ASHABI ALLAHOVOG
POSLANIKA
Hilmi Ali [a’ban
Sarajevo, 2001 - 1422. G.H.
EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Abdullah, sin je Osmanov, a on Amirov, a on Amrov, a on K’abov, a on
S’adov, a on Tejimov, a on Murreov, a on K’abov, a on Lueja et-Tejjimija. Ocu mu je
bio nadimak Ebu-Kuhafe.
Njegova dobrostiva mati bila je Selma, k}i Sahra ibn Amira ibn K’aba ibn Hasana
ibn Tejima ibn Mure. Bila je k}i Ebu-Kuhafinog amid`e.
Ebu-Bekr je bio pripadnik ugledne porodice plemena Kurej{, koja je u`ivala
zna~ajnu ulogu u Meki. Mekanska plemena me|u sobom dijelili su zadu`enja i obaveze
i brinuli se oko K’abe i odr`avanja harema. Tako je porodica Abdul-Menafa imala
du`nost da napaja i hrani had`ije.
Porodica Abdud-Dara imala je obavezu da ~uva K’abu, da predaje ratnu zastavu
vojskovo|i u ratu Kurej{ija sa drugim plemenima i da u~estvuje u dogovoru oko svih
bitnih pitanja koja su se ticala mekanske zajednice. Vo|stvo nad konjicom i
zapovijedni{tvo u ratu imala je porodica Benu-Mahzum, odakle vodi porijeklo Halid
ibn Velid. Pleme Tejm ibn Murre preuzelo je na sebe ulogu u rje{avanju pitanja oko
krvarine.
Kad je za{ao u mu`evno doba, Ebu-Bekr je na sebe preuzeo ulogu poglavara
svoga plemena.
Njegovo pleme imalo je vrlo visok polo`aj me|u ostalim arapskim plemenima.
Kada je Munzir ibn Maus-Sema’, kralj Hire, htio da uhapsi i presudi Imru’ul-Kajsu ibn
Had`eru el-Kindiju, uto~i{te pred Munzirom na{ao je kod Mua’lla et-Tejmijja, koji je
tad izrekao stihove:
Imru’ul-Kajs ibn Had`er, smiri svoju nutrinu,
Benu -Tejm, ona svojom svjetlo{}u razgoni pomr~inu.
Od tog doga|aja pleme Benu-Tejm postalo je poznato pod nazivom “Svjetiljka u
tami”.
10 Ashabi Allahovog Poslanika
LI^NOST
Ebu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom (moralom), u sebi je
posjedovao sve osobine mu`evnosti. Njegov fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i
elegancijom.
Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela,
tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim `ivotom, bio je prijatan
sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao se
od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio
alkohol, ni u d`ahilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom `ivotu nije bilo lakrdija i
besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka.
Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok
stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je
vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov Mekelija,
pa su ga ljudi posje}ivali u`ivaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju kojim je
vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi “Sire nebevijje” rije~ima:
“Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan.
Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale
stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda.
Ljudi iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova
znanja, zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi u`ivali u njegovu dru{tvu.”
Ebu-Bekr, r.a, upustio se u trgovinu i ostvario veliki uspjeh. Trgovao je odje}om
i platnom, a to je posao koji zahtijeva istan~an ukus i osje}aj u izboru kvaliteta materijala
i lijepo opho|enje s ljudima. Pored svih ovih svojstava u sebi je nosio odlu~nost,
sposobnost planiranja i nepokolebljivost u svojim stavovima.
PRIMANJE ISLAMA
Ebu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je
dva stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je
u oblasti koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadid`a bint
Huvejlid, “Ummul-mu’minin”, (Majka vjernika), `ena Allahova Poslanika, a.s. Tu je
Ebu-Bekr upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u
njegovom vladanju i opho|enju. Po~eo je da se dru`i s njim i postao mu najbolji prijatelj.
Ashabi Allahovog Poslanika
11
Izgleda da je pribli`no ista starosna dob u~inila da prijateljstvo izme|u njih postane toliko
jako da ga nije moglo prekinuti ni{ta osim smrti.
Bio je mla|i od Poslanika, a.s., dvije godine i nekoliko mjeseci. Nakon {to je
Allah, d`.{., spustio Svoju Objavu Muhammedu, a.s., i u~inio ga Vjerovjesnikom koji
}e upu}ivati ljude na pravi put, i odabrao ga za Svoga Poslanika, koji }e razglasiti
Njegove poruke, Poslanik se prisjetio svog prijatelja, njegova zdravog i brzog
rasu|ivanja i razumijevanja. Izlo`io mu je na~ela islama, a Ebu-Bekr, r.a., nije oklijevao
nijednog trenutka da prihvati Vjeru Istine, niti je posumnjao u ono {to mu je kazao
Muhammed, a.s.
Pripovijedao je Ebu-D`’afer es-Semin prenose}i od Junusa ibn Bekira, a ovaj od IbnIshaka, a ovaj od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Husajna et-Tejmija da
je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sa~ekao, oklijevao
i razmatrao, osim Ebu-Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; ~im sam mu spomenuo
islam, odmah ga je prihvatio.”
EBU-BEKR KAO ASHAB
Ebu-Bekr nije bio obi~ni musliman koji je samo vjerovao u poslani~ku misiju, nego
je na svoja ple}a preuzeo ulogu u daljnjem {irenju islama. Imao je prijatelje koji su bili
pronicljivi i razumni poput njega, te ih je pozvao da prihvate islam i da odbace
nevjerovanje i bilo kakav vid obo`avanja ne~eg drugog osim Allaha, d`.{.
Njegovom pozivu su se odazvali ljudi koji su svojim islamom prednja~ili nad
ostalima. Me|u njima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah,
Zubejr ibn Avvam, S’ad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, i mnogi drugi vrijedni
i ~estiti ljudi iz Meke. Ebu-Bekr, r.a., nije se zadovoljio samo pukim pozivanjem u
islam nego je u taj poziv zalo`io i sebe, i svoj imetak, i sve {to je posjedovao na
ovome svijetu. Kurej{ije koje nisu bile zadovoljni vjerom koja poziva na odbacivanje
kipova, promjenu obi~aja i osobenosti, vjerom koja {iri pravednost, mir i jednakost za
sve ljude, sve svoje snage ulo`i{e da sprije~e njeno {irenje i napredak.
Zastra{ivanje i maltretiranje prvih muslimana smatrali su jednim od sredstava
zaustavljanja i spre~avanja napretka islama. Kurej{ije su po~ele da se suprotstavljaju
muslimanima, a naro~ito nemo}nim robovima, koji nisu imali svoje pleme koje bi ih
{titilo i branilo od `estokih patnji i mu~enja kojima su bili izlo`eni. Ovakva situacija
nije nimalo uticala na Ebu-Bekra, r.a., koji je ulo`io veliki imetak da bi te robove
oslobodio jarma ropstva, iz uvjerenja da su ljudi bra}a. Jedanput je, prolaze}i, vidio
Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahova Poslanika, a.s, polo`enog na
12 Ashabi Allahovog Poslanika
u`areni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima koji mu je stavio njegov gazda. Izgovarao
je: “Allah je jedan... Allah je jedan...”
Tada je ponudio da kupi Bilala, a njegov gazda je prihvatio ponudu. Ebu-Bekr, r.a.,
nakon {to je otkupio Bilala, oslobodio ga je i postao njegov za{titnik. Isto je tako kupio i
Amira ibn Fuhejra, oslobodio ga i povjerio mu na ~uvanje svoje stado. Nije odgovarao na
prigovore svoga oca, Ebu-Kuhafe, da razbacuje svoj imetak kupuju}i robove-muslimane i
osloba|aju}i ih, nego je kupio i Zunejru bint Ubejs, Hindiju i njenu k}erku, koja je bila
slu{kinja kod Benu Mu’emmela. Povodom ovog doga|aja je pripovijedao Mejmun ibn Ishak
ibn Hasan el-Hanefi, prenose}i od Ahmeda ibn Abdul-D`ebbara el-Afaridija, a ovaj od EbuMuavije ed-Darira, a ovaj od A’me{a, ovaj od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea da je rekao:
“Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Ni~iji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu-Bekra.” Tad
je Ebu-Bekr, r.a., rekao: “A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslani~e?”
Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik, a.s., ali bi
uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred njega, izla`u}i se
opasnosti po vlastiti `ivot da bi ga za{titio.
Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj
K’abe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a
i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i
vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na
zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od Kurej{ija
koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: “Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka koji ka`e:
‘Moj Gospodar je Allah’, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio?”
Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama.
Jedan od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isr’a i Mirad`a. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama
kako ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesd`idul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom
bio uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati
i neke od muslimana, te su zapitkivali: “Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom
karavanu potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je
Muhammed, a.s., mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}?”
Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod
Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s. Spomenuli
su mu pri~u o Isr’au, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao:
“Vi la`ete na njega!”
Oni su odgovorili:
“Ne la`emo! Eno ga kod K’abe pri~a o tome.”
Tad je Ebu-Bekr, rekao:
“Tako mi Allaha, ako je to on rekao, onda je istina. On me obavje{tava da }e mu do}i vijest
Ashabi Allahovog Poslanika
13
sa nebesa od Allaha, d`.{., u nekom od trenutaka no}i ili dana, pa mu vjerujem, a to je ve}e
od onoga ~emu se ~udite.”
Kada je do{ao do K’abe, Ebu-Bekr ~uo je Poslanika, a.s., kako opisuje Mesd`idulAksa, a on je ve} prije obi{ao taj mesd`id, pa kad je zavr{io s opisom, rekao je:
“Istinu si kazao, Allahov Poslani~e!”
Od tog dana Poslanik, a.s., prozvao ga je Es-Siddik (iskreni).
Veza izme|u Poslanika i Ebu-Bekra poja~ala se, postado{e privr`eni i bliski
jedan drugome tako da je Poslanik, a.s., rekao za njega: “Da sam me|u ljudima htio
uzeti nerazdvojnog prijatelja, sigurno bih uzeo Ebu-Bekra. Nego vjera, dru`enje i
bratstvo dok nas Allah, d`.{., kod Sebe ne sastavi.”1
Kada je bila druga zakletva na vjernost kod Akabe, Poslanik je naredio
muslimanima da se presele iz Meke u Medinu, a on }e do}i za njima kada mu
Allah, d`.{., da naredbu. Tako u Meki od muslimana ne ostade niko, osim onih
koji su bili sprije~eni da u~ine hid`ru i onih koji su bili slabi i nemo}ni. Pored njih
ostali su Ebu-Bekr i Alija ibn Ebi-Talib, neka je Allah zadovoljan njima obojicom.
Ebu-Bekr je tada pitao Allahova Poslanika da mu dozvoli da i on u~ini hid`ru, pa
mu je Poslanik rekao: ”Ne `uri, mo`da ti Allah dadne saputnika.”
Ebu-Bekr, r.a., `arko je `elio da mu Allah, d`.{., u~ini Poslanika saputnikom, a
Resulullah je, rekav{i “saputnik”, upravo mislio na sebe. Kupio je dvije jahalice, sklonio
ih kod sebe i hranio ih. Nadaju}i se da }e mu dru{tvo (u hid`ri) praviti Allahov Poslanik,
a.s.
Poslanik je imao obi~aj da posje}uje Ebu-Bekra jednom dnevno: ili ujutro, ili nave~er.
Jednog dana do{ao je kod Ebu-Bekra u podnevsko vrijeme, vrijeme u koje nikad
prije nije do{ao, pa kad ga je vidio, Ebu-Bekr je rekao: “Poslanik je do{ao radi ne~eg
vrlo va`nog.”
Allahov Poslanik mu re~e:
“Allah, d`.{., mi je dozvolio izlazak (iz Meke) i hid`ru!”
“Je li zajedno, Allahov Poslani~e?”, upita Ebu-Bekr.
“Da, zajedno”, odgovori mu Resulullah.
Niko nije znao za Poslanikov izlazak, osim Ebu-Bekra, njegovih dvaju k}eri: Esme i
Ai{e, sina mu Abdullaha i Alije kome je Poslanik naredio da ostane u Meki kako bi
mogao vratiti zaloge ljudima koje su oni bili povjerili Resulullahu.
Dva prijatelja iza{li su na stra`nja vrata i uputili se prema Sevru, pe}ini izvan
Meke. Abdullaha ibn Urejkit, koji je bio mu{rik, unajmili su da im bude vodi~ do Medine i da im
dovede deve u vrijeme i na mjesto o kojem ga obavijesti Ebu-Bekrov sin Abdullah.
Kada su do{li do ulaza u pe}inu Sevr, Ebu-Bekr, r.a., u{ao je prvi u nju kako bi se uvjerio
da u pe}ini nema ni{ta (zmija ili akrepa). Pa, ako bi slu~ajno {ta bilo, on bi se `rtvovao da
14 Ashabi Allahovog Poslanika
za{titi Poslanika. I Muhammed, a.s., u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. Tokom tog
vremena Abdullah, Ebu-Bekrov sin, dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim
stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija. Kada bi Abdullah oti{ao, dolazio bi Amir ibn
Fuhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu, pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru, a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao. Esma bint Ebu-Bekr donosila im
je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim preko nje
stavljala pojas. Od ovog doga|aja prozvana je “Esma sa dva pojasa.” Nakon svega, Allah
im je omogu}io odlazak u Medinu.
Kada se Poslanik, a.s., u~vrstio u Medini, otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija,
mnogobo`aca i jevreja. Ebu-Bekr je bio me|u mud`ahidima na Bedru, Uhudu,
Hendeku, Hajberu, Hudejbiji, pri osvajanju Meke, na Hunejnu i u svim ostalim bitkama.
U Medini se Poslanik o`enio Ai{om, Ebu-Bekrovom k}erkom, te je tako Allahovom
Poslaniku, a.s., postao punac.
Ebu-Bekrova odanost Poslaniku i njegovoj misiji nije imala granice. I u Medini je
bio onakav kakav je bio i u Meki, nastavljaju}i pozivanje u islam. U pri~i o doga|aju
koji se zbio izme|u Ebu-Bekra i jevreja Finhasa, ogleda se veli~ina imana (vjerovanja)
kojim je bila ispunjena njegova du{a, i jo{ mno{tvo doga|aja osim toga koji to mogu
potvrditi. Te{ko je ne za~uditi se, kako li~nost poput Ebu-Bekra, koji je bio poznat po
svojoj smirenosti, poniznosti i dobro}udnosti, mo`e se pretvoriti u ~ovjeka punog
srd`be i `estine koji udara na Allahove neprijatelje koji poku{avaju na{tetiti islamu...
To je ~inila vjera u Allaha Uzvi{enog.
Jevreji su, u po~etku, planirali da }e mo}i pridobiti muslimane iz Meke, kao
saveznike protiv Evsa i Hazred`a (plemena koja su `ivjela u Medini i njenoj okolici).
Kada im je plan izmakao iz ruku i kad su uvidjeli da su nemo}ni da zavade muhad`ire
i ensarije, po~eli su ~initi spletke protiv muslimana i izrugivati njihovu vjeru. Me|u
jevrejima bio je jedan u~eni sve{tenik po imenu Finhas. Oni su se iskupljali kod njega
i dogovarali na koji na~in da napakoste muslimanima i izvrgnu ih ruglu.
Ebu-Bekr, r.a., jednog dana ode kod Finhasa da ga pozove u islam. I jevreji su
se bili skupili kod njega.
Ebu-Bekr mu re~e:
“Te{ko tebi Finhasu. Boj se Allaha i primi islam. Allaha mi, zna{ da je Muhammed, a.s.,
Njegov Poslanik i da je do{ao s istinom od Njega. Imate njegov opis u Tevratu i Ind`ilu.”
Finhas mu, dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh, odgovori:
“Boga mi, Ebu-Bekre, mi nismo siroma{ni u odnosu na Allaha, nego je On siromah u
odnosu na nas. Ne obra}amo mu se sa strahopo{tovanjem kao {to se On obra}a nama.
Od Njega smo nezavisni, a On je zavisan od nas. Pa da je On nezavisan od nas, ne bi
uzajmljivao od nas imetak, kao {to va{ vo|a tvrdi. Vama zabranjuje kamatu, a nama je
Ashabi Allahovog Poslanika
15
dozvolio, da je nezavisan od nas ,ne bi nam je dozvolio.”
Kad je Ebu-Bekr vidio da se on izruguje Allahovu Poslaniku i Allahovim rije~ima,
nije se mogao suzdr`ati i silovito je udario Finhasa u lice govore}i: “Tako mi Onoga u
^ijoj je ruci moja du{a, da nije ugovora izme|u vas i nas, odsjekao bih ti glavu, o
Allahov neprijatelju.”
PRVI HALIFA
Prvih dana rebiul-evela, jedanaeste godine po Hid`ri, Poslanik se razboli. U ponedjeljak
ujutro, dvanaestog rebiul-evela, osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje, koja je bila uz
samu d`amiju, i ljudima odr`a vaz. Zamolio je Allaha, d`.{., da svako dobro podari Usametu
ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca, a zatim, od Ebu-Bekra zatra`i da
predvodi d`emat u namazu. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju, obi{ao ga je EbuBekr da bi vidio u kakvom je stanju, a potom oti{ao ku}i u Seh, koja je bila izvan Medine.
Poslanik, a.s., preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i, daleko od njega.
Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju.
Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik, a.s., i tamo zatekao zbunjene i izgubljene
ljude. Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da je Poslanik, a.s.,
umro. Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje, u kojoj je prekriven le`ao Allahov Poslanik, a.s.
Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao: “Niko divniji od tebe dok si `iv i
niko divniji od tebe dok si mrtav.”
Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni, sabrao se, i pokazav{i
vrhunac samokontrole, rekao: “Ljudi, ko je obo`avao Muhammeda, a.s., neka zna da je
Muhammed, a.s., preselio, a ko je obo`avao Allaha, pa Allah vje~no `ivi i nikad ne umire.”
Zatim je prou~io ajet iz Kur’ana: “Muhammed je samo Poslanik, a i prije njega je bilo
poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama
svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi, a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi.”2
Tim odlu~nim i mudrim rije~ima, Ebu-Bekr, r.a., uspio je smiriti ljude i iz njihove smetenosti
vratiti ih u stvarnost. Poslije toga je u{ao s Alijom, r.a., u Ai{inu odaju kako bi obavili pripreme
za ukop Muhammeda, a.s.
Omer, r.a., sjedio je s Ebu-Ubejdom ibn D`errahom, dok su ljudi pri~ali o onom {to se
desilo. Bio je zaokupljen mislima - ko }e preuzeti vo|stvo nakon Poslanika, a.s.?
U tom je trenutku upu}en poziv ensarijama da se saberu na mjestu zvanom Sekife beni
Saide. Sa njima je bio S’ad ibn Ubade, poglavar Hazred`a, pripremaju}i se da, kao nasljednik
Resulullaha, a s., od ljudi primi zakletvu na vjernost.
Govorio je ensarijama: “O ensarije! Mo`ete se di~iti svojim ranim primanjem islama i
16 Ashabi Allahovog Poslanika
vrijednostima koje ne krase ostale Arape. Doista je Muhammed, a.s., vi{e od deset godina
bio me|u svojim narodom, pozivaju}i ih da obo`avaju Allaha i da se odreknu idola i kipova,
pa mu je malo ljudi povjerovalo. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu
vjeru, niti su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena. Kada vam je va{ Gospodar
htio ukazati po~ast, odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom, te vas po~astio
vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika. Za{titili ste njega i njegove ashabe, pomogli
njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja. Bili ste `estoki prema onima koji su bili u
neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika, a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu
bili od va{ih. Kada su se Arapi, i milom i silom, pokorili Allahovoj odredbi, prepustili vo|enje
poni`eni i pora`eni, i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju, kada su se
Arapi zbli`ili pod uticajem va{e sile, Allah mu je uzeo du{u, a on je bio zadovoljan i radostan
zbog vas. Tra`ite svoje pravo jer je ono va{e, a ne drugih.”
Kada je glasnik obavijestio Omera {ta se de{ava, on je poslao po Ebu-Bekra, koji je za
to vrijeme bio u Ai{inoj odaji.
Kada je Ebu-Bekr stigao, obavijestio ga je o onome {to se doga|a u Sekifu beni Saide,
rekav{i mu: ”Zar ne zna{? Ensarije su se sakupile u Sekifu beni Saide i namjeravaju da
preuzmu hilafet (vo|stvo) i ho}e da odrede S’ada ibn Ubadu. Najbolje je da se ka`e: ‘Jedan
od va{ih, jedan od na{ih.’”
Potom se trojica istaknutih ashaba, Ebu-Bekr, Omer i Ebu-Ubade ibn D`errah, uputi{e
prema Sekifu kako bi upozorili okupljene da temeljito razmisle o rije~ima S’ada ibn Ubade,
prije nego {to mu daju prisegu i preuzmu hilafet u svoje ruke i tako zavladaju Arapima.
Nakon {to su zauzeli mjesta u Sekifi, me|u ensarijama, Ebu-Bekr uze da ka`e ensarijama,
jezikom punim moralne podr{ke, vjerske vrijednosti i upozorenja na opasnost:
“Arapima je bio potreban ogroman napor da se odreknu vjere svojih o~eva. Allah je
odabrao prve muhad`ire iz Poslanikova, a.s., naroda da ga priznaju i povjeruju u njega, da
sa njim pro|u kroz te{ko}e i ustraju na mukama koje su pre`ivljavali od njihovog naroda, da
trpe njihova utjerivanja u la` i podrugivanje od onih koji nisu primili islam. Nisu odustali, iako
ih je bilo malo, niti su posustali zbog mr`nje ljudi prema njima, niti su poklekli kada su se svi
ujedinili protiv njih. Oni (muhad`iri) prvi su koji su po~eli obo`avati Allaha na Zemlji, povjerovali
su u Allaha i Njegova Poslanika i oni su mu za{titnici i njegovi su ro|aci i stoga su najpre~i
da preuzmu Hilafet poslije njega. To im niko ne}e osporiti osim zulum}ara. A vi, o ensarije,
niko ne obezvre|uje va{e vrijednosti, niti umanjuje va{ ogromni doprinos za dini-islam. Allah
vas je u~inio pomaga~ima Svoje vjere i Svoga Poslanika, u~inio je da Hid`ra bude u va{
grad, i od vas su Poslanikove cijenjene supruge i plemeniti ashabi. Poslije prvih muhad`ira
nikoga ne cijenimo vi{e od vas. Od nas su vladari, a od vas namjesnici. Ni{ta se ne}e
odlu~iti, a da vi ne u~estvujete u toj odluci, niti }e se bez vas posti}i ijedan dogovor. Neki
`ele da nas razjedine i da nam oduzmu vo|stvo!”
Ebu-Bekrov govor zbunio je ensarije i doveo ih u stanje neodlu~nosti. Po~eli su da dublje
Ashabi Allahovog Poslanika
17
razmi{ljaju o ovome. Najzagri`enije ensarije po~e{e se dogovarati te izabra{e jednog da
odgovori Ebu-Bekru. Ovaj je rekao: ”Mi smo ensarije, pomaga~i Allahovi, i dio samog islama,
a vi muhad`iri, vi ste jedna mala grupa koja nama pripada.”
Ebu-Bekr, r.a., nije htio da ga ostavi bez odgovora te se iznova obrati ensarijama: ”O
ljudi... Mi muhad`iri smo prvi primili islam, najplemenitijeg smo roda, prvaci smo me|u
ljudima, svjetla smo obraza i najmnogobrojniji me|u Arapima. Rodbinski smo vezani za
Allahovog Poslanika, a.s., primili smo islam prije vas, Allah nas je u Kur’anu spomenuo
ispred vas rije~ima: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhad`irima i ensarijama i
svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i ...” “Mi smo muhad`iri, a vi ste ensarije, vi ste
na{a bra}a u vjeri i ortaci u diobi ratnog plijena i vi ste na{i pomaga~i protiv neprijatelja. A sve
{to ste spomenuli od va{ih kvaliteta, pa vi ste ih vrijedni. Najzaslu`niji ste da vas se hvali od
svih stanovnika Zemlje. [to se Arapa ti~e, nikad ne}e saznati o ovome, osim ovdje prisutnih
Kurej{ija. Od nas su vladari, a od vas su namjesnici.”
Habbab ibn Munzir ibn D`umuh el-Ensari ra`esti se i `ustro odgovori Ebu-Bekru. Njegov
odgovor naljuti Omera, te ga po~e napadati i prijetiti mu, umalo da ne do|e do otvorenog
sukoba, ali se umije{a Ebu-Ubejde ibn D`errah te se obrati ensarijama: “Ensarije, bili ste
prvi koji su primili i pomogli (islam), nemojte biti prvi koji (ga) zamijeni{e i ostavi{e!”
Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija. Izme|u njih Be{ir ibn
S’ad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima, ensarijama, re~e: “Tako mi Allaha, iako
smo najvredniji u d`ihadu protiv mu{rika, iako smo prethodnici u vjeri, ne `elimo ni{ta drugo
osim zadovoljstvo na{eg Gospodara, odanost na{em Poslaniku i zadovoljstvo na{im
du{ama.Nije nam potrebno da se time uzdi`emo nad ostalim ljudima, niti te`imo dunjalu~kim
ukrasima, pa, doista, Allah nam osigurava blagodati. Zar nije Muhammed, a.s., iz Kurej{a, i
zar nije njegov narod pre~i hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim
zbog toga njihovog polo`aja. Bojte se Allaha i ne protivite im se, i ne osporavajte im njihovo
pravo.”
Ebu-Bekr, r.a., iskoristio je trenutak, kada je Be{ir zavr{io, u namjeri da okon~a stvar,
pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku, a drugom ruku Ebu-Ubejdea. Zatra`io
je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice. Ali tada Omer uze Ebu-Bekrovu ruku i
dade mu prisegu, a potom, i od prisutnih zatra`i da urade isto.
Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn S’ad, uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i
izjavio rije~i prisege. Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr, poglavar Evsa, koji je dao svoju prisegu
u skladu sa svojim polo`ajem. Svi prisutni su, potom, dali prisegu na vjernost Ebu-Bekru,
r.a., kao nasljedniku Allahova Poslanika, a.s., osim S’ada ibn Ubadea.
Poslije ove prisege morala se dobiti prisega i od svih ostalih muslimana.
Ebu-Bekr je s pratnjom oti{ao u d`amiju gdje su jo{ uvijek muslimani ~ekali na okupu. Tu su
svi dali prisegu. Ebu-Bekr je potom, ustao da bi se obratio prisutnima - to je bio prvi njegov
govor, koji je bio vrhunac mudrosti, takti~nosti i postepenosti. Njime je pokazao sebi i
18 Ashabi Allahovog Poslanika
ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i. U tom govoru halifa je rekao:
“Ljudi... izabran sam da vas vodim, iako nisam najbolji od vas, pa ako budem postupao
ispravno, vi me pomozite, a ako budem grije{io, vi me sprije~ite u tome. Istina je emanet. La`
je obmana. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Jaki
me|u vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva. Narod ne}e
ostaviti d`ihad na Allahovom putu, a da ne}e biti poni`en; niti }e se razvrat pro{iriti me|u
narodom, a da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju. Pokoravajte se meni dok se ja budem
pokoravao Allahu i Poslaniku, a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku, nema mi pokornosti.
Ustanite na namaz, Allah vam se smilovao!”
RAT PROTIV ODMETNI[TVA
Nakon Poslanikova, a.s., preseljenja na ahiret, neka od arapskih plemena odmetnu{e
se od islama. Halifa se na{ao nasuprot pokreta koji je sadr`avao kufr, zabludu i otpadni{tvo,
{to je sve prijetilo raspadanju jedinstvenosti muslimana, okupljenih na Arapskom poluotoku,
pod zastavom islama. Povodi otpadni{tva bili su razli~iti: neka plemena odbila su davati
zekat, htjela su odbaciti vjerske obaveze i vratiti se u d`ahilijet, neka su, opet, htjela vlast
nad Arapskim poluotokom i vo|stvo nad Arapima. Po~eli su se pojavljivati la`ni poslanici koji
su lagali i obmanjivali ljude.
Neka arapska plemena, od kojih su Abs i Zubajn, htjela su da osvoje Medinu, {to bi bila
dobra pozicija za kasnije preuzimanje kontrole i vlasti nad ~itavim poluotokom. Ebu-Bekr,
r.a., bio je pripravan u pogledu namjera Absa i Zubajna, naredio je stra`i da i danju i no}u
de`ura, a muslimane pozvao da budu u stalnoj pripravnosti za intervenciju. Jedne no}i su
otpadnici od vjere navalili na Medinu, ali su im se muslimani oduprijeli i otjerali ih zahvaljuju}i
svojoj budnosti. Otpadnici su se povukli do mjesta zvanog “Zul-Kassa”, u uvjerenju da su
prvom navalom na Medinu ostvarili pobjedu koju treba zape~atiti sutradan.
Ebu-Bekr, r.a., svojom je pronicljivo{}u doku~io plan odmetnika, te je opremio vojsku i
dok je pala no}, krenuo njihovim tragom. Naredio je da se neprimjetno privuku neprijatelju i
okon~aju s njima. Nevjerovatnom brzinom, u tami no}i, muslimanske sablje kosile su
otpadnike, a odmetnici po~e{e bje`ati na sve strane. Tako je bilo sve do izlaska sunca kad
se ostvari prva pobjeda muslimana pod vo|stvom novoizabranog halife, r.a.
Potom su po~eli pristizati izvje{taji i obavijesti Ebu-Bekru, u kojima su bile informacije o
otpadni~kim pokretima u raznim oblastima poluotoka. Na jugu, u Jemenu, Esved el-Ansijj
uspio je protjerati namjesnike koje je postavio Poslanik, a.s., i zavladati cijelim Jemenom. Na
sjeveroistoku, Musejleme ibn Habib el-Kezzab proglasio se poslanikom, a oko njega su se
okupili njegovi suplemenici iz Benu-Hanife. Bilo ih je blizu ~etrdeset hiljada spremnih za rat.
Ashabi Allahovog Poslanika
19
U plemenu Benu-Esed, Tulejha ibn Huvejlid el-Esedi pozvao je narod da odbiju pla}ati
zekat. Isto tako, Malik ibn Nuvajre el-Jerbu’i okupio je svoje saplemenike i priklju~io se
vojsci Sed`ahete et-Taglibijje, koja se proglasila poslanikom i udala za Musejlemu ibn Habiba
el-Kezzaba.
Ebu-Bekr htio je li~no predvoditi muslimane protiv otpadnika, ali istaknuti ashabi,
naro~ito Alija, r.a., odgovarali su ga od toga. Abdurrahman ibn Avf tra`io je od njega da
po{alje vi{e vojske u mjesta u kojima se otpadni{tvo pojavilo. Halifa se slo`io s njihovim
prijedlozima.
Spremio je jedanaest vojnih odreda, nad svakim je postavio zapovjednika i poslao ga u
odre|eno mjesto gdje se pojavilo odmetni{tvo. Te vojskovo|e i mjesta su:
- Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu, u pleme Benu-Esed i prema onima
koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia, Absa i Zubjana. Kada zavr{i s njima, trebao se
uputiti prema Maliku ibn Nuvejri, vo|i otpadnika iz Benu-Temima u Betahu.
- Ikrime ibn Ebu-D`ehl oti{ao je prema Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu u Jemamu;
- [erahbil ibn Husne oti{ao je za Ikrimom sa istim ciljem;
- Turejfe ibn Had`iz prema plemenu Benu-Salim i onima koji su bili s njima iz
plemena Havazin;
- Amr ibn el-’As krenu prema plemenima Kada’a, Vedi’a i Haris;
- Halid ibn Seid na granice prema [amu;
- El-Ala’ ibn el-Hadremi u Bahrein;
- Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani ode u Dub’a, u Omanu;
- Arfed`e ibn Hersem prema stanovnicima Mehre;
- Muhad`ir ibn Ebu-Umejj prema Esvedu ibn el-Ansijju u San’au, a zatim u Hadremevt;
- Suvejd ibn Mukarim el-Mazin ode prema Tuhami, u Jemen;
Potom je Ebu-Bekr, r.a., poslao proglase arapskim plemenima koji su sadr`avali slijede}u
poruku:
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Od Ebu-Bekra, namjesnika Allahovoga Poslanika, a.s., svima do kojih do|e ovo moje
pismo, bili oni u islamu ili se odmetnuli.
Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vra}aju u zabludu i
sljepilo. Zahvaljujem Allahu, pred vama, osim Kojeg drugog boga nema. Svjedo~im da je
Allah, d`.{., Jedan, da nema druga, i da je Muhammed, a.s., Njegov rob i Poslanik. Potvr|ujem
da je Istina ono s ~im je do{ao, a ka`emo da je nevjernik onaj koji to nije~e. Protiv takvih
}emo ratovati.
Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda, a.s., sa Istinom od Njega, svim
stvorenjima, kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje, koji poziva Allahu kao svjetiljka
koja sija, i da opomene onoga ko ima pameti, i da se obistini govor nad nevjernicima. Allah
20 Ashabi Allahovog Poslanika
je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok
se ne bi pokorio islamu, milom ili silom.” U proglasu je jo{ stajalo: “Doprla mi je vijest o
odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i
prevariti Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede
vojske sastavljene od muhad`ira, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni
protiv koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori
pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije,
naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira.
Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em
okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da
bi vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e
ezan, neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a
ako prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze.”
Muslimanska vojska uspjela je da suzbije otpadnike, presudi njihovim vo|ama i da
svakog otpadnika vrati u okrilje vjere. Neki od tih otpadnika su, nakon {to su se povratili i
popravili svoje vjerovanje, zauzeli istaknutu ulogu u historiji islama.
OSVAJANJE IRAKA
Najve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti na Poluotoku,
pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje islama u zemljama koje su kasnije
osvojene.
Postojale su dvije velike sile koje su okru`ivale Arapski poluotok sa sjeveroistoka
i sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i
Iraka, i od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici plemena [ejban, a ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo
od Reb’ie i od Me’ida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom
te su neki od njih za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji
su se doga|ali bili su izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban.
U plemenu [ejban istakao se jedan heroj, Musenna ibn Haris. On je napadao na
oblast Sevad u Iraku i redovito se vra}ao sa plijenom. Njegovi podvizi pro~uli su se
{irom Poluotoka.
Halifa Ebu-Bekr, r.a., razmi{ljao je o direktnim osvajanjima susjednih zemalja
kako bi se islam tamo pro{irio. Kada je ~uo o doga|ajima i prodorima Musenne u
Irak, zapitao se: “Ko je ovaj o kojem dolaze vijesti o njegovim podvizima, prije nego o
njegovom porijeklu?”
Ashabi Allahovog Poslanika
21
Odgovorio mu je Kajs ibn Asim el-Minkari, vladar Benu- Temima i rival Benu-[ejbana, kada
je prisustvovao {uri (vje}u): “Ovaj ~ovjek nije nepoznat niti nepoznatog porijekla niti slabe
podr{ke. To je Musenna ibn Haris e{-[ejbani.”
Musenna je `elio da njegovi prodori poprime oblik op}eg rata pa da dobije halifino
odobrenje za njegove planove. Do{ao je u Medinu i sreo se s halifom. Objasnio mu je
situaciju i zatra`io od njega dozvolu da otpo~ne otvoreni rat. Rekao je: “Postavi me za vo|u
mog naroda, a od mene je dosta {to }u se boriti protiv Perzijanaca.”
Ebu-Bekr, r.a., pristao je na to i dozvolio njemu i narodu iz njegovog plemena da
otpo~nu sa ratnim operacijama u Iraku.
Musenna je bio pronicljiv ~ovjek o pitanju rata. Uvidio je da treba sakupiti veliku
vojsku i direktno krenuti u osvajanje Iraka, s tim da u svakoj svojoj pokrajini ostavi dio
vojske koji bi je {titio. Poslao je svog brata, Mesuda ibn Harisa, u Medinu do halife i napisao
mu: “Ako me potpomogne{ i Arapi ~uju za to, svi }e pohrliti da mi se priklju~e i Allah }e
poniziti mnogobo{ce. Obavje{tavam te, nasljedni~e Allahova Poslanika, da nas se neprijatelj
boji i strahuje od nas.”
Ebu-Bekr smatrao je da treba pomo}i Musennu s velikim poja~anjem. Tako je i
uradio i po~eo je na Irak gledati posebnom pa`njom. @elio je da se Irak osvoji brzo i
u cjelosti. Napravio je plan kojim bi se Irak okupirao s dvije strane, s juga i sa sjevera,
a dvije skupine vojske bi se sastale u sredini, u glavnom gradu Hiri, prijestolnici
arapskih kraljeva iz porodice Menazir, koji su bili postavljeni od Perzijanaca. Za ovo
je izabrao dvojicu uglednih vojskovo|a, poznatih po hrabrosti, razboritom razmi{ljanju
i po znanju vojne strategije. Bili su to: Halid ibn Velid i Ijjad ibn Ganem.
Halid se, nakon rata protiv otpadnika, odmarao sa familijom u Enbad`u, dok je
Ijjad bio u Feredu, mjestu izme|u Nebad`a i Hid`aza.
Ebu-Bekr napisao je Halidu: “Allah ti je omogu}io pobjede, pa kreni u Irak i po~ni
od stani{ta stanovnika Sinde i Hinda i nastavi dok se ne sretne{ sa Ijjadom. Lijepo se
odnosi sa stanovni{tvom Perzije i onima u njihovoj vlasti.”
Ijjadu ibn Ganemu je napisao: “Idi dok ne do|e{ do Musajjeha, odatle u|i u Irak s
njegovog vrha i nastavi s prodorom dok se ne sretne{ s Halidom. Dopustite onima
koji ho}e da se vrate i ne prodirite na silu. Krenite prema Hiri, ko od vas do|e prije do
nje on je nadre|eni onome drugom. Kad se sastanete u Hiri, nakon {to je osvojite i
zauzmete perzijske utvrde i uvjerite se da su primili islam, neka jedan od vas ostane
kao za{tita i zale|ina muslimanima u Hiri; a drugi neka nastavi sa napadima na
Allahove i va{e neprijatelje Perzijance u El-Medainu, njihovoj prijestolnici i upori{tu.
Borite se protiv njih njihovim oru`jem, tra`ite pomo} od Allaha i bojte Ga se. Neka
vam ahiret bude pre~i od dunjaluka - zaradit }ete oboje! Ne stavljajte dunjaluk ispred ahireta
- izgubit }ete oboje! ^uvajte se onoga na {to vas Allah upozorava, ostavljanjem grijeha i
22 Ashabi Allahovog Poslanika
~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem.”
Plan koji je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata,
u klije{ta. Ako bi se oni suprostavili jednoj od dvije muslimanske vojske, prijetila im je
opasnost od druge koja bi joj ostala za le|ima.
Halid je odmah po primanju halifinog nare|enja, otpo~eo sa okupljanjem i
rasporedom vojske te izborom zapovjednika. Krenuo je ubrzanim mar{om kako bi se
sastao s Musennom ibn Harisom koji je, halifinom ukazom, potpao pod njegovo
zapovijedni{tvo.
[to se ti~e Ijjada, on je okupio svoju vojsku i uputio se prema Devmetul-D`endelu.
Halid je, odmah po dolasku u Irak, otpo~eo s osvajanjem. Pobjede su ga pratile u svakoj
bici.
Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi mu
se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad kojeg
su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe’ ibn Gazvan,
zatim i gradove Mizar, Falulid`e, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru. Kada je
u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem tra`i pomo} protiv mnogobo`aca u
Devmetul-D`endelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pru`io mu pomo} u napadu
na Devmetul-D`endel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad.
Halid se ulogorio u Hiri, od nje je napravio centar za upravljanje vojskom, i tu je
napravio planove za osvajanje El-Medaina, prijestolnice perzijskog kralja. Ba{ u to
vrijeme Halid ibn Velid primi nare|enje od halife Ebu-Bekra da se uputi na rati{te u
[am, gdje je bio potreban.
OSVOJENJE [AMA
Vijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je razmi{ljao o slanju
vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena
Hira, do{ao mu je [erahbil ibn Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog
plijena.
Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga:
“Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am?”
“Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A
ti me ne pita{, a da nema{ neki razlog“, odgovori halifa.
[erahbil mu re~e:
“Vidio sam te, nasljedni~e Allahovog Poslanika, u snu kako hoda{ iznad ljudi, po tvrdom
Ashabi Allahovog Poslanika
23
i nepristupa~nom terenu, preko brda, po kojima se ina~e ne mo`e hodati. Nastavio si i}i dok
se nisi popeo na jedno visoko uzvi{enje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se
spustio u plodnu dolinu u kojoj bje{e oranica, sela i tvr|ava.
Rekao si muslimanima: ‘Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu
i ratni plijen.’ Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam
se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatra`ili da im pru`im sigurnost pa sam ih
za{titio. Potom sam do{ao i vidio da si zauzeo ogromnu tvr|avu. Allah ti je omogu}io
pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi re~eno:
‘Allah ti je omogu}io pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim
prou~i: ‘Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u, i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru
ulaze; ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje
primao.’”
Halifa mu re~e:
“Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da.”
Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn el-Hattab,
Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibnu Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, Abdullah ibn EbuEvf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhad`iri i ensarije, neka je Allah s njima
zadovoljan.
Ebu-Bekr je rekao: “Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek ve}a
od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas na jedinstvenoj
rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas {ejtana
napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga
osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. @elim da
vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti
muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos.
Ko pogine poginuo je kao {ehid, a ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu
dobri. Ko pre`ivi `ivjet }e da bi branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu
mud`ahida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka
svako izlo`i svoje.”
Svaki je po~eo da izla`e svoje vi|enje i primjedbe, i da upu}uje savjete. Bila su
dva mi{ljenja o tome kako osvojiti [am.
Prvo je mi{ljenje bilo da se po{alje velika vojska koja bi otpo~ela osvajanja odmah
po dolasku u [am. Drugo mi{ljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju
[ama, kao {to se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se po{alje vi{e skupina
vojske koje bi nadirale s vi{e strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji
bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mi{ljenje.
24 Ashabi Allahovog Poslanika
Alija, r.a., tokom ~itave sjednice samo je {utio, Ebu-Bekr se okrenuo prema njemu i
upitao ga:
“[ta ti misli{, o Ebu-Hasane?”
Alija mu odgovori:
“Dr`im te blagoslovljenim ~ovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako krene{ na njih ili
po{alje{ vojsku, s Allahovom pomo}u }e{ pobijediti.”
Halifa re~e:
“Allah te nagradio, a odakle ti to?”
“^uo sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ova vjera }e pobijediti svakog ko
joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.’”
Halifa re~e:
“Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i
na dunjaluku i na ahiretu.”
Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo
nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije zadovoljio
svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri odreda
vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, Ebu-Ubejdu
ibn el-D`erraha, Mu’aza ibn D`ebela i [erahbila ibn Hasnu.
Halifa je poslao pismo u Jemen, tra`e}i dobrovoljce. U Medinu po~e{e pristizati
odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u d`ihad. Kada se vojska Jezida ibn
Ebu-Sufjana skupila, halifa mu je, kada se pribli`io trenutak polaska, predao zastavu.
Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je i{ao kraj njega, ispra}aju}i ga, pa mu
Jezid re~e:
“Nasljedni~e Allahova Poslanika, ili uzja{i, ili mi dozvoli da sja{em pa da zajedno
idemo pje{ice. Mrzim da ja{em dok ti pje{a~i{.”
Ebu-Bekr re~e:
“Niti }e{ ti sjahati niti }u ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje ra~unam koracima na Allahovom
putu.”
Tako je s njima i{ao oko dvije milje, pa mu je re~eno:
“Nasljedni~e Allahova Poslanika, bolje ti je da se vrati{.”
On re~e:
“Ne! ~uo sam Allahova Poslanika kako ka`e: ‘^ije se noge upra{e na Allahovom putu,
Allah je zabranio vatri da ih pr`i.’”
Zatim je savjetovao Jezida: ”Jezide, preporu~ujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu,
da po{tuje{ Njegove odredbe i da Ga se pla{i{. Kada sretne{ neprijatelja, pa vam Allah
dadne pobjedu, nemoj zatajiti ni{ta od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne
iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i `ene. Nemojte spaljivati palme i
o{te}ivati ih, nemojte uni{tavati drve}a koja daju plod i nemojte klati stoku, osim {to je
Ashabi Allahovog Poslanika
25
potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobo`ce, pozovite ih da izaberu jedno od
troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru.
Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priklju~e
islamskoj dr`avi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja
imaju i mud`ahidi te da su du`ni {to su du`ni i mud`ahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj
dr`avi, onda ih obavijestite da se ra~unaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost
koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga
plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih
pozovite na pla}anje d`izje. Ako prihvate, za{titite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tra`ite
pomo} i borite se protiv njih. Allah }e sigurno pomo}i onoga koji poma`e Njegovu vjeru i
Njegovog Poslanika.”
Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne
vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je “Povjerenik ummeta”, Ebu-Ubejde
ibn D`errah.
Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena
grada u [amu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, po~eo je da
sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kr{}ana koji su `ivjeli u njegovom podani{tvu.
Ebu-Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog.
Bizantijci, stanovnici [ama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas.
Nadamo se ostvarenju Gospodareva obe}anja i Njegovoj pomo}i kao i do sada. @elio sam
da te obavijestim o ovome, da vidi{ {ta je ~initi. Neka je selam na tebe.”
Ebu-Bekr po~eo je razmi{ljati o slijede}em koraku. Vidio je da je ve}ina Iraka osvojena
i da je li~nost Halida ibn Velida na rati{tu va`na i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem
mu nare|uje da ode u [am i preuzme komandu nad islamskom vojskom: “Putuj s polovicom
ljudi dok ne do|e{ do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani
ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sre}a, Ebu-Sulejmane. Uradi to, a Allah }e ti dati
blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da strada{ i poni`en bude{. ^uvaj se uobra`enosti zbog
svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime
upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su do{li s
tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priklju~ili iz Hid`aza. Idi dok ne do|e{ do
[ama i sretne{ se s Ebu-Ubejdom ibn el-D`errahom i muslimanima koji su s njim. Kada
se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu
ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono {to ne mo`e{ sa~uvati. Kada vam Allah
omogu}i pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov
mir i milost na tebe.”
Halid je, po naredbi, krenuo ka [amu. Pre{av{i pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn,
poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je
26 Ashabi Allahovog Poslanika
osvojio Busru u Horanu, zatim Id`nadejn, Damask i Hims.
U to vrijeme vr{ile su se obimne pripreme za najve}u bitku u historiji Islama - Bitku na
Jermuku.
PRESELJENJE NA AHIRET
Dok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom
bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana.
Za to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman
ibn Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je
prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti
razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove
smrti. Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst:
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rije~i Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe
u zadnjim trenucima njegovog `ivota na dunjaluku, napu{taju}i ga i pribli`avaju}i
se `ivotu ahireta, na kojem }e svaki nevjernik povjerovati, svaki grje{nik se uvjeriti
i svaki la`ac istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn
el-Hattaba, r.a., pa ga slu{ajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj
sud o njemu i ono {to ja znam o njemu, a budu}nost ne poznajem. Zalimi }e sigurno
saznati {ta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost.”
Ebu-Bekrova bolest pogor{ala se i po~eo je pre`ivljavati smrtne muke. Njegova
k}i Ai{a, koja je sjedila kraj njega njegovo je stanje opisala stihovima pjesnika Hatima:
Tako ti `ivota,
{ta vrijedi bogatstvo mladi}u.
Onoga dana,
Kad se prsa stegnu i zahrop}u.
Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: “Nije tako, ‘Ummul-mu’minin’,
nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne mo`e{ pobje}i.”
Zadnje {to je Ebu-Bekr, r.a., izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me kao
muslimana i u~ini me od dobrih.”
Umro je u ponedjeljak, dvadeset prvog d`umadel-ahira, trinaeste godine po Hid`ri,
u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Umro je nave~er, nakon zalaska sunca, a ukopan je iste
no}i. Njegova `ena Esma bint Umejs ga je ogasulila. Prenesen je na postelji na kojoj je
prenesen i Poslanik, a.s., i ukopan je u njegovoj blizini, u odaji njegove k}erke Ai{e, neka je
Allah, d`.{., zadovoljan s njom.
Ashabi Allahovog Poslanika
27
Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi
koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si
pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio
si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih muslimana.
Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom kada su drugi
{krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao ‘Iskreni’.”
Rekao je: “Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio...”, opisuju}i Poslanika, a.s.,
i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu ni{tavni niti ti
je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne pomjeraju oluje niti
ru{e gromovi. Bio si, kao {to ka`e Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere, skroman, ali
veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio. Slabi} je bio
kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka nam Allah
ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe.”
Kako je Ebu-Bekrova smrt zanijemila Omera, on ga je opisao naknadno kad je u{ao kod
njega: “O nasljedni~e Allahova Poslanika, zadu`io si narod poslije sebe te{ko}om i odredio
im tegobu. Te{ko je sti}i i pra{inu za tobom, a kamo li tebe dosti}i!”
[to se ti~e njegove k}erke Ai{e, radijallahu anha, opisala ga je rije~ima punim samilosti,
dobrote i blagosti prema roditelju, i rije~ima potpune pokornosti Allahovoj odredbi: “Allah ti je
osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresiran za dunjaluk, okre}u}i
se od njega, a za ahiretom si `udio, `ure}i njemu. Zar nije najve}a nesre}a, poslije gubitka
Poslanika, a.s., gubitak tebe, i zar nije najte`i udarac, poslije preseljenja Poslanika, gubitak
tebe. Allahova Knjiga nam obe}ava da ako budemo strpljivi zbog tebe, Allah }e nas nagraditi.
Nadam se od Allaha radi mog sabura zbog gubitka tebe sastanaku s tobom i tra`im oprost
za tebe. Allahovim selamom oprostio si se od ovog `ivota, ~ist od mr`nje i od pogrdnosti.”
VRLINE EBU-BEKRA
Ebu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio veliko
nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio ve}i od dvije
godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok, pokrenuti islamska
osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a.,
poteza bilo je sakupljanje Kur’ana. Poslije Bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza,
Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti
Kur’an u jednu zbirku. Zatra`io je od Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a.,
rekao je: “Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kur’ana
u jednu knjigu.”
28 Ashabi Allahovog Poslanika
Ogromna je njegova uloga u smirivanju Arapa poslije preseljenja Poslanika, a.s. Pokazao
je svoju izuzetnu toleranciju poslije ratova sa odmetnicima, kada je mnogima oprostio,
znaju}i da je pra{tanje najbolji na~in za ponovnu gradnju zajedni{tva.
Po{to je bio vo|en kur’anskim uputama o upravljanju dr`avom, oko sebe je okupio
Savjetodavno vije}e (Med`lis {uru) koje je bilo potpora njegovoj vlasti. @elio je da
vladar bude odgovoran svome narodu. To je novi na~in upravljanja koji je do tada bio
nepoznat. Zar nisu veli~anstvene rije~i Ebu-Bekra: ”Pokoravajte mi se dok se ja budem
pokoravao Allahu i Poslaniku, a.s. Ako budem grije{io prema Allahu i Njegovu
Poslaniku, niste mi se du`ni pokoravati.”
Neka se Allah smiluje Ebu-Bekru. Bio je jedan od velikih heroja islama.
OMER IBN EL-HATTAB, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Omer je sin Hattabov, a on Nufeov, a on Abdul-Uzzaov, a on Rebbahov, a on Abdullahov,
on Kirtov, a on Rezahov, a on Adijjev, a on Ka’bov, a on Luejja el-Kure{ija el-Adevijja.
Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. Njegova majka zvala se Hansema, a bila je k}erka Ha{ima ibn
el-Mugire ibn Abdullaha ibn Omera Mahzuma, Ebu-D`ehlovog amid`e. Omer vodi porijeklo,
dakle, od plemena Adijj ibn Ka’b, ogranka kurej{ijskog plemena Adnan.
Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima, Umejjeta, Tejma i
Abdu{-[emsa, zato nije imalo nikakvih vjerskih zadu`enja u ~asnoj Ka’bi. Pleme Adijj ibn
Ka’b bilo je malobrojno i siroma{no. @ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku, krenu{e
na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se `ene po vi{e puta. Tako|er, okrenu{e se u~enju
~itanja, pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena. Zahvaljuju}i op{irnosti
znanja i mudrosti koje su stekli, uspjeli su postati poslanici me|u plemenima i suci u parnicama.
Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama.
Tako pripadnici plemena Adijj ibn K’ab, na ~elu sa Omerovim ocem, preuze{e ulogu
koordinatora u odnosima sa plemenima - u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima.
Ljudi ovog plemena bili su rje~iti, poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti. Kao mudar
~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl, sin Omerovog amid`e, koji je napustio
obo`avanje kipova i kumira i pozivao u obo`avanje Jedinog Allaha. Odbijao je jesti meso
`ivotinja koje su bile `rtvovane kipovima. Bio je ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i
vra}anje izvornoj Ibrahimovoj, a.s., vjeri.
Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom, a.s., od osmoga koljena. Naime,
Adijj je osmi Omerov djed, a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga, a.s., djeda Murrea.
30 Ashabi Allahovog Poslanika
LI^NOST
Omer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an, obdaren znanjem i snagom. Odgajan je u
siroma{tvu i te{kim `ivotnim prilikama. Njegov je otac bio strog prema njemu. O njegovoj
osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Mu’minin prolazio pored
mjesta Dad`nan, mjesta obraslog gustim drve}em. “La ilahe illellah” (Nema bo`anstva
osim Allaha)”, re~e: “^uvao sam o~eve deve u ovoj dolini. Nosio sam vuneni ogrta~ s
prorezom sprijeda. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje
mi je davao, a udarao bi me kada ne bih radio. No} me je zaticala, a samo je Uzvi{eni Allah
iznad mene bio.”
Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav. Opona{ao ga je ophode}i se strogo i
ozbiljno. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad njih, kao {to su
oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. Posvetio se nauci i i{~itavanju pisane
mudrosti, pamtio je stihove i prozu toga vremena. Bio je od malobrojnih koji su znali ~itati i
pisati. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela
objava Muhammedu ibn Abdullahu, a.s.
Omer je od djetinjstva volio jahanje konja, strelja{tvo, ma~evanje i u~estvovanje na
takmi~enjima. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena.
Bio je izuzetno visok - preko dva metra, ~vrste gra|e, jakih mi{i}a. Imao je svijetlu
crvenkastu kosu, bijel ten. Bio je ljevoruk. Kada bi i{ao, `urio bi u hodu tako da je izgledalo
kao da tr~i, pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim.
‘Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu, a me|u njima i ~ovjeka koji ih je sve
nadvisivao. Pitao je o njemu, pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab. Po izgledu, visini,
snazi tijela, rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid, tako da ih je na prvi
pogled bilo te{ko raspoznati. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je, pa je ~uvao svoj imetak.
Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga `ivota pa je {tedio na sebi, a prema drugim muslimanima je bio
dare`ljiv. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe.
Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu, a prva dova koju je prou~io bila je:
“Bo`e moj, ja sam grub pa me u~ini blagim. Bo`e moj, ja sam slab, pa me osna`i. Bo`e moj,
ja sam {krt, pa me u~ini dare`ljivim.” Pored sve svoje `estine kojom se odlikovao i pored
pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima, u vrijeme svog hilafeta Omer ibn el-Hattab bio
je osje}ajan prema ljudima, blag prema nemo}nima, nje`an prema siroma{nima, plemenit
prema nevoljnicima. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra, ve} je ve}inu
svoga imetka podijelio potrebnima.
Ashabi Allahovog Poslanika
31
PRIMANJE ISLAMA
Slike `ivota Omera ibn el-Hattaba, r.a., iz d`ahilijeta su poput slika ostalih
mekanskih mladi}a.
Omer je volio svoj narod, bio je uz njih, brinuo se o njegovim potrebama i bio sretan kad
je u mogu}nosti da im pomogne. Kada je po~ela dolaziti objava Muhammedu, a.s., Omer se,
kao i ostali kurej{ijski plemi}i, neprijateljski odnosio prema njemu. [ta vi{e, on je od svih
Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom
Poslaniku, a.s., i njegovoj misiji.
Jednog dana Ebu-Bekr, r.a., prolazio je pored Omera, a on je ka`njavao svoju robinju.
Udaraju}i je, tra`io je od nje da se odrekne islama, a ona je to odbijala. Kada mu je udaranje
dosadilo, rekao joj je: “Ja ti se izvinjavam... ostavljam te, jer mi je sve ovo dosadilo.” Robinja
mu je na to rekla: “Ovako Allah s tobom uradio!”
Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re
koju su Mekelije ~inile u Abesiniju. Kada se pove}ao teror nad muslimanima, Allahov Poslanik,
a.s., naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju. Muslimani su se skupljali i spremali na put.
Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. Tuga mu je obuzela srce. Pri{ao je do Ummu
Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom. Ona ovako prenosi njihov razgovor: “Tako mi
Allaha, kada smo krenuli prema Abesiniji, do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi, a tada je
bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti. Stao je i rekao: ‘Jel’ vi to
putujete, o Ummu Abdullah?’ Odgovorila sam: ‘Da, tako mi Allaha, odlazimo u Allahovu
zemlju. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz.’ ‘Neka je Allah s
vama’, re~e Omer. Vidjela sam na njemu saosje}anje, koje prije nisam vi|ala. ^ini mi se da
ga je na{ odlazak jako potresao.” Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar.
Zaklju~io je da je Resulullahova, a.s., vjera uzrok nejedinstva, razila`enja i podijeljenosti
Kurej{ija. U njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke.
Opasao je sablju i krenuo tra`iti Muhammeda, a.s. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah.
Vidjev{i na njegovu licu srd`bu, upita ga:
“Gdje }e{?”
Omer odgovori:
“Ho}u Muhammeda, a.s., onog vjerolomnika koji zavadi Kurej{ije i osramoti njihovu
vjeru i njihova bo`anstva proglasi ni{tavnim. Ho}u ga ubiti!”
Neim mu re~e:
“Tako mi Allaha, Omere, strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti
da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda, a.s. Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red.”
32 Ashabi Allahovog Poslanika
“A ko to od moje porodice?”, upita Omer.
“Tvoj zet Se’id ibn Zejd ibn Amr i tvoja sestra Fatima. Tako mi Allaha, primili su
islam i slijede Muhammeda, a.s.”, odgovori mu Neim.
Omer se odmah zaputi ku}i svoga zeta i sestre. U to vrijeme kod njih je bio
Habbab ibn el-Erett. Dr`ao je jednu sahifu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha” i
u~io je. ^uv{i Omera, Habbab se sakri u drugu sobu, a Fatima br`e-bolje sakri stranicu
Kur’ana u odje}u. Dok je prilazio ku}i, Omer je ~uo Habbabovo u~enje, pa je po~eo lupati na
vrata. Otvorio mu je Seid.
“Kakvi su to glasovi?”, upitao je.
“Nikakvi” - odgovori Fatima.”
“Jesu, tako mi Allaha, obavije{ten sam da slijedite Muhammeda, a.s.”, re~e Omer
i {~epa Seida za vrat. Utom, me|u njih sko~i Fatima, a Omer je o{amari tako da se
otetura i udari glavom o zid. Tada Fatima stade ispred njega, dok joj je krv tekla iz
glave, pa re~e:
“Da, primili smo islam! Vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika, a ti radi {ta ho}e{!”
Kada Omer ugleda krv na licu svoje sestre, pokaja se za ono {to je uradio, pa joj
blago kaza:
“Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije, da vidim s ~ime je to do{ao
Muhammed ibn Abdullah.”
“Bojim se da ti dam.”
“Ne boj se, tako mi Lata i Uzza’a, pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo.”
Fatima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha.” Kad je Omer
pro~ita, re~e:
“Kako je divan i ~astan ovaj govor!”
Kada je Habbab to ~uo, iza{ao je pred Omera i rekao mu:
“Omere, tako mi Allaha, nadam se da te je Allah, d`.{., odabrao dovom Njegova
Poslanika, a.s., koju sam ju~er ~uo da u~i: ‘Bo`e osna`i islam sa Ebul-Hakemom ibn
Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom.’ Tako mi Allaha, o Omere!”
“Reci mi, o Habbabu, gdje je Muhammed, a.s., da mu odem i primim Islam.”
“Sa svojim ashabima u jednoj ku}i blizu Safe.”
Opasao je Omer svoju sablju i krenuo ka Safi. Stigao je do opisane ku}e i pokucao
na vrata. Jedan od ashaba provirio je kroz vrata i vidio ga opasane sablje.
“Allahov Poslani~e... Ovo je Omer ibn el-Hattab, opasan je sabljom!”
Hamza ibn Abdul-Muttalib re~e:
“Pustite ga! Ako je do{ao `ele}i dobro, dobit }e dobro, a ako je do{ao `ele}i zlo, ubit
}emo ga njegovom sabljom.”
Allahov Poslanik, a.s. rekao je:
Ashabi Allahovog Poslanika
33
“Otvorite mu!”
Kada je u{ao, pri{ao mu je Resulullah, a.s., blizu, te ga uzeo za odje}u i ~vrsto
stisnuo.
“Za{to si do{ao, sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{ okaniti dok Allah
ne spusti na tebe neku nesre}u”, re~e Resulullah.
“O Allahov Poslani~e... do{ao sam ti, vjerujem u Allaha, Njegova Poslanika i u ono {to je
do{lo od Allaha.”
Allahov Poslanik, a.s., tekbirom poprati Omerove rije~i, po ~emu i ostali ashabi saznado{e
da je Omer ibn el-Hattab primio islam.
Omerovim prihvatanjem Islama, kao i prihvatanjem islama Hamze ibn Abdul-Muttaliba
prije njega, Allahov Poslanik, a.s., bio je ponosan. Muslimani od tada znatno oja~a{e. Omer
je prvi koji je javno obznanio islam i koji je tra`io da se ibadeti vr{e javno. Abdullah ibn Mesud
je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: ”Omerovo primanje islama bila je pomo},
njegova hid`ra bila je pobjeda, a njegova vladavina milost. Gledao sam nas, nismo mogli
klanjati kod Ka’be sve dok Omer nije primio islam. Pa kada je to u~inio, borio se s mu{ricima
dok nas nisu ostavili na miru, pa smo klanjali.”
Poslije druge prisege na Akabi, Allahov Poslanik, a.s., naredio je muslimanima da u~ine
hid`ru u Medinu. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu Kurej{ija. Omer,
r.a., opisuje svoju hid`ru u Medinu i ka`e: “Zavjetovali smo se ja, Ajja{ ibn Ebu-Rebia i
Hi{am ibn el-’As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru. Dogovorili smo se da ako jedan od nas
ne do|e u odre|eno vrijeme, da ostala dvojica krenu bez odlaganja. Krenuli smo ja i Ibn EbuRebia i stigli u Kubau, a Hi{ama ibn el-’Asa su uhvatili.”
Nakon hid`re Allahova Poslanika, a.s., i njegovog vjernog prijatelja Ebu-Bekra u Medini
se ispunilo obe}anje muslimanima. U~vrstili su svoj polo`aj i po~eli graditi zajednicu. Kurej{ije
su se pla{ile da muslimani previ{e ne o~vrsnu, pa su nastavili s provokacijama i napadima
na svakoga muslimana kojeg bi sreli.
Bitka na Bedru bila je prvi organizirani sukob izme|u Kurej{ija i muslimana, a Kurej{ije
su, Allahovom pomo}i, `estoko pora`eni. Omer ibn el-Hattab bio je u `ari{tu borbe, kao {to
je bio i u svim bitkama: na Uhudu, Hendeku, Hunejnu, Hudejbiji, pri osvojenju Meke i drugima.
Ebu-Bekr, r.a., i Omer, r.a., bili su najbli`i ashabi Allahova Poslanika, a.s. Bili su mu
odani pratioci, uvijek spremni za pomo}. Omera je Resulullah, a.s., zadu`ivao kao izaslanika
i povjeravao mu mnoge funkcije. Koliko je Omer bio grub prema muslimanima u d`ahilijetu,
u islamu je bio jo{ `e{}i prema mu{ricima. Nije popu{tao niti je kome laskao. Bio je strog
prema Allahovim neprijateljima.
Takav je bio i na Hudejbiji. Toga dana je Allahov Poslanik,a.s., odlu~io posjetiti Harem,
obaviti tavaf oko Ka’be i zaklati kurban. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku.
Slali su svoje izaslanike na pregovore, nastoje}i posti}i primirje, a Omer ibn el-Hattab je sve
34 Ashabi Allahovog Poslanika
to pratio. Bilo mu je te{ko u du{i zbog onog {to se de{ava, zato je oti{ao Ebu-Bekru, r.a., i
rekao mu:
“Ebu-Bekre... zar on nije Allahov Poslanik?”
Ebu-Bekr odgovori: “Jeste.”
Omer ponovo upita:
“Zar mi nismo muslimani?”
“Jesmo”, odgovori Ebu-Bekr.
“Pa za{to se poni`avamo!?”
“O Omere...pokori mu se, jer ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik.”
“I ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik”, re~e Omer.
Razgovor sa Ebu-Bekrom Omera nije zadovoljio, pa ode Allahovom Poslaniku, a
srd`ba je jo{ njime vladala, te ga upita:
“O Allahov Poslani~e, zar ti nisi Allahov Poslanik!?”
“Jesam”, re~e Resulullah.
“A zar mi nismo muslimani!?”, ponovo }e Omer.
“Jesmo.”
“Zar nisu oni mu{rici!?”, upita ponovo Omer.
“Jesu.”
“Pa za{to se onda poni`avamo?”
Allahov Poslanik, a.s., re~e mu:
“Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik, ne}u Mu se suprotstaviti, niti }e me On
iznevjeriti.”
Omer za{uti poslije ovakvoga odgovora. Kasnije je ~esto govorio: “Neprestano
dijelim sadaku, postim, klanjam i osloba|am robove, zbog onoga {to sam tada uradio.
Strah me je zbog onog {to sam tada rekao, smatraju}i da je ispravno.”
Omer je zauzimao stajali{ta koja nam pokazuju njegovu pronicljivost i iskrenu
brigu za interese muslimana.
Poznato je da su muslimani pili vino i nakon primanja islama, naime, to ispo~etka
nije bilo zabranjeno. Omer je dobro znao {ta zna~i opijanje jo{ iz d`ahilijeta. Znao je
da ono vodi grije{enju i odvratnim djelima, zato mu je bilo mrsko da ga muslimani
piju. Jednoga dana oti{ao je do Allahovog Poslanika, a.s., i pitao ga o vinu, a do tada o vinu
nije bilo ni{ta objavljeno. Poslanik, a.s., je tada rekao: “Allahu moj, razjasni nam o vinu.” I bi
objavljen ajet: “Pitaju te o vinu i kocki, reci: ‘Oni donose veliku {tetu a i neku korist ljudima’,
ali je {teta ve}a od koristi.” 1)
Ovim ajetom nije zabranjeno vino tako da su ga muslimani i dalje pili, a zatim bi klanjali,
ne shvataju}i {ta u~e. Pa je Omer ponovo oti{ao do Resulullaha, r.a., pitao ga o vinu, i
potom se objavi ajet:
Ashabi Allahovog Poslanika
35
”O vjernici, ne klanjajte u pijanom stanju, dok ne budete znali {ta govorite.” 2
Muslimani su nastavili piti vino, a mujezin bi prije svakoga ezana govorio: “Neka
se niko pijan ne pribli`uje namazu.” Zato muslimani umanji{e sa pijenjem vina, ali ga ne
ostavi{e u potpunosti. Vino je bilo uzrok mnogih problema me|u muslimanima. Zato je Omer
ponovo oti{ao Poslaniku, tra`e}i definitivno rje{enje u vezi s vinom. Tada Allah, d`.{., objavi
sljede}i ajet:
“O vjernici, vino, i kocka, i kumiri, i strjelice za gatanje odvratne su stvari - {ejtanovo
djelo, zato se toga klonite da biste postigli {to `elite. [ejtan `eli da pomo}u vina i
kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od
obavljanja namaza odvrati.” 3
Omer ibn el-Hattab je kroz dru`enje s Allahovim Poslanikom, a.s., stekao mnogo
znanja, i uz svoje prija{nje znanje i iskustvo zauzeo visok polo`aj me|u muslimanima.
Smatrao se jednim od velikih u~enjaka svoga vremena.
Prenosi Ismail ibn Alijj ibn Ubejd od Muhammeda ibn Isaa, a on od Kutejbe, on od
Lejsa, a on od Ukajla, on od Zuhejra, a on od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera da je
rekao: “Rekao je Allahov Poslanik: ‘Vidio sam (u snu) da mi je donesena ~a{a mlijeka,
pa sam se napio iz nje, a ostatak sam dao Omeru ibn el-Hattabu.’ Upitali su: ‘Kako to
tuma~i{, o Bo`iji Poslani~e?’ Odgovorio je: ‘Mlijeko je znanje.’”
O Omerovom znanju Abdullah ibn Mesud rekao je: “Kada bi se Omerovo znanje
stavilo na jedan tas vage, a znanje svih ljudi na drugi tas, prevagnuo bi Omerov tas.”
Kubejs ibn D`abir je rekao: “Tako mi Allaha, nisam nikog vidio da je milostiviji prema
svojim bli`njima, niti bolji prema njima od Ebu-Bekra. Niti sam ikoga vidio da je u~eniji
u Allahovoj Knjizi, niti da vi{e razumije Allahovu vjeru, niti da dosljednije radi prema
Allahovim propisima, niti da ljudi vi{e osje}aju strahopo{tovanje prema njemu kao
prema Omeru ibn el-Hattabu.”
VO\A PRAVOVJERNIH -EMIRUL-U’MININ
Omer ibn el-Hattab, r.a, je za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra bio njegov najbolji prijatelj i
savjetnik. Kada je Ebu-Bekr osjetio da mu se pribli`ava ed`el, po~eo je razmatrati stanje
muslimana i razmi{ljati ko da ga naslijedi. Tra`io je savjete od mnogih ashaba. On im je
predlagao Omera, a neki su se protivili tome i govorili: “Kada je s tobom tako o{tar, {ta }e tek
biti kada preuzme hilafet?”
Ebu-Bekr imao je druga~ije mi{ljenje o Omeru, smatrao je da }e se promijeniti kada
postane halifa. Zato im je jednostavno odgovorio: “On je takav zato {to me smatra svojim
prijateljem. Ako bi njemu do{la vlast u ruke, ostavio bi mnoge stvari. Ja sam ga promatrao
36 Ashabi Allahovog Poslanika
i uo~io da kada se naljutim na nekog ~ovjeka, on me savjetuje da budem zadovoljan njime,
a kada sam blag prema nekom, navodi me da budem o{triji prema njemu.” Ebu-Bekr odlu~io
je da zaklju~i stvar i da svojim nasljednikom proglasi Omera ibn el-Hattaba, r.a. Pozvao je
muslimane na sastanak u d`amiju. Gledao ih je kroz prozor sobe Majke pravovjernih Ai{e,
r.a. Kada su se skupili, obratio im se rije~ima:
“Jeste li zadovoljni s onim kojeg vam oporu~ujem iza sebe? Tako mi Allaha, nisam se
puno dvoumio. Nasljednikom nisam u~inio svog bli`njeg, ve} Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa
ga prihvatite i pokorite mu se.
Ljudi su odgovorili:
“^uli smo i pokoravamo se!”
Ebu-Bekr di`e ruke prema nebesima i re~e:
“Allahu moj, ovim sam `elio dobro ljudima. Bojao sam se smutnje, pa sam ostavio onoga
koga Ti najbolje zna{. Predlo`io sam im, potom postavio najboljeg najja~eg i onog ko im
najvi{e `eli dobro.”
Nakon toga, pozvao je Omera ibn el-Hattaba, r.a., i poru~io mu da bude milostiv i nje`an
prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu.
Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i, neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim.
Omer, r.a., vratio se ku}i, razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena; kako }e ga ljudi
prihvatiti prilikom davanja prisege i {ta da im ka`e. Razmi{ljao je dok ga nije savladao san.
Ujutro, sljede}eg dana, do{ao je u d`amiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju
prisegu. Du{a mu se umirila, pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza. D`amija je
bila prepuna, a Omer je govorio:
“O ljudi... ja sam samo jedan od vas, i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika
Allahova Poslanika, a.s., ne bih se prihvatio ovoga.”
Te rije~i ostavile su lijep dojam kod ljudi. Hvalili su ga i podr`avali. Omer je bacio pogled
prema nebesima, a potom uputio dovu svome Gospodaru:
“Allahu moj, ja sam grub, pa me u~ini blagim. Allahu moj, ja sam slab, pa me oja~aj. Allahu
moj, ja sam {krt, pa me u~ini dare`ljivim.”
O~i su mu zarosile suzama, a i ostali zasuzi{e iz samilosti i ljubavi koju osjeti{e prema
Omeru, a on je nastavio:
“Allah vas je, uistinu, isku{ao sa mnom, a mene je isku{ao s vama i ostavio me me|u
vama poslije moga prijatelja (Muhammeda, a.s.). Tako mi Allaha, svako va{e pitanje koje mi
do|e, ja }u li~no preuzeti. Ne}u ga drugom povjeravati i ne}u `aliti ulo`enog truda. Bit }u
odlu~an i povjerljiv. A ko bude lo{, sigurno }u ga kazniti.”
To je bilo prvo obra}anje halife Omera ibn el-Hattaba, r.a., muslimanima, u njemu je
objasnio na~in svoga dr`anja kao vladara. Omer je prvi nazvan “Vo|om pravovjernih”, o
~emu postoje dva predanja.
Ashabi Allahovog Poslanika
37
Prenosi ibn-Asakir u svom djelu “Tarihu Dime{k” predanje u kome se ka`e da je prvi
nazvan ovim nadimkom El-Mugire ibn [u’be. A u drugom predanju koje tako|er prenosi IbnAsakir stoji: “Omer je napisao svom namjesniku u Iraku da mu po{alje dva sna`na i ugledna
~ovjeka da ih pita o polo`aju ljudi u Iraku, pa mu je poslao Adijja ibn Hatima i Lebida ibn
Rebi’u. Nakon {to su stigli u Medinu, svezali su svoje jahalice u dvori{tu d`amije, zatim u{li
u nju. Do~ekao ih je Amr ibn el-’As, pa su mu rekli: “Tra`i dozvolu od Vo|e pravovjernih da
u|emo kod njega.” Amr re~e:
“U{ao sam kod Omera i zovnuo ga: ‘Vo|o pravovjernih!’, a on se okrenu i re~e: ‘Ili }e{
opovrgnuti ono {to si rekao, ili }u te kazniti.’ A ja rekoh:
‘Vo|o pravovjernih, namjesnik Iraka poslao je Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u, pa su
mi rekli: ‘Tra`i od Vo|e pravovjernih dozvolu da u|emo’, a ja im rekoh: ‘Tako mi Allaha, istinu
ste rekli, on je vo|a, a mi smo pravovjerni.’
Taj je nadimak nosio Omer od toga dana.
Kada je Vo|a pravovjernih preuzeo vlast, prvoga dana njegova hilafeta u Medinu je
do{ao El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, vojskovo|a muslimanske vojske u Iraku, tra`e}i
pomo} i opremu za svoje pohode u osvajanje Iraka i Perzije protiv Perzijanaca. Tre}ega je
dana Vo|a pravovjernih pozvao ljude da se okupe. Osjetio je kolebanje u muslimanskim
redovima pri pozivu u d`ihad. Obavije{ten je da ljudi strepe od njegove `estine i pored toga
{to je njegovo obra}anje jasno i otvoreno. Nakon {to se sakupi{e ljudi u d`amiji, a ElMusenna je bio me|u njima, Vo|a pravovjernih pope se na minber. Muslimani su s punom
pa`njom gledali u njega. O~ekivali su grub i o{tar nastup prema njima. Vo|a pravovjernih je
stao na stepenicu ni`e od mjesta na kojem je stajao Ebu-Bekr i rekao:
“Obavije{ten sam da se ljudi boje moje o{trine i grubosti. “Znamo te kao grubog prema
nama jo{ dok je Allahov Poslanik, a.s., bio me|u nama, zatim se ta o{trina poja~ala dok je
Ebu-Bekr bio na{ pretpostavljeni, pa {ta da o~ekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?!’
‘Ko je to rekao istinu je rekao’ uzvrati Omer. ‘Bio sam s Poslanikom, a.s., i bio sam mu
kao rob i sluga, a on je bio najbli`i i najmilostiviji, kako to Allah, d`.{., ka`e o njemu: ‘Prema
vjernicima je blag i milostiv.’ 4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi
dozvolio da sje~em. I takav sam ostao s Poslanikom, a.s., sve dok ga Allah nije uzeo Sebi.
Bio je zadovoljan sa mnom, i hvala Allahu, ja sam s njim jo{ zadovoljniji. Zatim je vo|stvo
muslimana preuzeo Ebu-Bekr. Niko ne mo`e negirati njegovu stalo`enost, plemenitost i
blagost. Bio sam njegov sluga i pomo}nik. Pomije{ao sam svoju `estinu s njegovom
blago{}u, pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio ili me ostavio da sje~em. I
takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Bio je zadovoljan sa mnom, i neka je
hvala Allahu, ja sam s njim jo{ zadovoljniji. Zatim sam preuzeo hilafet, a znajte, ljudi, da je ta
o{trina oslabila, ali je ostala nad nasilnicima. A prema dobrim, pobo`nim i vrijednim bit }u
bla`i nego {to su oni jedni prema drugima. Ne}u dozvoliti da se nekom nasilje u~ini ili da mu
se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim, da bi se on pokorio istini. Ja se pokoravam istini
38 Ashabi Allahovog Poslanika
prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog, bogobojaznog i siroma{nog. Ljudi, vi imate kod
mene prava koja }u spomenuti, pa ih tra`ite od mene. Na meni je da ne uzimam nikakve
da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi, osim {to je On odredio. Na meni
je da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam
osim s dokazima. Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku, in{allah, i da
sa~uvam va{a prava; na meni je da vas ne dovodim u propast, i da vas ne odvajam dugo s
d`ihadom od va{ih porodica. A kada ste u d`ihadu, ja sam otac va{ih porodica. Bojte se
Allaha, o Allahovi robovi. Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. Pomozite meni tako
{to }ete mi ukazivati na dobro, a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava
ovu obavezu. Rekoh vam ovo tra`e}i oprosta od Allaha za sebe i vas.”
Si{ao je s minbera i klanjao namaz kao imam. Nakon toga pozvao je dobrovoljce za Irak,
a Arapi su ina~e prezirali da se bore protiv Perzijanaca zbog njihove surovosti i opakoga
vladanja.
Ljudi su bili zadovoljni i smireni poslije govora Vo|e pravovjernih. El-Musenna je
primijetio staru ranu na njihovim licima, te ih ustade podsticati na pohod u Irak:
“O ljudi... ne preuveli~avajte stvar! Mi smo uzeli perzijska sela i stacionirali se na
najboljim polo`ajima, razrijedili smo ih na Sevadu, nanijev{i im te{ke gubitke. Prije
nisu bili napadani, i ako Bog da, isto ih ~eka i poslije Sevada.
El-Musennin govor ostavio je lijep dojam kod ljudi.
Vo|a pravovjernih ustade i re~e:
“Hid`az vam nije stalno boravi{te. Tako njegovi stanovnici i opstaju. Gdje su prvi
mud`ahidi u odnosu na Allahovo obe}anje! Idite po zemlji koju vam je Allah obe}ao
u Knjizi i koju }e vam dati u nasljedstvo. On uistinu veli : ‘Da bi je (vjeru Islam) uzdigao iznad
svih vjera.”’5 Allah uzdi`e svoju vjeru i poma`e one koji Njega poma`u, On daje u nasljedstvo
bogatstvo onome kome ho}e. Pa gdje su Allahovi dobri robovi?
Uzbu|en nakon ovoga govora, nasred d`amije ustade ~ovjek i izrazi spremnost
da krene za Irak. To je bio Ebu-Ubejde Amr ibn Mes’ud es-Sekafi. Poslije njega isto
u~ini i Selit ibn Kajs, a zatim redom ostali muslimani, dok se ne prijavi hiljadu
dobrovoljaca.
Kada je Vo|a pravovjernih vidio skupinu prijavljenih za d`ihad u Iraku, jako se
obradova. Za vojskovo|u je postavio Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda, jer je on bio prvi koji
se prijavio.
Ashabi Allahovog Poslanika
39
DALJA OSVAJANJA IRAKA
I [email protected] PERZIJI
Vo|a pravovjernih zahtijevao je od El-Musenne ibn Harisa da se brzo vrati u El-Hiru,
kako bi bio pripravan za do~ek Ebu-Ubejdea i njegove vojske koja se opremala. El-Musenna
je krenuo brzo. Kada se vojska opremila za pokret, Vo|a pravovjernih je do{ao da ih
isprati i da Ebu-Ubejdi oporu~i: “Posavjetuj se sa Poslanikovim ashabima i uzimaj njihova
mi{ljenja. Nemoj brzo donositi odluke, sve dok ne bude{ uvjeren {ta je najispravnije.
Tako mi Allaha, da nije Selitove brzopletosti pri dono{enju odluka, postavio bih ga za
vojskovo|u. Ali rat tra`i ~vrstoga i opreznoga ~ovjeka, koji zna trenutak kada }e napasti,
a kada }e se povu}i.”
Ebu-Ubejde je sa vojskom od deset hiljada mud`ahida krenuo ka El-Hiri. Perzijanci su
pripremali veliku vojsku da napadnu El-Hiru. Kao vojskovo|a je bio kralj D`aban.
Prva bitka koju je Ebu-Ubejde poveo protiv Perzijanaca odigrala se u Nemariku. Sukobile
su se dvije vojske. Ebu-Ubejde je kao vo|u konjice postavio El-Musennu ibn Harisa, na ~elo
desnog krila Valika ibn D`edaru, a na ~elo lijevoga krila El-Mejseru Amr ibn el-Hejsema ibn
Salta es-Sulemija. To je bila strahovita borba u kojoj su muslimani na kraju izvojevali veliku
pobjedu, a Perzijanci su se povukli prema sjeveru. Ebu-Ubejde nije htio da ih tek tako pusti,
ve} naredi El-Musenni da sakupi i ustroji svoju vojsku, te krene za Perzijancima.
El-Musenna se pridru`io Ebu-Ubejdi, a Perzijance su sreli u pustinjskom mjestu zvanom
Es-Sekatije. Izbila je `estoka borba izme|u dvije vojske. Perzijanci ponovo do`ivje{e poraz,
te pobjego{e u pravcu grada Keskera. Muslimani su ih ponovo stigli, porazili, te bez borbe
zauzeli Kesker, a nakon toga i grad Baksijas.
Ebu-Ubejde se potom vrati u El-Hiru da bi odmorio muslimane i da bi nanovo ustrojio
vojsku, jer je saznao da Perzijanci sakupljaju veliku vojsku po gradovima i pripremaju se za
napad na El-Hiru.
Kraljev zamjenik i vojskovo|a Rustem uspio je sakupiti ogromnu vojsku, a za njenog
vojskovo|u je postavio Behmena ibn D`azevejha, jednog vrlo lukavog ~ovjeka. Njegova je
vojska krenula iz razli~itih gradova prema El-Hiri. Ebu-Ubejde saznao je za pokrete vojske,
te je napustio El-Hiru i uputio se prema sjeveru kako bi presreo perzijsku vojsku. Dvije
vojske su se srele blizu grada Babila. Perzijanci su se stacionirali na isto~noj obali rijeke
Eufrata, dok su muslimani bili nasuprot njima. Razdvajala ih je samo rijeka. Behmen ibn
D`ezevejh poznavao je prirodu Arapa i njihov ponos i entuzijazam. Zato je `elio izazvati
Ebu-Ubejdu. Poslao mu je pismo u kojem je stajalo: “Ili da pre|ete rijeku da biste do{li do
40 Ashabi Allahovog Poslanika
nas, a mi vas ne}emo napadati, ili da nas ne napadate, da mi pre|emo rijeku do vas.”
Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku, ali Ebu-Ubejde, u zanosu i osje}aju
samouvjerenja nakon ostvarenih velikih pobjeda, zaboravi savjet Vo|e pravovjernih da
bude oprezan na spletke i ratne varke i jo{ se suprotstavi mi{ljenju muslimana. Zajedno sa
vojskom pre{ao je na isto~nu obalu rijeke gdje im Perzijanci nanije{e te`ak poraz i EbuUbejde tu pade kao {ehid. El-Musenna je na kraju uspio spasiti ve}i dio vojske i povu}i sa
s bojnog polja. Ta bitka je ostala poznata pod imenom “Ma’reketul-D`isr”6
Vijesti o gorkom porazu u Medinu do|o{e sa Abdullahom ibn Zejdom el-Karzijem. Uz
njega su pora`eni ensarije i muhad`iri jo{ bili pod dojmom straha i tuge. Vo|a pravovjernih
zasuzi za Ebu-Ubejdeom i palim {ehidima. Zatim je primijetio strah koji je obuzeo stanovnike
Medine, pa im se obrati hrabre}i ih: “Allahovi robovi, ne gubite nadu. Bo`e, svaki musliman
je siguran od mene. Ja sam na rapolaganju svakom muslimanu. Ko se sukobi sa neprijateljem
pa se prepadne, ja }u mu pomo}i. Allah se smilovao Ebu-Ubejdi da je, kad je pre{ao rijeku
- zauzeo dobre polo`aje, ili da se povratio, da se nije bacio u smrt, mi smo bili njegovi
za{titnici.”
Poslije Bitke kod mosta, Perzijanci su bili uvjereni da je mo} muslimana razbijena.
Mislili su da im je snaga oslabila i da }e se muslimani brzo povu}i iz Iraka. El-Musenna
je ipak ostao u El-Hiri, ponovo sakupljaju}i vojsku, hrabre}i ih i di`u}i im moral i
odlu~nost za borbu. Zatim je poslao pismo Vo|i pravovjernih, tra`e}i da mu po{alje
dobrovoljce. Ovdje je neophodno ukazati na odnos koji je vladao izme|u vo|e
pravovjernih Omera ibn el-Hattaba. r.a., i muslimana. Pokorili su mu se i visoko su
cijenili njegove postupke, nakon {to su vidjeli njegovo dobro~instvo, osje}ajnost i
pomo} koju im pru`a, te njegovu iskrenost prema vjeri Uzvi{enog Allaha. Zato, ~im
je pozvao dobrovoljce na d`ihad u Irak, po~e{e pristizati arapska plemena sa svih
strana, odazivaju}i mu se pokorni, kao da Bitka kod mosta nije uticala na njih. Naprotiv,
bitka nije oslabila njihovu odlu~nost, nego je pove}ala ustrajnost i odlu~nost za d`ihad
na Allahovom putu.
Emirul-mu’minin po~eo je objedinjavati pleme Bud`ejleh iz kojeg je bilo oko hiljadu
dobrovoljaca pod vo|stvom D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Tako|er su se sakupili
mud`ahidi iz plemena Kinane, El-Ezda, Taj’e i Has’ama. Vo|a pravovjernih slao je
mud`ahide, odred za odredom, El-Musenni dok se broj nije popeo na osam hiljada
mud`ahida. Perzijanci su u isto vrijeme pripremali jaku vojsku pod vo|stvom Mehrana,
koji je nakon mobilizacije vojske krenuo prema El-Hiri. El-Musenna iza{ao je iz El-Hire
da bi ga presreo. Sreo se s njim na mjestu koje se zove El-Buvejb, a ponovo je rijeka
razdvajala dvije strane. Naredba Vo|e pravovjernih bila je da muslimani ne prelaze
rijeku da bi iza{li na mejdan s Perzijancima. Mehran je El-Musenni poslao poruku: “Ili
da do|ete kod nas, ili da mi pre|emo rijeku do vas.” “Pre|ite vi”, odgovorio je El-Musenna,
nose}i iskustvo iz Bitke kod mosta.
Ashabi Allahovog Poslanika
41
Kada su Perzijanci pre{li rijeku, muslimani ih opkoli{e u jednom tjesnacu. Tu ih sasjeko{e
i ostvari{e veliku pobjedu. To je bio prvi revan{ za {ehide pale kod mosta. Vjernici su bili
istinski radosni. Borbe u Iraku su potom utihnule, a to je bila samo priprema za naj`e{}u
bitku u historiji islama, za tzv. “Bitku na Kadisijji”.
POVRATAK NA [AMSKI FRONT
Jo{ za doba Ebu-Bekra, po njegovoj naredbi, Halid ibn Velid napustio je ira~ki
front i prebacio se na {amski, gdje je bio potreban. Halid je na ~elu mud`ahida u
[amu ostvario velike pobjede. Postao je tako poznat da je njegovo ime spominjalo i
veliko i malo. U to vrijeme pripremala se velika bitka u [amu, tzv. “Bitka na Jermuku.”
Omera ibn el-Hattaba, r.a., zadesila je Allahova odredba da bude halifa u vrijeme
kad su se odvijale pripreme za tu veliku bitku. Prvi potez koji je na~inio Omer, r.a.,
bila je smjena Halida ibn el-Velida sa polo`aja glavnokomanduju}ega islamske vojske.
Na njegovo mjesto imenovao je Ebu-Ubejdea ibn el-D`erraha. Napisao je pismo i
poslao ga po svom slugi Jerfe’u. Ali, Ebu-Ubejde oklijevao je da preda pismo s
naredbom o Halidovoj smjeni. U to je vrijeme on vr{io pripreme za Bitku na Jermuku.
Vo|a pravovjernih saznao je za Ebu-Ubejdovo oklijevanje da stane na ~elo vojske,
zato je ponovo napisao pismo u kojem je stajalo:
U ime Allaha, Milostivog. Samilosnog
Es-selamu alejkum! Zahvaljujem Allahu, i nema drugog bo`anstva osim Njega,
neka je salavat na Njegova Poslanika. Naredio sam ti da vodi{ muslimane i nemoj se
stidjeti, jer Allah se ne stidi istine. Oporu~ujem ti bogobojaznost. On te je izveo iz
nevjerstva u iman, iz zablude na svjetlo. Postavljam te za vo|u Halidove vojske. Preuzmi
njegovu vojsku, a njega smjeni s polo`aja i ne vodi muslimane u propast, nadaju}i se plijenu.
[alji izvidnice ispred velike skupine. Ne obaziri se na dunjaluk i nemoj da ti za srce on
priraste. ^uvaj se da ne propadne{ kao oni prije tebe. Vidio sam njihov kraj i obavije{ten
sam o njihovim tajnama. Uistinu, izme|u tebe i ahireta samo je jedan korak. Kao da ti
predvi|am put iz ku}e koja je izgubila svoj sjaj i ljepotu… a onaj ~ija je opskrba bogobojaznost
jeste naj~vr{}i.”
Halid nije ostao utu~en kada je ~uo naredbu Vo|e pravovjernih, ve} je pokorno
izvr{io nare|enje. Pamti se da je tada rekao: ”Ja se ne borim radi Omera... ve}
radi Gospodara Omerovog.” Zatim je dodao: “Hvala Allahu, Koji je odredio smrt EbuBekru, a bio mi je dra`i od Omera. Hvala Allahu, Koji je dao vlast Omeru, kojeg manje
volim od Ebu-Bekra. Hvala Allahu, Koji me je obavezao da volim Omera.”
Ebu-Ubejde omogu}io je Halidu ibn el-Velidu da vodi borbu onako kako je sam isplanirao.
U toj bici, Allahovim fadiletom, ostvarena je velika pobjeda. S njom je i definitivno eliminiran
42 Ashabi Allahovog Poslanika
bizantijski uticaj u zamljama [ama.
Ovdje je neophodno ukazati na Omerov odnos prema Halidu. Vo|a pravovjernih je
mnogo cijenio Halida i imao je povjerenja u njega kao velikog ratnog stru~njaka, ali je u isto
vrijeme imao i mnogo zamjerki prema njemu koje je pokazao jo{ za vrijeme Poslanika, a.s.,
i za vrijeme vladavine Ebu-Bekra, r.a. Naime, nakon osvajanja Meke Allahov je Poslanik
Halida ibn el-Velida poslao prema Benu-D`uzejmi da ih pozove u islam, bez namjere borbe
protiv njih. Kad se sreo s njima, izgovorili su rije~i koje su Halidu bile nejasne. Rekli su:
“Sebe’na, sebe’na” umjesto da ka`u: “Eslemna, eslemna.” Zato ih je Halid po~eo ubijati.
Kada je Allahov Poslanik, a.s., obavije{ten o onom {to se desilo, rekao je: “Bo`e moj, ja se
ogra|ujem od onoga {to je u~inio Halid ibn el-Velid.” A kada je Omer saznao za ono {to je
Halid uradio, `estoko se naljutio i rekao: “Zaista je brz na sablji.” Od tada se zalagao da
Halid ne dobije visoku funkciju.
Za hilafeta Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., u toku ratova protiv otpadnika, Halid ibn el-Velid
poslan je otpadniku Maliku ibn Nuvejretu el-Jerbuijju. Halid se borio protiv njega dok ga nije
zarobio. Zatim je naredio da se ubije. Poslije toga o`enio se njegovom biv{om `enom koja je
bila izuzetno lijepa. Halifu Ebu-Bekra naljutio je Halidov postupak, a Omerova srd`ba bila je
jo{ ve}a. Po~eo je navoditi halifu da smijeni Halida i da mu vi{e nikakvu funkciju ne povjerava.
Ali Ebu-Bekr se nije povinovao Omerovim nagovaranjima.
Zbog mnogih pobjeda koje je Halid ibn el-Velid ostvario, ljudi su bili odu{evljeni njime.
Iskazivali su ogromne simpatije prema njegovoj li~nosti. Vo|a pravovjernih pobojao se da
ljubav prema Halidu u srcima muslimana ne pre|e na stupanj obo`avanja njegove li~nosti
pa je odlu~io da tu `ar smanji. Ali i pored svega toga nalazimo da je Halid dio svog imetka
nakon svoje smrti oporu~io vo|i pravovjernih Omeru ibn el-Hattabu. To istinski pokazuje
veli~inu iskrenosti prema onome u {ta su vjerovali Omer i Halid. Tu vrhovni muslimanski
interesi nadvladavaju li~ne ukuse i individualne `elje.
Omer ibn el-Hattab prvi je halifa koji je iza{ao iz Medine u dr`ave [ama da posjeti muslimane
u njima. Zatim je u{ao u grad Kuds7 i potpisao primirje sa patrijarsima na svoj zahtjev.
EL-KADISIJJA I PERZIJANCI
Nakon velike pobjede u Bici na Jermuku i nakon pokreta Ebu-Ubejdea i Halida
prema Himsu u cilju ~i{}enja od Bizantijaca, Vo|a pravovjernih uvidio je da }e sljede}a
velika bitka biti u Iraku. Zato je pisao Ebu-Ubejdeu da vrati vojsku koja je do{la iz Iraka i da
u njoj bude Ha{im ibn Utbe, El-Ka’ka’ ibn Amr i ostali muslimani, te da se priklju~e Sa’du ibn
Vekkasu, koji se ve} pripremao za veliku bitku.
Ashabi Allahovog Poslanika
43
Vo|a pravovjernih saznao je za veliko spremanje koje vr{i perzijski kralj Jezded`ird
kako bi mobilizirao sve Perzijance, u cilju protjerivanja muslimana iz Iraka i vra}anja svih
teritorija koje su oni zauzeli. Zato je Omer, r.a., svim arapskim plemenima i namjesnicima
pokrajina napisao pismo u kojemu je stajalo: “Ne ostavljajte ni jednog ko ima oru`je, konja,
iskustva ili ratne sposobnosti, a da ga ne odaberete i uputite meni... [to br`e...bez odlaganja!”
Izaslanstva dobrovoljaca, jedna za drugim, po~ela su stizati u Medinu, a Vo|a pravovjernih
upu}ivao ih je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu u Irak. Kada je Omer me|u njima vidio sve plemi}e i
poglavare koji su se odazvali d`ihadu, rekao je: ” Tako mi Allaha, pobijedit }u strane
kraljeve sa arapskim kraljevima.” Sa’d je prvo po~eo pregovarati sa Jezded`irdom na
temelju naredbe Vo|e pravovjernih ne bi li primio islam, ili ne bi li muslimani osvojili zemlje
Iraka bez rata u zamjenu za d`izju. Me|utim, perzijski je kralj `elio borbu. Borba je izbila na
Kadisijji i trajala je ~etiri dana.
I hvala Allahu, Perzijanci su do`ivjeli velik poraz i povukli se prema El-Medainu, koji se
nalazio u gornjem dijelu Es-Sevada. Muslimani su ih slijedili dok su se oni povla~ili prema
sjeveru, ~iste}i krajeve od perzijskih tragova, dok bez borbe i El-Medain nije potpao pod
njihovu vlast. Jezded`ird je odatle pobjegao u Halvan, na sjever Perzije. Vo|a pravovjernih je
nakon ovih pobjeda odlu~io da mnogo ne pro{iruje osvajanja iz pa`nje i brige prema muslimanima.
Perzijanci su se sakupljali i kr{ili ugovore i obaveze prema muslimanima, nastoje}i da ih
prevare.
El-Ahnef ibn Kajs je Vo|i pravovjernih predlo`io da nastavi s osvajanjem perzijskih
zemalja da bi okon~ao sa perzijskom vla{}u, naro~ito jer su mnogi stranci primili islam iz
iskrenog uvjerenja. Emirul mu’minin je nastavio pozivati Arape u borbu. Bio je u stalnoj vezi
sa vojskovo|ama. Ne{to poslije je okon~ano s osvajanjem svih oblasti El-Ehvaza. Pao je i
grad-dr`ava Tuster. Zarobljen je njen kralj Hurmuzan i doveden u Medinu gdje mu je sudio
Emirul-mu’minin. Hurmuzan je tu primio islam.Na drugoj strani, Jezded`ird je neprestano
poticao Perzijance i sakupljao ih dok se nije sabrala ogromna skupina u gradu Nehavendu,
u najve}oj pripravnosti da do~ekaju muslimane.
Emirul-mu’minin je nasuprot njima uspio mobilizirati veliku vojsku pod vo|stvom En-Nu’mana
ibn Mukarrina el-Muzenija. A napisao je i namjesnicima Kufe i Basre da En-Nu’manu po{alju
vojsku. I u Nehavendu je okon~ano sa Perzijancima. Ve}ina njihovih vo|a na ~elu sa Fejrezanom
pobijeni su. Perzijanci su se kona~no uvjerili da se ne mogu suprotstaviti muslimanima. Zato
su po~eli predavati svoje gradove i otvarati tvr|ave pred muslimanima bez borbe. Veliki je
dio Perzijanaca primio islam. Pali su i gradovi Asbahan i Horasan, posljednja upori{ta
Jezded`irda, koji je odatle pobjegao u turske zemlje pod za{titu njihova kralja Hakana.
44 Ashabi Allahovog Poslanika
OSVAJANJE EGIPTA
Cijelo {amsko podru~je o~i{}eno je od bizantijskog uticaja. Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i
Halid ibn el-Velid uspjeli su ugu{iti svaku pobunu i uspostaviti red, pokoriv{i sve zemlje pod
muslimansku vlast. Nakon osvajanja Kudsa Amr ibn el-As po~eo je razmi{ljati o osvajanju
Egipta. Izlo`io je svoju ideju Emirul-mu’mininu i zatra`io da njemu povjeri du`nost. Ali se
Omer, r.a., dvoumio, boje}i se da se muslimani ne razi|u. Amr ibn el-’As nije prestajao sa
uvjeravanjem Omera o dobrim stranama Egipta. Molio ga je, posebno apeliraju}i na
nekoliko ta~aka:
- “Da se bizantijski vojskovo|a Atrapon uspio povu}i iz Palestine, pre{av{i sa
svojim snagama preko Gazze i da je oti{ao ka dolini Nila. I bolje bi bilo slijediti ga dok
je pora`en, nego ga ostaviti da obnovi svoje snage i da kao takav predstavlja opasnost
za muslimane;
- Egipat je bio poznat po raznovrsnim dobrima, dobrom rodu poljoprivrednih usjeva,
prostranosti zemlje, po rijekama i ogromnom bogastvu. Ako bi to bogastvo zadobili muslimani,
bilo bi osnovnim izvorom za `ivot, mobilizaciju vojske i podmirenje dr`avnih potreba.
- Mnogobrojne tvr|ave u Egiptu i povla~enje Atrapona predstavljat }e u budu}nosti
opasnost za muslimane. Mogu}e je da se Atrapon oporavi i mobilizira veliku vojsku,
te ponovo uspostavi vezu sa Heraklom, bizantijskim kraljem, koji je bio pobjegao na
sjever. Mogli bi se dogovoriti da povedu zajedni~ki rat protiv muslimana, ~ime bi obnovili
svoju dr`avu i u~vrstili svoju pagansku vjeru na tom podru~ju.
- Egipatski narod bio je potla~en. Izrabljivan je u zemljoradnji, a i pored toga ne posjeduje
ni osnovne `ivotne potrebe, jer su veliki sve{tenici i patrijarsi uzimali ve}inu proizvoda. Zato
}e taj narod u muslimanima na}i spasitelje i za o~ekivati je da prime islam.
- [irenje islama u Egiptu pove}at }e snagu muslimanima i pomo}i im u njegovom daljem
{irenju.”
Vo|a pravovjernih po~eo se uvjeravati u ta~nost Amr ibn el-’Asova govora. Znao
je njegovu veliku borbenu snagu, veliku pronicljivost u datom trenutku i duh vojskovo|e
koji ga je nosio. Zato mu je naredio da ode u Egipat na ~elu vojske osrednjega broja. Napisao
mu je: “Pozovi ljude u borbu u Egipat, pa koji ti se brzo odazovu kreni s njima.”
Amr ibn el-’As sa vojskom od ~etiri hiljade mud`ahida krenuo je prema Ari{u. Namjerno
je i{ao polaganim tempom, nadaju}i se da }e mu sti}i pomo} od Emirul-mu’minina. Amr je
u{ao u Ari{, a u njemu nije na{ao bizantijske vojske, {to mu je pove}alo samouvjerenje, te
Ashabi Allahovog Poslanika
45
odlu~i da ih goni do unutra{njosti Egipta. Omeru, r.a., javio je da je u{ao u egipatsko podru~je,
tra`e}i od njega pomo} i opremu. Sa relativno malim brojem od ~etiri hiljade mud`ahida Amr je
uspio osvojiti El-Fermu, zatim Belbis, a zatim otvoriti put ka unutra{njosti Egipta.
Atrapon je uvidio snagu muslimana, te je okupio svoje snage u Babilonovoj tvr|avi. Amr
je stigao do tvr|ave prije nego mu je do{la pomo}. Shvatio je te`inu situacije u kojoj su se
na{li, jer njegove snage nisu bile mo}ne osvojiti i provaliti tvr|avu. Dok je Amr razmi{ljao {ta
da radi, do{la mu je pomo} koju je poslao Emirul-mu’minin, koji je ina~e pratio njegovo
kretanje i usmjeravao ga svojim instrukcijama. Potom je tvr|ava pala u muslimanske ruke,
a Amr je nastavio i opkolio grad Ajnu{-{ems. Tu je veliku ulogu odigralo neopisivo herojstvo
Ez-Zubejra ibn el-Avvama i drugih mud`ahida. Nakon toga osvojena je Aleksandrija i svi
preostali dijelovi Egipta. Zatim je potpisano primirje sa egipatskim kraljem Mukavkisom, koje
Taberi navodi u sljede}oj formi:
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Garancija stanovnicima Egipta od Amra ibn el-’Asa za sigurnost njihovih `ivota,
vjere, imetka, crkava, krstova, na kopnu i na moru. Ne}e ih uznemiravati u navedenom niti
}e im se {ta oduzimati i ne}e ni s kim dijeliti svoje stanove u Neubi. Du`nost stanovnika
Egipta jeste da daju d`izju ako prihvate ovo primirje, a davat }e je, kada prestanu poplave,
u iznosu od pedeset miliona.
Oni su odgovorni za djela svojih kriminalaca. Ako neko od njih ne prihvati, oduzet
}e mu se prava u skladu s tim. Na{a garancija ne obuhvata onoga koji odbije ugovor.
Ako se umanji rod, smanjit }e se i d`izja u srazmjeri. Ko prihvati primirje od Bizantijaca
i Neube, na njega }e se odnositi sve ono {to se odnosi na ostale. A ko odbije i odabere da
ode bit }e siguran sve dok ne stigne gdje `eli ili dok ne napusti na{u dr`avu. D`izju }e pla}ati
koliko je odre|eno u tri rate, po tre}inu. Ovo {to je u ovom dokumentu Allahov je ugovor i
garancija, garancija Njegova Poslanika, garancija njegova nasljednika Emirul-mu’minina i
garancija vjernika.”
Stanovnicima Nebe, koji su se obavezali pomo}i odre|enim brojem glava stoke,
i konja daje se garancija da ne}e biti napadnuti. Ne zabranjuje im se trgovina, svejedno,
uvozili ili izvozili robu.
Ovome je bio svjedok Zubejr i njegova dva sina Abdullah i Muhammed. Dokument je
napisao Virdan. Amr ibn el-’As je nakon toga izabrao prostranu zemlju u predgra|u
Ajnu{-{emsa, postavio na njoj veliki {ator i po~eo planirati gradnju grada koji nazva{e
Fustat. Sagradio je d`amiju, a pored nje ku}u za Emirul-mu’minina i napisao pismo u
kome je stajalo: “Mi smo planirali ku}u za tebe kod glavne d`amije.” Emirul-mu’minin
mu je odgovorio: “Kako da ~ovjek iz Hid`aza ima ku}u u Egiptu? Na~inite je trgom za
muslimane.” Amr ibn el-’As izvr{io je nare|enje halife. Egipat je, hvala Allahu, ostao u rukama
muslimana.
46 Ashabi Allahovog Poslanika
PRESELJENJE NA AHIRET
Omer ibn el-Hattab bio je halifa deset godina i nekoliko mjeseci. U njegovo vrijeme
u~vr{}ena je islamska dr`ava, pro{irene njene granice i sre|ena administracija. Kada ga je
starost ophrvala i kad je po~eo osje}ati slabost u tijelu, osjetio je da mu se pribli`ava ed`el
pa je po`urivao susret sa svojim Gospodarem, u~e}i dovu: “Bo`e moj, ostario sam, oronule
su mi kosti, snaga me izdaje, a pove}ao se broj pot~injenih, uzmi me Sebi dok nisam
potpuno onemo}ao ili izgr|en.” Jedne no}i usnio je san poslije koga je shvatio da mu je kraj
blizu. Ujutro se obratio muslimanima, rije~ima: “O ljudi,... vidio sam uistinu san... koji tuma~im
da mi se smrt pribli`ava. Vidio sam crnog pijetla da me je dva puta kljucnuo...O ljudi...
odre|eni su vam farzovi i sunneti. Ostavljeni ste, a sve vam je obja{njeno. Osim brige da
vas zavedu drugi, najva`niji su mi bili propisi o ostav{tini rodbini. Ni o ~emu nisam vi{e pitao
Allahova Poslanika kao o kelali. 8 Ni{ta mi nije te`e palo u mom dru`enju s Allahovim
Poslanikom, a.s., kao kelala, kada me je bocnuo svojim prstom u stomak i rekao mi:
‘Dovoljan ti je ajet koji se nalazi na kraju sure En-Nisa’:
‘Oni tra`e od tebe tuma~enje. Reci: ‘Allah }e vam kazati propis o kelali, ako neko umre,
a ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj polovina njegove ostav{tine, a i on }e naslijediti nju
ako ona ne bude imala djeteta, a ako su dvije, njima dvama tre}ina njegove ostav{tine. Ako
su oni bra}a i sestre, onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko dvama `enama. To vam
Allah obja{njava da ne zalutate, a Allah zna sve.” 9
Ako me Allah po`ivi, objasnit }u ‘kelalu’ tako da }e biti jasna i onome ko u~i i ko ne u~i
Kur’an. Bo`e moj, uzimam Tebe za svjedoka u vezi ensarijskih namjesnika. Ja sam ih samo
poslao da podu~avaju ljude vjeri i sunnetu njihova Poslanika, a.s., da pravedni budu prema
njima i da im udjeljuju, a da se meni obra}aju u nejasnim stvarima.”
U ranu zoru, u srijedu, ~etvrtoga zul-hid`eta dvadeset i tre}e godine po Hid`ri iza{ao je
Emirul-mu’minin u d`amiju da predvodi muslimane na sabah-namazu. Prethodno je odredio
ljude u d`amiji da izravnaju safove prije namaza. Ako bi neko bio vi{e naprijed ili nazad,
ispravio bi ga, a potom bi izgovorio iftitahi tekbir10. Omer ibn el-Hattab do{ao je u d`amiju,
a svjetlo dana jo{ nije bilo oja~alo. Po obi~aju, stao je ispred muslimana i izgovorio tekbir za
pristup namazu. Utom, ispred njega usta ~ovjek i udari ga no`em nekoliko puta u prsa i u
stomak. Omer ibn el-Hattab osjetio je hladno}u oru`ja, i okrenuv{i se prema muslimanima,
i{arete}i progovori: “Uhvatite psa, ubi me!”
Ubica je bio Ebu-Lu’lu Fejruz el-Farisi, rob El-Mugire ibn [u’bea, koji je bio zarobljen u
Bici za Nehavend. Do{ao je u ranim satima odlu~an da ubije Vo|u pravovjernih. Ispod
ogrta~a dr`ao je no` sa dr{kom na sredini i sa dva o{tra sje~iva sa strana. Sakrio se blizu
Ashabi Allahovog Poslanika
47
mjesta gdje je klanjao Emirul-mu’minin, i kada je po~eo namaz, sko~io je na njega i vi{e puta
udario ga no`em. Potom je poku{ao pobje}i, ali su se muslimani okupili oko njega odlu~ni da
ga uhvate. On je po~eo da razmahuje no`em desno i lijevo, raniv{i nekoliko muslimana, dok
jedan nije skinuo svoj ogrta~ i bacio ga na njega, oboriv{i ga na zemlju. Ebu-Lu’lu shvatio je
da mora umrijeti, pa se sam probo no`em od ~ega je i umro. Zato ga muslimani nisu uspjeli
ispitati i saznati pravu istinu o zavjeri. Kada je Emirul-mu’minin saznao ime i podatke o svom
ubici, rekao je: “Hvala Allahu, Koji nije u~inio da se moj ubica sa mnom raspravlja na
Sudnjem danu radi sed`de kad je on nikada nije u~inio.”
Nekoliko dana nakon ranjavanja halifa je proveo u razmi{ljanju o problemima muslimana.
Ostavio je hilafet jednom od {est ljudi koje je izabrao, a da me|u njima bude {ura u izboru:
Osmanu ibn Affanu, Aliji ibn Ebu-Talibu, Zubejru ibn Avvamu, Talhi ibn Ubejdullahu,
Abdurrahmanu ibn Avfu i Sa’du ibn Ebu-Vekkasu. Zahtijevao je da njegov sin Abdurrahman
bude prisutan s njima, ali da on nema pravo da bude izabran.
O navedenoj {esterici Omer je rekao: “Ne vidim da iko ima ve}e pravo na izbor za halifu
od ove grupe. Kada je preselio, Allahov Poslanik, a.s., bio je zadovoljan njima, pa koji god
bude izabran, on }e biti halifa poslije mene.” Nakon {to je osjetio da mu se pribli`ava smrt,
pobojao se da njegova porodica ne}e pretjerivati kod d`enaze, pa je zato oporu~io sinu
Abdullahu: “[tedi u mojim kefinima, jer ako imadnem kod Allaha dobra, zamijenit }e mi ih
boljim, a ako ne, skinut }e mi ih. Nemojte pretjerivati oko mog mezara. Neka ne izlaze za
mnom `ene. Nemojte me hvaliti sa onim {to nemam, jer Allah najbolje zna o meni. Kada me
ponesete, po`urite, jer ako mi bude kod Allaha dobro, odnijet }ete me u ono {to je bolje za
mene, a ako ne bude, prije }ete se osloboditi zla koje nosite na va{im vratovima.”
Kada mu je du{a po~ela izlaziti, rekao je svome sinu:
“Stavi mi obraz na zemlju.”
Sin je odgovorio:
“Zar nije moje stegno i zemlja isto?”
Omer, r.a., ponovo re~e:
“Stavi mi obraz na zemlju!”
Pa kada mu je sin stavio obraz na zemlju, spustio je ruke niza se i po~eo govoriti:
“Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti…Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti”…11
To je ponavljao dok mu du{a nije iza{la. Nakon ranjavanja, Omer je zahtijevao od
svog sina da zatra`i dozvolu od Majke vjernika Ai{e, radijallahu anha, da dozvoli da bude
ukopan pored svoja dva prijatelja i miljenika, Allahova Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra, r.a.:
“Abdullahu, oti|i kod Majke vjernika Ai{e i reci joj: ‘Omer ti {alje selam, nemoj re}i Emirul-mu’minin jer ja danas nisam ‘emir’, i reci: “Ho}e{ li dozvoliti da Omer bude ukopan pored
svoja dva prijatelja?” Omerov sin je Majku vjernika zatekao kako sjedi i pla~e. Nazvao joj je
selam i rekao: “Omer tra`i dozvolu da ga ukopaju pored Allahova Poslanika, a.s., i Ebu--Bekra.”
48 Ashabi Allahovog Poslanika
“Tako mi Allaha, to sam `eljela za sebe, ali }u njemu dati prednost nad sobom.” Abdullah
se vratio i rekao da mu je Ai{a, radijallahu anha, dozvolila, a Omer re~e: ”Ni{ta mi nije bilo
va`nije od tog mjesta, o Abdullahu, sine Omerov, kada umrem, odnesite me na mojoj
postelji, zatim stani na vrata i reci: “Omer ibn el-Hattab tra`i dozvolu. Pa ako mi se da
dozvola, unesi me, a ako ne, ukopaj me u muslimansko mezarje.”
Plemeniti ashabi stajali su oko Omerovog tijela koje je le`alo na zemlji. Pri{ao mu je Alija
ibn Ebi-Talib, r.a., a ve} je Omer bio ogasuljen i zamotan u }efine, podigao odje}u sa
njegova lica i rekao: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Hafse. Niko mi nije dra`i bio poslije Poslanika
da sretnem Allaha sa njegovom knjigom od tebe.”
Osman ibn Affan i Alija, r.a., dvoumili su se koji }e mu od njih dvojice klanjati
d`enazu. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Neka klanja Suhejb.” Tako je oporu~eno.
Poslije namaza je Abdullah ibn Selam pri{ao njegovom tijelu i stav{i pored postelje,
re~e: “Ako ste me pretekli da mu klanjate, ne}ete me prete}i u pohvali njega...Divan
li si brat po islamu, o Omere, naklonjen istini, odbojan prema la`i. Bio si zadovoljavan
kada je trebalo i ljutio si se kada je trebalo. Bio si kreposan i dobar. Nisi se hvalisao
i nisi ogovarao.”
Ukopan je pored svoja dva prijatelja. Prenosi El-Mugire ibn [u’be i veli: “Nakon
{to je Omer umro, za njim je zaplakala k}erka Ebi-Hasme i rekla: “Omere, ispravljao
si nepravdu, pomagao si lije~enje te{kih bolesnika. Uni{tio si smutnju, a o`ivio sunnet.
Oti{ao si ~iste odje}e i ~ist od grijeha.”
VRLINE OMERA, R.A.
Pero nije u stanju iskazati sve vrline i dobro~instva koja je u~inio Emirul-mu’minin
Omer ibn el-Hattab, r.a. Omer je Medinu u~inio muslimanskom prijestolnicom, a {uru
je u~inio na~inom islamske vlasti. D`amiju je u~inio mjestom gdje se raspravlja o
op}im muslimanskim problemima. D`amija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle
se upravljalo dr`avom.
Prvi je postavio sudije i zahtijevao od njih da se dr`e pravde u svojim presudama.
A dovoljno mu je ~asti {to je on bio najpravedniji u presudama. I ~esto kada se govori o
pravdi, navodi se Omer kao primjer. Nazvan je Farukom jer je rastavljao istinu od la`i.Te{ko
da ima sli~an primjer dr`anja do pravde me|u ljudima kao slu~aj koji se desio sa izaslanikom
Kisre. Do{ao je u Medinu pitati o muslimanskom kralju, pa su ga obavijestili da kod njih nema
kralja, nego da imaju halifu. Potom ih je pitao gdje on boravi, pa su ga uputili prema d`amiji.
Potra`io ga je u d`amiji, ali ga nije na{ao. Re~eno mu je da ode na jedno mjesto nedaleko od
d`amije. Kada je perzijski izaslanik do{ao na mjesto gdje su ga uputili, na{ao je ~ovjeka
Ashabi Allahovog Poslanika
49
kako spava u hladovini vo}njaka. Sam, sakriven od sunca, sa svojim {tapom pod glavom,
siguran i bezbri`an spavao je prvi ~ovjek najve}e dr`ave toga doba. Ta slika je nagnala
Perzijanca da ka`e poznatu re~enicu: “Pravdu si uspostavio, pa mirno zaspao!”
Omer ibn el-Hattab, r.a., prvi je koji je postavio divane (urede), uveo po{tu, plate i
protokole. Koliko je Emirul-mu’minin bio strog prema sebi i svojoj porodici, toliko je bio blag,
saosje}ajan i samilostan prema muslimanima. Kad bi saznao da je neko u oskudici, sakupio
bi hrane i sam na svojim le|ima odnio muhta~u.
Historija ne}e prestati spominjati ovoga ~ovjeka. On je uveo (mjese~no) lunarno
ra~unanje vremena za muslimane. Arapi prije, a i Arapi kao prvi muslimani, ra~unali
su vrijeme prema perzijskom ili bizantijskom takvimu, sve dok Omer ibn el-Hattab
nije na~inio muslimanski kalendar koji po~inje od godine u kojoj je Allahov Poslanik,
a.s., u~inio Hid`ru iz Meke u Medinu.
OSMAN IBN AFFAN, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Osman, sin je Affanov, a on sin Ebu el-’Asov, a on sin Umejje, a on
Abdu{-[emsov, a on Abdul-Menafov, a on Kusajjov, a Kusajj je sin Kilabov, a on sin
Murrinov, a on K’abov, a on Luejjov, a on Galibov, a on Fihrov, a on Malikov, a on Nadrov,
a on Kinanov, a on Muzejminov, a on Mudrekov, a on Iljasov, a on sin Mudar Nizarov, a on
Meidov, a on Adnanov. Imao je nadimke Ebu-Abdullah i Ebu-Amr.
Prvi nadimak mu je po sinu Abdullahu kojeg je dobio sa `enom Rukajjom, k}erkom
Allahova Poslanika, a.s. Sin mu je umro ~etvrte godine po Hid`ri, a imao je {est godina.
Osmanova mati bila je Erva, k}erka Kurejzova, sina Rebiovog, koji je sin Habibov, a on sin
Abdu{-[emsov. Bio je ro|ak Allahovog Poslanika, a.s., s dvije strane: po porijeklu od
Abdul-Menafa, oca Abdu{-[emsa, ~iji su potomci Emevije, a peti Osmanov djed. AbdulMenaf bio je otac i Ha{imu, od koga su nastale ha{imije, a on je ~etvrti djed Muhammedu,
a.s.; s druge strane Osmanova je mati Erva a njezina mati El-Bejda, k}erka je AbdulMuttalibova, pa prema tome Osmanova nana po majci tetka je Allahovog Poslanika, a.s.
Osman, r.a., vodi porijeklo od Umejje, jednog od naj~asnijih kurej{evi}kih plemena, koje je
nosilo zastavu u ratovima i imalo neka vjerska zadu`enja oko Kabe. Nadmetalo se s
plemenom Benu-Ha{im oko vo|stva i ugleda. Mo`da je najve}i uzrok neprijateljstva plemena
Benu-Umejje prema Muhammedu, a.s., i Objavi koja mu se objavljivala u srce le`ao u tome
{to nije bio iz njihovog plemena. Sli~na je bila i mr`nja plemena Mahzum i Sekif, koja su
smatrala da imaju ve}e pravo na poslanstvo od plemena Benu-Abdul-Muttalib.
52 Ashabi Allahovog Poslanika
OSOBENOSTI
Osman, r.a., odgojen je u bogatoj trgova~koj ku}i. Taj luksuz i bogatstvo ostavili su velik
uticaj na njegovu li~nost i pona{anje. Isticao se mirno}om, prijaznim govorom i lijepim
ahlakom. Upustio se u trgovinu u kojoj se pokazao kao vrstan trgovac: pravedan, iskren i
pouzdan. Iz Meke je odlazio na trgova~ka putovanja, zimi u [am, a ljeti u Jemen. Osman je
u~io u doba kad je bilo vrlo malo u~enih ljudi. Tako je zabilje`eno da je bilo samo sedamnaest
ljudi koji su znali ~itati i pisati u vrijeme spu{tanja Objave Muhammedu, a.s. Me|u njima je bio
i Osman, a imao je vrlo lijep rukopis. Jo{ za svoje mladosti po~eo se isticati, koriste}i
~itala~ke sposobnosti me|u Arapima. Poznavao je njihova rodoslovlja i znao historiju Kurej{ija,
sa svim njihovim dobrim i lo{im stranama. Ljudi su ga posje}ivali i dru`ili se s njim zbog
njegovog obrazovanja, blagosti, iskustva i lijepog opho|enja.
Nije ga privla~ilo oru`je niti je htio u~iti ratne vje{tine. Prirodno je prezirao nasilje, nastojao
je mirno rije{iti probleme i izbjegavao je sva|u i kavgu kad god je mogao. Bio je vrlo stidljiv.
Allahov Poslanik, a.s., znaju}i za njegov stid rekao je: “Najiskreniji u svome stidu od moga
ummeta je Osman.” Tako|er prenosi Seid ibn el-’As od Ai{e: “Ebu-Bekr, r.a., zatra`io je
dozvolu od Allahovog Poslanika, a.s., da u|e, a on je le`ao na svojoj postelji zagrnut mojim
ogrta~em, pa mu je Poslanik, a.s., dozvolio. Obavio je svoj posao i oti{ao, a potom je do{ao
Omer, r.a., i zatra`io dozvolu za ulazak. Allahov Poslanik, a.s., dozvolio mu je. Nije promijenio
svoj polo`aj, a Omer, r.a., obavio je {to je htio i oti{ao. Potom je do{ao Osman, r.a., i zatra`io
dozvolu za ulazak. Allahov Poslanik, a.s., sjeo je i popravio svoju odje}u. Osman je u{ao,
obavio svoj posao, a zatim iza{ao. Ja sam upitala: ‘Allahov Poslani~e, prema Ebu-Bekru i
Omeru se nisi ponio kao prema Osmanu.’ Allahov Poslanik, a.s., odgovori: ‘Osman je vrlo
stidljiv ~ovjek i bojim se da sam ga do~ekao onako, da mi ne bi ni rekao zbog ~ega je do{ao.’”
Osman, r.a., bio je lijepog izgleda, srednje visine, okrugla lica, nje`ne ko`e, tamnoput,
pravog nosa, krupnih o~iju. Imao je veliku bradu koju je knio. Zube je u~vr{}ivao zlatom.
Imao je duga~ke podlaktice, gustu kosu, krupne ru~ne i no`ne kosti, naro~ito stopala i {ake.
Lice mu je imalo o`iljke od posljedica prebolovanih boginja. @ivio je ~isto i uredno, za razliku
od mladi}a Meke toga doba. Nije pio alkohol niti je bludni~io. O sebi je rekao: “Allaha mi,
nisam po~inio blud ni u d`ahilijetu ni u islamu.” Odr`avao je rodbinske veze, pru`ao podr{ku
i pomagao rodbini kad god je trebalo. Bio je vrlo strpljiv, samilostan i dobro}udan. Posebno
je bio milostiv prema ro|acima, slugama i onima koji su od njega zavisili. Jedanput mu je
re~eno: “Za{to ne zapovijedi{ slugama da te neprestano slu`e?” On je odgovorio: “Ne...
no} je za njihov odmor.”
Osman je `ivio rasko{nim `ivotom, imao je sav komfor, uredno i luksuzno poku}stvo,
obla~io je skupocjena odijela i nosio vrijedan nakit. Bio je bogat i dare`ljiv.
Ashabi Allahovog Poslanika
53
PRIMANJE ISLAMA
Osman je, kako pri~a Hafiz ibn Asakir, primio islam na ~udan na~in. Rukajja,
k}erka Poslanikova, a.s., bila se udala za Utbu ibn Ebu-Leheba, a bila je vrlo lijepa i
privla~na. Osman se jo{ ranije `elio o`eniti Rukajjom, pa ga je njena udaja jako
rastu`ila. Jednog dana je kod svojih uku}ana, tu`an i zabrinut kao i uobi~ajeno, zatekao
u posjeti njegovu tetku S’adu bint Kurejz. Ona se bavila vra~anjem pa mu je rekla:
“Raduj se, pozdravljen si triput uzastopno, pa opet triput, pa opet do deset. Dobit }e{ dobro,
a bit }e{ sa~uvan zla. Bogami, o`enit }e{ se ~ednom `enom, k}erkom plemenitog porijekla,
u~init }e{ djelo koje }e biti opjevano.” Osman, r.a., kasnije je pri~ao: “Bio sam za~u|en
njenim rije~ima, nagovje{tavala mi je `enidbu `enom koja se udala za drugoga, pa sam je
upitao:
‘Tetka, {ta to govori{?’
Odgovorila mi je:
‘Osmane, lijep si i rije~it, a ovaj Poslanik ima jasan dokaz, pa ga slijedi, kipovi ti
ne mogu nauditi.’”
Kada je nakon toga iza{ao iz ku}e, ugledao je Ebu-Bekra, r.a., koji mu je rekao:
“Te{ko tebi, Osmane! Kako ti, kao razborit ~ovjek, ne mo`e{ razlu~iti istinu od
neistine? Kakvi su ovo kipovi koje obo`ava na{ narod? Zar nisu od kamena, gluhi,
slijepi, niti koriste, niti {tete?
Osman odgovori:
“Allaha mi, takvi su kakve si ih opisao.”
Ebu-Bekr re~e:
“Ovaj Muhammed ibn Abdullah, Allahov je Poslanik, Allah ga je poslao Svojim
stvorenjima. Ima{ li `elju da ga posjeti{?”
Osman i Ebu-Bekr, r.a., tada su oti{li kod Poslanika, a.s., i on mu re~e: “Osmane,
odazovi se Allahu, ja sam Njegov Poslanik, tebi i svim stvorenjima.” Kada je ~uo
Allahova Poslanika, a.s., Poslanik, a.s., ga je odu{evio, te on izgovori {ehadet i primi
islam.
54 Ashabi Allahovog Poslanika
ZUN-NUREJN
Ebu-Bekr, r.a., pozivao je kurej{evi~ku omladinu: onu razumniju i napredniju i onu
ljep{ega morala od njihovih vr{njaka, u islam. Obja{njavao im je pravednost nebeske
poslanice kojom je obradovan Muhammed ibn Abdullah, a.s. Doveo je Osmana ibn M’azuna,
Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Abdurrahmana ibn Avfa, Ebu-Selemu ibn Abdul-Eseda i Erkama
ibn Ebu-el-Erkama kod Allahova Poslanika, a.s., te su svi, njegovim uzrokom i zaslugom,
primili islam. U to vrijeme bilo je trideset osam muslimana na Zemlji. Kurej{ije su shvatile
kakva im opasnost prijeti ako se islam pro{iri me|u njihovom omladinom, pa su se tome
po~eli otvoreno suprotstavljati.
Islam je pozivao odbacivanju paganstva i obo`avanja kipova, zagovarao jednakost i
pravednost me|u ljudima. Ovakvi su principi Kurej{ijama oduzimali povlastice i uni{tavali
mekanski vladaju}i dru{tveni sistem, koji je bio zasnovan na ropstvu i tla~enju siroma{nih
od bogatih. Ovi principi mijenjali su `ivot ~iji su obi~aji poni`avali vrijednost ~ovjeka.
Ebu-Leheb, Poslanikov, a.s., amid`a, svoja je dva sina o`enio k}erkama Resulullaha:
Utbu Rukajjom i Utejbu Ummu Kulsum. Kurej{ije su po~ele razmi{ljati o na~inu kojim bi
zaustavili Poslanika, a.s., u njegovoj poslani~koj misiji. Ebu-Leheb i `ena mu Ummu D`emil
smatrali su da je najbolji na~in zabaviti ga li~nim problemima, a to su vidjeli u razvodu braka
njihovih sinova. Kada je obavljen razvod, Allahov Poslanik, a.s., bio je vrlo radostan jer su se
njegove k}erke razvele od mnogobo`aca.
Poslije nekog vremena, Osman, r.a., po~eo je razgovarati s Poslanikom o `enidbi
Rukajjom. Resulullah, a.s., do~ekao je toplo njegov prijedlog i o`enio ga svojom k}erkom.
Rekao je poslije: “Najljep{i brak, {to ga ~ovjek vidje, jeste izme|u Osmana i `ene mu
Rukajje.”
Osmanova tetka S’ada bint Kurejz je povodom njihovog braka rekla:
“Allah uputi Osmana
mojim rije~ima na pravi put,
a Allah upu}uje na Istinu.
Pa slijedi Muhammeda, a.s., na istini,
on nikada nije bio uz la`.
O`eni ga svojom k}erkom,
poslani s Istinom, pa njih dvoje bijahu,
mjesec i sunce nad horizontom.
@rtvujem za tebe, sine Ha{imovi}a,
svoju du{u ti, Allahov Milosni~e,
poslan svim stvorenjima.”
Ashabi Allahovog Poslanika
55
Nakon {to se poja~ao pritisak Kurej{ija, Poslanik, a.s., naredio je muslimanima da u~ine
hid`ru u Abesiniju (Etiopiju). Osman, r.a., i njegova `ena su tako|er oti{li u Abesiniju i tamo
proveli neko vrijeme, pa su se vratili u Meku. U tom periodu su dobili sina kojem su nadjenuli
ime Abdullah. Stanovnici Jesriba (Medina) dali su prisegu Muhammedu, a.s., da }e ratovati
uz njega i {tititi ga te su ga pozvali k njima u Medinu. Poslanik, a.s., muslimanima je naredio
da tajno u~ine hid`ru u Medinu gdje su ih ensarije do~ekale, dijele}i s njima dom, imetak,
dobro i zlo, tako da takvo gostoprimstvo nije zabilje`eno u historiji. Osman i njegova porodica
bili su prvi koji su u~inili hid`ru. Smjestili su se u ku}u Sabita ibn Sabita r.a., brata Hassana
ibn Sabita, r.a., koji je bio pjesnik Allahova Poslanika, a.s., a Osman se pobratio s njim.
Hid`ra muslimana u Medinu upotpunila se dolaskom Muhammeda, a.s., i Ebu-Bekra, r.a.,
Ovdje je otpo~eo razvoj i izgradnja dr`ave i zajedice zasnovane na ljubavi, bratstvu i
potpomaganju koje se o~itovalo na svakom koraku. Muslimani su u`ivali mir i sigurnost.
Me|utim, Kurej{ije su i dalje motrile na muslimane na svakom koraku, nisu propu{tali ni
jednu priliku da im na{tete i isprovociraju ih gdje god su mogli. Pozvali su u pomo} svoje
saveznike me|u arapskim plemenima u borbu protiv islama.
