Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Ivan Goran Kovačić
Lirika
Ognji i rože
Postuma
1
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
SADRŽAJ
PJESME OBJAVLJENE ZA ŽIVOTA PJESNIKOVA ______________ 7
Lirika (1930-1931) __________________________________ 7
NA GROBEK SESTRICI MOJOJ __________________ 7
POPEVKA DROBNOJ DEČICI Z GRADA ___________ 8
VUMRL JE STARČEK..._________________________ 9
ŽRTVA _____________________________________ 10
SRČECU MOJEM... ___________________________ 11
I K MENI JE NIKOLA PRIŠEL __________________ 12
ANGELI SU ZIŠLI...___________________________ 14
NA BADNJU VEČER __________________________ 15
NA SELU ___________________________________ 17
KAJ OPET GRMI?! ____________________________ 17
ZALEPRŠO SNIJEŽAK ZRAKOM... _______________ 19
U SUMRAKU ________________________________ 20
STARINSKA KLET ___________________________ 21
HARMONIKA ________________________________ 21
MALIN _____________________________________ 22
SMRT ______________________________________ 23
SMIRENJE __________________________________ 23
VESNA U MENI______________________________ 24
V NEDELU NA VEČER ________________________ 24
VUZMENA NOĆ _____________________________ 25
KOZJA KRV _________________________________ 26
MUČENICIMA PETRU ZRINJSKOM I FRANJI
KRSTI FRANKOPANU _______________________ 26
KAJKAVSKA LIRIKA __________________________ 28
MAK I CIKLAMA________________________ 28
JEDEN JE VUMRL... _____________________ 28
V NOĆI________________________________ 29
V PROTULETJE (Protuletje je tu)___________ 29
SENJA _____________________________________ 31
NOTTURNO_________________________________ 31
V PROTULETJE (Z jabuk su padale latice) _________ 32
SUNCE SE RODILO BOLNO____________________ 33
CIRKVA NA BREGU __________________________ 34
ZAKAJ? _____________________________________ 35
TOMBOLA NA TRGU _________________________ 35
ZGRAŽANJE NAD SNOVIMA ___________________ 36
KAJKAVSKA LIRIKA __________________________ 38
MOJI SPOMINKI ________________________ 38
ČRNI OBLAKI __________________________ 38
BALADA_______________________________ 39
VJETROVITA NOĆ____________________________ 40
NA SESVETE ________________________________ 40
2
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
LIRIKA (1932) ____________________________________ 42
Ja neću tvojeg užitka ___________________________
FRULICA ___________________________________
MOZAIK ____________________________________
JUTRO _____________________________________
LJETNO PODNE _____________________________
SUTON_____________________________________
U SEOSKOJ CRKVI ___________________________
JESENJI SUTON U VOĆNJAKU _________________
JESEN U MOJOJ SOBI_________________________
NEDJELJA U ŠUMI KRAJ GRADA _______________
STAROM DRUGU ____________________________
UTJEHA ____________________________________
PJESMA IZ MANSARDE _______________________
KOSCI U GRADSKOM PARKU __________________
MLAD SELJAK BOLUJE U GRADU ______________
VJETAR U ŠUMI _____________________________
PANJ NA BRIJEGU OČEKUJE MRAK_____________
ŠUTNJA U RODNOM DOLU ____________________
POVRATAK _________________________________
42
42
43
44
44
45
45
46
46
47
47
48
48
49
50
51
52
53
53
LIRIKA (1932-1935) ________________________________ 55
SELJACI RUŠE HRAST ________________________
SMRT VODENIH CVJETOVA ___________________
ŽITO _______________________________________
SJEĆANJE NA STIJENJAK _____________________
SJETA______________________________________
KRČMA ____________________________________
SPOZNANJE_________________________________
NOĆNI SMETLAR ____________________________
SEOSKI PREBJEZI ___________________________
SELJANKA LEŽI NA NOĆNOJ LIVADI ____________
FIJAKERSKI KONJ BR. 4_______________________
MORE LANA ________________________________
KOSCI MI SE TUŽE SA ŽIVOTA_________________
USKRSNUĆE ________________________________
GORSKI KOTAR _____________________________
SREBRNA PJESMA ___________________________
STROJEVIMA ŽELJEZNA SRCA... _______________
SKRŠENI POLET ŽALOSNE KUĆERINE__________
JUTRA _____________________________________
USPOMENE_________________________________
DIMNJACI TVORNIČKI, DIVOVI CRVENI _________
55
56
57
57
58
58
59
60
60
61
62
64
64
65
66
67
68
68
69
69
69
LIRIKA (1937-1942) ________________________________ 70
TUGA NAD DOMOVINOM _____________________ 70
MOJ GROB __________________________________ 71
STARINSKI STIHOVI _________________________ 72
3
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
DOBRIŠI CESARIĆU __________________________
PUT ZA DRAGOM ____________________________
JAKE SMRTI (1939) __________________________
VOJNIKOVA RUKA ______________________
OČI STJEPANA RADIĆA __________________
PALI VUK _____________________________
SMRT LETAČA _________________________
MRTVAČKO PROLJEĆE __________________
TRI PJESME (1940)___________________________
USNULA DRAGA________________________
PREZRELA JESEN ______________________
BELI MOST ____________________________
MJESEČEVA SONATA ________________________
NOĆ _______________________________________
LASTAVICE _________________________________
BDJENJE ___________________________________
NOĆNI VLAK ________________________________
LEŠEVI PUTUJU _____________________________
ODGOVOR __________________________________
73
74
75
75
75
76
77
78
79
79
79
80
81
81
82
83
84
84
85
RJEČNIK ________________________________________ 86
OGNJI I ROŽE _________________________________________ 87
RODNI KRAJ ________________________________ 87
RANE TOGE______________________________________ 88
OČINA KOLAJNA_____________________________
ZADNJI GLASI _______________________________
SESTRIN GROB______________________________
PRIMORKA _________________________________
88
88
89
91
GLEDALO KUPE __________________________________ 92
D'ŽD, SONCE I STARI MLINAR _________________ 92
RIBE_______________________________________ 93
BELI MOST _________________________________ 94
MALI SVET ______________________________________ 95
MALI OBLAK________________________________
POTOK _____________________________________
PROLEČE___________________________________
MALI POT __________________________________
95
95
95
96
VINOGRAD I DRAGA_______________________________ 97
BRESKVA___________________________________
DVA GROZDA _______________________________
MALA TRGAČICA ____________________________
TRGATVA __________________________________
97
97
98
98
4
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
VINO ______________________________________ 99
NA NEBU I NA ZEMLJE ___________________________ 100
ČRNI OBLAKI ______________________________
KONJI I NEBO ______________________________
SONCE I SELJAK____________________________
VESELA CERKVA ___________________________
100
100
101
101
VEKVEČNE SNAGE ______________________________ 104
KONJ _____________________________________ 104
BIK _______________________________________ 104
VESELI LJUDI ___________________________________ 105
MARTINOVA BRADA ________________________ 105
TUNA ROG ________________________________ 105
PETR BREŠKI HARMONIKAŠ _________________ 106
STARI TANCI____________________________________ 107
VALCER ___________________________________ 107
TRDI KORAKI ___________________________________ 108
DRVARSKA POPEVKA _______________________ 108
PRIPOVETKA O JELENU _____________________ 109
SLOBODNI SIN _____________________________ 111
STARI INŠTRUMENT _____________________________ 112
SREČA ____________________________________ 112
DRVLJE ___________________________________ 112
ČETIRI MEŠTRA _________________________________ 114
PUNTAR GRABANCIJAŠ______________________
PRIJATELJ SMRTI___________________________
GOSPOCKA ROKA___________________________
PETRICA KEREMPUH _______________________
114
114
115
115
KLJUČ _________________________________________ 117
Ove su pjesme napisane lukovdolskim govorom _____ 117
O JEZIKU, KRAJU I LJUDIMA _________________ 118
RJEČNIK _______________________________________ 122
5
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
POSTUMA ___________________________________________ 125
SEDAM PJESAMA (1947) __________________________ 125
SAMOME SEBI ________________________
JASAN DAN ___________________________
SAMOTNO DRVO ______________________
SLUTNJA _____________________________
TRAJANJE ____________________________
PILAT________________________________
MRAČNO DOBA _______________________
BJELINE __________________________________
GARIŠTE __________________________________
TRI BISERA ________________________________
POTONULI JEDRENJACI 1934 (SEDAM
BODEŽA)_________________________________
Jutra na malim stepenicama _______________
Pismo dugo kao noć _____________________
Zvono ________________________________
Kovač ________________________________
Pastiri________________________________
JUTARNJA PJESMA THEI________________
"TIHA PJESMA UZ KLAVIR"______________
DAR DIVANA _______________________________
"ONI NISO ZNALI..." _________________________
125
126
126
127
127
128
128
129
129
130
131
131
131
132
132
133
133
134
135
137
NAPISANO 1943. _________________________________ 139
KOMUNISTIČKOJ PARTIJI____________________
OGNJENI VLAK _____________________________
NAŠA SLOBODA ____________________________
PARTIZANKA ______________________________
KUKAVICE_________________________________
KLJUSE ___________________________________
JUTRO ____________________________________
PROLJEĆE _________________________________
MRZIMO VAS! ______________________________
JAMA _____________________________________
NAŠA PJESMA ______________________________
O TEŠKO JE ČETNIK BITI ____________________
PARTIZANSKE NOGE________________________
139
140
141
142
142
144
144
145
146
147
158
159
161
RJEČNIK _______________________________________ 165
ABECEDNI POPIS PJESAMA _______________________ 166
6
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
PJESME OBJAVLJENE ZA ŽIVOTA PJESNIKOVA
Lirika (1930-1931)
NA GROBEK SESTRICI MOJOJ
Zakaj je tako tužno, zakaj oblaki su sivi
i škraplje kišica dol?!
Nad hižice mokre, slamom pokrite,
nagnul se hrast je, sav črn i gol...
Kada je veter popuhnul nato,
zaplakale grane su tiho i stresle
biserne kaplje i lišće zlato...
Kak da je i moje srce zanjihal
jače taj veter jesenji, drag i tiho me nekam ponesel
kak onaj črni oblak...
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Vu selu mojemu, znam, male
dremleju hiže...
A grobak do globa se v groblju
našemu niže...
I tam je jeden grobek črni,
a na njem lišće zlato leži...
"De, dragi veter, lišće obrni,
naredi venec onom ki spi!..."
Već vidim; svuda je tama na nebu žmirkaju zvezde...
jedna je sama...
A tako je svetla i mala zanihala jako se ona,
na naše je groblje pala...
I najemput po celom groblju
je svetlo... i ko da jen velik ogenj
iz groblja liže...
... onda sam videl zvezdicu
na grobu sestrice moje
da sveću nažiže...
7
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
I venec sam videl žuti
od suhega zlata,
a šuštel je tako lepo i ko da črez njega
pozdravlja svojega brata...
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Zakaj je tako tužno, zakaj oblaki su sivi
i škraplje kišica dol?!...
"Niste vi, oblaki, niste niš krivi!
Znam, zakaj je tako - zakaj sam tužan...
Zakaj je tako mi lep
dan maglen i ružan...
... jer tako mi godi ta bol!..."
Zagreb, 31. listopada 1930.
Zora, 1930
POPEVKA DROBNOJ DEČICI Z GRADA
Sve mi nekak je denes
tako lepo, veselo a srce
kak ptičica z gajbe
v nebo bi zleteti htelo...
I letel bi, letel z lišćem,
i s ticami tiho popeval
i v potok bi, kaj brbla v šumi,
vesele popevke zleval...
I dečicu majhenu onu,
kaj bosa po mlakami gaze,
stisnul na srce bi svoje,
kušnul v blede obraze.
Lepo bi im pripovedal
i v oči bi njihove gledal.
A srce bi slušal kaj tuče
i usne kaj šepćeju vruće!...
I onda bi njih ja stiskal
sve bliže i bliže...
i rekel bi, kakove jesu
gospodske visoke hiže.
Svega pri njim je najti,
i lava kaj vodu štrca.
I svega je, svega najti,
samo ni toplega srca!...
8
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Onda bi gledala mene
dečica drobna i mala,
a tiho bi, tiho i tužno,
jokati dečica stala...
Zakaj njihova mama
nema do neba hiže
i lava kaj vodu štrca?!...
Drobnoj bi dečici rekel:
"Zato, kaj ima srca!..."
Zagreb, 2. XI. 1930.
Zora, 1930
VUMRL JE STARČEK...
Zvonček je s turna našega zvonil,
plovan polehko popeval vetrek po nebu oblake gonil,
nigdo ni suze proleval...
Starček je vumrl, imel je bradu
ko svetec v oltaru belu,
Navek se smejal, ni znal o jadu,
rado ga imali v selu.
I gda je ležal mrtev na stolu
ko rožica mala i bleda,
ni traga smrti ni kakvom bolu navek se smeška i gleda...
... Imel je ženu, ali je vmrla,
a tako je dobra bila!...
Tuga je život bakici strla
kaj se vu njoj je krila.
Imali negda lepeg su sina.
V tuje je kraje prošel Jokala za njim je domovina.
... Nigda ni nazad joj došel...
Dalko je, dalko prešel prek mora
gde zlato se v grudam vadi.
Pisali su joj: Velka je gora
strla mu životek mladi...
9
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Jokala dugo, jokala mati:
"Vsega pri hiže nam ima,
njive i polja, grožđe za brati, a sineka našega nima!..."
Jednega dana vgesla je ona...
a starček za strugom šepal i gda su zajdna zvonela zvona,
lepe molitve je tepal...
Čekal je dane, tiho, veselo,
bliža postala daljina...
Zato se smeškal ko nebo belo:
... Videl je ženu i sina!...
Zvonček je s turna našega zvonil,
plovan polehko popeval vetrek po nebu oblake gonil,
nigdo ni suze proleval...
8. XI. 1930. Zagreb.
Zora, 1930.
ŽRTVA
Povorka se tužna šumskim putem kreće nujna lica ljudi na nosiljci nose
nekog, teško iduć - ko da im se neće,
raskopčanih grudi, raskuštrane kose.
Kršni svi su oni i opora lica,
ta gorski su ljudi i sinovi gore,
kućice su njine vrh strmih litica,
a sjekirom sijeku već od rane zore.
Nemoćno se čovjek na tralji pomako,
krvava mu glava grubo zamotana,
tiho reko ljud'ma: "Nosite polako,
braćo, peče grdno krvava mi rana.
... Ne znam ja za ranu što mi bukva dade,
već mi srce jače krvari i peče...
Svatko od vas, braćo, svatko dobro znade,
da mi srce ovo dugo tući neće..."
10
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Tihi jecaj ljudi govor mu prekine,
potekoše svima niza lice suze "... Jao, djeco tužna, jao, mili sine,
ženo - Bog vam, eto, oca vašeg uze!...
... Braćo, recite im neka sudbu snose,
neka Boga štuju, neka ga ne kunu,
a šuma što mene ubi im - napose
srećom će im vratit žuči čašu punu;
jer sinovi mladi" - s uzdahom izreče "... u šumu će poći i rušiti jele,
a drva iz ove vijek zelene sječe
vozit će dok rane za mnom ne zacijele...
... Neka štuju Krista, nek se za me mole!
Zbogom, braćo... sretan umirem u gaju,
vrh litice naše - vidim krasne dole.
Zbogom, plave gore - zbogom, mili kraju..."
To izreče teško - i glava mu klone...
zagrljeni kleknu ocevi i sini,
za bratom si dragim gorke suze rone
na plavom vrhuncu, gorskoj u visini...
Krvavo je sunce u jazbinu palo...
Još se čuje ljudî uzdah i plač boni,
i bukove grane jecati su stale...
A iz sela malog Majci božjoj zvoni.
Lukovdol (Gorski Kotar), 20. kolovoza 1930.
Zora, 1930.
SRČECU MOJEM...
Kaj mi, srce, v grudi tučeš tako jako?!...
Kaj te tišti, kaj te boli... da li jad?
Mehko jesi, znalo bi mi puknit lako
i razrušit ovaj život lep i mlad...
Nemoj skakat, ni ne išči niš od mene...
Gda je otrov v žile moje spustil moć,
vgesnule se budu ove moje zene,
i samo kaj budu mi znale za noć...
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
11
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Ne... ne vmiri, srce, htel bi živet sada,
zaigraj mi jače, steri otrov ljut!...
Zmeknula se časom samo duša mlada,
gda je trnjav tako ov životni put...
Zagreb, 15. XI. 1930.
Zora, 1930.
I K MENI JE NIKOLA PRIŠEL
I
Vu gradu sem bil v školi,
vrnul sem rodnoj se hiži...
Prvi su grmi pred menom,
selski je turen mi bliži...
Mamica suze proleva,
sretna divanit ne more,
i samo gledi vu čudu,
kaj mora gledat me - gore...
Sestrica majhena draga
postelj je meni prostrla,
kušnula v zaspane oči,
vrata za sobom zaprla...
II
Sigde je tema i tiho,
srčece sobu tu voli,
z druge se šeptanje čuje mama se z sestricom moli...
Mislel sam tako vu mraku,
šepet mi tako je godil,
setit sem onih se danov, gda Niko selom je hodil.
Lanec je vragov štropotal,
črez hižne je sobe ječal,
v strahu sem tiho se molil
i z sestrom pobožno klečal...
12
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Gda jutro je belo prišlo,
viknul sem teda, i ona...
gledeli sretni, presretni;
kolača, bebu i "kona"...
Žmirkali z očmi smo milo,
gle - nekaj se v tami nagiba!
Vrisnili v strahu smo skupa,
a v kutu je vrag i - šiba...
Pak smo se smijali onda,
"kona" je jahala beba,
vragek je teral ga z metlom,
Niko ga poslal je z neba...
III
Kako sem doma ves sreten,
pak jutro je puno snega...
ni mislil nisem ja "z škole",
na dare, sada, na Njega...
Nekaj je palo baš z stola,
vrisnil sem sreten v mraku...
kolača, bonbona i vsega,
v mojem je puno škrlaku...
Srčece skakalo moje,
bratec i seka vre lete...
i sreten sem, sreten jokal,
još sem ja majheno dete!...
Pak smo se smijali onda,
"kona" je jahala beba,
vragek je tiral ga z metlorn,
Niko ga poslal je z neba...
Zagreb, 6. prosinca 1930.
Zora, 1930.
13
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
ANGELI SU ZIŠLI...
Angeli su zišli lepi
z neba k zemli dole i vu štali za vse lude
Jezušu se mole...
Drugi z neba bele zvezde
potrgali jesu;
i da zemla črna ne bu
vse ih na nju tresu...
I žvenkl bu vre po zvonu
tako lepo lupil!...
Vse pastire i vse krale
k detetu bu skupil.
I vsi budu čuli Njega večnu lubav, slogu...
Popevali budu: Slava
na visini Bogu!
A popevka setila bu
vse krale i lude:
da na zemli večna lubav,
mir i sloga bude...
K Jezušu su frkli dole
vsi angeli beli z Marijom i Josipom su
za to molit hteli...
Zagreb, 16. prosinca 1930.
Zora, 1930.
14
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
NA BADNJU VEČER
Na nebu se obesil kak črni i podrapani
pun lukni škrlak jen velik i ves od snega
oblak...
Z vetrom se je boril na hiže je sipal sneg,
gda se naglo vmoril;
zabelil se dol i breg...
Sigde su zvezdice bele, i bleskale su se...
a zemla je bila lepa kak pun biserja dlan;
Mesec se smeškal, i ni bil žut
vre zlat gda denes je Bajdni dan...
Rodil se brat,
rodil se Boži Sin zato zvoniju zvoni vsi,
na ves glas...
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Po putu dečica gredu - su bleda,
i dršću od zime lute,
a jedno okno se svetli i gleda
na snežne pute...
Bratec je stal na štengu,
je drhtal i zapopeval,
a sestrica mu je pomogla,
i z nom je suze proleval...
Lepo su, lepo popevali
o detešcu malom vu štali;
na slami
se rodil...
i kako je zlatni trak zvezde
tri krala k Njemu sprovodil...
i javil se onda angelov glas
pastirima z popevkom:
Rodil se Spas...
...Onda su dečica stala,
najmanja je seka zaspala Vu čudu su gledali v sobu;
na oknu je bor
i čuli su ajngela kor
da popeva onu istu popevku...
Kako bi bili sretni da su vu hiži,
da su nutri, kaj im za Isusom malim
15
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
za popevkom pod borom dušica teži...
I onda bi sretni bežali doma,
i nosili bi bože dare mami,
kaj betežna leži...
Vu hiži je bakica jena,
i dedek stari i beli,
pa su spružili kolena,
se digli - i vun črez okno gledeli...
Z rukami su mahali
i dečicu ozeblu zvali pa su ih grejali, kuševali
i darov im puno dali...
I mamicu su dopelali,
i srećni onda popevali...
Starci su blaženi bili,
Isus se i njih je setil;
hižicu slamom pokritu
z dari, z decom posvetil...
A dečica su pak popevala
z mamom, bakom i z dedom
... o detešcu malom vu štali,
na slami
se rodil...
i kako je zlatni trak zvezde
tri krala k Njemu sprovodil...
i javil se onda angelov glas
pastirima s popevkom:
Rodil se Spas...
Zagreb, 13. XII. 1930.
Zora, 1930.
16
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
NA SELU
Zadnji sunčev trak dršćući mrije
na tornju gorskoga sela ptičice cvrkuću tužno
sutonska opijela...
Umoran seljak se vraća,
sa čela kaplje mu znoj...
S volovi eto orača,
svršio poso je svoj!
Stado se vratilo kući slavuj bigliše...
Sumrak se lagano vuče,
u selu tiho, sve tiše...
Tek zvono kad zvonar povuče za uže
zajeca Mariji u visine...
A zadnji mu akord se pjesme
vjetrom raspline...
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Opet je tiho i tiše...
tek se na jasnome nebu
zvjezdica njiše...
Zora, 1930.
KAJ OPET GRMI?!
(Ne ratujte...)
- Zakaj...?
šeptal je bledi jen dečec,
ves musaf i prnjav vuz put.
- Zakaj sem sam na svetu
i dršćem kak prut?...
Kaj opet grmi,
kaj opet ljudi,
ti ludi
želiju oce, a mojega ni...
... Vre su ga zeli,
i topi pojeli
vu boju.
17
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
A mamicu moju
je beteg potrla
i ona je vmrla...
Sem sam na svetu,
a lehko je v letu,
gda toplo je svud i sunčece greje
na grud,
i krvca mi vreje...
... Nigdo je zna za nas
i nigdo nam neće
prnesti spas...
Su mrzli asfalti
i mokri su jako,
nad njimi ni krova,
na njimi ni lako...
Trbušek je prazen,
črez oblok diši pečenka,
se oko prevrača i dišim kolača;
se spušta slina
i tako je fina...!
a mori me glad ... Vetrek me mrzli zagrli,
obloke su gospodske zaprli...
Ima nas puno;
vu gradu,
pred gradom, na selu ni traga ni jelu,
niti odelu,
nit hiži a saki je danek boži
smrti jen bliži...
Gdo kriv je tomu,
gdo tat?
Mama je vmirala,
z ustmi prebirala:
"Rat, rat..."
Zora, 1931.
18
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
ZALEPRŠO SNIJEŽAK ZRAKOM...
Zalepršo sniježak zrakom,
pobijelio do i hum,
i pokrio male kuće,
zagrlio plaštem drum.
Tu i tamo trag je koji;
ptica, srna, zec i vuk,
potrčali niz brežuljke,
pobunili sveti muk.
Malo zvonce na brežuljku
ustavilo srebren glas,
šuti - skoro zajecat će,
kad se rodi zemlji spas.
Djeca vrište od veselja:
"Eto meka snijega svud,
potrčimo, zamočimo
u njeg ruku, noge, grud!..."
I voze se, sanjke lete u ljetu bje samo san;
i meklji im sniježak jeste
i ljepši je zimski dan...
A sunce se milo smješka,
motri djecu, brijeg i dol:
"Gledaj, kako smijeh se ori,
nestao je ljudski bol!..."
A sniježak pada, pada,
posjetit će on i grad.
Pa i tamo buji, vrije
zimski život svjež i mlad!...
Omladina, 1931.
19
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
U SUMRAKU
Već je sumrak pao. Svjetiljka drhturi
na zavoju ceste... a crkvica mala
na istom brežuljku uz samostan stoji rasvijetljeno okno u mrak zuri, zuri...
Pod prozorom istim skupili se ljudi,
iz daleka motre, čude se pa bježe.
Jedno dijete viknu: - Pao je pa leže...
Jedna dama reče: - I pravo mu budi...
Napio se, eto... oh, te krčme klete Pa potegnu pseto... - Pusti, Pluto, skota! Za njom kriknu jedna radnica sirota:
- Zar će pjano biti siromašno dijete?...
Od gladi je pao... - netko čvor presiječe,
za mišku ga primi i lagano diže,
siromašni ljudi pristupe mu bliže.
- Čiji si ti, mali?... - seljak jedan reče.
Možda iz Šestina... Joj, kako je hladan...
- A što ti je, mali? - upita ga žena.
... Oči ukočene, mrtvac, svoja sjena jedva čujno šanu: - Već sam davno gladan...
- Hoćemo mu novca dati da kruh kupi...
- Ne može da hoda, treba ga odnesti
gdje u sobu toplu... Neće novac jesti... I dijete jadno seljak mlad pokupi.
U bučnoj je krčmi nastala tišina.
Tek sablasno svjetlo s okna još drhturi,
na ulicu lednu smješka se i zuri a u samostanu ugodna toplina...
(Istiniti događaj na Sv. Duhu 4. I. 1931.)
Zora, 1931.
20
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
STARINSKA KLET
Naherena hiža stoji,
par hrastov za nu je cel svet,
i vsaki se dale boji
kaj starinska leži tam klet...
Dve deske zlupane skupa,
krov hiže su šupli i ves,
spodi škatula z obloki a cela mrtvački jen les.
Pred puno su ovde leta
dva starčeka držali red,
za hižom je grozdje bilo,
a v kleti vince ko med...
Pak luta je prišla zima,
i sneg je zametal im put,
da vse su v hiži pojeli,
vu kleti su stisli se v kut.
Vince črleno su pili,
a veter nanašal je sneg;
od kleti je pune vina
ves beli naredil jen breg...
Zora, 1931.
HARMONIKA
Harmonika lepo svira,
tiho... jače, jače,
pa žalosno, pa veselo da ti srce skače.
Pa je negdo z nogom lupil,
viknul curu k sebi ja sem srce vruče skupil
da mi puklo ne bi.
Pa popevku čul sem v hiži
z hrapavega grla,
a suzica vruća jena
oko mi zaprla...
21
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Kakti zvezda z neba v noći
blesnula pa pala setil sem se, sestrica je
jemput mi zaspala.
Zora, 1931.
MALIN
Slap mu nahudil
pa se probudil
malin vu bregu stari,
vre se vrti,
voda curi...
zato on malo mari.
