, primjene
zakonske zaštite i prijedlozima za donošenje što po­
voljnijih socijalno-političkih zakona.
Ova su se osnovna građanska prava radnika po­
sljednjih nekoliko godina u mnogome ograničila, a
ekonomski položaj radnika se pogoršao tako, da je
nastala životna potreba da i radnici i njihova orga­
nizacija istaknu svoje zahtjeve.
To zakonsko pravo bilo je redovno uskraćivano
radnicima i njihovim organizacijama, iako su s dru­
ge strane poslodavci imali pune mogućnosti istica­
nja svojih zahtjeva, koji su išli redovito na štetu rad­
nika.
Od 4. srpnja 1937. godine, a nakon razmaka od 2
godine sindikalne organizacije imale su do danas
svega jednu javnu skupštinu Činilo se nekoliko po­
kušaja u god. 1937. i 1938. da se dozvole skupštine.
Ti su pokušaji učinjeni i 22. siječnja, 27. kolovoza,
24. rujna, 1. listopada i 5. studenoga o. g., ali bez
uspjeha.
Sve prijavljene skupštine bile su zabranjene, a za
mnoge nije uopće ni prim ljena prijava. I skupština
najavljena za 5. studenoga 1939. zabranjena je rješe­
njem Redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu Pov. br.
34266/39 s motivacijom: 'Na osnovu naredbe Gos­
podina Bana Banovine Hrvatske Pov. II. D. Z. broj
45587/39, a u vezi propisa &-a 25. Zakona o udruže­
njima, zborovima i dogovorima zakazanu skupštinu
zabraniti iz obzira javnog reda i mira'.
Protiv ove zabrane Mjesni Međustrukovni odbor
podnaša žalbu Banskoj Vlasti Banovine Hrvatske s
motivacijom, da citirani propis §-a 25 Zakona o ud­
ruženjima, zborovima i dogovorima, a pozivom na
’Iz obzira javnog reda i m ira’, M. M. Odboru nije do­
voljno obrazložen, budući da ni na jednoj skupštini
i javnoj priredbi koju je do sada održao M. M. 0„
nije došlo ni do najmanjeg narušavanja javnog reda
i mira.
Na osnovu napred iznešenog M. M. Odbor je slo­
bodan zamoliti cij. Naslov da naprijed citiranu za­
branu skupštine po Redarstvenom ravnateljstvu u
Zagrebu, zakazanu za 5. studenoga o. g. poništi.«
Donosimo broj radnika i namještenika koji su
svojim potpisima tražili slobodu sindikalnog djelo­
vanja 1939. godine. Rezolucije i potpise dale su sli­
jedeće organizacije:
za slo b o du sindikalnoga rad a
STRUKA
b roj ara k a
broj potpisa
b a n k arci
brijači
drv o d jelci
g radsk i
g rađ ev in ari
grafičari
in d u strijsk i
kožarci
k u ć n e p o m o ćn ice
m etalci
priv atn i
tek stilci
tram vajci
živežari
9
10
2
1
6
2
2
4
1
14
6
15
1
5
404
671
199
88
303
65
176
635
67
666
78
1651
200
338
UKUPNO
78
5531
Iz prikaza je vidljivo, da je izvršni odbor MMO-a
sazvao osam javnih skupština u roku od 14 mjeseci
i ni jedna nije dozvoljena. Sazvane su i dvije skupš­
tine žena i dvije skupštine omladine. Skupštine
žena su dozvoljene, dok je od omladinskih dozvolje­
na samo jedna.
To su bili najrječitiji dokazi postupka kapitalisti­
čke klase i režima protiv klasnog radničkog sindi­
kalnog pokreta. Pored nedozvoljavanja održavanja
skupština proganjali su se sindikalni funkcionari i
organizacije.
Tako su dali izgon sindikalnim funkcionarima i
to u Varaždinu Beliniću, u Bedekovčini Peteku. U
Karlovcu su kriminalni tipovi po direktivama
kapitalističkih eksponenata izvršili krađu u pod­
ružnici HRS-a, razbili staklo okvira i zgazili sliku
dra Mačeka i napisali cedulju na kojoj su uputili
vlasti kao da su to učinili URSS-ovci. Sto se time
htjelo postići pokazuje i postupak iste večeri i dru­
gog dana. Iste je večeri građanska zaštita povela
istragu URSS-ovih članova i funkcionara, a drugog
dana je bačena parola da sve URSS-ovce treba istje­
rati iz Karlovca. Ali slučaj je htio da se ustanovila
provokacija.
U zagrebačkoj Radničkoj komori su dobili na­
mještenici okružnicu u kojoj im se im putira ljevičarstvo i zabranjuje predbacivanje desničarstva up­
ravnom odboru kako za vrijeme rada tako i u pri­
vatnom životu.
167
U Zagrebu je sva agitacija i propaganda bila
usmjerena na to da se ojača članstvo, priprem e što
efikasniji i širi tarifni pokreti. Sastavne organizacije
Mjesnog sindikalnog vijeća održale su pored manjih
radioničkih sastanaka - 1 166 agitacijsko-akcionih
skupština prem a 495 u odgovarajućem razdoblju
1936-1937. Na njima je sudjelovalo prosječno oko
350 radnika i radnica, odnosno na svim tim skupš­
tinama bilo je 40.810 sudionika prem a 15.246 odgo­
varajućeg razdoblja 1936-1937. godine. Osim toga
održano je 16 zabava, 20 čajanki, 368 predavanja,
pet koncerta, a rasparčavalo se je 2 211 prim jeraka
»Glasa« prema 3 160 primjeraka »Radnika« u odgova­
rajućem razdoblju 1936-1937. godine. No krajem 1940.
godine »Radnički tjednik« koji je zamijenio »Glas«
rasparčavao se u 7 000 primjeraka u Zagrebu.
Podružnica brijačkih radnika održala je 21 skup­
štinu, a na svakoj je bilo 160 sudionika, zatim jednu
zabavu, jednu čajanku, 52 predavanja, jednu kazališ­
nu predstavu. Rasparčano je 240 kom ada štampe.
Podružnica drvodjelskih radnika održala je 137
skupština, svakoj je prisustvovalo 300 sudionika, za­
tim su održane dvije zabave, tri čajanke, 52 p re­
davanja, jedan koncert i rasparčano je 110 kom ada
štampe.
Podružnica građevinarskih radnika održala je 24
skupštine, na svakoj je bilo 695 sudionika, zatim
dvije zabave, jednu čajanku, šest predavanja i rasparčala je 120 komada štampe.
Podružnica industrijskih radnika održala je 50
skupština, na svakoj od njih bilo je 100 sudionika,
zatim dvije zabave, dvije čajanke, 50 predavanja i
rasparčala je 50 komada štampe.
Podružnica kožarskih radnika održala je 64 skup­
štine, na svakoj je bilo 300 sudionika, zatim jednu
zabavu, jednu čajanku, 30 predavanja, jedan kon­
cert, te je rasparčala 250 kom ada štampe.
Podružnica kućnih pomoćnica održala je 40
skupština, na svakoj je bilo 50 sudionika, zatim je
održala dvije zabave, dvije čajanke, 40 predavanja,
te je rasparčala 10 komada štampe.
Podružnica monopolskih radnika održala je dvi­
je skupštine, na svakoj od njih je bilo 90 sudioni­
ka, zatim jednu čajanku, te je rasparčala 21 ko­
mad štam pe.
Podružnica tramvajskih radnika, održala je 19
skupština, na svakoj je bilo 500 sudionika, zatim 30
predavanja, jednu kazališnu predstavu, te je raspar­
čala 260 komada štampe.
Podružnica tekstilnih radnika održala je 115 skup­
ština, na svakoj je bilo 800 sudionika, zatim dvije za­
bave, dvije čajanke, 60 predavanja, a rasparčala je
500 komada štampe.
Podružnica ugostiteljskih radnika održala je 19
skupština, svakoj je prisustvovalo 100 sudionika, je­
dnu zabavu i jedno predavanje.
Podružnica živežarskih radnika održala je 220
skupština, na svakoj je bilo 400 sudionika, zatim
dvije zabave, tri čajanke, 15 predavanja i rasparčala
je 150 komada štampe.
168
Podružnica metalskih radnika održala je 455
skupština, na kojima je sudjelovalo 600 radnika, za­
tim jednu zabavu, četiri čajanke, 50 predavanja i je­
dan koncert. Osim toga, rasparčala je 500 komada
štampe.
Akcija za izbor radničkih povjerenika 1939. godi­
ne imala je posebno obilježje. Zbog pokušaja poslo­
davaca putem HRS-a i drugih organizacija da se
suzbije utjecaj klasnih radničkih sindikalnih organi­
zacija, izbori su bili odgađani tri puta. Protiv odgo­
de izbora vodio je MMO sa svim organizacijama po­
sebnu akciju. URSS je obuhvaćao veći broj radnika
i glavne industrijske grane. Broj povjerenika HRS-a
bio je uglavnom veliki stoga što je u mnogim grana­
ma HRS proveo izbore skraćenim postupkom po­
m oću poslodavaca i HSS-a. Kako je izgledao rezul­
tat izbora radničkih povjerenika 1939. pokazuje ta­
bela:
B ro j iz ab ran ih p o v je re n ik a
Struka
g ra đ e v in a ri
te k stilci
d rv o d jelci
živežari
k o ž arci
m o n o p o lc i
tram v ajc i
u g o stitelji
m e talci
in d u strijsk i
p r iv a tn i n a m je š te ­
n ici
U kupno
U RSS
HRS
SVEGA
24
54
11
14
18
3
7
30
55
8
39
14
U
27
6
2
2
9
56
6
63
68
22
41
24
5
9
39
111
14
42
99
141
266
271
537
1939. godine HRS je imao 63 povjerenika, ali
nisu bili iskazani povjerenici privatnih nam ješteni­
ka i građevinara na listi HRS-a, dok je URS imao
267 povjerenika.
Donosimo sadržaj odluke koju su radnici zagre­
bačkih tvornica donosili prilikom odgode izbora
1939. godine. Kao što se iz odluke vidi radnici su,
bez obzira na odgodu izbora, birali svoje radničke
povjerenike i o tom e izvještavali Ministarstvo soci­
jalne politike i narodnog zdravlja, Bansku upravu,
Radničku kom oru i poslodavca.
»Gospodine Ministre!
Radnici i radnice, zaposleni u poduzeću... na
svome sastanku d a n a ... ustanovili su, da je odgoda
izbora radničkih povjerenika od siječnja na veljaču,
pa onda na svibanj ove godine uslijedila bez ikakvih
razloga i potreba.
Ujedno ustanovljuju, da se m andat radničkim i
nam ješteničkim povjerenicima automatski produ­
ljuje za jednu kalendarsku godinu u smislu čl. 3.
Uputstva za izbor radničkih i namješteničkih povje­
renika, ako se izbori bilo iz kojih razloga odgode.
U smislu ovih odredaba radnici smatraju povje­
renike, izabrane prošle godine svojim povjerenici­
ma i za kalendarsku godinu 1939, odnosno da nji­
hov mandat nije utrnuo sve do raspisa novih izbora
u tekućoj godini.
Odgodu izbora radničkih i namješteničkih po­
vjerenika smatraju namjerom, da se protuzakonitim
putem radnički predstavnici u radionicama uklone
i nam etnu dirigirani »predstavnici« odozgo, pa zato
ulažu protiv ovakvih namjera svoj protest i t r a ž e
raspis izbora za radničke i namješteničke povjereni­
ke!«
Takve rezolucije potpisalo je u 84 industrijska
poduzeća 4 110 radnika - i to:
b a n k arci
brijači
d rvodjelci
g radski
građ e v in ari
g rafičari
in du strijsk i
k ožarci
k u ć n e p o m o ć n ice
m e talci
privatni
tekstilci
tram vajc i
živežari
a ra k a
p o tp isa
U
10
2
1
394
1010
96
76
66
163
296
57
561
61
825
200
303
3
2
6
1
4
14
1
11
Donosimo tekst rezolucije Mjesnog Sindikalnog
vijeća od 14. II 1939. godine iz kojega se vidi stav
URSS-ovih sindikata po pitanju izbora za sam oup­
rave radničkih socijalno-političkih ustanova. U tek­
stu se kaže:
»U radničkom osiguranju nisu već 16 godina
provedeni izbori. Ova se ustanova pretvorila u apa­
rat za dokidanje prava osiguranicima te se na taj
način žele pokriti manjci, koji su nastali nesocijalnom i proturadničkom politikom koja se kroz 16
godina vodi u ovim ustanovama. Uzroci da se takva
politika mogla provoditi jesu:
a) sprečavanje slobodnog opredjeljivanja i orga­
niziranja radnika, održavanje skupština, slobode
štampe, zatim ograničeno pravo štrajka, Uredbe o
minimalnim nadnicama, zabranjivanje i proganja­
nje onih radničkih i namješteničkih organizacija i
njihovih funkcionera, koje se zalažu i bore za osnov­
na građanska prava radnika i namještenika;
b) obaranje radničkih nadnica, produljenje rad­
nog vremena, nekažnjeno kršenje zakonskih propi­
sa, neprijavljivanje radnika u socijalno osiguranje i
neplaćanje već ustegnutog radničkog novca osigu­
ranja sa strane industrijalaca i poslodavaca;
c) davanje novčanih rezervi iz osiguranja industri­
jalcima i ustanovama u neproduktivne svrhe, umjesto
da se ove upotrijebe za ublaživanje socijalne bijede,
čije su posljedice povećani pomor, bolest itd.
Posljedica je svega toga, da poslušni birokratski
aparat, koji nije ni u čemu vezan s radničkim inte­
resima, rukovodi našom ustanovom na osnovu pro­
tuzakonitih okružnica, putem kojih šikanira osiguranike i ukida im stečena prava. Primjerice jedan
slučaj: po takvom protuzakonitom 'naređenju' saop­
ćeno je službenicima i radnicima zagrebačkog Ok­
ružnog ureda, da će im se plaća sniziti za toliko, ko­
liko će procentualno biti deficit poslovanja i da će
im se ukinuti 13. plaća.
To je način, kojim se namještenici tjeraju da
rade na štetu osiguranika. A oni to i čine. Liječnici
ne primaju teške bolesnike na hranarinu, daju im
najlošije lijekove i tako prebacuju sve terete na osiguranike. Time je ova ustanova pretvorena u vrelo,
kojim se koriste industrijalci i birokratski aparat,
imenovan i doveden od raznih političkih stranaka u
socijalno osiguranje, dok je radnicima (osiguranici­
ma) ostalo samo još jedno: da izdržavaju ove usta­
nove!
Mjesne burze rada prešle su okvir svoga djelova­
nja, koji je propisan zakonom o zaštiti radnika, po­
krećući 'javne radove’ iz sredstava, koja su predvi­
đena za potpore neuposlenim radnicima.
Zagrebačka mjesna Burza rada dala je zagreba­
čkoj općini 200.000 din. iz sredstava, koja radnici
plaćaju preko osiguranja. I umjesto da država i op­
ćine predvide u svojim budžetima sredstva za po­
maganje nezaposlenih radnika, uskraćuju radnici­
m a pomoć, na koju imaju stečeno pravo plaćajući
doprinose za Javne burze rada.
Umjesto donošenja zakona o osiguranju radnika
u nezaposlenosti, donešena je Uredba o zbrinjava­
nju nezaposlenih radnika, koja je isključila većinu
radnika od svake pomoći.
Izbori za samouprave javnih burza rada nisu
provedeni. Naprotiv, vrše se imenovanja lica iz orga­
nizacija poput 'Jugorasa', koje ne uživaju povjerenje
radnika. Upravo ovakovi 'predstavnici' zajedno s
industrijalcima dokidaju stečena prava radnika, pri­
premaju radne logore i likvidaciju samoupravnog
karaktera socijalnih ustanova.
Izbori za Radničke komore nisu raspisani, iako
je m andat članovima komora izašao još koncem
god. 1937. Naprotiv vrše se imenovanja za samoup­
ravu radničkih komora po članovima Jugoras-a
(Skoplje, Novi Sad, Beograd). Ovako imenovane sa­
mouprave uzele su si u zadaću da proganjaju klasne
radničke organizacije, guše slobodu radničke koali­
cije i pravo slobodnog opredjeljivanja radnika, da­
kle gaze osnovne građanske slobode radnika. Ovakove radničke komore dobile su karakter klasni, na­
ime služe obrani kapitalističke klase na štetu rad­
ničke klase. Radničke komore su ustrojene kao
klasne ustanove radnika i radnici plaćaju satni do­
prinose za iste. Ovaj se doprinos namjerava povisiti
za 0,7-1% ili za oko 20 milijuna din. godišnje i tim
novcem financirati proturadničke organizacije.
Na osnovu toga potpisani radnici najenergičnije
protestiram o protiv ovakove nesocijalne politike.
169
koja se vodi u socijalnim i radničkim ustanovama, a
koja ide za tim, da se potpuno ukinu osnovna gra­
đanska prava i slobode radnicim a te t r a t i m o :
1) da se raspišu slobodni izbori za Okružne u re­
de, Radničke kom ore i Javne burze rada;
2) ne priznajemo svojim predstavnicim a im eno­
vana lica u sam oupravnim tijelima iz redova ’Jugo­
rasa' i drugih formacija, jer nisu tam o ušla putem
izbora i našeg povjerenja, nego povjerenika naših
protivnika i zato se trebaju odmah povući'
3) da se radnicima isplaćuju pomoći po Javnim
burzam a rada kao njihovo pravo po izvršenoj duž­
nosti;
4) da se bolesni radnici prim aju na liječenje i
hranarinu, a manjci da se pokriju iz državnih sred­
stava;
5) da se nezaposlenička pomoć radnicim a osigu­
ra zakonom, a za to oporezuju poslodavci;
6) da se odm ah obustavi financiranje »javnih ra­
dova« iz sredstava, koja su nam ijenjena kao pomoć
nezaposlenim radnicima,
7) da se iz državnih i općinskih prihoda odrede
posebni krediti, koji bi bili namijenjeni za pokretanje
javnih radova u svrhu smanjenja nezaposlenosti i
8) slobodu opredjeljivanja i organiziranja, slo­
bodu zbora i dogovora, slobodu štam pe i pravo
štrajka.«
Plenum MMO potvrdio je stav svoga izvršnog
odbora u odnosu na kršenje odluka kongresa URSSJ-a. Taj je stav u tekstu glasio: »Usvajaju se u cjelosti odluke plenarne sjednice Pokrajinske uprave
URSSJ za Hrvatsku i Slavoniju, održane 5. II 1939. u
kojima se ponovno podvlači važnost odluka kongre­
sa URSSJ o slobodi sindikalne koalicije, o sam oup­
ravnom karakteru socijalnih i radničkih ustanova, o
akcionom jedinstvu i akcijama radničke klase. Usta­
novljuje se kršenje kongresnih odluka po izvjesnim
funkcionerim a i organizacijama i to se osuđuje.
Osuđuje se aranžm an s Jugorasom u sarajevskoj
Radničkoj komori i podvlači se, da oni funkcioneri
URSS-ovog pokreta koji su učinili taj aranžman,
nisu to učinili sa znanjem i odobrenjem cjeline
URSS-ovog pokreta i prem a tom e takav aranžm an
nem a ništa zajedničkog s ciljevima i strem ljenjima
članstva URSS-ovog pokreta. Odbija se davanje pri­
jedloga za imenovanja u socijalnim ustanovam a i
traži se raspis izbora, jer se samo tim putem može
osigurati pravo predstavništvo u socijalnim ustano­
vama. Poziva se Pokrajinska uprava URSSJ za H r­
vatsku i Slavoniju da uloži protest kod izvršnog od­
bora URSSJ i traži objašnjenje: po čijoj se odluci
čine aranžmani s Jugorasom odnosno režimom, po
čijoj su odluci dani prijedlozi za imenovanje u Ok­
ružne urede i u SUZOR-u kada se nije održao Veliki
sindikalni savjet, koji je jedini kom petentan donašati odluke, po čijoj je odluci načinjen aranžm an s Ju­
gorasom u sarajevskoj Radničkoj komori.«
170
Ova rezolucija bila je dostavljena Pokrajinskoj
upravi URSSJ-a 14. veljače 1939. U vezi s tom akci­
jom naredio je Savez privatnih nam ještenika svojoj
podružnici da prekine rad s MMO, a kada je ona to
odbila, uprava podružnice je suspendirana, članovi
isključeni iz saveza i postavljen savezni komesarijat
koji ne surađuje sa MMO-om. I podružnica hotelsko-kavanskih i gostioničarskih nam ještenika pošla
je prim jerom privatnih namještenika, ali je pod pri­
tiskom svoga članstva nastavila sa suradnjom u ok­
viru MMO.
Štrajkovi 1938/39. godine uglavnom su obram ­
beni štrajkovi jer su poslodavci, bez obzira na po­
rast cijena, svom snagom udarali po tekovinama
postignutim
velikim
štrajkaškim
borbam a
1936/37. godine.
Po podacim a SUZOR-a bilo je u Zagrebu štraj­
kova:
g o d i­
na
š tr a j­
kova
p riv re d ­
n ih
g ra n a
izgublje­
n ih
n a d n ic a
izgubljene
z a ra d e din.
1936
1937
1938
100
34
27
16
13
14
430.450
101.280
76.292
14344.062
3,856.643
3,073.440
U 1939. godini prem a izvještaju MMO-a vođeni
su ovi štrajkovi i tarifni pokreti:
Metalci vođeno 15 tarifnih pokreta; od toga šest
štrajkova.
»NEPTUN«, u štrajku sudjelovalo 25 radnika.
Štrajk je završen s uspjehom - ostvarena je povišica
od 0,50 dinara po satu i obnovljen stari kolektivni
ugovor.
»ELEKTRIČNA SIJALICA«, štrajk s 30 radnika
završen s uspjehom - ostvarena je povišica od 0,50
dinara na sat i sklopljen novi kolektivni ugovor;
štrajk m ontera za centralno grijanje s 15 radnika,
postignuta povišica od 0,75 dinara na sat i obnov­
ljen stari kolektivni ugovor; 204 radnika - električa­
ra uspjeli su obnoviti stari kolektivni ugovor ali
nisu postigli povišicu; štrajkalo je 123 ljevača, ali
bezuspješno - izgubljen je i kolektivni ugovor.
Bez štrajka su svoje tarifne akcije vodili:
»HLAVKA«: 45 radnika, dobivena povišica 0,50
din. po satu i obnovljen stari kolektivni ugovor;
»HELIOS«: 70 radnika, povišica 0,50 din. po satu
i obnovljen stari kolektivni ugovor
»SIKO«: 10 radnika, povišica 0,50 din. po satu i
obnovljen stari kolektivni ugovor;
»VENTILATOR«: 26 radnika, povišica 0,50 din.
po satu i obnovljen stari kolektivni ugovor;
»ŠKARPA«: 10 radnika, povišica 0,50 din. po satu
i sklopljen novi kolektivni ugovor,
»IVKOVIĆ«: 70 radnika, povišica 0,50 din. po
satu i obnovljen novi kolektivni ugovor;
»GORICA«: 230 radnika, akcija vođena s HRS-om,
povišica 0,50 din. po satu i obnovljen stari kolektiv­
ni ugovor;
»LIM« d. d.: 230 radnika, povišica 0,25 din. po
satu i obnovljen stari kolektivni ugovor.
Tekstilci vođeno 19 tarifnih akcija u kojima je
sudjelovalo 2 600 radnika. Ostvarena je povišica od
prosječno 10 posto. Produženo 13 starih kolektivnih
ugovora a šest je nanovo sklopljeno. Imali su tri
štrajka s 257 radnika, koji su trajali prosječno 15
dana. S HRS-om je vođena zajednička akcija u kojoj
je sudjelovalo 350 krojača konfekcionara. Također
se vodila zajednička akcija s HRS-om i Savezom h r­
vatskih obrtnika za ukidanje rada kod kuće, tzv.
»sitz«.
Živežni: vođene su tri tarifne akcije. Pekari su
nastupali zajedno s HRS-om, ali je HRS nakon
postignutog sporazuma prekinuo zajedničku akciju.
Kolektivni ugovor produžen je na šest mjeseci a
plaće su povećane za 30.- din. tjedno (oko sedam
posto; u »Uljari« su povećane plaće za 0,50 din. po
satu bez kolektivnog ugovora; u ARKU je vodio
HRS, a članstvo živežara se priključilo akciji.
Kožarcv tarifne su pokrete vodili postolari. Po­
kret je završen štrajkom i s pet posto povišice i pro­
dužen ugovor;
»KNOCH« bez štrajka s povišicom od 0,25-0,50
din. po satu;
u Tvornici cipela »JELINEK« bez štrajka s povi­
šicom od 0,25-0,50 din. po satu i kolektivnim ugovo­
rom na jednu godinu;
u Tvornici kože »ALKALAJ« vođena je zajedni­
čka akcija s HRS-om i postignuto je povišenje od
0,25-0,50 din. na sat i kolektivni ugovor na jednu
godinu.
Građevinari akciju su s uspjehom vodili pećari i
keramičari; u Tvornici katrana vođena je akcija bez
uspjeha; soboslikari su vodili dvije akcije s uspje­
hom, a ranija, koju su vodili zajedno s HRS-om,
propala je; zidari, tesari i pom oćni radnici vodili
su akcije s HRS-om koje su uspješno završene.
Drvodjelci vodili su dvije akcije za obranu kolek­
tivnog ugovora. Jedna akcija je vođena samostalno
i završena je štrajkom, a druga zajedno s HRS-om
(stolari) koja je također završena štrajkom. Oba su
štrajka završena s uspjehom.
Industrijski vođene su tri tarifne akcije i jedan
štrajk. Akcije su vođene samostalno, jer je HRS od­
bio zajedničku akciju u »MEBI«. Plaće su povećane
za 20 posto u tt. »MEBA«, a za 12 posto »HINKO
MAYER I DRUG« i »ISKRI«.
Brijači u kolovozu 1938. godine vođena je akcija
za kolektivni ugovor zajedno s HRS-om. Jedinstvo
je razbio HRS; u travnju 1939. ponovo je pokrenuta
akcija za kolektivni ugovor. HRS je bio pozvan na
zajedničku akciju ali je odbio. Štrajk je poveden sa­
mostalno, a trajao je dva dana i završen je s relativ­
nim uspjehom. Individualno je potpisalo stari ugo­
vor 200 poslodavaca, kojim je bilo obuhvaćeno 500
radnika.
Ugostitelji u ožujku i travnju 1939. godine vođe­
na je akcija ali bez uspjeha.
Monopolci vođena je akcija za reviziju postoje­
ćih pravilnika s djelomičnim uspjehom.
Tramvajci vođena je tarifna akcija za reviziju sta­
tuta kod ZET-a, a postignuti su rezultati: godišnji
dopusti od tri - 10 godina službe sedam dana, a od
10-20 godina službe 14 dana, zatim jednokratno
radno vrijeme, besplatna vožnja za namjteštenike i
radnike i povlaštena vožnja za članove porodice. Ta
je akcija vođena samostalno.
Prema iskazu sastavnih organizacija (ovdje nisu
uzeti u obzir gradski, privatni i strojari) provedeno
je u toku 15 mjeseci 1938/1939. tarifnih pokreta
kako slijedi:
Godine 1936/37-49 tarifnih akcija
Godine 1937/38-43 tarifnih akcija
Godine 1938/39-42 tarifnih akcija
Godine 1936/37 - vođeno je 28 štrajkova
Godine 1937/38 - vođeno je 18 štrajkova
Godine 1938/39 - vođeno je 12 štrajkova
S HRS-om u zajednici vođeno je 1938/1939. godi­
ne šest štrajkova.