Jednoga dana je do Poslanika, a.s., do{la vijest da se Ebu-Sufjan vra}a iz [ama na ~elu
karavana u kome je bio kurej{evi~ki kapital. Odlu~io se suprotstaviti tom karavanu i zaplijeniti
imetak kako bi osiroma{io Kurej{ije i otupio o{tricu njihova djelovanja te ih zaustavio u
njihovom nano{enju zla muslimanima. Ebu-Sufjan je, osjetiv{i opasnost, poslao po pomo}.
Kurej{ije su ga pomogli svojim junacima i ratnicima, poslav{i ih u spas karavana. Dok su oni
stigli, Ebu-Sufjan je uspio izbje}i muslimansku zasjedu, me|utim, Kurej{ije se nisu htjele
vratiti u Meku bez sukoba s Muhamedom, a.s. Naro~ito je Ebu-D`ehl podsticao mu{rike na
to i nare|ivao im borbu. Tako je do{lo do Bitke na Bedru. Kurej{ije su do`ivjele te`ak poraz
u kojem im je poginuo velik broj plemi}a i ratnika. Osman nije u~estvovao u ovoj bici jer mu
se `ena Rukajja bila razbolila tako da nije mogla ustati iz postelje. Smatrao je da treba ostati
pokraj nje da joj hizmeti i zatra`io je dozvolu od Poslanika, a.s., {to mu je on dozvolio.
Na taj dan kada su muslimani pobjedonosno zavr{ili okr{aj na Bedru, Rukajja je preselila
na ahiret. Allahov Poslanik, a.s., odredio je dio ratnog plijena za Osmana, kao da je i on
u~estvovao u bici. Poslije smrti Rukajje, Osman, r.a., `elio je zadr`ati svoje srodstvo s
Poslanikom, a.s., pa je zaprosio njegovu drugu k}erku Ummu Kulsum. Allahov Poslanik,
a.s., vjen~ao ga je njom, a mehr je bio isti kao i kod Rukajje. Vjen~anje je bilo u mjesecu
rebiul-evelu, tre}e godine po Hid`ri.
Tuga je ponovo ostavila o`iljak na Osmanovom srcu kada mu je u {estoj godini `ivota
umro sin Abdullah. D`enazu mu je klanjao njegov djed Muhammed, a.s. Ukopan je u Medini.
Devete godine po Hid`ri umrla mu je `ena Ummu Kulsum, a s njom nije imao djece. Kada je
druga Resulullahova k}erka Ummu Kulsum preselila na ahiret, on je rekao Osmanu: “Kada
bih imao i tre}u k}erku, dao bih je za tebe.”
Osman, r.a., dobio je nadimak “Zun-nurejn” (Vlasnik dvije svjetlosti), zbog toga {to je
56 Ashabi Allahovog Poslanika
o`enio dvije k}erke Poslanika, a.s., a svaka od njih mu je bila svjetlo u `ivotu. On je me|u
deset osoba kojima je D`ennet obe}an za njihova `ivota. Ta deseterica ~asnih ashaba su:
Ebu-Bekr es-Siddik, Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebi- Talib, Talha ibn
Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avvam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibn Ebi-Vekkas, Abdullah ibn
Mes’ud i Seid ibn Zejd, Allah neka je zadovoljan s njima.
Hatib Ebu el-Fadl prenosi od Abdullaha ibn Ebu-Nasra, a ovaj od Nasra ibn Ahmeda, a ovaj
od Ahmeda ibn Talhe ibn Haruna, a ovaj od Ahmeda ibn Sulejmana, a ovaj od Jahje ibn D`afera,
a ovaj od Alija ibn Asima, a ovaj od Osmana bin Gajasa, a ovaj od Osmana en-Nehdija, a ovaj
od Ebu-Muse el-E{’arija da je rekao: “Bio sam s Allahovim Poslanikom, a.s., u jednom vrtu iza
zatvorenih vrata kada pokuca neki ~ovjek, pa Resulullah, a.s., re~e:
‘Abdullahu ibn Kajse, idi i otvori mu vrata i obraduj ga D`ennetom.’ Ustao sam i otvorio
vrata, a na vratima je bio Ebu-Bekr, r.a. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao
Poslanik, a.s., zahvalio je Allahu, u{ao, nazvao selam i sjeo. Potom sam zatvorio vrata, a
Allahov Poslanik, a.s., razgrtao je {tapom zemlju kada neko opet pokuca. Poslanik, a.s.,
re~e:
‘Abdullahu, ustani i otvori, i obraduj ga D`ennetom.’
Ustao sam i otvorio vrata na kojima je bio Omer ibn el-Hattab r.a. Kada sam ga obavijestio
o onome {to je rekao Poslanik, a.s., zahvalio je Allahu, u{ao, nazvao selam i sjeo. Zatvorio
sam vrata, a Poslanik, a.s., ~eprkao je zemlju {tapom, kada neko ponovo pokuca. Poslanik,
a.s., re~e:
‘Abdullahu, ustani, otvori mu i obraduj ga D`ennetom na isku{enju koje }e ga sna}i.’
Ustao sam, otvorio i vidio Osmana ibn Affana, r.a., pa sam ga obavijestio o onome {to
je rekao Allahov Poslanik, a.s., a on je rekao:
‘Allah je pomaga~.’
Potom je u{ao, nazvao selam i sjeo.”
Hilal je pri~ao, prenose}i od svog oca, a ovaj od Ishaka el-Ezreka, a ovaj od Ebu-Sufjana,
a ovaj od Dahhaka ibn Muhazima, a ovaj od Nizala ibn Sebre el-Hilalija da je rekao:
“Rekli smo Aliji, r.a.: ‘Vo|o pravovjernih, pri~aj nam o Osmanu ibn Affanu!’
On je rekao:
“Zovu ga Zun-nurejn, na najvi{em je stupnju, srodio se s Allahovim Poslanikom, a.s.,
preko njegovih k}eri i osigurana mu je ku}a u D`ennetu.’”
Osman, r.a., nije se pro~uo svojom smjelo{}u niti slavom u ratu. Bio je sa Poslanikom,
a.s, na Hendeku, Hudejbijji, Hajberu i obavio Oprosnu umru, kao {to je u~estvovao u
Osvajanju Meke, Hunejnu, Taifu i Bici na Tebuku i na Uhudu. Buhari bilje`i od Muse ibn
Ismaila, a ovaj od Ebu-Avane, a ovaj od Osmana ibn Mevhiba da je rekao: “Do{ao je neki
~ovjek iz Egipta na had`, pa je upitao o ljudima koji su sjedili okupljeni:
‘Ko su ovi?’
Ashabi Allahovog Poslanika
57
Odgovorili su:
‘Kurej{ije.’
‘A ko im je u~itelj?’
‘Abdullah ibn Omer, r.a.’
On se prima~e, pa se obrati Abdullahu:
‘Sine Omerov, pitat }u te ne{to. Je li Osman pobjegao u Bici na Uhudu?’
On odgovori:
‘Jeste.’
‘A zna{ li da je odsustvovao i sa Bitke na Bedru?’
‘Znam.’
^ovjek re~e:
‘Allahu Ekber.’
Tada mu Abdullah ibn Omer, r.a., re~e:
‘Pri|i da ti objasnim. [to se ti~e njegova bje`anja na Uhudu, svjedo~im da mu je Allah,
d`.{., oprostio. [to se ti~e njegova odsustva sa Bedra; bio je o`enjen Poslanikovom k}erkom,
a ona je tada bila te{ko bolesna. Ostao je da joj pomogne, a Poslanik, a.s., rekao mu je:
‘Ima{ nagradu kao onaj koji je u~estvovao na Bedru i pravedan udio u diobi ratnog plijena.’
[to se ti~e njegova odsustva na dan zakletve “Er-Ridvan”, u to vrijeme je poslan u
Meku. Da je bio iko pogodniji za odlazak u Meku od njega, Allahov bi ga Poslanik, a.s.,
poslao. Muhammed, a.s., poslao je Osmana u Meku, a prisega “Er-Ridvan” bila je nakon
njegovog odlaska. Poslanik, a.s., rekao je za svoju desnu ruku da je Osmanova, te je njome
stisnuo drugu i rekao: ‘Ovo je za Osmana.’
[to se ti~e ugovora na Hudejbiji, Osman, r.a., bio je Poslanikov izaslanik u Meki. Poslanik,
a.s., zovnuo je Omera da ga zastupa kod Kurej{ija u Meki i da im objasni njegovu `elju za
posjetu K’abi i tavafu oko K’abe, pa mu je Omer, r.a., rekao: ‘Allahov Poslani~e, bojim se za
sebe od Kurej{ija, a u Meki nema nikoga iz Benu-Adijj ibn K’ab, ko bi me za{titio. Kurej{ije
znaju moju mr`nju i neprijateljstvo prema njima, nego mogu ti preporu~iti ~ovjeka koji je bolji
izaslanik od mene; Osmana ibn Affana.” Poslije toga, Resulullah, a.s., poslao je Osmana.
Kada je Osman , r.a., do{ao u Meku i sreo Eban ibn Seida ibn ’Asa, zatra`io je za{titu kod
njega dok ne preda svoju poruku Kurej{ijama. Oti{ao je sa Ebu-Sufjanom starje{inama
Kurej{ija i obavijestio ih o Poslanikovoj, a.s., poruci, pa su mu oni rekli:
‘Ako ho}e{ da obavi{ tavaf oko K’abe, obavi ga’
On im odgovori:
‘Ne}u tavafiti dok to Poslanik, a.s., ne uradi prije mene.’
Kurej{ije su uhapsili Osmana, a do muslimana je do{la vijest da je ubijen. Tada su
muslimani dali prisegu zvanu “Er-Ridvan” za borbu protiv Kurej{ija kako bi osvetili Osmana.
Osman, r.a., bio je jedan od onih koji su davali najve}e priloge za opremanje islamske
58 Ashabi Allahovog Poslanika
vojske u ratovima, koje je vodio Allahov Poslanik, a.s. Ulagao je imetak za islam bez ra~una,
a imao je golemo bogatstvo. Kad je Poslanik, a.s., htio da ide na Tebuk, bila su potrebna
velika materijalna sredstva i obilne zalihe zbog daljine puta. Trebali su deve, konje, hranu i
pi}e. Poslanik, a.s., proglasio je vrijeme polaska i tra`io od muslimana da daju priloge koliko
ko mo`e. Ebu-Bekr, r.a., dao je sav svoj imetak, pa ga je Poslanik, a.s., upitao:
‘[ta si ostavio svojoj porodici?’
On odgovori:
‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika.’
Omer, r.a., prilo`io je pola svog imetka, Abdurrahman ibn Avf dvije stotine oka zlatnika,
Asim ibn Adijj sedamdeset tovara hurmi.
[to se ti~e Osmana, on je opremio tre}inu vojske, prilo`io je tri stotine deva sa
cjelokupnom opremom i hiljadu dinara. Allahov Poslanik, a.s., rekao je na to:
‘[ta god Osman od danas uradi ne}e mu na{koditi.’”
On je bio pisar Objave koju je Vjerovjesniku, a.s, dostavljao D`ibril, a.s, od prvih
dana. Kada je Ai{a ~ula da neki muslimani proklinju Osmana pred kraj njegova hilafeta,
rekla je: ”Allah prokleo onog ko njega proklinje. Bila sam uz Allahova Poslanika, a.s.,
a Osman je bio bedem naslonjen na njega. Brisala sam mu znoj sa ~ela dok mu je
silazila objava, a Poslanik, a.s., rekao je: ‘Pi{i, Osmane! Tako mi Allaha, Allah nije
dao nijednom Njegovom robu da bude u takvom odnosu s Njegovim Poslanikom, a
da nije bio plemenit prema njemu.’”
HILAFET
Halifa Omer, r.a., bio je izboden dvosjeklim no`em od Ebu-L’ul’u’a el-Farisija. Tri dana
trpio je nanesne rane, a za to vrijeme razmi{ljao je o stanju muslimana koje }e do}i poslije
njega. Nije htio nikoga odrediti za svoga nasljednika.
Poslije dugog razmi{ljanja prepustio je odluku {esterici cijenjenih ashaba kojima je Allahov
Poslanik, a.s., bio zadovoljan: Osmanu ibn Affanu, Aliji ibn Ebi-Talibu, Talhi ibn Ubejdullahu,
Zubejru ibn Avvamu, S’adu ibn Ebi-Vekkasu i Abdurrahmanu ibn Avfu, r.a. Rekao je svome
sinu Abdullahu da prisustvuje vije}anju, ali bez prava na svoju odluku. Omer, r.a., bojao se
da halifa koji }e do}i iza njega ne bude davao prednost svojim ro|acima nad ostalim
muslimanima, davanjem polo`aja i zadu`enja. Zbog toga je rekao Aliji: “Ako bude{ izabran
za halifu poslije mene, ne navaljuj na vratove podanika ljude od Abdul-Muttalibovog
potomstva.”
Osmanu je rekao: “Osmane, ako bude{ zadu`en za bilo koju stvar nad muslimanima,
ne tovari na vrat podanicima ljude iz Benu Ebu-Muita.”
Ashabi Allahovog Poslanika
59
Poslije Omerove smrti ljudi su bili neodlu~ni ko }e mu klanjati d`enazu. Stvar je odlu~io
Abdurrahman ibn Avf , r.a., rekav{i: “Ustani ti, Suhejbe, i klanjaj kao {to ti je halifa bio
naredio.” Poslije Omerova ukopa, Mikdad ibn Amr okupio je izborno vije}e u ku}i Musvira
ibn Mahrema kako bi izme|u sebe izabrali halifu. Me|u njima je bio i Abdullah ibn Omer, r.a.
Mikdad je bio na vratima i ~uvao stra`u kako bi njihova rasprava bila mirna i neometana.
Do{li su Amr ibn el-’As i Mugire ibn [’ube i sjeli ispod prozora. Mikdad, kada ih je vidio,
dobaci im: “Jeste li do{li da poslije mo`ete govoriti: ‘Bili smo kada se odlu~ivalo?’”
Rasprava me|u odabranim ~lanovima vije}a bila je bu~na. Podigli su svoje glasove
predla`u}i rije{enja, pa im je Mikdad rekao: “Mislio sam da }ete potpomo}i izbor
halife, a ne da }ete raspravljati.”
Mogla se osjetiti sva ozbiljnost i te`ina situacije. Trojica iz vije}a se isklju~i{e iz
dalje rasprave, a svoja prava na vo|stvo Zubejr ibn Avvam prepusti Aliji, S’adu ibn
Ebi-Vekasu, Abdurrahmanu ibn Avfu, a Talha ibn Ubejdullah Osmanu ibn Affanu.
Tako je stvar hilafeta prepu{tena trojici da izaberu izme|u sebe. Abdurrahman ibn
Avf obrati se Aliji i Osmanu:
“Koji }e od vas dvojice prihvatiti drugoga? Allah je uz boljeg od dvojice preostalih.”
Osman je {utio kao i Alija, pa je Abdurrahman rekao:
“Ja }u preuzeti na sebe izbor i odredit }u onoga koji je pre~i od vas dvojice.”
“Sla`emo se!”, reko{e.
Poslije toga je Abdurrahman govorio o obojici: o njihovim vrijednostima, zaslugama,
ja~ini vjerovanja i bogobojaznosti, zatim je rekao:
“Ako odredim jednog od vas, uzimam potvrdu i obe}anje da }e biti pravedan
prema muslimanima i da }e ih {tititi.”
Alija i Osman, r.a., odgovori{e:
“Svakako, ima{ obe}anje od nas.”
Potom su se svi razi{li. Abdurrahman je osjetio te`inu preuzete odgovornosti;
trebalo je odrediti halifu koji }e nastaviti stopama prethodnika. Odlu~io je da konsultira sve
muslimane.
Po~eo je obilaziti ljude i ispitivati ih, razmi{ljaju}i i mole}i Allaha da ga uputi na onoga
kojim }e muslimani biti zadovoljni. Ibn-Kesir u svojoj knjizi “El-Bidaje ven-nihaje” opisao je
stanje Abdurrahmana ibn Avfa u tom periodu i ono {to ga je ti{tilo: “Abdurrahman ibn Avf
ustao je da konsultira ljude i da uporedi mi{ljenje muslimana i emira - -javno i tajno. Ispitivao
je kakvog su mi{ljenja; pitao je i djecu u mektebima, pa i one koji su dolazili u posjetu Medini.
To je trajalo tri dana i no}i. Nije mogao na}i ni dvojicu da su se suprotstavljali da Osman bude
halifa.”
Prou~en je ezan za skupni namaz u d`amiji. Abdurrahman, r.a., ispeo se na minber i
rekao:
60 Ashabi Allahovog Poslanika
“Ljudi, ispitivao sam javno i tajno va{e mi{ljenje, pa nisam vidio da naginjete i jednom od
ove dvojice, ni Aliji ni Osmanu. Alija, ustani!”
Alija je ustao i do{ao do minbera, a Abdurrahman ga uze za ruku i upita:
“Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika, a.s., da }e{
raditi kao Ebu-Bekr i Omer?”
Alija odgovori:
“Allahu moj, ne mogu, ali mogu da }u ulo`iti sve od sebe.”
Abdurrahman re~e:
“Do|i Osmane!”
Uzev{i ga za ruku i njega upita:
“Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika, a.s., da
}e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?”
Osman odgovori:
“Allahu moj, mogu.”
Tada Abdurrahman di`e glavu prema nebu, dok mu je ruka bila u Osmanovoj, i
re~e:
“Gospodaru, ~uj i posvjedo~i! Gospodaru, ~uj i posvjedo~i! Gospodaru, ~uj i posvjedo~i!
Gospodaru, skinuo sam teret sa svojih ple}a na Osmana.”
Ljudi su se okupili oko Osmana, r.a., da bi mu dali prisegu. Alija, r.a., dao mu je prisegu
zajedno sa ostalima, zatim su posjedali u d`amiji da bi ~uli halifin govor.
Ebu-Bekr, r.a., kada bi vazio ljudima, stao bi na stepenicu do koje je stajao Allahov
Poslanik, a.s. Omer je vazio stepenicu ni`e od Ebu-Bekra, a Osman stade na stepenicu s koje
je vazio Resulullah i re~e: ”Ovo }e se oduljiti.” Izgled Osmana, r.a., dok je bio na minberu,
upu}ivao je na njegovu tremu, nelagodu i uzrujanost. Po~eo je drhtati i zamuckivati, a zatim se
ohrabrio, zahvalio je Allahu, d`.{., donio salavat na Njegova Poslanika, a.s., i rekao: “Vi ste u
ku}i prolaznosti. Nadme}ite se u dobru koliko mo`ete do kraja va{ega `ivota. Ne znate
ho}ete li osvanuti ili omrknuti. Zar nije dunjaluk prepun obmana, pa neka vas nikako `ivot na
ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri Allaha, d`.{., {ejtan ne pokoleba. Uzmite pouku od
pro{lih naroda i trudite se da budete bolji. Ne budite nemarni. Gdje su oni {to su radili za
dunjaluk, isto su ostavili tragove i ostatke nastambi iza sebe? Zar niste ~uli za njih? Odbacite
dunjaluk kao {to ga je i Allah, d`.{., odbacio i tra`ite ahiret, jer je Allah, d`.{., rekao da je on bolji,
rije~ima: ‘Navedi im kao primjer da je `ivot na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja
vodom, koju Mi s neba spu{tamo, ipak, postane suho i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve mo`e!
Bogatstvo i sinovi ukras su u `ivotu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vje~no ostaju, bit }e
kod Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {ta se ~ovjek mo`e pouzdati.’”12 Prvo s ~im se
susreo Osman, r.a., kao halifa, bila je parnica Ubejdullaha ibn Omera. Ubejdullahu su rekli da
je dvosjekli ma~ kojim je Ebu-L’ul’u ubio njegovog oca, Vo|u pravovjernih, prije ubistva vi|en
kod Hurmuzana. Po Medini su se pro{irile glasine o uroti protiv Vo|e pravovjernih s ciljem
Ashabi Allahovog Poslanika
61
razbijanja muslimanskog jedinstva i nadmetanja oko hilafeta. Ljudi su vidjeli Hurmuzana zajedno
s Ebu-L’ul’uom i jednim kr{}aninom D`efinom kako se dogovaraju. Ubejdullah ibn Omer se
`estoko rasrdio kada je vidio svoga oca kako pati od nanesenih rana i krvari, te je u srd`bi
isukao sablju i ubio k}erku Ebu-L’ul’ua i kr{}anina D`efina, a kada je na{ao Hurmuzana, i
njega. Omer, r.a., naredio je da se strpa u zatvor i da mu presudi halifa koji do|e poslije njega.
Muslimani su bili ogor~eni na Ubejdullaha ibn Omera. Alija, r.a., rekao je: “Dobit }e ono
{to je i zaslu`io!” Naredio je da se ubije, me|utim, neki od muhad`ira suprotstavili su se toj
odluci i rekli: “Zar da se ubije danas, a otac mu ubijen ju~e?” Amr ibn el-’As, obra}aju}i se
halifi Osmanu, rekao je: “Allah te je oslobodio toga. Njegov slu~aj nije bio u vrijeme tvoga
hilafeta, pa ga ostavi.”
Vo|a pravovjernih platio je krvarinu za pobijene. Po{to oni nisu imali nasljednika,
stavio ju je u Bejtul-mal, a Ubejdullaha ibn Omera pustio je na slobodu.
Vo|a pravovjernih htio je da njegova briga pokriva svaku osobu, bio on musliman
ili zimmija13, pa je svojim namjesnicima napisao: ”Allah je vo|ama naredio da budu
pastiri i ne pristoji im da budu poreznici. Ve}ina ljudi ovog ummeta stvoreni su kao
pastiri, a ne kao poreznici. A sigurno }e do}i vrijeme da }e va{e vo|e biti poreznici,
a ne pastiri, pa kada to do|e, nestalo je stida, sigurnosti i povjerenja. Najispravnije je da
gledate {ta rade muslimani i u njihove obaveze; da im dajete njihova prava i da od njih tra`ite
{to moraju dati. Lijepo postupajte prema zimmijama, dajite im {to je njihovo i uzmite {to je
propisano. Zatim, neprijatelja na kojeg budete nailazili, osvojite po{tenjem i pravedno{}u.”
Zapovjednike nad vojskom podsjetio je na njihove obaveze u ~uvanju islamske dr`ave
rije~ima: “Vi ste ~uvari i za{titnici muslimana i mi potvr|ujemo ono {to vam je Omer zapovijedio.
Ni slu~ajno ne `elim ni od jednog od vas ~uti o nekim promjenama, pa da vas Allah drugima
zamijeni. Vodite ra~una o svom pona{anju u odnosu na ono ~ime me je Allah zadu`io (tj.
hilafet).”
Onima koji su sakupljali zekat napisao je, tra`e}i povjerenje, sigurnost i ~uvanje
od po`ude: ”Allah je stvorio sva stvorenja i ne}e primiti ni{ta osim pravde. Uzmite pravo i
dadnite pravo. Dadnite sigurnost, imat }ete je, nemojte biti prvi koji }e je zloupotrijebiti pa biti
sau~esnici u grijehu onima koji }e do}i poslije vas. Budite povjerljivi, pa }e i drugi biti
povjerljivi prema vama i ne nanosite nepravdu siro~adima i {ti}enicima jer je Allah neprijatelj
njihovom neprijatelju.”
Podanicima je napisao, nare|uju}i im dobro i pridr`avanje ispravne vjere, a odvra}aju}i
od zla: ”Ono {to ste postigli, postigli ste uz one koji vas slijede, i neka vas dunjaluk nikako
ne zavede od va{e vjere. Odavanje dunjaluku dovodi do novotarija, nakon {to se kod vas
ispuni troje: nakon {to vam se blagodat upotpuni, nakon {to vam djeca postanu punoljetna
i nakon {to Kur’an po~nu da u~e i Arapi i stranci. Allahov Poslanik, a.s., ka`e: ‘Nevjerstvo se
javlja me|u strancima. Kada ne mognu razumijeti ne{to iz vjere, umjesto toga uvedu
novotarije.’”
62 Ashabi Allahovog Poslanika
NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU
Namjesnik u Kufi u doba Omera, r.a., bio je S’ad ibn Ebu-Vekkas, r.a., a kada je
Osman, r.a., preuzeo hilafet smijenio ga je, a na njegovo mjesto postavio Velida ibn
Ukbu. Ovo je bio prvi namjesnik kojeg je halifa postavio. Uzrok zbog kojeg je smijenjen
S’ad je bio to {to je on posudio novac od povjerenika Bejtul-mala u Kufi Abdullaha ibn
Mes’uda, pa kada je Abdullah ibn Mes’ud zatra`io da se vrati novac, ovaj to nije bio
u stanju vratiti pa je do{lo do sva|e i rekle su se te{ke rije~i koje su rasrdile halifu.
Zbog toga je smijenio S’ada.
U tom periodu stanovnici Armenije i Azejberd`ana raskinuli su napravljeni ugovor
sa muslimanima pa su se po~eli okupljati u cilju spre~avanja prodora muslimana u
njihovu dr`avu. Perzijski kralj Jezded`rid podsticao ih je na to. Velid ibn Ukbe na
~elu velike vojske iza{ao je iz Kufe. Lahko je osvojio Azejberd`an, a zatim Armeniju,
zarobiv{i velik broj ljudi, pobiv{i mnoge i zaplijeniv{i ogroman plijen. Kada su
Armenci i Azejberd`anci vidjeli svoju slabost pred muslimanima, ponudili su
sporazum koji je sklopljen s Huzejfom ibn el-Jemamom. U sporazumu je stajalo da
trebaju davati d`izju, vrijednosti osam stotina hiljada dirhema godi{nje. Velid je
uzeo d`izju od njih i u po{iljci s plijenom poslao je halifi. Halifa je potom smijenio
namjesnika Basre Ebu-Musu el-E{’arija, koji je bio namjesnik {est godina, a na
njegovo mjesto postavio svog dajd`i}a Abdullaha ibn Amira ibn Kurejza. Postavio ga je za
zapovjednika nad vojskom Ebu-Muse i Osmana ibn Ebu-el-’Asa, iako je imao dvadeset
pet godina.
Potom je Velida ibn Ukbea smijenio s polo`aja namjesnika Kufe, a na njegovo mjesto
postavio Seida ibn el-’Asa. Povod smjenjivanja Velida bilo je to {to se ovaj napio i klanjao
ljudima ~etiri rekata sabahskog farza, a zatim se okrenuo i upitao: ”Jesam li {ta dodao?”
Halifa ga je pozvao u Medinu i naredio da ga izbi~uju.
Seid je spremio svoju vojsku i uputio se prema Taberistanu. Sve oblasti kroz koje
je prolazio pristale su davati d`izju tako da je osvojio cijeli Taberistan. Kada je stigao
u Gruziju, ljudi su mu otvorili gradske kapije i dali d`izju u iznosu od dvije stotine hiljada
dinara. Osvojene teritorije pro{irile su se ka Istoku, a d`izja iz tog podru~ja je obilno popunila
Bejtul-mal u Medini.
Ashabi Allahovog Poslanika
63
U [AMU
Nakon {to je Seid osvojio Taberistan i Gruziju te se vratio u Kufu, primio je pismo od halife
u kojem mu se nare|uje da opremi vojsku i po{alje je kao pomo} Muaviji ibn Ebu-Sufjanu u
[am, jer su Bizantijci bili sakupili veliku vojsku kojom su htjeli napasti muslimane. Muslimani su
se pobojali tolike vojske, pa su obavijestili halifu. U pismu koje je Seid dobio od halife pisalo je:
“Ako ti do|e ovo pismo, po{alji pouzdanog, plemenitog i hrabrog ~ovjeka na ~elu osam, devet
ili deset hiljada vojnika va{oj bra}i u [am.” Seid je odr`ao govor ljudima i sakupio vojsku od {est
hiljada ljudi na ~ije je ~elo odredio Selmana ibn Rebi’u i poslao ih u [am.
Muavija ibn Ebi-Sufjan, r.a., bio je namjesnik [ama i poslao je vojsku na ~ijem je ~elu bio
Habib ibn Mesleme, da se bore protiv Bizantijaca u njihovoj dr`avi. Osamdeset hiljada
Bizantijaca bilo je pod vo|stvom Morijana. Za Habibom je oti{ao i Selman ibn Rebi’a i njegov
odred vojske. Nakon {to su se ujedinile dvije vojske, ~iji je zapovijednik bio Habib ibn
Muslime, isplanirao je da se napad na Bizantijce izvr{i no}u i iznenada. Habibova je `ena
~ula govor svoga mu`a sa zapovjednicima pa ga je upitala:
“A gdje }u se ja sastati s tobom?”
On joj je odgovorio:
“Mjesto sastanka }e nam biti ili Morijanov logor ili D`ennet.”
^im je pala no}, muslimani su navalili na Bizantijce, razbili njihove snage i pobili
njihove plemi}e. Kada je Habib stigao do Morijanova logora, na{ao je tamo svoju
`enu koja ga je pretekla.
Muavija ibn Ebi-Sufjan osnovao je jaku mornari~ku flotu kojom je namjerio napasti
Kipar. Tra`io je i dobio dozvolu od halife. Halifa Osman, r.a., molio je Allaha da pobijede i
uspiju. Muavija i muslimani ukrcali su se na brodove i okrenuli prema Kipru kako bi navalili sa
dvije strane. Osvojili su ga, pobili veliki broj vojnika i zaplijenili ogroman plijen. Poslije, Muavija
je poduzeo pohode protiv Bizantijaca i osvojio mnoge gradove i utvrde sve dok nije stigao
nadomak konstantinopoljskog moreuza. @elio je pove}ati broj brodova svoje flote, jer je
odlu~io ostatak Bizantije osvojiti s mora. Nije prestao dodijavati halifi, pitaju}i za odobrenje,
dok mu nije udovoljeno. Organizirao je jaku mornaricu koja je imala vrlo zana~ajnu ulogu za
budu}nost islamske dr`ave.
64 Ashabi Allahovog Poslanika
OSVAJANJE AFRIKE
Halifa Osman, r.a., puno je volio svoju rodbinu pa im je dodjeljivao razna zadu`enja.
Tako je smijenio Amra ibn el-A’sa u Egiptu, a na njegovo mjesto postavio svoga brata po
majci Abdullaha ibn Sa’da ibn Ebu-Serha. Allahov je Poslanik, a.s., naredio da se ubije na
dan Osvojenja Meke, nakon {to se bio odmetnuo od vjere i uznevjerovao Kur’an.
Toga dana se Osman, r.a., za njega zalagao i uzeo ga pod svoju za{titu. Muslimani nisu bili
zadovoljni odlukom da se za upravitelja postavi ~ovjek ~iju krv je Poslanik, a.s., proglasio
dozvoljenom (tj. dozvoljeno je da se ubije). Stanovnici Egipta po~eli su se kome{ati i protiviti
Vo|i pravovjernih.
Abdullah ibn Ebi-Serh, r.a., ratovao je po Africi, po nare|enju halife, a u njegovoj vojsci
je bilo istaknutih ashaba kao {to su: Abdullah ibn Zubejr i Abdullah ibn Omer, r.a. D`erd`il,
kralj Berbera, odupirao se muslimanima u stra{noj bici koja se odigrala u jednoj prostranoj
dolini. Ibn Zubejr je zapazio da Berberi, nakon {to bi se okupili na odre|enom mjestu,
juri{aju na muslimane ne obaziru}i se na pogibiju. Zaklju~io je da se na tom mjestu krije
neka tajna. Abdullah ibn Zubejr zatra`io je od Abdullaha ibn Ebi-Sarha da mu da poja~anje.
Izabrao je tri stotine odmornih konjanika i ja{u}i ispred njih pona{ao se kao da nosi
poruku berberskom kralju. Kada je stigao do tog mjesta, vidio je kralja kako sjedi na
prijestolju okru`en poslugom i kako podsti~e Berbere na borbu. Tada Abdullah isuka
sablju i navali u pravcu berberskog kralja D`erd`ila. Ovaj ga nije ni primijetio, pa nije ni
poku{ao pobje}i. Stigla ga je Ibn- Zubejrova sablja koja ga sasije~e dok su se sluge
razbje`ale glavom bez obzira. Abdullah ibn Zubejr, r.a., je zatim sjahao i odsjekao
D`erd`ilovu glavu pa je stavio na vrh koplja i uputio se prema muslimanima. Kada su
Berberi vidjeli ovaj prizor, razbje`ali su se na sve strane.
Muslimani su zauzeli sjevernu Afriku. Abdullah ibn Ebu-Serh poslao je Abdullaha ibn
Zubejra halifi s radosnim vijestima o pobjedi. Halifa se obradovao kada je ~uo na koji na~in
je pora`en D`erd`il pa je zatra`io od Ibn-Zubejra da to ispri~a muslimanima u d`amiji, {to je
ovaj pokorno i u~inio.
Bizantijci su, u me|uvremenu, odlu~ili napasti Afriku s mora. Za tu su priliku spremili flotu
od pet stotina brodova i pod komandom Herkelova sina Konstantina krenuli za Afriku.
Abdullah ibn Ebu-Sarh, koji se odlu~io za borbu na moru, iza{ao je pred njih sa muslimanskom
flotom.
O ovom doga|aju jedan je od neposrednih u~esnika rekao: ”Krenuli su prema nama sa
mno{tvom koje prije nije vi|eno. Sklopili su jedra dok je vjetar puhao njima u le|a, a nama u
lice. Kada smo se usidrili, vjetar se uti{ao, pa smo im rekli: ‘Ako ho}ete iza}i }emo na kopno,
Ashabi Allahovog Poslanika
65
gdje }e poginuti najbrzopletiji od nas i od vas’, pa su zavikali u jedan glas: ’Voda! ... Voda!...’
Pribli`ili smo im se i pri~vrstili na{e la|e uz njihove, a onda je otpo~ela borba u kojoj su ljudi
navaljivali jedni na druge, sabljama i no`evima. Valovi su udarili u pramce njihovih la|a i
odnijeli ih do obale. Le{evi poginulih plutali su po moru dok se nije skupilo toliko le{eva da su
izgledali poput velikog broda. Voda je bila poprimila boju krvi. Muslimani su tada trpjeli kao
nikad prije. Poginuo ih je veliki broj, a poginulih Bizantijaca je bilo mnogo vi{e. Allah, d`.{.,
dao je pobjedu muslimanima, a Konstantin je pobjegao sa svojom vojskom te{ko izranjavan.”
Ta bitka je postala poznata pod nazivom “Bitka jarbola”, a Afrika je, Allahovom pomo}u,
ostala u rukama muslimana.
POBUNA
Nagomilali su se razlozi koji su srd`bu i gnjev pretvorili u nepokornost i pobunu
protiv Vo|e pravovjernih Osmana ibn Affana, r.a. Otkako je halifa po~eo sa
smjenjivanjem jednih, a postavljanjem drugih, smijenjeni namjesnici po~eli su govoriti
o njihovim pravima i o postavljanju halifinih ro|aka na va`na mjesta. Nezadovoljnici su
govorili:
“Smijenio je Amra ibn el-A’sa iz Egipta, iako ga je on osvojio, a na njegovo mjesto
postavio svoga brata po mlijeku Abdullaha ibn Ebi-Sarha, ~iju je krv Poslanik, a.s.,
bio proglasio halalom, pa mu je Osman pru`io uto~i{te.
Smijenio je Sa’da ibn Ebi-Vekkasa s polo`aja namjesnika Kufe, a na njegovo
mjesto postavio svoga ro|aka Velida ibn Ukbu ibn Ebi-Muajta. Kada je on ~inio stvari
koje su ostali muslimani mrzili, bio je prinu|en da ga zamijeni Se’idom ibn Asom.
Smijenio je Ebu-Musu el-E{’arija iz Basre, a na njegovo mjesto postavio svoga
dajd`i}a Abdullaha ibn Amra ibn Kurejzu.
Vratio je Hakema ibn Umejju u Medinu, nakon {to ga je Poslanik, a.s., bio protjerao, zato
{to je {pijunirao kroz otvor na vratima ne bi li saznao neke tajne, zajedno s njegovim sinom
Mervanom ibn Hakemom. Opona{ao ga je u nekim njegovim potezima. Ebu-Bekr i Omer ,
r.a., bili su odbili da se on vrati u Medinu. Osman ga je vratio, a svoju k}er udao za njegovog
sina.
Poslao je Ebu-Zerra el-Gaffarija u Rebezu zbog njegovog osu|ivanja Muavije ibn
Ebu-Sufjana i njegovog na~ina `ivota u [amu.
Bio je slab prema svojim ro|acima i njihovim prohtjevima, uga|ao im je i bio blag
prema njima. Tako je Muavija ibn Ebi-Sufjan mnoge stvari radio na svoju ruku, ne pitaju}i
halifu.”
66 Ashabi Allahovog Poslanika
Zbog ovih razloga planula je pobuna protiv halife. Stanovnici Kufe pobunuli su se tako da
jedno vrijeme nisu imali namjesnika odre|enog od halife. Tako|er su se pobunili i stanovnici
Basre. Egip}ani su se pobunuli na nagovor Abdullaha ibn Sebe’a ibn es-Sevda’a, `idova koji
je isplanirao veliko zlo islamu. Me|u ljudima je uveli~avao i ocrnjivao Osmanove gre{ke,
pozivao ih je na pobunu i ubistvo halife. S njim je bio i Muhammed ibn Ebu-Huzejfe, kojeg je
Osman, r.a., odgajao u svojoj ku}i poslije pogibije njegovog oca kao {ehida na Jemami,
prethodno ga preporu~iv{i Osmanu, i Muhammed ibn Ebu-Bekr, koga je postavljanje
Abdullaha ibn Ebu-[erha za namjesnika razo~aralo. Izme|u Osmana i muslimana vodile su
se vrlo `u~ne rasprave u kojima je halifa branio svoje stavove, i obja{njavao i iznosio
~injenice. Uprkos svemu tome nezadovoljstvo je raslo, a rastao je i broj pobunjenika sve
dok im se nije pridru`io i dio muhad`ira i ensarija iz Medine. Halifa je tada pozvao na
zajedni~ki namaz u d`amiji, a potom se obratio muslimanima:
“Sve ima svoj kraj i sve ima svoje slabosti. Nesre}a ovog ummeta i mahane ovih
mnogobrojnih blagodati jesu oni koji {ire glasine, govore vam ono {to volite i taje ono
{to prezirete. Oni slijede prvog koji se pobuni, i najdra`i su im oni koji dolaze iz
daleka (stranci i neznalice). Oni ne piju, osim mulj i proizvode samo hr|u. Oni nemaju
emira, a djela su im te{ka od grijeha koji su ih pritisli. Tako mi Allaha, natovarili ste mi teret
koji ste natovarili i Omeru, ali je on vas bio pritisnuo, ka`njavao vas i kudio, pa ste mu se
pokoravali, htjeli to ili ne, a ja sam bio blag prema vama, poturio sam svoja ple}a, stisnuo
sam svoju ruku i jezik od vas, pa ste se podigli protiv mene. Allaha mi, najja~eg sam roda i
najbli`ih i najbrojnijih pomaga~a. Bogat sam i kad bih rekao “do|ite!” do{lo bi mi se. Dijelio
sam vam podjednako po~asti i bio strog. Rekli ste o meni {to nisam radio i {to nisam
govorio. Sustegnite se od optu`bi i tra`enja mahana va{im upraviteljima. Sa~uvao sam vas
onoga s ~ime biste morali biti zadovoljni i bez ove logike. Jeste li i{ta time izgubili! Ni~im
nisam, Allaha mi, bio nemaran u odnosu na ono {to su radili oni prije mene. A ko se od vas
nije izdvajao od ostalih? Mnogi od vas bili su bogatiji od drugih. Pa {to ja ne bih radio sa
svojim imetkom {ta ja ho}u, pa za{to sam bio vo|a.”
Taj je govor imao vrlo lo{ uticaj u redovima prisutnih, jo{ se vi{e pove}ao broj
nezadovoljnika, a neki su se toliko osmjelili da su se mogle ~uti ru`ne rije~i o halifi.
Nisu pomagala ni zalaganja istaknutih ashaba me|u kojima se isticao i Alija, r.a.
Halifa je sabrao svoje namjesnike da bi ih konsultirao. Muavija je, prije nego se vratio u [am,
rekao:
“Vo|o pravovjernih, hajde sa mnom u [am prije nego na tebe navale oni koji te
ne vole. [amlije su i dalje u pokornosti.”
Halifa mu odgovori:
“Ne bih mijenjao Poslanikov, a.s., kom{iluk taman da mi se i o glavi radi.”
Muavija re~e:
Ashabi Allahovog Poslanika
67
“Poslat }u ti odred vojnika koji }e prebivati me|u Medinelijama i ~uvati i Medinu i tebe.”
Halifa odgovori:
“Ne}u da pravim gu`vu Poslanikovim, a.s., kom{ijama.”
Muavija re~e:
“Allaha mi, ili }e{ poginuti ili ratovati.”
Vo|a pravovjernih odgovori:
“Allah mi je dovoljan, a divan je On Za{titnik.”
OPSADA I UBISTVO
Stanovnici Egipta odlu~ili su ubiti halifu ako se ne odrekne hilafeta. Do{li su u
Medinu, a do{li su i Kufljani i Basrani s namjerom da opkole halifu i prisile ga na
ostavku.
Rasporedili su se oko njegove ku}e, opkolili je, zabranjuju}i mu da iza|e, a nisu mu ~ak
ni vodu davali. Kada mu je opsada postala te{ko podno{ljiva, poslao je po Aliju, Talhu ibn
Ubejdullaha i Zubejra ibn Avvama. Kada su do{li, obratio im se iz ku}e, rekav{i:
“Ljudi, sjedite!” Ljudi su posjedali, a onda je nastavio: “Medinelije, Allah vas ~uvao, i
molim Ga da vam hilafet poslije mene u~ini boljim. Allah vas po`ivio, sje}ate li se da ste
poslije Omera molili Allaha da vam dadne najboljega od vas i da vas okupi pod vo|stvom.
Ho}ete li re}i da vam Allah nije primio dovu, a sljedbenici ste Istine od Njega! Ili }ete re}i: ‘Za
Allaha je vjera bezna~ajna i sitna, i nije Ga briga ko }e biti halifa i da li }e se vjernici
razjedinjavati!’ Ili }ete re}i: ‘Nije izabran dogovorom nego tvrdoglavo{}u, a Allah je odredio
za ovaj ummet da, kada budu grije{ili, ne}e se dogovoriti za imamet.’ Ili }ete re}i da Allah
ne}e znati posljedice od mene? Tako vam Allaha, pamtite li o meni i{ta od dobra {to mi Allah
omogu}i u~initi. Svaki koji do|e poslije mene treba saznati vrijednost tog dobra. Polahko, ne
ubijajte me. Ubistvo nije dozvoljeno osim u slu~aju trojice: zinalu~ara poslije njegove ~estitosti,
kafira poslije njegova islama i ubice koji je ubio nedu`nog. Ako me ubijete, metnuli ste sebi
sablju na vrat i Allah nikada ne}e dignuti sa vas neslogu.”
Poslije ovog govora stanovnici Medine: muhad`iri i ensarije prekinuli su opsadu. Do{lo je
vrijeme had`a, pa je halifa tra`io od Abdullaha ibn Abbasa, r.a., da predvodi ljude u obavljanju
obreda. Harid`ije su nastavile s opsadom njegove ku}e jo{ ~etrdeset dana. U petak osmog zulhid`eta trideset pete godine po Hid`ri, Osman, r.a., sjedio je u svojoj sobi ~itaju}i Kur’an. Pobunjenici
presko~i{e avlijske zidove. Suprotstavili su im se stra`ari koji su bili sinovi istaknutih ashaba, a
me|u kojima: Hasan, Husejn, Abdullah ibn-Zubejr i drugi muslimani. Pru`ali su o~ajni~ku odbranu
tako da su Hasan, Husejn i Ibn-Zubejr bili ozbiljno ranjeni, a poginuli su: Zijad ibn Neim el-Fihri,
Mugire ibn el-Ahnes, Ibn-[erik i Nijar ibn Abdullah el-Eslemijj.U ku}u su halifinu upali: Muhammed
68 Ashabi Allahovog Poslanika
ibn Ebu-Bekr, Kenane ibn Bi{r ibn Itab, Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. Zatekli su ga da u~i
Kur’an, a `ena mu Naila bint el-Ferafisa sjedila je do njega.
Kenane je uzeo `eljezni {tap i njime ga udario po uhu, oboriv{i ga na stranu, a Osmanova
krv je natapala stranice Mushafa. Potom Sevdan ibn Hamran el-Muradi dohvati sablju i
zamahnu. Naila je pru`ila ruku kako bi za{titila mu`a, ali je Sevdan o{inuo sabljom i odsjekao
joj prste, a zatim udario halifu po vratu i sasjekao ga. Na ovo je prisko~io Amr ibn el-Hamk
i sjeo na halifina prsa, a u njemu je bilo jo{ `ivota, i devet puta ga udario no`em, govore}i:
“Tri su za Allaha, a {est {to si meni skrivio.”
Osman je umro govore}i:
“U ime Allaha. Na Allaha se oslanjam.”
Gledaju}i u svoju krv dok te~e, rekao je: “Neka je slavljen Uzvi{eni Allah.”
Njegova je smrt te{ko pogodila muslimane u koje se uvukao strah i uskome{anost.
Osman ibn Affan, r.a., ukopan je na komadu zemlje koji je posjedovao na istoku
Medine na kojem su bili palmovici. Na dan ubistva imao je osamdeset dvije godine.
VRLINE
Njegov je hilafet trajao dvanaest godina manje dvanaest dana. Da nije bilo ove velike
tragedije koja se dogodila, bio bi to period u kojem su muslimani bili najja~i i u najve}em
blagostanju. Vrlo je te{ko pobrojati sve Osmanove, r.a., vrline i pohvalna svojstva koja su
ga krasila. U njegovom periodu vladavine islamska dr`ava se pro{irila do Nubijske oblasti
u Egiptu i sjevernoj Africi, te do granica Indije i granica Turske. U njegovom je periodu kovan
novac koji je dopro u sve predjele islamske dr`ave. Formirana je jaka mornarica sa mno{tvom
brodova koja je zabilje`ila mnoge pobjede. Blagostanje u islamskoj dr`avi bilo je poraslo i
obilno se napunio Bejtul-mal. Halifa je davao ljudima potrebe u potpunosti. Imetak se slivao
u Medinu, a ona je postala prijestolnicom. Zatim je skupio sve postoje}e zbirke Kur’ana i
sastavio ih u jednu zbirku, naredio je svim namjesnicima da se pridr`avaju njenih pravila
u~enja. Ta pravila su ostala do danas.
Vo|a provovjernih posvetio je pa`nju i gra|evinarstvu; pro{irio je Poslanikovu, a.s.,
d`amiju u Medini i Mesd`idul-harem u Meki. Prvi je halifa koji je mujezinima odredio mjese~nu
platu; prvi je koji je ustrojio policiju sa zadacima da ~uvaju `ivote ljudi i njihovu imovinu. Prvi
je koji je ispar~ao zemlju pa su se tako obogatili korisnici toga zemlji{ta. Najvjerovatnije je
ubijen zbog njegove velike ljubavi prema rodbini. Ljudi su ga oplakali poezijom, prozom i
pri~om. Tako Hasan ibn Sabit, r.a., koji je bio Poslanikov, a.s., pjesnik, oplakuju}i halifu i
kude}i njegove ubice, izrekao je ove stihove:
Ashabi Allahovog Poslanika
69
Zar ste ostavili pravu borbu za le|a,
da biste se kod mezara Muhammeda, a.s., borili s nama.
Ru`nim li ste putem po{li.
Ru`na li djela grje{nika namjerna‚
Ako se okrenete, sela }e vam biti stani{te,
oko Medine, me|u palmovicima.
Ako se okrenete, ru`na li vam puta,
a naredba emira nije sprovo|ena.
K’o da su ashabi Poslanika `rtva velika,
koja se kolje kod vrata mesd`ida.
Pla~em za Ebu-Amrom zbog ku{nje njegove,
posta stanovnikom Beki’ el-Garkada.14
K’ab ibn Malik opisao ga je ovako:
Ru`ne li vijesti {to do|e mi,
golema brda se sru{i{e od potresa sna`na.
Ubistvo halife, odvratna li djela,
u~injeno da bi zastra{ilo.
Zvijezde popada{e kad ubistvo se zbi,
tek iza{lo sunce od toga zatamni.
Maloprije pro|o{e,
`alosti ti, du{e, tabut na ramenima ljudi odneso{e.
Donije{e i spusti{e u mezar svoga brata,
pokriven mezar, {ta li je unutra.
Koliko siro~adi hvalit bi ga moralo,
oko ku}e izgubljenih kru`ilo ?!
Posta stanovnikom u Beki’i dok oni osvanu{e,
razasuti svuda brzo se sabra{e.
O K’abe, ne prestaj uporno plakati,
sve dok bude{ `ivio i po zemlji hodio.
Neka se Allah smiluje Vo|i pravovjernih, Osmanu ibn Affanu, zetu Allahova
Poslanika, a.s., Zun-nurejnu, plemenitom i pravednom.
ALIJA IBN EBI-TALIB, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo je ime Alija, sin je Ebu-Talibov, a on Abdul-Muttalibov, a on Ha{imov, a on AbduMenafov, a on Kusajjov, a on Kilabov, a on je sin K’abov, koji je bio sin Lu’ejja el-Kurej{ijja elHa{imijja. Nosio je nadimak Ebu-Hasan.
Mati mu je bila Fatima, k}erka Eseda, sina Ha{imova. On je prvi Ha{imovi} ~ija su oba
roditelja iz plemena Ha{im. Allahovom Poslaniku, a.s., bio je amid`i} i zet Fatimin mu`, s
kojom je imao dva sina: Hasana i Husejna. Od istaknutih ashaba, koji su bili rod Allahova
Poslanika, a.s., on mu je bio najbli`i ro|ak. Njegova je porodica napajala vodom had`ije u
danima had`a (za vrijeme d`ahilijeta), a bili su najuglednija kurej{evi}ka porodica.
OSOBINE
Poslije Allahovoga Poslanika, a.s., Alija je bio jedan od najpoznatijih ljudi po ~estitosti,
pobo`nosti i skromnosti. Bio je neporo~an, a u sebi nije nosio nikakvo zlo i mr`nju. Nije
mislio zlo niti namjeravao prevariti. Njegov govor i postupci bili su pravi odraz onoga {to je
nosio u sebi.
Bio je ~ista srca, omiljen i samilostan prema sirotinji, tako da je dijelio sve {to je imao.
Nahranio bi nevoljnika, a sam zano}io gladan, primio bi putnika i ugostio ga, a sam bi spavao
na podu. Bio je iskren i u svojoj pobo`nosti. Potpuno se predao Allahovoj vjeri, svim svojim
bi}em i djelima. Spoznao je da je iman bogobojaznost, slavljenje i veli~anje Allahova, d`.{,
72 Ashabi Allahovog Poslanika
imena, i stalno spominjanje i hvaljenje Allaha, d`.{.
Bio je skroman na ovom prolaznom dunjaluku, koji je kratak bez obzira koliko trajao.
Kratio je odje}u iznad no`nih ~lanaka, uzimao je hrane tek toliko da pre`ivi. Izbjegavao je
ukusna jela i pi}a, i bio je naviknut na te`ak `ivot i skromnu odje}u.
Bija{e u~en i obrazovan, dubokoga razumijevanja, o{trouman i brzo je pamtio.
A kako ne bi bio takav, oki}en pohvalnim svojstvima i vrlinama, kada je odgojen u ku}i
svoga amid`i}a Muhammeda, a.s., za{titnika i brata, na dunjaluku i na ahiretu?!
Od njega se puno okoristio i nau~io, i od njega je primio svojstva, koja su rijetka kod
drugih ljudi. Isticao se izvanrednom fizi~kom snagom, tako da u cijelom svom `ivotu nije bio
pobje|en u okr{aju.
Bio je srednje visine, visokoga ~ela, tamnoput, lijepoga lica, krupnih o~iju, koje je podvla~io
surmom. Imao je veliku bradu, koju nije knio nego je ostavljao u njenoj svjetlini, pa je takva
davala poseban sjaj njegovom vedrom licu. Imao je krupne ruke i noge i jedre i istaknute
mi{i}e. Hodao je brzo, naro~ito kada bi bio u bici.
PRIMANJE ISLAMA
Imao je deset godina kada je primio islam i bio je prvi dje~ak koji je primio islam.
To se desilo kada je jedanput u{ao u sobu svoga amid`i}a i zatekao njega i Hatid`u kako
klanjaju. Kada su zavr{ili, upitao ih je:
“[ta je to?”
Poslanik, a.s., odgovorio mu je:
“Vjera koju je Allah izabrao i poslao s njom Poslanika. Pozivam te Allahu Jednom, Koji
nema druga, u pokornost i obo`avanje Njega, a ostavljanje Lata i Uzza’a.”
Alija re~e:
“Ovo prvi put ~ujem, ne mogu odlu~iti dok ne upitam Ebu-Taliba.”
Poslanik, a.s., poboja se da se stvar ne pro{iri prije vremena, pa mu re~e: “Alija, ako
ne}e{ u islam, onda nikom ne govori o ovome.”
Alija tu no} provede razmi{ljaju}i o rije~ima svoga amid`i}a, a poznavao je njegovu
iskrenost, povjerljivost i mudrost. Osjetio je da mu se srce otvorilo za islam i da prima svjetlo
upute. Ujutro je oti{ao kod Poslanika, a.s., i izjavio {ehadet. Od svoga oca Ebu-Taliba krio
je da je primio islam, boje}i se da }e ga otac kazniti jer je ostavio vjeru svoga naroda. Ali,
kada je Ebu-Talib saznao za to, savjetovao ga je da ~vrsto dr`i novu vjeru.
Ashabi Allahovog Poslanika
73
U DRU[TVU POSLANIKA
Alija je odgojen u ku}i svoga amid`i}a, Resulullaha, a.s., po{to je njegov otac imao
veliku porodicu, a malo imetka. Nakon {to je do{la Objava i Alija izjavio da prima islam,
njegov otac ga je savjetovao da se dobro dr`i nove vjere, iako je sam ostao u paganstvu i
mnogobo{tvu. ^udno je, ali Ebu-Talib je kasnije i svome drugom sinu D`aferu naredio da
klanja za Allahovim Poslanikom, a.s., i da bude uz njega i uz Aliju, a da on sam nije primio
islam.
[titio je svoga brati}a od pakosti Kurej{ija i njihova napada, a poezijom je odgovarao na
njihovo vrije|anje Muhammeda, a.s., i njegove vjere. Recitirao je:
Zar nije stigla vijest do L’uejja,
I onome iz plemena ibn K’ab?
Zar jo{ ne znaju da je Muhammed, a.s., Poslanik,
Poput Musaa, u Knjizi zapisan?
Recitirao im je i stihove u kojima se prijete}i izra`avao:
Zar ga otac na{ Ha{im nije pomagao,
i zar borbu sinovima u emanet nije ostavio?
Ne ostavljamo rat dok on ne ostavi nas,
niti se `alimo na nesre}u {to nas sna|e.
A mi smo ~uvari i pazitelji
i kad od straha polete du{e konjanika.
Alija, r.a., bio je blizak i privr`en Resulullahu, a.s. Kada je Poslanik, a.s., bratimio muslimane
u Meki, on se pobratimio sa Alijom, a zatim je isto u~inio i drugi put, u Medini, nakon Hid`re,
bratime}i muhad`ire i ensarije.
Kada je Poslanik, a.s., htio u~initi hid`ru iz Meke u Medinu, u dru{tvu Ebu-Bekra, nije
vidio pogodnije osobe od Alije, r.a., koji }e ostati u njegovoj postelji i mu{ricima se predstaviti
da je on, Muhammed, a.s. Rekao mu je da legne u njegovu postelju, a mu{rici su se ve} bili
dogovorili da ubiju Poslanika, a.s. Alija je legao i pokrio se Poslanikovim, a.s., ogrta~em, pa
kada su mu{rici provirili kroz vrata, pomislili su da le`i Muhammed, a.s.
Alija, r.a., u Meki je ostao tri dana poslije Resulullahove hid`re, i za to vrijeme je vratio
stvari koje su ljudi bili povjerili Poslaniku, a.s. Nije prezao da se pojavi na svakom mjestu.
Nakon {to je vratio emanete njihovim vlasnicima, sa~ekao je no} i krenuo prema Medini.
74 Ashabi Allahovog Poslanika
Kada je do{ao do Poslanika, a.s., noge su mu bile krvave od hodanja po pijesku i kamenju.
Sam je o svojoj hid`ri rekao: “Kada je Poslanik, a.s., iza{ao prema Medini, naredio mi je
da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete, zbog kojih je i imao nadimak ‘Povjerljivi’.
Ostao sam tri dana i pojavljivao bih se nakon {to bih odsustvovao dan, a potom sam
napustio Meku. Slijedio sam Resulullahove, a.s., tragove, dok nisam do{ao do plemena
Benu-Amr ibn Avf. Oti{ao sam do ku}e Kusuma ibn el-Hidma u kojoj se Allahov Poslanik,
a.s., odmarao.”
Kada je Poslanik ~uo da je Alija do{ao, rekao je: “Zovnite mi Aliju”, a ashabi su
mu rekli: “Allahov Poslani~e, nije u stanju da hoda.”Na to je Allahov Poslanik, a.s.,
oti{ao do njega, pa ga, vidjev{i otekline na njegovim stopalima, zagrlio i zaplakao.
Potom je pljuva~kom navla`io njegova stopala i zamolio Allaha da ih iscijeli. Od tada, Aliju,
r.a., nikada nisu zaboljele noge. U svakoj bici koju je Poslanik, a.s., vodio, Alija je bio
isukana sablja naspram Allahovih neprijatelja, a izlazio je kao pobjednik iz svakog dvoboja.
U Bici na Bedru Alija je pokazao juna{tvo koje pero te{ko mo`e opisati. Bio je u `ari{tu
borbe, postojan kao stijena. Obarao je Allahove neprijatelje poput lava. Prije po~etka borbe
Allahov Poslanik, a.s., naredio mu je da iza|e na dvoboj s Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom,
pa je on iza{ao i ubio ga jednim udarcem. Kada se bitka rasplamsala, pobio je najlju}e
neprijatelje islama: ’Asa ibn Se’ida ibn el-’Asa, Amira ibn Abdullaha iz Benu-Inmara, Ta’ima
ibn Adijja ibn Neufela ibn Huvejlida ibn Eseda -“Kurej{evi}kog silnika”, Umejra ibn Osmana
ibn Benu-Tejima ibn Murru, Ebu-Kajsa ibn el-Fekiha ibn el-Mugiru, Abdullaha ibn Munzira ibn
Ebu-Rifau, ’Asa ibn Munebbeha ibn el-Had`ad`a, Evsa ibn M’abera ibn Levzana, Muaviju
ibn Utejbu ibn Rebi’u i Ukajla ibn el-Esveda ibn el-Muttaliba. Alija je nosio zastavu crne boje,
kojoj su dali naziv “Ikab”.
I u Bici na Uhudu pokazao je svoju karakteristi~nu hrabrost. Od mu{rika je ubio: Talhu
ibn Ebu-Talhu ibn Abdud-Dara, Abdullaha ibn Humejda iz Benu-Eseda, Ebu el-Hakema ibn
el-Ahnesa ibn [erika es-Sekafija i Ebu-Umejju ibn Ebu-Huzejfu ibn el-Mugiru.
Poslije Bitke na Uhudu Allahov Poslanik, a.s., oti{ao je ku}i kod k}erke Fatime i
pru`aju}i joj sablju rekao: “Speri ovu krv s nje, k}eri.” I Alija joj je dao svoju sablju i rekao:
“I sa ove operi krv, Allaha mi, danas se dobro pokazala.” Poslanik, a.s., mu potom re~e:
“Kako si bio dobar u borbi, isto tako bili su dobri i Sehl ibn Hunejf i Ebu-Dud`ane Simak ibn
Har{e.
Alija nije izostao ni iz jedne bitke, osim iz pohoda na Tebuk, jer ga je Allahov
Poslanik, a.s., ostavio kao namjesnika Medine. Ina~e, u ve}ini bitaka je nosio zastavu
muhad`ira.
Poslanik, a.s., volio ga je mnogo i imao je povjerenje u njegovu snagu, znanje i
vjeru. Mo`da se veli~ina te ljubavi najo~itije mogla vidjeti na dan Bitke na Hajberu.
Prenosi nam Burejde ibn Sufjan ibn Fervete el-Eslemi od Ebu-Sufjana ibn Seleme ibn Amra
Ashabi Allahovog Poslanika
75
ibn el-Ekve’a, da je rekao: “Allahov Poslanik, a.s., poslao je Ebu-Bekra, r.a., sa bijelom
zastavom na neka od utvr|enja Hajbera. On se borio, ali ih nije osvojio, pa se vratio, a
Poslanik, a.s., re~e: “Sutra }u dati zastavu ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovoga Poslanika,
Allah }e mu dati sigurnu pobjedu.” Zatim je pozvao Aliju, koji je imao upalu oka, pa mu je oko
navla`io pljuva~kom i rekao: “Uzmi ovu zastavu i idi dok ti Allah ne dadne pobjedu.”
Ebu-Rafi’, sluga Resulullahov, a.s., o toj je bici kazao: “Krenuli smo s Alijom gdje ga je
Allahov Poslanik, a.s., poslao. Kada smo se pribli`ili jednoj tvr|avi, iza{li su njeni branioci, pa
se zapodjenula borba. Jedan `idov udario je Aliju tako da mu je {tit ispao iz ruke, a on je uzeo
krilo vrata i {titio se njime sve dok mu Allah nije dao pobjedu.”
Poslanik ga je slao na razne zadatke, koji su iziskivali o{troumnost, strpljenje i hrabrost.
Njegovim uzrokom i zaslugom, Allah je dao da mnoga arapska plemena u Jemenu prime
islam. Tako|er, bio je pisar Objave kada bi je D`ibril donosio i diktirao. Pisao je razne dopise
i ugovore, a on je napisao i poznati “Sporazum na Hudejbiji”.
Allahov Poslanik, a.s., zajedno je blagoslovio Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna.
Jednom prilikom Resulullah, a.s., upitao je svoje amid`i}e:
“Koji od vas }e me {tititi i prijateljevati sa mnom, i na dunjaluku i na ahiretu?”
Niko mu nije odgovorio, pa Alija re~e:
“Ja.”
Allahov Poslanik, a.s., na ovo re~e:
“On je moj prijatelj, i na dunjaluku i na ahiretu.”
Potom je uzeo svoj ogrta~ i njime pokrio Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna i rekao:
“Allah `eli od vas grijehe otkloniti, o porodico Poslanikova!”15
Allahovom Poslaniku, a.s., Alija je bio na nivou pomo}nika, pa mu je, kada ga je ostavio
kao namjesnika Medine za vrijeme Bitke na Tebuku, rekao: “Ti si kod mene kao {to je bio
Harun kod Musaa , s tim, {to poslije mene vi{e nema poslanika.”16
Kada je Poslanik, a.s., preselio na ahiret, Alija je na sebe preuzeo da ga ogasuli, a u vezi
s tim, Abdullah ibn Abbas prenosi: “Alija ibn Ebi-Talib, Abbas ibn el-Muttalib, Fadl ibn Abbas,
Kusum ibn Abbas, Usame ibn Zejd i [ekran, sluga Poslanikov, ogasulili su Resulullaha, a.s.
Alija ga je prislonio na prsa, dok su ga Abbas, Fadl i Kusum okretali. Usame ibn Zejd i [ekran
sipali su vodu, dok ga je Alija kupao, trljaju}i ga preko ko{ulje i ne dodiruju}i mu ko`u. Dok
ga je gasulio, govorio je: [email protected] bih i oca i majku za tebe... kako si divan, i `iv i mrtav.”
Na Allahovom Poslaniku, a.s., nije se vidjelo ni{ta {to se ina~e vidi kod mrtvaca (izgledao je
kao `iv).”
76 Ashabi Allahovog Poslanika
U^ENI SUDIJA
U vrijeme Ebu-Bekra, r.a., Alija je bio glavni savjetnik, a u vrijeme Omerovog
hilafeta, bio je savjetnik i glavni kadija. Alija je bio veliki u~enjak, poznavalac vjerskih
propisa i pravedan sudija, koji je izdao mnoge presude.
Prenosi nam Vehb ibn Umejr od Ebu-Tulejhe, pa ka`e: ”Alija je govorio: ‘Pitajte
me! Pitajte me! Pitajte me o Allahovoj Knjizi.’ Tako mi Allaha, nema nijednog ajeta, a
da ne znam da li je objavljen danju ili no}u.”
Abdullah ibn Abbas isti~e veli~inu Alijinog znanja i povjerenje koje su islamski
u~enjaci imali u njega, pa ka`e: “Ako bi nam Alija ne{to potvrdio, ne bi tra`ili potvrdu
ni od koga drugoga.”
Kada bi halifa Omer nai{ao na kakav problem, prepu{tao je Aliji da ga on rije{i. Bio mu je
pomaga~ i savjetnik i mnogo ga je cijenio. Kada je poslan plijen s Kadisijje, vo|a pravovjernih
Omer, r.a., rekao je: “Narod koji je ovo poslao povjerljiv je.”
A Alija je izrazio svoju ljubav i po{tovanje prema Omeru, rekav{i: “Ti si po{ten pa
su ti i podanici takvi.”
Alija je bio taj koji je predlo`io ustanovljavanje hid`retskog kalendara, pa Ibn el-Musejjeb
pripovijeda: “Omer je sabrao ljude i pitao ih: ‘Od kojeg dana da po~nemo ra~unati?’ Alija je
rekao: ‘Od dana kada je Allahov Poslanik, a.s., u~inio hid`ru i ostavio mnogobo`a~ku
zemlju.’”
Bio je najispravniji sudija u svome vremenu i prvi koji je na sebe preuzeo su|enje me|u
ljudima. O sebi je kazao: “Poslao me je Resulullah, a.s., u Jemen, pa sam upitao:
‘Allahov Poslani~e, {alje{ me u Jemen, pitat }e me o presudi, a ja ne}u znati?’
Poslanik, a.s., re~e mi:
‘Pri|i!’
Pri{ao sam mu, a on je udario rukom u moja prsa i rekao:
‘Gospodaru, oja~aj mu govor, uputi mu srce!’
‘Tako mi Onoga, Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude, poslije toga se
nikad nisam dvoumio u presudi me|u dvojicom.’”
Bio je najotvoreniji, najsmjeliji i najrje~itiji, pa je javno iznosio svoja mi{ljenja bez
ikakva uvijanja. Tako je Vo|u pravovjernih Omera, r.a., pitao {ta je uradio sa prostirkom
koju je dobio od perzijskoga kralja, i rekao mu: “Za{to od znanja pravi{ neznanje? Od
uvjerenosti- sumnju? Ti od dunjaluka nema{ ni{ta, osim {to ti je dato, pa si potro{io,
obukao, poderao i pojeo. Omer mu re~e: “Istinu si rekao!” Zatim je prostirku podijelio
muslimanima.
Ashabi Allahovog Poslanika
77
Alija je vr{io funkciju savjetnika i kod halife Osmana, r.a. Iznosio je svoje mi{ljenje kako
da se izbjegnu neredi, me|utim, halifa Osman nije uva`io njegov savjet, iz razloga koji Allah
zna. A ono {to Allah ho}e, niko ne mo`e ispraviti, Uzvi{en i Velik je On.
Ljudi su voljeli Aliju i po{tovali ga, kao {to su u`ivali da budu u njegovom dru{tvu. Amr ibn
Se’id ibn el-’As je jednom upitao Abdullaha ibn Ajja{a ibn Ebu-Rebi’u:
“Amid`a, za{to ljudi hrle Aliji?”
Abdullah mu je rekao:
“Brati}u, kod njega mo`e{ na}i prekaljenost u nauci.”
Bio je golemoga roda, me|u prvim je primio islam; zet Allahova Poslanika, a.s.,
poznavao je sunnet, bio je spas na bojnom polju i dare`ljiv muhta~ima i nevoljnicima,
neka je Allah zadovoljan njime.
HILAFET
Ubistvo Osmana proizvelo je veliku bojazan i paniku me|u Medinelijama. Kada
su vidjeli da je mjesto halife ostalo prazno, osjetili su da dolaze nevolje, a da }e Alija
biti najbolja zamjena Osmanu. Ljudi su mu dolazili i tra`ili od njega da preuzme upravu,
a on je odbijao. Oni su uporno navaljivali, pa je Alija pobjegao u vrt Amra ibn Mebdula.
Oni su ga i tu na{li pa mu rekli: “Ovo (hilafet) ne mo`e ostati bez vo|e.”
Alija je uvidio potrebu muslimana za halifom, koji }e ih voditi, preuzeti njihove obaveze i
biti simbol islamske dr`ave. Napokon je popustio pred njihovim navaljivanjem, ali je tra`io da
prisegu daju svi ljudi u d`amiji. Alija se popeo na minber, pa su mu dali prisegu svi osim
nekolicine muhad`ira i ensarija: Abdullaha ibn Omera, S’ada ibn Ebu-Vekkasa, Zejda ibn
Sabita, Muhammeda ibn Mesleme, Seleme ibn Seleme ibn Vak{a i Usame ibn Zejda, a
Zubejr ibn Avvam se dvoumio.
Prvi mu je dao prisegu Talha ibn Ubejdullah, svojom desnicom kojom je branio
Poslanika, a.s., na Uhudu i koju je paralizovala strijela {to ju je pogodila u toj bici.
Ljudi su ga slijedili, a nakon {to dado{e prisegu, Alija ustade i upita:
“Bilo mi je mrsko da se ovoga prihvatim, ali me niste slu{ali. Zar nisam izabran
va{om voljom i zar nisu klju~evi va{ih imetaka kod mene?! Ne mogu uzeti ni jedan
dirhem bez vas? Jeste li zadovoljni?”
Odgovori{e:
“Jesmo”
On na to re~e:
“Allahu, budi mi svjedok.”
Prva hutba koju je Alija odr`ao bila je jezgrovita i jaka: “Allah je objavio Knjigu, u
78 Ashabi Allahovog Poslanika
kojoj je Uputa i obja{njenje dobra i zla. Uzmite dobro, a klonite se zla. Farzovi koje obavljate
radi Allaha, odvest }e vas u D`ennet. Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate i u~inio je
pravo muslimana pre~im od svega na dunjaluku. Allah je povezao iskreno{}u i tevhidom
sve muslimane. Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani, osim kada
pravo zahtijeva druga~ije. Musliman se ne smije uznemiravati osim s pravom. Razmi{ljajte
o zajedni~kim interesima, a svakom od vas }e do}i smrt. Ljudi su ispred vas i smrt vas
uvijek prati. Blago postupajte, jer vas o~ekuje ahiret. Bojte se Allaha u postupcima prema
ljudima. Bit }ete pitani ~ak i za zemlju (koju koristite) i za stoku. Pokoravajte se Allahu i
nemojte Mu grije{iti. Ako vidite dobro djelo, okoristite se od njega, a ako vidite zlo, ostavite
ga. Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemo}ni na Zemlji!”
Prva stvar koja je bila pred Alijom kao halifom, bila je osveta Osmanovim ubicama. Kod
njega su se okupili Talha, Zubejr i drugi istaknuti ashabi, tra`e}i od njega da se kazne
Osmanove ubice i osveti njegova krv. On im se pravdao kako ubice imaju svoje pristalice i
podr{ku, a on ih danas ne mo`e kazniti jer nije dovoljno jak i jo{ uvijek nije preuzeo hilafet u
potpunosti. Zubejr je tra`io da mu povjeri upravu nad Kufom, pa }e mu sabrati vojsku, a
Talha je tra`io upravu nad Basrom, pa }e mu sakupiti vojsku i oja~ati ga protiv ubica i
njihovih saveznika. Alija im je rekao: “Sa~ekajte moju odluku o ovome, dok razmislim.”
Namjesnici koje je Osman postavio bili su: Abdullah ibn el-Hadremi nad Mekom,
Kasim ibn Rebia es-Sekafi nad Taifom, J’ala ibn Munebbeh nad S’anom, Abdullah ibn Amir
ibn Kurejz nad Basrom, Se’id ibn el-’As nad Kufom, Abdullah ibn Se’id ibn Ebu-Serh nad
Egiptom i Muavija ibn Ebu-Sufjan nad [amom. Sam Muavija je imao svoje namjesnike u
{amskim oblastima: Abdurrahmana ibn Halida ibn Velida, namjesnika Himsa, Hubejba ibn
Meslemu, namjesnika Kanserine, Ebu el-E’avera ibn Sufjana, namjesnika Jordana, Alkamu
ibn el-Hakima el-Kenanija, namjesnika oblasti Palestine, Abdullaha ibn Kajsa el-Fezarijja,
zapovjednika primorja i Ebu-Derda’a za sudiju.
Osman je imao i ove upravitelje: D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija nad Karkisijom,
El-E{asa ibn Kajsa nad Azerbejd`anom, Utejbu ibn Nehasa nad Halvanom, Malika ibn
Habiba nad Mahom, En-Nusejra nad Hemzanom, Se’ida ibn Kajsa nad Rejjom, Es-Saiba
ibn el-Akra’a nad Asbehanom, Hubej{a nad Sebzanom, Ukbu ibn Amra nad Bejtul-malom
i Zejda ibn Sabita nad sudstvom.
Alija je smatrao da treba smijeniti sve namjesnike koje je postavio Osman. Dok je o tome
razmi{ljao, u{ao mu je Mugira ibn [u’be, pa ga je Alija upitao za mi{ljenje o smjenjivanju
namjesnika. Mugire, koji je ina~e bio pametan i razborit, odgovorio mu je:
“Smatram da bi trebao ostaviti Osmanove namjesnike na njihovim mjestima; Muaviju
ostavi na njegovom mjestu i Ibn-Amira ostavi na njegovom mjestu. Ostavi ih na njihovim
mjestima dok se ne uvjeri{ u njihovu poslu{nost i dok ti vojska ne dadne prisegu, a onda
mijenjaj i ostavljaj koga ho}e{.
Halifa mu odgovori:
Ashabi Allahovog Poslanika
79
“Razmislit }u!”
Slijede}i dan mu je Mugire do{ao i vidio da on jo{ uvijek ne odustaje od mi{ljenja da
smijeni sve namjesnike, pa mu je rekao: “Smatram da ih treba{ sve smijeniti kako bi znao ko
ti je odan, a ko nije.”
Abdullah ibn Abbas vidio je Mugiru da ide od njegova amid`i}a, pa je oti{ao kod Alije i
upitao ga:
“Za{to je dolazio Mugire?”
Halifa mu je ispri~ao {ta se dogodilo i {ta je kazao ju~e, a {ta danas, na {to ibn
Abbas re~e:
“Ju~e te je savjetovao, a danas varao.”
Potom je Mugire oti{ao prema Meki i sreo se s grupom u kojoj su bili Talha i
Zubejr. Oni su krenuli po dozvolu od Vo|e pravovjernih da obave umru, {to im je on
i dozvolio.
Abdullah ibn Abbas nastavio je savjetovati halifu da ostavi Osmanove namjesnike
na polo`ajima, naro~ito Muaviju u [amu. Govorio mu je:
“Bojim se, ako ga smijeni{ iz [ama, da }e to biti uzrok, pa }e od tebe tra`iti
osvetu Osmanove krvi, a ne vjerujem da }e te Talha i Zubejr u tome podr`ati.
Halifa odgovori:
“Ne mislim tako, nego spremi sa za [am, tebe sam odredio za {amskoga
namjesnika.”
Ibn-Abbas re~e:
“Bojim se da me Muavija ne ubije za Osmana ili da me ne uhapsi zbog srodstva
s tobom. Nego, napi{i pismo za Muaviju i tra`i njegovo obe}anje da }e postupiti po
naredbi.”
“Allaha mi, to se nikad ne}e dogoditi”, re~e mu halifa.
A Ibn-Abbas re~e Aliji:
“Vo|o pravovjernih..., rat je varka, kao {to ka`e Allahov Poslanik, a.s.: I tako mi
Allaha, ako me poslu{a{, zavr{it }emo s njima prije nego se sna|u.”
Halifa je pristupio izvr{enju onoga {to je odlu~io, pa je odredio nove upravitelje
nad pokrajinama, nakon {to je stare smijenio. Imenovao je: Ubejdullaha ibn Abbasa
namjesnikom nad Jemenom, Osmana ibn Hanifu nad Basrom, Ammara ibn [ihaba
nad Kufom, Kajsa ibn S’ada ibn Ubadu nad Egiptom i Sehla ibn Hanifu nad [amom.
Sehl ibn Hanifa uputio se prema [amu kako bi preuzeo namjesni{tvo, a kada je
stigao do Tebuka, srela ga je grupa ljudi na konjima i upitala:
“Ko si ti?”
On je odgovorio:
“Namjesnik.”
Upitali su ga:
80 Ashabi Allahovog Poslanika
“Gdje?”
“U [amu”, odgovorio je.
Oni reko{e:
“Ako te poslao Osman, dobro do{ao, a ako te poslao neko drugi, onda se vrati.”
Upitao ih je:
“Zar niste ~uli {ta se dogodilo?”
“Jesmo”, odgovori{e.
Tada je Sehl spoznao {ta su mu htjeli re}i, te se vratio u Medinu i Vo|i pravovjernih
ispri~ao {ta mu se dogodilo.
Kajs ibn Se’id ibn Ubade oti{ao je u Egipat, pa mu je jedna grupa ljudi dala prisegu, a
druga mu se suprotstavila i okupila oko Muhammeda ibn Huzejfe, koji je bio preuzeo upravu
nad Egiptom poslije Abdullaha ibn Ebu-Serha. Bila je, tako|er, i jedna grupa koja je ostala
neutralna.
[to se ti~e Ammara ibn [ihaba, njemu je Tulejha ibn Huvejlid zabranio ulazak u Kufu, pa
je ona jedno vrijeme bila bez namjesnika. Brigu oko namaza preuzeo je Ebu-Musa el-E{’arijj,
vojnu upravu je preuzeo K’ak’a ibn Amr, a sakupljanje d`izje preuzeo je D`abir ibn Amr el-Muzni.
Ubejdullah ibn Abbas u{ao je u Jemen, nakon {to je iz njega oti{ao Osmanov namjesnik
J’ala ibn Umejje, koji je poveo {est stotina deva i odnio {est stotina hiljada dirhema.
Ebu-Musa el-E{’arijj je halifi napisao pismo kojim ga je obavijestio da su stanovnici Kufe
dali prisegu na vjernost, izuzev nekolicine. U me|uvremenu, N’uman ibn Be{ir je uspio oti}i
u [am, nose}i ko{ulju koju je Osman imao na dan ubistva, u kojoj su u jednom rukavu bili
prsti Osmanove `ene Naile b. Ferafide. Muavija je ko{ulju oka~io na minber u d`amiji, kako
bi podstakao ljude. Kod naroda su se probudili osje}aji, pa su plakali i tra`ili osvetu Osmanove
krvi.
Vo|a pravovjernih je Muaviji poslao mnogo pisama, ali ni na jedno nije dobio odgovor.
Nakon tri mjeseca, Muavija je po jednom ~ovjeku poslao pismo u Medinu, pa ga je halifa
upitao:
“[ta te dovelo ovamo?”
^ovjek odgovori:
“Do{ao sam od naroda koji ne `eli ni{ta drugo do smrt ubicama. Svi su prevareni.
Ostavio sam sedamdeset hiljada ljudi koji pla~u gledaju}i Osmanovu ko{ulju oka~enu na
minberu u damaskoj d`amiji.
Vo|a pravovjernih re~e:
“Gospodaru, pred tobom sam ~ist od Osmanove krvi.”
Vladar pravovjernih shvatio je da je borba sa [amlijama neophodna, kako bi ih vratio u
pokornost. Svojim je namjesnicima napisao naredbu da izvr{e mobilizaciju i da ga potpomognu
velikim brojem vojske. Ustrojio je vojsku, a zastavu je dao Muhammedu ibn el-Hanefijju; na desno
krilo, kao zapovjednika postavio je Abdullaha ibn Abbasa, a na lijevo Amra ibn Ebu-Selemu, na
Ashabi Allahovog Poslanika
81
~elo prethodnice postavio je Ebu-Lejlu ibn Amra ibn el-D`erraha, amid`i}a Ebu-Ubejde, dok je kao
svog zamjenika u Medini ostavio Kusuma ibn el-Abbasa.
Kada je odlu~io krenuti u [am, do{ao mu je haber o ulasku Ai{e, Talhe, Zubejra i velikog
broja muslimana u Basru.
“BITKA KOD DEVE”
Kada je Osman ubijen, Poslanikove `ene bile su u Meki, a tu su se okupljali svi
oni koji su tra`ili Osmanovu osvetu. Ai{a, Majka vjernika, neka je Allah zadovoljan s
njom, govorila je ljudima i podsticala ih na ka`njavanje Osmanovih ubica.
Dogovaralo se i savjetovalo na koji na~in da se ubice odmjereno kazne. Neki su predlagali
da se ode u Medinu i od halife zatra`i izru~enje i pogubljenje ubica. Neki su, opet, predlagali
da se ode u Basru, gdje su bili okupljeni ljudi koji }e ih braniti od Osmanovih ubica i njihovih
pomaga~a. Ova ideja je nai{la na odobravanje kod majke vjernika Ai{e, pa se po~ela
spremati za put. Njena nosiljka je postavljena na devu. J’ala ibn Umejje je prilo`io {est
stotina deva i ogroman nov~ani prilog: opremio je veliku vojsku u kojoj su bili i Talha i Zubejr.
Vojska je slu{ala Ai{ina uputstva. Ostale Poslanikove `ene, majke vjernika, neka je Allah sa
svima njima zadovoljan, nisu htjele i}i u Basru, pa su se vratile u Medinu.
Majka vjernika, Ai{a, stigla je do mjesta zvanog Merbed. Vojska je brojala tri hiljade
vojnika, od kojih je bilo hiljadu konjanika. Iz Basre su iza{li svi koji su se htjeli priklju~iti njenoj
vojsci.
Pred Ai{u je iza{ao Osman ibn Hanif. Sastali su se na Merbedu i raspravljali o
situaciji. Talha, koji je bio na desnom krilu vojske, tra`io je osvetu za Osmanovu krv.
Zubejr je govorio isto {to i Talha. A suprotstavili su im se vojnici iz Basre. Dvije strane
su se po~ele udarati rukama i kamenjem, ali su se brzo razi{li, bez ijednog poginulog.
Slijede}eg dana, Haris ibn Kudame je oti{ao do Ai{e i rekao joj: “Majko vjernika,
tako mi Allaha, Osmanovo ubistvo je bla`e od tvoga izlaska iz ku}e na ovoj devi i od
tvoga izlaganja sukobu. Ako si nam do{la dobrovoljno, vrati se ku}i, a ako si do{la
pod prisilom, tra`i pomo} da te otpratimo ku}i.”
U tom je trenutku do{ao Hakim ibn D`ebel sa svojim pristalicama, koji je ina~e bio uz
Osmanove ubice. Tada izbi bitka izme|u njegove i Ai{ine grupe. Poginuo je veliki broj
Hakimovih prista{a, dok je na drugoj strani bio veliki broj ranjenih. Sukob je brzo obustavljen,
a nakon pregovora, odlu~eno je da Osman ibn Hanif preda namjesni{tvo Basre skupini u
kojoj je bila Ai{a, r.a.,
Hakim ibn D`ebel razbjesnio se na ovu odluku, pa se suprotstavio njihovom ulasku u
Basru. Okupilo se oko tri stotine prista{a Osmanovih ubica, a zatim su napali na muslimane
koji su ulazili u Basru. Buknula je stra{na bitka, a nakon {to je Hakim ibn D`ebel poginuo,
82 Ashabi Allahovog Poslanika
grupa muslimana i Majka vjernika Ai{a u{li su u Basru.
Kada je halifa Alija dobio vijest o onome {to se dogodilo u Basri, naredio je vojsci iz [ama
da krene prema Basri i da istjera one koji su u njoj. Pri izlasku iz Medine isprije~io mu se
Abdullah ibn Selam, poznati ashab, te prihvativ{i za uzde njegova konja, re~e: “O Vo|o
pravovjernih, ne izlazi iz Medine, tako mi Allaha, ako iza|e{ nikada se vi{e vlast nad njom
ne}e vratiti u tvoje ruke.” Neki ljudi po~e{e da ga grde, a halifa im re~e: “Klonite ga se, divan
li je ashab Allahovog Poslanika, a.s., Abdullah ibn Selam.”
Potom je halifa odr`ao govor u kojem je rekao: “Allah nas je oja~ao i uzdigao islamom,
u~inio nas je da budemo bra}a nakon poni`enja, malobrojnosti, me|usobne mr`nje i
neprijateljstva, u ~emu su ljudi bili sve dok je Allah htio. Islam nam je vjera, pravda vlada
me|u nama, a Kur’an nam je vodi~. Ubijen je ~ovjek rukom onih koje je {ejtan zaveo, da bi
razdor me|u ummet ubacio. I ovaj ummet se mora podijeliti, kao {to su se podijelili narodi
prije nas. Tra`imo za{titu kod Allaha od toga zla. Ono {to On odredi, mora biti. Zar se ne}e
ovaj ummet razdijeliti na sedamdeset tri skupine?! Najgora je ona koja me voli, a ne radi kao
{to ja radim! Spoznali ste, pa se prihvatite svoje vjere i krenite putem kojim sam i ja krenuo,
jer to je put va{ega Poslanika. Slijedite njegov sunnet i ostavite ono {to vam je sumnjivo dok
to ne uporedite s Allahovom Knjigom, pa ono {to Kur’an potvrdi toga se dr`ite, a ono {to
porekne to odbacite. Budite zadovoljni Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom,
Muhammedom, a.s., kao poslanikom i Kur’anom kao sudijom i vodi~em.”
Vo|a pravovjernih potom krenu prema Basri, a ljudi su mu se putem priklju~ivali, sve
dok nije do{ao do mjesta Zi Kar.
Odatle je poslao sina Hasana i El-E{tera ibnun-Nehaia u Kufu po veliku vojsku.
Me|utim, Ebu-Musa el-E{a’rijj koji je klanjao ljudima, nije pozivao niti skupljao
dobrovoljce, jer je smatrao da je osveta nad Osmanovim ubicama najpre~a. Halifa
ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio El-E{tera en-Nehaija.
El-E{ter je uspio sakupiti vojsku od dvanaest hiljada ratnika, pa ih je poslao sa
Hasanom ibn Alijem u Zi Kar. Halifa im je izrazio dobrodo{licu rije~ima: “Borili ste se
sa stranim kraljevima i njihovom vojskama, pa ste razbili njihovo jedinstvo i silu. Ja
sam vas, evo, zovnuo da u~estvujete protiv na{e bra}e u Basri. Ako se oni povuku,
to i `elimo, a ako odbiju da se povuku, postupit }emo lijepo s njima, sve dok ne
poka`u zulum prema nama. Ne}emo propustiti ni jednu priliku za sporazum, a da je
ne iskoristimo, ako Allah, d`.{. dadne.”
Vo|a pravovjernih htio je pozvati Ai{u, Talhu i Zubejra da prihvate sporazum, pa
im je poslao Ka’ka’ ibn-Amra et-Temimija. Ibn Amr se sastao sa Ai{om i rekao joj:
“Majko, {ta te je dovelo ovdje?”
Ona mu re~e:
“Sinko, izmirenje me|u ljudima.”
Zatim je zatra`io od Majke vjernika da po{alje po Talhu i Zubejra da s njima
Ashabi Allahovog Poslanika
83
govori u njenom prisustvu, pa kada su do{li, on im re~e:
“Pitao sam Majku vjernika radi ~ega je do{la ovdje, a ona mi je odgovorila da pomiri ljude.”
Njih dvojica reko{e:
“I mi smo radi toga do{li.”
Ka’ka’ re~e:
“Ka`ite mi na~in na koji }ete ih pomiriti?”
Oni odgovori{e:
“Osmanove ubice!? Ako se oni ostave i odmazda se ne izvr{i, onda se ne postupa
po Kur’anu.”
Ka’ka’ re~e:
“Pobili ste Osmanove ubice iz Basre, a bili ste bli`i ispravnom mi{ljenju prije
njihova ubistva nego danas. Pobili ste {est stotina ljudi i zbog toga izazvali {est
hiljada, izdvojili su se i oti{li od vas. Tra`ili ste Hurkusa ibn Zuhejra, pa vas je sprije~ilo
{est hiljada ljudi. Ako ih ostavite, kontrirate sami sebi, a ako se budete borili protiv
njih, ono od ~ega strahujete i oko ~ega se razilazite, bit }e gore nego ono za {ta se
zala`ete. Tako|er, nemate mogu}nosti da se osvetite Hurkusu ibn Zuhejru za
Osmanovo ubistvo zato {to ga {titi {est hiljada ljudi. Alija ima ve}e pravo da, za
sada, ostavi ka`njavanje Osmanovih ubica. Odgodio je njihovo ka`njavanje dok to
ne bude u mogu}nosti izvr{iti.”
Ka’ka’ je jo{ dodao da su se mnogi iz Mudarra i Reb’ie sakupili kako bi ratovali
protiv Talhe i Zubejra.
Majka vjernika je upitala:
“[ta ti predla`e{?”
On odgovori:
“Ka`em da je lijek za ovo {to se doga|a smirivanje situacije. Ako se situacija
smiri, oni }e se povu}i i ako vi date prisegu, bit }e to dobar znak za obustavljanje
sukoba. A ako odbijete, smatraju}i da je odmazda u ovom trenutku neophodna, bit
}e to lo{ znak i gubitak vlasti. Dajte prednost oprostu, isplatit }e vam se. Budite
nosioci dobra kao {to ste uvijek i bili.”
Oni reko{e:
“U pravu si! Vrati se, i ako Alija do|e sa sli~nim mi{ljenjem, sporazumjeli smo se.”
Ka’ka’ se vratio s odgovorom Talhe i Zubejra i njihovom saglasno{}u, {to je mnogo
obradovalo halifu, pa re~e: “Ja sutra putujem, pa se spremite. Sa mnom ne}e i}i niko od onih
koji podr`avaju Osmanove ubice zbog dunjalu~kih razmirica.” Zatim je naredio da prestanu
kome{anja i da smire situaciju.
Ali, Osmanove ubice i njihove prista{e, na ~elu s Abdullahom ibn Sebe’om, E{terom enNehaijem, [urejhom ibn Evfom, Salimom ibn S’alebom, Gallabom ibn el-Hejsemom i drugi,
shvatili su da }e im budu}nost donijeti nevolje ako halifa u~vrsti vlast; tada bi sigurno
84 Ashabi Allahovog Poslanika
presudio Osmanovim ubicama. Po~eli su kovati planove kako da naprave smutnju. Sa~ekali
su da padne no} i spremili se da izazovu nered u Alijinoj vojsci. Namjeravali su u~initi tako
da halifina vojska pomisli da ih je napala vojska iz Basre.
Ovako je bilo, a Allahovo odre|enje je nepromjenjivo.
Kufljani su pomislili da ih je napala vojska iz Basre, pa se zametnu bitka u kojoj
poginu veliki broj ljudi na obje strane. Vo|a pravovjernih pozivao je na obustavu
borbe, ali nije bilo nikoga ko bi ga ~uo.
Majka vjernika Ai{a, do{la je u svojoj nosiljci na devi nakon posjete kadije Basre, K’aba
ibn Sevara, koji joj je rekao: “Majko vjernika, oti|i me|u ljude, mo`da ih Allah tvojim prisustvom
izmiri.”
U me|uvremenu, Alija se sastao sa Talhom i Zubejrom, pa je Zubejra podsjetio na hadis
Allahova Poslanika, a.s., u kojem ka`e: “Sigurno }e{ se boriti protiv njega, a ne}e{ biti u
pravu!”17
Zubejr se sjetio hadisa i zajedno s Talhom povukao se iz bitke. Me|utim, glavni pokreta~i
nereda zadu`ili su Amra ibn D`ermuza da ubije Zubejra. Ovaj ga je ubio na spavanju. Talhu
je ubio Mervan ibn el-Hakem strijelom iz daljine.
Majka vjernika je iza{la na boji{te da smirili situaciju i uskome{ane ljude. Kad su to vidjeli
pokreta~i nereda, zasuli su njenu nosiljku strijelama, pa je od mno{tva zabijenih strijela
nosiljka izgledala poput je`a. Neki ~ovjek je potom pri{ao devi i udario je sabljom, odsjekav{i
joj noge tako da je deva pala dok je Ai{a jo{ bila na nosiljci postavljenoj na devinim le|ima.
Deva je jako zarikala, a Vo|a pravovjernih je upitao: “[ta je to?”, pa su ga obavijestili. Alija,
r.a., vidjev{i {ta se desilo, naredio je Muhammedu ibn Ebu-Bekru i Ammaru ibn Jasiru da
donesu jo{ jednu nosiljku, kako bi za{titili Majku vjernika.
Bitka je okon~ana, a Alijina skupina dobila je okr{aj.
Nakon bitke, Majka vjernika Ai{a vratila se u Basru i smjestila u ku}u Abdullaha
ibn el-Halefa el-Huzamija. Kad je htjela napustiti Basru, Alija joj je poslao potrebnu
opremu i opskrbu za put. Ljudima je stavio na izbor: ostanak s njim ili povratak sa Majkom
vjernika. U njenu pratnju je odabrao ~etrdeset `ena iz Basre i njenog brata, Muhammeda ibn
Ebu-Bekra. Na dan polaska, Vo|a pravovjernih je oti{ao da isprati Majku vjernika, pa mu
ona re~e:
“Sinko, ne ljutimo se jedni na druge, ono {to je bilo izme|u mene i tebe jeste
obi~na stvar koja se mo`e desiti izme|u `ene i ro|aka njenog supruga. A ti, ako se
ljuti{ na mene, to je tvoja volja.
Vo|a pravovjernih re~e:
“Allaha mi, istinu govori{! Nije bilo izme|u nas ni{ta drugo osim {to si kazala. Ti
si supruga na{eg Poslanika, a.s., i na dunjaluku i na ahiretu.”
Alija je pre{ao veliki put ispra}aju}i povorku Majke vjernika, neka je Allah, d`.{., zadovoljan
i sa Majkom vjernika Ai{om i sa Alijom.
Ashabi Allahovog Poslanika
85
BITKA NA SIFFINU
Nakon {to je Majka vjernika, Ai{a, napustila Basru i oti{la u Medinu, Vo|a
pravovjernih premjestio se u Kufu, ~iji mu stanovnici ponudi{e da odsjedne u “Bijelom
dvorcu”. Alija to odbi rije~ima: “Ne, Omer ibn el-Hattab prezirao je da odsjeda u
njemu, pa ne}u ni ja.” Odsjeo je u Rahbu.
Kada su se Kufljani okupili na zajedni~kom namazu, halifa im se obratio, hvale}i njihovu
hrabrost i sr~anost i podsti~u}i ih na dobro, a odvra}aju}i od zla. Potom je poslao po D`erira
ibn Abdullaha el-Bed`elija, Osmanovog namjesnika u Hemezanu, i E{’asa ibn Kajsa,
Osmanovog namjesnika u Azerbejd`anu, da za njega uzmu prisegu od svojih podanika i da
mu dostave izvje{taj.
Kada mu je D`erir do{ao, halifa ga je poslao Muaviji u [am da tra`i poslu{nost i prisegu.
Do tada su mu prisegu dali i muhad`iri i ensarije i svi muslimani Arapskoga poluotoka, Iraka,
Perzije i Egipta, posredstvom Kajsa ibn S’ada ibn Ubade. To nije u~inila jedino nekolicina ljudi
okupljenih u Herbetu, koji su odbijali dati prisegu dok se ne kazne Osmanove ubice, ili dok
se na izru~e halifi.
D`erir je oti{ao u [am, a Muavija mu je rekao da ne}e dati prisegu dok se ne
kazne ubice, ili dok se ne izru~e halifi. U protivnom, borit }e se protiv njega. Kada je
halifa dobio Muavijin odgovor, odlu~i li~no oti}i u [am i smijeniti namjesnika. Kao
svoga zamjenika u Kufi ostavio je Ukbeta ibn Amira el-Bedrija el-Ensarija, pa se
uputio ka Nehili. Stigav{i, u njoj se ulogorio.
Kad je Muavija ~uo da je halifa krenuo prema njemu, podigao je vojsku iz Damaska
i poveo je do mjesta Siffin na rijeci Eufrat i tu se ulogorio. Halifa je potom napustio
Nahilu i pre{av{i Eufrat krenuo prema Siffinu. Tu se se sukobile dvije vojske.
Halifa je upotrijebio sva sredstva da se spor okon~a mirnim putem i da privoli namjesnika
[ama na pokornost, nakon {to mu dadne ispravnu prisegu. Be{ira ibn el-Ensarija, Se’ida ibn
Kajsa el-Hemdanija i [ebiba ibn Rubu’ija es-Sehmija, poslao je Muaviji da tra`e pokornost i
da sprije~e krvoproli}e me|u muslimanima. Muavija je odbio dati prisegu, pa se povede
te{ka bitka.
Okr{aji su se vodili svaki dan, a nijedna strana nije mogla poraziti drugu. To se oteglo
~itav mjesec. Svaki su dan imali jedan ili dva okr{aja. Halifa Muaviji ponovo posla izaslanike
i to: Adijja ibn Hatema et-Taija, Jezida ibn Kajsa el-Erhabija, [ebiba ibn Rubu’ija i Zijada ibn
Hafsu. Kada su mu do{li, izaslanici su rekli:
86 Ashabi Allahovog Poslanika
“Muavija, do{li smo te pozvati na dogovor kojim bi nas Allah ujedinio na jednoj rije~i i
kojim bi obustavili krvoproli}e. Put bi postao siguran i zava|eni bi se pomirili. Tvoj amid`i}
Alija, vo|a muslimana, najbolji je u islamu i ima najve}i uticaj. Svi su se ljudi okupili oko njega
- Allah ih je uputio na ispravan postupak. Ostao si samo ti i tvoje pristalice. Prekini ovo,
Muavija, kako te ne bi zadesilo ono {to je zadesilo one u “Bici kod deve”.
Muavija mu odgovori:
“Ti kao da si do{ao prijetiti, a ne miriti?! Daleko je to, Allaha mi, o Adijj! Nikada,
Allaha mi, ja sam ro|eni ratnik i ne mo`e{ me prepla{iti. A ti si napadao Osmana ibn
Affana i ti si jedan od njegovih ubica. Molim Allaha da te ubije zbog toga.”
“Boj se Allaha, Muavija! Allaha nam, nismo vidjeli pobo`nijeg i skromnijeg na dunjaluku
od njega, niti znamo nekoga da ima toliko dobrih osobina kao on”, odgovori{e [ebib ibn Rubi’
i Zijad ibn Hafsa.
“Vi me zovete u d`emat i na pokornost. Kako da se pokoravam ~ovjeku koji je pomogao
ubistvo, a za{titio ubice?! Neka nam izru~i ubice da ih kaznimo, pa }emo se pokoriti i
priklju~iti d`ematu”, zaklju~i Muavija.
Poslije ovih njegovih rije~i, izaslanici su se vratili halifi i obavijestili ga o Muavijinom stavu.
Po{to su se pregovori otegli, a nikakve rezultate nisu donijeli, halifa odlu~i povesti
odlu~uju}u bitku. Postrojio je vojsku i zamolio Allaha: “Gospodaru moj, Gospodaru
svoda natkrivenoga i ~uvanoga, o Ti Koji si u~inio da on bude nad no}i i danom, o Ti
Koji si na njemu u~inio putanju Sunca i Mjeseca, i stani{te zvijezdama, i nastanio si
ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobo`nosti, o Gospodaru Zemlje, koju si
u~inio prebivali{tem ljudi i `ivotinja, i onoga {to ne mo`emo izbrojati od vidljivoga, i
mno{tva koje ne vidimo, Gospodaru la|i, koje morem plove s korisnim tovarom za
ljude, Gospodaru oblaka, pot~injenih, koji izme|u nebesa i Zemlje plove, Gospodaru dubokih
i velikih mora, koja okru`uju kopno. Gospodaru brda, u~vr{}enih, koja si stvorio da se
Zemlja ne potresa, a stvorenjima dao da korist iz njih vade, ako nam danas dadne{ pobjedu
- za{titi nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini, a ako oni pobjede - podari mi {ehadet, a
moje ashabe sa~uvaj od smutnje.”
Potom je postrojio redove vojske. Isto je to uradio i Muavija, te se zapodjenu te`ak
okr{aj. Vojska iz Basre, Kufe i drugih pokrajina `estoko je navalila na [amljane, koji su
ih do~ekali odlu~ni da do smrti brane Muaviju ibn Ebi-Sufjana. Sukob se otegao
mjesecima, bez pobjednika i pora`enoga, a Siffin je odnosio muslimanske `ivote na
obje strane. Ira~ani su poduzeli jedan `estok napad u kojem su pomjerili [amljane s
njihovih polo`aja, tako da je izgledalo da }e ih poraziti. Tada je domi{ljati Amr ibn el-’As
predlo`io Muaviji da vojska podigne Mushafe na koplja.
“U ovom trenutku nam jedino odgovara da zbijemo na{e redove, a da napravimo razdor
me|u njima. Trebamo podignuti Mushafe i pozvati ih, pa ako pristanu, bitka }e splasnuti, a
ako se razi|u, neko pristane, a neko odbije, izgubili su i propali.” - predlo`i Amr ibn el-’As.
Ashabi Allahovog Poslanika
87
[amljani podigo{e Mushafe, pozivaju}i da im presudi Allahova Knjiga, pa reko{e:
“Ovo je izme|u nas i vas! Muslimani izginu{e, a ko }e na nevjernike i njihove tvr|ave?!”
Jedan dio ira~ke vojske podr`a ideju da sudi Kur’an, pa reko{e:
“Odazvat }emo se Allahovoj Knjizi i njoj se prikloniti.’
A `ar za borbom im je ve} bila splasnula.
“O Allahovi robovi”, pozva ih halifa, “nastavite kako ste i po~eli, vi ste u pravu!
Borite se protiv va{ih protivnika. Muavija, Amr ibn el-’As, ibn Ebu-Mu’it, Habib ibn
Mesleme, ibn Ebu-Serh i Dahhak ibn Kajs, ne poznaju dobro vjeru i hukmove Kur’ana.
Poznajem ih bolje od vas, dru`io sam se s njima u djetinjstvu, a i kad sam odrastao.
Te{ko vama, Allaha mi, nisu Mushafe podigli zato {to ho}e sud po njemu, oni u~e
Kur’an, ali ne razumiju njegove propise, nisu ga podigli ni iz kojeg drugog razloga,
osim da nas zavaraju.”
“Nije nam dozvoljeno kad se pozovemo Kur’anu, da odbijemo poziv”, odgovori{e
mu.
“Ja se borim protiv njih, - na to }e halifa - kako bi pristupili Kur’anu. Oni su se
ogrije{ili prema Allahu u onome {to im je naredio, ostavili su zavjet dat Njemu i odbacili
Njegovu Knjigu.”
Me|utim, tad se javi{e Me{ar ibn Fedkij et-Temimij i Zejd ibn Husajn et-Taij,
pristalice harid`ija:
“Alija... odazovi se Allahovoj Knjizi kada si na Nju pozvan, ili ho}e{ da te izru~imo
narodu ili da s tobom u~inimo kao {to smo u~inili i s Osmanom ibn Affanom.”
“Upamtite {ta sam vam zabranio, a upamtite i svoje rije~i. [to se mene ti~e, ako
ste pokorni, onda se borite, a ako niste, radite {ta ho}ete”, odvrati im halifa.
Oni mu reko{e:
“Po{alji po E{tera neka do|e i neka se borba obustavi.
Halifa posla po E{tera en-Nehaija i obustavi borbu.
88 Ashabi Allahovog Poslanika
SUD
Poslije prekida borbe po~eli su pregovori izme|u dvije strane. Sporazumjeli su se da
izaberu dvojicu sudija, od svake strane po jednoga, koji }e na}i najbolje rje{enje za muslimane.
Muavija ibn Ebi-Sufjan odredio je da s njegove strane sudija bude Amr ibn el-’As. Vo|a
pravovjernih htio je odrediti Abdullaha ibn Abbasa, me|utim, harid`ije i Jemenci se tome
usprotivi{e, tra`e}i da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. “Ne}emo nikoga osim Ebu-Muse”,
govorili su.
Ahnef ibn Kajs, ina~e poznat po lukavstvu, predlo`io je halifi da on bude njegov zastupnik,
govore}i: “Allaha mi, zapao si u nevolju, ako mene ne odredi{ za sudiju. Odredi me uz
sudiju, drugim ili tre}im. Ne}e se donijeti sporazum, a da ga ja ne rije{im niti }e ko napraviti
sporazum, a da ga ne}u u~initi istim ili boljim od njega.”
Me|utim, Ira~ani su insistirali da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. On se bio povukao iz
borbe, pa su oti{li po njega i obavijestili ga da ljudi `ele mir.
“Hvala Allahu kada je tako”, re~e im Ebu-Musa.
“Izabran si za sudiju”, reko{e mu.
“Svi smo Allahovi i Njemu se vra}amo”, na to }e Musa.
Nakon {to je Ebu-Musa do{ao, obje strane se usaglasi{e i o tome potpisa{e zajedni~ki
akt. A dvojici sudaca prepusti{e da odlu~e {ta je najbolje za muslimane. Ebu-Musa el-E{’arij
i Amr ibn el-A’s dogovori{e se da se rje{enje proglasi sljede}eg ramazana u DevmetulD`endelu, da halifa do|e sa ~etiri stotine boraca, a tako|er, i Muavija sa ~etiri stotine
boraca. Ako se sastanak iz bilo kojih razloga ne bi odr`ao, odgodio bi se do naredne godine,
a obavio bi se u Ezrehu.
Kada se halifa vratio u Kufu, {esnaest hiljada boraca izdvoji se iz njegove vojske i
napustiv{i Kufu, odo{e za Nehrevan. Ustvari, to su bile harid`ije koje su primoravale halifu
na odluke koje je on od po~etka odbijao i koje su ga prisiljavale na poteze kojima nije bio
zadovoljan. Odbili su nastavak borbe na Siffinu kada su bili nadomak pobjede zapav{i u
smi{ljenu klopku [amljana koji su podigli Mushafe na svoja koplja. Zatim, primorali su ga da
za suca imenuje Ebu-Musa’a el-E{’arijja, umjesto Abdullaha ibn Abbasa ili Ahnefa ibn Kajsa,
naka je Allah s njima zadovoljan. Ovoga puta zahtijevali su obnavljanje sukoba, iako je halifa
s Muavijom ibn Ebi-Sufjanom zaklju~io sporazum o presudi, a nije njegovo da kr{i ugovore.
Izme|u halife i harid`ija odr`ali su se mnogobrojni pregovori, sve dok se oni ne digo{e protiv
Ashabi Allahovog Poslanika
89
njega, optu`iv{i ga da je nevjernik. U mjesecu ramazanu halifa posla Ebu-Musu el-E{’arijju i
Abdullaha ibn Abbasa u Devmetul-D`endel s pratnjom od ~etiri stotine ljudi, na ~elu sa [urejhom
ibn Hanijem. Muavija je poslao Amra ibn el-’Asa na ~elu vojske od ~etiri stotine konjanika, a
me|u njima je bio i Ubejdullah ibn Omer.
Devmetul-D`endel nalazi se na pola puta izme|u Damaska i Kufe.
Poslije dugih pregovora, dogovorili su se da se obojica odreknu i Alije i Muavije.
Amr ibn el-’As je u svemu davao prednost Ebu-Musi, iskazuju}i mu po~ast i po{tovanje.
Kada je trebalo razglasiti kona~nu odluku,Amr re~e:
“Ebu-Musa, ustani i ka`i ljudima {ta smo se dogovorili!”
Ebu-Musa ustade i re~e:
“Ja i Amr smo razmatrali {ta je najbolje za ovaj ummet i zaklju~ili da je za jedinstvo
ummeta najbolje da se odreknemo i Alije i Muavije, a da izbor prepustimo izbornom
vije}u. Neka narod preuzme sud o ovome i neka odrede koga ho}e.”
Kada je Alija obavije{ten o onome {ta se dogodilo, odbio je i prokomentirao da
Ebu-Musa’a nije poslao da skine halifu nego da na|e rje{enje za rasplamsalu smutnju.
Amr se sa svojom skupinom vratio u Damask, te je oti{ao do Muavije i obavijestio
ga o dogovorenom.
Nakon Amrove i Ebu-Musine “presude” situacija s harid`ijama u Nehravanu postala je
komplikovana, bili su ustrajni da na~ine zlo Vo|i pravovjernih, Aliji ibn Ebi-Talibu . Halifa je
odlu~io da se bori protiv harid`ija, te je izvr{io napad na Nehrevan i nanio im te`ak poraz, a
onda im vratio sav zarobljeni plijen, ne uzev{i petinu.
Hejsem ibn Adijj je kazao: “Kada je Alija upitan o stanovnicima Hehravana “Jesu li
mu{rici?”, odgovorio je:
“[irk je daleko od njih!”
Pa je pitan:
“A jesu li munafici?”
A halifa je odgovorio:
“Munafici vrlo malo Allaha spominju.”
“A {ta su onda, Vo|o pravovjernih”, ponovo je upitan.
Odgovorio je:
“Na{a bra}a koja su napala na nas, pa smo se borili protiv njih zbog njihove
neposlu{nosti.”
Vo|i pravovjernih postalo je nesigurno biti u Iraku, a Muavija je u~vrstio svoju
vlast, pove}ao broj svojih pristalica i oja~ao svoju vojsku. Ljudi oko halife nisu bili kao
prije; polet im je splasnuo i izgubili su volju, naro~ito nakon presude. Muavija je slao
grupe vojske iz [ama u pohode na mjesta u Iraku, kako bi provocirali vojsku Vo|e
pravovjernih. Svaki put kad bi se desila bitka, Muavijina vojska vra}ala bi se u [am. Muavija
90 Ashabi Allahovog Poslanika
je slao vojsku i na Medinu, pa je prema Hid`azu poslao Busru ibn Ereta na ~elu tri hiljade
vojnika. On je u{ao u Medinu, nakon {to ju je napustio halifin namjesnik Ebu-Ejjub.
Vo|a pravovjernih provodio je te{ke dane. Vojska mu je oslabila. Hafiz ibn Kesir, opisuju}i
te dane, ka`e: “Vo|a pravovjernih bio je u te{koj poziciji - vojska se digla protiv njega, a
Ira~ani su ga napustili, odbiv{i da budu uz njega. [amljani su uzeli maha, te po~eli napadati
sa svih strana, tvrde}i da pravo na hilafet pripada Muaviji. Kao dokaz za to iznosili su
presudu dvojice sudaca, kada se jedan odrekao Alije, dok je Amr ibn el-’As potvrdio vladavinu
Muavije, oduzimaju}i pravo na hilafet drugima. Stanovnici [ama oslovljavali su Muaviju sa
‘vo|a pravovjernih’. [to su stanovnici [ama vi{e ja~ali, to su stanovnici Iraka vi{e slabili.
Njihov vo|a Alija ibn Ebi-Talib, r.a., najbolji na dunjaluku u to vrijeme - najpobo`niji i najskromniji,
naju~eniji i najbogobojazniji, uprkos svemu, bija{e ostavljen i napu{ten, tako da je prezirao
`ivot, a volio smrt, zbog mno{tva smutnji, nereda i spletki.”
PRESELJENJE NA AHIRET
^etrdesete godine po Hid`ri sastala su se tri ~ovjeka iz reda harid`ija: Abdurrahman ibn
Amr, poznat kao ibn Muld`em el-Hamiri, Berk ibn Abdullah et-Temimij i Amr ibn Bekr etTemimij. Govorili su o svom stanju i spominjali {ta se dogodilo njihovoj bra}i u Nehrevanu.
Zaklju~ili su da su muslimani “izgubljeni i zalutali”, te da treba pobiti njihove namjesnike. “Ne}emo
ni{ta ostvariti dok su oni namjesnici, a ako mi dadnemo svoju `rtvu i uklonimo ih, oslobodit
}emo ljude zablude i osvetiti na{u bra}u”, govorili su.
Dogovorili su se da Abdurrahman ubije halifu Aliju, da Bekr ibn Abdullah ode u [am i ubije
Muaviju, a da Amr ibn Bekr ubije Amra ibn el-’Asa. Utvrdili su da sedamnaestoga ramazana
svaki ukloni svoju `rtvu.
Bekr ibn Abdullah oti{ao je u [am i dogovorenog dana, a bilo je to uo~i petka, sakrio se
pred Muavijinom ku}om, ~ekaju}i njegov izlazak na sabah-namaz. Kada ga je vidio, udario
ga je zatrovanom sabljom po debelom mesu te{ko ga raniv{i, ali je Muavija nakon dugog
lije~enja ozdravio. Odmah je naredio da se Bekr ibn Abdullah ubije.
Amr ibn Bekr oti{ao je u Egipat i sakrio se u blizini d`amije u kojoj je klanjao Amr ibn el-’As
i{~ekuju}i njegov dolazak na sabah. Allah je dao da se Amr tu no} razbolio, imao je jake
bolove u stomaku, pa je odredio da Harid`e ibn Huzejfe, njegov zapovjednik policije, predvodi
ljude u namazu umjesto njega. Amr ibn Bekrom presreo je i ubio Harid`u. I on je uhap{en i
ka`njen ubistvom.
[to se ti~e Abdurrahmana ibn Muld`ema, on je, nakon dolaska u Kufu, uspio
nagovoriti Sekiba ibn Bed`ru da u~estvuje s njim u ubistvu Alije. S njima je bio,
tako|er, i Verdan er-Rubabi. Njih trojica sakrili su se u blizini halifine ku}e. Kada je
Ashabi Allahovog Poslanika
91
halifa iza{ao iz ku}e da klanja sabah u d`ematu, Abdurrahman ibn Muld`em udario ga je
sabljom po ~elu, pa se brzo okrenuo i dao u bijeg. Ipak, stigli su ga i uhapsili. Toga dana,
Vo|a pravovjernih nije predvodio ljude u namazu, ve} je odredio Hubejra ibn Ebu-Vehba da
bude imam d`emata. Kada je Ibn-Muld`em doveden pred halifu, upitao ga je halifa:
“Allahov neprijatelju, zar ti nisam ~inio dobro?”
“Jesi”, odgovorio je Ibn-Muld`em.
“Pa {ta te onda navelo na ovo?” , upitao ga je ponovo halifa.
Ibn-Muld`em mu odgovori:
“^etrdeset jutara sam o{trio sablju i molio Allaha da njome usmrtim najgore stvorenje.”
Halifa na ovo re~e:
“Du{a za du{u. Ako umrem, ubijte ga, a ako ostanem `iv, vidjet }u {ta }u s njim
odlu~iti.”
Potom je D`undub ibn Abdullah u{ao kod halife i upitao ga:
“Vo|o pravovjernih, ako te izgubimo, a ne izgubili te, ho}emo li prisegu dati
Hasanu.”
Halifa re~e:
“Niti vam nare|ujem niti zabranjujem, vi bolje znate od mene.”
Nakon ovoga pozvao je svoje sinove Hasana i Husejna i rekao: “Savjetujem vam
da se bojite Allaha! Ne ~inite nepravdu na dunjaluku, pa makar vam bila u~injena.
Nemojte plakati za onim {to vam je uskra}eno. Govorite istinu, budite milostivi prema
siro~etu i pomozite nevoljnika. Budite nasilniku protivnici, a onome kome je nasilje u~injeno
pomozite. Radite po Kur’anu, a u vezi s pitanjem vjere ne bojte se ni~ijeg prigovora.”
Potom je pogledao u Muhammeda el-Hanefijja i upitao ga:
“Jesi li upamtio {to sam rekao tvojoj bra}i?”
“Jesam”, odgovorio je.
Zatim mu je rekao: “Tebi preporu~ujem da po{tuje{ svoju bra}u zbog njihove
prednosti nad tobom, slijedi ih i ne ~ini ni{ta bez njih.”
A Hasanu i Husejnu je, o pitanju njihovoga brata, dao sljede}e savjete: “Ostavljam
vam ga u emanet. On je va{ brat i moj sin, a znate da sam ga volio.”
Halifa je poslije ranjavanja `ivio tri dana. Dao je i posljednje preporuke i upozorenja
svojim sinovima, rekav{i: “Sinovi Abdul-Muttaliba! Nikako ne prolijevajte krv
muslimana, govore}i: “Ubijen je Vo|a pravovjernih! Ubijen je Vo|a pravovjernih!”
Neka se niko ne ka`njava smr}u, osim moj ubica. Hasane, ako umrem od njegova udarca,
ubij ga, ali se nemoj i`ivljavati nad njim, jer sam ~uo Allahova Poslanika, a.s., da ka`e:
“Nemojte nikoga kasapiti, pa makar se radilo i o bijesnom psu.”
U zadnjoj halifinoj oporuci, koju je ostavio prije ed`ela, zapisano je sljede}e:
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog”
Ovo je oporuka Alije ibn Ebi-Taliba. Oporu~ujem da nema drugog boga osim Allaha, a
92 Ashabi Allahovog Poslanika
Muhammed, a.s., Njegov je rob i poslanik. Allah je po Poslaniku Svome poslao Uputu i vjeru
istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobo{cima. Zatim, klanjanje
moje, obredi moji, `ivot moj i smrt moja, doista su posve}eni Allahu, Gospodaru svjetova,
On nema sau~esnika, to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman. ^vrsto se Allahova u`eta
dr`ite i nikako se ne razjedinjujte. ^uvajte rodbinske veze da bi vam Allah olak{ao polaganje
ra~una. Tako mi Allaha, Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. Allaha mi, Allah
je sa va{im kom{ijama oni su oporuka va{ega Poslanika, a.s., koji nije prestajao da nam ih
spominje dok nismo pomislili da }e kom{ije imati pravo na naslje|e. Allaha mi, Allah je uz
Kur’an, pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur’anu. Allaha mi, Allah vas gleda
dok ste u d`amijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne, jer ako su prazne, ne}e biti ni
nadgledane. Allaha mi, Allah poma`e u borbi na Njegovom putu kada zalo`ite `ivote svoje i
imetke svoje. Allaha mi, Allah je uz zekat, on gasi Gospodarevu srd`bu. Allaha mi, Allah
podr`ava onoga ko odbrani Njegova Poslanika, pa ne dozvolite nikako napad na njega u
va{em prisustvu. Allaha mi, Allah je uz bijednika i siromaha, pa ih pozovite da im podijelite
ono {to je kod vas. Allaha mi, Allah je uz va{e podanike. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime
Allaha ni~ijeg prijekora. Govorite lijepe rije~i, kao {to vam je to Allah naredio. Ne ostavljajte
nare|ivanje dobra, a odvra}anje od zla, pa da vam vladari postanu najgori od vas, zatim
}ete Allaha moliti, a dove vam ne}e biti usli{ane. Du`nost vam je da se pazite i potpoma`ete,
da ne izbjegavate jedan drugog, da ne prekidate me|usobne odnose i da se ne razjedinjujete.
Poma`ite jedni druge u dobro~instvu i ~estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.
Bojte se Allaha, jer Allah stra{no ka`njava. Allah vas ~uvao, o Poslanikovo, a.s., potomstvo,
i ~uvao vas kao {to je ~uvao Svoga Poslanika. Molim Allaha da vas pomogne. Neka je na
vas selam i milost Allahova.”
Nije prestao govoriti “La ilahe illallah” dok mu du{a nije preselila svome Stvoritelju, neka
je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega.
Postoje razli~ita predanja oko toga gdje je ukopan Alija: jedni ka`u da je d`enazu klanjao
njegov sin Hasan, prou~iv{i ~etiri tekbira, i da je ukopan u Rahbi kraj velike d`amije u Kufi;
drugi ka`u da je ukopan kod kufljanskog dvorca; tre}i, da ga je Hasan prenio u Medinu i
ukopao u Bekijju, blizu Fatime. Ve}ina histori~ara se sla`e da je ukopan u Ned`efu. Poslije
ukopa Alije, njegov ubica Abdurrahman ibn Muld`em ubijen je i zakopan na nepoznatom
mjestu.
Ashabi Allahovog Poslanika
93
VRLINE
Kada je ubijen, halifa je imao {ezdeset tri godine, a hilafet mu je trajao ~etiri godine i devet
mjeseci. Imao je najpohvalnija svojstva i ~itav `ivot je pro`ivio ~edno i skromno; u ibadetu i
tra`enju nauke, ne obaziru}i se na dunjaluk.
Vo|a pravovjernih bio je pravedan, istinoljubiv i tra`io je jednakost za sve. Da mu je
bilo dato da vlada u vremenu bez smutnje, zemlja bi se ispunila pravdom. Bio je naju~eniji
vladar. Njegova mudrost i ozbiljnost izra`ene su kroz njegove izreke, presude i oporuke.
Pjesnici, govornici i pisci opisali su ga u mnogim pjesmama, knjigama i govorima.
Ebu-Esved ed-Du’eli, oplakuju}i ga, ka`e:
“Zar u mjesecu posta boli nam zadaste,
od svih ljudi najboljega,
najboljeg {to jahati umjede nam ubiste
{to putova{e i na la|i bija{e,
{to je obuvao obu}u i skidao je,
~itao Kur’an i jasne dokaze.
Kad pogleda{ lice Ebu-Husejna,
vidjet }e{ mjesec kako te promatra.
Kurej{ije su znali kakvi god su bili,
da si najbolji od njih po porijeklu i vjeri.
Fadl Abbas ibn Ebu-Leheb oplakao ga je rije~ima:
“Nisam se nadao da }e fitnet sti}i
do Ha{ima, a zatim i do Ebu-Hasana
Prvi mladi} koji okrenu se Kibli i namaz obavi
najbolje od ljudi znade Kur’an i sunnet.
Zadnji je od ljudi bio s Poslanikom,
D`ibril mu pomaga{e da okupa ga
i zamota u }efine.
Ko je on i {ta u njemu bi, ne}ete saznati,
niko ne}e imati {to on imade od ljepote.”
Neka je Allah zadovoljan Vo|om pravovjernih, Alijom ibn Ebi-Talibom, u~enjakom,
pobo`njakom i mud`ahidom.
EBU-UBEJDE AMIR IBN
[email protected], R.A.
PORIJEKLO
Ebu-Ubejde Amir sin je El-D`errahov koji je porijeklom iz loze Kurej{ija. Lanac njegova
roda je sljede}i: Amir je sin Abdullahov, a on El-D`errahov, a on Hilalov, a on Uhejbov, a on
Dabbeov, a on El-Harisov, a on Fihrov.
PRIMANJE ISLAMA
Bio je jedan od prvih koji su primili islam. Allah ga je uputio otvoriv{i mu srce prema
islamu posredstvom Ebu-Bekra, r.a. Drugi dan nakon {to je Ebu-Bekr primio islam, povezao
se s pojedinim Kurej{ijama u kojima je vidio ~vrstinu i plemenitost. Izabrao je nekolicinu njih,
objasnio im osnovne principe poslanice i pozvao ih u islam. Po{to su mu se odazvali, odveo
ih je Poslaniku, a.s. U toj grupi su bili: Osman ibn Maz’un, Zubejr ibn el-’Avam, Abdurrahman
ibn Avf, Erkam ibn Abu el-Erkam i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah, neka je sa svima njima Allah,
d`.{., zadovoljan.
Allahov Poslanik, a.s., primio ih je te su pred njim izjavili svoj ulazak u islam, izgovaraju}i
{ehadet: “E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”Svjedo~im da nema boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik.
Hvala neka je Allahu, d`.{., {to je tako bilo.
96 Ashabi Allahovog Poslanika
LI^NOST
Ebu-Ubejde je bio stamenita li~nost oki}ena skromno{}u vjernika i `estinom u odbrani
prava vjere. Bija{e visok, mr{av, blijedoga lica, slabe brade, otmjen i elegantan, kada bi ga
~ovjek sreo, nekako bi se odmah oraspolo`io.
Islam mu je pove}ao poniznost i uljep{ao ahlak pa je zra~io mirom i stalo`eno{}u tako
da bi njegovo dru{tvo osjetilo prijatnost i toplinu. U isto vrijeme, kada bi to situacija zahtijevala, znao se preobratiti da bude poput lava.
Abdullah ibn Omer, r.a., opisao ga je rije~ima: “Trojica Kurej{ija su najugledniji me|u
narodom, najljep{e naravi i najve}ega stida. Kada pri~aju s tobom, ne la`u, a kad pri~a{
s njima, slu{aju te. Oni su: Ebu-Bekr, Osman ibn Affan i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.”
POVJERENIK UMMETA
ALLAHOVOGA POSLANIKA, A.S.
Ebu-Ubejdina snaga vjerovanja u Allaha, najljep{ega Gospodara i u ispravnost islama
kao vjere, bila je ~vrsta i stabilna poput planine. Bio je veliki mud`ahid i povjerljiv savjetnik,
pa je Resulullah, a.s., za njega rekao: “Svaki ummet je imao svoga povjerenika a povjerenik
ovoga ummeta je Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.”
U knjigama koje govore o `ivotopisu Muhammeda, a.s., kao i u knjigama historije
islama, mo`e se vidjeti posebno mjesto koje je Ebu-Ubejde zauzimao kod Poslanika, a.s.
Mnogi ashabi `eljeli su njegovu dered`u. Muhammed ibn D`’afer pripovijeda jedan
takav primjer: “Do{la je jedna delegacija kr{}ana kod Allahovoga Poslanika, a.s., i
rekla mu:
“Ebul-Kasime, po{alji s nama jednoga od tvojih ashaba koji }e nam presuditi oko imetka
oko kojeg se ne mo`emo dogovoriti, a mi smo zadovoljni sa muslimanima.
Resulullah, a.s., re~e:
“Do|ite ve~eras, poslat }u vam ~vrstog i pouzdanog.”
Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao je: “Poranio sam na podne `ele}i da budem taj koji
}e kr{}anima presuditi. Kada je Allahov Poslanik, a.s., klanjao podne, po~e se okretati
lijevo-desno, a ja sam se protezao kako bi me ugledao. Me|utim, on nije prestajao
tra`iti pogledom sve dok ne ugleda Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, pa ga pozva i re~e mu: ‘Idi
s njima i pravedno presudi u njihovom sporu.’ A ja rekoh: ‘Ebu-Ubejde zadobio je tu povjerljivu
i va`nu du`nost...’”
Ashabi Allahovog Poslanika
97
Ovo je jedno od predanja koje govore koliko je Ebu-Ubejde bio blizak Allahovom
Poslaniku, a.s., i koliko je imao povjerenje u njega. Resulullah, a.s., davao mu je zadu`enja
u stvarima koje su iziskivale snagu i povjerljivost, a on je bio ~vrst i pouzdan. ^injenica je da
ovaj nadimak kojim je Poslanik, a.s., po~astio Ebu-Ubejdu nije bio slu~ajan. Naprotiv, on je
imao duboke razloge, a mo`da je najve}i ispit na koji je Allah, d`.{., stavio Svoga roba
Ebu-Ubejdu, ono {to }emo uz Allahovu, d`.{., pomo} prepri~ati u onome {to slijedi.
[email protected] ISPIT
Ebu-Ubejde je bio uvijek u Poslanikovoj, a.s., blizini - u d`amiji, na sijelima, u bitkama i u
pohodima. Sa prvim muslimanima prolazio je kroz sve nevolje trpe}i sve vrste ka`njavanja,
zlostavljanja i poni`avanja. Tako|er je bio me|u prvom desetericom koji su u~inili hid`ru u
Abesiniju, po nare|enju Allahovoga Poslanika, a.s., Allahovom pomo}u; uprkos svim
nevoljama, Ebu-Ubejde je ostao ~vrst poput planine.
U Bici na Bedru Ebu-Ubejde je bio na te{kom ispitu, a vjerovatno i najte`em {to ga
~ovjek mo`e uop}e i do`ivjeti. On je u toj bici napadao i udarao ohole uobra`ene heroje i
uni{tavao oli~enje {irka i kufra pa je ubijen ko je ubijen, ranjen ko je ranjen i pobjegao ko je
uspio pobje}i. Me|utim, jednoga konjanika od kurej{evi~kih mu{rika je cijelo vrijeme
izbjegavao. Ebu-Ubejde je, u~e}i tekbire, sabljom razbijao nevjerni~ke redove, a taj konjanik
stalno ga je progonio, `ele}i podijeliti mejdan s njim, sve dok ga nije doveo u polo`aj da je
okr{aj bio neizbje`an. Ebu-Ubejde podi`e sablju i zamahnu na konjanika, udariv{i ga tako
da ga odmah obori na zemlju. [iknu krv i zacrveni zemlju okolo.
Te{ko je i pomisliti ko je ubijeni ~ovjek, jer je doga|aj koji se desio bio krupniji od ljudi.
Naime, taj konjanik nije bio niko drugi do Abdullah ibn el-D`errah, Ebu-Ubejdov otac. Bio je
mu{rik, nevjernik, zagri`en u svome kufru; dobio je kaznu koju je i zaslu`io.
Tako je ~vrsta bila Ebu-Ubejdova vjera u Allaha, tako postojan je bio u islamu, toliko
spreman da ulo`i na putu Istine. Ubejde je ubio kufr i {irk oli~en u svome ocu. Allah ga je
odlikovao i obradovao D`ennetom. Uzvi{eni je iznad sedam nebesa objavio ajete o njemu:
“Ne treba da ljudi, koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju, budu u ljubavi sa onima, koji se
Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili o~evi njihovi, ili sinovi njihovi, ili
bra}a njihova, ili ro|aci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom
Svojim ih osna`io, i On }e ih uvesti u d`enetske ba{}e kroz koje }e rijeke te}i, da u njima
vje~no ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni Njime. To je Allahova strana, a oni na
Allahovoj strani }e sigurno uspjeti.” 18
Ebu-Ubejde je bio jedan od onih kojima je za `ivota obe}an D`ennet, neka je Allahovo
zadovoljstvo i selam na njega.
98 Ashabi Allahovog Poslanika
EHTEM
Ebu-Ubejde imao je i nadimak “Ehtem”, {to zna~i “onaj kome su polomljeni prednji
zubi”, a Ebu-Bekr je o njemu rekao: “Bio je najljep{i ~ovjek koji je imao polomljene
zube.” Razlog za ovaj nadimak jeste doga|aj koji vrijedi zapisati zlatnim slovima kao veliki
dokaz njegove pokornosti Resulullahu, a.s., i spremnosti da ga brani i du{om i tijelom. Bitka
na Uhudu bila je prvi i najve}i poraz koji su muslimani do`ivjeli u svojoj historiji. Zbog
odredbe koju je Allah htio, neki muslimani su se oglu{ili o Resulullahove, a.s., naredbe i
nakon {to su bili nadohvat pobjede, situacija se okrenula u korist neprijatelja i pretrpje{e
poraz. U toj bici muslimani su izgubili velikoga heroja Hamzu ibn Abdul-Muttaliba, amid`u
Allahovoga Poslanika, a.s., koji je zajedno s ostalim {ehidima ukopan na Bekijji, neka je na
sve njih Allahov selam.