Kuliko je vre
te vodice se
črez njega prepelalo,
niš mu je ni
i još živi zlo ga dalo ter dalo...
Pred kulko je let
poluknul na svet
nigdo ne more znati,
niti praded,
još majne ded
odgovor more dati.
A malin muči
i samo šumi,
klopoče ščrbav danu:
- jena je kap
ftekla črez slap...
- v jenem je oceanu.
Zora, 1931.
22
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
SMRT
Mnogi su je kleli,
jer je njenim smradnim dahom kroz kosti
i bogatašu i siromaku strt prvom pun mirisnih ljubica,
a drugom trnja,
vrt.
Da, mnogi su kleli i kunu njen dah kroz kosti,
a ja joj velim: Oprosti!
Oba su sada gnoj...
a ti si stara i dobra mati,
a sve što je staro
i pati...
Tvoj je život strašan;
jer ti ne možeš biti i svoja - Smrt...
Zora, 1931.
SMIRENJE
Zar sad u zimi da se sjećam ljeta...
zar sad dok zvižduk vjetra svud odzvanja;
dok želja tinja kano vatra sveta,
a duša sretne opet sne da sanja?!
Kad mrsili su vjetri moje kose,
a jecali u suton tužno bori;
tad nebom gledah, kako vjetri nose
plav odar Panu, a daljina gori...
I tad osjetih da sam atom zemlje
i da pripadam samo modrom danu a s tužna oka, što ko cvijet dremlje,
smirenja suza u šaku mi kanu...
Zar sad u zimi da se sjećam ljeta...
Kad dan me peče kano ljuta rana?!...
... I opet vidim: nisam dijete tmine već atom modra raspjevala dana.
Zora, 1931.
23
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
VESNA U MENI
I svako je polje, i sve su ulice pune tjelesa,
vonj se svuda širi, a oči peku od nesna Danas je prešla preko bojišta prepuna gnjila mesa
- Kraljica Vesna...
Još je sinoćnje sunce ko škrtica plivalo u zlatu
i trpalo bljeskom lažnim usta željena Sunca dok nije ovoga jutra puknula pregrada siva - i Jutro u cvatu
dočekalo želju s vrhunca...
Kada dolove crne Proljeće bijelo obljubi
cvijećem - i skine zeleno velo s tijela Kraljica Vesna,
pa ga na polja položi i mirisnim dahom napuni:
pjevanjem pjesma.
Pa jaglaci žuti, što u sebi kriju djetinju radost,
i lasta plava, što ushit nosi vrh kuća daleke modre gore, ljubica lijepa ko mladost:
...Čas Uskrsnuća...
Sve miri oštrim mirisom cvijeća. Nebo modro ko anđela oko
s vjeđam oblaka. U vrtu jorgovana slavuja draga sluša...
Pelud je po meni pao. Miris upijam duboko,
U meni je Vesna druga: - Zanosna duša...
Zora, 1931.
V NEDELU NA VEČER
Vulice tihe, vulice črne,
se jena vu drugu zavija.
Jok vagona, jen vuzdah mašine
temu i meglu probija...
Hiže male, od deski zbite,
su radnička bolesna gnezda.
V megli se niše, tiho vuzdiše
lampa: je nihova zvezda...
A jena sena vulice meri,
spotiče se i nekaj išče...
V temi za drevom dvoje se gible,
vuz to smeje, joče i stišče...
24
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
V birtiju jenu, tam "preko puta",
gdo zajde i vesel se vrni...
pa se obrne i šaku digne
na dimnak visok i črni...
A zutra v jutro: krvave oči
je gladen, da kruha si najde kak janjček gre vu šloprok črleni:
pokoren vu tvornicu zajde...
Zora, 1931.
VUZMENA NOĆ
Veter je jokal vuz hiže
i v kmici je nihal veju gredu i strašno se smeju,
ludi se bliže i bliže...
Zekril sem oči - je dosti,
klimale glave se gole;
lukne bez oči su bole išle su sene od kosti...
Morti da zišli su z groba?
Goli su muški i žene...
Gledali z luknam su v mene
v polnočno vuzemno doba.
Mesec je lukal črez granje,
pod drevom dreči se cura...
Vujde - gda tukla je vura s križanja čist črno janje...
Veter je jokal vuz hiže,
tiral je kosti da jeju;
gredu i strašno se smjeju,
k gradu se bliže i bliže...
Zora, 1931.
25
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
KOZJA KRV
Cvijeće miriše, a zemlji drhti
mlađahna i bujna proljetna grud.
Dok vjetrić ćarlija i zlato pršti,
Silen tud pleše pjan, sretan i lud...
Tihano su Nimfe gazile sjene,
a Faun s frulom sjeo na brv.
Satiri skaču prepuni pjene,
dok s kozjih nogu ne poteče krv...
I sve je cvijeće, kome je prije
bezbojan vjenčić bio i blijed,
tad stala bjelini krvca da krije:
... od krvi je kozje postao cvijet...
Zora, 1931.
MUČENICIMA
PETRU ZRINJSKOM I
FRANJI KRSTI FRANKOPANU
(30. aprila 1931.)
Dulce et decorum est pro patria mori.
Horac.
Poju vihri niz tamne poljane,
topot konjâ prati njihov tihi plač;
to je glas junakâ od kršćanske brane,
a oči im gore i vitlaju mač...
Okrenuše konje uzdahtane k jugu,
otkud razor strašni hrli kao lud.
Nagnu se nad grivu. Pozdrav druga drugu
šalje vihor brzi. Mač ranjava grud...
Ustaviše konje dva viteza mrka
i na Istok vojsci uperiše prst.
Vitlaju se mači. Nastavlja se trka:
Sve za Jadran plavi, za dom i za krst! - - - - Uzdahe im piju crni vlažni zidi;
Krsto šalje pozdrav samotan i gluh,
a "Žaluje srce da vilu ne vidi".
Uz nju tek počiva tužaljka i duh...
Zasađuje pjesme kao cvijeće tuge
u malen i tihi svoje duše "vrt" -
26
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
i uzdiše junak kroz sve noći duge;
i čeka u pjesmi, u tužaljci smrt...
- Sad cvijeće cvjeta, mlado sunce gori,
veli Krsto sjetno i dršće mu glas.
- Brate Krsto, dulce pro patria mori! odvrati mu Petar - a to čeka nas...
Vihor tužno pjeva i nosi im kose
uz samrtni hropac i rastrgan glas...
i gasnu se oči vatrene što nose
jednu želju sobom, svome rodu Spas...
- - - Svud lovori poju povrh naših stijena,
a boluje Jadran uskočki, i plav...
A "Jadranskog mora, još luta, sirena" - - - Do lava traži, gdje je silni lav...
Zora, 1931.
27
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
KAJKAVSKA LIRIKA
MAK I CIKLAMA
Pokojnoj sestrici
Breg je zgubil belu plahtu,
zrasle su ciklame,
mak bu skoro pak zažarel da ne buju same.
Če tvoj grob je vezda črni,
gda su vu njem mraki vre dva budu na njem cveta
i črlen bu vsaki.
Srčece bu zraslo tvoje črlena ciklama;
mojemu se maku ona
nagnula bu sama...
Zora, 1931.
JEDEN JE VUMRL...
Vuzdah tiho zvire,
a dimnak se kadi;
jeden uprav vmire
radnik, čisto mladi.
Protuletje diše
i smeje se vuzto krv in ogenj siše,
tiho je i pusto...
Morti da je senja?!
plahta se zamata,
vsaki obraz menja;
nosiju im brata...
Žena se je stisla...
Suza sama zvire a za stolom gazda
novce si prebire.
- Kaj to mora biti?!...
i vuzto se jadi;
malo ženi hiti -,
a dimnak se kadi...
Zora, 1931.
28
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
V NOĆI
Tiho kakti z lampom tat
beži nebom mesec zlat
pak vse nekam on vrt luče,
kak da išče tajne kluče.
"Ni to bilo bome niš,
z lampom, mesec, kaj svetliš?
štel bi da te oblak zgasi,
kaj bi dišal zlatne lasi..."
"Kaj ti, stari, kam glediš?
Stisni oko da zaspiš,
lađa da ti se prevrne
pa te oblak mam zagrne..."
"Pusti dole ti nih tam,
pak i kamen štel bi, znam,
gda po danu mora spati
lubav vezda spovedati.
A ti imaš dosti zvezd,
viš neg v šumi tic i gnezd
pak ti z nima lubav vodi
i od jedne k drugoj hodi..."
Vse je v kmici, niš ni čut,
vu vrtu beli se put,
mramor v senci tam se stišče,
Amor vusta Nimfi išče...
Zora, 1931.
V PROTULETJE
"- Protuletje je tu,
gremo v cirkvu - kaj bu?...
Roža je v ruki, viš!
ti mučiš, kaj bu - niš...
Vuzem je prešel, znaš,
brunči vre tamburaš zemi si kravu, veš,
da zutra k meni peš".
"- Jožek, još sile ni,
pusti, meni se spi.
San mi se v noči dal,
da si pri meni spal.
29
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
"- Trava lepo diši,
vuz te se lepše spi...
Hoćeš, meni je praf dost je pri meni krav.
Rožu dam za škrlak,
a mesec za oblak;
skočim čez okno vun,
perja i slame pun.
Prišla buš k meni ti
- kaj još da vreme ni?!
A ja bum rekel: "Peš,
gda krava bu i veš..."
Zora, 1931.
30
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
SENJA
Sunce se je vužgalo,
baba ve vesi,
ne od snega, se od njih
vse pole beli.
Kaj se tam pak smeje tak?
Da to vetrek ni?
On požgeklal babu je,
da jač ne zaspi.
A po stezi nekaj gre
i kolo škripi,
to metuljček pela se,
a sprege mu ni.
Kaj se tam pak smeje tak?
da to vetrek ni?
On požgeklal babu je,
da jač ne zaspi.
Kam se pela dečko lep?
kam mu se mudi?
Tam pucica lubica
u lepo diši.
Lepo v travi senjat je,
skoro sem zaspal,
a metuljček z meda je
jen kušlec mi dal...
Budućnost, 1931.
NOTTURNO
Sve tražim kut
u miru. Noge korov gaze.
Oh! Nestao je stari put
i zarasle su tihe staze.
A svud je muk...
Rzaj začuh - ali ko da jeca;
to dobri moj je konjic drug.
I opet muk... traži gdje su djeca...
31
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Ja zovnuh ga pa vrisak čuh... i konjic pade.
Travin plač. Nestalo je sna.
Mrakom jek. To mu raku rade...
I blag je zrak.
Dječji smijeh - ne, to potok pada.
Ne. Plač je. Zar me vara mrak?
Jecaj je... mojih mrtvih nada.
Sja mjesec blijed.
S tornja se bat za batom reda.
Nije. Već drva siječe djed.
Smiješi se kroz tamu i gleda...
Porušen dom.
Mrtvo sve. Zalud pogled luta.
Ko zmaj u zemlji leži grom Crne mi stope iza puta...
Budućnost, 1931.
V PROTULETJE
Z jabuk su padale latice,
v okno se oblaki skrili,
a z njih su škrapale kaplice,
boži ih voleki pili.
Šari metulji se stiskali,
ne sme im kiša prah zeti;
gda ne bi vre cvetje pipali morali stiha bi vmreti...
Veje se prepune nišeju,
rože črlene i bele,
i jako vse lepo dišeju navek da tak lepo bi štele!...
Ali gda budu pomirale
i vreme ih v zemlu bu stuklo metulju pak suze zvirale
i drobno mu srce bu puklo...
Omladina, 1931.
32
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
SUNCE SE RODILO BOLNO
Sunce se rodilo bolno
i zalilo u bijegu pute
isplakanim mutnim svjetlom
i sjenama koje šute.
Pod nebom su krošnje jasena
i hrastova poput oblaka,
a jablan se kadi u zraku
ko na grobu baklja junaka...
Magli se sunce i guši
vrijeme u teškom zraku.
- Luda, ja, prokleta sjena,
uživam s nesreće "onih",
luda, ja, luda u mraku...
Traže po danu sunce,
po noći nebo što svjetluca
puno zvijezdâ, opala,
a tapaju na mojem putu.
Lude!
žalim ih, mozgove nose,
a pune sumnja i briga,
bolova, očaja, tuge...
A ja sâm tumaram mrakom
ko prokleta sjena niz pute
i ne znam za bolove druge.
Zovu me ludom,
a luda, ja, ne znam za ludosti svoje!
Ne tražim divnih vedraca
zvijezdâ punih i sjaja
poput onih mudraca
što za mnom bježe...
Sve sumnjam da mudrac nisam,
a oni svi blesave lude!
I žalim ih, žalim da nose
lubanje teške i pune
bolova, sumnja i tuge...
Gaca ludov niz pute
u žaru zadimljena sunca
i smije se, smije bez kraja.
Luta od sela do sela,
od zemlje do zemlje daleke,
od grada do grada.
I smije se. Svugdje se pada,
svugdje se traži i traži...
A on bez srca i mozga
poput bešćutne stvari
ide putima svojim
33
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
i ni zašto ne mari...
Ne vidi krošnje jasena
i hrastova poput oblaka,
ne vidi da jablan se kadi
ko na grobu baklja junaka...
Ne vidi da sunce je bolno
u bijegu zalilo pute
isplakanim, mutnim svjetlom
i sjenama koje šute...
Ne vidi da magli se sunce
i guši vrijeme u zraku,
ne vidi, ne ćuti, ne sluti,
i tapa vječno u mraku...
Zora, 1931.
CIRKVA NA BREGU
Gde put se kak starček u breg vleče,
bele gde steze pleziju
i ludi pobožno tam kleče,
dve lipe navek šumiju...
Tam turen popeva o nebu,
a veter zvonček mal njiše,
kak lipa da zgrnila vse bu
k sebi v crkvi da diše...
A Jezuš se zmiril na križu,
cveti se z lipe trusiju,
na drobnu mu padaju hižu,
dragaju i ju zlatiju.
Odhajaju tičeki dalko
čez nebo, oblake črne,
i vsaki postane si malko...
štel bi da k turnu se vrne!
I meni se vezda prifčinja:
tiček sem z lipinih grana.
Mi zvonček molitve zagrinja
vu kesno vmiranje dana...
Zora, 1931.
34
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
ZAKAJ?
Zakaj klanjci prestali su
črni senjati,
zakaj bregi počeli su
halju menjati?...
Zakaj megle ftekle jesu
kišu delati,
a tičeki v grmlje gusto
tam popevati?...
Kaj su šteli suze moje
jač potirati...
il su z menom morti šteli
tiho vmirati?!...
Zora, 1931.
TOMBOLA NA TRGU
Na trgu vrvi mnoštvo od muževa, djece i žena,
a dršću u rukama punim prstenja i žuljeva karte.
Križaju brojeve jedni, nekoji srdito kunu, a drugi vrište
Trubljač im daje znak da se je svršio "kvarte".
Jedni mahnito bježe. Radničke šake se kvrče
u iščekivanju sreće, što zadnje joj turiše pare.
Jedan je kriknuo divlje - za njime jadnici trče
da vide sretnika onog što nosi snivane dare.
Sunce je stalo na nebu i pod sobom lubanje prži.
Trublja satanski ječi. Tišina. Dva crne se broja.
Složan povik na trgu. Svatko pisaljku drži.
"Kvinte"... zatrubi resko i prodre svima do srži.
Nada ko bolest raste i udove napete trese,
srce udara ko bat, a mozak u groznici radi.
"Tombola"!... masa kriknu. Prsti pisaljke mijese.
Grudi su napet luk. Mašta dvorove gradi...
Miče se broj za brojem, crn i zloban ko sudbina,
a truba ječi i pali vrućicu sulude mase.
Jedan je ona čovjek, što dršće i čeka i kune,
a srca su njihova jedno, što broji trene i čase...
35
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Hoće li?... pitajući usne stalno trepere,
kada se brojevi dižu, srce udara ludo o grudi jadne.
Kuće, novac i sreća... sunce se žari i vere,
a trena nema i nema; ruka im klonula padne...
Svršeno!... zatrubi triput i srce njihovo kosne,
iz grudi luk odapne uzdah, smijeh i kletve.
Šaka se riješi grča, papirić na zemlju pada
kao klonula nada.
Il ptica ranjena srpom prilikom loše žetve.
Leđa se umorna grbe. Truba zvoni u mozgu.
Jadan je trg kao polje za nesretnim bojem;
klonule nade po vrućem asfaltu leže.
Još se gdjegdje svjetluca na bijeloj ruci prstenje
il škripe čelični zubi, a pisaljka u šaci stenje
i oči prate mrko one što s ushitom bježe...
Zora, 1931.
ZGRAŽANJE NAD SNOVIMA
Đuri Vladičiću
O, ja ljubim tako moje krasne snove
o bajnome bogatstvu, o jahti i o žalu,
kad vidim svoje vile i prekrasne dvorove
i zaboravljam da sam se rodio u kalu.
Ujutro kad se rađaju vidici
pun sam šutnje sretne. Stojim na balkonu,
slušam disaj šume, gledam stijeg neba dignut protiv kmici,
dižem se i ja s njime nebu na balonu...
Zvone kristalne čaše, krvave rujna vina,
miriše voće zrelo i grudi prekrasnih žena,
dršću akordi glazbe. Ja dršćem od milina,
i riječi su tako meke, ko baršun, ko da su pjena;
a smijeh je biseran i mlad i sretan poput boga.
Pun dvor je šuškanja svile i strastvenih ljubavnih riječi.
U ruci mi mandolina, u mirisu vrtnog gloga
glas je zvonak ko srebro i kao kristal zveči...
A kad se trgnem oda sna pukne japanska vaza puna prekrasnih slika.
I ja sam opet siromah u sivoj sobici svojoj i ležim poput gmaza.
Sram me je mojih sanja i čarobnih vidika.
Ja se zgadim na one mirise razne,
smrde mi strašno, i mori mi tjeskoba grudi.
36
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
I zvonak mrzim smijeh. Mrzim onakva sebe. Htio bih da me kazne
vjerna moja braća: jadni, nesretni ljudi.
O, ja ih ljubim jako, svoju bih dao im krv.
Njihove bolove, muke. Ranjave ruke i jake.
Uzdahe njihove volim. Ja sam rado crv
što trpi nesreću s njima i stenje usred mlake...
Zora, 1931.
37
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
KAJKAVSKA LIRIKA
MOJI SPOMINKI
Sem prišel k vam nazad, grobeki dragi,
sem prišel da zopet se vrnem.
Veter me dragal, spominal vas blagi,
dok gazil v tujini sem trnjem.
Kaj su mi rožice vezda črlene
i pleze tu zvončeki lepi?!...
a hiža se skrila tam za kestene,
obloki su črni i slepi...
I ludi su vezda drugi pri nami,
a cirkva na bregu je vmrla.
I sigde se čini: su grobeki sami,
i rašće je tuča potrla...
Ni mežnara ni vre z bradom od snega,
kaj v mraku za štrik je povlekel.
I nestalo lepog v selu je vsega,
i sanje su našle tu pekel...
Vse je, vse vmrlo, a ja sem se vrnil
na grobe, gde rože goriju.
I tam je lepo, ni svet ih počrnil,
gda moji spominki tu spiju...
ČRNI OBLAKI
Kaj su se tako zmirile šume?
Na nebo su se navlekli oblaki,
prnjavi, črni, i samo mučiju,
tužni kak bokci i siromaki.
Bog nek zna otkud su doputovali.
Bog zna čez kakve stranjske vse kraje,
pak su žalosni i zmučeni jako
prišli do svoje tak drage domaje.
38
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Zato se šume su zmirile tako,
zato je tiho i bori mučiju.
Zato oblaki se črniju tako
i mamici v krilo stiha suziju...
BALADA
O, žari se, žari
roža kak oblak,
gda sunce zahaja
i vleče se mrak.
A vu groblju tiho
dremlje grob i križ:
"- Zakaj se ne žariš,
roža, ne svetliš?
"Črlen si je venec,
čisto črlen splel,
na glavu ga spustil,
na lasi ga del.
"Jenu rožu ftrgal,
meni ju je dal,
je glavu naslonil,
je stiha zaspal".
Vlečeju se mraki,
stoji križek plah,
k mami se naheril,
morti ga je strah?!...
Zakaj mama prosi
drobni negov cvet,
ne bu se ražarel mrtev je i bled...
Ali ni se vmekla,
vetrek ju hladi.
Cvetek je zadrhtal:
da mu vmrla ni?!...
Zora, 1931.
39
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
VJETROVITA NOĆ
Očajno ječi vjetar, trublja viteza Rolanda,
i zvone zlatni taliri u zelenoj posudi neba
kao u džepu palih španjolskih granda.
Daske na krovu cvile ko prosjak što moli hljeba...
Vjetar se luđački smije, vjetar očajno plače
i jednoliko svira.
Vjetar lamata žlijebom i bregove preskače,
kroz tamu seosku nosi bijele krpe papira.
Vjetar je kao nož oštar i reže komade mesa
i grize zubima mrzlim kosti sve u do srži.
On je zloban starac. Sve jači je i sve brži sada negdje daleko crepovlje s krovova stresa.
Šume kočije vjetra, daleko more klokoće,
čuje se kroz noć zvonak smijeh mlade žene.
Crne se njišu grane i toče,
a oblaci laki jure, u jurnjavi se pjene.
Vjetar se luđački smije, vjetar očajno plače,
jednu pjesmu navija i nikad je ne mijenja.
Vjetar lomata žlijebom i bregove preskače
- u daljini crnoj malakše tiho i jenja...
Zora, 1931.
NA SESVETE
Kaj je tako tužno vsigde?
Žalost mir mi muti.
Je l' na svetu koga igde
da bi štel me čuti?...
Mraki su zaprli tvoje,
mame, drage oči.
Bežal sem pun tuge svoje
grobu tvojem v noći.
Zval sem tebe, da l' bi mi se
glas tvoj z groba javil.
Rekel sem: - Da l' sećaš li se
- Tatek me ostavil...
40
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
- Sam sem, sam na ovem svetu,
vse mi je moj pinklec.
Zmolil bum se za vas, dragi,
gda zvon bu širil cinklec...
A ja bum ostal zmučen
vuz cestu, tam pri Križu.
Dragi Božek, daj me zemi
v tvoju drobnu hižu...
Zora, 1931.
41
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
LIRIKA (1932)
***
Ja neću tvojeg užitka,
ja neću kuće ni dvora,
tornjeva tvojih, čija je slika ohola i vitka,
a u njima zrak je leden i vječno pretvaranje,
dok druge siluje mora...
Moje je drugo načelo to bog moj je i mati:
Trpi za bijedne i pati!
- A ako, krvniče, pružiš za izdaju meni srebra,
skovat ću od njega nož
i sjurit ga tebi u rebra...
FRULICA
Lončar je selu na volima
doveo robu za žito,
a ja sam k njegovim kolima
s vrčem zlata pohito.
S čežnjom sam gledo u frulicu,
što čula se starcu u bradi
i dok je punio lulicu
stao me smiješkom da gladi.
I nisam mu reći mogao
zašto sam žito donio...
on mi je šutke pomogao:
od gline mi frulu poklonio.
Vijek sam je usnama dirao
idući malen na pašu,
skriven sam tiho svirao
dozivajuć ptice u šašu.
42
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Jednom su mi je oteli
pastiri, i svirahu redom.
A ja se je kasnije ne mogoh
dotaći usnicom blijedom...
Razjaren frulicu pograbih
i bacih je o kamen jako u meni je dječarac maleni
od boli tiho zaplako.
- Opet sam djetinjom dušom
pjesme pjevati stao,
i nikome, nikome frule
svoje ne bih već dao!
Kad bi tko na nju svirao
i sad bih je bacio jako
o kamen - al ne znam, bi l' opet
maleni dječak zaplako...
MOZAIK
Povučen u se, kamenčiće pravim
i zanosno ih redam.
Od sreće šutim i tren duše slavim,
djetinjim okom ih gledam.
U jednom boja jutra rosnog rudi,
u drugom suton zlatni kupi žetve.
U nekom krik je sakrit bolnih grudi
ili grč usne što prosiplje kletve.
Hoće li naći jadnik, u kom mrknu
bjeline života, tu sunčane staze?...
Gomile žednih hoće li da srknu
pića štono maze?
Ne... Krv će naći, gorku spužvu žuči,
duh što s njima pati.
Bjesni s njima, raspinje i muči njihove boli što u sebi jati.
- Vatru duše kamečak mi gasi
što ga hoću da izradim.
U njem je sve, u njem su moji dasi
i više ga ne gladim.
43
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Povučen u se, neznan lik još slažem,
kamečak sitan do kamečka redam.
O, kad ću i ja moći, kad da kažem:
- U njem se čitav gledam...
O, hoće li ikad lanac da otkine
željan djela, vrijedan sudbe vrsne.
Il će na njeg stati, svak da djelić prsne.
Mozaik snova da se kao dim - raspline?
JUTRO
U polju pjeva kosa u rosi
i mekana trava plače,
a vjetar miris jagodâ nosi.
Svjetlo biva sve jače.
Magla se dijeli od dremljivih šuma
i bleji svileno janje.
Miris sijena ide vrh polja i druma potok se smije kroz granje.
Pod suncem u zlato žito se tali,
obrovom stazica bježi.
Putuju srcem jutarnji vali,
selo se moje sniježi...
LJETNO PODNE
Osjećam sunce u mozgu, kako me pali i žeže,
a hodajuć u želucu pljuska bljutava voda.
Udišem mirise vrele plastova sijena što leže
ispod blijedoplavog i vrućeg nebeskog svoda.
Gladuša suha se žuti. Žito pritisla omara,
a trava blijeda od suše runi se tek i gine.
Sjena je tanka i gdjegdje bljedilo umorno šara.
Nebo je vrelo sve bljec~e i kao bez visine.
44
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Gore se daleke plave, kroz lišće trešnji i lijeska
planduju ovce u kupu, klikće pastirka hitra,
kljune ih po vuni mekoj, odleti do žarkog pijeska,
a vreli uzduh vrh žita stalno na nebu titra.
Ruše se obrovi mirno. Tišina svuda se širi,
kroz travu čuje se disaj i vlas se vidi plava,
a drenak prosiplje sjenu, dok iz njeg obješen viri
tobolac, kosa i šešir - umoran kosac spava.
SUTON
Padaju obrovi ko mrtvi slapovi,
dok oplazi usnuli šute.
Vrh njivâ zabiti crne se štapovi,
a goveda muču niz pute.
Crne se gore ko nemani hrptima
sve u nebo zabole sivo,
a voćke šuškaju negdje u vrtima
od vjetra što danju je snivo.
Kuće se sablasno koče i bijele,
tama se vuče iz dola.
Bučno se žetelke praštaju i dijele,
dok štropoću daleka kola...
U SEOSKOJ CRKVI
Jezivo vrata zaškripe, težak zrak padne na pluća,
koraci zvone, a sunce se vuče niz stijene strme.