U 1937/38. godini obnovljeno je 49 kolektivnih
ugovora; a u 1938/39. godini obnovljeno je 39 kolek­
tivnih ugovora i sklopljeno 11 novih.
Godine 1936/1937 - u štrajkovima sudjelovalo rad­
nika 16871
Godine 1937/1938 - u štrajkovima sudjelovalo rad­
nika 16106
Godine 1938/1939 - u štrajkovima sudjelovalo rad­
nika 9317
Ukupnu je povišicu dobilo 9 317 radnika, koji
su sudjelovali u štrajku i to za godinu 18,178.992
dinara.
Ako se uzme da je po statistici Okružnog ureda
bilo zaposleno 54.000 radnika i namještenika u Za­
grebu, onda je 17,25 posto radnika od ukupnog bro­
ja sudjelovalo u tarifnim i štrajkaškim pokretima i
za koje je bila osigurana tek neznatna povišica.
Osim toga, vidljivo je da su tarifni pokreti i štraj­
kovi bili u stalnom padu, a isto tako i sudjelovanje
radnika u njima. Međutim, za godinu 1938/1939.
broj kolektivnih ugovora nije smanjen prema istom
razdoblju 1937/1938. godine, dok je štrajkova bilo
manje.
U Zagrebu je bila formirana Zajednica kultumo-prosvjetnih društava (ZKPD) za razvijanje kultur­
no-prosvjetnog rada, koja je trebala koordinirati
rad, u prvom redu, kulturno-prosvjetnih društava u
Zagrebu, a zatim i u čitavoj Hrvatskoj. Međutim,
ZKPD bila je zabranjena. Za koordinaciju rada rad­
171
ničkih sportskih društava bila je formirana Radni­
čka sportska zajednica. Umjesto zabranjene Zajedni­
ce kulturno-prosvjetnih društava osnovan je pri
Mjesnom m eđustrukovnom odboru URSS-a u Za­
grebu M eđukultumi odbor.
Sportska zajednica obuhvaćala je na području
Zagreba osam klubova koji su se bavili nogometom,
lakom i teškom atletikom, skijanjem i ping-pongom.
M eđukultum i je odbor obuhvaćao kulturna i
pjevačka društva »Zivežar«, pjevačku sekciju, »Tek­
stilac«, mandolinistički i gitaristički zbor »Kožarac«,
»Građevinar«, »Drvodjelac«, »Metalac«, zatim espe­
rantsko društvo »Esperanto« i scensku grupu koja
je i dalje djelovala, iako su vlasti raspustile Zajedni­
cu kulturno-prosvjetnih društava.
S obzirom na njihovu zanimljivost navodimo
osnovne podatke o kulturnim i sportskim društvi­
ma. »TEKSTILAC« je imao 115 članova i od toga 50
posto organiziranih u Savezu tekstilno-odjevnih
radnika. Klub je imao tri sekcije: nogometnu, atlet­
sku i pjevačku. Nogometna sekcija je imala 36 jav­
nih nastupa, atletska 10, pjevačka je imala 10 nastu­
pa samostalno, a pored toga i zajedničke nastupe s
ostalim društvima. Članovi kluba su sudjelovali u
svim akcijama Saveza tekstilno-odjevnih radnika.
Za klasno prosvjećivanje održavala su se predava­
nja iz radničkog pokreta; »JEDANAKOST« sportski
klub podružnice brijača bio je mlado društvo, ali je
djelovao veoma aktivno i pokazao dobre rezultate
na okupljanju radnika; »METALAC« je imao 100 čla­
nova i od toga 80 m etalaca i 20 školaraca. Članovi
su bili organizirani u Savezu metalaca. Klub je po­
kazivao veliku aktivnost na sportskom polju, a om ­
ladina je bila osobito aktivna u akcijama Saveza.
Imao je mandolinističku, gitarističku i ping-pong
sekciju. Predavanja su se najčešće održavala na
teme iz radničkog pokreta; »RADNIK«, teško-atletski klub, imao je 92 člana, a od toga sindikalno o r­
ganiziranih 45 posto. Među članovima bilo je 22 po­
sto trgovačkih pomoćnika, 16 posto m etalskih rad­
nika, jedan posto tekstilno-odjevnih radnika, 19 po­
sto živežarskih radnika, osam posto hotelsko-kavanskih namještenika, pet posto drvodjelaca, četiri po­
sto brijača, tri posto đaka. Društvo je imalo tri javna
nastupa koji su dobro uspjeli; »I. PEKARSKI SPORT
KLUB« imao je 150 članova, većinom pekara i slas­
tičara, a oko 10 posto ostalih profesija i to uglav­
nom mladih igrača. Klub je imao i vrlo m ladu bicik­
lističku sekciju. 70 posto članova kluba bilo je orga­
nizirano u Savezu živežara; R P. D. »ZlVEZAR« je
biio relativno mlado društvo, ali je pokazivalo veo­
ma dobar napredak. Imalo je 78 članova i svi su bili
organizirani. Nastupalo je sam ostalno na manjim
priredbam a, a u svim većim nastupim a i javnim pri­
redbam a nastupalo je s ostalim URSS-ovim društvi­
ma. Članovi su sudjelovali u svim akcijama sindikal­
ne organizacije, a držala su se i predavanja o rad­
172
ničkom pokretu. Društvo je imalo m andolinistič­
ku, gitarističku i šahovsku sekciju, a okupljalo je
živežarsku om ladinu - naučnike; O. O. D. »GRAĐE­
VINAR«. Društvo je im alo 180 članova, a dijelilo se
na: pjevačku sekciju, jazz sekciju, m andolinističku
i gitarističku sekciju i šah klub »PJEŠAK«. Pjevač­
ka je sekcija im ala sedam javnih nastupa s ostalim
URSS-ovim društvim a i jedan nastup u Bedekov­
čini s dobrim rezultatom . Svi su bili organizirani
u Savezu građevinarskih radnika; »DRVODJE­
LAC«: Pjevačko je društvo pokazalo lijep napredak
kako u sam ostalnim nastupim a, tako i na zajedni­
čkim javnim nastupim a u URSS-ovim društvim a.
Stajalo je pod potpunim utjecajem Saveza drvodje­
laca. Svi su bili članovi organizacije. Pobližih pod­
ataka nema; »KOŽARAC« je bio mandolinistički i
gitaristički zbor, koji je nastupao na svim javnim na­
stupim a URSS-ovih društava. Pobližih podataka
nema; »BORAC«, sportski klub bio je član Radničke
sportske zajednice i pod utjecajem sindikalne orga­
nizacije. Pobližeg izvještaja nema; »HAJDUK«, sport­
ski klub konobara, bio je član Radničke sportske za­
jednice. Pobližih podataka nema; »SLAVUJ« pjevač­
ko društvo konobara, bilo je član Saveza glazbenih,
pjevačkih i um jetničkih društava. Pobližih podataka
nema; »BRATSTVO«: tam buraški zbor, bio član Gl.
P. i K. društva. Stajao je van utjecaja sindikalne or­
ganizacije. Pobližih podataka nema; »ESPERANTO«
razvijalo je veliku djelatnost na širenju m eđunarod­
nog jezika. Članstvo se regrutiralo većinom iz sindi­
kata. Pobližih podataka nema.
Pored Radničke sportske zajednice i Međukultum og odbora postojala je i PLANINARSKA ZAJED­
NICA Članstvo se regrutiralo iz sindikata.
Izvršni odbor MMO-a održao je u tom razdoblju
15 plenarnih sjednica, 12 sjednica Izvršnog odbora i
tri konferencije sa sastavnim organizacijama.
Na plenarnim sjednicama i sjednicama Izvršnog
odbora raspravljalo se i donosilo odluke o održava­
nju javnih skupština, skupoći, unutarnjem stanju u
pokretu, izboru radničkih povjerenika, sudu dobrih
ljudi, provedbi odluka Oblasne uprave, radu među
omladinom, štampi, turizm u, štrajkaškim akcijama,
socijalnim ustanovama, radu m eđu ženama, kulturno-prosvjetnom radu, nezaposlenosti i nepism e­
nosti. Radilo se također i sa sastavnim organizaci­
jam a na organizaciji čajanki i akcijam a protiv ne­
pism enosti. Osim sjednica, plenum a i konferenci­
ja, Izvršni je od b o r vršio skupna i pojedinačna sa­
vjetovanja o svim pitanjim a sa sastavnim organi­
zacijama.
Osim toga, Izvršni je odbor MMO-a izdao 18
okružnica u vezi s različitim aktualnim pitanjima o
kojima je trebalo imati stav.2BB
266 IH R PH , URSSJ, Izvještaj M jesnog m e đ u stru k o v n o g
o d b o r a URSS-a u Z ag re b u za g o d išn ji p le n u m u p e rio d u
o d 28. V II 1938. d o 28. X I 1939.
P O K R A J I N S K I O D B O R U R S S J - a ZA D A L M A C I J U
Privred na 1 k la sn a struk tu ra D alm acije
Područje Dalmacije obuhvaćalo je 12.732 km2.
Administrativno je bilo podijeljeno na 14 srezova i
88 općina. U 18 gradova i gradića bilo je 875 naselja,
117.000
kuća i 121.000 domaćinstava sa 625.000 sta­
novnika. Struktura stanovništva Dalmacije bila je
slijedeća:
ribarstvo i pomorstvo
industrijalci, trgovci
i obrtnici
najamni radnici i
namještenici
državni službenici
poljoprivredni
radnici
stočarski radnici
75000 odnosno 12
posto
28000 odnosno 4.4 posto
130000 odnosno 20,8 posto
12500 odnosno 2
posto
286000 odnosno 45.7 posto
93500 odnosno 14,9 posto
Osnovne privredne djelatnosti bile su proizvod­
nja vina, ulja, maslina, soli, prikupljanje ljekovita bi­
lja, uzgoj južnog voća, duhana i cerealija, zatim tu­
rizam i javni i trgovački saobraćaj, ribarstvo, vađe­
nje i obrada kamena i mramora, proizvodnja ce­
menta, tupine, boksit, proizvodnja cijanamida i karbita, proizvodnja električne energije, lučki promet,
gradski obrt i trgovina.
Dalmacija u državi Srba, Hrvata i Slovenaca nije
bila posebna adm inistrativna jedinica. Pokrajinski
odbor URSSJ-a djelovao je na podraičju Okružnog
ureda za osiguranje radnika Splita i Dubrovnika.
Članova Središnjeg zavoda za osiguranje radnika,
bez rudara i željezničara, prem a popisu od 30. lip­
nja 1936. u Splitu bilo je 19.227, a u Dubrovniku
20.157, što ukupno iznosi 39.384 zaposlenih prema
evidenciji Okružnog ureda.
Krajem 1938. godine bilo je 179 industrijskih po­
duzeća, a na području Dubrovnika 24, što ukupno
iznosi 203 poduzeća. Broj industrijskih poduzeća
prem a pojedinim granam a bio je slijedeći:
In d u strijsk e
gran e
P o ljo p riv re d n a
in ­
d u strija i in d u strija
ish ra n e
Š um sk a i d rv n a in ­
d u strija
R ud a rstv o
M etalurgija
K em ijska in d u strija
T ekstilna in d u strija
In d u strija p a p ira i
grafička in d u strija
E lek tro -in d u strija
In d u strija
građ e v ­
nog m a terijala
Razne in d u strije
U kupno:
Split D u b ro v n ik
62
7
26
1
9
4
4
17
9
_
5
4
_
8
2
U kupno
71
7
26
1
14
4
4
25
41
8
"
43
8
179
24
203
»Elektrojug« Dubrovnik osnovan je 1900. sa 43
radnika; »Elektrovoda« Sušak osnovana je 1910. s
pet radnika; Hidroelektrana »Kraljevac« - Split os­
novana je 1913. sa 40 radnika; Hidroelektrana »Jaru­
ga« Lozovac - Šibenik osnovana je 1905. godine s 19
radnika; Hidroelektrana »Miljacka« - Knin osnova­
na je 1907. s 20 radnika; »Elektropoduzeće«, Korču­
la osnovano je 1925. sa četiri radnika; »Iskra«, elek­
trično poduzeće Supetar, Split osnovano je 1928. s
10 radnika; Električna centrala Komiža, Split osno­
vana je 1931. s dva radnika; »Kombinat«, proizvod­
no poduzeće Knin, Šibenik osnovano je 1929. s 10
radnika.
Strani je kapital bio posebno zainteresiran za
eksploataciju hidroenergije u Dalmaciji. Hidrocen­
trala u Zadvaiju, osnovana 1913, te hidrocentrale na
rijeci Krki u Manojlovcu kod Šibenika, kao i centra­
la na rijeci Cetini bile su u rukama stranog kapitala.
Ove su centrale, kao i kemijska industrija u Dalma­
ciji, koja se snabdijevala električnom energijom iz
tih hidrocentrala, bile u rukama francuskog podu­
zeća »La Dalmatienne« (Societe Francaise des Forces
Hydroelectriques de la Dalmatie), a ranije je u neke
od tih pogona bio uložen talijanski kapital i poduz­
eće se zvalo »Sufid« (Societa Anonima per l’utilizzazione delle forze idrauliche della Dalmazia).
Dalmatinski ugljenokopi Siverić osnovani su
1873. godine s 815 radnika. Talijansko društvo
»Monte Promina« eksploatiralo je rudnike Siverić i
Velušić. Ostali rudnici u Velušiću pripadali su tali­
janskom društvu »Dalmatienne« S. A. Trst, a u stva­
ri je većinu akcija imalo društvo »Monte Promina«,
tako da su svi rudnici u Dalmaciji bili u rukama is­
tog talijanskog kapitala.
Rudnik lignita Sinj osnovan je 1924. godine sa
126 radnika.
Boksitni rudnici Drniš 1918. godine zvali su se
»Aluminium«, od 1923. godine zovu se Adrija Bauksit dd. i Croatia nemetalno Bauxitno dd Šibenik sa
457 radnika. Boksitni rudnici u Drnišu bili su u ru­
kama švicarskog kapitala Bauksit Trust A. G. Zu­
rich, a kasnije su akcije bile podijeljene između švi­
carskog i američkog kapitala. Drugo poduzeće za
eksploataciju boksita kod Obrovca »Dalmata« boksit Split bilo je vlasništvo Francuza Andre Henri
Couannier - Paris. Gotovo sva proizvodnja boksita,
ne samo s područja današnje SR Hrvatske, nego i s
područja cijele bivše Jugoslavije bila je u rukama
inozemnog kapitala.
Tvornica elektroda i ferolegura Šibenik osnova­
na je 1900. sa 215 radnika pod imenom »Sufid« s ta­
lijanskim kapitalom. Godine 1929. prešla je proda­
jom akcija u ruke francuskog kapitala. Poduzeće je
uslijed krize prestalo s proizvodnjom 1932. godine
do uključivo 1937. Poduzeće se je zvalo od vremena
173
Split), Dubrovnik osnovana 1892. s 144 radnika;
kad je prešlo u ruke francuskog kapitala »La Dal­
»Komolac«, zanatska tjestenina, Dubrovnik, osnova­
matienne« i osim ovog poduzeća u Šibeniku imalo
je već spom enute hidrocentrale na Krki.
na 1903. sa 58 radnika. »Sardina«, tvornica ribljih
Solana Morđin Crni, Ston, Dubrovnik, osnovana
konzervi Postire, Split, osnovana je 1906. sa 44 rad­
je u XV stoljeću u njoj je radilo 80 radnika. Tvorni­
nika. »Neptun«, poduzeće za preradu ribe Komiža
ca cementa »Partizan« Kaštel Sućurac (Dalmatinka
(Societe generale Grance Ise), kasnije »Itak« d. d.
d. d.), Split osnovana je 1912. s 373 radnika. Tvorni­
»Itak« d. d., jugoslavenska tvornica konzervi, pogon
ca cem enta »Prvoborac«, Solin (Jadransko d. d.),
današnjeg poduzeća »Neptun« u Komiži na Visu
Split osnovano je 1904. s 303 radnika. »10 kolovoz«,
bila je s najvećim dijelom dionica u talijanskim ru­
tvornica cementa, Solin (Split d. d. za cem ent Por­
kama; »Split« osnovan je 1894. sa 119 radnika. Ri­
tland) osnovana je 1908. godine sa 750 radnika.
barski kom binat »Komat« Šibenik osnovan je 1904.
»Benko Sperac«, tvornica cem enta Omiš (Lavocat
sa 64 radnika. Tvornica leda i skladište piva Šibenik
et Cie), Split osnovana je 1908. s 180 radnika. Solana
osnovana 1904. sa šest radnika.
Pag osnovana je 1804. s 170 radnika.
Do 1920. godine djelovala su i poduzeća za obra­
Tvornica salonita »Antiša Vučičić«, Vranjic, Split
du duhana: Dubrovnik sa 21 radnikom. Imotski Ma­
osnovana je 1921. godine s 221 radnikom. »Sadra«,
karska sa 568 radnika, Metković M akarska 67 radni­
poduzeće za eksploataciju sadre, Sinj osnovano je
ka, Vrgorac M akarska 143 radnika. Sinj Split sa 17
1925. godine s 52 radnika.
radnika, Trogir Split sa 40 radnika, Drniš Šibenik sa
Poduzeće »Split«, Portland cement u Solinu,
20 radnika. U 1921. godini osnovana je »Krka«, tvor­
koje je također bilo povezano s poduzećem »Salo­
nica tijesta sa 80 radnika. U 1922. godini osnovana je
nit« u Vranjicu, a proizvodilo je umjetni m ram or,
ciglana »Stevo Opačić« Knin sa 80 radnika.
bilo je gotovo isključivo u rukam a talijanskog kapi­
1923. godine osnovana je »Prerada«, tvornica tje­
tala (Banco di Roma). Poduzeće »Dalmatia« u Kaš­
stenina, Split sa 44 radnika i »Cetina«, tvornica tijes­
tel Sućurcu pripadalo je također talijanskom kapi­
ta, Omiš s 84 radnika i »Prvi mosorski odred«, Omiš
talu (Compania Ettore Modiano Bologna). Tvornica
osnovan je 1924. godine s 32 radnika. U 1928. godini
cem enta u Omišu dolazi godine 1923. u ruke fran­
osnovana je u Splitu »Štampa«, privredno poduzeće
cuske firme »Lavocat & Cie« i ostala je u rukam a
RVI s 12 radnika. 1929. godine osnovana je u Dalma­
francuskog kapitala sve do oslobođenja. Još je tvor­
ciji »Jadranka«, tvornica tekstila i užarija (Rade Gunica cem enta u Sv. Kaju kod Solina bila podijeljena
lam, a od 1932. A. Antić), Šibenik sa 69 radnika.
između domaćeg kapitala i talijanskog (Italcement
1930.
je godine u Splitu osnovana Ciglana »T.
Bergamo). Taj je isti kapital posjedovao tvornicu ce­
Anušić« Sinj sa 100 radnika i Pilana i Tvornica san­
menta u Bakru.
duka Šibenik sa 18 radnika.
Brodogradilište »Vodopija Ivo Srećko«, Betina,
Industrija jadranskog kam ena i m ram ora, Split,
Šibenik osnovano je 1909. godine s 12 radnika. U
osnovana je 1903. godine s 500 radnika i »Jadran­
godini 1922. osnovano je u Splitu Brodogradilište
ka«, cem entni proizvodi Split, osnovana je 1865. sa
»Split« sa 925 radnika. U 1926. godini osnovano je
94 radnika. Kamenolom na Hvaru pripadao je belBrodogradilište »I. Cetinić« Korčula-Dubrovnik s
gijsko-francuskom društvu »Companie Belgo - Dalviše od 250 radnika. U 1929. godini osnovano je Bro­
m atiene Marbre«.
dogradilište »Jozo Lozovina« Trogir s 10 radnika.
1936.
godine na području Trgovačke komore
1939. je godine bilo 98 brodova duge plovidbe i 122
Split radila je 7 281 trgovačka radnja, a na području
jedinice obalne plovidbe; ukupno je bilo 420 brodo­
Dubrovnika 2 600. Istodobno je djelovalo 313 trgovi­
va sa 403.372 bruto registarske tone.
na na veliko, izvozničkih i skladištarskih poduzeća.
»Dalmacija«, tvornica karbida Dugi Rat (Sufid)
Prodavaonica svježih životnih nam irnica bilo je
Split osnovana je 1913. sa 715 radnika. Tvornica
1 235, mješovitih radnji 2 459, a ostalih trgovina na
boja i lakova »Duga«, Split osnovana je 1921. godine
malo 1 880. Agencijskih i komisionih radnji bilo je
s 10 radnika. »Dubravka«, tvornica boja, Dubrovnik
158, bankarskih poduzeća 39, osiguravajućih poduze­
osnovana je 1924. godine sa 16 radnika.
ća 26, ostalih novčanih poduzeća 52, hotela 98, os­
Poslije prvog svjetskog rata Tvornica boksita i
talih ugostiteljskih poduzeća 2 744, špediterskih
cijanamida »Dugirat« kod Omiša bila je u rukam a
poduzeća 161, autobusnih i auto-taksi poduzeća 259,
talijanskog kapitala i zvala se je »Sufid«. Godine
fijakerskih poduzeća 62, taljigaških poduzeća, voza1929. kad je istekla koncesija talijanskom poduzeću, ra za prijevoz robe sa stočnom zapregom 128, raz­
prešla je tvornica u ruke francuskog kapitala pod
nih biroa 36, ostalih trgovačkih radnji 408. Prema
nazivom »La Dalmatienne« (Societe Francaise des
tome, ukupno na području Splita i Dubrovnika bilo
Forces Hydroelectriques de la Dalmatie - Seffje 9 881 radnja.269
hyed). Također i Tvornica karbida »Crnica«.
Broj zanatskih radnji po vrstam a na području
Iz prehram bene industrije navodimo »RadeljeSplita i Dubrovnika 1938. godine bio je:
vić« prvo dalmatinsko poduzeće ulja osnovano
1907. godine u Dubrovniku s 94 radnika; »Jadran1M Statistički godišnjak 1936, str. 256-257.
ka«, Vela Luka (W erchanek, Beč, sardina d. d.
174
V rsta rad nje
Split
D u brovnik
U kupno
642
597
202
194
844
791
M etalske
D rv oprerađivačk e
G rađevinske,
instala te rsk e
i e lek trič arsk e
G rafičke, p re ra d e
p a p ira i si.
K ožarske
T ekstilne
K em ijske
P re h ra m b e n e
L ičnih usluga
Razne
729
230
959
61
594
263
177
1267
483
94
24
171
137
7
286
116
173
85
765
400
184
1553
599
267
U kupno
4907
1540
6447
Na području Splita u zanatskim radnjama bilo je
zaposleno 1 993 pomoćnika i 1 560 učenika, a na po­
dručju Dubrovnika 819 pomoćnika i 498 učenika, ili
ukupno 2 812 pomoćnika i 2 058 učenika.267
Na području grada Splita bilo je osigurano uku­
pno 8 304 radnika i namještenika, od toga 6012/72,4
posto muškaraca i 2292/27,6 posto žena. Osnovni
dio zaposlenog splitskog radništva sačinjavalo je
2 316 industrijalskih radnika, zanatskih 1 449, kućne
posluge 1 234, saobraćajnog osoblja 1 141, trgovač­
kih namještenika 876, ugostiteljskih radnika 517,
radnika u novčarstvu 197, gradskim poslovima 220,
slobodnih zanimanja 323 i poljoprivrednih radnika
33. Od zaposlenog radništva bio je 751 činovnik,
2 941 kvalificirani radnik, 586 naučnika, 4 046 nek­
valificiranih radnika. Na 100 zaposlenih osoba bilo
48,7 posto nekvalificiranih, 35,4 posto kvalificiranih,
devet posto činovnika i 6,8 posto naučnika. Indust­
rijsko radništvo bilo je najviše zaposleno u industri­
ji kamena i zemlje - 1 537, u brodogradnji 360, elek­
tričnoj i elektrotehničkoj industriji 107, u preradi ži­
vežnih nam irnica 139. Ostalo radništvo radilo je u
kemijskoj, tekstilnoj, grafičkoj i monopolskoj in­
dustriji.
U javnom i privatnom saobraćaju bilo je zaposle­
no: u poštanskoj službi 33, parobrodarskoj liniji
duge plovidbe 351, parobrodarskoj liniji obalne plo­
vidbe 538, parobrodarskim društvim a 36, autobusi­
ma i autotaksiju 27, carinskom posredništvu 18, sla­
galištu 24, špediteriji 18, utovaru i istovaru robe 64
radnika itd.
Od radnika zanatske struke najviše je bilo kroja­
ča muških i ženskih odijela - 165, brijača i frizera
143, graditelja i građevinara 130, obućara, papučara
i čizmara 130, pekara 108, stolara 46 itd. Najviše
namještenika trgovačke struke bilo je u trgovinama
namirnica 196, 121 u trgovinama manufakturne
robe i 60 u trgovinam a m ješovite robe. U gostio­
nicama, krčm am a i bifeim a radilo je 275, a u ho­
telima, svratištim a i noćištim a 177 ugostiteljskih
radnika.
267 Ibid, 1938-1939, str. 13.
Veći dio radništva imao je nadnice iznad 24 di­
nara. Do osam dinara primalo je plaće 606 radnika.
Do 9,60 dinara 22, do 11,60 dinara 206 radnika, do
14 dinara 1404 radnika, do 16,80 dinara 295 radnika,
do 20 dinara 470 radnika, do 24 dinara 296 radnika,
do 28,80 dinara 1055 radnika, do 34 dinara 870 rad­
nika, do 40 dinara 798 radnika, do 48 dinara 536
radnika i više od 48 dinara 1 746 radnika.268
Rudarsko glavarstvo Split imalo je 1 719 rudara,
što je činilo 3,1 posto od ukupnog broja rudara u
zemlji. Rudna polja bila su raspoređena na 4 457 ha.
Na Glavarstvo Split otpadalo je devet rudnika. Na
području Dalmacije nalazilo se 79,4 posto svih boksitnih polja u zemlji, gledano prema veličini: četiri
rudarska poduzeća zapošljavala su do 100 radnika,
dva poduzeća do 200, jedno poduzeće do 500. U
Glavnoj bratinskoj blagajni bilo je krajem 1937. go­
dine osigurano 1 936 rudara. Ova bratinska blagajna
imala je samo dvije mjesne blagajne - u Siveriću i
Drnišu. U Mjesnoj bratinskoj blagajni u Dmišu bilo
je 1 049 osiguranih rudara, a u Siveriću 756. Sa pod­
ručja Dalmacije bili su osigurani 3 405 željezničara u
upravi Bolesničkog fonda ravnateljstva željezničara
u Sarajevu.269
P oložaj ra d n ik a i tarlfn o-štrajk ašk e ak cije
Klasni sindikalni pokret u Dalmaciji, pod vod­
stvom komunista u Općem radničkom savezu ili u
URSSJ-u posvećivao je posebnu pažnju položaju
mornara. U to je vrijeme bilo zaposleno 4 600 mor­
nara. Većinom su to bili seljaci. Profesionalni mor­
nari radili su po tuđim brodovima i po stranim lu­
kama. Nadnice m ornara iznosili su za dugu plovid­
bu mjesečno od dvije do 13 engleskih livri. Jedna
livra računala se 250 dinara. Hrana na brodovima
bila je slaba, u kabinama nisu bili osigurani mini­
malni higijenski uvjeti, radno vrijeme iznosilo je 12
do 16 sati, a postupak pretpostavljenih prema mor­
narim a bio je vrlo grub. Osobito je bezobzirno isko­
rištavanje bilo na brodovima Dubrovačkog i Mihanovićeva društva. Na lađama duge plovidbe izbijale
su često spontane pobune mornara. Simpatije za
komuniste i Sovjetski Savez bile su razvijene čak i
m eđu dijelom oficira. Mornari s jugoslavenskih bro­
dova, koji su se u Anversu našli zajedno s m ornari­
ma sovjetskih brodova, odigrali su i jednu nogomet­
nu utakmicu. »Proleter« i komunističke brošure či­
tali su se zajednički pod palubom. Klasno borbeni
mornari vodili su borbu protiv vlasnika i fašističkih
viših oficira. Tako je bilo na brodovima.