Sam Allahov Poslanik zadobio je tjelesne povrede kada su ga mu{rici okru`ili, `ele}i
ga dokraj~iti, pa ga ranili u lice; polomili su mu kutnjak, a u ~elo su mu se zabile dvije
halke od pancira, tako da je pao na zemlju. Ashabi su ga okru`ili, {tite}i ga vlastitim
tijelima.
Mu{rici su se ponadali da je Allahov Poslanik, a.s., poginuo, pa su po~eli na sve
strane {iriti vijest o tome, {to jo{ vi{e skrha muslimane. Me|utim, kada su spoznali i uvjerili
se da mu{rici la`u i da je Allahov Poslanik, a.s., `iv, trgnuli su se, zala`u}i `ivote da bi ga
odbranili. Ashabi su se okupili oko Vjerovjesnika, a.s., a krv mu je tekla niz lice. Dvije halke
koje su mu se zabole u lice zadavale su mu `estoku bol, te su ashabi gledali kako da ih {to
bezbolnije izvade. Ebu-Ubejde poku{ao ih je izvaditi rukom, ali se pobojao da ne povrijedi
Poslanika, a.s., pa je pribli`io lice njegovom licu, obuhvatio prvu halku usnama, sna`no je
stisnuo zubima, a zatim je polahko i nje`no povukao. Kad ju je izvadio, slomio mu se zub.
Zatim je ponovo pribli`io svoje lice Poslanikovom, a.s., licu i izvadio i drugu halku, pri ~emu
je slomio drugi zub. Otuda je Ebu-Ubejde dobio nadimak “Ehtem”, i zaista je bio najljep{i
~ovjek polomljenih zuba, neka je Allah zadovoljan njime.
“BITKA PALMINOGA LI[]A”
Ebu-Ubejde imao je uvijek neko zadu`enje, i bez obzira koliko ono veliko i te{ko
bilo, okon~avao ga je kako ga je Allahov Poslanik, a.s., zadu`io: iskreno, povjerljivo i
ustrajno.
U “Bici palminoga li{}a” imao je ogromnu odgovornost. Allahov Poslanik, a.s., zadu`io
ga je da presretne kurej{ijski karavan i odredio ga zapovjednikom tri stotine mud`ahida.
Od hrane su imali samo ranac hurmi. Trebalo je izvr{iti zadatak, ne obra}aju}i pa`nju {to je
Ashabi Allahovog Poslanika
99
bilo vrlo malo hrane, bez obzira na te{ke neprilike kroz koje su muslimani prolazili i ne
mare}i {to je put dalek. Krenuo je Ebu-Ubejde, uz Allahovu pomo}, na put. Svakoga je
dnevno zapadala po {aka hurmi, a kad je i hurmi po~elo nestajati, Ebu-Ubejde je svakom
mud`ahidu davao po jednu hurmu. Hurmu su stavljali u usta i sisali, a poslije pili vodu cijeli
dan. Kada je hurmi nestalo, nasjekli su palmovoga li{}a, izmrvili ga pa ga poslije `vakali i na
to pili vodu. Ovaj te{ki zadatak je izvr{en, a Ebu-Ubejde i mud`ahidi vratili su se kao
pobjednici. Ovaj pohod je nazvan “Bitka palminoga li{}a”.
SEKIFE BENU-SAIDE
Da bismo vi{e saznali o sposobnostima Ebu-Ubejde i o njegovom posebnom mjestu
koje je imao u islamu, potrebno je znati {ta se desilo u Sekifi Benu-Saide u Medini.
Nakon {to je Allahov Poslanik, a.s., ispustio svoju plemenitu du{u, muslimani su se
sastali u Sekifi Benu-Saide, dogovaraju}i se i raspravljaju}i o budu}em halifi kojem }e
dati prisegu. Omer ibn el-Hattab okrenuo se Ebu-Ubejdi i rekao mu:
“Pru`i ruku da tebi dadnem prisegu, jer sam ~uo Allahovog Poslanika, a.s., da ka`e:
‘Svaki ummet ima svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde.’”
Ebu-Ubejde mu odgovori:
“Nikad ne}u pro}i ispred ~ovjeka kome je Allahov Poslanik, a.s., naredio da nas predvodi
u namazu i koji nam je bio imam sve dok Allahov Poslanik, a.s., nije preselio na ahiret.
Prisega je data Ebu-Bekru, a Ebu-Ubejde je bio najbolji pomaga~, savjetnik i povjerenik,
velike du{e ispunjene uzvi{enim dini-islamom.
BITKA KOD ZATIS-SELASILA
Povjerenje koje je Allahov Poslanik, a.s., gajio prema Ebu-Ubejdi bilo je neizmjerno. Pa
dovoljno mu je ponosa {to je bio zapovjednik vojskom u kojoj su bili Ebu-Bekr i Omer, r.a.
Naime, kada je Resulullah, a.s., poslao Amra ibn el-’Asa u Zatus-Selasil, tamo je nai{ao na
pote{ko}e te je zatra`io pomo}. Allahov Poslanik, a.s., kao pomo} poslao mu je vojsku na
~ije je ~elo stavio Ebu-Ubejdu, a me|u mud`ahidima bili su Ebu-Bekr i Omer, neka je Allah
zadovoljan njima svima.
100 Ashabi Allahovog Poslanika
PREMA [AMU
Nakon Poslanikovoga, a.s., preseljenja na ahiret, Ebu-Ubejde nije prestajao s davanjem,
zalaganjem i `rtvovanjem na putu vjere Jednog Jedinog Allaha.
Ebu-Bekr je za vrijeme svoga hilafeta poslao ~etiri odreda vojske prema [amu, kako
bi se borili protiv Bizantijaca i dini-islamom osvijetlili taj dio Zemlje. Za komandu nad
odredima izabrao je ~etiri pravovjerna mud`ahida: Ebu-Ubejdu Amira ibn el-D`erraha,
Jezida ibn Ebi-Sufjana, [urahbila ibn Hasneta i Amra ibn el-’Asa. Svaki je bio emir
jednoga odreda koje su ~inili arapski plemi}i i uglednici. Nakon {to je svaki odred obavio
svoj zadatak, zbog mno{tva ratnih zona bilo je nu`no uspostaviti jedinstvenu komandu.
Nije bilo povoljnije osobe koja bi preuzela komandu od Ebu-Ubejde. Ebu-Bekr izabrao
ga je za zapovjednika, a zbog toga slu~aja dobio je nadimak Zapovjednik nad
zapovjednicima.
Nakon nekog vremena Bizantijci su postali ozbiljna prijetnja muslimanima, po{to su
skupili i ujedinili sve svoje raspolo`ive snage, sredstva i oru`je. Ebu-Bekr poslao je nare|enje
Halidu ibn el-Velidu, koji je tada komandovao vojskom u Iraku, da odmah krene prema [amu
u ispomo} muslimanima. Tako|er je naredio da bude emir cjelokupne vojske u [amu,
ujediniv{i time Ebu-Ubejdovu povjerljivost i Halidovu hrabrost. Ebu-Ubejde je ovu naredbu
primio na najljep{i na~in, jer se on borio na Allahovom putu, a ne da bi zadobio polo`aj ili
utjecaj.
Kada je Omer ibn el-Hattab preuzeo hilafet, izdao je naredbu da se Halid ibn el-Velid
smjeni sa mjesta zapovjednika vojske [ama, a da na njegovo mjesto do|e Ebu-Ubejde.
Naredba o smjeni do{la je u vrijeme borbe, kada je Halid vodio muslimane ka pobjedi.
Ebu-Ubejdu bilo je stid preuzeti vo|stvo u trenucima kada je Halid trebao okusiti slast
pobjede pa je zatajio nare|enje, bore}i se pod Halidovom komandom.
Zaista je bio veli~anstvan taj ~ovjek, neka je Allahov blagoslov na njega. Kakva je
njegova dered`a u Allahovoj ~istoj vjeri; zanemario je polo`aj, ugled, vo|stvo, iako je
imao pravo na to, da bi muslimani ostvarili pobjedu. @elio je da se bitka nastavi onako
kako je Halid isplanirao.
Omer je saznao za njegovo otezanje sa Halidovom smjenom, te mu je poslao pismo
u kojem potvr|uje naredbu:
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog”
“Od Allahova roba Omera ibn el-Hattaba, r.a., vladara pravovjernih - Ebu-Ubejdi
Amiru ibn el-D`errahu. Selamun alejkum. Zahvaljujem Allahu mimo Kojeg drugog boga
nema i donosim salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda, a.s. Odredio sam te za
zapovjednika muslimana i nemoj da te je stid bilo {ta u vezi s tim. Allah se ne stidi istine.
Ashabi Allahovog Poslanika
101
Preporu~ujem ti da se boji{ Allaha, Koji te izbavio iz kufra u iman i iz zablude izveo na Uputu.
Odredio sam te zapovjednikom Halidove vojske, pa je primi, a njega smijeni. Ne {alji muslimane
u propast da bi zadobio ratni plijen, i ne {alji odrede da bi sabrao {to vi{e.”
Kada je Halid saznao za naredbu o svojoj smjeni, odmah se uputio Ebu-Ubejdi. Me|u
njima odigrao se dijalog koji oslikava uzvi{enost dvije du{e, njihovu skromnost prema
dunjaluku, i potpunu predanost Allahovoj vjeri, neka je Uzvi{eni zadovoljan s njima obojicom.
“Allah ti oprostio, do{lo ti je pismo od halife o mojoj smjeni i tvome postavljanju, a nisi
me obavijestio. Klanjao si iza mene dok je vlast, u stvari, pripadala tebi?”, rekao je Halid
Ebu-Ubejdi.
“Neka je Allahov oprost na tebe. Nisam ti htio re}i dok ne sazna{ od drugoga i nisam
`elio remetiti bitku dok se sve ne okon~a, pa te tek onda obavijestiti, uz Allahovu pomo}.
Ne `elim dunjalu~ku vlast i ne radim za dunjaluk. Sve ovo {to vidi{ nestat }e, a mi smo
bra}a i pokorni Allahovoj volji. Ne {kodi ~ovjeku da slijedi brata u dunjalu~kim i ahiretskim
stvarima”, odgovorio je Ebu-Ubejde.
Ovakva je bila veli~ina ashaba, ovako je pobje|ivala vjera Istine, ovako se vihorila
zastava pravde iznad pora`enog mnogobo{tva i nevjerstva, hvala neka je Gospodaru
svjetova na ni’metima islama.
MUSLIMAN KUREJ[IJA
Zapovijedni{tvo nad vojskom nije zavelo Ebu-Ubejdu - nije umanjilo ni{ta od
njegove skromnosti i jednostavnosti, niti je trunka oholosti u{la u njegovo srce. Ko bi ga sreo
vidio bi obi~nog mud`ahida, bez traga nekakve rasko{i ili luksuza pri njemu. Mud`ahidi su
bili zapanjeni njime, a kada je on ~uo za to, rekao je: “Ja sam musliman Kurej{ija, i nijedan od
vas, bio on crven ili crn, ne nadma{i me u bogobojaznosti, a da ne po`elim da budem kao
on.”
Veli~anstvena je li~nost bio Ebu-Ubejde: skromna, samilosna, islamom uzvi{ena!
Kada je jednom prilikom halifa Omer ibn el-Hattab posjetio [am, pitao je glasom
punim ~e`nje:
“Gdje mi je brat?”
Upitali su ga:
“A ko je on, Emirul-mu’minine?”
“Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah!”, odgovorio im je.
Ebu-Ubejde do~ekao je i zagrlio halifu, iskazuju}i mu dobrodo{licu, sretan {to ga
je vidio, pa ga je odveo ku}i. A ku}a Zapovjednika nad zapovjednicima, vo|e najve}e
muslimanske vojske toga doba, bila je pravi odraz njegove skromnosti.
Naime, Omer u njegovoj ku}i nije zatekao ni{ta osim prostog du{eka na kojem je
102 Ashabi Allahovog Poslanika
spavao, sablje i {tita. Ni{ta vi{e. Pravedni halifa se nasmije{io i upitao ga:
“Zar nisi uzeo za sebe kao {to neki uzimaju?”
A Ebu-Ubejde mu odgovori:
“Vladaru pravovjernih, ovo mi je dovoljno za `ivot.”
PRESELJENJE NA AHIRET
U Ebu-Ubejdovo vrijeme predio [ama pogodila je stra{na epidemija kuge, poznata kao
“Kuga Emvasa”19, kojom je Allah, d`.{., uzeo `ivote velikog broja ashaba. Halifa Omer, r.a.,
pobojao se da ne izgubi Ebu-Ubejdu pa mu je poslao pismo u kojem je stajalo: “Ukazala mi
se potreba za tobom, a ne mo`e je ispuniti niko osim tebe; ako ti ovo moje pismo do|e
no}u, insistiram da krene{ ne ~ekaju}i dan, a ako ti do|e danju, insistiram da krene{ ne
~ekaju}i no}.”
Kada je Ebu-Ubejde pro~itao pismo nasljednika Allahova Poslanika, a.s., znao je da
ga on ne `eli zbog posla nego da bi ga izvukao ispred napasti zaraze, pa mu je napisao:
“Vladaru pravovjernih, znam za {to sam ti potreban. Ja sam u muslimanskoj vojsci, a
njihova nesre}a je i moja nesre}a, ne `elim ih napustiti dok Allah ne presudi i meni i
njima. Kada ti do|e ovo pismo, oslobodi me od toga {to tra`i{ i dozvoli mi ostanak.”
Ostao je sa svojom vojskom, u~vr{}uju}i temelje ~iste vjere, neka je hvala Allahu,
Koji mu je to omogu}io.
Ebu-Ubejde obolio je od kuge, pa kad je osjetio da mu se primi~e ed`el, okupio je
mud`ahide i ostavio im sljede}u oporuku: “Ostavljam vam preporuku, ako je prihvatite -dovjeka vam dobro: klanjajte namaz, postite ramazan, dijelite sadaku, obavite had` i
umru, budite ponizni, savjetujte vo|e i nemojte ih varati, nemojte da vas dunjaluk
upropasti. Zaista, kada bi ~ovjek sagradio hiljadu zgrada, na kraju }e morati do}i u
polo`aj u kojem mene sada vidite. Esselamu alejkum ve rahmetullah.”
Potom se okrenuo Muazu ibn el-D`ebelu i rekao mu: “Muaze, predvodi ljude u
namazu”, a potom ispustio svoju plemenitu du{u, Allah mu mezar osvijetlio.
Kada je umro, imao je pedeset osam godina. Neka je milost i selam na povjerenika
Muhammedova, a.s., ummeta, zapovjednika, jednog od najve}ih mud`ahida i da’ija
dini-islama, u prostranim d`enetskim vrtovima, u dru{tvu s plemenitim ashabima.
ABDURRAHMAN IBN AVF, R.A.
NJEGOVO IME
Njegovo ime je Abdurrahman, sin je Abdul-Avfov, a on sin El-Harisov, a on Zuhrov,
a on Kilabov, a on Murra el-Kure{ija ez-Zuhrija. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. U
d`ahilijetu se zvao Abdul-Amr ili Abdu K’ab. Nakon {to je izjavio islam, Poslanik, a.s.,
promijenio mu je ime u Abdurrahman.
LI^NOST
Bio je lijepoga izgleda, svijetle puti, srednje visine, krupnih crnih o~iju, pravilnoga nosa,
krupnih {aka i prstiju. Posjedovao je veliku tjelesnu snagu, koja mu je u bitkama omogu}avala
da se lahko kre}e i napada, podnose}i sve neda}e i tegobe.
Bija{e nje`an i miran, a imao je sve odlike ugledna ~ovjeka. @elio je svakome dobro i
sam se `rtvovao kako bi doprinio kakav hajr.
PRIMANJE ISLAMA
Ubraja se me|u prve muslimane. Allah, d`.{. uputio ga je na islam poredstvom
Ebu-Bekra, r.a. Ebu-Bekr stupio bi u kontakt sa mekanskim ljudima i mladi}ima za koje je
dr`ao da u njima ima dobra, pa bi onda nekima od njih predlagao da prime islam. Me|u njima
je bio i Abdurrahman ibn Avf. Pored njega islam su primili, tako|er: Osman ibn Affan, Zubejr
ibn el-Avvam, Talha ibn Ubejdullah i S’ad ibn Ebu-Vekkas. Svi su se odazvali pozivu pravde
i istine.
104 Ashabi Allahovog Poslanika
Abdurrahman je objavio svoje primanje islama prije nego je Muhammed, a.s., u{ao u
ku}u Erkama ibn Ebu-el-Erkama, tzv. “Ku}u islama”, daju}i mu neopozivu prisegu.
On je jedan od prve osmerice koji su primili islam i u~vrstili njegove temelje, slijede}i
Allahova Poslanika, a.s. Tako|er, Abdurrahman je jedan od deseterice kojima je D`ennet
obe}an jo{ za njihova `ivota.
[email protected]
Kurej{ije su se `estoko rasrdile kada su vidjeli da se Muhammedovom, a.s., pozivu
odazivaju razli~iti slojevi ljudi i ugledan i obi~an svijet. Iz bijesa su po~eli ka`njavati i mu~iti
one koji prihvate i prigrle novu vjeru i odazovu se pozivu Poslanika, a.s. Abdurrahman ibn
Avf je, kao i drugi, bio izlo`en razli~itim vidovima ka`njavanja, ali je ostao ~vrst i
nepokolebljiv u svome uvjerenju i principijelan u svome obe}anju i prisezi datoj Resulullahu,
a.s. Vjera je prodrla u njegovu du{u i oja~ala ga snagom i saburom. Ime koje mu je dao
Allahov Poslanik, a.s., za Abdurrahmana je bilo istinski ponos, a kada bi ga neki od
kurej{evi}kih plemi}a zovnuo njegovim predislamskim imenom, Abdu Amr, ne bi se
odazivao. Podnosio je prezir brane}i svoj dini-islam i `ivot, ne posustaju}i i ne klonuv{i
na putu Istine.
Kada su se ugnjetavanja muslimana poja~ala, Vjerovjesnik, a.s., suosje}aju}i s njima,
naredio je hid`ru u Abesiniju, kako bi za{titu potra`ili kod tamo{njeg pravednog vladara.
U prvoj hid`ri u Abesiniju me|u muhad`irima je bio i Abdurrahman. Tu, u tu|oj zemlji,
muhad`iri su ~vrsto dr`ali svoju vjeru, obo`avali su Allaha, d`.{., a srca su im ~eznula za
rodbinom i za Mekom, njihovom domovinom.
Kada je Allahov Poslanik, a.s., osjetio da bi se muhad`iri mogli vratiti,
nakon obe}anja koja je dobio od kurej{evi}kih velikana, pozvao je muhad`ire
pa su se ponovo okupili oko uzvi{ene misije. Ali to nije dugo potrajalo jer
su Kurej{ije prekr{ili svoje obe}anje, te je u~injena i druga hid`ra.
Abdurrahman je ponovo bio me|u muhad`irima.
Ashabi Allahovog Poslanika
105
U MEDINI
Veza izme|u Allahovoga Poslanika, a.s., i stanovnika Medine u~vrstila se nakon prve
prisege i nakon formiranja grupe ensarija - stanovnika Medine, koji su povjerovali u poslani~ki
poziv. Nakon druge prisege broj ensarija se znatno pove}ao i Allah, d`.{., im je osvijetlio
srca dini-islamom. Muhammed, a.s., uvidio je da }e Medina biti prijestolnica islama i novi
centar odakle }e se vjera istine {iriti u sva podru~ja, zato je naredio da se tajno ~ini
hid`ra u nju.
Kada je hid`ra u~injena, Poslanik, a.s., bratimio je muhad`ire i ensarije kako bi se zbli`ili
i ujedinili u okrilju islama. Tako je pobratio Abdurrahmana ibn Avfa sa S’adom ibn Rebiom.
S’ad je bio vrlo bogat ~ovjek, pa je predlo`io Abdurrahmanu da mu dadne pola svoga imetka
i da ga o`eni jednom od njegove dvije `ene. O ovome je zabilje`eno predanje koje je prenio
~asni ashab Enes ibn Malik: “S’ad ibn Rebi’a je rekao Abdurrahmanu:
‘Brate, najbogatiji sam u Medini, pa izdvoji iz mog imetka polovinu sebi. O`enjen sam
dvama `enama. Pogledaj koja ti se vi{e svi|a, pa se njom o`eni.’
Abdurrahman mu odgovori:
‘Neka ti Allah pove}a imetak i porodicu, nego, uputi me na pijacu.’
Abdurrahman je u{ao u trgovinu i zara|ivao. Ovako je zaradio veliko bogatstvo kakvo
niko prije njega nije imao. Te`io je da mu trgovina bude halal i izbjegavao je svaki posao u
kojem je bilo harama ili sumnjivih stvari. Zbog toga mu je Allah pove}ao nafaku, pro{irio
trgovinu i uve}ao zaradu. Kada je stekao dovoljno da bi mogao dati mehr za `enu, o`enio
se. Oti{ao je da obraduje Allahova Poslanika, a.s., a tijelo mu je bilo na{kropljeno lijepim
mirisom. Poslanik, a.s., za~udio se njegovom stanju i upitao ga:
‘[ta si dao `eni kao mehr?’
On odgovori:
‘Zlata koliko je te{ka ko{pa hurme.’
‘Priredite svadbenu gozbu, makar ovcom... Neka ti Allah da blagoslova u tvome imetku’,
re~e mu Poslanik.
Dova koju je Resulullah, a.s., uputio bila je klju~ Abdurrahmanova bogatstva i pro{irivanja
trgovine. Vi{ak svoje zarade dijelio je na Allahovom putu, a od te usli{ane dove Abdurrahmanu
se imetak pove}avao gdje bi god po{ao i u {ta god bi ulo`io. Sam je za sebe rekao: ‘Imao
sam osje}aj kada bih podigao kamen, pod njim bi na{ao zlato ili srebro.’”
106 Ashabi Allahovog Poslanika
VELIKA ^AST
Abdurrahman je stekao veliki ugled kroz dvije stvari koje nije stekao nijedan ~ovjek.
Allah ga je blagoslovio velikim imetkom kojega je bilo u izobilju, posredstvom dove odabranoga
Poslanika, a.s., i njegovom te`njom za halal-zaradom.
Druga po~ast bila je ve}a od prve; naime Abdurrahman je predvodio d`emat, a Allahov
Poslanik, a.s., klanjao je za njim u d`ematu me|u muktedijama. Ima li ve}e po~asti od te?!
U Taberijinom predanju zabilje`eno je da je prilikom pohoda na Tebuk Allahov Poslanik, a.s.,
oti{ao radi svoje potrebe, a u me|uvremenu se formirao d`emat klanja~a ~iji imam je bio
Abdurrahman. Kada se Resulullah, a.s., vratio, Abdurrahman mu htjede ustupiti mjesto, ali
mu Poslanik, a.s., nai{areti da nastavi. Abdurrahman je klanjao namaz, a Resulullah je
klanjao iza njega.
Postoji i drugo predanje istoga zna~enja. Naime, bilo je nastupilo namasko vrijeme, a
Allahov Poslanik, a.s., bio je odsutan, pa su muslimani formirali d`emat, izabrav{i za imama
Abdurrahmana. On je imamio prvi rekat kada je do{ao Allahov Poslanik, a.s., pa je zanijetio
namaz za Abdurrahmanom i dovr{io ga me|u muktedijama. Zaista, divna i velika je ~ast biti
imam pred Allahovim Poslanikom, a.s.
STALNI [email protected]
Abdurrahman nije bio od onih trgovaca koje je trgovina udaljila od spominjanja Allaha
i borbe na Njegovom putu. Naprotiv, bio je pri ruci Allahovom Poslaniku, a.s., u svakoj
bici i pohodu. A bio je veliki mud`ahid, vje{t konjanik i junak. U Bici na Bedru mu{rici
Kurej{ija okupili su svoje silnike i dobro se naoru`ali i opremili. Muslimani su se spremili
za borbu na ~elu s Allahovim Poslanikom, a.s., skromno naoru`ani. Najve}a oprema bila im
je vjera i spremnost na `rtvu za Allahovu Rije~.
Abdurrahman je tako|er u~estvovao u borbi, ubijaju}i neprijatelje svojom sabljom,
kada ga zovnu jedan Kurej{evi}, ina~e `estoki protivnik islama i muslimana, koji mu je u
Meki nanio velike patnje. Bio je to Umejr ibn Osman ibn Ka’b et-Tejmi. Izrugivao mu se,
prozivaju}i ga predislamskim imenom.
Abdurrahman se `estoko rasrdio. Krenuo je prema njemu isukane sablje, udario ga
i oborio na zemlju oblivenog krvlju, pa mu re~e: “Moje ime je Abdurrahman.”
Po`rtvovanost i borbenost koju je Abdurrahman pokazao u Bici na Uhudu prevazilazi
svaku pretpostavku. Njegovo tijelo bilo je “bezvrijedno”, a njegov `ivot “jeftin”. Bio je sav
izranjavan, ali ga rane nisu zaustavile od nastavka borbe. Svojim tijelom je, zajedno s
Ashabi Allahovog Poslanika
107
tijelima deseterice ashaba, na~inio `ivi zid oko Vjerovjesnika, a.s., {tite}i ga od mu{ri~kih
strijela i kopalja i spre~avaju}i ih da ga se domognu. Na Uhudu su muslimani do`ivjeli
poraz zbog neposlu{nosti Allahovom Poslaniku, a.s. Velika je mudrost Allahova.
Abdurrahman je, koliko je mogao, spre~avao napad Kurej{ija. Prvi put je bio ranjen, ali
nije poklekao niti odustao nego se nastavio boriti ne obaziru}i se na krv koja je tekla. Potom
je ranjen drugi put, pa tre}i, pa deseti, dok nije zadobio dvadeset jednu ranu. Rane su bile na
razli~itim dijelovima tijela, a od jedne rane na nozi trajno je ostao hrom. Bez obzira na rane,
nastavio je {tititi Allahovoga Poslanika, a.s., do kraja bitke.
VELIKI DOBROTVOR
Historija ~ovje~anstva poznaje malo ljudi koji su dijelili na Allahovom putu kao
Abdurrahman i koji su imali takva svojstva plemenitosti i dobrostivosti. Kada bi njegova
du{a bila od koristi drugome, kada bi mogao, od svoje dobrote bi je poklonio drugome.
Kada god bi Allah, d`.{., pove}ao njegov imetak, tako bi i on pove}ao dijeljenje. Bio je
poput rijeke koju nebo napaja vodom, a ona napaja zemlju kroz koju prolazi. Abdurrahman
je, sti~u}i imetak imao odre|en i jasan cilj - ne ljubav i gramzivost prema imetku nego
tro{enje imetka na putu islama. Kada je Allahov Poslanik, a.s., htio opremiti vojsku,
pozvao je ashabe i rekao im: “Dajite sadaku, jer ho}u poslati vojsku.”
Abdurrahman je bio me|u prisutnim pa, ~uv{i ovo, ode ku}i i donese kesu novca.
“Allahov Poslani~e, imam ~etiri hiljade dirhema, dvije hiljade dajem u ime Allaha, a dvije
hiljade sam ostavio za svoje potrebe”, rekao je Abdurrahman.
Resulullah, a.s., ganut njegovim postupkom, re~e: “Allah ti pove}ao u onome {to si
dao, i pove}ao ti u onome {to si ostavio.”
Poslije ove dove, imetak mu je postao jo{ beri}etniji. Kada se vr{ila priprema za
pohod na Tebuk, pred muslimanima je bila ogromna bizantijska vojska opremljena
mno{tvom oru`ja i sredstava. Muslimanima je trebalo i oru`ja i opreme i jaha}ih `ivotinja.
Novac i sredstva davani su u velikim koli~inama, ali ono {to je dao Abdurrahman nadilazi
svako o~ekivanje. Do{ao je kod Allahovoga Poslanika, a.s., i pred njega stavio dvjesto
oka zlata. Omer je rekao: “Smatram da grije{i jer porodici nije ni{ta ostavio.”
Resulullah, a.s., ga tada upita:
“Jesi li {ta ostavio svojoj porodici?”
“Jesam”, odgovori Abdurrahman.
“[ta?”, upita ga ponovo Resulullah.
“Nafaku i nagradu koju su obe}ali Allah, d`.{. i Njegov Poslanik, a.s.”
Za vremena Allahova Poslanika, a.s., davao je po pola imetka. Jednom je dao ~etiri
hiljade dinara, zatim ~etrdeset hiljada srebrenjaka, pa ~etrdeset hiljada zlatnika, zatim
108 Ashabi Allahovog Poslanika
je opremio pet stotina konja i pet stotina deva na Allahovome putu. Njegova dobro~instva su
mnogobrojna i velika.
POTRES U MEDINI
Jedno jutro Medinelije su se probudili i ~uli tutnjavu od koje se zemlja tresla. Na
prilazima gradu ugledali su veliki oblak pra{ine koji je plovio prema njima. Raspravljali su i
naga|ali {ta bi to moglo biti, pa je Ai{a, neka je Allahov blagoslov na nju, pitala:
“Kakva je ovo buka?”
Re~eno joj je:
“To je Abdurrahmanov karavan natovaren trgova~kom robom, dolazi iz [ama.”
Ai{a ponovo upita:
“Zar trgova~ki karavani da di`u ovoliku buku?”
“U njoj je sedam stotina natovarenih `ivotinja”, reko{e joj.
Tada se Ai{a sjetila doga|aja koji se odigrao pred njenim o~ima i hadisa te re~e:
“^ula sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Vidio sam Abdurrahmana ibn Avfa da
}e u}i u D`ennet puzaju}i.’”
Kada je ovo doprlo do Abdurrahmana, `urno je oti{ao do Ai{ine ku}e i upitao je:
“Jesi li to ~ula od Allahova Poslanika, a.s.,?”
Majka vjernika mu odgovori:
“Jesam.”
Abdurrahmanu se ozari lice sre}om, pa re~e:
“Da sam mogao, u{ao bih hodaju}i. Budi mi svjedok da sam ovaj cjelokupni karavan
sa tovarom dao u ime Allaha.”
Ovaj karavan je podjeljen me|u Medinelijama, a ba{ u to vrijeme bila ih je zahvatila
su{a i nesta{ica. Ova vjest o njegovom ulazku u D`ennet bila mu je podsticaj da nastavi
~injenje dobrih djela, poma`u}i sirotinju i jo{ vi{e ula`u}i na Allahovom putu. Svi muslimani
imali su koristi u njegovoj imovini. Siromasi su imali pravo da se koriste njegovim imetkom.
Svaki ~ovjek je od njegova imetka mogao uzeti kredit. O njemu i Medinelijama se moglo
~uti: Medinelije su Abdurrahmanovi ortaci u njegovom imetku. Tre}inu im je dao na
kredit, tre}inom ih je rje{io dugova, a tre}inu im je poklonio.
Ashabi Allahovog Poslanika
109
SKROMNI
Da li je ovo ogromno bogatstvo promijenilo njegov moral i odvelo ga sa pravoga
puta? Naprotiv, koliko god mu se pove}avao imetak, pove}avala se i njegova skromnost
prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu, tako da ga nisu mogli razlikovati od njegovih
slu`benika i robova. [u’be prenosi od S’ada ibn Ibrahima da je rekao: “Abdurrahmanu je
neko donio hranu, a on je postio, pa je rekao: “Poginuo je Mus’ab ibn Umejr, a bio je bolji od
mene. ]efin mu je bio njegov ogrta~. Ako bi mu pokrli glavu, otkrile bi mu se noge, a ako bi
mu pokrli noge, otkrila bi mu se glava. Hamza je poginuo, a bio je bolji od mene. Bili smo
obasuti mnogim dobrima i bojim se da nam je to nagrada za na{a dobra djela.” Potom je
zaplakao i ostavio hranu.
Ahiret mu je bio stalna preokupacija. Nije razmi{ljao o dunjaluku uprkos ogromnom
bogatstvu. Stalni drug u njegovom `ivotu bila je bogobojaznost i ulaganje na Allahovom putu.
Njegova skromnost se nije ograni~avala samo na dunjalu~ke ukrase nego i na vlast, ugled
i polo`aj. Kada je Omer, r.a., bio na samrti, izabrao je {estericu ashaba kojima je Allahov
Poslanik, a.s., bio zadovoljan, a me|u njima i Abdurrahmana, da izme|u sebe izaberu halifu.
Kada je Omer, r.a., umro, svi su pogledi bili uprti u Abdurrahmana, jer je on imao sve
potrebne uslove za halifu. Me|utim, on se sustegao od polo`aja, rije~ima: “Allaha mi, da me
no`em ubodete u grlo pa da iza|e na drugi kraj, dra`e mi je nego da se prihvatim ovog
poziva.” Tako se odrekao polo`aja.
Peterica ostalih su se slo`ili da on izabere halifu. Alija ,r.a., rekao mu je: “^uo sam
od Allahova Poslanika, a.s., da si povjerljiv me|u melekima i da si takav me|u ljudima.”
Abdurrahman je izabrao Osmana, r.a., za halifu, a svi su se slo`ili s njegovim izborom.
SLUGA MAJKI VJERNIKA
Abdurrahman je bio ~ovjek od povjerenja kod Allahova Poslanika, a.s. Bio je blizak
i njemu i njegovoj porodici, pa kada je Resulullah, a.s., preselio svome Gospodaru, on je
ostao na usluzi Poslanikovim , a.s., `enama, neka je Allahov selam na sve njih. Svaki
dan raspitivao se za njihove potrebe i bio im na usluzi. Ako bi htjele iza}i - bio je u
njihovoj pratnji, kada bi htjele obaviti had` - i{ao bi s njima u Meku; ako bi od njega
tra`ile da im ne{to pribavi -nabavio bi to za svoj novac. Od Allaha je ovu po~ast dobio
Abdurrahman i niko vi{e od ashaba. Slu`io je majke vjernika i osiguravao potrebno, po{tuju}i
njih i ku}u u kojoj su obitavale. Kada je prodao zemlju za ~etrdeset hiljada dinara, ~itavu
svotu je podijelio. Dio je dao porodici Benu-Zuhre, iz koje je bila Amina bint Vehb, majka
Allahova Poslanika, a.s., zatim siroma{nim muslimanima i muhad`irima i `enama Resulullaha,
110 Ashabi Allahovog Poslanika
a.s. Kada je Ai{i do{ao odre|eni dio, pitala je:
“Ko je poslao ovaj novac?”
Re~eno joj je:
“Abdurrahman ibn Avf.”
Majka vjernika re~e: “^ula sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Poslije mene ne}e
biti prema vama milostivi, osim strpljivi.’”
PRESELJENJE NA AHIRET
Veliko srce se umorilo, dunjalu~ko putovanje se okon~alo. Abdurrahmana je ~ekao
put ka obe}anom D`ennetu. Kao da je osjetio da mu dolazi ed`el, dijelio je jo{ vi{e i
oslobodio dosta svojih robova. Svakom ashabu koji je u~estvovao na Bedru ostavio je ~etiri
stotine zlatnika, a me|u njima i halifi Osmanu , r.a. Svakoj od Poslanikovih `ena ostavio je
pozama{nu svotu novca. Ai{a je uputila dovu za njega: “Da ga Allah napoji vodom Selsebila.”
Svojim nasljednicima je ostavio ogromno bogatstvo, tako da su se ljudi umorili dok su
raspodijelili zaostav{tinu u zlatu i srebru. Svakoj od svojih ~etiri `ene je ostavio po osamdeset
hiljada zlatnika. Iza njega je ostalo hiljadu deva, stotinu konja i tri hiljade ovaca. Allah, d`.{.,
ga je opskrbio, primiv{i dovu Svoga Poslanika, a.s.
Ai{a je htjela da mu iska`e po~ast, pa mu je predlo`ila da mu dadne mjesto za
mezar u njenoj odaji kod mezara Allahovog Poslanika, a.s., Ebu-Bekra i Omera. Ali
Abdurrahmana, r.a., bilo je stid to prihvatiti. Sjetio se i dogovora sa svojim velikim
prijateljem i cijenjenim ashabom, Osmanom ibn M’azunom, prvim muhad`irom ukopanim
u Medini, da }e se ukopati jedan do drugoga. Umro je trideset prve godine po Hid`ri, u
sedamdeset petoj godini `ivota. D`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan, r.a. Njegov
tabut nosio je Poslanikov, a.s., dajd`a S’ad ibn Ebi Vekkas, r.a. Opra{taju}i se od njega,
Alija ibn Ebi-Talib, r.a., rekao je: “Bio si iskren na dunjaluku. Ostavio si la`, Allah te Svojim
rahmetom obasuo.”
Smotala se jedna od zastava islama, a njegovo ime je ostalo mirisno i blagoslovljeno jer
je on bio jedan od stupova na kojima je po~ivalo veli~anstveno zdanje islama. Ukopan je u
Medini u mezarju El-Beki’a u blizini {ehida Uhuda.
SE’ID IBN ZEJD, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Se’id, sin je Zejdov, a on Amrov, a on Nufejlov, a on Abdul-Uzzaov, a on
Rebahov, a on Abdullahov, a on Kartov, a on Rizahov, a on Adijjev, a on K’abov, a on
Lu’ejjov, a on Galibov, a on Fihrov, a on Malikov, a on Nadrov, a on Kenane el-Kure{ija
el-Adevija.
LI^NOST
Kod Se’ida ibn Zejda, r.a., isticala su se tri svojstva: ozbiljnost, smirenost i pronicljivost.
Bio je ozbiljan i odmjerenih postupaka, odgovoran u odnosima s ljudima. Nije bio sklon
{ali i neozbiljnosti. Kada je bio na sijelu, malo je govorio, a kada bi progovorio, ina~e
stalo`en i miran, slu{alac bi osjetio njegovu samouvjerenost i iskrenost. Doga|aje bi prenosio
bez dodavanja i iskrivljavanja. Bio je izuzetno inteligentan, pa je stvari rje{avao na najljep{i
na~in, a svojom pronicljivo{}u je pretpostavljao doga|aje prije nego se stvarno dogode.
Posjedovao je izuzetnu tjelesnu snagu koja mu je pomagala u podno{enju nevolja, te ga
je u~inila ~vrstim i postojanim na bojnom polju. Bio je visok, pun, krupnih {aka, bijeloga tena,
guste kose i brade koju je knio.
112 Ashabi Allahovog Poslanika
U IBRAHIMOVOJ VJERI
Njegov odgoj nije bio poput odgoja ostalih mekanskih mladi}a, kao {to i njegov otac Zejd
ibn Amr ibn Nufejl nije bio poput ostalih Mekelija svoje generacije. Naime, Zejd je `ivio i u
doba d`ahilijeta je bio pripadnik vjere Ibrahima, r.a., za razliku od Kurej{ija, koji su mahom
obo`avali kipove i idole. On se nije zadovoljavao da samo ispovijeda svoju vjeru, nego je
napadao Kurej{ije zbog njihovoga krivovjerstva i paganije i pozivao ih da obo`avaju jedinoga
Boga, Stvoritelja. Izrugivao se njihovom prino{enju `rtava kipovima koje su sami napravili i
koji im nisu ni {kodili ni kakvu korist donosili. Govorio im je: “Zar ovcu koju je Allah stvorio i
s neba joj ki{u spustio da iz zemlje nikne bilje kojim se ona hrani, `rtvujete u ne~ije drugo ime
pored Allahovog?”
Obo`avao je Jedinog Allaha, govore}i: “Moj Bog je Ibrahimov Bog, a moja vjera je
Ibrahimova vjera.”
Od Esme, Ebu-Bekrove k}erke, neka je Allahov selam na nju, prenosi se: “Vidjela sam
Zejda ibn Amra ibn Nufejla oslonjenog na K’abu, da govori: ‘Kurej{ije, tako mi Onoga u ^ijoj
je ruci moja du{a, niko od vas nije primio Ibrahimovu vjeru osim mene.’”
Tako|er je govorio: “Gospodaru, kada bih znao koji ibadet Ti je najdra`i, ~inio bih
ga, ali ne znam.”
Jednom prilikom kada je napadao Kurej{ije zbog njihovoga obo`avanja idola, isprije~io
mu se njegov amid`a Hattab ibn Nufejl, Omerov otac, i sna`no ga udario. Na kraju ga je
protjerao iz Meke, pa se Zejd nastanio na brdu Hira i samo kriomice ulazio u Meku. Isti
taj Hattab je nagovarao djecu da ga ga|aju kamenjem i uznemiravaju gdje god da ga
vide. Jednom je sreo Allahovoga Poslanika, a.s., prije nego {to je po~eo primati Objavu.
S njim je bio Zejd ibn Haris koji je ovako opri~ao taj susret: “Iza{ao sam s Resulullahom, a.s.,
jednog vrelog dana iz Meke pa smo sreli Zejda ibn Amra ibn Nufejla. Me|usobno su izmijenjali
pozdrave, a onda je Poslanik, a.s., rekao:
“Zejde, za{to te tvoj narod protjerao?”
Zejd odgovori:
“Allaha mi, Muhammede, nije mojom krivicom. Naime, oti{ao sam do sve}enika
Hajbera, `ele}i pravu vjeru, pa sam primijetio da obo`avaju Allaha i da Mu pripisuju
druga.” Rekao sam: ‘To nije vjera koju tra`im.’ Utom mi se obratio jedan njihov u~enjak,
rekav{i: ‘Pita{ za vjeru? Ne poznajem nikoga ko obo`ava Allaha osim jednog starca u Hiri.’
Potom sam oti{ao do tog starca i kada sam ga na{ao, on me upita:
‘Iz kojeg si naroda?’
Odgovorio sam:
‘Ja sam iz grada u kojem je Allahova ku}a, iz grada ratnika i hvalisavaca.’
On re~e:
Ashabi Allahovog Poslanika
113
‘Ono {to tra`i{ pojavilo se u tvom zavi~aju - Poslanik je poslan, njegova zvijezda je
iza{la, a svi oni koje si do sada vidio u zabludi su.’”
Od tada je Zejd i{~ekivao pojavljivanje Poslanika, a.s., stalno ponavljaju}i: “Allahu moj,
ako si odredio da ja ne do~ekam ovu blagodat, onda je nemoj uskratiti mome sinu Se’idu.”
Kada bi htio obaviti molitvu, Zejd bi govorio: “Odazivam Ti se iskreno, u pobo`nosti i
pokornosti Tebi. Utje~em Ti se od onoga, od ~ega se Tebi utjecao Ibrahim.”
Zatim bi se predano molio. Umro je prije nego {to je Muhammedu, a.s., po~ela dolaziti
Objava.
PRIMANJE ISLAMA
Se’idov je otac ostavio veliki utjecaj na sina. U toj atmosferi punoj pobo`nosti, rastao
je Se’id do dolaska Objave Muhammedu, a.s. Povjerovao je u poslanstvo zajedno s
majkom i svojom `enom Fatimom bint Hattab. Znao je `estinu mu~enja i progona koji }e
ga sti}i, naro~ito od o~evog amid`e Hattaba koji je iz Meke protjerao njegova oca i od
amid`i}a njegovoga oca Omera ibn el-Hattaba, r.a., koji je prije svoga prelaska na islam
naj`e{}e zlostavljao muslimane. Zbog toga je odlu~io tajiti svoj prelazak na islam.
Kada je Se’id upitao Allahovoga Poslanika, a.s., o svome ocu, on mu je odgovorio:
“Na Sudnjem danu bit }e pro`ivljen sam kao zaseban ummet.”
OMEROVO PRIMANJE ISLAMA
Kurej{ijska zlostavljanja postala su nepodno{ljiva. Nije bilo ni jednog na~ina tla~enja
i poni`avanja koji su poznavali, a da ga nisu isprobali na muslimanima. Bi~evali su ih,
ga|ali kamenjem, bacali njihova gola tijela na u`areni pijesak i udarali ih `eljeznim
lancima.
Resulullah, a.s., naredio je hid`ru u Abesiniju kod plemenitog i pravednog vladara,
koji nudi slobodu vjeroispovjesti i `ivljenja svima koji u njegovoj zemlji zatra`e uto~i{te.
Muslimani su se sastali dogovorenog dana, sa svojim stvarima, i i{~ekivali trenutak
polaska, kada je Omer, r.a., prolazio pokraj njih i vidio ih. Me|u muhad`irima vidio je i svoga
brata Zejda ibn el-Hattaba. r.a. Zastao je promatraju}i taj prizor, pa mu srce obuze tuga i
`alost. Pri{ao je Ummi Abdullah bint Ebu-Hasmi, `eni Amira ibn Rabi’e, pa joj rekao:
“Je li to odlazite, o Ummu Abdullah?”
Ona odgovori:
“Da, Allaha mi, odlazimo u Allahovu zemlju. Mu~ili ste nas i poni`avali dok nam Allah
nije otvorio izlaz.”
Omer re~e:
114 Ashabi Allahovog Poslanika
“Neka vas Allah ~uva.”
Nastavio je svojim putem, razmi{ljaju}i o onome {to je zadesilo Meku otkako je
Muhammed, a.s., po~eo {iriti novu vjeru. Smatrao ga je glavnim krivcem za sve {to se
doga|a, od ka`njavanja i iseljavanja stanovnika Meke do promjene na~ina `ivota na koji
su ljudi bili navikli. Odlu~io ga je ubiti i tako rasteretiti ljude.
Srd`ba se vidjela na njegovom licu kada je `ure}i prema Resulullahu, a.s., nai{ao
na Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nuhama, koji je bio iz istog plemena kao i Omer. Nu’ajm je
tako|er bio primio islam, ali ga je krio. Upitao je Omera:
“Gdje si se zaputio, sine Hattabov?”
“Krenuo sam Muhammedu, a.s., tome vjerolomniku, da ga ubijem. On je zaveo Kurej{ije,
upropastio njihove sinove, ocrnio njihovu vjeru i huli njihove bogove”, re~e Omer.
“Allaha mi, strast te zaslijepila.” Nu’ajm }e njemu. “Zar misli{ da }e te porodica
Abdul- Menafa pustiti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda, a.s.,? Bolje ti je
obrati pa`nju na svoju porodicu i sredi stanje u njoj.”
“A ko to iz moje porodice...?”, upita Omer.
“Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd ibn Amr ibn Nufejl i tvoja sestra Fatima”, re~e Nu’ajm.
U to vrijeme, u Se’idovoj ku}i je bio Habbab ibn el-Erett koji je u~io Kur’an sa lista na
kojem je bila zapisana sura Ta-ha. Omer se zaputio ku}i svoje sestre Fatime. Kada se
pribli`io, prvi put u svome `ivotu ~uo je u~enje Kur’ana. Sna`no je zakucao na vrata.
Kada su prisutni ~uli lupu na vratima i Omerov glas, sakrili su Habbaba u drugu sobu, a
Fatima je sklonila listove Kur’ana pod svoju odje}u. Se’id je otvorio vrata. ^im je u{ao,
Omer re~e:
“Kakav to glas ~ujem iz va{e ku}e?”
“Nikakav.”
“Dakako, ~uo sam da slijedite Muhammedovu, a.s., vjeru.”
Zatim dohvati svoga zeta Se’ida za vrat namjeravaju}i da ga ubije. Njegova sestra
Fatima sko~ila je u odbranu svoga mu`a. On ju je tako jako udario da je pala udariv{i
glavom u zid. Niz lice joj je potekla krv. Tada mu oboje, i sestra i zet, reko{e:
“Jeste, primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika, a ti radi {ta ti je volja.”
Kada Omer vidje krv na sestrinom licu, malo se umiri kaju}i se zbog svog postupka, te
re~e:
“Daj mi taj list sa kojeg ste maloprije u~ili. Ho}u da vidim sa ~im je to do{ao
Muhammed.”
Na to }e Fatima:
“Bojimo se da }e{ ga pocijepati.”
“Ne boj se.”
Zatim se zakle svojim bo`anstvom da }e joj vratiti list dok ga pro~ita.
Njegova sestra je osjetila da }e on primiti islam, te mu re~e:
Ashabi Allahovog Poslanika
115
“Ti si ne~ist zbog svog mnogobo{tva, a ove listove mogu dodirnuti samo ~isti.
Omer ustade, te se okupa i po~e ~itati: “Ta-ha, ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{,
ve} da bude pouka onome koji se boji. Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih;
Milostivi, Koji se na Ar{ uzdigao, Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je
izme|u njih i {to je pod zemljom.” 20
NA BOJNOM POLJU
Se’id je bio na glasu kao jedan od najvje{tijih konjanika u Meki i najbolji poznavalac
konjskih rasa. Nakon {to je Poslanik, a.s., preselio u Medinu, po~eli su se nazirati znaci
vrijedne islamske zajednice kao uvod osnivanju islamske dr`ave. To je ozlojedilo Kurej{ije,
koje im se nastavi{e suprostavljati u trajno objavljenom ratu. Jednog dana je Allahov Poslanik,
a.s., pozvao Se’ida ibn Zejda i dao mu odre|eni zadatak u [amu. U vrijeme njegova odsustva
odigrala se Bitka na Bedru, bitka muslimana i Kurej{ija, u kojoj muslimani odneso{e veliku
pobjedu i pobi{e kurej{evi~ke vo|e nevjerstva i predvodnike paganstva. Kada se Se’id
vratio sa svoga zadatka, Allahov Poslanik, a.s., dao mu je dio ratnog plijena, kao da je i on
u~estvovao u boju.
Na Uhudu je bio me|u odabranim ashabima, u `ari{tu borbe, koji su okrenuti
prema nevjernicima vlastitim tijelima branili Poslanika, a.s. Na kraju su se popeli na
brdo gdje je Resulullah, a.s., bio siguran od mu{rika. Se’id je bio uz Allahovoga
Poslanika, a.s., na svim boji{tima: na Hendeku, Hudejbiji, Hajberu, Hunejnu, ukratko,
u svakom boju i pohodu koji je vodio Resulullah, a.s.
Opisuju}i junake koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s., Se’id ibn Habib je
rekao: Ebu-Bekr, Omer, Alija, S’ad ibn Ebi Vekkas, Se’id ibn Zejd, Talha ibn Ubejdullah,
Zubejr ibn Avvam i Abdurrahman ibn Avf bili su uz Allahovoga Poslanika, a.s., u boju
i okr{aju ispred njega, a u namazu iza njega.
U ratu protiv otpadnika od vjere Se’id se na boji{tima isticao svojim juna{tvom,
snagom i vje{tinom u jahanju. On je bio me|u malom skupinom vjernika koji su uticali da
muslimani nakon straha povrate hrabrost i ~vrstinu i da ustraju kako bi ostvarili pobjedu i
presudili otpadnicima. Tako je vra}eno jedinstvo Arapa na Arapskom poluotoku.
U Bici na Jemami odigrao se ljut boj gdje se pokazala Se’idova hrabrost i hrabrost
mud`ahida uz njega. U toj bici ubijen je Musejleme ibn Habib el-Kazzab i veliki broj
otpadnika iz Benu- Hanife.
116 Ashabi Allahovog Poslanika
^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A
Nakon rata protiv otpadnika i nakon povratka jedinstva muslimanskoga d`emata,
safovi muslimana su se u~vrstili, pa se krenulo sa {irenjem islama izvan Poluotoka.
Ebu-Bekr, r.a., okupio je oko sebe iskrene ljude i oformio savjetodavno vije}e, pred koje
je iznosio probleme i va`ne zadatke i od kojega je tra`io mi{ljenje. Ebu-Bekr, r.a., poslao
je vojsku u Irak gdje su muslimani vr{ili manje pohode, spremaju}i se za osvajanje Perzije.
Me|u poznatim vojskovo|ama u osvajanju Iraka je bio i [urahbil ibn Hasne, r.a., kojega je
vo|a muslimanske vojske poslao halifi s vije{}u o pobjedi i osvajanju Emgu{ije i Hire.
Ebu-Bekr, r a.,razmi{ljao je o slanju vojske u [am, ali niko nije proniknuo u njegove misli.
Halifa je promatrao odre|enu stvar sa svih strana prije nego bi zamisao izlo`io pred Vije}e.
[urahbil, r.a., boravio je u Medini, pa je jednog dana oti{ao halifi, sjeo kraj njega i rekao mu:
“Nasljedni~e Allahova Poslanika, kao da razgovara{ sam sa sobom o slanju vojske u
[am? “
Ebu-Bekr mu re~e:
“Da, razmi{ljam o [amu! O tome jo{ nikoga nisam upoznao, a ti, kao da me ne pita{ bez
razloga?!”
Tada mu [urahbil ispri~a detalje svoga sna. Uglavnom, su{tina sna jeste da su
muslimani otpo~eli ratove u stranoj dr`avi ~ija je priroda bila poput prirode [ama i da su
ostvarili pobjedu, a da im je halifa ~estitao na tome. Pod uticajem toga sna halifa je
po~eo opremati vojsku za pohod na [am. Tridesetoga rebiul-evela dvanaeste godine po
Hid`ri Ebu-Bekr, r.a., okupio je svoje savjetnike, tj. savjetodavno vije}e sastavljeno od:
Omera ibn el-Hattaba. r.a., Osmana ibn Affana, Alije ibn Ebi-Taliba, Talhe ibn Ubejdullaha,
Zubejra ibn Avvama, Abdurrahmana ibn Avfa, S’ada ibn Ebi-Vekkasa, Ebu-Ubejde ibn elD`erraha, Abdullaha ibn Evfa el-Huzaija i Se’ida ibn Zejda.
Ebu-Bekr im je iznio svoju odluku o okretanju prema [amu i njegovom osvajanju,
tra`e}i njihova mi{ljenja o tome. Savjetovanje je teklo dok se nisu slo`ili sa dva prijedloga.
Prvi je dao Abdurrahman ibn Avf, a sadr`avao je taktiku napada kojim bi muslimani vr{ili
brze upade u {amsku teritoriju, koriste}i princip napad-povla~enje. Ovakvi upadi bi se
vr{ili dok se Bizantinci ne bi povukli, a muslimani bi postepeno preuzimali teritoriju.
Drugi prijedlog je iznio Omer ibn el-Hattab, a sastojao se u tome da halifa po{alje vi{e
mud`ahida, konjice i pje{adije, te da se blizu [ama ujedine u jednu veliku vojsku koja bi
potom krenula u osvajanje [ama. Omerov prijedlog je podr`ao Osman, a potom je ustao
Se’id ibn Zejd i rekao: “Osman je u pravu, nasljedni~e Allahova Poslanika. Ako i ti vidi{
tako, prihvati ovaj plan, a mi te slu{amo i pokoravamo ti se. Ne}emo se opirati tvojoj
naredbi, ne}emo omalova`avati tvoj stav niti odustati od tvog poziva.” Se’idu se u
Ashabi Allahovog Poslanika
117
njegovom mi{ljenju priklju~i Talha, Zubejr, S’ad i Ebu-Ubejde, pa halifa odlu~i opremiti i
okupiti vojsku i poslati je ka [amu.
OSVAJANJE [AMA
Se’id nije htio ostati u Medini. Obuzela ga je strahovita `elja da se bori na Allahovom putu
i {iri islam u novim zemljama. Prvo se po~elo sa osvajanjem manjih gradova. Prva velika
bitka izme|u muslimana i Bizantijaca i njihovih pomaga~a, arapskih kr{}ana, odigrala se na
tlu Palestine. Bizantijska vojska se stacionirala u Ed`nadinu, poku{avaju}i razdvojiti
muslimansku vojsku i uni{titi vojsku koja je branila Busru, a koja je bila pod komandom
[urahbila ibn Hasne. Halid ibn Velid prozreo je bizantijski plan, po{to je po halifinoj naredbi
stigao iz Iraka da bi vodio islamsku vojsku, te je svakom muslimanskom vo|i poslao nare|enje
da se sastanu kod Ed`nadina, kako bi se povela odlu~uju}a bitka. Kada se muslimanska
vojska okupila kod Ed`nadina, Halid je vojsku podijelio na sljede}i na~in:
- Ebu-Ubejde zapovijedao je pje{adijom u centru;
- Muaz ibn D`ebel zapovijedao je desnim krilom;
- Se’id ibn Amir ibn Hazim el-Kure{i lijevim krilom;
- a Se’id ibn Zejd imao je zapovjedni{tvo nad konjicom.
Mud`ahida je bilo trideset tri hiljade dok je broj Bizantijaca bio sedamdeset hiljada.
Bizantijci su `estoko navalili na muslimane. Halid je imao plan da Bizantijce iscrpi,
pu{taju}i ih da napadaju tako da ne budu imali snage u njegovom protivnapadu koji bi
trebao biti presudan. Muslimani su se odupirali, a Bizantijci su napadali, koriste}i strijele
i koplja. Halid je vojsci naredio da se brani, ali da ne uzvra}a napad. Kada je zapo~eo tre}i
bizantijski napad, Se’id viknu Halidu: “[ta smjera{ sa ovim nevjernicima? Ga|aju nas
strijelama, pa su nam se konji uzjogunili?” Halid tada zapovjedi: “Krenite, Allah vam se
smilovao! U ime Allaha!” Ova nemilosrdna bitka zavr{ila se pobjedom muslimana, hvaljen
neka je Allah.
Druga bitka, u kojoj je Se’id ibn Zejd bio zapovjednik konjice, odigrala se kod
Mered`us-Sifra, gdje su muslimani, tako|er, ostvarili sjajnu pobjedu.
U Bici Fahl Bejsan Se’id je dokazao da je veliki junak, bio on na ~elu konjanika ili pje{aka.
Halid je bio na ~elu konjice. Na desnom krilu bio je Muaz ibn D`ebel, na lijevom Ha{im ibn
Utbe, a u centru Se’id ibn Zejd. Muslimani su pobijedili i u toj bici, prisiliv{i Bizantijce na
povla~enje ka sjeveru i zauzev{i nove zemlje i nove gradove.
Nakon pobjeda koje su muslimani ostvarili osvajanjem Damaska, Himsa i Ba’lebeka,
Bizantijci su po~eli razmi{ljati o skupljanju velike vojske kojom bi se oduprijeli nezadr`ivom
pohodu muslimana. To je bio uzrok Bitke kod Jermuka, najve}e bitke vo|ene u [amu. Ona
je promijenila cijeli tok historije, sru{iv{i vlast bizantijskoga kralja Herakla. Toga
118 Ashabi Allahovog Poslanika
blagoslovljenoga dana pokazala se Se’idova vje{tina ratovanja na takav na~in kome je malo
ko mogao parirati.
Bizantijci su okupili vojsku od sto dvadeset hiljada boraca, dok su muslimani imali vojsku
koja je brojala dvadeset hiljada mud`ahida. Jedan od njih je do{ao Halidu i rekao mu:
“Koliko je Bizantijaca, a kako smo mi malobrojni!”
“Vojsku velikom ~ine pobjede, a malom porazi, a ne brojnost”, odgovori mu Halid, srca
punog vjere.
Prije po~etka bitke u srce muslimana uvukao se strah zbog njihove malobrojnosti. U
ovoj bici se ponovo istakao Se’id ibn Zejd, bez straha od smrti, odlu~an za jedno od dvoje {ehidska smrt ili pobjeda.
Evo kako je Se’id opisao detalje bitke: “U Bici na Jermuku bilo nas je dvadeset
~etiri hiljade ili pribli`no toliko. Bizantijci su iza{li protiv nas sa sto dvadeset hiljada
boraca. Krenuli su prema nama i pri~injavali su nam se poput brda koje gura neka
nevidljiva ruka. Ispred njih su i{li sve{tenici i monasi, nose}i krstove i uzvikuju}i
molitve. Vojska je ponavljala te njihove molitve za njima, a nama je to li~ilo poput
grmljavine. Kada su ih muslimani vidjeli ovakve, njihovo mno{tvo im je prestra{ilo srca.
Tada je ustao Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i rekao: “Allahovi robovi, pomozite Allaha i On }e
vas pomo}i i u~vrstiti vas. Allahovi robovi, budite strpljivi, jer je strpljivost spas od
nevjerovanja, zadovoljstvo Gospodara i {tit od sramote. Odapinjite strijele, branite se
{titovima i {utite. Spominjite Allaha u sebi dok vam ne dadnem znak za napad, ako Bog da.”
Tada pred Ebu-Ubejdu iza|e jedan ~ovjek i re~e:
“Ja sam odlu~io da poginem, pa ima{ li kakvu poruku za Allahovoga Poslanika,
a.s.?”
Ebu-Ubejde odgovori:
“Poselami ga od mene i muslimana, i reci mu: ‘Allahov Poslani~e, na{li smo Allahovo
obe}anje istinitim.’”
“Kada sam ~uo njegovu pri~u”, nastavlja dalje Se’id, “i vidio ga kada je isukao sablju i
krenuo u susret Allahovim neprijateljima, spustio sam se na zemlju i puze}i na koljenima
podigao koplje i pogodio prvog konjanika koji je i{ao prema nama. Zatim sam nasrnuo
na neprijatelje, a Allah mi je iz srca odagnao svaki strah. Okrenuli smo se prema
Bizantijcima i nismo prestajali navaljivati na njih, sve dok nam Allah nije dao pobjedu.”
Poslije ove sjajne pobjede, Se’id je od halife Omera, r.a, imenovan prvim namjesnikom
Damaska.
Ashabi Allahovog Poslanika
119
USLI[ANA DOVA
Kada su godine pritisnule Se’ida, po`elio se Medine i blizine Poslanikova,a.s.,
mezara,21 posve}enja namazu i pobo`nosti. U doba vladavine Umejevi}a zbio se doga|aj
koji jasno upu}uje na ~istotu njegove du{e i na po~asti kod Allaha, d`.{.. Jedna `ena po
imenu Erva bint Uvejs tvrdila je da joj je na nepravedan na~in oduzeo komad zemlje i pripojio
ga sebi, te je o tome pri~ala ljudima i o Se’idu la`i iznosila. Ona nije samo klevetala Se’ida,
nego ga je i tu`ila namjesniku Medine Mervanu ibn el-Hakemu, koji ga je pozvao na raspravu
ovoga slu~aja. To je vrlo te{ko palo Se’idu, ashabu Allahova Poslanika, a.s.,pa je na toj
raspravi rekao: “Optu`en sam da sam joj nanio nepravdu, a kako da joj nanesem nepravdu
kada sam ~uo Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ko drugome nepravedno oduzme makar
pedalj zemlje, Allah }e mu na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam zemalja.’ Gospodaru
moj, ona tvrdi da sam joj nasilje u~inio; ako la`e, oslijepi je i baci je u bunar oko kojeg se spori
sa mnom i daj da se moj slu~aj rasvijetli kako bi muslimani uvidjeli da sam nevin.”
Nakon kratkog vremena, u Medini je pala jaka ki{a, pa se bujica slila u
dolinu El-Akik, gdje je bilo sporno zemlji{te. Bujica je otkrila granicu izme|u
dva posjeda, pa su muslimani uvidjeli da je Se’id bio u pravu, a da ga je Erva
potvorila. Ona je ubrzo ostala bez vida i obilaze}i svoj posjed pala u bunar i
utopila se.
Uzvi{en je Allah, Koji je usli{ao dovu ashaba Njegovoga Poslanika, a.s., jednog od
deseterice koji su jo{ za `ivota obradovani D`ennetom.
PRESELJENJE NA AHIRET
Pedeset prve godine po Hid`ri, u Akiku, Se’id ibn Zejd preselio je na ahiret. Prenesen je
u Medinu i u njoj ukopan, neka je selam i Allahov blagoslov na njega.
HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Hamza je sin Abdul-Muttalibov, a on Ha{imov, a on Abdul-Menafa el-Kurej{ija el-Ha{imija.
Nadimak mu je bio Ebu-Ammar. Ro|eni je brat Safijje, k}erke Abdul-Muttalibove, majke
Zubejra ibn Avvama.
OSOBENOSTI
Hamza je bio otvoren ~ovjek. Odgojen je u ku}i iz koje su redom bile vo|e i
dostojanstvenici Kurej{ija. Kako je rastao, pove}avalo se i njegovo samopouzdanje i
samouvjerenost.
Porijeklo i mo} koju je imao u~inili su ga odva`nim i ponositim. @ivio je `ivot koji je
`elio. Sa kurej{ijskim mladi}ima i mekanskim vo|ama nadmetao se u lovu, strelja{tvu,
konjani{tvu, i s njima je prisustvovao na sijelima na kojima se u`ivalo. Pustinja je bila
pogodno tlo gdje se nau~io borbi, vje`baju}i ga|anje strijelom, ma~evanje i bacanje
koplja. Stalno je bio na le|ima konja, lovac i pustinjak, u potrazi za plijenom.
Bio je visokog rasta, tamnoput, svjetlom ozarena lica, {irokih prsa, ~vrste gra|e i jakih
ruku i podlaktica. Kada bi udario sabljom, udarac mu je bio nezadr`iv. U Meki i njenoj okolici
pro~uo se po snazi i vje{tini jahanja i po snala`ljivosti u te{kim situacijama, bez uzmicanja.
Zauzimao je visoko mjesto me|u ljudima, bio je po{tovan, cijenjen i uva`avan od svih.
122 Ashabi Allahovog Poslanika
[email protected], BRAT I PRIJATELJ
Hamza je bio Muhammedov, a.s., amid`a. Od djetinjstva su bili bliski jer su bili istih
godina. Naime, Hamza je bio stariji svega dvije godine od svoga brati}a. On je, tako|er,
Resulullahov, a.s., brat po mlijeku, dojila ih je Suvejba, slu{kinja Ebu-Leheba. Hamzina, r.a.,
veza sa Allahovim Poslanikom, a.s., ide i sa maj~ine strane. Naime, Resulullah je bio sin
Amine bint Vehb ibn Abdu Menaf ibn Zehre, a Hamzina majka je Bint Vuhejb ibn Abdu Menaf
ibn Zehre, amid`i~na Poslanikove, a.s., majke.
Odrasli su zajedno kao djeca i `ivjeli kao nerazdvojni prijatelji i bra}a. Kada je Allahov
Poslanik, a.s., odlu~io da se o`eni Hadid`om bint Huvejlid, neka je Allahov selam i blagoslov
na nju, nije na{ao boljeg pratioca za njenu pro{nju od svoga brata, amid`e i prijatelja Hamze.
PRELAZAK NA ISLAM
Kada su za{li u godine, Allahov Poslanik, a.s., `ive}i ~ednim i neporo~nim `ivotom, prije
silaska Objave posvetio se razmi{ljanju. A u to vrijeme Hamza, koji je ina~e bio vrlo lijep,
zabavljao se predan lagodnom `ivotu. I{ao je na sijela, obilazio je mekanske klubove, i{ao
na dvoboje, takmi~io se sa vr{njacima u konjani{tvu. Kada je zasjalo svjetlo poslanstva,
Hamza se nije odmah odazvao pozivu svoga brati}a, a dobro je znao njegovu iskrenost,
~istotu du{e i visok ugled me|u Kurej{ijama. Bio je svjedok njegovih moralnih osobina koje
nije posjedovao niko osim njega.
Od po~etka {irenja islama Kurej{ije su zlostavljali muslimane, mu~ili su ih, vrije|ali i
psovali s ciljem da ih vrate u idolopoklonstvo. Muslimani su ostali ~vrsti i ustrajni, nakon {to
im je Allah srca napunio islamom i put osvijetlio nurom Upute, on je odolijevao svim mu~enjima
i progonima kojim su ih izlagali velikani Meke i kurej{ijski silnici.
Hamza je po obi~aju krenuo u pustinju, a tada je pro{lo dvije godine od po~etka
Objave. Osedlao je konja, uzeo svoj luk i krenuo u lov - njegovo najdra`e zanimanje. Taj
dan Allahov je Poslanik, a.s., bio kod K’abe, gdje mu se isprije~io Ebu-D`ehl i po~eo ga
vrije|ati i psovati islam. Nazivao ga je pogrdnim i omalova`avaju}im imenima, a Allahov
Poslanik, a.s., ni{ta nije odgovarao. Ebu-D`ehl je nahu{kao jo{ neke da ga napadaju i
govore bestidnosti. Kada je Resulullah, a.s., zamakao, Ebu-D`ehl je po`urio svojim
mu{ri~kim ahbabima da im se pohvali i podi~i {ta je uradio Muhammedu, a.s. A sve je to ~ula
i slu`avka Abdullaha ibn D`ud’ana et-Tejmijja iz svoje ku}e na brdu Safa. Vidjela je {ta se
dogodilo kraj K’abe i ~ula je psovke koje je Ebu-D`ehl uputio Muhamedu, a.s.
Kada se Hamza vra}ao iz lova, po obi~aju je najprije krenuo da obi|e K’abu i Crni
Ashabi Allahovog Poslanika
123
kamen, da se pokloni kipovima koji su bili svuda po njenoj unutra{njosti i da pozdravi
prisutne, prije nego ode svojoj ku}i. To su bili njegovi posljednji mnogobo`a~ki dani i posljednji
put je obavio paganske obrede, te se uputio ku}i. Kada je prolazio pored ku}e Abdullaha ibn
D`ud’ana, ispred njega je iza{la njegova slu{kinja i rekla mu:
“Ebu-Ammare, da si samo vidio {ta se dogodilo tvome brati}u Muhammedu, a.s.
Ebul-Hakem ga je mu~io i psovao i o~iglednu nepravdu mu nanio.
Kada je ovo ~uo, Hamza se na mjestu uko~i.
“A kako je Muhammed, a.s., reagovao?” , upitao je.
“Oti{ao je od njega ne progovoriv{i! Ni{ta nije uzvratio.”
Hamza se rasrdio, spopala ga je muka od onoga {to je Muhammed, a.s., pretrpio od
Ebu-D`ehla. Pa on je dobro poznavao osobine svoga brata i prijatelja iz djetinjstva, bez
obzira {to nije prihvatio njegovu vjeru. Zaputio se nazad prema K’abi da potra`i Ebu-D`ehla.
Ugledao ga je kako sjedi kraj K’abe u dru{tvu svojih prijatelja mnogobo`aca. Uputio se
ravno njemu, ne obaziru}i se i ne gledaju}i nikoga. Udario ga je svojim lukom tako da mu
odmah {iknu krv koja mu obli lice i odje}u. Hamzini nagli pokreti, puni odlu~nosti i ~vrstine,
Ebu-D`ehla ukopali su od straha da ga ne ubije.
“Ponovi svoje psovke preda mnom, ako smije{”, re~e Hamza.
“Ebu-D`ehl je {utio, ni rije~ da izusti. Tu su bili i neki iz Benu- Mahzuma, Ebu-D`ehlovi,
pa jedan od njih re~e:
“Hamza... izgleda da si se i ti odmetnuo (tj. priklju~io Muhammedu).
“A {ta me spre~ava?”, odsje~e Hamza. Meni se razjasnilo {ta je s njim. Objavljuje mu
se istinska vjera i ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik i da je ono {to on govori istina.
Allaha mi, tako je i ne}u odustati... a vi me sprije~ite ako mo`ete.
Vide}i da je situacija postala napeta, Ebu-D`ehl poku{a odobrovoljiti Hamzu kao da je
Hamza zaboravio {ta mu je uradio, pa re~e:
“Pusti, dosta je! Tako mi Boga, govorio sam Hamzinom brati}u ru`ne rije~i.”
Idu}i ku}i, Hamza je po~eo razmi{ljati o onome {to se dogodilo. Izjavio je svoje primanje
islama pred Ebu-D`ehlom i njegovim dru{tvom da odbrani svoga brati}a. Obuzele su ga
misli o njegovom brzopletom postupku..., potvrdio je islam, iako ga nije bio prihvatio. Dobro
je poznavao svoga brata, razmi{ljao je Hamza, njegov `ivot je bio ~ist i ~edan; on nikad u
`ivotu nije slagao. Bio je iskren i povjerljiv kako se samo mo`e biti. Poredio je poziv svoga
brata i vjeru svojih djedova... Kako je tako lahko ostavio vjeru kojoj je bio predan kao i
njegovi djedovi prije njega. Njegova ishitrena odluka po~ela je da ga nagriza. Neizmjerna je
mudrost Allahova.
“Obuzelo me kajanje zbog napu{tanja vjere mojih o~eva i naroda”, pri~ao je poslije
Hamza. “Proveo sam no} u nemiru i sumnji, nisam oka sklopio. Potom sam oti{ao kod K’abe
i Allaha predano molio da mi srce otvori prema Istini i da odagna od mene sumnju. Allah mi
je usli{ao molbu i srce mi nadahnuo uvjerenjem. Oti{ao sam kod Allahovoga Poslanika, a.s.,
124 Ashabi Allahovog Poslanika
i obavijestio ga o svome stanju, a on je zamolio Allaha da mi srce u~vrsti u islamu.”
Hamza je stao pred Resulullaha, a.s., i rekao: “Svjedo~im da nema drugog boga osim
Allaha i da je Muhammed, a.s., Njegov Poslanik.”
Hamzin ulazak u safove muslimana zna~io je dolazak ~ovjeka koji je islamu mogao
pru`iti jaku potporu.
ALLAHOV LAV
Kada je Hamza prihvatio islam, Kurej{ije i njihove pomaga~e kao da je grom o{inuo.
Mnoge Mekelije i Arapi, posebno mladi}i, slijedili su Hamzin primjer i ulazili u
Muhammedovu, a.s., vjeru. Kada je Omer ibn el-Hattab primio islam, kurej{ijska je `estina
u zlostavljanju muslimana ne{to splasnula.
Hamza je stao uz Allahova Poslanika, a.s., poma`u}i ga i odbijaju}i napade od njega.
Pokazao je veliku privr`enost novoj vjeri, a sebe i sve {to posjeduje stavio je u njenu
za{titu. Resulullah, a.s., bio je ponosan na Hamzino primanje islama i na njegove smione
nastupe i predanost islamu. Nazvao ga je “Allahov i Poslanikov lav”. Pobratio je njega i
Zejda ibn Harisa.
Hamzi pripada ponos kao barjaktaru prvoga bajraka islama. Naime, Allahov Poslanik,
a.s., namjeravao je poslati manji vojni odred u oblast Sejful-Bahra, gdje je bilo nastanjeno
pleme Benu-D`uhejne. Za ovaj zadatak izabrao je Hamzu, a ova izvidnica je ustvari u~inila
prvi pohod u islamu. Pod Hamzinim zapovjedni{tvom Allahov Poslanik, a.s., odabrao je
trideset muhad`ira i uputio ih ka Sejful-Bahru.
Usput su sreli Ebu-D`ehla na ~elu tri stotine mu{rika Meke. Dvije grupe stale su
jedna naspram druge, po~eli su se me|usobno napadati i malo je trebalo da se potegnu
sablje. Muslimani se nisu bojali i nisu uzmicali, iako su bili malobrojni. Bili su spremni na
bitku na prvi znak njihovoga vo|e. Me|utim, umje{ao se Med`di ibn Amr el-D`uheni koji
je bio prijatelj i jednih i drugih, i sprije~io mogu}i sukob, preprije~iv{i se izme|u dvije
skupine. Kada ih je rastavio, Hamza se vratio nazad u Medinu.
Allahov lav, ponosan i gord, obradovan ~a{}u prvoga bajraktara u islamu po emru
odabranoga Poslanika, a.s., izrekao je stihove:
“[to se ljute kad sam poslan uprkos njima.
Ne prestali sa zlom sve dok nisam poslan da se borim,
kad se smiri{e, vrijednost tra`im
po nare|enju Poslanika.
Zastava sa znakom na njoj u ruci mojoj,
ne ponese je niko prije.
Zastava pobjede Dobro~initelja,
Uzvi{enog Boga, Koji daje dobro ljudima.”
Ashabi Allahovog Poslanika
125
HEROJ BEDRA
Allahov Poslanik, a.s., odlu~io je presresti karavan Kurej{ija koji je nosio glavnicu njihova
kapitala. Ako bi ga zaplijenio, znatno bi otupio o{tricu Kurej{ija, oduzeo bi njihov imetak koji
su oni ulagali, `ele}i utrnuti Allahovo svjetlo u borbi protiv Poslanika, a.s., i muslimana.
Mus’aba ibn Umejra ibn Ha{ima ibn Abdul-Menafa ibn Abdud-Dara odredio je da ponese
bajrak muslimana. Bajrak je bio bijele boje. Aliju ibn Ebi-Taliba, r.a., odredio je da ponese
bajrak muhad`ira i jednog ensariju da ponese bajrak ensarija. Ova su dva bajraka bila crne
boje.
Ebu-Sufjan osjetio je opasnost koja mu prijeti, pa je poslao glasnika u Meku po
pomo}. Kurej{ije su sko~ili, uzeli oru`je i opremu i krenuli da spase karavan. Kada su
stigli do doline Urvetul-Kusva, razapeli su {atore i obavili posljednje pripreme za borbu.
Muslimani su stigli do mjesta gdje su bili izvori Bedra, pa su vodu skrenuli u jedan bunar, a
ostala vrela zatrpali. Ovako su mu{rici ostali li{eni vode. U me|uvremenu, Ebu-Sufjan je
uspio da se spasi s karavanom, pa su pojedine Kurej{ije predlagali povratak u Meku, ne
`ele}i sukob s Allahovim Poslanikom, a.s. Me|utim, Ebu-D`ehl zastupao je suprotno
mi{ljenje. Pozivao je na borbu i kona~no uni{tenje muslimana, a prije svega Allahova Poslanika,
a.s., i njegove poslanice, prije nego postanu sila kojoj se ne}e mo}i suprotstaviti. Ve}inu je
uvjerio da prihvate borbu, dok se manji broj vratio u Meku.
Po obi~aju Arapa prije glavne borbe odigraju se pojedina~ni dvoboji izme|u istaknutih
ratnika protivni~kih strana, ~ime se izaziva ratobornost.
Me|u mu{ricima je bio jedan opak ~ovjek, zvao se Esved ibn Abdul-Esed el-Mahzumi,
koji je rekao: “Kunem se Allahom da }u se napiti iz njihovog bunara; ili ga zatrpati ili
poginuti.” Navalio je prema bunaru gdje ga je ~ekao Hamza. Isukao je sablju i tik kraj bunara
Hamza ga je udario odsjekav{i mu nogu. Krv je {ikljala iz noge, ali je on nastavio da pu`e
prema bunaru, `ele}i da ispuni svoju zakletvu. Me|utim, Hamza ga je i drugi put udario i
dokraj~io.
Taj dan Hamza je ukrasio svoja prsa nojevim perom, jednu sablju dr`ao je u ruci dok mu
je druga bila o pasu. Predvodio je bojne redove muslimana zajedno sa ostalim junacima, a
Poslanikov, a.s., blagoslov je bio nad njima.
Nakon pogibije Esveda ibn el-Eseda, na mejdan su iza{li Utbe ibn Rebia, njegov brat
[ejbe ibn Rebia i Velid ibn Utbe. U susret njima iza{la su trojica mladi}a ensarija: Avf,
Muavviz ibn Haris i Abdulah ibn Revvaha.
126 Ashabi Allahovog Poslanika
“Ko ste vi?”, upita ih Utbe.
“Ensarije.”
“Vi nam ne trebate!”
Potom se okrenu prema muslimanima i zavika:
“Muhammede, po{alji nam dostojne protivnike iz na{eg naroda.”
Resulullah, a.s., re~e:
“Ubejd ibn Haris, Hamza, Alija, iza|ite!”
Kada su iza{li i pribli`ili se mu{ricima, Utbe upita:
“Ko ste vi?”
Oni mu reko{e ko su, a Utbe re~e:
“Vi ste dostojni protivnici.”
Ubejde se borio protiv Utbeta, Hamza protiv [ejbe, a Alija protiv Velida. Hamza je
odmah nasrnuo prema [ejbi, udario ga sabljom i ubio ga. Alija je navalio na Velida ne daju}i
mu priliku za uzmicanje i, tako|er, jednim udarcem ga oborio na zemlju. Mu{rika obli krv i
izdahnu. Ubejde je sa Utbom izmjenjivao udarce, tako da su jedan drugom napravili nekoliko
rana. Hamza i Alija su se priklju~ili Ubejdi i zajedni~ki nasrnuli na Utbeta i pokosili ga. Nakon
dvoboja muslimani pusti{e svoje glasove u slavu Allaha, Veli~anstvenog: “Allahu ekber...
Allahu ekber.” (Allah je najve}i...), ~ulo se poput grmljavine. Potom su svi slo`no, kao jedan,
navalili na Kurej{ije. Rasplamsala se `estoka borba.
Hamza je bio poput lava u ovoj veli~anstvenoj bici, svakog nevjernika na kojeg je nai{ao
oborio je. Taima ibn Adijja ibn Nevfela udario je po ple}ima i presjekao ga, a ovaj pade na
zemlju obliven krvlju. Zatim je potjerao Mes’uda ibn Ebu-Umejju ibn el-Mugiru i stigav{i ga,
udario ga sabljom i odsjekao mu glavu.
Muslimani su ubijali, ranjavali i zarobljavali mu{rike, uni{tavaju}i tako oli~enje
nevjerovanja, mnogobo{tva i zablude.
Hamza, Zejd ibn Haris i Alija zajedni~ki su ubili Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. Isto tako,
Hamza, Alija, i Sabit ibn el-D`eze’ ubili su Zema’a ibn el-Esveda ibn Muttaliba ibn Eseda.
Sa’d ibn Ebi-Vekkas pridru`io se Hamzi, pa su ubili Nebiha ibn el-Had`d`ad`a ibn Amira iz
Benu-Sehma. Vidjelo se da je pobjeda na strani muslimana. Kurej{ijski redovi bili su se
raspr{ili, pobjegli su na sve strane, nakon {to su im vo|e pale od muslimanskih sablji. Od
kurej{ijskih junaka ostao je Aiz ibnus-Saib ibn Uvejmir, navaljuju}i na muslimane, a bio je
poznat po svojoj snazi i brzini u napadu. Hamza mu je iza{ao u susret i uspio ga raniti i
zarobiti.
Kada se bitka zavr{ila i pra{ina slegla, vidio se strahovit poraz koji su pretrpjeli Kurej{ije.
Muslimani su skupili zarobljenike i vezali ih. Hamza je hodao me|u muslimanima, dok mu je
nojevo pero poigravalo na prsima, a jedan od zarobljenih upita:
“Ko je ovaj ~ovjek s nojevim perom?”
Ashabi Allahovog Poslanika
127
“Hamza ibn Abdul-Muttalib”, odgovori{e.
“Bogami, dosta nam je zla nanio.”
Tako su, Allahovom voljom, ~vrstina i samouvjerenje Resulullaha i muslimana donijeli
sudbonosnu pobjedu nad kufrom i idolopoklonstvom. Muslimani su se vratili u Medinu,
vode}i zarobljenike i nose}i ratni plijen.
PRVAK [EHIDA
Muslimani su u~vr{}ivali temelje svoje dr`ave - Medine, pod okriljem dini-islama, da bi
se iz nje ~uo glas koji uzdi`e i veli~a Tvorca, Jednog, Jedinog, i Koji poziva ukidanju
nepravde me|u ljudima. Hamza je puno u~io od Allahova Poslanika, a.s. Molio je svoga
Gospodara i govorio: “Pridr`avajte se ove dove: ‘Gospodaru, molim te Tvojim najve}im
imenom radi Tvoga zadovoljstva.’”
[to se ti~e Kurej{ija, oni su se vratili u Meku nakon Bitke na Bedru, vuku}i sa
sobom sramotu i poraz i oplakuju}i svoje poginule glave{ine i vo|e. Osjetili su snagu
muslimana i njihovu upornost u borbi na Allahovom putu, nakon njihove prve
organizirane bitke protiv mnogobo{tva, nevjerovanja i zablude. Kurej{ije i njihove `ene nisu
mogli zaboraviti taj te{ki poraz. Osveta Muhammedu, a.s., i njegovim ashabima postala je
njihova preokupacija i jedini cilj. Sve su tome podredili: skupljali su opremu, ljude, imetak,
podsticali i hu{kali ljude na osvetu muslimana. Mr`nja Kurej{ija je najvi{e bila usmjerena na
dvojicu ljudi koje su smatrali odgovornim za sve {to se dogodilo - na vjerovjesnika
Muhammeda, a.s., ibn Abdullaha, r.a., i na njegovoga amid`u Hamzu, koji je ubio najve}i broj
njihovih ljudi.
Cijela Meka smi{ljala je planove kako se rije{iti njih dvojice, spremaju}i se za
veliku bitku. Uklju~ili su i plemena s kojima su bili u savezni{tvu. Tra`ili su ~ovjeka
koji bi se mogao suprotstaviti Hamzi, ali nisu nikoga mogli na}i. Dobro su znali Hamzinu
`estinu i njegovu ogromnu tjelesnu snagu. Znali su da ga se mogu rije{iti jedino na podmukao
na~in.
Javio se D`ubejr ibn Mut’im koji je izgubio amid`u na Bedru:
“Na{ao sam ga... nema boljeg za ovu stvar od njega.”
“Ko je taj, D`ubejre?”
“Jedan od mojih abesinskih robova. Zove se Vah{i, i boga mi, na zemlji ne postoji neko
ko bi ga mogao nadma{iti u vje{tini bacanja koplja i ga|anja.”
D`ubejr ga je pozvao i rekao mu pred prisutnima: “Vah{i, spremni smo za borbu protiv
muslimana. Kad mi krenemo, kreni i ti, tvoja meta je Hamza, pa ako ga ubije{, bit }e{
oslobo|en ropstva.”
Neko je Vah{ijeve sposobnosti opisao Hindi bint Utbe, `eni Ebu-Sufjana, kako bi
128 Ashabi Allahovog Poslanika
ona svojim imetkom podstakla Vah{ija. Na Bedru je Hinda izgubila oca Utbeta ibn Rebiu,
amid`u [ejbeta ibn Rebiu, brata Velida ibn Utbeta i sina Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. Njena
mr`nja prema Hamzi, koji ih je ubio i u~estvovao u njihovom ubistvu, bila je ve}a od mr`nje
svih drugih.
Hinda je Vah{ija do~ekala dobrodo{licom, ra~unaju}i da }e on biti u stanju ostvariti
njenu najve}u `elju. Po~ela mu je medenim glasom pri~ati o svojim draguljima, zlatu i nakitu.
Stavila je ruku na vrat pomi~u}i bisernu ogrlicu kao i na u{i da poka`e dijamantne nau{nice.
Micala je svoje duge prste koji su bili ukra{eni zlatnim prstenjem. “Sve je ovo tvoje, Vah{i...
ako ubije{ Hamzu.”
Taj rob nije mogao, a da ne poklekne pred tako primamljivim prijedlogom. Dvije
su stvari o kojima sanjaju mnogi ljudi: sloboda i bogatstvo. Obe}ao joj je: “Dobit }e{
{to `eli{!”
Vojska Kurej{ija iza{la je prema Medini. Okr{aj se odigrao u dolini Uhuda, brda
nedaleko od Medine. Muslimani su se borili da pobjedi Istina ili da poginu kao {ehidi,
a mu{rici su se borili da bi osvetili poraz na Bedru. Bitka je bila `estoka i surova.
Hamza je napadao. Imao je nojevo pero zadjeveno na prsima, a Vah{i je ovako
opisao detalje bitke: “Kada su se protivnici sukobili, stao sam u stranu i pogledom tra`io
Hamzu. Kada sam ga ugledao, izgledao je kao razbje{njeli lav. Sabljom je sjekao ljude kao
snoplje. Ni{ta mu nije moglo stati na put. Allaha mi, spremao sam se i vrebao ga. Sakrio sam
se za drvo i ~ekao priliku da mi se pribli`i. Do mene ga je doveo Siba’ ibn Abdul-Uzza. Kada
ga je Hamza ugledao, zavikao je: ‘Hodi ovamo!’ Zatim ga je udario sabljom i usmrtio ga.
Tresao sam koplje u ruci dok nisam postao siguran, a onda ga bacio i pogodio ga u donji dio
trbuha. Koplje je iza{lo izme|u njegovih nogu. Krenuo je prema meni, ali ga je smrt nadvladala.
Potom sam mu pri{ao, istrgao svoje koplje i vratio se u logor. Sjeo sam, jer nisam imao vi{e
potrebe za borbom. Ubio sam ga da bih bio slobodan.”
Hamza je pao kao prvak {ehida.
A Hindina mr`nja dostigla je toliki stupanj da se zaklela da }e pojesti Hamzinu d`igericu.
Vah{i je rasporio Hamzin trbuh, izvadio d`igericu i donio je Hindi koja je odsjekla komad i
stavila ga u usta, pa kada ga nije mogla sa`vakati, ispljunula ga. Kada se pra{ina slegla i
kada su izbrojani mrtvi i sabrani ranjeni, zate~en je prizor Resulullahovog amid`e; rastrgano
tijelo, rasje~en trbuh, krv je bila svuda oko njega. Allahov Poslanik, a.s., zaplakao je vidjev{i
tijelo svoga brata, amid`e i prijatelja. “Nikad mi ni{ta nije bilo u`asnije od ovoga sada.” Pa je
rekao Fatimi i Safiji: “Radujte se, do{ao mi je D`ibril i rekao da je Hamza kod stanovnika
nebesa upisan kao Allahov i Poslanikov lav.”
Muslimane je ganulo {ta su ~uli i vidjeli, te su zapali u tugu i srd`bu. “Allaha nam, ako nam
Allah dadne pobjedu nad njima, iskasapit }emo ih kako nikad nije zapam}eno kod Arapa.”
Allah je, me|utim, zabranio kasapljenje i objavio jasne ajete kao uputu ljudima i po~ast
Hamzi.
Ashabi Allahovog Poslanika
129
“Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in
raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koje su zalutali s puta Njegova, i On zna one koje su na
pravom putu. Ako ho}ete da na nepravdu uzvratite, onda u~inite to samo u onolikoj mjeri
koliko je vama u~injeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive. Strpljiv budi ,a strpljiv }e{
biti samo uz Allahovu pomo}. I ne tuguj za njima, i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova,
Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ~ine.”22
Kada je pao, Allahov lav imao je pedeset sedam godina. Poslanik, a.s., ukopao ga je
zajedno s Abdullahom ibn D`ah{om u jedan mezar i klanjao mu sedamdeset d`enaza. On
je bio prvi {ehid kome je Allahov Poslanik, a.s., klanjao d`enazu. Nakon ukopa, rekao je:
“Allah ti se smilovao, amid`a. ^uvao si rodbinske veze i radio dobro.”
Hamzina pogibija djelovala je na sve. Pjesnici su se nadmetali, pi{u}i o njegovom
{ehadetu i o iskrenoj tuzi za njim. Tako Malik ibn K’ab ka`e:
O~i su mi plakale i treba da pla~u,
al’ koristi nema, nit’ od pla~a nit od tuge.
Za Bo`ijeg lava skoro pri~a{e,
za Hamzu tog ~ovjeka, `rtve ubijanja.
Svi muslimani time su pogo|eni,
pogo|en time i sam Poslanik bi,
Ebu-Ja’la, tvoji temelji ti sru{i{e se,
a ti ost’o slavan, ~ist i pouzdan.
Gospodar ti se smilovao u d`ennetima
gdje u`ivanje nikad ne propada.
A i ti, o Hind, ne pokazuj sre}u
zbog Hamze ti sebi ugled pretvori u bijedu.
A i ti, o Hind, pla~i, ne prestaji,
ti ga slijedila, bez poroda ostala.
Hasan ibn Sabit, Poslanikov,a.s., pjesnik, govori o tuzi za njim u duga~koj pjesmi iz koje
su sljede}i stihovi:
Ostavi ku}u koja propada
i pla~i za Hamzom dobro~instva punog.
Koji kroti konja kad se uzjoguni,
kao hrabri lav u svojoj {umi,
istaknut na vrhu sinova Ha{ima,
ne zamijeni istinu da la` uzme.
Pade kao {ehid me|u va{im sabljama,
uko~ile se ruke Vah{ijeve, da Bog dao!
130 Ashabi Allahovog Poslanika
Njegova sestra Safija izrekla je sljede}e stihove:
Allah ga Silni pozva pozivom u D`ennet
da u njemu `ivi u `ivotu sretnom.
To je ono {to smo molili i nadali se tome,
za Hamzu najbolje na Danu Sudnjeme.
Allaha mi, ne}u zaboraviti ono {to zadesi te,
U `ivotu svome ja tugovat }u,
za Lavom Allahovim, koji bija{e za{titnik,
gone}’ od islama ko god bi nevjernik.
Govorim, a jecaj kida mi nutrinu,
Allah dobrim nagradio brata mi i oslonca.
VELI^ANSTVENOST ISLAMA
Veli~anstvenost islama pokazala se poslije ovoga doga|aja kroz ~istotu vjere i plemenitost
Allahovoga Poslanika, a.s.
Naime, Vah{i je, zaista, dobio sva obe}anja; D`ubejr ga je oslobodio, a Hinda mu je dala
zlato i bisere koje mu je obe}ala. Ovako Vah{i pri~a o svom `ivotu poslije Uhuda: “Kada
sam do{ao u Meku, oslobo|en sam. Ostao sam u njoj do dolaska Allahovoga Poslanika,
a.s., do dana oslobo|enja Meke. Potom sam pobjegao u Taif. Kada je delegacija iz Taifa
oti{la kod Allahovoga Poslanika, a.s., da primi islam, meni je bilo te{ko da odem s njima, pa
sam rekao: ‘Oti}i }u u [am ili u Jemen, ili bilo gdje drugo.’ Allaha mi, dok sam o tome
razmi{ljao, rekao mi je jedan ~ovjek: ‘Te{ko tebi, Allahov Poslanik, a.s., ne ubija onoga ko
u|e u njegovu vjeru.’ Potom sam oti{ao u Medinu kod Resulullaha, a.s. Nije me vidio prije
nego sam stao pred njega i izgovorio {ehadet. Kada me vidio, upitao me: ‘Jesi li ti Vah{i?’
Odgovorio sam: ‘Jesam, Allahov Poslani~e!’ On mi re~e: ‘Ispri~aj mi kako si ubio Hamzu.’
Ispri~ao sam mu, a on mi re~e: ‘Te{ko tebi, ne izlazi mi pred o~i!’ Od tada sam se sklanjao
Allahovom Poslaniku, a.s., s puta da me ne vidi, sve dok ga Allah nije uzeo Sebi.Kada su
muslimani iza{li protiv Musejleme el-Kezzaba, bio sam s njima. Nosio sam koplje kojim sam
ubio Hamzu. Kada su se vojske sukobile, vidio sam Musejlemu kako stoji dr`e}i sablju.
Pripremio sam se, protresao koplje, a zatim ga bacio na njega i pogodio ga. Ako sam ovim
kopljem ubio najboljega ~ovjeka, Hamzu, nadam se da }e mi Allah oprostiti, jer sam istim
ubio i najgorega ~ovjeka, Musejlemu.”
Ashabi Allahovog Poslanika
131
Tako je Hamza, r.a., pao kao {ehid na Uhudu, a njegova du{a uzdigla se u vje~ne
edenske vrtove.
SA’D IBN EBI - VEKKAS, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
On je Sa’d sin Ebi-Vekkasa, a on Uhejbov, a on Abdu-Menafov, a on Zuhrov, a on
Kilabov, a on Murretov, a on K’abov, a on Luejjov, a on Galibov, a on Fehrov, a on Malikov,
a on En-Nedrov, a on Kinana el-Kure{ija ez-Zuhrijja. Nosio je nadimak Ebu-Ishak.
Majka mu je Hamna, k}erka Sufjana ibn Umejje ibn Abdu{-[ems.
LI^NOST
Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio je izuzetna li~nost kakvu je historija malo poznavala. Uzvi{eni
Allah obdario ga je sna`nom mu{kom vanj{tinom i ~istom vjerni~kom du{om. Bio je
krupna tijela, niska rasta, guste kovrd`ave kose.
I pored sna`nog mu{kog izgleda, u prsima je nosio ~isto srce koje je svjedo~ilo o
fino}i njegove du{e, plemenitom porijeklu i o ljubavi prema svakom, bez mr`nje i pakosti.
Pa ~ak, i prije nego je spoznao Istinu i prije nego {to je dao prisegu Poslaniku,
s.a.v.s., nije naginjao obo`avanju kipova i zabavama, kao {to je to ~inila tada{nja omladina
Kurej{ija. Ve}inu je svoga vremena provodio o{tre}i strijele i prave}i lukove, vje`baju}i
strelja{tvo, kao da se pripremao za neke velike du`nosti. I zaista, postao je najve}i
strijelac u historiji islama.
134 Ashabi Allahovog Poslanika
PRIMANJE ISLAMA
Kao {to smo prethodno spomenuli, Sa’d nije bio sklon obo`avanju kipova, nije se
klanjao kumirima, koje je sam ~ovjek napravio i koji ne koriste niti {tete.
^im je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha, poziv plemenitog Poslanika u novu
vjeru, vjeru pravde i istine, srce ga je mamilo njoj, a svjetlost je prodrla u njegovu du{u,
obasjavaju}i svaki dio njegovog tijela, pa se uputio Vjerovjesniku, s.a.v.s., i pred njim
izjavio primanje islama.
Poslanik, s.a.v.s., mu se mnogo obradovao jer je Sa’d poticao iz jedne od najuglednijih
porodica Meke. Njegov je islam podstakao druge Mekelije da ga slijede i da se odazovu
pozivu Uzvi{enog Allaha, d`.{. A osim toga, Sa’d je bio zreo mladi} u svojoj sedamnaestoj
godini, objedinjuju}i u sebi mu{kost i snagu koja se malo kod koga mogla na}i. On je
tre}i ili ~etvrti koji je primio islam, od mu{karaca, ~ime se sam ponosio, govore}i: “Niko
nije primio islam istog dana kad i ja. Proveo sam sedam dana ~ine}i tre}inu islama
sedmi od sedmerice.”
Sa’d je kazivao pri~u svoga ulaska u islam, iz koje se vidi da je uputa u{la u njegovo
srce prije nego je objavio primanje islama: “Tri no}i prije nego {to }u primiti islam, u snu
sam vidio kako se utapam u dubokoj tami. Dok sam tako tumarao u njenim dubinama,
odjednom me osvijetli mjesec, po~eo sam ga slijediti. Vidio sam ispred sebe grupu ljudi
koji su se ve} bili uputili ka mjesecu. To su bili Zejd ibn Haris, Alija ibn Ebi-Talib i EbuBekr es-Sidik. Upitao sam ih:
‘Otkad ste vi ovdje?’
‘Od maloprije!’, odgovorili su.
Sutra, kad je svanulo, obavije{ten sam da Resulullah, s.a.v.s., poziva u islam. Shvatio
sam da mi Allah ho}e dobro, da iza|em, Poslanikovim posredstvom, iz tame na svjetlo.
Brzo sam mu se uputio i na{ao ga u D`ijadu (ime tjesnaca kraj Meke) gdje je klanjao
ikindija-namaz. Primio sam islam, a pretekli su me samo oni koje sam vidio u snu.”
TE[KO ISKU[ENJE
Sa’dov prelazak na islam izazvao je veliku uzbunu u redovima Mekkelija. Taj mladi},
veliki plemi}, ugledna i plemenita roda, kako to da napusti vjeru svojih djedova i da se
odazove novoj vjeri?! Kako se usudio?!
Majka mu se silno rasrdila i toliko se rastu`ila da se zarekla kako ne}e ni{ta okusiti sve
Ashabi Allahovog Poslanika
135
dok je Sa’d musliman. Ali to ga ne odvrati od islama. Njegova majka je dobro poznavala
osjetljivu du{u svoga sina, do koje mjere je bio vezan za nju, i znala je njegovu ljubav i
po{tovanje prema njoj. To je iskoristila kao sredstvo da bi ga odvratila od nove vjere.
Ali, Sa’d je ostao ~vrst u svome uvjerenju, sve je vi{e ~eli~io svoje vjerovanje, shvataju}i
vrijednost vjere objavljene od Uzvi{enog Allaha s kojom je do{ao Bo`iji Poslanik, s.a.v.s.
Sa’dova je majka sprovela svoju zakletvu, odbacila je jelo i pi}e i povukla se u svoju tugu
i svoj jad.
Njeno gladovanje se odu`ilo, sve dok joj se ne ugrozi `ivot. Porodica je po~ela vr{iti
pritisak na mladi}a-vjernika... na mladi}a koji je dao prisegu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.
On ne}e povu}i svoju prisegu!
Sa’d se na{ao u stra{nom vrtlogu borbe sa samim sobom: majka sa jedne strane,
nova vjera sa druge strane. Ipak, nije bilo te{ko da izabere; svjetlost koja je obasjala
njegovo srce osvijetlila je njegov vid i shvatanje da spozna Istinu tako da je odbio
pokleknuti.
Kad se poja~ao pritisak na njega, zvali su ga da bar vidi majku, misle}i da }e, kad je
vidi u kakvom je stanju, udovoljiti njenom zahtjevu.
Oti{ao je kod majke... Kako je samo bio dirljiv prizor pred njim. Sreli su se iman,
~rvsta vjera u Sa’dovoj du{i i maj~ino mnogobo{tvo. Izme|u toga bio je osje}aj maj~instva,
slab i bez dokaza pred Istinom.
Kako se okon~a ova te{ka scena?
Neka nam Sa’d ibn Ebi-Vekkas opi{e te momente te{kog isku{enja koje je malo ko
jo{ do`ivio: “^im je majka ~ula o mom prihvatanju islama, jako se uznemirila. Bio sam
joj poslu{no dijete, jako sam je volio, pa mi se prima~e i re~e:
‘Sine, kakva je to nova vjera koju si prihvatio i koja te odvrati od vjere tvoga oca i
majke? Tako mi Allaha, ili }e{ ostaviti tu novu vjeru, ili ne}u ni{ta jesti i piti sve dok ne
umrem, pa }e se tvoje srce od tuge za mnom iskidati, grist }e te savjest zbog toga {to si
u~inio, a ljudi }e ti prigovarati dok si `iv.’
Odgovorio sam:
‘Ne ~ini to, majko, ja ni za {ta ne}u ostaviti svoju vjeru!’
Ali ona osta ustrajna u onome na {ta se zarekla. Ostavila je jelo i pi}e tako da joj je
tijelo smr{alo i onemo}alo, i kosti su joj oslabile. Stalno sam joj odlazio i molio je da
uzme ne{to hrane i pi}a, ali ona je to o{tro odbijala, kune}i se da ne}e jesti niti piti dok
ne umre, ili dok ja ne napustim svoju vjeru. Tad sam joj rekao: ‘Majko, koliko god da te
volim, vi{e volim Allaha i Njegovog Poslanika... Tako mi Allaha, da ima{ hiljadu du{a, pa
da ih ispusti{ jednu po jednu, ni za {ta ne bih napustio svoju vjeru.’
Kad je vidjela moju odlu~nost, popustila je i po~ela jesti - nerado.”
Uzvi{eni Allah je ukazao po~ast Sa’du ibn Ebi-Vekkasu za njegov stav i objavio je ajet o
njemu i njegovoj porodici:
136 Ashabi Allahovog Poslanika
“A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{, onoga o kome
ni{ta ne zna{, ti ih ne slu{aj, i prema njima se na ovom svijetu velikodu{no
pona{aj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra}a. Meni }ete se poslije
vratiti, i Ja }u vas o onome {to ste radili obavijestiti.” (Lukman, 15)
Sa’dov ulazak u islam uticao je na mekelijske mladi}e, pa oni, odu{evljeni, krenu{e
objavljivati svoje iskreno prihvatanje islama.
Mo`da je doga|aj Umejra ibn Ebi-Vekkasa, Sa’dovog brata, iz Bitke na Bedru, najbolji
pokazatelj koliko je bila jaka vjera prvih muslimana i do koje mjere su bili vezani za
poslani~ku Poruku.
Na dan Bedra spremili su se za susret sa nevjernicima i mu{ricima Kurej{ijama.
Objavljena je priprema za borbu na obje strane. Kurej{ije su se pripremale za borbu sa
svim svojim silnicima, gospodom i velikanima.
Muslimani, na ~elu sa Poslanikom, s.a.v.s, naoru`ali su se oru`jem islama -imanom,
`rtvovanjem i `eljom za {ehadetom na Allahovom putu.
Bio je obi~aj Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da prije bitke izvr{i pregled muslimana
kako bi im uputio savjet ili primjedbu.
Umejr ibn Ebi-Vekkas, Sa’dov brat, mladi}, tek {to je navr{io ~etrnaest godina, stajao
je u muslimanskim redovima. Kada je vidio da se Poslanik pribli`ava kako bi izvr{io
smotru mud`ahida, sakrio se od straha da ga ne vrati iz bitke, zbog mlade dobi. Ali ga je
plemeniti Poslanik, s.a.v.s., primijetio i pozvao ga i rekao mu da ne mo`e u~estvovati u
borbi i da se vrati.
Te{ko je palo mladi}u-vjerniku da mu bude uskra}ena ~ast borbe na Allahovom
putu, pa makar bio mlad. Po~eo je plakati i moliti sve dok se ne raznje`i Poslanikovo
srce i dozovoli mu da krene u bitku.
Umejrova radost bila je ogromna. U tom njegovom najve}em veselju u~estvovao je
njegov brat Sa’d koji mu je dao ne{to od svoga oru`ja da ga nosi. Muslimani su krenuli
i sa njima dva brata, Sa’d i Umejr.
Bitka je bila `estoka. Uzvi{eni Allah je pomogao muslimane velikom pobjedom, dok
su Kurej{ije i mu{rici do`ivjeli veliki poraz. Kad se slegla pra{ina nakon bitke, Umejr je
bio me|u {ehidima. Sa’d se sam vratio sa popri{ta bitke, ostavljaju}i svoga mla|eg
brata Umejra na bedranskoj zemlji, po~a{}enog {ehidskim blagodatima.
Ashabi Allahovog Poslanika
137
POSLANIKOV [email protected]]
Sa’d ibn Ebi-Vekkas zauzimao je visoko mjesto kod Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s.
Vezivale su ih dvije jake veze: veza po vjeri - najja~a veza koja mo`e vezati dva ~ovjeka,
izgovorio je Sa’d kelimei-{ehadet, vjerovao u jedno}u Uzvi{enog Allaha i u iskrenost
Poslanika, s.a.v.s., u njegovom Pozivu, dao mu je takvu ~vrstu prisegu koja je
nezapam}ena u historiji. Vezivala ih je i rodbinska veza - ona je pove}ala ~vrstinu i
bliskost i iskrenost me|u njima. Sa’dov djed, Uhejb ibn Menaf, bio je amid`a Amine bint
Vehb, majke Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Koliko je samo Poslaniku zna~ila ta veza!
Prenosi se da je bio u grupi svojih ashaba, kad im se pribli`io Sa’d, pa ga je poselamio
i rekao: “Ovo je moj dajd`i}, pa neka mi neko poka`e svoga dajd`i}a.”
Poslanik se uistinu ponosio Sa’dom!
Nikada se Sa’d nije udaljavao od Vjerovjesnika, bio je u njegovoj blizini, pratio ga u
stopu, stavljaju}i se u slu`bu njemu, u slu`bu vjere Jedinog Allaha.
Abdullah ibn Amir prenosi od Ai{e, majke vjernika, da je rekla: “Jedne je no}i nemir
obuzeo Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., pa re~e: ‘Kamo sre}e da se na|e neki dobri ~ovjek
koji bi me ~uvao ove no}i.’
Ne{to poslije za~u se zveckanje oru`ja. Pitao je:
‘Ko je to?’
Ovaj odgovori:
‘Sa’d ibn Ebi-Vekkas, ja }u te ~uvati, Bo`iji Poslani~e!’
Resulullah, s.a.v.s., potom je zaspao dubokim snom da sam ~ula njegovo hrkanje.”
Poslanik, s.a.v.s., obradovao je Sa’da D`ennetom, zbog njegove ispravne vjere,
~istote du{e i dubokog imana.
Sjedili su ashabi kod Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., kad on re~e: “Na ova vrata }e u}i
~ovjek od stanovnika D`enneta.”
Domalo, u{ao je, bio je to Sa’d.
Kolika je samo bila sre}a Sa’dova zbog ove radosne vijesti. Blago njemu, zbog velikog
stupnja koji je dostigao u islamu.
138 Ashabi Allahovog Poslanika
ZA TEBE BIH @RTVOVAO
I OCA I MAJKU
Te{ko je nabrojati sve Sa’dove juna~ke do`ivljaje i opisati sve pojedinosti zbog
njihovog mno{tva i veli~ine. Oni proisti~u iz ~iste vjerni~ke du{e nezamu}ene sumnjom
i neiskvarene ru`nim mislima.
On je jedan od muslimanskih junaka koji se ustrajno borio za pobjedu islama, u
svakoj situaciji, makar bila te{ka i opasna.
Na dan Uhuda istaklo se to juna{tvo i pokazala snaga imana, i ljudi su vidjeli koliko
Sa’d zna~i Poslaniku. Kurej{ije su bile skupile ogromnu vojsku kako bi se rije{ili Poslanika,
Muhammeda ibn Abdullaha, s.a.v.s., i osvetili se za Bedr, gdje su do`ivjeli poraz ~iji
okus jo{ uvijek nisu bili zaboravili.
Suprotstavili su im se muslimani koje je predvodio Poslanik, brane}i svoje uvjerenje
i istinsku vjeru.
Sukobi{e se dvije skupine. Podi`e se pra{ina prekrivaju}i cijeli prostor. Konjanici su
se kretali i borili poput sjenki. Poja~a se buka od ljudskih povika i udaranja oru`ja. ^inilo
se da je pobjeda na dohvat ruku muslimana.
Ali, jedna grupa je prekr{ila upute Poslanika, s.a.v.s., i napustila svoja upori{ta prije
okon~anja bitke. Tako ih s le|a napade Halid ibn Velid, koji je tada bio u redovima
mu{rika, i preokrenu tok bitke na {tetu muslimana. Muslimane ste`e muka. Opkoli{e
Poslanika i rani{e ga u ~elo, slomi{e mu dva zuba i povrijedi{e o~nu jagodicu. Muslimani
se uznemiri{e, mislili su da je Vjerovjesnik ubijen.
U tom se momentu oko Poslanika okupi deset junaka, iskrenih u vjeri, {tite}i ga
svojim tijelima, brane}i ga svojim `ivotima. Me|u njima je bio i Sa’d. Primijetio ga je
Poslanik, s.a.v.s., pa mu re~e, podsti~u}i ga na borbu: “Ga|aj Sa’de... za tebe bih `rtvovao
i oca i majku.”
To je ispunilo ponosom Sa’dovu du{u; plemeniti Poslanik ga pretpostavio svojim
roditeljima! Povodom toga Alija ibn Ebi-Talib, r.a., rekao je: “Nisam ~uo da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., uzdigao nekoga iznad svojih roditelja, osim Sa’da. ^uo sam na Uhudu
kada je rekao: ‘Ga|aj Sa’de... za tebe bih `rtvovao i oca i majku.’”
Sa’d je obi~avao da ka`e s ponosom: “Tako mi Allaha, ja sam prvi Arap koji je na
Allahovom putu ga|ao strijelom.”
Ashabi Allahovog Poslanika
139
DVA [email protected]
Kao {to je Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio poznat po preciznosti u ga|anju lukom i bacanju
koplja, isto tako bio je poznat kao onaj ~ija je dova bila kabul (usli{ana).
Posjedovao je dva oru`ja, oba je stavio u slu`bu borbe na Allahovom putu i poziva u
islam: strijelu i dovu.
Ni u mladosti nije prisustvovao zabavama i lumpovanjima, bio je zabavljen pravljenjem
oru`ja. Odlazio je u pustinju gdje se podu~avao vje{tini ga|anja, tako da je postao jedan
od najvje{tijih strijelaca.
Njegovo drugo oru`je bila je momentalno usli{ena dova, o ~emu su poznata mnoga
prekrasna kazivanja.
Amir ibn Sa’d prenosi:
“^uo je Sa’d ~ovjeka kako vrije|a Aliju, Talhu i Zubejra, pa mu je naredio da prestane
{to ovaj ne poslu{a. Rekao mu je:
‘Proklet }u te!’
Ovaj mu dogovori:
‘Prijeti{ mi kao da si Poslanik.’
Sa’d potom uze abdest, klanja dva rekata, zatim di`e ruke i re~e: ‘Bo`e moj, Ti zna{
da je ovaj ~ovjek psovao ljude kojima si Ti podario Svoju blagodat, pa Te vrije|anje njih
srdi. U~ini ovoga znakom (tvoje srd`be).’
Nije pro{lo dugo kad, iz jedne pregrade, istr~a odbjegla deva. Ni{ta je nije moglo
zaustaviti sve dok nije u{la u gu`vu, me|u ljude, kao da ne{to tra`i. Deva nasrnu na
onoga ~ovjeka i obori ga pod noge. Gazala ga je sve dok nije umro.”
Ovo kazivanje predstavlja jasan dokaz dubine Sa’dovog imana i ~istote njegove
prefinjene i plemenite du{e, ~ija je dova bila iskrena i ~ista.
Odlika koju mu je podario Uzvi{eni Allah, bila je plod dove Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s.,
koju je Poslanik prou~io iz svoje velike ljubavi prema Sa’du.
Sa’d se bio razbolio za vrijeme Oprosnog had`a, pa ga je Poslanik potrao rukom po
~elu, govore}i: “Bo`e moj, otkloni od njega bolest. Bo`e ljudi, Vladaru ljudi, Ti si Onaj
Koji daje ozdravljenje, niko ga ne mo`e izlije~iti osim Tebe. U ime Allaha, tra`im za{titu
od svega {to nanosi {tetu. Bo`e moj, u~ini zdravim njegovo srce, njegovu du{u i njegovo
tijelo. Otkloni od njega bolest i primi njegove dove.”
U jednoj drugoj prilici Vjerovjesnik je molio: “Bo`e moj, upravi njegovu strijelu, usli{aj
mu dovu i u~ini ga omiljenim me|u Tvojim robovima.”
140 Ashabi Allahovog Poslanika
@ELJA ZA UDJELJIVANJEM
Sa’d je `ivio podugo, oko osamdeset godina. Za svoga `ivota, ispunjenog radom,
stekao je veliki imetak, rade}i dozvoljeno (halal). Me|utim, nije {krtario, dijelio je sirotinji,
muhta~ima i nevoljnicima.
Uvijek je dijelio i poklanjao, a sve {to je vi{e dijelio, Allah mu je vi{e pove}avao
imetak.
Razbolio se u godini Oprosnog had`a, tada je imao samo jednu k}erku. Obi{ao ga
je Poslanik, s.a.v.s., pa ga je Sa’d upitao:
“Allahov Poslani~e, imam veliki imetak a naslje|uje me samo k}erka, pa da li da
dvije tre}ine imetka dam u sadaku?”
“Ne!”, re~e Poslanik.
“A pola?”, upitao je Sa’d.
“Ne!”, ponovi Vjerovjesnik.
“Da li da dam, onda, tre}inu?”
“Da, a i tre}ina je puno. Bolje ti je da ostavi{ svoje nasljednike bogatim, nego da
tra`e od drugih. A uistinu, za sve ono {to podijeli{, `ele}i pri tome Allahovo zadovoljstvo,
dobit }e{ za to nagradu. ^ak za zalogaj kojim nahrani{ svoju `enu”, re~e Vjerovjesnik,
s.a.v.s.
Poslije toga, Sa’d je dobio mnogo sinova, ali je i dalje zadr`ao obi~aj dijeljenja i
davanja sadake.
LAV SA [email protected]
Na Allahovom putu, Sa’d se borio za vremena Poslanika, s.a.v.s., i halife Omera, r.a.
Njegova uloga predstavlja svijetle stranice islamskog osvajanja. Rijetko se desio neki
doga|aj ili bitka, a da se tu nije na{ao Sa’d, istinski borac-konjanik.
Njegova historijska veli~ina i ratna darovitost, naro~ito se pokazala kada je halifa
Omer odlu~io da stane u kraj neprekidnim napadima koje su vr{ili stanovnici Iraka,
prekr{iv{i ugovor. Perzijanci su napadali na muslimane i nanosili im ogromne gubitke u
ljudstvu i ratnoj opremi.
Halifa Omer el-Faruk je odlu~io da krene u presudnu bitku kojom bi okon~ao to
stanje i zauvijek uni{tio djelotvornu mo} Perzijanaca.
Ashabi Allahovog Poslanika
141
Pozvao je muslimane na zajedni~ki namaz i na dogovor. Po{to im je izlo`io situaciju,
po~eli su predlagati imena ljudi koji su dostojni ovoga velikoga zadatka, vo|enja muslimanske
vojske, tra`ili su junaka-konjanika koji }e izvojevati pobjedu.
Abdurrahman ibn Avf je rekao:
“Na{ao sam ga!”
Omer upita:
“Ko je?”
“Lav (s kand`ama), mud`ahid Sa’d ibn Malik Zuhdijj, Sa’d ibn Ebi-Vekkas!”
Svi prisutni podr`a{e taj prijedlog. Omer pozva Sa’da i imenova ga namjesnikom
ira~ke pokrajine i povjeri mu vo|stvo nad muslimanskom vojskom.
Kad je do{ao da se oprosti od njega, Omer el-Faruk uputio mu je rije~i koje izviru iz
~vrstog imana u du{i: “O Sa’de, neka te ne zanosi ako ti se ka`e ‘Poslanikov amid`i} i
njegov ashab’, jer ~ovjek ne}e posti}i kod Allaha svojim porijeklom ni{ta, nego samo
svojom pokorno{}u Njemu. Najugledniji i najobi~niji kod Allaha su jednaki. Allah je njihov
Gospodar a oni su Njegovi robovi, razli~iti su po snazi a posti`u nagradu kod Allaha
svojom pokorno{}u. Pazi na odredbe kojih se dr`ao Poslanik, s.a.v.s., otkada je poslan
pa sve do svoje smrti. Dr`i ih se dobro, to je pravi put.”
OSVAJANJE PERZIJE
Sa’d ibn Ebi-Vekkas postavljen je za namjesnika Iraka i vo|u vojske. Tamo je vodio
muslimane iz pobjede u pobjedu. Smjenjivala su se osvajanja za osvajanjima. Pove}ala se
povr{ina islamske dr`ave. Sa’d je poslao pismo halifi Omeru, r.a., obja{njavaju}i mu situaciju
i opisuju}i mu stanje muslimana.
Slu{aju}i savjete halife, Sa’d pozva Rustema, vo|u Kisrine vojske, u islam, {to ovaj
odbi. Uslijedila je bitka. Nakon brojnih ~arki, odlu~eno je da bitka bude u Kadisijji.
Na po~etku bitke, Sa’d se razbolio, te se nije mogao upustiti u vrtlog toga boja. Cijelo
tijelo mu je bilo prekriveno plikovima.
Ku}u u kojoj je boravio u~inio je komandom. Obratio se muslimanima, podsti~u}i ih na
d`ihad, klanjao je podne namaz, a zatim izdao naredbu za pokret, uzvikuju}i tekbire:
“Allahu ekber... Allahu ekber... Allah je najve}i... Allah je najve}i...”
Sa svoga polo`aja pratio je tok bitke, {alju}i im upute i u isto vrijeme bore}i se sa
bolovima koji su mu zadavali plikovi. Vojske su se izmije{ale. Muslimanske sablje su po~ele
da ubijaju i komadaju Kisrinu vojsku... ubijaju}i nevjerstvo i uni{tavaju}i mnogobo{tvo u liku
obo`avaoca vatre, Perzijanaca.
Najvredniji poklon koji je dat Sa’du bila je Rustemova glava, vo|e perzijske vojske,
done{ena na koplju.
142 Ashabi Allahovog Poslanika
Nakon Kadisijje njegovom zaslugom nastavljen je blagoslovljeni napredak vojske prema
Nehavendu, zatim prema El-Medainu gdje je uzeta Kisrina kruna. Muslimani su dobili ogroman
ratni plijen.
Nakon toga, kao namjesnik Iraka, Sa’d je izgradio Kufu i u~vrstio temelje islama na
{irokim prostranstvima nove islamske dr`ave.
VELIKA SMUTNJA
Kad se desila velika smutnja me|u muslimanima, nakon ubistva halife Osmana ibn Affana,
r.a., izme|u novoizabranog halife Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., i Muavije ibn Ebi-Sufjana, r.a.,
namjesnika [ama, Sa’d zapade u veliku tugu, osami se, slomljenog srca i suznih o~iju prate}i
{ta se de{ava. Osje}ao se nemo}nim da sprije~i fitnu.
Izdvojio se od svijeta, borave}i me|u svojim devama, razmi{ljaju}i i tra`e}i od Allaha,
d`.{., oprosta.
Njegovom je sinu Omeru te{ko palo {to mu se otac osamio, veliki junak, osvaja~
Perzije, onaj koji se borio sa Poslanikom, s.a.v.s., u svim bitkama. Smatrao ga je
dostojnijim hilafeta od zava|enih, a i halifa Omer ga je izabrao me|u {estericu kandidata
za halifu. Rekao mu je:
“Borba se vodi oko hilafeta a ti ovdje sjedi{!?”
A Sa’d mu je odgovorio:
“Sinko moj, ~uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako ka`e: ‘Zaista Allah voli roba
koji je bogat a skroman i bogobojazan.’”
Sa’d je u o~ima velikog broja muslimana bio najpogodniji ~ovjek za preuzimanje
hilafeta, koji bi mogao okon~ati sukob i dokraj~iti veliku smutnju.
Kada mu je do{ao brati} Ha{im ibn Utbe ibn Ebi-Vekkas, govore}i mu:
“Amid`a, evo ovdje je stotinu hiljada sablji (stotinu hiljada naoru`anih vojnika tebi na
raspolaganju), smatraju te najzaslu`nijim ~ovjekom za hilafet”, Sa’d je odgovorio:
“Ho}u od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju, kojom, ako udarim vjernika, ni{ta
mu ne na{kodi, a ako udarim nevjernika, presije~e ga.”
Po tom odgovoru mo`emo shvatiti ko je bio Sa’d ibn Ebi-Vekkas... voli Allahovu
vjeru... odbija sukob me|u muslimanima.
Ashabi Allahovog Poslanika
143
PRESELJENJE NA AHIRET
Sa’d ibn Ebi-Vekkas je za `ivota raspolagao ogromnim imetkom koji mu je Allah podario,
ali ga to nije moglo odvratiti od vjere i u~initi ga da zaboravi svoju skromnost i bogobojaznost.
Sa’dov je smrtni ~as zakucao dok je bio u svojoj ku}i u El-Akiki u Medini. Za`elio je da se
susretne sa svojim Gospodarom nose}i svoju najljep{u uspomenu... uspomenu koja
sjedinjuje skromnost, d`ihad i iman...
Nai{aretio je na ormar da ga otvore... A kad su ga otvorili, na{li su ogrta~, pohaban
i izderan. Kazao je porodici da su to njegovi }efini, govore}i: “U ovome sam se borio
protiv mu{rika na Bedru. Sa~uvao sam ga za ovaj dan i `elim da u njemu iza|em pred
Allaha.”
Tako se okon~ao `ivot jo{ jedne od velikih islamskih li~nosti. Vratio se Uzvi{enom
junak d`ihada, veliki heroj me|u herojima islama.
Ukopan je u Medini, na Bekiji, mezarju ~asnih ashaba Resulullaha.”
ZUBEJR IBNUL-AVVAM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Zubejr je sin El-Avvamov, a on je sin Huvejlidov, a on je sin Esedov, a on je sin
Abdul-Uzzaov, a on je sin Kusajjov, a on je sin Kilabov, a on je sin Murrov, a on je sin
Luajja el-Kure{ija el-Esedija. Nadimak mu je bio Ebu-Abdillah.
Majka mu je Safijja, k}i Abdul-Muttaliba i tetka Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s. Majka ga
je zvala Ebu-Tahir, po svome bratu Zubejru ibn Abdul-Muttalibu. A otac mu, El-Avvam
ibn Huvejlid, bija{e brat Hatid`e bint Huvejlid, supruge Poslanika, s.a.v.s., i Majke vjernika,
radijallahu anha.
LI^NOST
Zubejr ibnul-Avvam, r.a., bio je hrabar ~ovjek, smion i preduzimljiv. U sebi je nosio
sve odlike junaka. Islam je jo{ vi{e uskladio njegovu li~nost, obogativ{i je plemenito{}u,
dare`ljivo{}u i po`rtvovanjem na Allahovom putu.
Bio je ~ovjek srednjega rasta, skladnoga tijela, ozarena lica, tamne crne puti, rijetke
brade, smirena pogleda. Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i brzinom
razumijevanja, {to mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini.
ISLAM
Kada je si{la Objava od Gospodara Svjetova na izabranog me|u stvorenjima i
poslanicima, vjerovjesnika Muhammeda, sina Abdullahova, s.a.v.s., prvi koji se odazvao
Poslaniku i objavio svoj islam bio je Ebu-Bekr es-Siddik, r.a.
146 Ashabi Allahovog Poslanika
Zatim po~e Ebu-Bekr tajno prilaziti mladi}ima Kurej{ija, obja{njavaju}i im savr{enstvo
nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada
ga je Ebu-Bekr pozvao u islam. Allah, d`.{., obasuo je Svojom svjetlo{}u njegovu du{u i
srce, te se odazvao pozivu. Uputio se Poslaniku, s.a.v.s., pred kojim je izjavio {ehadet i bio
je ~etvrti ili peti ~ovjek u islamu. To je bilo prije nego {to su muslimani uzeli El-Erkamovu ibn
Ebu-Erkamovu ku}u u Meki za mjesto tajnog okupljanja, a koja je kasnije postala “ku}a
islama.”
^VRSTA VJERA
Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i pleme zapanjuju}i
doga|aj. Taj vrsni mladi}, ~ista i plemenita roda, u kojeg se njegova familija uzdala da }e
zauzeti vode}i polo`aj u svome plemenu, objavljuje islam i slijedi novu vjeru, napu{taju}i
obo`avanje kipova i idola, ljudske tvorevine, koje niti {tete niti koriste, a njegovi djedovi su ih
obo`avali?!
Njegov amid`a se silno rasrdio, pa sa kurej{ijskim silnicima po~e mu~iti prve muslimane.
Maltretirali su ih i izmi{ljali sve mogu}e na~ine njihovog zlostavljanja.
Zubejr je bio izlo`en strahovitom mu~enju kakvo nije do`ivio niti jedan od plemenitih
ashaba. Amid`a bi ga zavezao i zamotao u hasuru, a zatim bi zapalio vatru blizu njega,
usmjeriv{i dim prema njemu da ga gu{i. A Zubejr je ostao ustrajan i ~vrste vjere. Nisu ga
mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu.
Do{ao bi Zubejrov amid`a, dok bi on bio u mukama, ote`ana disanja, iscrpljen i obra}ao
mu se: “Ostavi Muhammedovu vjeru... Oslobodit }u te ovog mu~enja.”
Me|utim, Zubejr ga je zanemarivao, {to je jo{ vi{e pove}avalo njegov bijes. A kada bi
mu amid`a uporno ponavljao svoj zahtijev, usprotivio bi se, i pored svojih muka, odgovorio
bi mu s ponosom i vjerom: “Ne... Allaha mi, ne}u se vratiti nevjerstvu… nikada!”
Trpio je tako Zubejr, sve dok Poslanik nije izdao naredbu muslimanima za hid`ru u
Abesiniju. Zubejr je bio me|u muhad`irima.
O`enio se Esmom, k}erkom Ebu-Bekra, r.a., koja je kasnije bila poznata kao Esma sa
dva pojasa. Tako je postao bad`o Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., koji se o`enio Esmom,
sestrom Ai{e, Majke vjernika.
U vrijeme kada se o`enio Esmom, Zubejr je bio siroma{an mladi}, koji nije posjedovao
ni{ta osim jedne kobile. Esma, k}i Ebu-Bekra, r.a., brinula se o njoj i timarila je. Ona mu je
bila potpora u te{koj situaciji, sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine, tako da postade
jedan od najbogatijih ashaba.
On je jedan od {esterice ashaba, koje je imenovao halifa Omer ibnul-Hattab, r.a., da
Ashabi Allahovog Poslanika
147
izaberu halifu poslije njega. A Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio je na ahiret zadovoljan
njime.
A {to je jo{ vi{e od toga, Zubejr je jedan od deseterice kojima je obe}an D`ennet.
Poslanik, s.a.v.s., pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom kada je bratimio muslimane
Meke. Zatim ga je pobratio sa Selemom ibn Selamom ibn Kurej{ijem iz Medine kada su
muslimani tamo u~inili hid`ru.
Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhad`irsko dijete ro|eno u Medini.
PRVA SABLJA U ISLAMU
^ovjek poput Zubejra, po svojoj preduzimljivosti, hrabrosti i odlikama, bio je od
najboljih branilaca vjere Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s. A plemeniti ashabi i histori~ari opisali su
ga kao “prvu sablju” u islamu.
Za taj nadimak vezana je krasna pri~a koja pokazuje veli~inu junaka jo{ iz njegove
rane probu|ene mladosti, koja je buknula d`ihadom na Allahovom putu.
Na po~etku islamskoga poziva, dok je bio mali broj muslimana, Allahov Poslanik,
s.a.v.s., sastajao se sa ashabima tajno, u ku}i El-Erkama ibn Ebu-Erkama.
U to su vrijeme kurej{iski silnici i gospoda zlostavljali muslimane, mu~e}i ih i
maltretiraju}i. Izmi{ljali su nove metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere.
Jedna od tih metoda bila je {irenje la`nih glasina, kako bi izazvali nemir i kome{anje u
muslimanskim redovima.
Tako se jednog dana pro{irila glasina u Meki, kako su se nevjernici uspjeli do~epati
Poslanika, s.a.v.s., i ubiti ga.
Zubejr se uzbudio kada je ~uo tu glasinu, te se uputi ulicama Meke i prema mjestima
za koje je znao da ih je Poslanik posje}ivao, bjesne}i poput sna`nog vihora, a bio je
naumio ne{to opasno. Ako je glasina la`na, umirit }e se i sti{at }e se njegov bijes. A ako
je vijest ta~na, tada }e njegova sablja udariti po mu{ricima, ubijati ih i kositi. Pa, ili }e on
njih poubijati, ili }e oni ubiti njega, i bit }e {ehid... Tako je razmi{ljao sve dok nije stigao
do najvi{eg mjesta u Meki, a ljudi su se sklanjali ispred njega. Ugledao je Allahovoga
Poslanika, s.a.v.s., koji se iznenadi njegovom izgledu i bijesu, i ma~u u ruci, pa ga upita:
“[ta ti je, Zubejre?”
A on mu odgovori, dok su mu suze radosnice lile niz obraze:
“^uo sam da si uhva}en.”
Tu Poslanik, s.a.v.s., u~ini dovu za njega i njegovu sablju.
148 Ashabi Allahovog Poslanika
JUNAK BEZ PREMCA
Zubejr, r.a., bio je, uistinu, junak bez premca. Niko se nije mogao ravnati s njim u
inteligenciji, hrabrosti, poletu niti mu je iko bio dorastao u ratnoj spretnosti, koju je dobro
znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu. Nasrtao bi u bitkama, pri`eljkivaju}i {ehadet
ili pobjedu, ne obra}aju}i pa`nju na rane koje bi zadobio po tijelu.
Pri~a jedan od ashaba: “Uputio sam se sa Zubejrom ibnul-Avvamom jednom na put,
pa sam mu vidio tijelo. Bilo je svo izbrazdano sabljama. Na prsima su mu bili o`iljci poput
upalih o~iju, od uboda no`em i strijelom, pa mu rekoh: ‘Tako mi Allaha, vidio sam po tvome
tijelu, {to nisam vidio ni na jednom drugom.’ A on }e mi na to: ‘Allaha mi, svaku od ovih rana
sam zadobio, bore}i se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu.’”