Prašnjavi baldahin visi. Škripa crkvenog ključa
i kašalj starog zvonara duboko i muklo grme.
Polutmina je teška, zidovi vlažni,
ranjavi sveci vise i patnički podižu oči,
oltar se penje, i sive na njem se mramori lažni.
Njiše se kandilo vječno i krvavo svjetlo toči.
Jastučci na žrtveniku natrule knjige drže,
miriše iz njih starina.
Ko da se ledeno tijelo na drvu od svjetla trže
i mutnim očima gleda čaše vode i vina...
45
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Orgulje klimave šute pod stropom, a u dnu lađe
tama biva sve crnja. U klupi žuti se maska.
Ranjavi sveci vise, svijeća se guši od čađe,
odjek kao u grobu... negdje je puknula daska.
JESENJI SUTON U VOĆNJAKU
Laka kiša sipi čitav dan ko prašak
i miluje voće zrelo u voćnjaku;
plavoj šljivi skida nježno laki mašak
kao košuljicu; dok travčicu svaku
resi blistav smijeh rosinih dragulja.
Voćke se uvukle kao ptice u se što dremlju po granju, a netko se šulja
tihano i meko uz debla i buse...
Razlio se mirno san krošnjama u kosu
- svud tišina - noć je meku mrežu tkala,
tek se katkad mokrih ptica cvrkut prosu
i slab odjek kruške što je k zemlji pala...
JESEN U MOJOJ SOBI
Tišina je teška, vani jesen plače,
a sve nijeme stvari grli težak mrak.
Mokre grane suze, njišu se sve jače
i ko pred smrt grle očajnički zrak.
Soba je ledena, niz prašnjava stakla
kližu kaplje teške i pobiru prah.
Mrtve stvari šute, zavjesa se makla,
a kroz nju je ušo vjetar kao strah.
Dok četiri zida ko četiri tajne
drže žut i vlažan uleknuti strop,
sve su crnje sjene. Kroz kapljice sjajne
bliješti kao spomen ljetnih boja snop.
46
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
I sve je već mrtvo, samo jesen bređa
povlači se maglom i ruje ko krt,
od umora moja sagiblju se leđa dok ulazi u me jesen kao smrt.
NEDJELJA U ŠUMI KRAJ GRADA
Beskrajan zuj pokraj uha,
prignuta kičma se koči.
Zvrndaju rojevi muha,
od zijevanja tope se oči.
Cvrkuću mlitavo ptice,
žuna jednako kljuje.
Grč zijeva rasteže lice,
a zvona dosadno bruje.
Po šumi sunčane pjege cipele nečije škripe
po putu. Za rodne brijege,
gdje vina jesenja kipe,
misli mi odlijeću trome.
Teške kaplju minute
s lišćem jesenjim. Svome
brijegu ljepšaju skute.
Vrsi drveća šume,
ja slušam jecaje tupo.
- Oh, kako je uz tuđe drume
ginuti bolno i glupo!...
STAROM DRUGU
Uspomena iz djetinjstva
Jutros rana u tišini snijega
zalajala puška. Muklo jeknu
zadnji hropac uvrh rodnog brijega oboje mi u srcu odjeknu.
47
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Skočih brzo s ustavljenim dahom
i bjelinu zagazih u snijegu.
Tad opazih ko srebrenim prahom
procvjetalu ružu - krvi pjegu.
Zabit kolac, sjena mu se ruši
niz brijeg; o njeg svezan pas. A dasi
zadnji tresu tijelo, krv se puši rodni brijeg u oku mu se gasi...
- Stari druže, služili smo svijesni,
da su tako čudni ovi ljudi.
Kad od boli, starosti, pobjesniš,
boje te se - puškom ti se sudi!...
UTJEHA
Olovnosivi zidovi skučeni od tjeskobe,
po njima olovo uzdaha leži kroz peć vjetar struji, a bolest kroz disaj reži,
dok teška suza lijeno kaplje tišinom sobe.
Stolovi drveno šute, mrtvilo zastora visi,
a debeo pauk srebrom niti gnjecave klizi.
Svijam se, šapućem trpko: "- Grizi... grizi!"
pauku tustom što me u lijevoj proždire sisi.
I sjene mrtvačkim mirom žalost po sobi pišu,
mati me gleda tupo, a plač joj u grlu grca.
Ko bodež uzdah njen gađa pauka moga srca,
a pred krvavim očima stvari se bolesno njišu.
Kunem se tiho, dok strava grijeha u mieni gmiže:
- Mati, prestat će, vjeruj, vječiti tvoji jadi,
kad ću ubiti nekog, proždiran od gladi...
- a jedna se olovna suza nemoći niz lice kliže.
PJESMA IZ MANSARDE
Oblaci bijele radosti
plove sunčanim zlatom,
prhla je drhtava pjesmica
kroz prozor nad zadnjim katom.
48
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Sunce je igralo veselu
igru svjetla i sjene,
slatkom su srećom drhtale
na oknu ružice njene.
S ormara miri jabuka
rujna kao od vina.
Uz pjesmu piše nesvijesno
njegovo ime - mašina.
Veselo njiše se zavjesa,
gdje slak se o ljiljan plete,
a kroz nju se u nebo prosiplje
čežnjiva pjesma grizete.
KOSCI U GRADSKOM PARKU
Sunce je bacilo boje ko snove
sa zlatne svoje palete po svodu,
prosulo ruže na gradske krovove
i slijedilo mene u hodu...
Tud volim da idem, jer nema ljudi
iz grada, a grmlje pusto me sjeća
šipražja rodnog - pa da poludim
vuku me gore, bijel toranj ko svijeća...
Svečano hodam da slike ne poplašim,
što su ko golubi na mozak sjele,
nešto me stegnu, a ko po našim
humcima kose se srebreno bijele.
A tako je klepac zveknuo nježno
i biser prosuo zvanki po kosi.
"- Oh, dragi kosci, gorštaci moji,
što mi vas ovamo nosi?
Što ste umukli, kad od vas miriše
čar sjenokošâ - zar i vas je strla
daleka čežnja, što i mene siše oh, gdje mlad je srndać, gdje su vam grla?...
49
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Bježite samo, za vas se bojim,
k humcima rosnim, selu i gori.
Dosta je, što me grad ote mojim
gorama. Dosta, što mene bol mori..."
- Sve bih im reko, da nije trak pao
sunčev za mnom poput rujnog plašta.
Pošao sam brzo pa od boli stao a to mi se jutro učini ko mašta.
MLAD SELJAK BOLUJE U GRADU
Dok me blijeda noć na krevetu siše
u sobi gradskoj, tamo iznad huma
žuti mjesec snijegom plave sjene riše,
naboden na vrške rodnih šuma.
I dok se ovdje crni puhor puši
iz mrke lampe, tamo mjesec gladi
sniježne humke i ledeno cvijeće.
"- Oh, da mi je samo gruda svježeg snijega
s krova rodne kuće, da mi srce hladi
što boli, gori i peče...
Uh, da se mogu bacit kao nekad
o rahli snijeg, raširenih ruku!
Proklinjem krevet uz koji sam pribit
ko razbojnik osuđen na muku...
Kako bih rado ujarmio vole
i na vlačicama pošao po drva.
Drugovi seljaci, prtine bih oro
i ralica moja zagrezla bi prva!
Upregli bi sve volove naše
u plug teški i krenuli gradu,
ulice bi preorali - dali paše,
zasijavši svuda travu mladu...
... Čitav dršćem, prolaze me mravi.
Što? Ne mogu život dati više...
- Ali neka... Dati će ga zdravi."
50
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
A pahulje selom lete, lete,
dok blijeda gradska noć na krevetu siše
naivno seljačko dijete...
VJETAR U ŠUMI
Danas je šuma puna vjetrove glazbe
što fijuče, jeca, šumi i zvoni;
kočije vjetrove štropoću i konji ržu danas po nebu ptice diže vjetar i goni.
Danas se čuju glasovi ljepše mnogo i tiše,
danas miruju ljudi i ko da se svatko moli,
a šuma kune i jauče, svaka je krošnja čovjek što bjesni i što se njiše,
podiže pesnice čvrste i svija se čitav od boli...
Bjesne vjetrovi-vranci, topoću divlji i ržu,
a nebo je crno ko gvožđe, u njemu topovi prijete.
Kola vjetrova zvone, konji sve jače bježe,
a s njima oblaci teški ko ptice goleme lete.
- Danas je šuma živa i zvone njeni lanci,
što je sapeli kruto da se s mjesta ne miče.
Danas je ona orijaš što trese negve i viče,
kune, jauče, prijeti, dok ržu vjetrovi-vranci;
a ljudi su blijedi i tihi, muče udove gole,
dršću, kaju se bijedno i plaho molitve mole.
- Danas sam sretan i ja,
dok grč mi pesnice drži.
Bijesan orijaš ja sam, što kune i što se svija:
vranci, misli moje, divlji su danas i brži,
a oči ne strahuju moje, jer šumu živu vole;
dok ljudi su blijedi i tihi, dok muče udove gole,
dršću, kaju se bijedno i plaho molitve mole.
51
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
PANJ NA BRIJEGU OČEKUJE MRAK
Sanjari mrki panj i mazi se na suncu
ko starac što kašljuca
sâm i tih na brijegu.
Zalile ga kiše, uprljale mu koru,
na masnom blatu lišaj i mahovina raste
i svaku mu je poru
i disaj zatvorila gadna kora kraste.
Šuti pod njim brijeg, težak ko bogataš,
a na njem đurđic zvoni i bumbar kao gajdaš što na svadbi svira,
i leprša zrakom šarna mašna o vratu
skladnog ljubavnika šumskoga leptira.
Negdje se na vrhu grohotno netko smije
ko s obručem o trbuhu brat crkvenih kasta,
a s vrčem u ruci što mješinu grije.
Ori se, ori smijeh stoljetnoga hrasta.
Daleko dolje pod panjem lijeno se protegle zmije,
i čudni im neki rogovi izbili iz glave.
I dok se te zmije u daljini plave
iz rogova crvenih oblak se nebu vije.
A panj je slijep i gluh i glup
i samo šuti mrk i mrzi tanke jele
i misli samo tamo na bijeli kup
dasaka što se ko gospođice bijele...
I sve to više vidi i zna i čuje više,
a kraste mu se ljušte i objam mu je veći,
i šuti i teže diše,
a sve bi daskama na kupu nešto htio reći...
... Pilana plače. Teška se kola uvijaju i mole.
Sestre su daske glatke, bijele ko gospođice tašte.
Po njima idu dame i mirisi. I prsti bole
dvorkinja što ih vlastitom krvlju lašte.
Sretne su, divne i smiju se razvratno,
a u njima su zrcala, pokućstvo i pianino zvoni.
I lica dvorkinjâ onih što ih bolest goni
stoje u podu i čine sve kaljavo, blatno.
52
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Panj šuti mrk i hoće da potamni sunce.
I gnjije i mrije
u grču. A đurđic zvoni. Bogataš pod njim drijema.
Crkvenjak se gromko smije u nemirnom lišću hrasta.
Panj čeka mrak na suncu, a njega nema, nema...
On je drug, on je brat parije. Ona je najzadnja kasta.
ŠUTNJA U RODNOM DOLU
Šute doline pod kucajem sunca,
na njih su sjene ko sjećanja sjele,
a vjetrić ko pastir čuva uz pjesmu
oblake meke, svilene i bijele.
Na pute su stare radosti s neba,
mirisne ruže i leptiri pali,
dok kobac nad njima kruži i vreba
da se ko strijela s oblaka svali.
Moj se vinograd obuko zeleno
i poput hajduka povalio dolom,
pa sad traži, gdje lišće je srebreno
usahle breskve, a ubite bolom.
Sve je isto u mojemu dolu,
jer nad njim gora vijek zelena straži,
tek šutnja tuži za danima sretnim kroz putove me jedna čežnja traži...
POVRATAK
I sada s križa kao nekad davno
limeni Isus prijazno glavom klima,
a kuće mi male ko djevojčice mašu
bijelim rupcima dima...
U grudima ptica radosti cvrkuće na uskom će puteljku star me sresti čiča,
a iz bijele brade prost duhan mu miriše
i lupiv me o rame, vedro će da priča:
53
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
kako mu se zimus otelila krava,
a tvor-krvopija poklo guske tuste.
- Da... znaš... - reče tiše - ... bakica je pošla
Bogu... - i niz bradu mu se dvije suze spuste.
Ja ga onda tješim, on mi šmrcnuv reče:
- Žuri, sinko, doma te željno mati čeka,
a seka ti kolač iznenada peče...
- i već miriše slatko kolač izdaleka.
Pa medenih grudi, prašan na prag stupim
rodne kuće, već mi mati gladi lice...
i drugove školske oko sebe kupim
- dok sestra i braća cvrkuću ko ptice.
Onda selom pođem, sa svakim se zdravim,
grube ruke drmam, dok mi oči blude
po granama bora što se prepun ljeska,
a snaše me rakijom i jabukom nude...
I svatko me pita što učim tam' u gradu:
- Gospodin bit će, ne treba da radi reče starčić - nama će pomoći...
- a blag mu osmijeh zaigra u bradi.
... Oh, dragi starče, kad se sjetim toga,
već djetetom mi je u duši cvalo
veliko htijenje, da s vama zemlju orem i rođen bijah tek za volove i ralo!
- - Uspomene sretne najstrašnije bole!
i gacam sjetno putem, a kamen noge bije I gledam: selo mi se na povratku milo
kao onaj djeda bijelim smiješkom smije...
54
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
LIRIKA (1932-1935)
SELJACI RUŠE HRAST
Tu hrast se golem diže
mazeći vrhom svod,
oko njega, dolje mnogo niže,
kržlja mu rob i rod:
čestik jelâ, grabrova, smrekâ jer tek za njeg sunce grije,
a na njih on lednu baca sjenu;
jer sok je zemljin za njegovo žilje a jadni guštik žutu samrt čeka...
Pomrlo je uz njeg šumsko bilje,
tek mašina mu resi korijen grub i od njeg živi samo,
podlo mu ljubeć lub,
vijek zeleni bljušt...
A hiljadama zelenih srdaca
on krv zelenu pije,
da ih jesen žuta na podinu pobaca,
gdje nestaje i mrije pa opet mrtva pustu zemlju gnoje
i služe mu ko prije...
I on raste, raste moćan
i sve veću snagu skuplja,
a svima škodi, grub i krvoločan.
Tek duboka mu duplja
hrane otrovnu koju biljku
il stan su mračnom ljiljku - - - Kad teški snijeg i oštar zimski vjetar
suharke ruše,
nemoćno ide star seljak,
gazeći dubok snijeg na metar,
pod hrast, jer mu kroz dimnjak puše;
a vjetar ga grize i sprdljivo se smije,
pa ruši suhe grane i starca s njima bije...
- - Stari hrast je slomljen ove zime
i od bure strada,
a pukline su veće, stari kora tvrda,
dok krhko granje puca i duboko u snijeg pada.
55
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Al još je moćan, strašan,
i makar prepun brazda,
još on je moćnik silan, još golem šumski gazda.
*
... Jutros su došli ljudi
i čule su ih vrane,
pa su u bijelu tišinu
s najviše graknule grane.
Onda su došli do hrasta
i stali da mu se čude,
a nekoji od njih su počeli,
obilazeć ga, da sude koliku će im dati
množinu hvati...
I ruke su veselo trli,
dok jedan je nešto reko;
a drugi stao hrast vrpcom da grli
i bradvom je u nj zasjeko...
Dvojica pak su uzeli pilu,
zarezali meso duboko i nakon vremena dugog zanjiho hrast se pogladiv malko
vrškom nebo visoko...
- Al još je hrast strašan, makar mu pjeva
pila o skoroj smrti,
još će on, silnik, u strašnom padu
mnoge u guštiku strti...
Vihor, 1932.
SMRT VODENIH CVJETOVA
Mrtvoj sestri Ružici
Sjećaš li se, seko, kad gledasmo skupa
u kolute žutih, obasjanih pjega
uličnih lampi - a vodeni cvijeti
ležali su bijeli ko nanosi snijega...?
56
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
I žalost je stala u nama da pupa
kao crna ruža, što kad igrali se
morahu maleni prebrzo umrijeti.
... Vrh našega sela
sad u noći crnoj pahuljice bijele
padaju ko onda vodeni cvijeti.
I ne žalih nikad tako, draga sele,
što ne mogu s njima nestati, umrijeti...
Vihor, 1932.
ŽITO
Leluja se žito i pjeva vrelo
i šušti ko da se moli.
Bijeli se u njem marljivo selo,
zelene pašnjaci goli.
Lahor je rukom prešo po žitu,
poljubac sunca ga grije.
Pticu gdje bježi vidjet je situ,
zlatom se žito za pticom smije...
Udara pjesmom vlat se do vlati,
zvekeće srebreno rosa.
U snoplje klonulo žito se jati.
Biserja puna je kosa...
Danica, 1932.
SJEĆANJE NA STIJENJAK
Vjetri se gone i laju, i grizu kao pseta
vrh tvoga divovskog tijela, kameni oklop ti krše.
Grčem ti guraju žile u hladna njedra drveta,
i ko u vepra ti krošnje na sunčanome hrptu strše.
Tople su kiše isprale tanki sloj zemlje rahle,
izvajale na tebi zmije, zmajeve, divove groze a sivkasto-plavim su plaštem nebom ti bure mahle
i ženski se puštaš, starino, da leđa ti brste koze.
57
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
... O, dragi moj, stari, okrutni dive,
kako bih volio stavit ti ruke u mišice hladne!
Još jednom bosonog pretrčat stijene od starosti sive,
prateći na pašu koze mršave i jadne...
Evolucija, 1932.
SJETA
Pada kap po kap.
Buči negdje slap.
A u mraku
spava već dolina...
Povrh glave tik
jeknu ptičji krik.
Kiša rosi.
Mrtva svud tišina.
I do groba grob
ko u lancu rob.
Vrh njih vjetar
mokro lišće goni.
Pada list po list.
Jecaj tih i čist...
To se uzdah
s duše sjetne roni.
Danica, 1932.
KRČMA
Pruža se stara harmonika
- kao vrat harmonikaša plešu zagrljeni zidovi
i strop uz zveket čaša.
Mlade kosce u plesu mršte
osamnaestmjesečni jadi,
i svaki od njih tvrdim dlanom
znojne bokove gladi.
58
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Starci sjede i vino ih davi,
znali su da će to doći.
A pjesma će veselje vratit
u djevojačke oči...
Pa dok se mjesec kao lopov
po krovovima vuče,
trese se krčma od momačke pjesme,
- a starci slušaju muče.
I kad je rano sunce ispilo
oči noćnoga neba ostaše momci, a pjesma im
počela da koleba...
Hrvatska revija, 1932.
SPOZNANJE
Oni bude dan u mirisu svrgnute noći,
volovi muču u zvonjavi kola,
zapinje korak u ujedu bola;
umor leži u tijelu, a mora se poći.
Njive traže znoj i plug da im rashladi grudi nabreknu žile, jaram puca mučno,
zastenje nož i kamen prasne bučno a u šiji bol i nemoć zadnju brazdu žudi...
Plastovi sijena nisu oblaci laki,
nit mire cvijetom, nit bruje pčela rojem.
Sijeno miriše žuljevima i znojem,
i strepnjom zaludne muke plast zašušti svaki.
I berba se ori pucnjem, grozd nema mednu tečnost,
on ima okus galice i krvi,
a doček berbe tek u mukama vrvi:
- bolest, suša, tuča - doček berbe: - vječnost.
Pa kad nam jednom bol nad plugom ukoči križa,
bljutava voda suho grlo krijepi,
za spržena leđa znojna se rubača lijepi:
seljačka muka i trpnja postala nam je bliža.
Hrvatski list, 1932.
59
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
NOĆNI SMETLAR
Dok zlatan mjesečev srp
žnje zvijezde: nebesko žito,
i iz gospodskih vila
psi laju duboko i sito,
on prignut kao kosac
široko metlom maše
i žnje gradsko blato,
a slabe se svjetiljke praše.
Onda kolica zaruže
i za par korakâ ušute;
pjevucka starinski seoski napjev
- i odu misli krute.
Zovu ga žene što pločnikom šeću
(i on živi noćnim životom),
s njima se šali, pobire kupce
i odlazi umorno potom.
Hrvatski list, 1932.
SEOSKI PREBJEZI
Mi ne znamo, kad jaglac žutim trubama zove,
mi ne znamo, kako blistaju zvjezdana čisla,
koja prebiru grane lipe, breze i zove,
jer mi više za radost i proljeće nemamo smisla.
Naše su kosti upile svu vlagu potleušice,
po plućima se vuku otrovne magle dima:
mi znamo zagrljaj reume, gripe i sušice,
nas vole jedino bolesni, bijeda, glad i zima.
Mi smo krenuli u grad, da se riješimo duga,
a mi smo se riješili snage i zdravog roda sada je za nas tvrda zemlja i tupo ralo pluga:
nemamo brazde zemlje, ni komad kućnog poda.
Makar su našu krv pretvorili u zlato
i sočno i zdravo meso oteli na kile nas očekivanje snaži i nismo klonuli zato:
- na nama ostaju rane, mišićje, koža i žile.
Hrvatsko kolo, 1932.
60
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
SELJANKA LEŽI NA NOĆNOJ LIVADI
U zlatnoj se sandali
meko prošeto mjesec
zvjezdastim ćilimom neba.
Šumi trava
- zelena kosa livade i tresu joj se široke grudi
od zvonke pjesme cvrčka.
I on pjeva:
o vjetru, koji se bori negdje s hrašćem
i s morem jašuć na bijelom konju-oblaku.
Pjeva čežnju livade:
da je ljubavnik-vjetar pogladi rukom
po mekanoj kosi.
Pjeva bol livade:
da će joj mirisnu travu pokloniti kosi
ko bogu vlasi koludrice.
... Zadnje će suze isparit se nebu tako će se duša zaljubljene livade
grliti s vjetrom.
"- A momak će moj upreći kola ko brijeg
i odnijet u sijenu poljubac sunca
i miris mrtvih livadinih vlasi
nekuda u grad.
Pa kad će na povratku
prazno zvoniti kola,
i na sjeni rasti konjski kukovi sjetit će se dragi da je kupio
zeleni rubac
- s kim ne bi mogo pokrit golu livadu...
Zaogrnut će miris mojih vlasi!"
...I kucao je cvrčak pjesmu radosti,
kucao ko srce.
Hrvatski list, 1933.
61
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
FIJAKERSKI KONJ BR. 4
I
Pokopali su ga u ulicu usku
kao u raku,
gdje zidovi kuća čuvaju vlagu,
tišinu
i bijedu u mraku.
Kraj njega prođe katkada netko,
kog staračkog prate koraci
i rijetko,
vrlo rijetko
da nebo tu plahog goluba baci.
Pa ako i sleti,
uplaši se mraka,
uplaši tišine,
uplaši se njega
- i tek što sjedne,
odleti.
II
Tek staračko srce se katkada budi
i miču se uši:
Negdje u glavnoj ulici grada
prolaze ljudi,
zamamljuju njedra
i smiješe se žene:
prolazi život u oknima zgradâ.
Tramvaji zvone,
odjekuju trube
i kucaju toplo motorska srca.
I onda projuri auto
od svega brže
(bjelaska crn se na danu):
a momci i žene i djeca i starci
i gladnici
stanu,
ulica stane netko plane,
dok on rže,
zvonko rže,
svinuvši oholo
62
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
(ko vratove)
blatobrane.
III
- Ali
nije to ništa...
Nekad se njegova dlaka
divnije sjala
od automobilskog laka!
Kraj ušiju je nekad mu vjetar
zujao jače
od automobilske trube!
I tko je mogo kroz bijele zube
zarzati tako?!
I svinuti vrat
(košto u pasu svije se žena).
A onda bi ga
ko srebrni plašt,
ko kraljevski plašt
pokrila pjena.
IV
I opet je miran
(kao u grobu):
ne osjeća sunca,
ne osjeća leda
ni kiše.
Pred mrakom je zatvorio oči
i jedva diše.
- - A ipak,
ipak je staro kljuse
osjetilo duboku sjetu:
pomaklo je kopito
i zagreblo o asfalt
(tek toliko,
da, tek toliko) da se uvjeri,
je li na svijetu...
Hrvatski list, 1933
63
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
MORE LANA
Vjetar, paripče bijesno, vitla bijelu prašinu,
i diže zeleni talas na moru lana.
I pali hiljadu modrih zvijezda u slavu dana,
a slak se grčevito penje i skriva svoju bjelinu.
Miriše oprano rublje iz seljačkih škrinja,
pjeva o svojoj bjelini na užetu, dok vjetar ga nadimlje i nosi
poput jedra;
a ja se smiješim od milinja,
jer laneno mi platno hvata pticu vjetra u njedra.
Bacam se u laneno more
i grabim šakama kaplje lišća, što glade usne,
a turčinci crveni ko lađe u noći gore.
Tako ushićen čekam da me talas lana zapljusne.
O, pjevaj, zeleno more, što bjelinu nevinu kriješ!
Tebi ću dati srce da ga zvijezdama gladiš,
da mi sakrite rane nađeš i miješ,
da mi djetinje snove pomladiš...
Omladina, 1933
KOSCI MI SE TUŽE SA ŽIVOTA
Pod lijeskom južinaju kosci:
rubača im kao koža priraštena;
dok mlada seljanka sjedi kod košare
podvivši noge poda se i stidljivo promatra
vrteć svitak u ruci: krunu s glave.
Međ trepavkama crnim njoj se oči plave
kao nebo između oblakâ.
Pozivlju me pod grm da hladujem
i jedan mi već pruža barilo vina
(otrvši prije čvrsto odušku dlanom).
A drugi mi zaiska cigaretu i odmah spomenu zasađen duhan,
u šumi negdje pomnjivo skriven;
i kako su prije pušili mnogo,
sada nemaju niti novinski papir
da zamotaju još zeleno lišće.
(A molitvenik ne daju babe,
64
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
pa stare marvinske putnice rabe,
spremane još od pokojnog djeda.)
I slušam tako njihova svjetovanja:
kako lugari tvrde, da su tatovi;
kako gospoda na izletu jadaju;
taj narod uništava ljepotu šuma,
kako su prije robom kućarili po svijetu,
kako je bilo lijepo, a sada stradaju.
Kako su prije iz Amerike dobivali,
pa makar samo polovna odijela,
a sada im nije ni koža cijela.
(I pokazuju mi po tijelu krpe
i krvave rane od kojih trpe.
Pa dodaju: moguće ti imadeš
u Zagrebu kakove stare prnje,
pošalji - pošalji - ipak, znadeš,
neće u kožu tako trnje.)
Onda se dižu: udara brus u tobocu.
Zdravim se s njima i Molbu obećajem.
Odlazim: za mnom kose siktaju...