U ratnoj bazi jugoslavenske ratne mornarice u
Tivtu bilo je zaposleno oko 1500 radnika. Nesposo­
ban oficirski kadar provodio je svoje slobodno vri­
jem e u pijankama. Ogromna većina radnika nije za­
rađivala više od 200 do 300 dinara mjesečno. Nekva268 R adnička zaštita, XIX, 1937, str. 935-944.
269 Ibid, X X I 1939, str. 465-484.
175
ficirani 10-20 dinara na dan, kvalificirani 20-50 di­
nara, a inžinjeri i tehničari od 50 do 100 dinara.
Radnici su radili pod nadzorom žandara zbog čega
je u arsenalu postojao specijalni vod. Žandari su
često podnosili protiv radnika lažne prijave na koje
se nije moglo žaliti. Oko 100 radnika imalo je stano­
ve od jedne sobice i kuhinje, ostali radnici su puto­
vali. Na putu na posao i s posla gubili su i do sedam
sati. Klasna radnička organizacija bila je zabranje­
na. Njene se članove proglašavalo komunistima, te
ih se izbacivalo s posla. Svi su radnici bili prisilno
učlanjeni u Sokol i Jadransku stražu. Komunisti su
mnogo radili da stvore radničku organizaciju u a r­
senalu u Tivtu.
Kad su najrazvijenije jadranske luke Trst i Rije­
ka pripale Italiji došlo je do sistematskog otpušta­
nja pomoraca, većinom Dalmatinaca. Stanovništvo
Dalmacije ostalo je bez mogućnosti da radi u po­
morstvu. Posao se mogao naći jedino u industrij­
skim poduzećima koncetriranim a oko Splita i Šibe­
nika. Ta poduzeća podigao je talijanski i francuski
kapital (Monte Promina, Salonit i La Dalmatiene). I
pored ekonomske krize strani je kapital u Dalmaciji
imao visoki rentabilitet i ekstra profit. Kartelna in­
dustrija prodavala je, na primjer, cem ent na unu­
trašnjem tržištu za 50 dinara, a na inozemnom za
18. Pored toga kapitalistička eksploatacija vršila se
i putem stalnog obaranja nadnica. Izborima za Rad­
ničku komoru Dalmacije u Splitu uspjeli su kom u­
nisti osvojiti važne pozicije u toj radničkoj instituciji
i iz podružnica Općeg radničkog saveza izbaciti
agente režima i pristalice fašizma. U nizu tarifnih
pokreta i masovnih štrajkova, putem ORS-a u obra­
ni osamsatnog radnog vremena, izbora radničkih
povjerenika, i drugih normi vezanih uz zaštitu na
radu vodili su komunisti odlučne borbe. O tarifnim
i štrajkaškim borbam a pisao je »Proleter«:
»Radnicima u Dalmaciji uspjelo je da u nizu
štrajkova nam etnu poslodavcima kolektivne ugovo­
re, priznavanje organizacije i povećanje plata od 10
do 20 °o. Svi štrajkovi imali su ofanzivni karakter.
Pored brojnih, manjih tarifnih pokreta u grana­
ma zanatstva završenih sklapanjem kolektivnih ugo­
vora, priznanjem organizacije i povećanjem nadni­
ca, i tarifnih pokreta koji su u toku, pod rukovod­
stvom podružnice ORS-a u Dubrovniku vođen je
štrajk obalskih radnika u Gruškom pristaništu.
Štrajk se vodio: za povećanje nadnica, za prim jenu
socijalnog zakonodavstva i socijalne zaštite; za
osamsatni radni dan, sklapanje kolektivnog ugovo­
ra i priznanje organizacije. U štrajku je učestvovalo
cjelokupno radništvo pristaništa u Gružu (Dubrov­
nik 2) 620 štrajkaša je napustilo posao i čitav pro­
met na željezničkoj stanici i u luci je mirovao. Vago­
ni nijesu istovareni i lađe u luci su mirovale. Štrajk
je počeo 3. IX i trajao čitavih 20 dana kada su po­
slodavci popustili uvidjevši solidarnost i kom pakt­
nost štrajkaša na čijoj su strani bile simpatije i ak­
tivna pomoć svih radnika, radničkih organizacija,
okolnih seljaka pa i siromašnog građanstva. Preko
176
600 radnika je 20 dana bivakalo na brodu povrh
Gruža, organizovana je bila kolektivna ishrana,
štrajkaši su osim pomoći svoje organizacije i pod­
ružnice ORS-a u Dubrovniku, bili pomognuti od
mjesnih trgovaca i pekara, kreditiranjem hljeba i
hrane.
Štrajk obalaca je potpuno uspio. Pokret obalskih
radnika se proširio na sva jadranska pristaništa i
pregovori između radničkih prestavnika i posloda­
vaca su u toku.
U rudarskom rajonu društva 'M onte Promina'
buknuo je štrajk rudarskih radnika u jednom m a­
njem rudokopu. Strajkovalo je 120 radnika pod ru­
kovodstvom URS-ovog Saveza rudara. Izgledi za
uspjeh štrajka nisu bili povoljni jer štrajk obuhvaća
jedno od manjih i manje rentabilnih okana i borba
nije proširena na cio ugljeni revir. Uslijed toga, kao
i uslijed odbijanja podružnice URS-a da prihvati
predlog naših drugova iz ORS-a o zajedničkoj borbi,
ovaj štrajk nije uspio.
Masovni pokret radnika cem entne industrije u
Splitu, Solinu i Kaštelima za sklapanje kolektivnog
ugovora; za povećanje nadnica i nagrada i priznanje
organizacije pretvoren je početkom oktobra u ma­
sovni štrajk. U štrajku je učestvovalo preko 2 800
radnika.
Pokreti za poboljšanje položaja radnika, usvaja­
nje kolek. ugovora i priznanja radničkih organizaci­
ja vode se u čitavom nizu industrijskih grana: u
Brodogradilištu 'Split’ (650 radnika), obalski i špediterski radnici u Splitu i okolici i u čitavom nizu za­
nata i preduzeća (hotelsko-kavansko osoblje).«260
Borba radničke klase u Dalmaciji pod vodstvom
Komunističke partije uzimala je sve veće razmjere i
kroz borbu za poboljšanje ekonomskog položaja
radnika ispoljavala se borbena aktivnost dalm atin­
skog proletarijata i njihova gotovost da se bori za je­
dinstvenu proletersku frontu i ostvarenje jedinstva
radničkog sindikalnog pokreta u Dalmaciji. Protiv te
politike partije bili su fašistički predstavnici partije
Anđelinovića iz Radničke kom ore u Splitu, Vilim
H aram ina iz centrale ORS-a, i reform ističke vođe
Dalmacije iz URSS-a.
U okviru Općeg radničkog saveza osnovali su ko­
munisti u Splitu, Dubrovniku i Kotoru podružnice.
Podružnica u Splitu uspjela je organizirati veliki
broj sekcija radnika svih struka, posebno radnika
cem entne industrije i brodogradnje. U splitskoj po­
družnici ORS-a bilo je organizirano 2 500 radnika.
Početkom listopada 1934. radnički su predstavnici
cem entne industrije podnijeli prijedlog kolektivnog
ugovora na zajedničkom sastanku s upravam a ce­
m entnih tvornica, predstavnika Radničke komore i
Inspekcije rada. Cementni kartel odbio je zahtjeve
radnika, tvrdeći da cem entna industrija uslijed viso­
kih državnih poreza radi s gubitkom. Radnici su iza­
brali štrajkaški odbor i, poslije bezuspješne inter­
vencije Inspekcije rada, 4. listopada stupili u štrajk
2«° Proleter 1929-1942, str. 347-348.
u tvornicama Majdan, Vranić i Sveti Kajo. Nakon tri
dana stupili su u štrajk i radnici u tvornici u Sućurcu. Na vijest o atentatu u Marseilleu i pogibiji kralja
Aleksandra, koncentrirana je žandarmerija u tvorni­
čkim rajonima koja je radnike silom gonila na rad
i tamo ih zadržavala. Više od 2 800 radnika vodilo je
ogorčenu borbu i nije se htjelo primiti posla iako su
ih žandari na to silili.
»Birokrati u Radničkoj Komori i Inspekciji rada,
sresko načelstvo i sav državni aparat stali su na
stranu poslodavaca. Štrajk je proglašen ilegalnim i
komunističkim. Žandari su iz udaljenih mjesta si­
lom tjerali seljake na posao u fabrike i kamenolo­
me. Ali čim bi štrajkaši obavijestili seljake, oni bi
napuštali posao. Borba se vodila s ogorčenjem na
obje strane; svakodnevno se hapsilo radnike, bilo je
i nekoliko krvavih sukoba između žandarmerije i
štrajkaša. Uhapšeni radnici su mučeni i batinani, ali
sve to nije moglo da skrši solidarnost i borbenu vo­
lju štrajkaša. Radnici su se borili kao divovi.«26'
Predstavnik Radničke komore i centrale ORS-a
iz Zagreba preuzeo je obavezu da će slomiti štrajk,
optužujući članove štrajkaškog odbora da su komu­
nisti i sazivajući zbor štrajkaša koji je trebao doni­
jeti odluku o prekidanju štrajka zbog narodne ža­
losti. Ministar Anđelinović pozvao je štrajkaški od­
bor na pregovore, što su ovi odbili zbog proganja­
nja i hapšenja svojih drugova. U tvornicama su
smješteni jaki odredi žandarmerije, a svi istaknutiji
i borbeniji radnici i članovi štrajkaškog odbora su
pohapšeni. Radnicima je zabranjeno i onemoguće­
no svako sakupljanje, sastajanje i dogovaranje. Na­
kon nekoliko dana vlastima je uspjelo, kad su rad­
nici ostali bez vodstva, da silom dovedu radnike na
posao i slome njihov otpor. Većina pohapšenih rad­
nika je kasnije puštena. 23-ojici članova štrajkaškog
odbora i vođama štrajkaških straža sudilo se po Za­
konu o zaštiti države.282
Omladinci, pristalice Hrvatske seljačke stranke,
20. srpnja 1935. godine dem onstrirali su u Splitu
pod hrvatskom zastavom. Njima su se priključile
velike grupe radnika, radničke omladine, studenata
i žena. »Prolazeći pored policijske stanice dem on­
stranti su istupali s poklicima: dolje vladavina kun­
daka i pendreka! Dolje režim glavnjače! Pred sud s
policijskim inkvizitorima. Na slobodu s policijskim
zatvorenicima!« Istodobno se klicalo protiv fašizma,
za savez radnika i seljaka, za slobodu hrvatskog na­
roda, za priznanje i za savez sa Sovjetskim Savezom.
Pred stanom istaknutog funkcionara HSS Berkovića, koji je osudio zajedničke demonstracije s kom u­
nistima, sakupljene mase su protestirale. Zajedni­
čke demonstracije nastavljene su i sutradan, iako su
funkcionari HSS objavili da ih je vodstvo zabranilo.
Nakon toga stupila je u akciju policija (20 policajaca
i 15 žandara). Jednog uhapšenog dem onstranta os­
lobodila je masa. I u nizu drugih mjesta u dem on­
29' Ibid, str. 365
262 Ibid.
12 - CAZI
stracijama su isticane, pored hrvatskih i crvene’ pa­
role osobito u Trogiru.293
Od 7. do 15.-veljače 1935. godine trajao je štrajk
metalskih radnika u Brodogradilištu »Split«. Povod
štrajku bio je otkaz desetorici mehaničara. Štrajkaši
su tražili da radnici ostanu na poslu i da se rad oba­
vlja u smjenama. Štrajkalo je 95 kvalificiranih radni­
ka. U ožujku 1935. godine štrajkalo je 16 radnica u
tekstilnoj industriji Šibenske okružne banke. Povod
štrajku bio je sniženje akordne stope pri izradi laga­
nije vrste platna. Štrajk kamenorezačkih radnika u
Selcima na Braču izbio je 12. kolovoza i trajao do
20. kolovoza 1935, a u njemu je sudjelovalo 57 rad­
nika. Razlog štrajku bile su niske nadnice i preko­
vremeni rad. Štrajk je završen ukidanjem akorda, ut­
vrđivanjem stalnih plaća itd. Štrajk građevinskih
radnika na gradnji ceste Zaostrog-Makarska izbio je
2. rujna. Poslodavac je obustavio gradnju. Štrajk bojadisarskih radnika u Šibeniku izbio je 19. i trajao je
do 31. kolovoza. Osnovni zahtjev štrajkaša bio je ve­
zan uz sklapanje kolektivnog ugovora. Nadnice su
povišene za 30 posto. Štrajkala su 22 radnika. U
Tvornici tjestenina u Šibeniku stupilo je u štrajk 15.
listopada 37 radnika. Tražili su sklapanje kolektiv­
nog ugovora i povišicu plaća. Poslodavac je povisio
nadnice i sklopio ugovor, ali štrajkaše nije primio
natrag na posao. Iz solidarnosti sa štrajkašima, 21.
listopada stupilo je u štrajk 276 radnika različitih za­
natskih struka. Ovaj protestni štrajk trajao je do 23.
listopada. 20. rujna 1935. poveden je tarifni pokret
radnika zbog smanjenja nadnica. Poslodavac je na­
bavio higijenski uređaj koji se tarifnim ugovorom
tražio, ali je odbio da povisi nadnice. U studenom
1935.
likvidiran je pokret radnika odjeljenja ambala­
že i ukrcaja tvornice cementa, tako da je taj rad dat
radnicima u zakup. U istom mjesecu održana je an­
keta u cilju rješavanja sporova između ugostiteljskih
radnika i njihovih poslodavaca. Radnici su prim ora­
li poslodavce da se pridržavaju zakonskih propisa o
radnom vremenu i davanju godišnjih odmora radni­
cima. I sindikat prehram bene industrije natjerao je
sve mjesne mesarske obrtnike da osiguraju nedjelj­
ni odm or radnicima.264
U 1936. godini na području Dalmacije bilo je 13
štrajkova i 14 tarifnih pokreta. Svi štrajkovi su zavr­
šeni s povišicom nadnica, sklapanjem kolektivnih i
tarifnih ugovora, poboljšanjem socijalnih i ekonom­
skih prilika radnika uopće. Prema izvještaju Inspek­
cije rada jedan štrajk je propao.266
Prem a izvještaju splitske Radničke komore, od
1. siječnja do 30. rujna 1936. godine bila su dva
štrajka sa 720 i sedam tarifnih pokreta s 1 165 su­
dionika. Svih devet pokreta u kojima je sudjelova­
lo 1 885 radnika završeno je s uspjehom. Jedan od
navedenih štrajkova poveli su radnici na gradnji
283 Ibid, str. 404.
264 Socijalni arhiv, 1935. str. 70. 88, 133. i 205.
266 Ibid, 1936, str. 318.
177
željeznice (sudjelovalo je 700 radnika), u industriji
hrane i pića bio je jedan štrajk sa 20 štrajkaša i šest
tarifnih pokreta sa 1 095 radnika. U industriji odje­
će (krojači) vođen je jedan tarifni pokret sa 70 rad­
nika.286
Inspekcija rada Primorske banovine obavila je
26 intervencija u tarifnim pokretim a i štrajkovima
radnika u siječnju 1937. godine i to u pokretim a
radnika Tvornice tjestenina u Splitu, Tvornice tije­
sta u Omišu, u četiri tvornice cem enta kod Splita,
Električnog poduzeća u Splitu, jednog tupinolom a
kod Splita. Sklopljeni su kolektivni ugovori između
smetlarskih radnika i gradske općine u Splitu, rad­
nika i Tvornice tijesta u Omišu, radnika i svih radio­
na tijesta u Splitu, radnika i Električnog poduzeća u
Splitu, radnika i vlasnika tupinolom a kod Splita. U
veljači 1937. godine organi Inspekcije rada obavili
su 43 posredovanja u tarifnim pokretim a i štrajko­
vima. Štrajk radnika u četiri tvornice cem enta tra­
jao je i dalje. U tarifnim i štrajkaškim pokretim a iz­
vršila je Inspekcija rada devet intervencija u unu­
trašnjosti i tri u Splitu. U travnju - srpnju 1937. go­
dine Inspekcija rada javlja da ne može vršiti svoju
dužnost zbog tarifnih pokreta i štrajkova radnika u
kojima je ona obavila 85 intervencija, od čega 31
van Splita.267
Štrajkova je 1936. godine, prem a Statističkom
godišnjaku, bilo u Primorskoj banovini 13 u 129
poduzeća sa 1 335 štrajkaša. Od 12 uspjelih štrajko­
va u jednom je dobivena povišica do 10 posto, u pet
do 20 posto, u dva do 30 posto, u jednom do 50 po­
sto i u jednom do 60 posto povišice.
1937. godine proveden je 21 štrajk u 293 podu­
zeća, sa 5 067 štrajkaša od kojih su sedam postigli
povišice nadnica do 30 posto, četiri do 20 posto, a
šest ih nije uspjelo. U 1938. godini bio je 31 štrajk u
139 poduzeća sa 3 695 štrajkaša. Uspjelih je bilo 21,
od kojih se trim a postigla povišica do 20 posto, je­
dan do 40 posto i jedan do 50 posto.268
O rad u k o m u n is ta u s in d ik a tim a
Kako je Pokrajinski kom itet KPJ za Dalmaciju
gledao na rad u sindikatu, kulturno prosvjetnim i
radničkim sportskim društvim a vidi se iz direktive
koju je uputio svim okružnim, mjesnim i rajonskim
komitetima KPJ i SKOJ-a u Dalmaciji.
»Postoje četiri glavne sindikalne grupacije: 1)
Ujedinjeni radnički sindikalni Savez Jugoslavije
(URS), 2) Opći radnički savez Jugoslavije (ORS), 3)
Radnički strukovni savez (RSS) - klerikalno popov­
ski sindikati i 4) neutralni sindikati od kojih su naj­
važniji: Savez grafičkih radnika Jugoslavije, Savez
bankovnih, osiguravajućih, trgovinskih i industrij­
skih činovnika Jugoslavije, Klub pomorskih strojara
266 U jedinjeni sindikati, br. 12, d e c e m b a r 1936, str. 296.
287 Socijalni arhiv, 1937, str. 36, 37, 100, 200
288 Statistički godišnjak, 1936, str. 332-333, 330-331,
1938-1939, str. 426-427.
178
- Sušak, Udruženje časnika stroja - Split, Udru­
ženje diplom iranih tehničara, Savez intelektual­
nih radnika.
Svim ovim savezima treba podjednako posvetiti
pažnju. U m jestima gdje postoje podružnice ili po­
vjereništva bilo kojih saveza, dužnost je Mjesnog fo­
rum a da poradi: kako će se u njima maksimum rad­
nika i šegrta organizirati - u svaku podružnicu ili
povjereništvo treba da uputi naše ljude, čiji će broj
ovisiti od broja članova podružnice i o njenoj važ­
nosti u tom mjestu. Naši ljudi treba da stvaraju sin­
dikalne funkcije koje će u sindikatu provoditi odlu­
ke sindikalne komisije i njoj podnositi izvještaje o
radu sindikata i svom radu. Frakcija ima dužnost da
u sindikatim a iznosi i predlaže rješenja raznih pita­
nja tako da to bude jednodušan zahtjev ogromne
većine članstva. Zahtjeve za rješenje stanovitih pita­
nja (kao skraćivanje radnog vremena, nadnice, pre­
kovremeni rad, zaštita šegrta i si.), treba nastojati da
svi sindikati odnosno razne podružnice jednog sin­
dikata postavljaju jednovrem eno i u istom obimu,
formiraju time jedinstvo akcije. Svako provedeno je­
dinstvo akcije ima da posluži kao osnov za propagi­
ranje i provođenje organizacionog jedinstva radnič­
ke klase. Kod pom oraca, radi posebnih prilika treba
odm ah započeti rad na organizacionom jedinstvu
sindikata. Treba imati na um u da su organizacije
pom oraca već pokazale akciono jedinstvo (1932) i
da su dva sindikata: Savez pom orskih radnika i
Klub kapetana u sastavu URS-a.
U mjestim a gdje nem a sindikata treba nastojati
da se osnuju po m ogućnosti isključivo URS-ovi sin­
dikati. Ukoliko bi pak raspoloženje radnika bilo da
se osnuje neka druga vrsta sindikata (ORS ili RSS),
treba tada poraditi na njihovom osnivanju i u njima
odm ah započeti frakcijski rad. Kod kućnih pom oć­
nica (služavke, koje su najviše izrabljivane i pretež­
no organizirane u RSS), treba nastojati da se orga­
nizacije u svim m jestima osnuju i prošiie i da naši
ljudi rukovode radom tih sindikata.«269
CK KPJ je, m eđu ostalim, davao direktive u vezi
sa sindikalnom taktikom i proleterskom jedinstve­
nom frontom , štrajkaškim pokretom , izborima za
Radničku kom oru Dalmacije i radničke povjereni­
ke. Pokrajinski kom itet KPJ Dalmacije u jednom je
pism u kategorički tražio da CK KPJ izradi zajedni­
čke stavove koji ne trpe odlaganje: »Obavijestili ste
nas da sa (URS-om) ne sklapam o nikakvih kombina­
cija dok nam o tom pitanju ne dadete opšim a uput­
stva itd. Moramo vas upozoriti, da se oni služe na­
šim ranijim parolam a, osobito otkad je vodstvo
(ORS-a) raspustilo ovdašnju podružnicu. Prema
tome, nam a je vašim nalogom otežan rad, jer ne
smijemo poduzeti nikakvu borbu protiv (URS-a)
kao ni sporazum s njime. No, taj naš stav ne može­
mo dalje održati bez štete po nas. Molimo vas kažite
jasno: borba protiv (URS-a) ili sporazum. U protiv­
nom dajte nam slobodu da mi izvršimo ujedinjenje
286 ACKSKJ, Kl 1935/625.
za Dalmaciju ukoliko to još nije zrelo za ostale po­
krajine.«270
U pismu od 21. siječnja 1935. g. CK KPJ traži od
komunista Dalmacije da u izborima za radničke po­
vjerenike zajednički istupaju s URSS-om i klerikalcima, gdje god oni imaju utjecaja na radnike.271 Sto
se tiče kolebljivih direktiva prem a URSS-u CK pre­
bacuje odgovornost na svoju delegaciju koja je u to
vrijeme vodila pregovore s vodstvom socijalista iz
grupe Zivka Topalovića. O sudbini sindikalnog po­
kreta u Dalmaciji CK KPJ je dao ove napomene:
»Iz vašeg izvještaja i materijala nigdje se ne vidi
da je po sindikalnom pitanju bila primjenjivana tak­
tika jedinstvene fronte odozdo. Vi pišete: Toga radi
bilo je neminovno potrebno da se dođe do pregovo­
ra i sporazuma sa vodstvom URS-a, i izvještavate da
ste sa tim ciljem poslali čovjeka k Zivku. Mi ne
sm atramo pogrešnim slanje vašeg čovjeka k Zivku.
To mi ne možemo sm atrati pogrešnim već i radi
toga, što se je, blagodareći krivici naše delegacije,
postavljanje toga pitanja pred URS-om nedopustivo
oteglo. Ali, ako osim pregovora sa Zivkom, osim
toga pokušaja ostvarenje sporazuma odozgo nije
ništa učinjeno odozdo - onda je to krupna pogre­
ška. Taktika jedinstvenog fronta može se i treba pri­
mjenjivati također i odozgo, ali kao rezultat, primje­
ne taktike odozdo. Ograničavanje taktike jedinstve­
nog fronta samo ili pretežno na njenu primjenu
odozgo pogrešno je i u stanju je samo da pogorša
naše pozicije prem a reformistima. Jedinstvenost
fronta odozgo m ora se bazirati na primjeni taktike
odozdo. Jedino u tom slučaju i tim načinom mogu­
će je vršiti na reformističke vođe pritisak čak i od
strane njihovih vlastitih pristaša. Mi se bojimo da je
to u Dalmaciji propušteno. U svakom slučaju iz va­
ših dosadašnjih materijala ne vidi se, da li ste šta i
sa kakvim rezultatom poduzeli u pogledu primjene
taktike jedinstvenog fronta odozgo. Ne čekajući na
rezultate eventualnih daljnjih pregovora sa vod­
stvom URS-a učinite slijedeće:
a) Razvijte među radnicima agitaciju za ujedi­
njenje sindikalnog pokreta u Dalmaciji,
b) Pošaljite u sve postojeće podružnice URS-a i
savez zanatskih radnika po nekoliko dobro instrui­
ranih drugova, da se tamo začlane i da m eđu član­
stvom tih organizacija rade u korist ujedinjenja sin­
dikata,
c) Da se pojedini pododbori raspuštenih organi­
zacija ORS-a obrate odgovarajućim pododborim a
URS-a ili SZR-a sa konkretnim prijedlozima o ujedi­
njenju po strukam a na bazi zagarantirane primjene
proleterske demokratije,
d) Da se od predstavnika raspuštenih ORSovih
podružnica i od članova ili funkcionera URS-a i SZR-a
koji su za ujedinjenje obrazuje agitacioni i akcioni
odbor za ostvarenje sindikalnog jedinstva u Dalma­
270 Ibid, K l 1935/14
271 Ibid. K l 1935/24.
ciji, koji će voditi među radnicima agitaciju za jedin­
stvo. Takve odbore treba stvarati svuda.
e)
Da se one podružnice ORS-a koje nisu raspu­
štene (npr. u Dubrovniku) obrate organizacijama
URSa i SZR-a u Dalmaciji s prijedlozima o ujedinje­
nju, da sazovu javnu skupštinu radnika o ujedinje­
nju, da se obrate organizacijama i centralama URS-a
i ORS-a za ujedinjenje. Tek na osnovi tog rada odoz­
do pregovori sa Zivkom mogu se završiti sa uspje­
hom i u korist interesa dalmatinskog proletarijata.
2. U pogledu 'Platforme rada’ koju ste predložili
Zivku, nemamo šta primjetiti. Međutim, u pogledu
'Sporazuma o radu’, koji ste sastavili poslije upozna­
vanja sa Zivkovim uvjetima, moramo vam učiniti
dvije napomene. Naime:
a) Smatramo nepravilnom ovu rečenicu: Osni­
vanje URS-ovog pokreta u Dalmaciji i prelaz član­
stva iz ORS-a vršit će se što tiše i nenapadnije'. Za­
što? Naš stav mora biti taj da faktu ujedinjenja
damo što veći publicitet, da bi već samo ujedinjenje
moglo mobilizirajuće da djeluje na radničke mase.
Mi nemamo nikakvog interesa da pred masama sa­
krivamo činjenicu ujedinjenja.
b) Nepravilno je, raniju i dosadašnju našu bor­
bu protiv reformista nazivati 'stare zadjevice’. Ta je
borba bila pravilna i to nisu bile nikakve 'zadjevice'
nego borba koja je odgovarala interesima radnika.
To treba obavezno ispraviti.
3. Sa naše strane treba od reformista tražiti
neke garancije da će se u ujedinjenom sindikatu po­
štivati volja članstva i proleterske demokratije. Ni­
kako ne smijete propustiti, da se reformistima omo­
gući, da oni ovo pitanje prećute.