Zubejr ibnul-Avvam isticao se u svakoj bici i u svakoj situaciji. Bio je nepobjedivi
junak i borac, uvijek u prvom redu.
U Bici na Jermuku bio je vo|a jednog odreda. Desilo se da je rimska vojska, na
mjestu gdje se on borio, bila broj~ano ve}a. Nadma{ivala je muslimansku vojsku i ratnom
opremom i bojnom vje{tinom. Po~e{e muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom
koja je na njih navalila.
Zubejr istupi uzvikuju}i gromoglasno:
“Allahu ekber...”
A onda udari sam na rimsku vojsku, udaraju}i sabljom desno-lijevo. Vojnici su bje`ali
ispred njega, sve dok nije stigao do kraja e{alona. Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci,
a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka. Tada se muslimani u~vrsti{e i
zavika{e svi Zubejrovim povikom:
“Allahu ekber...”
Pobjeda je bila njihova.
Znao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema
Allahovoj vjeri, pa mu je iskazao veliku po~ast. O tome pri~a Alija ibn Ebi-Talib, prenose}i
od Vjerovjesnika: “Rekao je Bo`iji Poslanik, s.a.v.s.: “Svaki poslanik ima svoga prisnog
pomaga~a, a moj pomaga~ je Zubejr ibnul-Avvam.”
Ta Poslanikova po~ast prema Zubejru jo{ se uve}ala kada ga je obradovao
D`ennetom, rekav{i o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: “Talha i Zubejr su moje kom{ije u
D`ennetu.”
A on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika, da to nije zaslu`io, samim tim
{to je silno `udio za {ehadetom. Svaka bitka u kojoj je u~estovao je dokaz tome. Pri~a
Zubejr o svojoj `udnji za {ehadetom, pa ka`e: “Talha ibn Ubejdullah dao je svojim sinovima
Ashabi Allahovog Poslanika
149
imena poslanika, a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda. Ja }u svojim sinovima
dati imena {ehida ne bi li i oni bili {ehidi.” Tako je i nazvao svoju djecu:
sinu Abdullahu dao je ime po ashabu {ehidu Abdullahu ibn D`ah{u;
sinu Munziru po imenu ashaba {ehida Munzira ibn Amra;
sinu Urvetu po imenu ashaba {ehida Urve ibn Amra;
ime Hamza dao je po imenu ashaba {ehida i amid`e Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s.,
Hamze ibn Abdul-Muttaliba;
ime D`afer je dao po imenu Poslanikova amid`i}a, a svoga daid`i}a, ashaba {ehida
D`afera ibn Ebi-Taliba;
sinu Mus’abu dao je ime po imenu ashaba {ehida Mus’aba ibn Umejra;
a sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba {ehida Halida ibn Se’ida.
Time je `elio iskazati po~ast {ehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu da bi
u~vrstili temelje dini-islama. U svom postupku ostao je jedinstven, kao {to bija{e junak
kakvom ravna nema.
On je taj za koga se reklo: “Nikada se nije prihvatio neke vlasti, niti prikupljanja
poreza, niti zemljarine, niti bilo ~ega drugog, osim borbe na Allahovom putu.”
Da li ima ve}e po~asti i slave za ~ovjeka kojega Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., uzdigne
iznad svojih roditelja?
Zubejr ibnul-Avvam stekao je takvu ~ast u okr{aju protiv Benu-Kurejze, kada mu se
Bo`iji Poslanik obratio rije~ima: “Za tebe bih dao svoga oca i majku.”
Pa blago mu se na toj po~asti.
JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA
Rijetke odlike koje su ispunjavale li~nost Zubejra ibnul-Avvama u~inile su da bude
nenadma{an u svakoj du`nosti koja mu se povjeri.
Bio je obi~aj Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za
poziv u dini-islam. Zbog toga bi zadu`ivao svakoga onim {to njemu odgovara, i u ~emu
je o~ekivao da }e uspjeti.
Zubejr ibnul-Avvam bio je prava osoba za te{ke zadatke. Mnogobrojne pri~e govore
o te{kim zadacima kojima je bio zadu`en, a izvr{io ih je sa punom sigurno{}u i uspjehom.
Tako je zaslu`io zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika.
Znamo kako se u Bici na Uhudu preokrenula situacija na {tetu muslimana. Izgubili
su bitku nakon {to su je bili skoro dobili. Razlog tome bilo je kr{enje naredbi Bo`ijeg
Poslanika, s.a.v.s., od jedne grupe muslimana. Bila je to te{ka lekcija iz koje su mnogo
nau~ili.
Zubejr se zaprepastio kad je njegov daid`a Hamza ibn Abdul-Muttalib pao kao {ehid.
150 Ashabi Allahovog Poslanika
Svojim o~ima vidio je grozote koje su Kurej{ije po~inile na njegovom tijelu. Svoj bol je
sa~uvao u sebi, ne misle}i na osvetu, jer islam zabranjuje kasapljenje.
Nakon {to su se Kurej{ije pobjedonosno povukle prema Meki, Poslanik je odlu~io pokazati
mu{ricima snagu islama koja ne priznaje poraz. Naumio je za njima poslati odred mud`ahida.
Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., i Zubejra ibnul-Avvama, r.a., da predvode grupu od
sedamdeset konjanika u potjeri za Kurej{ijama. Dvojica su ashaba primijenili sjajnu taktiku
prilikom potjere, tako da se Kurej{ijama pri~inilo da je broj muslimana jako veliki. Po`uri{e,
bje`e}i prema Meki, da spase svoje glave.
Juna~ka djela Zubejra zaslu`uju da se ispi{u zlatnim slovima. A dovoljno je bilo ono {to
je u~inio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini, nakon Bitke na Hendeku i
pobjede muslimana. Benu-Kurejza su bili prekr{ili spozarum sklopljen sa muslimanima i
sklopili savez sa mu{ricima. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu.
Poslanik, s.a.v.s., sa svojom vojskom izvr{io je opsadu Benu-Kurejze, oko njihovih
utvrda. Ta opsada se oduljila, a oni se nisu predavali. Razmi{ljao je Poslanik na koji na~in da
okon~a opsadu. Za sprovo|enje zadatka nije na{ao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi-Taliba i
Zubejra ibnul-Avvama, r.a.
Dvojica junaka uputila su se prema utvr|enju da ispitaju njegove ulaze, zidine i visine.
Zatim su zajedno stali ispred utvrde, rekav{i sa punom vjerom, poletom i uvjerenjem: “Tako
nam Allaha, ili }emo okusiti ono {to je okusio Hamza, ili }emo otvoriti ovo njihovo utvr|enje. Tu
njih dvojica sami provali{e tvr|avu. Sa rijetkom hrabro{}u, uzvikuju}i “La ilahe illellah” i tekbiraju}i,
po~e{e udarati sabljom. Oni {to su bili unutar utvr|enja prestra{i{e se, pa ih spopade panika,
dok su tekbiri odzvanjali me|u njima. Alija i Zubejr iskoristi{e njihovu uko~enost, pa se
strahovitom brzinom uputi{e prema vratima i otvori{e ih, kako bi muslimani prodrli unutra i
porazili pleme Benu-Kurejza.
To je bio psiholo{ki momenat ostvaren hrabro{}u, ~vrstinom `ivaca i dubinom vjere.
Te{ko je nabrojati sva slavna djela Zubejra, me|utim, ono {to je u~inio u Bici na Hunejnu
smatra se juna{tvom kakvo, mo`da, nije u~inio niko prije njega. Te{ko da bilo koji ~ovjek tako
ne{to mo`e sam sprovesti.
Naime, nakon {to su mu{rici bili pora`eni u Bici na Hunejnu, razbje`ali su se na sve strane.
Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjedni~ki povratak sa ratnim plijenom.
Maliku ibn Avfu, vo|i plemena Havazin, te{ko je palo gledati kako se muslimani vra}aju
kao pobjednici, pa je izabrao nekolicinu svojih ljudi i skupio ih na jedno mjesto pored kojeg su
trebali pro}i muslimani. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje }e isko~iti i napasti ih sle|a.
Zubejr je primijetio njihovu namjeru, ali neko vrijeme nije `elio opomenuti druge muslimane,
te sam provali njihovu zasjedu. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao {to bi to u~inio odred
vojske. Tako je po{tedio muslimane prepada i ne`eljenog iznena|enja.
Ashabi Allahovog Poslanika
151
VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ
Kao {to je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak “bez premca”, isto tako je bio
plemeniti dobro~initelj, koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom putu, toliko da je
kada je umro, bio u dugu. Ljubav ka dobro~instvu bila je ukorjenjena u njemu kao i ljubav
prema borbi na Allahovom putu. Bave}i se trgovinom, stekao je ogromno bogatstvo, toliko
da je broj sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu. Ali ni{ta od tog
imetka nije ulazilo u njegovu ku}u, nego je dijelio onima koji su bili u potrebi, sirotinji i na
Allahovom putu.
Bio je potpuno uvjeren, da {to vi{e dijeli na Allahovom putu, vi{e se pove}ava njegov
imetak i bogatstvo. Oslanjao se na Gospodara svjetova, a On mu je bio dovoljan Pomaga~.
Bio je spreman darovati i svoj `ivot na Allahovom putu.
Umro je, a bio je zadu`en, pa je oporu~io svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih
dugova. Rekao mu je: “Ako vidi{ da ti je neki dug prete`ak, zatra`i pomo} od mog
Gospodara.”
A Abdullah ga upita:
“Na kojeg gospodara misli{?”
Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom:
“Allah... On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomaga~.”
O tome je kasnije pri~ao njegov sin Abdullah, rekav{i: “Tako mi Allaha, kad god sam
zapao u pote{ko}u zbog njegovog duga, rekao bih: ‘Gospodaru Zubejrov, odu`i njegov
dug... Pa bi ga On odu`io.”
PRESELJENJE NA AHIRET
Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi d`ihad na Allahovom putu onako kako je smatrao
da treba i kako je bio uvjeren. Bio je ~ovjek od odluke, koji je sprovodio ono u {ta je bio
uvjeren i {to je smatrao istinom.
Kada se desila velika fitna me|u muslimanima, nakon ubistva halife Osmana ibn Affana,
r.a., do{lo je do “Sukoba kod deve” izme|u Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., i onih koji su tra`ili
osvetu za Osmanovo ubistvo.
Na{ao se Alija, r.a., nasuprot Ai{e, radijallahu anha. Majka vjernik bila je u svojoj nosiljci.
Nasuprot Alije bila su i dvojica Poslanikovih prijatelja u D`ennetu, Talha i Zubejr. Silno se
isplakao kada se na{ao u takvoj situaciji. Tajno je zatra`io da se sastane sa Talhom i Zubejrom,
pa kada su se sastali, Alija, r.a., re~e:
152 Ashabi Allahovog Poslanika
“Zubejre... Tako ti Allaha, sje}a{ li se dana kada je pored tebe pro{ao Bo`iji Poslanik,
s.a.v.s., a mi smo bili na tom i tom mjestu, pa ti re~e: ‘Zubejre, voli{ li Aliju?’ A ti si odgovorio:
‘Kako ne}u voljeti svoga daid`i}a i amid`i}a i onog ko je u mojoj vjeri.’ A on ti re~e: ‘Zubejre...
Allaha mi, ti }e{ se boriti protiv njega, i bit }e{ nepravedan prema njemu.’”
Zubejr mu odgovori:
“Da, sad se sje}am, bio sam to zaboravio. Allaha mi, ne}u se boriti protiv tebe...”
Zubejr ibnul-Avvam odmah se povu~e sa boji{ta. Dok je boravio u mjestu zvanom
“Vadis-Siba”, pratila ga je jedna grupa onih {to su izazivali smutnju i sukob, pa mu se
privu~e Ibn-D`ermuz. Ubio ga je dok je klanjao i oteo mu sablju. Zatim po`uri Alijinom
upori{tu, nose}i sablju i misle}i da mu nosi radosnu vijest. Kada je Alija, r.a., saznao {ta
je Ibn-D`ermuz uradio, re~e: “Obavijestite ubicu Safijjina sina, da mu je D`ehennem.”
A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju, privu~e je sebi... pa je stade ljubiti. Plakao je
i govorio: “Koliko je samo ova sablja uklanjala te{ko}e Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s.”
Alija ibn Ebi-Talib, r.a., preuzeo je na sebe d`enazu Zubejra i Talhe, koji tako|e pade
kao {ehid.
“Nadam se da budem ja, Zubejr, Talha i Osman od onih za koje Allah ka`e:
‘Odstranili smo iz njihovih prsa mr`nju i u~inili ih bra}om, na po~ivaljkama
jedni prema drugim okrenutim.‘” (El - Hid`r, 47),
rekao je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., i dodao: “Svojim u{ima ~uo sam Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s.,
kako ka`e: ‘Talha i Zubejr su moji drugovi u D`ennetu.’”
Tako je uga{en `ivot velikana,
preselio je na ahiret smr}u {ehida,
borac kome nije bilo premca.
ABDULLAH IBN MES’UD, R.A.
NJEGOVO IME
Abdullah je sin Mes’udov, a on Gafilov, a on Habibov, a on Semhov, a on Farov, a on
Mahzumijev, a on Sahilov, a on Kahilov, a on El-Harisov, a on Tejimov, a on S’adov, a on
Henzilov, a on Mudrikov, a on Ilijasov, a on Mudara el-Hezlijja Ebu-Abdurrahmana. Bio je
saveznik sa plemenom Beni-Zuhre. Ljudi su mu dali nadimak Ibn Ummi Abd.
LI^NOST
Abdullah ibn Mes’ud bio je od onih obi~nih Mekelija. Bogate Kurej{ije unajmljivale su ga
da im ~uva stoku, tako da se on nije usu|ivao sjediti s njima niti je prisustvovao njihovim
sjelima. Bio je niska rasta tako da nije prelazio visinu ~ovjeka koji sjedi, sitan, mr{avih nogu,
maloga lica obilje`enog preciznim crtama, crnoput. Uprkos tome, njegovo sitno tijelo nosilo
je odlu~nost i volju ~vrstu poput brda koju ne povijaju pote{ko}e. Vjera koju je posjedovao
Abdullah ibn Mes’ud bila je duboka poput okeana.
PRELAZAK NA ISLAM
Allahov Poslanik, a.s., poslan je cijelom ~ovje~anstvu sa nebeskom porukom, pa je
stanovnike Meke el-Mukerreme pozivao u novu vjeru spu{tenu od Allaha, d`.{.,
posredstvom meleka D`ibrila, a.s.
Nova vjera u koju je pozivao najodabraniji Poslanik i najodabranije stvorenje, Muhammed,
sin Abdullaha, a.s., propagira me|uljudsku jednakost, spre~avanje nasilja i zabranu
ugnjetavanja, ~emu su bili izlo`eni ni`i slojevi dru{tva.
154 Ashabi Allahovog Poslanika
Istinska vjera dini-islam jeste vjera humanosti; ona navodi ~ovjeka da pritekne u pomo}
~ovjeku, da bogati usre}i siroma{noga, da jaki pomogne slaboga. Zbog toga, dini-islam je
podjednako upu}en gospodi, kao {to je upu}en i siromasima, prosjacima i muhta~ima.
Abdullah ibn Mes’ud ~uo je za Poziv Muhammed ibn Abdullaha, a bio je tek stasao
mladi}. Me|utim, tome nije pridavao veliku pa`nju. Rade}i kao siroma{ni najamnik, `ive}i
`ivotom pastira - ~uvao je stado Ukbeta ibn Ebi-Mu’ajta. Abdullah je vidio sva|e i netrpeljivosti
izme|u kurej{evi~ke gospode i velikana. Me|utim, za njega tu nije bilo udjela, on je bio
daleko od toga. Nije potrajalo dugo, a i on sam osjetio je istinitost Poziva, vidjev{i svojim
o~ima nadnaravnosti date Poslaniku, a.s. Odazvao se pozivu i obznanio svoj prelazak u
islam. Stavio se na raspolaganje i slu`bu Poslaniku, a.s., koji mu je iskazao zadovoljstvo i
dobrodo{licu.
POVJERLJIVI DJE^AK
Pri~a o Abdullahovom prelasku na islam po~inje doga|ajem koji je glavni uzrok njegova
uvjerenja u ispravnost Poslanikovoga poziva. S druge strane, isti doga|aj ujedno poslu`io
je kao dokaz neporo~nosti siroma{noga dje~aka, koji ~uva emanet stavljen njemu na
povjerenje. Naime, jednoga dana, dok je Abdullah ~uvao stado Ukbeta ibn Ebi- Mu’ajta, u
jednoj mekanskoj dolini, do|o{e mu dva umorna ~ovjeka. Na njihovim licima mogla se
primijetiti iscrpljenost, a na bijelim ispucalim usnama `e|.
Abdullah ibn Mes’ud ovako pripovijeda o svom prvom susretu sa Allahovim Poslanikom,
a.s.: “Bio sam mladi} koji je tek dostigao punoljetnost. ^uvao sam stado Ukbeta ibn EbiMu’ajta, kada mi jednoga dana do|e Allahov Poslanik, a.s., u dru{tvu sa Ebu-Bekrom, pa
me upita: ‘Mladi}u, ima{ li nam dati mlijeka da se napojimo?’ Ja odgovorih: ‘Meni je stado
dato na ~uvanje i ne}u vas napojiti.’ Allahov Poslanik, a.s., ponovo me upita: ‘Ima{ li u
stadu ovcu koja se nije janjila?’ Rekao sam da imam, pa sam je doveo. Tada Allahov
Poslanik dohvati ovcu, obrisa joj vime, pa zamoli Allaha, a u tom se napuni ovcino vime.
Potom Ebu-Bekr donese izdubljen kamen, pa pomuze u njega. Prvo se napi Ebu-Bekr, a
zatim Poslanik, a.s. Allahov Poslanik naredi vimenu, pa se ono vrati u svoj prvobitni oblik.
Ja mu rekoh: ‘Podu~i me ovom govoru’ A Allahov Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Ti si ve}
podu~en, mladi}u.’”
Prvi susret Abdullaha ibn Mes’uda sa najodabranijim stvorenjem govori
nam dvije stvari:
prvo: Abdullah ibn Mes’ud kao povjerenik nad stadom Ukbeta ibn Mu’ajta, odbija da
Ashabi Allahovog Poslanika
155
napoji Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra es-Siddika, r.a. Ovo je primjer njegova povjerenja i ~uvanja
tu|eg bogatstva datog mu na povjerenje. Ovo je kasnije bilo presudno kod Poslanika, a.s.;
drugo: Allahov Poslanik, a.s., kod mladi}a vidio je brzinu i pronicljivost, {to ga je podstaklo
da ga obavijesti o znanju koje }e ste}i, rekav{i mu: “Ti si ve} podu~en, mladi}u.”
PRVI KARIJA 23
U prvim danima objave islama, kao {to smo ve} kazali, muslimani su bili neznatni i
nejaki, a skupljali su se u ku}i El-Erkama ibn Ebi- Erkama u Meki. U njoj su u~ili islam i
dogovarali se o na~inu {irenja nove vjere. Kurej{ije do tada nisu ~uli da je neko glasno i javno
u~io Allahove ajete. Sjede}i sa Muhammedom, a.s., ashabi koji su se prvi odazvali pozivu u
novu vjeru po`eljeli su da jedan od njih prou~i ne{to od Allahovih uzvi{enih ajeta, a da ih
Kurej{ije ~uju.
Poslu{ajmo predanje ~asnoga ashaba Ez-Zubejra ibn el-Avvama koji je bio svjedok
doga|aja sa Kurej{ijama: “Prvi koji je naglas prou~io Kur’an poslije Allahovoga Poslanika,
a.s., bio je Abdullah ibn Mes’ud, r.a. Naime, jednoga dana sakupili su se ashabi Allahovoga
Poslanika, a.s., i rekli: ‘Tako nam Allaha, Kurej{ije nisu jo{ ~uli da je neko javno prou~io
ne{to iz Kur’ana. Pa ko bi to mogao uraditi?’
‘Ja }u’, javio se Abdullah ibn Mes’ud.
‘Bojimo se za tebe, `elimo ~ovjeka ~ije }e ga pleme mo}i za{tititi od Kurej{ija, ako ga
htjednu kazniti’, reko{e ashabi.
Abdullah ibn Mes’ud im re~e:
‘Dozvolite mi, Allah }e me za{tititi.’
Sljede}eg dana, Abdullah ibn Mes’ud oti{ao je na mjesto gdje se Kurej{ije okupljaju, pa
stao i zau~io:
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.’”
“Milostivi, Pou~ava Kur’anu...”24 U~io je tako, a Kurej{ije su se okupljale oko njega
poku{avaju}i da razaberu {ta govori.
‘[ta ovo zbori ibn Ummi Abd?’
‘Citira ne{to od onoga {to je do{lo Muhammedu, rekli su neki, a zatim navalili na IbnMes’uda, udaraju}i ga gdje stignu.
Abdullah ibn Mes’ud je i dalje u~io ajete, u~io je sve dok je htio, a potom se vratio svojim
drugovima, onako ozlije|en i izgruvan po licu i tijelu.
‘To je ono ~ega smo se pla{ili za tebe’, reko{e mu ashabi.
A Abdullah ibn Mes’ud odgovori:
156 Ashabi Allahovog Poslanika
‘Allahovi neprijatelji mi nisu nikada bili bezna~ajniji. Ako `elite, i sutra }u uraditi isto {to
sam uradio danas.’
‘Dovoljno je’, reko{e ashabi, ‘ve} su ~uli ono {to mrze.’”
Abdullah ibn Mes’ud bio je tako prvi koji je u~io jasne kur’anske ajete, na najsvetijem
mjestu u Meki - Bejtullahil-haramu. Poslije toga, Abdullah je ~esto, svojim bogobojaznim i
osje}ajnim glasom, u~io Kur’an Allahovom Poslaniku, a.s.
Jednom prilikom Poslanik, a.s., po`elio je ~uti Abdullaha ibn Mes’uda, pa ga pozva i
re~e:
‘U~i mi Kur’an, Abdullahu!’
Abdullah se postidi i re~e:
‘Kako da u~im kad je tebi objavljen?!’
A Resulullah, a.s., odgovori mu:
‘Volim da slu{am kad neko drugi u~i Kur’an.’
Abdullah ibn Mes’ud po~eo je u~iti suru En-Nisa, dok nije prou~io ajet: “A {ta }e tek biti
kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih...”,
nakon ~ega Allahovom Poslaniku, a.s., kliznu{e suze niz lice i re~e: “Dovoljno je.”
IZ POSLANIKOVE PORODICE
Allahov Poslanik, a.s., upoznao jeIbn Mes’udovu iskrenost i spremnost da se `rtvuje na
Allahovom putu, pa ga je pribli`io sebi imaju}i u njega potpuno povjerenje. Abdullahova
povjerljivost je prvi put pokazana pri susretu u dolini Meke dok je ~uvao stado. Abdullah je
povjerovao u iskrenost Poslanika, a.s., i savr{enstvo Poziva kojim je zadu`en, te mu se
stavio u slu`bu. Iz dana u dan se njegova vezanost i prisnost sa Resulullahom, a.s.,
pove}avala. Ono je najzad naraslo do te granice da mu je bilo dozvoljeno pokucati na
Poslanikova, a.s., vrata u bilo kom vremenskom periodu, i ulazio je u ku}u bez imalo
sustezanja.
Abdullah ibn Mes’ud `urio je da {togod uslu`i najodabranije stvorenje, Allahova
Poslanika, a.s., pa mu je ~ak obuvao obu}u pri njegovom izlasku iz ku}e i skidao je kada
bi ulazio. Isto tako, nosio je Resulullahovu obu}u i misvak za zube, zaklanjao Resulullaha
prilikom kupanja i polijevao mu vodu. Tako|er, budio je Poslanika i ulazio u sobu u kojoj je
on boravio.
Ebu-Musa el-E{’arij govori o toj vezi, pa ka`e: “Do{li smo ja i moj brat iz Jemena, pa smo
pomislili da su Abdullah ibn Mes’ud i njegova majka iz Poslanikove, a.s., porodice, zbog
~estog ula`enja u Resulullahovu ku}u.”
Ashabi Allahovog Poslanika
157
Allahov Poslanik, a.s., ga je jako zavolio, a me|u ostalim ashabima ukazao mu posebno
mjesto. Ibn Mes’ud je bio Resulullahov, a.s., tajnik. O Abdullahu ibn-Mes’udu i njegovoj vezi
s Poslanikom, ashabi su znali re}i: “Bilo mu je dozvoljeno {ta nama nije i bio je svjedok ~emu
mi nismo bili.”
Upravo zbog toga {to je Allahov Poslanik, a.s., imao veliko povjerenje u njega dozvolio
mu je da do|e u bilo kojem vremenu, rekav{i: “Dozvoljeno ti je da u|e{ kod mene u svakom
vremenu.”
PRAVNIK UMMETA
Dru`e}i se sa Allahovim Poslanikom, a.s., Abdullah ibn Mes’ud stekao je veliko znanje
iz fikha25 i istinsku bogobojaznost, a sam o sebi je kazao: “Slu{aju}i Allahovoga Poslanika,
a.s., nau~io sam sedamdeset sura u kojim mi nema premca me|u mojim drugovima.”
Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, izuzetan u~a~ Kur’ana, a osim toga bio je jedan od
ashaba koji je najbolje razumijevao Kur’ani-kerim.
U ovom je smislu zabilje`eno predanje kada je jedan ~ovjek do{ao kod halife Omera ibn
el-Hattaba. r.a., dok je on stajao na Arefatu i rekao mu: “Vladaru pravovjernih, dolazim iz
Kufe, u kojoj sam ostavio ~ovjeka koji napamet diktira i tuma~i Kur’an.”
Omer se naljuti kao rijetko kada, unese se ~ovjeku u lice i upita:
“Ko je on, te{ko tebi?”
“Abdullah ibn Mes’ud.”
Kod halife Omera nesta svake ljutnje, pa smireno re~e ~ovjeku: “Tako mi Allaha, ne
znam da je ostao i jedan od ljudi dostojniji ovoj stvari (tuma~enju Kur’ana) od njega. Ispri~at
}u ti ne{to o tome.
‘Allahov Poslanik, a.s., jedne je no}i sjedio kod Ebu-Bekra. Razgovarali su o pitanjima
koja se ti~u muslimana, a i ja sam bio u dru{tvu i u~estvovao u razgovoru. Nakon razgovora,
zajedno sa Resulullahom, a.s., iza{li smo i uputili se ka d`amiji. Kada smo stigli, zatekli smo
nepoznatog ~ovjeka na namazu. Allahov Poslanik, a.s., zastao je i slu{ao njegovo u~enje.
A onda se okrenu i re~e: ‘Koga raduje da u~i Kur’an onako kako je objavljen, neka u~i po
kiraetu kojim u~i ibn Ummi Abd (Abdullah ibn Mes’ud).’
Poslije namaza, Abdullah ibn Mes’ud stao je i po~eo u~iti dovu, na {to Allahov Poslanik
re~e: ‘Tra`i, bit }e ti dato! Tra`i, bit }e ti dato. A ja rekoh u sebi’, nastavlja Omer, ‘Tako mi
Allaha, poranit }u kod Abdullaha ibn Mes’uda da ga obradujem o Poslanikovoj garanciji za
njegovu dovu. Tako sam i uradio. Uraniv{i stigao sam do njega, me|utim, kod njega je ve}
bio Ebu-Bekr koji me prete~e. Tako mi Allaha, nisam se nikada takmi~io sa Ebu-Bekrom u
~injenju dobra, a da me nije pretekao.’”
158 Ashabi Allahovog Poslanika
Mnogo je primjera Abdullahova razumijevanja i znanja. Dovoljan dokaz tome jeste doga|aj
sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, r.a. Halifa je sreo karavan koj je dolazilo sa puta. No}
je bila mra~na tako da nisu mogli prepoznati ko im dolazi u susret. U tom karavanu je bio i
Abdullah ibn Mes’ud. Omer je rekao da ih dozovu:
“Odakle dolazite?”
A Abdullah ibn Mes’ud odgovori:
”Sa raznih strana.” 26
“A znate li {ta je u Kur’anu najveli~anstvenije?”
”Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san!” 27,
odgovori Abdullah.
“Pitajte ih {ta je u Kur’anu najpravednije?”, upita Omer.
“Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini i da se bli`njim udjeljuje” 28, na to
}e Abdullah.
“Pitajte ih {ta je univerzalno u Kur’anu?”
“Onaj ko bude uradio koliko i trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun
zla- vidjet }e ga,” 29 odgovori Abdullah.
“[ta je najstravi~nije u Kur’anu?”
“To ne}e biti ni po va{im `eljama, ni po `eljema sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit }e
ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, za{titnika ni pomaga~a.” 30
“Pitaj ih {ta u Kur’anu daje najvi{e nade?”
“Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost!
Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo pra{ta i On je milostiv ‘” 31, odgovori
Abdullah.
A Omer }e na kraju:
“Pitajte ih je li me|u njima Abdullah ibn Mes’ud?”
Oni odgovori{e:
“Tako nam Allaha, jeste!”
“SUDIJA” [email protected]
Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je patnje i zlostavljanja kao i svi prvi muslimani, ako ne i
mnogo gore i te`e od njih. On nije bio uticajna li~nost i nije poticao iz ugledne ku}e niti je imao
jako pleme koje bi ga {titilo od mu{ri~kih napada. Me|utim, Ibn-Mes’ud bio je osoba dubokoga
vjerovanja i lijepoga ahlaka. Kroz svoje neda}e koje je pre`ivljavao od mo}nika Kurej{ija,
upoznao je zadrte i zagri`ene Allahove neprijatelje.
Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je i u~estvovao u ratnim pohodima. Kao i ostali ashabi
bio je uz Resulullaha, a.s., spreman da `rtvuje `ivot na Allahovome putu.
Ashabi Allahovog Poslanika
159
Na dan Bedra islam je zasjao punim sjajem, neka je hvala Allahu {to je tako bilo, a svjetlo
vjerovanja zra~ilo je iz du{a ljudi koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s. Zbog toga je
pobjeda bila njihova sudbina, od Allaha odre|ena.
Bitka na Bedru pokazala je svijetu da je kraj nasilnika i zulum}ara propast, a put pristalica
Istine postojan i siguran.
Abdullah ibn Mes’ud nosio je na dan Bedra u du{i `elju o kojoj nikome nije govorio.
Kretao se u `aru borbe poput p~ele, s jednog na drugo mjesto, onako sitan i hitrih pokreta.
Njegova pokretljivost nije bila uzmicanje niti bje`anje, ve} potraga za odre|enom osobom
`ele}i osvetu i njegovu kaznu. Odjednom, Abdullah ibn Mes’ud je ugledao dva Afrova sina
kako se bore sa Ebu-D`ehlom. Radostan {to je na{ao koga je tra`io, povika: “Dr`ite ga!”
Onda se pribli`io i sabljom presudio Allahovom neprijatelju, odsjekav{i mu glavu. Uzeo ju je
i odnio Poslaniku, a.s., uzvikuju}i: “La ilahe illellah... Allahu ekber” (Nema boga osim Allaha...
Allah je najve}i!)
[email protected] OD UHUDA
Davno je re~eno “^ovjek se mjeri po njegovom srcu i jeziku.” Ova izreka ponajvi{e
odgovara Abdullahu ibn Mes’udu. Ljudska vrijednost, uistinu, ne procjenjuje se po njegovoj
krupno}i, visini ili ljepoti. Vrijednost je u du{i bogobojaznoj, u o{troumnosti prodornoj i u
~injenju dobro~instva. Abdullah ibn Mes’ud je upravo takve vrline stekao kroz dru`enje i
~injenje hizmeta Allahovom Poslaniku, a.s. Zbog toga, Abdullah je u`ivao va`no mjesto kod
Allahova Poslanika, a.s. Jedne prilike Resulullah je rekao: “Kada bih trebao nekoga imenovati
za vo|u bez {ure muslimana, imenovao bih Ibn Ummi Abda.”
Navest }emo doga|aj koji najbolje pokazuje Abdullahovo mjesto kod Poslanika, a.s.,
i bitnu poziciju koju je zauzimao u islamu. Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa svojim
ashabima, a me|u njima je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Sjedili su ispod drveta na kojem
su bili uzreli plodovi. Abdullah ibn Mes’ud popeo se na drvo da ubere nekoliko plodova.
Kada su ashabi pogledali odozdo, vidjeli su njegove tanke potkoljenice, pa su se po~eli
smje{kati i i{aretiti jedan drugom. Primijetiv{i to, Resulullah, a.s., re~e: “Smijete se
potkoljenicama Ibn-Mes’uda?! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, one su kod Allaha,
d`.{., te`e od brda Uhud.”
160 Ashabi Allahovog Poslanika
POVJERENIK BEJTUL-MALA KUFE
Abdullah ibn Mes’ud tokom je cijeloga svoga `ivota bio u dru{tvu sa Allahovim Poslanikom.
a.s., sve do njegovog preseljenja na ahiret. Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je
Abdullahovu vrijednost, pa ga je postavio za povjerenika dr`avne blagajne Kufe. Tom je
prigodom, obra}aju}i se stanovni{tvu Kufe, rekao: “Tako mi Allaha, Koji je samo jedan,
zaista, ja dajem prednost Abdullahu ibn Mes’udu nad sobom kod vas, pa uzmite od njega i
podu~avajte se kod njega.”
Zavoljeli su ga stanovnici Kufe, izuzev nekolicine koja nikad nikoga nije voljela. To su bili
buntovni ljudi koji vole odmetni{tvo, pobune i smutnje. Ta privr`enost se najbolje vidjela
kada je halifa Osman ibn Affan, r.a., htio smijeniti Abdullaha ibn Mes’uda sa polo`aja
povjerenika, na {to se okupi{e stanovnici Kufe i reko{e Abdullahu: “Budi sa nama i ne izlazi
iz grada. Mi }emo te za{tititi, da od halife ne do|e ni{ta {to ti ne voli{.” Me|utim, Abdullah ibn
Mes’ud sa svojim ~istim vjerovanjem, sa ahlakom klesanim u Poslanikovoj, a.s., ku}i, nije
`elio nikakvo opiranje Vo|i pravovjernih. Obratio se stanovnicima Kufe i rekao im: “Zaista je
na meni pokornost halifi i sigurno }e se dogoditi smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj
otvoriti vrata.” Zatim se vratio u Medinu gdje nai|e na neke nesuglasice i razmimoila`enja sa
halifom Osmanom , {to navede Vo|u pravovjernih da ukine Abdullahu nov~ano primanje.
Uprkos svemu tome, Abdullah ibn Mes’ud nije progovorio nijednu ru`nu rije~ o halifi, neka je
na njih obojicu Allahovo zadovoljstvo i selam.
Ibn-Mes’ud nagovijestio je ono {to }e se desiti muslimanima, upozorio je na veliku
smutnju koja }e do}i poslije njegovog smjenjivanja, a u kojoj nije `elio u~estvovati. On je to
i javno izjavio, rekav{i: “Dogodit }e se velika smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti
vrata.”
BOGOBOJAZNI U^ENJAK
@ivot Ibn Ummi Abda (Abdullaha ibn Mes’uda) u ku}i Resulullaha, a.s., ostavio je neizbrisiv
trag na njemu. Bio je ~ovjek od nauke, bogobojazan i savjestan. Abdullah ibn Mes’ud nije bio
samo sluga Allahovom Poslaniku, a.s., i u~a~ Kur’ana nego je ta blagoslovljena veza proizvela
u~enjaka i pravnika. O njemu je Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao: “On je
posuda ispunjena znanjem.”
Allahov Poslanik, a.s., tako|er je oporu~io: “Prihvatite znanje Ibn Ummi Abda.”
Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, poznavalac {erijatskog prava, vjere i prenosilac
Ashabi Allahovog Poslanika
161
~asnog Resulullahovog hadisa. Koliko je bilo strahopo{tovanje koje je Abdullah ibn Mes’ud
osje}ao kada bi se dotaknuo hadisa koji je prenosio direktno od Allahova Poslanika, a.s.
Sav je drhtao boje}i se da ne bi ne{to dodao ili zaboravio iz hadisa.
O ovome Alkame ibn Kajs ka`e: “Abdullah ibn Mes’ud bi svakoga ~etvrtka, nakon
ikindije dr`ao ders. Nisam ga ~uo, u toku svih tih predavanja da je rekao osim jedanput:
‘Rekao je Allahov Poslanik, a.s...’ Ja sam tada pogledao u njega, bio je naslonjen na {tap koji
se tresao i klatio.”
Po{tovanje prema najodabranijem stvorenju, Allahovome Poslaniku, a.s., onome {to je
on govorio i njegovome hadisu, dostiglo je granicu da je podrhtavao iz strahopo{tovanja i
bojazni da spomenuv{i hadis {togod ne pogrije{i.
Amr ibn Mejmun opisao je njegovo stanje kada bi citirao hadis Allahova Poslanika, a.s.,
u sljede}em predanju: “I{ao sam ~esto kod Abdullaha ibn Mes’uda. Godinu dana ga nisam
~uo da prenosi hadis od Allahova Poslanika, a.s.,osim {to je jednom rekao: ‘Rekao je
Allahov Poslanik...’, pa ga je obuzela takva bojazan da sam primijetio kapi znoja velike kao
gra{ke kako kapaju sa njegova ~ela. Zatim je progovorio: ‘U ovom je smislu rekao Allahov
Poslanik, a.s...’”
Njegovo visoko mjesto me|u ~asnim drugovima prve generacije, neka je na njih Allahovo
zadovoljstvo i selam, da se vidjeti iz govora Ebu-Muse el-E{’arija: “Ne pitajte nas ni o ~emu
sve dok je me|u vama ovaj u~enjak”, tj. Abdullah ibn Mes’ud. Neki su ashabi vladaru
pravovjernih Aliji ibn Ebi-Talibu rekli: “Vladaru pravovjernih, nismo vidjeli ~ovjeka ljep{eg
ahlaka, korisnijeg u nauci, boljeg u dru{tvu i bogobojaznijeg od Abdullaha ibn Mes’uda!”
“Tako vam Allaha, je li iskreniji od vas?”, upita ih Vladar pravovjernih.
“Jeste!”, reko{e.
“Bo`e moj, budi svjedok, Bo`e moj i ja ka`em ono {to su oni rekli, i jo{ ljep{e... U~io je
Kur’an, dozvoljava ono {to je Allah dozvolio i zabranjuje ono {to je Allah zabranio... poznaje
{erijatsko pravo i poznaje sunnet.”
O Abdullahu ibn Mes’udu izre~ene su mnoge izreke koje govore o dubini njegove mudrosti
i znanju, te mo}i izra`avanja kojoj ga je podu~io Plemeniti Kur’an.
Zabilje`eno je da je za halifu Omera ibn el-Hattaba. r.a., Abdullah kazao: “Njegov je
islam bio osvajanje, njegova hid`ra pobjeda, a njegova vladavina milost.”
Tako|er, osvrnuo se na va`nost ljudskoga rada, pa je rekao: “Zaista, osjetim mr`nju
prema ~ovjeku kada ga vidim besposlena... da nema posla na dunjaluku, a ni posla za
ahiret.”
162 Ashabi Allahovog Poslanika
PRESELJENJE NA AHIRET
Svije}a Abdullahova `ivota se polahko po~ela topiti i gasiti. Posljednje trenutke provodio
je u ibadetu i razmi{ljanju. Ponavljao je: “Najve}e bogatstvo jeste zadovoljstvo du{e. Najbolja
je opskrba bogobojaznost. Najgore je sljepilo neznanje. Najte`e su gre{ke la`i. Najgora je
zarada kamata, a najgora je hrana jetimski imetak. Ko opra{ta, i Allah }e njemu oprostiti.”
Ovo su bili principi u `ivotu Abdullaha ibn Mes’uda.
Kada mu je do{ao halifa Osman Zun-nurejn, r.a., nakon {to se vratio u Medinu, rekao
mu je:
“Na {to se `ali{?”
“Moji grijesi”, odgovori mu Abdullah ibn Mes’ud.
“Za ~im osje}a{ potrebu?”, upita ponovo halifa.
A Ibn-Mes’ud odgovori:
“Milost mog Gospodara.”
Halifa ga upita:
“Da ti dovedem lije~nika?”
“Moja je bolest od lije~nika.” (Od Allaha)
“Zar ne}e{ da naredim da ti daju platu?” (Nakon {to mu je halifa prije ukinuo platu, kao
{to smo spomenuli.)
“Nemam potrebe za njom.”
“Neka ostane tvojim k}erkama poslije tebe!”, re~e halifa.
“Zar se pla{i{ siroma{tva za moje k}eri?! Ja sam naredio svojim k}erkama da svaku
no} u~e suru El-Vakia, jer sam ~uo Poslanika, a.s., da je rekao: ‘Ko prou~i suru El-Vakia
svako ve~e, ne}e ga nikada sti}i siroma{tvo.’”
Abdullah ibn Mes’ud nije bio privr`en dunjalu~kom sjaju i ukrasima. Dunjaluk je u njegovim
o~ima bio prolazan i kratak, kao {to i jeste, a `udio je za zadovoljstvom Gospodara svjetova,
Slavljenim, Veli~anstvenim. Mo`da je u cijelom svom `ivotu imao samo jednu istinsku `elju...
@elju koju tra`i istinski musliman.
O tome Abdullah ibn Mes’ud pripovjeda: “Bio sam sa Poslanikovim, a.s., mud`ahidima u
pohodu na Tebuk. Ustao sam u pola no}i i u jednom dijelu vojnog logora primijetio svjetle}u
baklju. Oti{ao sam na mjesto odakle se vidjela svjetlost, gdje sam zatekao Poslanika, a.s.,
Ebu-Bekra i Omera, r.a. Sahranjivali su Abdullaha Zul-Bed`adejna el-Muznija koji je tu no}
preselio na ahiret. Iskopali su mu kabur te Poslanik, a.s.,re~e: ‘Primaknite mi va{eg brata’,
i oni ga primaknu{e. Kada su ga spu{tali u kabur, Resulullah, a.s., re~e: ‘Allahu moj, zano}io
sam s njim zadovoljan... budi i Ti zadovoljan s njim!’ A ja rekoh: ‘Kamo sre}e da sam ja
vlasnik ovog kabura.’”
Ashabi Allahovog Poslanika
163
Abdullah ibn Mes’ud `elio je da Allahov Poslanik, a.s., i njega stavi u kabur i uputi dovu
i blagoslov kod njegova ukopa, kao {to mu je dao blagoslov za sticanje nauke i kao {to je
bio zadovoljan u dru`enju s njim.
Abdullah ibn Mes’ud preselio je, a imao je ne{to vi{e od {esdeset godina. Ukopan je
u El-Bekiji, mezarju svijetle Medine, gdje su ukopani ~estiti {ehidi Uhuda. D`enazu mu je
klanjao ~asni Poslanikov ashab Ez-Zubejr ibn el-Avvam po no}i.
Islam je odlikovao Abdullaha ibn Mes’uda , uzvisuju}i ga sa dered`e na dered`u. Jer,
islam jeste vjera jednakosti, istine i pravde.
HABBAB IBN EL-ERETT, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Habbab, sin je El-Erettov, a on D`endelov, a on Sa’dov, a on Hazimov,
a on Ka’bov, a on Zejdov, a on Menatov, a on Temima et-Temimija. Nadimak mu je bio
Ebu-Abdullah.
TE[KO DJETINJSTVO
Nijedno dijete od svoga ro|enja nije do`ivjelo patnje kao Habbab ibn el-Erett. U
predislamskom dobu ratovanje je bilo zakon Arapskoga poluotoka, kao {to je trgovanje
robljem bila najra{irenija pojava. Tako je bilo u svim dijelovima zemlje. ^ovjek nije bio ni{ta
drugo do jeftina roba u dru{tvu u kome ja~i vlada slabijim, odlu~uje o njegovom `ivotu i
sudbini, kupuje ga i prodaje.
Kada je bio dijete, Habbab se igrao sa svojim vr{njacima u {atoru plemena Temim.
Jedno arapsko pleme napalo je pleme Temim. Poru{ili su {atore, zarobili `ene i zaplijenili
stoku i imetak. Skupili su otete `ene i djecu, vezali im noge i ruke kao `ivotinjama i odveli ih
na pijacu roblja da ih prodaju. Habbab je od toga dana li{en roditeljske nje`nosti i za{tite
familije. Kupila ga je mekanska bogata{ica po imenu Ummu Enmar el-Huzaijje. Habbab je
odrastao u njenoj ku}i slu`e}i je i slu{aju}i njene naredbe s punom pokorno{}u, skru{ena
i slomljena srca. Ummu Enmar uo~ila je Habbabovu inteligenciju i pronicljivost. Prema
njemu se ljubazno odnosila, poku{avaju}i ga usmjeriti poslu i zanatu koji }e mu koristiti.
Nakon podu`ega slu`enja, ona ga je oslobodila.
Habbab nije bio kao drugi mladi}i koji su se igrali i zabavljali i provodili vrijeme u ribolovu
i lovu zato {to mu to uvjeti nisu dozvoljavali. @elio je nadoknaditi propu{teno, pa se posvetio
u~enju zanata i ~itanju i pisanju. U tome ga je mnogo pomogla Ummu Enmar, daju}i mu {to
166 Ashabi Allahovog Poslanika
mu je trebalo. Na kraju je sklopio i savez sa Benu-Zehra, jer su oni bili i saveznici Ummu
Enmar. Za vrlo kratko vrijeme Habbab je nau~io ~itati i pisati, a ve}inu ljudi to tada nije
zanimalo.
Od djetinjstva Habbaba su privla~ile sablje, pa je `elio nau~iti na~in njihove izrade. Dugo
je vremena provodio kraj kova~a, posmatraju}i i poku{avaju}i otkriti tajnu njihova zanata.
Stupio je u slu`bu kod jednog kova~a sablji uz pomo} Ummu Enmar i tu pokazao nadarenost
u njihovoj izradi. Sablje koje je on pravio, kvalitetom i ljepotom bile su ravne sabljama
pravljenim u Meki. Bio je vje{t u ukra{avanju i rezbarenju slika i natpisa na njima.
Ummu Enmar ga je nastanila u jednom od svojih stanova koji je pretvorila u radnju za
izradu sablji. Habbaba je smatrala svojim ortakom. Za vrlo kratko vrijeme stekao je slavu i
pro~uo se po cijeloj okolici. Ljudi su mu navalili dolaziti sa narud`bama, a dirhemi su se
gomilali ispred njega. Dunjaluk mu se po~eo smije{iti nakon duge patnje. @ivot je postao lijep
i sladak nakon muke, li{enosti i patnje. Nije prisustvovao zabavama i sijelima, ve} je svoje
vrijeme tro{io u izradi sablji i u pro{irivanju znanja.
HABBABOVE OSOBENOSTI
Li~nost Habbaba ibn el-Eretta, uistinu, bila je jedinstvena. Bio je li{en maj~inske nje`nosti
i rodbinske za{tite. Djetinjstvo mu je bilo tu`no, a on utu~en i usamljen. Bio je smirena osoba,
~vrstoga stava. Mnogo je razmi{ljao o svemiru i njegovom stvaranju, o ljudima, njihovom
pona{anju i postupcima; o `ivotu - besmislenom i punom nepravde i tiranije. Posmatrao je
nasilja ljudi jednih prema drugima, a sam je nosio sje}anja patnji svoga prija{njeg `ivota.
Poku{avao je otkriti tajnu `ivota i postojanja. @elio je na}i ne{to, upoznati nekoga ko zna bit
i ko mu mo`e pomo}i da dospije do smislenoga cilja.
Bio je srednjega rasta, mr{av, izborana lica, sme|eg tena, crne kose, vitke gra|e. Imao
je jake mi{ice i bio je strpljiv u podno{enju napora i tegobe.
Ashabi Allahovog Poslanika
167
SVJETLOST @ERAVICE
Habbabova ku}a bila je sastajali{te kurej{ijskih mladi}a. Sablje su bile oru`je ljudi u to
vrijeme, ukras mladi}a i simbol snage i ponosa. Zbog toga se oko Habbaba okupila elita
vitezova. Ljudi su gledali njegov rad i hvalili njegovu vje{tinu. Savjetovali su ga, daju}i mu
svoje primjedbe u izradi njegovih lijepih i britkih sablji.
U to je vrijeme odjekivao glas o poslanstvu Muhammeda, a.s., kome je do{ao D`ibril,
r.a, sa Objavom od Jednog Jedinog Stvoritelja i zadu`io ga da dostavi poruku islama. Ta
poruka je univerzalna, za cijelo ~ovje~anstvo, ona izbavlja ~ovjeka iz okova neznanja i
zablude koji su ga pritiskali. I ta Uputa, za razliku od svih prija{njih, sa~uvana je od izmjene
i zaborava. Hvala neka je Allahu na tome.
Kurej{ije su naprosto poludjeli zbog ove Poslanice koja je ugrozila njihove interese
i prijetila njihovom utjecaju i polo`aju. Po~eli su se opirati uvredama i zlostavljanjima, a
Allahov Poslanik, a.s., prenosio je odlu~no svoju poruku. U po~etku je to ~inio tajno i
me|u najodabranijim ljudima. Kurej{ije su prepri~avali pri~e o Poslaniku, a.s., ismijavali
se i rugali njegovoj vjeri, ~udili se njegovom djelu i djelu onih koji ga slijede. Razbjesnili
bi se u svojim raspravljanjima, a zabavljali bi se nadjevanjem pogrdnih imena Allahovom
Poslaniku, a.s. U njihovim o~ima jednom je bio pjesnik, drugi put ~arobnjak, tre}i put
ludak. D`ahilijet ih je zanio pa nisu vidjeli pravi smisao njegovoga poziva, a oholost i
nepravednost su ih odvratile od spoznaje vjere i uo~avanja pravde i uzvi{enih ciljeva
koje ona nosi; obo`avanja jednog jedinog Boga, odbacivanje obo`avanja idola i kipova,
koje su sami pravili i davali im imena za koje Allah, d`.{., nije poslao nikakav dokaz.
U skladu s Habbabovom prirodom i njegovoj sklonosti razboritom razmi{ljanju i
posmatranju, po~eo je analizirati poziv. Poredio je njegovu poruku sa `ivotom stanovnika
Meke, sklonih grije{enju, nepravdi, nasilju i bestidnosti. Vjerovanje se uvla~ilo u njegovo
srce, a `eravica svjetlosti rasplamsavala se u njegovoj du{i. Odlu~io je stupiti u kontakt sa
Muhammedom, a.s., i pridru`iti se d`ematu vjernika, blagoslovljenih prethodnika. I uspio se
sastati sa Allahovim Poslanikom, a.s, i pred njim izjaviti svoj {ehadet: “Vjerujem i svjedo~im
da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, a.s., Njegov Poslanik.” Allahov
Poslanik, a.s., poslije mu je dolazio ku}i, a ~esto mu je svra}ao i u radnju.
Habbab je krio svoj islam, nastaviv{i svoje uobi~ajene poslove. Njegovu du{u opila
je slatko}a vjerovanja. Kurej{ijama je odga|ao njihove narud`be i isporuke sablji
opravdavaju}i to raznim dokazima. Jednog dana mu{terije su ga tra`ile radi sablji koje su
naru~ili, pa ga nisu na{li kod ku}e. Nije pro{lo mnogo vremena a Habbab se pojavio pred
njima. U{ao je u ku}u i sjeo ispred ognji{ta, ne mare}i za njihovo prisustvo. Bio je daleko od
njih u svojim razmi{ljanjima o govoru koji je ~uo od Allahova Poslanika, a.s., koji je odzvanjao
168 Ashabi Allahovog Poslanika
u njegovim u{ima. Jedan od onih koji su ga ~ekali, upita: “Jesi li zavr{io, kao {to si obe}ao,
moju sablju?” Ali Habbab nije ni ~uo {ta mu je ovaj govorio, a u sebi je ponavljao: “On je
Poslanik, upu}iva~! On je Bo`iji Poslanik...”
Drugi od ovih ga upita: “Jesi li se to sastao i pri~ao s njim?” Habbaba ovo pitanje
vrati u stvarnost pa se prihvati svoga posla bez pri~e. Me|utim, Kurej{ije zaklju~i{e da
Habbab slijedi Muhammedovu, a.s., vjeru i da je ostavio obo`avanje njihovih bogova i
kipova. Po~eli su ga provocirati i psovati, bacaju}i sumnju na Allahovoga Poslanika. Habbab
nije mogao slu{ati rije~i koje vrije|aju upu}iva~a ~ovje~anstva i spasioca ljudi, pa podi`e
svoj glas i gledaju}i im u lica, re~e: “U{utite! On je Bo`iji Poslanik! On je upu}iva~! Do{ao je
da nas izvede iz zablude na svjetlo! Jeste, primio sam islam, izgovorio {ehadet i krenuo
ispravnim putem.”
Na ovo Kurej{ije nasrnu{e na njega da ga u{utkaju, udaraju}i ga pesnicama i nogama.
Udarali su i gruhali njegovo vitko i nejako tijelo sve dok nije pao na zemlju stenju}i od bola.
Gazali su ga tako i onda ga ostavili da se bori izme|u `ivota i smrti. Kada je do{ao svijesti,
osje}ao je bolove u svim dijelovima tijela. Jedva se mogao kretati, ali se prisilio ustati i oprati
lice, ponavljaju}i nekoliko rije~i koje je nau~io od Allahova Poslanika, a.s.
Nekoliko je mladi}a oti{lo do Ummu Enmar i rekli joj: “Ummu Enmar, Habbab je
promijenio vjeru i slijedi vjeru Muhammeda, a.s., pa gledaj {ta je na tebi da uradi{.” Ona
im nije povjerovala, mada je i sama vidjela Allahovoga Poslanika kako dolazi kod
Habbaba. Jednostavno, nije mogla povjerovati da ~ovjek poput njega mo`e ostaviti njenu
vjeru i suprotstaviti se njenoj volji. Po`urila je do Habbabove ku}e i na{la ga kako sjedi
ispred ognji{ta. Uzela je komad vru}eg `eljeza i prislonila ga na Habbabovo tijelo.
“Kako si se usudio promijeniti vjeru? Zar u vjeru toga ludaka i pjesnika?”, bjesnila je
Ummu Enmar.
“Ne! On nije ludak! On je Bo`iji Poslanik, upu}iva~ plemeniti! On je na{ Poslanik!”,
govorio je Habab opiru}i se.
Udarala ga je vru}im `eljezom i lancima po glavi i le|ima dok nije po~ela te}i krv iz
njegova tijela. Ostavila ga je u takvom stanju, nadaju}i se da }e ga ova kazna vratiti staroj
vjeri.
Me|utim, Habbab ibn el-Erett je samo pove}ao svoje vjerovanje i ~vrstinu, odlu~an
da slijedi put istine i pravde, bez obzira na kakva sve mu~enja i patnje nailazio. Nije se
zadovoljio samo istrajno{}u u svojoj vjeri nego je odbijao udovoljiti svaku potra`nju
Kurej{ija koji su ostali nevjernici, ukazuju}i tako kakav je put izabrao.
O njemu je E{-[ebijj rekao: “Zaista je Habbab bio strpljiv. Nije davao nevjernicima
ono {to su mu tra`ili, a oni su na njegova le|a stavljali usijano kamenje sve dok mu se
nije ogulilo meso.”
Habbab je bio {esti od onih koji su primili islam prije nego {to je Allahov Poslanik,
a.s., u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu el-Erkama. On je prvi koji je izjavio svoj prelazak na
Ashabi Allahovog Poslanika
169
islam poslije Allahova Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra, pored toga {to je znao da }e biti
izlo`en patnji. Izjavio je svoj islam, raspiruju}i bijes i oholost nevjernika Kurej{ija, naoru`an
nesvakida{njim strpljenjem u podno{enju patnji koje li~e strpljenju Allahova poslanika Ejjuba,
a.s., u njegovoj bolesti.
Prvi koji je izjavio islam bio je, naravno, Allahov Poslanik, a.s., a njegov amid`a
Ebu-Talib, Allahovim emrom {titio ga je od zlostavljanja. Slijedio ga je Ebu-Bekr koji je
izjavom svoga primanja islama branio Vjerovjesnika, a.s., i spre~avao napade na njega.
Poslije njih, od onih koji su primili islam jesu vjernici iz redova obi~noga naroda koji mimo
Allaha nisu imali nikoga ko }e ih za{titi i sprije~iti kurej{evi~ke napade na njih. Od njih su:
Habbab ibn el-Erett, Suhejb ibn Sinan, Bilal ibn Rebbah, Ammar ibn Jasir i Sumejja Ummu
Ammar. Oni su stavljani u `eljezne oklope, a zatim bili izlagani na `estoko sunce tako da bi
im se cijelo tijelo sparilo pa bi u takvim mukama umirali. Neka je na sve njih Allahov selam i
blagoslov.
Ummu Enmar specijalizirala se u ka`njavanju Habbaba. Grijala bi `eljezne lance koji su
se nalazili u Habbabovoj radionici i njima vezivala njegove ruke i noge. Zatim bi grijala
`eljezo i njime pr`ila njegovo tijelo, a on je bio strpljiv i ~vrst, samo bi tiho uzdisao, izgovaraju}i:
“Allah je najve}i. Allah je najve}i. Hvala pripada Allahu.”
Jednoga dana se Habbab sastao sa muslimanima koji su kao i on stavljani na muke,
pa su potra`ili Allahovoga Poslanika, a.s., i upitali ga: “Allahov Poslani~e, ho}e{ li zatra`iti
pomo} za nas?” Ali, neka nam Habbab ispri~a cjelokupan doga|aj:
“Po`alili smo se Allahovom Poslaniku, a.s., na zlostavljanja idolopoklonika, a on je
bio naslonjen na Ka’bu: ‘O Bo`iji Poslani~e, zar ne}e{ zatra`iti pomo} za nas (zar ne}e{
u~initi dovu)?’ A on nam re~e: ‘Oni koji su bili prije vas uzeli bi ~ovjeka i iskopali bi rupu
u zemlji, pa bi ga stavili u nju, a zatim bi donijeli pilu kojom bi prepilali (odozgo) njegovu
glavu na dva dijela, ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere. Ili bi mu `eljeznom kukom
probadali i ~upali meso, odvajaju}i ga od kostiju, ali ga ni to ne bi odvratilo od njegove
vjere. Tako mi Allaha, zaista }e Allah upotpuniti ovu vjeru tako da }e jaha~ putovati iz
Sana’a do Hadremevta, a ne}e se bojati nikoga osim Allaha, d`.{., i vuka za svoje
stado. Me|utim, vi po`urujete (nestrpljivi ste).’”
Habbab i njegovi drugovi vjerovali su Resulullahu, a.s., i rije{ili su strpljivo podnositi
kaznu, predani i stabilni u vjeri.
170 Ashabi Allahovog Poslanika
PRAVEDNA OSVETA
Ummu Enmar nije dala da se Habbab opusti u svojoj vjeri, ve} ga je svakodnevno
zlostavljala i mu~ila. Poku{avala ga je odvratiti od vjere, me|utim, on je, nepokolebljiv,
podnosio sve u`ase. Ona bi zapalila vatru, a zatim bi kurej{ijski mladi}i stavljali Habbaba na
plamte}i `ar pa bi ga gazili dok ne ugase vatru njegovim tijelom.
[to je ona vi{e pove}avala svoju zlobu i divljanje, Habbab je postajao ~vr{}i, smireniji i
stabilniji. Allahov Poslanik, a.s., prolazio je jednom dok je Habbab le`ao na plamte}em `aru,
svezanih ruku i nogu. Gledao ga je Poslanik, a.s., slomljena srca od milosti i brige, a
nemo}an da mu pomogne u vrijeme kad islam jo{ nije bio oja~ao. Digao je ruke ka nebu,
mole}i Allaha, d`.{.: “O Bo`e moj, pomozi Habbabu.”
Nije pro{lo ni pet dana od toga, a Ummu Enmar dobila je bolest koju do tada niko nije
poznavao. Osje}ala je glavobolju od koje joj je glava pucala. Bol joj je prolazila kroz kosti. Od
vru}ice od koje joj je mozak vrio i od ja~ine bola, po~ela je da zavija kao pas. Zaboravila je
Habbaba i zabavila se o sebi. Posje}ivali su je vra~ari, ~arobnjaci i ljekari tog vremena da
ustanove bolest i sprave lijek. Jedan od njih predlo`io je da pr`i glavu kako bi joj se ubla`ila
bol, {to je bio jedan od metoda koji su Arapi koristili protiv bolova. Zatra`ila je od Habbaba da
pr`i njenu glavu vru}im `eljezom, pa je on stavljao `eljezo na vatru dok ga ne u`ari, a zatim
ga prislanjao na njenu glavu.
Vratilo joj se - na svojoj je ko`i osje}ala ono {to je radila Habbabu. Umrla je od toga
lijeka, grcaju}i od bola, u nevjerovanju i zabludi. Slavljen neka je Allah Mudri.
U^ITELJ MUSLIMANA
Sve svireposti i patnje koje je Habbab pretrpio od zabludjelih mu{rika nisu ga odvratile
od njegove vjere - naprotiv, on se dao na uslugu novoj vjeri, rade}i po uputi Allahovoga
Poslanika, a.s., i zala`u}i se za njeno {irenje i dostavljanje ljudima. Koristio je svoju
sposobnost ~itanja i pisanja i tome je u~io i ostale muslimane. I{ao je od ku}e do ku}e,
nose}i listove na kojima je bio ispisan Allahov govor i u~io im Kur’an, obja{anjavao
njegove poruke i upu}ivao ih u fikhske propise.
Habbabu pripada ~ast kao svjedoku prelaska na islam velikog junaka, izvora snage
muslimana, snage koja je umanjila nasilni{tvo Kurej{ija prema muslimanima. Bio je svjedok
prelaska na islam Omera ibn el-Hattaba. r.a.
Ashabi Allahovog Poslanika
171
Prelaskom na islam Hamze ibn Abdul-Muttaliba, Poslanikovoga, a.s., amid`e, islam je
izuzetno oja~ao. Resulullah, a.s., molio je potom Allaha da oja~a islam jednim od dvojice
Omera, pa je dovio: “Allahu moj, oja~aj islam jednim od dvojice Omera: Omerom ibn Hi{amom
el-Hakemom ili Omerom ibn el-Hattabom.”
Omera ibn el-Hattaba, r.a., bojali su se muslimani i izbjegavali ga sresti na putu, zbog
njegove strogosti i velikog neprijateljstva prema muslimanima i prema Allahovom Poslaniku,
a.s. Vjerovjesnik, a.s., sastajao se sa muslimanima ~iji je broj prelazio ~etrdeset u ku}i na
Saffi. Tu su bili Hamza ibn Abdul-Muttalib, Ebu-Bekr, Alija i drugi.
Habbab je bio u ku}i Se’ida ibn Amra, Nufejla, mu`a Omerove sestre Fatime, i u~io
im Kur’an, a oni su tajili da su primili islam. Omer ibn el-Hattab gledao je muslimane
kako se spremaju u muhad`irluk u Abesiniju, pa se sa`alio na njih. Uzeo je sablju i
krenuo s namjerom da ubije Muhammeda, a.s., smatraju}i njega najve}im krivcem za
to. Usput je sreo Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nehama, koji je ve} bio primio islam, ali je to
krio, boje}i se svoga plemena Benu-Adijja ibn K’aba.
“Gjde si se uputio, Omere?”, upitao je.
“Ho}u Muhammeda, tog ~ovjeka koji razdvaja Kurej{ije i zaglupljuje ih, grdi njihovu vjeru
i vrije|a njihove bogove. Ubit }u ga!”, re~e Omer.
“Boga mi, Omere, ti sam sebe zavarava{. Misli{ da }e ti Benu-Abdi Menaf dozvoliti da
hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda, a.s.? Za{to prvo u svojoj ku}i ne sredi{ stanje?”
Omer upita:
“Zar je neko iz moje porodice...?!”
“Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd i tvoja sestra Fatima, Boga mi, ve} su primili islam i
slijede Muhammeda, a.s., i njegovu vjeru. A ti gledaj {ta }e{”, re~e mu Nu’ajm.
Kad to ~u, Omer se okrenu i, sav uzrujan i u nevjerici, uputi se ku}i. U to vrijeme Habbab
ibn el-Erett je bio kod Fatime i Se’ida i sa listova na kojima je bio zapisan Kur’an u~io im suru
Ta-ha. Kada su za~uli Omerov glas, Habbab se sakrio u sobu, a Fatima je sklonila listove
Kur’ana ispod ogrta~a. Me|utim, Omer je ~uo Habbabovo u~enje dok se pribli`avao ku}i, pa
ih je, ~im je u{ao, napao:
“Kakav sam to nerazumljiv govor ~uo ovdje?”
“Nikakav!”, odgovori{e.
“Boga mi, obavije{ten sam da slijedite Muhammeda i njegovu vjeru!?”, re~e im.
Omer po~e udarati Se’ida. Kad njegova sestra Fatima ustade da brani svoga mu`a,
Omer je udari tako sna`no da ona odmah pade na zemlju. Fatima tada ustade, lica
oblivena krvlju, nasuprot Omera, pa mu re~e: “Da! Primili smo islam i vjerujemo u Allaha
i Njegova Poslanika, a ti radi {ta ho}e{.” Kada je Omer vidio takvu krvavu, pokaja se zbog
tog {to je uradio, pa se malo smiri i re~e:
“Dajte mi te listove da vidim sa ~ime je do{ao Muhammed.”
Omer je bio jedan od rijetkih koji su bili obrazovani.
172 Ashabi Allahovog Poslanika
Sestra mu re~e:
“Bojimo se za njih ako ti ih damo... “
“Ne boj se!”, re~e, pa se zakle svojim bogovima da }e ih vratiti kada ih pro~ita.”
“Ti si ne~ist zbog svog vjerovanja, a ove listove dodiruje samo ko je ~ist. Okupaj se pa
}u ti ih dati!”, re~e mu sestra, `ele}i da joj brat primi islam.
Omer je ustao i okupao se, a zatim uzeo listove i po~eo ~itati ajete zapisane na
njima: “...Ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{...” Nakon {to je pro~itao nekoliko ajeta,
srce mu se otvorilo za vjerovanje, pa re~e: “[to je lijep i plemenit ovaj govor!” Kada je
Habbab ~uo ove Omerove rije~i, iza{ao je iz sobe i rekao mu: “Omere, tako mi Allaha,
nadam se da te Allah odlikovao da bude{ od onih koji }e slijediti Njegova Poslanika,
a.s., jer sam ga ju~er ~uo da ka`e: ‘Allahu moj, oja~aj islam Ebi- el-Hakemom el-Hi{amom
ili Omerom ibn el-Hattabom.’ Allah, Allah, Omere!”
“Ho}u do Poslanika, Habbabu, da mu izjavim svoju pokornost”, re~e Omer.
“On je u ku}i na Saffi sa ashabima.”
Omer opasa sablju i uputi se u pravcu Saffe. Kada je stigao, oti{ao je na vrata
opisane ku}e i pokucao. Jedan od ashaba ustao je i proviriv{i kroz {upljinu na vratima
ugledao je Omera opasanog sabljom: “Do{ao je Omer ibn el-Hattab, opasan sabljom”,
obavijestio je Resulullaha, a.s.
“Pustimo ga, ako ho}e dobro, dat }emo mu. A ako `eli zlo, ubit }emo ga njegovom
sabljom”, re~e Hamza.
I Allahov Poslanik, a.s., re~e da mu otvore da u|e. Kada ga je ashab uveo, Resulullah,
a.s., stade naspram njega i uze ga za krajeve odje}e pa ga privu~e sebi i upita:
“[ta te dovelo ovamo, o sine Hattabov? Tako mi Allaha, ako se odrekne{ ove stvari
(islama), Allah }e ti dati veliku nesre}u.”
“Allahov Poslani~e, do{ao sam izjaviti da vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika i
vjerujem u ono {to se objavljuje od Allaha”, re~e Omer.
Na njegove rije~i Allahov Poslanik, a.s., donese tekbir, a njegovi ashabi razumje{e
da je Omer primio islam.
STRPLJIVI [email protected]
Habbab ibn el-Erett je bio istinski mud`ahid- strpljiv i nepokolebljiv. Nakon {to je
u~inio hid`ru u Medinu, Allahov Poslanik, a.s., pobratio ga je sa D`abirom ibn Atikom.
U~estvovao je u bitkama zajedno sa Poslanikom, a.s., iako je od posljedica `estokoga
ka`njavanja njegovo zdravlje bilo dobro oronulo. U bitkama na Bedru, Uhudu, Hendeku i
drugim okr{ajima Habbab je na najbolji na~in dao svoj doprinos, bivaju}i u boju ~vrst i
po`rtvovan, u skladu sa svojim mogu}nostima.
Ashabi Allahovog Poslanika
173
Kada je Allahov Poslanik, a.s., preselio na ahiret, Habbab je strpljivo nastavio svoj put
borbe, priklju~iv{i se islamskoj vojsci koja je osvajala predjele Arapskoga poluotoka i zemlje
izvan njega. Njegovo tijelo nije moglo podnijeti napor i te{ko}e, pa se od posljedica mu~enja
od nevjernika Meke jako razbolio.
Na jednom od sastanaka sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, halifa je upitao Habbaba
kako je pre`ivljavao uvrede nevjernika, a on je skinuo svoju ko{ulju i rekao: “Pogledaj moja
le|a, Vo|o vjernika.” Kada je Omer vidio puste o`iljke od rana i opekotina, zaplaka pa re~e:
“Ovako ne{to nisam vidio do danas.” Habbab re~e: “Nalo`ili bi vatru, pa bi mene stavljali na
nju i mojim le|ima je gasili.”
Nekoliko istaknutih ashaba bilo je u mesd`idu, kad do|e Habbab, sjede kraj njih i
u{uti se, pa mu oni reko{e:
“Tvoji prijatelji su se skupili da im ne{to ka`e{ ili da im naredi{.”
A on upita:
“[ta da im naredim? Da im, mo`da, naredim ono {to ja ne radim?!”
Ovu Habbabovu izreku naveli smo da uka`emo na skromnost njegove du{e i ~istotu
njegova bi}a, jer on je u svom `ivotu slijedio princip - radi ono {to govori{.
Habbab od Allahovoga Poslanika, a.s., prenosi, pa ka`e: “Klanjao je Allahov Poslanik,
a.s., pa je odu`io, a kada je zavr{io, prisutni ga upita{e: ‘Allahov Poslani~e, klanjao si
namaz, a prije ga nisi klanjao ovako?’ Resulullah, a.s., re~e im: ‘Da. Ovo je namaz `elje i
strahopo{tovanja. Tra`io sam od Allaha, d`.{., troje, pa mi je dvoje dao, a uskratio jedno.
Tra`io sam da ne uni{ti moj ummet odjednom, pa mi je udovoljio. Tra`io sam da mojim
ummetom ne vlada njihov neprijatelj, osim njih, pa mi je i to udovoljio. I tra`io sam da se
me|usobno ne sukobljavaju, pa mi je to uskratio.’”
PRESELJENJE NA AHIRET
Kada se Habbabova bolest pogor{ala, prebivao je u Kufi u svojoj ku}i i u njoj je
proveo posljednje dane `ivota. Jednog dana skupili su se kod njega njegovi drugovi,
do{av{i u posjetu i da mu olak{aju bol. Osje}ali su blizinu njegovog ed`ela, pa su mu
rekli: “Raduj se, o Ebu-Abdullah. Ti }e{ sutra kod d`enetskog izvora sresti svoju bra}u.”
A on im je kroz suze odgovorio: “Podsjetiste me na bra}u. Oni su pro{li, a nisu za svoja
djela uzeli nagradu. Mi smo ostali poslije njih, a dunjaluk nam se otvorio. Bojim se da
nam je to nagrada za na{a djela.”
Umro je trideset osme hid`retske godine, u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Ostavio je
oporuku da ga ukopaju izvan Kufe.
Kada se Alija, r.a., vra}ao sa Siffina, do{av{i do predgra|a Kufe, vidio je sedam
kaburova, pa je upitao:
174 Ashabi Allahovog Poslanika
“^iji su ovo kaburovi?”
Rekli su mu:
“Vo|o vjernika, Habbab ibn el-Erett preselio je na ahiret kada si ti oti{ao na Siffin.
Oporu~io je da bude ukopan van Kufe. Ljudi su zakopavali svoje mrtve u avlijama i kraj vrata
svojih ku}a.”
Alija, r.a., stao je kod Habbabovog kabura i rekao: “Allah se smilovao Habbabu.
Primio je islam i u~inio hid`ru dobrovoljno i `ivio kao mud`ahid. Pro{ao je kroz velike
patnje i isku{enja. Allah mu ne}e uskratiti nagradu.”
Zatim je pri{ao susjednim kaburovima i rekao: “Neka je spas na vas, o stanovnici
kaburova, muslimani, vjernici. Vi ste oni koji ste oti{li prije nas, a mi }emo vam se
uskoro pridru`iti. Bo`e, oprosti nam i pre|i preko na{ih i njihovih lo{ih djela, Tvojom
dobrotom.”
Blago onome ko se sjeti mjesta prvaka i ko je radio za Dan obra~una, zadovoljan s onim
{to mu je dato - Allah }e biti zadovoljan s njim.
Allah se smilovao Habbabu ibn el-Erettu, mud`ahidu, strpljivom i postojanom
muslimanu, ~vrstom vjerniku.
TALHA IBN UBEJDULLAH, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Talha, sin je Ubejdullahov, a on Osmanov, a on Amrov, a on K’abov,
a on S’adov, a on Tejjimov, a on Murretov, a on K’abov, a on Luejjov, a on Galibov, a on
Fihrov, a on Malik en-Nadrov, a on Kenana Ebu-Muhammeda, el-Kure{ijja et-Tejmijja.
Majka mu je S’aba, k}erka Abdullaha, sina Malika el-Hadremijja.
OSOBENOSTI
Talha je bio jedan od najsposobnijih i najo{troumnijih kurej{ijskih mladi}a. Allah, d`.{.,
mu je podario sposobnost u trgovini, pa se takmi~io sa starijim i iskusnijim od sebe. Od
trgovine je stekao veliko bogatstvo, ali ono nije promijenilo njegovu plemenitu narav i du{u.
Stalno je ~inio dobro~instvo siroma{nima i muhta~ima.
Bio je lijepa i elegantna izgleda, imao je lijepo lice, ~vrsto tijelo, gustu kosu, bijelu put koja
je naginjala crvenoj. Bio je srednjega rasta, krupnoga tijela, {irokih prsa i ple}a, velikih
stopala. Kada bi se okretao, okretao bi se ~itavim tijelom.
Pro~uo se po svojoj snazi, neustra{ivosti i smjelosti prilikom upu{tanja u bitku. Juri{ao
je na polju d`ihada poput lava.
176 Ashabi Allahovog Poslanika
PRIMANJE ISLAMA
Talha ibn Ubejdullah odazvao se pozivu poslanika Muhammeda ibn Abdullaha, a.s., i
pristupio muslimanskim redovima, bez obzira {to je znao da ga na tom putu ~ekaju te{ka
zlostavljanja i ka`njavanja od Kurej{ija i njihovih velikana.
Allah, d`.{., uputio ga je kada je bio izvan Meke, dok se jedan sve{tenik raspitivao
za pojavu Poslanika. O ovom slu~aju zabilje`eno je predanje koje prenosi li~no Talha:
“Dok smo bili u basrijskoj ~ar{iji, jedan sve{tenik je povikao:
‘O skupino trgovaca! Upitajte one koji su na ovom skupu, ima li me|u njima neko od
stanovnika Meke.’
Bio sam mu blizu, pa sam po`urio prema njemu i rekao:
‘Da! Ja sam iz Meke.’
‘Je li se me|u vama pojavio Ahmed?’
‘A ko je Ahmed?’, upitah.
‘Sin Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba. Ovo je mjesec u kome }e se on pojaviti, a on je
posljednji poslanik. Iza}i }e iz va{e zemlje, iz Meke i preseliti u zemlju crnog kamena,
palmi i izvora. Pridru`i mu se {to prije, mladi}u.’”
“Njegove rije~i su me dojmile”, nastavlja Talha “pa po`urih do svoje jahalice. Karavan
sam ostavio iza sebe i brzo se uputio ka Meki. Kada sam stigao, upitao sam svoju
porodicu: Je li se u Meki i{ta desilo poslije na{eg odlaska? Rekli su mi: ‘Da. Muhammed ibn
Abdullah tvrdi za sebe da je Bo`iji Poslanik, a slijedi ga Ebu-Bekr.’ Poznavao sam Ebu-Bekra.
Bio je jednostavan ~ovjek, omiljen i skroman. Bio je ~estit i po{ten trgovac, lijepoga ahlaka.
Nastojali smo da budemo s njim i voljeli smo njegovo dru{tvo jer je poznavao historiju Kurej{ija
i pamtio njihovo porijeklo. Oti{ao sam njemu i upitao ga: ‘Je li istina to {to govore da Muhammed
ibn Abdullah govori da je Allahov Poslanik i da ga ti slijedi{? Rekao mi je: ‘Da’, i ispri~ao mi
ne{to o tome, probudiv{i u meni `elju da mu se pridru`im. Kazao sam mu ono {to je meni
rekao sve{tenik, na {to se on iznenadi i re~e: ‘Po|i sa mnom do Muhammeda da bi mu to
ispri~ao i poslu{ao {ta on ka`e... i da bi u{ao u Allahovu vjeru.’
Oti{ao sam s njim do Muhammeda, a.s., koji mi je predstavio islam, prou~io mi ne{to iz
Kur’ana i obradovao me dobrom ovoga i onoga svijeta. Allah, d`.{. otvorio mi je prsa za
islam. Ispri~ao sam mu pri~u basrijskoga sve{tenika, a on se obradovao da mu se lice
ozarilo. Zatim sam tu, pred njim, izjavio {ehadet: ‘Nema drugoga boga osim Allaha i
Muhammed, a.s., Njegov je Poslanik. Bio sam tre}i, od ~etverice, koji su primili islam
posredstvom Ebu-Bekra.”
Ashabi Allahovog Poslanika
177
^VRSTINA VJERNIKA
Talhin prelazak na islam je u njegovoj porodici i me|u Kurej{ijama nai{ao na veliki odjek.
“Kako se mladi} iz redova kurej{ijske gospode i iz ugledne porodice mogao usuditi da u
svojoj ranoj mladosti promijeni vjeru svojih o~eva i djedova i odazove pozivu Muhammeda
ibn Abdullaha?”
Kurej{ijski poglavari i velikani upozorili su na opasnost koja prijeti njihovim interesima
ukoliko bi se nova vjera pro{irila. To bi ustvari bio kraj njihovoj vladavini i preimu}stvu.
Tako|er, to bi zna~ilo presu{ivanje prihoda koje su oni uzimali za vrijeme had`a.
Jednostavno, vlast, kontrola i utjecaj koji su imali nad Bejtul-haramom nestali bi. Zato su
ustali protiv muslimana, mu~ili ih i zlostavljali kako bi sputali njihovu odlu~nost i vratili ih u
nevjerstvo. Ali, ~itav njihov trud i napor je ostao bezuspje{an. Islam se {irio preko onih koji
pohita{e da ga prihvate pod vo|stvom Allahovoga Poslanika, a.s., prave}i neuni{tivi temelj
i pronose}i svjetlo {irom Zemlje, neka je hvala Allahu na tome.
Srd`bom se najvi{e isticala Talhina majka. Ona je `eljela i nadala se da }e njen sin,
zbog svojih uzvi{enih osobina i lijepog ahlaka, preuzeti vo|stvo njihova naroda. Zato je
na svaki na~in poku{avala odvratiti sina od slije|enja Resulullaha, a.s.. Me|utim, Talha
je ustrajao na pravome putu kao {to su ustrajali i ostali muslimani prethodnici, uprkos
svim ka`njavanjima i zlostavljanjima.
Od Kurej{ija, prema muslimanima naj`e{}i je bio Nevfel ibn Huvejlid ibn el-Adevijj.
On je ina~e progla{en poglavarom Kurej{ija, zbog svoje vlasti i utjecaja. Nevfel je Talhu i
Ebu-Bekra svezao jednim u`etom i zovnuo mu{ri~ki olo{ da ih udaraju i vrije|aju. Zbog
ovoga slu~aja, Talha i Ebu-Bekr su nazvani “Dva nerazdvojna prijatelja”.
Vjerovatno je vrhunac mu~enja kojima je bio izlo`en Talha doga|aj koji prenosi Mes’ud
ibn Harra{. On pripovijeda: “Dok smo ~inili s’aj izme|u Saffe i Merve, vidjeli smo mno{tvo
ljudi kako prate mladi}a ~ije su ruke bile svezane za vrat. Oni su i{li za njim, gurali ga i
udarali po glavi. Iza njega je i{la i jedna stara `ena koja ga je psovala i vikala na njega. Upitao
sam:
‘[ta je s onim mladi}em?’
Rekli su mi:
‘To je Talha ibn Ubejdullah, koji je napustio svoju vjeru, a slijedi ~ovjeka iz Benu Ha{ima.’
A ja sam ih ponovo upitao:
‘A ko je ona starica iza njega’
‘Sa’ba bint el-Hadremijj, mladi}eva majka’, odgovori{e mi.”
Taj mladi} ostao je ustrajan u svojoj vjeri, ja~ao je sa ja~anjem islama i postao jedan od
najve}ih ashaba.
178 Ashabi Allahovog Poslanika
TALHIN DAN
Talha je bio uz Allahova Poslanika, a.s., u~estvuju}i u svim pohodima i bitkama. Jedino
nije u~estvovao na Bedru kada ga je Poslanik, a.s., u pratnji Se’ida ibn Zejda poslao u [am
radi va`nog zadatka. Oti{ao je i obavio zadatak, koji je ina~e ostao tajna izme|u njega i
Resulullaha, a.s., a kada se vratio u Medinu, i muslimanska vojska se vra}ala iz Bitke na
Bedru.
Kada se sreo sa Resulullahom, a.s., Talha je ne{to ispri~ao u vezi s obavljenim
zadatkom, a zatim rekao:
[email protected] nagradu za dan Bedra.’
‘Ima{ nagradu’, re~e mu Resulullah, a.s.
‘I svoj udio!?’
‘Ima{ udio.’
Allahov Poslanik, a.s., znao je da bi Talha u~estvovao u Bici na Bedru da ga on nije
zadu`io va`nim zadatkom u [amu.
Kurej{ije su nakon Bitke na Bedru spremili ogromnu vojsku i konjicu i uputili se
prema Medini, `ele}i rat sa Allahovim Poslanikom, a.s., i `ude}i za osvetom svojih ubijenih
velikana.
Allahov Poslanik, a.s., savjetuju}i se sa muslimanima, odlu~i iza}i iz Medine u susret
Kurej{ijama. Kada su stigli do brda Uhud, Resulullah, a.s., podijelio je mud`ahide, odrediv{i
svakom zadatke, zatim je odredio polo`aje strijelcima i skrenuo pa`nju na svaku bitnu stvar
vezanu za okr{aj.
Zapodjenula se i razbuktala stra{na borba. Pred muslimanima bili su se ukazali
znaci pobjede i po~eo se nazirati poraz Kurej{ija. Ashabe je dr`ala ~vrsta vjera u njihova
Gospodara i Resulullaha, odlu~nost i upornost, sve dok strijelci ne prekr{i{e Poslanikove,
a.s., naredbe. Pomislili su da se borba zavr{ila i da je pobjeda kona~na, jer su vidjeli
skupinu Kurej{ija kako bje`e. Ostavili su svoje polo`aje, oglu{iv{i se o Resulullahove, a.s.,
naredbe, da bi u~estvovali u prikupljanju ratnog plijena.
Halid ibn el-Velid ~ekao je u zasjedi, tada jo{ nije bio primio islam, a to je bila zlatna
prilika. Napao je iza brda, pro{av{i iza mjesta koje su strijelci napustili, i `alost Kurej{ija
pretvorila se u radost i pobjedu. Kada su Kurej{ije vidjele Halidov odred kako napada
muslimane iza le|a i kako napreduje ubijaju}i muslimane, povrati{e se te svom svojom
mr`njom navali{e na muslimane.
Muslimani su po~eli napu{tati svoje polo`aje, zbunjeni i ra{trkani. Allahov Poslanik,
a.s., stajao je na mjestu borbe, a oko njega je bila grupa plemenitih ashaba: ensarija i
muhad`ira, koji su ga {titili i branili vlastitim tijelima. Okru`ilo ga je jedanaest ensarija i
Ashabi Allahovog Poslanika
179
Talha ibn Ubejdullah dvanaesti, jedini muhad`ir, zbijeni jedni uz druge, a mu{rici su se
pribli`avali da ubiju Resulullaha, a.s.
Talha je isukao svoju sablju i {titio Poslanika, a.s., a i ensarije koje su ginule brane}i
Allahova Poslanika, a.s. Kada se okru`enje steglo, Resulullah, a.s., upitao je:
“Ko }e ih otjerati od nas, bit }e mi drug u D`ennetu?”
“Ja }u, Bo`iji Poslani~e”, javi se Talha.
“Ne ti... neko drugi”, re~e Allahov Poslanik.
Jedan ensarija re~e:
“Ja }u, Bo`iji Poslani~e.”
Resulullah, a.s., re~e:
“Da... ti.”
Ensarija se borio dok nije pao kao {ehid.
Allahov Poslanik, a.s., i ashabi penjali su se na jedno uzvi{enje, a mu{rici su ih
slijedili, pa Resulullah, a.s., re~e:
“Ima li ko da im se suprotstavi?”
Talha se ponovo javi:
“Ja }u, Bo`iji Poslani~e.”
“Ne... Neko drugi”, re~e Resulullah”, pa se ponovo javi jedan od ensarija i re~e:
“Ja }u, Bo`iji Poslani~e.”
Resulullah, a.s., re~e:
“Da...”
I on se borio dok nije pao kao {ehid.
Ashabi su {titili Resulullaha, a.s., padaju}i jedan za drugim kao {ehidi, pa je ostao
samo Talha. Kada su do{li do jedne stijene, Resulullah, a.s., htio je da se popne na nju,
tako da mu{rici ne mogu do}i do njega, ali nije mogao zbog te`ine oklopa na njemu.
Talha se sageo i svoja ple}a podmetnuo Resulullahovim, a.s., stopalima i tako se dizao
dok Allahov Poslanik nije pre{ao na stijenu.
“Nagrada ti je D`ennet, Talha.” - re~e mu Allahov Poslanik, a.s.
Prije nego {to ga je ponio na svojim ple}ima i podigao na stijenu, jedan mu{rik
posmatrao je plemenitoga Poslanika, a.s., pripremaju}i strijelu da ga ubije. Me|utim, Talha
je opazio mu{rikovu namjeru i kada je ovaj odapeo strijelu, on je postavio svoju ruku i
zaustavio je. Strijela mu je odsjekla prst i paralizirala {aku, koja je ostala takva cijeli njegov
`ivot. Uprkos tome, borio se s mu{ricima dok ih nije omeo i udaljio od Allahovoga Poslanika,
a.s.
Majka vjernika, Ai{a, neka je Allahov blagoslov i selam na nju, prenosi: “Kada bi se
spomenuo Uhud, Ebu-Bekr bi rekao: ‘Cijeli taj dan bio je Talhin dan.’”
Allahov Poslanik, a.s., bio je na stijeni na vrhu brda, a Ebu-Bekr i Ebu-Ubejde Amir
ibn el-D`errah tra`ili su ga, zabrinuti da mu se {ta nije desilo, a bili su daleko od njega.
180 Ashabi Allahovog Poslanika
Pribli`avaju}i se, Resulullah, a.s., im re~e: “Ispred vas je va{ brat...” (tj. Talha).
Ebu-Bekr, r.a., ka`e: “Na{li smo Talhu u jednoj {irokoj uvali. Na njemu je bilo
sedamdeset i nekoliko rana, {to od uboda koplja, {to od strijela, a prst mu je bio odsje~en,
pa smo ga izvukli odatle.”
@IVI [EHID
Talha je zauzimao visoko mjesto kod Allahovoga Poslanika, a.s., a poslije Bitke na
Uhudu Resulullah, a.s., ga je nazvao Dobri Talha. U njemu su bila skupljena sva plemenita
svojstva i vrline koje su od njega izgradile mud`ahida na Allahovom putu, koji voli d`ihad i
{titi Allahovoga Poslanika, a.s. Talhi je dovoljno ~asti {to ga je Resulullah, a.s., obradovao
D`ennetom i dao mu nadimak @ivi {ehid.
Radosnom vije{}u o D`ennetu obradovan je u Bici na Uhudu, kada je pogo|en u
ruku od bola izustio: “Ah... Ah!”, na {to mu je Resulullah, a.s., rekao: “Da si rekao
bismillah..., meleki bi te podigli dok bi to ostali gledali.”
Resulullah, a.s., tako|er je rekao: “Talha i Zubejr moje su kom{ije u D`ennetu.”
O nadimku @ivi {ehid, koji mu je dao Allahov Poslanik, a.s., postoji predanje koje
nam prenosi sam Talha: “Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa ashabima, kad do|e jedan
beduin i upita ga o onome koji umre, a Resulullah, a.s., okrenu se od njega. Ovaj ponovi
pitanje, a Resulullah se opet okrenu. Beduin je upitao i tre}i put, a Allahov Poslanik, a.s.,
u~inio je ono {to i prije. Ja sam potom iza{ao iz mesd`ida, obu~en u zelenu odje}u, a Allahov
Poslanik, a.s., upitao je: ‘Gdje je ~ovjek koji je pitao o onome koji umre?’ Beduin se javi: ‘Ja
sam, Bo`iji Poslani~e.’ “On (Talha) je od onih koji su umrli. Ko `eli da gleda {ehida koji je jo{
na dunjaluku, neka pogleda Talhu ibn Ubejdullaha,’ re~e Resulullah.”
[email protected] TALHA
Talha ibn Ubejdullah odlikovao se osobinama kakve je imao malo koji ~ovjek; njegove
vrline bile su pravi odraz ~istote i prefinjenosti njegove du{e.
Talha je ~esto govorio: “U Bici na Uhudu, Poslanik, a.s., nazvao me Dobri Talha. Na
dan Bitke “Zatu Kird” nazvao me Velikodu{ni Talha, a na dan Hunejna Dare`ljivi Talha.”
Vidjeli smo kroz kakvo je veliko isku{enje Talha pro{ao na danu Uhuda, brane}i
Poslanika, a.s., i izla`u}i sebe smrti da ga za{titi. Tu je dobio nadimak Dobri Talha.
[to se ti~e nadimka Velikodu{ni Talha, postoji pri~a koja govori o njegovoj velikoj
ljubavi prema dini-islamu, njegovom velikom imanu i veli~ini `rtve na Allahovome, d`.{.
putu.
U Bici “Zatu Kird” Allahov Poslanik, a.s., pro{ao je pored izvora koji se zvao “Slani
Ashabi Allahovog Poslanika
181
Bejsan”, pa mu je promijenio ime u “Dobri Nu’man”. Talha je ~uo njegove rije~i pa je
kupio to zemlji{te, iskopao bunar, zaklao brav~e i nahranio i napojio muslimane.
Resulullaha, a.s., obradovao je njegov postupak, pa mu kaza: “Talha, ti si uistinu
velikodu{an.”
[to se ti~e nadimka Dare`ljivi Talha, zaslu`io ga je zbog svoje velike dare`ljivosti i
~estog dijeljenja muslimanima, i zbog imetka kojeg je dao za pripremu pohoda na Hunejn.
Allahov Poslanik, a.s., ga je tada nazvao Dare`ljivi Talha! Zaista, bio je jedan od najdare`ljivijih
ljudi, ~ine}i dobro~instva i dijele}i i `rtvuju}i imetak na Allahovom putu.
D`abir ibn Abdullah, r.a., opisao je njegovu dare`ljivost ovim rije~ima: “Nisam vidio
da ijedan ~ovjek mimo Talhe ibn Ubejdullaha daje vi{e imetka, a da mu ga niko ne tra`i.”
Talha je dijelio prije nego {to bi tra`ili da im dadne.
Talha se brinuo o svakom muslimanu koji je imao neku potrebu, davaju}i mu iz
svoga imetka. Tako|er, ~inio je hajr svome plemenu i porodici, brinuo se o njihovom
stanju, ne ostavljaju}i nikoga bez onoga {to mu je potrebno, tako da je za njega re~eno:
“Nije ostavio nijednog siromaha iz Benu-Tejima da nije opskrbio njega i njegovu porodicu.”
@enio je neo`enjene, udavao neudate, pomagao siroma{nima i vra}ao dug zadu`enih.
Njegovu je dare`ljivost poznavao svako ko je bio njegov saputnik, ko je s njim trgovao ili
bio s njim u dru{tvu.
Saib ibn Zejd o Talhi ka`e: “Putovao sam i dru`io se s Talhom ibn Ubejdullahom i
nisam vidio nikoga plemenitijeg od njega pri davanju novca, odje}e i hrane.”
Allah, d`.{., pove}avao mu je imetak dok nije dostigao toliku vrijednost da ga je zabrinula.
Dnevni prinos iznosio je hiljadu dinara. Njegova `ena S’ada bint Auf el-Merijje pri~a: “Jedan
dan mi je do{ao Talha sav poti{ten, pa sam ga upitala: ‘[ta ti je?’ ‘Umno`io mi se imetak’,
re~e mi. ‘Pa podijeli ga.’ On ga je podijelio tako da mu je ostao samo jedan dirhem. Zatim je
upitao ~ovjeka koji mu je ~uvao imetak: ‘Koliko je bilo imetka?’ Odgovorio mu je: ‘^etiri
stotine hiljada.’”
Jednom mu je stigao veliki prihod iz Hadremevta. Kada je pred njega stavljena gomila
imetka, nije se mogao suzdr`ati a da ne zapla~e, pa re~e: “Zaista, ~ovjek koji zadr`ava
imetak u svojoj ku}i ne zna {ta mu se mo`e desiti... Obmanjen je, tako mi Allaha.” Uz pomo}
svojih drugova i{ao je Medinom i dijelio imetak koji mu je do{ao iz Hadremevta - siroma{nima,
nemo}nima i muhta~ima, sve dok mu od njega nije ostalo ni{ta osim jednog dirhema.
Prolaze}i medinskom ~ar{ijom, Alija je ~uo jednoga ~ovjeka kako pjeva:
“Imetak ga prijatelju ~asnom u dobru pribli`i
jer mu ~esto daje i kad ne tra`i.
Od mladi}a toga znanog, siroma{tvo bje`i,
u tom tajna ~udna za sve ljude le`i.”
“To je Ebu-Muhammed Talha ibn Ubejdullah, r.a.”, re~e Alija.
182 Ashabi Allahovog Poslanika
U svakom slu~aju, ~itav `ivot bio mu je u znaku davanja i `rtvovanja na Allahovom,
d`.{., putu, tako da je zaslu`io nadimak koji mu je dao Allahov Poslanik, a.s.: Dare`ljivi
Talha. Neka je hvala Allahu, Koji ga je opskrbio i neka je Allahov selam na Talhu koji je
opravdao blagodati kojima je po~a{}en.
U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM, A.S.
Poslanik, a.s., mnogo je volio svog ashaba Talhu. U~inio ga je bliskim sebi, dovu
~inio za njega i dao mu svoj blagoslov. Allahov Poslanik, a.s., u njemu je vidio vjernika,
junaka na Allahovom, d`.{., putu koji se bori svojim `ivotom i imetkom, `ude}i za {ehadetom.
Talha se uvijek ponosio time {to je Poslanik, a.s., pitao za njega ako ga ne bi vidio. O tome
ka`e: “Kada bi Poslanik, a.s., htio da pita za mene, govorio bi: ‘[ta je pa ne vidim, krasnog,
prijatnog, ~istog?’
Tako|er, Talha od odabranoga Poslanika prenosi neke hadise u kojima je obja{njenje
vjerskih propisa. Od tih hadisa koje prenosi Talha su: ‘Do{ao je Resulullahu, a.s., ~ovjek
ra{~upane kose i krupnoga glasa. Nije se razumjelo {ta govori dok se nije pribli`io
Allahovom Poslaniku, a.s. Pitao je o namazu pa mu je Resululalh, a.s., rekao: ‘Pet
namaza u toku dana i no}i. ^ovjek je upitao: ‘Ni{ta osim toga?’ A Poslanik, a.s., mu re~e:
‘Ni{ta! Osim, ako ho}e{ dobrovoljno.’”
Talha je bio u tazbinskoj vezi sa Allahovim Poslanikom, a.s. Bio je o`enjen sa ~etiri
`ene koje su bile sestre supruga Allahovoga Poslanika, a.s., neka je na njih sve Allahov
blagoslov i selam. Bio je o`enjen: Ummu Kulsum bint Ebi-Bekr es-Siddik, sestrom Majke
vjernika Ai{e, Hamnom bint D`ah{, sestrom Majke vjernika Zejnebe, Fari’om bint Ebi-Sufjan,
sestrom Majke vjernika Habibe, Rukajjom bint Ebi-Umejje, sestrom Majke vjernika Ummu
Seleme, neka je Allah, d`.{., zadovoljan sa svima njima.
Zbog toga je Talha imao po~ast kakvu nije imao niko od ljudi.
Ashabi Allahovog Poslanika
183
VELIKA SMUTNJA
Nakon nereda koji se pojavio me|u muslimanima pred kraj hilafeta Osmana ibn Affana,
r.a., ukazali su se znaci velike smutnje koja se nadvila nad islamskim ummetom. Muslimanski
su se redovi razjedinili, nered i podjela je vladala me|u ljudima, onima koji su podr`avali
jednu stranu i onima koji su se suprotstavljali.
Talha ibn Ubejdullah je bio od onih koji su kritikovali Emirul-mu’minina zbog po~injene
gre{ke. Smatrao je da ga treba smijeniti nekim boljim od njega da upravlja poslovima
muslimana. Posebno zbog toga {to je ve} bio za{ao u godine.
Talha nije bio na strani onih koji su govorili da se ubije Osman, Bo`e sa~uvaj, on je bio
daleko i od takvog mi{ljenja i postupka. Samo je `elio ure|enje poslova za koje je smatrao
da nisu ispravni. Po{to je Osman, r.a., ubijen, kada je nezadovoljna skupina opkolila njegovu
ku}u, nasilno u nju provalila i ubila ga, Talha se pokajao zbog svoje strogosti prema Osmanu,
koji je bio u srodstvu sa Allahovim Poslanikom, a.s. Poslije toga ~esto je plakao i ponizno
molio Allaha, d`.{., govore}i: “Bo`e moj, uzmi od mene i nadomjesti Osmanu da bi bio
zadovoljan s njim.”
U Medini je data prisega Aliji ibn Ebi-Talibu, r.a., kao halifi muslimana. Osmanovi
najbli`i na ~elu sa Muavijom ibn Ebi-Sufjanom, odbili su dati prisegu, usloviv{i je
izru~enjem Osmanovih ubica i odmazdom za njegovo ubistvo. Nastao je veliki sukob me|u
muslimanima. Odigrao se tegobni sukob na Siffinu u kojem su se rodbina i prijatelji na{li u
protivni~kim taborima. Alija, r.a., u protivni~kim je redovima vidio ljude zbog kojih je vi{e volio
da je umro nego {to ih je vidio tu, a me|u njima su bili: Ai{a, Talha i Zubejr. Kada se sreo sa
Talhom i Zubejrom, spomenuo im je hadis Allahova Poslanika, a.s., koji govori o tome da }e
se njih dvojica boriti protiv Alije, r.a., i da }e biti nasilnici prema njemu. I Talha i Zubejr su se
tada prisjetili hadisa te su se povukli iz borbe.
Zubejra ibn el-Avvama presreo je ~ovjek po imenu Amr ibn D`ermuz i ubio ga dok je
klanjao. Talha se jako pokajao zbog svoje borbe protiv Alije , pa je izrekao slijede}e stihove:
Pokajah se puno za podr{ku lo{ih,
ako u biti ja druk~ije mislih.
184 Ashabi Allahovog Poslanika
PRESELJENJE NA AHIRET
Talha ibn Ubejdullah, r.a., povukao se iz sukoba. Napustio je bojno polje i klanjao i molio
Allaha, d`.{., da zaustavi veliku smutnju. Ugledao ga je Mervan ibn el-Hakem i pogodiv{i ga
strijelom u vrat, usmrtio ga. Umro je, a imao je {ezdeset ~etiri godine.
Iza njega je ostalo veliko bogatstvo. Njegov sin Muhammed ibn Talha ka`e: “Vrijednost
onoga {to je ostavio Talha ibn Ubejdullah, {to nepokretne imovine, {to novca i ostalog
bogatstva, iznosila je trideset hiljada dirhema. U imanju je ostavio dvije stotine i jednu hiljadu,
a u gotovini hiljadu dinara.”
Ono {to se desilo poslije njegove smrti govori o njegovoj dobroti i bogobojaznosti.
Naime, jedan ~ovjek je sanjao da mu je Talha ibn Ubejdullah rekao: “Sklonite me iz mog
mezara, uznemirava me voda.” Isti san je sanjao tri no}i. Zatim je oti{ao Abdullahu ibn
Abbasu i to mu ispri~ao. Oti{li su i vidjeli zemlju koja je pozelenjela od ogromne koli~ine
vode. Zatim su kupili zemlju od plemena Ebi-Bekre za deset hiljada dirhema i u nju ga
ukopali. Neka je Allahova, d`.{., milost i zadovoljstvo na njega.
EL-MIKDAD IBN AMR, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Mikdad, sin je Amrov, a Amr je sin S’alebov, a on Malikov, a on
Rebi’aov, a on Sumameov, a on Matrudov, a on Amrov, a on S’adov, a on Duhejrov, a on
Luejjov, a on S’alebov, a on Malikov, a on E{-[eridov, a on Ebu-Ehvenov, a on Kasov, a Kas
je sin Durejmov, a on El-Kajnov, a on Ehvedov, a on Behraov, a on Amrov, a on El-Hafov, a
on Kuda’e el-Behravija. Poznat je po imenu El-Mikdad ibnul-Esved.
OSOBENOSTI
El-Mikdad ibn Amr jedan je od najslavnijih arapskih junaka. Bio je visokoga stasa,
razvijena ogromnoga tijela, {iroka pojasa, razvijenih prsa, {irokih ramena, ~vrstih ruku i
krupnih {aka. Imao je gustu i bujnu kosu, krupne o~i, sastavljene obrve, a bradu je knio.
Bio je bogobojazan, ~iste du{e. Iza njegove grube i surove spolja{nosti krili su se
osje}aji nje`nosti, naro~ito kada bi bila u pitanju podr{ka slabima, pomo} siroma{nima i
muhta~ima.
186 Ashabi Allahovog Poslanika
PREDISLAMSKI PERIOD
Djetinjstvo El-Mikdada ibn Amra nije bilo sretno i lahko. Do`ivio je patnje i neda}e i gorak
okus tu|ine, premje{taju}i se sa svojom familijom iz mjesta u mjesto, bje`e}i od osvete.
Njegov otac Amr ibn Sa’lebe poticao je iz plemena Behraa, iz oblasti Hadremevt.Tu je ubio
~ovjeka iz svoga naroda, pa je bio prisiljen da bje`i sa svojom ~eljadi. El-Mikdad je kao malo
dijete pobjegao plemenu Kinda, tra`e}i njegovu za{titu, {to je bio obi~aj Arapa prije islama.
Pleme Benu-Kinda uzelo ga je pod svoju za{titu tako da je El-Mikdad prvo vrijeme
djetinjstva proveo me|u njima. Kad je njegov otac ubio ~ovjeka iz Benu Kinda, El-Mikdad je
bio prisiljen bje`ati u Meku, a bio je jo{ mladi}. Prebjegao je u ku}u El-Esveda ibn Jegusa ezZuhrija, tra`e}i uto~i{te. El-Esved ga je posinio i uzeo pod svoju za{titu, pa je tako ElMikdad ponekad nazivan El-Esved, po imenu njegova staratelja El-Esveda ibn Jegusa elKindija, s obzirom na njegovo porijeklo iz plemena Kindi. El-Mikdad je `ivio u Meki u paganskom
periodu prije nego {to je svjetlo islama obasjalo te prostore i prije pojave Muhammeda, a.s.,
kao donosioca radosnih vijesti i istine.
PRIMANJE ISLAMA
U Meki je `ivio te{kim `ivotom. Nije bio imu}an, a pored toga, za doma}e stanovni{tvo
je kao stranac bio li{en pa`nje. Po{to je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha, a.s.,
i saznao ciljeve njegova poziva, po`urio je objelodaniti islam pred ~asnim Poslanikom,
a.s. U{ao je u red prvih vjernika mud`ahida, me|u onima koji primi{e islam.
Bio je izlo`en nepravdi i ugnjetavanju; kad god bi ga se Kurej{ije do~epale, vrije|ale
bi ga i zlostavljale.
Po{to je ugnjetavanje vjernika postajalo sve ve}e, Allahov Poslanik, a.s., naredio je
muslimanima hid`ru u Abesiniju. El-Mikdad ibn Amr, r.a., bio je me|u onima koji su se iselili
i boravili u Abesiniji pod okriljem kr{}anskoga kralja Ned`a{ije. Tu su boravili sve dok nisu
~uli vijest da su Kurej{ije prestale zlostavljati muslimane. Vratio se predavanjima koja su
govorila o islamu i vjerovanju, dru`e}i se sa Vjerovjesnikom, a.s., sve dok nisu bili prisiljeni
na hid`ru u Medinu. Resulullah, a.s., naredio je muslimanima hid`ru, zatim ih je on slijedio na
najte`em putu, ostavljaju}i svoj rodni dom, sele}i se u drugi koji ga je prihvatio, vjerovao u
njega i zavolio ga.
El-Mikdad je bio u nemogu}nosti da u~ini hid`ru u Medinu. Ostao je u Meki sa nekoliko
muslimana, ~ekaju}i pogodan trenutak da iza|e. Nakon {to se Poslanik, a.s., kona~no
nastanio u Medini, spremio je izvidnicu i naredio Amru da ode u Meku radi obavljanja
nekih du`nosti. Izme|u ostaloga, trebali su se sastati sa muslimanima u Meki i neke od njih
Ashabi Allahovog Poslanika
187
povesti u Medinu. Za vo|u te izvidnice imenovan je Ubejde ibnul-Haris, r.a. Samo {to su
stigli do okolnih mekanskih predjela, sreo ih je Ikrime ibn Ebi-D`ehl koji je predvodio
mnogobo`a~ku vojsku. S njim su bili i El-Mikdad ibn Amr i Utbe ibn Gazvan, r.a., koji su po{li
s njima da bi se lak{e mogli priklju~iti muslimanima. Nakon sastanka dvije skupine, Huzejfe
i Ikrime postigli su sporazum o nenapadanju. El-Mikdad i Utbe priklju~ili su se muslimanima
i s njima oti{li u Medinu. Tako se El-Mikdad ponovo sastao sa Allahovim Poslanikom, a.s.,
i uklju~io u redove mud`ahida na Allahovom, d`.{., putu.
VITEZ BEDRA
El-Mikdad, r.a., zavjetovao se da }e biti u slu`bi islama. ^vrsto je odlu~io pokloniti
svoj `ivot na putu {ehadeta. U njegovom se srcu u~vrstio iman, tako da se sa lahko}om
`rtvovao na Allahovom, d`.{., putu. Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika, a.s., u svakom
njegovom pohodu i nije izostajao ni iz jedne bitke. Na bojnom je polju bio `estoki borac
i konjanik, takav da su mnogobo{ci osjetili njegovu snagu i smjelost.
Najve}i prizor El-Mikdadove veli~ine i ponosa desio se u Bici na Bedru. Tu se vidjelo
njegovo juna{tvo, smjelost i iskrenost. Tako je ne{to po`elio Abdullah ibn Mes’ud, pa je
rekao: “Bio sam svjedok El-Mikdadovog juna{tva; da budem uz njega, dra`e mi je nego sve
{to je na Zemlji.”
Kada je Poslanik, a.s., odlu~io da stane na put trgova~kom karavanu Kurej{ija koji je
predvodio Ebu-Sufjan, iza{ao je iz Medine na ~elu islamske vojske, podi`u}i logor na
mjestu koje se zove “Bunar Bedra”. Nakon {to je saznao za namjeru Bo`ijeg Poslanika,
a.s., Ebu-Sufjan poslao je izaslanika u Meku po pomo} od Kurej{ija. Prijetio mu je napad
i prisvajanje trgova~ke robe koja je u sebi sjedinjavala glavnicu kurej{ijskog kapitala.
Ebu-Sufjan uspio je da se spasi sa karavanom, a Kurej{ije su ve} bile stigle do Bedra. Mogli
su se vratiti bez borbe, me|utim, ostali su radi upornost, od glave{ina, me|u kojima je
prednja~io Ebu-D`ehl koji je prire|ivao bogate gozbe uz meso, alkohol i ples pjeva~ica
~itave tri no}i, samo da podstakne na borbu o~i u o~i.
U po~etku je situacija izgledala vrlo te{kom. Kurej{ije su bile spremnije, {to se ti~e
vojskovo|a, konjanika i junaka. Muslimani su bili manjina i prvi put su se upu{tali u oru`ani
sukob i jo{ nisu bili okusili borbu.
Obi~aj Allahovoga Poslanika, a.s., bio je da uzme mi{ljenje ve}ine muslimana u mnogim
zna~ajnim poslovima koje je trebalo izvr{iti, savjetuju}i se s njima o prethodnim doga|ajima,
zatim o onom {to je pred njima i o vjeri. Po{to je Poslanik, a.s., saznao da su Kurej{ije spremile
veliku vojsku i iza{le iz Meke radi borbe i susreta s njima, skupio je muhad`ire, i obrazlo`iv{i
im stvar, zatra`io njihovo mi{ljenje. Ustao je Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., i rekao: “Najbolje je da
se odazovemo borbi i suzbijemo mu{rike, ujedinjeni i okupljeni oko Resulullaha, a.s.” Zatim je
ustao Omer ibnul-Hattab, r.a., i rekao govor sli~an Ebu-Bekrovom. Tada je El-Mikdad ibn Amr
188 Ashabi Allahovog Poslanika
pri{ao Poslaniku, a.s., stao ispred njega svojom gorostasnom pojavom i visokim tonom rekao:
“O Bo`iji poslani~e, izvr{avaj ono {to ti Allah, d`.{., nare|uje, mi smo s tobom. Tako mi Allaha,
ne}emo ti re}i kao {to su sinovi Israilovi rekli Musau:‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite, mi ovdje
ostajemo’, ve} ka`emo: ‘Idi ti i tvoj Gospodar, a mi }emo se boriti uz vas.’ Tako mi Onog Koji
te je poslao sa Istinom, kad bismo trebali osvajati grad Berk el-Gimad32, borili bi smo se s tobom
dok ga ne bismo osvojili.”
Ozari se lice Allahova Poslanika, a.s., ~uv{i El-Mikdadove rije~i i obradovan uputi dovu
za njega. Zatim se sastao sa ensarijama i rekao im:
“Savjetujte, {ta predla`ete?”, ovim se Poslanik, a.s., htio uvjeriti da li }e mu dati podr{ku
i izvan Medine, jer su se oni obavezali u drugom ugovoru na Akabi na odbranu i podr{ku
njemu u Medini.
S’ad ibn Mu’az, r.a., re~e, obra}aju}i se Poslaniku, a.s.:
“Vjerujemo u tebe i vjerujemo ti. Svjedo~imo da je Istina ono sa ~im si do{ao… Dali
smo ti ~vrstu obavezu i ugovor na poslu{nost i pokornost. Kreni, Bo`iji Poslani~e, {to
god uradi{, mi smo s tobom. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, kada bi zatra`io
od nas more da preplivamo, preplivali bismo ga s tobom, i nijedan ~ovjek od nas ne bi
izostao. Nije nam mrsko susresti se sutra sa na{im neprijateljima, mi smo strpljivi i
iskreni u ratu. Vjerovatno }e ti Allah, d`.{., otkriti o nama ne{to {to }e te razveseliti, pa kreni
s nama s Allahovim blagoslovom.
Allahov Poslanik, a.s., bio je obradovan govorom S’ada, tako da mu ta podr{ka
pove}a snagu i pouzdanje. Rekao je:
“Krenite i radujte se, zaista mi je Allah, d`.{., obe}ao jednu od dvije skupine. Tako
mi Allaha, kao da sad gledam kako ginu.”
Muslimani su se po~eli spremati za prvu bitku u svojoj historiji. El-Mikdad je najvi{e
`elio da po~ne borba i bio je jedan od prvih mud`ahida-konjanika u islamu. Na dan borbe
uzjahao je svog konja koji se zvao Sebha i navalio da bije mnogobo{ce i nevjernike u safu
sa ostalim muslimanskim junacima. Borba se zavr{ila pobjedom muslimana. Ispunjeno je
obe}anje Uzvi{enog Allaha, kako ih je Resulullah, a.s., i obavijestio. Hvala neka je Allahu na
tome. Kurej{ije su ostavile sedamdeset poginulih prvaka, vo|a i plemi}a.
Ashabi Allahovog Poslanika
189
MUDRI [email protected]
El-Mikdad ibn Amr, r.a., ~itav je svoj `ivot proveo u slu`bi islamu. Sav se posvetio
prono{enju Allahove rije~i i {irenju Bo`ije objave me|u ljudima. Bio je stalno uz Allahovoga
Poslanika, a.s., na raspolaganju za borbene i druge zadatke. Na dunjaluku je bio skroman,
zadovoljan jednostavnim `ivotom. Dosta pa`nje posve}ivao je svom konju Sebhi, jer mu je
on bio od velike koristi u bitkama i okr{ajima.
Resulullah, a.s., povjeri Amru namjesni{tvo nad jednom pokrajinom. Kada se vratio iz te
pokrajine, Poslanik, a.s.,upitao ga je:
“Kako si se osje}ao na polo`aju emira?”
Odgovorio je:
“Ta je uprava u~inila da se sav posvetim samo sebi, njima sam vladao, ali nisam za
njih znao! Tako ti Onoga Koji te je s Istinom poslao, od danas ne bih da budem nadre|en
ni dvojici ljudi!”
El-Mikdadov odgovor pokazuje njegovu iskrenost i pravilno razumijevanje islama.
Nije `elio biti iznad ljudi niti je `elio vlast kako ona ne bi zaokupila njegovo srce.
Bio je ponizan i iskren, sam je sebe smatrao obi~nim vojnikom me|u vojskom
Resulullaha, a.s. Pou~en `ivotnim iskustvom, mudro i pravilno je rasu|ivao stvari. Govorio
bi rije~i pune savjeta i mudrosti. ^esto bi ponavljao hadis koji je ~uo od Poslanika, a.s.:
“Sretan je samo onaj koji je sa~uvan smutnje!” To je i provodio u svom `ivotu, izbjegavaju}i
smutnje na svakom mjestu. Izbjegao je isku{enje vlasti da ne bi klonuo duhom i da mu
se ne bi u du{u uvukla oholost i uobra`enost. Odbacio je `udnju za imetkom i njegovim
gomilanjem da ga imetak ne bi doveo u isku{enje u vjeri i da ga njegovo mno{tvo ne bi
odvratilo od pokornosti Allahu, d`.{., i da mu ne bi oslabio iman, koji je plavio njegovo srce.
Dugo vremena se nije `enio, sve dok nije za{ao u godine, boje}i se da ga `ena ne zaokupi
i oduzme mu vrijeme od izu~avanja vjere i u~e{}a u d`ihadu na Allahovom, d`.{., putu.
El-Mikdad, r.a., bio je istinski iskreni musliman; uvijek je bio uz istinu, bez obzira na
okolnosti i te{ko}e. Jedanput je iza{ao u patrolu van Medine, pa su bili opkoljeni od neprijatelja.
Vo|a patrole naredio je da budu oprezni i da ne napu{taju svoja mjesta i da ne vode svoje
jahalice na ispa{u, boje}i se da ne budu zarobljeni ili ubijeni. Jedan od muslimana je zaboravio
upozorenje emira, pa je odveo svoju jahalicu da je nahrani. Allah, d`.{., spasio ga je, pa se
on vratio muslimanima, a kada je za to saznao emir, pozvao ga je i kaznio vi{e nego {to je
zaslu`io, ne daju}i mu da se opravda. Taj ~ovjek je sjeo i `estoko zaplakao od bola i
poni`enja koje ga je zadesilo, uvjeren da je ka`njen vi{e nego {to je zaslu`io. El-Mikdad je
pro{ao pored njega i vidio ga kako pla~e, pa se sa`alio i upitao:
“[ta je s tobom, brate?”
190 Ashabi Allahovog Poslanika
^ovjek mu odgovori:
“Odredio mi je emir kaznu koju nisam zaslu`io… Nisam znao da je zabranio ~uvanje
na{ih `ivotinja. Prekr{io sam njegovu zabranu, pa me kaznio, a nije me ni saslu{ao. Zadao
mi je bol od ja~ine udarca i ponizio me te{kim prigovorom.”
El-Mikdad se naljutio zbog toga, pa se uputio pravo emiru. Pitao ga je:
“S kojim pravom tu~e{ ~ovjeka i poni`ava{ ga prije nego ga saslu{a{?”
“S pravom obra}anja pa`nje na muslimane i obavezu pokornosti njihovim vo|ama”,
odgovorio mu je emir.
“Ali, njemu nije bila dostavljena tvoja zapovijed i nije ~uo tvoje upute. Zaista si bio
grub prema njemu u kazni i prijekoru”, re~e mu Mikdad.
Uvidio je emir da je pogrije{io, pa re~e:
“Pogrije{io sam. Neka uzme svoje pravo od mene.”
El-Mikdad je oti{ao po ka`njenog ~ovjeka i doveo ga kod emira, te pred mno{tvom
muslimana re~e:
“O emire, postavi se umjesto njega i pripremi se da bude{ ka`njen istom mjerom.”
I zaista, komandir se ponizno postavi da mu ~ovjek vrati istu kaznu kojom je on
njega kaznio. Me|utim, ~ovjek je odbio da udari emira nakon {to je osjetio da mu je
vra}ena ~ast i njegovo pravo, pa je rekao: “Allah ti oprostio, emire. Moj `ivot je `rtvovan za
islam.”
El-Mikdad se obradova, smijao se kao dijete dok je gledao taj lijepi prizor. Govorio je
glasom punim ponosa i veli~ine: “Umrijet }u, a islam }e ostati slavan.”
Ponos je islama bio osnovni cilj kojem je stremio u svom `ivotu, i ni{ta osim toga.
Sam El-Mikdad poznavao je sve strane `ivota. Nije `urio u davanju presude ljudima,
znaju}i da se ~ovjek ponekad mijenja u razli~itim prilikama i ne `ele}i napraviti gre{ku. Imao
je veliko `ivotno iskustvo ste~eno kroz gorki i okrutni `ivot, kroz velika isku{enja i kroz
razne situacije. Bio je izuzetno otvoren i jasan, {to upu}uje na njegove {iroke poglede i
duboko razmi{ljanje.
Prenosi se da je El-Mikdad sjedio sa nekim prijateljima nakon Poslanikove, a.s., smrti
pa je do{ao neki ~ovjek i obratio mu se: “Blago tim o~ima koje su vidjele Bo`ijeg Poslanika.
Allaha nam, voljeli bismo da smo vidjeli ono {to si ti vidio i da smo bili svjedoci onome ~emu
si ti bio svjedok.” El-Mikdad ga je dugo gledao, a zatim mu rekao: “Za{to neko od vas uporno
`eli vidjeti ne{to {to je sakriveno od njega, a ne zna kakav bi bio da se na|e u tom vremenu.
Tako mi Allaha, `ivjeli su ljudi u vrijeme Poslanika, a.s., kojima je Allah, d`.{., presudio pa }e
za noge biti vu~eni i naglava~ke ba~eni u D`ehennem. Zato, u prvom redu zahvalite Allahu,
d`.{., Koji vas je sa~uvao njihovih isku{enja i u~inio vas vjernicima u va{ega Gospodara i
va{ega Poslanika.”
Ovo predanje upravo govori o El-Mikdadovoj veli~ini i njegovoj mudrosti i razboritosti.
Mnogi su vidjeli Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nisu vjerovali u njega i borili su se protiv
Ashabi Allahovog Poslanika
191
njega. Najva`nije je za islamsko vjerovanje da radimo kako nas ono u~i i da idemo
stopama Resulullaha, a.s., `ivljenjem po Kur’anu, na{em ustavu, izvoru i uputi i putem
hadisa. Zaista }e ~ovjek polagati ra~un za svoja djela, a ne prema tome {to je nekog
vidio ili sanjao.
MILJENIK [email protected] POSLANIKA, A.S.
Bo`iji Poslanik, a.s., volio je El-Mikdada ibn Amra, r.a. Stekao je izuzetno lijepe i
plemenite vrline i odlike, lijepi ahlak koji ga je u~inio voljenim i dragim ~ovjekom. Poslanik,
a.s., uo~io je njegova svojstva, njegovu `rtvu i zalaganje na polju islama, njegov iman
duboko usa|en u srcu i ~istotu njegove du{e. Pokazivao je svoju naklonost prema njemu
na svakom mjestu i na svakom skupu. Allah, d`.{., volio je El-Mikdada, pa ge je volio i
Njegov Poslanik, a.s.
Rekao je Resulullah, a.s.: “Zaista mi je Allah, d`.{., naredio da volim ~etvericu i
obavijestio me da ih On voli.” Pa mu je re~eno: “Bo`iji Poslani~e, reci nam njihova
imena.” Rekao je: “Od njih je Alija i Ebu-Zerr, El-Mikdad i Selman.”
Da li ima ljep{a po~ast od ~asti Poslanikove potvrde da Allah voli El-Mikdada? Ima li
ve}eg ponosa i slave od ovakvog ponosa i slave? Allahov Poslanik, a.s., uvijek je otvoreno
izjavljivao svoju naklonost prema El-Mikdadu i ashabima, r.a., kao {to je on.
Prenosi nam Alija ibn Ebi-Talib, r.a., od Allahovoga Poslanika, a.s., da je rekao:
“Nije bilo poslanika, a da mu nisu data sedmerica, plemenitoga roda, namjesnika i
saputnika. Meni ih je dato ~etrnaest: Hamza, D`’afer, Ebu-Bekr, Omer, Alija, Hasan, Husejn,
Ibn-Mes’ud, Selman, Ammar, Huzejfe, Ebu-Zerr, El-Mikdad i Bilal.”
Borba na Allahovom putu je potpuno zaokupirala El-Mikdadovu li~nost, izuzev od
dvije stvari: njegovog konja Sebha i njegove sablje.
Zakasnio je {to se ti~e `enidbe, boje}i se da ga `ena ne odvrati od d`ihada. To su
primijetili ashabi, pa su ga ~esto podsticali na `enidbu. Tako je jednom sjedio sa
Abdurrahmanom ibn Avfom koji mu je nabrajao prednosti braka, podsti~u}i ga na `enidbu,
te mu rekao:
“[ta ti je pa se ne `eni{?”
“O`eni me ti svojom k}erkom”, odgovori mu El-Mikdad.
Ovo je naljutilo Abdurrahmana pa mu ne{to grubo odvrati. El-Mikdad ga je napustio
kriju}i svoju srd`bu, a odlu~io je da se po`ali Poslaniku, a.s. Malo zatim, Abdurrahman
ibn Avf pokajao se i do{ao za El-Mikdadom koji je bio kod Poslanika, a.s., i tu`io mu se,
pa je Abdurrahman rekao: “Oprosti mi, brate. O`enit }u te svojom k}erkom.”
Kada je Poslanik, a.s., ~uo El-Mikdadovu pritu`bu i saznao veli~inu njegove tuge i
srd`be, htio je da ga po~asti, te mu je rekao: “Ja }u te o`eniti boljom od nje.” Odabrao mu je
192 Ashabi Allahovog Poslanika
k}erku svoga amid`e iz po~asti prema njemu. O`enio ga je Dub’aom, k}erkom Zubejra ibn
Abdul-Muttaliba.
NA POLJU [email protected]
El-Mikdadovo prisustvo na polju d`ihada bilo je konstantno. Nije izostao ni iz jednog
pohoda koji je vodio Poslanik, a.s., niti ijednog osvajanja ili bitke koju je vodio protiv nevjernika
i mnogobo`aca.
Na Uhudu je bio izlo`en velikim nevoljama: nekoliko puta je ranjen, ali je ipak napadao
i jurio odvra}aju}i nevjerni~ke napade od Allahovoga Poslanika, a.s. Na Hendeku je bio
spreman na svaki okr{aj. Dovoljno je {to se suprotstavio Ikrimi ibn Ebi-D`ehlu i njegovom
dru{tvu kada su pre{li hendek i poku{ali se domo}i muslimana, ali ih je sna{la smrt i
bje`anija.
Kada je Poslanik, a.s., preselio na ahiret, El-Mikdad ibn Amr, r.a., mnogo se
rastu`io, ali je i dalje ostao obi~an i skroman borac u slavnoj islamskoj vojsci.
Njegovih herojstava je vi{e nego {to se broji. Dovoljno mu je juna{tvo kakvo se
rijetko vi|a, koje je pokazao prilikom osvajanja Egipta sa svojim drugovima prvacima
i na ~elu sa Zubejrom ibn el-Avvamom, r.a.
Kada se Amr ibn el-’As, r.a., uputio u Egipat po naredbi Omera ibnul-Hattaba, r.a.,
da pozove vladara i stanovni{tvo u islam, pridru`ila mu se grupa muslimanskih junaka
na ~elu sa Zubejrom ibnul-Avvamom. Tu su jo{ bili Bi{r ibn Ertah, Harid`e ibn Huzzafe,
Umejr ibn Vehb el-D`umehi i El-Mikdad ibn Amr, r.a. Amr ibn el-’As uputio je poziv egipatskom
vladaru Mukavkisu da primi islam, ili da preda zemlju bez borbe, ili da pristane pla}ati d`izju.
Mukavkis je skupio svoje ministre, vjerske ~inovnike i povjerljive ljude da se posavjetuje s
njima. Zatim je od Amra zatra`io ~etiri dana primirja da bi dovr{io savjetovanje. Nakon isteka
ta ~etiri dana, Mukavkis je odbio islam, kao {to je odbio i predaju zemlje i pla}anje d`izje.
Tada je Amr ibn el-’As sa svojom vojskom opkolio grad Ajnu {ems koji je bio kraljevo
prebivali{te. Mukavkis se sklonio i zatvorio vrata na tvr|avi. Muslimani su razmi{ljali kako
da u|u u grad i napadnu kralja i njegov narod. Amr ibn el-’As je stao ispred glavnih vrata
grada Ajnu {ems, dok je Zubejr kru`io oko zidova kako bi na{ao otvor i u{ao u tvr|avu.
Vidio je povoljno mjesto i pre{ao je zid sa jo{ nekim mud`ahidima. Tako su se spustili u grad.
Zatim su po~eli kopati otvor u zidu: Zubejr iznutra, a El-Mikdad izvana. Tada su navalili na
~elu sa Zubejrom, probijaju}i se sa periferije prema sredi{tu grada. Kopti su ih uo~ili i po`urili
obavijestiti kralja o tome. Kralj se sastao sa Amrom ibn el-’Asom, otvorio mu vrata grada i
pristao na pla}anje d`izje.
Vrata Egipta otvorena su posredstvom voljenoga mud`ahida ~ije se juna{tvo i uloga ne
mogu zaboraviti, hvala neka je Allahu, Koji je odredio da tako bude.
Ashabi Allahovog Poslanika
193
PRESELJENJE NA AHIRET
Prohujao je `ivot El-Mikdada, r.a., oslabilo je i ote`alo je njegovo tijelo, te je stalno
boravio u ku}i. Umro je na svojoj zemlji, u D`efru izvan Medine, trideset tre}e godine po
Hid`ri, u sedamdesetoj godini `ivota.
EBU-SEBRE IBN EBI-RUHM
EL-ESLEMI, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Ebu-Sebre, sin je Ebi-Ruhmov, a on Abdul-’Uzzaov, a on Ebi-Kajsov, a
on Abdul Vuddov, a on Nasrov, a on Malikov, a on Haselov, a on Amirov, a on Luejja elKure{ija el-Amirija.
Sin je tetke Allahovoga Poslanika, a.s. Njegova se majka zvala Berret bint Abdil-Muttalib,
a njegov brat po majci zvao se Ebu-Seleme ibn Ebi-Esed.
LI^NOST
Ebu-Sebre potje~e iz ugledne i bogate porodice. Otac mu je bio jedan od kurej{evi}kih
bogata{a, a majka k}erka Abdul-Muttaliba, djeda Allahovog Poslanika, a.s. Ebu-Sebre je
`ivio u blagostanju. Bio je obrazovan u vremenu u kome je to bila rijetkost. Volio je jahati
konje i pribavljati i praviti oru`je koje je koristio u borbi sa vje{tim kurej{evi}kim mladi}ima.
Za razliku od svojih vr{njaka, Ebu-Sebre odisao je mirno}om i stabilinim i stalo`enim dr`anjem.
Svaku stvar je gledao sa razumijevanjem i uvijek odabirao ono u ~emu je bio vidljiv hajr. Bio
je o{trouman i blage naravi, a poslove je obavljao planski i uspje{no. Njegova mudrost i
vje{tina u~inile su da ga njegovi vr{njaci ocjene kao samopouzdanu i ~vrstu li~nost koja
mo`e predstavljati njihovog vo|u.
Ebu-Sebre je bio visokoga rasta i vitkoga tijela. Imao je crnu kosu i tamnoputu ko`u, a
njegovo dugo lice karakterizirali su prodoran pogled i povijen nos. Na licu mu je stalno lebdio
osmjeh, ~ine}i ga kod ljudi blagim i prijatnim. Nije zapadao u nezgodne situacije jer je imao
veliku intelektualnu snagu i samokontrolu.
196 Ashabi Allahovog Poslanika
NJEGOV ISLAM
Ebu-Sebre je dobro znao ko mu je dajd`in sin Muhammed ibn Abdullah, a.s. Bio je
iskren i povjerljiv mladi} koji je ~edno odrastao. Zavolio je Poslanika, a.s., i bio mu blizak
pored razlike u godinama. Po{tovao je njegovu dobrotu i cijenio njegova dobra djela. Sa
spu{tanjem Objave Muhammedu, a.s., naredi mu se da poziva svoju porodicu i rodbinu.
Ebu-Sebre je bio jedan od prvih muslimana od Poslanikove, a.s., rodbine koji je povjerovao
u Objavu.
Kurej{ije su bezosje}ajno mu~ili prve muslimane. Njihova zlostavljanja i tla~enja
prisili{e muslimane da u~ine hid`ru u Abesiniju, po naredbi Allahovoga Poslanika, a.s.
Ebu-Sebre nije htio u~initi prvu hid`ru jer je `elio ostati sa Resulullahom, a.s. Me|utim,
kada su mu~enja postala nepodno{ljiva, i Ebu-Sebre u~ini hid`ru sa sinom svoga dajd`e
D`’aferom ibn Ebi-Talibom i njegovom porodicom. Ali, nije mogao izdr`ati dugi boravak
u Abesiniji, daleko od Meke; vratio se u Meku i iz nje preselio sa ostalim muslimanima u
Medinu kada je Allahov Poslanik, a.s., odlu~io da tamo u~vrsti jezgro islamskoga d`emata.