Hrvatski list, 1933
USKRSNUĆE
U zanosu kličem:
Čežnjo, ćutiš kako mlado srce lupa,
a mirišu polja i pjevaju ljudi,
polomljeno drvo diže se i pupa,
a zemljine cvijećem posute su grudi.
I mirišu noći, večeri i dani,
a sunašce mlado drhti ko od sreće;
i ljubica šapće: Kani, suzo, kani,
u slavu te Bogu vjetar odnijet će...
Smiju se jezera pod drhtanjem sunca,
svečano je nebo, od sreće se plavi;
jer danas će s jednog najljepšeg vrhunca
u nebesa plava On Bog da se javi.
65
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Čuti će se pjesma ševe, cvrkut laste,
i svilu će plavu nebo da navuče,
ushit će u času svud da ponaraste
slaveći u raju sveto Uskrsnuće...
Predati će zemlja nabujale grudi
u koje će ratar plugom da zareže,
uz poklik pastira, miris trave svježe,
uz majčinu brigu, blaži bit će ljudi.
Danica, 1934
GORSKI KOTAR
Slikaru Vilku Gecanu
Vjetar - nestašno ždrijebe praši širokom cestom
i travu zelenu pase.
Koluti magle se dižu
i čelo neba ližu:
to planine jutarnju lulu puše.
A noge se kukuruzu žute,
vitezima sa sabljom o pasu,
i rune se s glavâ perjanice.
Češljaju seljaci obrove njiva
ko bokove dobre muzare krave,
i kuca klepac: srce livade.
Dok mladice jela broje mlade dane miriše ljubav kao dah od rane.
*
Ne, nema toga!
Nije mjesec barka,
što se na valu oblaka njiše,
i nema romantike neba više;
mrtva je laž, obmana i varka!
Nije sunce zlatno kube Kremlja,
kada od njeg ispucala zemlja
sliči na brazde, brigom zaorane,
gladnih seljačkih lica.
I staza se ne bijeli kao djevica,
što se među borovima šeta.
66
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Bor je hladan odsjev vatre,
"šumska šteta" zidovi, rešetka.
I žuti zubi u svakoga klipa mrtvački se kese.
A mršavo blago vlažnim njuškama pipa
i jalovost livada trese.
Gnojnice bujaju, miriše alkohol,
i sa žuljem svakim rastu dugovi.
- Treba da nas čujete, seljaci drugovi i odbacite jednom tužaljku i bol!
Treba da i vi u redove stupate,
i ko šuma borova radost zelenila točite da i vi jednom čvrsto naprijed kročite!
Hrvatski list, 1934.
SREBRNA PJESMA
Srebrn mjesečev srp
žnje zvijezde: nebesko žito.
Kuju cvrčci u polju
kaos rosa sitne, sitne srebrnike
od srebra mjesečine.
U pustinji deve srebrnu pjenu žvaču.
Zimi nad zemljom visi
zavjesa
srebrnim zvijezdama
izvezena.
Oči su moje majke bogata riznica srebra
tuzi poklonjena.
Srebrna je kolajna za junaštvo mom ocu.
Srebrn mu križ vrh groba
kad sniježi na Monte Grappa.
Hrvatski list, 1934.
67
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
STROJEVIMA ŽELJEZNA SRCA...
Željezni divovi zbore
stalno, jednako, glupo,
a oči lud kotač motre
i beznadno i tupo.
Svud diže prašinu sivu
ona svemoćna sila:
sto dinara tjedno ili
na hiljade bacila.
Na mlazove krvi piju
dani bolesni, dugi:
A ako ti nećeš radit hoće zdravi i drugi!
Dok negdje u izbi vlažnoj
sušica grudi kljuje,
bolesnik hripi i kašlje
i krv i život pljuje...
A žena u kutu blijeda
s djecom malenom grca:
- Strojevi, strojevi kruti,
imate možda srca?!
Nova Danica, 1935.
SKRŠENI POLET ŽALOSNE KUĆERINE
Na sunčev jutarnji zov
obli rumenilo naš kućni krov;
od radosti svi prozori kata
mahnuše veselo staklenim krilima
sa željom da kuća ko velika ptica
poleti
da oblake hvata.
O kako žalim nemoć njena poleta
sa željom da se od temelja otkine.
O kako žalim, kako žalim zamahe
da letom uvis teret zemlji dokine.
Hrvatski list, 1935.
68
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
JUTRA
Svake noći kad se vraćam od tvog stana
Za mnom uvijek kruto škrine brava;
Livadama lutam s mjesecom do dana:
Zlatnim rupcem briše sunce suze trava.
Hrvatski list, 1935.
USPOMENE
Kao leptiri, odbjegli iz šakâ,
Nestale sve su dječje uspomene.
Još su samo praškom krila laka
Jagodice prsta posrebrene.
Hrvatski list, 1935.
DIMNJACI TVORNIČKI, DIVOVI CRVENI
Dimnjaci tvornički, divovi crveni,
u zemlji čvrsto do koljena stoje,
a vjetar im ko vlasuljar neki
kovrča kosu tamnu i srebrnu
i njome pod kapom nebeskom vijori.
Dimnjaci tvornički, divovi crveni!
Hrvatski list, 1934.
69
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
LIRIKA (1937-1942)
TUGA NAD DOMOVINOM
Odjeknuše pucnjevi ubojni hrvatskom domovinom,
I sva se ko udova ogrnu crnom, žalosnom tminom.
Zaljuljala se polja bogata, tužno jeknule stijene,
I jauk vjetrova krenuo kroz šume ožalošćene.
Hrastovi stari i jele, lipe i cvijeće
Digli glasove tužeći, - blisnule zvijezde ko svijeće.
Poletjela tužnjava zemljom, preko ravnicâ, planinâ:
- Neka ugasne svjetlo i vlada žalost, tmina.
Najljepša poteče krv, utihnuše najveće riječi,
Neka utrne radost i pjesma neka ne ječi.
Neka sva srca gore, u suzama blistaju oči,
Neka utihne pjesma i život da se ukoči...
Razumješe tugu ptice, zvijeri, sunce - a oblaci
Zavihoriše nebom ko žalobni, crni barjaci.
- Ubojno krvničko tane upravi mračna ruka I neka plaču šume i livade hrvatskog puka.
I neka zatutnji zemlja i neka jauču rijeke,
I potoci neka trube da čuju zemlje daleke!
Neka nas tuga mori i grčevito ridanje hvata Neka nam srce trne, krvavo srce Hrvatâ!
Ali nagrnuše potoci bijesni niz gorske strmine
I nabujaše rijeke uz tutnjavu olujine,
Navrelo Jadransko more, i šumi i bijesni i riče Probudilo na dnu junake i neba se precrna tiče,
A milijuni seljakâ zastali muklo na njivi
I tuga ih golema sjeknu i bol ih do zemlje privi.
Onda se dignuše tmurni i mahnuše zgrčenom rukom Tuga je rodila vihor, što uzdrma hrvatskim pukom...
70
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
I planuše tužne oči i sijevnuše blijeda lica,
Od krika se podigla jata teških, mrtvačkih ptica...
Poljima, brdima, morem, šumom i čeličnim stijenjem
Krvava zvoni pjesma - nošena gorljivim htijenjem:
- Krv će zapalit svjetlo i gorjet će plamenom svetim,
Gvožđe će rastalit kruto, smrt donijet će rukama kletim!
Hrvatski dnevnik, 1937.
MOJ GROB
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.
Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, I kada se vrati, nek poravna trag.
Hrvatska revija, 1937.
71
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
STARINSKI STIHOVI
Riječ po riječ na papir teče,
Neizrečena, napisana.
I motrim je: gle, već ne peče Ne peče, zvučna, zakovana.
I tko će vagnut sve te riječi,
Nanizane, preboljene.
Zar posao ja nemam preči,
No te riječi nevoljene?
O, daleko je bolje prijeći
More, šume i ravnice I krvnike, pljačkaše sjeći
Te pasti mrtav poleđice!
I nikada se više dići,
Pavši s mišlju na spasenje;
Na sreće, sreće, što će stići
Poslije nas pokoljenje.
Te stare strofe, trošne slike,
Vječno iste misli, tuge,
Taj stari šljem i oklopnike
Odbaciti ko poruge!
Da, treba gore glavu dići,
U krv i rat, u vatru zaći I nikad, nikad natrag stići,
A za sve druge Eden naći!
Pa ipak, nek te riječi stoje,
Stare strofe, bolne laži; Možda će tuge da postoje,
I tko će drugi da ih taži?
Hrvatski dnevnik, 1937.
72
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
DOBRIŠI CESARIĆU
Bolesnička soba, zatvoren u mraku,
Žalostan i tih I katkad se trgnem začuvši u zraku
Plakati tvoj stih.
Čini mi se, dragi, on je kao suza,
Suza teška sna.
Iskopani dragulj u rudniku uza Da drugima sja.
Teku crne riječi, ali usred plača
Prekida ih grč;
Blista oštro jezik buntovničkog mača.
Pun je krvi vrč.
Ali ništa zato, bogate su žile,
Treba biti krut,
Okovi ne bole, bezmjerne su sile Tek je krvav put.
I neka je mračno, i neka je crnje!
Klonuli su svi Za najljepše zlato dobili su prnje.
Tako ćeš i ti.
Ne, nije to ništa, ne, ništa to nije,
Ti si tako jak!
Čujem samo: netko hrapavo se smije,
Dok odlazi vlak.
Hrvatska revija, 1938.
73
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
PUT ZA DRAGOM
Nitko ne čuje naš razgovor u noći
I ne vidi Tvoj smiješak, niti suze, Odlučih, draga, da ću s Tobom poći.
Ne plaši se ništa! Tko Ti hrabrost uze?
Ruke su mi hladne? Gorke su mi usne?
Udara mi srce pomamno u tmini?
- Hlad je znak mirnoće. Noću zvuk se zgusne.
Od Tvojih se suzâ žukom usna čini.
Pričaš mi o svjetlu, gdje je sreća bolja.
O kućici maloj u dubokoj šumi.
Otkuda Ti riječi, odakle Ti volja?
A glas Ti je prazan ko u lošoj glumi.
To najcrnje sjeme dala si mi sama
I sada korijenje njegovo se širi:
Ušlo je u meso, raste u žilama,
A stapka mu smrtnim cvjetovima miri.
Nema Tvojih ruku, nema Tvoga glasa.
Nema Tvoje kose. Struka. Tvoga lika!
- Jao! Ti si mrtva; a ja tražim spasa.
O, odakle krv ta, i vrisak. Trka. Vika!
31. VIII. 1938.
Savremenik, 1938.
74
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
JAKE SMRTI (1939)
VOJNIKOVA RUKA
Ruka mu već davno gnjila;
I nakon smrti jednog dijela
(Na koji sjeća ralo i pila)
Čeka cijelo pogreb tijela.
Odbačenu u crnu tamu
(Koja kao krv je gusta)
U grču pustili su samu,
Bez njena srca i bez usta.
Pa ipak katkada u noći
Možda ona srce steže I kaže: Slušaj, treba poći,
Komadić smrti tebe veže...
Sada nad njom raste žito
(Iz srdaca, kostî i glavâ),
A tuđin seljak ne zna ni to,
Da ona raskoš rasipava!
Hrvatsko kolo, 1939.
OČI STJEPANA RADIĆA
One ne bijahu stvorene za obične vidike, Čvrsto su gledale daleko, daleko na kraj stoljeća:
Mutnu im zavjesu davahu bliske stvari i slike,
Jer su prejasno vidjele raskoš Velikog Proljeća.
One su nosile u sebi tihog smiješka bore,
Što se u zipci ljuljo, na ubitu živio tijelu:
Tada su gledale rasti i vreti golemo more,
A u njem svoju Misao ko ribu srebrnobijelu.
O blage zaklane oči, iskopane krvavom rukom,
(Za ljudsku smrt prejake, nedohvatno daleke) Sada stojite svagdje: nad selom, nad poljem, nad pukom;
Ko sunca ljulja vas more i nose ko bisere rijeke.
75
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Pognute glave div malenom Hrvatskom kroči
Noseć na grubu dlanu blage zaklane oči.
Hrvatski dnevnik, 1939.
PALI VUK
Kad se sruši vuk od zrna Ko da teška krošnja pane.
(Prognana daleko srna
Trepereći stane.)
Njegov pad ne sliči padu:
To truplo pokriveno dlakom,
Zgrčeno u divljem jadu Urliče nad rakom.
Još uvijek mu zubi reže
I prijeteći je dlaka mrka,
Oči sa njeg plaho bježe:
Ne, nije stala trka!
S njim umire sama šuma:
Nesta s njime kretnje njene,
Mrkog sina njena šuma,
Žive njene sjene!
Ona: zakovani div, Nadahla ga svojim bijesom.
Kojim paro zub je kriv
Mekim jadnim mesom.
I - izgleda - ista smrt
Boji se u njega ući:
I mrtav se ne da strt Još je sada ljući!
Kad ostane zadnji vuk,
Nemojte ga svladat Nek od njega uči puk
Borit se i padat!
Hrvatsko kolo, 1939.
76
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
SMRT LETAČA
Kad čovjek jednom leti,
Visoko kad se vine,
Čemu tlo i pad?
Nek zemlje se ne sjeti,
Nek motri san visine:
Od oblakâ grad!
Zašto da dolje pane?
Kad već dosadi sve mu,
Neka nađe dom:
Kao pticama grane
Neka je počivka njemu
Oblak-aerodrom.
A kad već treba pasti Neka pane u more:
Drugi plavi san.
Tamo će imat časti,
Koje je imo gore, On i aeroplan!
Tu se nebo ogleda:
Dubina mu sjaj kaže
I zvjezdani trag.
Dubina snizit ne da,
Koji visinu traže
I san im je drag.
Nebo i more se ljube:
Dviju sestara braća
S ljubavnika dva:
Nikad ih obje ne gube.
Uvijek se k jednoj vraća
Svaki od dva sna.
U more nek potone, Da ono s njime njiše
Sav nebeski svijet:
Oblake i avione,
Zvijezde; - da uz njih više
Ne ustavlja svoj let!
Hrvatsko kolo, 1939.
77
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
MRTVAČKO PROLJEĆE
Domiču dani: mrtvačko proljeće.
Mislim na groblje, gdje legoše baku,
Zaroniše djeda i oca u raku, I s njima od kiše mokro cvijeće.
Drage, nedorasle sestre u grobu,
U ljubavi sretan sam da vas nema,
Ni znale niste za laž, što se sprema;
Hvalite, slatke, svoju crnu sobu!
Tu je na okupu čitavo selo,
Blizu kost do kosti, lijesovi krti,
Bliješte kose na suncu: zlato smrti, I izbija tvrdo seljačko čelo.
Mrtvi kopači, zemlju ste kopali,
Znali ste: sebi kopate ležaje;
Svaki joj od vas oduzeto predaje, Već u kolijevci zemlji ste dopali!
Groblje bi bilo jednako njivi,
Da nema križeva: gle, kreće trava,
Iz grobova, iz vaših ruku i glava;
Cvjetate! Opet ste pokretni, živi!
Oko vam prozire crnu debljinu,
Gleda u obliku krunice cvijeta,
Gledat će tako do konca ljeta,
Kada se vraća u očnu šupljinu.
Seljaci, kao zemlja nepomični,
Tromi i teški, kao zemlja jaki,
Sa njom ste jedno, zauvijek jednaki,
Živi i mrtvi, vječito slični.
Mrtvačko proljeće: domiču dani.
Uzet ću sjeme u široke šake,
Da iz rake raste nebu pod oblake, I plodovi zru suncem obasjani!
Hrvatski dnevnik, 1938.
78
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
TRI PJESME (1940)
USNULA DRAGA
Na dragoj leži mjesečina
I san svih zvijezda na njoj sniva,
U grudi joj se bijele sliva,
A svuda drugdje pomrčina.
I moja radost i vedrina
U srebrn okvir je okiva,
Dok crna tuga mi noćiva
U srcu: mraku sviju tmina.
I tako draga u snu bludi,
Pa, čini mi se, vrh nebesa,
Dok rana zora nježno rudi,
Treperi odraz njena mesa.
Tek onda kada vjeđe digne,
Mir mi stigne. O, mir mi stigne.
Hrvatski književni zbornik, 1940.
PREZRELA JESEN
U svakom plodu malo sunce zori,
I voće slatkim jezikom mirisa
Javlja nam svoja imena; dok gori
Lišće svih brezâ, kupinâ i tisâ.
S brijega žuta bundeva se sori.
Orasi pljušte kroz lišće iz visa.
Cestama štropot punih kola ori,
Na nebu vatre jesenjih obrisa.
Lijepe mi se prsti od slatkoće.
I moje srce zrelo je ko voće.
Miriše! Čudne još ga drže snage
Na tankoj grani ljubavne zreloće.
Gle, viču silno, s njegove punoće,
Vesela usta ime moje drage!
Narodno kolo, 1938.
79
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
BELI MOST
Preskočil je reko,
V hrptu se je svil,
Bel ko čisto mleko
I velo od vil.
To so dva se vala
Slila vu jen tren;
Slika je ostala
Od njihove pen.
Srebrna se riba
K njemu pripelja,
Voda se zaziba:
On se v nje smehlja.
Kada riba projde,
On tiho zaspi, Kočijica dojde,
Pa ga probudi;
Strese se od sreče
Da ne more jač;
Popevko okreče
Kočijin kotač:
Beli, beli, beli most
Ko slonova kost!
Hrvatski književni zbornik, 1940.
(Pjesma je uključena i u zbirku Ognji i rože)
80
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
MJESEČEVA SONATA
Jecaju gusle negdje u zraku,
Iznad začarana grada;
Na tihi grcaj, na suzu laku
Ko more mjesečina pada.
Zatuži od njih sva visina
I zemlja nekim mekim zvukom, I plače dalje violina
Pod mjesečevim svijetlim lukom.
Hrvatsko kolo, 1941.
NOĆ
To nisu zvijezde, to nebo nije:
To košnica je pčelâ puna;
I komad zlatnog meda - luna U gorka usta slasti lije.
To nisu zvijezde, to nebo nije:
To svijetle suze žalosnice
Obliše neko divno lice,
I njihov sjaj mi oči mije.
Košnice srca! Pjesmo nebeska!
Uzdiše radost, a tuga se smješka.
Hrvatsko kolo, 1941.
81
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
LASTAVICE
O lasto, kad nagneš tamna krila
Sve modrilo svoda
U srce se slije;
Kad se vineš, grud ti se otkrije:
Tako blisne voda,
Koju noć je skrila.
Cvrkućeš, a uhu tad se čini:
Srebrne škarice
Režu svijetle zrake!
Ili, da kroz ledene oblake
- Prolijeću strelice
U dubokoj visini.
Gleda te kraj okna djevojčica;
Sniva, oči rastu:
I na nebu suru
Vidi tebe u plavu veluru;
Al ne vidi lastu, Za nju si kraljica!
Iza tebe dvorjanke, u sviti,
Kneginje odabrane,
U svili i baršunu
Do dvorova nose modru krunu,
U tamne dvorane,
Gdje stupovi su viti.
Sestro maćuhicâ, o sutonjoj uri
Mahovinom sanja
Raznježavaš duše;
Letiš: s tobom nebesa se ruše,
Okreću, - a danja
Rijeka modro juri.
Otmjena si, lasto, poput klasa!
Vihor vas, ko jedra,
Nosi, mile ptice;
Krila biju ko duge trepavice,
A grud, kao njedra,
Slatko se bjelasa...
. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
82
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Proljetos, s ljubicom u kljunu,
Kao modre nade,
U sela ste nam pale;
Cvrkutom ste tužnim zaplakale:
Tko nam to ukrade
Strehu gnijezda punu?
Kružile ste vrh golih zidova
Kućicâ i štalâ,
Gdje su gnijezda bila
Ispod strehâ, iznad vratnih krila,
Gredâ i jasala,
Ispod svih krovova.
Tisuće se cvrkutâ - ko suze Nad razvale prosu;
A niste ni znale,
Da jedine ste ljude oplakale,
Koje smrt pod kosu
Najstrašniju uze.
Između dva rata, 1942.
BDJENJE
Mali cvrčak pjeva ko da sanja,
I samo se načas od sna prene;
Meke sjene travka, cvijeća, granja
U svjetlo su zvijezdâ odjevene.
Svi drugovi oko njega zriču:
Cijelo nebo dršće od glasova.
Zar iz snova zrikavci to viču, Il su pjesme zvjezdanih korova?
Poljuljane svijetle sfere gasnu.
Rosni mir; glas probuđene ptice.
Kraj živice još se cvrčak glasnu.
Blijeda zvijezda spušta trepavice.
Nijemo padoh: razdrte mi grudi.
Ginuli su negdje cijele noći
Zvijezde, travke, zrikavci i ljudi.
Između dva rata, 1942.
83
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
NOĆNI VLAK
Kroz noć daleko tutnji crni vlak.
Srce ga sluša, i s njim muklo tuče:
Kotači, jureć nada nj, nad njim buče;
I spavač trne, ko na smrti znak.
Pa dođe zavoj, i kroz laki zrak
Šumorom kiše kolesa zazvuče:
To nekom drugom zemljom vlak se vuče;
A spavač tone, ko da srče mak.
Kroz noć sve brže tutnji crni vlak
Gazeći ljude, naselja, tjelesa,
Kao sotona bezuman i jak.
Onda sve tiše nestaju kolesa,
S dalekim slapom, s lišćem, koje stresa
I nosi kroz noć snenu vjetar lak.
Između dva rata, 1942.
LEŠEVI PUTUJU
Leševi plove, njišu se i plove,
Zeleni, modri, teški, naduveni:
Krupnjaju, rastu, kao da se tove;
I onda stanu, tiho okupljeni
Kraj obale crne.
Jedan o drugog neoprezno zapne,
Poskoči naglo, ko od neke volje;
A gnjilo uho iznad vode napne,
Nad mutne vale, što uz njih grgolje
Kraj obale crne.
Nožni se palac na talasu ziba,
Namiguje, kao da se šali:
"Tko kaže za nas da smo hrana ribâ?
Gle! Od njih mi smo tako odebljali
Kraj obale crne."
Strašno, ko rana, zijevaju im usta,
A voda, pljušteć iz njih, u njih, zbori:
"Lažu! Od mene trupla su im tusta!"
84
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
I prelije ih grubo, i žubori
Kraj obale crne.
Pa kao da ih neman rijeke lupka
Da požure se, dok bi htjeli stati;
Jer kad će prestat ova strašna kupka,
Kad će im jednom odmorište dati
Kraj obale crne?
Zašto im uže, što vratove resi,
Prezrenu milost još jednom ne vrati,
I o dub stari opet ih objesi,
Da bi se mogli mirno odmarati
Kraj obale crne?
Zašto taneta, posuta po trupu,
Ne otežaju, na dno ih odvuku,
Da dođe jednom kraj jurenju glupu,
Da nađu tihu, najtaniju luku
Kraj obale crne?
Al oni plove, njišu se i plove,
Zeleni, modri, teški, naduveni:
Krupnjaju, rastu, kao da se tove;
I onda stanu, čežnjom okupljeni,
Kraj obale crne.
Govor Gorana Kovačića na akademiji u Bihaću 5. januara 1943. Letak
ODGOVOR
Krvniče!
Ako za izdaju ponudiš meni srebra,
Skovat ću od njega nož I sjurit ga tebi u rebra!
Govor Gorana Kovačića na akademiji u Bihaću 5. januara 1943. Letak
85
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
RJEČNIK
beteg (mađ.) - bolest
bljušt - bršljan
muče - šutke
muditi - žuriti, kasniti
če - ako
črez - kroz
negve (mađ.) - okovi, lanci
nigda - nikada
dišiti - mirisati
droban - sitan, malen
Dulce et decorum est pro patria mori
(lat.) - Slatko je i dično umrijeti za domovinu
(Horacije)
oblok - prozor
gda - kad
grand (španj.) - plemić višega reda, velikaš
hiža - kuća
jok - plač
jokati - plakati
kube (tur.) - kupola
kušlec (prema njem.) - poljubac
kušnuti (prema njem.) - poljubiti
parip (grč.) - konj, kljuse
peš - pjevaš
plovan (lat.) - župnik
požgeklati - poškakljati
Roland - ili Orlando, junak iz doba Karla
Velikoga, istakao se u borbi protiv Arapa i
Baska; glavni junak glasovitog Ariostovog epa
Mahniti Orlando
sigde - svugdje
škrlak - šešir
šloprok (njem.) - klaonica
turen - toranj
lasi - kosa
les - lijes
lub - kora
lukati - vrtati rupe, rupičati
lukna (njem.) - rupa
ljiljak - šišmiš
majhen - malen
malin - mlin
metulj - leptir
metuljček - leptirić
mežnar (njem.) - crkvenjak, zvonar
veja - grana
vesi - visi
Vesna - u staroslavenskoj mitologiji božica
proljeća i mladosti
Vladičić Đuro - pseudonim Vladimira
Jurčića (1910-1945); s Jurčićem i Josipom
Hitrecom (1912-1972) Goran će 1932.
objaviti manji izbor svojih pjesama
vun - van
vuzem - uskrs
86
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
OGNJI I ROŽE
RODNI KRAJ
Okôlo sela breg do brega
Visokê hrptôv, čvrste, jake;
I divlje zveri sakojàke
Se jâvljajo iz grla sega.
Tu šume rastó za seljake,
Im hišo dajó, pljug, postèljo,
Kantrêdo, ormâr i zibèljo, I trdo trugo za grobnè mrake.
V dolu leži, ko na stolu,
Hiljàde zlatè lebôv kruha,
Hiljàde belè metrôv ruha,
Hrane konju, gazde, volu.
Po pristojé so grozdi zlati,
Rumèni, plavi, žoti - slatki:
I dani gredó, dugi, kratki Ko pogrèbi i kudi svati!
87
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
RANE TOGE
OČINA KOLAJNA
Oča naš so slavno pali.
Kolâjno so nam poslàli.
V roke smo jo stopot zeli I grdo jo zamrzèli.
Njeje srebro nam je fkralo
Sè dečînstov, srečno, malo.
Ali v cele naše noči
Otprla nam ona oči:
Od njejèga svetla v tame
Mi smo vidli grobe same;
Mesto oče nam divâni,
Od novè nas kolâjn brâni.
ZADNJI GLASI
Cinkuš je s turna našèga zvonil,
Plòvan polahko popêval,
Vetr po nebu oblake gonil, Nišće ní sôz prolêval.
Vmrl je star oča, brado je imal
Ko svet'c v oltaru belo,
Ko malo dete na odru se smejal,
Vesèlo bilo mu čelo.
Imal je ženo, ali je vmrla,
A tako dobra je bila!
Toga je život matere strla,
Kâ se vu nje je skrila.
88
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Ljubìli negda lepèga so sina,
V tuje se kraje obrnil,
Kapàle soze so v kupìce vina
Nigdâr nazád se ní vrnil.