4. Vašu odluku, da ne čekajući ništa prebacujete
'Sekciju po sekciju u pripadajuće saveze’ smatramo
pogrešnom, jer to nije ujedinjenje, već prosto prilaženje našeg članstva u URS-ove organizacije. To je
upravo ono, što hoće reformističke vođe. Oni neće
ujedinjenje na načelima ravnopravnosti, nego žele
prosto da naše pristaše stupaju u njihove saveze,
bez ikakvih uslova i garancija. A onda će izbacivati
iz saveza koga hoće i nesmetano provoditi svoju po­
litiku. Iako je prošlo mnogo vremena od neuspjelog
štrajka u brodogradilištu, ipak smatramo potreb­
nim, učiniti vam na osnovi vašeg izvještaja nekoliko
napomena:
1. Vi pišete: 'Uzroci propasti (štrajka) jesu razni
i vidljivi, iako po našem mišljenju organizacija nije
bila loša’. To nije tačno. Iz daljnjeg izlaganja u va­
šem izvještaju vidi se, da je upravo organizacija
štrajka bila loša. Prema poukama iz svakog štrajka
mi se moramo odnositi samokritički. Nepotrebno i
pretjerano i samozadovoljstvo samo nam smeta u iz­
vlačenju pravilnih pouka iz svake borbe.
2. Loša organizacija štrajka osjetila se već u sa­
mom početku, kada je štrajk, namjesto da otpočne
najednom u cijelom poduzeću otpočeo danas u jed­
179
nom, drugi dan u drugom odjeljenju, treći dan u
trećem itd. Ova rasparčanost u samom početku
borbe oslabila je efekat i borbeni značaj štrajka i je­
dinstvenost istupa radnika i dala upravi mogućnost,
da istupa protiv pojedinih dijelova radnika, nam je­
sto da joj se suprostavi svo radništvo, zajednički i is­
tovremeno.«272
O pitanju izbora za Radničku komoru i urede za
osiguranje radnika CK se izjašnjava protiv imenova­
nja i traži od komunista Dalmacije da se energično
bore za raspis izbora u radničkim institucijama. Od
PK KPJ za Dalmaciju traži še da učine napore da
uspostavi jedinstvenu frontu s URSS-om, da jača ut­
jecaj partije u reformističkim sindikatima, da radi
na ulasku radnika u njih. CK je odobrio pokretanje
sindikalnog lista za Dalmaciju. Daje uputstva da se
ne napada URSSJ kao organizacija, da se dijele oni
koji su za jedinstvo i protiv njega, da se ne istupa iz
URSS-a dobrovoljno.273
O H rv a tsk o m r a d n ič k o m sa v e z u u D a lm a c iji
Još u siječnju 1936. godine nisu bili riješeni od­
nosi između kom unista Dalmacije i vodstva URSSa.
U svome izvještaju od 9. siječnja 1936. godine Lozić
kaže da »radničke mase postaju nestrpljive, kao i
niži i viši forumi, pa ako je CK KPJ u mogućnosti
neka napravi presiju na Centralnu upravu URSS-a
u Beogradu, jer prijeti opasnost da organizacije odu
u HRS. Za sada doduše nem a opasnosti od toga, ali
ako klasni sindikati budu otezali još koji mjesec
moglo bi se i to dogoditi.« U izvještaju se dalje govori
o aktivnosti HRS-a na području Dalmacije. Partijsko
rukovodstvo dalo je direktivu da se neraspoloženje
radnika protiv organizatora HRS-a smije ispravljati
»samo kroz argum entiranu raspravu, bez grubosti i
etiketiranja«. Tome nasuprot, HRS-ovi agitatori su
bezrezervno prljali klasni radnički pokret na što su
radnici dem onstrativno napuštali konferenciju.
Radnici su istupali protiv HRS-ovih agitatora na
jednoj takvoj konferenciji na slijedeći način: »Mi
smo uvijek bili Hrvati i borili smo se za politička
prava i slobodu hrvatskog naroda. I za vrijeme
Austrije i Austro-ugarske okupacije, pa sve do po­
sljednjih dana bili smo kao jedan i biti ćemo i na­
dalje prvi u borbi za politička prava hrvatskog naro­
da. Nećemo nikome dozvoliti da cijepa naše redove,
unaša zabunu i skreće našu političku borbu. Ali isto
tako mi imamo svoj klasni sindikat za ekonomsku
borbu i u tom sindikatu je organizirano 95 posto
svih radnika i radnica. Kako oni ne dozvoljavaju da
im neko cijepa političku frontu, isto tako neće do­
zvoliti da im neko cijepa ekonomsku frontu. Osni­
vanje HRS znači razbijanje radničkog fronta i zbog
toga se protivimo njegovom osnivanju, a što se po­
litičke borbe tiče, može se biti sigurno da će radnici
272 Ibid, K l 1935/180.
273 Ibid, K l 1935/411, 1935/490, 1935/582.
180
biti prvi. Na kraju je napom enuto da su prigodom
štrajka hrvatski poslodavci, čak preko vodstva HSS,
nastojali utjecati na to da lakše skrše otpor radnika
Postavljalo se i pitanje zašto hrvatski advokati, lije­
čnici, inženjeri, ne osnivaju svoje hrvatske komore.
Ova izlaganja odobrila je ogrom na većina prisutnih
radnika, tako da ni Odbor nije mogao biti uspostav­
ljen.«274
Pokrajinski komitet za Dalmaciju 15. veljače
1936.
izvještava CK KPJ o štrajku obalskih radnika
u brodogradilištu i Tvornici sardina u Komiži.
Ovom štrajku pridružili su se obućarski radnici i
krojači, te mali obrtnici koji su pozatvarali radnje.
Štrajk je proveden pod parolom borbe protiv hap­
šenja i batinjanja. Rezultat je bio izvanredan. CK
KPJ je u odgovoru na taj izvještaj pozvao Pokrajin­
ski komitet da pokrene slične akcije u cijeloj pokra­
jini i da te akcije poveže s akcijama za svakodnevne
interese radnika i seljaka.275
U izvještaju Centralnom kom itetu KPJ 13. kolo­
voza 1936. Rodoljub Colaković piše da najveći dio
rada kom unista u Dalmaciji otpada na rad u sindi­
katima. U Splitu je bilo oko 600 sindikalno organizi­
ranih radnika. Najbolja organizacija je u brodo­
gradilištu, gdje je od 600 radnika sindikalno organi­
zirano oko 350. Reformisti ne prave komunistima
teškoće pri sindikalnom radu, jedino je moguće oče­
kivati borbu zbog blagonaklonog stava KPJ prem a
HRS-u. Komunisti u sindikatim a Dalmacije stoje na
istoj liniji s reform istim a u pogledu obnove rada
HRS-a. Predstavnici CK KPJ u Dalmaciji precijenili
su nekoliko uspješnih juriša HRS-a na kom unistič­
ke kule u Komiži i Solinu. U Splitu ima HRS-ovaca
koji su uglavnom zanatski radnici. U Dalmaciji je
snaga HRS-a znatno manja nego u Hrvatskoj. Njiho­
vi glavni funkcionari sasvim otvoreno služe poslo­
davcima i za to prim aju nagrade. »Na pr. u Solinu,
u fabrici cem enta ’M ajdan’, povjerenici HRS dobili
su povišicu i druge beneficije. Osim toga, popovi i
poslodavci su glavni agitatori za HRS. Uslijed toga
dolazi kod radnika do razočarenja, pa i izvjesne apa­
tije i skeptičnog odnosa prem a organizaciji i njenoj
korisnosti uopće. Upozoravao sam naše ljude da po­
red svega toga posvete veliku pažnju HR Su, da se
približe radnicim a iz HRS-a, da ne dopuste da se
radnici pasiviziraju, jer bi to značilo veliki uspjeh
vodstava HRS-a koje se upravo boji aktivizacije rad­
ničke klase i žele da je u tom e spriječe. Za nas pak,
to je pitanje od najveće političke važnosti, pa makar
ta aktivizacija, išla danas i pod firmom HRS-a, jer
radnici ulaze u HRS ne samo radi hrvatstva, nego i
da se bore za veći komad hljeba. Tu je baza akciono
jedinstvo, za zbližavanje i bratimljenje s njima. Ljudi
to uviđaju i počinju da to rade.«275
274 Ibid. K l 1936/10
275 Ibid. K l 1936/54, 1936/62.
275 Ibid, K l 1936/284.
Colaković dalje piše o radu u sindikatima: »Ni­
sam detaljno upoznat s njime, ali sam zapazio u tom
radu nekoliko karakterističnih crta na koje mislim
da vrijedi obratiti pažnju. Prvo, bježanje od partij­
ske kontrole pod najnerazumnijim izgovorima, dru­
go, birokratiziranje našeg funkcionerskog kadra i
bježanje od kontrole masa, treće, nepravilan odnos
prema HRS-u.« Za sindikalne funkcionare partijske
direktive su teorija, a praksa je nešto drugo. Komu­
nisti se žale da su u stalnom sukobu s reformistima
ali nikada se ti sporovi nisu iznosili na sastanku ak­
tiva, a još manje pred radnicima. U Mjesno međustrukovno vijeće izabrani su samo sekretari sindi­
kalnih podružnica. U savezu građevinara stvoren je
zajednički odbor s HRS-ovom sekcijom građevin­
skih radnika. Blaž Valjin organizirao je zajedničku
skupštinu na kojoj je donesena rezolucija o jedin­
stvenoj fronti. HRS-ovo vodstvo izbacilo je pristali­
ce jedinstva iz HRS-a. Po tvrdnji Colakovića, u
HRS-u je bilo 5 000 građevinskih radnika, a u URSS-u
800. Valjin se oslanjao na reformističke funkcionare
s objašnjenjem da je potrebno privući na suradnju
sve pristalice jedinstva. Sindikat je slab, nema u nje­
mu čovjeka koji bi mogao doista da rukovodi, da
daje ton sindikalnom radu, a putem njega i cjelo­
kupnoj partijskoj sindikalnoj politici. Uskogrudnost,
dnevna politika, rutinerstvo, nesposobnost pronala­
ženja novih oblika rada, nerazumijevanje potrebe
da se aktivira radnička klasa i njena borba poveže
s borbom seljaštva i ostalih radnih slojeva su karak­
teristike sindikalnog rada, rada o kojemu zavisi raz­
vitak političkih događaja u Jugoslaviji. Colaković za­
tim tvrdi da je sindikat slab zbog nepravilnog odno­
sa prem a HRS-u, nezainteresiranosti sindikata za
rad Gospodarske sloge, nesudjelovanje sindikata u
drugim društvenim akcijama koje priređuje HSS
itd.2”
U pismu koje je upućeno 16. veljače 1937. godine
CK KPJ kaže se o radu partijske organizacije u sin­
dikatu slijedeće:
»Pitanje jedinstvenog fronta u Dalmaciji relativ­
no je riješeno. Naši drugovi u Splitu uspjeli su u po­
sljednje vrijeme da organiziraju u URS-u skoro sve
struke osim brodaraca, ali ima izgleda da će se i oni
skoro organizirati. Isto tako, i u Šibeniku, Makarskoj, Solinu, Metkoviću, Livnu, sindikalno pitanje je
riješeno. Sto se tiče nekih uspjeha HRS-a, ti su us­
pjesi postignuti zbog grešaka naših drugova. Naši
drugovi umjesto da povedu borbu za raskrinkava­
nje HRS-a, potpuno su ga ignorirali i smatrali ga bez­
opasnim, te tako pasivizirali i sebe i masu. Razumije
se, da HRS ne bi bio imao ni tolikih uspjeha da mu
nisu pomogli jugofašisti, policija i popovi. Na pri­
mjer u Komiži pop sa oltara pozivao je radnice i
radnika fabrike sardina da se organiziraju u HRS.
777 Ibid.
Osim toga policija sistematski poništava sve naše
kandidature izabrane u upravam a pojedinih sek­
cija URS-a. Treba napom enuti da su kadrovi po
sindikalnom pitanju, osobito u provinciji, vrlo sla­
bi.«27«
Pok rajin sk a k on feren cija URSSJ-a
za D alm aciju
U Splitu je 8. i 9. kolovoza 1937. održana Pokra­
jinska konferencija URSSJ-a za Dalmaciju. Prisu­
stvovali su delegati iz Splita, Dubrovnika, Šibenika,
Solina, Kotora, Brača, Hvara, Visa, Makarske, Met­
kovića, Omiša, Knina, Drniša, Sinja, Trogira, Imot­
skog, Raba i još nekih drugih mjesta s ukupno 54
delegata. Konferenciji su predsjedavali Mate Ivšić i
Mate Vidović. Opsežan izvještaj o radu i prilikama u
kojima se nalaze radnici Dalmacije podnio je Josip
Poduje. Pored izvještaja, u šest posebnih referata
obuhvaćena su sva pitanja iz djelatnosti sindikata.
Konferencija je raspravljala o položaju radnika svih
struka i iznijela gledište o pitanjima iz oblasti tarif­
ne politike i socijalne zaštite, tražila je raspisivanje
izbora u svim komorama i uredima za osiguranje
radnika i zahtijevala puno pravo udruživanja i štraj­
ka. Diskusija je bila vrlo plodna i konferencija je do­
nijela više rezolucija.
Na konferenciji se istaklo da sastavne organizaci­
je URSSJ-a imaju više od 6000 ispravnih članova, ko­
liko nikada ranije nije imao nitko u Dalmaciji, te da
se dalmatinski radnici okupljaju jedino oko URSS-a.
U izvjesnim mjestima postojale su i grupe vjerski i
nacionalno opredijeljenih radnika no organiziranih
u malim lokalnim organizacijama bez većeg značaja.
Konferencija je izrazila uvjerenje da će uskoro svi
radnici u Dalmaciji biti članovi URSSa. U tom smi­
slu konferencija je u posebnoj rezoluciji pozvala sve
radnike Dalmacije da se, bez razlike na politička
opredjeljenja i vjeru okupe oko URSSa kao jedinog
klasnog, radničkog slobodnog pokreta. Na konfe­
renciji se istaklo da je URSSJ postigao čitav niz ta­
rifnih uspjeha i popravio položaj radnika.
U vezi s ovom konferencijom izvršeno je svečano
otvaranje Radničkog doma u kojem su bili smješte­
ni sindikati. Pored ovog doma, u Splitu je URSSJ
imao svoj zaseban kulturno-sportski dom u kojem
je djelovalo »Jedinstvo«, pjevačko diletantsko dru­
štvo i sportski klub Split.279
Nakon uspješne Pokrajinske konferencije URSSa
za Dalmaciju, Henrih Žnidarčić piše 9. i 11. prosinca
1937. godine Komitetu o radu komunističke partije
u Dalmaciji u sindikatima. U pismu, među ostalim,
kaže da je HRS početkom 1936. godine razvio živu
” « Ibid, K l 1937/17.
779 R adničke novine, B eograd, 25. VI, 3. IX 1937; Ujedi­
njen i sindikati, b r. 7-8, a u g u st 1937, str. 121-127; br. 9-10,
se p te m b a r -o k to b a r 1937, str. 169.
181
aktivnost u Dalmaciji. Usprkos tome, u Splitu je
URSSJ organizirao radnike svih struka. Pokrajin­
ski kom itet pom agao je da se ožive organizacije
HRS-a, pa čak i protiv URSS-a. Tako je, na pri­
mjer, prem a tom izvještaju, »u Dugom Ratu (tvor­
nica karbita oko 400 radnika) je na papiru posto­
jala URS-ova organizacija s 40-ak članova. Na
moju inicijativu, shodno dobivenim uputam a, mi
smo tam o formirali HRS i za kratko vrijem e su se
začlanili skoro svi radnici, a naši ljudi se nalaze
na rukovodstvu te organizacije. (Kod redovnog
sabiranja potpisa za am nestiju u Dugom Ratu je
bilo oko 300 potpisnika.) Osim toga sm o tražili
kontakt sa vodstvom HRS-a ali ga nism o dobili,
osim pojedinačnih i slučajnih razgovora«.200
Kada je Josip Poduje izašao iz zatvora napao je
Znidarčića zbog saradnje s HRS-om i zbog form ira­
nja HRS-a u Dugom Ratu, navodeći da takva politi­
ka vodi likvidaciji partije i sindikata. Znidarčić se
dalje žali na Poduju da se nije držao partijske linije
u odnosu na HRS. U prilog te tvrdnje navodi slije­
deće:
»Kod cem entnih radnika postojao je URS i HRS.
Priprem e za štrajk izvršili su naši ljudi, međutim,
prije nego je URS podastro kolektivni ugovor, pred­
stavnici HRS-a su pozvani od sreskog načelnika,
koji mu je rekao da URS sprem a kolektivni ugovor
i da bi bilo dobro da ih HRS pretekne i da će imati
punu potporu vlasti itd. HRS je na to odm ah pre­
dao kolektivni ugovor Upravi tvornice. Direkcija je
zavlačila sa pregovorim a dok nije otprem ila tekuće
poslove, prihvaćala pojedine stavke, ali kad su bro ­
dovi, koji su bili na utovaru otišli, izjavili su da ne
mogu pristati na povišicu plate. Tada su predstavni­
ci i URS-a i HRS-a otišli na inspekciju rada i izjavili
da proglašuju štrajk. Na pitanje instruktora tko
vodi štrajk, rekli su i HRS i URS skupa, kako su se
na terenu po našoj inicijativi bili sporazumjeli. Me­
đutim, predstavnici HRS-a su rekli da će ipak još pi­
tati vodstvo. Inspektor im je odm ah stavio na raspo­
laganje telefon: iz Zagreba su im odgovorili da je
Dalmacija hrvatski kraj i da pokret ima da vodi
HRS. URS-ovci su na to izjavili da prepuštaju vod­
stvo HRS-u, a da će lojalno potpom agati štrajk.
Štrajk je bio 100°/o. Žandarm erija je čuvala tvornice
da ne bi bilo štrajkbrehera i da se ne bi prodavao
cement. Mi smo zahtjevali da se formiraju štrajkaš­
ki komiteti sastavljeni od predstavnika HRS-a i
URS-a koji će voditi sve poslove, davati pomoć štraj­
kašima itd. Međutim, URS-ovci tj. Poduje nisu to
prihvatili, nego su pomoć davali samo članovima
URS-a, sakupljali novac sa tendencijom da oni na­
stave štrajk kad HRS ne bude više mogao ili htjeo.
HRS je bio u teškoj situaciji, sam je tražio kontakt
280 ACKSKJ, Kl 1937/114.
182
sa URS-om. Međutim, na sva naša navaljivanja ni­
smo mogli skloniti Poduju, a odjednom je došao Va­
ljin iz Zagreba, rekao da on dolazi u ime Partije, da
ono što mi hoćemo vodi afirmaciji HRS-a, a likvida­
ciji klasnih sindikata, da je URS-ova linija ispravna
i odobrena od Kl, jednom iječju jako je potpomagao Poduja.«201
Kada je HRS odustao da vodi štrajk skupili su
članovi Saveza građevinskih radnika potpise od svih
štrajkaša koji su ih ovlastili da nastave .pregovore.
Čim je URSSJ preuzeo vođenje štrajka stupila je u
akciju žandarm erija, hapsila članove štrajkaškog od­
bora, štrajkaške straže i aktivne članove URSSJ-a.
To je ubrzalo potpisivanje kolektivnog ugovora koji,
po mišljenju Žnidarčića, ne predstavlja neki uspjeh
i okončanje štrajka.
Javni zbor URSS-a o Uredbi o minimalnim nad­
nicama, na inicijativu partijskog komiteta, predlo­
žen je HRS-u kao zajednički nastup. HRS je odbio
da to bude zajednički zbor, te je zahtijevao da zbor
sazove grupa radnika. Predstavnici URSS-a nisu na
to pristali, dok su članovi Komiteta to odobrili. Vo­
dio se i štrajk građevinara koji je u početku bio čvrst
i jedinstven, ali nakon što je nekoliko poduzeća po­
tpisalo kolektivni ugovor štrajk je završen. Štrajk
konobara bio je potpun, ali pošto nije vođen prema
Uredbi o m inimalnim nadnicam a vlasti su ga pro­
glasile ilegalnim i zabranile. Naravno da je za sve to
okrivljen Poduje. U izvještaju se još govori o tome
da su vođena dva pokreta radnika i to drvodjelaca
i metalaca - bravara i instalatera koji su potpuno
uspjeli. Savez privatnih nam ještenika i Savez hrvats­
kih privatnih nam ještenika podnijeli su zahtjev za
sklapanje kolektivnog ugovora s poslodavcima. Na
Pokrajinskoj konferenciji URSS-a za Dalmaciju Pod­
uje je s Matom Ivšićem, vršio priprem e konferencije
bez konzultacije s Komitetom partije i koje je kon­
ferencija usvojila. Trebao je biti biran za sekretara,
ali je na zahtjev Komiteta na samoj konferenciji ta
odluka izmijenjena. Time je Poduje uklonjen iz Ob­
lasnog odbora URSS-a kao nosilac socijaldemokrat­
ske taktike i oslanjana na reform iste u sindikatima.
Na kraju izvještaja se kaže da je likvidacija socijaldemokratizm a i otpadanje Poduje dovela do stagnacije
u sindikatima, da su se neki m alodušni ljudi poko­
lebali i da se govori da je ostao Poduje da se ne bi
osjećala ta malodušnost.202
1938.
godine u Dalmaciji je formiran JUGORAS.
Njegov utjecaj m eđu radnicima u Dalmaciji bio je
neznatan. URSSJ u Dalmaciji i dalje jača, vodi tarif­
ne pokrete i štrajkove čiji članovi, pod vodstvom
partije, sve više sudjeluju u demonstracijama, poli­
tičkim i generalnim štrajkovima.
28' Ibid
282 Ibid
» * P ° K r Aj i N s k a k o n f e r e n c i j a g l a v n o g
RADNIČKOG SAVEZA S R B IJE (U RSS J-a ) BEOGRAD
K o m u n isti o b orb am a rad n ičk e k la s e S rbije
1936-1937
Utjecaj komunista u svim rukovodećim forumi­
ma URSSJ-a u Srbiji bio je znatan. U rukovodstvu
URSSJ-ovih sindikata, metalaca, građevinara, brija­
ča, tekstilaca, kožaraca, općinskih radnika, monopolaca i rudara bili su pretežno komunisti. Jedino u
Savezu privatnih namještenika i udruženju apoteka­
ra imali su utjecaj reformisti, a među liječnicima,
advokatima i PTT službenicima djelovale su partij­
ske jedinice.
U štrajkaškim i tarifnim pokretima u Beogradu
i u unutrašnjosti (Resava, Kragujevac, Kruševac,
Saba, Valjevo, Niš), utjecaj komunista je bio snažan
iako ne i organiziran. Veliki štrajk građevinskih rad­
nika u Beogradu, kojem su se priključili i tehničko
osoblje, općinski radnici (zemljani radovi, asfalteri),
građevinski radnici u Zemunu, ciglane, kamenolo­
mi, pjeskari i prevoznici materijala iz okoline, obu­
hvatio je 17.000 radnika. Na čelu štrajkaškog odbora
bio je Velja Pešić, predsjednik Saveza, koji se ener­
gično i dosljedno borio protiv lomljenja i likvidacije
štrajka. Među radnicima ostalih struka postojalo je
raspoloženje da se stupi u generalni štrajk solidar­
nosti i istodobno postave specifični zahtjevi za sva­
ku pojedinu struku. Tako je 30. svibnja putem beo­
gradskog radija pozvano građanstvo da se opskrbi
vodom za dva dana, pošto prijeti obustava rada op­
ćinskih radnika. Centralna uprava Saveza metalskih
radnika suspendirala je mjesnu upravu podružnice
zbog priprem a za stupanje u štrajk solidarnosti. So­
boslikari su poslije jednog dana štrajka uspjeli sa
svojim zahtjevima. Brijači su bez štrajka dobili po­
višicu i kolektivni ugovor. Čitavo građanstvo Beog­
rada bilo je na strani štrajkaša, davalo je i novčana
sredstva, donosili su hranu štrajkašima. Policija je
zaplijenila 50.000 dinara priloga za štrajkaški fond.
Organiziranih štrajkaških logora nije bilo. Štrajk je
lomljen oružanom silom i masovnim protjeriva­
njem štrajkaša. Interpelaciju o tome podnijeli su
zemljoradnički poslanici Milan Pribičević, Vaso
Cubrilović i Dragi Jovanović. Sam štrajk imao je og­
romni utjecaj na razvijanje borbenosti i samopouz­
danje svih radnika.283
U Nišu je partijska organizacija postala začetnik,
organizator i rukovodilac masovnih akcija. Putem
sindikata komunisti su razvili agitaciju u Nacional­
nom udruženju željezničara protiv otkaza posla
zbog neplaćanja članskih priloga udruženju. Razbi­
jali su uvjerenje o zabrani i nemogućnosti organizi­
ranja u druge osim u nacionalne i JUGORAS-ove o r­
ganizacije. Monopolski su radnici postigli neke
J” ACKSKJ, Kl 1936/221.
organizacijske uspjehe. Obratila se pažnja na neko­
liko većih poduzeća i na zanatske radnike u gradu,
proučeni su uvjeti rada, raspoloženje radnika i uvje­
ti života radnika kako bi se pripremile tarifne akci­
je. Održano je nekoliko konferencija i radničkih
zborova. Pokušaj da se sindikalno i politički aktivi­
raju stariji i bivši članovi Nezavisnih sindikata i ko­
munisti, usprkos njihovu pristanku nije dao rezulta­
te. U stvari, ovdje se radilo o sektaškom stavu i nji­
hovoj izoliranosti od radničkih masa i svakodnevne
borbe. Proveden je dosta uspješan štrajk u tvornici
sapuna »Merima« sa 150 štrajkaša. Štrajk su siste­
matski sabotirali povjerenici Radničke komore.
U Kraljevu je težište partijskog rada bilo u novootvorenoj željezničkoj radionici gdje se radilo na
organiziranju sindikalne organizacije. U Čačku je
Mjesna partijska organizacija u Tvornici papira ra­
dila na organiziranju radnika i pripremanju akcija
za poboljšanje radnih uvjeta. U Užicama je partijska
organizacija imala potpuni utjecaj u sindikatima, ali
nisu vodili tarifne akcije. Radili su prvenstveno na
tome da u tkaonici gdje su radnice neorganizirane,
a položaj im je bio vrlo težak, stvore jezgro čestitih
i borbenih radnika koji će povesti borbu i postaviti
zahtjeve upravi.
U Kragujevcu je kao osnovni zadatak formuliran
ulazak komunista u sindikate zbog vrlo zaoštrenih
odnosa između komunista i socijaldemokrata. U
Vojno-tehničkom zavodu radilo je više od 8 000 rad­
nika, a u svim je podružnicama URSS-a bilo organi­
zirano samo 300. Povjerenik Radničke komore bio
je socijaldemokrat i njegovi ljudi ne žele da se sin­
dikati u Vojno-tehničkom zavodu omasove. Oni su
stalno zaoštravali odnos između njihovih pristalica i
komunista. To je zaoštravanje išlo i do provokatorstva. Usprkos tome uspjele su se organizirati dvije
podružnice brijačkih i građevinskih radnika. Ulazak
krojačkih radnika u podružnicu URSSa po mišlje­
nju tamošnjih komunista trebalo je podići klasno i
borbeno raspoloženje koje »ovdje nosi pečat samohvastanja, pazarstva, sentimentalnosti, romantičarstva i junaštva bez volje i razumijevanja za skup­
ni svakodnevni sitni rad na organizovanju i ostvare­
nju pozitivnog duha na bazi odbrane zajedničkih in­
teresa«. I među lijevo raspoloženim radnicima po­
stoji sektaški odnos prem a sindikatima koje naziva­
ju »komoraškim«. Postoji tipična sektaška podjela
sindikalnih funkcionara na »komoraše« i »ćelijaše«
što čini velike teškoće u radu. »U Vojno-tehničkom
zavodu u Alatnici radnici rade 10 sati bez naknade.