NA BOJNOM POLJU
Muslimani su se nastanili u Medini i organizirali svoj `ivot u islamskom d`ematu,
obo`avaju}i Allaha, d`.{., u miru i spokojstvu.
Kurej{ije nisu bili zadovoljni da muslimani `ive rahat i sigurni, pa nastavi{e sa
provokacijama. Allahov Poslanik uvidje da je neophodno odlu~no i sna`no suprotstaviti
se Kurej{ijama. Protiv njih se odigra{e mnoge bitke, a prva je bila Bitka na Bedru, u
kojoj su Kurej{ije, te{ko pora`eni, ostavili svoje ubijene na bojnom polju. Ebu-Sebre je bio
jedan od hrabrih mud`ahida koji su se suprotstavili Kurej{ijama nesvakida{njom hrabro{}u
i odva`no{}u, srcem ispunjenim vjerom, tra`e}i pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu.
Uprkos porazu muslimana u Bici na Uhudu, Ebu-Sebre je zajedno sa ostalim ashabima,
neka je Allah zadovoljan svima njima, pouzdano i sposobno {titio Allahovoga Poslanika, a.s.
Sve u svemu, Ebu-Sebre u~estvovao je u svim pohodima sa Poslanikom, a.s.: u pohodu
na Benu-Mustalik, na Benu en-Nadir, na Devmetul-D`endelu, na Hendeku, u pohodu na
Benu-Kurejza, na Benu-Lihjan, na Hajberu, na Hudejbiji, prilikom oslobo|enja Meke, na
Hunejnu i u Taifu. Za vrijeme tih bitaka Ebu-Sebre stekao je veliko ratno iskustvo i postao
vrsni ratnik od koga se uzimalo mi{ljenje u planiranju bitaka.
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, naslijedio ga je Ebu-Bekr es-Siddik,
r.a., te je Ebu-Sebre u~estvovao u ratu protiv odmetnika, u kojem se istakao svojom
izuzetnom hrabro{}u. Kada se okon~ao rat protiv odmetnika, Ebu-Sebre se nije vratio u
Medinu, ve} je oti{ao u Meku i u njoj se nastanio.
Ashabi Allahovog Poslanika
197
VO\A ZA IZBAVLJENJE
Po zavr{etku rata protiv odmetnika, vrati se mir na Arapskom poluotoku pod islamskim
bajrakom. Halifa je razmi{ljao o susjednim zemljama i {irenju islama u njima. Irak je bio
pod vla{}u Perzije i on je predstavljao prvi cilj muslimana za {irenje islama u njemu.
Halid ibnul-Velid izvr{io je brze i velike oslobodila~ke pohode, tako da je oslobodio:
El-Mezar, Emgi{iju, Ulejs i El-Hiru33. Poslije oslobo|enja El-Hire, Halid ibnul-Velid dobi
naredbu da krene na front u [am te da povede polovinu islamske vojske. Druga polovina
je ostala sa El-Musennom ibnul-Harisom. Sa’d ibn Ebi-Vekkas preuzeo je komandu nad
ira~kim frontom. Predvodio je muslimane u Bici na Kadisijji, u kojoj je ostvario veliku
pobjedu i kojom je okon~an perzijski utjecaj u Iraku. Nakon toga, muslimani se nastani{e
u Basri i Kufi, te ih u~ini{e centrima svoje vlasti iz kojih }e islamska vojska vr{iti naredna
osvajanja.
Kada je Ebu-Bekr preselio na ahiret, naslijedio ga je Omer ibnul-Hattab i nastavio sa
daljim osvajanjem. U tom periodu, Ebu-Sebre do|e u Basru i osta u njoj neko vrijeme. Tu se
priklju~io islamskoj vojsci.
El-’Ala ibnul-Hadremijj bio je halifin namjesnik u Bahrejnu. Zadivi{e ga velika osvajanja
koja su ostvarili muslimani, pa po`eli tim osvajanjima pridodati nove pobjede koje bi ostvario
on, samoinicijativno, bez dogovora sa halifom Omerom ibnul-Hattabom, r.a. El-Hadremijj je
od stanovnika Bahrejna tra`io doborovoljce za pohod u Perziju, u isto~ni dio zaljeva. Ovim
se kr{ila halifina naredba da se ne prelazi more, jer muslimani u to vrijeme nisu imali dovoljno
iskustva u pomorskom ratovanju i nisu posjedovali dovoljno sredstava za takve vrste
akcija. Kada je El-’Ala skupio veliku grupu dobrovoljaca, podijelio ih je u tri grupe:
- grupa pod komandom El-D`aruda ibnul-Mealla;
- grupa pod komandom Es-Sivara ibn Hemama;
- grupa pod komandom Huvejla ibn Munzira ibn Savaa. Huvejl je ujedno odre|en i za
predvodnika sve tri grupe.
Preplivali su zaljev i iskrcali se na isto~noj strani, naspram grada Istahara. Erbez,
komandant perzijske vojske, nalazio se u gradu i posmatrao iskrcavanje muslimana. Postavio
je plan za pogubljenje muslimana po kojem }e jedna grupa vojske onemogu}iti muslimanima
pristup la|ama kojima su doplovili i u isto vrijeme ih opkoliti. Ipak, iako su bili u nezavidnoj
poziciji, Huvejl se odlu~i za bitku. Obratio se muslimanskim borcima: “Kada Allah, d`.{.,
ne{to odredi, to se dogodi. Do{li ste da se borite protiv njih! La|e i zemlja su onome ko
pobijedi, pa tra`ite sebi pomo} u strpljivosti i namazu, a to je te{ko, osim onima koji su
bogobojazni.”
Bitka izme|u dvije vojske zapodjenu se u mjestu zvanom Tavus. Bila je te{ka i o{tra.
198 Ashabi Allahovog Poslanika
Perzijanci su pokazali svu svoju ja~inu i sposobnost, kao {to su muslimani pokazali hrabrost,
koja zapanji i iznenadi neprijatelja, pa im uspje{e nanijeti velike gubitke u ljudstvu. U ovoj bici
pogibe El-D`arud ibnul-Mualla, zapovjednik prve grupe, tako|er i zapovjednik druge grupe
Es-Sivar ibn Hemmam i njegov sin Abdullah. Hulejd se odupirao sa ostalim muslimanima
nastoje}i otvoriti put prema Basri. Nalazili su se u veoma te{koj situaciji, a toga nisu bili
svjesni. Utom im se isprije~i perzijska vojska koja je do{la iz Istahara. Predvodio ju je [ehrek,
poznati vojskovo|a. Muslimani su bili prisiljeni zaustaviti dalje napredovanje prema Basri.
Kada je halifi Omeru, r.a., stigla vijest {ta je u~inio El-’Ala, te da su njegovim odlaskom
muslimani pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu, odmah ga smijeni i kao namjesnika postavi
S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Potom je napisao pismo Utbeu ibn Gazvanu da po`uri u pomo}
muslimanskoj vojsci opkoljenoj izme|u Tavusa i Istahara.
Po{to je Utbe ibn Gazvan izlo`io stvar muslimanima Basre, brzo se mobilizira veliki
broj dobrovoljaca, poznatijih junaka i vojskovo|a, me|u kojima: Asim ibn Amr, Arfed`e
ibn Herseme, Huzejfe ibn Muhsin, Med`ze’e ibn Sevr, Nehar ibnul-Haris, Et-Terd`uman
ibn Fulan, Husejn ibn Ebi el-Hurr el-Ehnef ibn Kajs, S’ad ibn Ebi Arfed`a’, Abdurrahman
ibn Sehl, Sa’sa’ ibn Muavija. S njima se uputi dvanaest hiljada muslimana. Njihov vo|a je bio
Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm, r.a.
Ta vojska iza|e iz Basre, jahaju}i mazge umjesto deva jer su one zgodnije za guduravi
teren kojim su trebali i}i. Ebu-Sebre je i{ao du` obale zaljeva, a ispred je poslao izvidnicu,
kojoj je dao zadatak da izvidi teren gdje je Hulejd ibn Munzir sa svojim vojnicima pao u
opsadu.
U isto vrijeme, kralj Perzije je [ehreku poslao pomo} kako bi stegli obru~ oko
muslimana. Ebu-Sebre se sa svojim mud`ahidima pribli`avao opkoljenom Hulejdu u namjeri
da deblokira opsadu, me|utim, [ehrek ga sa vojskom presrete. Tu se odvi bitka izme|u
muslimana i Perzijanaca. Ebu-Sebre primijeni na brzinu razra|en plan da uni{ti [ehreka i
njegovu vojsku. Naime, postavio je grupu svojih vojnika da se suprotstave [ehreku, a
organizirao ih je tako da Perzijanci pomisle da je to sva muslimanska vojska {to je ima.
Zatim, ostatak vojske, skrivene od Perzijanaca, rasporedi u poluluk. [ehrek `estoko navali
sa vojskom na redove muslimana, za koje je smatrao da je sva vojska {to je ima, a oni se
oduprije{e napadu. Allahovom pomo}i, u isto vrijeme, druga skrivena grupa muslimana
pri{la je iza le|a Perzijanaca, te ih, idu}i od bokova, opkoli{e i napado{e sabljama tako da
nisu mogli bje`ati. Ipak, Perzijanci uspje{e probiti obru~ koji su muslimani na~inili. Povukli su
se prema Istaharu, ostavljaju}i iza sebe mnogo poginulih. Ebu-Sebre sastade se sa Hulejdom,
izbaviv{i ga sa preostalim vojnicima i zajedno se vrati{e u Basru.
Kada je Utbe ibn Gazvan, namjesnik Basre, oti{ao obaviti had`, zamijenio ga je Ebu-Sebre.
U povratku sa had`a Utbe preseli na ahiret, a Ebu-Sebre ostade namjesnik Basre sve do kraja
godine. Nakon toga, halifa Omer, r.a., za namjesnika Basre imenova El-Mugiru ibn [’ubeta,
a poslije njega Ebu-Musa-a el-E{’ariju.
Ashabi Allahovog Poslanika
199
ZAROBLJAVANJE HURMUZANA
Kada su islamska osvajanja u Perziji uzela maha, Jezded`ird, kralj Perzije, skloni se
u pograni~ni dio svoje kraljevine u mjesto zvano Meruv. U isto je vrijeme podsticao
Perzijance na rat protiv muslimana da bi muslimane protjerao iz svoje zemlje. Uputio im
je poziv koji dade rezultat, pa mu se Perzijanci odazva{e i u vrlo kratkom roku se okupi{e
u Tusturu pod komandu Hurmuzana.
O tom gradu je poznati islamski putopisac Ibn-Batuta, izme|u ostaloga, napisao i
sljede}e: “Tustur je bio veliki blistavi grad. Posjedovao je ba{~e sa visokim drve}em i
bogate, izuzetno lijepe vrtove. Oko d`amije imao je sve trgovinu do trgovine. Imao je
drevne gra|evine oko kojih je tekla rijeka nazvana imenom Plava rijeka, divno bistra i
~udna, jer je u danima vru}ine jako hladna. Tustur kao grad imao je jedna vrata za
posjetioce i druga kroz koja se izlazi na rijeku. Na obalama rijeke bile su ba{~e i tr`nice.
Rijeka je bila veoma duboka, a od vrata na koja ulaze putnici i posjetioci prelazi se skelom
preko nje, kao u Bagdadu i Mehli. Tustur posjeduje raznovrsno vo}e i mnogobrojne blagodati,
a njegove tr`nice bile su snadbjevene tako da ih po ljepoti nije bilo nadaleko.”
Do halife Omera, r.a., stigla je vijest da se Perzijanci spremaju i okupljaju u Tusturu
kako bi napali muslimane pa on odmah napisa pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu u Kufu da
po{alje veliku vojsku; jednu skupinu da vodi N’uman ibn Mukarrin el-Muzenijj i drugu, u
kojoj su Suvejd ibn Mukarrin, Abdullah ibn Zi es-Sehmejn, D`erir ibn Abdullah el-Hamirijj
i D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, te da krenu prema Hurmuzanu. Omer, r.a., tako|er, je
napisao pismo i Ebu-Musau el-E{’ariji da po{alje veliku vojsku iz Basre, a da je vodi Suhejl
ibn Adijj, te da u njoj, izme|u ostalih, budu: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn
Sevr, K’ab ibn Sur, Arfed`e ibn Hersem, Huzejfe ibn Muhsin, Abdurrahman ibn Sehl i Husejn
ibn M’abed. Omer je izdao naredbu da vo|a obje vojske, i prve iz Basre i druge iz Kufe, kada
se sretnu, bude Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm.
Nu’man ibn Mukarrin je brzo krenuo ka Hurmuzanu, koji se spremao za evakuaciju
iz Ramehurmuza u Tustur, kako je to od njega tra`io kralj Perzije Kisra. Muslimani su,
tako|er, brzo krenuli kako bi napali Ramehurmuz, kraj u kojem se odvi manja bitka, u
mjestu zvanom Erbek. Perzijanci tu do`ivje{e poraz, te Hurmuzan napusti Ramehurmuz
i povu~e se ka Tusturu. Vojska koja je dolazila iz Basre ~ula je da je Ramehurmuz pao,
pa se odmah uputi{e ka Tusturu, kao {to se i Nu’man uputi sa svojom vojskom. Kada se
sasta{e dvije muslimanske vojske, komandu nad obje preuze Ebu-Sebre. On odmah uze
izvi|ati i prou~avati teren, da bi potom rasporedio mud`ahide staviv{i Tustur u opsadu.
Time je Tustur bio li{en dostave bilo kakve pomo}i. Opsada je Tustura trajala nekoliko
200 Ashabi Allahovog Poslanika
mjeseci, ali muslimani pretrpje{e velike gubitke, i plus, pado{e u nekakvu tjeskobu
prouzrokovanu tim dugim i napornim opsjedanjem. Ebu-Sebre je strpljivo i mudro i{~ekivao
priliku da osvoji Tustur i, Allahovim emrom, to se i isplatilo tako {to je jedan od vatropoklonika
iza{ao na zidine Tustura i bacio poruku muslimanima u kojoj ih obavijesti o kanalu kroz koji
mogu u}i u grad. Muslimani su u Tustur u{li plivaju}i kroz kanal. Uzvikuju}i tekbire otvorili su
vrata-most grada, a muslimani koji su ~ekali ispred, poput nado{le rijeke udarili su na
Perzijance. Ostvarena je veli~anstvena pobjeda, neka je hvala Allahu, d`.{., za to, a perzijski
je vojskovo|a Hurmuzan uhva}en i odveden halifi Omeru el-Hattabu, r.a., da mu on sudi.
OSVAJA^ [email protected] SABURA
Poslije Tustura muslimani nastavi{e sa napadima i pobjedama nad Perzijancima,
koji se skloni{e u grad po imenu Sus. Me|utim, muslimani i njega stavi{e u opsadu, pa
njegovo stanovni{tvo objavi predaju i pristade na sporazum. Ebu-Sebre s Nu’manom ibn
Mukarrinom el-Muzenijjem povede mud`ahide iz Susa ka D`undi Saburu, u kojem se
stacionirao veliki broj Hurmuzanovih vojnika. Stavili su ih u opsadu i tako ih dr`ali dok se
jedan dan ne otvori{e vrata grada D`undi Sabura, a ljudi iza|o{e sa stokom i opskrbom.
Ovo Ebu-Sebra jako za~udi pa im posla jednu grupu muslimana da ispita o ~emu se
radi. Perzijanci su im ovako odgovorili: “Dali ste nam sigurnost i mi je prihvatamo, pristajemo
da vam pla}amo d`izju, a da nas vi ~uvate.” Ebu-Sebre se ovome za~udi, znaju}i da im on,
kao zapovjednik islamske vojske, nije dao sigurnost. Izvr{io je istragu i otkrio da im je
sigurnost dao neki rob perzijskoga porijekla, koji je bio iz D`undi Sabura a `ivio sa
muslimanima. Zvao se Muknef. Ebu-Sebre posla im ~ovjeka da ih obavijesti da im je sigurnost
dao rob koji za to nema ni ovlasti ni pravo. A oni su mu odgovorili: “Mi me|u vama ne
razlikujemo slobodnog od roba. Obavije{teni smo da smo sigurni i dr`imo da je tako. Mi smo
dobili garanciju i ne `elimo da i{ta mijenjamo. Ako `elite, mo`ete iznevjeriti.” Ebu-Sebre
posavjetovao se sa ostalim zapovjednicima pa je napisao pismo halifi Omer ibnul-Hatabu, r.a.,
tra`e}i njegovo mi{ljenje. “Daj im sigurnost uz d`izju”, odgovorio je halifa, {to Ebu-Sebre i
izvr{i, a Asim ibn Amr izre~e stihove:
“Bio sam blizak Muknefu i njegov povjerljiv prijatelj,
Ebu-Sebre ih u~ini slobodnim poslije poniznosti i malobrojnosti.
Poslije velikog straha i zemlje im siroma{ne,
dozvoli robu slobodu poslije na{e nesloge
i popravi ono oko ~ega smo se prepirali.”
Ashabi Allahovog Poslanika
201
PRESELJENJE NA AHIRET
Nakon {to je osvojio grad D`undi Sabur, Ebu-Sebre se vrati u Meku da u voljenom
gradu provede posljednje dane svoga `ivota, u ibadetu pored Allahove ku}e. U vrijeme
halife Osmana, r.a, preselio je na ahiret, a ukopan je u Meki, neka je Allahov blagoslov i
zadovoljstvo na njega.
MUAZ IBN [email protected], R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Mu’az, sin je D`ebelov, a on sin Amrov, a on Evsov, a on Aizov, a on
Adijjov, a on K’abov, a on Amrov, a on Udejjov, a on S’adov, a on Alijev, a on Esedov, a
on Saridin, a on Tezidov, a on D`e{mov, a on El-Hazred`a el-Ensarija. Nadimak mu je
Ebu-Abdurrahman el-Medeni.
OSOBENOSTI
Mu’az ibn D`ebel je rastom bio najvi{i me|u medinskim mladi}ima, najljep{i po
fizi~kom izgledu i najboljega vladanja. Krasilo ga je lijepo lice, crne o~i, blistavi zubi.
Njegovi bijeli zubi, koji bi se ukazali kada se nasmije, davali su mu jo{ ljep{i izgled. Imao je
gustu i kovrd`avu kosu. Glas mu je bio milozvu~an i jak i privla~io je srca slu{alaca. Bio je
izuzetno pronicljiv, inteligentan i razuman, a u tome mu je pomogla njegova pismenost u
vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni. Stekao je kulturu njegovanu ~istim dini-islamom.
Bio je poznat po ~estoj {utnji i razmi{ljanju kao u~enjak i mislilac, koji prou~ava ljudske
postupke i slu{a njihove pri~e, proni~u}i u njihove skrivene ciljeve.
204 Ashabi Allahovog Poslanika
PRIMANJE ISLAMA
Mu’az ibn D`ebel zavolio je Allahovoga Poslanika, a.s., prije nego {to ga je vidio.
Allah, d`.{., uputio ga je svjetlu vjerovanja prije nego {to se sastao sa naj~asnijim stvorenjem.
Poslije “Prve prisege” na Akabi, kada se grupa muslimana iz Medine sastala sa
Vjerovjesnikom, a.s., odlu~ili su radosnu vijest pro{iriti u Medini i pozivati u islam. Allahov
Poslanik, a.s., posla sa njima slavnoga ashaba Mus’aba ibn Umejra, r.a., da ljudima poja{njava
osnove vjere i da im objasni kur’ansku poruku i cilj poziva.
Mu’az je bio jedan od obrazovanih mladi}a, koji je upoznao tajne dru{tva, uprkos
tome {to je bio veoma mlad. Imao je osamnaest godina, kada se sastao sa Mus’abom
ibn Umejrom i kada je ~uo nekoliko ajeta iz Kur’ana. Odmah je u njih povjerovao, a du{u
mu obasja svjetlo islama. Mu’az je `eljno i{~ekivao susret sa Poslanikom, a.s., da mu
dadne prisegu, spoznav{i veli~inu i ~istotu islama i njegov zna~aj za budu}a pokoljenja.
Zavjetovao se na slu`bu Resulullahu, a.s., rade}i na {irenju njegove misije pod njegovom
zastavom.
Stanovnici Medine odazvali su se ovom pozivu u velikom broju, pa su se spremila
sedamdeset dva ~ovjeka iz plemena El-Hazred` i El-Evs, za susret sa Allahovim Poslanikom,
a.s., na istom mjestu na kojem se srela prva grupa stanovnika Medine. Poslanik, a.s., u
pratnji svog amid`e Abbasa ibn Abdul-Muttaliba, sastao se sa predvodnicima i vode}im
ljudima Medine, koji mu ukaza{e svoje povjerenje i ponudi{e mu uto~i{te u njihovom gradu.
Me|u ovom grupom bio je i Mu’az ibn D`ebel, koji nije mogao zadr`ati suze kad je, rukuju}i
se sa Poslanikom, stisnuo njegovu mubarek ruku.
Ova zakletva data Allahovom Poslaniku, a.s., u historiji islama je poznata kao “Druga
prisega na Akabi”.
NEPRIJATELJ KIPOVA
Delegacija se vratila u Medinu sa srcima punim imana, a Mu’az ~vrsto odlu~i da se
bori protiv nevjerstva i idolopoklonstva svim mogu}im sredstvima. Po~eo je kovati
planove, koriste}i svoju inteligenciju i osje}aju}i `estoki prezir prema kipovima koje su
obo`avali idolopoklonici, kako da polupa kipove i izbri{e ih sa lica zemlje. Skupio je
grupu svojih vr{njaka sa kojima se dogovorio kako da uni{te svaki vid idolopoklonstva,
rade}i to javno ili tajno, i istovremeno, pozivaju}i ljude u islam. Cilj je bio ukazati
idolopoklonicima da njihovo obo`avanje kipova ne donosi ni {tetu ni korist i podsta}i ih
da razmisle i okrenu se svjetlosti, pravdi i miru koje donosi islam. Zahvaljuju}i ovoj
metodi, Allahovom voljom se osvjesti i uputi veliki broj nevjernika, pa primi{e islam i
Ashabi Allahovog Poslanika
205
krenu{e putem spasa.
Me|u onima koji su tako primili islam bio je i Amr ibnul-D`emuh, jedan od velikana
Medine i vo|a plemena Benu-Seleme, ina~e ~astan i bogat ~ovjek. Vodio je glavnu rije~ i
imao po~asno mjesto. Svi su ga slu{ali i bili mu pokorni, zbog njegove mo}i, autoriteta i
visokog mjesta i uticaja. Amr je imao svog li~nog kipa, koji je bio od rijetke vrste drveta, i kao
{to je bio obi~aj tada{njih velikana, kip je bio postavljen na posebno mjesto u ku}i, umotan
u najkvalitetniju vrstu svile i oki}en sjajnim resicama. Oko kipa je stavio ru`e i svako jutro ga
je mirisao. Nadjenuo mu je ime Menat.
Kada je Mu’az saznao za Amrovog kipa, dogovori se sa svojim prijateljima da se u
odre|eno vrijeme, kada se uvjere da je Amr u dubokom snu, prikradu ku}i i uzmu kip.
Tako su i uradili, a kip su odnijeli i bacili na sme}e. Poslije obavljenog posla vratili su se
svi svojim ku}ama kao da ni{ta nije bilo.
Kada je svanulo, Amr je, po obi~aju, krenuo do svoga kipa da mu se pokloni, ali ga ne
na|e. Tra`io ga je po ku}i, oko ku}e, ne govore}i nikome ni{ta. Kada je oti{ao do smetlji{ta
i vidio ga ba~enog u sme}e, stade vikati: “Te{ko onome ko ovo uradi na{em bo`anstvu!”
Uzeo ga je i vratio se ku}i pa ga oprao i namirisao i ponovo pokrio svilom i kadifom, a
zatim mu re~e: “O Menatu, da znam ko je ovo s tobom uradio, sigurno bih ga kaznio i
ponizio.”
Mu’az ponovi istu stvar s kipom nekoliko no}i zaredom dok jedne no}i Amr ne donese
sablju i oka~i je o kip. Smatrao je da }e se tako odbraniti od kradljivca pa re~e kipu:
“Menatu moj, ja ne znam ko ti ovo sve ~ini, ali ti zna{. Pa ako u tebi ima ikakva dobra,
evo ti sablja i brani se.”
Kao da mu je pao kamen sa srca, Amr je zaspao dubokim snom ostaviv{i kipa i sablju
obje{enu o njega. Mu’az i njegovi drugovi se i tu no} prikrado{e Amrovoj ku}i, uze{e kipa i
sablju, pa ga ponovo odneso{e i baci{e na sme}e. Polo`ili su ga licem prema zemlji i
zavezali ga za rep uginulog psa. Kada je ujutru na{ao svoga kumira na sme}u, Amr ga je
pogledao, ne dodirnuv{i ga; osjetio je slabost svoje vjere i nemo} svoga bo`anstva. “Tako
mi Allaha, da si ti bo`anstvo, ne bi ti i pas usred smetlji{ta bili!”, rekao je i potom je potra`io
neke muslimane pa zajedno s njima oti{ao kod Mus’aba ibn Umejra i pred njim primio islam.
Amr, r.a., postao je u islamu jedan od najboljih njegovih sljedbenika i jedna od najve}ih
`rtvi na Allahovom putu.
206 Ashabi Allahovog Poslanika
POZNAVALAC HALALA I HARAMA
Kada je Allahov Poslanik, a.s., stigao u Medinu, Mu’az ga je ~ekao zajedno sa ostalim
muslimanima. Poslanik, a.s., pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom. Na svakom skupu
sa Poslanikom, a.s., bio je i Mu’az ibn D`ebel, slu{ao je njegov govor svim svojim bi}em,
budno{}u i pa`ljivo{}u. Nastojao je ~uti svaku misao i detaljno je shvatiti i razumjeti. Cijelo
svoje bi}e predao je islamu. Po{to je bio jedan od rijetkih koji su znali ~itanje i pisanje,
obaveza se pisati kur’anske ajete, slu{aju}i ih od Allahova Poslanika, a.s. Time se nije
zadovoljio, pa je sa ~etvericom slavnih ashaba sabirao kur’anske ajete jo{ za `ivota Poslanika,
a.s. To su bili: Ebu-Ejjub el-Ensari, Ubejj ibn K’ab, Zejd ibn Sabit i Ebu-Zejd Amr ibn Enes ibn
Malik, Allah Uzvi{eni neka je zadovoljan s njima. Ovo je imalo veliki zna~aj u historiji islama.
Resulullah, a.s., zapazio je kod Mu’aza ibn D`ebela veliku bogobojaznost i znanje.
Jedno jutro ga je upitao:
“Kako se osje}a{ ovoga jutra?”
Mu’az mu odgovori:
“Nisam nikada osvanuo, a da sam bio siguran da }u do~ekati no}. Niti sam ikada
zano}io, a da sam bio siguran da }u do~ekati jutro. Nisam korak zakora~io, a da sam
bio siguran da }u i drugi zakora~iti. Kao da vidim narod kako kle~i i ~eka odluku... Kao
da gledam stanovnike D`enneta u u`ivanju i nasladama, a stanovnike D`ehennema u
vatrenim mukama.” Poslanik, a.s., re~e mu:
“Spoznao si istinu, pa je se dr`i.”
Mu’az ibn D`ebel svoju je vjeru osje}ao duboko u du{i, a njegov `ivotni put je bio
usmjeren samo u ime Allaha Jedinog. Detaljno je poznavao islamske propise. Vjerovjesnikov,
a.s., govor mu je bio temelj na kome je gradio svoje stavove u svakodnevnim doga|ajima i
na osnovu koga je obja{njavao na~ela Kur’ana. Mu’az je bio jedan od {est odabranih
ashaba koji su za Poslanikova, a.s., vremena izlagali {erijatskopravna mi{ljenja, kako to
prenosi Sehl ibn Hasmet. Tih {est ashaba su: Omer ibnul-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn
Ebi-Talib i trojica Medinelija: Ubejj ibn K’ab, Mu’az ibn D`ebel i Zejd ibn Sabit, neka je Allah,
d`.{., zadovoljan njima svima.
Ovo jasno ukazuje na njegovo razumijevanje dini-islama. Jedne prilike Allahov
Poslanik, a.s., posmatrao ga je dok je klanjao, pa vidjev{i njegovu skru{enost u namazu,
posavjetova ga: “Mu’aze, tako mi Allaha, ja sam te zavolio. Nemoj propustiti poslije
svakog namaza re}i: ‘Allahu moj, pomozi me da Te spominjem, da Ti zahvaljujem i da
Te na najljep{i na~in obo`avam.’”
To je `elio Mu’az. Tra`io je od Allaha da ga u~ini istrajnim u spominjanju i slavljenju
Njega i na tome da Mu zahvaljuje na uputi i milosti koju mu je podario. Molio je da bude Njegov
iskreni rob i da njegova pobo`nost bude iskrena i lijepa.
Ashabi Allahovog Poslanika
207
Kada je Allahov Poslanik, a.s., ~uo njegovo izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja, rekao
je: “Najmilostiviji u mom ummetu je Ebu-Bekr, a najbolji poznavalac dozvoljenog i zabranjenog
je Mu’az ibn D`ebel.”
Mu’az ibn D`ebel dostigao je visoki stupanj u~enosti i razumijevanja vjere. Dostigao je
toliki stupanj da je rapore|ivao i klasificirao poslove stavljaju}i ih na njihova odgovaraju}a
mjesta. Razlikovao je dozvoljeno od zabranjenoga, ono {to je govorio primjenjivao je u svom
`ivotu te na taj na~in ljudima ukazivao pravi put rade}i, dozvoljeno, a klone}i se zabranjenog.
Vjerovjesnikovo, a.s., svjedo~enje o njemu predstavlja najve}u ~ast i pohvalu koju je dobio
~asni ashab. Osim toga, podr`avao je svaki njegov govor i svako izlaganje {erijatskopravnih
mi{ljenja u obra}anju ljudima.
Enes ibn Malik, r.a., prenosi: “Do{ao mi je Mu’az ibn D`ebel od Resulullaha, a.s., pa
mi re~e: ‘Ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha, iskreno od srca, u}i }e u
D`ennet.’ Ja sam oti{ao Allahovom Poslaniku, a.s., i upitao ga: ‘Allahov Poslani~e, Mu’az
mi re~e da si rekao ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha u}i }e u D`ennet.’
Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Istinu je rekao Mu’az’, i to potvrdi dva puta.”
Naravno da je Mu’az, r.a., rekao istinu, jer je Resulullah, a.s., znao ko je Mu’az;
iskren i povjerljiv, plemenit u~enjak i veliki pravnik.
SKROMNI DOBROTVOR
Danju je Mu’az, r.a., svim svojim bi}em bio predan sticanju nauke, a no}i je provodio
u skru{enom ibadetu. Skupljanje imetka ga nije zanimalo, jer je bilje`enje Allahovoga, d`.{.,
govora vrednije od svakog imetka. Nije ga zanimalo bogatstvo, jer je nauka koju je stekao
od Allahovoga Poslanika, a.s., vrednija od svakog blaga.
Prenosi se od Sevra ibn Zejda: “Kada bi Mu’az provodio no}i u ibadetu, govorio je:
‘Allahu moj, svi su pospali i zvijezde su i{~ezle, Ti si `iv i vje~an. Allahu, moja `udnja za
D`ennetom je mlaka, moje izbjegavanje vatre d`ehenemske nije dovoljno, a nemo}an sam,
Allahu moj, da pobjegnem od nje. Daj mi uputu koja }e mi vrijediti na Sudnjem danu, jer Ti
zaista svoja obe}anja ispunjava{.’”
Uz sve ovo, Mu’az je bio dare`ljiv, plemenite du{e, dijelio je siroma{nima i hranio
bijednoga. Postoji mnogo predanja o njegovom preziru pohlepe za imetkom.
Odbijao je primati poklone i imetak koji ga je sljedovao za vrijeme halife Omera, r.a.
Naime, Omer, r.a., poslao je Mu’aza plemenu Beni-Kilab da im podijeli poklone od njihovih
bogata{a. U toj podjeli i Mu’az je imao svoj dio, me|utim, on je izvr{io podjelu i vratio se
ku}i, ne uzev{i ni{ta. Kada ga je vidjela, `ena ga upita:
“Gdje je tvoj dio koji si trebao donijeti, kao {to su ostali zastupnici donijeli svojim
porodicama?”
208 Ashabi Allahovog Poslanika
Mu’az joj odgovori:
“Sa mnom je bio pratilac, koji me je budno pratio!”34
Ona mu re~e:
“Bio si povjerljiv Poslaniku, a.s., i Ebu-Bekru, pa zar je Omer poslao sa tobom pratioca
da te kontrolira?”
Mu’azova `ena se Omerovim `enama po`ali na njegovo pona{anje, te mu one prigovori{e
njegov postupak i rigoroznost prema Mu’azu. Omer se za~udi ovome, pa posla po Mu’aza.
Kada je do{ao, upitao ga je:
“Zar sam ja slao pratioca da te kontrolira?!”
Mu’az odgovori:
“Nisi, nego nisam na{ao ni{ta drugo da joj se opravdam.”
Omer se nasmija, a zatim mu dade ne{to imetka i re~e:
“Zadovolji je time.”
Zbog traganja za naukom i ustezanja od dunjaluka, zbog velike svoje plemenitosti i
~estoga davanja milostinje siroma{nima, Mu’az je `ivio u te{kim materijalnim uslovima. O
Mu’azovom stanju nam govori D`abir ibn Abdullah: “Mu’az ibn D`ebel bio je najljep{ega
izgleda, najboljega vladanja i najdare`ljivije ruke, pa se bio mnogo zadu`io. Tra`ili su ga
ljudi kojima je bio du`an, a on danima nije izlazio iz ku}e. Ljudi kojima je bio du`an tra`ili
su od Allahovog Poslanika, a.s., da se sastanu sa Mu’azom, pa je on poslao po njega.
Kada je Mu’az do{ao, ljudi reko{e: ‘Allahov Poslani~e, tra`imo svoje pravo.’ Allahov Poslanik,
a.s., re~e: ‘Allah se smilovao onome ko mu udijeli milostinju.’ Pa mu neki udijeli{e milostinju,
a neki odbi{e. Resulullah, a.s., uze {to se skupilo i podijeli ljudima kojima je Muaz bio du`an,
pa im re~e: ‘To je sve {to imamo da vam damo.’”
Poslije ovoga, Allahov Poslanik, a.s., posla Muaza u Jemen i re~e mu: “Mo`da }e te
Allah opskrbiti i od tebe tvoj dug odstraniti.” Naime, jemenski kraljevi poslali su izaslanike
Vjerovjesniku, a.s., izjavljuju}i svoju pripadnost islamu i tra`e}i od njega da im po{alje
nekoga ko }e ih pou~avati temeljima vjere i njenim propisima. Allahov Poslanik, a.s., izda
zadu`enje jednoj grupi muslimana, a za njenog predvodnika odredi Mu’aza ibn D`ebela.
Kada je ta grupa krenula, Poslanik je po{ao s njima da ih isprati. Mu’az ibn D`ebel je jahao.
Poslanikov, a.s., hod se otegnuo, pa ga je Mu’az molio da se vrati u Medinu. Nakon kratkog
vremena Allahov Poslanik, a.s., re~e Mu’azu: “Mu’azu, mo`da me poslije ove godine vi{e
ne}e{ sresti i mo`da }e{ pro}i pored moje d`amije i mog mezara.”
Mu’azu, r.a., zasuzi{e o~i od bola. Predosjetio je da vi{e ne}e vidjeti Allahovoga
Poslanika, a.s.
Tako i bi, neka je Allahov selam i blagoslov na na{eg odabranog Poslanika. Ebu-Bekr,
r.a., izabran je za halifu, a Mu’az je boravio u Jemenu i obavljao misiju kojom ga je zadu`io
Allahov Poslanik, a.s. Kada je zavr{io svoju misiju, vratio se u Medinu. Omer ibnul-Hattab
Ashabi Allahovog Poslanika
209
uo~io je da se Mu’az obogatio, pa je oti{ao do Ebu-Bekra i tra`io od njega da izdvoji pola
Mu’azove imovine za zajedni~ki imetak muslimana. Nije ~ekao Ebu-Bekrov odgovor ve} se
odmah uputio Mu’azovoj ku}i, tra`e}i od njega da dio svoga imetka prilo`i u dr`avnu kasu.
Mu’az to odbi, kazav{i mu da je on ~iste ruke i da njegov imetak nije ste~en na nedozvoljen
na~in. Pa on je najbolje znao {ta je dozvoljeno, a {ta zabranjeno. Na tom su se i razi{li.
U rano jutro `urnim koracima Mu’az se uputio Omerovoj ku}i. Po{to ga je na{ao, re~e
mu: “Usnio sam sino}, da sam prestao plivati, a bio sam na vodenoj pu~ini, pa sam se
upla{io da }u potonuti, a ti se tu na{ao i spasio me.” Odmah potom, oti{li su Ebu-Bekru, pa
Omer ponovo zatra`i od halife da uzme dio Mu’azovog imetka u dr`avnu imovinu. Ebu-Bekr
odlu~no rije{i stvar, rekav{i: “Mu’azu, ne}u uzeti od tebe ni{ta.” Tome se i Omer obradova,
zagrli Mu’aza i re~e mu: “Sada je u redu.”
U^ITELJ - POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA
Mu’az se vratio nau~nim sjednicama, obja{njavaju}i vjerske propise i podu~avaju}i
ljude imanu. To je bila njegova obaveza jo{ za vremena Allahovoga Poslanika, a.s.
Kada je Resulullah, a.s., slao Mu’aza u Jemen, upitao ga je:
“Kako }e{ suditi, o Mu’azu?”
On odgovori:
“Po Allahovoj knjizi.”
Poslanik, a.s., upita ga:
“A ako ne na|e{ u Kur’anu?”
On odgovori:
“Sudit }u po sunnetu Allahovoga Poslanika.”
Poslanik ga ponovo upita:
“A ako ne na|e{ u sunnetu?”
“Uzet }u svoje mi{ljenje”, odgovori Mu’az.
Na ovo se Poslanikovo, a.s., lice ozari pa re~e:
“Hvala Allahu, Koji je podu~io izaslanika Allahova Poslanika onim ~ime je Poslanik
zadovoljan.”
Godinu dana nakon oslobo|enja Meke, Kurej{ije po~e{e u velikom broju ulaziti u
Allahovu vjeru. Osjeti se velika potreba da se podu~avaju temeljima vjere pa Resulullah,
a.s., odredi Utbeta ibn Usejda kao zastupnika u preno{enju znanja, a Mu’aza da podu~ava
nove muslimane vjeri i njenim propisima. Postao je u~itelj muslimana i onaj koji obja{njava
propise vjere i daje svoja mi{ljenja na pojedina {erijatska pitanja.
U prvim danima vladavine Omera ibnul-Hattaba, koji je znao re}i: “Da nije Mu’aza
210 Ashabi Allahovog Poslanika
propao bi Omer”, Mu’az je uglavnom boravio u d`amiji, dr`ao dersove i predavanja.
Aiz ibn Abdullah je ovako opisao jedno od vjerskih sijela: “Prisustvovao sam sijelu na
kojem nas je bilo vi{e od trideset. Svi su spominjali govor Allahova Poslanika. Me|u nama je
bio mladi} izrazito tamne boje i lijepoga izgleda, a bio je najmla|i. Kada bi nai{li na ne{to {to
im nije bilo jasno u hadisu, obratili bi se njemu i tra`ili obja{njenje. Nije im ni{ta govorio, osim
ako ga upitaju. Kada se sastanak zavr{io, pri{ao sam mu i upitao ga: ‘Ko si ti, Allahov robe?’
A on mi je odgovorio: ‘Ja sam Mu’az ibn D`ebel.’”
Jezid ibn Ebu-Sufjan, za vrijeme svoga namjesnikovanja u [amu zatra`io je od halife
Omera ibn el-Hattaba da mu po{alje nekoga ko }e pou~avati stanovnike toga dijela
islamske dr`ave temeljima vjere pa mu je u pismu naveo: “Vladaru pravovjernih, pove}alo
se stanovni{tvo [ama pa se pojavila potreba da ih neko podu~ava Kur’anu i da ih upu}uje
u vjerske propise. Po{alji mi ~ovjeka koji }e ih podu~avati.” Omer je razmi{ljao koga da
po{alje, pa se sjeti ~asnih ashaba koji su sabirali Kur’an za vrijeme Poslanikova, a.s.,
`ivota: “Mu’aza ibn D`ebela, Ubade ibn Samita, Ebu-Ejjuba el-Ensarija, Ubejja ibn K’aba i
Ebu-Derda’a. Omer ih pozva u d`amiju pa im re~e: “Va{a bra}a u [amu zatra`ila su da im
po{aljem nekoga ko }e ih podu~avati Kur’anu i upu}ivati u vjeru. Potrebna su mi trojica
izme|u vas, Allah vas obasuo Svojom milo{}u, ako `elite, izaberite sami.”
Porazgovarali su i ustanovili da je Ebu-Ejjub u poodmaklim godinama i ne bi mogao
podnijeti put. Ubejj ibn K’ab je zbog te{ke bolesti bio fizi~ki nespreman. Ostala su trojica.
Omer ibnul-Hattab im objasni zadatak, i prije nego {to }e krenuti, re~e im: “Po~nite sa
Himsom, pa ako vas stanje njegova stanovni{tva zadovolji, ostavite u njemu jednog od vas.
Drugi neka ide u Damask, a tre}i u Palestinu.” O njihovom radu zabilje`eno je nekoliko
predanja od muslimana koji su se tamo na{li.
Jezid ibn Kutejbe rekao je: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj zatekao mladi}a
kovrd`ave kose i ljude okupljene oko njega. Kada je pri~ao, iz njegovih usta zra~ila je
svjetlost poput bisera, pa sam upitao: ‘Ko je on?’ Reko{e mi: ‘To je Mu’az ibn D`ebel.’”
O njemu, tako|er, prenosi Ebu-Muslim el-Havlani: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u
njoj vidio skupinu ljudi srednjih godina, a me|u njima jednog mladi}a, bijelih blistavih
zuba. Nije pri~ao, {utio je. Kada bi se ljudi razi{li u mi{ljenju, obratili bi se njemu i pitali
ga. Upitao sam nekog ~ovjeka, koji je sjedio pored mene, ko je on, pa mi je odgovorio:
‘Mu’az ibn D`ebel.’ Od tada sam ga zavolio.”
Mu’az je postigao velik ugled me|u muslimanima. Svako ko ga je upoznao zavolio
ga je, a ko god je prisustvovao njegovim predavanjima `elio ga je ponovo slu{ati.
[eher ibn Hav{eb rekao je: “Kada bi Poslanikovi, a.s., ashabi razgovarali izme|u
sebe a u dru{tvu im Mu’az ibn D`ebel, gledali bi ga sa po{tovanjem i ustru~avanjem.”
Skromni vjerou~itelj boravio je u Palestini, upozoravaju}i narod na zabludjele nauke
i pozivaju}i ih ispravnom i korisnom znanju. Govorio bi: “^uvajte se zalutalog vladara i
istinu istinom spoznajte jer je u istini svjetlost.”
Ashabi Allahovog Poslanika
211
Jednom prilikom do{ao mu je neki musliman i rekao:
“Podu~i me!”
Mu’az ga upita:
“Ho}e{ li se pokoriti onome ~emu te podu~im?”
“Ho}u, iskreno se pokoravam”, odgovori ~ovjek.
A Mu’az re~e:
“Posti, pa prekini post. Klanjaj i spavaj. Zara|uj sebi opskrbu i ne grije{i. Nemoj da
umre{ druga~ije osim kao musliman. ^uvaj se dove onoga kome je u~injena nepravda.”
Mu’az, r.a., nije samo podu~avao ljude, ve} je zagovarao nauku okrunjenu djelom.
Govorio je narodu: “U~ite ono {to `elite, ali vam to kod Allaha ne}e koristiti sve dok ne
primijenite nau~eno.”
PRESELJENJE NA AHIRET
Mu’az, r.a., boravio je u Palestini. Obavljaju}i svoju du`nost, vjerno i po`rtvovano
tuma~io je temelje vjere sve do posljednjih dana svoga `ivota. Nalazio se u dolini Bisana
kada je predosjetio da je do{ao njegov ed`el. Pogledao je u nebo uko~enog pogleda,
pozivaju}i: “Allahu, bojao sam se Tebe, a danas se nadam od Tebe... Allahu, Ti zna{ da
nisam tra`io dunjaluk da bih na njemu sadio drve}e i provodio rijeke (tj. bogatio se), nego da
bih se pomogao njime u sticanju nauke, vjere i pokornosti Tebi.” Zatim je ispru`io ruke i
ispustio du{u, govore}i: “Dobro do{la, smrti... Do|e voljena u siroma{tvu...”
Preselio je osamnaeste godine po Hid`ri, u svojoj trideset osmoj godini `ivota.
Muslimane je rastu`ilo njegovo rano preseljenje na ahiret. Mu’azova smrt najvi{e je pogodila
Omera, r.a., zbog njegove u~enosti i ~asnog mjesta koje je u`ivao kod ljudi.
Pred smrt, Omer, r.a., upitan je:
“Da nam oporu~i{ nasljednika, mi bi ga prihvatili?”
On je odgovorio:
“Da je Mu’az ibn D`ebel `iv, oporu~io bih njega, pa kada bih do{ao svome Stvoritelju
i On me upitao koga sam oporu~io sljedbenicima Muhammeda, odgovorio bih: ‘Oporu~io
sam im Mu’aza ibn D`ebela jer sam ~uo govor Vjerovjesnika, a.s.: ‘Mu’az ibn D`ebel je
predvodnik u~enjaka na Sudnjem danu.’”
Mo`da je Abdullah ibn Mes’ud najbolje opisao ~estitoga ashaba kada je rekao: “Mu’az
je bio iskreni ~isti rob Allahov. Poredili smo ga sa Ibrahimom, a.s.”
Neka se Allah, d`.{., smiluje Mu’azu ibn D`ebelu, r.a., slavnom u~enjaku i iskrenom
vjerniku.
ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Abbas, sin je Abdul-Muttalibov, a on Ha{imov, a on Abdul-Menafov, a on
Kusajja el-Kure{ija el-Ha{imijja. Nadimak mu je bio Ebul-Fadl.
On je Resulullahov, a.s., amid`a, a stariji je od njega samo tri godine. Iza sebe je
ostavio osim `enske djece i desetericu sinova: El-Fadla, El-Harisa, Abdullaha,
Ubejdullaha, Abdurrahmana, Avna, Kasma, Kesira, M’abeda i Temama.
NJEGOVA LI^NOST
Abbas ibn Abdul-Muttalib bio je izuzetno stalo`ena i smirena osoba. Mnogo je
razmi{ljao i temeljito ispitivao stvari, nastoje}i ih u potpunosti razumjeti.
Bio je visok, bijeloga tena, puna~ak, nje`ne ko`e i lijepoga lica. Na njemu su se vidjeli
tragovi lagodna `ivota. Nije radio te{ke poslove jer je posjedovao veliki imetak, a bio je jedan
od prvaka Kurej{ija. Nosio je skupocjenu i rasko{nu odje}u, pazio je da uredno i lijepo
izgleda ukazuju}i tako na svoj polo`aj me|u Kurej{ijama. I pored udobnoga `ivota i bogatstva
bio je smion i hrabar ratnik. Tako|er, isticao se jakim glasom i strogo{}u, kako je to dolikovalo
arapskim velikanima.
214 Ashabi Allahovog Poslanika
PRIMANJE ISLAMA
Kada je Abbas ibn Abdul-Muttalib primio islam vrlo je te{ko odgovoriti. Ta~no vrijeme je
nemogu}e precizirati zbog prilika u kojima je `ivio u Meki i zbog njegove tijesne povezanosti
s muslimanima i velikih usluga koje im je ~inio. ^injenice ukazuju na to da je Abbas bio primio
islam, ali ga je tajio.
Svjedo~anstva za Abbasov islam i njegovo tajenje mnogobrojna su, ali }emo navesti
samo nekoliko primjera:
Ebu-Rafi’, Resulullahov, a.s., sluga, koji je bio i u Abbasovoj slu`bi rekao je: “Bio
sam Abbasov sluga. Islam je u{ao u na{u ku}u tako {to je islam primio Abbas, pa je
primila islam Ummu Fadl, pa ja.”
Kada je Allahov Poslanik, a.s., u~inio hid`ru u Medinu, Abbas je htio da po|e s njim,
ali mu je Resulullah, a.s., rekao: “Tvoje mjesto je u Meki.”
Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika za vrijeme druge prisege na Akabi, u susretu sa
drugom grupom ensarija.35
Ibn-Abbas, zahvaljuju}i svome polo`aju u Meki, bilje`io je njihove pokrete i o tome
slao vijesti svome brati}u, plemenitom Poslaniku. To je uradio i prije Bitke na Bedru.
Naime, njegova sestra Atika, k}erka Abdul-Muttalibova, ispri~ala mu je san koji je usnila.
Ibn Abbas je od nje tra`io da ra{iri pri~u kako bi stigla do Poslanika, a.s.
Urve ibn ez-Zubejr prenosi: “Tri dana prije dolaska Damdame u Meku, Abdul-Muttalibova
k}i Atika sanjala je snove koji su je prestra{ili. Poslala je nekoga po svoga brata Abbasa, pa
mu je rekla: ‘Brate moj, tako mi Allaha, sanjala sam no}as snove koji su me prestra{ili. Bojim
se da se ne dogodi zlo i nasre}a na{em narodu, pa zataji ovo {to }u ti ispri~ati.’ ‘A {ta si
sanjala?’ ‘Sanjala sam jaha~a koji je stigao na devi i stao na Ebtahu36 i povikao: ‘Po`urite u
boj...! Nevjernici, va{a propast je za tri dana!’ Vidjela sam da su se ljudi okupili oko njega,
zatim je u{ao u mesd`id, a ljudi su ga slijedili. Dok su oni bili oko njega, na krovu K’abe
ukazala se njegova deva, pa je povikao: ‘Po`urite vjerolomnici, da budete pobijeni!’ Zatim se
deva ponovo ukazala na Ebu-Kubejsu37, pa je sli~no povikao. Potom je uzeo stijenu i bacio
je. Ona je padala dok nije pala u podno`je brda, zatim je raspukla i raspr{ila se tako da nije
ostala nijedna ku}a u Meki, a da u nju nije u{ao jedan njen dio.’ Abbas joj je rekao: ‘Tako ti
Allaha, ovaj san koji si sanjala zataji i ne govori o njemu nikome.’”
Kada se Abbas sreo sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebi’om, koji mu je bio prijatelj, ispri~ao
mu je san i rekao mu da ne govori dalje. Me|utim, Velid ga je ispri~ao ocu, a onda se pro{irio
po Meki dok Kurej{ije nisu po{le pri~ati o njemu na svojim sijelima.
Ashabi Allahovog Poslanika
215
Prenosi se da je Abbas rekao: “Poranio sam da obavim tavaf oko K’abe, a Ebu-D`ehl
sjedio je sa skupinom Kurej{ija. Govorili su o Atikinom snu. Kada me je vidio Ebu-D`ehl, re~e:
‘Ebu-Fadle, kada zavr{i{ tavaf, pridru`i nam se.’
Kada sam zavr{io tavaf, pridru`io sam im se i sjeo, a Ebu-D`ehl re~e:
‘Sine Abdul-Muttalibov, kada vam se pojavila ova proro~ica?’
Upitao sam:
‘A ko to?’
‘San koji je sanjala Atika...’
‘A {ta je sanjala’, upitao sam.
‘Sinovi Abdul-Muttalibovi’, rekao mi je, ‘zar vam nije dosta {to se va{i ljudi izdaju za
poslanike, pa ho}e i `ene? Atika tvrdi da je vidjela u snu da on ka`e: ‘Krenite za tri
dana...’, pa sa~ekat }emo tri, ako bude istina {to ka`e, desit }e se, a ako pro|e tri dana
od toga, a da se ni{ta ne dogodi, napisat }emo da ste najla`ljivija porodica me|u Arapima.’
Tako mi Allaha, nije imao veliku korist od onoga {to sam mu rekao. Zanijekao sam
da je i{ta sanjala, te smo se razi{li.
Kada je pala no}, nije ostala nijedna `ena Abdul-Muttalibova roda, a da mi nije do{la i
rekla: ‘Dozvolili ste tom grje{niku da o nama raspravlja? ^ak je bacio ljagu na `ene, a ti si
slu{ao, a da ni{ta nisi u~inio.’ Rekao sam: ‘Tako mi Allaha, uradio sam tako, ali on od mene
nije imao velike koristi. Tako mi Allaha, ako se povrati, suprostavit }u mu se.’ Tre}eg dana
od Atikinog sna bio sam strahovito ljut. Shvatio sam da je pretjerao te sam odlu~io da
razgovaram s njim i da ga natjeram da povu~e te{ke rije~i koje je izrekao. Bio je ~ovjek sitan,
~vrstog lica, o{trog jezika i ledenog pogleda. Vidio sam ga kako izlazi iz mesd`ida, pomislih
u sebi: ‘[ta mu je, Allah ga prokleo? Zar smo se toliko razi{li da ga grdim?’ On je ve} ~uo ono
{to ja nisam: glas Damdame ibn Amr el-Gaffarija kako vi~e u dolini jure}i na svojoj izmorenoj
devi. Deva je rikala, sedlo mu se nakrivilo, a od muke je rastrgao svoju ko{ulju i dozivao:
‘Kurej{ije! Pomagajte... pomagajte! Va{ imetak kod Ebu-Sufjana je u opasnosti od Muhammeda
i njegovih ashaba. Ne vidim da }ete ga spasiti. U pomo}... U pomo}!’”
Kurej{ije su se brzo spremili i uputili ka Bedru, a Abbas ih je pratio i Allahovom Poslaniku,
a.s., tajno slao vijesti o njima.
Kada je Allahov Poslanik, a.s., skupio muslimane prije po~etka Bitke na Bedru, obratio
im se: “Ljudi iz plemena Ha{im i ostali Ha{imovi sinovi nemaju potrebe da se bore protiv
nas. Pa ko sretne nekog od njih neka ga ne ubija. Ko sretne Ebu-Buhturija ibn Ha{ima
ibn Harisa ibn Eseda neka ga ne ubija. Ko sretne Abbasa ibn Abdul-Muttaliba neka ga
ne ubija jer je on iza{ao pod prisilom.”
Da Resulullah, a.s., nije bio uvjeren u vjeru svoga amid`e i da nije bilo me|usobnog
dogovora izme|u njih, da taji svoju vjeru zbog koristi za islam, ne bi ih upozorio da ne
ubijaju Abbasa. Allah najbolje zna.
Abbas je nosio Poslanikove, a.s., k}erke Fatimu i Ummu Kulsum iz Meke, sa `eljom
216 Ashabi Allahovog Poslanika
da ih odnese u Medinu. Usput ga je sreo El-Huvejris ibn Nekiz i ubo mu devu tako da su
njih dvije pale na zemlju. Kada je oslobo|ena Meka, Allahov Poslanik, a.s., naredio je da
ubiju El-Huvejrisa.
Iz navedenog se da zaklju~iti da je Abbas primio islam prije nego {to je Allahov Poslanik,
a.s., u~inio hid`ru u Medinu, a da je to krio. Obavijestio je o svom islamu kada je oslobo|ena
Meka. Iza{ao je iz Meke u Medinu i sastao se sa bratovim sinom u mjestu El-D`uhfe,
objavio je svoje prihvatanje islama i vratio se sa Resulullahom, a.s., da u~estvuje u oslobo|enju
Meke.
NAPAJA^ [email protected]
Abbas ibn Abdul-Muttalib, kao {to smo spomenuli, imao je visok polo`aj u Meki. Bio
je jedan od naj~asnijih Kurej{ija i arapskih velikana. Imao je zadu`enja koja su pripadala
samo prvacima Kurej{ija - ~uvanje K’abe i napajanje had`ija. ^uvanje svetosti K’abe
podrazumijevalo je da se od svakog hodo~asnika uzme obe}anje da ne}e psovati u
Mesd`idul-haremu i da ne}e govoriti nepristojan govor. Napajanje had`ija bila je po~asna
du`nost da se had`ije opskrbe vodom, tako da im ni{ta ne usfali.
Kada je Allahov Poslanik, a.s., preselio na ahiret, Abbas nije umanjivao svoja
dobro~instva i `rtvovanje na Allahovom putu. Narod je dr`ao dobrim znakom njegovo
prisustvo me|u njima.
Jedne godine Medinu je pogodila velika su{a. Ki{a zadugo nije pala, pa je `ivot postao
gotovo nepodno{ljiv. Ta je godina nazvana “Godina pepela” jer su lica ljudi postala sivkasta
poput pepela. Vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab pozvao je muslimane da upute dovu
Allahu, d`.{., za ki{u. Iza{ao je s njima na jedno prostrano mjesto, zatim je uzeo Abbasa za
ruku, podigao je prema nebu i rekao jakim glasom punim imana u Allaha, d`.{., i uvjerenja u
Njegovu milost: “Allahu moj, molili smo Te za ki{u Tvojim Poslanikom, a.s., dok je bio `iv,
danas Te molimo amid`om Tvoga Poslanika, a.s., pa nas napoji.” Samo {to su zavr{ili dovu
i vratili se ku}ama, pade obilna ki{a. Allahova milost otkloni pote{ko}e sa Njegovih robova,
o`ivljavaju}i zemlju i du{e.
Slu`enje Mesd`idul-haramu bilo je blagoslov za Abdul-Muttalibovu porodicu. A opet,
Ummu Abas bila je prva `ena koja je prekrila K’abu svilom i bar{unom. Abbasova majka
je Nebila, k}erka Hababa ibn Kulejba ibn Malika ibn Amra ibn Amira ibn Zejda Muna ibn
S’ada ibn Hazred`a ibn Tejmullaha ibn Nemra ibn Kasita. Jednoga dana izgubio joj se
Abbas, koji je tada imao tri godine. Tada je rekla: “Kunem se, ako prona|em Abbasa,
pokrit }u K’abu svilom i bar{unom.” Kada ga je prona{la, ispunila je svoj zavjet. Tako je
njegova majka bila prva `ena Arapka koja je pokrila K’abu svilom.
Ashabi Allahovog Poslanika
217
ISKRENI SAVJETNIK
U svim te{kim situacijama koje su tra`ile umjesne savjete i konkretne odluke, Abbas
je bio u Poslanikovoj, a.s., blizini. Mo`e se re}i da je Abbas bio Resulullahov, a.s.,
savjetnik u situacijama koje su zahtijevale dublje razmi{ljanje i pronicljive i prosvije}ene
ideje. Prije druge prisege na Akabi, Allahov Poslanik, a.s., spremao se za susret sa
stanovnicima Medine koji su odlu~ili da ga ugoste, daju mu prisegu na vjernost i sklope
ugovor da }e {tititi islam. Resulullah, a.s., tra`io je od svoga amid`e Abbasa da bude s
njim na sastanku, a Abbas tada nije obznanio da je primio islam.
Doga|aj o ovom velikom susretu prenosi ensarija K’ab ibn Malik, koji je bio me|u
onima koji su dali prisegu odabranom stvorenju i Poslaniku: “Sjedili smo u jednom klancu,
~ekaju}i Allahovoga Poslanika, a.s. Do{ao je, a s njim i Abbas ibn Abdul-Muttalib. Abbas
je rekao: “Ljudi Hazred`a, kao {to znate Muhammed je od nas. Odbranili smo ga od na{eg
naroda, a on je me|u njima u svome mjestu cijenjen i po{tovan. Odbio je sve, osim da se
pridru`i vama. Ako ste do{li da ga pozovete sebi i da mu pru`ite za{titu od neprijatelja, na
vama je da to i podnesete. Ako ga mislite pot~initi i poniziti, nakon {to vam do|e, onda ga se
sada pro|ite.”
Poslije govora Abbas je u{utio. Posmatrao je njihova lica da bi prodro u njihove du{e i
saznao koliko su iskreni i spremni da pru`e obe}anu pomo} i potporu Allahovom Poslaniku,
a.s., i njegovoj vjeri. @elio je da provjeri njihovu ratnu spremnost, procjenjuju}i da }e se desiti
rat izme|u muslimana i Kurej{ija. Postavio im je sljede}e pitanje: ‘Opi{ite mi rat. Kako se
borite protiv va{eg neprijatelja?’ Odgovorio mu je Abdullah ibn Amr ibn Haram u ime svih
ensarija: ‘Mi smo, tako mi Allaha, ratnici. U ratu smo odgojeni, pro{li smo kroz njega i
naslje|ujemo ga od na{ih predaka iz generacije u generaciju. Ga|amo strijelama dok ih ima,
zatim kopljima dok se ne polome, zatim idemo sa sabljama i borimo se dok ne pobijedimo mi
ili neprijatelj.’ Abbasa je obradovao ovaj odgovor. Lice mu se ozarilo jer je vidio njihovu
iskrenost, pa im re~e: ‘Vi ste, zna~i, ratnici... Pa imate li oklope?’ Odgovorili su mu: ‘Da,
imamo kompletne oklope.’ Poslije toga je rije~ uzeo Allahov Poslanik, a.s., nakon {to je
njegov amid`a odigrao svoju ulogu.”
218 Ashabi Allahovog Poslanika
ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU
Veza Abbasa sa Allahovim Poslanikom, a.s., prije osvojenja Meke bila je ~vrsta i
postojana. Takvo je bilo i uzajamno razumijevanje da bi Abbas mogao odigrati ulogu
koja mu je namijenjena. Naime, on je ostao u Meki, pratio Kurej{ije i izvje{tavao Allahova
Poslanika, a.s., o njihovim pokretima. U Bici na Bedru Abbas je morao u~estvovati na strani
Kurej{ija. To je imao na umu Allahov Poslanik, a.s., kada je rekao: “... Iza{ao je pod prisilom.”
Allah o tome najbolje zna.
Bitka na Bedru zavr{ena je velikom pobjedom nad Allahovim neprijateljima i
neprijateljima Njegove vjere, a Kurej{ije su na bojnom polju ostavili ve}inu svojih prvaka
i uglednika. Abbas je pao u zarobljeni{tvo muslimana.
Te no}i Allahov Poslanik, a.s., nije oka sklopio. Mu~ila ga je nesanica, zahvatila
tuga. Bilo mu je te{ko sakriti osje}aje brige za svoga amid`u. Ashabi su ga upitali:
“Za{to ne spava{, Allahov Poslani~e?”
“^uo sam Abbasovo je~anje u okovima”, odgovorio je.
Muslimanima je bilo te{ko gledati voljenoga Poslanika, a.s., `alosna i zabrinuta.
Neki su od njih oti{li do zarobljenika i skinuli okove Abbasu. Vratili su se i obradovali
Allahova Poslanika, a.s.: “Allahov Poslani~e, skinuli smo okove Abbasu.” Njemu pade te{ko
da pravi razliku izme|u amid`e i ostalih zarobljenika, pa re~e: “Idi i uradi to isto sa svim
zarobljenicima.”
Poslije toga po~eli su pregovori izme|u Kurej{ija i Allahovoga Poslanika, a.s., o otkupu
zarobljenika. Me|u zarobljenicima sa Abbasom su bila i dvojica sinova Poslanikovoga, a.s.,
amid`e koji nisu primili islam. Oni su bili Ukajl i Nevfel. Resulullah, a.s., rekao je amid`i:
“Abbase, otkupi sebe i svoje ne}ake Ukajla ibn Ebi-Taliba i Nevfela ibn Harisa i svog
saveznika Ukbu ibn Amra, brata Benu-Harisa, jer ima{ ~ime.”
Abbas mu je odgovorio, protive}i se:
“Allahov Poslani~e, ja sam musliman ali me narod prisilio da krenem na Bedr.”
Resulullah, a.s., ostao je uporan u tome da Abbas uzme otkupninu od amid`e. U
vezi s tim objavljen je kur’anski ajet: “O Vjerovjesni~e, reci su`njima koji se nalaze u
rukama va{im: ‘Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro, dat }e vam bolje od
onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam. A Allah pra{ta i milostiv je.’”
Ovim ajetom iskazana je velika po~ast Abbasu.
Ashabi Allahovog Poslanika
219
HEROJ BITKE NA HUNEJNU
Abbas je javno pristupio pod bajrak islama, prate}i Allahovoga Poslanika, a.s., u vojnim
pohodima i ratovima. Bio mu je najbolji pratilac i pomaga~. Vjerovatno je njegova hrabrost
najo~itije pokazana na Hunejnu gdje se pokazao kao jedan od najboljih vitezova islama.
Po{to je oslobo|ena Meka i po{to su temelji Poslanikove, a.s., misije pustili {iroko
ra{irene korijene, Kurej{ije su primili islam, priznali istinitost poslanstva i istinitost diniislama. Nekim uticajnim arapskim plemenima nije bilo po volji da ova ~ista vjera
zavlada Arapskim poluotokom, jer je ukinula njihovu nepravednu vlast. Zbog toga su
objavili rat Allahovom Poslaniku, a.s., i svima onima koji su vjerovali u njegovo poslanstvo
i pomagali ga.
Osme hid`retske godine skupilo se nekoliko arapskih plemena koja su smatrala da im
je islam nanio {tetu. Sklopili su me|usobni savez protiv Allahovoga Poslanika, a.s., da
sprije~e pro{irenje njegova utjecaja na mjesta koja su pod njihovom vla{}u. Ta plemena su
Hevazin, Nasr, D`e{m, Sekif i dr. Formirali su jedinstvenu vojsku i odlu~ili da se sukobe sa
Allahovim Poslanikom, a.s.
Muslimani su se okupili pod bajrak i komandu Allahovoga Poslanika, a.s. Njihov broj
prelazio je dvanaest hiljada mud`ahida, pripravnih za boj protiv pobunjenih plemena.
Bili su gordi - zadivljeni sobom i svojom silom, uobra`eni svojom mnogobrojno{}u. A kako i
ne bi bili... pa oni su oslobodili Meku... Slavljen i Uzvi{en je Allah. U svakom slu~aju, muslimani
su bili uvjereni u sebe i umi{ljeni zbog svoje mnogobrojnosti pa su krenuli u borbu ne
strepe}i za njen ishod.
Me|utim, arapska plemena pribjegla su novoj taktici ratovanja, do tada nepoznatoj u
bitkama na Arapskom poluotoku. Saznali su kojim putem }e do}i muslimanska vojska i
postavili im zasjede na niz mjesta.
Muslimani su i{li `eljni borbe, ne slute}i kakva podla i do tada nepoznata zamka im je
postavljena. Vojska pobunjenih plemena ih je iznenada i `estoko napala, a muslimani,
iznena|eni, prenera`eni, zbunjeni... iza{li su da se bore lahkomo, bez ikakve pripreme.
Zadivljeni svojim brojem govorili su: “Danas ne}emo biti pora`eni od male skupine.”
Po~eli su bje`ati na sve strane. Allahov Poslanik, a.s., i{ao je naprijed ja{u}i bijelu
mazgu i okru`en grupom muslimana, me|u kojima su bili: Ebu-Bekr es-Siddik, Omer
ibnul-Hattab, Abbas ibn Abdul-Muttalib i njegov sin Fadl, D`’afer ibn Ebi- Talib, Rebi’a
ibn Haris, Usame ibn Zejd, Ejmen ibn Ubejj... Abbas je dr`ao mazgu za povodac i stajao
ispred Allahovoga Poslanika, a.s., pru`aju}i mu za{titu. Resulullah, a.s., povikao je:
“Kuda ljudi!? Do|ite! Ja sam Poslanik, nisam la`ac! Ja sam sin Abdul-Muttalibov!”
Me|u muslimanima bila je i jedna `ena. Kada je vidjela {ta se desilo muslimanima i {ta je
220 Ashabi Allahovog Poslanika
bilo sa Poslanikom, a.s., primakla mu se, pri~vrstila svoj ogrta~ za pojas i uzela no`.
Resulullah, a.s., prepoznao ju je i zovnuo:
“Ummu Sulejme!”
Odazvala se ta hrabra `ena velikog imana, k}erka Milhanova, supruga Ebu-Talhe,
rekav{i mu:
“Da... Ti si mi pre~i od oca i majke, Allahov Poslani~e. Ubij ove koji bje`e kao {to ubija{
one koji se bore protiv tebe, jer to zaslu`uju.”
“Allah je dovoljan, On je najbolji, o Ummu Sulejm!”, re~e joj Resulullah.
Allahov Poslanik, a.s., okrenuo se svom amid`i Abbasu i rekao mu da zove ljude.
Abbas je ina~e bio visok i imao je krupan glas, te gromoglasno povika: “O ensarije... o vi
koji ste dali prisegu...” Kada se Abbasov glas pro{iri me|u muslimanima, povrati ih kao
voda kada povrati du{u `ednome. Do{li su do sebe, povratili se i okupili oko Allahovoga
Poslanika, a.s., govore}i: “Odazivamo ti se... Odazivamo ti se...” Lice Allahovoga Poslanika,
a.s., ozari radost, pa re~e: “Sad se zao{trila borba!”
Muslimani su na kraju ipak pobijedili, neka je hvala Allahu na tome, a pobuna
savezni~kih plemena Hevazin, Sekif, Nasr i D`e{m je dokraj~ena.
Na dan Hunejna Allah, d`.{., objavio je ajete u kojima se opisuje stanje muslimana i
ono {to ih je zadesilo: “Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao, a i onog dana na
Hunejnu kada vas je mno{tvo va{e zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo.
Nego vam je zemlja, koliko god da je prostrana bila, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali.”
PLEMENITI
Abbas je bio oki}en vrlinama plemenitosti i dare`ljivosti. Bio je bogat i dare`ljiv,
milostiv prema svojoj porodici, rodbini i plemenu. Allahov Poslanik, a.s., bio je ponosan na
svoga amid`u, na njegov lijepi ahlak i vrline.
S’ad ibn Ebi-Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., sjedio sa ashabima, a me|u
njima i Abbas, pa je Resulullah rekao: “Abbas ibn Abdul-Muttalib najbolji je od Kurej{ija i
najbolje pazi svoju rodbinu.”
Ina~e je u svim prilikama pokazivao ljubav prema svom amid`i, govore}i: “Abbas je
kao i moj otac, pa ko uvrijedi Abbasa taj je i mene uvrijedio.” Abbasa nije volio samo
Poslanik, a.s., a i da jeste, bilo bi mu dovoljno, nego su njega voljeli svi ashabi i muslimani.
Bio je cijenjen i po{tovan. Kada bi pored njega prolazili Omer ibnul-Hattab i Osman ibn
Affan ja{u}i, a obojica su bili halife, si{li bi sa svojih jahalica iz po{tovanja prema Abbasu.
^itavog svog `ivota Abbas se `rtvovao na Allahovom putu i dijelio sadaku iz svog
imetka. Oslobodio je osamdeset robova iz svoga vlasni{tva. Allahov Poslanik, a.s., znao je
da }e muslimani u Meki imati pomaga~a Abbasa i on im je, uistinu, mnogo pomogao i trudio
Ashabi Allahovog Poslanika
221
se oko njih. Zbog toga je tra`io od njega da ostane u Meki rekav{i mu: “Ti si zadnji muhad`ir
kao {to sam ja zadnji Poslanik.”
Kada se Allahov Poslanik, a.s., razbolio, Abbas je bio uz njega, poku{avaju}i da mu
pru`i pomo} i lijek. Kada se bolest pogor{ala, okupili su se oko njega u sobi Ai{e, Majke
pravovjernih, njegove `ene Ummu Selema i Mejmuna, `ena njegovog amid`i}a D`’afera ibn
Ebi-Taliba, Esma bint Umejs i njegov amid`a Abbas. On je poku{avao da mu nama`e usta
lijekom, ali nema lijeka od smrti. Abbas je iza{ao iz ku}e, a vidio je da su kod Resulullaha,
a.s., nastupile smrtne muke pa je rekao: “Tako mi Allaha, vidio sam smrt na Poslanikovom,
a.s., licu kao {to sam vidio i na licima sinova Abdul-Muttaliba.”
PRESELJENJE NA AHIRET
Abbas je `ivio osamdeset osam godina. Proveo ih je rade}i hajr i bore}i se na
Allahovom, d`.{., putu. Preselio je u petak, ~etrnaestoga red`epa, trideset druge godine
po Hid`ri. Zakopan je u Bekijji, a d`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan.
Ovako se sklopila jo{ jedna svijetla stranica iz historije islama na kojoj je ispisan
`ivot jednog heroja iz redova muslimana.
USAME IBN ZEJD, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Usame, sin je Zejdov, a on sin Harisov, a on sin [erahilov, a on sin
K’abov, a K’ab je sin Abdul-Uzza’a, a on sin Zejdov, a on Imruul-Kajsa, a on Amirov, a
on En-N’umanov, a on Zejda el-Lata, on Refidov, a on Sevrov, a on Kelbov, a on Vebra
el-Kelbija. Nosio je nadimak Ebu-Muhammed.
ODGOJ U ISLAMU
Usame je ro|en u ku}i iz koje se razlilo svjetlo upute i blistavost vjere Jedinog Allaha, u
ku}i Poslanika cijelom ~ovje~anstvu. Njegov otac Zejd ibn Haris bio je {ti}enik Allahovoga
Poslanika, a.s., kojeg je posinio prije nego je objavljen ajet od Allaha, d`.{., kojim je to
zabranjeno i poni{teno, a Allah, d`.{., nare|uje da se ~ovjek zove po svom ocu. Zejd ibn
Haris je dugo nosio nadimak Zejd ibn Muhammed.
Njegova majka zvala se Bereka Habe{ijka, a nosila je nadimak Ummu Ejmen. Bila je
slu{kinja Vehbovoj k}erki Amini, majci Allahovog Poslanika, a.s. Zadr`ala se u njenoj
ku}i i poslije Aminine smrti da pazi i odgaja Muhammeda maj~inskom nje`no{}u. Za nju
je Poslanik, a.s., rekao: “Ummu Ejmen je moja druga majka i ona pripada mojoj porodici.”
Kod plemenitoga Poslanika, a.s., zauzimala je posebno mjesto; iskazivao joj je po{tovanje
i veliku ljubav.
Ro|enje Usame donijelo je radost Vjerovjesnikovom srcu. Rodio se sedme godine
po objavi Kur’ana, tj. prije Poslanikove, a.s., hid`re u Medinu. Allahov Poslanik je tada
boravio u jednom dijelu Meke, optu`en za nevjerstvo zbog misije koju je provodio. To je
bio period najve}ih mu~enja koja je podnosio od Kurej{ija. Bija{e poti{tena i tu`na srca.
U tom periodu doprije do njega prijatna vijest: “Mu{tuluk... mu{tuluk... Ummu Ejmen je
224 Ashabi Allahovog Poslanika
rodila dje~aka!” Poslanikovo, a.s., lice se ozari, a ova vijest pokri brige i probleme. Rodilo se
dijete {ti}enika kojeg je zavolio kao svog sina i `ene koju je volio kao ro|enu majku.
Upu}ivao je dovu Allahu, d`.{., da novoro|en~e bude sljedbenik islama i jedan od junaka
d`ihada. I muslimani podijeli{e radost sa Resulullahom, a.s., zbog ro|enja blagoslovljenoga
dje~aka koji se rodi u ku}i Allahovoga Poslanika, a.s.
Dijete je raslo pod njegovim okriljem i odgajano u njegovom prisustvu, na osnovama
bogobojaznosti i na putu odanosti i iskrenosti poslani~koj misiji. Zadobio je sve pohvalne
karakteristike idu}i `ivotnim putem vjere u Allaha, d`.{.. Ibadetio je onako kako je to
~inio Allahov Poslanik, a.s., sa svojim ocem i ostalim muslimanima. @ivotna `elja bila
mu je da nau~i ratne vje{tine, kao da je znao da se treba pripremati za nadolaze}e
dane.
LI^NOST
Usame je karakteristi~na li~nost. Fizi~ki izgled je naslijedio od svoje majke Habe{ijke.
Crne puti, pljosnata nosa, kovrd`ave kose, sna`na skladno gra|ena tijela, jakih mi{ica
i srednjega rasta. Bio je ~edan i lijepa ahlaka, ~ista srca, ispravna mi{ljenja. Iskren
prema Allahu i vjeri u Njega, mud`ahid na Allahovom putu, spreman sebe `rtvovati i poginuti
kao {ehid. Posjedovao je izrazitu pronicljivost, dobro shvatanje stvari i situacije. Bio je dobar
planer i strateg u odgovaraju}im situacijama. Njegove sposobnosti za vo|stvo pokazale su
se kroz mudre stavove koje je zauzimao. Usamino prisustvo u dru{tvu odu{evljavalo je one
koji su s njim.
VOLJENI SIN VOLJENOG
Usame je bio ashab Allahovoga Poslanika, a.s., prema kome je Poslanik, a.s., gajio
posebne simpatije. U njemu je vidio mladi}a jakog vjerovanja i iskrenoga u slije|enju
pravoga puta. Zbog toga ga je izuzetno volio. A volio je i njegova oca Zejda ibn Harisa,
posebno nakon {to se odbio vratiti svojim roditeljima zbog odanosti i ljubavi prema
Poslaniku, a.s. Ostao je uz njega da mu bude na usluzi.
Poslanik, a.s., odlu~i da oda po~ast Zejdu, pa pred muslimanima izjavi da on zauzima
posebno mjesto u njegovom srcu: “Posvjedo~ite da je Zejd moj sin koji }e me naslijediti
i kojeg }u naslijediti.” To se desilo prije nego {to je objavljen slijede}i kur’anski ajet:
“Zovite ih po o~evima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. Ako ne znate imena o~eva
njihovih, pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite,
grijeh je ako to namjerno u~inite, a Allah pra{ta i samilostan je.”
Ovim je ajetom dokinuto i zabranjeno posinovljavanje u islamu. Allahov Poslanik,
Ashabi Allahovog Poslanika
225
a.s., pazio ge je dok je bio dijete i odgajao ga. Dok je Usame bio dje~ak, Poslanik bi ga
zabavljao i igrao se s njim i sa svojim unukom Fatiminim sinom Hasanom. Me|u njima
nije pravio razliku. U`ivali su njegove simpatije i bili su radost njegova srca.
Hasan i Usame bili su istih godina, a fizi~ki izgledi bili su im potpuno razli~iti. Hasan
je bio bijeloga tena, ozarena lica, izuzetne ljepote. Od svih ljudskih stvorenja najvi{e je
li~io Poslaniku, a.s. A Usame je bio crne puti, pljosnata nosa, kovrd`ave kose. Ali islam
ne razlikuje ljude po boji ko`e, bijele ili crne... Allahov Poslanik, a.s., uzeo bi unuka
Hasana u jedno krilo, a Usamu u drugo, pa bi cupkaju}i i grle}i ih, govorio: “Allahu moj,
ja ih volim, pa ih voli i Ti.”
U godinama dje~ijih nesta{luka, Usame se jednom igrao u ku}i Bo`ijeg Poslanika,
a.s., kad mu zaka~i noga za ku}ni prag, pa pade i ozlijedi ~elo. Vjerovjesnik zatra`i od
svoje `ene Ai{e da mu zaustavi krv. Ona to nije odmah u~inila, pa ga uze Allahov Poslanik
u naru~je, isisa mu krv iz ~ela i ispljunu je, a zatim ga stade tje{iti blagim rije~ima.
Prenosi se od Ai{e, Majke vjernike, da je kazala: “Usame je pao na ku}nom pragu i
rasjekao ~elo. Poslanik, a.s., rekao mi je da mu o~istim ranu, a meni se gadilo da to
uradim. Resulullah, a.s., pri{ao mu je, isisao krv i ispljunuo je, a zatim rekao: ‘Da je
Usame djevoj~ica, obukao bih ga i nagizdao i pazio sve dok mu ne zacijeli rana.’”
Resulullah, a.s., vodio ga je sa sobom u mnoge posjete. Naime, prenosi se da se
Poslanik, a.s., jednoga dana ja{u}i na svojoj mazgi, na kojoj je bio skupocjeni prekriva~,
uputio ku}i bolesnoga Ubadeta ibn Samita da ga posjeti. Iza njega je sjedio Usame ibn
Zejd. To je bilo prije pohoda na Bedr.
Iz ljubavi Allahovoga Poslanika, a.s., prema Usami, poklanjao mu je skupocjenu odje}u
i vrijedne predmete. Jedan od prvaka Kurej{ija, Hakim ibn Hizam, poklonio je Resulullahu,
a.s., skupocjeni ogrta~ ~iji je vlasnik bio jedan od jemenskih kraljeva. Vrijedio je pedeset
zlatnih dinara. On je odbio da ga primi, jer je Hakim tada bio mnogobo`ac, ve} ga je kupio za
istu cijenu koju je on platio. Taj je ogrta~ Poslanik, a.s., obukao samo jedanput, i to petkom,
poslije ga je skinuo i dao Usami. Usame ga je obla~io i nosio pred mladi}ima: muhad`irima
i ensarijama, ponosan i sretan zbog toga. Kada ~asni ashabi uvidje{e veli~inu Poslanikove,
a.s., ljubavi prema Usami, nazva{e ga “Voljeni sin Voljenog”.
226 Ashabi Allahovog Poslanika
RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU
Nizale su se godina za godinom Usamina `ivota, a on je stasavao u nao~ita,
sna`na i ~vrsta mladi}a. Po~eo se podu~avati ratnim vje{tinama i uvje`bavati bacanje
koplja, rukovanje sabljom, ga|anje lukom i strijelom i jahanje. Allahov Poslanik, a.s., posmatrao
ga je s ljubavlju i naklono{}u.
U Usami se rodila `udnja za d`ihadom od njegove rane mladosti. @elio je biti poput
iskrenih muslimana mud`ahida na bojnom polju, brane}i vjeru u ~vrstom safu me|u
bra}om i {ire}i svjetlo vjere svim ljudima. U Bici na Uhudu Usame je pozvao svoje
vr{njake, pa odo{e Allahovom Poslaniku, a.s., tra`e}i od njega da im dozvoli d`ihad na
Allahovom, d`.{., putu protiv nevjernika. Me|utim, Poslanik, a.s., odbi ih na lijep na~in zbog
njihove mladosti, a pohvali njihovu iskrenu namjeru.
Kad se odigrala Bitka na Hendeku, Usame je napunio petnaestu godinu `ivota. Oti{ao
je Resulullahu, a.s., i zatra`io dozvolu da u~estvuje u d`ihadu na Allahovom putu.
Poslanik, a.s., pogleda ga bri`ljivim pogledom i vidje u njegovim o~ima izraz preklinjanja,
pa mu dozvoli i dade mu oru`je. Usame uze sablju i sav zadovoljan ode se spremati za
borbu.
U Bici na Hunejnu dokazao je svoju stvarnu hrabrost i rijetko dotad poznato vite{tvo
me|u malim brojem muslimana.
Osam godina prije oslobo|enja Meke, neka arapska plemena izrazi{e negodovanje
zbog bojazni od pobjede islama koja bi zna~ila njegovo ovladavanja cijelim Arapskim
poluotokom. Na ~elu ovih plemena bili su pleme Hevazin i Sekif. ^ovjek po imenu Malik
ibn Avf en-Nasri uspje{no okupi pleme Hevazin pod svoju komandu, predvode}i ih sa
udru`enim plemenima Nasr, D`e{em, S’ad ibn Bekr i dijelom plemena Benu-Hilal. Malik
po~e planirati rat s namjerom da porazi Allahovoga Poslanika, a.s., i pokrene pohod na
Meku. Napravio je novi plan koji nije bio primjenjivan u ratovima na Arapskom poluotoku.
Saznao je za put kojim }e se kretati muslimani, pa sakupi svoje ratnike i postavi ih po
stranama doline Hunejn, tik uz prolaz kojim }e pro}i muslimani. Spremi podmuklu klopku.
U jutarnjim satima muslimanska vojska sti`e u dolinu Hunejn, kad mnogobo{ci navali{e
sa svih strana i naneso{e im te{ke gubitke. Me|u muslimanima nastade panika i mete`.
Po~e{e bje`ati s bojnog polja tra`e}i spas. Allahov Poslanik, a.s., skloni se u stranu
doline, gledaju}i skori poraz muslimana. Povikao je: “Do|ite ovamo... Ja sam Allahov
Poslanik! Ja sam Muhammed sin Abdullahov!” Poslanik, a.s., odr`a se u tom polo`aju
sa grupom iskrenih i odanih vjernika. Usame ibn Zejd je bio me|u tim junacima. Osim
njega tu su bili: Ebu-Bekr es-Siddik, Omer ibnul-Hattab, Alija ibn Ebi-Talib, Poslanikov,
a.s., amid`a Abbas ibn Abdul-Muttalib, Poslanikov, a.s., amid`i} Ebu-Sufjan el-Haris i
Ashabi Allahovog Poslanika
227
njegov sin Fadl ibn Abbas, Rebi’a ibnul-Haris i Ejmen ibn Ubejd koji je taj dan pao kao {ehid.
Plemeniti ashabi ustraja{e svojim sabljama uz Allahovog Poslanika, a.s., pru`aju}i otpor
vi{ebo{cima i spre~avaju}i ih da mu se pribli`e. Kada muslimani vidje{e da su svojom
krivicom skoro pora`eni, povrati{e svu svoju snagu okupljeni oko Poslanika, a.s., u naj`e{}em
poletu borbenosti i pokajanja. Allah, d`.{., omogu}i pobjedu muslimanima zahvaljuju}i ~vrsto}i
tih cijenjenih ashaba.
Mo`da je Bitka na M’uti ta koja je najvi{e dojmila Usamu. To je velika bitka koju su vodili
muslimani pod komandom Usaminog oca Zejda ibn Harisa. Muslimani su stavljeni na veliku
ku{nju jer je broj neprijateljskih vojnika u toj bici vi{estruko prelazio broj muslimana. Usame
je gledao pogibiju svoga oca Zejda i dvojice vojskovo|a (koji su ga zamijenili) D`’afera ibn
Ebi-Taliba i Abdullaha ibn Ebi-Revvahe, prije preuzimanja komande od Halida ibn Velida. On,
Allahovom, d`.{., pomo}i spasi muslimansku vojsku. Uprkos pogibiji Usaminog oca, koju je
vidio, Usame osta ~vrst vjernik, nije posustao niti je gubio nadu, ve} mu to pove}a iman i
odlu~no nastavi borbu na Allahovom putu, `ude}i za {ehadetom.
MLADI VOJSKOVO\A
Usame je tokom bitki i okr{aja na bojnom polju d`ihada stekao veliko ratno iskustvo i
izgradio se u istinskog vo|u.
Allahov Poslanik, a.s., odlu~i da po{alje vojsku u pohod na Bizantiju, da pro{iri islam u
njoj. Naredio je da se spremi velika vojska, a na ~elo te vojske postavi Usamu ibn Zejda koji
nije bio napunio ni dvadeset godina `ivota. Pod njegovu komandu stavi odabrane ashabe
me|u kojima: Ebu-Bekra es-Siddika, Omera ibn el-Hattaba, S’ada ibn Ebi-Vekkasa, EbuUbejdu i mnoge druge. Neki od ashaba usprotivi{e se postavljanju Usame za predvodnika
vojske, na {ta se Usame javno po`ali. Sti`e to i do Poslanikovih, a.s., u{iju koga o`alosti
protivljenje pojedinih muslimana, pa im se obrati rije~ima: “Ako ste protiv njegovog
predvo|enja, pa protivili ste se i zbog komandovanja njegovog oca. Tako mi Allaha, on je za
komandovanje najpodobniji, a pored toga on mi je me|u ljudima najdra`i poslije njegovog
oca. Mislim da je on jedan od najboljih, pa po`elite mu dobro.”
Dok se vojska spremala, razbolje se Poslanik, a.s. Kroz posljednje izdisaje, u smrtnim
mukama izgovorio je: “Neka ide Usamina vojska... Neka ide Usamina vojska.”
U to vrijeme Usame se nalazio u D`erefu, mjestu izvan Medine, gdje je radio na
pripremi i kontroli mobilizacije vojske. Muslimani izabra{e Ebu-Bekra za svog predvonika
i halifu. Neki od njih su smatrali da Usamina vojska treba odgoditi pohod i tim povodom
do|o{e Omeru ibn el-Hattabu, tra`e}i od njega da o tome razgovara s Ebu-Bekrom.
Tako|er, zatra`i{e da se smijeni Usame sa mjesta komandanta vojske, a umjesto njega
postavi neko stariji i ko je prije primio islam. Omer ode Ebu-Bekru i zatra`i od njega odlaganje
228 Ashabi Allahovog Poslanika
pohoda Usamine vojske, a da, ako odlu~i da {alje vojsku, za predvodnika vojske izabere
nekog drugog, starijeg od Usame. Ebu-Bekr se `estoko naljuti i sko~i prema Omeru, te ga
uze za ramena i protrese: “Majka te nemala, Ibn el-Hattabu!”, re~e Ebu-Bekr. “Postavio ga
je Poslanik, a.s., a ti ho}e{ da ga ja smijenim! Tako mi Allaha, nikada!” Kad se Omer vrati,
muslimani ga upita{e {ta je uradio, a on im ljutito odgovori: “Majka vas nemala! Osramotio
sam se pred Poslanikovim nasljednikom.”
Do|e Usami vijest o smrti njegove najdra`e osobe, njegovoga vo|e, vodi~a i u~itelja,
vjerovjesnika Muhammeda, a.s. Ophrva ga neopisiva tuga. Napisao je pismo Ebu-Bekru:
“Desio se najve}i doga|aj. Mislim da }e se Arapi vratiti u nevjerstvo. Sa mnom su
najpoznatiji ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., pa da li trebamo ostati?” Na ovo pismo
Ebu-Bekr mu odgovori: “Ne}u nikako druga~ije da radim osim kako je radio Allahov Poslanik,
a.s. Volio bih da me grabljivice razgrabe nego da u~inim suprotno. Ako smatra{ da treba
Omer da ostane sa mnom, dozvoli mu.”
Na takvim principima `ivi islam. Halifa Allahovoga Poslanika, a.s., zatra`io je
odobrenje od predvodnika vojske koja se uputila u rat protiv Bizantinaca u Palestinu,
prema granici El-Belke, da dozvoli Omeru ibn el-Hattabu da ostane s njim.
Usame je dozvolio Omeru da ostane s Ebu-Bekrom da mu pomogne u poslovima, te
krenuo u svoju ~asnu misiju. Vratio se u Medinu s velikim plijenom tako da je za njegovu
vojsku re~eno: “Nije se upamtila vojska sa manje gubitaka i ve}eg plijena od Usamine
vojske.”
OKRUTNA LEKCIJA
Usame nastavi sa podvizima na boji{tima, ostaju}i skromni musliman koji se bori na
Allahovom, d`.{., putu, predvode}i i u~estvuju}i u Allahovoj, d`.{., vojsci. Cilj mu nisu bili
vlast i polo`aj, ve} da Allahova rije~ bude gornja.
Poslije ubistva Osmana ibn Affana muslimani su se podijelili na dvije grupe: jedna
koja je dala prisegu Aliji, r.a., kao halifi i stala na njegovu stranu, i druga koja je dala
prisegu Muaviji ibn Ebu-Sufjanu kao halifi i stala na njegovu stranu.
Usame ibn Zejd odbio je boriti se na Alijinoj strani, kao {to je odbio i priznati ga za
halifu, ve} je ostao neutralan. Povodom toga iznio je svoja osje}anja sljede}im rije~ima:
“Moja se sablja ne}e di}i na muslimana koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha.”
Potom mu je do{ao Alija ibn Ebi-Talib kore}i ga i tra`e}i od njega da mu se priklju~i, a
Usame ga odlu~no odbi i podsjeti ga na govor koji je ~uo od Allahova Poslanika, a.s., u
njegovom prisustvu: “Kada bi stavio svoju ruku u duboku {upljinu, stavio bih i ja svoju.
Ali, ~uo si {ta mi je Allahov Poslanik, a.s., rekao kada sam ubio ~ovjeka koji je svjedo~io
da nema boga osim Allaha.”
Ashabi Allahovog Poslanika
229
Taj doga|aj je posebna pri~a i te{ka lekcija od Poslanika, a.s. Dvije godine prije
Resulullahova, a.s., preseljenja na ahiret, krenuo je Usame na ~elu vojske u borbu protiv
Arapa koji su se jo{ uvijek odupirali muslimanima i nanosili im neprilike. To je bilo Usamino
prvo predvo|enje vojske, a bio je tek navr{io osamnaest godina. Usame je u toj bici ostvario
pobjedu i vratio se Allahovom Poslaniku, a.s., koji je ve} bio obavije{ten o uspjehu.
Usame ovako pri~a pojedinosti te lekcije: “Do{ao sam Vjerovjesniku, a.s., a njemu je
ve} do{la vijest o pobjedi. Zbog toga je bio veoma veseo. Odstrani me od osobe koja ga je
obavijestila o pobjedi, pa mi re~e: ‘Pri~aj mi!’ Ja sam mu ispri~ao i spomenuo mu da sam
nakon poraza tog plemena sreo jednog ~ovjeka koji je bio nevjernik. Ubio je mnoge muslimane
u njihovim pohodima. Pri{ao sam mu sa jednim od ensarija i kada smo izvukli sablje prema
njemu, rekao je: ‘Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov
poslanik.’ Nismo se odmakli od njega dok ga nismo ubili. Lice Allahova Poslanika, a.s.,
promijeni se, a zatim mi re~e:
‘Usame, zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim
Allaha?’
Ja sam rekao:
‘Allahov Poslani~e, on je izrekao {ehadet da se za{titi od pogibije’, a na to }e meni
Poslanik, a.s.:
‘O Usame, zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim
Allaha?’
Tako mi Onoga Koji ga je poslao sa Istinom, neprestano je to ponavljao, pa sam po`elio
da do toga dana nisam primio islam. Tada sam rekao: ‘Dajem Allahu zavjet da ne}u ubiti
~ovjeka koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik.’”
PRESELJENJE NA AHIRET
Usame se povukao da `ivi u samo}i, posmatraju}i me|usobni sukob muslimana i
stanje u koje su upali.
Pedeset pete hid`retske godine preselio je na ahiret, ostaviv{i iza sebe veli~anstvene
uspomene i mirisne oporuke.
EL-MUGIRE IBN [U’BE, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
El-Mugire je sin [u’beov, a on Ebi-Amirov, a on Mes’udov, a on M’utebov, a on Malikov,
a on K’abov, a on Amrov, a on S’adov, a on Avfov, a on Kajsa Sekifa es-Sekafija. Nadimak
mu je bio Ebu-Abdullah. Njegova majka je Umame, k}erka Efkana sina Ebu-Omera, iz
plemena Beni-Nasra ibn Muavije.
OSOBENOSTI
El-Mugire ibn [u’be bio je oki}en osobinama koje se rijetko mogu na}i kod drugih osoba:
mudrost, snala`ljivost i izuzetna tjelesna snaga.
Obdaren intelegencijom, prodornom intuicijom i zdravim razmi{ljenjem zauzimao je
stajali{ta koja su donosila hajr i korist. El-Mugire je u svakoj prilici bio priseban i jasnoga
stava i rje~ito je izlagao svoje stavove. @elio je zauzeti zna~ajno mjesto u `ivotu,
zadovoljavaju}i svoju du{u u slu`bi ~iste vjere. Imao je velike sposobnosti rukovo|enja
i upravljanja.
Bio je visokoga stasa, {irokih ramena, krupnoga tijela, jakih ruku, ~vrst na nogama.
Krasili su ga bijeli, sjajni zubi i kovrd`ava, zagasito crvena kosa koja mu je padala na
ramena. El-Mugire je bio izuzetno obrazovan i poznavao je nekoliko stranih jezika, me|u
kojima i perzijski i gr~ki.
232 Ashabi Allahovog Poslanika
EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM
El-Mugirin prelazak na islam jeste osvjedo~eni dokaz njegovoga imana, vjere u
poslanstvo Muhammeda, sina Abdullaha, a.s., i potvrda njegove iskrenosti u ~istoj
Allahovoj vjeri. Poti~e iz plemena Sekif koje je `ivjelo u gradu Taifu; gradu u kojem je
Poslaniku, a.s., nanesena velika uvreda. Njegovo pleme bilo je najratobornije i neprijateljski
raspolo`eno prema odabranom Poslaniku, a.s. Naime, poslije smrti Poslanikovog amid`e
pove}alo se neprijateljstvo Kurej{ija prema Resulullahu. U toj situaciji, Resulullah, a.s.,
odlu~i pozvati pleme Sekif u islam. Stupio je u kontakt s njihovim velikanima i poglavarima i
to sa trojicom bra}e: Abdul-Jalilom, Mes’udom i Habibom, sinovima Amra ibn Umejra ibn
Sekifa. Pozvao ih je u islam, a oni su odbili i uzvratili pogrdnim govorom. A kada ih je Allahov
Poslanik, a.s., napustio, nagovorili su omladinu i ludake da ga natjeraju kamenjem, psuju}i
i deru}i se na njega, neka je Allahov selam i blagoslov na Resulullaha.
Allahov Poslanik, a.s., sklonio se od njih u jednu ba{~u vinove loze ~iji je vlasnik bio Utbe
ibn Rabi’a, zatra`iv{i uto~i{te od napasnika. Pleme Beni-Sekif ostalo je neprijateljski
raspolo`eno prema Resulullahu, a.s., sve do oslobo|enja Meke.
[to se ti~e El-Mugire, ve} poslije Bitke na Hendeku uvidio je da je njegov narod zalutao
i da su Kurej{ije dokazani tirani i zulum}ari. Uputio se u Medinu, na{ao Allahova Poslanika,
a.s., i objavio svoje primanje dini-islama. Nakon toga je ostao kao muhad`ir me|u bra}om u
vjeri, pridru`iv{i se vojsci mud`ahida Allahovoga Poslanika, a.s.
ISKRENI BORAC
El-Mugire stavio je svoj `ivot na uslugu islamu. Zavjetovao se da }e braniti nebesku
poruku i njenog prenosioca, spreman da polo`i vlastiti `ivot.
Svijetli primjeri njegove borbe su upravo pokazali stupanj njegove privr`enosti vjeri
i veli~inu ljubavi prema Allahovom Poslaniku, a.s. [este godine po Hid`ri, Resulullah,
a.s., odlu~io je posjetiti K’abu i obaviti umru. Iza{ao je iz Medine sa sedam stotina
mud`ahida, vode}i pred sobom kurbane kako bi Kurej{ijama dao do znanja da dolazi u
posjetu Mesd`idul-haramu, a ne radi borbe.
Do Kurej{ija sti`e vjest o Resulullahovom izlasku iz Medine, te oni nahu{ka{e Mekelije
da iza|u i presjeku mu put, kako bi ga onemogu}ili da u|e u Meku. Kada su muslimani
na ~elu sa Allahovim Poslanikom stigli u mjesto zvano Hudejbija, Kurej{ije posla{e svoje
predstavnike da upitaju o razlogu njihova puta. Resulullah, a.s., odgovorio im je da je
Ashabi Allahovog Poslanika
233
do{ao hodo~astiti K’abu i da nema namjeru ratovati.
Me|u predstavnicima Kurej{ija bio je i Urve ibn Mes’ud es-Sekafi, koji je do{ao zajedno
sa jo{ nekim Taiflijama da potpomogne Kurej{ije u borbi protiv Allahovoga Poslanika, a.s.
Rekao je:
“O skupino Kurej{ija! Vidio sam one koje ste poslali kod Muhammeda kako su o{trim
prijekorima i pogrdnim rije~ima do~ekani. Vi dobro znate da je od vas moj otac, a majka mi
je Sabia bint Abdi [ems, Kurej{evi}ka. ^uo sam {to se desilo pa sam sakupio narod iz
svoga plemena, meni pokorne, i do{ao sam jer se smatram du`nim pomo}i vam.”
“Pravo ka`e{ i ne sumnjamo u tebe!”, reko{e mu Kurej{ije, a Urve nastavi:
“Ja idem kod Muhammeda na razgovor da saznam {ta je kod njega.”
“Idi”, potvrdi{e Kurej{ije.
Urve je oti{ao u mjesto gdje je boravio Allahov Poslanik, a.s., sjeo ispred njega i
obratio mu se rije~ima: “Muhammede..., zar si sakupio narod iz raznih plemena i do{ao da
uni{ti{ svoje pleme? Kurej{ije su iza{le pod punom vojnom spremom i zakleli su se Bogom
da nikada ne}e{ u}i u Meku silom, sve dok su oni u njoj.”
U tom momentu El-Mugire je stajao iza Resulullaha, a.s. Urve se usudio uzeti
Poslanikovu, a.s., bradu dok je govorio, na{to ga El-Mugire uhvati za ruku i o{tro je
odbi.
“Nosi ruku sa lica Allahova Poslanika, a.s., prije nego {to ti je odsje~em”, re~e mu,
staviv{i ruku na sablju.
Allahov Poslanik, a.s., osmjehnu se, a Urve se u momentu uko~i na mjestu. Promrljao je:
”Te{ko tebi..., kako je stra{an i grub... Ko je ovaj Muhammede?” “Sin tvog brata El-Mugire
ibn [u’be”, re~e mu Resulullah. Urvetu je ovo bilo dovoljno da uvidi kako visoko mjesto
Allahov Poslanik, a.s., zauzima kod svojih sljedbenika muslimana i njihovu spremnost da
daju `ivot, brane}i ga. Vratio se Kurej{ijama i rekao im: “Kurej{ije... poslu{ajte me. Posjetio
sam kraljevstvo Kisre i kraljevstvo Kajsare i kraljevstvo En-Ned`a{ije, me|utim, tako mi
Boga, ne vidjeh kralja me|u narodom poput Muhammeda me|u njegovim ashabima. Vidio
sam ljude koji ne prepu{taju svog poglavara igri slu~aja. Iznesite svoje mi{ljenje.”
Nakon ovoga je sklopljen sporazum izme|u dvije strane koji je ispred Kurej{ija potpisao
Suhejl ibn Amr. Ugovor je nazvan “Ugovor na Hudejbijji”.
El-Mugire je bio iskren vjernik i mud`ahid na Allahovom putu, u~estvovao je u svim
bitkama koje je vodio Allahov Poslanik, a.s. Poslije oslobo|enja Meke i poraza nad plemenima
Hevazin i Sekif na Hunejnu, Resulullah, a.s., zatra`io je od El-Mugire ibn [u’be’a da ode u
Taif i poru{i najve}i kip zvani Lat, koji je ~uvan u ogromnoj tvr|avi. El-Mugire je oti{ao
zajedno sa nekoliko ashaba, sru{io Lata, te do temelja zaravnao simbol stranputice i zablude.
Tako|er, crvenokosi junak isukao je sablju i zajedno sa mud`ahidima borio se sve dok
nisu uni{tili otpadni~ki pokret murteda koji su se oglu{ili o Allahove zapovjedi. Neka je Allah,
d`.{., zadovoljan El-Mugirom ibn [u’be’om, r.a.
234 Ashabi Allahovog Poslanika
HISTORIJSKI SUSRET
Poslije zavr{etka rata sa otpadnicima, El-Mugire je ostao u redovima vojske Halida ibn
Velida, daju}i svoj doprinos u osvajanju Iraka. Nakon Halidovog prelaska u [am, El-Mugire
je ostao u safovima mud`ahida pod vodstvom S’ada ibn Ebi-Vekkasa koji je zapovijedao
Bitkom na Kadisijji. Historijski razgovor koji se odvio izme|u El-Mugire i vo|e perzijske
vojske Rustema pokazuje njegovu inteligenciju i razboritost. Naime, prije borbe na Kadisijji,
S’ad ibn Ebi-Vekkas je po nare|enju vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba, Allah s
njima obojicom bio zadovoljan, vo|i Perzijanaca ponudio jedno od troje:
- islam;
- d`izju;
- rat.
Rustem je `elio da sazna ne{to vi{e o tim ponudama, pa je zatra`io sastanak sa
muslimanskim predstavnicima. S’adu je napisao sljede}u poruku: ”Rustem vam poru~uje
da nam po{aljete va{e izaslanike.”
S’ad je odredio najbolje vo|e, izvrsne govornike i mislioce. To su bili: El-Mugire ibn
[u’be, Bisr ibn Ebi-Rehm, Arfed`e ibn Herseme, Huzejfe ibn Muhsan, Rabijj ibn Amr, Kirfe
ibn Zahir et-Temimi, Mez’ur ibn Adijj el-Ad`eli te M’abed ibn Murre el-Ad`eli.
S’ad je pozvao izabrane mud`ahide u ~iju vjeru nije bilo nikakve sumnje, te im je rekao:
“Izabrao sam vas da govorite sa Perzijancima, pa {ta mislite?” Prvi se javi Rabijj ibn Amir:
“Sigurno je da stranci imaju svoj na~in mi{ljenja i svoje obi~aje. Ako im odemo u ovom broju,
bojim se da }e pomisliti da im pridajemo posebnu pa`nju, kao da su nam posebno va`ni, pa
zbog toga predla`em da ode samo jedan od nas.”
Rabijjin prijedlog jednoglasno podr`a{e i ostali, i dogovori{e se da on bude taj koji }e oti}i
prvi put. Rabijja se sastao sa Rustemom, objasnio mu situaciju koja je pred njima, razmjeniv{i
s njim mi{ljenja, a Rustem oporu~i S’adu da mu po{alje drugu osobu. Poslije Rabijje, ode
Huzejfe ibn Muhsin, kojim se Rustem nije zadovoljio, ve} zatra`i novog pregovora~a. Poslije
Huzejfe, pade odluka da ide El-Mugire ibn [u’be.
Perzijskoj vojsci prethodno je nare|eno da obuku blistava odijela izvezena zlatnim
nitima, i da stave krune na glave i zlatne ogrlice na vratove, `ele}i time zapanjiti
muslimane. El-Mugire isplanirao je da u razgovoru nametne svoju govorni~ku vje{tinu i
da istakne samopouzdanje i ja~inu muslimana. Kada je El-Mugire u{ao u Rustemovu
odaju, pri|e i sjede na njegovo prijestolje tik do njega. Ovaj postupak rasrdi Rustemova
brata pa po~e otpuhivati kroz nos od ljutnje, na {ta Rustemova garda {~epa El-Mugiru i
grubo ga maknu sa prijestolja. On se obrati Rustemovom bratu: “Ne otpuhuj! Ovo gdje sam
sjeo meni ni{ta ne zna~i, a ni tvoj brat nije o{te}en.38 Do nas su doprle pri~e o vama poput
Ashabi Allahovog Poslanika
235
bajki, a ja ne vidjeh zaglupljenijeg naroda od vas. Mi Arapi smo me|u sobom jednaki. Jedan
drugog ne pot~injavamo, osim onoga koji poka`e neprijateljstvo prema svom drugu. Mislio
sam da i vi preporu~ujete jednakost, kao {to je to slu~aj kod nas. Bilo bi bolje od ovoga {to
ste napravili da ste me prije obavijestili da ste vi gospodari jedni nad drugima, pa ne bih
uradio {to sam uradio i ne bih vam do{ao. Me|utim, vi ste me pozvali. A danas sam shvatio
da }ete biti poni`eni i uni{teni. Vlast ne mo`e potrajati ako je zasnovana na ovakvim temeljima
i predvo|ena ovakvim vo|ama.”
Ovim govorom, punim samopouzdanja i dubokog imana i istinitosti akide koju nosi,
Mugire ibn [u’be nametnuo se Rustemu i njegovim podanicima kao sna`na li~nost zdrave
logike.
Rustem je imao svoga prevodioca Arapa, bilo mu je ime Abbud. El-Mugire ga je
stalno presijecao, opominjao, ne `ele}i otkriti svoje znanje perzijskog jezika: “Te{ko
tebi, o Abbude... ti si Arap... Prevodi mu onako kako ka`em i kao {to prevodi{ njegove
rije~i.”
Perzijanci koji su slu{ali razgovor do{aptavali su se, govore}i: “Istinu je, Boga mi,
rekao Arap.”
Njihovi savjetnici uvidje{e veli~inu El-Mugirinog govora koji ostavi velik dojam na
obi~ne ljude pa ti ljudi reko{e: “Tako je nastupio da }e mu na{i pot~injeni dati prednost...,
prokleo Bog na{e prvake, nije niko gluplji od njih kada su potcijenili ovaj narod.”
Poslije svoga lo{eg nastupa Rustem je poku{ao napraviti prijaznu atmosferu,
prijateljski se {ale}i sa El-Mugirom, kako bi se zaboravio lo{ postupak njegovog brata i
njegovih namjesnika:
“Ho}e{ li ti govoriti ili da ja pri~am?”, obrati se El-Mugiri.
“Ti si nas tra`io, zato ka`i {ta ima{.”
Rustem je govorio nabrajaju}i slave svoga naroda, a izme|u ostalog re~e:
“Jo{ smo gospodari na na{oj grudi, ja~i smo od neprijatelja, ~asni smo me|u narodom.
Nema nigdje kralja poput na{eg, tako po{tovanog i inteligentnog. Ponosno pobje|ujemo,
a neprijatelj nas ne porazi, osim dan-dva ili mjesec-dva. Kada nas Bog kazni - poslije
bude zadovoljan s nama, vrati na{u mo} i podari nam pobjedu protiv neprijatelja, u zlu
danu po njih. U odnosu na nas nema si}u{nijeg naroda od vas. Vi ste oskudna i zlo}udna
`ivota, vi ste za nas bezvrijedni. Dolazite nam kao trgovci i nadni~ari, a kada vas zadesi
su{a, do|ete po pomo} kod nas. Mi vam odvojimo dio hurmi i p{enice i ispratimo vas
zadovoljne. Stoga, vratite se odakle ste do{li, a ja }u dati va{em zapovjedniku odje}u,
mazge i hiljadu dirhema. Naredit }u da se svakom va{em ~ovjeku pokloni po tovar
hurmi i dva odijela, pa idite svojim putem. Nemam `elje za borbom niti vas `elim zarobiti.
Nego, vratite se, Bog vam zdravlje podario.
Zatim je rije~ uzeo El-Mugire, i zahvaliv{i Allahu, re~e:
“Zaista je Allah Stvoritelj i Hranitelj svega postoje}eg. Ko napravi ne{to, On tim upravlja
236 Ashabi Allahovog Poslanika
i to pripada Njemu. [to se ti~e tebe i tvojih podanika koji su mo}niji od neprijatelja i nadmo}ni
u vladanju i {to se ti~e va{e ogromne dunjalu~ke vlasti, mi je poznajemo i ne pori~emo. Allah
je Taj Koji je to stvorio i vama podario. A kad smo u pitanju mi, na{e lo{e stanje, te`ak `ivot
i razdor, ni to ne pori~emo. U takvoj smo, a mo`da jo{ i u te`oj situaciji bili. Najbolje `ivi onaj
ko ubije svoga amid`i}a, zatim mu uzme bogatstvo i pojede. Mi jedemo le{inu, kosti i krv.
Tako je bilo dok Allah, d`.{., nije poslao Vjerovjesnika kojem je podario Knjigu, pozivaju}i
nas onome ~ime je zadu`en. Povjerovali su mu iskreni, a drugi su odbili. Koji vjeruju u njega
bore se protiv onih koji pori~u, sve dok ne u|u u vjeru, neki potpuno uvjereni, a neki silom,
sve dok nam se ne objelodani da je Allahov Poslanik, a.s., iskren i da je poslat od Allaha,
d`.{., pa nam naredi da se borimo protiv onih koji nam se protive.
U tom momentu Rustem ga presje~e:
“Zna~i, borit }ete se?!”
“Zna~i, ko od nas bude ubijen - ulazi u D`ennet, a oni koji nas ubijaju njima je
D`ehennem. Stavljamo ti na izbor jedno od troje:
- ulazak u islam, a u islamu imate sve {to i mi, i obaveze su nam jednake, bez ikakve
razlike izme|u nas i vas;
- ili davanje d`izje, poslu{no i smjerno.”
“A {ta to zna~i poslu{no i smjerno?”, upita Rustem.
“Da od vas svaka osoba da d`izju poslu{no, mole}i da se primi od njega, a ako bi od nas
{ta zatra`ili, nismo du`ni dati. Budi na{ {ti}enik, izdvajaju}i d`izju poslu{no i smjerno, u
protivnom - rat. A dini-islam nam je dra`i od ovoga dvoga.”
Ove rije~i naljuti{e Rustema, pa po~e udarati nogama o zemlju i ljutito re~e:
“Nisam ni pomislio da }u u `ivotu ~uti ne{to ovako od vas Arapa. Ne}e osvanuti ni
zora, a ja }u vas se svih rije{iti. Nema primirja izme|u vas i nas.”
Nakon razgovora u kojem je dominirala El-Mugirina inteligencija i rje~itost, Rustem
naredi da ga isprati jedan od njegovih vojnika, narediv{i mu da kad budu prelazili most,
ispred muslimanske vojske ka`e: “Na{ vo|a je zvjezdoznanac pa je pogledao u tvoju
sudbinu i vidio da }e ti sutra biti izva|eno oko.”
Kada je vojnik kazao {ta je imao, El-Mugire re~e: “Obradovao si me dobrom
nagradom. Da ne znam da }u u budu}nosti voditi borbu s protivnicima kao {to ste vi
mu{rici, po`elio bih izgubiti i drugo oko.”
Ashabi Allahovog Poslanika
237
NA KADISIJJI
Rezultat pregovora izme|u Rustema i muslimana bio je rat. Muslimanska vojska brojala
je oko trideset tri hiljade mud`ahida dok je neprijateljska vojska brojala sto dvadeset hiljada
boraca. S’ad ibn Ebi-Vekkas rasporedio je vojsku u manje grupe. To je uradio po naredbi
vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba, r.a., u pismu sljede}eg sadr`aja: “Kada dobijete
ovu poruku, rasporedi vojsku u desetine, odredi im emire i zamjenike i podigni punu
pripravnost. Neka svaki vo|a i zamjenik dobro upozna svoje zadatke i du`nosti. Konjicu
Mugire ibn [u’be’a priklju~i sebi i izvijesti me o njihovom djelovanju!”
El-Mugire je bio poznat po svojoj `estini u borbi i po stru~nosti u komandovanju konjicom.
Bitka je po~ela na uobi~ajen na~in tog vremena, pojedina~nim dvobojima, da bi nakon
njih uslijedio op}i okr{aj. Perzijanska je vojska u po~etku borbe pokazala ve}u borila~ku
vje{tinu i o{trinu u napadu, ali to nije uticalo na muslimane koji su ostali ~vrsti poput
planine, iako su bili malobrojni. Borba se vodila nekoliko dana u vi{e navrata, a El-Mugire
i drugi muslimani pokazali su veliko juna{tvo.
Posljednjeg dana borbe, muslimani su uspjeli ukloniti `ivi zid koji su Perzijanci napravili
od slonova pa su nakon toga navalili `estokim napadom svim raspolo`ivim sredstvima.
Probili su prve redove i ubili vo|e Rustema i Behmena ibn D`ezevijeha, i jo{ nekoliko
njihovih velikana.
Poslije toga zavladalo je pravo rasulo u taboru neprijateljske vojske. Bje`ali su, a
muslimani su navaljivali na njih sve dok ih u potpunosti ne uni{ti{e. Iza sebe su ostavili
veliki plijen, oru`je i poginule. Na Kadisijji je, tako|er, u~estvovalo ~etiri hiljade vojnika
zvanih ”Kraljevska garda”, koju je do Rustema dopratio kralj Ebreviz iz Dejlema. Oni su bili
specijalna stra`a oko njega, dan-no}, a poslije Rustemove pogibije odlo`ili su naoru`anje
isklju~iv{i se iz borbe i ~ekaju}i krajnji rezultat. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio ih je, te je od
El-Mugire ibn [u’be’a zatra`io da izvidi {ta je s njima. Kada im je El-Mugire oti{ao, dali su mu
sljede}i odgovor: “Mi nemamo nikakve veze sa borbom. Bili smo specijalna jedinica koja je
~uvala Rustema, a on je ve} ubijen... Drage volje ulazimo u va{u vjeru.”
El-Mugire je od radosti povikao “La ilahe illallah, Muhammedun Resulullah”, kada je ~uo
ove rije~i, obavijestio je S’ada, a Perzijanci sklopi{e savez sa Zuhreom ibn Huvejjetom. Po
njihovoj `elji raspore|eni su u blizini Kadisijje.
238 Ashabi Allahovog Poslanika
OSVOJENJE NEHAVENDA
Poslije velike pobjede na Kadisijji, muslimani su se uputili prema gradu El-Medainu
~iji namjesnik Jezded`ird od straha napusti grad a muslimani ga uze{e bez borbe.
[esnaeste godine po Hid`ri Utbe ibn Gazvan je bio namjesnik Basre. @elio je obaviti
had`, pa je zatra`io dozvolu od Vladara pravovjernih koji mu je izda. Privremenu du`nost
namjesnika je trebao preuzeti Med`a{i ibn Mes’ud es-Sulemi, ali je on bio zauzet nekim
poslom u Furatu. Utbe je odredio El-Mugiru da ga zamijeni dok ne do|e El-Med`a{i. Odsustvo
Utbeta i El-Med`a{ija iskoristili su Perzijanci Basre tako {to su izazvali nerede u gradu
Eberkbaz, blizu Basre. Njima su se pridru`ili stanovnici Misana, formirali jaku konjicu pod
komandom Filkana, jednog od velikana Eberkbaza.
El-Mugire je ~uo za veliku mobilizaciju pa je odmah poduzeo odgovaraju}e mjere.
Naime, od `ena je zatra`io da svoje mahrame stave na koplja i da di`u pra{inu. Krenula
je vojska El-Mugire sa zastavama i ogromnim oblakom pra{ine koju su dizali za sobom,
pa kad ih Perzijanci vidje{e, pomisli{e da je to ogromna vojska, te br`e-bolje napusti{e
Eberkbaz. Bje`ali su, a muslimani su ih gonili, ubiv{i mnoge od njih.
Kada je Utbe ibn Gazvan preselio na ahiret, namjesni{tvo u Basri preuzeo je El-Mugire
ibn [u’be. Nakon Bitke za Tuster zarobljen je Hurmuzan, koji je u pratnji El-Mugire odveden
vladaru pravovjernih Omeru ibnul-Hattabu, r.a. Tu Hurmuzan primi islam i ostade kao
prevodilac prilikom su|enja. Jedan od najve}ih podviga koje je u~inio El-Mugire
desio se u Bici za Nehavend, gdje je do{la do izra`aja njegova mudrost i snala`ljivost.
Nakon uvodnih dvoboja izme|u muslimana i Perzijanaca, zapo~e o{tri okr{aj u kojem
kao {ehid pade vo|a islamske vojske N’uman ibn Mukarrin. Uz njega je bio El-Mugire
koji ga pokri ogrta~em i skloni mu tijelo ustranu, a muslimanima koji su vidjeli njegovu
pogibiju re~e da prikriju vijest: “Ne govorite da nam je emir pao kao {ehid dok ne vidimo {ta
}e nam Allah presuditi s protivnikom, da ne bi obeshrabrili ljude.”
Muslimani su navaljivali dok im Allah, d`.{., ne dade pobjedu. Perzijanci napusti{e
Nehavend i uputi{e se putem Hemezana.
Nakon ove bitke vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab, postavi El-Mugiru
namjesnikom Kufe, Allah, d`.{., bio zadovoljan s njima obojicom. Du`nost namjesnika
vr{io je do dolaska halife Osmana ibn Affana, r.a., koji ga smijeni s te du`nosti. Poslije
ubistva Osmana ibn Affana pojavi{e se nesuglasice izme|u Alije i Muavije ibn Ebi-Sufjana,
Neka je Allahov selam na njih. El- Mugire odvoji se po strani sukoba, ostav{i neutralan.
Kada se situacija smirila, El-Mugire dade prisegu Muaviji, a on ga odredi namjesnikom
Kufe.
Ashabi Allahovog Poslanika
239
PRESELJENJE NA AHIRET
Mugire ibn [u’be obavljao je svoje namjesnikovanje krajnje mudro i snala`ljivo, a
zabilje`eno ja da je Kabis ibn D`abir rekao: “Dru`io sam se sa El-Mugirom i zaklju~io, da
kada bi neki grad imao osmera vrata i da se na njih ne mo`e iza}i osim sa snala`ljivo{}u,
El-Mugire je sposoban da iza|e na svih osam.”
Taberi je o njemu kazao: “Bio je takav da nije zapao ni u jednu situaciju, a da iz nje nije
na{ao izlaz, i nije nai{ao na zamr{en slu~aj, a da nije posegao za ispravnim.”
Zabilje`eno je tako|er da je E{-[’abij, opisuju}i sposobne Arape, rekao: “Sposobnih
Arapa je ~etverica: Muavija ibn Ebi-Sufjan, Amr ibnul-’As, El-Mugire ibn [u’be i Zijad ibn
Ebi-Sufjan. [to se ti~e Muavije ibn Ebi-Sufjana, kod njega je strpljivost i samilost. Amr
ibnul-’As je za velike probleme, El-Mugire je za rukovo|enje, a Zijad je i za malo i za
veliko.” Pedesete godine po Hid`ri, dok je obavljao du`nost namjesnika Kufe, El-Mugire
je preselio na ahiret. Ukopan je u Kufi, a nakon ukopa Ibn Hebire e{-[ejbani stao je
pokraj njegovog kabura i kazao:
“U kaburu le`i ~vrstina, postojanost,
i `estoki protivnik koji ima svoj utjecaj.
Srditi ga u grob strpa,
a od toga zatvora ne}e koristiti puhanje vra~ara.”
Pa je dodao: “Tako mi Allaha, `estoko si ka`njavao neprijatelje, a bio si odani prijatelj
s kim si se zbli`io.”
SIMAK IBN HAR[E, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Simak, sin je Har{eov, on sin Levzanov, a on Abdu-Vuddov, a ovaj sin
Zejdov, a on je Sa’lebov, a on El-Hazred`in, a on Saidov, a on K’abov, a K’ab je sin
El-Hazred`a el-Ensarija es-Saidija. Nosio je nadimak Ebu-Dud`ane.
OSOBENOSTI
Ebu-Dud`ane je bio jedan od najpoznatijih vitezova me|u Arapima. Odlikovala ga je
hrabrost, smjelost i odva`nost, {to je junake odbijalo od dvoboja s njim. Bio je sr~an i
~vrstoga stava, oki}en saburom i postojan. Njegova je izdr`ljivost bila ja~a nego kod ve}ine
drugih ljudi.
Ebu-Dud`ane volio je konje i brigu oko njih; pamtio je njihovo srodstvo i poznavao
vrste. Jahao je po pustinji i lovio divlja~. Volio je oru`je, posebno sablju kojoj je davao
prednost nad drugim oru`jem toga vremena. Imao je jake i ~vrste mi{i}e koji su ga
slu`ili kad treba udariti sabljom i kada treba podi}i {tit. Znao je kada }e se privu}i
protivniku, a ~im bi se ukazala pogodna prilika, vje{to bi udario sna`nim udarcem, poslije
kojeg bi neprijatelj pao nepomi~an.
Bio je odlu~an i ozbiljan u svakoj prilici, a tako|er je bio sklon {utnji. Mrzio je sve {to
ru{i ljudsko dostojanstvo i umanjuje odlu~nost.
Bio je srednjega rasta, krupnoga tijela, {irokih prsa, ~vrstoga vrata, imao je jake
{ake i mi{i}e, stabilan hod, okruglo lice, gustu kosu, crn ten. Kada bi hodao, izgledao je
poput gorostasa koji se kre}e ~itavim tijelom, zbog mi{i}ave i razvijene gra|e.
242 Ashabi Allahovog Poslanika
NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA
Ako je Meka kolijevka islama, onda je Medina srce islama. Allah, d`.{., odredio je da
stanovnici Medine budu Njegovi pomaga~i i pomaga~i Njegovoga Poslanika , a.s., i da
budu za{titni oklop jezgru islama i nosioca Objave, Muhammeda ibn Abdullaha, a.s.
Nakon prvoga ugovora o davanju vjernosti kod Akabe, pove}ao se broj muslimana u
Medini, zaslugom Mus’aba ibn Umejra i drugih muslimana. Tada{nji je d`emat brojao
sedamdeset muslimana. Poslije drugog sporazuma o davanju vjernosti na Akabi i nakon
pristizanja muhad`ira iz Meke, broj se muslimana uveliko pove}avao.
Ebu-Dud`ane nije bio me|u onima koje je islam privukao na samom po~etku njegovog
{irenja, uglavnom zbog njegovog burnog `ivota. Ljudi su po~eli spominjati ime
Muhammeda ibn Abdullaha, a.s., i {iriti vijesti o njegovom pozivu u obo`avanje Jednog
Jedinog Boga, Stvoritelja svega, a odbacivati {irk i obo`avanje kipova koji ne mogu nanijeti
{tetu niti pribaviti korist. Ebu-Dud`ane po~eo je posmatrati ljude i obra}ati pa`nju na njihova
stanja i njihove pri~e. Tako, svjetlo imana po~e nastanjivati njegovo srce dok je posmatrao
{irenje islama me|u ljudima. Ubrzo je izjavio primanje islama i odlu~io biti me|u ~istim
muslimanima koji }e do~ekati Bo`ijega Poslanika, a.s., kada bude u~inio hid`ru u Medinu sa
njegovim vjernim prijateljem Ebu-Bekrom es-Siddikom, r.a.
JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU
U islamu, Ebu-Dud`ane na{ao je istinsko zadovoljstvo za du{u. Njegova ~ista,
neiskvarena du{a prihvatila je islam potpunom iskreno{}u. Sebe je zavjetovao za odbranu
nebeske vjere i borbu na Allahovom putu dok islam ne pobijedi i dok se ne pro{iri me|u
ljudima.
Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani okr{aj u kome su muslimani krenuli ustrojenih
safova protiv Kurej{ija i njihovih prvaka. Poslanik, a.s., saznao je da se karavan Kurej{ija,
koji je predvodio Ebu-Sufjan, vra}a iz [ama. I{ao je u pravcu Meke sa velikom robom
koja je ~inila glavninu imetka Kurej{ija, i imala pratnju od ~etrdeset ljudi, a me|u njima
su bili i Mahreme ibn Nevfel ibn Uhejb ibn Abdi Menaf i Amr ibn El-’As ibn Vail ibn
Hi{am. Resulullah, a.s., `elio je zaplijeniti karavan i tako oslabiti mo} Kurej{ija, osiroma{iti
ih i pot~initi, kako bi se njihova opakost i osori odnos prema njemu smanjili i postali
bezopasni. Pozvao je muslimane u d`ihad i poveo ih do izvora na Bedru.
Ebu-Sufjan predosjetio je opasnost koja mu prijeti, bio je napregnut i oprezan. Utom
su ga obavijestili da je Poslanik, a.s., iza{ao iz Medine da bi zaplijenio karavan. On je odmah
poslao Damdama ibn Amra el-Gifarija u Meku po pomo} od Kurej{ija. Kada je stigao u Meku,
Ashabi Allahovog Poslanika
243
Damdam je stao na sred trga, pocijepao svoju ko{ulju i odsjekao nos svojoj devi, pa stao
kukati i zapomagati: “O Kurej{ije, zlo, zlo! Va{i imeci kod Ebu-Sufjana su na dohvatu
Muhammedu i njegovim ljudima! Ne vidim da }ete ih uspjeti spasiti! U pomo}! U pomo}!”
Kurej{ije koje su se okupile oko Damdama iz znati`elje kakve su vijesti, odmah sko~i{e
i po`uri{e da se spremaju u pomo} Ebu-Sufjanu.
U me|uvremenu, Allahov Poslanik, a.s., savjetovao se sa muslimanima o mogu}em
okr{aju sa Kurej{ijama. Zovnuo je muhad`ire i obavijestio ih o izlasku Kurej{ija u pomo}
Ebu-Sufjanu. Ustao je tada Ebu-Bekr, r.a., i govorio; stavio je sebe na raspolaganje
potrebama vjere. Isto to uradi i Omer ibn el-Hattab, r.a. Nakon toga, ustade El-Mikdad
ibn Amr i re~e: “O Bo`iji Poslani~e, postupi onako kako ti Allah naredi, a mi smo s
tobom. Tako mi Allaha, ne}emo re}i kao {to su rekli sinovi Israilovi Musau: “Idi ti i tvoj
Gospodar pa se borite, mi }emo ovdje ostati.” Nego ka`emo: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se
borite i mi }emo se s vama boriti.” Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom, da nas
odvede{ u Birkel-Gumad39,ratovali bi s tobom sve dok ga ne bismo osvojili.
Kada je zavr{io, Poslanik, a.s., uputi dovu za njega.
Poslije toga, Poslanik, a.s., savjetovao se sa ensarijama, a u njihovo je ime govorio S’ad
ibn Mu’az. Rekao je: “Vjerujemo u tebe i smatramo te istinitim, i svjedo~imo da je Istina ono
sa ~ime si do{ao. Zato smo ti ukazali povjerenje i dali na{e obe}anje na poslu{nost i
pokornost. Allahov Poslani~e, postupaj kako `eli{, mi smo uz tebe. Tako mi Onoga Koji te
je poslao sa Istinom, da si tra`io od nas more da s tobom preplivamo, preplivali bismo ga s
tobom i ni jedan od nas ne bi izostao. Nije nam te{ko da se sutra sretnemo sa na{im
neprijateljem. Mi smo strpljivi u ratu, iskreni u bici. Mo`da ti Allah poka`e ne{to od nas, ~ime
}e{ biti radostan. Kreni sa nama, s Allahovom pomo}i.”
Poslanik, a.s., obradovao se i rekao: “Idite i obradujte ostale. Tako mi Allaha, ve}
sada vidim bitku.”
Od ensarija je najvi{e Ebu-Dud`ane bio zanesen i nao{tren za sukob sa mu{ricima
kako bi im se o~itala `estoka lekcija. U me|uvremenu, Ebu-Sufjan uspio se izbaviti sa
karavanom i oti}i u Meku. Kada je stigla vojska Kurej{ija do mjesta gdje je bio karavan, vidjeli
su da se Ebu-Sufjan ve} izvukao zajedno sa karavanom. Neki od Kurej{ija `eljeli su da se
vrate, dok su drugi navaljivali da se bore. Me|u ovima drugima bio je i Ebu-D`ehl, koji je
insistirao dok nije i ostale uvjerio da u|u u okr{aj.
Muslimani su predlo`ili Poslaniku, a.s., da vodu Bedra navede u bunar koji je bio na
njihovoj strani, a da sva ostala vrela zatrpaju; tako bi Kurej{ije ostale bez vode. Ova
zamisao je uspje{no i provedena u djelo. Kurej{ije su bile nasuprot muslimana, a kada
su saznali {ta su muslimani uradili sa bunarom, dali su zakletvu da }e se napiti iz bazena
koji su napravili muslimani. Najzagrijaniji je bio El-Esved ibn Abd el-Esved el-Mahzumi,
koji je bio veoma zao i prgav ~ovjek, pa je rekao: “Kunem vam se Bogom da }u se ili
napiti sa njihovoga vrela ili umrijeti prije nego do|em do njega.” Kada se pribli`io vrelu,
244 Ashabi Allahovog Poslanika
Hamza ibn Abdul-Muttalib udario ga je sabljom i odsjekao mu nogu. On je pao na le|a, dok
mu je krv {ikljala iz noge. I takav, po~eo je puzati prema vrelu da bi ispunio svoju zakletvu,
ali Hamza ga preduhitri jo{ jednim udarcem kojim ga je dokraj~io taman kad je dopuzao tik
do vrela.