Dalek je, dalek proš'l prek mora,
Tam zlatna se zemlja prostrla,
Pisàli so ju: da zlatna je gora
Mladi mu život potrla.
Jokàla dugo, jokàla mati:
Sega pri hiše nam ima,
I šume, i njive, i grođe za brati,
A sinka našega nima.
Nàjempôt tako vg'sla je ona.
Za trugó stari je šepal, Dugo zvonèla zadnja so zvona,
Lepe molítve je tepal.
Čekal je dane tiho, vesèlo,
Bliža postála daljina Zato se smèjal ko nebo belo:
Videl je ženo i sina!
Cinkuš je s turna našèga zvonil,
Plòvan polahko popêval,
Nišče ní sôz prolêval.
Vetr po nebu oblake gonil, 1929.
SESTRIN GROB
Ní ju bilo ni leto dan
Kada je vmrla.
I gdo bi zapamtil njeje ime,
I njeje lice,
I njeji smeh,
Da se ní njeja zibàča
Zibàla
Skupa z mojém srcém I popevàla:
Imam sestro!
89
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Imam sestro!
Imam sestro!
Dalek od mene
- V rodnèmu selu Njeji je grob,
Odločen od cele rodbìne,
Sâm,
V kotu
Dečinskèga groblja.
I sì pozabîdo
Na mali ju križ
I na šako zemljè
Kada Sisvete prîdo.
A ja
(Ki s'm Boga pozâbil I još kome v ajngele verûjem,
Med kêmi njeja duša
Ko cvrč'k popeva
I smeje se svojèmu velikemu bratu,
Kî ju o polnočí
Ovo popevko slaže)
Divanim jesenskèm vetru
Tiho i vroče
V tujèmu gradu
O jesèni:
- Dobri vetr,
Prosi te njeji brat Suho lišče pribèri
I na njejèmu grobu složi
Venj'c zlat!
I ovo sozo odnesi
Na njeji grob
- Na kêmu sveče ní Naj se na njemu
Svetlí!
1929.
90
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
PRIMORKA
Dobra stara žena,
Žalòsno oblečèna;
Na plečé košàra,
Teška, puna dara:
Smokâv nezabljène;
Slatke, a zelène!
Pustìla si more,
Prošla naše gore,
Duge trde pôte Mi čekàli smo te.
Prosìli smo melje,
Fažon ali zelje;
K tebe to nosìli,
Smokve smo dobìli!
O drobna črna stara,
Ta na plečé košàra
Bila nam je sanja
I nočná i danja.
Doživel bi špota
Gdo rek'l bi: siròta!
Za nas, deco rata,
Ti bila si bogàta.
91
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
GLEDALO KUPE
D'ŽD, SONCE I STARI MLINAR
Srebrna kap
Zlatna kap
Zelèna
Plava
Žota
Na soncu bleščí
Na lišču šumí
Na krovu zvoní
I beží
Vuzduž pota.
Stari mlinár domó gre:
Biser vuz biser nosí v lasé
Srebrené I djamantov puno brado.
Vesel je.
Plodno se polje zelení,
A na vodé
Kapi
Tancâdo
Skačó
Ko drobne vesèle deklìce,
Širîjo im se svilène kikljìce
I okrečó.
A doma mali vnuk
Stal pod hišní klobuk
Fakin
I nemirnjak
I sljuša:
Pljuščí i šuščí i šumí
Kišní divân I kap po kap
I kap po kap
Cekin
Cekin
I srebrnjâk
Zvoni na dlan.
92
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Stari oča se žuri,
Po potu tukljá njegov ščap:
Raste voda, gle, vuz slap!
Boža kap
Vrtí
Vrtí
Mlinskí kotač.
I šum šumí
I grom grmí:
Iz grada
Bela gospá
Beží...
I gléda vnuk: to stari oča
Iz vrêč vu koše zlato trese;
Iz zlata déla srebro oča I srebro puní v mlinu kese.
A pred mlinom,
Okôlo njega
I nad njim
Kapi skačó
Pa se tačó
Smejó
I lovîjo Srečne so:
Ljudské se radòsti veselîjo.
RIBE
Gdo im skoval svetle ljuske,
I pomètal farbe zlate,
I svilna im isprel pera?
Gdo im glase zel iz grla?
I vàvêk so tako tihe,
Tako svetle, tako lahke.
So li pale iz oblâkov?
So nastàle iz kamânja?
So li iz rečnèga zlata?
Niso!
Pale so iz neba
V noči zvezde iz višine
V reko, pa se oživèle:
93
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Zato tako so srebrne,
Pune zlata, svilne preje.
Zato tako so bez glasa.
BELI MOST
Preskòčil je reko,
V hrptu se je svîl,
Bel ko čisto mleko
I velo od vîl.
To so dva se vala
Slila vu jen tren;
Slika je ostála
Od njihové pên.
Srebrna se riba
K njemu pripeljá,
Voda se zaziba:
On se v njem smehljá.
Kada riba projde,
On tiho zaspí, Kočîjica dojde,
Pa ga probudí;
Strese se od sreče
Da ne more jač;
Popevko okreče
Kočîjin kotâč:
Beli beli beli most
Ko slonòva kost!
94
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
MALI SVET
MALI OBLAK
Dìgnil se v jutro
Iza brega
Mali oblak - ko gnjezdo
Od snega.
Tice so v jata letèle
Iz njega.
I puhnil je vetr,
Vetr jak:
Ní gnjezdo vre ticam
Mal oblâk; Tožno letîdo, čvrčîdo
Čez zrak.
POTOK
Čez srce tiho potok teče
I nosi soze stare sreče,
I prošle toge, tihe smeške
Iz krvi črne, duše teške.
Čez srce tiho potok teče
I nosi soze stare sreče.
PROLEČE
Gdo se tako smeje tam,
Da to vetr ní?
Pož'ščal visibàbo je,
Da jač ne zaspí.
A po stozé nego gre
I kolo škripí:
To peljá metulj'k se,
A spregè mu ní.
95
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Kam se vozí dečko mlad,
Kam mu se žurí?
Ah, deklìca fijôlica
Ke lepo diší!
MALI POT
Čez šumo vodi mali pot,
Od lada plav, od sonca žot.
V njemu trag je zajcôv, srn,
I zarez kola, glibok, črn:
To proš'l drobn voz je drv,
I tica još, i krt, i črv.
I dugo vre nikòga ní A pot vàvêk beží, beží.
Zavîja sim, zavîja tam,
Okolo šumské krôži jam,
Dole skače, v nebo gre I nàjempôt ní ga vre.
Čovek gléda: kàde je to?
Goščàva, mir krôg njega so;
Ní vetra čut, popêvke tîc, Presvètlo ní, ní preveč kmîc:
Pozabi čovek toge sè, I sreča tu primiri se.
96
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
VINOGRAD I DRAGA
BRESKVA
Iz grada prišla v male si kočíje
(Čerêšnje cv'le belo so odrêda),
I vidlo mi se - a bila si bleda! Da beli svet im pal na lica ti je.
Kvartîr si zèla v selské nam birtìje,
I pila mleko i jela si meda I kada šla so iz paše govèda,
Drobne dlane vol kušèval ti je.
I kako bi se ja te nádal sreče!
I kako mìslel bi da skoro loze
Bom s tóbom glèdal vu prolèčne soze
I da rumèno brèskvino bo cveče
Vu moje brajde sè na tebe palo I v mojem krilu lica ti obsjàlo.
DVA GROZDA
Zelèna trta gre čez drugo trto,
I prek mladìce lisnàta mladìca.
Tu je v trču ko v gnjezdu sè zaprto,
Ní videt svetle nam očî, ni lica.
Ko list vuz list smo drhtavo se stisli,
I cel vinògrad drhtal ispod gvozda,
I dišal v cveču, v zaljubljène misli,
Z dva naša srca: dva jedîna grozda.
97
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
MALA TRGAČICA
Moj dragi, gôsti moj vinògrad,
Ti mučíš zelèni moj ajdûk;
Ne šumíš: da šli smo grođe brat
Ja i ona, zelèni moj ajdûk.
Ispod lišča s'm soncu se smejál,
Gledal črne oči tvoje bôb;
Grozd iz trte, grozde njeje bral.
Tiho divljí gukal je gòlôb.
Vinògrad moj, zelèni moj ajdûk,
Još na vusté slasti čudne so.
No, reci mi, zelèni moj ajdûk, S'm kušèval tebe ali njo?
TRGATVA
Trgàli so grozd po grozd i gnjeli,
Popevàli trgači vesèli.
A v meme je toga šuméla
Ko prazna obrâna grana:
To naša so srca, o draga,
Zgnjetèna i potrgâna!
I v lajte glibòke grođe so deli
Trgači mladi, jako vesèli.
I do laktôv roke im gole
So bile plave, krvâve.
Mužari z bregôv zagrmèli.
Zgažène so loze i trave.
Odnesli so grođe. Glasi vesèli
Po poté strme se razletèli.
Ní grođa, tebe ni nikòga.
Dalek so tice. Skri lice!
Slatka čehùlja, grenka toga.
Bolí popêvka trgačìce.
98
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
VINO
Pred zidanìco sâm stojím vuz trte:
Ko grođe sè so moje sreče strte;
Sì lepi časi pali so ko lišče,
Nad kêm se vetr joče: leto išče;
Sì kolci, pod kê mi smo bili skrîti,
Ko koplja v moje telo so zabîti; Al vino kušaj iz žalòsne trte,
Sè sreče, toge vu njemu so strte:
Ko grozd lepa i puna i dišéča
Je bila naša ljubav, naša sreča;
Ko mošt je motna nàjempôt potèkla,
Slatka, a trpkost v njo se je zavlekla;
I prošla v togo, kada je zavrèla
V srce je pala, ko vino vesèla;
Ko vino tožna, otròvna, dišéča
Je mrtva ljubav, naša prošla sreča.
Ne smej se preveč, i preveč ne toži,
Sâm sebe čašo puno vina proži;
I kada ti bo toga v srce sela,
Od vina duša tvoja bo vesèla;
I kada boš od radosti zavrìskal,
Vu vinu staro togo boš poiskal.
Ne smej se preveč, i preveč ne toži,
Sâm sebe čašo puno vina proži!
99
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
NA NEBU I NA ZEMLJE
ČRNI OBLAKI
Črni oblâki: prnjàvi siromaki,
So gladni žita, žejni vinské loze.
Črni oblâki: bogàti siromaki Ke siromàško bogâctvo so: soze.
Črni oblâki! - kunó jî seljaki,
Pa projdó spat za breg kàde ní vroče.
Črni oblâki! - prosîjo seljaki,
I pride jen po jen i š njimi joče.
KONJI I NEBO
Vetri so nebêški konji
Kî vlečó oblâke
(Voze nebeškèga sena)
V štalo: črne mrake.
Pasli celi dan so travo,
Dok ní rosa pala
(Drobne i debèle zvezde),
Pa se zasijàla.
I najlépšem od sè konjov
Pala je potkòva:
Ko misec se zasvetlèla,
Sà zlata i nova.
- O, seljâčki črni konji,
Šepàvi i gladni,
Moret bote gore v nebu
Siti i paradni!
100
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
SONCE I SELJAK
Sonce ima plav škrljâk
I od zlata lače,
Plašè svilní mu je oblâk, Pa vesèlo skače.
Onda zvleče svet'l nož,
Da tamo zakolje, I zajôče vetr mož:
Nosi jo čez polje.
Sonce zajde na jen breg,
Ko kralj pun slobòde,
Rastopí mu oko sneg
I zapâli vode.
Rože rastó krôg mu nôg
I letîjo tice,
Gospon ljiljan, petljar glog
Dišîdo mu v lice.
- Njivo orje jen seljâk
Vu prnjàve robe Sonce skrilo za oblâk
Svoje zlate zobe.
Rja zela mu škrljâk,
Zlate lačné konce Plašè oblâk napràvil mrak:
Pod njim joče sonce.
VESELA CERKVA
Na bregu cerkva jena,
Stara par vekôv,
Stojí vre zapuščèna, Sôv puna, šišmišôv.
Njeja je niska vrata
Pred smrt zaprl baron Ní vre golôbe v jata
Razgànjal smehom zvon.
101
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Sè ajngele i svete
Je imat v reštu tel A majstor v lica, v krete
Veselje im je del.
V glavnèmu je oltaru
Anton, svet pustinjak V pobòžnem stojí žaru,
Ko grabancijaš-dijak.
Z jenó nogó je skočil,
Lepo se nasmejâl S palicó se podbočil, Da ne bi dole pal.
Do njega je Mikùla:
V roka mu zlat'n ščap,
Na glavé bela kula,
A brada mu ko slap.
I sveti Petr v kotu
Dignil velik ključ:
Ko da mu gdo na potu,
Pa tel bi š njim se tuč.
Tam fratr jed'n stari
Zatancal je, junak,
Ko da za greh ne mari
Je kuto dignil v zrak.
I ajngeli drvèni,
Krilam dajó mah Skačó preljubljèni,
Ní jî Boga strah.
I kada trak od sonca
Čez okno v cerkvo gre, Veselju nima konca To jako lepo je.
A Mojsiju na kipu
Od jada zras'l rog:
Vu tem se smešnem hipu
Nasmèjal stari Bog...
- O dobri, sveti ljudi,
Stišnjèni vu svoj kot Ljudské ste čisto čudi,
Rojèni baš za pot.
102
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Ja znam, da vi bi teli
V beli, lepi svet,
Da tožne razvesèli
Vaš obraz, smešní kret.
Vàvêk bi potovàli,
Tiràli ljude v smeh -;
V birtije malo stali,
I ne bi bil to greh.
103
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
VEKVEČNE SNAGE
KONJ
Ni kralj ne hodi tako ponosìto,
I plašè mu gizdav ní ko tvoj je rep;
Ko tvoje grive nima cura kito,
I tan'c ní ju ko tvoj tan'c lep.
Kâ ima tako nogo vilovìto?
Kâ tako slatko zna svoj prignit vrat?
Ní junaka, kî tako silovìto
Gre z vriskom besném i veselém v rat!
Gdo more z vihróm ko ti gromovìto
Nagànjat se, dok kreše ognje strel
V oblâku praha trdo ti kopìto?
I kada staneš v's od pene bel Pokriva tvoje telo ponosìto
Od srebra plašè, tkan zlâtom raskošìto.
BIK
Tako mirna i tako jaka sila
Samé zemljé je: bregôv planîn.
I čovek čeka, da iz plêč višîn
Bi kudi vulkân snaga divanìla.
A strašna trdê mišîc je gomìla,
Rodovìta ko zemlja iz glibîn,
Kâ besní, divljá, kudi njeji sin,
Čim digní mu se plodovìta žila.
V te glave, pred kô se čovek izgubí,
I stane slab, nemòčno se predá,
Još jedîno Jehòve sila spí:
Iz nozdrv njeje plàman šìknit zna
I dim se gôst v snopé zapuší.
Da! Stari Zavet v biku još živí...
104
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
VESELI LJUDI
MARTINOVA BRADA
Stari oča Martin
Bil je veseljâk,
Do sto lêt je živel
Vàvêk zdrav i jak.
Z bradó se je gizdal,
Beló ko oblak.
Baš o stotem letu
Oči je zaprl,
Na postelj se prožil,
Z bradó se prostrl
- Ko z belém pokròvom I tiho je vrml.
Potlje sake noči,
Dok misec svetí,
Na grobu je svetlo,
Pod kêm Martin spí:
Velîdo da brada
To mu se belí.
TUNA ROG
Tuna Rog - več mu smešno ime Čez duga leta tìral ljude v smeh;
Radost jačal, ko žar kovâčki meh;
V topla leta obràčal je zime.
Brez njega nišče ní tel imat svate,
On prvi bil je nek harmonikâš;
Za žejo bolje so nek paprikâš
Njegòve bile šale sakojâke.
Na trgâtvo, žétvo, sako slavo,
Da bo vesèlo bil je vàvêk zvan;
I kada negdo bil je zakopân,
Na krmîna reč je naš'l pravo.
105
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Istino je vàvêk rekl v lice,
Ní nikòga v opčine se bal I kada komu bilo zato žal,
Sâm bi nâ se zel sè pošalice.
Gdo vuz grob mu projde, ta se smeje,
Na pamet njemu páde puno šâl;
I kada Tuna bi iz groba stal,
Smejàli bi se temu prek sè meje.
PETR BREŠKI HARMONIKAŠ
Ako se je jókal ali smèjal
Zaprta bila vusta so i oči, Z harmoniko je svoje soze lèjal,
Čez tipke njeje smeh se njegov tòčil.
Njegòvo dušo imal njeji meh,
Njegòvo srce, njegov vzdih i smeh.
I celi život bil mu je popêvka,
Cel život tan'c, svati, pirovânje,
Muzìkal do svojèga je sršetka, I na oblâke š'l je v svatovânje...
To znadó sì: da je Petr Breški
Pri ajngeli hàrmonikâš nebêški.
To ní izmìslil nigdo, to so glasi
Od Boga prišli o mrtvâčke maše:
Čim plòvan zapopêval "Bože, spasi!"
Zagrmèle orgùlje so naše
Na tan'c - kudi muzìke Petròve I ko da celo selo v nebo zove!
106
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
STARI TANCI
VALCER
Kolobâri svetli pod nogàmi
Ko srebrni krogi so vodèni.
Mali viri zraka, razletèni,
Vrtîdo se, vrtîdo se za nami.
Prstèni so zlati tvoji prami,
Slatke rože dahi ti medèni.
Bel si cvet: okrêni se, okrêni!
Gle, letímo, sami med zvezdàmi...
Ní te vre, iz rôk si mi nestàla:
Glédam lahko, belo pahuljìco,
Belo zvezdo, drobno belo tico,
Kâ je v belé krogé zaigràla.
Mali viri zraka se vrtîdo
I po tvoje lasé mi dišîdo.
107
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
TRDI KORAKI
DRVARSKA POPEVKA
Kulìko drv iz naše šûm, iz naše sêl
Je grad pòjel!
A Drago Malte si volu nogo strl.
I Pero Kočan je òstal pod bukvé.
Stari Kal'c je delal drva i vmrl.
I sì so, sì ležàli po rešté.
Na Vrbôska je gospon k vozu stal
I meril ga z metróm i z očí,
Klel je tate Lukòvce, Jedrčàne I za sol, šìbice im je dal.
A gospona brige ní
Kulìko nôg
Kulìko rôk
Kulìko ôk
Kulìko glâv
Kulìko lêt
Je kupil on
I z drvé otpèljal je vagon.
Zato v nas se vjéde jad, zapali bes!
Zabádav kletve gredó do nebes.
Pa bomo mi sodìli:
Još dost vam ní?!
Stotìne
Stotìne
Hiljâd vozî
Bomo vam poslàli v grad,
I lomàča bo borôv, bukâv,
Iz naše rôk i nôg i glâv!
Stotìne
Stotìne
Hiljâd vozî
Vòžgal bo naš jad.
I naj gorí!
I naj gorí!
108
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
PRIPOVETKA O JELENU
I.
Miha Živić je odvezal od jasâl svojèga vola
Jedinca Jelèna;
Okôlo rogôv namòtal mu venj'c lancôv.
Oprtil je torbo s pogačó i ljukom;
Ní poglèdal ženo,
Ní se mog'l obrnit k žalòsne decé Polahko prekrižil se
I pomìslel:
Zake moram prodat ranìtelja svojèga
Zake ní sena na hiše
Zake so deca gladna
Zake je žena gola i bosa?
Ali kada je hodil po potu za Jelenòvem tragóm
Malo se razvesèlil i nasmejâl:
Deca so bila sita,
Obuta i oblečèna,
A žena je dela na se kupovnó oblêko
I rob'c šar Pa gre iz štacuna vesèla:
Na roka nosí
Pakete mûke
Mastí
Cukra
Kafe
I za njega v žepu prgìšče cigarêt;
A Jòžice je zela skrivčèke čokolado.
Trgov'c jo prijàzno pozdrâvlja.
II.
Domó se vrnil pred mrak
Vesel
Prevesel:
Bilo mu je v srcu toplo od vina:
Na sè je pozâbil Na ženo
Obùčo
Oblêko
Na čokolado.
I teškèga lanca ní očutil,
Ke ga je snel iz prodanèga vola
109
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
I prek ramèna okôlo sebe zakvàčil V srcu, v očé, v glasu
Se smejàlo vino:
Zapopêval je na potu.
III.
Gorela je sveča na stolu v hiše.
Gorèle so ženìne oči nad njim
Od straha
Od jada
I toge.
Nestàlo je lažljivèga veselja
Ko sna:
Bi li ju rekl zake se napíl?
Ke bi bilo da je nekòmo
Presekl vrat
I pustil drob!
Mislel je:
Zake je tako na svetu?
I nazad se k žene vrnil,
Tel ju reč da ima za jelo novâc,
A trgòvcu ke so dožni pratìli bodo;
Ne bo ni nam vàvêk črno pred očé!
Ali niš ní rekl;
Na krevet je pal teško ko kàman
Vu vodo
Glibòko
Zelèno:
Gre Jelen pred njim Zlati so mu rogi,
Zlati so mu papki
I lan'c mu srebrn okôlo rogôv
Svît
Ko kruna.
Kulìko novâc, kulìko novâc bomo dobìli!
110
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
SLOBODNI SIN
Ko stabla v šuma
So pali
(Kâ so zrušìli i roke im odsékli
I koro im črno sneli - mrtvâčko robàčo oblêkli).
Deca so im zavriskàla.
I žene zajokàle.
I matere k nebu oči obrnìle,
Iz sega so grla Boga zazivàle.
Pa kî ne bi znal, da je to vekvèčni jok,
Da to za mrtvèmi žalîjo,
Mislel bi:
Zavijajo lesìce,
Mumljâjo medvèdi
I gladni vuki na misec tulîjo.
O, ne bo vàvék Turčin i drugi ajdûk
I klâka i zemaljskí gospodâr
I prevîšnji apoštolski car
Klal rvâtski puk!
Jempòt bo rat
Napràvil i Rvat:
V šùma bo grmèlo
V šùma bo gorèlo
Rvâtsko ognjìšče...
I kada bo š'l slobòdni sin
da mrtvèga očo poìšče
Naš'l ga bo:
na zemlje leži,
Na krevetu od maha, ispod šumskè stréh.
I ne bo greh
Ne bo greh Kada po brdé zagrmí
Kada čez šùmo zašumí
I zazvoní
Njegov smeh!
111
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
STARI INŠTRUMENT
SREČA
O dvorci, o dobe sè,
Kâ bez greha duša je?
O dvorci, od dobe sè!
Ja jedne sreče imam čar,
Kî nigdo ne bo vjel nìgdâr.
Pozdràvi njega saki pot
Kêm javlja galskí se kòkôt.
Ah, da nimam žêlj ja vre,
Od njî život slomil se.
Ta raj je dušo, telo zel I sè muke mi je snel.
O dvorci, o dobe sè!
Hip mojèga bega v spas
Bo i moje smrti čas.
O dvorci, o dobe sè!
Arthur Rimbaud
DRVLJE
Od sèg drvljâ v Ingléške,
V sà slatka kota tri,
Jasén jedîni, jasén lepi
I zelen rad gorí.
Od sèg drvljâ v Ingléške,
Od mora k moru pak,
Najslaj vrba popke spušča,
Dok jo močí oblak.
112
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Od sèg drvljâ v Ingléške
Ko tamjan, mirha fin
Nijèdno nima duh i kâd
Ko lipa i ko brin.
Od sèg drvljâ v Ingléške,
- Hrastôv, brestôv - gorí
Jedîna tisa lampe mira
Njemu, kî sâm leží.
Walter de la Mare
113
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
ČETIRI MEŠTRA
PUNTAR GRABANCIJAŠ
On, "stara hiža"; on, puntar grabancijâš;
On, slavni dijak; on, svetskí vandrokâš
Je prvi videl, da naš je krepal Maj I pustil sozo žuhko kudi KAJ.
Nokturno gričkí i bdenje hrastovàčko,
Hrvâtsko, dijâčko, kmetskó i seljâčko,
I vàvêk betek i vàvêk huda smrt,
I zorje naše pot vàvêk zaprt.
Ostàvit kmico, ostàvit našo noč,
Ostàvit galge - vteč od doma proč.
I pun se svetla vrnit v stari kraj,
I bit trubenta, og'nj, strela, punta!
A znat, da vrhu hrvatskèga grunta
KAJ je kletva, i jok, i jok je KAJ.
PRIJATELJ SMRTI
Fran Galović
Grođe bo vino; iz tela niš nè bo,
Nas bo nestàlo, i ostàlo sè bo:
Popêvke, oblâki, i kostànji, tice,
Sonce i leto na drage gorìce.
I čvrč'k bo vmrl i bo se probudil.
Seljâk si vino bo v trču pritrúdil,
S pesmóm bo ga pil skroz dòklje ne vmere:
Vu kmice mu vetr sà vrata zapère,
Okna zalùpi - i v reči domâče
Prnèse popêvke, narokovàče,
Slatke ko kuš'c i kùdi čehùlja,
114
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Žuhke ko soza, kùdi zemlja črne,
Iz kê se nigdo nigdâr ne povrne,
Da čúje čvrčka, da gléda metulja.
GOSPOCKA ROKA
To slatki KAJ je zagorskèga dvorca.
To ní KAJ kmeta, grabancijaša norca.
Duh mu rezede. Fin je kùdi pena.
Zvoní ko žice starèga clavecina.
Gospócke soze i vzdihi gospócki
(Dalek so jadi i besi narócki!)
Za fino je oko prebêla robàča,
Čizmìce, škrljâčki, i podvezàča.
I parki, figure od porculana.
Otmèna žalost, ne šala neslâna;
Ne kletva, vika i narokovàča.
Kùdi da slatka i lahka popêvka
Velí: Gladìla me roka je mevka, Mleko mi dala žalòsna mužàča.
PETRICA KEREMPUH
Vekvèča kmica. I jedîna svetla
Vu nje so iskre mučilnèga žvepla;
Pod črne galga, na odrte kóže
Ognjène rastó i krvâve róže.
Ní treba bilo Veronike ropca
Za sliko glave krvavèga Gopca:
Na cele zemljé so još slike prave
Njegòve muke - sè seljâčke glave.
Na tambùre pod galga si zajókal,
Zavrìskal, zaklêl, zajâvkal, zaskókal
V noč črno i v sè črne naše dane.
115
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Si žuč istresl, sòze si prolèjal
I pod galga si smrti se nasmèjal.
Od straha so se digle črne vrane.
116
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
KLJUČ
Ove su pjesme napisane lukovdolskim govorom kajkavskog narječja Gorskoga Kotara. Kako se
mjesto Lukovdol (općina Severin na Kupi) nalazi na granicama bosiljevačkoga kajkavskog dijalekta
s ikavskim osobinama i vrbovske čakavštine, osjeća se to katkad i u leksikonu i u akcentuaciji.
Osjeća se ponekad i susjedstvo Bele Krajine.