Počelo je negodovanje. Poverenik RK kada su mu se
žalili tražio je da se radnici po spisku potpišu, pa će
on intervenirati. Radnici nisu hteli. On je izgleda do­
stavio to upravi zavoda. Upravnik je naredio šefu
odeljenja, inžinjeru, da pismeno sasluša pojedina­
183
lozima. U praksi se pokazalo da pri našem pravil­
čno svih 160 radnika alatnice. I pored otvorene prenom radu m eđu neorganizovanim uposlenim radni­
tnje ('ima mnogo besposlenih koji jedva čekaju da
cima, ovi umeju vrlo dobro da se bore za veće parče
se u zavodu zaposle’) od 160 radnika samo 18 su iz­
hleba i kraće radno vreme, tj. za odbranu radnih us­
javili da su zadovoljni sa radnim uslovima. Iznena­
lova i za njihovo poboljšanje. Ovim načinom oni su
đenje su načinili pitomci. Od 20 pitomaca u alatnici
našli i put, koji ih dovodi u sindikalne organizacije.
samo se jedan izjasnio da je zadovoljan.«
Tipična je pojava da radnici mnogo brže uviđaju po­
Drvodjelski radnici su stupili u lipnju 1936. u
trebu organizovanja akcije kada im se govori o od­
štrajk. To je prvi štrajk u Kragujevcu i o njegovu je
nosima i položaju u samoj radionici i preduzeću na
uspjehu zavisilo podizanje morala i klasne svijesti
konkretnom prim eru iz njihove prakse, nego kad
kragujevačkih radnika. »Radničke novine« nisu
im se govori o sindikalnoj organizaciji uopšte, i da
htjele pisati o štrajku. U pismu upućenom Mjesnom
ih baš akcije u preduzeću vode do sindikalne orga­
m eđustrukovnom odboru kažu da je zabranjeno pi­
nizacije.
sati o štrajkovima i indirektno se aludiralo da se s
b) Isto ovo važi i za poznatu istinu o slabom pro­
tim stavom treba pomiriti. Povjerenik Radničke ko­
leterskom sloju radništva, specijalno u Srbiji i uticamore intervenirao je u smislu da se štrajk završi po­
ju koje vrše na taj tanak sloj oni delovi radništva
puštanjem radnika. Međutim, štrajk je poslije 56
koji dolaze iz sela i iz redova zanadija, stupajući u na­
dana povoljno završen. MMO URSSJ-a odbio je da
izda letak za pomoć štrajkašim a pa se je štrajkaški
jam ni odnos. Naporan i pravilan rad naših drugova
razbijao je njihovu neodlučnost i kolebljivost.
odbor morao sam obratiti građanstvu za pomoć.
c) Mnogo štete u konstruktivnom radu na sindi­
Rad u sportskim organizacijama iskorišten je i u
kalnom organizovanju i priprem anju akcija nanosi
politićke svrhe. Igrači i publika bili su većinom iz
Iikvidatorski stav tzv. ’naših’ ljudi prem a sindikatu.
radničkih krugova.
Ignorisanje reformističkih sindikata ranijih godi­
Manifestiranje klasnog osjećaja i solidarnosti do­
na i prepuštanje radnika reformistima, i naši pogre­
lazilo je do izražaja i u simpatijama za Radnički
sportski klub. Navijati za »Radnički« bio je ne samo
šni stavovi o ne ulasku u te sindikate s jedne strane,
sportski nego i politički pojam. »Naša boja« (noše­
polagano provođenje u život partijskih uputstava o
ulasku kom unista u sindikate i nedovoljno upozna­
nje čak crvenih košulja) je sinonim za stav »ja sam
komunista«. Članstvo u Radničkom sportskom klu­
vanje širokih radničkih masa s našim stavom i uputbu izjednačavalo se s pripadništvom komunistima.
stvima s druge strane, izrodilo se, naročito m eđu
bivšim funkcionerim a i pojedinim članovima Neza­
»Međutim, rad u klubu se ne razlikuje od rada u
građanskim buržoaskim krugovima (trka za rekor­
visnih sindikata, u izrazito likvidatorstvo. Oni još i
danas teško ili nikako ne mogu da stupe na put sin­
dima, utakmičkim senzacijama, slavljenjem igrača,
dikalnog jedinstva i da shvate nasušnu potrebu
pobedom pojave proizvoljnog profesionalizma, pazarni uticaj imućnih navijača itd.).«284
rada na opštem jedinstvu radničke klase. Pravdanje
Sreten Žujović u izvještaju C entralnom kom itetu
njihova stava ’oportunstvom ’ i njihovo ograđivanje
KPJ 13. kolovoza 1936, pišući o sindikatim a u Srbiji,
od rada ’kom oraša’ (danas kada je sam taj pojam
kaže:
’kom oraš' izgubio svoju raniju sadržinu), natura za­
»I ako još uvek i stalno postojanje besposlice
ključak da oni ne mogu uopšte ni da razumeju zna­
vrši pritisak i otežava vođenje ekonom ske borbe
čaj jedinstva radničke klase za tok daljih događaja.
radnika i radnih masa, fakat je da su u Srbiji za poNajzad, nikakvim pokušajem da b ar svojim ra­
slednjih nekoliko meseci štrajkaški i tarifni pokreti
dom m eđu radnicim a u radionici i preduzeću utiču
u porastu. Za razliku od ranijih vrem ena važna je
na podizanje borbenosti radi otpora i vođenje akci­
pojava da sve ove pokrete danas priprem aju i ruko­
je u pravcu izmene radnih i životnih uslova, oni su
vode naše mesne partijske organizacije. Sto se uvek
se pretvorili u kočnicu naših napora za rad po no­
ne dolazi do definitivnih i potpunih uspeha nije
vom, i mnogo truda treba da se njihov uticaj parasamo posledica naših grešaka, već i mnogo objek­
liše, a još više treba za eventualno njihovo preubetivnih činjenica, čije otklanjanje zahteva još mnogo
đivanje.
upornog rada.
d) Neumešnost i nesposobnost naših drugova
a)
Procent organizovanosti u Srbiji je upadljivoda se snađu u događajima, a naročito da umeju vo­
nizak. No, naša sposobnost da um em o činiti tačne
diti računa i uzimati u obzir prom ene nastale u do­
konstatacije, nije ni ukoliko mogla uticati na porast
gađajima i da pri novom obrtu ili raspletu odmah
ovoga procenta. Pa čak ni ispravna konstatacija da
postave i odgovarajući taktički potez, ili donesu po­
je za poslednje vreme pojačan rad i kam panja za ortreban zaključak, čini još uvek glavni uzrok neuspeganizovanje i stupanje u sindikate.
ha ili nedovoljnog uspeha. U (7) su naši drugovi na
Ali ovaj niski procenat organizovanosti nikako
prim er propustili da na konferenciji radnika fabrike
ne znači da i neorganizovano radništvo nije sposob­
(3) na kojoj je rešeno da se stupi u štrajk, provedu
no i da neće poći u akcije. Cesto puta se dešavalo
izbor akcionog kom iteta. M orala se odm ah su­
da su drugovi pravdali svoje sektaštvo gornjim raz­
tradan sazvati nova konferencija, da se ova greška
ispravi. M eđutim već su uprava fabrike, inspekci­
284 Ibid, K l 1936/227.
ja M inistarstva socijalne politike i poverenici RK,
184
iskoristili ovu situaciju i pozivali najkolebljivije rad­
nike i radnice pojedinačno i nagovarali ih da stupe
na posao uz obećanja razne vrste. Sa pojavom akci­
je komiteta svi pregovori su - Sto je na konferenciji
rešeno, išli preko Komiteta. Sam Belić je isto umesto da stupi u kontakt sa akcionim komitetom ili poverenikom u fabrici, prvo išao na pregovore sa up­
ravom fabrike.
Sa MK je održana specijalna sednica po ovoj
stvari, na kojoj se kritički pretresala ova greška i
ujedno objašnjen i detaljisan dalji mogući razvoj
štrajka - pretvaranje akcionog u štrajkaški odbor,
proširenje akcije itd. (U Nišu naši drugovi) posle
vrlo uspelog rada u Nac. Udr. 2elj., kada je sazrelo
nezadovoljstvo članstva dovelo do raspada istoga,
nisu umeli da ispravnim zaključkom učvrste svoj
uticaj i kanališu tendenciju porasta borbenosti rad­
nika u pravcu priprem e daljih konkretnih akcija i
formiranja sindikalne organizacije, ili bar forsiranja
te težnje. Naprotiv omogućili su Dragiši Cvetkoviću,
min. soc. pol, stvaranje novoga JRZ-ovskog udruže­
nja zanatlija i radnika želj. radionica, savetovanjem
da radnici stupaju u to novo udruženje. Oni to prav­
daju partijskom direktivom o radu u svima postoje­
ćim organizacijama.
Sto se tiće sindikalnog jedinstva treba podvući
činjenicu da u redovima članstva sindikata preovlađuje težnja za jedinstvom i prim etna je diferencija­
cija na pristalice i protivnike. Ipak se gubi iz vida
razlika koja postoji m eđu raznim stavovima, kako
pristalica tako i protivnika sindikalnog jedinstva.
Dok postoje otvoreni protivnici, postoje isto tako i
skriveni. Meni izgleda da još nismo uspeli da pravi­
mo ovu razliku, ili ukoliko to uviđamo, nismo uspeli
da treba različito prem a tome i postupiti, što zavisi
od stava i odnosa pojedinaca prem a sindikalnom je­
dinstvu. 2ivko Topalović piše poverljive okružnice,
koje cirkulišu od ruke do ruke, gdje lažno predstav­
lja rad naše partije i njen stav prem a sindikatima, i
direktno upućuje najreakcionam ije elemente u sin­
dikatima na provociranje pristalica jedinstva. Pravi­
lan stav naše partije u odnosu na one drugove koji
su svoj rad u sindikatu sveli sektaški jedino na kri­
tiku 2. T. vođa s. d. i URS-a čini mi se da je po tom
jednostrano shvaćen, da se za ljubav jedinstva treba
zadržati samo na konstataciji prava na kritiku, ali
ne i na njeno sprovođenje. A baš zaoštrenje kritike
protiv reakcionarne politike s. d. na konkretnom pi­
tanju stava prem a jedinstvu radničke klase, omogu­
ćilo bi provođenje mnogih bivših članova sindikata,
koji još uyek 2. T. i komp. posm atraju onako kakav
je on bio u periodu direktnog provođenja politike
režima v. s. buržoazije, na nov današnji period rada
na ostvarenju i sprovođenju jedinstvenog proleter­
skog i narodnog fronta. I ne samo prevođenje biv­
ših članova sindikata nego i mnoge druge radnike,
kao i onih koji su još pod uticajem s. d.
S druge strane slabo još umemo da potpomognemo one koji se deklarišu za jedinstvo i u praksi
da ih nateram o da to delom dokažu, m ada možemo
na neke uticati. (Prošlog meseca bio je ogroman
radnički zbor u Kragujevcu. Naši drugovi su pre
zbora razgovarali sa referentom 2urićem iz Beogra­
da i detaljno pretresli stav prema jedinstvu. 2urić je
na zboru otvoreno i bez rezerve istupio za sind. i
pol. jedinstvo radničke klase, podvlačeći potrebu
njegove izgradnje kroz vođenje konkretnih akcija,
za poboljšanje životnih uslova radnika itd.
Za rad u sindikatima praksa je da MK razradi je­
dan plan, koji MMSO odobri na svojim sednicama
kroz diskusiju, prihvataju kao svoju odluku i dalje
sprovode.«285
O borbama radničke klase u Srbiji donio je li­
stopadski broj »Proletera« 1936. godine članak u ko­
jemu se iznosi da je proces razvoja štrajkaškog po­
kreta u Srbiji u porastu, da su tarifni pokreti i štraj­
kovi sve češći i brojniji i sa sve većim brojem štraj­
kaša. Nema gotovo mjesta u zapadnoj Srbiji gdje
nije bilo bar jednog štrajka neke struke (Sabac,
Obrenovac, Ub, Valjevo, Čačak, Bajina Bašta, Kralje­
vo, Kruševac, Aranđelovac, Kragujevac, Ćuprija, Paraćin), a u nekoliko mjesta bilo je i štrajkova više
struka (Sabac, Valjevo, Aranđelovac, Kruševac, Niš,
itd.), dok ima mjesta (Sabac) gdje gotovo nema stru­
ke radnici koje nisu štrajkali. U Beogradu, kada za­
vrši štrajk u jednoj struci započinje štrajk u drugoj
ili u nekoliko struka usporedo. Ono što posebno od­
likuje sve štrajkove je njihova dugotrajnost i upor­
nost štrajkaša da ustraju do pobjede. U unu­
trašnjosti Srbije rijetko se moglo naići na kolektivne
ugovore o radnim odnosima i plaćama. To je pose­
bno važilo za privredne grane koje nisu imale odlu­
čujući značaj u proizvodnji i zanatu. Takvo stanje
potpomagano je progonima, zatvaranjem, muče­
njem i prebijanjem radničkih boraca i općim tero­
rom nad radničkom klasom. Pokušaj radnika da
uvedu tarifne i kolektivne ugovore nailazi zbog toga
na snažan otpor poslodavaca. Najveći broj štrajkova
odvijao se zbog toga po manjim i zanatskim podu­
zećima, gdje su radni uvjeti bili najteži - kod kroja­
ča, abadžija, postolara, opančara, drvodjelaca i gra­
đevinara. Bilo je štrajkova i u tvornicama »Merima«
Kruševac, Tvornici stakla Paraćin, Tvornici šamija
Leskovac, i u rudnicima. Značajna je pojava pokreta
radnika u najvažnijim industrijskim poduzećima
koja su u rukama države, kao što su pokret u Alat­
nici Vojno-tehničkog zavoda u Kragujevcu protiv
prekovremenog neplaćenog rada, u 2eljezničkoj i
mostovskoj radionici u Nišu, Ložionici u Ćupriji
kao i poduzećima državnog monopola. I pored vrlo
niskog stupnja organiziranosti radnika u unutraš­
njosti Srbije i velikog broja radnika sa sela, istupa­
nje radnika je jednodušno. U štrajkovima sudjeluju
i organizirani i neorganizirani radnici i rijetki su
slučajevi štrajkbreherstva i pored postojeće bespo­
slice.
Veliki dio štrajkova ne izbija stihijski i bez pri­
prema, kao ranije. Organizatori i rukovodioci akcija
285 Ibid. Kl 1936/285.
185
i pokreta u sve većoj su mjeri pristalice jedinstva.
Stoga njihov uticaj u masama, kao i u sindikatima,
stalno raste.
Nedostaci su štrajkaške aktivnosti bili prven­
stveno u tome što se tarifni pokreti i štrajkovi ne
koriste kao sredstvo za organiziranje neorganizira­
nih radnika, što ima znatan broj radnika koji fraziraju o borbenosti, a stvarno su pasivni i nisu prista­
lice jedinstva radničke klase. Pojedini tarifni pokre­
ti i štrajkovi slabo se međusobno povezuju, ne prak­
ticiraju se štrajkovi iz solidarnosti, ne vezuju se s
borbom seljačkih masa i gradskih slojeva za njihove
svakodnevne potrebe. Aktivnost radničke klase
koja dolazi do izražaja u štrajkovima ne prenosi se
na ostala područja društvenog života.286
Kada je 15. ožujka u Kragujevcu održana Zemalj­
ska radnička skupština na kojoj su m inistri d r Miha
Krek i Dragiša Cvetković osnovali radničku sekciju
Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ) pod ime­
nom JUGORAS (Jugoslavenski radnički savez) upo­
zoravao je Josip Cizinski Josipa Broza (W altera) da
radnička komunistička legalna štam pa nigdje ni
jednom riječi ne istupa protiv pokušaja JRZ da
stvori sebi bazu među radnicim a i da osnuje svoje
sindikate. Izgleda da komunisti to pitanje dovoljno
ne shvaćaju i da opasnost prodiranja JRZ u radni­
čke redove potcjenjuju. JRZ razvija veliku aktivnost
među radnicima. Njihov slovenski list »Delo« govo­
re i djelatnost m inistra Kreka i Cvetkovića popula­
rizira među radnicima. Ne smije se prepustiti polje
borbe JRZ socijaldemokratima. »Radnik« i kom u­
nistička legalna štam pa u svakom broju napadaju
centralu URSSJ-a i protivnike jedinstva, a ni jedne
riječi ne pišu protiv pokušaja stvaranja fašističkih i
režimskih sindikata. Borba protiv JRZ može i treba
da postane jednom od zajedničkih akcija sa centra­
lom URSSJ-a, ORS-a i drugih radničkih organizaci­
ja, pa i HRS-a. Dalje se u pismu kaže: »upozorite
naše ljude na ovu krupnu zadaću. Nije dovoljno,
razumije se, istupati sa općim tvrdnjam a da su to
’fašisti’, 'žuti' itd., nego istupati protiv njih sa ubjedljivim argumentima, podvlačiti potrebu jedinstva
radničkih redova, razjašnjavati štetnost prakse i po­
kušaja da svaka politička partija stvara svoje sindi­
kate, isticati jedinstvenog ekonom skih interesa rad­
nika sviju partija bez obzira na rasu, narodnost, vje­
ru i političku orijentaciju, suzbijati pojedine argu­
m ente JRS-ovih sindikata i JRZ-ovskih 'radničkih
ideologa' itd. Istovremeno tamo gdje sindikati JRZ
imaju izvjesnog odziva m eđu radnicima, slati naše
ljude i pristalice jedinstva, raditi m eđu zavedenim
ili u JRZ-sindikate natjeranim radnicim a u pravcu
buđenja klasne svijesti, njihovog privođenja u je ­
dinstvene akcije i klasne organizacije. Iskustvo sa
JRZ-ovom organizacijom m eđu željezničarim a u
Nišu pokazuje, da se u tom e pravcu može raditi
sa uspjehom .«287
288 Proleter 1929-1942. str. 461-462.
287 Ibid. Kl 1936/379.
186
U vezi s Kongresom Glavnog radničkog saveza
(GRS) koji je zakazan za 20. lipnja 1937. održano je
u unutrašnjosti Srbije »sindikalno savetovanje pri­
stalica jedinstva. Na ovom savetovanju bilo je 12
učesnika, koji su predstavljali sledeća mesta: Beo­
grad, Kraljevo, Kragujevac, Jagodinu, Paraćin, Niš,
Kruševac, Ćačak i Užice.
Dnevni red savetovanja je bio sledeći:
1) B orba za jedinstvo sindikata,
2) Organizaciona pitanja sindikalnog pokreta,
3) Sindikalna aktivnost i
4) K ulturna delatnost.
Ovo sindikalno savetovanje je organizovao jedan
specijalni priprem ni odbor. Ovo savetovanje je bilo
u duhu partijske linije i najnovijih direktiva. Za sva
četiri pitanja (dnevnog reda) doneta je zajednička
rezolucija. Referati o svakom pitanju su umnoženi i
poslati sindikalnim organizacijama.
Ovo savetovanje je održano kao priprem a za
Kongres opšteg Radničkog saveza za Srbiju, koji će
se održati 20. juna. Za ovaj kongres poslali sm o di­
rektive celoj zemlji i nadam o se da naši ljudi na
ovom kongresu neće činiti nikakva leva skretanja i
sektaške gluposti«.288
G le d iš ta s o c ija lis ta , p r is ta lic a r a d n ič k o g
je d in s tv a o ta k tic i i k a ra k ter u U R S S J-a
Socijalisti, članovi Glavnog radničkog saveza,
pristalice radničkog jedinstva u raspravam a o ka­
rakteru URSSJ-a i taktici njegove borbe polazili su
od stava da sindikati šire svoj utjecaj. Putem njih
radnička klasa postaje sve više faktor u društvu s
kojim se m ora računati. Zajedničko je obilježje klase
izvor dohodaka za život, iz njega izvire zajednica in­
teresa. Klasni interes stvara klasnu solidarnost, a
klasni interesi mogu se braniti sam o klasnom bor­
bom. Da bi proletarijat mogao voditi klasnu borbu
on se m ora organizirati. Proletarijat je proizvod po­
stojeće ekonom ske stvarnosti ali je on i njen likvidator. Biti likvidator ne znači uništiti već znači uzdići
društvo na viši stupanj, sačuvati njegovo jezgro, je­
dinstvo i harmoniju. Sindikati se ne bave društve­
nim prom jenama. Oni imaju konkretne zadatke povećati nadnice, skratiti radno vrijeme, popraviti
opći položaj proletarijata. S prom jenom ekonom ­
skih odnosa mijenjaju se zadaci i ciljevi ekonomskih
akcija. U prosperitetu, privrednoj konjunkturi po­
stoji plodno tlo za širenje sindikalne djelatnosti, u
krizi je osnovni zadatak obraniti postignute tekovi­
ne. Zbog toga i taktika m ora biti elastična.288
Ocjenjujući URSSJ i njegove sastavne organizaci­
je, socijalisti su sm atrali da to nikad nisu bile refor­
mističke organizacije.
Smatrajući sebe marksistima, polazili su od sta­
va da marksizam ne odriče značaj reformi. Borbe za
288 Ibid, K l 1937/64.
289 R adničke novine, B e o g rad , 30. X 1936.
veće nadnice, za kolektivne ugovore, za socijalno
je znatan dio diskusije posvećen pitanju jedinstva
osiguranje jest borba za reformu. Odreći se refor­
ISS i Profinteme. Na Kongresu je rečeno da su se
mizma znači odreći se postojanja sindikata. Refor­
kapitalističke vlade pokazale nesposobnima da osi­
me su sadržaj sindikalnog rada, one su suština nje­
guraju mir. Nastupio je trenutak kada se radnička
gove djelatnosti. Reforme se ne beru već osvajaju.
klasa nalazi pred alternativom: jedinstvo ili smrt.
Stoga URSSJ i njegovi vođe nisu reformisti. Refor­
Frachon, vođa francuskog komunističkog pokreta,
me nisu njihov cilj već sredstvo s pomoću kojega će
član politbiroa KP Francuske, kada je biran u Uje­
radnici osvojiti buržoasko društvo i pretvoriti ga u
dinjeni biro Glavnog radničkog saveza dao je ostav­
svoje.
ku na sve partijske funkcije. Zemaljska konferencija
Vođe URSSJ-a proglasili su partijsko-političku
KP Francuske se potpuno solidarizirala sa stavom
neutralnost. To ne znači da je URSSJ izvan politi­
Fradona. Ovi događaji u Francuskoj imali su veliki
čkih zbivanja. Za njega nije svejedno da li djeluju na
odjek i označavaju prekretnicu u djelatnosti klasnih
solidnom terenu buržoaskog demokratskog poretka
sindikata. Tako, na primjer, beogradske »Radničke
ili u fašističkoj državi.
novine« govore o tome da se ni u jednoj zemlji gdje
Političko pitanje o kojem sindikati svakako mo­
se išlo na ujedinjenje ne govori o nametanju komu­
raju imati stav jest odnos prem a fašizmu ili dem o­
nista nad sindikalnim pokretom i pojedinim sindi­
kraciji. Sindikati moraju voditi nepomirljivu antifa­
katima.
šističku akciju. Borbom protiv fašizma vodi se bor­
U Jugoslaviji je najveći dio klasnih sindikata
ba za demokraciju, borba protiv rata, borba za mir.
okupljen u okviru URSSJ-a. Od klasnih organizacija
U Jugoslaviji je nemoguć jugoslavenski fašizam.
izvan URSSJ-a najznačajniji su grafičari i bankarci.
To može biti samo srpski, samo hrvatski, samo slo­
Međutim, u svim krupnim akcijama obje organizaci­
venski. Dosadašnje iskustvo je pokazalo da je nemo­
je nastupale su zajedno s URSSJ-om.
guć fašistički pokret izvan okvira nacionalističkog
»URS-ova životna snaga, njegova najhitnija oso­
pokreta. Jer, da bi fašizam mogao privući mase
bina sastoji se, kao što smo već i ranije istakli« - pi­
m ora se temeljiti na nacionalizmu.
sali su socijalisti »u mogućnosti neprekidnog sprovođenja jedinstva. Taj se proces obavlja bez kapitu­
Objektivni uvjeti za razvoj fašizma već postoje.
lacije bilo sa čije strane. Do juče protivnici URS-a,
Borba između domaćeg i stranog kapitala je vrlo
danas se nalaze u njemu.
oštra. Borba između njega i osiromašenih masa rad­
URSSJ je samim time simbol jedinstva, URSSJ
noga naroda isto tako. Prema tome, fašistička je
pozdravlja procese ujedinjavanja u svijetu i u nas.
opasnost tu. U ovakvoj situaciji fašisti se pojavljuju
On ne pravi smetnje, već taj proces svesrdno poma­
kao nosioci klasnog izmirenja. Oni ne priznaju čak
že. Ali on je odlučan u branjenju svojih osnovnih or­
ni postojanje proletarijata kao klase. Između socija­
ganizacionih principa. On zna da se u njegovim gra­
lista i URSSJ-a i fašističkih organizacija, pa bile one
nicama može ostvariti pravo jedinstvo. Uslijed toga
milijun puta radničke, postoji nepremostivi princi­
o komunističkom osvajanju sindikata ne može biti
pijelni jaz.
ni riječi. Kada bi postojala takova parola i kada bi
Stoga je nemoguće bilo kakvo koketiranje s fa­
se konkretizirala ona bi neminovno dovela do ras­
šističkim organizacijama jer svaka koncesija na toj
cjepa.«291
liniji slabi prodornu snagu klasno borbenog prole­
Aktiviranje komunista u klasnom radničkom sin­
tarijata i znači dezorijentaciju klasne fronte.290
dikalnom pokretu dovelo je do porasta članstva u
1935.
je godina vrlo značajna za razvoj sindikal­
URSSJ-u. Na području djelovanja GRS-a u Beo­
nog pokreta u Jugoslaviji i u svijetu. Londonski
gradu članstvo je poraslo 1933. godine za 55,20 po­
kongres Internacionalnog sindikalnog saveza (ISS)
sto u odnosu na 1931. godinu. Slijedeća, 1934. godi­
čini značajnu etapu u savladavanju rascjepa sindi­
na bilježi porast od 69,6 posto prema prethodnoj, a
kalnog pokreta u svijetu. Došlo je do stapanja sindi­
1935. godina pokazuje porast od 63,8 posto prema
kata u Španjolskoj i Francuskoj. Komunisti su u
1934. godini. To svjedoči da je široka masa funkcio­
ovim zemljama raspustili svoje sindikate i učlanili
nara i članova bivših Nezavisnih sindikata ulazila u
ih u ISS. U vanevropskim zemljama odigrava se sli­
URSSJ.