Nakon pogibije El-Esveda, iza|e Utbe ibn Ebi-Rebi’a, a s njim njegov sin Velid ibn
Utbe i njegov brat [ejbe ibn Rebi’a i pozva muslimane na dvoboj. Poslanik, a.s., zatra`io
je da iza|u trojica mladi}a ensarija, ali mu{rici to odbi{e. Htjeli su trojicu odgovaraju}ih
njima - od Kurej{ija.
Tada Resulullah, a.s., re~e: “Ustani, Ubejde ibn el-Haris, Hamza, Alija!” Kada je
Utbe ~uo njihova imena, re~e: “Da. Odgovaraju}i i cijenjeni.” Dvoboj se zavr{i, a mu{rici
Utbe, njegov sin Velid, i njegov brat [ejbe ostado{e poko{eni le`ati. Poslije toga izbi
okr{aj prsa u prsa. Ebu-Dud`ane jurnuo je sa isukanom sabljom, probijaju}i redove
Kurej{ija.
Ispred njega je stao Ebu-Musa’fija koji je bio jedan od saveznika Kurej{ija i jedan od
njihovih junaka. Ebu-Dud`ane usmjeri udarac svoje sablje prema njemu i presje~e mu vrat,
tako da mu glava osta visiti kao pjevcu, pa se strovali na zemlju. Ebu-Dud`ane je blistao u
bici, pjevaju}i d`ihadske kaside i recitiraju}i stihove. Ubio je mnogobrojne junake mu{rike,
a me|u njima i Ebu-el-’Asa ibn Kajsa ibn Adijja ibn Sa’da ibn Sehma i Ma’beda ibn Vehba.
Ranio je Malika ibn Abdullaha ibn Osmana, koji je podlegao od posljedica rana. Ranio je veliki
broj Kurej{ija koji su izbjegavali da stanu ispred njega u otvoren sukob.
Voljom Allaha, d`.{., bitka se zavr{ila pobjedom Njegovog Poslanika, a.s., i muslimana,
a Kurej{ije su bili potu~eni do nogu. Do`ivjeli su poraz kakav u `ivotu nisu okusili.
CRVENI POVEZ
Kurej{ije nisu prihvatile poraz u Bici na Bedru. Trojica njihovih uglednih ljudi osje}ali
su posebnu bol zbog pogibije njihove rodbine na Bedru: Abda ibn Ebi-Rebi’e, Ikrime ibn
D`ehla i Safvana ibn Umejje. Oni su podsticali Kurej{ije na pripremanje velike vojske u
rat protiv Muhammeda, a.s. I{li su kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude predvodnik
te bitke. Kad je prihvatio ponudu, brzo su osigurali dovoljno sredstava za opremu ljudi,
jaha}ih `ivotinja i oru`ja. U podsticanju Kurej{ija na osvetu i ubistvo Muhammeda, a.s.,
u~estvovali su i jevreji iz Medine.
Abd, Safvan i Ikrime, iz mr`nje i jeda prema Poslaniku, a.s., i `ele}i osvetu, podsticali
su ljude govore}i: “O Kurej{ije, Muhammed vas je potakao na osvetu, ubio je va{e
najbolje, pa nas pomozite imetkom u borbi protiv njega, mo`da }emo osvetom ubla`iti
gubitke koje nam je nanio.”
Kurej{ije su po~ele davati imetke u sakupljanju oru`ja, opreme i svega drugoga
Ashabi Allahovog Poslanika
245
potrebnoga za boj, tako da je sakupljena velika vojska. Pored Kurej{ija u~estvovali su i
njihovi saveznici iz plemena Kinane i stanovnici Tihame. D`ubejr ibn Mut’im podsticao je
Vah{a ibn Harba na ubistvo Hamze ibn Abdul-Muttaliba, amid`i}a Allahova Poslanika, koji je
ubio njegovog amid`u Tuajma ibn Adijja. To je isto ~inila Hinda, k}erka Utbe’a ibn Rebi’e, a
`ena Ebu-Sufjana. Ona je izgubila oca, brata i amid`u. Vah{iju je obe}ala veliku svotu novca
i mnogo zlata kao nagradu za Hamzino ubistvo.
Kada se kona~no opremila, vojska je Kurej{ija iza{la u pravcu Medine pod vo|stvom
Ebu-Sufjana. Nakon {to je Allahov Poslanik, a.s., saznao za pokret Kurej{ija, tra`io je
mi{ljenje ashaba. Jedan dio ashaba mu je savjetovao da ostanu u Medini zbog lahko}e
njene odbrane i odbijanja neprijatelja od nje, dok je jedan dio nagovarao Poslanika, a.s.,
na izlazak i suprotstavljanje Kurej{ijama van Medine, da ne bi bili optu`eni za kukavi~luk
i strah.
Kurej{ije su se sa svojom vojskom ulogorili u mjestu Ajnan, nasuprot Medine. Poslanik,
a.s., iza{ao je sa vojskom i ulogorio se u udolini Uhuda. Raspodijelio je muslimane i organizirao
bojne safove. Na vrh je brda postavio pedeset najvje{tijih strijelaca i naredio im da ne
napu{taju svoja mjesta dok se bitka ne zavr{i. To brdo je bilo iza muslimana i prestavljalo je
{tit od napada i iznena|enja s le|a. Prije nego {to je po~ela borba, Allahov Poslanik, a.s.,
upu}ivao je i davao smjernice i savjete muslimanima, a zatim je uzeo svoju sablju i upitao:
“Ko }e uzeti ovu sablju sa njenim pravima?”
Prilazili su muslimani, tra`e}i je, a Resulullah, a.s., nikom je nije davao dok nije
pri{ao Ebu-Dud`ane i upitao:
“[ta je njeno pravo, Bo`iji Poslani~e?”
On je odgovorio:
“Da udara{ njome neprijatelja sve dok se ona ne iskrivi.”
Ebu-Dud`ane re~e:
“Ja }u je onda uzeti, Bo`iji Poslani~e, s tim njenim pravom.”
Pa mu je Poslanik, a.s., dade.
Ebu-Dud`anin obi~aj bio je da pove`e glavu crvenim povezom, dr`e}i se odva`no i
gordo sa sabljom u ruci. Po{to je uzeo sablju od Allahova Poslanika, a.s., povezao je
glavu crvenim povezom i po~eo oholo hodati me|u ljudima. Kada ga vidje kako se kre}e,
Allahov Poslanik, a.s., re~e: “Zaista je ovakav hod mrzak Allahu, d`.{., osim u ovakvoj
prilici.”
Ebu-Dud`ane je hodao, recitiraju}i stihove:
“Zare~e me prijatelj moj dragi,
u podno`ju brda pokraj palme,
da okove ja ne trpim nikad,
udaraju}’ sabljom Bo`ijom i Resulovom.”
246 Ashabi Allahovog Poslanika
Zatim je po~ela borba izme|u dvije vojske. U po~etku borbe ~inilo se da }e pobjeda biti
na strani muslimana jer su `estoko pritisli Kurej{ije i poljuljali njihove redove. Kurej{ije su
po~ele postepeno uzmicati. Kada su muslimanski strijelci, koji su bili na vrhu brda, vidjeli
povla~enje Kurej{ija, pomisli{e da je bitka okon~ana i pobjeda dobijena, pa napusti{e svoje
polo`aje i krenu{e prema bojnom polju da kupe plijen.
Halid ibn Velid je budnih o~iju tra`io slabu ta~ku u muslimanskim safovima, a ovo je
bila zlatna prilika. Zaobi{ao je brdo, popeo se na bre`uljak i do{ao muslimanima iza
le|a. Halid i njegovi konjanici silovito i brzo udarali su na muslimane i za~as obrnuli tok
bitke. Umalo da nevjernici ubiju Allahovog Poslanika, a.s. Ali ~vrsti i dobri ashabi oko
njega {titili su ga svojim tijelima kako bi ga spasili.
Ebu-Dud`ane udarao je svojom sabljom, poku{avaju}i odbiti mu{rike. O njemu je
Poslanik, a.s., nakon boja, rekao rije~i koje su ukrasile blistavost njegove borbe. Naime,
kada se Resulullah, a.s., vratio u Medinu, dao je svoju sablju k}erki Fatimi da opere krv
s nje. I njen mu` Alija, r.a., dao je svoju sablju i rekao: “I moju sablju operi od krvi. Tako mi
Allaha, nije me izdala.” Na ovo je Poslanik, a.s., rekao: “Ako si ti bio ~vrst u borbi, pa bili su
i Sehl ibn Hanif i Ebu-Dud`ane.”
Ebu-Dud`ane nosio je Resulullahovu, a.s., sablju u svim narednim bitkama poslije
Uhuda.
PRESELJENJE NA AHIRET
Poslije smrti Allahovoga Poslanika, a.s., izabran je Ebu-Bekr, r.a., kao halifa muslimana.
Najopasnije stvari koje su se pojavile za njegova hilafeta jesu: suprotstavljanje halifi,
odmetanje arapskih plemena od islama i odbijanje davanja zekata. Pojavili su se la`ni
poslanici koji su oko sebe okupili ljude svoga plemena i u njima probudili plemenski d`ahilijetski
duh. Odred mud`ahida na ~elu sa Halidom ibn el-Velidom uputio se ka murtedskom plemenu
Benu-Hanife u El-Jemami, koji su bili okupiljeni oko la{ca, prevaranta i pagana Musejleme
el-Kezzaba- samozvanoga poslanika.
Halifa se suprotstavio tim odmetnicima ~vrsto i odlu~no tako {to je poslao jedanaest
vojski, na razli~ite strane Arapskoga poluotoka, da presude odmetni{tvu. Vo|e tih vojski
uspjele su vratiti ljude u islam i presuditi vo|ama pokreta odmetni{tva. Ikrime ibn Ebi-D`ehl
i [urahabil ibn Hasne nisu uspjeli presuditi Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu, jer je on uspio
sakupiti ogromnu vojsku svoga plemena Benu-Hanife i nekih njegovih saveznika, tako da je
sa sobom imao ~etrdeset hiljada boraca. Zato je halifa zatra`io od Halida ibn Velida da ode
u El-Jemamu kao vo|a kompletne islamske vojske i da presudi Musejlemi el-Kezzabu.
Kada je stigao u El-Jemamu, Halid, r.a., organizirao je i ustrojio safove. Brzo je buknula
borba izme|u muslimana i murteda. Pleme Benu-Hanife sna`no je napalo muslimane, ispoljili
su veliko iskustvo ratovanja i pokazali hrabrost i prodornost u napadu, pa se muslimani
Ashabi Allahovog Poslanika
247
dado{e u bijeg. Jedan broj ~asnih ashaba ostao je nepokolebljivo na mjestu borbe, pa kad
ostali muslimani vidje{e njihovu ~vrstinu, pokaja{e se zbog svog bje`anja i vrati{e se na
bojno polje. Iman je plamtio u njihovim srcima, povratili su snagu nakon klonulosti, pa su
prisilili pleme Benu-Hanife na povla~enje u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”.
Muslimani su uspjeli provaliti u tvr|avu nakon hrabrog poduhvata El-Beraa ibn Malika.
Kada je smaknut Musejlema el-Kezzab, grupa ratnika iz plemena Benu-Hanife pobjegla
je u jedno utvr|eno mjesto. Slijedio ih je Ebu-Dud`ane. Sko~io je sa jednog visokog zida
prema njima i pri padu na zemlju slomio nogu. Nastavio je udarati svojom sabljom sjede}i
na zemlji, ali su odmetnici navalili na njega i ubili ga.
Allah se smilovao Ebu-Dud`ani, vitezu, mud`ahidu, {ehidu mu’minu.
KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Ka’ka’, a sin je Amra et-Temimija. Bio je vitez o kojem se nadaleko
~ulo, dostojanstven i ozbiljan. Bio je visok oko dva metra, imao je izrazito razvijeno tijelo,
duge noge, {iroka prsa i bujnu kosu. Imao je taman ten. Po prirodi je bio strog i prema ljudima
se odnosio odsje~no i gordo. Njegova prsa krila su veliko i hrabro srce, tako da nije prezao
od smrti niti je uzmicao, bez obzira na opasnosti. Imao je jak i prodoran glas tako da kada bi
zagalamio, ljudi ispred njega razbje`ali bi se od straha. Halifa Ebu-Bekr rekao je: “Ka’ka’ov
glas u bici je bolji od hiljadu ljudi.”
Bio je rje~it pjesnik i spjevao je nekoliko kasida o ljepoti islama i o veli~ini Allahovoga
Poslanika, a.s.
PRELAZAK NA ISLAM
Nakon osloba|anja Meke i nakon {to se Allahov Poslanik, a.s., vratio u Medinu, iz
raznih dijelova Arapskoga poluotoka pristizale su delegacije arapskih plemena,
objavljuju}i svoje pristupanje dini-islamu. Devete godine po Hid`ri, poznatoj kao “Godina
delegacija”, u Medinu je do{lo pleme Benu-Temim sa velikom delegacijom koju su
sa~injavali njihovi najugledniji predstavnici me|u kojima su bili: Utarid ibn Had`ib, Akre’a
ibn Habis, Hattat ibn Jezid, Zeberkan ibn Bedr, Kajs ibn Asim, Ujejne ibn Hisn, Ka’ka’
ibn Amr i njegov brat Asim. Kada su do{li pred mesd`id, povikali su: “Muhammede...
Izi|i pred nas!”
Njihovo dozivanje uznemirilo je Allahovoga Poslanika, a.s. Kada je iza{ao pred njih,
njihov vo|a mu re~e: “Muhammede... Do{li smo da se nadme}emo ,40 ...pa dozvoli da
na{i pjesnici i govornici po~nu.”
250 Ashabi Allahovog Poslanika
Prvo je govorio Atarid, kazao je razloge ponosa njihovoga naroda. Odgovorio mu je
Sabit ibn Kajs ibn [emas. Istakao je veli~inu Gospodara svih svjetova i odlike Njegovoga
Poslanika, a.s.
Nakon toga, ustao je pjesnik Beni-Temima Zeberkan. Izrecitovao je kasidu hvale svoga
naroda. Odgovorio mu je pjesnik Allahovoga Poslanika, a.s., Hassan ibn Sabit, opisuju}i
veli~inu islama i plemenitost porijekla Muhammeda ibn Abdullaha, a.s., i istakav{i svetost
Objave.
Poslije njih ustao je Akre’a ibn Habis i rekao: “Tako mi oca moga, ovo mu je
poklonjeno... Njegov govornik je rje~itiji od na{ega govornika..., njegov pjesnik je
nadareniji od na{ega pjesnika i njihovi glasovi su ja~i od na{ih.” Svi ~lanovi ove delegacije
primi{e islam.
POKORAN [email protected]
Delegacija plemena Temim vratila se u svoje domove u Jemen. Nakon odre|enog
vremena Ka’ka’ ibn Amr za`elio je da ponovo vidi Allahovoga Poslanika, a.s., i da bude
u njegovoj blizini, te je oti{ao u Medinu.
Ibn-Amra islam je oplemenio, postao je blag, pa su ga ljudi zavoljeli, a prije su ga
izbjegavali zbog osorog pona{anja. Jednom je me|u ashabima Ka’ka’ sjedio sa Allahovim
Poslanikom, a.s., koji se okrenu prema njemu i upita ga:
“[ta si pripremio za d`ihad?”
Ka’ka’ mu je odgovorio:
“Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, i svoga konja.”
Allahov Poslanik, a.s., na to re~e:
“To je vrhunac.”
Ka’ka’ je konje smatrao najboljim sredstvom za rat i mir. Brinuo se o konjima, a bio je
vje{t u jahanju tako da je umio osedlati konja u trku, uprkos tome {to je imao krupno tijelo.
Tako|er je spjevao mnoge kaside hvale Allahovoga Poslanika, a.s. Zabilje`eni su sljede}i
njegovi stihovi:
Vidio sam munju tihamsku.
Pokazuje jaha~u puteve do vrlina.
Me|u Allahovim sabljama je i sablja Muhammedova
i onih koji mu prethode prema tradiciji slobodnih
i mnoge sljedbenike njegove.
Tada, jednog za drugim, njihove dvorce poru{ismo
u Hiri, riznici pravoj.
Mi uni{tismo te dvorce,
Ashabi Allahovog Poslanika
251
prijestolje im se gotovo sru{ilo
zbog prevrtljivaca, kukavica.
U ratu sa murtedima Ebu-Bekr, r.a., birao je sna`ne i hrabre zapovjednike mud`ahidskih
odreda. Me|u njima je izabrao i Ka’ka’a ibn Amra. Naredio mu je pokret na Beni-Kab, sa
zadatkom da ugu{i njihovo odmetni{tvo. Rekao mu je: “Idi i napreduj sve dok ne zarobi{
Alkama ibn Alseta pa mi ga dovedi kao zarobljenika ili ga ubij. Znaj da je lijek za du{u borba
na Allahovom putu, pa radi kako umije{ i mo`e{.”
Krenuo je na ~elu izvidnice u pravcu Benu-Kaba. Kada su stigli do mjesta gdje se
Alkame ulogorio, u blizini bunara sa vodom, muslimani su izveli brz napad na odmetnike,
a Alkame se uspio do~epati konja i pobje}i. Muslimani su u{li u borbu sa ostalim
Alkamovim ljudima, a oni brzo obznani{e svoje pokajanje i povratak u islam. Ka’ka’ je
obustavio borbu i, zarobiv{i ih, poveo ih halifi Ebu-Bekru, r.a. Htio je da on odlu~i {ta }e
s njima uraditi, jer su se pokajali i vratili u islam tek kada su napadnuti i kada su se
upla{ili za svoje `ivote. Kada su zarobljenici dovedeni pred halifu, Alkamova `ena i
djeca reko{e da oni nisu napu{tali islam i da nisu podr`avali Alkama. Po{to se uvjerio da su
se svi zarobljenici istinski povratili u islam, halifa je naredio da se oslobode.
Alkame ibn Alset je nakon nekog vremena do{ao u Medinu, obznanio svoje pokajanje
i povratak islamu, te je `ivio ~estitim i kreposnim `ivotom muslimana.
Ka’ka’ je u~estvovao i u ostalim vojnim pohodima protiv odmetnika od islama sve dok taj
pokret nije bio potpuno uni{ten.
NAJPRIJE IRAK
Nakon svr{etka ratova protiv odmetnika Musenna ibn Harise [ejbani po~eo je sa
pojedina~nim i povremenim napadima na podru~ja Iraka. Potom je tra`io da mu halifa dozvoli
organiziranije napade i da ga pomogne s mud`ahidima dobrovoljcima. Halifa je naredio
Halidu ibn Velidu i Ijadu ibn Ganmu da krenu u osvajanje Iraka. Prije nego je krenuo prema
Iraku, Halid ibn Velid je poslao halifi pismo tra`e}i pomo} u ljudstvu jer se nakon prestanka
ratova protiv odmetnika veliki broj ljudi vratio u Medinu.
Halifa je to i u~inio, a me|u mud`ahidima su bili i Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim.
Do{li su u mjesto Nebad`, u kojem je bio privremeni logor, a zatim je Halid organizirao
vojsku, odredio du`nosti i uputio se prema mjestu Mezar, koje se nalazi u oblasti Ubulleh.
Zapovjednik cijele te oblasti, koja je bila pod vla{}u Perzijanaca, bio je Hurmuz, a
stanovnici te oblasti su bili Arapi kr{}ani. Halid ibn Velid ponudio je Hurmuzu da primi
islam; ili da grad preda na miran na~in uz uslov da pla}aju d`izju; ili borba. Poslao mu je
pismo sljede}eg sadr`aja: ”Primi islam, spasit }e{ se ili prihvati sa svojim narodom da
252 Ashabi Allahovog Poslanika
`ivite kao {ti}enici islamske dr`ave uz izdvajanje d`izje. U protivnom, nemoj kriviti nikog
drugog osim sebe... Znaj da sam do{ao sa ljudima koji vole smrt kao {to vi volite `ivot.”
Kada je Hurmuz pro~itao pismo, odlu~io se na borbu. Odmah je zatra`io od perzijskog
kralja pomo} u vojsci i naoru`anju, te je brzo skupljena velika vojska. Borba je bila neizbje`na,
pa je Halid podijelio vojsku na tri dijela. Svaki od odreda poslao je posebnim putem prema
izvoru vode koji se zvao Hafir. Hurmuz je krenuo u susret Halidu i njegovoj vojsci.
@elio je da njegovi vojnici budu ustrajni i da ne bje`e iz borbe, pa ih je rasporedio u bojne
redove, a zatim povezao lancima. Pojedine vojskovo|e bunili su se {to vezivaju vojnike
strance (Arape) u lance. “Povezali ste ih u korist neprijatelja. Ne ~inite to jer je to lo{ znak.”
Oni koji su podr`avali ideju vezivanja u lance, a me|u njima i Hurmuz, zajedljivo su odgovorili:
“[to se vas ti~e... pri~a se da vi namjeravate pobje}i iz borbe?...”
I po obi~aju, prije same borbe odigravao se dvoboj izme|u vitezova. Hurmuz je `elio
obmanuti muslimane i ubiti vojskovo|u Halida ibn Velida. Dogovorio se sa svojim
vojnicima da nasrnu na Halida kada njih dvojica izi|u na dvoboj. Hurmuz je pro{ao
izme|u dvije vojske, oholo idu}i i dr`e}i ruku na oru`ju, pa re~e: “^ovjek na ~ovjeka... gdje
je Halid?”
Halid ibn Velid iza{ao je pred njega sa sabljom u ruci te je po~eo dvoboj izme|u
dvojice vojskovo|a. U po~etku su izbjegavali me|usobne udarce. U jednom trenutku
Halid se hitro ustremio na protivnika, {~epao ga rukama i oborio na zemlju. Perzijanski
vojnici su tada jurnuli i opkolili dvojicu vojskovo|a, kako su prethodno i isplanirali, s ciljem da
ubiju Halida. Kada su Perzijanci jurnuli prema njima dvojici, Ka’ka’ je shvatio podmuklost
plana i prevare. Potr~ao je i pozvao muslimane da priteknu u pomo} Halidu. Muslimani su
jurnuli da odvrate Perzijance od Halida, a on je Hurmuza obuhvatio oko vrata i slomio mu ga.
Perzijance obuze strah gledaju}i kako im vojskovo|a pade, pa se okrenu{e u bijeg. Me|utim,
muslimani koji su ih slijedili sa isukanim sabljama lahko su ih stizali i ubijali jer su oni bili
me|usobno povezani lancima pa nisu mogli tr~ati. Pao ih je veliki broj. Zato je ova bitka
nazvana “Bitka lanaca”, ~ija je koli~ina bila teret karavana.
Poslije ove bitke muslimani su nastavili sa napredovanjem. U okr{aju koji se odigrao kod
grada Veled`e, Perzijanci su pretrpjeli veliki poraz.
Izra`avaju}i svoj ponos sa muslimanima, Ka’ka’ ibn Amr izrekao je kasidu:
Nisam vidio ljude
kao {to sam vidio ljude kod Veled`a;
najhrabrije i najplemenitije.
Boj se bije na sve strane,
dok vrijeme ne donese potpun poraz.
Najve}u bitku protiv Perzijanaca i njihovih saveznika, arapskih kr{}ana, muslimani su
vodili kod grada Ulejsa, izgra|enog na obalama Eufrata. Perzijanci su uvidjeli opasnost koja
Ashabi Allahovog Poslanika
253
im prijeti zbog napredovanja muslimana, te su kod grada Ulejsa skupili veliku vojsku, zajedno
sa vojskom arapskih plemena Tejm el-Lat, Dabia, El-Dahije i vojskom od stanovnika Hire.
Za njihovog zapovjednika odredili su D`abana. U po~etku bitke Perzijanci su iskazali veliku
hrabrost i odlu~nost, o~ekuju}i da im stignu nova velika poja~anja. A Halid je ispred svojih
vojnika stao i rekao: “Gospodaru moj, ako nam podari{ pobjedu, kunem Ti se da ne}u ostaviti
ni jednog od njih. Podari nam pobjedu protiv njih pa da napravim rijeku od njihove krvi.”
Ova njegova zakletva muslimanima pove}a snagu i moral, a Ka’ka’ je tada glasno
viknuo da je sva okolica odzvanjala od njegovog glasa. Muslimani su u{li u okr{aj `ele}i
jedno od dvoje: pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. Ka’ka’ je jahao svoga konja i probijao
perzijske redove, a sablja mu je bila crvena od njihove krvi. Perzijanci su tonuli u poraz,
po~eli su bje`ati, a muslimani ih tako pozarobljava{e i pobi{e ogroman broj. Eufrat je postao
crven od njihove krvi. Ova bitka je nazvana “Krvava rijeka”.
Nakon “Krvave rijeke” osvojena je Emgu{ija i Makr, a Hira je dobijena sporazumom,
nakon kratkog opsjedanja od nekoliko dana. Nakon niza fantasti~nih pobjeda Ka’ka’ je
izrekao sljede}u kasidu:
Neka Allah napoji poginule vodom Eufrata,
a i ostalim vodama iz Ned`afa i Karanifa,
a mi Hurmuza pregazismo.
Poslije Hire osvojeni su Ajn Temr i Devmetul-D`endel. Halid ibn Velid okon~ao je osvajanje
svih gradova koji su bili zapadno od rijeke Tigris, te mu je jedino preostalo da pre|e rijeku i
uputi se prema Medainu, prijestolnici Kisre.
PREMA [AMU
Dok je Halid ibn Velid vr{io raspored vojske i pravio plan o zauzimanju Medaina, od
halife mu je stiglo nare|enje da komandu nad ira~kim frontom prepusti Musenni ibn
Harisu, a da se on uputi u pravcu [ama i da tamo preuzme komandu nad islamskom
vojskom, umjesto Ebu-Ubejde ibn D`erraha. U halifinoj je naredbi pisalo: “Kreni sa
polovinom vojske prema Jermuku gdje }e{ se sastati sa muslimanima koji su ve} izmoreni
i iscrpljeni, a iscrpili su i svoje neprijatelje. Raduj se iskrenom nijetu i sre}i, Ebu-Sulejmane.
Izvr{i zadatak koji je pred tobom, Allah }e ti upotpuniti nagradu. Napusti Irak i ostavi stanovnike
koje si zatekao u njemu, pa kreni sa polovinom hrabrih ratnika koji su sa tobom stigli u Irak
iz Jemame. Kada stigne{ u [am i sretne{ se sa Ebu-Ubejdom ibnul- D`errahom i muslimanima
koji su sa njim, preuzmi zapovjedni{tvo vojske. Za zapovjednika druge polovine vojske
Iraka odredi Musennu ibn Harisa.”
254 Ashabi Allahovog Poslanika
Halid i Musenna po~eli su razdvajati vojsku i svaki od njih uzimao je istovremeno i
zapovjednike svoga dijela vojske. Halid je odabrao: Ka’ka’a ibn Amra, Adija ibn Hatima Taija,
Dirara ibn Hattaba, Dirara ibn Ezvera, Ijjada ibn Ganma, Hi{ama ibn Utbeta ibn Ebi-Vekkasa,
D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija, D`erira ibn Abdullaha Humejrija i Hanzalu ibn Rebi’u.
Dok je stigao na front u [am, Halid je odmah ujedinio vojsku i stavio je pod svoju
komandu odrediv{i istovremeno zapovjednike odreda. Krenuo je u osvajanja. Osvojio je
Basru, Ed`nadin i Fahl Bisan.
Najve}e podvige Ka’ka’ ibn Amr pokazao je za vrijeme osvajanja Damaska. Ovaj je
drevni grad bio opasan visokim i {irokim zidom ~ija je du`ina bila oko hiljadu i {est
stotina metara, a {irina oko hiljadu metara. Iza zida je bio iskopan kanal napunjen vodom.
[irina kanala na pojedinim mjestima iznosila je oko dvadeset metara. Grad je imao {est
vrata i to: isto~na ili ira~ka, Tomova, Feradisova, D`abijska, mala i ksanska vrata.
Halid je ~etiri mjeseca opsjedao Damask. Na svaku kapiju odredio je odred vojske,
a Ka’ka’ je bio sa grupom vojnika koji su blokirali isto~na vrata. Opsada nije bila jaka niti
stalna, jer su muslimani povremeno odlazili i vodili bitke, da bi se poslije vratili opsadi
Damaska. Zapovijedanje Damaskom u ime rimskog cara Herakla obavljao je jedan tamo{nji
patrijarh po imenu Nestas ibn Nestorijus. Dok su muslimani opsjedali Damask, Nestasu se
rodio sin pa ga je to posebno obradovalo. @elio je proslaviti ro|enje sina te je u prvu nedjelju
zaklao stoke i ispekao mesa i pripremio alkohola. Ljudi su se najeli i napili tako da ih je ve}ina
zakunjala i pozaspala.
Halid je pratio {ta se doga|a u Damasku podsredstvom izvi|a~a koji su ga obavijestili
o proslavi i nemarnosti stra`ara. Stra`a je ra~unala da su gradske zidine neosvojive, a
Halid, Ka’ka’ i Mezur ibn Adij Ad`eli pripremili su plan. Trebalo je nabaciti konopce na
zidine pomo}u kojih }e se muslimani uspeti na njih. Kada se popnu na zidine, zajedni~ki }e
zau~iti tekbire, {to }e biti znak da se muslimani skupe i pripreme ispred kapija. Oni }e se potom
spustiti i otvoriti kapije te }e zajedno navaliti, i uz Allahovu dozvolu, osvojiti grad.
Plan je bio precizan i te`ak, a za njegovo ostvarenje bili su potrebni hrabri ljudi jakog
imana. Izabrani mud`ahidi uzeli su mje{ine za vodu napunjene zrakom da im pomognu
prilikom plivanja kanalom kojim je grad bio opasan. Prvi su krenuli Ka’ka’ ibn Amr i
Mezur ibn Adij. Izbacili su svaki po u`e sa kukom na gradske zidine i hitro se uspeli.
Zatim su spustili ljestve da se i ostali mud`ahidi koji su bili s njima popnu na zidine.
Kada su se muslimani skupili na vrhu zidina, Ka’ka’ je jednoj grupi naredio da sa njim
si|u u grad do kapija i da ih, uz Allahovu pomo}, otvore muslimanima koji su ~ekali
ispred. Drugu grupu mud`ahida ostavio je na zidinama da ~uvaju prolaz.
I krenuli su, zadr`avaju}i dah, sa isukanim sabljama. Spu{tali su se u grad dok su
stanovnici Damaska lumpovali i slavili. Brzo i lahko otvorili su {est kapija grada. Jurnuli
su u grad izvana, kose}i sabljama protivnike.
Damask je Allahovom voljom pao u ruke muslimana zahvaljuju}i imanu i hrabrosti
Ashabi Allahovog Poslanika
255
mud`ahida, kao {to je bio Ka’ka’ ibn Amr, koji je opisuju}i taj dan izrekao sljede}e stihove:
“Mjesecima smo opsijedali Damask
bore}i se protiv Rimljana.
Padali su poko{eni sabljama,
otvorili smo ira~ku kapiju na silu
i svi su nam se predali,
pa kada smo posjekli njihove vratove
u Damasku, bje{e uni{teni,
sve su pal~eve svoje grizli.”
Bitka na Jermuku pokazala je Ka’ka’ovu veli~anstvenu hrabrost, a njegovo juna{tvo
zapanjilo je muslimane te se o tome dugo pri~alo. Bio je u srcu mud`ahidskih safova i
poput nadolaze}e bujice kr{io redove Rimljana. I hvala Allahu, muslimani su pobijedili, a
Ka’ka’ je iz ponosa kazao sljede}e stihove:
“Zovu Ka’ka’a zbog svake nevolje,
a Ka’ka’ se odaziva uzvikom.”
PONOVO U IRAKU
Tek {to je zavr{ena borba sa Rimljanima u [amu, nakon odlu~uju}e bitke na Jermuku,
stigla je naredba od Vladara pravovjernih da se dio vojske kojom je zapovjedao Halid
prebaci u Irak gdje je bila potrebna pomo} vojsci S’ada ibn Ebi-Vekkasa za okr{aj na
Kadisiji. Ka’ka’ je krenuo sa malom skupinom ljudi iz plemena Beni-Temim, `ure}i prema
Kadisiji. Stigao je drugi dan bitke i priklju~io se u redove Beni-Temima. Odmah po dolasku
preuzeo je zapovjedni{tvo dijela vojske.
Istupio je na ~elo vojske i rekao: “Ko je spreman za dvoboj?” Kada su ga vidjeli,
muslimani su se obradovali {to je me|u njima, poznavaju}i njegovo iskustvo, hrabrost i
vje{tinu. Na dvoboj iza{ao je Perzijanac ogromnog tijela, gustih i debelih obrva, stra{noga
izgleda. Nadimak mu je bio: “^ovjek sa debelim obrvama”. Ka’ka’ ga je upitao: “Ko si ti?”
“Behmen D`azivejh”, odgovorio je. ^uv{i to ime, Ka’ka’ planu i glasno povika: ”Ovo je
osveta za Ebu-Ubejdu, Selita i ostale mud`ahide - {ehide “Bitke kod mosta”.
Naime, u toj “Bici kod mosta” Behmen D`azivejh porazio je muslimane i ubio njihovoga
zapovjednika Ebu-Ubejda Sekafija.
Behmen je bio zapovjednik glavnine perzijske vojske. Ka’ka’ je neustra{ivo i odlu~no
jurnuo pa je zamahnuo sabljom i udario Behmena po glavi tako da mu je glavu rascijepio
na pola. Ovaj pade kao klada na zemlju. Muslimani su zau~ili tekbire, a Ka’ka’ je sna`nim
256 Ashabi Allahovog Poslanika
glasom uzviknuo: “Ko je spreman za dvoboj?” Prema njemu je istupio Perzan, zapovjednik
pozadine perzijske vojske. I njega je brzim zamahom sablje usmrtio. Toga dana, samo u
dvobojima, Ka’ka’ je ubio trideset Perzijanaca, njihovih velikih junaka. Posljednji je bio njihov
najve}i i najja~i heroj po imenu Bezerd`emher Hemezani o kojem je Ka’ka’ izrekao kasidu:
“Usmrtio sam ga i du{a ga napusti deru}i se.
Kao sun~eve zrake u no}i Bitke na Kadisiji,
protiv najhrabrijih ljudi.
Ubijaju}i ih na surov na~in
dok se ne smiri moja du{a.”
Tre}i dan borba izme|u muslimana i Perzijanaca bila je strahovita. Rustem,
zapovjednik perzijske vojske, u prve bojne redove postavio je slonove koje je predvodio
veliki bijeli slon. Taj je bio i najja~i i najopasniji slon za muslimane. S’ad ibn Ebi-Vekkas
primijetio je kako bijeli slon lomi sve pred sobom, te je poru~io Ka’ka’u i njegovom bratu
Asimu: “Moramo se rije{iti bijeloga slona.” Ka’ka’ i Asim odmah su sko~ili prema slonu.
Obojica su nosili u jednoj ruci koplje a u drugoj sablju. Ka’ka’ je kru`io oko slona, pa kad je
ugledao priliku, jako ga je udario po surli kriknuv{i svojim sna`nim glasom. Slon je zbog tog
udarca ispustio sna`an i zaglu{uju}i krik od kojeg se zemlja potresla, zatim se okrenuo
nazad trapaju}i bez orjentacije, i gazio je i gnje~io perzijske vojnike. Bitka se nastavila
tokom cijele no}i i zbog toga je nazvana “No} cviljenja”.
U praskozorje je Ka’ka’ skupio nekoliko ljudi i naredio im da kroz sredinu perzijske
vojske naprave prolaz i do|u do Rustema. On je krenuo na ~elu grupe i uspjeli su prokr~iti
prolaz kroz neprijateljsku vojsku. Me|utim, kada su stigli do Rustemovoga {atora, nisu
nikoga na{li. Jedan od mud`ahida primijetio je mazgu kako stoji iza Rustemovoga {atora.
Kad joj se pribli`io, spazio je Rustema da stoji iza nje te se bacio na njega i brzim
udarcem po glavi na mjestu ga usmrtio. Hilal ibn Alefe Temimi povikao je: “Tako mi
Gospodara K’abe, ubijen je Rustem..., ovamo...”
Perzijanci su na Kadisiji do`ivjeli pravi kolaps, te su od tada u cijelom Iraku i na
ju`nim dijelovima Perzije izgubili utjecaj. Nakon toga pali su gradovi Medain, D`elula i
Hanikin. S’ad je sastavio brigadu mud`ahida i za zapovjednika odredio Ka’ka’a ibn Amra
i naredio im da osvoje Halevan, drugu prijestonicu Kisre. Kada je Jezded`ird saznao da
su prema njemu krenuli muslimani, pobjegao je iz grada, a muslimani su ga lahko zauzeli.
Ashabi Allahovog Poslanika
257
PRESELJENJE NA AHIRET
Ka’ka’ se borio u muslimanskim redovima sve do ubistva halife Osmana ibn Affana,
r.a., i pojave velike smutnje. U Basri je Alija, r.a., stajao nasuprot Ai{e, Majke vjernika, te je
malo trebalo da izbije `estoka borba. Taj je dan nazvan “Devin dan” jer je Majka vjernika bila
u nosiljci na devi. Me|utim, Ka’ka’ovo posredni{tvo sprije~ilo je borbu, a on se poslije
izdvojio iz sukoba i oti{ao u grad Ilij’a, u Palestinu, gdje je i umro ~etrdesete godine po Hid`ri.
MUHAMMED IBN MESLEME, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Muhammed, sin je Meslemin, a on sin Halidov, a on Adijjev, a on
Med`de’in, a on El-Harisov, a on Hazred`ov, a on Amrov, a on Malikov, a on sin El-Evsa
el-Ensarija el-Evsa el-Harisa. Bio je saveznik Beni-Abdul-E{hela, a nosio je nadimak
Ebu-Abdurrahman.
NJEGOVA LI^NOST
Isticao se me|u islamskim li~nostima svojim jasnim i preciznim govorom, postupcima
i stavovima. Muhammed ibn Mesleme mjerio je stvari duboko, razmi{ljaju}i o njima i
mudro ih analiziraju}i. Svakom rije~ju te`io je iskazati istinu onakvom kakva jest, bez
dodavanja ili oduzimanja. To je bio razlog da bude pouzdan kod Allahovoga Poslanika, a.s.,
i kod halifa poslije njega.
Ro|en je u obrazovanoj porodici, a i sam je bio obrazovan kada je broj pismenih ljudi bio
veoma mali.
Bio je krupan, visok i pro}elav. Imao je {iroka ramena i prsa i sme| ten. Bio je
poznat po ubita~nim udarcima u odgovaraju}im prilikama i vrlo rijetko je ma{io cilj, izuzev
ako bi neprijatelj blokirao udarac. Proveo je `ivot uzgajaju}i konje, njeguju}i ih i trguju}i
njima, pa je u Medini vrijedio kao ~ovjek sa najvi{e iskustva u poslovima oko konja.
260 Ashabi Allahovog Poslanika
PRIMANJE ISLAMA
Muhammed ibn Mesleme imao je dvadeset dvije godine kada je Muhammedu ibn
Abdullahu, a.s., do{la Objava i kada je on po~eo pozivati u islam. Allahova odredba bila je da
stanovnici Medine pomognu Allahova Poslanika, a.s., nakon {to su se Kurej{ije neprijateljski
pokazale, bore}i se protiv njega, zlostavljaju}i ga i pori~u}i njegovo poslanstvo. Medinski su
prvaci na Akabi izrazili svoju pripadnost islamu i dali prisegu na vjernost Resulullahu, a.s.
Nakon toga, Allahov Poslanik, a.s., poslao je Mus’aba ibn Umejra u Medinu da obja{njava
ciljeve islama i da poziva u islam, da ih u~i Kur’anu i propisima vjere. U po~etku, Muhammed
ibn Mesleme nije pridavao pa`nju novoj vjeri, sav se bio posvetio poslovima oko konja. A
sam je nastojao svojoj djeci pru`iti pravi odgoj i odvratiti ih od pokvarenosti i zablu|enosti
tada{nje mekanske omladine.
Mus’ab ibn Umejr odsjeo je u ku}i Ebu-Umame Es’ada ibn Zurare. Tu je ku}u u~inio
sjedi{tem i mjestom sastajanja i skupljanja Medinelija, odakle je {irio islam. Planirao se
udru`iti sa Es’adom, pa da zajedno pozivaju medinske prvake. Cilj je bio: pove}ati broj
muslimana, i pobolj{ati i uljep{ati njihov ahlak i dr`anje. Broj vjernika dostigao je ~etrdeset
ljudi. Tako, jednoga dana, Mus’ab je ustao da klanja ljudima u d`ema’atu. Muhammed ibn
Mesleme, prolaze}i kraj ku}e Es’ada ibn Zurare, ~uo je u~enje Kur’ana. A sa Es’adom je
ina~e bio u rodbinskim vezama, naime, Ibn-Mesleme je bio sin tetke njihova prvaka S’ada
ibn Mu’aza. U{ao je, `ele}i ispitati pravu istinu, i u ku}i zatekao muslimane kako stoje u
pravim i zbijenim safovima, rame uz rame. Predvodio ih je Mus’ab ibn Umejr. Odu{evio ga
je njihov ibadet u kojem su ljudi stajali u istim safovima, iza jednoga predvodnika. Slu{ao je
Mus’abovo u~enje Kur’ana, blagim i skru{enim glasom; zapanjila ga je originalnost rije~i i
poruka koje nisu mogle biti ljudska tvorevina.
Kada su zavr{ili namaz, Muhammed ibn Mesleme pri{ao je Es’adu ibn Zurari i upitao ga:
“Ko ti je taj prijatelj?”
Es’ad mu je odgovorio:
“On je Mus’ab ibn Umejr, ashab Muhammeda ibn Abdullaha, Allahova Poslanika.”
Muhammed ibn Mesleme zatra`io je da ga predstavi Mus’abu, a nakon {to je ovaj to
u~inio, Mus’ab mu je po~eo obja{njavati prinicipe islama i ciljeve poslani~ke misije.
Muhammed je osjetio jaku naklonost prema novoj vjeri. Spoznao je da je istinita i ispravna,
a bio je istan~an u razmi{ljanju i odmjerenih stavova. Istoga trenutka priklju~io se d`ematu
muslimana izraziv{i svoje prihvatanje islama. Oti{ao je potom ku}i i cijelu svoju porodicu
pozvao u vjeru, a oni mu se, Allahovom milo{}u, svi odazva{e i prihvati{e dini-islam.
Ashabi Allahovog Poslanika
261
ASHABSKA PORODICA
Muhammed ibn Mesleme u novoj vjeri na{ao je put koji upu}uje zalutala srca, kolebljive
i op~injene du{e i postao je daija dini-islama. Osje}ao je istinsku sre}u i zadovoljstvo sa
`enom i djecom kada su klanjali u d`ema’atu i u~ili Kur’an, komentiraju}i njegove poruke i
upute. Najvi{e od svih ~eznuli su za susretom sa Allahovim Poslanikom, a.s.
A kada je Resulullah, a.s., u~inio hid`ru u Medinu, Muhammed ibn Mesleme na{ao se sa
svim ~lanovima svoje porodice u okupljenoj masi, koja ga je ~ekala da mu iska`e
dobrodo{licu. Pjevali su ilahiju:
Tale’al Bedru alejna, min senijjetil veda’i
ved`ebe{-{ukru alejna ma dea lillahi da’i,
ejjuhel meb’usu fina, d`i’te bil emril muta’i,
d`i’te {erreftel-Medineh, merhaben ja hajre-da’i.
Muhammed ibn Mesleme dr`ao je povodac ~istokrvnoga arapskoga konja prave}i
pokrete koji su govorili da dobro poznaje vje{tinu jahanja. Bio je jedan od najsre}nijih {to je
vidio Muhammeda, a.s. Allahov Poslanik, a.s., cijenio je mnogo Ibn-Meslemu pa ga je pobratio
sa Ebu-Ubejdom Amirom ibn el-D`errahom. Allah, d`.{., je njegovu porodicu u~inio ~asnom,
a njega cijenjenim ashabom. Njegovi sinovi: Abdurrahman, Abdullah, D`a’fer, S’ad, Amr i
Mahmud bili su Resulullahovi, a.s., ashabi i zajedno sa svojim ocem bili su u slu`bi misije i
vjere kojoj je pozivao, neka je hvala Allahu, Koji ih je uputio i neka je Njegovo zadovoljstvo na
sve njih.
PRVI DOBROVOLJAC
Muhammed ibn Mesleme posvetio se islamu i zajedno sa ostalim ~lanovima svoje
porodice bio odani Poslanikov, a.s., mud`ahid. Na Bedru je juri{ao na svome rasnome
konju, kose}i sabljom mu{ri~ke glave.
Na Uhudu je zajedno sa sinovima bio nepokolebljiv, uprkos te{koj poziciji muslimana.
Borio se svom snagom da udalji mu{rike od Allahova Poslanika, a.s., `ude}i da ga
Allah, d`.{., po~asti {ehadetom. Bio je po`rtvovani dobrovoljac koji se upu{tao u te{ke
akcije juri{aju}i na borbene redove neprijatelja, u skladu s planom koji je pravio u svojoj
glavi. Bio je me|u prvima do neprijatelja.
Vjerovatno su njegova smjelost i odva`nost, i plan koji je skovao da bi ubio K’aba ibn
E{refa, razlozi zbog kojih je dobio nadimak “Prvi dobrovoljac u islamu.”
K’ab ibn E{ref je bio najlju}i protivnik islama i naj`e{}i u zlostavljanju i uznemiravanju
262 Ashabi Allahovog Poslanika
muslimana. Bio je jedan od prvaka iz porodice Nebhan, iz plemena Tajj. Majka mu je bila iz
plemena Benu-Nadir. Neposredno poslije pobjede muslimana na Bedru; pobjede u kojoj je
razbijen i poni`en neprijatelj u liku mu{rika i kafira i pobjede koja je presudila kurej{ijskim
vo|ama i prvacima, Allahov Poslanik, a.s., poslao je radosnu vijesti u Medinu po dvojici
ashaba: Zejdu ibn Harisu i Abdullahu ibn Revvahi. Oni su razglasili vijest o pobjedi i pogibiji
ve}ine kurej{evi~kih prvaka. Muslimani su donosili {ehadete i tekbire.: “Nema boga osim
Allaha! Allah je najve}i!...” Zahvaljivali su Uzvi{enom Allahu, Koji im podari pobjedu.
K’ab ibn E{ref boravio je u Medini kada je do njega stigla vijest o pobjedi muslimana.
Potreslo je Allahovog neprijatelja to {to je ~uo, pa je srdit rekao: “Tako mi Allaha, ako je
Muhammed ubio ove, onda je bolje umrijeti nego `ivjeti.” Po~eo je temeljito ispitivati
vijesti i sakupljati informacije o Bici na Bedru. Kada se uvjerio da su muslimani pobijedili,
nije mogao podnijeti da ostane u Medini pa se preselio u Meku. Nastanio se u ku}i
Muttaliba ibn Ebi-Veda’a ibn Dubejre es-Sehmija i njegove `ene Atike, k}erke El-Ajsa
ibn Umejje ibn Abdu{-[emsa ibn Abdul-Menafa. Muttalib ga je primio i ugostio, a K’ab je
odmah po~eo podsticati Kurej{ije protiv Muhammeda, a.s., i pozivati ih na osvetu i njegovo
ubistvo. Hu{kao ih je stihovima i kasidama u kojima je veli~ao poginule mu{rike Bedra:
“Ratna vreva je slomila ratnike, zbog Bedra se suze liju,
ubijeni su prvaci na svojoj zemlji, ali ne mislite da su kraljevi upla{eni.
Neprijatelj govori da ga je zarobio svojom snagom,
K’ab ibn E{ref je ostao o~ajan.
Vjerujte da su ostali jo{ sahat na zemlji, bili bi pobijeni i u nju zatrpani.”
^ak je prijetio vojnim pohodom na Medinu:
“Obavije{ten sam da Haris ibn Hi{am ~ini dobro i skuplja vojsku
da posjeti Jesrib sa vojskom, da brani plemi}ko porijeklo.”
Hasan ibn Sabit el-Ensari, Poslanikov, a.s., pjesnik, odgovorio mu je sljede}im stihovima:
“Rasplakao se K’ab, al’ ne uze pouku,
`ivio je sam i ne ~uje se za njega,
vidio sam mu{rike zakopane na Bedru.
ubijeni, za kojima o~i suze,
pla~i, jer vi ste robove i nemo}ne rasplakali,
kao psi} koji za kujom cvili.
Milostivi je podr`ao na{ega emira
i ponizio neprijatelja prkosnika,
u njegovom srcu je hrabrost koja se strahu odupire.”
K’aba je, jednom prilikom u Meki, Ebu-Sufjan upitao: “Tako ti Boga, je li na{a vjera dra`a
Allahu od Muhammedove i ko je od nas upu}eniji i bli`i istini, po tvom mi{ljenju?” K’ab mu je
Ashabi Allahovog Poslanika
263
odgovorio: “Vi ste upu}eniji od njih.”
Poslije nekog vremena K’ab se vratio u Medinu i nastanio se u svojoj velikoj tvr|avi
opasanoj zidom. Ina~e je bio veoma bogat, okru`en izobiljem i rasko{i. Po izgledu je K’ab bio
najljep{i mladi} u Medini, izuzetno privla~an i strastveni udvara~ `enama. Tako je ovaj fasik
po~eo smi{ljati i pjevati kaside o ljubavi prema `enama muslimana, iznose}i la`i i potvore,
posebno o Ummul-Fadli bint Haris. Kada su do Resulullaha, a.s., do{le njegove la`i i potvore,
to ga jako rasrdi pa re~e:
“Ko }e se pozabaviti K’ab ibni E{refom?”
Muhammed ibn Mesleme javi se i re~e:
“Ja }u to uraditi, Allahov Poslani~e. Ja }u ga ubiti.”
Poslanik, a.s., rekao je:
“Ako mo`e{ to u~initi - u~ini!”
Muhammed ibn Mesleme vratio se ku}i i tri dana gotovo ni{ta nije ni jeo ni pio. Kada
je za to saznao Allahov Poslanik, a.s., pozvao ga je i upitao za{to to radi, a on mu je
odgovorio:
“Allahov Poslani~e, dao sam ti obe}anje i ne znam ho}u li ga mo}i ispuniti.”
Resulullah, a.s., rekao mu je:
“Na tebi je da se potrudi{.”
Ibn-Mesleme mu ponovo re~e:
“Trebali bismo izvesti varku!?”
Poslanik, a.s., odgovorio mu je:
“Ka`ite {ta ho}ete. To vam je dozvoljeno.”
Muhammed ibn Mesleme `elio je dobro razraditi plan kako da dokraj~i K’aba. Htio se
poslu`iti varkom pa je od Allahovog Poslanika, a.s., tra`io dozvolu da se pona{a kao da je
primio islam protiv svoje volje i da ka`e kako Poslanik stanovnike Medine vodi u propast, te
da su se svi Arapi okrenuli protiv muslimana. S njim je u izvr{enje ovoga plana bio uklju~en
jo{ Selkan ibn Selame ibn Vak{ Ebu-Naile iz Beni-Abdul-E{hela, saveznika Muhammeda ibn
Mesleme; a Selkan je ina~e bio K’abov brat po mlijeku. S njima su jo{ bili Haris ibn Evs ibn
Mu’az, tako|er iz plemena Beni-Abdul-E{hela i Ebu-Abs ibn D`ubejr, brat Benu-Harisa.
Dogovorili su se da od K’aba zatra`e novac u zajam za bilo koju uslugu koju od njih zatra`i,
pretvaraju}i se da gaje simpatije i naklonost prema njemu. Oti{li su nadomak njegove
trv|ave, a Ebu-Malik izdvojio se i zovnuo K’aba. Ovaj je izi{ao pa su razgovarali i recitirali
stihove. Zatim je Selkan rekao:
“Sine E{refov! Do{ao sam ti zbog va`ne stvari i ispri~at }u ti je, a ti je zataji.”
K’ab mu, radoznao, re~e da pri~a, pa on po~e:
“Dolazak ovoga ~ovjeka za nas predstavlja nesre}u! Arapi su se ujedinili protiv nas;
presjekli su nam puteve, rastavili se od porodica, umorili se od `ivota. Izmu~ili smo se i
mi i na{e porodice!!!”
264 Ashabi Allahovog Poslanika
K’ab re~e:
“Sine Selmanov, tako mi Boga, ja sam ti govorio da stvari idu tim tokom.”
Selkan ga potom upita:
“Bi li da nam da{ hranu u zalog; da u~ini{ dobro djelo?”
K’ab mu odgovori:
“Dat }ete mi u zalog svoje sinove!?”
Selkan mu re~e:
“Zar ho}e{ da nas obruka{? Sa mnom su moji prijatelji koji isto misle kao i ja. Ako
ho}e{ da nam da{ hranu, a da ti u zalog damo oru`ja koliko hrana vrijedi.”
Selkan je imao cilj da donesu oru`je sa sobom, a da K’ab ne posumnja ni{ta.
“U oru`ju je poravnanje”, - odgovori K’ab, ne sumnjaju}i ni{ta.
Selkan se vratio i obavijestio svoje pratioce {ta se dogodilo, a nave~er su se
sastali kod Allahovog Poslanika, a.s., i iznijeli mu svoj plan. Resulullah ih je ispratio do
Beki’ul-Garkada, a ta no} je bila obasjana mjese~inom. Uputio ih je i rekao: “Idite u ime
Allaha. Moj Allahu, Ti ih pomozi.”
Oti{li su do K’above tvr|ave, a on se ba{ to ve~e o`enio, pa ga Ebu-Naile zovnu.
K’ab je ustao da iza|e, kad mu mlada re~e:
“Ti si ~ovjek ratnik, a ratnici ne izlaze u ovim satima.”
On joj je odgovorio:
“Ma to je Ebu-Naile. Da me na{ao da spavam, ne bi me probudio”, odgovori joj K’ab.
A D`ezia, njegova mlada, ponovo mu re~e:
“Tako mi Boga, u njegovom glasu nazirem zlo i osje}am miris krvi.”
On joj na to uzvrati:
“Kada bi junak bio pozvan da bude uboden, odazvao bi se.”
Na{ao se sa Ebu-Nailom pa su {etaju}i razgovarali gotovo cijeli sat, a u tom im se
pridru`i Muhammed ibn Mesleme.
“Nisam osjetio ljep{i miris do danas”, re~e mu Ibn-Mesleme provla~e}i prste kroz
njegovu kosu i miri{u}i je.
K’ab mu re~e:
“Kod mene je najmirisnija i najljep{a `ena Arapkinja.”
Zatim se do njega sageo Selkan pa ga upita:
“Dozvoljava{ li i meni da pomiri{em tvoju kosu?”, pa ga je {~epao za glavu i povikao:
“Ubijte Allahovog neprijatelja!”
Sru~ili su se na njega udaraju}i ga sabljama, ali nehotice rani{e Harisa ibn Evsa. Po{to
ga tako nisu ubili, Muhammed ibn Mesleme izvu~e no` i zabi ga K’abu ibn E{refu u slabine i
tako dokraj~i smutljivca. Zatim mu je odrubio glavu i u vre}i je odnio Resulullahu, a.s.
Allahov neprijatelj, veliki la`ov i fasik bio je smaknut. [to se ti~e ranjenoga Harisa
ibn Evsa, njemu je Resulullah, a.s., ranu namazao pljuva~kom da br`e zamladi.
Ashabi Allahovog Poslanika
265
Kada su jevreji saznali {ta se desilo sa K’abom ibn E{refom, obuzeo ih je veliki
strah. Vidjeli su da se prevarantima i smutljivcima staje u kraj. Njegovo ubistvo opisao je
K’ab ibn Malik u pjesmi:
[email protected] njihove izdaje je K’ab,
poslije njega poni`en bi Nudajr,
na{im rukama poznatih junaka,
po nare|enju Muhammedovom poslao je no}u,
K’abu njegova brata da ide.
Nastojao ga je prevariti, a tako i bi,
A Mahmud41 je brat povjerljivog, odva`nog.”
PRAVEDNA OSVETA
Pobjede muslimana u bitkama i pove}anje njihovoga broja nisu veselile jevreje Medine i
okolnih mjesta. Allahov Poslanik, a.s., htio je da se osigura od njihovih spletki pa ih je pozvao
da sklope mir. Slo`ili su se da jedni druge ne}e napadati ni izdati.
Nakon toga, jevreji saznado{e da Kurej{ije spremaju veliku vojsku pod vo|stvom
Ebu-Sufjana za napad na Medinu. Namjerili su okon~ati sa Allahovim Poslanikom, a.s.,
prije nego njegova misija uzme maha i prije nego se plemena s ~itavoga Arapskoga
poluotoka ujedine oko njegova poslanstva. Medinski jevreji poslali su svoje izaslanike u
Meku da naprave plan sa Kurej{ijama o napadu na muslimane.
“Bitka saveznika” bila je kulminacija jevrejskih smicalica, prevara i izdaje, pa je Allahov
Poslanik, a.s., odlu~io da napadne i definitivno dokraj~i ovo zlo u liku jevreja.
Poveo je vojsku muslimana u pravcu Hajbera i zaustavio se u dolini Red`i’. Potom je
Ebu-Bekra stavio na ~elo mud`ahida i naredio da napadne tvr|avu u Hajberu. U ovoj je
vojsci bio Muhammed ibn Mesleme i njegov brat Mahmud. U prvom napadu nisu osvojili
tvr|avu jer je bila izuzetno dobro utvr|ena. Zapovjednik u njoj je bio Merhab, koji je
stajao na zidinama tvr|ave i bacao veliko kamenje. Jedan je pogodio Mahmuda ibn
Meslemu koji pade kao {ehid kraj hebrejskih zidina. Ujutro, Merhab je iza{ao iz tvr|ave
i stao recitirati:
“Nekada ubijam kopljem, a kada ubijam,
lavovi razjareni bje`e.
Moja je ku}a za{ti}ena i ne mo`e joj se pri}i.”
Potom je po~eo izazivati muslimane:
“Ima li ko da iza|e na dvoboj!?”
Poslanik, a.s., upita:
“Ko }e iza}i pred njega?”
266 Ashabi Allahovog Poslanika
“Ja }u, Allahov Poslani~e”, javi se Muhammed ibn Mesleme. Tako mi Allaha, nisam
osvetio ubijenoga brata, a `elim ga osvetiti.”
Resulullah, a.s., re~e:
“Iza|i na dvoboj... Allahu moj, pomozi ga protiv ovoga (neprijatelja).”
Muhammed ibn Mesleme sa sabljom u ruci nasrnu na Merhaba kao razjareni lav. Uputio
mu je sna`an udarac sabljom koji jevrej izbje`e sakriv{i se iza nekog drveta. Sabljom je
udario granu koja posje~ena pade na zemlju. Merhab je iskoristio priliku i poku{ao udariti
Muhammeda ibn Meslemu sabljom, ali i ona presje~e granu. Obojica su se krili iza drveta,
udaraju}i sabljama tako da na njemu nije ostala nijedna grana. Tada Merhab uputi jak
udarac prema Muhammedu ibn Meslemi, ali ga on zaustavi svojim {titom. Sablja se zabode
u {tit i ostade u njemu. Muhammed je potom udario Merhaba i odsjekao mu nogu. Kad ovaj
pade na zemlju, Muhammed stade iznad njega i odsje~e mu i drugu nogu, a jevrej po~e
preklinjati da ga ubije, na {to mu Muhammed odgovori: “Ne! Okusi smrt kao {to je okusio
moj brat.” Zatim je do{ao Alija, r.a., i odsjekao mu glavu, a Muhammed izrecitova sljede}e
stihove:
“Vidje li, o Hajbere, kako kosim,
zaista, samo ponosni ubicu ka`njavaju.”
POVJERLJIVI
Muhammed ibn Mesleme `ivio je uz Poslanika, a.s., u Medini, sti~u}i znanje i
usavr{avaju}i svoj ahlak. U~estvovao je u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio
Resulullah, a.s, osim u pohodu na Tebuk, kada ga je Allahov Poslanik, a.s., ostavio kao
svog namjesnika u Medini.
Muhammed ibn Mesleme izgradio se u vrijednu li~nost. Bio je jasan i iskren u govoru,
nije povla~io rije~ niti vodio rasprave. Svi su imali povjerenja u njega.
Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je njegove vrline, ahlak i povjerenje u koje
nema sumnje pa ga je u~inio odgovornim za svoje namjesnike. Za sve u {to je sumnjao,
prvo je pitao Muhammeda ibn Meslemu. U po~etku ga je zadu`io da sakuplja zekat od
plemena D`uhejne. Kada je vidio njegovu preciznost u vo|enju poslova, zadu`io ga je
mnogo slo`enijim zadacima.
Po{to se pro{irila islamska da’wa, halifa je u osvojenim podru~jima postavljao
namjesnike vi~ne vjerskim stvarima, upravi, finansijama i vojsci. Ti namjesnici predstavljali
su halifu u svim `ivotnim poljima. Ponekad su stizale pritu`be na pojedine namjesnike sa
raznim optu`bama, kao {to su: lo{e upravljanje ili lo{e postupanje imetkom ili neizvr{avanje
Ashabi Allahovog Poslanika
267
halifinih naredbi. Omer ibn el-Hattab nije znao pogodnije osobe za provjeru tih optu`bi od
Muhammeda ibn Mesleme, r.a. Postao je poznat po preciznosti u istrazi, jasno}i u govoru i
moralnoj ja~ini koja ga je ~inila postojanim pred problemima. Pripala mu je ~ast {to ga je
halifa poslao da provjeri ta~nost optu`bi upu}enih protiv S’ada ibn Ebi-Vekkasa, tada{njega
namjesnika Kufe. S’ad ibn Ebi-Vekkas, r.a., sagradio je dvorac od }erpi}a, blizu ~ar{ijske
pijace. Danju mu je bilo vrlo te{ko voditi poslove i razgovarati sa posjetiocima zbog velike
buke koja je dopirala s pijace, pa je naredio da se zatvore vrata dvorca. “Umorio me `amor
~ar{ije”, rekao je S’ad, a njegove rije~i su prenesene Omeru ibn el-Hattabu, r.a., u `albi koju
je uputio jedan Kufljanin. Halifa je pozvao Muhammeda ibn Meslemu, objasnio mu u ~emu je
stvar i nalo`io mu da ide u Kufu i utvrdi {ta je istina. Naredio mu je u slu~aju da `alba bude
na mjestu, da skupi drva pred vrata dvorca i spali ih, a da S’adu ibn Ebi-Vekkasu naredi da
vi{e nikada ne zatvori vrata dvorca.
Muhammed je izvr{io naredbu vjerno i precizno; spalio je vrata dvorca i naredio S’adu
da vi{e ne zatvara vrata i kada ih ponovo ugrade. S’ad je izvr{io {to se od njega tra`ilo pa
je Muhammedu ponudio odre|enu svotu novca. Me|utim, Muhammed je to odbio uzeti.
Poslije ovoga slu~aja, S’ad je ostao namjesnik Kufe tri i po godine.
Muhammed ibn Mesleme je po nare|enju halife obilazio namjesnike. Upoznavao je
njihovu finansijsku situaciju i vr{io inventuru dr`avnoga imetka. Ako bi utvrdio da je
ne{to propu{teno ili u nepotrebne svrhe potro{eno, ili da je manjak, od namjesnika je
zahtjevao da koli~inu imetka dr`avne blagajne namire vlastitim imetkom.
Poznat je slu~aj kada je halifa poslao Muhammeda ibn Meslemu u Egipat da izvr{i
inspekciju poslova Amra ibn el-’Asa, tamo{njega namjesnika. Muhammed je oti{ao u Egipat
i po~eo vr{iti kontrolu spisa i registara, po svome obi~aju, precizno i ta~no. Na kraju je
utvrdio da je Amr ibn el-’As dao veliki dio vlastitoga imetka u dr`avnu blagajnu. Hvala neka
je Allahu na tome.
268 Ashabi Allahovog Poslanika
DRVENA SABLJA
Muhammed ibn Mesleme, taj skromni vjernik, bio je u slu`bi halife, izvr{avaju}i poslove
koji su islamskome ummetu donosili veliku korist. To je potrajalo sve dok se nije dogodila
velika smutnja - sukob izme|u Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., i Muavije ibn Ebu-Sufjana, r.a.
Muhammeda je jako rastu`ilo i zabolilo u du{i to {to se de{avalo muslimanima. Ta oni su
se me|usobno borili i ubijali.
Uzvi{en je i Veli~anstven Allah! Muhamed je bacio svoju sablju, a umjesto nje napravio
drvenu i oka~io je na zid u ku}i. Kada su ga pitali za{to se nije pridru`io nijednoj strani,
odgovorio je sa velikom `alo{}u: “Poslanik, a.s., dao mi je sablju i rekao: “Bori se njom
protiv mu{rika dokle god se oni bore, a kada vidi{ moj ummet da se me|usobno ubija,
oti|i s njom do Uhuda i udari je o kamen da je slomi{, a onda sjedi u ku}i dok te neko
gre{kom ne ubije, ili dok ti ne do|e smrt.” Boravio je u ku}i, a potom preselio u Rebezu,
gdje je ostao dok se smutnja nije smirila. Govorio je: “Ne}u se tamo vratiti dok se stvar ne
ra{~isti.”
Zabilje`eno je da je Huzejfe ibnul-Jeman rekao: “Znam ~ovjeka kome smutnja ne}e
na{tetiti. On je Muhammed ibn Mesleme.”
Iz te smutnje povukli su se tako|er S’ad ibn Ebi-Vekkas, Abdullah ibn Omer i Usame ibn
Zejd.
PRESELJENJE NA AHIRET
Nakon prestanka velike smutnje hilafet je pripao Muaviji ibn Ebi-Sufjanu, a Muhammed
ibn Mesleme vratio se u Medinu i nikada je vi{e nije napustio. ^etrdeset druge godine po
Hid`ri, ostavljaju}i iza sebe desetero mu{ke i {estero `enske djece, Muhammed je preselio
na ahiret.
Neka se Allah smiluje Muhammedu ibn Meslemi, odva`nom junaku, velikoj `rtvi,
iskrenom vjerniku.
SELMAN EL-FARISI, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Me|u muslimanima bio je poznat kao Selman el-Farisi, a zvali su ga Selman el-Hajr.
Pravo ime bilo mu je Mabeh, sin je Buzih{anov, a on sin Mursilanov, a on Behbuzanov, a on
Fejruzov, a on Sehrikov. Poticao je iz porodice A’bel-Melik, rodom iz D`ija, jednog od
asbehanskih gradova u Perziji.
NJEGOVA LI^NOST
Selman bje{e jedinstvena osoba, istaknuta me|u ~asnim ashabima. Krasila ga je
istinoljubivost i cijeli svoj `ivot proveo je tragaju}i za istinom, da bi je na{ao i `ivio u
njenom okrilju, predaju}i joj cijelu svoju li~nost. Zbog toga su ga prozvali ”Tragalac za
spoznajom”.
Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv. Razmi{ljao je o svemu {to sretne, tra`e}i su{tinu
i smisao. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu, pa je imao krupno tijelo,
obilje`eno ~vrstim istaknutim mi{i}ima. Bio je visok, {irokih prsa i svijetloga lica, a bujna
kosa, maljave ruke i noge isticale su ga me|u drugima.
270 Ashabi Allahovog Poslanika
VATROPOKLONIK
Selman se rodio u uglednoj i bogatoj porodici. Otac mu je vodio porijeklo od jednoga
vladara u Perziji. Bio je najmla|i sin tako da ga je otac mnogo volio. Volio ga je toliko da mu
nije dao da napu{ta dvorac u kojem `ivlja{e, pla{e}i se za njega. Uprkos bogatstvu i
neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu, njega su okupirale misli o smislenosti i svrsi
svijeta i `ivota.
Presudan momenat u izmjeni njegovoga `ivota bija{e dan kad mu Allah, d`.{., odredi da
napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za spoznajom. Zapam}ena je
njegova pri~a o odgoju i `ivotu u vatropokloni~koj vjeri u kojoj bija{e, slijede}i svoga oca i
svoj narod. Selman pripovjeda:
“Bio sam mladi} me|u perzijskim mladi}ima iz sela D`ij, sin poglavara sela,
najbogatijega ~ovjeka i uglednoga porijekla, ~ija se rije~ strogo slu{ala. Ocu sam bio najdra`e
stvorenje, a njegova ljubav je, kako sam ja rastao, bivala sve ve}a. Zatvorio me je u ku}u
boje}i se za me, kao {to se djevojke ~uvaju u ku}i. Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko
da me izabra{e na odabrano mjesto odr`avatelja ognja koji smo obo`avali. Zadu`ili su me
da lo`im vatru, paze}i da se ne ugasi ni na jedan trenutak - ni no}u ni danju.
Otac je bio posjednik ogromnog imanja koje je davalo velike prinose. Odr`avao ga je i
sabirao `etvu. Jednoga dana zauze ga neki posao te nije mogao oti}i na imanje. Pozvao me
je i rekao: “Sine, kao {to vidi{, ne mogu oti}i na imanje, nego oti|i ti i obavi poslove na
njemu.”
Uputio sam se tako prema imanju kad na putu nai|oh na crkvu tamo{njih kr{}ana
koji su se molili, pa mi to privu~e pa`nju. O kr{}anstvu nisam ni{ta znao, kao ni o bilo
kojoj drugoj vjeri jer sam cijelo djetinjstvo bio izoliran, daleko od ljudi i dru{tva. Krenuo
sam prema mjestu odakle su se ~uli glasovi kako bih vidio {ta ti ljudi rade. Kada sam ih
saslu{ao, zadivila me njihova molitva, po`elio sam da budem njihove vjere. Rekoh:
‘Boga mi, ovo je bolje od na{e vjere.’ Nisam ih napustio sve dok se nije smrklo, a na
imanje uop}e i ne odoh. Upitao sam ih: ‘Gdje obitavaju pripadnici va{e vjere?’ ‘U [amu!’,
odgovori{e mi.
Kada se smra~ilo, vratio sam se ku}i. Otac me je pitao {ta sam radio, pa sam mu
rekao: ‘O~e, prolazio sam kraj ljudi koji su se molili u svojoj crkvi pa me zadivilo ono {to
sam vidio od njihove vjere. Uvidio sam da je njihova vjera bolja od na{e.’
Oca je uznemirio moj postupak pa mi re~e: ‘Sine moj, u toj vjeri nema nikakva dobra.
Tvoja vjera i vjera na{ih o~eva bolja je od njihove.’
Poboja se otac da ne napustim vjeru o~eva pa me zatvori u ku}i, a noge mi zaveza
u lance. ^im mi se ukazala prilika, poslao sam glasnika kr{}anima sa porukom da sam
Ashabi Allahovog Poslanika
271
primio njihovu vjeru i da, ako im do|e kakav karavan iz [ama, mene obavijeste kako bih s
njima tamo otputovao. Oni mi uskoro odgovori{e, a ja se oslobodih okova i s njima, tajno,
krenuh putem [ama.”
KR[]ANIN
Selman je sa karavanom stigao u [am. Tokom cijeloga puta raspitivao se o
kr{}anstvu, vjeri poslanika Mesiha, Isaa, a.s., sina Merjemina. Htio je da nau~i propise vjere
kao {to je znaju njihovi odli~nici.
Nastavlja dalje Selman, pri~aju}i svoju zanimljivu ispovijest. Pitao sam ih: “Ko je
najbolji vjernik me|u vama?” “Episkop, crkveni dostojanstvenik”, odgovorili su.
Oti{ao sam do njega i rekao mu: ‘Svidjela mi se va{a vjera pa bih volio da ti se
pridru`im, da te slu`im i da u~im od tebe, te de zajedno molitvu obavljamo?!’ ‘U|i!’, re~e
mi on.
Ostao sam uz njega i po~eo ga slu`iti. Uvidio sam da je taj ~ovjek podao. Skupljao je
dobrovoljne priloge od ljudi kako bi ih podijelio sirotinji, a onda ih ostavljao u vlastitu riznicu.
Nedugo zatim je umro. Na njegovo mjesto postavili su drugoga. Od ovoga nisam upoznao
boljeg ~ovjeka me|u njima niti sam znao ikoga sa ve}om `udnjom za onim svijetom, a
skromnijeg prema dunjaluku i ustrajnijeg u pobo`nosti. Izuzetno sam ga zavolio. Kad mu se
pribli`io smrtni ~as, upitao sam ga: ‘Od Allaha ti je do{ao ed`el. [ta mi nare|uje{ i kome me
prepuru~uje{?’ On mi odgovori: ‘Sinko moj, ne poznajem ~ovjeka koji je poput mene, osim
jednog iz Mosula.’
Kada je pobo`njak umro, oti{ao sam u Mosul, na{ao ~ovjeka na koga sam upu}en i
sve mu ispri~ao. S njim sam pro`ivio {to je Allah htio, a kada mu se primakla smrt,
upitao sam ga kome da idem od pobo`nih, pa me on uputi pobo`njaku u Nisibin.
Na{ao sam preporu~enog ~ovjeka i s njim proboravio koliko je Allah htio, a kad se i
njemu pribli`ila smrt, upitao sam ga isto {to i one prije njega. On me uputi na ~ovjeka iz
Amurije, u Bizantiji.
Kod ~ovjeka iz Amurije boravio sam i u me|uvremenu nabavio nekoliko krava i ovaca.
Kad njemu do|e ed`el, upitah ga: ‘Kome me preporu~uje{?’ On mi re~e: ‘Sinko, ja zaista
ne poznajem nekoga poput nas kome bih ti preporu~io da ide{. Ali, do`ivjet }e{ vrijeme
u kojem }e biti poslan Poslanik sa ~istom vjerom Ibrahima, a.s. Pojavit }e se kao muhad`ir
u zemlji palmi, izme|u crnih brda, pa ako mogne{ oti}i do njega, oti|i. On ne jede od
milostinje, prima hedije, a izme|u ple}ki mu je poslani~ki pe~at; kada ga vidi{, prepoznat
}e{ ga.’”
272 Ashabi Allahovog Poslanika
PRIMANJE ISLAMA
Selman je ostao u Armeniji, a od prihoda krava i ovaca sticao je svakodnevnu `ivotnu
opskrbu. @ivio je i{~ekuju}i vijest o najavljenom Poslaniku, a.s., s kojim }e pronijeti svjetlo
vjere kroz arapske zemlje. ^ekaju}i, odlu~i da ode do zemlje o kojoj mu je pri~ao pobo`ni
prijatelj i da tamo sa~eka dolazak Poslanika. Nastavak je njegove `ivotne pri~e, zaista,
nesvakida{nji:
“Prolazilo je nekakav karavan kraj mene, pa sam upitao one u njemu o njihovom zavi~aju.
Reko{e mi da su iz plemna Kelb, sa Arapskoga poluotoka. Pitao sam ih bi li pristali da im dam
svoje krave i ovce u zamjenu da me povedu prema opisanom mjestu. Pristali su i primili me
u svoje dru{tvo dok nismo stigli do Vadil-kura, gdje me prevari{e i proda{e jednom `idovu.
Na tom mjestu sam uo~io mno{tvo palmi, te se ponadah da sam stigao na odredi{te.
Me|utim, to nije bilo mjesto gdje }e se iseliti Poslanik. Ostao sam kod ~ovjeka koji me kupio,
dok mu jednoga dana ne do|e ~ovjek iz `idovskog plemena Benu-Kurejze i kupi me od
njega.
Oti{ao sam s njim u Medinu i, Allaha mi, ~im sam je ugledao, znao sam da je to
opisani grad i da }e Poslanik do}i u njega. Ostao sam, rade}i u palmoviku ~ovjeka iz
Benu-Kurejze sve dok Allah nije poslao Poslanika, a.s. Do{ao je u Medinu prethodno
odsjev{i u Kuba’u, u plemenu Amra ibn Avfa.
Bio sam na palmi, a gazda je sjedio ispod nje, kada mu do|e ~ovjek iz porodice njegovih
amid`i}a i re~e mu: “Neka Bog uni{ti Benu-Kajle, sklopili su sporazum i {tite nekog ~ovjeka
iz Meke za kojeg tvrde da je Poslanik.”
Allaha mi, ~im je to izgovorio, mene je spopala drhtavica da se i palma zatresla,
umalo da padnem s nje. Brzo sam spuzao i upitao ga: ‘[ta si rekao, o ~emu se radi?’
Gazda podi`e ruku i udari me jako pesnicom: ‘[ta se tebe ti~e ova stvar? Vrati se
svome poslu!’
Kad se smrklo, sakupio sam svoje stvari i iza{ao. I{ao sam dok nisam stigao do
Poslanika, a.s., u Kuba’u. U{ao sam kod njega i zatekao ga sa nekolicinom njegovih
ashaba. Rekoh mu: ‘Vi ste stranci i nevoljnici. Imam ne{to hrane koju sam zavjetovao
dati kao milostinju, a kad sam ~uo za va{e stanje, odlu~io sam je dati vama.’
Spustio sam potom hranu pred njih, a Poslanik re~e onima oko njega: ‘Jedite u ime
Allaha.’ On sam suzdr`a se i ne uze ni{ta od hrane. Rekoh sebi: ‘Allaha mi, ovo je jedno
od obilje`ja; ne jede milostinju.’
Vratio sam se i pripremio hrane za Poslanika pa sam mu je odnio i rekao: ‘Vidio sam
da ne jede{ milostinju pa ho}u da te po~astim s ne~im od mene, kao hedijom.’ Spustio
sam hranu pred njega, a on zovnu ashabe i re~e im: ‘Jedite u ime Allaha.’
Ashabi Allahovog Poslanika
273
I on je jeo zajedno sa njegovim ashabima, a ja rekoh sebi: ‘Allaha mi, ovo je drugo
obilje`je; jede ono {to mu se da kao hedija.’
Vratio sam se zatim na imanje moga gazde i ostao tamo koliko mi Allah odredi, a slijede}i
put kada sam oti{ao do Poslanika, a.s., zatekao sam ga na Bekijji42 kako ispra}a d`enazu.
Stajao je okru`en ashabima. Na sebi je imao dvostruku odje}u; jednu je obukao a jednu
pregrnuo. Nazvao sam mu selam i stao tako da mogu vidjeti njegova le|a. Primijetiv{i {ta
namjeravam, on zbaci ogrta~ sa le|a tako da se ukaza znak izme|u ple}ki: pe~at poslanstva
po opisu moga prijatelja. Pri{ao sam mu i po~eo ga ljubiti i plakati.
Ispri~ao sam svoju `ivotnu pri~u ovako kako je vama pri~am. Primio sam islam.
Ropstvo se isprije~ilo izme|u mene i u~estvovanja na Bedru i Uhudu. Jednog dana
Resulullah, a.s., re~e: ‘Pi{i svome gazdi da te oslobodi.’
Napisao sam mu pismo, a Resulullah, a.s., naredio je ashabima da mi pomognu.
Allah me, ubrzo, oslobodi ropstva. @ivio sam me|u muslimanima, slobodan, sa
Poslanikom, a.s., i u~estvovao sam u Bici na Hendeku i u svim va`nijim doga|ajima.”
MUBAREK-RJE[ENJE
Tako se muslimanima pridru`io vrijedni ashab. Resul, a.s., pobratio ga je sa
Ebu-Derdaom. Kako Selman nije mogao u~estvovati u Bici na Bedru i Uhudu jer je u
tom vremenu bio rob, u Bici na Hendeku se jasno pokazala njegova ratni~ka
nadarenost i stru~nost u vojnoj strategiji.
Bitka se odigrala kada je prezir medinskih `idova, zbog ulaska mnogih ljudi u islam,
eskalirao. Mrzili su {to se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom, a.s. Htjeli su da taj
blagoslovljeni pokret bude ugu{en i da se ugasi svjetlo Upute. Pete godine po Hid`ri,
grupa `idova sa najuglednijima izme|u sebe tajno je iza{la iz Medine i uputila se ka
Meki. Cilj im je bio podstaknuti Kurej{ije i mnogobo{ce da napadnu Medinu i dokraj~e
Muhammeda, a.s., i muslimansku zajednicu. Mnogobo{ci su u tome pozivu vidjeli svoj
interes, `arko `ude}i za vra}anjem slave njihovim kipovima i d`ahilijetskim obi~ajima.
To bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika, a.s., i onih koji ga slijede.
Skovali su zajedni~ki plan zasnovan na prevari. Plan je bio da Kurej{ijie i njihovi
saveznici iz Benu-Gatafana i ostalih arapskih plemena navale na Medinu spolja, dok bi
`idovi Benu-Kurejza i Benu-Kajnuka, kao i ostali koji `ive u Medini, napali muslimane s
le|a. Tako bi ih uklije{tili izme|u dvije vojske i, ra~unaju}i na svoju mnogobrojnost i
bolju opremu, kona~no im do{li glave.
Mnogobo{ci su spremili vojsku od dvadeset ~etiri hilljade boraca pod zapovjedni{tvom
Ebu-Sufjana i Ujejna ibn Hisna.
Allahov Poslanik, a.s., saznao je za kurej{evi~ku mnogobrojnu vojsku i po~eo razmi{ljati
274 Ashabi Allahovog Poslanika
o taktici ratovanja s njima. Sakupio je savjetodavno vije}e ashaba i izlo`io im ~injenice.
Selman se povukao izme|u prisutnih i po~eo da kru`i Medinom razgledaju}i njen
geografski polo`aj. Uo~io je da je Medina sa svih strana okru`ena brdima i da }e svakoj
vojsci, bez obzira na njenu mnogobrojnost, predstavljati te{ko}u savla|ivanje tih brda. Ona
su bila kao za{titna brana Medine. Izme|u brda nalazila se udolina kroz koju su mnogobo{ci
lahko mogli do}i do samog grada.
Selmanov odgoj u uglednoj i staroj porodici omogu}io mu je da nau~i vojnu strategiju
i mnogobrojne ratne vje{tine. Uvidio je nu`nost kopanja rovova du` udoline me|u brdima,
da bi ih povezao i napravio neprekidan za{titni prsten oko Medine.
Vratio se na sjednicu koju je vodio Poslanik, a.s., i kazao: “Allahov poslani~e, Medina
je okru`ena brdima sa svih strana koja spre~avaju neprijateljsku vojsku da prodru u nju.
Me|utim, postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahko}om mogla u}i u
grad. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi, duboki i {iroki. Oni bi nas {titili od
nevjerni~kog prodora.”
Poslanik, a.s., pohvali blagoslovljeno rje{enje, vidjev{i u njemu sjajnu zamisao za
zaustavljenje neprijateljske sile. Prvi je uzeo trnokop i po~eo kopati. Muslimani su se rasporedili
i povezali se u neprekidan lanac, kopaju}i rovove.
Znoj je oblivao njihova lica, dok su u~ili tekbire: ”Allahu ekber, Allahu ekber… “
Selman, r.a., bio je u ovom safu i svojim jakim rukama kopao je rov.
Resulullah, a.s., odlu~io je da se ne prekida kopanje dok se ne okon~a, prije dolaska
nevjerni~ke vojske. Na mjestu na kojem je kopala jedna skupina ashaba, a me|u njima i
Selman, bila se isprije~ila jedna ogromna stijena. Nisu je mogli ni razbiti ni pomjerti. Bespomo}no
su udarali, a pijuci i }uskije samo su se odbijali od tvrde stjene. Selman je oti{ao Poslaniku
da ga obavijesti o iskrslom problemu, predla`u}i da se promijeni pravac kopanja kako bi
izbjegli prepreku.
Resulullah, a.s., oti{ao je na lice mjesta i po~eo razmi{ljati o najboljoj soluciji. Nakon
kratkog razmi{ljanja zatra`io je pijuk. Selman je stajao kraj njega. Poslanik je uzeo
pijuk svojim mubarek rukama, sna`no zamahnuo i udario po stijeni. Ona se malo otcijepila,
a bljesnula je iskra koja osvijetli prostor oko njih. Tada Allahov Poslanik, a.s., uzviknu:
“Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Perzije i vidio sam svjetla Hire i Kisrinih dvoraca, moj
ummet }e zavladati njima!”
Istom snagom zamahnuo je i udario drugi put, a pukotina se pove}ala. Ponovo je
bljesnula iskra koja osvjetli zidine Medine.
“Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Bizantije. Vidio sam svjetla crvenih dvoraca, moj
ummet }e zavladati njima!”
Nakon tre}ega udarca stjena se razbila. Selman i okupljeni muslimani kaza{e: “Ovo
nam je obe}anje od Allaha i Njegovog Poslanika.”
Ashabi Allahovog Poslanika
275
SELMAN JE OD NAS
Muslimani su zavr{ili sa kopanjem hendeka. Kada su mnogobo{ci i njihovi saveznici
stigli, stali su pred rovove nemo}ni i zbunjeni. “Ko se ovoga dosjeti?”, pitali su se nemo}ni da
bilo {ta u~ine.
Iskopani hendek sprije~io ih je da napadnu Medinu i muslimane, a njihova
mnogobrojnost im nije bila od koristi.
Poku{ali su okru`iti Medinu, ali od toga nije bilo nikakve fajde, naro~ito jer se no} ve}
primicala sa u`asnim vjetrom koji im je zasljepljivao o~i, razgonio konje i deve i ubijao u njima
odlu~nost i snagu. Slo`enost situacije kod mnogobo`aca pove}ala je ~injenica da su `idovi
odustali od dogovorenog plana da napadnu muslimane iznutra, po{to su vidjeli da }e hendek
{tititi muslimane od napada spolja.
Kurej{ije i njihovi saveznici pretrpjeli su poraz a `idovi su skupo platili svoju izdaju.
Poslanik, a.s., bio je obradovan Selmanovim prijedlogom za kopanje hendeka koji, Allahovim
emrom, za{titi muslimane.
Kasnije se Resulullah, a.s., savjetovao s njim u ve}ini slu~ajeva.
Zadovoljstvo i ponos muslimana Selmanom, r.a., naraslo je dotle da su jednog dana
rekli: “Selman je na{!”
Muhad`iri su odgovorili: “Nije nego je na{!”
Allahov Poslanik, a.s., iza{ao je tada pred skupinu muslimana i rekao: “Selman je od
nas, ehlu-bejta.”43
Iz velike ljubavi i po{tovanja prema njemu Poslanik mu je ukazao po~ast time {to ga
je uvrstio u svoju porodicu. Alija, r.a., dao mu je nadimak “Mudri Lukman” zbog njegove
mudrosti, o{troumnosti i razboritosti. Jednom prilikom je rekao: ”Taj ~ovjek je od nas,
ehlul-bejta, ko je od vas poput Mudrog Lukmana, dato mu je znanje pro{lih i sada{njih
generacija. ^itao je prija{nje objave, a i ovu sada{nju. On je more nepresu{no.”
Zbog Selmanove bliskosti sa Poslanikom, a.s., Ai{a je rekla: “Selman je mogao da
sjedi sa Poslanikom, a.s., duboko u no}, tako da je izgledalo da vi{e provodi vremena s
njim nego s nama.”
U Medini, Selman, r.a., `ivio je u istoj ku}i sa bratom po islamu Ebu-Derdaom, r.a.
Njegov drug provodio je no} u ibadetu, klanjaju}i, a danju je postio. Selman je smatrao
da je to pretjerivanje, pa ga je na lijep na~in poku{avao nagovoriti da sebi olak{a, na {to
ga je Ebu-Derda izru`io rije~ima:
“Zabranjuje{ mi da klanjam i postim u ime svoga Gospodara?!”
Selman mu odgovori:
“Tvoje o~i imaju pravo na odmor, a i tvoja porodica ima pravo na tebe. Posti, a i odmaraj,
276 Ashabi Allahovog Poslanika
klanjaj i spavaj.”
Kada je Ebu-Derda cijeli slu~aj izme|u njega i Selmana iznio pred Allahovoga Poslanika,
a.s., on mu je kratko odgovorio: “Selman je pun znanja!”
NAMJESNIK MEDAINA
Resulullah, a.s., preselio je svome Plemenitome Gospodaru. Selman, r.a., bje{e u
Medini. Dini-islam se po~eo {iriti diljem svijeta. Muslimani su slavili pobjedu za pobjedom i
osvajali grad za gradom. Ostvarilo se i obe}anje Allahovog Poslanika, a.s., o osvojenju
Perzije i Bizantije. Selmanu se pru`ila prilika da vidi prostranstva koja se otvaraju novoj
vjeri.
Halifa Omer,r.a., htio je postaviti upravitelja nad Medainom i za tu funkciju izabrao je
Selmana. On je poku{avao odbiti polo`aj koji mu se nudio, govore}i: ”Ako mo`e{ i zemlju
da jede{ umjesto da bude{ zapovjednik dvojici, izaberi zemlju!”
Me|utim, Omerovo insistiranje natjeralo ga je da se prihvati te du`nosti, slu`e}i islamu.
Medain je bio bogata i plodna oblast. Selmanova plata koju je dobivao iz Bejtul-mala bila
je vrlo visoka. Kada je dostigla cifru od pet hiljada dinara, odbio ju je primiti.
Hi{am prenosi od Hasana, a ovaj od Hasana ibn Alije, r.a., da je rekao: ”Selmanov
je prihod bio pet hiljada dinara. Bio je pretpostavljeni trideset hiljada ljudi. Kada bi
govorio ljudima, polovinom ogrta~a bi se zagrnuo a na drugoj polovici bi sjedio. Kad bi
mu do{la pla}a, razdijelio bi je narodu, a sam je `ivio od onog {to bi stekao svojim starim
zanatom.”
Selman je insistirao da `ivi od rada svojih ruku. Nisu ga privla~ili dunjalu~ki ukrasi i
ljepote. Nije prestajao li~no privre|ivati mada je bio za{ao u godine. Odbijao je primati
platu, a kada bi je ve} uzeo, svu bi je podijelio sirotinji. Radio je od zanata koji je poznavao.
Bio je korpar, kupovao bi liku od palme i konopa i pravio bi korpe i prodavao ih. Od
neznatne zarade izdr`avao bi sebe i svoju porodicu i dijelio milostinju. Opisao je svoju
naviku ovim rije~ima: ”Kupio bih liku za dirhem, zatim bih radio i prodao ga za tri, od
toga bih jedan ostavio za novu liku, drugi potro{io za opskrbu porodice, a jedan podijelio
kao milostinju. Da mi je Omer zabranio da tako radim, ne bih ostavio taj posao.”
Selman je bio uzor u svojoj skromnosti, mudrosti, obrazovanju i ja~ini vjere. Dostigao
je visok stupanj ~istote du{e i plemenitosti u ljubavi prema istini, radu i u svemu ~ime je
bio zadovoljan njegov Uzvi{eni Gospodar. Prezirao je luksuz, bogatstvo i la`no
predstavljanje. Nalazio je da je sve na ovom prolaznom dunjaluku od ukrasa, nakita i
u`ivanja tek tanka krlju{t, koja svome vlasniku ne}e biti ni od kakve koristi na Sudnjem
danu.
Htio je pove}ati svoja dobra djela, i predanost u pobo`nosti i bogobojaznosti.
Ashabi Allahovog Poslanika
277
Pro~ula se njegova ljubav prema ljudima i njegovo pomaganje i dobro~instvo.
Karakteristi~an je jedan doga|aj u vezi s ovim, a desio mu se kao upravitelju Medaina. On
najbolje odslikava njegovu skromnost i iskrenost u pomaganju drugih. Naime, i{ao je Selman,
r.a., medainskim ulicama i sreo nekoga ~ovjeka koji je dolazio iz [ama kako nosi te`ak
tovar, te`ak toliko da ga je svega izmorio. U tovaru su bile hurme i smokve. Kada je [amlija
vidio Selmana u njegovoj jednostavnoj odje}i, pomislio je da je jedan od siromaha. Odlu~io je
njega pitati da mu pomogne ponijeti tovar, za {ta bi mu dao pristojnu nadoknadu. Obratio se
Selmanu rije~ima: ”Bi li htio ovo ponijeti, mene je slomio ovaj teret?”
Selman mu je pri{ao i zaprtio se vre}om. Krenuo je uporedo s njim ni{ta ne govore}i.
Kada su prolazili kraj skupine Medinelija, koji su sjedili kraj nekog du}ana, Selman im
nazva selam, a oni odgoovori{e: “Neka je i na upravitelja selam i spas.”
Pri|e mu nekolicina od skupine da preuzmu tovar od njega, govore}i: “Nemoj ti da
nosi{, upravitelju!” Tada je ~ovjek iz [ama uvidio da je zaposlio nikoga drugoga nego
upravitelja Medaina, Selmana el-Farisija, r.a. Zastidio se svoga postupka i zamuckuju}i
po~eo se izvinjavati. Poku{ao je uzeti vre}u sa Selmanovih le|a, ali mu je on odbi dati,
rekav{i: “Ne, dok ne do|emo do tvoje ku}e.”
Kad se razdu`io od upraviteljstva nad Medainom, nastanio se u Iraku, nastavljaju}i
skromno `ivjeti od pravljenja i prodaje korpi.
Ebu-Derda, r.a., bio se nastanio u [amu gdje je dobio velik imetak i potomstvo. Htio
je sa Selmanom podijeliti taj ugodni `ivot, pa mu se javio pismom:
”Es-Selamu alejkum, Allah, d`.{., mi poslije tvoga odlaska podari imetak i potomstvo pa
sam se nastanio u svetoj zemlji.”
Odgovorio mu je Selman, Allah, d`.{, bio zadovoljan njime:
”Es-Selamu alejkum. Pi{e{ mi da te Allah, d`.{., opskrbio imetkom i potomstvom.
Znaj da dobro ne le`i u bogatsvu i potomstvu, nego je dobro u tome da pove}a{ svoju
blagost i da se okoristi{ svojim znanjem. Pi{e{ mi da si na svetoj zemlji, ali zemlja ne
radi ni za koga. Radi kako `eli{, ali pripremi se za smrt!”
Jedanput je Selmana posjetio neki od prijatelja u njegovoj ku}i, a on je mijesio tijesto
za hljeb, pa ga je prijatelj za~u|eno upitao:
“Zar sam mijesi{? Gdje ti je sluga?”
On mu odgovori:
“Poslali smo je da nam obavi neki posao, pa nam je bilo mrsko da joj dajemo dva
posla.”
Ljubav prema ljudima… Samilost… Bogobojaznost i skromnost. To su bili uzusi koje je
Selman sebi zacrtao i provodio ih tokom cijeloga `ivota.
Kada je htio napraviti sebi ku}u, na{ao je zidara koji je ina~e poznavao njegov na~in
`ivota, pa ga je pitao:
“Kakvu }e{ mi ku}u napraviti?”
278 Ashabi Allahovog Poslanika
Zidar je odgovorio:
“Ne brini se, bit }e to ku}a koja }e te {tititi od vru}ine i hladno}e. Kad bude{ stajao, glava
}e ti dodirivati plafon, a kad bude{ spavao, noge }e ti dodirivati zid.”
Selman se te{ko razbolio. Kad mu je S’ad ibn Ebu-Vekkas, r.a., do{ao u posjetu, on je
zaplakao pred njim, pa ga S’ad upita:
“[ta te rasplaka, o Ebu-Abdullahu?” Allahov Poslanik, a.s., preselio je zadovoljan tobom.”
Selman mu odgovori:
“Allaha mi, ne pla~em iz straha od smrti niti `elje za dunjalukom, nego, Poslanik, a.s.,
uzeo je zavjet od nas kada je kazao: ‘Neka va{ dio od dunjaluka bude koliko oprema
konjanika. A vidi mene, o Sa’de, pogledaj ovo mno{tvo oko mene!’”
S’ad se osvrnu oko sebe, ali ne vidje ni{ta osim posude za jelo i lon~eta za pi}e pa
mu re~e:
“Ebu Abdullahu, preporu~i nam ne{to ~ega }emo se dr`ati.”
Selman odgovori:
“Sjeti se Allaha, d`.{., u brizi kada si zabrinut, u presudi kada presu|uje{ i u udjelu kada
udjeljuje{.
PRESELJENJE NA AHIRET
Kako se pribli`avala smrt, Selmana je obuzela ~e`nja za susretom s Poslanikom, a.s.,
i ashabima koji ga preteko{e kod njegovoga Gospodara. Selman je bio taj za koga je
Poslanik kazao: ”D`ennet jedva ~eka trojicu: Aliju, Ammara ibn Jasira i Selmana.”
Plakao je Selman, r.a., zbog te ~e`nje. Kad je osjetio da mu je smrt sasvim blizu,
okrenuo se svojoj `eni i zatra`io od nje da mu donese bo~icu sa miskom koju je ~uvao
jo{ od osvojenja D`ulule. Rekao joj je: “Po{kropi oko mene miska jer mi dolaze Allahova
stvorenja koja ne jedu i ne piju, ali vole miris.”
Htio se oprostiti od ovoga prolaznoga svijeta mirisom kao {to bija{e sam njegov
`ivot: mirisan i ~ist, ispunjen bogobojazno{}u, znanjem, mudro{}u i skromono{}u.
Neka se Allah, d`.{., smiluje Selmanu el-Farisiju, Selmanu el-Hajru, mudrom i
skromnom u~enjaku i mud`ahidu.
NU’AJM IBN MES’UD, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Nu’ajm, sin je Mes’udov, a on Amirov, a on Enejfov, a on S’alebin, a on
Kunfuzov, a on Halanin, a on Subej’a, a on Bekrov, a on E{d`e’a, a on Rejsov, a on
Gatafana el-Gatafanija el-E{d`e’ija. Nadimak mu je bio Ebu-Seleme.
NJEGOVA LI^NOST
@ivot Nu’ajma ibn Mes’uda nakon primanja islama bio je potpuno suprotan `ivotu iz doba
d`ahilijeta. U d`ahilijetu je bio beduin, koji je samo za sebe tra`io profit, u`ivanje i korist.
Nikome i ni~emu nije polagao ra~une. U islamu je bio odani vjernik, ~istoga posla, iskrenoga
govora. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., u islamu je postao sasvim drugi ~ovjek.
Bio je vrlo snala`ljiv, dubokog razmi{ljanja, dalekose`ne pronicljivosti i veoma mudar.
Sva ta svojstva poprimio je kao pustinjak, `ive}i u pustinjskim neprilikama koje ~ovjeka
sna`e i u~e saburu. Tako je nau~io borbene vje{tine, uvje`bavao je ga|anje lukom i
strijelom i bacanje koplja i osposobio se za ma~evanje.
Nu’ajm je bio lijepe gra|e, ~vrstoga dr`anja, vitkoga stasa, tamne puti, dugoga lica,
krupnih o~iju, puna~kih obraza. Imao je mi{i}avo i razvijeno tijelo, pucao je od snage
tako da su mu se na vratu ocrtavale krvne `ile. Rijetko je govorio. Imao je sposobnost
da uvjeri sagovornika, tako da onaj ko ga slu{a povjeruje u ono {to ka`e bez i najmanje
sumnje.
280 Ashabi Allahovog Poslanika
SAVEZNIK JEVREJA
Nu’ajm ibn Mes’ud poti~e iz plemena Gatafan, koje je bilo nastanjeno u Ned`du, na putu
izme|u Meke i Medine, a bli`e Meki nego Medini. Obi~aj Arapa u predislamsko doba bio je
da stupaju u saveze sa drugim plemenima, kako bi zajedno bili ja~i u sporovima i ratovima.
Jevreji koji su se doselili u Medinu i njenu okolicu, uspje{e svojim prevarama i zavjerama
razjediniti arapska plemena i zavladati njima, {to im je i bio glavni cilj.
Dva plemena u Medini bila su u sva|i: El-Hazred` i El-Evs. Jedan je dio jevreja bio u
savezu sa plemenom El-Hazred`, a drugi dio u savezu sa plemenom El-Evs. Jevreji su
uspjeli zavladati Arapima, mire}i jedne, a zava|aju}i druge, dok su iza le|a {urovali i sa
jednima i sa drugima. Pleme Gatafan stupilo je u savez sa jevrejima Medine i tako postalo
predmet u njihovim rukama koji je slu`io za izvr{avanje njihovih interesa i ciljeva.
Nu’ajm ibn Mes’ud uspio je uspostaviti dobre odnose sa svim jevrejima, bivaju}i im
prijatelj i povjerljiv saradnik, tako da ih nisu mogla zavaditi nikakva sumnji~enja ili lo{e
misli. Me|utim, taj Nu’ajmov odnos s njima bio je isklju~ivo iz interesa jer je on volio
ugoditi samo sebi. Dolazio je u njihova predgra|a tra`e}i u`ivanje, nasla|ivanje i pi}e.
Kada bi do{ao, zatra`io bi od njih da zaka`u no}no sijelo i dru{tvo za u`ivanje. Jevreji bi mu
poklanjali najljep{e plesa~ice i djevojke u zamjenu za imetak kojeg je on nemilice tro{io.
Posjete Nu’ajma ibn Mes’uda jevrejskom predgra|u navele su jevreje da se me|usobno
nadme}u ko }e zadobiti njegovu naklonost i njegovo zadovoljstvo, i tako ga primamiti da
bude samo njima odan.
PRELAZAK NA ISLAM
Nakon {to se Allahov Poslanik, a.s., u~vrstio u Medini, Kurej{ije su se nastavile
boriti zavjerama i pritiscima koje su vr{ili na njega. Tra`ili su od svojih saveznika Arapa
da maltretiraju muslimane, da ih zlostavljaju i provociraju. Pored svega toga, jevreji su
poku{ali nanijeti {tetu muslimanima {ire}i glasine i la`nu propagandu kojom su `eljeli
okaljati i oslabiti vjeru. Jevreji su nastavili podsticati Arape protiv Allahova Poslanika,
a.s., kako se oni ne bi ujedinili oko istinite vjere i kako islam ne bi zavladao cijelim
Arapskim poluotokom. Oni su vladali Arapima, sijali razdor me|u njima i o`ivljavali
plemenske mr`nje i nepodno{ljivosti, rade}i sve da tako i ostane.
Nu’ajm ibn Mes’ud nije bio od onih koji su se zanimali za Muhammeda, a.s., i njegovu
misiju. On je bio utonuo u strastima svojih u`ivanja i zabava. Imetak koji je sticao u
vojnim pohodima i zara|ivao u poslovima, tro{io je i rasipao na pi}e i u`itke sa `enama
u jevrejskom naselju Medine.
Ashabi Allahovog Poslanika
281
Bitka na Bedru je mnogo uticala na {irenje Bo`ije poslanice i dala je podstrek i pouzdanje
muslimanima koji su bili sa Poslanikom, a.s. Tako se pove}ao broj muslimana i formirao prvi
islamski d`emat na temeljima bratske saradnje, jednakosti i vjere. Allahov Poslanik, a.s.,
po~eo je upu}ivati poziv u vjeru svim Arapima na Arapskome poluotoku, prije nego je uputio
poziv izvan njega.
Zatim, Bitka na Uhudu, koja je mogla donijeti, uz poraz, slabost u du{ama muslimana,
pove}a im ustrajnost u borbi protiv ugnjetavanja i suprotstavljanja svakom neprijateljstvu,
~ine}i da Allahova rije~ bude najvi{a, a Njegov Poslanik, a.s., vo|a koji ih inspiri{e na
putu istine. Bitka na Uhudu Kurej{ijama nije bila dovoljna, ve} su `eljeli izvr{iti sli~an pohod
kojim bi uni{tili Vjerovjesnika, a.s., i njegove sljedbenike. Pleli su se konci velike zavjere.
Sklopio se savez u d`ahilijetu zalutalih Arapa i spletkaro{a jevreja protiv Poslanikove, a.s.,
vjere i njegove ~asne misije. Kurej{ije, u saradnji sa medinskim jevrejima i u saglasnosti sa
arapskim plemenima, svojim saveznicima, kao {to su Benu-Gatafan i drugi, pripremi{e
{ejtanski plan za pohod na Medinu sa ogromnom vojskom. Ra~unali su da se Resulullah,
a.s., i muslimani: muhad`iri i ensarije, ne}e mo}i oduprijeti njihovoj sili, a posebno kada
jevreji budu unutra{nji neprijatelji koji }e praviti spletke muslimanima kada po~ne napad.
Nakon uspostavljanja veze izme|u Kurej{ija, medinskih jevreja, Gatafana i ostalih
saveznika koji su podr`avali Kurej{ije, postavi se dobro razra|en plan koji je podrazumijevao
slijede}e:
- da Kurej{ije iza|u iz Meke i li~no budu predvodnica, ostalim arapskim plemenima koja
su u savezu s njima, kako bi bili brojniji, te da se upute prema Medini;
- kada kurej{ijska vojska do|e u Ned`d, treba im se pridru`iti pleme Gatafan i da se
zajedno upute prema Medini, da je stave u opsadu, a zatim vojno poraze;
- da jevreji, kada se uvjere da se pribli`ava kurej{ijska vojska, zametnu unutra{nje
probleme, da sklone namirnice i opskrbu u podru~je izme|u Meke i Medine i da zapale
poljoprivredne prinose Medine.
Ovo je imalo dva cilja: zbunjivanje i odvra}anje pa`nje muslimana da se ne
suprotstave napadu Kurej{ija i njihovih saveznika i pronala`enje prolaza kroz koji }e
mnogobo{ci u}i u Medinu.
Allahov Poslanik, a.s., proni~e u ovaj plan i spre~ava posljedice velike zavjere. Odlu~io
se suprotstaviti saveznicima: Arapima i jevrejima, sa malim brojem muslimana. Selman
el-Farisi, jedan od ashaba, predlo`i Poslaniku, a.s., da iskopaju kanal ispred Medine.
Kada ga iskopa{e, muslimani osjeti{e neku sigurnost da }e se mo}i odbraniti i u~initi
neuspjelim napade protivnika.
Dok se sve to odvijalo, Nu’ajm ibn Mes’ud posmatrao je tok doga|aja, pregovore i
dogovore. Jednu ve~er iza{ao je na bre`uljak i sjedio posmatraju}i zvijezde, razmi{ljaju}i o
sebi i svemu {to se de{ava oko njega. Sagledavao je svoje prijateljstvo sa jevrejima i u
kakvom je, ustvari, odnosu on s njima. Razmi{ljao je o politici koju zastupaju prema
282 Ashabi Allahovog Poslanika
Muhammedu, a.s., i njihovom stavu, kao i odnosu svoga plemena Benu-Gatafan prema
Muhammedu, a.s. Uporedio je svoj besmisleni i ludi `ivot, koji je `ivio me|u jevrejima,
sa `ivotom muslimana u Medini koji se zasnivao na ~istoti, vjerovanju, obavljanju namaza,
ljubavi i saradnji. ^udila i divila ga je ustrajnost Allahovog Poslanika, a.s., u odbrani
onoga ~emu poziva i ustrajnost muslimana koji su s njim, uprkos ogromnim neprilikama
na koje su nailazili.
Spozna Nu’ajm da je Muhammed, a.s., do{ao sa Istinom jer poziva na prinicipima
humanosti, pravednosti i jednakosti me|u ljudima. Uvjerio se da je uistinu on Vjerovjesnik,
a nije znao za{to je odjednom zamrzio sav svoj pro{li `ivot, i za{to mu postado{e
odvratne sve zavjere koje su pleli protiv ~ovjeka koji je pozivao obo`avanje Jednog
Jedinog Allaha, d`.{., i u odbacivanje vi{ebo{tva i zablude.
Nu’ajm je dobro poznavao ja~inu jevrejskoga prezira prema poslani~koj misiji. Osjetio je
da je pozvan u islam. Allah, d`.{., otvori mu srce i on povjerova u Poslanika, a.s., i njegovo
poslanstvo.
Vratio se u svoju postelju, odlu~iv{i da u~ini veliku stvar. U ranu zoru uputi se ka
Medini. Tajno u|e u Poslanikovu d`amiju, srete se s njim, prizna ga za Resulullaha i
izgovori {ehadet pred njim, pa mu re~e:
“O Allahov Poslani~e, primio sam islam. Moje pleme ne zna za moje primanje islama,
pa naredi mi {ta `eli{.”
Poslanik, a.s., mu re~e:
“Ti si jedan ~ovjek me|u nama, pa pomozi nas ako mo`e{, jer rat je varka.”
Nu’ajm mu obe}a dobro i uputi se u jevrejsko predgra|e Medine.
VELIKA USLUGA
Nu’ajm je odlu~io posijati razdor izme|u saveznika: Kurej{ija, jevreja i plemena
Gatafan. Ono {to mu je Poslanik, a.s., rekao: “Pomozi nam koliko mo`e{”, odzvanjalo je
u njegovim u{ima. Uvidio je svu opasnost zavjere i dogovora onih koji su zalutali protiv
slijedbenika Istine. Razmotrio je ulogu medinskih jevreja koji su se uputili u Meku da
podstaknu Kurej{ije na borbu protiv Poslanika, a.s. Poslije toga posjetili su i naselje
plemena Benu-Gatafan da bi upotpunili svoje putovanje u cillju bodrenja.
Nu’ajm zacrta u svojim mislima plan koji }e otkloniti spletke saveznika i pomo}i diniislam.
Vidje Nu’ajm da se poja~ava opsada Medine, pa se uputi plemenu Benu-Kurejza s
kojim je imao ~vrste veze i blisko prijateljstvo, i re~e im:
“O Benu-Kurejza, vi znate koliku ljubav gajim prema vama i znate moju iskrenost
prema vama.”
Ashabi Allahovog Poslanika
283
Oni mu odgovori{e:
“Divan li si ti, prijatelju na{. Ti si iskren prema nama i ne sumnjamo u tebe.”
Nu’ajm im re~e:
“Kurej{ije su neprijatelji Muhammeda, pleme Gatafan je u savezu s njima radi vlastite
koristi. Oni su stranci za Medinu, tj. nisu u stanju u kojem ste vi.”
Oni mu reko{e:
“Koja je razlika? Svi mi prikrivamo neprijateljstvo prema Muhammedu.”
Nu’ajm im re~e:
“Vi ste u svome gradu, u kome je va{a opskrba, va{ imetak, va{a djeca i va{e porodice.
Ne mo`ete ga napustiti i oti}i u drugi grad. Kurej{ije su do{le da se bore protiv Muhammeda,
pleme Gatafan je stupilo u savez s njima, a vi prekr{iste sporazum o miru sa Muhammedom,
poma`u}i njegove neprijatelje. Ako saveznici pobijede Muhammeda, pobjeda i plijen su
njihovi. Ako budu pora`eni od Muhammeda i izgube bitku, vratit }e se u svoj grad sigurni, a
vas ostaviti izlo`ene osveti. Vi znate da se ne}ete mo}i boriti protiv muslimana. Oni }e vas
rastjerati i poubijati va{e mu{karce, porobiti `ene i oteti imovinu.”
Jevreji mu reko{e:
“Istinu si rekao! A {ta ti misli{?”
“Mislim da ne stupite u borbu protiv Muhammeda prije nego {to uzmete nekoliko
najuglednijih Kurej{ija i nekoliko njih iz plemena Gatafan, kao zalog kod sebe, tako da idu u
borbu protiv Muhammeda dok ne ostvarite pobjedu ili zajedno budete pora`eni”, re~e im
Nu’ajm.
Jevreji mu reko{e:
“Istinu ka`e{! Divan si i povjerljiv savjetnik.”
Nu’ajm napusti jevrejsko predgra|e i uputi se ka mjestu gdje su se ulogorili Kurej{ije
i njihovi saveznici. Srete Ebu-Sufjana i jo{ neke s njim pa im re~e:
“O skupino Kurej{ija, vi znate moje osje}aje prema vama i moje neprijateljstvo prema
Muhammedu?!”
Oni reko{e:
“Nikada nismo sumnjali u tebe.”
Nu’ajm re~e:
“^uo sam ne{to dok sam bio kod jevreja i smatram da vas trebam obavijestiti radi
savjeta, pod uslovom da prikrijete i da ne razglasite ono {to vam ka`em.”
“To ti obe}avamo!”, oni odgovori{e.
“Pleme Benu-Kurejza pokajalo se {to je prekr{ilo sporazum sa Muhammedom”,
nastavi Nu’ajm, “i obavijestili su ga o tome, potvr|uju}i svoju iskrenost u ~uvanju
sporazuma o miru. Obavijestili su ga da }e tra`iti od vas i plemena Gatafan va{e
predvodnike koje }e poslati njemu da im on poodsjeca glave. Tako|er su namjerili iznevjeriti
vas, a stati na njegovu stranu. Muhammed je ve} primio njihov prijedlog. Zato ne {aljite
284 Ashabi Allahovog Poslanika
nijednog va{eg vo|u, ako ih zatra`e, jer }e biti ubijeni.”
Ebu-Sufjan re~e:
“O Nu’ajme, ti si najbolji pomaga~.”
Poslije toga je oti{ao u svoje pleme Benu-Gatafan i iznese im stvar, kao {to je iznio
Kurej{ijama, i re~e im da ni oni ne {alju svoje predstavnike. Ebu-Sufjan htjede isku{ati
Nu’ajmovu iskrenosti i ispitati savezni{tvo jevreja sa njim, pa posla Ikrimu ibn Ebi-D`ehla
i neke ljude od Kurej{ija i plemena Gatafan plemenu Kurejza. Ikrime se obrati jevrejima:
“Nismo u svojim domovima, a na{i konji i deve malaksali su, zato koliko sutra,
uranite i krenite na Muhammeda da kona~no ra{~istimo ra~une s njim.”
Jevreji mu odgovori{e:
“Danas je subota, dan u kome ni{ta ne radimo. Neki od nas su to prekr{ili, pa ih je sna{la
nesre}a, i vi to znate. Ne}emo se boriti protiv Muhammeda ako nam ne dadnete u zalog
neke va{e ljude, neka ih kod nas dok ne zavr{imo borbu protiv njega. Bojimo se negativnog
ishoda ovoga rata koji bi se mogao okrenuti protiv nas, a vi }ete se vratiti svojim ku}ama i
nas ostaviti. Muhammed je u na{em gradu i mi se ne mo`emo boriti protiv njega.”
Ikrime im na to re~e:
“Tako mi Allaha, ne}emo vam dati nijednog na{eg ~ovjeka!”
Kada ih napusti{e, jevreji reko{e:
“Ono {to Nu’ajm re~e, zaista je istina! Narod ne `eli ni{ta drugo osim boriti se i ako vide
priliku, iskoristit }e je. Ako bude suprotno tome, vratit }e se svojim ku}ama. Ostavit }e nas
nasamo sa Muhammedom u na{em gradu.”
Vrati se Ikrime u logor Ebu-Sufjana i obavijesti ga o stavu plemena Benu-Kurejza, a
Sufjan re~e: “Tako mi Allaha, ono {to je Nu’ajm rekao jeste istina!”
Tu no} Allah, d`.{., na njih posla `estok vjetar koji im po~upa {atore i rastjera konje
i deve. Ebu-Sufjan odlu~i prekinuti opsadu Medine i vratiti se u Meku sa svojim
saveznicima kratkih rukava i bez ostvarene pobjede nad muslimanima. Nu’ajmov, r.a.,
plan je uspio, u~inio je ogromnu uslugu islamu.
NOSILAC BAJRAKA
Lice Allahova Poslanika, a.s., ozari djelo koje je izveo Nu’ajm ibn Mes’ud. Ono bi
povod pa mu Nu’ajm postade blizak, te ga je zadu`ivao mnogim bitnim stvarima,
odgovaraju}im njegovoj pronicljivosti, snala`ljivosti i mudrosti.
Nu’ajm ibn Mes’ud, r.a., prenosi od Resulullaha, a.s., a bio je ~esto u njegovom
dru{tvu, pa ka`e: “^uo sam Allahovog Poslanika, a.s., da je ~itao Musejlemino pismo i pitao
njegove izaslanike:
Ashabi Allahovog Poslanika
285
‘[ta vas dvojica ka`ete na ovo?’
Oni odgovori{e:
‘I mi ka`emo ono {to ka`e Musejlema.’
Tada Poslanik, a.s., re~e:
‘Da se izaslanici ubijaju, odsjekao bih vam glave.’”
Na dan oslobo|enja Meke, Poslanik, a.s., dade Nu’ajmu da nosi bajrak svoga plemena
Gatafan. Dok je Ebu-Sufjan posmatrao muslimansku vojsku, ugleda ~ovjeka koji je nosio
bajrak plemena Gatafan, pa upita:
“Ko je onaj ~ovjek?”
Odgovori{e mu:
“To je Nu’ajm ibn Mes’ud.”
Ebu-Sufjan re~e:
“On nam je na Hendeku zlo po~inio. Tako mi Allaha, bio je najve}i Muhammedov neprijatelj,
a evo sada nosi bajrak svoga plemena i krenuo je protiv nas.”
Nakon osloba|anja Meke, Nu’ajm, r.a., u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio
Allahov Poslanik, a.s. Tako|er je u~estvovao u ratu protiv otpadnika od vjere, bivaju}i
~vrst i stamen u svojoj vjeri.
PRESELJENJE NA AHIRET
Do kraja svoga `ivota Nu’ajm je `ivio u pobo`nosti, skromnosti i bogobojaznosti.
Oti{ao je svome Gospodaru sa puno dobrih djela. Preselio je na ahiret, za vrijeme halife
Osmana ibn Affana, r.a., u Medini. Neka je Allahova milost na Nu’ajma ibn Mes’uda,
odanog muslimana i velikog borca za islam.
SELEME IBN EL-EKVE’A, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Seleme. Sin je El-Ekve’a, a on je sin Sinnanov, a on Abdullahov, a on
Ku{ejrov, a on Huzejme, a on Malikov, a on Selmanov, a on je sin Eslema es-Selemijja.
Nosio je nadimak Ebu-Ijas.
OSOBENOSTI
Hrabrost i razboritost bile su dvije karakteristi~ne osobine Selemine li~nosti. Bio je jedan
od najhrabrijih u svome vremenu. Juri{ao je u bitkama, `ele}i da ga Allah, d`.{., po~asti
{ehadetom. Ljudi su bje`ali ispred njega, a junaci ga izbjegavali zbog vje{tine njegova
rukovanja sabljom i preciznosti u ga|anju strijelom.
Vje{to se skrivao od neprijatelja kada se sru~i na njega jer je bio izuzetno brz.
Vjerovatno da nema primjera njegovoj brzini, jer Seleme bija{e br`i od konja.
Bio je duboko samouvjeren, u jeku bitke pomagao se ovom osobinom. Istupao bi
kada je uvi|ao da mo`e upotrijebiti svoju sablju i usmrtiti neprijatelja, a povla~io se kada
je osje}ao da mu prijeti opasnost. Napu{tao je mjesto borbe, prije nego {to neprijatelju
dadne priliku da ga se do~epa. Zato je dobio nadimak: “Junak-pje{ak”.
U svakoj bici u kojoj je u~estvovao pod vo|stvom Poslanika, a.s., kao mud`ahid,
borio se u svojstvu ratnika-pje{aka. Njegovo oru`je bila je sablja, a sigurnost su mu bile
njegove brze noge. Seleme ibnul-Ekve’a, r.a, bio je prvi koji je upotrebljavao na~in
samostalnog ratovanja, bore}i se kao pojedinac, neuvezan u vojsku. Bio je slobodni
ratnik. U redove neprijatelja ubacivao bi nered i pometnju, a zatim bi se hitro i neprimjetno
povla~io.
Allah, d`.{., dao mu je jak i prodoran glas. On bi se ogla{avao njime, premje{taju}i
se s mjesta na mjesto, {to bi ~udilo neprijatelja i ubacivalo sumnju u njegove redove.
288 Ashabi Allahovog Poslanika
Pomi{ljali su da se na mjestu borbe nalazi ve}i broj ratnika nego {to u stvari jeste.
Seleme je imao sitno tijelo i duguljasto lice. Bio je mr{av, imao je duge potkoljenice,
~vrste mi{i}e, knio je kosu i bradu. Iskoristio je priliku da se obrazuje u svojoj ranoj
mladosti, naime, u trgova~kim karavanima koji su zastajali kod njegovog plemena
savladao je ~itanje i pisanje. Bio je inteligentan i o{trouman. Odlikovao se okretno{}u i
brzinom pri kretanju, sjedio je mirno i pamtio sve {to se spominjalo sa velikom
precizno{}u.
SELEME U ISLAMU
Prije islama Seleme je `ivio beduinskim na~inom `ivota. Stalno je putovao izme|u Meke
i Medine vode}i karavane, bave}i se trgovinom i poku{avaju}i, kroz dru`enje s razli~itim
ljudima, shvatiti svrhu `ivota i ste}i najljep{e moralne osobine. Ljudi iz njegova plemena
Eslem voljeli su ga mnogo, jer im je ~inio razne usluge i udovoljavao njihovim potrebama.
Obavezivali su ga da im doprema potrebnu robu sa njegovih stalnih putovanja.
Volio je pustinju i boravio je u njenim ravnicama i oazama, ne vezivaju}i se za
odre|eno mjesto i ne ostaju}i u naseljima. Obi{ao je gotovo cijeli Arapski poluotok i
~itav je njegov `ivot bio u znaku putovanja.
Jednoga dana Seleme je ~uo za Resulullaha, a.s., iz Medine, koji je pozivao u islam. U
svakom mjestu u koje je do{ao, pri~alo se o Vjerovjesniku.
U njegovo srce u{lo je svjetlo imana i shvatio je ciljeve Objave, povjerovao je u nju i
prigrlio vjeru Allahova Poslanika, a.s., nalaze}i u njoj spas od burnoga i nesre|enoga
`ivota. Svoje bi}e predao je u slu`bu vjere, brane}i je svom svojom snagom i imetkom.
Nastanio se u Medini i pristupio mud`ahidskim safovima pod vo|stvom Muhammeda
ibn Abdullaha, r.a.
JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED
U Medini, Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., `ivio je jednostavnim i skromnim `ivotom. Ako
nije bio na bojnom polju i branio islam, ostajao je u mesd`idu gdje se upoznavao sa
vjerskim propisima, slu{ao hadis Poslanika, a.s., i u~io Kur’an svojim lijepim i milozvu~nim
glasom.
Juna{tva koja je pokazivao Seleme ~udila su i zbunjivala neprijatelja. Niko nije
vjerovao da se jedan ~ovjek mo`e suprotstaviti ~itavoj vojsci, a da ostane ~vrst na mjestu
borbe dok mu ne do|e pomo} i podr{ka. Juna~ki podvig kojim se Seleme proslavio
desio se u bici “Zi Kird”.
Nevjernik Ujejne ibn Muhsin ibn Bedr el-Fezarijj je, dok su se Allahov Poslanik, a.s.,
Ashabi Allahovog Poslanika
289
i muslimani odmarali nakon naporne bitke i pobjede u bici “Benu-Lihjan”, koju, Allahovom,
d`.{., voljom, ostvari{e odlu~no{}u i ~vrstinom muslimanskih boraca, iskoristio priliku i
sa plemenom Gatafan napravio dogovor. Spremili su grupu konjanika i oti{li u podru~je
kraj Medine, gdje su bile muslimanske deve koje je ~uvao jedan ~ovjek sa svojom `enom.
Napada~i su ubili ~ovjeka, oteli mu `enu, ukrali deve i uzmakli sa plijenom. Prvi koji je
saznao za to, bio je Seleme ibn el-Ekve’a, r.a. Uzeo je luk i strijelu i brzo krenuo, a sa
njim je bio i Talha ibn Ubejdullah, r.a. Seleme je brzo tr~ao i prestigao Talhu koji je jahao
na konju, sve dok nije ustr~ao na uzvi{icu s koje je mogao vidjeti Ujejnu ibn Muhsina i
ljude iz Gatafana, koji su sa svojim plijenom i{li prema neselju Benu-Gatafan. Seleme je
povikao glasom koji odjeknu cijelim podru~jem: “Te{ko vama!!!”
Pojurio je kao munja dok nije stigao neprijatelju za le|a, a onda ih po~eo ga|ati ki{om
strijela, zadavaju}i im opasne i smrtonosne rane. U isto vrijeme dozivao je Medinelije da mu
do|u pomo}i.
Prema Selemi okrenulo se nekoliko napada~a, on se nije povukao, ve} je stao ispred
njih i ga|ao ih strijelama. Kada su gotovo stigli do njega, povukao se sa svoga mjesta i
potr~ao prema pro~elju karavana. Stigao je na vrh nekog bre`uljka i odatle ih zasuo strijelama.
Tako je sprije~io nastavak pokreta karavana. Tu mu se pribli`i nekoliko jaha~a sa sabljama,
`ele}i ga ubiti i nastaviti put jer su se bojali skorog dolaska muslimana u pomo} Selemi.
Me|utim, on je po obi~aju stajao na svome mjestu, ga|aju}i ih strijelama sve dok nisu do{li
na nekoliko koraka od njega. Tada Seleme iznenada uzma~e i brzo se sakri. Ovi su se
okretali lijevo-desno ne bi li ga vidjeli. Seleme je za samo jedan trenutak, poput vihora,
protr~ao kroz njihove redove i onda se oglasio zaglu{uju}im glasom. Potom se popeo na
jednu uzvisinu, uzeo luk i odapeo jednu strijelu prema vo|i napada~a Ujejneu, govore}i:
“Uzmi je... ja sam sin El-Ekve’a! Danas je va{ nesretan dan!”
Napada~i su ostali zbunjeni i iznena|eni; ispred sebe su imali ~ovjeka koji se pojavljuje
kao planina i nestaje, poput fatamorgane. Seleme je upotrijebio svoju taktiku ratovanja,
bez preciznih i posebnih na~ela i planova, koriste}i brzinu, varku i dosjetljivost.
Njegov su poziv ~ule Medinlije, pa su oti{li obavijestiti Resulullaha, a.s. Po{to je
saznao o pripremi napada na Medinu, Poslanik, a.s., sazvao je vjernike i rekao im: “Na
noge! Opasnost... opasnost (je pred nama)!”
Oko njega okupi{e se junaci na konjima i pje{aci opasani sabljama. Prvi konjanik
koji je prispio bio je Mikdad ibnul-Esved, r.a., poslije njega Ubade ibn Bi{r el-Ensarijj,
r.a., i drugi. Kada se skupila grupa, Poslanik, a.s., odredi za zapovjednika Seida ibn
Zejda, r.a. Tra`io je od njih da po`ure u pomo} Selemi, a ostalim muslimanima naredio
da im se priklju~e ~im se spreme.
Na mjesto je borbe prvi stigao Mahrez ibn Nadle, r.a., i odmah ubio dvojicu ljudi iz
Beni-Gatafana. Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., ohrabrio se dolaskom prethodnice pomo}i pa stade
ga|ati strijelama napada~e, govore}i: “Uzmite od sina El-Ekve’a. Danas je va{ nesretan dan.”
290 Ashabi Allahovog Poslanika
Kada je Poslanik, a.s., sa ostalim muslimanima do{ao na popri{te bitke, razbili su
redove napada~a, vratili dio ukradenih deva i zaplijenili {to su napada~i ostavili na mjestu
borbe.
Resulullah, a.s., odsjeo je na mjestu zvanom Zi Kird kad mu pri|e Seleme ibnul-Ekve’a
i zatra`i dozvolu da ide do neprijateljskih {atora kako bi vratio preostale zaplijenjene deve.
Rekao mu je: “Da me po{alje{ stotini ljudi, doveo bih preostale deve, a ljude bih zarobio.”
Allahov Poslanik, a.s., nasmija se i uputi dovu za njega, ali mu ne dozvoli da se izla`e toj
opasnosti.
U Medini je Seleme, r.a., boravio neko vrijeme i u~estvovao sa Poslanikom, a.s., na
Hudejbiji, a poslije i na Hajberu. Nakon Bitke na Hendeku i otkrivanja prave slike o jevrejima,
njihovog poku{aja prevare muslimana i zavjere protiv njih, Resulullah, a.s., odlu~io je kazniti
ih za djelo koje su po~inili; to bi bila kazna zbog njihovog klevetanja i poku{aja napada na
muslimane. Plod ove odluke bila je Bitka na Hajberu.
Muslimani su krenuli prema jevrejima i ulogorili se na mjestu zvanom Er-Red`i’, u
dolini izme|u Hajbera i Gatafana. Tako su uradili kako bi sprije~ili pleme Gatafan da
pomognu jevreje koji su im bili saveznici. Uprkos tome, ljudi iz Gatafana odlu~ili su da
pomognu jevreje i da se bore na njihovoj strani, a protiv muslimana. Po~eli su spremati
ratnike za odlazak na Hajber.
U ovom doga|aju pokaza se hrabrost i juna{tvo Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., koje je
zaprepastilo neprijatelja i po kojoj je postao poznat.
Seleme je otr~ao prema pro~elju Beni-Gatafana koje je i{lo prema muslimanima.
Svojim prodornim glasom pravio je zvukove kao da za njima pravi buku veliki broj
muslimana. Ratnici Benu-Gatafana ~uli su povike i buku iza sebe i poboja{e se da su im
muslimani do{li s le|a, spremni da ih pobiju, pa se br`e-bolje vrati{e svojim ku}ama. Tako
jevreji u borbi na Hajberu ostado{e bez podr{ke Benu-Gatafana.
Na po~etku Bitke na Hajberu, Allahov Poslanik, a.s., zatra`io je od Amira ibnul-Ekve’a,
Seleminog amid`e, da recituje, pa mu je rekao: “Si|i, sine El-Ekve’a, odrecituj nam koju
svoju pjesmu.”
Ovaj je si{ao sa svoga konja, stao pred Poslanika, a.s., i po~eo recitirati:
“Uz tebe na pravoj stazi smo mi
i na Uputi.
Nau~i nas sadaku davati
i klanjati.
Napade nas mnogi du{man
Smutnju `ele}’.
Ne volimo fitnet44 nikom
Glasno zbore}’:
Ashabi Allahovog Poslanika
291
pomozi nam, Gospodaru, nasuprot njih stoje}’.
Podari nam Ti selamet molimo Te
dove}’.”
Resulullaha je razvedrila njegova pjesma pa mu je rekao: “Neka ti se Allah, d`.{.,
smiluje.”
Sljede}eg dana Resulullah, a.s., predao je Aliji ibn Ebi-Talibu, r.a., zastavu i naredio mu
da krene na Hajber na ~elu vojske mud`ahida, me|u kojima je bio i Amir ibnul-Ekve’a i sin
njegovog brata Seleme ibnul-Ekve’a.
Nakon {to im je dao zavr{ne upute: da ne ubijaju starce, `ene i djecu, krenuli su na
Hajber sa Allahovom pomo}i.
Desila se jaka i `estoka bitka. Seleme je ponovo pokazao svoju okretnost, koja se
ne da opisati. I uprkos tome {to mu je amid`a poginuo, pred njegovim o~ima on se, ne
klonuv{i, borio i napredovao, brzinom koja zbunjuje neprijatelja.