Glavne su osobine ovoga govora, za razliku od drugih govora kajkavskog narječja: "ke" dolazi
mjesto "kaj", i mjesto nepostojanog "a" i "e" dolaze prastari poluvokali. Zato valja upozoriti čitatelje
da čitaju npr. mjesto "venjac" (vijenac) "venj'c", a nikako "venjc" kako izgovaraju Slovenci. Gdjegod
je to bilo potrebno, naznačio sam poluvokal apostrofom, i svagdje se treba držati ove upute. Tako
dolazi s'm mjesto sam (jesam), cv'le mjesto cvale, m'gla mjesto magla (slično kao u ruskom jeziku,
samo s naglaskom na prvom slogu), tan'c mjesto tanac (ali nikako tanc!), itd. Akcente sam u
glavnim intonacijama pobilježio, koliko odstupaju od književnog jezika i od drugih kajkavskih
govora. Isto sam tako naveo najneobičnije riječi, oblike i fraze.
117
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
O JEZIKU, KRAJU I LJUDIMA
Narječjem u kom su napisane ove pjesme govori selo Lukovdol, općine severinske, kotara
Vrbovsko. Bliska okolica Lukovdola govori jednako ili vrlo slično, a mjesta koja su od njega udaljena
najmanje 5 km govore drukčije. Općinsko mjesto Severin na Kupi, 5 km istočno od Lukovdola,
govori dijalektom koji se razlikuje od lukovdolskoga; mjestimično zanosi na karlovački, odnosno
bosiljevski, i imade katkada prizvuk štokavštine Ponikava. Taj se utjecaj naročito osjeća u
kajkavskom narječju Osojnika i Jadrča, mjestâ najbližih Ponikvama, a najudaljenijih od Lukovdola,
tj. oko 15 km. Npr. Lukovdolčan kaže: Grem na vòdo - grem vodé pripèljat (najstariji oblik: Grem
na vôdo), dok Jadrčan ili Osojničan govori: Grem nà vodo, grem vòde prìpeljat. Osim toga
Lukovdolci kažu ke, dakle su kekavci, dok Severinčani, Jadrčani i Osojničani, pa Plešivčani,
Rimljani, Zdihovčani i Klančani tj. svi istočni stanovnici severinske općine izgovaraju karlovačko
odnosno bosiljevačko kaj, dakle su kajkavci. Nerijetko izbjegne po kojem od tih stanovnika i što.
Zapadni, sjeverozapadni i jugozapadni dio općine nalazi se pod snažnim utjecajem lukovdolske
kekavštine koja je pravi konglomerat svih mogućih dijalekata i govora, čemu je zacijelo uzrok
geografski položaj mjesta i historijska važnost njegove župne crkve. Dva kilometra preko Kupe žive
Belokranjci kod kojih se izgubilo njihovo hrvatsko podrijetlo. Jugozapadno leži trgovište Vrbovsko,
čakavsko središte kotara. Oni kažu: ča deláš; vidin, sedan - dakle, zadržali su glavne osobine
čakavštine, razumije se, sa znatnim lokalnim primjesama u govornim finesama. Zapadno od
Lukovdola preteže utjecaj belokranjske slovenštine iz Starog Trga, Poljana i okolice Vinice
(Župančič mi kazivao da jedno selo kraj Vinice govori čakavski), pa je poradi toga njihov govor
dobio neke upravo čudesne oblike kod izgovora vokala - vrvi najrazličnijim diftongima. Na primjer,
Plementaščan veli: grem na vúdo; Jadrčan isto tako; a mjesta u dolini Kupe kažu: Hrem na vódo, a
govore kruhu: kròh, kròha. Još više na zapad izvan općine severinske, u Brod. Moravicama, kažu:
krèh, krüha. U Plementašu kažu kruški: rünka, bukvi: bükva itd. Stoga se Lukovdolci rugaju
Plementaščanima i Zaumolčanima:"Pri nas bura puše, a pri vas piše!"
Sva ta zapadna mjesta, kao i istočna, za razliku od Lukovdola, kažu kaj.
Uzroci tim najšarolikijim lokalnim dijalektima, kako rekoh, jesu geografske i političko-historijske
prirode; a ne bi se moglo zanijekati i klimatsko lokalno djelovanje, u vezi s florom, na izgradnju
temperamenta stanovnika pojedinih mjesta, i prema tome na njihovo jezično bogatstvo i
raznolikost. Uočimo li da u Lukovdolu divno uspijeva vinogradarstvo kojim se bavi 70% stanovnika;
da bujaju voćnjaci s najnježnijim vrstama voćaka i sretna zavjetrina pod selom dopušta sunčanim
prisojcima i plodnoj dolini da bogato rodi (glavni prisoji nose imena: Rodine i Rane njive) - a
kilometar zapadno i kilometar južno od Lukovdola ne uspijeva loza i kržljavi, škrta zemlja izbacuje
mizeran prirod, dok snažni vjetrovi i česti rani mrazevi ubijaju rascvalo stabalce, nećemo se čuditi
ni raznolikosti volje, otpornosti i živosti ljudi, ni najsmješnijim razlikama akcenta, vokalizma i
rječnika njihova narječja.
O prošlosti severinske općine znamo ovo (piše Radoslav Lopašić, u djelu Oko Kupe i Korane,
Zagreb, 1895):
"- U srednjem vieku pripadao je Lukovdol, sada župno mjesto pô sata daleko od
Severina, županiji i gospoštini modruškoj, s kojom je imao istu vlastelu, naime
knezove Krčke. Lukovdol (Severin spominje se u nama poznatim starim
pismima ponajprije u modruškom urbaru g. 1486. kao vlasnost kneza
Brnardina Frankopana, sina kneza Stjepana (umro godine 1481.), koji je bio
kod diobe Frankopanskih dobara godine 1449. Modrušu dobio. Tada je
Lukovdol brojio dvadeset i jedno selište; svako je služilo samo 84 soldina i
118
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
davalo božićnu čast, ali je jedan dio selišta uslied turskih provala bio pust. U
urbaru ne spominje se u Lukovdolu knežev dvor ili grad, premda je bez sumnje
već obstojao, ali se spominju zemlje crkvene, što je dokaz, da je već tada
obstojala župa lukovdolska.1
U raznim ugovorima, što ih je sklapao unuk kneza Brnardina, knez Stjepan
Ozaljski, počevši od god. 1544. sa svojim šurom knezom Nikolom Zrinjskim
Sigetskim i njegovim sinovima glede jedinstva i ustupa Frankopanskih dobara,
spominje se i Lukovdol (Severin), o kojem se kaže, da leži u kninskoj županiji,
pošto se je međutiem bilo zaboravilo, da je Severin stajao na međi biskupije i
županije modruške prema biskupiji i županiji kninskoj.2 Međutiem bili su Turci
severinske strane još više opustošili. Povjerenici, što su ušli g. 1558.
procienjati Lukovdol, nađoše na tom imanju veliku kulu kao grad, zidanu crkvu,
ali bez zvonika, a u selima Gornjem (sada Gorinci) i Dolnjem Lukovdolu (sada
Lukovdol, Rtić, Grišnik, tj. Dolenci i Podvučnik, op. p.) samo trinaest
napušenih selišta, a na Kupi držala je obitelj Sečan mlin, koji još i danas drži.
Zemalja bilo je dosta, a šume bijahu velike, ali u njih bilo je pogrešno ulaziti, jer
po šumama neprestano hodahu turski Vlasi na krađu i razbojstvo (Wolaky
Turcici nimium deambulant in eis, et rapiunt ex eis).3 Što je bilo g. 1558. još
pošteđeno oko Lukovdola, to je godine 1577. popalio i uništio beg od Hlievna;
sreća da se i tom prigodom žiteljstvo donekle spaslo biegom na sve strane.4
Severin ustupiše g. 1580. knezovi Zrinjski, koji baštiniše imanja kneza
Frankopana Ozaljskoga, knezu Gašparu Frankopanu Tržačkomu, a kod te
Frankopanske rozgve ostalo je imanje sve do propasti Tržačkih knezova (g.
1671.). Obiteljska imanja razdijeliše g. 1609. među sobom sinovi Gašparovi,
Juraj Nikola i Vuk Krsto. Severin dobio je u dio najmlađi brat Vuk, kasnije veliki
general karlovački. Od kako se u Gomirju naseliše Vlasi (g. 1599.), imali su
Frankopani mnogo posla i muke, da očuvaju ostatak svojih manja u Bosiljevu i
Severinu, osobito kako bjehu Vlasi posegli i za Vrbovskim i za Moravicama,
gdje se u prvi mah ne bjehu nastanili. Samo od g. 1601. pa do g. 1608. počiniše
Vlasi čitavo čislo otimačina, razbojstva, javnoga nasilja, ubojstva i umorstva kod
kmetova severinskih, kojima do zla boga ogorčaše i onako dosta kukavni život.
G. 1606. počinili su mnogo šteta osobito Vlasi, koje je bio u to doba doveo iz
Ostrožca karlovački general Vid Kisel. G. 1607. mnogo su zla činili Vlasi, što ih
je rečeni general izveo bio na novo iz Turske i smjestio oko Bosiljeva i
Severina, ne znajući kuda bi s njima. Ti su Vlasi kroz čitavu zimu ležali u selu
Jadrču. Jednom se je vraćao knez Vuk Frankopan od starih Vlaha
(Ponikvačara), gdje je pobirao dohodak, sa sedam sluga u Severin. Njega
dočeka u zasjedi do osamdeset Vlaha, držeći, da će sva tri brata knezove
Frankopane uhvatiti. Frankopan ukloni se nakon ljutoga kreševa u Severin, ali
jedan njegov sluga ostao je na mjestu mrtav, a više je teško ranjeno. Kad se
1
Župnik Bolić, koji je ostavio rukopisnu povjest krbavske ili modruške biskupije, pripovijeda da je
lukovdolska župa istom g. 1604. osnovana. - Vidi naše hrvatske urbare, str. 72.
2
Neo reg. acta, fasc. 1645., br. 22, prije u hrv. zem. arhivu, sada u Budimpešti.
3
Ibidem.
4
Valvasor, knj. XII., str. 125.
119
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Frankopani radi toga razbojstva optužiše generalu Kiselu, stao se taj izpričavati
da on ne može Vlahe kazniti, van ako to naloži nadvojvoda u Gradcu.5
Vuk Krsto Frankopan bio je ne samo na glasu kao junak i vojskovođa, već se
također odlikovao kao uman gospodar i skrban štitnik svojih podanika. Vuk je
imao mnogo posla, dok je svoja od Turaka poharana imanja opet uredio. U
pusta sela naseli on nove kmetove i slobodnjake; naročito g. 1622. Goricu kod
Severina i g. 1636. Pleševicu. Za njegova doba dođoše u severinske krajeve iz
Kranjske Slovenci i Kočevari; potomci su potonji Rauchi, Šnebergeri, Frdrbari,
Znelači i drugi, kojih ima osobito u župi plemenitaškoj. Selišta budu sva
popunjena kmetovima, a kuća podaničkih bilo je u pojedinim mjestima gotovo
više, nego li ih ima danas. Podanici davali su od cieloga selišta tada najveću
službu od šest radnika na tjedan. Priroda od žita i vina bilo je prilično, samo od
šuma nije bilo dohodka, jer se tada drvo sbog loših cesta nije moglo dalje
prodavati. Sami Frankopani riedko bi boravili u Severinu, već bi dolazili na lov.
-" [Str. 250-254].
Ovdje prekidam Lopašića, jer je za objašnjenje jezičnih osobina pojedinih mjesta dovoljan ovaj
pasus da potvrdi najrazličitije utjecaje i da ih historijski objasni.
Međutim, utjecaj historije, naročito ratničkih podviga, na psihu naroda i njegov jezik bijaše i dalje
velik. Buntovne dane kmetstva proživljava Lukovdol pod grofovanjem Oršića koji su dobili dvorac
Severin darovnicom od Leopolda, poslije smaka hrvatskih velikaša i uništenja njihova potomstva.
Ali, začudo, u pameti kmetova po usmenoj predaji, koju zabilježih, ostaju Vranyczany:
Za vreme Pépota Vraničâra davali ko ljudi klâko. Se so mu delali. Davali so mu
još destino, kada so želi šenico, ali rš. Ako je bilo deset râstav (krstina),
gospodaru je pripalo 9, a Vraničaru deséta. Ako je ike (išto) skrível, on je del
pred cerkvo klop. Kada so šli ljudi iz cerkve, tuklo ga je pred celem narodom.
Svet ni mogl tega podnest, pa so izbrali jenega starega čojeka. On se zval Roško
iz Ljukovega dola. I poslali so ga v Beč. Kada je priš'l pred dvor carskí kleknil je
i š'l pred cara. Kuševal mu je noge. Car ga pital: - Ke ćeš, Roško? - Presvitli
care, da klâka otpáde! - otpovedal je Roško. Onda mu je rekl car: - Odi, Roško,
domó, viš' ne bo kláke. Ki bo za njó, ta bo š'l na ribež'nj.
Kada je Roško priš'l domó, š'l je k popu. To je bilo o pol noći. Pop je moral
mašit (misiti) i proglasit da je klâka otpála. Pop je to napravil, ali nikoga ni bilo
f cerkve. Vraničar je mislel da narod zato ne zna ke je pop po noći f cerkve rekl,
pa je kmete š'l pitat za klâko i desetino. Ali car piše Vraničaru da mora sam za
glavó prit pred cara, ali tri funte svojega mesa poslat v Beč. Vraničar se sam
otrovál i vrml. I viš nigdar ni bilo klâke.
Za napoleonske Ilirije lukovdolski je kraj pod snažnim uplivom francuštine, pa do danas ostadoše
neke riječi kao: grem na žurnado, tj. na dnevnicu itd., a i neka prezimena kao: Maršal, Žerve i
Kobe. Tako starosjedioci Babići, Vrbanci, Lesci i drugi dobivaju tokom stoljeća nove pridošlice, pa
se i time jezik mijenjao i poprimao razne osobine, bilo u akcentu, bilo u vokalizaciji, bilo u
rječničkom blagu (Amerikanci, kućarci).
Glavne crte lukovdolskog narječja, kako sam u početku naglasio, jesu: kekavski dijalekat, većim
dijelom sa čakavskim akcentom i mjestimično bosiljevačkokajkavskim, odnosno belokranjskim.
5
Lopašić: Spomenici hrvatske Krajine, knj. I., str. 355-359.
120
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Gdjekad kapne i koji zvuk ikavskog govora. Na primjer: mìsec, sikèra, presvîtli, sinòkoša
(sjenokoša), a naročito je sačuvan u narodnim pjesmama koje su sve odreda čakavske i ikavske.
Prvo upada u oči postojanje prastarih staroslovenskih debelih i tankih poluvokala:
koji su
u štokavskom zamijenjeni punim a vokalom, a u kajkavskom punim e, na primjer: Lukovdolac kaže:
m'gla, d'ska, s'm (sam, jesam), p'k'l (pakao), dok kajkavac veli: megla, deska, pekel, a štokavac:
magla itd.
Zatim udara u oči glas lj, koji se pojavljuje uvijek ispred staroslovenskoga glasa oy, na primjer:
pljug, umjesto plug, pljužač tj. plužač, čovjek koji pluži; sljuga - sluga, gljuh - gluh, ljuk - luk, sljuh sluh itd.
Do te pojave ne dolazi, ako se l nađe pred današnjim u, koje je postalo od staroslavenskog
primjer: klop - klupa (kl pa); loka - l ka (luka) itd.
, na
Glas o nalazi se bez iznimke u lukovdolskom dijalektu tamo, kako rekoh, gdje bijaše u
staroslavenskom
: roka - ronka; pot - pont; žot - žont itd.
Glas h otpada na početku riječi, na primjer: Rvat - Hrvat; rast - hrast; lad - hlad; (u svojim sam ga
pjesmama češće ostavio zbog razumijevanja, i jer sami stanovnici ovdje katkad ostave glas h).
Glas v ispada u skupovima: sve - sè, a u skupu vr ispada ponekad v, na pr. srab mj. svrab, trd mj.
tvrd itd.
Primarno i sekundarno ć prelazi u č: sveča, lišče.
Umekšano r daje rj: morje.
Guturali k, g, h ispred i ostaju nepromijenjeni.
Tm, tl prelaze ponekad u km, kl: nakle - na tlima, klâka - tlaka, kmica - tmica.
Poslije palatalnih konsonanata dolazi a prema e, a primjer: nádra (njedra), jàdra (jedra).
Razvija se kadšto sekundarno r, na primjer: prnest (donijeti).
Govori se cerkva mjesto crkva.
Sačuvalo se dugo r, na primjer: grlj'k od boce (grlo od boce).
U ovim sam pjesmama upotrijebio neke mlađe riječi i oblike, jer su već dugo udomaćeni.
Narod je veseo, buntovan i dobroćudan, pa je to došlo do izraza i u njegovim običajima, punima
darežljivosti koji se sastoje: u pjevanju pjesama o Ivanjdanu (ikavski), dijeljenju darova, poklanjanju
pisanica dječacima u Uskrsu, djevojčicama u Bijeloj nedjelji, darivanju djece kroz tri dana
lješnjacima, orasima, jabukama, suhim grožđem, pa i novčićima na Dan drobne djece (to su
tzv."tepéške", od tepsi - tući), dok momci tri večeri u isto vrijeme dobivaju od djevojaka jabuke i
mladu rakiju, itd.
Ukratko, jezik tih ljudi, veselnikâ i puntarâ, jezik je bune i muzike.
*
Nekolio ovih pjesama štampano je u Hrvatskoj reviji 1937. i 1938. godine.
121
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
RJEČNIK
Ajdûk - hajduk
ali, ili
Bal, bojao
betek, bolest
bòdo - budu, će, hoće
bòte - budete, ćete, hoćete
brez, bez
brin, borovica, smreka
Cinkuš, maleno zvono
Čerêšnja, trešnja
čez, kroz
čvrčîdo, cvrče
Dečînstvo, djetinjstvo
deklìca - djevojčica, draga
del, metnuo
dòklje, dok
domo - kući
drobn, sitan, malen
d'žd - dažd, kiša
Fažon - grah
fijôlica - ljubičica
fkrasti, ukrasti
Galge, vješala
gdo, tko
gòlôb - golub
gôst - gust
goščàva - gustiš
glâv - glavâ (gen. pl.)
gledàlo - zrcalo
glibîna - dubina
glibòk - dubok
grdo, grdno, veoma
gredó - idu
grenka - gorka
grođe - grožđe
grunt - zemlja
gvozd, šuma
Hiljâd - hiljadâ (gen. pl.)
Jen, jedan
jed'n - jedan
jî - ih
jo, ju
jok - plač
jokàt - plakati
ju, joj
Kâ - koja
kàde - gdje
kàman - kamen
kantrêda - stolac (obično s pletenim
sjedištem)
kê - koje, kojoj
kêm - kojemu, kojima
kêmi - kojima
kî - koji
kikljìca - suknjica
klaka, tlaka
kmic - tmicê (gen. pl.)
kome, jedva
kô - koju, kojom
kôt - kut
krêt - kretnja, pokret
krôg - okolo
krôžit - kružiti
kùdi - kao
kulìko - koliko
kupìca - čaša
kúš'c - poljubac
kušèvat - cjelivati
Lače - hlače
lad - hlad
lajta, bure, bačva
Ljuk, luk
Mâh - mahovima
melja - brašno
122
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
mòret - možda
múka - brašno
muzìka - harmonika
muzìkat - svirati (osobito na harmoniku)
Naj, nek
najempôt - najedamput
narokovàča - naricaljka, tužaljka
negdo, netko
nego, netko
nek, nego
ni, nije
nigdo, nitko
nima - nema
nišče - nitko
nôg - nogû (gen. pl.)
Njêje - njezino
njejèga - njezina (gen. pl.)
njì - njih
Obleka - odjeća, haljine
obrnit - obratiti, osvrnuti
oča - otac
oča (stari) - djed
ôk - očiju (gen. pl.)
(v) očé - (u) očima
osoj - osojna, sunčana strana
Pên - pjenâ (gen. pl.)
petljar - prosjak
plàman - plamen
plòvan - župnik
pljùg - plug
pogàča - kolač, bijeli kruh
poiskat - potražiti
popek, pupoljak
potlje - poslije, kasnije
pož'ščat - poškakljati
preja - pređa
prgìšče - pregršt, šakovet
prîdo - dođu
pripeljat se - dovesti se
projdó - prođu
punta, buna
Rastó - rastu
rja - rđa
robàča - košulja
rob'c - rubac
rôk - rukû (gen. pl.)
Sà - sva
sàki - svaki, svatko
sakojàke - svakakve
sè - sve
sêl - selâ (gen. pl.)
sì - svi
skačó - skaču
s'm - sam, jesam
smehljat se - smiješiti se
smejat se - smijati se
so - su, jesu
so (li) - jesu (li)
sodit - suditi
sôz - suzâ (gen. pl.)
sljušat - slušati
stopôt - sto puta
stòza - staza
svet'c - svetac
svît - savijen, svinut
Ščap - štap
škrljački - šeširići
špot, poruga
štacun, dućan
šûm - šumâ (gen. pl.)
Tačó - kotrljaju
toga - tuga
tožni - tužni
trče - trsje, vinograd
trdê (mišîc) - tvrdih mišica
trgačìca - beračica
trgâtva - berba
trta - trs, čokot
trubenta, trublja
truga - lijes
tùkljat - tuckati
Vàvêk, uvijek
vekvečni - vječni
velîdo, vele
123
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
venj'c - vijenac
vetr - vjetar
v'gsnit - ugasnuti
vîl - vilâ (gen. pl. od víla)
vjest se - ugristi se
vlečó - vuku
vmere - umre
vozî - vozova
vòžgat - užgati, zapaliti
Vrbôska - Vrbovsko
vre, već, više
vrnit - vratiti
v's - sav
vuzduž - uzduž
vzdih - uzdah
Zàdnji glasi - zvonjava za mrtvacem
zàke - zašto
zapère - zatvori
zaskókat - zapomoći, zajecati
zibàča, zipka
zibèlj, zipka
zidanìca - klijet, pivnica
Žejni - žedni
žveplo, sumpor
124
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
POSTUMA
SEDAM PJESAMA (1947)
SAMOME SEBI
Zar da se samo naginješ
Nad nebeski akvarij,
Ne bi li nevidljivom udicom
Uhvatio ribicu zlatnu?
Zar da samo gledaš voćnjake
I varkama obmanjuješ čula;
Slušajući zelene vodoskoke
Voćaka, i drhtureći na studeni šum
Slapa žalosne vrbe?
Zar da rekneš: Neka teče vrijeme,
Zaklopio sam oči, i čujem
Samo ono što dočarava san,
Vidim samo okrugle briješke,
Gdje uvijek jaganjci pasu;
Smiješak očekuje topli zagrljaj tuge,
A žalost blista svijetlim suzama;
Jer znam: sreća je kao srce,
Ne možeš je rascijepati na dvoje.
Ali ako protrneš i zaplačeš
Radi tuđe nevolje, zar nije ona i tvoja?
Ako pobijesniš i vrisneš
Radi tuđeg poniženja, zar nije ono i tvoje?
Ako zavapiš radi tuđe nemoći
Da iskali jad, zar nije osveta tvoja?
Ako je tuđem djetetu zaklana majka
I obješen otac, zar nećeš svisnuti?
Zar nećeš vrisnuti?
Možeš li zatvoriti oči, kada teče vrijeme
Kao krvava rijeka?
Ako katkad i obmaneš čula,
Sanjaj samo osvetnik mač
Koji sja kao sunce!
125
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
JASAN DAN
Odijelile se boje u vedrini:
Na dvije pole (kao oštre sjene
Kad se luče od svjetlosti). Zelene
Ravni, i čisto nebo u modrini.
Svijet razrezanom kuglom nam se čini:
Još da ti tko u laku ruku djene
Jabuku rujnu, da bačena prene
Muziku vedru od tla spram visini!
Al gledaj! poput sunčanoga hica
S neba u polje sletjela je ptica,
I tragom leta osta bijela pruga;
Gledaš, a oči šara utvorica:
Tragom crvena sada leti ptica,
I za njom, dršćuć, razvija se duga.
SAMOTNO DRVO
Šumjelo si, sámo, sred ravnice,
Radosti vjetra; i vesele ptice
Skrivalo krošnjom, velikom ko šuma;
U sjeni tvojoj skitnica je s druma
Slušao tajno sve muzike stiha;
Napjeve silni i tužaljko tiha!
Spoznanja tvoja: korijenje duboko,
A nadahnuća: sve granje visoko;
List svaki bješe skladan stih i rima,
Jesenji plaču i tišino zima;
Jesen ti zlatom svaki stih okova,
A zima srebrom u snu te darova!
Proljetni svate, ovjenčavan cvijetom,
Sunčani kralju, krunjen svijetlim ljetom,
Opjevan pjesmom gnijezdâ i oblakâ,
Zori - na žice od sunčanih zraka,
U luku granâ, tvojih moćnih lira Znao je lahor da tihano svira!
A sad ne šumiš: šume tebi vrane;
Srušena krošnja, posječene grane;
Izmrcvareni, ko obješenici,
126
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Što s tebe vise, tvoji su oblici, I kao oni, bez ruku, bez glava,
Tvoja se strašna sjena ocrtava.
SLUTNJA
Vlak juri kroz noć, mračno tutnji,
Kroz dugu noć, kroz cijelu dugu noć.
I tutnji sâm u noćnoj šutnji,
I ko da nikad neće na kraj doć.
On crni drug je svakoj slutnji,
Što neće, neće, ko ni vlak taj, proć:
Umro! Umro! Umro! vječno tutnji
Kroz dugu noć, kroz cijelu dugu noć.
TRAJANJE
Svejedno, je li dan il noć,
Svejedno, je li java ili mora,
Svejedno, da li mrak će doć,
Svejedno, da li svanuti će zora.
U našim snima dan je klet:
Vješala, muke, ubojstva i klanje.
U javi san je razapet:
U patnji bijes, u bijesu očajanje.
Ne znamo što je brat i rod,
Ni gdje je patnji, mučenju dočetak.
Osuđen krvlju krvav plod
Svršetkom majke plaća svoj početak.
Trpi li više naša kost
Ili su veće muke našeg mesa?
Umor i teška beznadnost
U domovima hladnijim od lijesa.
Svejedno, je li dan il noć,
Svejedno, je li java ili mora,
Svejedno, da li mrak će doć,
Svejedno, da li svanuti će zora.
Zagreb, 2. IX. 1942.
127
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
PILAT
Rujne ljepote oblakâ se stidim,
I oni ko da žare se od srama
Il krvi; kada sklopim oči, tama
Ne silazi, i opet krv tek vidim.
U muzici, oh, naći stare sanje,
I utjehu u plaču njenih struna Al odakle u meni opet buna
Uzavrije na stradanje i klanje!