čan proces. Sindikati Kanade, Palestine, Indije,
»Usprkos dizanja embarga sa URS-ovih organiza­
Meksika, Argentine i ranije organizacije Profintem e
cija obnovila se ideja o 'jedinstvenom frontu'. Mi
priključile su se i ušle u Internacionalni sindikalni
smo već imali slučajeve da su svi funkcioneri bivših
savez. Grupiranje je izvršeno na osnovi partijskocentralnih uprava u jednom savezu postali članovi
političke neutralnosti, pune proleterske dem okraci­
centralnih uprava u URS-ovim organizacijama. Oni
je i jačanja utjecaja cjeline radničkog pokreta. Ovo
su otišli daleko dalje od jedinstvenog fronta, koji je
masovno napuštanje Profintem e vršilo se na osnovi
samo trenutna zajednica samostalnih i podvojenih
želje odgovornih foruma ovih organizacija. Na Kon­
klasnih organizacija. Oni su već ostvarili organiza­
gresu u Londonu, u delegacijama Francuske i Špa­
ciono jedinstvo. I to nije bilo izvršeno na prepad.
njolske, bili su zastupljeni i komunisti. Sve principi­
Stari funkcioneri URS-ovih organizacija su to svje­
jelne odluke donijete su jednoglasno. Na Kongresu
29° Ibid, 11. XII 1936.
29' /bid, 18. XII 1936.
187
sno pripremili i
u
danom , m om entu su ga sprove-
Zatim se napada obnavljanje ideje o jedinstvenoj
fronti u sindikatima. Nepristupanje URSSJ-u i ne­
prihvaćanje njegovih osnovnih obilježja, kada su
vrata URSSJ-a otvorena svima koji usvajaju ideje
klasne borbe i žele jedinstvo, »Radničke novine«
nazivaju »dezerterstvom za klasnog fronta«. One
pozivaju sve da uđu u URSSJ i neka u njemu javno
rade, primajući punu odgovornost pred radničkom
klasom za svoj rad.293
Govoreći o odnosima u URSS-ovim sindikatima,
0 taktici borbe i disciplini u pokretu, socijalisti su
smatrali da je neophodna samodisciplina i da je je­
dinstvo taktike preduvjet sindikalnog jedinstva.
Lažna je svaka ona zajednica i svako jedinstvo u ko­
jemu nema jedinstva pogleda u osnovnim linijama,
jedinstva m etoda u borbi, jedinstva u istupanjima.
Do toga se dolazi dem okratskim raščišćavanjem po­
gleda. Pokret se m ora shvatiti kao cjelina. URS, p re­
ma tome, nije federacija pojedinih stručnih saveza.
Oblasni i mjesni odbori imaju autonom iju samo u
rješavanju internih organizacijskih pitanja. U jav­
nom istupanju, provođenju klasne politike i direkti­
va URS-a, odluka njegovih kongresa, te autonom ije
nema - to su ne samo m oralne obaveze, nego i duž­
nost svakog člana sindikata.
Proleterska demokracija garantira da te odluke i
te direktive nisu plod grupe koja je uzurpirala vlast.
U pokretu koji redovno održava svoje kongrese za
koje članstvo slobodno bira svoje delegate, zaista se
ne može govoriti o uzurpaciji. Ti delegati biraju vr­
hovne forume pokreta. Oni tako dobivaju povjere­
nje cjelokupnog članstva, odnosno njegove većine
ako ima više lista.
»Radničke novine« posvetile su mnogo pažnje
prikazivanju URSSJ-a kao nosioca nepomirljive
klasne borbe. »Njegova taktika izvire iz osnovnih
m arksističkih principa. Ona određuje m etode bo r­
be čuvajući najpunije klasno jedinstvo i proletersku
demokratiju. URS je protiv svakog manevrisanja u
ovoj oblasti. On nem ilosrdno raskriva svaku kamuflažu, svako prikrivanje prave stvarnosti. Protivnik
je svakog partijskog sektaštva, koje razjedinjuje. On
je protagonista širokih političkih borbi koje sjedinjavaju. Njegova ekonom ska borba ne sprečava ga
da u značajnim političkim pitanjim a (fašizam,
dem okratija) zauzme ispravan stav. Za puno obezbeđenje uspeha u klasnoj borbi on traži široko
učešće klasno svesnog proletarijata, puno uzdiza­
nje klasne svesti kod još nesvesnih masa. Njegova
taktika se može ukratko izložiti rečim a Dušana
Popovića: 'Njena suština je u sposobnosti da može
prim iti i razvijati borbu na svim pozicijama b u r­
žoaskog društva, ne propuštati pogodne m om ente
1 situacije, iskoristiti svaku česticu naše snage . . .
osetiti se, rešavati, ali sve to r a d iti. . . za socijali­
zam!'«294
292 Ibid.
293 Ib id
294 Ibid, 7. I 1937.
188
Iz izv je šta ja s K o n g r esa G la v n o g r a d n ič k o g
sa v e z a za S rb iju (U R SS J-a) 1937. g o d in e
Vrijeme od kongresa GRS-a koji je održan u
Beogradu 26. listopada 1935. do narednog kongresa,
održanog 20. i 21. lipnja 1937. godine proteklo je u
znaku daljeg borbenog uspona sindikalnih organiza­
cija Srbije. Povećan je broj organiziranih radnika i
štrajkova. U vrijeme autoritarnih režima poslodavci
su nastojali uništiti sve tekovine borbe radničke kla­
se Srbije. Tražili su izlaz iz privredne krizć u smanji­
vanju zakonske zaštite radnika, obaranju nadnica i
njihovu svođenju na najnižu moguću m jeru uz traj­
no produžavanje radnog vremena. Napadali su i na
osiguranje radnika i »velike« socijalne namete. Rad­
nički pokret je žilavo odolijevao nasrtajim a reakcije.
Iako je sindikalna aktivnost bila svedena na sa­
m oobranu, kapitalistički su krugovi ubrzo shvatili
da URSSJ neće postati njihov radnički pokret pa su
prišli stvaranju svojih radničkih fašističkih sindika­
ta. Te su godine bile isuviše teške čak i za neke koji
su godinam a radili u klasnom radničkom pokretu.
Počeli su da plivaju niz vodu, prihvatili pruženu
ruku režima i postali njegovi sluge. S društvenog
dna nicale su vođe koji su se počeli baviti nacional­
nim odgajanjem radničke klase i odvraćanjem rad­
nika od marksističkog utjecaja. Usprkos tome. na­
cionalni fašistički sindikati nisu imali dubljeg korije­
na m eđu radnicima. Prije i poslije petomajskih izbo­
ra napravljen je posljednji pokušaj njihova obnavlja­
nja. Povampirio se Hrvatski radnički savez i stvoren
je JUGORAS. Te činjenice govore, isticali su tadašnji
funkcionari GRS-a, da nije minula fašistička opas­
nost i da se radnike m ora priprem iti za nove borbe.
Nacionalne profašističke organizacije u općem giba­
nju proletarijata, koji je ostvario jedinstvo između
kom unista i socijalista, neće, međutim, nikad biti
presudan faktor. Najpunije spajanje i cementiranje
klasno borbenih snaga u jedinstveni radnički pokret
izvršio se bez krupnih riječi i dirljivih scena u radio­
nicama, tvornicama, na građevinama, svugdje gdje
radnici žive i rade. Snaga jedinstva urodila je plodom.
Duge i naporne borbe bile su uspješne.
Izvještaj o radu GRS-a bio je veoma opsežan. Od­
ržan je čitav niz zborova u Beogradu i unutrašnjosti
s raznim zahtjevima, donijeto je mnoštvo rezolucija.
URSSJ je u Beogradu sredinom veljače 1936. godine
održao veliki zbor nezaposlenih. Delegacija predstav­
nika sindikalnih organizacija s GRS-om na čelu posje­
tila je Ministarstvo socijalne politike i Narodnu
skupštinu kojima su izloženi zahtjevi organiziranih
radnika i zatraženi hitni krediti za pomoć nezapos­
lenima. Do tada se je pomoć izdavala putem kuhinja
za 18.533 nezaposlenih lica ili za 4 785 radničkih po­
rodica. Svaki je obrok koštao 2,24 dinara. Sredstva
su bila iscrpljena, pa je kuhinja obustavila rad. GRS
je u zajednici sa Savezom bankaraca i grafičara za­
kazao za 1. ožujak novi zbor.296
299 Ibid, 28. II 1936.
Anketa o reguliranju minimalnih nadnica prove­
dena je početkom svibnja 1936. u Beogradu. Anketa
je odbacila prednacrt Uredbe. Njeni principi su
neprihvatljivi jer umanjuju ulogu radničkih povje­
renika, a sindikalne organizacije potiskuje u pozadi­
nu. Ograničavanjem prava na štrajk pokušava se
likvidirati klasna borba. Anketa je tražila punu slo­
bodu za rad sindikata. Bogdan Krekić je iznio da su
minimalne nadnice bile zahtjev URSSJ-a, da one po­
stoje u svim kolektivnim ugovorima u svijetu ali da
se ovako može dogoditi da vlast minimalne nadnice
proglasi maksimalnima. Odbacujući prednacrt
Uredbe, sindikati ne odbacuju ideju o garantiranim
minimalnim nadnicama. Osim toga, ova uredba
predstavlja praktički program za JUGORAS. Ovlasti
utvrđivanja minimalnih nadnica dalo se državnoj
birokraciji.296
Mjesni međustrukovni odbor u Beogradu odr­
žao je sastanke 14. lipnja 1936. na Cuburi, 15. lipnja
na Ćukarici i 16. lipnja na Karaburmi na kojima je
propagirao značaj statistike i anketa za vođenje sin­
dikalnih akcija.297
U Užicama je MMO osnovao podružnicu Saveza
živežarskih radnika. Osnivačkoj skupštini prisustvo­
valo je više od 20 članova. U Sapcu je 1932. formi­
rana podružnica živežara. 1933. godine uspjelo je
osnovati podružnicu građevinskih radnika s oko 20
članova. 1934. godine osnivaju šivači svoju organiza­
ciju, a kasnije je formiran Mjesni međustrukovni
odbor. Rad MMO proširen je i na kulturno-prosvjetne aktivnosti. Osnovana je sekcija radničke kulturno-umjetničke grupe »Abrašević«. 21a kratko vri­
jem e formirana je i podružnica opančarskih radni­
ka. Poslije ovih, formirane su podružnice stolara,
brijača, konobara. U MMO bilo je osam podružnica.
Iz izvještaja s Godišnje skupštine sekcije »Abraše­
vić« vidi se da je grupa sama izgradila, uz velike ma­
terijalne teškoće, pozornicu, nabavila dekor i pozorišna odijela i da je pored redovitih predstava orga­
nizirala i predavanja.
U Jagodini je obnovljeno nekoliko podružnica
metalaca, tekstilno-odjevnih radnika, drvodjelaca i
živežara. Ova je posljednja imala najviše izgleda za
razvitak s obzirom na nekoliko velikih poduzeća,
poznatu Klefiševu tvornicu, pivaru i više mlinova.
Jagodinci su radili s lijepim uspjehom i na kultur­
nom polju, putem sekcija »Abrašević«. Održan je
krajem 1936. zbor koji je ostavio sjajan utisak na
cjelokupno radništvo Jagodine i okoline. Zbor je
održan u jednoj od najvećih sala u Jagodini u hote­
lu »Šarena kafana« u glavnoj čaršiji. Sala je bila
puna. Jagodinci ne pam te veći zbor. Na zbor su do­
šli i radnici iz Paraćina zajedno sa svojim pjevačkim
zborom »Cankar«.
Pored ranije formiranih podružnica opančara,
obućara i metalaca, u Čačku su formirane podruž­
nice živežara, građevinara, osoblja kućne posluge i
298 Ibid, 10. V 1936.
297 Ibid, 24. VI 1936.
monopola. Osnovan je i tamburaški zbor u sastavu
grupe »Abrašević«. Osobito su bili brojni građevina­
ri sa svojih 110 članova. Skupština MMO održana je
1. ožujka 1936. Na skupštini je rečeno da se mjesni
pokret lijepo razvija, da organizacije razvijaju akti­
van rad, a broj članova raste.
U Kraljevu je Mjesni međustrukovni odbor imao
u svome sastavu četiri sindikalne organizacije: kožarce, metalce, šivače i konobare. Do kraja ožujka
održale su sve podružnice i MMO svoje redovne go­
dišnje skupštine. U Kraljevu je obnovljena i sekcija
»Abrašević«. Smetnje sindikalnom i kulturnom
radu činio je nedostatak vlastitih prostorija, tako da
se smještaj i djelatnost pokreta odvijala u kavani.
Radnički pokret u Kraljevu, po ocjeni MMO, ima iz­
gleda za lijepu budućnost, a osobito podružnica me­
talaca, jer je u metalskoj industriji bilo uposleno
više od 500 radnika.
U Obrenovcu su postojale dvije strugare, a bila
je razvijena i zanatska radinost. Vrlo su uspješno ra­
dile podružnice Saveza građevinarskih radnika, kožarsko-prerađivačkih radnika, Saveza privatnih na­
mještenika i tekstilno-odjevnih radnika. Brijačko-vlasuljarski radnici su 1. kolovoza 1936. osnovali
svoju podružnicu. Podružnica je odmah postavila
zahtjeve za reguliranje radnog vremena nedjeljom i
praznicima i sklapanje kolektivnog ugovora. Kožarsko-prerađivačku podružnicu činili su pretežno
opančarski radnici. Na plenumu uprava sindikalnih
podružnica 20. rujna 1936. izabran je izvršni odbor
MMO-a.
Opći razvoj i napredak klasnog radničkog pokre­
ta oživio je i radnike u Arartđelovcu i okolnim rud­
nicima kamena i ugljena gdje je radilo i živilo oko
2 000 radnika. Vrlo aktivno su radile podružnice ši­
vača i kožaraca. Bila je osnovana sekcija »Abraše­
vić«. Podružnica rudara imala je oko 100 članova.
Radilo se i na organiziranju radnika iz poduzeća ša­
mota u Darosavi. U podružnici kožaraca bilo je 50
opančarskih i 10 obućarskih radnika. U podružnici
šivača bilo je 20 abađijskih i pet šivačkih radnika.
Radilo se na organiziranju 10 metalskih, 15 trgova­
čkih i 40 konobarskih radnika. 1935. bilo je učlanje­
no 130 radnika u mješovitoj podružnici rudara i ko­
žaraca. 1936. godine štrajk opančarskih radnika bio
je ugušen protjerivanjem i hapšenjem radničkih
funkcionara. Iste godine osnovana je umjetnička
grupa »Abrašević«. 1937. godine došlo je do štrajka
rudarskih radnika u rudniku Oplenac zbog potpisi­
vanja kolektivnog ugovora. Funkcionari i štrajkaški
odbor su uhapšeni i protjerani. Usprkos tome rad­
nici Aranđelovca nastavili su sa sindikalnim radom
i priprem anjem novih borbi.
Mjesni međustrukovni odbor u Pančevu imao je
u svom sastavu pododbor molersko-farbarskih rad­
nika, podružnicu kožarsko-prerađivačkih radnika,
podružnicu Saveza građevinskih radnika, obalskih
radnika, šivačkih, drvodjelskih, metalskih, brijačkovlasuljarskih i povjereništvo Saveza grafičkih radni­
189
ka. 19. rujna 1936. održan je sastanak sviju podru­
žnica na kojemu je zaključeno da se osiguraju m a­
terijalna sredstva za priređivanje javnih zborova,
stručnih i kulturnih predavanja.
U izvještaju se dao pregled tarifnih pokreta i
štrajkova po strukam a i po oblastima na teritoriji
GRS-a koji je uzet iz izvještaja o radu beogradske
Radničke komore. Štrajkova je bilo 101 sa 28.858
štrajkaša, dok je od 1934. do prosinca 1935. bilo
ukupno 52 štrajka sa 8 189 radnika. Tarifnih pokre­
ta bilo je od 1. siječnja 1936. do svibnja 1937. godine
35 sa 3 789 sudionika, a od 1934. do kraja 1935. go­
dine svega 14 tarifnih pokreta sa 654 radnika. Ukup­
no je od početka 1934. do kraja 1935. godine bilo 66
tarifno-štrajkaških pokreta sa 8 843 radnika, a u
1936-1937. godini 136 tarifnih i štrajkaških pokreta
sa 32.647 radnika.2”
Ukupno štrajkova i tarifnih pokreta bilo je 136 sa
32.647 učesnika.
2« Ibid, 1 0 .1, 28. II, 13. ID, 9. IV, 24. VII, 7 i 28. VIII, 25.
IX, 2. X 1936; 17. II 1937.
Pregled tarifnih pokreta i štrajkova na području beogradske Radničke kom ore
u razdoblju od 1. siječnja 1936. do 31. svibnja 1937.299
š tra jk a ša
G ra đevinska i k a m e n a in d u strija i m o leri
M etalska in d u strija
K em ijska in d u strija
T ekstilna in d u strija
In d u strija p a p ira
In d u strija kože
P rerađivači kože (o b u ća ri i o p a n č a ri)
S u m sko-pilanska in d u strija
R udari i to p io n iča ri
D rvodjelska in d u strija
In d u strija h ra n e i p ića
In d u strija od je će (krojači)
G rafička in d u strija
H igijena (brijači i d ru g i)
ta rifn ih po.
3670
1744
1724
1050
1060
U kupno
3789
299 R adnička p ita n ja u Srbiji. Izvještaj o r a d u b e o g ra d sk e R a d n ič k e k o m o re za g o d in e 1932-1936 s p o g le d o m n a p ri­
v red n e prilike i p oložaj r a d n ik a i n a m je š te n ik a , B e o g rad 1938, str. 202-203.
Pregled tarifnih pokreta i štrajkova po oblastim a
O kružni
u red
štra jk o v a
štra jk a ša
15
14
11
11
101
18.707
3.985
5.008
1.157
28.858
B eograd
Niš
Skopje
C rna G ora
U kupno
Na kongresu 1935, prem a statistici izvršnog od­
bora URSSJ-a, GRS je brojio 9 886 članova za koje
je uplaćena kvota. 1936. taj je broj povećan na
15.072 člana koji plaćaju kvotu. Na kongresu GRS-a
u 1937. godini delegati organizacija predstavljali su
22.940 učlanjenih radnika i radnica.
Brojno stanje članova po strukam a
na području GRS-a
St ruke
1933.
Metalci
Privatni nameštenlcl
Saobraćaj i transport
1.094
210
575
190
1934.
676
306
230
1935.
1936.
1.318
405
219
1.898
551
556
tarif.
p o k r e ta
učesn ik a
31
3744
4
45
35
3789
Struke
Rudari
Monopolci
Građevinci
Koiarci
Tekstllno-odeć. radni­
ci
2ivežari
Drvodjelcl
Hotel, i kuć. posluga
Zanatski radnici
Splošna. delav.
UKUPNO
štraj. i
tarif.
p o k r e ta
ukupno
u č e sn ik a
96
14
15
11
136
22.452
3.985
5.053
1.157
32.647
1934.
1935.
1936.
622
983
602
445
456
1.981
939
1.816
324
2.502
512
3.359
642
2.323
748
660
581
395
543
141
268
294
379
307
283
347
301
1.045
316
682
323
547
1.802
638
1.308
1933.
_
60
128
99
177
6.466
6.692
9.886
15.072
R ad K on gresa
Opisujući početak Kongresa »Radničke su novi­
ne« pisale da ulazak u salu daje izvanrednu živu sli­
ku, da se iznad predsjedništva viju crvene zastave,
transparenti: »Zivelo jedinstvo radničke klase!« i
»Proleteri sviju zemalja, ujedinite se!«. Sala je puna,
galerije isto tako. Kongres je otvorio Luka Pavičević
koji je, pored ostaloga, pozdravio borce Španjolske
ovim riječima:
»No isto tako je i naša međunarodna dužnost da
se setimo palih žrtava za slobodu čovjeka, žrtava
koje nestaju u španskim klancima. Danas čitamo da
je pao Bilbao. Nestale su hiljade. Borba asturijskih
rudara postaje tako sve teža. Pašće nove žrtve. Je­
dnim minutom ćutanja odajmo poslednju poštu pa­
lim herojima rada i slobode.
Kongres je na nogama. Pognute glave i izraz
uske povezanosti radnika sa borbom u kojoj su hi­
ljade pali.
- Slava mrtvima! Zivela radnička klasa! koja će
osloboditi čovečanstvo od ovih strahova.
- Dozvolite mi - nastavlja drug Pavičević - da
pozdravim i vas. Vi ste prvoborci proletarijata. U
minulom periodu vi ste išli iz borbe u borbu, iz
štrajka u štrajk ali i iz apsa u aps. I sve to je veliko
iskustvo. Vi danas treba da ispitate ne samo rad iz­
vršnog odbora URS-a, već i ostalih sastavnih organi­
zacija.«
Na Kongresu su bile tri točke dnevnog reda. Po­
red izvještaja, izmjene i dopune pravilnika Glavnog
radničkog saveza, Luka Pavičević je referirao o so­
cijalnim ustanovama. Dajući podatke o ekonom­
skim kretanjima utvrdio je da je privreda nešto
oživjela. Naoružanje joj je dalo veliki impuls. Eko­
nomski potres srušio je stabilnost čitava niza zana­
ta, posebno obućara, opančara, abadžija. Zanatska
poduzeća zamjenjuje industrija i krupni kapital.
Broj zaposlenih se povećao za 7 196 radnika. Pro­
sječna radnička nadnica iznosila je 1931. godine
30,16 dinara, a 1935. 23,89 dinara. Veliki val štrajko­
va podigao ju je svega za 0,23 dinara.
Kongres se nije zadržao samo na pozitivnim re­
zultatima, nego je ukazao i na negativne pojave.
Osuđeno je sektaštvo u radničkom pokretu ma u
kom obliku ono dolazilo do izražaja. Kongres je
označio sektaštvo kao čin ravan izdaji.
Kongresu Glavnog radničkog saveza Srbije pri­
sustvovali su predstavnici sindikalno organiziranog
radništva Srbije, Makedonije i Crne Gore. »Došli su
borci koje protivnik nikakvim obećanjima nije mo­
gao kompromitirati, kao i oni koje ni najbezobzirniji progoni nisu mogli slomiti.« Konstatirano je tako­
đ er da kapital u Srbiji, ne birajući sredstva, ima u
planu da od slobodnih i klasno borbenih sindikata
stvori fašističke sindikate. Nove prilike u sindikal­
nom pokretu nameću izgradnju jedinstvene taktike
i akcije. Klasni protivnik postao je aktivniji, a njego­
ve navale sve bezobzirnije. Jedini mu je cilj da uni­
šti klasni radnički pokret, prvo u Srbiji a onda i u
drugim pokrajinama u državi. Zato je Kongres de­
monstrirao organizacijsko jedinstvo sa ciljem da
obrani klasne sindikate u Srbiji, okupljajući sve sna­
ge sposobne za kolektivni rad, ustajući protiv svih
unutrašnjih razmimoilaženja osobne i taktičke pri­
rode. Kongres je tražio da se izbjegnu i sva teorijska
razglabanja o politici pojedinih partija. Borba za
primjenu radničkog zaštitnog zakonodavstva bila je
crvena nit koja se provlačila kroz cjelokupnu aktiv­
nost GRS-a. Kongres je raspravljao o rezultatima
štrajkaških akcija. Na području beogradske Radni­
čke komore posebno je naglašen odjek tarifnog po­
kreta građevinskih radnika, koji je obuhvatio 50,66
posto od zaposlenih radnika te struke na tom pod­
ručju. Na području djelovanja GRS-a bilo je ukupno
150.764 osoba zaposlenih u privredi. Od tog je broja
bilo 30.853 žena. U rudarstvu je bilo 22.000 uposle­
nih radnika. U organizaciji Saveza rudara bilo je
oko 25 posto radnika. Općinskih radnika bilo je
uposleno 10.011 a organiziranih svega 509. Rudari
su zbog terora morali pristupiti JUGORAS-u pa su
izgubili više od 1000 članova, iako su oni ostali idej­
no vezani s URSSJ-om.
GRS je na svoju inicijativu osnovao mnoge orga­
nizacije i formirao mnoge međustrukovne sindikal­
ne odbore, tamo gdje ih nije bilo i gdje to pojedini
savezi iz bilo kojih razloga nisu mogli učiniti.
Suradnja između sindikalnih saveza, mjesnih
m eđustrukovnih odbora i Glavnog radničkog save­
za uspostavljena je i to daleko bolja nego što je bila
na Kongresu GRS-a 1935. godine kad su se osjećali
tragovi međusobnog nepovjerenja.
GRS je do 1937. godine svu brigu o kulturnom
radu i prosvjećivanju sindikalnog članstva prepu­
štao kultumo-prosvjetnim grupama »Abrašević« i
Centrali za radničko vaspitanje. Tu su brigu oni vo­
dili i dalje. Na području djelovanja GRS-a »Abraše­
vić« je imao 38 sekcija s oko 2 500 članova, mahom
radničke omladine, članova sindikalnih organizaci­
ja. Centrala za radničko vaspitanje pridonijela je ob­
razovanju sindikalnog članstva putem predavanja,
škola, radničkih akademija, diskusionih večeri. U
Centralu je, pored »Abraševića« i njegovih sekcija,
bio učlanjen i znatan broj drugih kulturnih grupa.
1937.
godine i GRS se prihvatio kultumo-prosvjetnog rada. Osnovao je sindikalnu školu koja
je pokazala dobre rezultate. Isto je tako osnovao
kultumo-prosvjetnu sekciju za žene. Kongres je
odobrio liniju »Radničkih novina«. Njihovo širenje
stavio je u prvenstveni zadatak svim funkcionarima.
Kongres je donio rezoluciju koja glasi:
»Kulturno prosvetni rad našeg sindikalnog po­
kreta ima se sm atrati kao jedna od najvažnijih zada­
ća sastavnih organizacija GRS-a jer se podizanjem
umnog i moralnog nivoa radnika podiže i akciona
sposobnost klasnih sindikata, koja im je potrebna
za postignuće postavljenih naznačenih zadataka u
program u GRS-a.
Podvlačeći to, Kongres odlučuje da u zajednici
sa kulturnim i sportskim radničkim centralama i
191
sindikalnim organizacijama organizuje ovaj rad
novi Izvršni odbor G R Ša posvećujući naročito paž­
nju radu među omladinom i ženama.«
Pridajući štampi veliki značaj. Kongres je prepo­
ručio svim savezima i njihovim mjesnim jedinicama
da po mogućnosti što prije uvedu obavezno uzima­
nje sindikalnih listova za svoje članstvo i da u tome
poslu prvenstveno šire »Radničke novine« kao or­
gan URSSJ-a.
Isto je tako Kongres stavio u dužnost sindikal­
nim redakcijama, kako općeg organa - »Radničkih
novina« - tako i organa pojedinih saveza, da svoj
rad usklade s jedinstvenim stavovima prem a svim
aktualnim pitanjima sindikalnog pokreta, te prepo­
ručio da se ubuduće izbjegnu nesuglasice s radni­
čkom štampom. Odlučeno je da će Izvršni odbor
Glavnog radničkog saveza u redakciju »Radničkih
novina« uputiti svoja tri predstavnika, koji će u njoj
ravnopravno odlučivati.
Kongres je mnogo pažnje posvetio izgradnji sin­
dikalnog jedinstva. U klasnu zajednicu mogu da
uđu samo one organizacije koje stoje na principim a
klasne borbe, a akciono jedinstvo vodi ka punom
organizacijskom ujedinjenju. To treba da se izvrši u
cijeloj zemlji. URSSJ o tome treba da vodi računa.
Raspravljajući o radničkom osiguranju, Kongres
je konstatirao da se, zahvaljujući privrednom pro­
speritetu, prilike u radničkom osiguranju popravlja­
ju ali da je još loše uređena liječnička služba i da
njome upravlja neodgovorna birokracija. Kongres
je pozdravio zakonsko rješenje o osiguranju u izne­
moglosti, starosti i smrti, ali odlučno odbija da se
ono provede na račun oduzimanja postojećih prava
radnika i nam ještenika pa je tražio da se, bez obzira
na prigovore poslodavaca, ono ostvari kroz poseb­
ne doprinose.