Amir ibnul-Ekve’a, r.a., jahao je na svom konju, sjeku}i sabljom glave Allahovih,
d`.{., neprijatelja, tako da se od udaranja iskrivila njena o{trica. On je nastavio sje}i
njome. U jednom trenutku nepa`nje, iskrivljena o{trica sablje se nakon o{trog zamaha
vrati u njegov stomak; na tom mjestu preseli. Selemu, r.a., ova tegobna scena mnogo
rastu`i, posebno {to su neki govorili da on nije {ehid jer nije poginuo od neprijatelja ve}
od svoje ruke. Seleme je, zabrinut i upla{en, oti{ao Poslaniku da ga pita da li je njegov
amid`a {ehid ili mu je ta po~ast uskra}ena, kao {to ljudi ka`u. Allahov Poslanik, a.s.,
odgovorio mu je da je on {ehid i pred ostalim muslimanima klanjao mu d`enazu.
U vezi s obavezom Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., kao zapovjednika vojske koja je osvojila
Hajber, Seleme je rekao:
“Poslanik, a.s., pozvao je Aliju, a njegove o~i bile su bolesne, pa mu je svojom
pljuva~kom navla`io o~i i rekao: Uzmi zastavu i kreni s njom dok ti Allah, d`.{., ne dadne
pobjedu. Krenuo je, a ja sam ga slijedio, i nije se vratio dok mu Allah, d`.{., nije dao
pobjedu i dok nije zabio zastavu u zemlju ispod tvr|ave.”
292 Ashabi Allahovog Poslanika
PRISEGA NA SMRT
[este godine po Hid`ri, u mjesecu zul-kadetu, Vjerovjesnik, a.s., odlu~io je oti}i u
Meku obaviti umru, bez namjere da ratuje. Pozvao je ljude i krenuo sa sedam stotina
muslimana na ~elu. Poveli su kurbane i obukli ihrame kako bi ljudi znali da ne `ele rat ve}
samo posjetu K’abi.
Vijest o njihovom izlasku stigla je do Kurej{ija pa su oni pomislili da se muslimani `ele
boriti s njima. Poslali su izaslanike da pitaju Resulullaha, a.s., o namjeri njegova dolaska
u Meku, a on im je odgovorio da je do{ao obaviti umru, a ne boriti se. Ali, ekstremni
kurej{ijski velikani nisu povjerovali izaslanicima i ostali su pri svom uvjerenju da je
Muhammed, a.s., krenuo u rat s njima. Zato je Resulullah, a.s., poslao Osmana ibn
Affana, r.a., kod Ebu-Sufjana da obavijesti Kurej{ije kako nije do{ao radi borbe, ve} samo
da posjeti K’abu. Ebu-Sufjan mu je rekao:
“Ako ho}e{ u~initi tavaf, u~ini ga.”
“Ne}u to u~initi sve dok Poslanik ne tavafi”, odgovorio je Osman.
Kurej{ije su sprije~ile Osmana da se vrati Resulullahu, a.s., do kojeg do|e vijest da
je Osman ibn Affan, r.a., ubijen.
Poslanik, a.s., je tada kazao: “Ne}emo oti}i dok se ne budemo borili.”
Zatim je pozvao ljude da daju prisegu, nazvanu “Prisega ispod drveta”, kojom se
zari~e na smrt i na neodustajanje od borbe. Ljudi su mu prilazili i pru`ali ruku, zaklinju}i
se i daju}i sebe na slu`bu Resulullahu, a.s. Me|u njima je bio junak-pje{ak Seleme
ibnul-Ekve’a, r.a., koji je pri{ao Poslaniku, a.s., dao mu prisegu, a zatim sjeo po strani.
Seleme je ovako opisao taj doga|aj: “Dao sam Bo`ijem Poslaniku, a.s., ispod drveta
prisegu na smrt, a zatim sam se povukao u stranu. Kada je zavr{io, rekao mi je: ‘O
Seleme, {ta je s tobom, nisi dao prisegu?!’ Rekao sam: ‘Dao sam, Bo`iji Poslani~e!’
Rekao je: ‘Jo{ jednom.’ Pa sam po drugi put dao prisegu.”
Kada je do Kurej{ija stigla vijest o spremnosti Poslanika, a.s., da se sukobi s njima
i da u|e u Meku, poslali su Suhejla ibn Amra i rekli mu: ”Idi Muhammedu i sklopi ugovor
s njima da se vrate ove godine (tj. da ne obave umru ove godine i da se vrate u Medinu).
Tako mi Boga, ne}e Arapi pri~ati o nama da je Muhammed u{ao nasilno u Meku.”
Poslanik, a.s., sastao se sa Suhejlom i sklopio ugovor sljede}eg teksta:
“Ovo je dogovor izme|u Muhammeda ibn Abdullaha i Suhejla ibn Amra. Dogovoren
je desetogodi{nji mir za vrijeme kojega }e ljudi `ivjeti u miru i jedni druge ne}e napadati.
Ko do|e Muhammedu od Kurej{ija bez dozvole njegovoga staratelja - vratit }e ga njima.
A ko do|e Kurej{ijama od onih koji su sa Muhammedom - njemu ne}e biti vra}eni. Svi imamo
svoja prava, nema kra|e i nema prevare. Ko `eli da u|e u savez sa Muhammedom i pod
Ashabi Allahovog Poslanika
293
njegovu za{titu neka u|e, a ko `eli da u|e u savez Kurej{ija, i pod njihovu za{titu - neka
u|e.”
Mirovni je ugovor sklopljen, napisao ga je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a posvjedo~ili ljudi iz
redova muslimana i Kurej{ija. Nakon toga je oslobo|en Osman ibn Affan, r.a., a Poslanik,
a.s., zaklao je kurbane na Hudejbiji i vratio se u Medinu. U povratku mu je spu{tena Objava
sa radosnom vije{}u o oslobo|enju Meke: “Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah
ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju prema tebi potpunom u~inio, da bi te na
pravi put uputio.”
Tako|er je spu{ten ajet o onima koji su mu dali prisegu na smrt pod drvetom: “Allah je
zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u
srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih i nagradit }e ih skorom pobjedom.”
MEDINSKI MUFTIJA
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, Seleme se mnogo ra`alostio.
Sje}ao se: “Borio sam se sa Poslanikom u sedam bitaka, a sa Zejdom ibn Harisom, r.a.,
u devet.”
^itav Selemin, r.a., `ivot bio je u znaku borbe na Allahovom putu, a njemu je Allahov
Poslanik, a.s., rekao: “Na{ najbolji pje{ak-ratnik je Seleme ibnul-Ekve’.”
Seleme se poslije posvetio tra`enju znanja i izu~avanju vjerskih propisa. Stalno je
boravio u mesd`idu i na predavanjima uleme dok nije postigao visok stupanj znanja i
cjelovito shvatanje vjerskih propisa. Ljudi su ga voljeli zbog njegove iskrenosti, jasnog
mi{ljenja i otvorenosti. O njemu je njegov sin Kajs rekao: “Moj otac nikada nije slagao.”
Seleme, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko god
ka`e na mene neistinu, koju ja nisam rekao, neka pripremi za sebe mjesto u vatri.’”
Seleme, r.a., stekao je toliko znanja da je drugima obja{njavao vjerske propise, pa
je dobio nadimak “Medinski muftija”. Ljudi su dolazili u mesd`id i pitali ga, a on im je
odgovarao i tuma~io.
Dijelio je siroma{nima, oro{enih o~iju od samilosti i bri`ljivosti. Dijeljenje u ime Allaha,
d`.{., bilo mu je najdra`e djelo i da su mu tra`ili da im da `ivot, ne bi se dvoumio da im
ga da. Ljudi su to znali, pa bi neko, kada bi tra`io od njega ne{to, rekao: “Molim te za to
u ime Allaha, d`.{..”
Pojedini ~lanovi njegove porodice po~eli su ga koriti zbog toga {to je mnogo dijelio,
po{to se mnogo ~ega odricao da bi dao drugome, a on im je jednostavno odgovorio: “Ko
ne daje u ime Allaha, d`.{., pa u ime koga }e davati?”
294 Ashabi Allahovog Poslanika
PRESELJENJE NA AHIRET
Seleme, r.a., `ivio je dugo, do`ivio je slu~aj ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a.
Poslije toga shvatio je da su se pred muslimanima otvorila vrata smutnje i da }e dani koji
dolaze za njih biti te{ki. Napustio je Medinu i povukao se od ljudi. Iselio se u Rebzu, mjesto
u kojem je bio Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., i tu provodio dane u pobo`nosti i povu~enosti, `ale}i
zbog onog {to je me|u muslimanima.
Sedamdeset ~etvrte godine po Hid`ri, obuzet `udnjom za Medinom i `eljom da posjeti
mezar Allahovoga Poslanika, a.s., oti{ao je u grad i u njemu proveo tri dana. Tu u Medini ga
zate~e smrt, i u njoj ga i ukopa{e.
Neka se Allah, d`.{., smiluje Selemi ibnul-Ekve’u, hrabrom vjerniku, odva`nom
muslimanu, skromnom pobo`njaku.
EL-BERA’ IBN MALIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Bera’, sin je Malikov, a Malik je sin Nadirov, a on sin Damdamov,
a on Zejdov, a on Haramov, a on D`undubov, a on Amirov, a on Ganmov, a on Adijjev,
a on je sin En-Ned`d`ara el-Ensarijja. Brat mu je bio Enes ibn Malik, sluga Poslanika, a.s.,
i prenosilac njegovih hadisa.
Majka mu je Ummu Sulejm, plemenita i dobra `ena koja je me|u prvima pre{la na
islam.
PRIMANJE ISLAMA
El-Bera’ ibn Malik, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se znalo za islam. Majka mu je bila
bogobojazna vjernica koja je `eljela da joj djeca postanu iskreni borci na putu pravde i
istine, pokorni i vjerni naj~asnijem vjerovjesniku i poslaniku Muhammedu, a.s. Dva ~lana
ove porodice proslavi{e se slu`e}i dini-islamu i pokloni{e svoje `ivote za vjeru. Prvi od
njih je Enes ibn Malik koga je majka u njegovoj desetoj godini poklonila Poslaniku, a.s.,
rekav{i: “O Bo`iji Poslani~e, ovo je moj sin Enes, poklanjam ga tebi... neka te slu`i, pa
moli Allaha, d`.{., za njega.”
Resulullah, a.s., pribli`io ga je sebi i poljubio izme|u o~iju, te zamolio Allaha, d`.{.,
za njega rije~ima: “Gospodaru moj, pove}aj mu imetak i potomstvo, blagoslovi ga i uvedi
u D`ennet ...”
Enes ibn Malik, r.a., slu`io je Resulullaha, a.s., sve do njegovoga preseljenja na ahiret,
a poslije njega `ivio je do svoje devedeset devete godine, opskrbljen velikim brojem djece i
unu~adi i velikim imetkom, zahvaljuju}i blagoslovu plemenitoga Vjerovjesnika, a.s., i njegovoj
dovi. Imao je i ba{~u koja je ra|ala dva puta godi{nje.
296 Ashabi Allahovog Poslanika
Njegov brat, El-Bera’ ibn Malik, r.a., poklonio je svoj `ivot Uzvi{enom Allahu, bore}i se
na Njegovom putu i brane}i ~istu vjeru svom snagom i odlu~no{}u koju mu je Allah, d`.{.,
podario.
OSOBENOSTI
El-Bera’ ibn Malik bio je sklon {utnji i razmi{ljanju. Malo je govorio, u dru{tvu tih, a u
ratnim pohodima bi se preobrazio u razaraju}i uragan pred kojim su uzmicali i bje`ali poznati
junaci, znaju}i njegovu prodornost i hrabrost i umije}e kori{tenja sablje.
Mo`da rije~i vo|e vjernika Omera ibnul-Hattaba, r.a., najbolje govore o li~nosti El-Bera’a
i njegovoj hrabrosti. Rekao je: “Ne postavljajte El-Bera’a ibn Malika na ~elo vojske, uni{tit }e
je svojom nedosti`nom prodorno{}u, nadiranjima i napadima.”
El-Bera’ imao je kovrd`avu sme|u kosu, bio je vitak, srednjega, skoro niskoga rasta,
mr{av, crnomanjast, mi{i}avoga lica. Nije ga zanimao izgled, nije se dotjerivao niti je
birao odje}u, cijeli svoj `ivot je poklonio d`ihadu - borbi i `rtvi na Allahovom, d`.{., putu.
Kad bi ~ovjek vidio njegovu nje`nu vanj{tinu i mali rast, nikada ne bi pomislio da je on junak
za kojim su silna juna{tva i podvizi, i ~ije ime je svrstano u epopeju islamskoga juna{tva i
d`ihada, legendarna li~nost koja je ispisala zlatnu stranicu historije.
El-Bera’ je imao mehak i umilan glas i bio je jedan od dvojice koje je Poslanik, a.s.,
izabrao kao rivale karavanskim pjesnicima. End`e{e el-Habe{i45 bio je rival `enama, a
El-Bera’a ibn Malik rival mu{karcima.
BITKA NA JEMAMI
Kada je Bo`iji Poslanik, a.s., preselio na ahiret, hilafet je preuzeo Ebu-Bekr, r.a.
Prvo sa ~ime se suo~io bilo je otpadni{tvo od islama nekih arapskih plemena i njihov
povratak u d`ahilijet, sa svim onim {to on nosi od idolopoklonstva i vi{ebo{tva. To je
predstavljalo pravu opasnost za opstanak istinske bo`anske poruke.
Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., suprotstavio se otpadnicima svom `estinom, odlu~no{}u i
vjerom, a to su kasnije postali poznati ratovi protiv otpadni{tva. Najopasniji murtedlukotpadni{tvo koje je upoznao Arapski poluotok bilo je otpadni{tvo plemena Benu-Hanife,
pomaga~a Musejleme ibn Habiba, poznatog kao Musejlema el-Kezzab (la`ac).
Halifa Ebu-Bekr, r.a., po~eo se spremati za borbu protiv Allahovih, d`.{., neprijatelja.
Kada su se osjetili spremnim za nove ratne pohode, Ebu-Bekr poslao je Musejlemi
vojsku na ~elu sa Ikrimom ibn Ebi-D`ehlom, r.a., i [urahbilom ibn Hasnom, r.a. Ova
vojska nije mogla iza}i na kraj sa plemenom Beni-Hanife koje je imalo skoro ~etrdeset
hiljada vojnika, zato je halifa poslao poja~anje na ~elu sa Halidom ibnul-Velidom, r.a.,
Allahovom isukanom sabljom.
Ashabi Allahovog Poslanika
297
Kada je ~uo vijest o Halidovom dolasku, Musejlema se ulogorio na mjestu zvanom
Akree, blizu Jemame. Mobilizirao je sva plemena koja su mu bila pokorna u to vrijeme,
na ~elu sa plemenom Benu-Hanife, razjaruju}i u njima predislamski fanatizam i duh
plemenske pristrasnosti. Po dolasku na mjesto bitke, Halid upotrijebi svoje ratno iskustvo i
podijeli vojsku na tri dijela, svaka je grupa vojske nosila svoj bajrak. Sabita ibn Kajsa ibn
[emmasa, r.a., postavio je za bajraktara ensarija, Salima {ti}enika Ebu-Huzejfe, r.a., za
bajraktara muhad`ira, a ostalim Arapima imenova po bajraktara za svako pleme.
Kod prvoga susreta muslimani pretrpje{e poraz od ratnika Benu-Hanife, koji uspje{e
sti}i do Halidovog {atora i umalo ubiti njegovu `enu Ummu Temim. Tada su se podigli
muslimanski glasovi bodre}i na borbu i `estinu: “O vi, kojima je spu{tena sura El-Bekara,
neistina je danas pora`ena...” Nakon ovoga, ovi iskreni vjernici pokazali su juna{tva
kakva historija ne bilje`i.
Sabit ibn Kajs, bajraktar ensarija, ukopao je noge u pijesak da se u~vrsti u svojoj
nepokolebljivosti i tako je ostao sve do svoje pogibije.
Zejd ibnul-Hattab, r.a., brat Omera, r.a., jurnuo je u borbu, govore}i: “O ljudi, stisnite
zube! ...udrite po neprijatelju... samo naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ne budu
pora`eni, ili dok ne sretnem Allaha sa opravdanjem za nemo}.” Nastavio se boriti sve dok
nije poginuo.
Ebu Huzejfe, r.a., prodirao je vi~u}i svojim gromkim prodornim glasom izme|u safova
muslimana: “O vi kojima je spu{ten Kur’an... Ukrasite ga svojim djelima!” I on se borio
dok nije bio ranjen.
El-Bera’ ibn Malik, r.a., govorio je ljudima oko sebe: “O Ensarije, neka niko od vas
ne razmi{lja o povratku u Medinu! Vi od danas nemate Medine... Samo Allah... zatim
D`ennet!”
Muslimani su uspjeli odbiti napad, a la`ov Musejlema povukao se. Vojska se rastavila
i svaka osnovala tabor su~eljen drugom protivni~kom taboru. Halid ibnul-Velid, r.a.,
izdvojio se, izazivaju}i na dvoboj: “Ja sam Ibnul-Velid... Ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd... Va
Muhammedah46...”, a nije ni s kim iza{ao na dvoboj, a da ga nije ubio. Nakon dvoboja,
rat se ponovo zao{trio. Muslimani su u~vrstili svoje polo`aje i na ~elu sa plemenitim
ashabima, r.a., u najte`im trenucima pokazali izdr`ljivost i ~vrstinu. Potisnuli su Musejlemu
i njegovu vojsku i prisilili ih da se zajedno sa plemenom Benu-Hanife povuku u tvr|avu
zvanu “Ba{~a smrti”. Pozatvarali su vrata tvr|ave i nastavili bitku strijelama, raniv{i ili
ubiv{i mnoge muslimane.
El-Bera’ ibn Malik namjerio je u}i u “Ba{~u”, pa je visokim glasom povikao: “O muslimani,
pomozite mi da u|em unutra!” Tu ga je okru`ilo nekoliko jakih ljudi, stavili su ga na oklop i
ponijeli na kopljima do zidina “Ba{~e”, a zatim ga ubacili u unutra{njost tvr|ave. Halid ibn
Velid posmatrao je ovaj zadivljuju}i prizor, prate}i ga rije~ima: “Na njiih, ensarijski mladi}u!”
El-Bera’ je uletio me|u Musejleminu vojsku i po~eo kositi ispred sebe, ubijaju}i i ranjavaju}i,
298 Ashabi Allahovog Poslanika
a oni su, zate~eni ovim ~inom, bje`ali glavom bez obzira. El-Bera’ krenuo je u pravcu vrata
`ele}i omogu}iti muslimanima ulaz, ali su ga Musejlemini vojnici do~ekali sa sabljama i
kopljima. Tu ih je on potisnuo poput nadolaze}e bujice, razmahuju}i sabljom oko sebe sve
dok se nije probio do vrata i otvorio ih.
Muslimani su u{li i navalili na vojsku nevjerstva, idolopoklonstva i la`i, `ele}i smrt
njihovom la`nom poslaniku, koji se bio zavukao iza zida. Do njega je do{ao Vah{ij ibn Harb,
Hamzin ubica, zamahnuo je no`em i zabio ga u Musejlemin vrat, zatim mu se primakao
Simak ibn Har{e Ebu-Dud`ane i dokraj~io ga udarcem ma~a.
Tako muslimani, Allahovom voljom, podvigom junaka El-Bera’a ibn Malika, r.a.,
ostvari{e veliku pobjedu. On je u ovoj bici zadobio preko osamdeset rana, {to od ma~a,
{to od uboda strijela i kopalja.
Halid ibn Velid naredio je da se El-Bera’ prenese u {ator sa posebnom njegom i
lije~enjem zadobijenih rana. Sam je nadzirao njegovo lije~enje, cijene}i i uva`avaju}i
ono {to je uradio na Allahovom putu. Lije~enje je trajalo pun mjesec dana, da bi mu se
zatim Allah, d`.{., smilovao izlije~iv{i silne rane.
@ELJA ZA [EHADETOM 47
NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
El-Bera’, r.a., vratio se borbi na Allahovom putu, bore}i se protiv nevjerstva i
idolopoklonstva gdje god bi ga na{ao, {ire}i rije~ istine i pravde. @elio je pokloniti svoj
`ivot na Allahovom putu, a slogan su mu bile rije~i: “Allah... i D`ennet.”
Ovaj je veliki ~ovjek bio u~esnik svih bitaka za vrijeme `ivota Bo`ijeg Poslanika,
a.s., a nastavio se boriti i poslije njegove smrti kao da se obavezao poginuti na bojnom
polju. On nije ulazio u borbu kao {to su to radili drugi obi~ni borci i junaci, ve} bi se
bacao sna`no i sa imanom, ne vode}i ra~una o smrti.
El-Bera’ ibn Malik, r.a., izdvajao se od ostalih boraca ja~inom u rukama koja se
rijetko vi|a kod ljudi.
Enes ibn Malik, r.a., prenosi od svog brata El-Bera’a, r.a., da je rekao: “Sreo sam u
bici sa Musejlemom ~ovjeka zvanog Himarul-Jemame. To je bio jedan gorostas koji jo{
nije bio ni upotrijebio svoj ma~. Udario sam ga u noge lahko, kao da sam proma{io, a on pade.
Uzeo sam njegov ma~, a svoj vratio u korice, ali taj ma~ mi pu~e nakon prvoga udarca.”
Jednom se El-Bera’ razbolio, pa su prijatelji, bra}a i poznanici po`urili da ga posjete.
Zagledao im se u lica, {ute}i i smireno, kao da im ~ita misli. Zatim je rekao: “Mo`da se
bojite da }u umrijeti u krevetu?! Ne, tako mi Allaha, ne}e me Allah, d`.{., li{iti pogibije na
Njegovom putu.” ^im je ozdravio, priklju~io se muslimanskoj vojsci u osvajanju Iraka i
Ashabi Allahovog Poslanika
299
Perzije. Tamo je iznova pokazao svoja juna{tva koja su potvrdila ve} dokazanu smjelost i
~vrstinu.
U jednom od osvajanja Perzijanci su pora`eni od muslimana, pa su se utvrdili u kulu
opasanu visokim zidom. Opsada kule i poku{aj prelaska zidina je potrajao. Perzijanci su
bacali `eljezne lance na ~ijim krajevima su bile vezane u`arene kuke za ka~enje mesa. Te
kuke bi se zabadale u tijela muslimanskih boraca i tako ih, ranjene ili mtrve, dizali u kulu.
Jedna od tih kuka zabola se u tijelo Enesa ibn Malika, El-Beraovog brata. Kada ga je El-Bera’
vidio, uhvatio je lanac, ne obra}aju}i pa`nju {to je u`aren i {to mu pr`i meso, tako da se sve
dimilo iz njega. Zatim je ispravljao kuku sve dok je nije izvukao iz bratovog tijela i tako ga,
Allahovim emrom, spasio sigurne smrti. Kada se spustio na zemlju, na ruci mu vi{e nije bilo
mesa, ostale su samo kosti. Ostao je na lije~enju dok se nije oporavio i dok mu ruka nije
zamladila.
BITKA KOD EHVAZA 48
El-Bera’, r.a., vratio se d`ihadu ~im je za to stekao minimalne zdravstvene uvjete,
nadaju}i se i o~ekuju}i ostvarenje `ivotne mu `elje i cilja kome je stremio - poginuti na
Allahovom, d`.{., putu i pridru`iti se Njegovom ~asnom Poslaniku, a.s.
I do{lo je vrijeme ostvarenja njegova sna. Rat na Ehvazu je bio u toku, a posebno
velika bitka kod grada Tustura. Kada je Hurkus ibn Zuhejr osvojio ehvazijsku ~ar{iju,
Hurmuzan je pobjegao sa vojskom prema Ramehurmuzu, gdje se utvrdio u kuli opasanoj
zidinama. Muslimani su dugo opsijedali kulu, pa kada je `ivot unutar zidina postao
nesno{ljiv, Hurmuzan je zatra`io primirje, pristaju}i izdvajati d`izju. Hurkus je preko
svojih pretpostavljenih dostavio ovaj zahtjev halifi te on pristade sklopiti mir sa
Ramehurmuzom, Tusturom, D`undu Jesborom i drugim gradovima. Rat u tom podru~ju
je splasnuo, a gradovi su nastavili izdvajati d`izju.
Me|utim, perzijski kralj Jezded`ird po~e hu{kati i podsticati Perzijance na borbu
protiv muslimana. Govorio je kako su muslimani zavladali njihovom zemljom i narodom,
pro{irili svoju vjeru i sproveli zakone, namjeravaju}i tako u narodu probuditi perzijski
nacionalizam. Po~eli su se spremati za progon muslimana, dogovoriv{i se da u ratu
protiv njih ostanu jedinstveni, i da krenu ka gradu Basri.
Vijesti o velikom pohodu koji spremaju Perzijanci doprle su i do halife Omera ibnulHattaba, r.a., pa je on pisao S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., u Kufu da opremi veliku vojsku u
pravcu Ehvaza, na ~elu sa Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a. Tra`io je od njega da upotrijebi
sve {to je u njegovoj mo}i, a spomenuo mu je i neka imena istaknuta po hrabrosti i ~estitosti.
Naredio je da se za vojskovo|e postave: D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, D`erir ibn Abdullah
el-Humejrijj, Suvejd ibn Mukarrin i Abdullah ibn Zi Sehmejn, r.a. U isto vrijeme halifa je poslao
300 Ashabi Allahovog Poslanika
pismo i Ebu-Musau el-E{a’riju, r.a., u Basru da opremi vojsku na Ehvaz pod vo|stvom
Suhejla ibn Adijja, r.a., i da s njim bude: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn Sevr,
K’ab ibn Sevr, Huzejfe ibn Muhsin, Arfed`e ibn Herseme, Abdurrahman ibn Sehl i Husajn ibn
M’abed, r.a. Tako|er je naredio da za glavnog vojskovo|u oba odreda, i onih koji im se
naknadno pridru`e ili priteknu u pomo}, postavi Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a.
En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., pokrenuo je vojsku iz Kufe ne ~ekaju}i dolazak odreda iz
Basre. Tu Hurmuzan vidje zgodnu priliku da raskine ugovor i prekine primirje misle}i da }e
pobjeda nad En-Nu’manovom vojskom zna~iti i kona~nu pobjedu Perzijanaca. Stigao je
Hurmuzan na ~elu vojske naspram En-Nu’mana, a do bitke je do{lo kraj grada
Ramehurmuza, u mjestu Irbil. Kada se povela bitka, zbog njene `estine, pra{ina je cijeli
prostor zaklonila od svjetlosti dana, a muslimani pokaza{e po`trvovanost i bezgrani~nu
hrabrost, ne pre`u}i od smrti. Hurmuzan je, pora`en, pobjegao u Tustur, prepu{taju}i
muslimanima Ramehurmuz i sve {to je ostavio iza sebe od oru`ja, municije, ratne opreme
ihrane.
Vijest o ovom doga|aju doprla je i do mud`ahida Basre, te su oni direktno krenuli ka
tusturskoj tvr|avi gdje se krio Hurmuzan. Tu su se sreli sa odredom iz Kufe, ujedinili su
vojske pod vo|stvom Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a., i tako izvr{ili zapovijed halife
Omera, r.a. Muslimani su stegli obru~ oko Tustura gdje je Hurmuzan sakupio ogroman
broj ljudstva i ratnika, zatrovanih `arom nacionalizma i idolopoklonstva. Njihov tako veliki
broj odvratio je muslimane od direktnoga sukoba i ostvarenja pobjede.
Kada je halifa saznao za ovu situaciju, pisao je Ebu-Musi el-E{a’riju, r.a., da im
odmah i sa velikim poja~anjem pritekne u pomo} i da preuzme vo|stvo ujedinjenih
muslimanskih snaga sastavljeno od mud`ahida Kufe i Basre. Ebu-Musa el-E{’ari dr`ao
je u obru~u Tustur, uz stalne bitke; bilo u obliku dvoboja bilo u obliku sukoba vojski. To,
kao i dugotrajna opsada i povelik proj poginulih iscrpilo je muslimanske snage.
Ti dani bilje`e juna{tvo El-Bera’a ibn Malika, r.a., koje zaslu`uje da na stranicama
historije bude ispisano zlatnim slovima. U ovoj bici El-Bera’ samo u dvobojima ubio je
stotinu perzijskih vojnika, ne broje}i one koji su u susretima dvije vojske pali od njegova
ma~a.
Ashabi Allahovog Poslanika
301
[EHADET
Pamtili su muslimani koliko je Poslanik, a.s., volio El-Bera’a ibn Malika, kao {to su se
sje}ali i Poslanikovih rije~i kazanih o njemu. Podsjetili su El-Bera’a na to, pitaju}i ga:
“Sje}a{ li se, El-Bera’, kada je Poslanik, a.s., rekao: ‘Mo`da neko, zapra{en i neuredan,
koji nema u posjedu ni dvoju odje}u da preobu~e, kome niko ne pridaje pa`nju, kada zamoli
Allaha, d`.{., ne{to, On mu ispuni dovu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.’”
El-Bera’ odgovori:
“Sje}am se.”
Zatim su mu rekli:
“O El-Bera’, moli Allaha, d`.{., da pobijedimo i da budu pora`eni.”
El-Bera’ je podigao pogled prema nebu i digao ruke, mole}i Allaha ~ista srca i iskrene
vjerni~ke du{e:
“Moj Gospodaru, porazi na{e neprijatelje i u~ini nas pobjednicima. Pridru`i me Tvome
miljeniku Poslaniku, a.s.”
Krenuli su muslimani u pravcu Perzijanca, a oni su krenuli prema muslimanima. Bitka se
rasplamsala... padali su mrtvi i ranjeni, njihov broj se pove}avao iz sahata u sahat... [ehadeti
i tekbiri su odzvanjali prostorom. Tu i tamo ~uo se poziv za pomo} ili vrisak. Neustra{ivi
borac i smjeli ratnik El-Bera’ borio se, `ude}i za pogibijom na Allahovom putu.
Muslimani su ostvarili pobjedu u ovom okr{aju, a Perzijancu su poskakali u rovove koje
su mud`ahidi provalili i odatle ih prisilili na povla~enje u kulu, koja je zbog njihovog velikoga
broja brzo postala pretijesna. Jedan od Perzijanaca do{ao je do Ebu-Muse el-E{’arija, r.a.,
i zatra`io od njega garanciju za sigurnost. Kada je dobio garanciju, obavijestio ih je o prolazu
kroz koji muslimani mogu prodrijeti u kulu; kroz vodeni kanal koji vodi u kulu. Ebu-Musa je
odabrao hrabre i iskusne ljude, dobre pliva~e, koji su se s lahko}om kretali kroz vodu. Prvi
iz skupine u kulu je izbio Abdullah ibn Mugaffel el-Muzenijj, r.a., za njim i ostali. Poubijali su
stra`are, prenera`ene njihovom pojavom, i otvorili kapije na koje su nagrnuli muslimani,
spremni i nao{treni za borbu.
Hurmuzan se neko vrijeme uspijevao odupirati, i prije nego se povukao u zatvoreni
i nepristupa~ni dio kule, ubio je El-Bera’a ibn Malika, r.a., i Med`d`e’eta ibn Sevra, r.a.
Kada su ga pritijesnili sa svih strana, obratio se muslimanima:
“Imam tobolac sa stotinu strijela. Ako mi se bilo ko poku{a primaknuti, bit }e pogo|en.
I kakva vam je korist od toga {to }ete me zarobiti kad ubijem stotinu va{ih ljudi?”
“[ta ho}e{?”, pitali su ga.
On odgovori:
“Ho}u garanciju, ako se predam da }ete me odvesti va{em halifi Omeru ibnul-Hattabu,
302 Ashabi Allahovog Poslanika
da mi on sudi.”
Pristali su na to, a on je bacio luk i strijelu i predao se. Tako su ga vezanog odveli Omeru
ibnul-Hattabu, r.a.
El-Bera’ ibn Malik, r.a., pridru`io se onome koga je volio, ko mu bija{e plemeniti uzor i
uzvi{eni primjer. Pridru`io se Poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., sretan {to se ostvario
njegov san - pogibija na Allahovom putu, za koju je kroz ~itav `ivot i{ao sa sloganom: “Allah
i D`ennet.”
Allah, d`.{., smilovao se El-Bera’u ibn Maliku.
IJAD IBN GANM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Ijad, sin je Ganmov, a on je sin Zuhejrov, a on Ebi [eddadov, a on Rebi’in,
a on Hilalov, a on Vuhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov. El-Haris je sin Fehra el-Kure{ijja
el-Fehrijja. Bio je amid`i} povjerenika ummeta - Ebu-Ubejdea ibnul-D`erraha, r.a.
OSOBENOSTI
Ijad ibn Ganm poti~e iz ugledne kurej{ijske porodice u Meki. Njegov otac Ganm ibn
Zuhejr el-Fehrijj bio je jedan od kurej{ijskih trgovaca i poglavara Meke, po svom ugledu
i gospodstvu odgovarao je Benu-Abdul-Muttalibu, Benu-Abdu{-[emsu, Benu-D`ah{u i
drugim poznatim mekelijskim starje{inama. Ijad je odrastao u blagostanju. Posjedovao
je obilan imetak, imao je i svoje robove kao sluge. Kurej{ije su ga cijenile i uvijek sve~ano
do~ekivale, ukazuju}i po{tovanje njemu i njegovome ocu. Ijad je bio obrazovana li~nost.
Vrijeme je provodio u lovu, jahanju, pribavljanju i izradi oru`ja. U `ivotu mu nije ni{ta
manjkalo - svi njegovi zahtijevi bili su udovoljeni i sve njegove `elje ispunjene. Me|u
svijetom je bio poznat po svojoj inteligenciji i pronicljivosti. Mirno i stalo`eno je posmatrao
ljude, prou~avao ih je poku{avaju}i prodrijeti u njihovu psihu. Odatle bi ~esto izraslo
prijateljstvo s tim ljudima.
Imao je nadimak “Opskrbnik putnika namjernika”, jer je hranio i pomagao prijatelje
prilikom putovanja kada bi im ponestalo opskrbe. Zbog njegove velikodu{nosti i primjernog
ahlaka Ibn-Kajs je zabilje`io sljede}e stihove:
“Ijad, ko taj Ijad od Ganma bija{e?
To je onaj kog ljudi najvi{e volje{e.”
Bio je srednjega rasta, ~vrste gra|e, izra`enih mi{i}a, nje`ne tamne puti, okrugla lica,
krupnih o~iju, imao je gustu kosu koju je ~esto knio.
304 Ashabi Allahovog Poslanika
PRIMANJE ISLAMA
Ijad ibn Ganm je pokasno primio islam, kao i ve}ina velikana Kurej{ija. Njegov ulazak u
islam nije bio lahak. Bio je gospodin kome su se pokoravali i bio je cijenjen u svojoj familiji, pa
je od samog po~etka islama uklju~en u mu{ri~ku kampanju protiv islamske misije. U~estvovao
je u borbama protiv Poslanika, a.s., i muslimana na Bedru, Uhudu i Hendeku kao `estok
borac.
Poslije Bitke na Hendeku Ijad je po~eo razmi{ljati o Allahovom Poslaniku, a.s.
Primijetio je njegovu ustrajnost i iskrenost u dostavljanju Objave i {irenju islama, uprkos
svim tegobama i neda}ama koje su ga pratile. Dobro je poznavao Muhammeda, a.s.,
po{tivao ga i cijenio, znao je njegove vrline, njegovu povjerljivost, iskrenost, ~istotu i
~ednost du{e.
Jednoga dana Ijad ibn Ganm je u tajnosti iza{ao iz Meke i oti{ao u Medinu gdje se
susreo sa Resulullahom, a.s., i pred njim objavio svoj islam. Poslije nekog vremena
napustio je Meku i nastanio se u Medini. Priklju~io se muslimanskome d`ematu i na{ao
za{titu i uto~i{te pod zastavom Muhammeda, a.s. Time je uvr{ten me|u hrabre ashabe
muhad`ire. Tu se posvetio izu~avanju Kur’ana i u~enju vjere.
[UTLJIVI [email protected]
Ijad, r.a., naselio se u Medini. Nakon odre|enog vremena Bo`iji Poslanik, a.s., odlu~io
je i}i u Meku, hodo~astiti Mesd`idul-haram i obaviti umru. Bilo je to {este godine po
Hid`ri. S njim je bio i Ijad ibn Ganm, r.a.
U~estvovao je u svim pohodima i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s., u to vrijeme.
Prilikom osvajanja Meke Ijad, r.a., predvidio je jedan od muslimanskih odreda. Odlu~io
se za borbu u kojoj }e ili pobijediti ili biti {ehid. Na dan Hunejna Ijad je bio nepokolebljiv
i ustrajan, zajedno sa ostalim muslimanima, kada su iznenadili Benu-Hevazin u dolini
Hunejna. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., Koji je njemu i ostalim muslimanima podario
ustrajnost, ostvarena je pobjeda. U borbi i opkoljavanju plemena Benu-Sekif u Taifu
proveo je mnogo vremena.
Poslanik, a.s., preselio je svome Gospodaru, a naslijedio ga je Ebu-Bekr, r.a., u doba
kada su se pojedina arapska plemena po~ela odmetati od islama. Stanovnici Meke i Medine
i pojedina beduinska plemena ~vrsto su ~uvali svoju vjeru. Muslimani su, sa spremno{}u da
daju svoje `ivote, bili okupljeni oko Ebu-Bekra, r.a., koji ih je predvodio u borbi protiv odmetnika.
Ijad, r.a., priklju~io se vojsci Halida ibn el-Velida, r.a., i u~estovao u najve}oj bici protiv
Ashabi Allahovog Poslanika
305
odmetnika Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba, plemena Benu-Hanife i nekih susjednih
plemena. Opremio je veliku vojsku sa vi{e od ~etrdeset hiljada vojnika. Poslije pobjede koja
je pripala muslimanima u Bici na El-Jemami i smaknu}a Musejleme, Ijad je kao vo|a odreda
bio zadu`en da ide na sjever prema Iraku radi dokraj~ivanja pobune nekih arapskih plemena.
Stigao je do mjesta El-’Irad, izme|u En-Nebad`a i Hid`aza, i presudio pobunjenicima. Tamo
je ostao sve do nove naredbe za pokret.
[email protected]
Poslije stabiliziranja situacije na Arapskom poluotoku i ponovnog ujedinjenja stanovnika
pod okriljem islama, jedan vitez islama vodio je vojsku u raznolike i pojedina~ne napade
na ira~ka podru~ja. Borio se i zadobijao veliki ratni plijen. Bio je to El-Musenna ibn Haris
e{-[ejbani, r.a., koji je `elio da muslimani krenu u osvajanje Iraka i {irenje dini-islama u
njemu, kako bi ukinuli perzijski utjecaj na tom podru~ju. El-Musenna je pisao halifi, tra`e}i
poja~anje i zvani~nu dozvolu za pohod. Napisao je: “Ako mi po{alje{ poja~anje, ~ut }e{
za to. Arapi }e se svi meni priklju~iti i Allah, d`.{., ponizit }e mnogobo{ce. Jo{ da ti
ka`em, stranci nas se boje, strahuju i bje`e od nas.”
Slo`io se halifa Ebu-Bekr, r.a., sa mi{ljenjem El-Musenne, te je izradio plan za
osvajanje Iraka pomo}u dvije skupine vojske.
Jedna }e krenuti sa istoka u pravcu sjevera, prema mjestu El-Hiri. Osvajanje bi
vodio Halid ibnul-Velid, r.a., koji je uspje{no okon~ao borbe sa la`ovom Musejlemom i
njegovim pristalicama; druga skupina i{la bi sa zapada u pravcu sjevera pod vo|stvom
Ijada ibn Ganma, r.a., i tako|er, osvajala podru~ja, kako bi se nakon toga srela sa
Halidovom vojskom u mjestu El-Hira.
Ova operacija imala je za cilj priklije{titi neprijatelja.
Halifa posla poruku za brzi pokret:
“Zaista, Allah, d`.{., ti je pomogao, pa kreni ka Iraku i po~ni od morske luke gdje su
`itelji Sinda i Hinda. Napreduj dok ne sretne{ Ijada.”
Sli~no je napisao i Ijadu ibn Ganmu, r.a., koji se nalazio u mjestu El-’Irad:
“Idi dok ne do|e{ do mjesta El-Mesih, po~ni od njega, zatim odozgo u|i u Irak i napreduj
dok ne sretne{ Halida. Onome ko `eli da se vrati iz pohoda dozvolite, ne tjerajte nikoga
silom. Po`urite ka El-Hiri, ko od vas prvi do|e do nje, on je vo|a ostalima. Kada se
sastanete u El-Hiri i kad provalite tvr|avu Perzijanca i budete sigurni da ne}ete biti napadnuti
iz pozadine, neka jedan od vas pomogne muslimanima i ovom drugom. A taj drugi neka
navali na Allahove i va{e neprijatelje od stanovnika Perzije, na njihove ku}e i centar njihove
snage - El-Medain. Borite se, ustrajno im se suprotsavljaju}i i tra`ite pomo} od Allaha, d`.{..
Bojte se Allaha, d`.{., i dajite prednost ahiretu nad dunjalukom, pa }ete ih dobiti zajedno.
306 Ashabi Allahovog Poslanika
Nemojte izabrati dunjaluk, pa }e vam i on biti oduzet. ^uvajte se svega na {ta vas je Allah,
d`.{., upozorio. Klonite se grijeha i po`urite sa teobom; ~uvajte se ustrajnosti u grijesima i
odga|anja teobe...”
Halifa nije `elio da u osvajanju Iraka u~estvuje ijedan musliman pod prisilom, `elio je
samo dobrovoljce. Ijad je dostavio svojim vojnicima halifine naredbe, a isto to je uradio i
Halid. Ko je od vojnika `elio da se vrati svojoj ku}i bilo mu je dozvoljeno, pa se veliki broj
vojnika razi{ao, a vojska se umanjila i znatno oslabila. Isto se desilo i sa Halidovom skupinom.
Zato su oni tra`ili od halife da ih pomogne dobrovoljcima iz Medine. Halifa je zadu`io ElKa’ka’a ibn Amra et-Temima, r.a., da se priklju~i muslimanskoj vojsci. Halila Abda ibn Avfa
el-Humerija, r.a., zadr`ao je da se priklju~i vojsci Ijada ibn Ganma, r.a. Zatim je napisao
Ijadu i Halidu:
“Okupite one koji su se borili protiv odmetnika od vjere i one koji su ostali postojani u
islamu nakon Allahova Poslanika, a.s. Neka se s vama nikako ne bore oni koji su se bili
odmetnuli od vjere, sve dok o njima ne donesem odluku.“
Krenuo je Halid ibn el-Velid, r.a., na ~elu svoje vojske i nizao pobjedonosne akcije, a za
njim je bila vojska od osamnaest hiljada mud`ahida. Ijad ibn Ganm, r.a., krenuo je prema
Devmetul-D`endelu, kao prvom osvojenom mjestu nakon {to se uputio prema El-Mesihu,
na osnovu halifine naredbe. Njegova je vojska imala dvije hiljade mud`ahida.
Devmetul-D`endel bio je izgra|en grad, nalazio se izme|u Medine, Damaska i Kufe. Bio
je za{ti}en izuzetnim utvr|enjem i u njemu je bio dvorac Es-Samuela ibn Adija, zvanog
Marid. Ijad ibn Ganm, r.a., smatrao je da je zauzimanje ovog grada klju~na stvar kako bi se
nastavilo dalje osvajanje. Ovaj grad, koji se nalazio na sjeveru Arapskoga poluotoka, na
raskrsnici tri puta, je bio izvor opasnosti za muslimane koji bi se uputili u osvajanje podru~ja
Iraka i [ama.
Stanovnici Devmetul-D`endela saznali su za pohod muslimanske vojske, pa se sakupio
veliki broj Arapa kr{}ana koji su bili pod za{titom nearapa, sa namjerom da odbiju muslimane.
Kada je Ijad stigao u Devmetul-D`endel, ponudio im je jednu od tri solucije:
- da u|u u vjeru islam; bit }e muslimani i odnosit }e se prema njima kao {to se odnose
i prema svim muslimanima;
- da predaju grad mirnim putem i da pla}aju d`izju;
- ili borba!
Stanovnici Devmetul-D`endela izabrali su tre}e - borbu. Pozatvarali su vrata i utvrdili se
u gradu. Ijad je raspodijelio svoje snage oko grada i opkolio ga. Poku{ali su provaliti u grad,
ali je bio izuzetno utvr|en pa im to nije uspjelo. Jedna grupa vojske je neprimjetno napustila
grad i uz pomo} Arapa susjeda, okru`ila i napala jedan dio muslimanske vojske. Ijad i
njegova vojska na{li su se u te{koj poziciji. Dr`ali su opkoljen grad, a bili su u nemogu}nosti
izvesti pokret zbog toga {to je jedan dio njihove vojske pao u okru`enje. Vi{e puta povela
Ashabi Allahovog Poslanika
307
se bitka izme|u muslimana i njihovih neprijatelja. Na kraju su obje vojske postale iscrpljene
i izmorene. Halifa je poslao Velida ibn Ukbeta, r.a., sa grupom mud`ahida da pomogne Ijadu.
Kada je on do{ao i na{ao muslimane u tako te{kom polo`aju, rekao je Ijadu: “Dobra je ideja
u nekim okolnostima bolja od mnogobrojne vojske. Po{alji nekog po Halida i zatra`i pomo}.”
Halid ibnul-Velid, r.a., u periodu od oko sedam mjeseci uspio je osvojiti ve}i dio ira~ke
oblasti. U njegove je ruke pala El-Hira kao i mnogi drugi izgra|eni gradovi i utvr|enja. Ijad je
smatrao mjerodavnim mi{ljenje Velida ibn Ukbe, r.a., pa je poslao po Halida, tra`e}i od njega
pomo} u poja~anju. Kada je izaslanik stigao do Halida, on je upravo zavr{avao Bitku Ajnu
Temr. Perzijanci u njoj ostado{e pora`eni. Halid je napisao kratko Ijadu:
“Od Halida Ijadu... Uskoro }e ti do}i konjica vitezova sa te{kim sabljama. Dolazit }e ti
odred za odredom.”
Halid, r.a., uputio se ka Devmetul-D`endelu. Kad njeni stanovnici saznado{e da on
dolazi, prekinu{e obru~ koji su bili postavili nad dijelom muslimanske vojske i vrati{e se u
utvr|enje grada.
Plemena koja su bila u napadu na Devmetul-D`endel jesu: Kelb i Behra, koja je predvodio
Vadiatul-Kelbi, s njima je bio ibn Vebre ibn Rumanus iz plemena Dad`aim koje je predvodio
Ibn- Hadre`an i dijelovi plemena Gassan, zatim pleme Tenuh, koje je predvodio ibn ElEjhem.
Halid ibn el-Velid, r.a., u saglasnosti sa Ijadom ibn Ganmom, r.a., izradio je plan koji je
podrazumijevao napad na grad sa dvije strane. Podijelili su svoje snage u skladu s tim
planom. Mno{tvo perzijskih boraca u gradu Devmetul-D`endelu obmanulo ih je, pa iza|o{e iz
svojih utvr|enja u borbu sa muslimanima. Povela se strahovita borba. Halid je uspio dokraj~iti
i uni{titi neprijateljsku vojsku koja je iza{la pred njega. Isto je tako i Ijad uspio poraziti one koji
su iza{li pred njega. Neprijatelji su pobjegli u tvr|avu, a muslimani su ih slijedili, provalili su vrata
tvr|ave i u{li u Devmetul-D`enedel. Tu se zarobi ogroman ratni plijen.
308 Ashabi Allahovog Poslanika
OSVAJA^ POLUOTOKA
Poslije Bitke na El-Kadisijji i pada El-Medaina, situacija se stabilizira u vidu primirja
izme|u muslimana i nemuslimana. Muslimani su imali razra|en plan za prodor u perzijske
gradove i dalja osvajanja.
Sedamnaeste godine po Hid`ri, Perzijanci su po~eli praviti smetnje i nanositi {tetu
muslimanima. Podsticali su njihove trgova~ke zastupnike Arape kr{}ane na Poluotoku, da
zlostavljaju i napadaju tamo{nje stanovni{tvo. Poluotok je prostran, nalazi se na sjeveru
Iraka, prote`e se od rijeke Tigris na istoku do rijeke Eufrat na jugu i zapadu. Kroz ta podru~ja
tekle su mnoge pritoke Tigrisa i Eufrata, kao {to su rijeke El-Habur i Es-Sersar. Na tim
pritokama gra|ene su tvr|ave i veliki gradovi. Iza toga, prema sjeveru prote`e se pustinja,
sve do oblasti [ama. Stanovnici Poluotoka bili su Arapi iz plemena Ijad, Taglib i En-Nimr.
Nakon u~estalih provokacija koje su ~inili muslimanima, halifa odlu~i zaustaviti njihove
aktivnosti pa posla pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., koji je bio u Kufi, nare|uju}i mu pokret
sa islamskom vojskom u pravcu Poluotoka i sa razli~itih strana. Odredi vojske bili su ovako
raspore|eni:
- odred usmjeren prema Er-Rikai na ~ijem ~elu je bio Suhejl ibn Adijj, r.a.;
- odred usmjeren prema Nisibehu, a zatim Hiranu i Er-Rahi na ~ijem ~elu je bio
Abdullah ibn Utban, r.a.,;
- odred vojske koja se treba uputiti prema zapadu Poluotoka, plemenima Rebi’a i Tenuh
na ~ijem ~elu je El-Velid ibn Ukbe, r.a.
Vo|a cjelokupne vojske bio je Ijad ibn Ganm, r.a.
Spremljeni odredi islamske vojske i njihove vo|e krenu{e u svome pravcu s
odre|enim ciljevima. Ijad i komanda bili su u sredini Poluotoka. Odatle je slao uputstva
i bio u stalnoj vezi s njima. Suhejl ibn Adijj uputio se prvi prema Er-Rikai i opkolio je.
Njeni stanovnici okupili su se i zaklju~i{e da nisu spremni za rat sa muslimanima. Poslali
su izaslanika, tra`e}i od Ijada sporazum u vidu izdvajanja d`izje. Ijad je podr`ao Suhejla
da napravi sporazum, {to je ovaj i u~inio nakon ~ega su im se otvorila vrata grada.
Istovremeno, Ijad je napisao garanciju o sigurnosti njegovim stanovnicima koja je ovako
glasila:
“U Ime Allaha, Milostivog, Samilosnog“
“Ovo je garancija Ijada ibn Ganma stanovnicima Er-Rikae sa~injena na dan kada su
muslimani u{li u grad. Garantiram sigurnost va{ih `ivota, imetaka i bogomolja. Grad
ne}e biti ru{en niti nastanjivan dok budete davali d`izju. Ne ~inite izdajstvo. Na vama je
da ne gradite nove crkve i samostane. Nemojte da se ~uje zvonjava crkvenih zvona i ne
isti~ite javno krstove i kipove. Allah, d`.{., jeste svjedok, a On je dovoljan kao svjedok.”
Garanciju je ovjerio svojim pe~atom.
Ashabi Allahovog Poslanika
309
Abdullah ibn Utban, r.a., uputio se u Nisibeh. I{ao je kraj Tigrisa dok nije stigao do grada,
a zatim ga je opkolio. Njegovi stanovnici znali su kakva im opasnost prijeti ukoliko se upuste
u borbu sa muslimanima. Zato su poslali svog izaslanika do Ijada, tra`e}i sporazum, na {ta
je on Abdullahu dostavio naredbu da prihvati sporazum.
Nakon toga, Ijad, r.a., ujedini vojske i uputi se prema mjestu Hiran. Nakon {to ga je
opkolio, njegovi stanovnici otvori{e grad mirnim putem uz sporazum o davanju d`izje.
Potom Ijad ode prema Er-Ruhi, jednom velikom utvr|enom gradu. Samo {to su se muslimani
pribli`ili mjestu Er-Ruha, stanovnici ih do~eka{e ki{om strijela, a zatim iza|e vojska da
ratuje protiv muslimana. Odvi se manji sukob u kome nevjernici do`ivje{e poraz. Ipak su se
uspjeli vratiti do grada i zaklju~ati njegova vrata, spasiv{i tako vlastite `ivote. Nakon toga,
Ijad, r.a., poslao im je izaslanika da im ponudi sporazum koji se sastojao u ponudi da otvore
vrata grada i pristanu na izdvajanje d`izje. Napisao je:
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog“
“Ovo je garancija Ijada ibn Ganma velikanima Er-Ruhaa. Ako mi otvorite vrata grada i
pristanete izdvajati d`izju u vrijednosti jednog dinara i dvadeset kilograma p{enice po
~ovjeku, bit }e spa{eni i sigurni va{i `ivoti, va{i imeci i oni koji su sa vama. Na vama je
da upu}ujete zalutale putnike namjernike, da popravljate i obnavljate mostove i puteve
i da dajete iskrene i korisne savjete muslimanima. Allah, d`.{., jeste svjedok, a On je
dovoljan kao svjedok.”
Stanovnici Er-Ruhaa prihvatili su sporazum nakon {to su osjetili snagu i mo} muslimana.
Otvorili su vrata grada pa im je Ijad, r.a., napisao ugovor o sigurnosti u kome stoji:
“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog“
“Ovo je garancija Ijada ibn Ganma, i muslimana s njim, stanovnicima Er-Ruhaa.
Zaista, ja jem~im sigurnost njihovih `ivota i njihovih imetaka, i njihovog potomstva, i
njihovih `ena, i njihovih gradova i njihovih poljoprivrednih bogatstava - ukoliko budu
izvr{avali svoje obaveze koje ih slijeduju. Na{e je pravo kod njih da popravljaju na{e
mostove i da upu}uju na{e zalutale putnike. Allah, d`.{., jeste svjedok, Njegovi meleki i
muslimani.“
Ijad, r.a., u~inio je mjesto Er-Ruhaa centralnom komandom za dalja osvajanja gradova
i tvr|ava Poluotoka.
Uslijedio je niz blistavih osvajanja pod rukovodstvom Ijada ibn Ganma, r.a. Osvojio je
Semisat, grad na desnoj obali rijeke. Zatim je osvojio Sind`ar i Mejafarkajn u Dijaru Bekru,
podru~ju u dana{njoj Turskoj, zatim Surud`, Raskif, D`isr Minbed`, tvr|ave Kufrutusu i
Muridiu. Nije ostao nijedan grad niti selo na ~itavom Poluotoku a da nije osvojen sporazumom
na d`izju ili silom.
Pohodi na Poluotoku bili su jedni od lak{ih me|u pohodima muslimanskih osvajanja.
O njima je Ijad, r.a., sastavio pjesmu u kojoj ka`e:
310 Ashabi Allahovog Poslanika
“Ko }e svijetu prenijet’ haber,
i narodu {to u Himsu i oko njega bje{e.
Pobjednici ~asni tada, slobodu im dariva{e.
Plemeniti, hrabri borci,
to je svita ~estita.
Prenesi ti haber svakom
ko te za njih upita.
Pobjedi{e kraljeve mo}ne,
i zulum tada prestade.
Nema rata ehlu [ama
Za njih mir tad nastade.
NAMJESNIK [AMA
Nakon {to je Ijad ibn Ganm, r.a., zavr{io osvajanje ~itavog poluotoka, njegov amid`i}
Ebu-Ubejde ibn el-D`errah, r.a., pisao je halifi Omeru, r.a., tra`e}i Ijada sebi. Tako je
Ijad pre{ao u vojsku Ebu-Ubejdea, u [am. Krajem sedamnaeste godine po Hid`ri, na
podru~ju [ama, Palestine i Basre ra{irila se opasna kuga poznata pod imenom “Kuga
amvas“. Od nje na ahiret preseli velik broj muslimanskih vo|a i mud`ahida. Po{to je
Ebu-Ubejde osjetio da mu se pribli`io ed`el, postavio je svoga amid`i}a Ijada ibn
Ganma na mjesto namjesnika [ama.
Nakon smrti Ebu-Ubejdea, halifa je ostavio Ijada kao namjesnika rekav{i: “Ja ne
mijenjam vo|u kojeg je postavio Ebu-Ubejde.”
PRESELJENJE NA AHIRET
Ijad ibn Ganm, r.a., ostao je u [amu do kraja svog namjesni{tva. Zatim se vratio u
Medinu da pro`ivi svoje posljednje dane `ivota, povu~eno i u ibadetu i razmi{ljanju... u
d`amiji Bo`ijeg Poslanika, a.s.
U dvadesetoj godini po Hid`ri veliki junak preselio je na ahiret u svojoj {ezdesetoj godini
`ivota. Ukopan je u Medini.
Neka se Allah, d`.{., smiluje Ijadu ibn Ganmu, {utljivom mud`ahidu, osvaja~u
Poluootoka.
SUMAME IBN USAL, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Sumame, sin je Usalov, a on En-Nu’manov, a on Meslemin, a on
Ubejdov, a on Sa’lebin, a on Jerbu’a, a on Ed-Duelov, a on Sa’lebin, a on Hanifin, a on sin
Luhejma el-Hanefijja. Bio je jedan od poglavara plemena Benu-Hanife u El-Jemami.
LI^NOST
Prije islama Sumame je bio samovoljna osoba surovoga srca i ~vrstih stavova. Kada bi
naumio uraditi odre|eno djelo, on bi ga izvr{io bez razmi{ljanja i bez obzira kakve bile
posljedice. Bio je poglavar u svome narodu, navikao da ga ljudi slu{aju i da izvr{avaju
{to im naredi, bez rasprave i pitanja. Kao {to je bio izuzetno iskren prema svom bo`anstvu
- kipu, koji je obo`avao prinose}i mu `rtve, isto tako je jako volio posje}ivati Ka’bu u
periodima had`a i umre. Izra`avao je potpunu odanost kipovima i obo`avao ih je
potpunom iskreno{}u i odano{}u. Po prirodi imao je ~isto vjerovanje i uvjerenje.
Bio je ljutit i brzo bi pao u depresiju kada bi neko od ljudi povrijedio njegovo mi{ljenje,
za koje je ~vrsto smatrao da je ispravno.
Nau~io je borila~ke vje{tine: jahanje i rukovanje oru`jem i bio slavan junak, vi|an na
polo`ajima i u bitkama, koji je zadavao strah konjanicima. Ljudi su ra~unali da je bio u~esnik
hiljadu okr{aja.
Bio je visokoga stasa, popunjenoga tijela, sna`nih mi{i}a, nosio je dugu i nje`nu kosu,
koju je pu{tao do ramena. Crnoput, orlovskoga nosa, upalih o~iju, o{troga pogleda, vi{e je
{utio nego govorio. Kada bi govorio, glas mu je bio miran i dubok, i imao je prizvuk naredbe
energi~nosti.
312 Ashabi Allahovog Poslanika
RESULULLAHOV, A.S., NEPRIJATELJ
Ljutnja Sumame ibn Usala dostigla je vrhunac kada je ~uo za ime Muhammeda ibn
Abdullaha, r.a., i za njegov poziv u vjeru islam i obo`avanje Jednog Jedinog Boga, a
odbacivanje mnogobo{tva i krivovjerstva i obo`avanja kipova i idola. Svoja je bo`anstva
smatrao svetim i trudio se da “zadobije njihovu milost”.
Nije dopu{tao nikome, bez obzira ko bio, da ru{i staro vjerovanje na kome su ga odgojili
njegovi djedovi. Isto tako, `elio je svoje sinove odgojiti na osnovama toga vjerovanja. Zato
je poveo `estoku kampanju protiv Bo`ijeg Poslanika, a.s., i svakog muslimana koji je slijedio
njegovu vjeru. Tra`io je muslimane, zarobljavao ih, vrije|ao ih, potcjenjivao i zlostavljao,
~ak i ubijao. Na to ga je, bez razumnog rezonovanja, podsticala njegova surova priroda koja
je bila toliko jaka da nije poznavala granice neprijateljstva i mr`nje, bez obzira na cijenu i
kobne posljedice koje su mogle proizi}i iz njih.
Rije{io je ubiti Allahovoga Poslanika, a.s., i mnogo puta poku{ao ostvariti svoju nakanu.
Nekoliko je puta probao da ga presretne i zarobi, a kada mu to nije po{lo za rukom, po~eo
je drskim jezikom vrije|ati i psovati Resulullaha, a.s. Na to je podsticao i suplemenike,
zabranjuju}i im da slu{aju njegov govor.
Neprijateljstvo Sumame ibn Usala prema Poslaniku, a.s., bilo je `estoko i bez mjere.
Nastojao je skupiti sve informacije o Resulullahu, a.s., i saznati ~asna muslimanska imena,
onih koji su slijedili njegovu Poslanicu, kako bi ih poslije vrije|ao i zlostavljao. Zbog toga je
zaslu`io da u vrijeme nevjerstva nosi nadimak “Poslanikov du{man”. Odabrani Poslanik,
a.s., poslao mu je pismo pozivaju}i ga u islam, kao {to je poslao i drugim poglavarima na
Arapskom poluotoku, ali ga je Sumame odbio, a svoju krutost, inat i zabludu jo{ vi{e pove}ao.
Jednog dana Allahov Poslanik, a.s., poslao je po svome ashabu El-’Alau ibnul-Hadremiju
pismo sa pozivom u islam El-Munziru ibn Savau, koji je boravio u Bahrejnu. Munzir se
odazvao pozivu, a El-’Ala, nakon obavljenog zadatka, krenuo je nazad u Medinu. U povratku
je prolazio pored granice El-Jemame, zemlje plemena Benu-Hanife, a u dru{tvu s njim je
putovao njegov amid`i} Amir ibn Seleme. Sumame je saznao za njih, presreo ih je na putu
i upitao El-’Alaa:
“Jesi li ti Muhammedov izaslanik?”
“Jesam”, odgovorio mu je El-’Ala.
“E ne}e{ nikada sti}i do njega!”, re~e Sumame i nasrnu na njega.
Tada se umije{ao El-’Alaov amid`i} i zaustavio Sumamu. Zagalamio je na njega i
rekao mu:
“[ta je s tobom?! Pusti ~ovjeka neka ide na miru.”
Sumame je nevoljno poslu{ao njegov govor i pustio El-’Alaa da nastavi svoj put,
Ashabi Allahovog Poslanika
313
zaprijetiv{i njemu i Allahovom Poslaniku, a.s., i obasuv{i ih pogrdnim rije~ima.
Kada je El-’Ala stigao u Medinu, Resulullahu, a.s., ispri~ao je doga|aj koji mu se desio sa
Sumamom ibn Usalom, dok je prolazio kraj njihovog mjesta, a Poslanik, a.s., uputio je poziv
Sumami da do|e pred njim da ka`e {ta ima. Tada je zamolio Allaha, d`.{., sljede}om dovom:
“Gospodaru moj, uputi Amira ibn Selemu i podaj mi u ruke Sumamu.”
PRIMANJE ISLAMA
Nakon odre|enog vremena Sumame se uputio u Meku da obavi umru, u~ini tavaf
oko Ka’be i prinese `rtve kipovima. Stigao je do uzvi{enja nadomak Medine gdje se
zatekla muslimanska izvidnica. Ova je izvidnica obilazila oko Medine i spre~avala ulazak
svakom strancu, dok ne budu sigurni u njega i dok ne saznaju razlog njegovoga dolaska.
Sumami su sprije~ili nastavak puta jer nije naveo nikakvo obja{njenje ni razlog dolaska u
Medinu. Zarobili su ga i oti{li s njim u Medinu, a nisu ni znali koga su zarobili. Kada su stigli
do mesd`ida, svezali su ga za neki stup i oti{li obavijestiti Poslanika, a.s., za njegov slu~aj.
Sumame je tu ostao do jutra. Kada je Resulullah, a.s., do{ao u mesd`id, vidio je Sumamu
onako svezanog za stup. Odmah ga je prepoznao. Poznavao ga je od slu~aja kada ga je
samo jednom prilikom poku{ao ubiti. Upitao je ashabe:
“Da li znate koga ste zarobili?”
Rekli su: “Ne, ne znamo.”
“Ovo je Sumame ibn Usal el-Hanefijj! Lijepo s njim postupajte.”
Allahov Poslanik, a.s., htio je da mu poka`e veli~inu oprosta i tolerancije kada ima
mo} i priliku. Vratio se ku}i, a od ashaba je zatra`io da Sumami nose hranu i pi}e.
Naredio je da se muze njegova deva, ujutro i nave~er, i da se mlijeko nosi Sumami.
Sumame je osjetio da se prema njemu naro~ito lijepo odnose, a posebno Resulullah,
a.s., koji mu je jednom prilikom pri{ao i upitao ga:
“Kako si Sumame?”
On mu odgovori:
“Dobro mi je.., Muhammede, ako ho}e{ da me ubije{, ima{ pravo na to. Ako mi se
smiluje{, zahvalan sam ti na tome.”
Poslanik, a.s., ostavio ga je tako dva dana i naredio da mu redovno donose hranu i
mlijeko. Nakon toga, Resulullah, a.s., oti{ao je do Sumame i ponovo ga upitao:
“Kako si Sumame?”
“Nemam ni{ta osim onoga {to sam ti ranije spomenuo. Ako ho}e{ da me ubije{,
ima{ pravo na to. Ako mi se smiluje{, zahvalan sam ti na tome. Ako ho}e{ imetak, tra`i,
dobit }e{ koliko `eli{”, re~e Sumame.
Isti razgovor izme|u njih dvojice se ponovi i naredna dva dana. Nakon toga je Allahov
314 Ashabi Allahovog Poslanika
Poslanik, a.s., rekao ashabima da ga odve`u i puste na slobodu. Sumame je od mesd`ida
oti{ao u predgra|e Medine gdje se nalazio izvor vode. Na njemu se oprao i o~istio, a zatim
se vratio u mesd`id. Bo`iji Poslanik, a.s., jo{ je uvijek sjedio sa svojim ashabima. Sumame
je stao ispred njega i jakim glasom, da su ga svi prisutni mogli ~uti, rekao: “Svjedo~im da
nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik.”
Zatim je sjeo ispred Allahovog Poslanika, a.s., i rekao: “O Allahov Poslani~e, tako mi
Allaha, niko mi od tebe nije bio mr`i na Zemlji, pa si mi postao najdra`e stvorenje. I tako mi
Allaha, nije mi bilo mr`e vjere od tvoje, pa mi je tvoja vjera postala najdra`a. I tako mi Allaha,
nije mi bilo mr`ega grada od tvoga grada, pa mi je postao tvoj grad najdra`i.”
Sumame je spomenuo da je prethodno ubijao muslimane i da duguje njihovu krvarinu.
Rekao je, obra}aju}i se Poslaniku:
“Zlostavljao sam tvoje ashabe, pa kako da im to nadoknadim?”
Resulullah, a.s., odgovori mu:
“O Sumame, nema prijekora za tebe. Zaista, islam bri{e ono {to je bilo prije njega.”
Bo`iji Poslanik, a.s., `elio je smiriti Sumamino srce, pa ga je obavijestio o nagradi
koja ga ~eka u islamu. To je Sumamu posebno obradovalo pa je uzvratio:
“O Allahov Poslani~e, tako mi Allaha, nanijet }u mu{ricima mnogo ve}e gubitke
nego {to sam ih nanio tvojim ashabima. Svoj `ivot i svoju sablju podredit }u islamu zajedno
sa onim koji `ele pomo}i tebe i tvoju vjeru... Allahov Poslani~e, zaista mi se tvoja jahalica
svidjela, a volio bih obaviti umru, pa {ta misli{, da mi je da{?”
“Uzmi je i obavi umru, ali prema Allahovu zakonu i vjeri Njegovog Poslanika”, odgovori
mu Resulullah, a.s.
Zatim ga je podu~io propisima obreda umre. Sumame, a.s., bio je sav ustreptao i
ushi}en od ovako velikodu{nog oprosta. Oti{ao je na umru citiraju}i stihove:
Po`eljeh ja {utnju,
sebi ja samo}u odabrah,
al’ dobrota Poslanika
nadu meni povrati.
Zahvalu mu kazah srcem
{to mi slobodu podari
jer o{trica ma~a sna`noga
umalo me ne udari.
Ashabi Allahovog Poslanika
315
PRVA TELBIJA 49
Sljede}eg se dana Sumame, r.a., spremio, uzjahao svoju jahalicu i uputio prema Meki da
izvr{i obrede umre po Allahovom zakonu.
Do tada, niko od muslimana nije se usudio obaviti obrede umre i had`a onako kako to
islam propisuje.
Sumame je bio inad`ijske naravi i ~vrst u svojim namjerama. Oti{ao je do Ka’be i svojim
krupnim i visokim glasom, ~iji je eho po~eo odzvanjati po trgovima i ulicama Meke, u~io
telbiju: “Lebbejke Allahumme lebbejk...”, “Odazivam Ti se, Gospodaru, odazivam. Odazivam
Ti se, Ti sudruga nema{, odazivam Ti se. Zaista, samo Tebi pripada svaka hvala, kod Tebe
su blagodati i vlast. Ti nema{ u tome sudruga, odazivam Ti se.”
Sumame, r.a., bio je prvi musliman po dolasku islama koji je javno prou~io telbiju.
Bilo je to prvo javno u~enje telbije u islamu, a Sumami je pripala ~ast da je prvi prou~i.
Njegovo u~enje telbije ~uli su i velika{i plemena Kurej{. Glas je dolazio iz Harema i to ih
uznemiri i upla{i, misle}i da je Muhammed ibn Abdullah, a.s., nasilno u{ao u Meku.
Po`urili su do Ka’be i tamo zatekli visokog odva`nog ~ovjeka kako tavafi i glasno u~i
telbiju. Taj prizor ih izbezumi tako da svaki od njih pomisli da ubije “toga ludaka” koji je
napustio svoju vjeru.
Okupili su se oko njega spremnih sablji, dr`e}i koplja i strijele, ali Sumame, r.a., na
to nije obra}ao pa`nju, ve} je i dalje obavljao svoj ibadet. Jedan ~ovjek isuka sablju da
ga njome udari, ali ga drugi, prepoznav{i ~ovjeka koji kru`i oko Ka’be, sprije~i i povika:
“Stani! Zar ne zna{ ko je on!? On je Sumame ibn Usal, kralj El-Jemame. Tako mi Boga,
ako mu nanesete ikakvu {tetu, njegov narod }e nas prestati snadbjevati hranom i tako
}emo pomrijeti od gladi.”
Kada je Sumame zavr{io sa tavafom, po~eli su ga ismijavati i izrugivati mu se. Jedan
od prisutnih re~e mu:
“O Sumame, {ta je s tobom? Zar si poludio i ostavio svoju vjeru i vjeru svojih o~eva?”
Sumame mu odgovori:
“Tako mi Allaha, nisam poludio nego slijedim najbolju vjeru na Zemlji. Slijedim Allahovu
vjeru, slijedim vjeru Muhammedovu.”
Mekelije su veoma grubo postupili prema njemu; psovali su ga, grdili i upu}ivali mu
te{ke i uvredljive rije~i. Sumamu je `estoko naljutio njihov odnos prema njemu pa im
re~e: “Kunem se Gospodarom ove Ku}e, nakon {to se vratim u El-Jemamu, ne}e vam
pristi}i ni zrno p{enice, sve dok ne bude svaki od vas slijedio vjeru Muhammedovu.”
Kada je stigao u El-Jemamu, Sumame je naredio zaustavljanje isporuke hrane za Meku.
Njegovi sljedbenici uradili su kako im je naredio i ubrzo Kurej{ije po~e{e osje}ati posljedice
ove zabrane. Trgovci su sve vi{e podizali cijene robe i namirnica. Val skupo}e je zahvatio
316 Ashabi Allahovog Poslanika
Meku i te{ko stanje je nao{trilo ljude da su bili spremni ubijati se me|usobno.
Kurej{ijske su vo|e tada uvidjele da je jedini izlaz zatra`iti pomo} od Muhammeda, a.s.,
koji je mogao posredovati da se dozvoli isporuka robe i hrane za Meku. Napisali su pismo
Poslaniku, a.s., u kome je stajalo:
“Poznajemo te kao onoga koji odr`ava rodbinske veze i koji druge na to podsti~e.
Sumame ibn Usal sprije~io je da nam sti`e hrana iz El-Jemame i to nas je dovelo u nesno{ljivo
te{ko stanje. Pa, ako bi napisao pismo Sumami da nam po{alje ono {to nam je potrebno - to
bi nam bilo dovoljno?”
Allahov Poslanik, a.s., odabrani samilosni Allahov rob, udovoljio je njihovom zahtjevu;
naredio je da se napi{e pismo Sumami da isporu~uje potrebnu hranu i robu Meki, {to je
ovaj i u~inio.
^VRSTA VJERA
Sumame, r.a., `ivio je me|u svojim narodom, nare|ivao dobro i odvra}ao od zla,
udjeljivao sirotinji i mirio ljude. Islam je njegovu narav u~inio lijepom i podu~io ga najboljem
ahlaku. Ljudi su ga takvoga voljeli i vrijedio je kao poglavar koji zaslu`uje da mu se pokorava.
Za vrijeme Poslanika, a.s., u El-Jemami pojavio se la`ni poslanik koji je bio iz Sumaminog
naroda. To je bio Musejlema ibn Habib, poznat kao Musejlema el-Kezzab - la`ac. Tvrdio je
da je on Bo`iji poslanik. Po~eo je zavoditi ljude svojim ~arolijama i prevarama ne bi li tako
napustili islam i priklju~ili se njemu. Tvrdio je da mu dolazi Bo`ija objava i da mu se objavljuje
nebeski govor. Veliki broj ljudi mu je povjerovao i po~eo ga slijediti, smatraju}i da je on
poslanik. Musejlema je tra`io od Allahovog Poslanika, a.s., da s njim podijeli vlast, a Resulullah
je odbio to njegovo tra`enje, dostaviv{i mu da je on jedan najobi~niji la`ov i prevarant.
Po{to je Musejlema postao vrlo opasan, Allahov Poslanik, a.s., poslao je Furata ibn
el-Ad`elija, r.a., da ga ubije, kako bi za{titio ljude od njegovog sihra50, zla i varanja.
Sumame, r.a., nije mogao ubiti Musejlemu zbog velike li~ne za{tite koju mu je pru`ao
njegov narod, okupljen oko njega i pod prisegom njemu na vjernost.
Nakon {to je Allahov Poslanik, a.s., preselio svome Uzvi{enom Gospodaru, pojedini
Arapi, iz razli~itih povoda, po~eli su izlaziti iz Allahove vjere i slijediti poslanike-la`ljivce
i varalice. Kod nekih se bila povratila d`ahilijetska-neznabo`a~ka plemenska pristrasnost,
a neki su odbili davati zekat u Bejtul-mal. Halifa Ebu-Bekr, r.a., odlu~no i ~vrsto
suprotstavio se odmetnicima, tako da im je uspio presuditi i ugu{iti njihovo odbijanje
davanja zekata.
Ve}ina ~lanova plemena Benu-Hanife bila se priklju~ila Musejlemi-la{cu, tvrde}i da
njemu pripada vlast nad Arapskim poluotokom.
Sumame ibn Usal, r.a., u~vrstio se u islamu i poku{avao je svaku neupu}enu osobu
Ashabi Allahovog Poslanika
317
uputiti na pravi put i okrenuti jedinoj ispravnoj Allahovoj vjeri. Svome je narodu govorio: “O
pripadnici plemena Benu-Hanife, ~uvajte se mra~nih zabludjelih postupaka, u njima nema
dobra. Zaista, ko ih se prihvati, Allah, d`.{., propisao mu je nesre}u i isku{enje!?” I govorio
je jo{: “Ne mogu se sastati dva poslanika u isto vrijeme niti neko ko bi sa poslanikom
zajedno u~estvovao u poslanstvu.”
Ve}ina ljudi iz njegova plemena otkazali su mu poslu{nost i pristupili sljedbenicima
Musejleme-la{ca.
Ebu-Bekr, r.a., poslao je nekoliko odreda islamske vojske i na ~elu svakog odreda
postavio zapovjednika. Poslao ih je u razli~ite krajeve Arapskoga poluotoka radi suzbijanja
narastaju}eg odmetni{tva.
El-’Ala ibnul-Hadremi, r.a., bio je zadu`en da, kao zapovjednik, povede vojsku u Bahrejn
i presudi pokretu odmetni{tva El-Hatma i onima koji su bili sa njima iz plemena Rebi’a.
Kada je Sumame, r.a., saznao za njegovo zadu`enje, odlu~io je da i on ide s njim, da
napusti svoj narod i El-Jemamu i pridru`i se povorci mud`ahida na Allahovom putu. Kada je
napu{tao svoj narod, rekao im je: “Tako mi Allaha, d`.{., ja ne `elim biti sa onima koji su
zalutali. Zaista }e ih Allah, d`.{., kazniti nesre}om koju oni ne}e mo}i ni otkloniti ni podnijeti.
Nemojte da zaostajemo za El-Hadremijem (tj. za odredom njegovih mud`ahida), znamo {ta
oni `ele, oni su pro{li pored nas i ne vidim drugog rje{enja nego da krenemo za njima, na
Allahovom putu. Pa ko `eli od vas neka se priklju~i.”
Priklju~ivanje Sumame i njegove grupe vojsci El-’Alaa ibnul-Hadremija, r.a., bilo je
od velikog i presudnog zna~aja za suzbijanje El-Hatmovog pokreta. U redove njegovog
plemena Rebi’e uvukla se panika kada su ~uli za priklju~ivanje muslimana iz plemena
Benu-Hanife povorci mud`ahida tako da su muslimani uspjeli uni{titi njihov pokret
odmetni{tva. El-Hatm se izvukao i pobjegao sa bojnoga polja, me|utim, muslimani su
la{ca uspjeli sti}i i presuditi mu smr}u.
318 Ashabi Allahovog Poslanika
PRESELJENJE NA AHIRET
Nakon {to je ubijen El-Hatm i suzbijeno otpadni{tvo i pobuna plemena Rebi’a, El-’Ala,
r.a., po~eo je sa podjelom velikoga ratnog plijena muslimanima, izdvajaju}i propisanu petinu
u Bejtul-mal.
Jedan od mud`ahida zaplijenio je rasko{no odijelo koje je nosio El-Hatm, obukao ga i
oti{ao u njemu me|u svoje drugove. Odijelo je bilo izuzetno lijepo i kad ga je Sumame, r.a.,
vidio, mnogo mu se dopalo. Kupio ga je i obukao i u njemu se vratio u Bahrejn. Kada su ga
vidjeli El-Hatmovi podanici, nisu imali {ta drugo pomisliti nego da je on ubio El-Hatma.
Nagrnuli su na Sumamu, r.a., okru`ili ga i po~eli se prepirati s njim:
“Ti si ubio Hatma!?”
Sumame, r.a., odgovorio je:
“Ne, nisam ga ja ubio nego sam kupio njegovo odijelo iz ratnoga plijena.”
Razjarena masa nije mu povjerovala, nasrnuli su na njega udaraju}i ga svojim sabljama
i kopljima dok ga nisu ubili.
Tako je Sumame, vra}aju}i se iz d`ihada na Allahovom putu, ubijen i preselio svome
Plemenitom Gospodaru.
Neka se Allah, d`.{., smiluje Sumami ibn Usalu, ~istom muslimanu, ~vrstom vjerniku i
junaku.
[email protected] IBN SEVR, R.A.
IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Med`ze’et, sin je Sevrov, a on Ufejrov, a on Zuhejrov, a on Ka’bov, a on
Amrov, a on Es-Sedusa es-Sedusijja. Nosio je nadimak Ebu-[ekik.
OSOBENOSTI
Med`ze’et ibn Sevr, hrabri vitez, izrazite mu{kosti, bija{e poglavar svoga plemena
Bekr ibn Vail. Odrastao je u ku}i koja je bila plemensko naslje|e od djeda.
Njegovo pleme postavljalo se neutralno u ratu i u slu~ajevima plemenskih nesuglasica.
Prilikom nenadanih upada Perzijanaca u isto~ne krajeve Arapskoga poluotoka, njegovo
je pleme preuzimalo generalno vo|stvo, {to su ostala plemena priznavala i po{tovala.
Med`ze’et je bio visokoga stasa, pomr{av, vitkoga tijela, suhonjava lica, tamnosme|e
puti, crne kovrd`ave kose. Bio je mi{i}av, brzih pokreta, o{trouman i blag. Vlastiti je
stav zauzimao nakon dugog razmi{ljanja i mnogostrukih analiza i kad bi postigao odre|eno
uvjerenje.
Zbog svog polo`aja bio je u potrebi da poznaje rukovanje oru`jem i da nau~i ratne
vje{tine. Bio je poznat kao ljubitelj mora i vrstan pliva~. More mu je bilo poput mejdana,
koristio ga je i iz njega vadio njegovo blago. Poznavao je i pustinju, hodio je po njenim
ravnicama, jahao i lovio. Ponekad bi bio u predvodnici karavana koji su putovali iz Perzije
i Iraka u pravcu Jemena. Od drugih se razlikovao po svojoj snazi u podno{enju nevolja
i po saburu na neugodnostima i te{ko}ama u plemenu; imao je mogu}nost izvje`bati se.
320 Ashabi Allahovog Poslanika
PRELAZAK NA ISLAM
Situacija u njegovom plemenu i geografski polo`aj njegova obitavali{tva bili su razlozi
ka{njenja njegovog islama, a kada ga je prihvatio, prednja~io je me|u drugima.
Pleme Bekr ibn Vail poticalo je iz Adnanove porodice iz koje je poticao i Poslanik, a.s. To
je bila porodica Mudar. Od plemena Bekr ibn Vail odvojilo se pleme Benu-Abdul-Kajs i
ujedinilo se sa plemenima Rebi’a ibn Adnan, Benu-Zehel, Benu-Hanife, [ejban i Ad`el.
Porodica i potomci plemena Bekr ibn Vail nastanjivali su podru~je Bahrejna, El-Jemame,
ju`nog Iraka i dijelove Arapskog zaljeva i arapske delte. Arapska plemena u tom dijelu bila
su izlo`ena perzijskim napadima i provociranjima, bila su pod vla{}u El-Menazira. U to
vrijeme poglavari arapskih plemena sara|ivali su sa Perzijancima, zbog ~ega stanovnici
toga podru~ja nisu ulazili u islam sve do devete godine po Hid`ri. Ta je godina nazvana
“Godina delegacija”, zbog mno{tva delegacija koje su dolazile u Medinu da daju prisegu
Poslaniku, a.s.
Prvo od plemena koje je dalo prisegu Resulullahu, a.s., bilo je pleme Abdul-Kajs,
~iju je delegaciju vodio El-D`arud, a iz kojeg su amid`e plemena Bekr ibn Vail. Kada su
se sastali sa Poslanikom, a.s., i kada im je on predstavio islam, El-D`arud je pitao:
“Ja sam slijedio svoju vjeru, ali je ostavljam da bih tebe slijedio, pa da li mi ti garantuje{
vjeru?”
Poslanik, a.s., mu odgovori:
“Da! Garantujem da te je Allah, d`.{., uputio u bolju vjeru od one u kojoj si bio.
Tada El-D`arud i njegovi drugovi prihvati{e islam. Poslije njih islam prihvati i delegacija
plemena Benu-Hanife i me|u njima njihov vo|a Sumame ibn Esal. Nakon prihvatanja
islama njihovih amid`i}a i kom{ija, i delegacija plemena Bekr ibn Vail prihvati dini-islam,
a Muhammeda, a.s., kao Poslanika. Na ~elu plemena bio je Med`ze’et ibn Sevr. Poslije
prihvatanja islama on je jo{ vi{e u~vrstio svoju ulogu poglavara.
^VRSTO VJEROVANJE
Nakon toga, u~vrstila se veza izme|u Med`ze’et el-’Alaa ibn el-Hadremija, r.a., koji je
Poslanikovom, a.s., naredbom postavljen za namjesnika u Bahrejnu.
Drugog rebiul-evela jedanaeste hid`retske godine, preselio je na ahiret Poslanik,
a.s. Oti{ao je svome Uzvi{enom Gospodaru, a hilafet je preuzeo Ebu-Bekr es-Siddik,
r.a. Po~ele su pristizati vijesti, iz raznih dijelova Arapskoga polutoka, da su se Arapi
po~eli odmetati od islama, neki od njih slijedili su samozvane poslanike-la{ce, kao {to je
Musejlema ibn Habib el-Kezzab, Esved el-Ansi i drugi. Neki su opet, odbijali davanje zekata,
Ashabi Allahovog Poslanika
321
koji su davali za vrijeme Poslanika, a.s. Tome se Ebu-Bekr, r.a., suprotstavio svom silom.
Izabrao je jedanaest vo|a i poslao ih u razne dijelove Arapskoga polutoka da u korijenu
ugu{e otpadni{tvo i da povrate ljude na pravi put. Vo|e su bili:
- Halid ibn Velid, r.a., koji je poslan Tulejhatu ibn Huvejlidu iz plemena Benu-Esed i
onima koji su sklopili savez i koji su im se priklju~ili iz plemena Tajj, Abs i Zibjan. Zatim,
Maliku ibn Nuvejriji, vo|i otpadnika plemena Benu-Temim;
- Ikrime ibn Ebu-D`ehl, r.a., poslan je Musejlemi el-Kezzabu u El-Jemamu;
- [urahbil ibn Hasne, r.a., poslan je iza Ikrima;
- Tarife ibn Had`iz, r.a., poslan je plemenu Beni-Selim i onima koji su sa njima iz
plemena Hevazin;
- Amr ibnul-’As, r.a., poslan je plemenima Kuda’a, Vedi’a i Haris;
- Halid ibn Seid, r.a., prema [amu;
- El-’Ala ibnul-Hadremijj, r.a., u Bahrejn;
- Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani, r.a., poslan je u Dubau u Oman;
- Arfed`e ibn Hersem, r.a., poslan je stanovnicima Mehre;
- El-Muhad`ir ibn Ebi Umejje, r.a., poslan je El-Esvedu el-Ansu u Sanu’, a nakon
toga u Hadremevt;
- Suvejd ibn Mukarrin, r.a., poslan je Tuhametu u Jemen.
Vo|e pojedinih plemena ostale su u islamu uprkos odmetanju prvaka plemena. Najvi{e
odmetnika bilo je u plemenu Bekr ibn Vail, oni su lutali i tumarali razjedinjeni dok nisu stali uz
Musejlemu el-Kezzaba, u jeku svoje plemenske d`ahilijetske pristranosti i zablu|enosti.
El-D`arud je iza{ao pred pleme Abdul-Kajs, upozoravaju}i ih da su izabrali pogre{an i
mra~an put, put kojim idu zalutali. Sumame ibn Esal suprotstavio se plemenu Benu-Hanife,
odvra}aju}i ih od slije|enja Musejleme el-Kezzaba. Poku{avali su ih urazumiti u koliki su
grijeh zapali.
[to se ti~e Med`ze’eta, r.a., on se priklju~io El-’Alau ibnul-Hadremijju, r.a., stavljaju}i
sebe i one koji su s njim iz plemena Bekr ibn Vail, u slu`bu muslimanske vojske, poma`u}i
im u borbi protiv El-Hatma, vo|e otpadnika. Njemu se priklju~io i Sumame ibn Esal sa
grupom iz plemena Benu-Hanife i Kajs ibn Asim, sa grupom iz plemena Temim.
Kada je El-’Ala s vojskom prodro u Bahrejn, gone}i El-Hatma, pobojao se da ga s le|a
ne napadne pleme Bekr ibn Vail koje je u tom mjestu imalo mnogobrojnu vojsku pa se
udru`io sa Med`ze’etom ibn Sevrom i njegovom grupom. Nakon kratkog vremena stigle
su im vijesti da se pleme Bekr ibn Vail vratilo islamu i Allahovim naredbama. El-’Ala , r.a.,
je, potom, zaobi{ao El-Hatma, a Med`ze’et, r.a., rukovodio je lijevim krilom njegove
vojske. Napredovali su tako sve dok nisu smaknuli El-Hatma i otpadnike vratili pod okrilje
islama.
322 Ashabi Allahovog Poslanika
DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO]
Kad se odmetni{tvo dokraj~ilo i situacija smirila, Ebu Bekr, r.a., uputio je dio
muslimanske vojske prema Iraku i Perziji, radi njihova osvajanja.
Med`ze’et ibn Sevr, r.a., priklju~io se vojsci Utbeta ibn Gazvana, r.a., koji je bio smje{ten
u Basri. Tu je bilo polazi{te islamske vojske za osvajanje preostalih dijelova Iraka i Perzije.
Za vrijeme Emirul-mu’minina Omera ibnul-Hattaba, r.a., namjesnik nad Bahrejnom bio je
El-’Ala ibnul-Hadremijj, r.a. Halifa je bio upoznat da muslimani nisu zavr{ili potrebne pripreme
za borbu na moru, a tako|er je znao ogromnu `elju El-’Alaa da plovi morem i da se bori
protiv Perzijanaca. Zato mu je zabranio ratovanje na moru.
Me|utim, El-’Ala , r.a., prekr{io je naredbu halife Omera ibnul-Hattaba, r.a., i pozvao
muslimane iz Bahrejna u pohod u osvajanje i pro{irenje islama u Perziji. Spremio je
vojsku bez dozvole halife. Podijelio je na tri skupine, a na ~elo svake postavio hrabre
odabrane mud`ahide: El-D`aruda ibnul-Mualla iz plemena Abdul-Kajs, Sivara ibn
Hemmama i Huvejlida ibn Munzira ibn Savija, r.a. On je bio prvi komandant.
Otisnuli su se morem i plovili dok nisu do{li u blizinu grada Istahr, gdje su se usidrili.
Perzijanskom je vojskom rukovodio Herbezeh, bili su dobro opremljeni i dobro su
poznavali taj teren. Napali su muslimane i nanijeli im velike gubitke u ljudstvu. Tu su
ubijena i dvojica velikih vo|a mud`ahida: El-D`arud, r.a., i Es-Sevr, r.a. Iznena|eni,
muslimani proba{e probiti put do Basre, ali ih perzijska vojska iz grada Istahr presrete i
opkoli. Muslimani tu pado{e u opsadu, bez hrane, na{li su se u smrtnoj opasnosti od
gladi.
Kad je Vo|a pravovjernih ~uo {ta je uradio El-’Ala ibnul-Hadremijj, srdit zbog onog
{to je El-’Ala uradio, napisao je pismo Utbetu ibn Gazvanu, koji je bio u Basri i naredio mu da
po`uri u pomo} opkoljenim muslimanima. Napisao je:
“El-’Ala ibnul-Hadremijj poveo je muslimansku vojsku na Perzijance bez moga
dopu{tenja, kao da time nije `elio Allahu, d`.{., udovoljiti. Bojim se za njih da ne}e biti
pomognuti od Svevi{njeg i da }e posrnuti. Po{alji grupu mud`ahida da im pomognu
prije nego {to bude kasno.”
Utbe je zatim sabrao vojsku i izdao prva nare|enja o pokretu. Tra`io je dobrovoljce
za ovaj posebni zadatak kako bi pomogli svojoj bra}i. Odmah su se prijavili odabrani
vitezovi me|u kojima: Asim ibn Amr, Arfed`e ibn Herseme, Huzejfe ibn Muhsin, Med`ze’et
ibn Sevr, Nehar ibnul-Haris, Et-Terd`uman i El-Husajn ibn Ebu el-Hurr, El-Ahnef ibn
Kajs, Sa’d ibn Ebu el-Ard`a’, Abdurrahman ibn Sehl i Sa’sa’ ibn Muavija, r.a. Pod njihovim
vo|stvom skupilo se dvanaest hiljada mud`ahida.
Poslije prou~avanja reljefa tog podru~ja koji je bio kamenit i gudurav, vo|a islamske
Ashabi Allahovog Poslanika
323
vojske odlu~io je da putuju na mazgama; one su br`e od kamila, a brzina je tada bila
sudbonosno bitna.
Krenula je islamska vojska pod komandom Sebre ibn Ebi-Ruhma, r.a. Dr`ali su se
obalnog puta sve dok nisu stigli do mjesta gdje su bili blokirani muslimani i njihov vo|a Halid
ibnul-Munzir, r.a. Tu se odigra o{tra i te{ka bitka izme|u muslimanske i velike perzijske
vojske, sastavljene od med`usija pod vo|stvom [ehreka. U po~etku su Perzijanci bili
~vrsto utvr|eni na svojim polo`ajima. Muslimani popuni{e i uveza{e svoje redove i po~e{e
ih slo`no napadati. Med`ze’et ibn Sevr, r.a., komandovao je lijevim krilom muslimanske
vojske, nadirao je sve dok Perzijance nije primorao na bijeg iz bitke. Dvije sastavljene
skupine muslimanske vojske potom su se vratile u Basru.
JUNAK TUSTURA
Nakon toga, Med`ze’et ibn Sevr, r.a., dokazani junak islamske vojske, priklju~io se
Ebu-Musi el-E{’ariji, r.a., koji je bio namjesnik halife Omera, r.a., u Basri. Ono {to je
u~inio Med`ze’et ibn Sevr sa svojim drugovima, i {to je dalo novi pravac historiji, bilo je
na dan osvojenja perzijskog grada Tustura. Po{to su zauzeli nekoliko gradova, muslimani
su sklopili mir sa Hurmuzanom, Jezded`irdovim namjesnikom za to podru~je. Jezded`ird je
po~eo dizati svoj narod, opremao ih je i bodrio da kona~no otjeraju Arape na Arapski
poluotok i da povrate u svoje ruke Irak i Es-Sevad. Slao je pisma u kojima je, izme|u
ostalog, stajalo:
“O narode Perzije, zadovoljni ste {to ste izgubili od Arapa Es-Sevad, D`aluli i El-Ehvaz,
a oni ne}e biti zadovoljni s tim sve dok vas ne istjeraju iz va{e zemlje i va{ih domova.”
Perzijanci su se po~eli skupljati u velikom broju i pripremati se za pohod ka Tusturu.
Ibn-Batuta, histori~ar i putopisac, ovako je opisao grad Tustur: “Veliki, miran i blistav
grad, u njemu su prekrasne ba{~e, zeleni vrtovi i bogati trgovi. Tu su i stare gra|evine
izme|u kojih proti~e rijeka Azrak.”
Za ogromne pripreme Perzijanaca saznao je Omer ibnul-Hattab, r.a. Napisao je
Sa’du ibn Ebi-Vekkasu, r.a., koji je boravio u Kufi da odmah po{alje mnogobrojnu vojsku
na ~elu sa En-Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a., a sa svojim odredima vojske da ga prate:
Suvejd ibn Mukrin el-Muzeni, Abdullah ibn Zis Sehmejn i D`erir ibn Abdullah el-Bed`eli,
r.a., putem El-Ehvaza, gdje se nalazio Hurmuzan. Istu naredbu je uputio i Ebu-Musau
el-E{’ariji, r.a., koji je bio u Basri; da za vojskovo|u postavi Sehla ibnul-Adijja, a da
uvrsti i El-Beraa ibn Malika, Asima ibn Amra, Med`ze’eta ibn Sevra, Ka’ba ibn Sevra, Arfed`a
ibn Hersemu, Huzejfu ibn Muhsina, Abdurrahmana ibn Sehla i El-Husajna ibnul-Ma’beda,
r.a. Kada se sretnu dvije vojske: vojska iz Basre i Kufe, glavni zapovjednik bit }e Ebu-Sebre
ibn Ebu-Ruhm, r.a.
324 Ashabi Allahovog Poslanika
Primirje izme|u muslimana i Hurmuzana trajalo je sve dok se on nije odazvao
Jezderd`idovom pozivu, prestao davati d`izju i prekinuo primirje. Hurmuzan je po~eo napadati
muslimane prevarom, ra~unaju}i na siguran dolazak Perzijanaca i med`usija koji se trebaju
skupiti u Tusturu. Tako je radio dok En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., sa svojom vojskom, nije
sreo Hurmuzana u Irbiku. Tu se odigrala brza i odlu~uju}a bitka nakon koje se nevjerni~ka
vojska povukla u Tustur, utvrdila se i blokirala sve ulaze. Muslimani su okru`ili Tustur, dr`ali
su ih u opsadi nekoliko mjeseci i u tom vremenu su se odigrale mnoge bitke. U njima se
pokazalo juna{tvo Med`ze’eta ibn Sevra, r.a., i El-Bera’ ibn Malika, r.a., tako da su njih
dvojica u toku bitaka ubili svaki po stotinjak Perzijanaca, a da sami nisu zadobili ni ogrebotine.
Muslimani su znali vojnu sposobnost Med`ze’eta, njegovu spretnost u napadu i znanje
ratnih varki i to su visoko cijenili. Njegovo ime zadavalo je strah neprijateljskoj vojsci, a
rasplamsavalo je ushi}enje me|u muslimanima. U tim okr{ajima muslimani su izgubili
mnogo boraca, njihova je snaga po~ela slabiti zbog dugog boravka oko Tustura, pa su
se okupili oko El-Bera’a ibn Malika, r.a. Spomenuli su mu rije~i Allahovog Poslanika,
r.a.: “Mo`da, neko ra{~upan i pra{njav, kome niko ne pridaje pa`nju, ako bi se zakleo
Allahom na ne{to, On bi mu ispunio zakletvu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.”
Zatra`ili su od njega da uputi Allahu, d`.{., dovu za br`u pobjedu:
“O El-Bera’a, zakuni se Gospodarom.”
El-Bera’a re~e:
“Preklinjem Te, Gospodaru, podari nam pobjedu nad njima, a mene sastavi sa Tvojim
Poslanikom.”
Dugotrajna opsada Tustura nanijela je te{ke posljedice i me|u redovima perzijske
vojske. Jedan je njihov vojnik vjerovao muslimanima i odlu~io ih uputiti na prolaz kako bi
u{li u grad i spasili narod od Hurmuzanovog zla i njega samog, koji je ubio svog starijeg brata
kako bi se do~epao bogatstva. Stao je na vrh ograde i strijelom bacio pismo prema
muslimanima. U pismu je stajalo: “Vama vjerujem i od vas povjerenje o~ekujem. Upu}ujem
vas na prolaz kako biste u{li i zauzeli grad.”
Kada je pismo do{lo do Ebu-Muse, r.a., i kada ga je pro~itao, napisao je poruku tom
~ovjeku i tra`io da njegov odgovor baci na isto mjesto kao i prvi put.
Pro{lo je nekoliko sati dok u muslimanske ruke nije dospjelo novo pismo u kome se
ka`e: “Stiglo mi je va{e obe}anje, a mi smo poglavari naroda. Hurmuzan je ubio svog
brata, prisvojio njegovo bogatstvo i porodicu, a namjerava i meni u~initi zlo. @elim sa~uvati
sebe i svoju porodicu. Navalite ispusnim kanalom vode i sigurno }ete osvojiti grad.”
Tako je Ebu-Musa el-E{’ari, r.a., skupio svoju vojsku da bi izabrao najhrabrije za
izvr{enje ove akcije. Odlu~io je da vojnici plivaju kroz ispust dok ne do|u u grad. Prijavio se
veliki broj vojnika iz Basre koji su znali plivati: Amir ibn Abdul-Kajs, Ka’b ibn Sur, Med`ze’et
ibn Sevr, Haseke el-Hanzalijj, r.a. Tako|er se prijavio veliki broj vojnika iz Kufe: Suvejd
ibnul-Mes’ab, Verka ibnul-Haris, Bi{r ibn Rebi’a, Nafi’ ibn Zejd el-Hamirijj, Abdullah ibn Bi{ir
Ashabi Allahovog Poslanika
325
el-Hilalij, r.a.
Grupa se skupila kod gradskog vodenog ispusta. Bilo ih je tristo {ezdeset. Med`ze’et
ibn Sevr, r.a., bio je vo|a prve grupe. Plivali su dok nisu u{li u grad, ali nisu mogli u}i svi
ve} samo njih osamdeset ~etiri. Kada su se skupili u unutra{njosti grada, u jedan glas
su povikali tekbire: “Allah je najve}i! Allahu pripada zahvala! Mi smo pobjednici!” Isukali
su sablje i po~eli ubijati stra`are kapija koji su bili toliko iznena|eni da su stajali uko~eni
poput svije}a.
Kada je Hurmuzan ~uo da su muslimani u{li u grad, poku{ao je uvezati redove svoje
vojske. Me|utim, mud`ahidi su uspjeli da otvore gradska vrata pred kojima je ~ekala
spremna muslimanska vojska. Odigrala se `estoka bitka, po putevima i oko ku}a Tustura,
u kojoj Perzijanci pretrpje{e poraz sa dosta ubijenih i ranjenih.
Hurmuzan je `elio ubiti najhrabrije. Pri{ao je s le|a i nasrnuo na El-Beraa ibn Malika,
r.a., i ubio ga je ma~em. Zatim je uzeo luk i strijelu i ispalio na Med`ze’eta ibn Sevra,
r.a., i on pade kao {ehid. Muslimani su ih prepoznali, zamotali su njihova ~ista tijela u
neku odje}u i stavili ih po strani, da bi ih poslije ukopali kako dolikuje velikim junacima
{ehidima.
Hurmuzan je pregovarao sa muslimanima, pristao je da im se preda pod uslovom da
ga sprovedu do halife Omera ibnul-Hattaba, r.a., kako bi mu on presudio.
SU\ENJE HURMUZANU
Vijest o pogibiji Med`ze’eta ibn Sevra, r.a., i El-Beraa ibn Malika, r.a., halifu jako
rastu`i. Doveli su mu Hurmuzana po dogovoru, da mu on presudi. Pora`eni kralj predao mu
je svoje rasko{no odijelo sa zlatnim nitima, a na nogama je ostavio ~izme, ukra{ene
dijamantima i dragim kamenjem. Muslimani reko{e halifi:
“Ovo je kralj El-Ehvaza, pa pri~aj s njim.”
Omer ga pogleda i re~e:
“Ne, sve dok s njega ne bude skinut sav nakit.”
Kada su skinuli sve ukrase s njega i obukli ga u grubo laneno odijelo, Omer re~e:
“E Hurmuzane, kako vidi{ ovaj poraz i ovu Allahovu odredbu?”
Hurmuzan re~e:
“Omere, Allah je bio sa nama u d`ahilijetu pa smo vas pobje|ivali, sada je s vama i
vi ste pobijedili nas.”
“Vi ste nas pobje|ivali i razjedinjavali dok smo bili u d`ahilijetu, a koja je tvoja isprika o
va{oj borbi poslije toga?”, upita halifa.
“Pla{im se da me ne}e{ ubiti prije nego li ti ka`em!?”
Omer mu re~e:
326 Ashabi Allahovog Poslanika
“Ne boj se!”
Zatim je Hurmuzan zatra`io vode, a kad mu je doneso{e u obi~noj posudi, on re~e:
“Kada bih umro od `e|i ne bih se napio iz ovoga.”
Donijeli su mu potom posudu koja mu je odgovarala, a njemu zadrhta{e ruke pa
re~e:
“Bojim se da ne}u biti ubijen dok pijem vodu.”
Omer mu re~e:
“Ne boj se sve dok ne popije{.”
Hurmuzan proli vodu na zemlju, a Omer re~e:
“Donesite mu vode, ne ubijte ga, dok je `edan.”
Hurmuzan re~e:
“Voda mi nije potrebna, samo sam htio da se osiguram njome.”
Za~udi Omera kakvu sigurnost on vidi u vodi, pa mu re~e:
“Ja }u te ubiti!”
Hurmuzan odgovori:
“Ti si me za{titio!”
“Slagao si.”
U tom trenutku Enes ibn Malik, koji je pratio su|enje, progovori:
“Istinu je rekao, o Emirul-mu’minine. Zaista si ga za{titio.”
Enes ibn Malik, r.a., bio je brat El-Bera’a, r.a., koga je Hurmuzan ubio u Tusturu, ali
uprkos tome, on je istinito posvjedo~io, spa{avaju}u ubicu smrti. Rasr|en, Omer mu
re~e:
“Te{ko tebi, o Enese! Zar {titi{ ubicu Med`ze’eta i El-Beraa? Allaha mi, ili }e{ mi dati
obrazlo`enje, ili }u te kazniti.”
“Rekao si: ‘...Ne boj se dok me ne obavijesti{‘, i rekao si: ‘Ne boj se dok ne popije{.’”
To su potvrdili i prisutni, pa se Omer pribli`i Hurmuzanu i re~e:
“Nadmudrio si me. Allaha mi, ne}e me niko vi{e nadmudriti osim musliman.”
Tada Hurmuzan re~e:
“Tvrdim da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik.”
Tako je Hurmuzan u{ao u islam kad je vidio pravednost i istinitost islamske vjere.
Ostao je u Medini nakon {to mu halifa dodijeli mjese~no primanje.
Ashabi Allahovog Poslanika
327
POGLAVAR PLEMENA
Poslije Med`ze’etove, r.a., pogibije, Ebu Musa el-E{’ari, r.a., predao je vo|stvo plemena
Bekr ibn Vail u ruke Halidu ibn Ja’meru es-Sedusijju, r.a.
U doba halife Osmana, r.a., koji je puno volio Med`ze’eta i po{tivao njegovo visoko
mjesto kod muslimana zbog velikih zasluga koje je u~inio za islam, njegovog sina [ekika
ibn Med`ze’eta ibn Sevra odredi poglavarom plemena.
Neka se Allah, d`.{., smiluje Med`ze’etu ibn Sevru, ustrajnom vjerniku, mud`ahidu,
{ehidu.
ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM
[email protected], R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Abdullah, sin je Amrov, a on Haramov, a on S’alebov, a on K’abov, a
on Ganemov, a on Selemov, a on S’adov, a on Alijev, a on Esedov, a on Saridov, a on
Jezidov, a on D`u{emov, a on Hazred`a el-Ensarija el-Hazred`ija Selemija. Nadimak
mu je bio Ebu-D`abir.
Abdullah ibn Amr bje{e lijepa duha i ~istih misli i pona{anja. Bio je sklon {utnji i
smiren kad razmi{lja. Imao je blagu narav i vedar nastup. Bio je voljen od ljudi jer je
izbjegavao ono {to im smeta. Nije o drugima lo{e govorio; u ~itavom svom `ivotu nije
spomenuo nekoga po lo{em u njegovom odsustvu. Bio je iskren s ljudima kao {to je bio
iskren prema samom sebi. Postupao je sa svojim narodom iskreno i s povjerenjem,
daleko od la`i i prevare i daleko od pretvaranja.
Ebu-D`abir je bio o{trouman, imao je duboke misli i brzo je razumijevao stvari.
Zauzimao je stavove i donosio odluke koje su pokazivale veliku mudrost. Bio je srednje
visine, vitak, hodao je sporo i imao spore pokrete. Bijele puti, dugog lica, ispup~enih
jagodica i sitnih o~iju. Knio je kosu i bradu.
330 Ashabi Allahovog Poslanika
STARJE[INA
U mekanskom periodu, Allahov Poslanik, a.s., pozivao je ljude u vjeru, donose}i im
radosne vijesti i pozivaju}i ih na obo`avanje Jednog Jedinog Stvoritelja. Za vrijeme
had`a, Allahov Poslanik, a.s., se kod Akabe sreo sa nekim ljudima i pitao ih:
“Ko ste vi?”
“Grupa iz Hazred`a”, odgovorili su oni.
“Vi ste za{titnici jevreja?!”
Odgovorili su:
“Da.”
Upitao ih je:
“Ho}ete li malo sjesti da porazgovaramo?”, odgovorili su:
“Ho}emo.”
Pozvao ih je vjerovanju u Allaha, d`.{., govorio im je o islamu i poslije svega prou~io im
nekoliko ajeta iz Kur’ana. Hazred`lije su se sjetili pri~e medinskih jevreja o dolasku novog
Allahovog Poslanika, za kojeg su govorili da }e biti iz redova jevreja, me|utim, kada su ~uli
Muhammedov, a.s., govor, znali su da je on o~ekivani Poslanik. “Ljudi, tako nam Allaha, on
je Poslanik kojim su nam jevreji prijetili, pa neka mu niko prije nas ne povjeruje”, govorili su
jedni drugima, i zaista, odmah su povjerovali u njega. Rekli su: “Ostavili smo na{ narod pri
kojem ima toliko zla i neprijateljstva kao {to nema ni pri jednom drugom narodu. Mo`da }e
ih Allah ujediniti i okupiti oko tebe. Mi }emo oti}i i pozvati ih na tvoj put i upoznat }emo ih sa
ovom vjerom koju smo prihvatili. Ako Allah htjedne da ti povjeruju, ne}e biti niko ja~i od tebe.”
Napustili su ga, nakon {to su ugovorili sljede}i sastanak idu}eg had`a na istom mjestu.
Bilo ih je {esterica: Es’ad ibn Zurare, Avf ibn Haris, Rafi’a ibn Malik Ad`lan, Kutba ibn Amir
ibn Ravad, Utbe ibn Amir ibn Haram i D`abir ibn Abdullah ibn ‘Ubejd.
Na slijede}i had`, na Akabu je do{lo dvanaest ljudi iz Hazred`a i Evsa. Ovaj sastanak
Allahova Poslanika, a.s., i Medinelija poznat je kao “Prva Akaba”. Tu su dali prisegu
poput prisege `ene.51
Od ‘Ubada ibn Samita prenosi se da je rekao: ”Bio sam me|u onima koji su bili na
“Prvoj Akabi”. Bilo nas je dvanaest i polo`ili smo prisegu poput prisege `ena, a to je bilo
prije nego {to je propisan d`ihad. Dali smo prisegu da Allahu ne smatramo nikoga ravnim, da
ne}emo krasti i bludni~iti, da ne}emo svoju djecu ubijati, da ne}emo lagati, da `ene ne}e
mu`evima tu|u djecu podmetati i da ni u ~emu {to je dobro ne}emo poslu{nost otkazati. Pa
ko bude ovo izvr{io-njemu je D`ennet, a ko bude prekr{io-on je prepu{ten Allahu, d`.{., ako
bude htio da ih kazni, kaznit }e ih, ili, ako bude htio da im oprosti, oprostit }e im. Zatim smo
Ashabi Allahovog Poslanika
331
tra`ili od Resulullaha, a.s., da po{alje s nama nekoga ko }e nas nau~iti stvarima vjere, da
u~i Kur’an i da {iri islam u Medini.”
Allahov Poslanik, a.s., poslao je Mus’aba ibn ‘Umejra koji je u ku}i Es’ada ibn Zurare
napravio sastajali{te. Abdullah ibn Haram bio je jedan od uglednika Beni-Selema od
Beni-Hazred`a. Oni koji su pre{li na islam `arko su `eljeli da i njihovi prvaci pre|u na
islam, me|u kojima je bio i Ebu-D`abir. Na sastanku dogovorenom izme|u Poslanika,
a.s., i Medinelija, neki ljudi iz plemena Beni-Seleme tra`ili su da Abdullah ibn Amr ide s
njima, taje}i od njega da su pre{li na islam.
I tako su, Allahovom odredbom, na sastanak, kasnije nazvan “Druga Akaba”, poveli i
Ebu-D`abira.
Prenosi se od K’aba ibn Malika da je, opisuju}i kako je Ebu-D`abir pre{ao na islam,
rekao: “Oti{li smo na had`, a prethodno smo se sa Allahovim Poslanikom dogovorili da
se polovinom Bajrama na|emo na Akabi. Kada smo obavili had` i kada je do{la
dogovorena no}, zovnuli smo Abdullaha ibn Amra, koji je bio jedan od na{ih plemi}a, i poveli
ga sa sobom kriju}i to od na{ih saplemenika, mu{rika. Rekli smo mu: “Ebu-D`abire, ti si
poglavar i prvak, ne `elimo da ostane{ kakav si danas - gorivo za d`ehenemsku vatru.
Onda smo ga pozvali u islam, obavijestiv{i ga o na{em sastanku sa Allahovim Poslanikom,
a.s., na Akabi. Pre{ao je na islam i bio prisutan na sastanku na Akabi. Postao je poglavar.”
Na sastanku je prisustvovalo sedamdeset tri ~ovjeka od ensarija i dvije `ene. Allahovom
Poslaniku, a.s., polo`ili su prisegu na islam. Me|u njima je bio i Abbas ibn Hanzala koji je
rekao:
“O Hazred`lije, znate li vi na {ta se zaklinjete ovom ~ovjeku?”
Odgovorili su:
“Znamo”, a on je rekao:
“Zaklinjete se na rat protiv svih ljudi - ako }ete, kada vam bude uni{tavan imetak i
kada va{i plemeniti budu ubijani, ostaviti ga (islam), neka znate, Allaha mi, ako budete
to uradili, bit }e to sramota i na ovom i na onom svijetu. Ako mislite da }ete izvr{iti ono
{to ste obe}ali i u slu~aju da va{ imetak bude uni{tavan i da va{i plemi}i budu ubijani prihvatite ga (islam) onda. Uistinu, to je dobro i na dunjaluku i na ahiretu.”
“Prihvatamo ga, pa makar nam imetak bude uni{tavan i makar nam plemi}i budu
ubijani”, rekli su ensarije i upitali: “[ta nam je zauzvrat, Allahov Poslani~e, ako to budemo
izvr{ili?”
Resulullah, a.s., re~e:
“D`ennet!”
“Pru`i ruku, zaklinjemo se!”
Zakleli su se i polo`ili prisegu na rat.52 Zatim je Allahov Poslanik, a.s., tra`io da
izaberu dvanaest ljudi koji }e biti predstavnici u njihovom narodu, a da Resulullah, a.s., bude
odgovoran za muslimane, stanovnike Meke. Izabrali su dvanaest ljudi, poglavara od plemi}a
332 Ashabi Allahovog Poslanika
plemena Hazred`: Sa’da ibn Rebi’u, Es’ada ibn Zuraru, Abdullaha ibn Revahu, Rafi’a ibn
Malika el-Ad`lana, El-Berau ibn M’aruu, Abdullaha ibn Harama, Ubadea ibnus-Samita, S’ada
ibn Ubadea ibn Dulejma i El-Munzira ibn Amra ibn Hunejsa. A iz plemena Evs: Usejda ibn
Hudajra, S’ada ibn Hajsema i Ruf’au ibn Abdil-Munzira. Poslije izbora dvanaesterice
predstavnika, Allahov Poslanik, a.s., rekao im je: “Vi ste jemci za va{ narod kao {to su jemci
bili Havarijuni Isau, sinu Merjeminom, a ja sam jemac za svoj narod.” Rekli su: ”Da.”
[EHID
Bitka Bedr bila je prva bitka koju su muslimani, licem u lice, vodili s plemenom Kurej{.
U njoj je pokazana veli~anstvena hrabrost i visoka borbena spremnost muslimana.
Muslimani su ovu bitku vodili u jedinstvenim i zbijenim safovima, sa srcima punim vjere
na Allahovom, d`.{., putu. Njihov je cilj je bio jedno od dvoje: pobjeda ili {ehadet.
Abdullah ibn Amr napredovao je na mejdanu bitke, ne prezaju}i od smrti. Isukao je sablju
i u{ao u mu{ri~ke redove ubijaju}i i ranjavaju}i koga je stigao od njih. S tekbirom na usnama
i sa “La ilahe illallah” u srcu, veli~aju}i Allaha, d`.{., i Njemu `ivot predav{i. Pra{ina bitke
slegla se poslije velike pobjede koju su ostvarili muslimani. Kurej{ije su ostavile le{eve
svojih junaka, glave kufra i {irka, a me|u njima: Umeja ibn Halefa, Ebu-D`ehla, Amra ibn
Hakema, Hanzalu ibn Ebi-Sufjana, Utbeta ibn Rebi’u, [ejbu ibn Rebi’u, Ukbea ibn Ebi-Muajta
i mnoge druge koji su zlostavljali Allahova Poslanika, a.s., i njegove ashabe dok su bili u
Meki. Ubijeno je sedamdeset mu{rika.
Kurej{ije nisu mogli podnijeti te{ke gubitke i neo~ekivani poraz, niti zaboraviti ubijene
o~eve, bra}u i rodbinu koje su ostavili na Bedru. Ikrime ibn D`ehl, Abd ibn Ebi Rabi’a i
Safvan ibn Umeje bodrili su Mekelije na rat protiv Muhammeda ibn Abdullaha, pa su
do{li kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude vo|a novog napada na Allahovoga
Poslanika, a.s.
Okupili su ljude i rekli im: ”Kurej{ije, Muhammed nam se opasno osvetio, ubio je
na{e najbolje ljude. Ulo`ite imetak za ovaj pohod, mogu}e je da mu se osvetimo za ono
{to nam je uradio.”
Ebu-Sufjan je pristao da povede osvetni~ki rat protiv Allahovoga Poslanika, a.s., i
muslimana. Mobilizirao je robove Abesince, koji su bili njegove sluge. Tako|er je napravio
dogovor sa plemi}ima plemena Kenane i Tihame. S druge strane, u Meku su neprestano
pristizali ratnici. D`ubejr ibn Mut’im, kojem je na Bedru poginuo amid`a Tu’ajm ibn
‘Udej, pozvao je svoga abesinskog slugu Vah{ija i rekao mu: “Ako ubije{ Hamzu ibn
Abdul-Muttaliba, a zatim i Muhammeda, za moga amid`u Tuajma, slobodan si.”
Ebu-Sufjanova `ena, Hinda bint ‘Utbe saznala je za Vah{ija, te ga je pozvala sebi i rekla
mu: “Sav moj imetak, sav nakit na mom tijelu, bit }e tvoj ako ubije{ Hamzu.”
Ashabi Allahovog Poslanika
333
Kada je zavr{ena priprema vojske, ~itavo kurej{ijsko pleme iza{lo je iz Meke. @ene su
i{le iza vojske, kako bi bodrile ljude na rat i da im budu na umu ako oni izgube, da }e pasti
u ropstvo.
Allahov Poslanik, a.s., saznao je za spremu Kurej{ija. Sastali su se muhad`iri i
ensarije znaju}i da je pred njima te`ak okr{aj. Resulullah, a.s., tra`io je njihovo mi{ljenje
o na~inu suprotstavljanja kurej{evi~koj vojsci, pa se javio Abdullah ibn Ebi-Selul i rekao:
“Allahov Poslani~e, ostani u gradu... ne izlazi im u susret... Allaha mi, uvijek kada smo iza{li
da se suprotstavimo neprijatelju, izgubili smo, a kad god smo ostali i ~ekali na svojim
polo`ajima - pobijedili smo. Allahov Poslani~e, ako budu ostali, ostat }e u najgorem stanju,
a ako budu u{li, `ene i djeca }e ih kamenovati, a ako se budu vratili, vratit }e se s neuspjehom
- onako kako su i do{li.” Poslanikovo, a.s., mi{ljenje bilo je isto kao i mi{ljenje Abdullaha ibn
Ebi-Selula.
Muslimani, koji su bili nao{treni za borbu, tra`ili su od Allahova Poslanika, a.s., da
iza|u iz grada u susret mu{ricima da ih ne bi neko optu`io za strah i kukavi~luk. Allahov
Poslanik, a.s., u{ao je u ku}u i iza{ao obu~en u ratnoj opremi. Kada su ga muslimani
vidjeli, ve} su se bili pokajali {to su ga nagovorili da uradi ono {to ne voli, pa su rekli:
“Allahov Poslani~e, mi smo te ‘natjerali’ na to53, a nemamo pravo. Ako ho}e{, ostani (u
Medini), i neka je Allahov blagoslov na tebe.” “Ne prili~i Poslaniku da stavi ratnu opremu,
pa da je skine — prije nego se bude borio”, odgovorio je Allahov Poslanik.
Allahov Poslanik, a.s., iza{ao je na ~elu muslimanske vojske dok nisu stigli do jedne
ravnice ispred brda Uhud. Rasporedio je snage po ravnici tako da je brdo ostalo iza njih,
da ih {titi. Na brdu je ostavio pedeset ljudi, ponajboljih strijelaca, da ~uvaju pozadinu
muslimanske vojske. Naredio im je da ostanu na polo`ajima i da ne napu{taju mjesto,
ma kakav ishod bitke bio. U no}i bitke Abdullah ibn Amr pozvao je svoga sina D`abira i
rekao mu: “Nadam se da }u biti ubijen u ovoj bici. Mo`da budem prvi {ehid. Allaha mi,
ne ostaje za mnom meni niko dra`i od tebe i Allahovog Poslanika. Imam dug, pa ga vrati
i dobro ~uvaj svoju bra}u.”
Kurej{ije su dolazile i za njima velika vojska. @ene su i{le iza vojske, udarale u
bubnjeve i pjevale, da bi kod ljudi podigle moral i poja~ale `elju za borbom. Sufjanova
`ena Hinda bint ’Utbe pjevala je:
“Ako se vratite kao pobjednici,
mi }emo vas zagrliti,
mi }emo prostrijeti jastuke za vas.
Ako budete pobjegli, ostavit }emo vas,
bit }e to rastanak bez ljubavi.”
Muslimani su `estoko napali mu{rike, razbili su njihove redove i dirigovali situacijom.
Me|u mu{ricima zavladalo je rasulo. Nazirala se pobjeda muslimana. Me|utim, strijelci na
334 Ashabi Allahovog Poslanika
vrhu brda napustili su polo`aje kr{e}i nare|enje Allahovoga Poslanika, a.s. Halid ibn Velid je
pratio tok bitke. Kada su strijelci napustili polo`aje, vidio je rupu u muslimanskim redovima,
te je napravio zaokret iza brda i do{ao muslimanima iza le|a. Muslimani su do`ivjeli poraz,
a ova bitka je uzela probrane vjernike.
Prvi koji je pao kao {ehid bio je Abdullah ibn Amr ibn Haram, r.a.
Po zavr{etku bitke do{la je Hinda54 i uzela tijela svoga ~ovjeka i brata Abdullaha ibn
Amra ibn Harama, s namjerom da ih ukopa u Medini. Tada je ~ula poziva~a Allahovoga
Poslanika, a.s., kako ka`e: “Ukopajte ubijene na mjestu gdje su ubijeni”, pa je ostavila
{ehidska tijela na njihovim mjestima.
Allahov Poslanik, a.s., naredio je da se Amr ibn D`emuh i Abdullah ibn Amr ukopaju
u istom mezaru, rekav{i: “Ukopajte ih u jedan mezar, oni su bili odani prijatelji na
dunjaluku.”
HLAD OD KRILA MELEKA
Porodica je po~ela oplakivati smrt Abdullaha ibn Amra. Allahov Poslanik, a.s., ~uo ih
je i rekao: “Plakali ili ne, meleki ga svojim krilima {tite od sunca.”
D`abir ibn Abdullah bio je tu`an zbog o~eve smrti, zbog duga koji mu je otac ostavio.
Prenosi se od D`abira da je rekao: “Allahov Poslanik, a.s., pogledao me je i rekao:
‘Za{to te vidim slomljenog i tu`nog?’
Rekao sam mu:
‘Poslani~e, moj otac je ubijen. Ostavio mi je dug i porodicu.’
Allahov Poslanik, a.s., rekao mi je na to:
‘Kazat }u ti... nikada Allah, d`.{., nije govorio s ljudima bez zastora, a sa tvojim
ocem je govorio i rekao mu:’ Moj robe, tra`i, Ja }u ti dati.’’
Abdullah je rekao: ‘Molim Te da me vrati{ na dunjaluk, da budem ponovo ubijen.’55
Allah, d`.{., odgovorio mu je: ‘Zaista, ve} sam prije rekao, niko ne}e biti vra}en na
dunjaluk.’ Abdullah je rekao: ‘Allahu moj, obavijesti one koji su za mnom’, pa je objavio
Allah, d`.{.: ‘Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli. Ne, oni su `ivi
i u obilju su kod Gospodara svoga.”’ 56
^etrdeset godina nakon ubistva Abdullaha ibn Amra i Amra ibn D`emuha, bujica je
odnijela zemlju sa njihovoga mezara. Ljudi su htjeli da prebace njihova tijela u novi
mezar i kada su ih prebacivali, izgledali su kao da su umrli ju~er.
EN-NU’MAN IBN MUKARRIN, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Nu’man je sin Mukarrinov, a on Aizov, a on Hed`irov, a on Nasrov, a on Habe{ijev, a on
K’abov, a on Abdul-Sevrov, a on Hedmov, a on Latimov, a on Osmanov, a on Amrov, a on
Evsov, a on Tabiha el-Muzenija. Nosio je nadimak Ebu-Amr.
NJEGOVA LI^NOST
En-Nu’man ibn Mukarrin bija{e mudra, hrabra i preduzimljiva osoba. Allah, d`.{.,
podario mu je razboritost i jak razum, tako da nije ni{ta preduzimao dok to ne bi prvo
dobro razmotrio i analizirao. Bio je velika srca, a podnio je goleme probleme i fitneluk sa
rijetkom ~vrstinom i hrabro{}u kojom ga okiti iman.
En-Nu’manova ku}a bila je skrovi{te i uto~i{te za siromahe i putnike. Hranio je miskine
i pomagao nemo}ne pa se pro~uo me|u svojim narodom po velikoj dare`ljivosti. Tih u
dru{tvu, razborita govora, jakog, grlatog glasa, kad bi govorio, svi bi {utili i pomno ga
slu{ali. Bio je visokog rasta, jakog tijela, velikih ple}a, ruku i nogu, okruglog lica, {irokih
o~iju, tamne puti, kosu je knio. Poznat kao konjanik, pustinjak, i nau~en vje{tinama u
borbi i rukovanju oru`jem. Nije znao ni ~itati ni pisati, ali je imao veliku mo} pam}enja tako da
je znao mnoge stihove i mudrosti svoga vremena.
336 Ashabi Allahovog Poslanika
MUBAREK-KU]A
Stani{te Benu-Muzejna bilo je na putu izme|u Medine i Meke, ne{to bli`e Medini. Vijesti
o Muhammedu ibn Abdullahu, a.s., dopirale su do njihovoga plemena, pa su ih neki pratili s
interesovanjem, dok im drugi nisu pridavali nikakav zna~aj.
En-Nu’man je pratio vijesti o Resulullahu, a.s., o njegovoj hid`ri u Medinu, o Bici na
Bedru i Uhudu. Sve {to je ~uo o njemu bilo je lijepo i dobro. ^uo je da on poziva u vjeru
tevhida, jedinoga Stvoritelja, o ljubavi i samilosti prema drugima i {irenju pravde i mira. U
borbi mu{rika protiv Resulullaha vidio je nepravdu, zabludu i zavjeru. Odlu~io je primiti islam
i dati prisegu Muhammedu ibn Abdullahu te se priklju~iti vojsci pravde koju je ispravno vidio.
Pozvao je svoju desetericu bra}e i ~lanove svoga plemena na sastanak u svoju ku}u. Kada
su se svi skupili, ustao je i rekao: “Narode moj, zaista je Muhammed ibn Abdullah vjerovjesnik
i poslanik. On poziva Istini i samilosti. Nismo ~uli o njegovom pozivu osim najljep{e, i nismo
saznali o njemu osim dobro. Pa za{to odugovla~imo dok drugi `ure...? Ljudi, odlu~io sam
sutra i}i kod njega, pa ko `eli da mi se pridru`i, neka bude spreman!”
Ljudi su se razi{li, a u sabah narednog dana po~eli su se skupljati ispred En-Nu’manove
ku}e. Do{lo je ~etiri stotine konjanika s potpunom opremom. Pred sami polazak u susret
Resulullahu, a.s., da objave svoj prelazak na islam, En-Nu’man kao da se zastidio u}i u
Medinu praznih ruku. Zatra`io je od bra}e i onih koji su u mogu}nosti da povedu kamile i
stoku sa sobom. Njegova bra}a obi{li su svoje ku}e i ku}e Beni-Muzejna i skupila ne{to
stoke, a te godine njihovo mjesto je pogodila su{a i nesta{ica.
Zaputili su se ka Resulullahovom, a.s., mesd`idu. Medina je njihov dolazak do~ekala
sa burom tekbira. Narod je tekbirao, gledaju}i veliki broj ljudi koje je Allah, d`.{., uputio
i koji su do{li da objave svoj prelazak na islam i daju prisegu Resulullahu, a.s. Ispred
sebe tjerali su stoku na poklon. Resulullah, a.s., primio ih je sa vedrim licem i blagim
osmjehom. Pred njim svi redom izjavi{e svoj prelazak na islam. Nakon ovoga o plemenu
Muzejin objavljeni su sljede}i kur’anski ajeti:
“A ima beduina koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i koji vjeruju da je ono {to daju put da
se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e. To im je, zaista, dobro djelo.
Allah }e ih sigurno Svojom milo{}u obasuti, jer Allah pra{ta i samilostan je.”
U historiji se islama do tada nije desilo da su na islam pre{la deseterica bra}e od jednog
oca i majke. O njima je Abdullah ibn Mes’ud rekao: “Iman ima svoje stani{te, i licemjerstvo
ima svoje stani{te. Zaista su ku}e Benu-Mukarrina ku}e imana.”
Ashabi Allahovog Poslanika
337
USTRAJNI U ISLAMU
Benu-Muzejna se ponosilo islamom, a islam je bio uzvi{en s njima. Vjerovjesnik, a.s., je
En-Nu’mana i ostale sinove njegova plemena dr`ao kao sebi bliske i oni zauze{e visoko
mjesto u njegovom srcu i srcima muslimana. Benu-Muzejna bija{e o{tra islamska sablja i
~uvar islama. En-Nu’man je pod Poslanikovom, a.s., zastavom u~estvovao u safovima
d`ihada i pobjedama. U~estovao je u bitkama na Hendeku i Hajberu i nakon njih u ostalim
bitkama i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s.
Na dan oslobo|enja Meke, konjanici Benu-Muzejna jahali su pored Allahova Poslanika,
a.s., opremljeni i obu~eni u svoju tradicionalnu no{nju. En-Nu’man je nosio zastavu,
predvode}i konjanike.
Ipak, najveli~anstveniji doga|aj koji je istakao En-Nu’man ibn Mukarrin bio je u borbi
sa odmetnicima od vjere. Nakon Resulullahova, a.s., preseljenja na ahiret, Ebu-Bekr
es-Siddik je izabran za halifu muslimana. Smrt Poslanika, a.s., mnogo je pogodila muslimane
pa su se pojedina arapska plemena odmetnula od islama. Gotovo u svakom ve}em plemenu
koje je imalo iole ugleda na Arapskom poluotoku pojavio se la`ni poslanik. Halifa je odlu~io
da i on iza|e iz Medine sa sabljom u ruci u borbu protiv varalica. Benu-Muzejna shvatilo je
halifine potrebe u tom te{kom periodu. Opstanak dini-islama bio je doveden u pitanje. Din je
slabio, a arapska plemena koja je islam ujedinio bila su izlo`ena podjeli i osnivanju manjih
autonomija. Sinovi Muzejne okupili su se oko En-Nu’mana i oti{li za Medinu, kako bi bili
pored halife i pomagali ga u {irenju Allahove vjere i borbi protiv odmetnika.
Arapska plemena koja su okru`ivala Medinu odlu~i{e da je osvoje. Najzagrijanija od
plemena bila su: Abs, Murra, Zibjan i dio plemena Kinane. Njih je pomagao odmetnik
Tulejha ibn Huvejlid el-Esedijj sa sinom Habalom.
Halifa je podsticao narod na d`ihad. Okupio je ljude, a zatim iza{ao na ~elu vojske
mud`ahida. Na ~elo desne strane vojske postavljen je En-Nu’man ibn Mukarrin, a na
lijevo Abdullah ibn Mukarrin, dok je konjanike predvodio njihov brat Seid ibn Mukarrin.