Stihove tražim, gdje od porculana
Paviljon blista, vječni vrh King-Tinga,
Al čujem Tužbu garde iz Shikinga,
Plač Li-Tai-Poa, vrane doba Hana.
Kistom ublažit dušu; neka dlijeto
Sklad okameni! A od strašna boja
Spasli me nisu Uccello, nit Goya,
Rafael blagi, silni Tintoretto.
Ja nisam kriv, a tuđeg srca tama,
Ubojstva tuđa na meni se svete:
Za otkup uzeh bezimeno dijete,
A ono viče: Mama! Mama! Mama!
MRAČNO DOBA
U tuđem kraju tuđe planine,
U tuđem polju tuđa mi žita,
I tuđe ptice, tuđe daljine I vječno žedan pijem iz sita.
Mračno je sunce, preduge noći,
I nigdje ne sjaš, moja zvijezdo Moram se vratit: u šume poći,
Gdje srce stane u svako gnijezdo.
Na bistrom slapu oprat ću tijelo,
Nakvasit usta suha od žeđi,
Studenom vodom otrti čelo,
I bit ću košto bijahu pređi.
Mračno me doba zagušit neće,
Srkat ću smolu, jesti ću cvijeće!
128
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
BJELINE
Topla je i svijetla riječ "ljeto"
Kad svaki list je, poput malog uha,
Trepereć slušo strah tvog budnog duha,
Što drhtaše u šumi blizu grada
U vrelu tijelu, koje ljubav svlada.
Topla je i svijetla riječ "ljeto".
Svaki list je znao izreć "jesen",
Kada bi tiho pado vlažan, rujan
Ko tvoja usna; mekan, jedva čujan;
Tvoj duh bi presto na šum da treperi
Šapćući lišću: mek nam krevet steri!
Svaki list je znao izreć "jesen".
A sad lišće ne šapće, nit sluša:
U krovištu sad naše male šume
Bijeli se snijeg, i ulazi u me
Ledena sumnja: je l' tu ljeto vrelo
I jesen bješe, kada tvoje tijelo
Bijelilo se, toplo kao duša.
GARIŠTE
Oboreno selo, crno, mrtvo.
Ko krik bi ovdje zvučao i smijeh.
Grozni lešu (ubojice? žrtvo?),
Tko zna za tvoju patnju ili grijeh!
Gdje je mala sreća: bljesak stakla,
Tiha škripa vratâ, iz vrtića dah?
Gospodaru; lešu iz tog pakla,
Ti ne znaš radost, užas, bol ni strah.
Gdje je vretena zuj, tih kucaj zipke,
Postelja meka i kućnog šturka glas?
Čiji si, lešu, zar od žene gipke,
Il od starca trup, il od mladića stas?
Postoji li negdje šetalica, tkanje,
Lastavičje gnijezdo, radost ili bol!
Može li čovjek snivat ljepše sanje
Od sna, da ima krevet, klupu i stol.
129
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Zar ima negdje majke, oca, braće,
Zar ima kćerka oca, i majku sin?
Zar ima svijet, gdje tvoje dijete plače,
Gdje raste kruška, korov, trn i krin.
Zar ima mjesto bolesti i mukâ,
Gdje pati, trpi, vrišti čovjek živ.
Zar ima mjesto, gdje udara ruka,
I suze teku; gdje netko ti je kriv?
TRI BISERA
Kiša pada, trava raste,
gora zelena.
U toj gori do tri jele
tanke, visoke.
Pod jelama do tri gljive
bijele, crvene.
Pod gljivama do tri zmije
ljute, šarene.
Na glavi im do tri krune
zlatne, srebrne.
Na krunama tri bisera
bijela, prebijela.
U svakom je od njih slika
lijepe djevojke.
Do biserâ došlo momče
pa ih ubralo.
Jednim junak zakitio
sablju tananu.
Drugi on u prsten stavi,
zlatan, vitičast.
Treći biser sâm u ruci
tako prozbori:
"Mene metni na srdašce,
lijepi junače!"
Momče tako učinilo
i jauknulo.
Mrtvo pade podno jela
tankih, visokih:
Ujela ga ljuta zmija
usred srdašca.
130
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
POTONULI JEDRENJACI
(1934)
Kao leptiri odbjegli iz šakâ
Nestale sve su djetinje uspomene,
Još su samo praškom krila laka
Jagodice prstâ posrebrene.
Gospojici Tei iz jezerca u Zlatnom Perivoju
Zagreb, 10-XII-1934
IVAN KOVAČIĆ
SEDAM BODEŽA
Jutra na malim stepenicama
Svake noći kad se vraćam od tvog stana
Uvijek za mnom kruto škrine brava.
Livadama lutam s mjesecom do dana:
Zlatnim rupcem briše sunce suze travâ.
Ujutro te čekam uvrh malih stuba,
Naslonjene na oblak ispred neba:
I zaboravljam sva mučenja gruba
I smrt što na me svake noći vreba.
Pismo dugo kao noć
Da zaboravim sve i da odem do tebe?!
Znam: u očima bi tvojim suze bol zapalila.
I plakala bi, da te više ne volim.
Zarežala bi u noć vrata gvozdena.
Na povratku bi zvijezde, krupne suze, blistale.
Ali ne! I opet bi ga krišom čekala,
Izjutra na oknu, opodne i uveče.
Zašto si, Marijo, lagala, kad sam te pitao:
131
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Je li te i danas triput pozdravio?
Onda si uzela od njega slatke kestene.
O, kako su gorki u mojim ustima!
Stoga ti pišem pismo i suzama ga pečatim,
U kasnu noć, dok snivaš u svom krevetu,
Dugačko pismo, Marijo, pečatim suzama:
Tebi ga pišem - a drugoj ga budem poslao.
Zvono
Zazvoni zvono: nebeski brat.
Zašume tiho zeleni zvonovi krošanja.
Zabrecaju mirisna zvonca cvjetova.
Zašušte svilena zvona vezenih nošanja:
Zagrmi zvono neba ponad svjetova
I zaljulja sunce: zlatni bat.
U meni ko u bijelom tornjiću
Maleno srce zakuca.
Kovač
Naš seoski kovač kuje nebu zvijezde.
Svake noći gledam, gdje iz kovačnice
U jatima lete kao zlatne ptice
I negdje visoko, mirno se ugnijezde.
Blistaju ko rosa nebeske livade.
A kada se njima cijelo nebo ospe,
Onda kovač iskre kao cvijeće prospe,
Da vjetri-sijači po nebu ga sade.
Napokon golem od nakovnja odstupi
I užaren potkov položi na ruku;
Izišav napolje, baci ga u luku
Te on uz tih zveket na livadu lupi.
132
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Pastiri
Pastir-vjetar zviždi dugim bičem:
Iza gore goni ovce: oblake.
Onda siđe k meni na livadu
I zelenom se travom valjamo.
Kad ogladnim, potrese krošnjama,
U krilo baci slatke plodove.
Poškaklja me, pa se nasmijemo.
Mirno pasu ovce na livadi.
Lista brzo moju početnicu
I sa mnom čita sitne pjesmice;
Čujem, na povratku s paše večernje:
Šapuće ih lišću u krošnjama.
JUTARNJA PJESMA THEI
Kraj samotnog mlina pojavio se dan,
Razigran vranac na travi.
Ko na lopoča list na pruženi dlan
Spustio se leptir plavi.
Dijete sunca noćobdija cvijeća
Zagleda u svačije oči,
Tebe se davne još dobro sjeća
Sa slike svibanjske noći.
Nosila si vrč napunjen rosom.
Mjesec Ti s usana jagode brao.
Sušila si suze zvijezda kosom,
Pjevajući slavuj krilu Ti pao.
Jutro je sviralo u vrbovu sviralu,
Za njim je trčalo bjelosvilo janje.
Sunce Te podiglo djevojčicu malu
Da vidiš anđele kako vezu sanje...
133
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
"TIHA PJESMA UZ KLAVIR"
Tiha pjesma uz klavir Pod nama je dubok vir;
Pred nama je velik mir.
Dršće tiho i Tvoj stas Kuda zove pjesme glas?!
Il u vatre žarki žar Donoseći smrt kô dar;
Ili njegov jaki let
Odnosi u ljepši svijet.
134
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
DAR DIVANA
Ni mi v rodu sveti Frane,
Ki s ticami i z govedi
Bracke vodil je divane, I držal im propovedi.
Ni mi steljo videt bilo
F polnoči i o Ivanju,
Kako sveče jo pokrilo;
Ke čudnemu vzrok je znanju.
Nimam klinčano kantredo
Bez mrvice od železa
Da bi čul z vilo besedo,
Ke jo drži krava Breza.
Ni bilo ni jedne moči,
Nadnaravne i nadljucke,
Da po danu i ob noči
Čujem zajce, vole, cucke;
Da mi saka reč im znana
Tožbe, kletve, soze, svaje Špot na sljugo i plovana,
Ki ji "blagoslove" daje.
Magârca so moja vuha
Čula pravit o Betlemu:
Kako Josip dal mu kruha,
A brada je tresla se mu.
"I Marija se jokala
Z detetom na slabe roka.
I stvorenja sa so stala
F pustinje od sôz i joka.
Jokale su sohe trave
I deve i ovce, koze,
Konji, janjci, miši, krave I od peska bodo soze...
Blistal se je pot za nami:
Soze bile su dragulji
I biseri beli sami, Sveti zdihi pa metulji...
135
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
A mene pod nogam, dragi,
Stvorila se diteljina
I izvôr'c mrzli, blagi;
Dar samega Božeg Sina!"
Zasopile teško krave,
Zafrkali jako konji.
Začujeni si od slave
Ka ni prišla nigdar do nji.
Psikale pobožno guske,
I šešmiši z gred so pali.
Race, zajci, piščad v ljuske,
Telci tiho zajokali...
Ali med tem svetem glasom
Zagrmel je smeh v grohotu; To se smejal star vol basom.
- Saki šutel f svojem katu...
"- Ha! ha! Vi magarci,
Mulci, vušivci i mule,
Modreji so divlji jarci
I vredneje prazne lule.
Prvi bil je v male štale
Vol, kada se Isus rodil! Drugo se so same šale,
I k mene je Mali hodil.
Primal me za jake roge
I poštoval kudi starca I skupa smo, v jene sloge
Tirali vavek magarca..."
Jarcem tresle so se brade,
Beleli se konjom zobi,
čul se smeh je mišov mlade,
Grohotali so golobi...
Da ste vidli drobnog osla:
Poklopil je vuha duga.
Jokal je. Teškega posla,
Dok mu reč bo dana druga!
V žuhkemu je joku jecal:
"- I-a, i-a, i-a, Bože!"
Do njega s'm ja odklecal,
Lice del k njegove kože.
136
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
I potekle so mi reči
Na prečudnemu jeziku:
"- To ne more se poreči,
Najmanj to je dano biku.
Istina je se to prava,
To vučimo točno f škola,
Oslu dana ta je slava, I ne slušajte vre vola!"
Čudna bila moč divana:
Se so klekle životinje
Čujuč komu reč ta dana
Od njihove je boginje.
Tako so mi poverili
Svoje tajne, svoje misli,
Ke so f stihu zaiskrile
Ko biseri v lepe čisli.
"ONI NISO ZNALI..."
Oni niso znali za Don Quijota,
Oni niso znali za Sierre Madre,
Oni niso znali za Granado,
I gdo bi od njih znal za Escorial,
Za Goyo, Murilla i El Greca?
Oni so jedino teli od domačeg špota,
Oni so jedino znali za mržnjo v nadre,
Oni so imeli srce trdo kudi nado,
I saki je znal zake bo život dal,
I da ga tam dalek dalek sloboda čeka.
Oni niso znali za Don Ouijota.
Oni so jedino teli od domačeg špota.
Oni niso znali za Sierre Madre.
Oni so jedino znali za mržnjo v nadre.
Oni niso znali za Granado.
Oni so jedino znali za vero ko nado.
137
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
I gdo bi od nji znal za Escorial,
Za Goyo, Murilla i El Greca.
A saki je znal zake bo život dal,
I da ga tam dalek Sloboda čeka.
138
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
NAPISANO 1943.
KOMUNISTIČKOJ PARTIJI
Izreći zanosno tvoje veliko ime
I osjetit krepku Slobodu divljeg zraka
Isto je, ili zaogrnuti se svime
Što sja - ko mračan oblak sočnim svjetlom zrakâ.
Isto je oknom smijeha probit bedem mraka,
Isto je muziku naći besmrtne rime,
I snagom života plamtjeti u čas smaka Izreći zanosno tvoje veliko ime.
Ti činiš da svaki malen postaje velik,
Da besmrtnik vječnost s trenutkom malih spaja;
Kraj krila Slobode čami utamničenik,
Srebri mu kosa u mraku od tvoga sjaja;
Prkos mu tvrdi kost, meso mu nema kraja A negve gnjiju, i tvrdi bi trunô čelik;
Ne od mraka! On slijepi od svjetla tvog Maja.
Ti činiš da svaki malen postaje velik.
Tvoj jezik, ko vjetrovi sa četiri strane,
Ko Istok, ko Zapad, ko Sjever, poput Juga,
Okružuje Zemlju, i govoreći plane
Riječima: Borba! Sloboda! - Blista duga
Bljeskom Uma, iskrom Bata, svjetlom Pluga.
Čuju Crnci džungle, i vidi svijet savane!
Okuplja Kineze, Eskime, svakog druga
Tvoj jezik, ko vjetrovi sa četiri strane.
Tvoj silan jezik dade moćna usta Sinu
(Ko pobuna su strašna, ko Pobjeda krasna),
Markse i Engelse, stijeg Lenjinu, Staljinu
(Vi, četiri ognja Osvještenja klasna!).
Naš narod tvojom snagom probuđen oda sna
Vidio je munju, što iznad stepâ sinu:
Na brdima si našim kao Bitka glasna!
Tvoj silan jezik dade moćna usta Sinu.
139
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
OGNJENI VLAK
Užgali mi smo petrolejski vlak,
I s njim sad poput diva
Bez vođe juri i juri u mrak
Plamena lokomotiva!
Razvio naš je vatreni stijeg;
Ne zna on više postaje.
Kraj pruge tuđinskih leševa brijeg
Mirno ležati ostaje.
S gromorom leti ognjeni zmaj;
Kraj tihih sela tutnji;
Sav gori, drhti od njega kraj
U mrkloj noćnoj šutnji.
Digo je ruke noćnik, a trak
Pakleni po njem svijeti;
Iskre sa zvijezdama lete kroz mrak Ko da vlak u nebo leti.
Tutnji sve brže kroz dalek muk;
Zarže konj u staji;
Probuđen sluša seljački puk. Plamen na zidu sjaji.
I kad uz gromot proleti krijes, Gori mu srce do dana,
I pjeva ritmom vlaka bijes
Hrvatskih partizana.
Užgali mi smo petrolejski vlak,
I s njim sad poput diva
Bez vođe juri i juri kroz mrak
Plamena lokomotiva!
140
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
NAŠA SLOBODA
Petru Komneniću
I.
Sloboda ždere meso i krv guta,
Sloboda noge krši, lomi ruke.
Darovi njeni groblja su i muke.
Sloboda je strašna, hladna i kruta.
Njena su vojska kosturi, mrtvaci;
Njena su vrata grozne smrti ralje,
A poderane njezine su halje,
I crni od krvi i dima barjaci.
Sloboda riče ko bombe, granate,
Ko tanad pišti, i strašno se ceri
Ko nebo, kojim kruže bombarderi.
Oko nje crni gavrani se jate.
Sloboda nema krila, ima štake,
I oka nema, ćorava i slijepa.
Ko sablast ide. Ona nije lijepa:
Ona je strašna ustala iz rake.
Ljuljačke njene vješala su. Tane
Poljubac njezin u krvave rane.
Al groblja su joj brda i doline,
Vrh kojih sunce nestaje i sine.
II.
Slobodo, sada Klancem Smrti gaziš,
A kljuse ti je ranjavo, i pada.
Koščatu ruku daj nam, pa ćeš tada
Od naše krvi da se preobraziš.
Ti nisi žena, snaga ti je muška,
Ne pjevaš pjesme, al i ne naričeš:
Ti grmiš, vrištiš, proklinješ i ričeš,
Ko naša bomba, mitraljez i puška.
Puži, Slobodo, ne treba da letiš,
Nek tvoje kosti pokrivaju krpe,
Al jednom iznad naše mrtve hrpe
Životom ćeš se Smrti da osvetiš.
141
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
PARTIZANKA
Drugarice, ne sja lančić zlatni
O tvom vratu; nemaš narukvice;
Vihori ti kosa; povik ratni
Obasjo ljepotom tvoje lice.
O tvom vratu ne sja lančić zlatni,
Drugarice!
Partizanko, dragulj ti na uški
Ne treperi; ne znaš velo tanko;
Gruba halja priljubila k puški,
I grli te samo pojas muški.
Ne treperi dragulj ti na uški,
Partizanko!
Mila sestro, poljubaca strasnih
Ne poznaješ; krik je bojni presto;
Laki dodir tvojih prsta krasnih
Drúgu ranu ko cjelovom prestro.
Poljubaca ne poznaješ strasnih,
Mila sestro!
Drugarice, u skrlet ti rane
Obukle se; s mržnje trepavice
Ko draguljne zrake sjaju. Tane
U grudima svijetlom krvi plane.
Obukle se u skrlet ti rane,
Drugarice!
KUKAVICE
Kuku!
Tim dvoglasom luta
U altu i sopranu
Sa grane na granu,
Od svijetla luga
K zelenu dnu
U jedamputa
I radost i tuga:
Kuku!
S dva krila kroz drveće
(Jedno je srebrno,
A drugo crno)
142
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Smijeh vjerenice
U varavu snu
Zajedno lijeće
S plačem udovice:
Kuku!
Nigdje ko u tom glasu
Ne grli sjeta radost,
Umiranje mladost
I svjetlost tminu.
Gle! Ja sam tu!
U jednom času
Mrak i zora minu:
Kuku!
Kroz zelene briješke
Igra se smrt skrivača
Grlom svoga plača
S malim životom
U vedrom zvuku.
čuj mu smiješke!
I njen odziv potom:
Kuku!
Brdo se brdu skriva,
A dolovi dolini,
Daljina daljini
U svijetlu muku.
Dan se odziva
U jekama mraku:
Kuku!
Čeljusti kamenja
S mržnjom drže tijela
Izgorjela, bijela,
Krvava, plava;
To tuđini mru:
Sluša sa stijenja
četiristo glava:
Mai piu!
Mai piu!
143
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
KLJUSE
Klonulo je kljuse kraj puta, sred snijega:
Dršće izranjeno; porasla mu dlaka
Ko lešu; kolone prolaze kraj njega
Bez glasa, u gluhu jarku njegva mraka.
Tu stoji na mjestu i noći i dane,
Ko da je ukleto, bez kretnje, nit miče
Repom; na njem samo pomiču se rane
Živeći i rastuć; dlaka dalje niče
Kao mahovina na grobu, i trava.
Mršavi mu truplo, polako se manji,
A umorna, grdna krupnja teška glava,
I visi na vratu, što se svija, tanji.
Dok prolaze čete (kao kroz daljine),
I oružje zvecka i kopita krešu,
Dugačkih se dlaka uhvatilo inje
Ko srebrno sedlo na njegovu lešu.
I tako će stajat, stajat ko spomenik
Teških staza, patnja svete borbe naše,
Dok će u ognjici sanjati ranjenik,
Da ga dalje kroz dim i kroz vatru jaše.
JUTRO
Budeći se slušate talasanje tanga;
Za doručak glazbu: popularne arije.
Zabrinuti možda za spas svoga ranga,
Žurite, još sanjivi, u mrak kancelarije.
"Da nije na vidu politička objeda?
Štrajk još s univerze? Il čistoća rasna?
Baka mi je židovka." Gospoda zbog objeda
Pred služavkom, mrmljajuć, suviše su glasna.
Vi idilu sanjate Haita, Havane,
O sreći Amerike, gdje ima maslaca,
Šećera i skorupa. Tu se u kavane
Zbog opreza na razgovor čovjek ući žaca.
144
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
- A ovdje nad nama, u planinskom kršu,
Kruži bombardirajuć talijanska "Savoja",
Taneta mitraljeska kao ptice pršu
Sa zmijinjim psikanjem. Dok grom našeg boja
Tutnji muklo planinom, majkom partizanâ,
A ja (nakon bačenog fašističkog letka,
Prljavog od ponuda) s mržnjom naših rana
Bijelim stih na plamenu ispaljenog metka.
PROLJEĆE
Cvate zrak od cvrkuta pticâ.
(Gdje su gnijezda?). Skrećem k nebu glavu:
Paperje srebri u zraku se plavu.
Žuti cik kljunićâ svih klica.
Cikti krš. Igle svih živica
Zvucima sitnim bodu srce. Javu
Cvrkutom bijesnim razganjaju: Travu,
Blijedu još, pokri zelen mrtvih lica...
Ptičji glas, vjenčićem od trnja
Najslađe pjesme, grobove im kiti.
Šutimo. Suze ne možemo kriti.
Nije plač: Bljesci suznog zrnja
Đerdan su svjetla, što im slavu štiti.
Nema ih više, jer su htjeli biti!
145
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
MRZIMO VAS!
Mrzimo vas, hulje,
Mrzimo, krvnici,
Vi, pljačkaške rulje!
U majčinoj klici
Kunu vašu djecu utrobe svih žena
Ispod doma našeg, bombom porušena.
Skotovi i gmazi,
Što psičete zrakom,
Na krvavoj stazi,
Za mračnim oblakom
Dostić će vas, zmije, osvetnička strijela
Iznad naših brda, dolina i sela.
Kukavice, vrane,
Psi tušinskih kurva,
U dno naše rane
Bijes će da vas surva,
Od otrovâ njenih kosti će vam gnjiti,
Dok se ne nasiti, dok se ne nasiti.
Naše ljute guje
Kroz kost će vam gmizat,
Pobješnjele kuje
Crijeva će vam lizat,
Muhe zukavice i smrdljivi crvi
Osvetu će množit u crnoj vam krvi.
Srcem bismo jeli
Pogano vam meso,
Na lešine sjeli
I kliktali bijesno,
Smrdežima vašim punili bi pluća
Za pobjede nove, nova nadahnuća.
146
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
JAMA
I.
Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kapljâ dana bijesni oganj pâli
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.
Sigurno još su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I ćutio sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu;
Na dlanu oči zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.
Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste, koje krvnik nađe
Još gorčom mukom duplja koje zjapi Da bodež u vrat zabode mi slađe:
A mene dragost ove krvi uze,
I ćutio sam kaplje kao suze.
Posljednje svjetlo prije strašne noći
Bio je bljesak munjevita noža,
I vrisak, bijel još i sad u sljepoći,
I bijela, bijela krvnikova koža;
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oči su nam boli.
O bolno svjetlo, nikad tako jako
I oštro nikad nisi sinulo u zori,
U strijeli, ognju; i ko da sam plako
Vatrene suze s kojih duplje gori:
A kroz taj pakô bljeskovi su pekli,
Vriskovi drugih mučenika sjekli.
Ne znam, koliko žar je bijesni trajo,
Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu,
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo.
Tad spoznah skliske oči na svom dlanu
I rekoh: "Slijep sam, mila moja mati,
Kako ću tebe sada oplakati..."
147
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
A silno svjetlo, ko stotine zvonâ
Sa zvonikâ bijelih, u pameti
Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona,
Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti!
Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Rijeko!
Mjeseče! Svjetlo ko majčino mlijeko!
Al ovu strašnu bol već nisam čeko:
Krvnik mi reče: "Zgnječi svoje oči!"
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
Kad grč mi šaku gustom sluzi smoči;
I više nisam ništa čuo, znao:
U bezdan kao u raku sam pao.
II.
Mokraćom hladnom svijestili me. Ćuške
Dijelili, vatrom podigli me silom;
I svima redom probadali uške
Krvnici tupim i debelim šilom.
"Smijte se!" - ubod zapovijedi prati "Oboce svima pred krst ćemo dati!"
I grozan smijeh, cerekanje, grohot
Zamnije, ko da grohoću mrtvaci;
I same klače smete ludi hohot
Pa svaki bičem na žrtve se baci.
A mi smo dalje u smijanju dugu
Plakali, praznih duplja, mrtvu tugu.
Kada smo naglo, ko mrtvi, umukli
(Od straha valjda, što smo ipak živi),
U red za uške otekle nas vukli,
I nijemi bol na stranu sve nas privi;
(U múku čuli iz šume smo pticu);
Provlačili su kroz uške nam žicu.
I svaki tako, kada bi se mako,
Od bola strašna muklo bi zarežo.
"Šutite!" - rikne krvnik - "nije lako,
Al potrebno je, da tko ne bi bježo."
I nitko od nas glavom da potrese
I drugom slijepcu ljuti bol nanese.
Krvožednike smiri žičan lokot
I umorni su u hlad bliski sjeli;
I začuo se vode mrzli klokot
U žarku grlu, i glasno su jeli,
148
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Ko poslije teška posla; zatim stali
Jedan sa drugim da se grubo šali.
Zaboravili kao da su na nas:
Zijevali, vjetre puštali su glasne.
"Eh, jednu malu vidio sam danas..."
Dobaci netko, uz primjedbe masne.
I opet klokot hladna vina ili vode
Trgne slijepce - žica me probode.
III.
U mome redu počela da ludi
Neka žena. Vikala je: "Gori!
Ljudi, gori! Kuća gori! Ljudi!"
A žica ljuto počela da pori
Nabreknute, grozne naše uši.
Na tla se žena ugušena sruši.
"Dupljaši! Ćore! Lubanje mrtvačke!
Sove! U duplja dat ćemo vam žere
Da progledate! Vi, ćorave mačke!"
Zareži pijan koljač kao zvijere
I slijepcu nožem odcijepi lice
Od uha, što se zaljulja vrh žice.
Urlik i teški topot slijepe žrtve
(Što bježeć kroz mrak uvis noge diže),
I brz trk za njom, sred tišine mrtve,
I tupi pad, kad lovca nož je stiže.
O, taj je spasen! - rekoh svojoj tami,
Ne opazivši da nas vode k jami.
Srce je muklo šupljom grudi tuklo;
Tad druga srca preko žice začuh.
Lupanje ludo naprijed nas je vuklo.
(Što srca skaču, kad u mraku plaču!)
I od te lupe progledah kroz rupe:
U jasnom sjaju misli mi se skupe.
I vidjeh opet, ko još ovog jutra,
Duboku jamu, juče iskopanu.
Napregnuh sluh da čujem, kad unutra
Uz tupi udar prve žrtve panu.
Oštrom svijesti odlučih da brojim:
Ja, pedeseti, što u redu stojim.
149
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
I čekao sam. Skupljao sam točne
Podatke: tko je već nestao straga,
Tko sprijeda - zbrajo, odbijo, dok počne
Udaranje, padovi. Sva snaga
Mozga u jasnoj svijesti se napregnu,
Da promjene mi pažnji ne izbjegnu.