Kongres je protestirao protiv isključenja općin­
skog osoblja iz obaveznog osiguranja i odlučno je
zahtijevao da se izuzeto općinsko osoblje, kao i d ru ­
ge izuzete kategorije radništva, vrate pod obavezu
općeg radničkog osiguranja.
U diskusiji o referatu o socijalnoj politici ra­
spravljalo se o izvanredno teškom položaju radni­
čke klase, neograničenom radnom vremenu, nepre­
kidnom porastu broja poginulih i unesrećenih na
radu i nezaposlenosti radnika. Posebno su apostro­
firani zadaci inspekcija rada koje trebaju sprečavati
kršenje zakonskih propisa. Pravo je radnika da
slobodno biraju svoje povjerenike što inspekcije
ometaju. Likvidacija sporova iz radnih odnosa pre­
tvara se u politiku likvidiranja slobodnih sindikata.
Koristeći se zakonima i m inistarskim naredbam a
provociraju se radnici i guši legalni rad njihovih o r­
ganizacija. Kongres je osudio stvaranje posebne Ko­
m ore za vardarsku, m oravsku i zetsku banovinu sa
sjedištem u Skopju. Suviše veliko područje i skrom ­
na financijska sredstava čine zaštitu u toj komori
iluzornom. Kongres je tražio da činovnici inspekcija
rada savjesno vrše svoju dužnost. Tražeći izbore u
192
radničkim kom oram a Kongres je tražio da se
URS-ove organizacije prim e u evidenciju skopske
Komore što je ova stalno odbijala. Kongres je, rasp­
ravljajući o pomaganju nezaposlenim radnicima, po­
novio zahtjev d a obavezno osiguranje za slučaj neza­
poslenosti sm atra početkom rješavanja ovog pita­
nja. Burze su rada na Kongresu optužene za nepra­
vilan rad. Izrađene su tri uredbe o pomaganju neza­
poslenih radnika. Sve su tri bile povučene poslije
odlučnih protesta i akcija koje su se protiv njih vo­
dile. Kao odgovor na zahtjeve URSSJ-a da.se utvrdi
m inim alna nadnica za najslabije plaćene kategorije
radnika, donesena je Uredba o minimalnim nadni­
cam a koja je zbog predviđenog postupka oko oba­
veznog pomirenja, arbitraže i zabrane štrajkova
uperena protiv interesa radničke klase, pa Kongres
traži pravo koalicije i štrajka.
Kongres je donio Pravilnik Glavnog radničkog
saveza kao pokrajinskog odbora URSSJ-a za Srbiju.
U članu 1. govori se o historijskoj povezanosti Glav­
nog radničkog saveza od 1903. do kongresa 20. i 21.
lipnja 1937. Zbog zanimljivosti toga člana donosimo
ga u cijelosti: »Glavni radnički savez Srbije je statutam a i organski povezana tvorevina sa Radničkim
savezom čija je pravila rešio sindikalni kongres od
20. jula 1903. godine.
Sa glavnim radničkim savezom čija je Pravila doneo sindikalni kongres 6. i 7. jula 1905. godine u
Kragujevcu.
Sa bivšim Centralnim sindikalnim većem Jugo­
slavije, čija je pravila doneo sindikalni kongres, odr­
žan 23. aprila 1919. godine u Beogradu,
Sa odlukom beogradskih sindikalnih organizaci­
ja od 25. maja 1921. godine kojom je obnovljen rad
Glavnog radničkog saveza,
Sa Glavnim radničkim savezom Jugoslavije, čiji
je privrem eni pravilnik propisala Zemaljska sindi­
kalna konferencija od 7. januara 1922. godine u
Beogradu,
Sa Ujedinjenim radničkim savezom Jugoslavije,
čiji je statut propisao Kongres sindikalnog ujedinje­
nja od 10, 11. i 12. oktobra 1925. godine u Beogradu.
Sa izmenama i dopunam a toga Statuta od 16. ok­
tobra 1928. godine, rešenim u Zagrebu i kao takav
Glavni radnički savez kao Pokrajinski odbor URSSJ
za Srbiju je nastavak Radničkog saveza koji je osno­
van 20. jula 1903. godine, odnosno Glavnog radni­
čkog saveza od 1905. godine.«
Zadatak Glavnog radničkog saveza je da pomaže
i stvara sindikalne, prosvjetne, zabavne, umjetničke,
sportske i opće kulturne radničke organizacije na
svojem području, da ih moralno i m aterijalno pom a­
že; po potrebi da vodi sve akcije koje sm atra potreb­
nima kao i da vodi sindikalnu politiku i određuje
akcije i taktiku na svom području. Njegov je zadatak
isto tako da razvitak klasnog sindikalnog i kultur­
nog pokreta u Srbiji usmjerava u pravcu je­
dnoobraznog rada, da osniva mjesne međustrukovne sindikalne odbore, da održava pojedinačne ili
opće konferencije centralnih i podsaveznih uprava
koje su u njemu učlanjene.
Pred forumima URSSJ-a GRS predstavlja cjelinu
učlanjenih organizacija svoga područja i u njihovo
ime daje prijedloge za akcije koje zadiru u interese
dijelova pokreta drugih pokrajina ili se zajednički
vode.
GRS dalje ima zadatak da na svom području ru­
kovodi i financira sve izborne akcije za socijalno-političke ustanove kao što su okružni uredi za osigu­
ranje radnika. Radnička komora, sudovi dobrih lju­
di i tome slično, i ističe jedinstvene kandidatske lis­
te za te ustanove.
GRS je mogao da osniva okružne sekretarijate.
Pravilnik je određivao funkcije mjesnih međustrukovnih odbora, organizaciju Glavnog radničkog sa­
veza, funkciju uprave, karakter kongresa (redovnog
i vanrednog), njegov sastav i odluke.
Od zapaženih diskutanata treba spomenuti Pe­
tra Damjanovića, delegata drvodjelskih radnika, Mi­
hajla Jeftića, delegata iz Kruševca koji je govorio o
štrajku abadžijskih radnika, Mirka Vuksanovića, ru­
dara iz rudnika Trepča koji poziva gradske radnike
na slogu s rudarim a, zatim Jovišu Lukovića iz Ča­
čka, Jozefinu Kuden, od kućnih pomoćnica, Mihajla
Milonjića u ime crnogorskih delegata koji je naveo
da u Cmoj Gori postoje 24 sindikalne podružnice.
Stjepan Gužvić sekretar Saveza kožarsko prerađi­
vačkih radnika govorio je o uzrocima štrajkova.
Za predsjednika Izvršnog odbora izabran je
Luka Pavičević, za potpredsjednika Branko Petek,
za sekretara Milorad Belić, za blagajnika Vojislav N.
Veličković. Članovi su bili: Josip Bosnar, Života Jeftović, Branko Jovanović, Marko Terzić i A. Ćurković. Zamjenici su bili: Ivan Sabo, Cvetin Mihajlović,
Mihajlo Bogdanović, Ljubica Rađenović, Aleksan­
dar Sandrov, Steva Miškulin, Stjepan Gužvić, Miodrag Janošević i Leposava Stamenković.300
O su k o b u b iv š ih v o đ a N e z a v is n ih sin d ik a ta
o p itan ju je d in stv a n a K o n g r esu G RS
Poslije Kongresa objavio je »Proleter« članak
»Nije to put« kojeg je napisao Rodoljub Colaković.
Iz članka se vidi da su na Kongresu Glavnog radni­
čkog saveza podnijeta dva prijedloga rezolucije o je­
dinstvu radničke klase. Prvu rezoluciju pripremili
su komunisti iz Beograda zajedno s Josipom Brozom Titom. I vođe socijalista suglasili su se s njom,
tako da je ona bila predložena Kongresu kao lista
pristalica jedinstva. Drugu rezoluciju sastavili su
bivši vođe Nezavisnih sindikata i članovi desne
frakcije KPJ. Kritizirajući prijedlog druge rezoluci­
je, Colaković iznosi da se u njoj pravilno ističe da je
najveća slabost radničke klase njena pocijepanost u
300 Radničke novine, Beograd, 23. IV, 11, 18. i 25. VI, 2,
9. i 16. VII i 20. VIII 1937.
13 - CAZI
nekoliko sindikalnih organizacija i da bi njihovo
ujedinjenje povećalo snagu klasnog radničkog po­
kreta i privuklo nove mase neorganiziranih radnika,
pa dalje kaže:
»Ali ono što u tom predlogu apsolutno ne valja,
to je put koji sastavljači rezolucije predlažu. Oni
predlažu da se stvaraju odbori za ujedinjenje u koje
bi ušli prestavnici bivših Nezavisnih Sindikata, koji
bi pripremili Kongres ujedinjenja.
Tri stvari su ovdje pogrešne. Prvo, sastavljači
predlažu organizaciono ujedinjenje, a i ne pominju
akciono jedinstvo. Oni ne uviđaju da do organiza­
cionog jedinstva može doći samo putem akcionog
jedinstva, putem zajedničkih akcija raznih sindikal­
nih organizacija u jednom preduzeću, u jednoj stru­
ci, u čitavoj zemlji. To su etape koje vode organiza­
cionom sindikalnom jedinstvu.
Drugo, oni predlažu da u te odbore uđu pred­
stavnici bivših Nezavisnih Sindikata. Ovo gledište
(Odbori sa predstavnicima iz Nezavisnih Sindikata)
karakteriše stav onih koji još uvijek u URS-u gledaju
'komoraše' Krekića, gazda' Živka itd, i ne diferenci­
raju pristalice od protivnika jedinstva radničke kla­
se. Ovakvim svojim sektaškim stavom i gledanjem
na URSS oni ne otvaraju već zatvaraju pristup u sin­
dikate bivšim članovima Nezavisnih Sindikata,
koji stoje po strani, ne sm atrajući URSS klasnim
sindikatim a u kojima je mjesto svim radnicima.
Pri tome zaboravljaju da je ogrom na većina člano­
va bivših Nezavisnih Sindikata organizovana da­
nas u URS-u i da bi prihvatanje njihovog prijedlo­
ga izazvalo veliku zbrku m eđu tim članovima, a
m ožda i cijepanje URSS-a. U svakom slučaju, to bi
značilo slabljenje URSS-a koji je danas glavna
snaga klasnog sindikalnog pokreta i kao takav
ima da bude glavna poluga u borbi za sindikalno
jedinstvo.
Treće, predlagači ne vide da pored* URS-a,
bankaraca i drugih klasnih sindikalnih organiza­
cija postoje i druge sindikalne organizacije u
Hrvatskoj i Sloveniji sa kojima je jedinstvo i po­
trebno i moguće.
Ne znamo što je rukovodilo sastavljače rezoluci­
je i u čije ime oni iznose svoj predlog. Bilo da je po
sredi lična ambicija, nerazumijevanje današnjih
istinskih potreba radničke klase ili čisto sentimen­
talni razlozi nekolicine bivših Nezavišnjaka, oni sto­
je po strani od klasnog sindikalnog pokreta radni­
čke klase.«30’
U izvještaju od 3. rujna 1938. piše Josip Broz Kom intem i o tom slučaju slijedeće:
»Za vreme Kongresa Ujedinjenog radničkog Sa­
veza Srbije u proleće 1937. godine bilo je dovedeno
u pitanje jedinstvo sindikata u Srbiji preko nekih
elemenata bivših levih i desnih frakcija. Stvar je sta­
jala ovako: naši drugovi su se dogovorili sa levim so­
cijalistima da priprem e Kongres srpskih sindika­
» ' Proleter 1929-1942, str. 586.
193
ta. Perspektive za to su bile vrlo dobre; do Kongre­
sa su bili usvojeni skoro svi naši predloži. Drugovi
iz Beograda su došli u Zagreb i sa mnom priprem ili
rezoluciju za Kongres o jedinstvu sindikata. Na­
knadno su i socijalisti dali svoju saglasnost za ovu
rezoluciju, ali jedan bivši član CK KPJ-u i član de­
sne frakcije sastavio je, sa drugim poznatim vođama
bivših nezavisnih sindikata sopstvenu rezoluciju,
kojom se od socijalista zahtevalo sindikalno jedin­
stvo, a o kojoj se još u 1925. godini govorilo. U ovoj
rezoluciji oni su zahtevali da se sazove konferencija
Nezavisnih sindikata i URSS-a, socijalista, kako bi se
prodiskutovalo pitanje jedinstva.«302
Istup bivših vođa Nezavisnih sindikata unio je
veliku zabunu na Kongresu. Pošto je ta rezolucija
jednoglasno odbijena, a usvojena rezolucija koju je
Tito priprem io zajedno s kom unistim a iz Beograda,
Kongres je m anifestirao organizacijsko jedinstvo
sindikata i akciono jedinstvo sa sindikatim a koji
nisu u sastavu URSSJ-a.
302 A CKSKJ, K l 1938/24.
PO KRAJINSKA ORGANIZACIJA URSSJ-a
ZA V O J V O D I N U
A k tivn ost r a d n ič k o g p o k r e ta u V o jv o d in i
1 935-1936. g o d in e
Ekonomske i političke prilike u Vojvodini 1935.
godine bile su sve teže. Kao dobru ilustraciju tih
prilika navodimo izvode iz članka objavljenog u
Proleteru iz Subotice koji je pisao jedan radnik, su­
radnik lista. U članku se, između ostalog, kaže:
»Ekonomska kriza, a naročito kriza poljoprivre­
de nije ni u jednom kraju Jugoslavije učinila toliko
pustoši kao u Vojvodini. Čitava sela propadaju a
osiromašeni seljaci dolaze u gradove da traže kakvo
zaposlenje. Na svakom koraku po selima susreću se
žandari, egzekutor i četnici.
Po gradovima je stanje isto tako očajno. Sitni za­
nati su potpuno propali. Jedino se donekle drži tek­
stilna industrija, koja upošljava jedino djecu i žene,
čije plate se kreću od 5-8 dinara dnevno ... Ako u
Vojvodinu dolazi iz Beograda kakova zvanična po­
sjeta, prvo dolazi predhodnica sastavljena od Pećančevih četnika ... Prošle 1934. godine organizovan je u Novom Sadu zbor na kojem su govorili mi­
nistri iz Beograda. Kad je zbor otvoren i m inistar
počeo govoriti, sa svih strana povikali su seljaci; 'Ua
lopovi, ua pljačkaši!' i druge povike, tako da je zbor
p re k in u t... Prije nekoliko mjeseci je u Subotici 'po­
svećena' četnička zastava i tom prilikom govorio je
Košta Pećanac. Po završetku govora dva radnika su
povikali: 'Dolje krvnici! Dolje fašisti! Dajte nam hlje­
ba, ne treba nam vaša zastava!’
Subotičkim željezničarima pri isplati jednostav­
no je zadržan jedan dio plate za kupovanje vijenaca
sa kojim je trebalo ići na Oplenac. Kupljen je vrlo
skupocjen srebrni vijenac i izložen u jednom izlogu
u centru grada. Dva dana pred odlazak na Oplenac,
neko je noću otvorio izlog. Ništa drugo nije digao,
194
sam o je vijenac odneo. Sva traganja policije ostala
su uzaludna i deputacija je otputovala na Oplenac s
običnim vijencem.
Reformističke sindikalne organizacije u Vojvodi­
ni postoje sam o u Novom Sadu i Subotici. Radom
naših drugova i RSO303 ove organizacije su u po­
sljednje vrem e brojčano prilično narasle. Reformi­
stičke vođe i kom oraši svim silama se trude da or­
ganizacije zadrže u svojim rukama. Naročito su se
mučili sa subotičkom organizacijom, koja je bila
potpuno u rukam a lijevih radnika. S ekretar Radni­
čke Kom ore u Subotici (Kudenova) ne dozvoljava
da organizacije koje imaju sjedište u prostorijam a
kom ore održavaju sjednice i konferencije bez poli­
cijske dozvole. Ako organizacija ipak drži sjednicu,
Kudenova javi policiji i kaže otvoreno da ona neće
da se zamjeri policiji.
Kad je krajem oktobra i početkom novem bra
1934. provaljena naša organizacija u Subotici i oko­
lici, u Subotici su se našli na istom poslu subotička
policija, antikom unistička brigada iz Beograda i ko­
m oraši iz Novog Sada. Ne može se tačno reći ko je
od ovih bio aktivniji u hapšenju i uništavanju naših
organizacija.
Policajci su se takmičili u mučenju i terorizira­
nju naših drugova, a sekretar R. Komore Kudenova
davala je ocjenu o svakom pojedincu. . . Kad je iz
Novog Sada stigao Anton Rozmajer tražio je izvje­
štaj o događajima. Kad m u je saopšteno o događaji­
m a i hapšenjima, izjavio je pred nekoliko ljudi do­
slovno; ’Kad bi mi unapred znali za rad tih ljudi, na­
ša bi dužnost bila da ih izdamo policiji. Ovo je bilo
najbolje iješenje’.«304
303 R e v o lu c io n arn a sin d ik aln a opozicija.
304 Proleter. 1929-1942., str. 388.
Poslije Pokrajinske konferencije URSSJ-a u Za­
grebu 15. ožujka 1936, kad je vodstvo URSSJ-a po­
stalo svjesno da je Pokrajinski odbor prešao u ruke
komunista, počeli su da smanjuju područje njegova
djelovanja. Na sjednici izvršnog odbora URSSJ-a
koja je održana 9. srpnja 1936. u Zagrebu riješeno je
da se područje Srijema, koje je do tada pripadalo
Pokrajinskom odboru u Zagrebu, priključi Pokrajin­
skom odboru u Novom Sadu. To je bilo područje
Mitrovice, Iriškog, Iloka, Pazove, Rume i Sida. Po­
dručje Zemuna i Pančeva pripojeno je Glavnom
radničkom savezu u Beogradu.306
Pokrajinska konferencija URSSJ-a u Novom
Sadu zakazana je za 31. svibanj 1936. Na njoj se tre­
balo raspravljati o programu neposrednih akcija,
zakonskoj zaštiti radnika, socijalno-političkim usta­
novama, unutrašnjoj reorganizaciji i kulturnom
radu. Konferencija se nije održala zbog progona ko­
m unista koji su zahvatili i Vojvodinu. U m eđuvre­
menu, 15. i 16. studenog 1936. održana je skupština
Radničke komore u Novom Sadu koja je bila posve­
ćena socijalnoj politici, zaštiti radnika i namješteni­
ka i tarifnim pokretim a i štrajkovima. Pošto je Petar
Rajković trebao da bude referent o istom pitanju na
Pokrajinskoj konferenciji, a Antun Rozmajer o tarif­
nim pokretim a i štrajkovima, navodimo podatke iz
tih referata.
U Vojvodini i Srijemu bilo je oko 97.500 osigura­
nih radnika, 480 rudara i oko 20.000 radnika upuće­
nih na zaradu i izdržavanje od rada u poljoprivredi.
Nezaposlenost je bila u stalnom porastu uz osjetan
pad nadnica, produžavanje radnog vremena, pogoršavanje općih uvjeta rada, pad potrošnje i pad pro­
izvodnje. Privredna kriza u Vojvodini počela je već
1928.
godine. U 1935. godini počelo se govoriti o pri­
vrednom oživljavanju, porastu cijena poljoprivred­
nih proizvoda, povoljnom utjecaju javnih radova na
porast kupovne snage sela. Porast je zaposlenih u
javnim radovima povećan od 10 do 20 posto te je
konstatirano povećanje broja trgovačkih i zanatskih
radnji.
Socijalnu problem atiku u to vrijeme reguliraju
četiri zakona: Zakon o zaštiti radnika, Zakon o in­
spekciji rada, Zakon o osiguranju radnika, i Zakon
o radnjama. U referatu je konstatirano da se ti zako­
ni ne poštuju, jer se, npr., u industriji umjesto osam
sati radi i do 10 sati. Propisi o higijenskom uređe­
nju radnih prostorija ne poštuju se. U zanatstvu i tr­
govini se umjesto 10 sati radi po 12 sati. Inspekcije
rada trebale bi svake godine barem dva puta pre­
gledati svako poduzeće. Međutim, predstavnici In­
spekcije ukoliko uopće stižu da obave kontrolu čine
to samo formalno, jer ne konzultiraju radničke po­
vjerenike, predstavnike sindikata ili radnike o žal­
bam a ili primjedbama. Zarade radnika umanjuju se
u korist trgovaca, gostioničara i zelenaša koji daju
zajmove s velikim kamatama. Probni rok se zlou­
potrebljava. Ako se nekog radnika želi otpustiti bez
305 Radničke novine, Beograd, 12. VII 1935.
otkaza, otpuštaju ga pod izgovorom da su ga uzeli
na probu, a ako je radnik zaposlen više od mjesec
dana koliko iznosi probni rok, otpušta se uz izjavu
da je bio u prolaznom uposlenju. Otkazni rok treba
da bude najmanje 14 dana, a obrtnici raskidaju rad­
ni odnos odmah po saopćenju ili ga otkazuju radni­
ku osam dana ranije. Šegrti rade od zore do pola
noći, što u radnji što po kući. Niti tko nadzire što
jedu i gdje spavaju, niti se oni smiju nekome žaliti.
Trgovačko i više pomoćno osoblje poslodavci nasto­
je uvrstiti u grupu nekvalificiranih i zanatskih rad­
nika. Da bi se izigrao propis o nedjeljnom odmoru,
trgovački se pomoćnici u isto vrijeme proglašavaju
knjigovođama ili blagajnicima. Sud dobrih ljudi us­
tanovljen je tek 1936. godine. Članovi suda mogu
biti samo radnici i namještenici koji će imati ne
samo osjećaj pravde nego poznavati postojeće pro­
pise što je teško postići. Zakon obavezuje poslodav­
ce da donesu red poslovanja, ali te odredbe nitko
ne poštuje. Sindikat je zahtijevao da se donese ured­
ba o broju šegrta, te da se regulira da li su kvalifi­
kacije obavezni uvjet prilikom zapošljavanja radni­
ka, jer zakon traži kvalifikacije samo kao uvjet za sa­
mostalno vršenje obrta. Zahtijevalo se također do­
nošenje uredbe o otvaranju radnji, uredbe za ugos­
titeljsko osoblje, uredbe za zaštitu kućne posluge.
Prosječna radnička zarada od 1929. do 1935. godine
u Vojvodini iznosila je 788 dinara a minimalni troš­
kovi uzdržavanja četvoročlane porodice iznosili su
1 990 dinara. U Vojvodini su zahtijevali donošenje
Uredbe o poljoprivrednim komorama. Konstatiralo
se da polet u građevinarstvu daje impuls razvoju či­
tava niza zanatskih i industrijskih poduzeća i sma­
njuje nezaposlenost. Sindikati su zahtijevali da se ne
štedi na investicijama u građevinarstvu.
Socijalno osiguranje ima velikih poteškoća zbog
pada broja osiguranika i pada osigurane nadnice,
kao i zbog porasta oboljenja. Pored toga, plaćeni
prinosi iznose milijunske cifre. Polovinu tog iznosa
ubrali su poslodavci od radnika i namještenika. Po­
slodavci to samovoljno zadržavaju i koriste se tim
sredstvima. Takvi postupci označavali su se na rad­
ničkim skupovima kao krađa. Zahtijevali su se izbo­
ri za samoupravu u socijalnom osiguranju. U princi­
pu su sindikati bili protiv svakog postavljanja i ime­
novanja.
Radnici su na svojim skupovima zahtijevali uvo­
đenje invalidskog osiguranja, koje je trebalo koristi­
ti desetak tisuća radnika. Punih 11 godina odlagano
je njegovo uvođenje iako su u tu svrhu ubirani pri­
nosi. Mirovno osiguranje privatnih namještenika
bilo je neprekidno na dnevnom redu zbog toga što
je to pravo u nekim dijelovima Jugoslavije bilo rije­
šeno, kao npr. u Sloveniji i Dalmaciji, gdje su privat­
ni namještenici to pravo naslijedili iz Austro-Ugarske monarhije. Zahtijevalo se i osiguranje poljopri­
vrednih radnika. Broj nezaposlenih u Vojvodini iz­
nosio je više od 35.000. Tražilo se otklanjanje uzroka
nezaposlenosti i otvaranje javnih radova, građenje
novih putova, željeznica, mostova i si. Ustajalo se u
195
obranu radničkih komora, za koje su poslodavci
tvrdili da su prekoračile granice svojih kompetenci­
ja. Poslodavci su optuživali funkcionare radničkih
komora kao podstrekače štrajkova, pa su tražili da
oni ne smiju biti članovi niti funkcionari sindikal­
nih organizacija.
Punih šest godina radnička klasa Vojvodine nije
bila u mogućnosti da se brani od stalnog snižavanja
nadnica i produžavanja radnog dana. Velika m&sa
nezaposlenih pružila je poslodavcima priliku da
razviju međusobnu konkurenciju na račun nevjero­
jatno niskih nadnica i predugog radnog dana. U po­
lovini 1935. godine došlo je u Vojvodini do prvih ta­
rifnih pokreta i štrajkova, do povišica nadnica, skra­
ćivanja radnog vremena i sklapanja kolektivnih
ugovora. To je imalo snažan odjek na sve radnike.
Probudila se volja za borbom , javilo se sam opou­
zdanje, svijest o tome da tim putem treba i dalje ići.
Tim su pokretim a i štrajkovima poslodavci nastojali
dati politički značaj, m eđutim , su razlozi štrajkova
bile vrlo niske nadnice o čem u govore i podaci o
tekstilnoj i mlinskoj industriji koje čine dvije važne
privredne grane u Vojvodini. Jedno tekstilno po­
duzeće u Sidu imalo je 16. rujna 1936. 24 zaposlena
radnika, kojima je za dva radna tjedna bilo isplaće­
no 2 500 dinara ili po osobi tjedno 52,8 dinara, na
dan 8,68 dinara, na sat 1,08 dinara. U jednoj subotičkoj tvornici čilima 59 radnica zaradilo je ukupno
3 288 dinara tjedno ili prosječno 55,72 dinara, na
dan 9,28 dinara, na sat 1,16 dinara. U 22 kudjeljare
s 1 879 radnika isplaćivala se je tjedno prosječna za­
rada po radniku 105,11 dinara, na dan 17,58 dinara,
na sat 1,95 dinara. U sedam poduzeća m linske in­
dustrije u Srijemu, koja su se nalazila u pet mjesta,
94 je radnika prim alo prosječno mjesečno 543,01 di­
nar, na dan 21,44, na sat 2,06 dinara. U Baranji, u 10
poduzeća s 118 radnika, m jesečna je plaća iznosila
628,24 dinara, dnevna 25,12 dinara, na sat 2,43 dina­
ra. Plaće tvorničkih radnika iznosile su tjedno 80,45
dinara, dnevno 13,40 dinara, na sat 1,67 dinara. Pla­
će radnika u metalskoj industriji iznosile su tjedno
106,81 dinar, na dan 17,80 dinara, na sat 2,22 dinara.
Plaće građevinarskih radnika, za 2 254 anketiranih,
iznosile su prosječno 28,89 dinara dnevno. Prosje­
čne plaće obućarskih radnika, za 258 anketiranih, iz­
nosile 18,25 dinara dnevno, krojačkih 24,87 dinara,
ličilačko-bojadisarskih 31,75 dinara na dan, stolar­
skih 24 dinara na dan. Mjesečna zarada pekarskih
radnika iznosila je od 266,66 sa stanom i hranom do
336,48 dinara. Prema podacim a o plaćam a m esar­
skih radnika, nom inalne plaće s dijelom u naturi iz­
nosile su u prosjeku 500 dinara mjesečno. Nekvali­
ficirani i polukvalificirani radnici imali su u pola
niže nadnice od kvalificiranih radnika. Oko 200.000
poljoprivrednih radnika mogli su da rade tokom
godine samo 80 do 100 dana. Nadnica od 10 dinara
bila je u poljoprivredi i u 1936. godini norm alna po­
java. Radničke nadnice od 1930. do 1934, po podaci­
ma okružnih ureda za osiguranje radnika pale su u
Novom Sadu sa 24,62 na 19,78 dinar, u Som boru sa
196
22,33 na 17,71 dinar, u Subotici sa 21,95 na 16,20 di­
nara i u Velikom Bečkereku (Zrenjaninu) sa 22,34
na 16,19 dinara.