Negdje je cvrčak pjevo; oblak pokri
Začas u letu sjenom cijelo polje.
Čuo sam, kako jedan krvnik mokri,
A drugi stao široko da kolje.
Sve mi to zasja u sluhu ko u vidu,
Sa bljeskom sunca na nôžnome bridu.
IV.
Kad prva žrtva počela da krklja,
Čuh meki udar, mesnata vreća
Padaše dugo. Znao sam: u grkljan
Dolazi prvi ubod, među pleća
Drugi, a ruka naglo žrtvu grune
U jamu, gdje će s drugima da trune.
Netko se mrtvo ispred mene složi
Il iza mene, riknuvši od straha,
A ja udarce silnom svijesti množih,
Odbijajući pale istog maha,
Mada sam svakog - što kriknu, zagrca Ćutio kao ugriz u dno srca.
Čovjek iz jame jeco je ko dijete,
Tek priklan; cikto jezivo mu glasak.
Strepih da račun moj se ne pomete.
Tad buknu u dnu bezdna bombe prasak.
Tlo se zaljulja. Klonuće me svlada.
Nestala u spas posljednja mi nada.
Al silna svijest pažnjom me opsjednu:
U sluh se živci, krv, meso i koža
Napregli. Zbrojih trideset i jednu
Žrtvu; šezdeset i dva boda noža.
Slušo sam udar, kojom snagom pada,
I meni opet vratila se nada.
Na jauk iz bezdna sada nova prasne
Bomba uz tutanj. I mrtva tjelesa
Padahu sad uz pljuske manje glasne,
Kao u vodu, povrh kaše mesa.
150
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Uto oćutjeh da po krvi kližem.
Protrnuh: evo, i ja k jami stižem!
V.
- O vidio sam, vidio sve bolje,
Ko da su natrag stavljene mi oči:
I bijelu kožu, i nož koji kolje,
I žrtve (kao jagnjad, što se koči
Časkom pred klanje, al u redu bliže
Korak po korak mirno k nožu stiže).
Bez prekidanja red se dalje mico
- Ko da na čelu netko nešto dijeli Nit je tko viko, trzo se, narico;
Na žezi strašnoj tiho su nas želi
Ko mrtvo klasje koje jedva šušti.
(To se čula krv, što iz grla pljušti).
Korak po korak pošli smo; stali opet;
Krljanje, udar, pad i opet korak.
Začuh zvuk jače. Ukočene, ko propet,
Stadoh: Na usni tuđe krvi gorak
Okus oćutjeh. Sad sam bio treći,
Što jamu čeka u redu stojeći.
Strašna mi tama, od sljepoće gora,
Sav um pomuti i na čula leže,
I za njom svjeltost ko stotine zorâ:
Iskro! Strijelo! Plamene! Sniježe!
Silno svjetlo bez ijedne sjene,
Ko oštar ubod igle usred zjene.
Drug se preda mnom natrag k meni nago,
Kao od grča; onda je zastenjo,
Naprijed posrne, uzdahnuo blago I tihi uzdah s krkljanjem mu jenjo.
Surva se, pljusnu kao riba. Zine
Preda mnom prostor bezdane praznine.
Sve pamtim: naprijed zaljuljah se, natrag,
Bez ravnovjesja - kao da sam stao
Jezive neke provalije na prag,
A iza mene drugi ponor zjao.
Bijela strijela u prsi mi sinu,
Crna me šinu s plećî. U dubinu.
151
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
VI.
U bezdnu uma jeza me okrijepi.
Osjetih hladno truplo, gdje me tišti,
Hladnost smrti da mi tijelo lijepi.
Strah sviješću sinu: Neka žena vrišti!
U jami sam - tom ždrijelu našeg mesa;
Ko mrtve ribe studena tjelesa.
Ležim na lešu: kupu hladetine,
Mlohave, sluzne, što u krvi kisne,
I spas sa jezom iz leda me vine:
Svijest munjom blisne, kada žena vrisne.
Okrenuh se, u groznici tad k vrisku
Pružih ruku: napipah ranu sklisku.
I prvi puta sva životna snaga
Nad leševima stala da se skuplja;
Na vrisak skrenuh ruku, i u duplja
Lubanje zaboh prste; tijela naga
Ko da su sva zavrištala u jami Sav pakô jeknu jezivo u tami.
Bomba će pasti! Užasnuh se prvo;
U grču strašnu zgrabih rukom niže.
Zakoljak nađoh grozan. Leš se rvo
Sa mnom i na me počeo da kliže.
Krkljo mu grkljan u krvavoj rani;
Korake začuh i glasove vani.
O bože moj, zagrlila me žena
Sad zagrljajem druge svoje smrti:
Kako joj koža lica nagrbljena...
Starice! Bako! I uzeh joj trti
Koščate ruke, i žarko ih ljubih.
Činilo mi se: mrtvu majku ubih.
Čuo sam, kako umirući stenje,
I poželio ludo da oživi.
Sve leševe tad molih oproštenje.
Oćutjeh tvrdu usnu, gdje se krivi Obeznanih se. Kad sam opet skido
Mrak nesvijesti, još sam gorko rido.
152
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
VII.
Ušutjeh. Sâm sam međ truplima lednim,
A studen smrti na leđa mi sjela,
Na udove. U ledu mrtvih žednim
Vatrama nepca, jezika i ždrijela.
Led smrti šuti. U njem pakô gori.
A nigdje vriska da samoća ori.
Taj grozni teret, što na meni leži,
Ni smrtnim ledom neće da priušti
Hladnoću grla; a biva sve teži;
Odjednom skoro viknuh: voda pljušti!
Čujem gdje s vrha po truplima teče;
Ah, studen mlaz! - al peče, peče, peče!
Po goloj koži, po leđnome jarku,
Niz trbuh, prsa, slabine i bute
Potočić studen pali vatru žarku,
Dube u mesu kanaliće ljute.
I kad na usnu mlazić žarki kapno,
Opaljen jezik kusnu živo vapno!
Puna je jama: na lešine liju
Vapno da živim strvine ne smrde.
O hvala im, nas mrtve sada griju
Plamenom svoje samilosti... Tvrde
Leševe ćutim: trzaju se goli,
Ko mrtve ribe, kad ih kuhar soli.
Taj zadnji trzaj umirućeg živca,
Taj čudni drhtaj, na kojem sam plivo,
Učini da sam blagosiljo krivca:
O gle! još truplo kraj mene je živo To starica me hladnom rukom gladi,
Jer zna da moji ne prestaše jadi!
VIII.
Kada se mrtvi val života stišo,
Korake začuh ko daleku jeku:
Netko je jamu par puta obišo;
I nasta mir, ko mir u mrtvu vijeku.
Pomakoh nogu, stegnuh lakta oba Ko grobar, kad se izvlači iz groba.
Zaprepastih se: leševi se miču,
Kližu nada me, polako se ruše Smiju se, plaču, hropoću i viču,
Pružaju ruke i bijesno me guše...
153
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Osjećah nokte, stražnjice, bokove,
Trbuhe, usta, što me živa love.
Prestravljen stadoh. Stadoše i oni.
Sad je težina manja. Mrtva noga
Pala mi preko ramena. Ne goni
Nitko me više! - Od penjanja moga
Ruše se mrtvi! - rekoh sebi; - To se
O vratu tvome splele ženske kose.
Prostrujo hladan zrak na moja usta
Kroz sloj leševa: izlazu sam blizu!
I srknuh utopljenički: krv gusta
Kroz nosnice u grlo oštro briznu.
Smijo sam se - al da me netko tako
Nakreveljena vidje, taj bi plako
Il bi od straha sledio se, nijem
Pred tom rugobom. Jer, što da se tješim:
Odsad će ljudi mislit da se smijem
Kad plačem, i da plačem kad se smiješim.
Ta prazna duplja, gnijezda grozne tame,
Sjećat će svijet na crno ždrijelo jame.
I sáma sebe osjećo sam krivim,
Što ostavljam u bezdnu te mrtvace,
Jer zrak je ovaj živ... a ja ne živim...
I čekah da me opet natrag bace.
Al rana živim bolom: živ si! reče,
Sabrah se. Vlaga! S njom se spušta veče.
IX.
O nikad nisam očekivo tamu
S tolikom čežnjom. Pazi! rosa kliže
Niz trupla dolje do mene, u jamu!
Užaren jezik počeo da liže
Kaplje sa ruku, nogu, mrtvih tijela,
Što su se na me ko žlijeb nadnijela.
Pomamno sam i divlje se penjo,
Gazio prsa i trbuhe grubo I kad bi mrtav zrak iz trupla stenjo,
Nisam već trno. Vuko sam i skubo
Dugačke kose, uspinjo se mesom,
Podjaren žeđom kao ludim bijesom.
154
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Nisam osjećo bola, straha, stida;
Obarah leš za lešom, grabih, plazih
Po njima ko po zemlji što se kida.
A možda svoju mrtvu sestru gazih,
Susjeda vukoh, lomih nježnu dragu.
Žeđ mi je dala bezumlje i snagu.
Kad sam se divlje iz jame izvuko,
Zaboravih svijest, oprez, da l’ je mrko:
Tlom krvavim sam puzo, tijelo vuko
Do trave: zvjerski, živinski je srko;
Uranjo u nju, jeo je i guto
I ko po rijeci livadom sam pluto.
Dozvah se: ustâ, punih trave, ležim,
Gorim, ledenim: u teškoj sam mňri.
Spasen! O, kamo, kamo sad da bježim?
Zadrhtah: pjesma krvnikova ori.
Daleko. Našim mukama se ruga.
I mržnja planu. Ostavi me tuga.
X.
Odjednom k meni miris paljevine
Vjetar donese s garišta mog sela;
Miris iz kog se sve sjećanje vine:
Sve svadbe, berbe, kola i sijela,
Svi pogrebi, naricaljke, opijela;
Sve što je život sijo i smrt žela.
Gdje je mala sreća, bljesak stakla,
Lastavičje gnijezdo, iz vrtića dah;
Gdje je kucaj zipke, što se makla,
I na traku sunca zlatni kućni prah?
Gdje je vretena zuj, miris hljeba,
Što s domaćim šturkom slavi život blag;
Gdje su okna s komadićkom neba,
Tiha šrkipa vratâ, sveti kućni prag?
Gdje je zvonce goveda iz štale,
Što, ko s daljine, zvuk mu kroz star pod
U san kapne; dok zvijezde pâle
Stoljeća mira nad sela nam i rod.
Nigdje plača. Smijeha. Kletve. Pjesme.
Mjesec, putujući, na garišta sja:
Ugasnuo s dola dalek jecaj česme,
Crni se na putu lešina od psa...
155
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Zar ima mjesto bolesti i mukâ,
Gdje trpi, pati, strada čovjek živ?
Zar ima mjesto, gdje udara ruka,
I živiš s onim koji ti je kriv?
Zar ima mjesto, gdje još vrište djeca,
Gdje ima otac kćerku, majku sin?
Zar ima mjesto, gdje ti sestra jeca,
I brat joj stavlja mrtvoj na grudi krin?
Zar ima mjesto, gdje prozorsko cvijeće
Rubi još radost i taži još bol?
Zar ima većeg bogatstva i sreće,
Nego što su škrinja i klupa i stol?
Iz šume, s rikom gorâ, prasak mukô
Zatutnji. Za njim tanad raspršeno
Ciknu, ko djeca njegova. Pijuko
Nada mnom zvuk visoko, izgubljeno.
Bitka se bije. Osvetnik se javlja!
Osvijetli me radost snažna poput zdravlja.
Planu u srcu sva ognjišta rodna,
Osvetom buknu krvi prolivene
Svaka mi žila, i ko usred podna
Sunca Slobode razbi sve mi sjene.
Držeć se smjera garišnoga dima,
Jurnuh, poletjeh k vašim pucnjevima.
Tu ste me našli ležati na strani,
Braćo rođena, neznani junaci;
Pjevali ste, i ko kad se dani,
Široka svjetlost, kao božji znaci,
Okupala me. Rekoh: zar su snovi?
Tko je to pjevo? Tko mi rane povi?
Oćutjeh na čelu meku ruku žene;
Sladak glas začuh: "Partizani, druže!
Počivaj! Muke su ti osvećene!"
Ruke se moje prema glasu pruže,
Bez riječi, i doségnuh nježno lice,
Kosu i pušku, bombu vidarice.
Zajecao sam i još i sad plačem
Jedino grlom, jer očiju nemam,
Jedino srcem, jer su suze mačem
Krvničkim tekle zadnji puta. Nemam
Zjenice da vas vidim i nemam moći,
A htio bih, tugo! - s vama u boj poći.
156
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Tko ste? Odakle? Ne znam, al se grijem
Na vašem svjetlu. Pjevajte. Jer ćutim,
Da sad tek živim, makar možda mrijem.
Svetu Slobodu i Osvetu slutim...
Vaša mi pjesma vraća svjetlo oka,
Ko narod silna, ko sunce visoka.
157
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
NAŠA PJESMA
Legla orla, vučje staze,
Silna brda, uske klance,
Partizanske čete gaze
Fašističke lomeć lance.
Idu dane, idu noći
Preko šumâ, poljâ, rijekâ:
"Kad će doći, kad će doći?"
Kliče narod iz daleka.
Tutnje bombe, tutnje mine,
Dušmana dok grom ne satre;
Onda đerdan zvijezdâ sine:
To su partizanske vatre.
A kad rujno jutro grane
Iznad naših tihih sela,
Gosti narod partizane
Jelom svojih skromnih zdjela.
I široka pjesma ori,
Dok kroz narod vojska kreće:
Kako pada dok se bori,
A sve su joj čete veće;
Kako ide drug do druga;
Kako ide brat do brata,
Što tuđincu nije sluga,
Već ga mrzi, bije, hvata;
Kako stiže smrt fašista,
Kada gora munjom plane;
Kako šuma cvjeta, lista,
Da zagrli partizane.
Legla orla, vučje staze,
Silna brda, uske klance,
Partizanske čete gaze
Fašističke lomeć lance.
158
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
O TEŠKO JE ČETNIK BITI
Hej, što sam vam noćas pio
Talijansko "buono vino"
Zato, što bih drukče krio,
Otkrit ću vam sada fino.
Talijansko vino nije,
Već - tamo - iz Dalmacije
(To moramo isto kriti) O teško je četnik biti!
Govorimo četnicima:
- Vi ste borci otadžbine!
A svak od njih lirâ ima
I ponešto popudbine.
To nam daje silni Duce.
Iz Londona onda buče:
"Domovinu Draža štiti!"
O teško je četnik biti!
Treba malo dobre volje,
Zaboravit krv zarana Ustaša nek Srba kolje,
A mi ćemo muslimana.
Isti jad u istoj koži
S okupatorom nas složi.
To su naše tajne niti.
O teško je četnik biti!
Talijanska vojna snaga
Šalje naše čete sprijeda I dok stoji ona straga
Bježati nam više ne da.
Sprijeda biju partizani,
Straga tuku Talijani:
U vražju smo prešu zbiti...
O teško je četnik biti!
Proslavi nas naša vlada
Partizanskim pobjedama;
Kad nam s Nijemcem vojska pada,
Njih pripiše ona nama.
Viče: Strado okupator!
Četnici su njegov zator!
I tuđim nas perjem kiti!
O teško je četnik biti!
159
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Nastala je ljuta trka,
A naš Draža svuda viče:
"Partizan će sve do Grkâ,
Pa se četnik pred njim miče.
Puštaju ih naše čete
Neka sve do Grčke lete!"
Al kud ćeš se jadan skriti?
O teško je četnik biti!
Nego, sada nam je teže:
Odveć naglo partizani
U Grčku preko nas bježe Tko će da im bijeg zabrani?
Makar su po volji Draže
Pustile ih naše straže Uzeli nas ljuto biti...
O teško je četnik biti!
Četnik vam je u svem gibak:
Pljačka on tek - za rezervu,
Jer je lagan onaj cvibak,
S limom skrko bi konzervu.
I često nam prazan stomak,
A partizan je na domak...
Već smo toga svega siti!
O teško je četnik biti!
Baš je naša vlada bistra,
Dobro naše konce krije:
Draži dala čast ministra,
Jer uz Nijemce on se bije.
Teritorij vlada nema,
Al se gora stvar još sprema Kad ni vlade neće biti...
O teško je četnik biti!
Ali ipak ja još snivam,
Kako pokraj ministarstva
Kao kakav Bog uživam
Usred četničkoga carstva.
Šuti, more, još ne slini,
Pomoći će Mussolini!
Ali Englez odveć hiti...
O teško je četnik biti!
Trebala bi naša vlada
Da afrički rat zavuče,
Jer Talijan ako strada I nama će biti vruće...
I Nijemac ako pane,
160
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Zlo će jutro da nam svane.
Da! Sve snage treba zbiti!
O teško je četnik biti!
A zlo raste sa svih strana.
Bila bi nam slava draža,
Da pobjede partizanâ
Preoteti može Draža.
Jer se samo za njih čuje,
A već sav svijet na nas pljuje.
To se više ne da kriti.
O teško je četnik biti!
O teško je četnik biti!
Izgubim li zadnju nadu Znam što tad ću učiniti Obrijat ću gustu bradu,
Ošišati duge vlasi Možda to će da me spasi.
A sad idem dalje piti!
O teško je četnik biti...
PARTIZANSKE NOGE
Hitler ima brze Štuke,
Al uzalud on pikira,
Jer partizan, sve bez muke,
Kuda hoće odmaršira.
Štuke će se strmoglavit,
I Hitler će pasti s njima,
A partizan čas će slavit
Pobjede u hodovima.
Mussolinijev "Caproni"
I "Savoja" mitraljira Al dok bombe na nas roni,
Naprijed vojska nam maršira.
I svi auti, kamioni,
Motocikli i kotači
Ne pomažu, jer ih goni
Naša noga, takmac jači.
161
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Nabrekle su na njoj žile,
Miške su ko repa krupne Al fašisti mišji cvile,
Kad ih ona čvrsto lupne.
Ona preko Prenja gazi,
I Ljubinu prekorači Bježi četnik po toj stazi,
Da ga hod naš ne zakvači.
"Deset, petnaest, bezbroj sati
Partizanska hoda noga.
Partizani neće stati Baš su vrazi sa tri roga!"
Tako čude se fašisti I kraj svoje "pašte-šute"
(Što će Dalmatin je "isti")
Na svoj kamion se ljute.
Tako ustaša se čudi,
Dok se vozi na motoru A partizan se usudi
Zać na Zagrebačku goru.
Partizani! naše noge
Ne potiče "pašta-šuta",
One lete krilom sloge
Planinama našeg puta.
Neka žile im se plave,
Nek im rastu miške, buti Al njihove neće slave
Svi motori oskvrnuti.
Učini partizan pokret Fašistu se koža ježi Brz pred nama mu je okret,
Kad pred našom nogom bježi!
Što su negdašnji rekordi
U hodanju i u trci Ne znahu naš hod ni gordi
Olimpijci, stari Grci.
Al od silna hoda rastu
Naše noge, što se kinu I skoro će, slične hrastu,
Porast uvis, u debljinu.
162
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Naš je korak uvijek veći Sad doseže naše more
Jednom nogom, drugom priječi
Tuđincu do Fruške gore,
Jednom nogom kod Bihaća
I Zagreba on je stao,
Drugom Crnu Goru laća,
I u Sandžak on je pao.
A kad Nijemac bi da makne
Našu nogu od Karlovca,
Druga pođe, zakorakne
Do Gackoga i Avtovca.
Čudne noge i koraci!
Kada bježe, naprijed jure
- A fašisti, baš ko raci,
Napredujuć, natrag žure.
Neće dobit rat vagoni,
Ni lokomotive teške,
Ni motori, kamioni Već onaj što ide pješke.
On što skače s Durmitora,
Na vrhove Treskavice,
Što pojuri sve do mora,
I na vršak Bjelasnice.
SS-trupe, vojsku Bunda,
Alpince i bersaljere
Umorila naša runda,
Što po čukama se vere.
I kad naša noga zada
Zadnji udar kamionu,
Zadnjim zamahom kad svlada
Let fašističkom avionu,
Kad fašisti još podijeli
Zadnji smrtni udar straga
(Jer sprijeda, kad bi i htjeli
Ne da njegvog bijega snaga) Od mora do Staljingrada
Naše noge vozit ćemo;
Nakon sramnog njinog pada
- Drugovi! već ne idemo...
163
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
Nek se naše noge voze,
Nek ih služe avioni,
A brdima neka koze Ko i prije - pastir goni.
164
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
RJEČNIK
čislo - niska, brojanica
Escorial - glasoviti kraljevski dvorac kraj Madrida
jok - plač
jokati - plakati
kantreda (tal.) - stolica
kudi - kao
metulj - leptir
nado - čelik, željezo
nadre - njedra
piščad - pilad
špot (njem.) - ruglo, rug, sramota
zake - zašto
zasopiti - zapuhati se, zadihati se
zdih - uzdah
165
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
ABECEDNI POPIS PJESAMA
ANGELI SU ZIŠLI...
BALADA
BDJENJE
BELI MOST
BELI MOST
BIK
BJELINE
BRESKVA
CIRKVA NA BREGU
ČRNI OBLAKI (Črni oblâki:
prnjàvi siromaki)
ČRNI OBLAKI (Kaj su se tako
zmirile šume?)
DAR DIVANA
DIMNJACI TVORNIČKI, DIVOVI
CRVENI
DOBRIŠI CESARIĆU
DRVARSKA POPEVKA
DRVLJE
DVA GROZDA
D'ŽD, SONCE I STARI MLINAR
FIJAKERSKI KONJ BR. 4
FRULICA
GARIŠTE
GORSKI KOTAR
GOSPOCKA ROKA
HARMONIKA
I K MENI JE NIKOLA PRIŠEL
JAMA
[Ja neću tvojeg užitka]
JASAN DAN
JEDEN JE VUMRL...
JESENJI SUTON U VOĆNJAKU
JESEN U MOJOJ SOBI
JUTARNJA PJESMA THEI
JUTRA
JUTRA NA MALIM
STEPENICAMA
JUTRO (U polju pjeva kosa u rosi)
JUTRO (Budeći se slušate talasanje
tanga)
KAJ OPET GRMI?!
KLJUSE
KOMUNISTIČKOJ PARTIJI
KONJ
14
39
83
80
94
104
129
97
34
100
38
135
69
73
108
112
97
92
62
42
129
66
115
21
12
147
42
126
28
46
46
133
69
131
144
44
17
144
139
104
KONJI I NEBO
KOSCI MI SE TUŽE SA ŽIVOTA
KOSCI U GRADSKOM PARKU
KOVAČ
KOZJA KRV
KRČMA
KUKAVICE
LASTAVICE
LEŠEVI PUTUJU
LJETNO PODNE
MAK I CIKLAMA
MALA TRGAČICA
MALIN
MALI OBLAK
MALI POT
MARTINOVA BRADA
MJESEČEVA SONATA
MLAD SELJAK BOLUJE U
GRADU
MOJ GROB
MOJI SPOMINKI
MORE LANA
MOZAIK
MRAČNO DOBA
MRTVAČKO PROLJEĆE
MRZIMO VAS!
MUČENICIMA PETRU
ZRINJSKOM I FRANJI KRSTI
FRANKOPANU
NA BADNJU VEČER
NA GROBEK SESTRICI MOJOJ
NA SELU
NA SESVETE
NAŠA PJESMA
NAŠA SLOBODA
NEDJELJA U ŠUMI KRAJ GRADA
NOĆ
NOĆNI SMETLAR
NOĆNI VLAK
NOTTURNO
OČI STJEPANA RADIĆA
OČINA KOLAJNA
ODGOVOR
OGNJENI VLAK
"ONI NISO ZNALI..."
100
64
49
132
26
58
142
82
84
44
28
98
22
95
96
105
81
50
71
38
64
43
128
78
146
26
15
7
17
40
158
141
47
81
60
84
31
75
88
85
140
137
166
Ivan Goran Kovačić: Pjesme
O TEŠKO JE ČETNIK BITI
PALI VUK
PANJ NA BRIJEGU OČEKUJE
MRAK
PARTIZANKA
PARTIZANSKE NOGE
PASTIRI
PETR BREŠKI HARMONIKAŠ
PETRICA KEREMPUH
PILAT
PISMO DUGO KAO NOĆ
PJESMA IZ MANSARDE
POPEVKA DROBNOJ DEČICI Z
GRADA
POTOK
POVRATAK
PREZRELA JESEN
PRIJATELJ SMRTI
PRIMORKA
PRIPOVETKA O JELENU
PROLEČE
PROLJEĆE
PUNTAR GRABANCIJAŠ
PUT ZA DRAGOM
RIBE
RODNI KRAJ
SAMOME SEBI
SAMOTNO DRVO
SELJACI RUŠE HRAST
SELJANKA LEŽI NA NOĆNOJ
LIVADI
SENJA
SEOSKI PREBJEZI
SESTRIN GROB
SJEĆANJE NA STIJENJAK
SJETA
SKRŠENI POLET ŽALOSNE
KUĆERINE
SLOBODNI SIN
SLUTNJA
SMIRENJE
SMRT
SMRT LETAČA
SMRT VODENIH CVJETOVA
SONCE I SELJAK
SPOZNANJE
SREBRNA PJESMA
SREČA
SRČECU MOJEM...
STARINSKA KLET
159
76
52
142
161
133
106
115
128
131
48
8
95
53
79
114
91
109
95
145
114
74
93
87
125
126
55
61
31
60
89
57
58
68
111
127
23
23
77
56
101
59
67
112
11
21
STARINSKI STIHOVI
STAROM DRUGU
STROJEVIMA ŽELJEZNA SRCA...
SUNCE SE RODILO BOLNO
SUTON
ŠUTNJA U RODNOM DOLU
"TIHA PJESMA UZ KLAVIR"
TOMBOLA NA TRGU
TRAJANJE
TRGATVA
TRI BISERA
TUGA NAD DOMOVINOM
TUNA ROG
U SEOSKOJ CRKVI
USKRSNUĆE
USNULA DRAGA
USPOMENE
U SUMRAKU
UTJEHA
VALCER
VESELA CERKVA
VESNA U MENI
VINO
VJETAR U ŠUMI
VJETROVITA NOĆ
V NEDELU NA VEČER
V NOĆI
VOJNIKOVA RUKA
V PROTULETJE (Protuletje je tu)
V PROTULETJE (Z jabuk su
padale latice)
VUMRL JE STARČEK...
VUZMENA NOĆ
ZADNJI GLASI
ZAKAJ?
ZALEPRŠO SNIJEŽAK ZRAKOM...
ZGRAŽANJE NAD SNOVIMA
ZVONO
ŽITO
ŽRTVA
72
47
68
33
45
53
134
35
127
98
130
70
105
45
65
79
69
20
48
107
101
24
99
51
40
24
29
75
29
32
9
25
88
35
19
36
132
57
10
167
Download

Lirika Ognji i rože Postuma