Drugi razlog tarifne i štrajkaške aktivnosti bilo je
dugo radno vrijeme. U Baranji su od 10 mlinskih
poduzeća svega dva radila osam sati, a ostala do 12
sati dnevno. Ista je situacija bila i u mlinovima u Ba­
natu, a u Srijemu se ni u jednom m linu nije radilo
osam sati. Radno vrijeme u tekstilnim tvornicama
iznosilo je 8, 8,30, 11 i 12,30 sati na dan. U svim se
kudjeljaram a radilo više od osam sati na dan. Rad­
no vrijeme u zanatstvu kretalo se ovako: pekari su
radili 13 sati, krojački i obućarski radnici od 12 do
15 sati, građevinski od 10,30 do 12 sati, mesarski
radnici od 10,30 do 12 sati, trgovački pomoćnici ljeti
12, a zimi 10,30 sati.
Tarifne borbe i štrajkovi vodili su se s nam jerom
da se zadrži pad nadnica, da se povrati izgubljeno.
Poslodavci i poslodavačke kom ore tvrdili su da po­
višenje nadnica nije ničim opravdano. Radničke
funkcionare, koji su pred poslodavcima zastupali
težnje radnika, optuživali su da su buntovnici, ko­
m unisti i antidržavni elementi. Policiji se skretala
pažnja na njih, otpuštali su se s posla, stavljali na ta­
kozvane »crne liste« i od poduzeća do poduzeća
pratio ih je glas da su bundžije za koje su vrata tvor­
nice zatvorena. Kolektivni zahtjevi radnika odbijani
su s m ržnjom i netrpeljivošću. Vrijeđanje dostojan­
stva radnika izazivalo je i štrajkove, je r se tarifhim
pokretim a nije moglo doći do sporazum a. U Vojvo­
dini je od 1. siječnja do 31. listopada 1936. godine od
ukupno 41 industrijskog i 1 111 zanatskih poduzeća
izbilo 23 tarifnih pokreta u osam industrijskih i 433
zanatskih poduzeća, te 60 štrajkova u 33 indu­
strijska i 678 zanatskih poduzeća, što znači da su
bila ukupno 83 tarifno-štrajkaška pokreta u 1 152
poduzeća. U tarifnim pokretim a sudjelovalo je 2 186
radnika, a u štrajkovim a 6 803 štrajkaša. U tarifnim
pokretim a sklopljeno je 18 kolektivnih ugovora, a u
štrajkovim a 43. Ukupno je sklopljen 61 kolektivni
ugovor. U svakom štrajku bilo je prosječno 114
štrajkaša. Prosječni dobitak u tarifnim pokretim a i
štrajkovim a iznosi 27,78 posto ili po jednom radni­
ku 5,27 dinara na dan.
Gledano prem a m jestima izbijanja, u Novom
Sadu je bilo 12 tarifno-štrajkaških pokreta, Subotici
12, Velikom Bečkereku osam, Kikindi sedam, Sta­
rom Đečeju šest, Srem skoj Mitrovici pet, Vršcu
pet, Rumi četiri, Staroj Kanjiži tri, Senti tri, Bačkoj
Topoli dva, Som boru dva, Staroj Pazovi dva. Po je­
dan pokret vođen je u Paragovu, Krčedinu, Kuli,
Doroslovu, Vajskoj, Prigr. Sv. Ivanu, Sidu, Belom
M anastiru, Bilju, Jagodnjaku, Beočinu, Adi i Kne­
ževu.
Pokrete su vodile organizacije u sastavu URSSJ-a:
Savez građevinara 13, šivača tri, živežara 12, drvodjelaca četiri, ličilačkih radnika četiri, poljopri­
vrednih tri, brijačkih pet, metalskih četiri, kožarsko
prerađivačkih pet, ugostiteljskih i savez gradskih
radnika jedan, što ukupno iznosi 55. Pored toga, vo­
dio je Opći radnički savez Zagreb tri pokreta, Opšte
radničko namještenički sindikat Jugoslavije (ORNS
Beograd) osam, a spontano je izbilo devet pokreta.
Broj kolektivnih ugovora po strukama i njima
obuhvaćenih radnika iznosio je: kod građevinara 14
sa 2 148 radnika, tekstilaca tri ugovora sa 408 radni­
ka, mlinara sedam ugovora sa 158 radnika, drvodjelaca osam ugovora sa 967 radnika, ličilaca četiri
ugovora sa 201 radnikom, tvorničkih radnika dva
ugovora sa 210 radnika, brijača četiri ugovora sa
298 radnika, živežara četiri ugovora sa 417 radnika,
metalaca četiri ugovora sa 228 radnika, krojača šest
ugovora sa 260, postolara četiri ugovora sa 239 rad­
nika i konobara jedan ugovor sa 33 radnika. Uku­
pno 61 ugovor sa 5 517 radnika. Kolektivni ugovori
zaključeni su u 20 industrijskih poduzeća sa 1 675
radnika i sa 1 007 zanatlijskih poduzeća u kojima je
bilo zaposleno ukupno 3 842 radnika.306
Prema uplaćenoj kvoti centrali URSSJ-a u sasta­
vu Pokrajinskog odbora za Vojvodinu bilo je 14 sin­
dikalnih saveza. 1934. godine uplaćena je kvota za
1 712 članova, 1935. za 2 273, a 1936. godine za 6 638
članova. U toku 1937. godini popeo se taj broj na
15.000 članova. Donosimo tabelu prem a uplaćenoj
kvoti centrali URSSJ za godinu 1933-1936. po sindi­
kalnim savezima.307
Struke
M etalci
P rivatni na m eštenici
S ao b rać aj i tr a n ­
sp o rt
R udari
M onopolci
G rađevinci
K ožarci
Tekstil-odećni r a d ­
nici
Živežari
D rvodeljci
H o te lsk a i n o ć n a
posluga
P oljo p riv re d n i r a d ­
nici
Z anatski rad n ic i
S p lo šn a d e lavsk a
strokovna zveza
U kupno
1933.
1934.
1935.
1936.
116
193
207
451
198
322
300
372
115
-
54
35
241
44
44
178
327
57
30
255
63
841
232
8
143
68
120
12
10
41
17
150
117
263
328
299
538
40
61
77
155
1324
78
520
64
442
99
2729
334
253
63
-
"
"
U
2416
1712
2273
6638
Pored borbi na socijalnom i ekonomskom polju
razvio je radnički pokret Vojvodine 1936. godine i
jedinstvo u političkoj borbi.
»Proleter« je donio članak kojim pozdravlja Apel
16 radničkih funkcionera iz Vojvodine, koji su u
3* Na u sp o n u zaštite ra d n ik a i n am ješten ik a. Izvještaj
R a dnič ke k o m o re Novi Sad za sk u p štin u 15. i 16. XI 1936.
str. 5-50.
307 URSSJ 1934-1937, Izvještaj izvršenog o d b o r a IV
k o n g resu URSSJ 18. i 19. a p rila 1938. g o d in e u Z agrebu.
ime bivših političkih grupacija u klasnom radni­
čkom pokretu, u listopadu 1936. povodom općinskih
izbora u Vojvodini uputili radnicima. U Apelu se
kaže: »Na prvom mjestu zdrav razum nas upućuje
na to da su u ovako važnim trenucima radnici po­
zvani da otklone svaka eventualna taktička razmimoilaženja u svojim shvatanjima i da grupirani u
radničkoj zajednici jedinstveno istupe na ovim izbo­
rima. Svi iskreni pristalice jedinstva trebaju pozdra­
viti sporazum koji je u Vojvodini ostvaren. Suština
toga sporazuma, tog jedinstvenog istupa, tog ostva­
renog akcionog jedinstva, je zdrava i korisna za rad­
nički pokret i za radničku klasu. Taktička i principi­
jelna razmimoilaženja između dviju glavnih struja
unutar radničkog pokreta ne mogu se otkloniti od
danas do sutra, a naročito ne u današnjim uslovima
u Jugoslaviji, kada je slobodna i javna diskusija o
tim razmimoilaženjima onemogućena. Ali to ne tre­
ba i ne smije biti zapreka za zajedničko i dogovorno
istupanje različitih struja i grupa u radničkom po­
kretu o svim gorućim ekonomskim i političkim pita­
njima. To važi naročito za zajednički istup radnika
sa trajnim i privremenim saveznicima radničke kla­
se i seljačkog demokratskog i nacionalnog pokre­
ta.«308 Glavni i najvažniji uvjet ostvarenja i uspjeha
Narodne fronte bio je uspostavljanje jedinstva u re­
dovima radnika. U općinskim izborima u Vojvodini
u prosincu 1936. ostvaren je zajednički i jedinstveni
nastup cijele radničke klase Vojvodine. Ujedinjeni
radnički pokret uspostavio je zajedničku Narodnu
frontu sa svim strankama i grupacijama Udružene
opozicije: sa samostalnim demokratima (Duda Bošković i Milan Kostić), s pristašama Mačeka (Nađ),
vojvođanskim pristašama Joce Jovanovića (zemljo­
radnička stranka), Dragoljuba Jovanovića (zemljo­
radnička ljevica) i Ljube Davidovića (demokratska
stranka).
P ok rajin sk a k o n fere n c ija URSSJ-a
za V ojvod in u 1937. go d in e
Plenarna sjednica Pokrajinskog odbora URSSJ-a
za Vojvodinu 6. studenog 1936. godine odlučila je da
se 13. lipnja 1937. godine održi Pokrajinska konfe­
rencija u Novom Sadu. Na dnevnom redu konferen­
cije bila su pitanja daljnje organizacijske izgradnje i
akcionog programa i donošenje poslovnika (refe­
rent Antun Rozmajer). O zakonskoj zaštiti i radnič­
kim socijalno političkim ustanovama referirao je Pe­
tar Rajković, a o kulturnom radu i štampi Jovan šipoš.
Pored referata delegatima je podijeljen štampani
izvještaj o radu pokrajinske uprave u protekle dvije
godine. Za konferenciju, kojoj se pridavao značaj
kongresa, organizacije su izabrale 91 delegata iz 50
mjesta, a prisustvovalo je 65 delegata iz 31 mjesta.
Savez poljoprivrednih radnika poslao je veliku dele­
309 Proleter 1929-1942, str. 487.
197
gaciju koja je zastupala 185 mjesta u kojima žive čla­
novi tog saveza. (Ukupan broj članova ovog saveza
iznosio je oko 6 000.) Prisustvovao je i veliki broj
članova URSS-a iz Novog Sada koji je ispunio gale­
riju dvorane.
U referatu se utvrdilo da je broj članova URSS-a
u Vojvodini dostigao 15.000. Konstatirano je tako­
đer da su vojvođanski radnički pokret razdirale raz­
ne struje. Spomenuti su i »Pelagićevci«, boljševici,
Koraćevci i ministerijalisti. URSS je od 1925. godine
kada je otvoren, za kratko vrijeme, već od 1929. po­
stao kičma radničkog pokreta konstatirano je u re­
feratu, te se dalje kaže:
»Nacionalistička pomešanost, versko šarenilo,
partijska podvojenost, jezične grupacije, sve su to
dokazi da se ljuto vara svako ko misli da u Vojvodi­
ni ma ko drugi i ma na kojoj drugoj osnovici može
da zasnuje svoj pokret, mimo našeg i protivu našeg.
Samo slobodna i klasna osnovica na kojoj počiva
URS-ov pokret može da bude osnov oko koga će
se kupiti i oko koga se okuplja vojvođansko ra d ­
ništvo.«
O toku konferencije donijele su informaciju jedi­
no beogradske »Radničke novine«. Prem a njihovu
prikazu, u 1936. godini vodile su organizacije u sa­
stavu Pokrajinskog odbora 75 tarifnih akcija, od ko­
jih su 66 završile s potpunim uspjehom. Referent o
tom pitanju Rozmajer, podvukao je potrebu stvara­
nja što jačeg jedinstva i održavanja akcionog jedin­
stva s klasnim radničkim sindikatima, te je pozvao
Opšti radničko-nameštenički sindikat (ORNS) na
akciono jedinstvo. Istakao je također i potrebu stva­
ranja mješovitog saveza za struke i privredne djelat­
nosti koje nemaju svoje sam ostalne saveze u sklopu
URSSJ-a, te je naglasio zadatke URSSJ-ovih sindika­
ta u obrani postojeće razine. Rozmajer je također iz­
nio niz prim jera progona organizacija URSSJ-a,
protestirajući protiv njih i pozivajući radnike na
zbijanje redova u sindikatima.
Rajković je u svom referatu govorio o socijalnoj
politici i načinu njenog ostvarivanja. Konstatirao je
nezakonito stanje u pogledu dužine radnog vrem e­
na u velikom broju poduzeća. Iznio je zahtjeve za
upotpunjavanjem postojećih i donošenjem novih
propisa o najamnim radnicim a u poljoprivredi te je
govorio o potrebi mirovnog osiguranja privatnih
namještenika.
Referent Sipoš podnio je referat - opširan i do­
bro obrađen - o postojećim kulturnim organizacija­
ma, kulturnim organim a sindikata i njihovu radu.
Upoznao je konferenciju s radom sindikalnih škola,
rezultatima javnih predavanja i bibliotekam a sindi­
kata. Kako daljnji razvoj ovog rada iziskuje sistem a­
tičnost, predložio je formiranje posebnog odbora za
kulturu pri Oblasnoj upravi. U referatu je naglašena
potreba za sindikalnom štam pom na mađarskom i
njemačkom jeziku, te mogućnost da se uz pomoć
zainteresiranih saveza pristupi izdavanju takvih sin­
dikalnih listova.
198
Plenum je jednoglasno prihvatio poslovni izvje­
štaj, pokrajinski poslovnik i sve podnijete rezolucije.
Na plenarnoj sjednici diskutiralo je 25 delegata.
Konferencija je radila u četiri komisije.
»Radničke novine« ocijenile su konferenciju kao
veoma uspješnu, naglašavajući posebno da je na
konferenciji jasno istaknuta potreba iskrene i lojal­
ne suradnje svih radničkih organizacija koje djeluju
na području Vojvodine. Prema njihovu mišljenju je­
dinu sjenu na ovaj skup bacila je težnja ljevičara da
zavladaju Pokrajinskim odborom , no i taj je pro­
blem prevaziđen jer je form ulirana lista koja je za­
dovoljila i kom uniste i socijaliste. U Izvršni odbor
su izabrani: Jovan Sipoš, Ljudevit Kabla, Jovan
Oros, Anton Rozmajer, Boža Mašić, Stevan Gal, Fra­
njo Separović, svi iz Novog Sada. Zamjenici: Dušan
Zivković, Dušan Petrović, Ferdinand Stabler, Josip
Berženji, Anton Meuror, svi iz Novog Sada. Članovi
plenuma: Alojz Bačić, Subotica, Stevan Tkač, Senta,
Nikola Knebl, Vel. Bečkerek, Boško Dimić, Sombor,
Nikola Cihovski, Bačka Topola, Đura Uhli, Velika
Kikinda, Jakov Filip, Indija, Vasilije Gojko, Vršac,
zamjenici: Jovan Pinter, Subotica, Đura Kozar, Sen­
ta, Petar Berkeš, Subotica, Jovan Gomboš, Gornja
Muzla, Jovan Beron, Novi Vrbas, Im re Sabo, Stara
Kanjiža, Frane Tistinger, Apatin, Karolj Pele, Bačka
Topola.309
P len a rn e s je d n ic e P o k r a jin sk o g o d b o r a i
n je g o v a d je la tn o s t
U Novom Sadu održana je početkom travnja
1938. plenarna sjednica Pokrajinskog odbora URSS-a.
Na njoj su donesene odluke o stavovima prema ak­
tualnim problemima sindikalnog pokreta u Vojvodini.
Skrenuta je pažnja svim sastavnim organizacijama
URSSJ-a u Vojvodini da nastave svojim akcijama na
poboljšanju ekonomskog, socijalnog i kulturnog polo­
žaja radnika i namještenika. Preporučeno je svim sa­
stavnim organizacijama da čuvaju legalnost pokreta i
budno paze da sukobi i trvenja ne unište pokret, te da
energično rade na uklanjanju postojećih nesporazu­
ma. Plenum je pozvao sve organizacije da u zajednici
sa MMO stvaraju zadruge za podizanje sindikalnih i iz­
letničkih dom ova Pozvao je pojedine forume da na
vrijeme pruže pravnu zaštitu svojim članovima prili­
kom vođenja tarifnih akcija. Sve organizacije koje su
dobile dozvolu da vrše posredovanje rada, pozvane su
da najozbiljnije porade na organiziranju tih ustanova
i njihovu osposobljavanju za rad. Putem kolektivnih
ugovora treba se osigurati da sindikalne berze rada
postanu zajednički posrednik pri primanju i otpušta­
nju radnika
Plenarna sjednica zahtijevala je da Izvršni odbor iz­
vrši odluku Pokrajinska konferencije od 13. lipnja
1937. godine i formira Mješoviti savez za struke, kate­
309 Radničke novine, Beograd, 7. II, 8. V 1936. 28. V. 18.
VI i 2. VII 1937.
gorije i privredne grane koje nemaju svoje samo­
stalne saveze u sklopu URSSJ-a. Sve sastavne orga­
nizacije povezane su da svoje tarifne akcije vode u
punoj suglasnosti sa centralnim upravama svojih
saveza i MMO, te da vode računa i o potrebi mate­
rijalne pomoći štrajkaškim akcijama. Sve organiza­
cije su pozvane da poklone više pažnje širenju rad­
ničke štampe kao i širenju kruga dopisnika u rad­
ničkim listovima. Stvaranjem i proširenjem biblio­
teka pojedinih organizacija i mjesnih međustrukovnih odbora trebala se omogućiti organizirana dje­
latnost na podizanju kulturne razine i klasne svijes­
ti članstva. Kako policijske vlasti u nekim mjestima
traže lokalna pravila pojedinih podružnica, koja bi
trebala odobriti Banska uprava (pored već postoje­
ćeg odobrenja Ministarstva unutrašnjih poslova)
plenarna sjednica preporučuje svim sastavnim or­
ganizacijama da se o tom hitno savjetuju sa svojim
saveznim centralama. Plenarna sjednica je rasprav­
ljala i o radu na »sic«, uzimanja obrtnica uz prista­
nak poslodavaca, koji su na taj način nastojali svoje
terete prebaciti na radnike koji rade na »sicu«, pa i
one koji su privrem eno prisiljeni da nabave obrtni­
ce i da obuhvate članove proizvođačkih zadruga.
Plenarna sjednica predložila je Kongresu URSSJ-a
da posebnom odlukom istakne zahtjeve za donoše­
njem zakona o zaštiti i osiguranju poljoprivrednih
radnika koji su se nalazili u težem položaju od svih
ostalih najamnih radnika.
U 1938. godini JUGORAS je poveo vrlo živu ak­
tivnost protiv URSSJ-a. URSSJ se je snažno odupi­
rao tim nasrtajima. Od 5. do 12. lipnja 1938. na po­
dručju vojvođanskog pokrajinskog odbora URSSJ-a
održani su zborovi u 15 raznih mjesta: Novom Sadu,
Subotici, Vel. Bečkereku, Vršcu, Somboru, Bačkoj
Palanki, Topoli, Indiji, Sidu, Sremskoj Mitrovici,
Staroj Pazovi, Rumi, Senti, Crvenki, Staroj Kanjiži i
Novom Vrbasu. Zborovi su bili sazvani samo za or­
ganizirano radništvo URS-ovih sindikata. Na njima
se okupilo više od 7 000 radnika. Na zborovima se
govorilo o radu URSS-a i URSS-ovih sindikata,
URSSJ-ovu kongresu, kao i o zadacim a URSSJ-ova
pokreta. JUGORAS je pokušao u nekoliko navrata
da razbije te zborove, ali su ga radnici fizički od­
bili. O tom e su pisale »Radničke novine«:
»Jednodušnost i oduševljenje radnika na tim zbo­
rovima bili su očevidan dokaz neiscrpne snage i volje
pokreta da brani, da konstruktivno radi i napreduje.
Neprijatelj se spustio tako nisko da je zborove u No­
vom Sadu, Somboru i Petrovgradu hteo da razbije
plaćenom pijanom ruljom. Trezveno i svesno radništ­
vo vlastitim prsima suzbilo je taj nasrtaj.«310
»Čitav mozaik jezičnih mešavina sa raznim tradi­
cijama socijalnog i kulturnog karaktera. Vojvodina,
je i inače jedan od najtežih terena delatnosti našeg
pokreta. U klasnom pokretu Vojvodine biti funkcioner i zadovoljiti potrebe pokreta znači dobro po­
znati najmanje tri jezika (srpsko-hrvatski, mađarski
3'° Ibid, 15. IV 1938.
i njemački). To zahteva ispremešanost jezičkog pod­
ručja i pristupačnost radnicima. Veliki je nedosta­
tak za uspešno delovanje pokreta, što pokret u Voj­
vodini nema svoju štampu na manjinskim jezicima.
Osim teškoća materijalne prirode, ima i drugih te­
škoća. Ipak, sa velikim elanom i izdržljivošću klasni
pokret u Vojvodini postiže značajne rezultate u
svom praktičnom radu.«311
Samo u prvoj polovini 1938. godine sastavne or­
ganizacije Pokrajinskog odbora URSSJ-a za Vojvodi­
nu vodile su 44 tarifnoštrajkaška pokreta i to: molerski radnici u Sremskoj Mitrovici, građevinski
radnici u Sremskoj Mitrovici, molerski radnici u Begeju - S. Đurđu, građevinski radnici u Vršcu, kono­
barski radnici i namještenici u Subotici, papućarski
radnici u Vršcu, građevinski radnici u Somboru,
građevinski radnici u Velikom Bečkereku, krojački
radnici u Subotici, pivarski radnici u Sremskoj Mit­
rovici, građevinski radnici u Staroj Kanjiži, građe­
vinski radnici u Senti, obućarski radnici u Subotici,
stolarski radnici u Vršcu, vodovodni instalateri u
Novom Sadu, građevinski radnici u Novom Bećeju,
konfekcionarski radnici u Velikom Bečkereku, kro­
jački radnici - porudžbinari u Vršcu, kudjeljarski
radnici u Marijolani, brijački radnici u Velikom
Bečkereku, stolarski radnici u Bačkoj Topoli i ko­
žarski radnici u Novom Sadu.
U toku su bili tarifni pokreti limarskih, molerskih, građevinskih i elektromonterskih radnika u
Novom Sadu, opančarskih radnika u Vršcu, molerskih radnika u Senti, mlinarskih radnika u Belom
Manastiru, građevinskih radnika u Bačkoj Topoli,
drvodjelskih radnika i papučarskih radnika u Subo­
tici, drvodjelskih radnika u Sremskoj Mitrovici i ži­
vežarskih radnika u Beloj Crkvi.
Prema tome za šest mjeseci URSSJ je popravio u
dvadeset i dva slučaja ekonomski položaj radnika
sklopljenim kolektivnim ugovorima i vodio 13 daljnih tarifnih pokreta. Bez rezultata ostalo je devet ta­
rifnih akcija, od toga četiri u Velikoj Kikindi zbog
hapšenja štrajkaša.
JUGORAS je vodio dva mala pokreta koji su za­
vršeni neuspjehom.
Na inicijativu Pokrajinske uprave URSSJ-a i Sa­
veza grafičkih radnika održana je 3. lipnja 1938.
konferencija funkcionara i članova sam ouprava u
radničkim socijalno političkim ustanovama, a pri­
sustvovalo ih je iz cijele Vojvodine više od 80. Na
konferenciji je iznijeto da se u sam oupravam a ok­
ružnih ureda u Novom Sadu, Subotici, Velikom
B ečkereku i Somboru u radničkim grupama ne na­
lazi ni jedan predstavnik URSS-a, iako su oni dugi
niz godina upravljali tim ustanovama i postigli zna­
čajne rezultate. Konferencija je izrazila stav da ta­
dašnji sastav radničkih grupacija ne predstavlja iz­
raz slobodne volje radnika i namještenika. U vezi s
tim tražilo se provođenje izbora, a do izbora da sa­
3" Ibid, 15. VI 1938.
199
stav samouprave bude utvrđen na osnovi prijedloga
klasnih radničkih sindikalnih organizacija.
Pokrajinski je odbor vodio akcije za reviziju
Uredbe o zbrinjavanju nezaposlenih radnika od 25.
studenog 1937. Anketiranjem zainteresiranih sindi­
kalnih organizacija, radničkih kom ora kao i pred­
stavnika poslodavačkih ustanova konstatirano je da
prem a propisim a Uredbe, ogrom na većina nezapo­
slenih radnika ostaje bez novčane pomoći, dok se, s
druge strane, od udvostručenog prinosa stvaraju
velike novčane rezerve. Pored toga, veliki broj rad­
nika ne može se koristiti ovom pomoći zbog propi­
sa o tzv. privremenim zanimanjima. Pokrajinski od­
bor je najodlučnije protestirao protiv hajke na čla­
nove skupštine Radničke kom ore u Novom Sadu i
njihovih zamjenika. JUGORAS je vršio pritisak na
članove skupštine i njihove zamjenike da podnesu
ostavke, kako bi upravne vlasti povjerile sam oupra­
vu komore u njihove ruke. Usprkos različitim obli­
cima ucjenjivanja, skupština je imala potreban kvo­
rum i mogla je norm alno da radi. Pokrajinski je od­
bor pozvao sve članove skupštine Komore i njihove
zamjenike da se odlučnije odupru svakom nagova­
ranju i ucjenjivanju i da odbiju svako potpisivanje
ma kakvih izjava ili ma što drugo što bi od njih tra­
žili protivnici klasnog sindikalnog pokreta. U toj od­
lučnosti treba ostati čvrst bez obzira na posljedice,
a o svakom slučaju ucjenjivanja i nagovaranja treba
odmah obavijestiti Pokrajinski odbor.
Pokrajinski odbor vodio je borbu da se u No­
vom Sadu osnuje samostalni zavod za mirovno osi­
guranje privatnih namještenika. Vodio je i akciju da
se u društvu i blagajni »Merkur« izvrši revizija i us­
postavi sam ouprava prem a prijedlogu klasnih orga­
nizacija privatnih namještenika, jer sadašnja uprava
društva i blagajne »Merkur« prekoračuju ovlaštenja
u materijalnom pogledu čini prekršaje milijunskih
razmjera.
Pokrajinski odbor razvio je u 1938. godini djelat­
nost na polju podizanja zadružnih ustanova. Tako
su u svibnju i lipnju 1938. osnovane tri zadruge:
1) GRAĐEVNA ZADRUGA »IZLETNIČKI I LETOVALlSNI FOND«, s . o . j. u Novom Sadu, sa zadat­
kom da okupi sredstva za stvaranje, podizanje i odr­
žavanje izletničkih i ljetovališnih dom ova Ta je zadru­
ga odmah počela s radom. Kao početni kapital radnič­
ke su organizacije unijele izletnički dom na Fruškoj
Gori, čija je vrijednost bila ve