Muslimani su krenuli u pohod, a odmetnici to nisu znali. U samu zoru muslimani su ih
iznenadili na spavanju. Zazve~ale su sablje, a prvi je pao ubijen Habal ibn Tulejha. Ostali su
pobjegli. To je bila prva bitka izme|u muslimana i odmetnika u kojoj muslimani, Allahovom
pomo}i, pobijedi{e. Ova je pobjeda bila dobar podstrek za dalju borbu protiv murteda.
A porodica Mukarrina, puna bereketa i blagoslova, kako je samo blagoslovljena bila
njihova ku}a!
Halifa je nastavio tjerati odmetnike dok nije do{ao do Zil-Kisa gdje zaustavi vojsku da se
odmori. Poslije prve bitke halifa je namjeravao nastaviti borbu protiv odmetnika li~no
predvode}i muslimane, ali plemeniti ashabi mu to ne dozvoli{e. Tra`ili su od njega da se
338 Ashabi Allahovog Poslanika
vrati u Medinu, a da po{alje vojsku. Njegov zna~aj za muslimane je bio veliki i kada bi se
njemu {ta desilo, bio bi to te`ak udarac za cijeli muslimanski ummet. Alija, r.a., rekao mu je:
“Gdje }e{, halifo Resulullaha? Ka`em ti ono {to je rekao Allahov Poslanik, a.s., na dan
Uhuda: “Nemoj ti da ide{ u borbu i nemoj nas rastu`iti sobom, nego se vrati u Medinu. Allaha
mi, da ostanemo bez tebe, islam se nikada ne bi uspostavio.”
Muslimani su uspjeli uvjeriti halifu na povratak. Poslu{ao ih je i vratio se nakon {to je
odabrao jedanaest zapovjednika, grupa i bajraka islamske vojske. Ti odredi uspjeli su
ugu{iti odmetni~ke pokrete i vratiti jedinstvo Arapskoga poluotoka pod okriljem dini-islama,
hvala neka je Allahu, d`.{., na tome.
U HALIDOVOJ VOJSCI
Nakon zavr{etka bitke protiv odmetnika i ujedinjenja Arapskog poluotoka pod okriljem
islama, muslimani su se usmjerili prema okolnim dr`avama da bi pro{irili Allahovu vjeru.
El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani nizao je uspjehe ~estim napadima na Irak. Zatim je pisao
halifi da mu po{alje vojsku kako bi definitivno oslobodio Irak, iz dva razloga: radi {irenja
islama u tim dr`avama, i radi zaustavljanja bizantijskih napada i sloma vladavine arapskim
dr`avama koje je ona posjedovala.
Halifa se slo`io s prijedlogom i pozvao muslimane na d`ihad na Allahovom putu. Halida
ibnul-Velida i Ijjada ibn Ganma odredio je da povedu mud`ahide prema Iraku. En-Nu’man i
njegova bra}a po`urili su da se stave pod zastavu Halida ibnul-Velida.
Sa osloba|anjem teritorija zapo~eo je Halid, stigav{i do Mizara. Suvejda ibn Mukarrina
postavio je da ~uva zale|inu, a on je nastavio prema sjeveru gdje je ostvario drugu
pobjedu u bici El-Veded`e. Nakon toga, poveo je vojsku prema Ulejsi gdje se odigrala
`estoka borba sa Behmenom D`azvejhom, vo|om Perzijanaca. Muslimani su uspjeli
ostvariti sjajnu pobjedu, a u njoj se En-Nu’man ibn Mukarrin pokazao kao veliki junak.
Njegova odje}a i sedlo bili su crveni od krvi ubijenih i ranjenih Perzijanaca. Zbog `estoke
bitke odigrane u dolini Ulejs, bitka je nazvana “Dolina krvi”.
Potom pado{e Emgi{ija i El-Hira. Nakon toga je halifa naredio Halidu ibnul-Velidu da
napusti front u Iraku i da se uputi na {amsko boji{te gdje se osjetila potreba za njim. ElMusenna ibn Haris e{-[ejbani preuzeo je komandu nad islamskom vojskom koja je ostala
u Iraku, a En-Nu’man ibn Mukarrin je ostao s njim. U to vrijeme na ahiret je preselio halifa
Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., a hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. On je trebao skupiti veliku
i jaku vojsku kako bi se mogli suprotstaviti Perzijancima koji su bili pripravni za borbu. Nakon
dogovora sa plemenitim ashabima, odabrao je Sa’da ibn Vekkasa vo|om cjelokupne
muslimanske vojske u Iraku.
Ashabi Allahovog Poslanika
339
U SA’DOVOJ VOJSCI
Sa’d ibn Ebi-Vekkas stigao je na ~elu dobrovoljaca mud`ahida iz Medine do vojske
El-Musenne ibn Harisa, koji je preselio na ahiret ne do~ekav{i sastanka sa Sa’dom.
Sa’d je sakupio sve mud`ahide koji su do{li s njim i one koji su bili u Iraku u jednu
vojsku, odredio im i raspodijelio vo|e, a zatim se stacionirao u El-Hiri.
En-Nu’man i njegova bra}a priklju~ili su se Sa’dovoj vojsci zajedno sa drugim arapskim
poglavarima i uglednicima, tako da je Emirul-mu’minin rekao: “Vallahi, mi }emo tu}i
kraljeve stranaca sa arapskim kraljevima.”
Sa’d je odredio Kadisijju kao najpogodnije mjesto za borbu. Perzijanci su stigli na
drugu stranu, a na njihovom ~elu je bio Rustem, jedan od najve}ih vo|a. Stali su spram
muslimana, a Sa’d je trebao ispuniti naredbu halife, tj. ono {to islam nare|uje, da pozove
Perzijance u jednu od tri solucije:
1. da prime islam i da imaju prava kao ostali muslimani;
2. da predaju svoje gradove i tvr|ave muslimanima i da pla}aju d`izju;
3. borba.
Sa’d je odabrao izme|u vo|a svoje vojske ~etrnaest emira i naredio im da odu do
perzijskoga kralja Jezderd`ida i da ga pozovu u islam, ili da pla}a d`izju, ili da izabere
borbu. Prethodno je izvr{io pregovore s njim oko posjete. Sa’dov izbor ljudi bio je uspje{an
zbog velikih vrlina kojim su se odlikovali. Neki od njih bili su vrlo pametni, a neki su bili odli~ni
pregovara~i, dok su se neki doimali ponositim dr`anjem i divnim izgledom. Izaslanici koje je
Sa’d poslao na pregovor sa Jezderd`idom III, posljednim kraljem Sasana, bili su: En-Nu’man
ibn Mukarrin el-Muzenijj, predvodnik izaslanika, Busr ibn Ebi Rehm el-D`uhenijj, Hamela ibn
D`uvejja el-Kindi, Hanzala ibnur-Rebi’a et-Temimi, Furat ibn Hajjan el-Id`lijj, Suhejl ibn Adijj
el-Hazred`ijj, El-Mugire ibn en-Neba{ ibn Habib el-Esedijj, Atarid ibn Had`ib et-Temimi, Amr
ibn Ma’d Jekrib ez-Zebidi, El-Mugire ibn [u’be es-Sekafijj i El-Ma’ni ibn Haris e{-[ejbani.
340 Ashabi Allahovog Poslanika
HISTORIJSKI SASTANAK
Izaslanici su napustili Kadisijju, pojahali konje i u putu pro{li kraj Rustemova logora.
Zatim su pre{li rijeku Tigris da bi do{li do Espanira u El-Medainu gdje se nalazio kraljevski
kvart. Zaustavili se na vratima dvorca, tra`e}i dozvolu za ulazak. Kada je Jezderd`id
saznao za dolazak pregovara~a, pozvao je svoje vezire i ugledne ljude da se posavjetuje
s njima kako da postupi na sastanku sa muslimanima. Perzijanci su se u nekim pitanjima
mimoi{li, a u nekim slo`ili. Kada su se svi veziri i ministri sakupili, Jezderd`id je dozvolio
izaslanicima da u|u.
Izaslanici su u{li, a na njima je bila skromna i jednostavna odje}a. Na nogama su
nosili ko`ne sandale, a o svakom od njih bio je obje{en bi~. Jezderd`id je bio lo{eg
vladanja, gotovo dje~ijeg pona{anja i nekontroliranih pokreta pa je htio poniziti
pregovara~e. Rekao je prevodiocu da ih upita kakva je to odje}a koju nose. Prevodioc
upita En-Nu’mana:
“Kako se zove va{a odje}a?”
En-Nu’man je odgovorio:
“Burd.”
Kada je ovo ~uo, Jezderd`id je opsovao i vidilo se negodovanje na njegovom licu. Zatim
je zatra`io da pita za obu}u koju su nosili, na {to je En-Nu’man odgovorio:
“Enni’al (sandale).”
Jezderd`id je po~eo mrmljati neke gluposti na osnovu kojih se moglo zaklju~iti da psuje.
Re~e:
“Na’leh... Na’leh... Stranci... Stranci u na{oj zemlji.”
Zatim upita {ta je to obje{eno na le|ima, pa mu En-Nu’man odgovori:
“Sevt (bi~).” Rije~ “sevt” na perzijskom zna~i “po`ar”, na{to Jezderd`id povika sav
u bijesu:
“Spalili su Perzijance, da ih Bog spali!”
Zatim re~e prevodiocu: “Pitaj ih za{to su do{li? [ta ih je navelo na rat protiv nas i
{ta im se svidjelo u na{oj zemlji. Je li zato {to smo ih se okanili, a pozabavili drugima?”
En-Nu’man ibn Mukarrin rekao je za svoje izaslanike:
“Ako ho}ete, ja }u odgovoriti u na{e ime, a ako neko drugi `eli da odgovori, dat }u mu
prednost.”
“Izvoli, odgovori ti”, odgovori{e muslimani i reko{e Jezderd`idu:
“Odgovor ovog ~ovjeka je i na{ odgovor.”
En-Nu’man po~e govoriti:
“Allah, d`.{., smilovao nam se i poslao nam Poslanika koji nam nare|uje dobro.
Ashabi Allahovog Poslanika
341
Poslanik, a.s., zabranio nam je zlo i naredio da ga se klonimo. Obe}ao je onome ko se
odazove sve najbolje i na ovom i na budu}em svijetu. Nije pozvao nijedno pleme, a da se
nisu me|usobno odvojili. Jedan dio je uz njega, a drugi protiv njega. U njegovu vjeru ulazili
su samo najbolji. I tako je pozivao u islam onoliko koliko je Allah, d`.{., htio. Zatim mu je bilo
nare|eno da se bori protiv onih Arapa koji su mu se protivili, pa je i to u~inio. I svi su mu se
pokorili na dva na~ina: oni koji su pri{li bez svoje volje, pa ih je opet ~ekalo svako dobro, i oni
koji su pri{li svojom voljom, pa im je Allah u svemu pove}ao hajr. Zatim je naredio da
pozivamo ostale narode da nam se pridru`e. I mi vas pozivamo u na{u vjeru koja lijepo
lijepim smatra, a ru`no ru`nim. Pa ako odbijete, jedno zlo je lak{e od drugog: pla}ajte d`izju,
a ako i to odbijete, onda vam objavljujemo rat. Ako prihvatite na{u vjeru, ostavit }emo vam
Allahovu knjigu da sudite po njoj, mi se vra}amo i vama pripada va{a zemlja. Na vama je da
odlu~ite. Ako nam budete pla}ali d`izju, primit }emo i ~uvati vas, a ako ne, onda }emo se
boriti protiv vas.”
Nato Jezderd`id odgovori:
“Ja nisam ~uo ni za jedan narod da je bio lo{iji od vas, manjeg broja i da su bili lo{iji
jedni prema drugima. Mi smo vam ostavili obli`nja naselja koja su vam bila uto~i{te. Kad
smo slali na{u vojsku na vas, niste joj se mogli suprotstaviti. I ako su vam se neki na{i
pojedinci pridru`ili, nemojte se ponositi time. I ako vas je glad natjerala, mi }emo vam odrediti
jedan dio uz va{e prihode i po~astit }emo va{e uglednike i obu}i }emo vas i postavit }emo
kralja koji }e biti dobar prema vama.”
Nato mu je odgovorio El-Mugire ibn en-Neba{ el-Esedijj, jedan od izaslanika. Govorio je
dugo, objasnio je stanje Arapa prije islama i njihovu snagu nakon {to su primili islam, a
zavr{io je rije~ima: “Pa odaberi d`izju i ponizno i smjerno je izdvoji, ili borbu, ili primi islam bit }e{ spa{en.” Nato se Jezderd`id naljuti, jer se osjeti poni`enim ispred prisutnih, pa re~e:
“Da li me s tim do~ekuje{?”
El-Mugire mu re~e:
“Nisam do~ekao nikog osim onog s kojim sam pri~ao, a nisam ni s kim pri~ao osim
s tobom i nisam ni{ta lo{e mislio.”
Jezderd`id se jo{ vi{e naljuti i re~e:
“Da nije odre|eno da se izaslanici ne ubijaju, ja bih vas ubio. Nemate vi{e ni{ta kod
mene.”
Izaslanici se vrati{e kod Sa’da ibn Ebi-Vekkasa sa vije{}u da je Jezderd`id odbio islam.
I odigra se Bitka na Kadisijji, Perzijanci osta{e potu~eni, a Rustem i mnoge perzijske vo|e
plati{e svojim `ivotima.
342 Ashabi Allahovog Poslanika
JUNAK NEHAVENDA
Nakon Bitke na Kadisijji muslimani su se uspjeli probiti do El-Medaina, glavnog grada
Kisre i osvojiti ga. Zaplijenili su mnoga dobra i tu se nastanili. Jezderd`id je pobjegao sa
svojom porodicom i nastanio se u Asbahanu. Poslije toga je pisao onima u Nehavendu i
okolnim pokrajinama, pozivaju}i Perzijance na mobilizaciju kako bi pripremili ogromnu vojsku
za protunapad na muslimane i kako bi ih istjerali iz Perzije, a potom iz Basre i Kufe.
Kada je Sa’d ibn Ebi-Vekkas doznao da Jezderd`id sprema veliku vojsku, pisao je
Emirul-mu’mininu, tra`e}i od njega mi{ljenje i poja~anje. U tom periodu pobunili su se
stanovnici Kufe i tu`ili Sa’da ibn Ebi-Vekkasa halifi. Ovaj ga odmah pozva u Medinu i
smijeni ga s polo`aja, i to ne zbog nesposobnosti niti zbog nepovjerenja i pronevjere.
Halifa je nastavio pozivati muslimane na dobrovoljni odlazak u d`ihad na Allahovom
putu i presudnu borbu izme|u muslimana i Perzijanaca. Nakon zajedni~kog namaza
popeo se na minber i odr`ao hutbu. Kada je zavr{io, Abbas ibn Abdul-Muttalib re~e mu:
“O Emirul-mu’minine, ne brini se, Perzijanci su se sastali na nesre}i koja }e ih
pogoditi.”
“Savjetujte me koga }u odrediti za vo|u ovog pohoda, a da je Ira~anin”, re~e halifa.
“Ti najbolje zna{ svoju vojsku”, reko{e.
“Vallahi, postavit }u za vo|u onoga koji }e prvi stupiti u boj.”
“Ko je on, Emirul-mu’minine?”
“En-Nu’man ibn Mukarrin.”
“Zaista, on je iz Iraka, a odgovaraju}i je za taj polo`aj.”
U to vrijeme En-Nu’man je bio upravnik Kiskera. Halifa je pisao da ga zamijene
novim namjesnikom i njega da postave za vo|u u borbi protiv stanovnika Nehavenda.
Nakon izbora En-Nu’mana ibn Mukarrina za emira vojske u borbi protiv stanovnika
Nehavenda, halifa je pisao Huzejfi ibnul-Jemanu da krene sa velikom vojskom iz Kufe
prema Nehavendu u susret En-Nu’manu. Poruku istog sadr`aja napisao je Ebu-Musau
el-E{’ariju u Basru.
Muslimani su se skupili ispred Nehavenda, oni koji su do{li iz Medine i oni koji su do{li iz
Basre i Kufe. Tu su na velikoj prostranoj ravnici napravili logore. Zatim su ustala ~etrnaesterica
uglednih Arapa i zapovjednika islamske vojske i podigli veliki {ator emiru En-Nu’manu, kao
po~ast prema njemu. To su bili: Huzejfe ibnul-Jeman, Utbe ibn Amr, El-Mugire ibn [u’be, Be{ir
ibnul-Hasasija, Hanzala el-Katib, Ebul-Huber, Rubijj ibn Amir, Amir ibn Metar, D`erir ibn Abdullah
el-Humejri, D`eriri ibn Abdullah el-Bed`elijj, El-Akre’ ibn Abdillah el-Himjeri, El-E{’as ibn Kajs elKindi, Seid ibn Kajs el-Hemedani i Vail ibn Had`er. En-Nu’man je poslao trojicu ljudi u izvidnicu:
Tulejha ibn Huvejlida, Amra ibn Ma’da Jekriba i Amra ibn Ebi-Selemu. Amr ibn Ma’d i Amr ibn
Ashabi Allahovog Poslanika
343
Seleme vratili su se ne uspjev{i obaviti povjereni zadatak, a Tulejha nije odustajao od povjerene
obaveze. Preru{io se i tako uspio u}i u Nehavend gdje je izvidio stanje i pri~e me|u narodom.
Kada se vratio, rekao je En-Nu’manu:
“Nema izme|u nas i stanovnika Nehavenda nikakve prepreke ili ne~eg {to ti mrzi{.
Pobjeda je na{a sa Allahovom voljom.”
En-Nu’man je rasporedio vojsku. Na pro~elje je stavio Naima ibn Mukarrina, na lijevu
stranu Huzejfu ibn Mukarrina, a na desnu stranu Suvejda ibn Mukarrina. Nad pje{adijom je
bio Ka’ka’ ibn Amr et-Temimi, a nad konjanicima Med`a{ia i Su’ud, Mukarrinovi sinovi.
Razbuktala se takva bitka da nijedna strana ne ostvari pobjedu. Trajala je tri dana,
ali nije bilo pora`enih. Najzad, muslimani uspje{e primorati Perzijance na povla~enje u
tvr|avu Nehavenda, gdje su zabarikadirali ulaze u grad. Muslimanska je vojska poku{ala
nekoliko puta u}i u tvr|avu, ali bez uspjeha. Opsada se odu`ila, muslimani su se mnogo
izmorili i izgubili dosta vojske. En-Nu’man je skupio odabrane mud`ahide i savjetovao
se s njima. Tulejha ibn Huvejlid je predlo`io: “Mislim da bi trebao poslati odre|eni broj
muslimana koji }e ih opkoliti i boriti se s njima lice u lice. Kada im se Perzijanci suprotstave,
neka oni pobjegnu nama. A onda }emo se svi dati u bijeg kako bi pomislili da smo
potu~eni. A kada budu napustili tvr|avu, vratit }emo se i boriti se s njima dok Allah ne
presudi izme|u nas.”
Svima se svidi ovaj prijedlog. Bila je to odli~no smi{ljena ratna varka. Ka’ka’ se dobrovoljno
prijavio da bude na ~elu odreda koji }e izvesti ovu varku. En-Nu’man posla s njim odabrane
hrabre mud`ahide.
I zaista, sve se odigralo onako kako je to zamislio Tulejha ibn Huvejlid. Muslimani su
simulirali bje`anje pred oholim Perzijancima koji su krenuli za njima, tako da niko nije ostao u
tvr|avi. Muslimani se tada iznenada okomi{e na njih te se zapodjenu jedna od najstra{nijih
bitaka u historiji islama. Dvije vojske sa isukanim sabljama, u vrijeme zalaska sunca do crnoga
mraka. Potekla je tolika krv da je obojila zemlju. A vo|a muslimanske vojske En-Nu’man ibn
Mukarrin kretao se lijevo-desno, ubijaju}i Allahove neprijatelje. Od velike koli~ine krvi koja je
potekla boji{tem okliznuo se njegov konj i on je pao na zemlju. Jedan od Perzijanaca pogodio
ga je strijelom u pojas, tako da je odmah preselio kao {ehid. Njegov brat Naim borio se pored
njega i kad je vidio da mu je brat poginuo, pokrio ga je svojim ogrta~em da ne bi muslimani
saznali za njegovu pogibiju i klonuli duhom. Huzejfe ibnul-Jeman zatra`io je od Naima da
ponese muslimasku zastavu iz po~asti prema njihovoj mubarek-porodici.
Muslimani su ostvarili sjajnu pobjedu u Nehavendu koja je kasnije nazvana
“Fethul-futuh”, {to zna~i pobjeda nad pobjedama.
344 Ashabi Allahovog Poslanika
NAIM NASTAVLJA ZADATAK
Emirul-mu’minin, Omer ibnul-Hattab htio je po~astiti Mukarrinovu porodicu pa je postavio
Naima ibn Mukarrina za emira islamske vojske nakon njegova brata En-Nu’mana. Naim je
produ`io stazom svoga brata i oslobodio Errej, Komes i D`erd`an.
Da Allah, d`.{., blagoslovi i na ahiretu porodicu koja je za islam dala desetericu heroja,
Mukarrinovih sinova: En-Nu’mana i Naima, Abdullaha, Huzejfu, Suvejda, Dirara, Utbu,Malika,
Med`a{ia i Su’uda.
SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJFE, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Salim, r.a., vodi porijeklo iz perzijske porodice Istahir. Kad je bio mali, pao je u
zarobljeni{tvo i bio je rob kod Subejte, `ene Ebu-Huzejfe ibn Utbeta ibn Rebi’a ibn
Abdu{-[emsa ibn Abdi-Menafa el-Kurej{ija el-Ab{emija. Subejta ga je oslobodila i
poklonila svome mu`u Ebu-Huzejfi, pa je tako postao poznat pod imenom Salim-{ti}enik
Ebu-Huzejfe.
On je muhad`ir u odnosu na Ebu-Huzejfu, a ensarija u odnosu na Subejtu koja ga je
oslobodila, a bila je ensarijka. Nosio je nadimak Ebu-Abdullah.
NJEGOVA LI^NOST
Salimova li~nost odlikuje se velikim znanjem, postojanom hrabro{}u i strpljivo{}u
na neugodnostima. Odrastao je kao rob, u ku}i daleko od svoje porodice i rodbine;
slu`io je svoje gospodare i udovoljavao njihovim potrebama, pa ga je to nau~ilo strpljenju
i izdr`ljivosti. Bio je veoma inteligentan i o{trouman i u tome mu nije bilo sli~nog. Njegova
velika memorija kupila je sve {to bi pred njim bilo re~eno. Znanje je stekao poslije
oslobo|enja iz ropstva, a svoju hrabrost pokazao je u raznim prilikama. Otvoreno je
govorio i reagirao kada bi vidio gre{ku u radu ili kada bi vidio zulum.
346 Ashabi Allahovog Poslanika
PRIMANJE ISLAMA
Na Salima, r.a., veliki utisak ostavila je atmosfera u ku}i u kojoj je odrastao i u kojoj
je odgojen kao sluga. Njegov gospodar Ebu-Huzejfe, r.a., bio je jedan od prvaka Kurej{ija i
jedan od mekanskih vo|a. Prihvatio je islam sa ~estitim prethodnicima prije nego {to je
Poslanik, s.a.v.s., odabrao ku}u Erkama ibn Ebi-el-Erkama za mjesto skupljanja i
dogovaranja, kasnije poznatu pod imenom “Ku}a islama”. Nije obra}ao pa`nju na svog oca
Utbea ibn Rebi’u, koji je bio poput isukanog ma~a protiv islama. Ubijen je u Bici na Bedru.
Tako|er, Ebu-Huzejfe nije obra}ao pa`nju na bojkot i prijetnje svoje sestre Hinde bint Utbe,
koja je bila Ebu-Sufjanova `ena.
Kada je njegova `ena Subejta primila islam, oslobodila je Salima i dala ga svome
mu`u. On ga je posinio i prema njemu se odnosio kao prema svome ro|enome sinu.
Tako je me|u svijetom postao poznat pod imenom Salim ibn Ebu-Huzejfe, kao {to je
prethodno Poslanik, s.a.v.s., posinio Zejda ibn Harisa i nazvao ga Zejd ibn Muhammed.
To je bilo prije objave Allahovog ajeta koji je ukinuo obi~aj posinovljavanja i uputio svaku
osobu njenom jedinom ocu. Allah, d`.{., ka`e: “Zovite ih po o~evima njihovim, to je kod
Allaha ispravnije. A ako ne znate imena o~eva njihovih, pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici
va{i. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite, grijeh je ako to namjerno u~inite, a Allah pra{ta i
samilostan je.”
Kako je Salimov otac bio nepoznat me|u narodom, on je nazvan Salim-{ti}enik
Ebu-Huzejfe. Salim, r.a., primio je islam i postojan se u njemu pokazao, a sa
Ebu-Huzejfom i njegovom `enom bio je izlo`en velikim mu~enjima zbog pristupanja
islamu. Dva puta su ~inili hid`ru u Abesiniju. Strpljivo su podnosili zlostavljanja i maltretiranja
od Kurej{ija, nepokolebljivo iskreni prema Allahovoj vjeri.
Iz Salimovog primjera da se razumjeti veli~ina islama, koji je ljude u~inio ravnopravnim
i ukinuo klasne razlike. Islam je ljude u~inio ravnopravnim, a prednost jednih nad drugim
je samo po bogobojaznosti.
NAUKA I PO[TENJE
Kod Salima, r.a., skupile su se sve islamske vrijednosti. Njegov duboki iman i iskrenost
prema Allahovoj vjeri omogu}ili su mu da u potpunosti razumije vjerske propise, tako da je
postao ~ovjek sa autoritetom kome su se muslimani obra}ali u mnogim pitanjima.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., primijetio je Salimovu razboritost u vjeri i njegovo razumijevanje
Kur’ana, pa je jednoga dana savjetovao ashabe rekav{i im: “Uzmite Kur’an od ~etverice:
Abdullaha ibn Mes’uda, Salima-{ti}enika Ebu-Huzejfe, Ubejja ibn K’aba i Mu’aza ibn D`ebela.”
Ashabi Allahovog Poslanika
347
Salim, r.a., dao je svoj doprinos u pou~avanju ljudi da je srodstvo po mlijeku prepreka za
brak.
Muslim u svome “Sahihu” navodi hadis od Ai{e, “Majke pravovjernih”, da je rekla: “Salim
je bio kod Ebu-Huzejfe, pa je Sehla bint Suhejl ibn Amr do{la Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,
i rekla: ‘Salim je dostigao mu`evnu dob. On dolazi kod mene i mislim da u du{i Ebu-Huzejfe
zbog toga ima ne{to.’ Pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Zadoji ga i postat }e{ mu zabranjenom.’
Suhla je bila `ena Ebu-Huzejfe.”
Jednog je dana Poslanik, s.a.v.s., ~ekao Ai{u, koja je ne{to zakasnila. Kada je do{la,
upitao je {ta ju je zadr`alo. Kada je i{la, za~ula je u~enje Kur’ana, odgovorila je, i
zastala je jer je bilo neodoljivo lijepo. Poslanik, s.a.v.s., spustio je svoj ogrta~ i iza{ao u
obli`nju d`amiju u kojoj je na{ao Salima kako u~i Kur’an, pa je rekao: “Hvala Allahu, Koji
te dao mom ummetu.”
Salim, r.a., kod muslimana zauzimao je visoko i cijenjeno mjesto. Krasile su ga
mnoge vrline, iz njega je vrilo znanje i razboritost. Salim je prije Poslanika, s.a.v.s.,
u~inio hid`ru u Medinu, sa prvim muhad`irima, me|u kojima je bio Omer ibnuel-Hattab,
r.a. Tako|er, predvodio je vjernike u namazu, a me|u njima bio je i Omer, r.a.
Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab ga je izuzetno zavolio, visoko ga je po{tovao i u
njemu vidio najboljeg ~ovjeka za hilafet. Salim tada nije bio me|u `ivima, a Omer, r.a., je
rekao: “Da je Salim `iv, ne bih ostavio da halifu izabere {ura dogovaranjem.”
U [email protected]
Ebu-Huzejfe, r.a., nije se odvajao od svog brata po vjeri Salima. Bili su i ostali najbolji
prijatelji, iskreni i odani jedan drugom. Stajali su iza Allahovog Poslanika, s.a.v.s., brane}i
istinu i poma`u}i Allahovu vjeru u svim bitkama koje je vodio odabrani Poslanik, s.a.v.s.
Huzejfe je o`enio Salima svojom amid`i~nom Fatimom bintul-Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a.
Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim, r.a., u Bici na Bedru se nisu mogli na}i u tegobnijoj
situaciji, jer su u redovima mu{rika bili Utbe ibn Rebi’a, otac Ebu-Huzejfe, i Velid ibn [ejbe
ibn Rebi’a, Fatimin otac. Me|utim, Huzejfe i Salim su ih izbjegli pa se nisu sreli s njima.
Salim je za vrijeme bitke uspio ubiti jednog od malobrojnih kurej{ijskih junaka Umejra ibn
Ebi-Umejra. Nakon zavr{etka bitke, tijela Utbea i Velida ostala su sa ostalim tijelima
mu{rika, a Ebu-Huzejfe i Salim, r.a., nisu ni obra}ali pa`nju na njih.
U Bici na Uhudu muslimani su pro{li kroz veliko isku{enje kada je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., bio opkoljen, te je malo trebalo da ga mu{rici dohvate svojim sabljama i ubiju
ga. Muslimani su svojim tijelima napravili {tit oko Poslanika, s.a.v.s., kako bi sprije~ili
mu{rike da do|u do njega. U toj bici u~estvovali su Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim,
r.a., odbijali su mu{rike juna~ki se bore}i.
348 Ashabi Allahovog Poslanika
Ukratko, Ebu-Huzejfe i Salim `rtvovali su sebe za islam. U~estvovali su u svim bitkama
i vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik, s.a.v.s., bili su skupa na Hendeku, na
Hajberu, na Tebuku, prilikom oslobo|enja Meke, na Hunejnu... Bili su me|u najboljim ljudima,
najve}i junaci i ~estiti muslimani.
HRABRO [email protected]
Veli~anstven je stav koji je zauzeo Salim u slu~aju koji se desio sa plemenom
Benu-D`ezime. Nakon {to je Poslanik, s.a.v.s., oslobodio Meku, pojedina arapska plemena
koja su `ivjela u okolici Meke ostala su u nevjerstvu i neznabo{tvu, pa su ratovala protiv
islama. Allahov Poslanik, s.a.v.s., `elio ih je upoznati sa potrebom njihovog prelaska na
islam i da je rat zavr{en. Zbog toga je poslao Halida ibn Velida prema najju`nijem dijelu Meke
da poziva u islam, bez namjere da ratuje.
Halid ibn Velid krenuo je na ~elu odreda u kome je bilo nekoliko Arapa iz plemena Selima
ibn Mensura ibn Mudlid`a ibn Murre, a me|u njima je bio i Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.
Abbas ibn Mirdas hvale}i Halida ibn Velida i opisuju}i njegov pohod rekao je:
Odredi{ li ti Halida za emira Halidu,
to je junak ~vrsti sna`ni
{to ne voli nepravdu.
Iza{ao pred heroje
kao vo|a on je sad.
Sa uputom Bo`ijom je upu}en
i rad za rad.
Stigao je Halid, r.a., sa onima koji su bili s njim do boravi{ta plemena Benu-D`ezime, koji
su bili jo{ uvijek nevjernici. Kada je pleme Benu-D`ezime ugledalo Halida, upla{ili su se i
uzeli oru`je s namjerom da se suprotstave muslimanima. Halid im se obratio: “Ostavite
oru`je, svijet je ve} pre{ao na islam.” Me|u skupljene ljude plemena Benu-D`ezime stao je
jedan po imenu D`ahdem, pa im re~e:
“Te{ko vama, o Benu-D`ezime! Tako mi Allaha, ovo je Halid! Ako ostavite oru`je, postat
}ete zarobljenici, a poslije zarobljeni{tva slijedi vam samo smrt. Tako mi Allaha, ja nikad
ne}u ostaviti svoje oru`je.”
Pleme Benu-D`ezim suprotstavilo mu se i po~eli su mu govoriti:
“O D`ahdeme, `eli{ li da prolijemo na{u krv?”
Pa prihvati{e islam, polo`i{e oru`je, rat ne izbi, a postado{e sigurni. Neprestano su
D`ahdema nagovarali sve dok i on nije bacio oru`je. Me|utim, Halid naredi da se pove`u
u lance svi koji su bili govorili da su promijenili vjeru... Nakon {to ih zaveza{e, Halid naredi
Ashabi Allahovog Poslanika
349
da ih poubijaju.
Ovom Halidovom postupku usprotivio se Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab, r.a., i Salim{ti}enik Ebu-Huzejfe, r.a., koji mu prigovori i okomi se na njega zbog onoga kako je postupio.
Halid se po~eo braniti, a Salim je postajao sve stro`iji, zamalo su se po~eli udarati. Poslije
toga, Salim se povukao u stranu da klanja, mole}i od Allaha, d`.{., oprost.
Jedan od ~lanova ovog plemena uspio je pobje}i u Meku i obavijestiti Poslanika, s.a.v.s.,
o Halidovom postupku prema njegovom narodu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ga je:
“Je li mu se iko suprotstavio?”
^ovjek odgovori:
“Da, suprotstavio mu se bijeli ~ovjek, srednjeg rasta. Halid je povikao pa je ovaj
u{utio. Drugi koji mu se suprotstavio bio je uzrujan i raspravljao se s njim, pa je rasprava
dostigla vrhunac.”
Omer ibnel-Hatab bio je prisutan, pa je rekao:
“O Allahov Poslani~e, prvi je bio moj sin Abdullah, a drugi Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.”
Srd`ba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ubla`ila se kad je ~uo da u njegovom ummetu
ima ljudi koji se suprotstavljaju svakom pogre{nom postupku. Zatim je stao s rukama
podignutim prema nebu i rekao: “Moj Gospodaru, ja nemam udjela u Halidovom postupku.
Moj Gospodaru, ja nemam udjela u Halidovom postupku. Moj Gospodaru, ja nemam udjela
u Halidovom postupku.” Omer ibn el-Hattab dao je slijede}u primjedbu na postupak Halid ibn
Velida: “Zaista u njegovoj sablji ima `urbe.”
[EHADET NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
Deveta godina po Hid`ri nazvana je “Godinom delegacija” zbog mnogobrojnih
izaslanstava arapskih plemena koja su dolazila u Medinu da izraze svoju podr{ku
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., prihvataju}i Allahovu vjeru i progla{avaju}i se
muslimanima. Tako su do{li ljudi iz plemena Benu-Hanife i obznanili prihvatanje islama,
a s njima je bio i Musejlema ibn Habib el-Kezzab.
Pleme Benu-Hanife ostavilo je Musejlemu da im ~uva prtljag i poputbinu. Zatim su se
sastali sa Poslanikom, s.a.v.s., i obznanili prihvatanje islama. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
primio ih je sa po{tovanjem i svakom od njih dao poklon, pa su mu rekli: “Allahov
Poslani~e, ostavili smo jednog na{eg prijatelja kod prtljaga i na{ih jahalica da nam ih ~uva.”
Allahov je Poslanik tada naredio da se i njemu da poklon koji je dat ostalima.
Kada se pleme Benu-Hanife vratilo u Jemamu, Musejlema je po~eo tvrditi da je on
poslanik i slu`iti se prevarama da bi ljude obmanuo kako bi povjerovali u istinitost njegove
tvrdnje. Ve}ina ljudi iz njegova plemena povjerovala mu je i stala uz njega zbog slijepog
d`ahilijetskog zanosa i plemenske pristrasnosti. Musejleme je po~eo izgovarati rije~i u
350 Ashabi Allahovog Poslanika
rimovanoj prozi, tvrde}i da mu je to objava koja mu dolazi s neba preko povjerljivog meleka
D`ibrila, a.s., kao {to dolazi Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Primjer njegovih rije~i su i ove:
“Allah je trudnicu obasuo blagodatima. Daje da iz njenog stomaka iza|e bi}e koje raste.”
Musejlema je svom narodu i svojim sljedbenicima dozvolio alkohol, zinaluk, ostavljanje
namaza i `ivot bez ikakvih pravila i ograni~enja. Broj njegovih pristalica se pove}ao, po{to
im je neznanje zaslijepilo vid i razboritost.
Nakon smrti Poslanika, s.a.v.s., Ebu-Bekr, r.a., preuzeo je hilafet i odmah krenuo u
rat protiv onih koji su se odmetnuli od vjere s ciljem gu{enja njihovih pokreta u samom
korijenu i u svakom dijelu Arapskog poluotoka. Opremio je jedanaest odreda vojski i
svakom odredio zadatak za odre|eno podru~je: uni{titi njihove vo|e, a ostale vratiti pod
okrilje islama.
Najopasniji pokret kome su se muslimani suprotstavili bio je pokret Musejleme el-Kezzaba.
On je djelovao u podru~ju El-Jemame, gdje je `ivjelo pleme Benu-Hanife i oni koji su se
sprijateljili s njima od njihovih susjeda. Musejlema je uspio da okupi ~etrdeset hiljada ljudi, koji
su mu vjerovali, slijedili ga i ratovali za njega.
Vojska kojom je komandovao Ikrime ibn Ebi-D`ehl bila je prva koja je krenula prema
podru~ju El-Jemame. Kada je Ikrime zapo~eo borbu protiv Musejleme, sreo se sa velikim
brojem njegovih pristalica. Do`ivio je poraz, te je morao ~ekati poja~anje. Prvi mu je u pomo}
stigao [urahbil ibn Hasne, ali ni on nije mogao ni{ta uraditi ispred velike snage Benu-Hanife.
Kada je Halid ibn Velid zavr{io ratne operacije protiv vo|e odmetnika Tulejha ibn Huvejlida
el-Esedija i Malika ibn Nuvejre, uputio se, po halifinom nare|enju, na ~elu vojske prema
podru~ju El-Jemame. Halid, poznat po izuzetnoj ratnoj sposobnosti i vojnom iskustvu, obnovi
raspored vojske i koncentrira je prema Musejlemi el-Kezzabu i njegovim sljedbenicima.
Kada je vidio snagu muslimana, Musejlema je postavio kao zapovjednike dvaju krila
svoje vojske: Mahkema ibn Tufejla, poznatog kao jemamskog mudraca i Rid`ala ibn
Anfevta, koji je bio primio islam, a kada je vidio snagu El-Kezzaba, odmetnuo se od
vjere i priklju~io se la{cu. Brzo je buknula nemilosrdna i zastra{uju}a borba izme|u dvije
vojske. Muslimani su krenuli u napad, ali Benu-Hanife pokaza spretnost i vje{tinu u borbi te
potisnu{e muslimane. Pojedini muslimani upla{ili su se pa su po~eli bje`ati, ostavljaju}i
bojno polje.
Zastavu muhad`ira nosio je Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe, a zastavu ensarija nosio je
Sabit ibn Kajs ibn [emmas. Zejd ibn Hattab je navalio na Rid`ala ibn Anfevta, jer se u
Medini zakleo da }e ga ubiti kada je ~uo da se odmetnuo od islama i pristupio la{cu
Musejlemi. Usmrtio ga je jednim udarcem sablje i ostavio ga da le`i na zemlji dok je
grcao u krvi. Zatim je Zejd ibn Hattab povikao me|u narodom: “O ljudi, stisnute zube!
Udarite po neprijatelju i kre}ite naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ih Allah ne
porazi ili dok se ne sretnem s Allahom, pa Mu ka`em svoju ispriku!” U{ao je u borbu protiv
otpadnika od vjere i borio se sve dok nije poginuo.
Ashabi Allahovog Poslanika
351
I Halid ibn Velid po~eo je bodriti muslimane na borbu govore}i im: “Ja sam Ibn-Velid,
ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd.”
Zatim je po~eo uzvikivati parolu muslimana u Bici na El- Jemami: “Va Muhammedah!”1
Poslije toga muslimani su po~eli jedni druge bodriti govore}i: “O poznavaoci sure Bekara,
vrad`bina je danas beskorisna!”
Muslimanski su se redovi poslije toga stabilizirali, me|u prvima su bili Ebu-Huzejfe i
njegov {ti}enik Salim i Sabit ibn Kajs ibn [emmas, r.a. [to se ti~e Sabita ibn Kajsa ibn
[emmasa, odlu~io je da se ne mi~e. Obukao je }efine, zatim iskopao rupu u zemlji i u
nju zatrpao noge do koljena da se ne bi mogao povu}i ispred odmetnika od vjere. Uzeo
je sablju i zastavu i povikao: “Ru`no li je to {to ste uradili!” Nastavio je da se bori sve dok
nije poginuo.
A Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe, r.a., nosio je zastavu u jednoj, a sablju u drugoj ruci,
suprotstavljaju}i se Benu-Hanifi, pa su mu neki od muhad`ira rekli:
“Bojimo li se da }e do nas neprijatelj prodrijeti sa tvoje strane?”
Odgovorio je:
“Ja sam onda lo{ nosilac Kur’ana.”
Uz njega je bio Ebu-Huzejfe. Obojica su se herojski borili dok ne poginu Ebu-Huzejfe,
a Salimu udarcem sablje odsijeko{e ruku u kojoj je nosio zastavu. Nije dozvolio da ona
padne ve} ju je uzeo u drugu ruku. Zatim je ponovo udaren sabljom i odsje~ena mu je i
druga ruka, pa je zastavu naslonio na prsa skupiv{i ramena. Tako je zastava ostala
uzdignuta sve dok je od njega nije preuzeo jedan od muhad`ira.
Dok je Salim disao posljednim izdisajima, nakon zavr{etka bitke, pored njega je
pro{lo nekoliko muslimana koji su pregledavali mrtve i ranjene. Zatekli su ga na izmaku
`ivota, pa su ga upitali za njegovu posljednju `elju. On ih je upitao:
“[ta je bilo sa Ebu-Huzejfom?”
Odgovorili su mu da je poginuo kao {ehid. On je rekao:
“Prislonite me uz njega.”
Rekli su mu:
“On je pored tebe, Salime. Poginuo je na istom mjestu.”
Salim je svoju du{u predao Stvoritelju, d`.{., dok je u~io kur’anske ajete. Neka se
Allah smiluje, Salimu-{ti}eniku Ebu-Huzejfe, iskrenom muslimanu, ~asnom vjerniku. Neka
se Allah smiluje Ebu-Huzejfi. @ivjeli su kao dva brata, i jedan do drugog, kao {ehidi, pali.
OSMAN IBN MEZ’UN, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Osman, sin je Mez’unov, a on Habibov, a on Vehbov, a on Huzafeov, a
on D`umehov, a on Amrov, a on Hasisov, a on K’abov, a on Luejjov, a on Galiba el-Kure{ija
el-D`umehija. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed.
NJEGOVA LI^NOST
Osman ibn Mez’un bio je blaga osoba, nje`noga srca i ~iste du{e. Mnogo je razmi{ljao
i provodio vrijeme u samo}i. Kada bi govorio, govorio bi nje`nim i tihim glasom, skoro da
se nije ~uo. Od same mladosti klonio se stvari koje {tete ljudskom `ivotu. Jo{ prije
islama ostavio je alkohol i prezirao ga. Protiv njega vodio je jaku kampanju, upozoravao
kako alkohol odnosi razum, umanjuje o{troumnost i uni{tava zdravlje. Govorio je: “Ne}u
da pijem pi}e koje mi odnosi razum, pa da mi se smiju oni ni`i od mene.”
Bio je po{ten, ~edan i nije se sastajao sa tu|im `enama, nasuprot mladi}ima iz
d`ahilijetskog doba koji su imali niske moralne vrijednosti. Od njegove rane mladosti
krasile su ga moralne vrijednosti. I pored njegovog mirnog i blagog dr`anja bio je neustra{ivi
ratnik i heroj. Poznavao je borila~ke vje{tine i rukovanje oru`jem. Zajedno sa svojim sinom
Saibom bio je u~esnik svakog boja koji je vodio Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Bio je srednjega rasta, mr{avoga tijela, uskog struka, crne puti, rijetke kose, pro}elav.
354 Ashabi Allahovog Poslanika
PRIMANJE ISLAMA
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., po~eo prenositi poruku islama i pozivati ljude da
odbace vi{ebo{tvo i povjeruju u Jednog Jedinog Allaha, njegovom pozivu odazvala se mala
skupina ljudi. Iman je tih prvaka uistinu bio dubok, njihova srca ~ista i njihovi vidici {iroki.
Kada je Osman ~uo za Poslanikov, s.a.v.s., poziv, po~eo se raspitivati o na~elima
islama. Znao je da je El-Emin58 naj~edniji i najiskreniji Mekelija, najvredniji ~ovjek od Kurej{ija.
On je povjerljivi... iskreni... istinoljubivi.
Nakon {to mu je Ebu-Bekr objasnio na~ela nove vjere, nije osjetio nikakve dvojbe u
pogledu islama. Tra`io je da se sastane sa Poslanikom, s.a.v.s., da mu da prisegu i
pred njim posvjedo~i svoje primanje islama. Znao je da }e biti izlo`en progonima i
ka`njavanju, ali je ~vrsto odlu~io ostati na putu imana. Islam je prihvatila njegova bli`nja
familija. Njegov sin Saib blistao je u zanosu imana. Sin njegovoga amid`e, Umejje ibn
Halef, bjesnio je od muke kada je saznao da je Osman primio islam. Uhodio ga je i pratio
po mekanskim putevima, grdio ga, omalova`avao, udarao... Umejje ibn Halef nagovarao
je mladi}e da ismijavaju njega i njegovu porodicu i da ih ga|aju kamenjem gdje god ih
vide.
Umejji se priklju~io i Ebu-D`ehl, `estoki du{man islamu i muslimanima, pa su njih dvojica
po~injali dan smi{ljaju}i kakvu }e pakost u~initi nekom od muslimana. Osman i njegov sin
Saib istraja{e pred mu{ri~kim tiranima, i oni nimalo nisu poljuljali njihovo uvjerenje u
Gospodara. Naprotiv, nisu se odrekli islama, nego su te kazne i protjerivanja samo pove}ale
njihov iman i privr`enost islamu.
[email protected]
Kada su kurej{ijska zlostavljanja porasla do te mjere da vi{e nisu bila izdr`iva, Allahov
Poslanik, s.a.v.s., odlu~io je da jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju, gdje je vladao
pravedan kralj koji prihvata nevoljnika, ugo{}uje gosta i {titi potla~ene. Kada je ispra}ao
prve muhad`ire, Allahov Poslanik, s.a.v.s., pustio je suze saosje}aja, ljubavi i nje`nosti.
Osmana ibn Mez’una imenovao je vo|om prve grupe muhad`ira. U{li su u la|u i
otplovili za Abesiniju. Osman je poveo i svog sina Saiba.
Daleko od svoje domovine muslimani su na{li smiraj. Obavljali su svoje vjerske du`nosti
i obo`avali su Jedinoga Stvoritelja. Ova hid`ra je pove}ala nur Osmanove du{e i jo{ vi{e
smek{ala njegovo mehko i osje}ajno srce, tako da je ono postalo poput pti~ijeg srca.59
Razmi{ljao je o stanju stanovnika Meke, pitao se kako mogu obo`avati kamen koji su
klesali svojim rukama, prave}i kipove... zatim bi kipovima davali imena pa bi ih molili da im
Ashabi Allahovog Poslanika
355
pomognu... nisu obo`avali Stvoritelja koji je poslao Muhammeda, s.a.v.s., sa islamom i
Njegovom objavom... ^udna li je njihova zabluda!
Osman je tako|er u podsvjesti nosio slike zlostavljanja od svoga amid`i}a Umejjeta ibn
Halefa i poni`enja koja je do`ivio od njega i vo|e {irka i nevjerstva Ebu-D`ehla.
Ta gorka sje}anja koja je nosio inspirisala su ga u sebi da sastavi satiri~nu pjesmu u
kojoj ka`e:
Pravi strijele i o{tri joj vrhove, ali ne}e biti kako ti `eli{.60
O{tri vrhove strijela, ali }e se tebi u glavu zabiti.
Borio si se protiv ~asnog, jakog,
pobio si narod koji te {titio.
Znat }e{ kad ti do|u crni dani,
ponizili te, da Bog da, nevaljalci zbog onoga {to u~ini.
Nakon nekog vremena muhad`iri su se vratili u Meku i u njoj ostali kratko vrijeme,
jer su bili prisiljeni da opet sele u Abesiniju zbog velikih ugnjetavanja kojim su ih do~ekali
Mekelije. Na ~elu muha`dira u drugoj hid`ri bio je D`’afer ibn Ebi-Talib, sin amid`e
Allahova Poslanika, s.a.v.s.
U ALLAHOVOJ, D@.[., ZA[TITI
Kurej{ijama je smetalo {to muslimani u Abesiniji `ive sigurno i u miru, i {to izvr{avaju
svoje vjerske obrede neometani ni od koga. A da su u Meki, ne bi mogli u`ivati u svome
ibadetu. Mr`nja koju su nosili u svojim du{ama prema istini i njenim sljedbenicima nije
im dala mira. Po~eli su razmi{ljati o planu kojim bi vratili muslimane. U njihovim
mozgovima rodila se ideja da pro{ire propagandu me|u muslimanima u Abesiniji da su
Kurej{ije primile islam i da slijede Muhammeda i da ne ~ine sed`du nikome osim Jedinom
Gospodaru. Govorili su da Meka osvi}e u miru i spokoju.
Informacije su tada bile {ture, a neki muslimani su lahko povjerovali u njih, i to ba{ oni koji
su jako `udjeli za svojim rodnim krajem i porodicom. @elja da `ive i da {etaju putevima
Meke, i da tavafe oko K’abe plamtjela je u njihovim grudima. Zato su sjeli u la|e i zaplovili ka
Meki i bili najsretniji ljudi.
Kada su stigli do obronaka Meke, objelodanila se la`. Shvatili su da su `rtve niske
podvale ~iji je cilj bio da se vrate u ralje Kurej{ija. Nisu imali drugog izbora ve} da tra`e
za{titu od pojedinih Mekelija koji bi sprije~ili da budu ugnjetavani i ka`njeni.
Ova za{tita bila je obi~aj na Arapskom poluotoku prije islama, a ogledala se tako da
~ovjek zatra`i za{titu od nekog plemenskog poglavara, pa ga ovaj za{titi i sa~uva od
svakog neprijateljstva.
356 Ashabi Allahovog Poslanika
Osman ibn Mez’un bio je prijatelj Velida ibnul-Mugire, a on je bio najve}i mekanski vo|a
i plemi}. Zatra`io je od njega za{titu, a ovaj mu je dao i obavezao se da }e ga {titi. Osman
i njegov sin Saib u{li su u Meku sigurni za svoje `ivote, imetak i porodicu.
Me|utim, Osman je svaki dan gledao muslimane kako trpe `estoka provociranja i
muke. Vidio je kada su jednog muslimana zavezali za stijenu na vrelom suncu, a na prsa mu
stavili kamen. Drugom su svezali ruke i noge i bacili ga na u`areni pijesak ne daju}i mu da
jede i pije. Tre}eg su vezali za vrat, a mekanska djeca i mladi}i su ga vodali tako sokacima
psuju}i ga, poni`avaju}i i udaraju}i. Tako|er je bio svjedok kurej{ijskoj oholosti, izrugivanju
i ismijavanju sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., vjerom i misijom. Uporedio je te{ki `ivot
muslimana na ~elu sa Resulullahom, s.a.v.s., sa svojim mirnim i ugodnim `ivotom, a on je
njihov brat u vjeri, a svi oni `ive za isti cilj.
Osman nije bio spokojan; rekao je sam sebi: “Tako mi Allaha, ja sigurno izlazim
ujutro i uve~er pod za{titom mu{rika, a moji prijatelji i porodica trpe isku{enja i zlostavljanja
u ime Allaha. Ta, ovo je gubitak za mene.”
Izabrao je `ivot poput njihova, spreman da s njima pre`ivljava isku{enja i mu~enja.
Oti{ao je prijatelju iz djetinjstva Velidu ibnul-Mugiri i rekao mu:
“Ebu-Abdu{-[emse, tvoja je za{tita bila potpuna dok sam bio kod tebe. Ja sam odlu~io
oti}i Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i slijediti primjer svojih drugova.”
Velid ga upita:
“Da nisi, moj brate, bio napadnut ili provociran?”
“Nisam.”
“Pa {ta je onda?”
“Ja `elim Allahovu, d`.{., za{titu, ne `elim da mi za{titnik bude iko drugi”, odgovori
mu Osman.
“Onda idi pred K’abu i odreci se moje za{tite javno, kao {to sam ti je ja javno dao.”
Uputili su se potom prema K’abi kraj koje je sjedio veliki broj Mekelija. Ustao je Velid
i obratio se ljudima:
“Ovo je Osman ibn Mez’un, do{ao je da se odrekne moje za{tite.”
“Istinu je rekao. Bio je iskren u ispunjenju svoga obe}anja i plemenite za{tite, ali ja ne
`elim vi{e ni~iju za{titu osim Allahove. Zato, odri~em se, evo, njegove za{tite”, re~e Osman.
Njih dvojica se razi|o{e svaki svojim putem.
Nakon nekog vremena, Osman se na{ao u dru{tvu u kome je bio i pjesnik Lebid s
grupom Kurej{ija. Lebid je po~eo da recituje svoje stihove, a Kurej{ije su bili ushi}eni. U
jednom stihu Lebid je rekao:
“Sve osim Allaha je la`.”
Osman na to re~e:
“Istinu si rekao.”
“Nema sumnje, nastavio je Lebid, “svako u`ivanje je prolazno.” Osman tada re~e:
Ashabi Allahovog Poslanika
357
“La`e{! D`enetska u`ivanja su vje~na.”
Zabludjelog pjesnika ovo razljuti, pa re~e:
“Kurej{ije, tako mi Allaha, u va{em prisustvu nije bio izazivan onaj koji je s vama sjedio...
odkad vam se i to po~e de{avati?”
Jedan od prisutnih re~e:
“Pusti ga. On je jedan od na{ih ludaka koji je napustio svoju vjeru. Ne ljuti se radi
njegova buncanja.”
“Tako mi Allaha, na to }e Osman, ja nisam ludak, ve} vjernik koji je spoznao put
Istine.”
Osmanov ih govor jo{ vi{e razbjesni, pa jedan od njih sko~i i udari ga po o~ima.
Mu{rici se obeseli{e kad ugleda{e da mu je oko pomodrilo. Velid ibn Mugire pri|e Osmanu
i sa sa`aljenjem re~e:
“Tako mi Allaha, brate moj, ovo ti nije trebalo. Bio si u sigurnoj za{titi, pa hajde, ako
ho}e{, vrati se u moju za{titu.”
Osman mu re~e:
“Tako mi Allaha, moje zdravo oko je bijedno prema onome {ta je u ime Allaha zadesilo
moje drugo oko. Ja sam u za{titi onoga Ko je Silni i Mo}ni, Ebu-Abdu{-[emse. Ja sam u
Allahovoj za{titi.”
Napustio ih je i krenuo svojoj ku}i recituju}i kasidu:
Ako je moje oko u Allahovu zadovoljstvu ranjeno,
rukama bezbo`nika neupu}enog,
Milosni }e to nagradom nadoknaditi,
a koga Allah u~ini zadovoljnim, o narode, sretan je.
Pa ja }u, iako govorite: zalutao i zabludio,
biti pro`ivljen u vjeri Poslanika Muhammeda.
Zbog toga `elim Allaha,
uprkos onima koji nas zlostavljaju i napadaju.
Dubok i ~vrst iman bio je temelj `ivota Osmana ibn Mez’una, uprkos mu~enju i bolu
kojem je bio izlo`en zbog islama.
358 Ashabi Allahovog Poslanika
[email protected]
Osmanov `ivot blistao je od ~istote i mirisa ~ednosti. Svoju je du{u zavjetovao na
duboku pobo`nost. Odlu~io je sebi zabraniti sve dunjalu~ke strasti i u`ivanja, jer je u vjeri
na{ao ~istotu, neporo~nost i zadovoljstvo. Strah prema Allahu u njegovoj du{i je dostigao
toliki stupanj da se odrekao dunjalu~kih ukrasa i nasla|ivanja, `ena, najukusnijih jela i
otmjene odje}e.
Osman je `ivio isposni~kim `ivotom, potpuno je napustio `ene, obla~io je grubu
odje}u, jeo malo hrane; samo onoliko koliko je potrebno da odr`i `ivot dok mu ne do|e
smrt.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., odselio je u Medinu, a Osman je bio u redovima mud`ahida.
Provodio je `ivot danju poste}i, no}u klanjaju}i, prizivaju}i svoga Gospodara ujutro,
nastoje}i da se o~isti od grijeha. Tra`io je oprost od Allaha i obznanjivao svoje pokajanje
i danju i no}u.
Jednog dana oti{ao je u d`amiju Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., a on je sjedio u
dru{tvu ~asnih ashaba i govorio im: “Kako }ete postupati kada jedan od vas bude dolazio
u jednoj odje}i, a vra}ao se u drugoj, kada se pred njega bude stavljalo jedno jelo, a drugo
donosilo i kada budete zastirali va{e ku}e kako se zastire K’aba?” Ashabi su odgovorili:
“Voljeli bismo da to bude, o Allahov Poslani~e. Da budemo u izobilju i lijepom `ivotu.” Poslanik,
s.a.v.s., im re~e: “Tako }e sigurno biti, ali vi ste bolji danas nego {to }ete biti tada.”
Osman ibn Mez’un zapamtio je taj govor. Poslanikove, s.a.v.s., rije~i: “Vi ste danas bolji
nego {to }ete biti tada” odzvanjale su u njegovim u{ima. Bojao se da muslimani ne padnu u
ralje rasko{i, rasipni~kog i nezasitog `ivota i da ne pokleknu pred dunjalu~kim ukrasima i
prolaznim u`ivanjima.
Zato se zavjetovao da }e `ivjeti pobo`no i kreposno. Prenosi Majka pravovjernih:
“U{la je kod mene `ena Osmana ibn Mez’una, a izgledala je nervozno i uznemireno, pa
sam je upitala o tome. Odgovorila mi je: ‘Moj mu` posti danju, a klanja no}u.’ Nakon toga,
u{ao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a ja sam mu to spomenula. A kada je Resulullah, s.a.v.s.,
poslije sreo Osmana, rekao mu je: ‘Osmane... mona{tvo nam nije propisano. Zar ti ja nisam
primjer? Tako mi Allaha, ja se najvi{e bojim Allaha od svih vas i najvi{e pazim na Njegove
odredbe.’”
Prenosi Ebu-Kulabe u knjizi “Tabekatul-Kubra”, od ibn S’ada, da je Osman ibn Mez’un
napravio sebi ku}u i ~inio ibadet u njoj. To je stiglo do Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., pa mu
je oti{ao, naslonio se na {tok vrata ku}e ibadeta i rekao mu: “Osmane, Allah me nije poslao
sa mona{tvom, Allah me nije poslao sa mona{tvom, a najbolja vjera kod Allaha jeste ona
koja je ~ista i lahka.”
Prenosi se da je Osman ibn Mez’un rekao:
Ashabi Allahovog Poslanika
359
“Allahov Poslani~e, ja sam ~ovjek kome be`enstvo te{ko pada, pa dozvoli mi, Poslani~e,
da se kastriram.”
Poslanik, s.a.v.s., rekao mu je:
“Ne. Ali na tebi je, Ibn Mez’une, da posti{.”
Osman je nosio grubu odje}u i dosta istro{enu. Prekinuo je sve {to je povezano sa
`ivotnim u`ivanjima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., zavolio ga je zbog njegove ~istote, ~ednosti
i iskrenosti u ibadetu. Na dan kada je do Poslanika, s.a.v.s., stigla vijest da se Osman
izolovao od svoje `ene i svoje vrijeme provodi u ibadetu, rekao mu je: “Ibn Mez’une, tvoja
`ena kod tebe ima svoje pravo.”
PRESELJENJE NA AHIRET
Osman ibn Mez’un se osamio, osjetiv{i da mu se pribli`ila smrt. Preselio je na ahiret
druge godine po Hid`ri, u Medini, a ukopan je u Bekijji. Osman je prvi muhad`ir koji je
umro u Medini.
Od Abdullaha ibn Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
u{ao kod Osmana ibn Mez’una, kada je Osman umro, nageo se nad njim, pa je onda
podigao glavu, a ja kao da sam vidio suze u njegovim o~ima. Zatim se nageo drugi put, pa
tre}i put. Potom je podigao svoju glavu, jecao je pa smo vidjeli da pla~e, pa smo i mi
zaplakali.”
Na Osmanovoj d`enazi Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Allah ti se smilovao, o
Ebu-Saibe. Oti{ao si sa dunjaluka, a da ni{ta nisi uzeo od njega i da on ni{ta nije uzeo
od tebe.”
Kada je umro sin Allahovoga Poslanika, Ibrahim, Resulullah je rekao: “Pridru`i se
na{im dobrim prethodnicima, Osmanu ibn Mez’unu...”
Osmanova je `ena izrekla stihove `ala za njim:
O~i, ne `alite suze, niko vam za njih ne}e prigovoriti,
za Osmanovom smr}u,
ukrasile su se Bekijje njemu za stan i prebivali{te,
o`ivjela je njena zemlja nakon {to je ukopan u nju.
Ostavio je u srcu neprekidnu tugu,
do smrti ni{ta je ne mo`e odagnati.
Nakon Osmanove smrti Ummu Ala el-Ensarijj do{la je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,
i ispri~ala mu da je usnila: “Bo`iji Poslani~e, vidjela sam Osmana ibn Mez’una da ima
teku}i izvor.” Poslanik, s.a.v.s., joj je rekao: “To je njegovo djelo.” Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
obije`io je Osmanov kabur i posje}ivao ga.
360 Ashabi Allahovog Poslanika
SAIB IBN OSMAN
Osmana su naslijedila njegova dva sina Saib i Abdullah. Bili su dobri i pobo`ni mud`ahidi.
Saib je u~estvovao na Bedru i ostalim bitkama s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Kada je
Resulullah, s.a.v.s., krenuo u Bitku Bevat, za svoga zamjenika u Medini ostavio je Saiba ibn
Osmana.
Saib je ostao na polju d`ihada u odbrani i preno{enju uzvi{ene nebeske vjere sve do
Bitke na Jemami. Na po~etku rata protiv odmetnika borio se protiv Musejleme el-Kezzaba,
pa ga je pogodila strijela i od te rane je preselio na ahiret.
UBADE IBN SAMIT, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Ubade, sin je Samitov, a on Kajsov, a on Asremov, a on Fehrov, a on
S’alebov, a on Kavkalov, a on Ganemov, a on Avfov, a on Amrov, a on Avfov, a on
Hazred`a el-Ensarijja el-Hazred`ijja. Nadimak mu je bio Ebul-Velid. Majka mu je bila
Kurretu-Ajn, k}erka Ubade, sina Nadlovog, a on sina Malikovog, a on sina Ad`lanovog.
LI^NOST
Ubade ibn Samit posjedovao je sve odlike mu`evnosti. Bio je vrstan konjanik i dobro
je poznavao vje{tinu ratovanja i upotrebu oru`ja. Zauzimao je odlu~ne stavove, ~vrsto
brane}i ideju i misao u koju je vjerovao.
Bio je pobo`ni u~enjak koji je iskreno prihvatio islamsko vjerovanje i nebesku objavu
koju je prenosio Muhammed ibn Abdullah, s.a.v.s., dobro je upamtio i temeljito poznavao.
Postao je vrstan poznavalac {erijatskoga prava. On je, tako|er, poznavao ~itanje i pisanje
u vrijeme kada je pismenih ljudi bilo veoma malo. Pored maternjeg jezika govorio je i jevrejski
jezik. Ve}inu vremena provodio je ~itaju}i rukopise koje je pribavljao iz [ama.
Ubadeovu je li~nost najvi{e do~aravao njegov izgled. Bio je visok, puna~kog tijela,
{irokih prsa i ple}ki, lijepoga lica. Vanj{tina mu je odisala svje`inom, a lice nje`no{}u i
vedrinom. Govor mu je bio blag i osje}ajan, a kada bi u~io Kur’an svojim lijepim i skru{enim
glasom, slu{alac bi zanijemio pred rije~ima koje iziskuju skru{enost i poniznost pred
Gospodarom svjetova.
362 Ashabi Allahovog Poslanika
ZASTUPNIK
Pri~e o Muhammedu ibn Abdullahu, s.a.v.s., {irile su se po Medini i njenoj okolici, a
naro~ito nakon susreta Allahova Poslanika , s.a.v.s., i Medinelija na Akabi, gdje ih je Poslanik,
s.a.v.s., upoznao sa islamom i gdje su mu dali prisegu na vjernost. Dogovorili su se,
tako|er, da se sretnu sljede}e godine na istom mjestu i da s njima do|u svi koji odlu~e da
objave svoj prelazak na islam.
Prvi susret je poznat pod imenom “Prva Akaba”, a prisustvovalo je dvanaest Medinelija
iz plemena Evsa i Hazred`a, me|u kojima je bio i Ubade ibn Samit. Ostali su bili: Es’ad
ibn Zurare, Auf i Mu’az ibnul-Haris, Refi’a ibn Malik ibn Ad`lan, Zekvan ibn Ebu-Kajs,
Jezid ibn S’alebe, Abbas ibn Ubade, Ukbe ibn Amir, Kutbe ibn Amir, Malik ibn Tejhan
(Ebul-Hejsem) i Uvejm ibn Said.
Ubade ibn Samit prenosi taj blagoslovljeni sastanak i ono {ta se desilo na njemu, pa
ka`e: “Bio sam me|u prisutnima na Prvoj Akabi. Bilo nas je dvanaest i dali smo prisegu
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. To je bilo prije nego {to je propisana borba. Obavezali
smo se da nikoga Allahu ne pripisujemo za druga, da ne krademo, da ne ~inimo zinaluk,
da ne ubijamo na{u djecu, da druge ne potvaramo i da mu ne otkazujemo poslu{nost u
dobru. Re~eno nam je: ‘...Ako sa~uvate ugovor, nagrada vam je D`ennet. Ako budete
obmanjivali, bit }ete prema zasluzi ka`njeni na ovom svijetu, i to je iskup. A ako to djelo
prekrijete do Sudnjega dana, pa onda }e ta stvar pred Allaha; ako ho}e kaznit }e, a ako
ho}e oprostit }e.’”
U~esnici sastanka dogovorili su se da se ponovo sastanu u vrijeme narednog had`a,
na istom mjestu, nakon {to je Resulullah, s.a.v.s., sa ensarijama poslao Mus’aba ibn
Umejra da ih podu~ava Kur’anu i islamu. Mus’ab se smjestio u ku}i Es’ada ibn Zurare i
bio je poznat kao medinski u~itelj.
Na sljede}i had` na Akabu do{la su sedamdeset tri ~ovjeka i dvije `ene. Za vrijeme
tog susreta data je prisega i na rat. O tome Ubade ibn Samit ka`e: “Dali smo prisegu
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na rat, na poslu{nost i na pokornost u nevolji i u rahatluku, u
radosti i u `alosti. Tako|er smo potvrdili njegovu prednost nad nama, da ne osporavamo
njegovu porodicu i da govorimo istinu gdje god se nalazili, ne boje}i se, u ime Allaha,
ni~ijeg prigovora.”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., tom je prilikom zatra`io od ensarija da imenuju dvanaest ljudi
koji }e svaki ponaosob predstavljati svoj narod kod njega i biti odgovorni za njihovo pona{anje,
s tim da Resulullah, s.a.v.s., bude predstavnik muslimana Meke. Me|u tih dvanaest
predstavnika bio je i Ubade ibn Samit.
Ashabi Allahovog Poslanika
363
ODANOST ALLAHU, D@.[.
Nakon hid`re Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., u Medinu, Kurej{ije nisu umanjili svoje
neprijateljstvo i ratovanje protiv njega. Bitka na Bedru bila je prva organizovana borba koja
je zavr{ena veli~anstvenom pobjedom muslimana i u kojoj su pobijene mnoge vo|e Kurej{ija
i njihovi junaci.
Ishod bitke nije obradovao jevreje Medine. Ostali su razo~arani, pa su po~eli
umanjivati njenu va`nost. Me|utim, nisu se zaustavili samo na tome, ve} su stupili u
vezu sa Kurej{ijama i po~eli ih podsticati na rat protiv Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., i
muslimana, a i sami su obe}ali prite}i u pomo}. Da bi uvjerili Kurej{ije u svoje rije~i i u
nepokolebljivost svoga stava, jevreji su po~eli izazivati probleme sa muslimanima.
U d`ahilijetu su jevreji bili saveznici Evsa i Hazred`a. Najve}i od tih izazova desio
se na jevrejskom trgu u Medini. Jedna Arapka, muslimanka, do{la je u du}an zlatara
jevreja da kupi robu. Kada su je vidjeli, oko nje su se okupili jevrejski mladi}i i po~eli joj
dobacivati ru`ne i bestidne rije~i. Poku{ali su joj strgnuti hid`ab sa glave i lica. Me|utim,
ona se opirala dok zlatar nije uzeo jedan kraj njene odje}e i zavezao ga za svoju stolicu,
a ona nije ni{ta primijetila. Kada je krenula da iza|e iz du}ana, strgla joj se odje}a i ukazala
se njena razgoli}ena natkoljenica. U tom trenutku prolazio je jedan musliman, pa kada je
vidio {ta se desilo, sko~io je na zlatara i ubio ga no`em. Jevreji su se brzo sjatili oko
muslimana i ubili ga. Kada se vijest pro{irila po Medini, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ode na
jevrejski trg na kome su `ivjeli jevreji Benu-Kajnuka, pa im re~e:
“O skupino jevreja, pazite da vas od Allaha ne zadesi kazna kao {to je zadesila
Kurej{ije. Primite islam, vi znate da sam ja Poslanik, to nalazite u va{im knjigama i
Allahovom obe}anju koje vam je dao.” 61
Oni su mu odgovorili drsko i osoro:
“Muhammede, ti misli{ da smo tvoj narod! Nemoj se zavaravati {to si nai{ao na
grupu koja ne zna ratovati, pa si iskoristio priliku protiv njih. Tako nam Boga, ako mi budemo
ratovali, saznat }e{ ko su ratnici.”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., ih je poslije njihovog grubog odbijanja dr`ao petnaest
dana u blokadi, dok se nisu predali i pristali da im Resulullah, s.a.v.s., presudi. Abdullah
ibn Ubej ibn Selul, koji je bio njihov saveznik u d`ahilijetu, oti{ao je Poslaniku, s.a.v.s., i
rekao: “Allahov Poslani~e, lijepo postupi prema mojim {ti}enicima.” Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
mu je na to odgovorio: “Tvoji su.” Abdullah ibn Ubej ibn Selul im je oprostio.
Me|utim, Ubadi ibn Samitu taj postupak nimalo se nije svidio. Smatrao je da prethodni
ugovor sa jevrejima treba poni{titi, pa je rekao: “Allahov Poslani~e, moji prijatelji su
Allah i Njegov Poslanik i vjernici, i ja se odri~em ugovora sa ovim nevjernicima i odri~em
364 Ashabi Allahovog Poslanika
se njihovog prijateljstva.”
U vezi sa stavom koji je zauzeo Abdullah ibn Ubej i stavom koji je zauzeo Ubade ibn
Samit objavljen je kur’anski ajet koji opovrgava ono {to je uradio Abdullah ibn Ubej i podr`ava
postupak Ubade ibn Samita:
“O vjernici, ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici, a
njihov je onaj me|u vama ko ih za za{titnike prihvati. Allah, uistinu, ne}e ukazati na pravi put
ljudima koji sami sebi napravdu ~ine. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako `ure da s
njima prijateljstvo sklope, govore}i: ’Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.’ A Allah }e
sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati, pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama
svojim krili, kajati. A oni koji vjeruju re}i }e: ‘Zar su to oni koji su se zakleli Allahom, najte`om
zakletvom, da su zaista sa vama?’ Djela njihova bit }e poni{tena i oni }e nastradati.’” 62
OSLOBODILAC LATAKIJE
Na polju d`ihada Ubade ibn Samit bio je poznat kao dobar strateg i kao hrabar i
neustra{iv mud`ahid. U~estvovao je u svim vojnim pohodima koje je vodio Allahov
Poslanik, s.a.v.s.
U Bici na Uhudu Ubade ibn Samit bio je me|u grupom ashaba koji su za{titili Resulullaha,
s.a.v.s., od nasrtaja mu{rika.
Na Hendeku, Hudejbiji, Hunejnu, Taifu i u drugim bitkama, Ubade je bio u mud`ahidskim
safovima i djelima potvrdio svoju smjelost, neustra{ivost i poduzetnost.
Ubade ibn Samit u~estvovao je i u ratovima protiv odmetnika zajedno sa muslimanima,
koje je u~vrstio iskreni i duboki iman u Allaha i istinitost dini-islama. Za njima je ostala
velika pobjeda koju su ostvarili u Jemami pod vo|stvom Halida ibn Velida. Me|u tom
ponositom skupinom bio je i Ubade ibn Samit. Uspjeli su osujetiti plan i `elju Musejleme
ibn Habiba el-Kezzaba i njegovog naroda Benu-Hanife.
Po{to je halifa okon~ao rat protiv odmetnika, odlu~io je muslimansku vojsku uputiti na
istok u osvajanja Iraka i Perzije i na sjever prema [amu. Ubade se priklju~io vojsci koja je
i{la prema [amu pod komandom Ebu-Ubejde Amira ibnul-D`erraha. Ebu-Ubejde je po~eo
sa osvajanjem tvr|ava i gradova dok nije stigao do grada Himsa kojeg je neko vrijeme
opsjedao, a zatim osvojio. Za namjesnika Himsa odredio je Ubadu ibn Samita, koji je nastavio
osvajanja sjevernog dijela [ama i o~istio ga od ve} razbijenih Rimljana.
Prvi grad na koji je Ubade krenuo bio je Latakija. Spremio je vojsku probranih
mud`ahida, zatim ih je savjetovao i objasnio za{to je izabrao Latakiju za cilj osvajanja.
Latakija ja primorski grad. Smje{ten je na isto~noj sirijskoj obali Sredozemnoga mora,
zapadno od grada Himsa. To je ina~e bio trgova~ki grad u procvatu, bogat kr~mama i
du}anima, pa su zbog toga Rimljani postavili jaku odbranu i dobro se utvrdili. Grad je bio
okru`en visokim zidinama koje su imale jedna golema vrata.
Ashabi Allahovog Poslanika
365
Ubade je poku{ao osvojiti grad, ali su se morali povu}i jer su ih Rimljani zasuli ki{om
strijela. Razmi{ljao je na koji na~in zauzeti grad, ~vrsto odlu~iv{i da ga osvoji, pa makar
ga to ko{talo i `ivota.
Na kraju je smislio sjajan plan, koji dokazuje njegovu inteligenciju i bistrinu. Naredio
je da se ispred zidina iskopa veliki broj jama, a od iskopanog pijeska da se napravi
barijera tako da se iza nje mo`e sakriti konjanik s konjem. Muslimani su prionuli na
ispunjenje naredbe prije nego svane, a Bizantijci su to cini~ki posmatrali ne slute}i pravi
razlog. Mislili su da poku{avaju iskopati kanal kako bi u{li u grad ispod zidina, pa su se
ismijavali na ra~un toga znaju}i da je taj kanal nemogu}e iskopati.
Kada su muslimani zavr{ili kopanje jama, Ubade je naredio da nekoliko vojnika izvr{i
manevar prema tvr|avi, pa po{to ne mognu otvoriti vrata da zaustave napade simuliraju}i
kao da se povla~e. Tako su i u~inili, a kada se spustio mrak, Ubade i njegova vojska su
se vratili i sakrili se u iskopane rupe. Tu su proveli ~itavu no}, sjede}i na konjima. Ujutro
su Rimljani otvorili vrata tvr|ave, uvjereni da su muslimani oti{li, po{to ispred zidina
nisu vidjeli nikoga. U tom je trenutku Ubade isko~io iz rupe i uzviknuo tekbir, ozna~avaju}i
po~etak napada. Muslimani su poskakali iz iskopanih rupa i sa tekbirima navalili na stra`u.
Lahko su u{li na vrata Latakije jer iznena|eni vojnici nisu pru`ili nikakav otpor. Zapovjednik
Bizantijaca po`urio je da se preda, nakon {to su latakijski kr{}ani pobjegli u obli`nji grad.
Nakon kratkog vremena kr{}ani su po~eli pregovarati s Ubadom da se vrate u Latakiju.
Ubade im je to dozvolio pod uslovom da pla}aju d`izju. Oni su prihvatili uslov i tra`ili od
njega da im ne zabranjuje izvr{avanje svojih vjerskih obreda u crkvi, {to je Ubade odobrio,
narediv{i da se crkva ne dira. Potom je sagradio d`amiju.
Nakon osvojenja Latakije, Ubade je krenuo priobalnim putem, ~iste}i utvr|enja i
gradove od Rimljana i otvaraju}i ih za muslimane. Prvi u nizu bio je grad Belde, koji je
osvojio nakon kratkog opsjedanja. Grad D`ebele je uporno pru`ao otpor, ali je i njega
uspio zauzeti. Pred Ubadom je ostao jo{ grad Tartus, koji je pru`ao otpor nekoliko dana,
pa je i njega osvojio i njegovo stanovni{tvo protjerao i nastanio muslimane.
Ovim je sjeverni dio [ama bio potpuno o~i{}en od Bizantijaca. Ubade ibn Samit se
potom vratio u Hims i nastavio svoje namjesnikovanje.
366 Ashabi Allahovog Poslanika
BISTRI U^ENJAK
Ubade ibn Samit je u svom `ivotu uskladio dunjalu~ke i vjerske potrebe. Pored svoje
velike hrabrosti na polju d`ihada Ubade se odlikovao velikim znanjem i razborito{}u. Od
Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., stekao je znanje i obrazovanje, {tavi{e, bio je jedan od
sakuplja~a Kur’ana za Poslanikova, s.a.v.s., `ivota. Muhammed ibn K’ab el-Kurezi ka`e:
“U vrijeme Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., peterica ensarija su sakupljala Kur’an: Ubade
ibn Samit, Ubej ibn K’ab, Mu’az ibn D`ebel, Ebu-Ejub el-Ensari i Ebu-Derda.”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., zadu`io ga je da siroma{ne muslimane podu~ava Kur’anu.
U vrijeme Omera ibn el-Hattaba, Ubade je ostavio polo`aj namjesnika Himsa, a halifa
ga je zadu`io da [amljane podu~ava Kur’anu. Nastanio se u Damasku i podu~avao
ljude vjeri: obja{njavao im njena na~ela i principe, i podu~avao ih Kur’anu.
U jednoj od svojih hutbi u Damasku rekao je ljudima o njihovoj trgovini koja nije bila
u skladu sa vjerskim propisima: “O ljudi, vi ste uveli trgovinu koju ja ne poznajem. Zar ne
ide srebro za srebro - ista koli~ina za istu koli~inu, bila to srebrena pra{ina ili ~isto
srebro; zlato za zlato - mjera za mjeru; bilo da se radi o zlatnoj pra{ini ili ~istom zlatu. Ne
smeta da se prodaje zlato za srebro, iz ruke u ruku, s tim da srebra bude vi{e. Prodaja na
kredit nije po{tena. Zar nije p{enica za p{enicu - tas za tas; je~am za je~am - tas za tas. A
ne smeta da se prodaje p{enica za je~am, s tim da je~ma bude vi{e, iz ruke u ruku, a
prodaja na zajam nije po{tena. Ko pove}a i bude vi{e potra`ivao, taj uzima kamatu.”
Razlog da im iznese ovu kritiku i upozorenje postojao je zbog toga {to je vidio da
stanovnici [ama odga|aju pla}anje u zamjenu za profit koji odgovara kamati.
Nakon Damaska, halifa ga je poslao u Palestinu sa istim zadu`enjem: da podu~ava
ljude, upu}uje ih i upoznaje sa njihovom vjerom. Jednog dana desio se konflikt izme|u njega
i namjesnika [ama Muavije ibn Ebi-Sufjana. Naime, Ubade je smatrao da pojedini namjesnikovi
postupci nisu u skladu sa na~elima vjere. Usprotivio se Muavijinom pona{anju, a on mu je
grubo odgovorio. Zbog toga je napustio Palestinu rekav{i Muaviji ibn Ebi-Sufjanu: “Ne}u da
`ivim s tobom u istoj zemlji.” Oti{ao je u Medinu. Kada ga je vidio, halifa Omer ibn el-Hattab,
pitao ga je: “[ta te je dovelo u Medinu?” Ubade mu je ispri~ao {ta se desilo izme|u njega i
Muavije, a Omer mu je rekao: “Vrati se gdje si bio. Allah u~inio zemlju ru`nom u kojoj nisi ti
i tebi sli~ni.” Halifa je za njim poslao pismo Muaviji s porukom: “Ti nema{ vlasti nad njim”, (tj.
nad Ubadeom).
Ubade ibn Samit vratio se u Palestinu i bio direktno pod nadzorom halife Omera ibn
el-Hataba.
Ashabi Allahovog Poslanika
367
PRESELJENJE NA AHIRET
Trideset ~etvrte godine po Hid`ri, Ubade ibn Samit preselio je na ahiret u Kudsu, u svojoj
sedamdeset drugoj godini `ivota.
SE’ID IBN AMIR [email protected], R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Se’id, sin je Amirov, a on sin Hizjemov, a on sin Selmanov, a on sin
Rebi’e, a on sin S’adov, a on sin D`umeha el-Kure{ia el-D`umehija. Njegova majka bila
je Erva, k}erka Ebi-Mu’ajta.
NJEGOVE OSOBENOSTI
Se’id ibn Amir posjedovao je tjelesnu snagu i izra`enu inteligenciju. Bio je srednjeg
rasta, tamnoput, jakih mi{ica i podlaktica, brzih pokreta, lahkih koraka. Pa`ljivo je
rasu|ivao, stvari je gledao realnim pogledom i razumno; nakon {to bi ih analizirao i
podrobno izu~io, prihvatio bi ih kao ~injenice. Forma za Se’ida ibn Amira nije bila ni{ta drugo
do polazna ta~ka preko koje se sti`e do su{tine. Nakon {to bi spoznao su{tinu, zauzeo bi
odgovaraju}i stav. Taj bi stav za njega postajao uvjerenje koje bi on branio i od kojeg ne bi
odstupao.
KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA
U Bici na Bedru Kurej{ije pretrpi{e te`ak poraz, a muslimanima pripade velika
pobjeda. Porazi{e i protjera{e kurej{ijsku vojsku, tako na bojnom polju ostade
sedamdeset mu{ri~kih le{eva. Me|u njima bilo je i velikana i uglednih i obi~nih ljudi. Taj
poraz je pove}ao mr`nju mu{rika prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim
ashabima. Mu{rici su ~ekali priliku da zarobe nekog muslimana i da ga mu~ki ubiju. Ba{
u to vrijeme Poslanik, s.a.v.s., posla delegaciju od deset muslimana u Meku da saznaju
370 Ashabi Allahovog Poslanika
vijesti od tamo{njih stanovnika i da vide {ta spremaju i planiraju mu{rici. Ta grupa izaslanika
pade u zasjedu koju su postavile Kurej{ije te ubi{e devetericu.
Hubejb ibn Adijj osta `iv i zatra`i od njih za{titu jer je otpor bio uzaludan. Mu{rici mu
obe}a{e sigurnost, a zatim ga uhvati{e i veza{e konopcima, te dovedo{e u Meku. Prodali
su ga porodici El-Haris, koja je na bojnom polju Bedra ostavila veliki broj svojih poginulih,
a me|u njima bio je i njihov vo|a El-Haris ibn Amir. U njihovim srcima probudila se
mr`nja i po`elje{e da se osvete muslimanima, tako {to }e ubiti Hubejba ibn Adijja. Vodili
su ga kroz mekanske sokake pozivaju}i ljude da gledaju njegovo pogubljenje. Odre|eni
dan skupi{e se sljedbenici mnogobo{tva i nevjerstva na jednom od mekanskih trgova
da u`ivaju u ~inu koji je bio primjer zvjerstva nastanjenog u srcima nevjernika i sljedbenika
d`ahilijeta.
Se’id ibn Amir bio je u godinama rane mladosti. Kao i ostali mladi}i Meke, krenuo je
na trg da posmatra Hubejbovo pogubljenje. Guraju}i ljude i provla~e}i se izme|u njih,
stade iza mekanskih prvaka Ebu-Sufjana i njegovih prijatelja.
Dovedo{e Hubejba vezanog u lance. Zatim ga veza{e za stablo drveta, a `ene i
djeca ga opkoli{e i po~e{e ga udarati i rukama i nogama, psuju}i i grde}i ga. Se’id ibn
Amir ga pogleda u lice i vidje da je miran i stalo`en. Nije vidio na njemu nikakav strah niti
bojazan niti zabrinutost. Za~udi ga ta njegova smirenost, nepokolebljivost i njegovo duboko
uvjerenje. Se’id ~u Hubejbov glas kojim se obra}ao ljudima: “Da li mogu zatra`iti posljednju
`elju?” Pomisli{e svi da }e izjaviti da napu{ta vjeru islam nakon {to je ugledao smrt pred
o~ima, pa ga jednoglasno upita{e:
“[ta `eli{?”
On im odgovori:
[email protected] klanjati dva rekata prije mog pogubljenja, ako mi dozvoljavate.”
Po~e{e mu se rugati i izra`avati negodovanje, me|utim, vo|e Kurej{ija odlu~i{e mu
dozvoliti neka klanja ta dva rekata. Odveza{e ga, a on se okrenu prema K’abi i po~e klanjati,
u~e}i visokim glasom kur’anske ajete pred zbunjenom, uti{anom masom.
Se’id ibn Amir po~e se ~uditi tom izuzetnom i divnom prizoru. Osjetio je u svojoj du{i
interesovanje i simpatije prema tom ~ovjeku koji je padaju}i licem na tle, u~io u svome
namazu. Kada je zavr{io namaz, Hubejb, r.a., se okrenu vo|ama Kurej{ija i re~e im:
“Tako mi Allaha, da ne}ete pomisliti da sam oduljio svoj namaz iz straha od smrti, jo{
bih klanjao.”
@agor `ena i djece pratio je mu{ri~ku seansu. Klicali su gledaju}i prizor u kome
kolja~i skrnave Hubejbovo tijelo, ranjavaju mu lice i le|a ubodima svojih sablji. Uzeli su
potom trgati mu ko`u i odsijecati udove njegovoga tijela i razbacivati ih okolo po zemlji.
Krv je tekla iz Hubejbovoga tijela i napajala suhi i u`areni pijesak, a oni su, puni mr`nje
i divlja~kog zanosa, govorili:
“Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu, a da se ti spasi{?”
Ashabi Allahovog Poslanika
371
I dok su mu udovi otpadali i krv curila iz njegova tijela, govorio im je:
“Tako mi Allaha, ne bih volio biti spa{en i siguran me|u svojom porodicom i djecom,
a da se Muhammedu i trunka zla nanese.”
Njegov odgovor samo razjari ljutnju i prezir mase, pa povika{e: “Ubijte ga! Zavr{ite
ve} jednom s njim!” Se’id ibn Amir je pogledao Hubejbove o~i, pogled mu je bio uprt u
nebo, a preklinju}im glasom je dozivao svoga Gospodara: “Allahu, prorijedi ih, uni{ti ih
Svojom snagom i ne ostavi nijednog. Allahu moj, Tebi se vra}am.”
I taj prizor se zavr{i. Rasta se du{a od Hubejbovog tijela iskidanog udarcima sablji i
ubodima koplja. Narod se po~e razilaziti. Se’id ibn Amir krenu te{kim i sporim koracima
ka svojoj ku}i razmi{ljaju}i o tom stra{nom prizoru. Osu|ivao je zvjerstvo Kurej{ija,
osje}aji odvratnosti prema dru{tvu iz kojeg i on sam potje~e probudi{e se u njemu.
Nakon nekoliko dana ljudi zaboravi{e Hubejbovo ubistvo, ali Se’id ibn Amir taj prizor
nije mogao zaboraviti. Hubejbovi pogledi i slika njegovog izranjavanog i iskomadanog
tijela bili su ispred njegovih o~iju ~itav dan. Krv koju je vidio da te~e iz Hubejbovog tijela
nije mu dala da zaspi. Zapade u tegobnu borbu sa samim sobom. Po~e analizirati i
razmi{ljati, {ta se nalazi u dubini onoga {to je vidio... I tako, svjetlo vjerovanja prodrje u
njegovo srce. Hubejbova pogibija dade mu lekciju koja ga podu~i vjerovanju i uvjerenju.
Zaista je islam zov istine, za koji ~ovjek `rtvuje sebe radi Vjerovjesnika i njegovog
poziva s kojim je donio radosnu vijest.
Odlu~io je Se’id ibn Amir otrgnuti se od kurej{ijskog dru{tva i napustiti d`ahilijetsku
i nevjerni~ku sredinu. Tako jedan dan stade ispred grupe ljudi na jednom trgu u Meki i
visokim glasom povika: “O ljudi, ja sam ~ist i odri~em se va{ih grijeha. Ja sam ~ist od
va{eg obo`avanja kipova i idola. Napu{tam va{e dru{tvo i pred vama izjavljujem da
primam islam.” Oni koji su ga ~uli za~udi{e se da Se’id ka`e tako ne{to. Neki od njih
po`elje{e da ga napadnu i kazne, ali ih drugi sprije~i{e u tome, boje}i se reakcije od
njegovoga plemena.
Se’id ibn Amir krenu iz Meke prema Medini gdje srete Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
i pred njim izgovori {ehadet: “E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden
resulullah.”
BORBA NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
Nakon kra}eg vremena provedenog u Medini, Se’id ibn Amir podu~i se propisima i
razumijevanju ~iste vjere islama i vjerovanje se u~vrsti u njegovom srcu.
Resulullah, s.a.v.s., po~eo je spremati vojsku za napad na Hajber, grad sjeverno od
Medine, koji je bio naseljen jevrejima, s namjerom da im da o{tru lekciju zbog prevara i
smicalica koje su ~inili. Se’id je bio u najve}em poletu za borbu, a bila mu je to prva bitka pod
372 Ashabi Allahovog Poslanika
zastavom islama. Potrudio se da u~vrsti svoje mjesto u boju, koliko je to bio u mogu}nosti,
`rtvuju}i se za {ehadet.
Allah, d`.{., blagoslovio je pobjedu na Hajberu. Oko Poslanika, s.a.v.s., bili su veliki,
hrabri ljudi - njegovi ashabi, koji su se borili za {irenje uzvi{ene Allahove rije~i. Se’id je bio
jedan od onih koji su imali u~e{}e u podr`avanju Poslanikove, s.a.v.s., misije i u~vr{}ivanju
temelja islama.
Ispuni se velika Allahova odredba; du{a Allahovog Poslanika, s.a.v.s., vrati se svome
Gospodaru. Se’id i ostali muslimani to primi{e sa velikom tugom, ali ~vrsto rije{eni da
slijede Kur’an i podr`e istinitu Allahovu vjeru, rade}i po Poslanikovim, s.a.v.s., uputama
i savjetima. Se’id nastavi blagoslovljeni put bore}i se na Allahovom putu pod vo|stvom
dvojice velikih halifa: Ebu-Bekra es-Siddika i Omera ibn el-Hattaba, r.a.
Ljubav prema d`ihadu usa|ena u Sei’dovoj du{i i njegovo duboko uvjerenje se jasno
dokazalo odlaskom u Damask, u osvajanje [ama. Do njega je doprla vijest da halifa
Ebu-Bekr es-Siddik ima namjeru da ga po{alje sa vojskom u ispomo} Jezidu Ebu-Sufjanu
u [am. Me|utim, pro|e neko vrijeme, a halifa ga ne zovnu na taj zadatak. Zato mu Se’id
ode i re~e:
“Ebu Bekre, obavije{ten sam da me `eli{ poslati, a ti ne izdaje{ naredbu, {uti{. Ako `eli{
da po{alje{ nekog drugog umjesto mene, po{alji i mene s njim. A ako ne namjerava{ poslati
nikoga, moja je `elja da idem u d`ihad. Dozvoli mi, Allah ti se smilovao, da se priklju~im
muslimanima. Ve} sam obavije{ten da se Rimljani okupljaju u velikom broju protiv na{e
bra}e.”
Na to mu Ebu-Bekr, r.a., odgovori:
“Se’ide ibn Amire! Neka ti se najmilostiviji Allah smiluje. Ti si, kako sam saznao,
ponizan, ~uva{ rodbinske veze, kloni{ se grijeha i prekr{aja, i veli~a{ Allaha, d`.{.,
Njegovim lijepim imenima i puno Ga spominje{.”
Se’id mu odgovori:
“Allah ti se smilovao, blagodati koje mi je Allah ukazao ve}e su od onoga {to si
spomenuo. Njemu pripada vrijednost i blagoslov. Kako znam, tako mi Allaha, ti si onaj
koji o~ituje Istinu, koji je ustrajan u pravdi, milostiv prema vjernicima, `estok prema
nevjernicima, sudi po istini i pravdi.”
Ovo jako dojmi Ebu-Bekra i o~i mu zasuzi{e, te prekide Se’idov govor i re~e:
“Dovoljno je, o Se’idu! Dosta si rekao. Idi i spremi se! [aljem te kao vojnika u pomo}
muslimanima i postavljam te za njihovog zapovjednika.”
Zatim naredi Bilalu da pozove ljude da se priklju~e u Se’idovu grupu i krenu u d`ihad
ka [amu. Bilal, r.a., po~e obilaziti medinske sokake i pozivati: “Muslimani, priklju~ite se
Se’idu ibn Amiru u pohod na [am?!” Za nekoliko dana skupilo se sedam stotina ljudi, a kad
je Se’id htio krenuti, do|e Bilal ibn Ebu-Rebbah Ebu-Bekru tra`e}i dozvolu da se i on
odazove pozivu u d`ihad i {ehadetu na Allahovom, d`.{., putu. Ebu-Bekr mu dozvoli, pa se
Ashabi Allahovog Poslanika
373
i Bilal priklju~i Se’idovoj vojsci. Kada su se muslimani spremili da krenu, do|e Se’id sa jo{
pedeset ljudi Ebu-Bekru da se oprosti, pa mu halifa re~e: “Imenujem ovog ~ovjeka za
zapovjednika, Allah, d`.{., ga u~inio blagoslovljenim. Allahu, kad nam odredi{ susret, u~ini
da se sretnemo u pokornosti Tebi. Ako si nam odredio da se rastanemo, u~ini da to bude uz
Tvoju milost i spas.”
Se’id i muslimani, sa Allahovim blagoslovom, krenu{e ka [amu. Halifa se okrenu ljudima
oko sebe i re~e: “Allahovi robovi, molite Allaha za va{eg brata da ga prati i {titi. Dignite svoje
ruke, Allah vam se smilovao.”
Muslimani su podignutih ruku upu}ivali dovu Allahu, a Ebu-Bekr re~e: “Kad grupa
muslimana podigne ruke upu}uju}i dovu svome Stvoritelju i mole}i za ne{to, On im tu molbu
usli{a pod uslovom da ne pozivaju u nepokornost i kidanje rodbinskih veza.”
Dova Ebu-Bekra i ostalih iskrenih muslimana sti`e Se’ida ibn Amira; tako on izgovori
rije~i koje upu}uju na ja~inu njegove odanosti vjeri i njegovog poleta u borbi na Allahovom,
d`.{., putu: “Neka se Allah smiluje mojoj bra}i. Kamo sre}e da nisu upu}ivali dovu za mene.
Krenuo sam sa velikom `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. Kad sam se sreo sa
neprijateljem, Allah, d`.{., sa~uva me poraza i bje`anja. Izlo`io sam se pogibiji, a iz mene
nestade ljubav za {ehadetom. Kada sam ~uo da su moja bra}a muslimani molili za mene da
ostanem `iv, shvatio sam da im se dova primila, te me Allah, d`.{., sa~uvao.”
^im je do{ao u [am, Se’id se priklju~io vojsci Jezida ibn Ebu-Sufjana. Prva je bitka bila
Bitka u El-Arebi, malom naselju u pokrajini Gazza, koja se nalazi u palestinskoj ravnici ju`no
od Mrtvoga mora. Povela se bitka izme|u muslimanske vojske pod komandom Jezida i
rimske vojske pod komandom Serd`ijusa. Rimljani nakon prvog poraza pobjego{e u malo
mjesto Ed-Dasine, gdje ih se sakupio veliki broj. Pratio ih je Jezid na ~elu svoje vojske tako
da se odigrala jo{ jedna bitka u kojoj su Jezid, Se’id i ostali muslimani postigli veliki uspjeh.
U toj bici su Rimljani izgubili nekoliko svojih vo|a pa su se upla{ili i pobjegli prema sjeveru.
Se’id ibn Amir ostao je u Jezidovoj vojsci, predvode}i jednu grupu muslimana. U to
vrijeme halifa Ebu-Bekr, r.a., preseli na ahiret, a naslijedi ga Omer ibnul-Hattab. U isto
vrijeme preseli i Jezid, pa halifa Omer naredi da na ~elo te vojske stane Jezidov brat
Muavija. Pod njegovim vo|stvom muslimanska vojska do|e na sjever Palestine gdje se
zadr`a dugo vremena kraj grada Kajsarija ne mogav{i ga osloboditi. Taj grad Jezid ibn
Ebu-Sufjan nije uspio osloboditi, a ni Amru ibn ’Asu to nije po{lo za rukom mada ga je
opsijedao prije nego je dobio naredbu da ide u Egipat. Uspje{nu opsadu izvede Muavija
ibn Ebu-Sufjan sa Se’idom ibn Amirom. Kajsarija je osvojena ratnom varkom i smatra se
jednom od najve}ih bitaka koju je dobila muslimanska vojska jer su Rimljani ovaj grad
koristili kao prilaz sjevernoj obali Palestine. Zato su platili veliku `rtvu da ga odbrane, ali
im to nije koristilo.
Kajsarija je jedan veliki grad na obali Sredozemnog mora u sjevernom dijelu Palestine,
izme|u Hajfe i Jafe. U to vrijeme bio je poznat po veli~ini: imao je miliona stanovnika, tri
stotine ~ar{ija i bio jedan od najbogatijih gradova u tom podru~ju. Kada je Muavija oslobodio
374 Ashabi Allahovog Poslanika
Kajsariju, poslao je halifi Omeru vijest koja obradova muslimane. Cijelu su no} u Medini u~ili
tekbire i zahvaljivali Allahu, d`. {. Omer, r.a., podr`avao ih je: “Zahvaljujte Allahu, d`. {., na
oslobo|enju Kajsarije.”
SKROMNI VJERNIK
Se’id ibn Amir postade poznat i slavan. Pored ukorijenjene ljubavi za d`ihadom, bio je
hrabar i poletan na Allahovom putu. Krasila ga je pobo`nost i skromnost u ovosvjetskim
u`ivanjima i ljepotama i `rtva u dunjalu~kim odricanjima radi obo`avanja Allaha, d`.{.,
vjerovanja i poniznosti. Proslavio se po svojoj smjelosti u izno{enju istine i svoga mi{ljenja
bez licemjerstva i laskanja.
Nakon osvajanja [ama Se’id se vratio u Medinu i po{to jo{ uvijek nije sreo Omera,
r.a., otkako je Omer, r.a., izabran za halifu, oti{ao mu je jednog dana i rekao:
“Omere, savjetujem ti da se boji{ Allaha u odnosima prema ljudima. Ne strahuj od
ljudi u odnosima prema Allahu. Neka ti govor bude u skladu sa djelima jer je najbolji
govor onaj koji je sproveden u djelo. Omere, posveti pa`nju bli`njim i daljim muslimanima
nad kojima ti je Allah, d`.{., dao upravu. @eli njima ono {to `eli{ sebi i svojoj porodici,
preziri ono {to prezire{ sebi i svojoj porodici. Otkloni pote{ko}e, olak{aj i ne boj se ni~ijeg
prigovora.”
Omer, r.a., upita ga:
“Se’ide, ko to mo`e?”
On mu odgovori:
“Mogu ljudi kao ti, ljudi kojima je Allah povjerio ulogu Poslanikovog, s.a.v.s.,
nasljednika, jer nema posrednika izme|u ~ovjeka i Allaha, d`.{.”
Se’id je dijelio svoj imetak i svoje prihode siromasima i onima koji su bili u potrebi.
Napu{tao je sve na ovom dunjaluku {to je li~ilo na prevaru i zavjeru. Jednoga dana kada mu
je dodijeljena velika koli~ina imetka, rekli su mu:
“Olak{aj ovim vi{kom sebi, svojoj porodici i svojim zetovima.”
On se uzruja i protestova:
“Za{to mojoj porodici i porodicama moje djece?! Ne, tako mi Allaha! Ne}u prodati Allahovo
zadovoljstvo za srodstvo.”
Pa su mu rekli:
“Pove}aj sebi i svojoj porodici opskrbu i uzmi dobra ovoga svijeta.”
On je odgovorio srcem punim imana:
“Ne}u da zaostajem iza prvaka nakon {to sam ~uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da
je rekao: ‘Allah, d`.{., sakupit }e ljude radi obra~una, pa }e do}i vjernici siromasi ubrzano
kao kad se golubovi spu{taju.’ Re}i }e im se: ‘Stanite radi obra~una.’ Oni }e re}i: ‘Nemamo
Ashabi Allahovog Poslanika
375
mi polagati nikakve ra~une.’ Zatim }e Allah, d`.{., re}i: ‘Moji robovi su rekli istinu.’ I u}i }e u
D`ennet prije svih ljudi.”
Veli~ina Se’ida ibn Amira, r.a., vidjela se za vrijeme namjesnikovanja u gradu Himsu
gdje je pokazao vrhunac svoje skromnosti i pobo`nosti.
NAMJESNIK HIMSA
Hims je bio jedan od velikih gradova [ama, a zbog svog strate{kog polo`aja bio je
veoma va`an za muslimane, koji su na sjeveru osvajali i pro{irivali teritorije. Bilo im je
potrebno mjesto u kome }e formirati komandu i postaviti dr`avnu administraciju.
Stanovnici Himsa bili su poznati po mnogobrojnim pritu`bama koje su slali halifi. ^esto
su pravili urote protiv namjesnika. Hims je nazvan “Mala Kufa” jer su stanovnici ta dva
grada bili sli~ne prirode.
Kada je Omer, r.a., htio postaviti namjesnika u Himsu, dvoumio se kako da na|e
odgovaraju}eg za tu te{ku obavezu. Dugo je tra`io i razmi{ljao i nije na{ao boljeg od
Se’id ibn Amira, r.a. Pozvao ga je i predlo`io mu da ide u Hims.
Se’id mu re~e:
“Vladaru pravovjernih, zar }e{ mene postaviti?”
Omer se naljuti i re~e:
“Te{ko vama! Natovarili ste mi ovo na vrat, a sada me ostavljate! Tako mi Allaha, ja }u
tebe postaviti.”
I postavi Se’ida za namjesnika Himsa, pa ga upita:
“Ima{ li primanja ili da ti ih ja odredim?”
Se’id mu odgovori:
“Halifa, ja imam primanja iz dr`avne kase muslimana, ona prelaze moje potrebe pa
ne znam {ta da radim s njim.”
Se’id ibn Amir, r.a., oti{ao je u Hims. Tamo ga ljudi zavolje{e, osim malog broja koji su ina~e
bili poznati po svojim prevrtljivostima, pobunama i mnogim `albama. Omer ibn el-Hattab imao
je obi~aj obavezati svoje namjesnike da ispitaju stanje siroma{nih muslimana i da mu napi{u
njihova imena kako bi tajno podmirio njihove potrebe.
Jedne prilike Omeru je do{la delegacija iz Himsa, pa je tra`io od njih da mu predaju
imena siromaha i muhta~a. Oni su mu predali spisak na kome je bilo napisano i ime
Se’ida ibn Amira.
“Ko je Se’id ibn Amir?”, upita ih Omer.
“To je na{ namjesnik”, odgovori{e.
Omer im re~e:
“Va{ namjesnik siromah!?”
376 Ashabi Allahovog Poslanika
Jedan od njih odgovori:
“Jest, tako mi Allaha. Pro|e nekoliko dana, a on u svojoj ku}i ne upali vatru.”
Omer na ovo zaplaka i naredi da spreme hiljadu dinara i po{alju Se’idu. Kada ih je Se’id
primio, re~e: “Svi smo od Allaha i svi se Njemu vra}amo.” Se’idova se `ena iznenadi
njegovu govoru, kao da ga je zadesila nezgoda, pa sa`aljivo upita:
“Se’ide, {ta ti je?”
On joj odgovori:
“Do{ao mi je dunjaluk pa mi pokvari ahiret. U{la smutnja u moju ku}u.” Ona mu, ne
znaju}i za dinare, re~e:
“Oslobodi je se.”
Pa joj on re~e:
“Pomozi mi.”
Porazgovara s njim vjerna mu supruga, pa stavi{e dinare u malu kesu i zadu`i{e
nekoga da ih podijeli siroma{nim muslimanima, udovicama, djeci siro~adi i besku}nicima.
Omer ibn el-Hattab, r.a., do|e u Hims da vidi kako je namjesnik i ostali ljudi. Kada je
stigao, do|e mu delegacija koja je ispitivala rad namjesnika, `ale}i se na postupke Se’ida ibn
Amira i njegovo neizvr{avanje obaveza. Omer, r.a., zakaza sastanak sa namjesnikom i
onima koji se `ale na njega. Jedan, u ime svih njih, progovori: “Vladaru pravovjernih, zbog
~etiri se stvari `alimo na njega. Prvo: ne dolazi nam izjutra skoro do podne; drugo: kad ga
nave~e ne{to trebamo, zovemo ga, a on nikome ne odgovara; tre}e: dva dana u mjesecu
nema ga nikako; i ~etvrto je stanje u koje zna zapasti, a ono nas uzrujava i brine; naime s
vremena na vrijeme odluta u mislima kao da nije pri svjesti.”
^ovjek koji je govorio sjede, a Omer se okrenu Se’idu i upita ga:
“Ima{ li ~ime da se odbrani{?”
Se’id ustade i re~e:
“Tako mi Allaha, prezirao sam spominjati razloge, ali evo moram. [to se ti~e toga {to im
ne izlazim skoro do podne, moja porodica nema sluga pa ja mijesim tijesto i kuham hljeb,
zatim uzmem abdest i klanjam duha-namaz, a onda iza|em; nikome ne odgovaram no}u jer
sam se njima stavio na raspolaganje danju, a no} sam ostavio samo za ibadet Allahu, d`.{.,;
{to se ti~e dva dana u mjesecu u kojima im se uop}e ne pojavljujem, to je zbog toga {to
nemam sluga da mi peru odje}u niti druge odje}e da se presvu~em, pa po{to je ja operem,
~ekam da mi se osu{i, pa tek krajem dana iza|em. I na kraju, zaista, s vremena na vrijeme
odlutam u mislima jer sam prisustvovao ubistvu Hubejba ibn Adijja el-Ensarija, r.a., a tada
sam bio mu{rik. Kurej{ije su ga vezale za stablo drveta, rezali mu tijelo i govorili:
‘Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu, a da si ti slobodan?’
On im je odgovorao:
‘Tako mi Allaha, ne bih po`elio da sam sa svojom porodicom siguran i miran, a da
Ashabi Allahovog Poslanika
377
Muhammeda ubode trn.’
Tako mi Allaha, nikad se nisam sjetio tog dana kad mu nisam pomogao, a da ne pomislim
da mi Allah ne}e oprostiti, pa se stresem boje}i se Allahove kazne i zamislim se o tome da
dugo ne mogu do}i sebi.”
Omer na ovo izrazi svoje veliko odu{evljenje, a zatim re~e:
“Hvala Allahu, d`.{., Koji nije dozvolio da zaklju~im na osnovu vanj{tine.”
PRESELJENJE NA AHIRET
Dvadesete godine po Hid`ri Se’id, r.a., preseli svome Stvoritelju, slijede}i ~asne
muslimane prethodnike. Bio je ~istog duha, ~iste du{e, ~vrstog imana. Ostavio je iza sebe
uspomene namirisane bogobojazno{}u, skromno{}u i borbom na Allahovom putu.
Neka se Allah smiluje Se’id ibn Amiru, bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine
islama.
GALIB IBN ABDULLAH, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Galib, sin je Abdullahov, a on sin Musirov, a on D`’aferov, a on Kelbov,
a on Avfov, a on K’abov, a on Amirov, a on Lejsov, a on Bekrov, a on Abdu-Menafov, a on
je sin Kenana el-Kenanijja el-Lejsijja.
LI^NOST
Galib ibn Abdullah ubraja se me|u najve}e i najslavnije ashabe Muhammeda, s.a.v.s.,
na koje se Poslanik, a.s., oslanjao u ratnim pohodima. Ratno iskustvo stekao je u svome
plemenu El-Kenane, jo{ u ranoj mladosti. Pleme El-Kenane vodi porijeklo od loze Kurej{ija,
a bili su smje{teni zapadno od Medine, prema moru. Trgova~ki karavani prolazili su pored
njih, a oni su im jem~ili za{titu u zamjenu za odre|enu sumu novca, ili su napadali karavane
koji ne bi tra`ili za{titu i koji su odbijali pla}anje. Tako je Galib odrastao u stalnim ratovima.
Nau~io je jahanje, kori{tenje oru`ja, strategiju napada i povla~enja, a poznavao je i plivanje.
Posjedovao je vrlo lijepu narav, ponosito srce, samopouzdanje i smjelost. Imao je o{tru
pronicljivost i o{troumnost, ~vrste i smirene nerve. Bio je jedan od najhrabrijih jaha~a i
najsmjeliji u borbi.
Bija{e visok, mr{av, bijeloga tena koji je naginjao `utoj boji, izdu`enoga lica,
ravnomjerno razvijenog tijela, upalih o~iju. Imao je kukast nos i visok glas tako da se ~uo iz
daleka. Bio je poznat po svojoj gostoljubivosti, potpori i pomo}i nevoljnicima i muhta~ima.
380 Ashabi Allahovog Poslanika
PRIMANJE ISLAMA
U po~etku, Galib nije ni{ta znao o islamskom pozivu, a nije ~uo ni da je jedan dio
stanovnika Medine dao prisegu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i da su u{li u islam. Ni
“Prva” ni “Druga prisega” nisu podstakle Galiba na dini-islam. Tek nakon Bitke na Bedru
i pobjede muslimana, Galib je po~eo razmi{ljati o ovom ~ovjeku koji poziva milosti i
ljubavi, dobru i pravdi, obo`avanju Jednog Jedinog Boga. Tako je, zajedno sa grupom
ljudi iz svoga naroda koji su se uputili prema Medini, i on krenuo da se sretne sa
Poslanikom , s.a.v.s., i izjavi svoje primanje islama.
POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA
Galib ibn Abdullah odlazio je stalno iz svoga mjesta u Medinu i tamo sticao vjersku
naobrazbu, pamtio ^asni Kur’an i sjedio sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Nakon odre|enog
vremena, stigli su plodovi njegove da’we: pleme Benu-Kenane je prihvatilo islam, ~ime se jo{
vi{e oja~a dini-islam. Poslije toga, Galib se nastanio u Medini, odazivaju}i se pozivu u d`ihad
kada god bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., po{ao u ratni pohod. Stanovao je predgra|u Medine,
u plemenu Benu-Abd, koje je ina~e bilo saveznik Kurej{ija. Savjetovali su se sa Kurej{ijama
u pogledu njihovih potreba i udovoljavali njihovim zahtjevima.
Jednoga dana, Poslanikov, s.a.v.s., sluga Jesar primijetio je da je Benu-Abd stupilo u
kontakt sa Kurej{ijama i da se broj njihove stoke naglo pove}ao. To mu je zapalo u o~i i
shvatio je da tu ima ne{to sumnjivo - pobojao se da ne spremaju ne{to protiv muslimana.
Oti{ao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: “Bo`iji Poslani~e, vidio sam ne{to kod
Benu-Abda, kao da kuju kakvu zavjeru. Pove}ao im se broj stoke, a ljudi su im postali osori
i grubi.”
Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se opremi odred vojske, a kao njihovog
pretpostavljenog imenovao je Galiba ibn Abdullaha. Bilo ih je stotinu dvadeset. Naredio je da
ih napadnu i da razbiju njihove redove, a da pojedince od njih ubiju.
Galib ibn Abdullah poveo je izvidnicu, a kada je pala no}, napali su pleme Benu-Abd
i brzo ih savladali. Porobili su ih i vratili se zajedno sa plijenom i stokom u Medinu.
Tako|er, jednog dana do Poslanika, s.a.v.s., do{la je vijest da su neki ljudi iz plemena
Benu el-Melluvah sklopili savez sa Kurej{ijama, pa je pozvao Galiba ibn Abdullaha i
odredio ga za vo|u nekoliko desetina ljudi. Naredio im je da napadnu Kedid, mjesto
njihovog prebivali{ta. Oko ikindije toga dana, idu}i prema Kedidu, sreli su El-Harisa ibn
Ashabi Allahovog Poslanika
381
Malika ibn el-Bersa ibn el-Lejsija koji je bio iz Galibova naroda, pa su ga zarobili. El-Haris
je upitao Galiba:
“[ta ti je, za{to me zarobljava{? Do{ao sam kao musliman.”
Svojim govorom je nagla{avao da je krenuo u Medinu, da izjavi primanje islama, pa mu
Galib odgovori:
“Ako si zaista do{ao kao musliman, ne}e ti nauditi ako bude{ zarobljen jedan dan, a ako
bude{ ne{to drugo, tada }emo biti sigurni ko si ustvari.”
Naredio je da ga zave`u i da postave sna`nog stra`ara kraj njega. Stra`aru je izri~ito
naredio:
“^uvaj ga dok se ne vratimo, ako ti se bude opirao, odsijeci mu glavu.”
Muslimani su nastavili putem Kadida sve dok nisu stigli do mjesta sa koga im je bila
omogu}ena kontrola nad izdajnicima. Tu su ostali do no}i, jer je no}, kod Galiba, najbolje
vrijeme za napad. Napali su Benu el-Melluvah iznenada i nanijeli im ogromne gubitke. Veliki
broj su ih ubili i ranili, a na kraju, ostatak rastjerali. Zatim su potjerali stoku i deve i krenuli
prema mjestu gdje su ostavili El-Harisa i stra`ara. Preostali ljudi iz Benu el-Melluvaha tra`ili
su pomo}. Vikali su tako glasno da je eho odzvanjao cijelim podru~jem. ^uli su ga stanovnici
El-Melluvaha te po`uri{e ne bi li stigli Galiba. Umalo da sustignu Galiba i njegovu vojsku, kad
u momentu pade jaka ki{a pa pote~e prava bujica vode dolinom Kedid koja napravi prepreku
i sprije~i ih da stignu muslimane. Zastali su nemo}ni da i{ta urade i srditi posmatrali Galiba
i vojsku kako nose plijen i tjeraju stoku ispred sebe.
Galib je stigao do mjesta gdje je ostavio svog druga i stra`ara, pa ga je poveo sa sobom
kao pratioca prema Medini. Od radosti je govorio: “Pobjeda! Pobjeda!”, a mud`ahidi su
ponavljali za njim. Bila je to parola u njihovim pohodima, Allah neka ih nagradi za svaki njihov
korak.
ISKU[ENJE
Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., uvidio je veli~inu Galibove iskrenosti prema vjeri i njegovu
borbenost, snagu i dobru strategiju u borbi. Iste godine u osmom mjesecu po Hid`ri,
poslao ga je u pohod na Benu-Murre, nakon {to je opremio odred vojske i za vo|u postavio
Usamu ibn Zejda ibn Harisa. Usame je bio na ~elu odreda, do njega Galib ibn Abdullah, a iza
njih muslimani sve dok nisu do{li nadomak prebivali{ta Benu-Murre. Napali su ih neo~ekivano,
rastjerali ih i pobili ve}inu njihovih ljudi, dok su ostale zarobili. Me|u borcima Benu-Murre bio
je njihov saveznik Murdas ibn Nehik, koji je ubio veliki broj muslimana. Po{to je pora`eno
pleme Benu Murre, on je pobjegao, pa su ga Usame i Galib tjerali dok ga nisu uhvatili. Stali
su mu iznad glave, a on im re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha.”
Usame ovako prenosi detalje tog doga|aja: “Nakon {to je narod bio pora`en, vidio sam
382 Ashabi Allahovog Poslanika
~ovjeka nevjernika koji je ubio veliki broj muslimana. Pri{li smo mu ja i Galib ibn Abdullah,
zamahnuli na njega sabljama, a on tada re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha
i da je Muhammed Bo`iji Poslanik.” Nismo ga ostavili dok ga nismo ubili. Kada sam prenio
Poslaniku, s.a.v.s., {ta se desilo, lice mu se promijeni, pa re~e: “Usame, nije bilo na tebi da
ubije{ onoga kome je Allah Bog.”
Usame se kajao zbog ubistva Murdasa, kao {to se kajao i Galib. Svoje vrijeme
provodio je klanjaju}i i tra`e}i oprosta od Allaha, d`.{. Pre`ivljavao je te{ko isku{enje;
nije znao {ta da ~ini.
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odlu~io osloboditi Meku, potra`io je Galiba i naredio
mu da ispita i izvidi put do Meke, u prethodnici muslimana. Galib je uvidio da je Poslanik,
s.a.v.s., zadovoljan s njim i krenuo je na ~elu probranih konjanika muslimana, vje{tih i
iskusnih na putu. Tokom puta, redovno je slao Resulullahu, s.a.v.s., ~ovjeka koji ga je
obavje{tavao o stanju na putu. Meka je osvojena, a Galib je bio postojan na polju d`ihada
sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Tako|er na Hunejnu, zabilje`en je veliki spomen na
Galiba ibn Abdullaha, r.a.
JUNAK EL-BUVEJBA
Galib ibn Abdullah bio je mud`ahid koji se borio svojim imetkom i svojim `ivotom na
putu Uzvi{enoga Allaha.
Nakon {to je Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret, do{ao je Ebu-Bekr es-Siddik, r.a.,
kao njegov nasljednik u upravi nad muslimanima. U prvom periodu njegove vladavine neka
arapska plemena odmetnula su se od vjere. To je bila velika opasnost koja je prijetila
jedinstvu Arapskog poluotoka pod okriljem dini-islama. Halifa je odlu~io boriti se protiv njih,
pa je poslao vojsku u sve dijelove Arapskog polutoka da ugu{e taj pokret i njegove vo|e.
Allah je pomogao Svoju vjeru; na ~itavom Poluotoku suzbijen je otpadni~ki pokret i sa~uvano
je njegovo jedinstvo pod okriljem islama.
Kada je suzbijen otpadni~ki pokret i uspostavljen mir, halifa je po~eo razmi{ljati o
osvajanjima van Arapskog poluotoka. Planirao je osvajanje gradova koji su bili najbli`i, radi
{irenja islama u njima. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani podsticao ga je da krenu na osvajanje
gradova Iraka, nakon {to je on ve} izvr{io pojedina~ne napade na Es-Sevad i neke ira~ke
gradove, zaplijeniv{i veliki ratni plijen.
Zapo~elo je osvajanje gradova Iraka. Halid ibn Velid, r.a., ostvario je velike pobjede
i osvojio veliki broj gradova i utvr|enja prije nego mu je halifa naredio da krene prema
[amu, gdje je bila potrebna njegova podr{ka u tamo{njim bitkama.
U vrijeme Omera ibn el-Hattaba, r.a., muslimani su pogo|eni velikim porazom od
Perzijanaca u Bici El-D`isr, u kojoj je vo|a nearapa uspio nadvladati emira islamske vojske
Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda es-Sekafija. Tada je poginuo veliki broj muslimana, me|u njima i
Ashabi Allahovog Poslanika
383
Ebu-Ubejde. Nakon toga, vo|stvo je preuzeo El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, koji je
napisao Omeru ibn el-Hattabu da ga pomogne velikim odredom mud`ahida. Perzijanci su
skupili veliku vojsku na El-Buvejbu, pa je on izrazio bojazan da }e napasti muslimane jakim
snagama i povratiti zauzeta podru~ja Iraka. Omer je shvatio veli~inu opasnosti koja prijeti pa
je odlu~io pomo}i El-Musennu sa velikim brojem vojske i opreme, kako bi mogao izi}i licem
u lice u okr{aj sa Perzijancima.
Pomo} je po~ela pristizati, a prvi koji je stigao bio je D`erir ibn Abdullah el-Bed`lijj, na
~elu boraca iz svog plemena Bed`ile. Slijedio ga je Arfed`e ibn Hersem, na ~elu boraca iz
Ezda. Poslije njega stigao je Hilal ibn Gullefe et-Tejmijj, na ~elu plemena Er-Rebab. Pomo}
je neprekidno stizala, a u Medini je halifa do~ekivao dobrovoljce i upu}ivao ih tamo gdje je
smatrao da je nu`no - prema Iraku ili [amu. Kada je stigla delegacija plemena El-Kenane,
koje je imalo ~etiri stotine boraca, Omer ibnul-Hattab, r.a., upitao ih je na koju stranu bi voljeli,
a oni su odgovorili:
“U [am, tamo su na{i prethodnici.”
Omer im je rekao:
To ste ve} zadovoljili... Irak... Irak. Ra{irite se po gradu u kome je Allah umanjio njegov
broj stanovnika i njegovu mo}, i prihvatite borbu protiv naroda koji je izuzetno napredan i
razvijen. Mo`da }e vas Allah u~initi nasljednicima, va{im udjelom, pa da `ivite sa onima koji
pre`ive od toga naroda.
Galib ibn Abdullah osjetio je nemir u svome narodu, pa je ustao i rekao:
O rodbino, odazovite se Vo|i muslimana u onome {to tra`i i izvr{ite naredbe.
Oni reko{e:
“Mi se pokoravamo i izvr{avamo ono {to tra`i Vo|a muslimana.”
Pleme Benu-Kenane krenulo je na ~elu sa Galibom ibn Abdullahom, a kada su se
sreli sa El-Musennom, pridru`ili su se njegovoj vojsci. Nakon dolaska pomo}i, El-Musenna
je stao na ~elo vojske ~iji je broj iznosio oko osam hiljada ljudi. Vijest o koncentraciji
muslimana stigla je do Perzijanaca, pa je prema njima krenuo Mihran, na ~elu velike
vojske, te je stigao do mjesta El-Buvejb. To je bio kanal za preusmjeravanje toka rijeke
Eufrat na kojoj je most koji povezuje dvije obale. S druge strane, nasuprot njih, do{ao je
El-Musenna, pa ga je Mihran pitao:
“Ili }ete vi pre}i do nas, ili da mi pre|emo do vas?”
El-Musenna, r.a., sjetio se prevare Perzijanaca prema Ubejdi u Bici El-D`isr, pa je
odgovorio: “Pre|ite vi.”
Bilo je vrijeme blagoslovljenog ramazana; El-Musenna se prije po~etka bitke obratio
muslimanima: “Vi ste posta~i, a post slabi i umanjuje snagu. Ja smatram da bi trebali
prekinuti post, pa da se oja~ate hranom za borbu protiv svoga neprijatelja.”
Mihran je pre{ao sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke i tu otpo~e bitku. Jurnule
su dvije vojske u ravnopravni i smioni okr{aj. El-Musenna je odlu~io pribje}i jednoj novini;
384 Ashabi Allahovog Poslanika
mud`ahidi }e pro}i krilom, lijevim i desnim, a, tako|er, udarati i u sredinu perzijske vojske,
s ciljem njihovog razbijanja iznutra. Galib ibn Abdullah vodio je dio Benu-Kenane i kr~io put,
razbijaju}i redove perzijske vojske sve dok nije do{ao do njene sredine. U isto vrijeme,
mud`ahidi na desnom i lijevom krilu kosili su svojim sabljama perzijske vojnike. Mihran je
uvidio te`inu polo`aja i htio se povu}i sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke. Poku{ao
je do}i do mosta i pre}i ga, ali ga je El-Musenna ~ekao u zasjedi. Okrenuo se prema
Perzijancima i sa vrha mosta ubijao svakog ko mu se pribli`i.
U toj bici ubijen je Mihran i njegove velike vojskovo|e, a muslimani su ostvarili veliku
pobjedu i pravednu osvetu za muslimanske {ehide u Bici El-D`isr. Bitka “El-Buvejb”
smatra se jednom od najve}ih bitaka koje su muslimani vodili protiv Perzijanaca, a koja
je imala veliki utjecaj na Bitku “El-Kadisijja.”
EL-KADISIJJA
Nakon bitke “El-Buvejb” pove}ala se ~vrstina muslimana i odlu~nost da osvoje ~itavu
Perziju i njen glavni grad, prijestolnicu Kisra.
Jezded`ird je pobjesnio kada je ~uo za poraz. Odlu~io je pozvati ljude {irom Perzije
kako bi opremio ogromnu vojsku, koja }e protjerati muslimane iz mjesta koja su zauzeli,
i vratiti ih na Arapski poluotok. Ljudi su se listom odazivali njegovom pozivu, priklju~uju}i
se vojsci na ~ijem je ~elu bio Rustem. Broj ove vojske dostigao je sto dvadeset hiljada
ratnika: konjanika, te grupa koja se borila iza slonice.
El-Musenna ibn Haris, r.a., poslao je vijesti vo|i muslimana Omeru ibn el-Hattabu,
r.a., o velikoj koncentraciji perzijske vojske, spremne da istrijebe muslimane. Tra`io je
od njega da pozove muslimane sa ~itavog Arapskog poluotoka u pomo}, prije nego
Rustemova vojska krene na njih. Kada je primio Musennino pismo, Omer ibnul-Hattab,
r.a., po~eo je tra`iti vo|u koji bi odgovarao za tako te{ku i slo`enu bitku. Stvar je izlo`io
najodabranijim ashabima `ele}i njihovo mi{ljenje, pa mu je Abdurrahman ibn Avf,
r.a.,rekao:
“Na{ao sam ga! Lav sa kand`ama!”
“Ko je on?”, upita Omer, r.a.
“S’ad ibn Ebu-Vekkas”, odgovorio mu je Abdurrahman.
S’ad ibn Ebu-Vekkas, r.a., odre|en je kao vo|a islamske vojske pod ~iju zastavu se
prijavilo oko ~etiri hiljade mud`ahida Medine. Kada je S’ad krenuo prema Iraku, Omer
ibn el-Hattab, r.a., ispra}aju}i ga, rekao mu je: “Ja sam te odredio da rukovodi{ operacijom
u Iraku, pa ~uvaj moju oporuku. Pred tobom je vrlo te`ak i neugodan zadatak koji ne mo`e
rje{iti niko osim iskreni. Neka je tebi i onom ko je s tobom cilj hajr, i s hajrom po~ni. Znaj da
za sve treba priprema. Priprema za hajr jeste strpljenje, strpljenje na onome {to te sna|e i
Ashabi Allahovog Poslanika
385
ono ti uve}ava bogobojaznost. Znaj da je bogobojaznost u dvije stvari: u pokornosti prema
Allahu i ~uvanju od grijeha. S’ade ibn Ebu-Vekkase, nemoj da te obmane ako se ka`e:
Daid`a Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s. Zaista, Allah, d`.{., ne bri{e lo{e s lo{im, ve} bri{e lo{e
s dobrim. Pa, zaista, izme|u Njega i bilo koga drugog nema nikakve veze, osim da Mu se
bude pokorno.” Ispratio je S’ada i mud`ahide Medine s Allahovim blagoslovom.
Kada su do{li do sjedi{ta El-Musennine vojske, on je ve} bio preselio svome Gospodaru.
S’ad je ujedinio islamsku vojsku, koja je brojala trideset tri hiljade mud`ahida. Me|u njima i tri
stotine iz plemena Benu-Kenane, sa vo|om Galibom ibn Abdullahom. Prije po~etka borbe,
S’ad ibn Ebu-Vekkas tra`io je od vo|a svoje vojske da podsti~u muslimane na borbu i da im
preporu~uju ~vrstinu u okr{aju, pa im je rekao: “Krenite i postupajte s ljudima pravedno,
po{tuju}i njihova prava u momentima va{e mo}i i sile. Vi ste pripadnici svoga naroda na
ovom podru~ju, arapski pjesnici i njihovi govornici, rije~ vam je zajedni~ka, vi ste njihov
spas, vi ste njihovi poglavari. Idite me|u ljude, pa ih podsti~ite na borbu.” Svaki se vo|a
obratio svome narodu.
Galib ibn Abdullah, obra}aju}i se svome narodu, rekao je: “Ljudi, oslonite se na
Allaha u onome u ~emu vas ku{a, od Njega tra`ite, On }e vam pove}ati, Njega molite, On
}e vam se odazvati. O skupino Mead, {ta je razlog pa ste se ukopali s va{im konjima na
mjestu? Sa vama je ono {to vas ne}e izdati (sablje). Pomislite {ta }e ljudi re}i sutra. Sutra
}e pri~ati, pa preuveli~ati, pa prenijeti drugima.”
Prije po~etka bitke S’ad se te{ko razbolio. Bolest ga je privezala za postelju, pa se
smjestio kraj ravnice El-Kadisijje, blizu mjesta bitke. Dostavio je muslimanima da }e on
prou~iti ~etiri tekbira, a da oni po~nu borbu poslije ~etvrtog. Prou~io je ~etiri tekbira, muslimani
su krenuli prema Perzijancima, a Perzijanci prema muslimanima. Spojile su se vojske u
strahovitom okr{aju. Perzijanci su naprijed potjerali slonicu da bi ubacili strah u srca
muslimana. Me|utim, muslimani su znali kako da iza|u na kraj s njom, nakon {to su otkrili
njenu slabu ta~ku i na~in na koji }e je ubiti.
Galib i pleme Benu-Kenane pokazali su veliko juna{tvo i originalnost. Smjelo i odva`no
nastupaju}i, umije{ali su se u redove Perzijanaca i navalili na grupu koja se borila iza
slonice. Tako su oslabili njihovu djelatnost i omogu}ili muslimanskim junacima da se
bore iza slonova.
Opisuju}i borbu svoga naroda na Kadisijji, Galib ka`e: “Boga mi, bili su `estoki
prema njima, stalno su ih napadali i udarali sve dok nisu uhvatili i izdvojili slonicu. U tom
momentu Tulejha ibn Huvejlid iza{ao je pred jednog od njihovih mo}nika i izazvao ga na
dvoboj. Ubio ga je vrlo brzo.”
U ovoj bici muslimani su ostvarili veliku i va`nu pobjedu i ubili su Allahovoga
neprijatelja, perzijskoga vo|u Rustema.
386 Ashabi Allahovog Poslanika
PRESELJENJE NA AHIRET
Nakon El-Kadisijje godine su po~ele nadvladavati Galiba ibn Abdullaha, r.a., pa se
vratio u Medinu i u njoj se nastanio. Ed`el mu je do{ao u zadnjim danima hilafeta Omera
ibn el-Hattaba, r.a.
Allah se smilovao Galibu ibn Abdullahu, r.a., povjereniku va`nih zadataka, junaku
El-Buvejba. Bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama.
FURAT IBN HAJJAN, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Furat, a sin je Hajjanov, a on S’alebov, a on Abdul-’Uzzaov, a on sin Habibov,
a on Hajjetov, a on sin Rebi’ov, a on je sin S’adov, a on sin Ad`elov, a on Led`imov, a on
S’abov, on sin Alijev, a on Bekrov, a on Vaila er-Rebi’a el-Bekrija el-Ad`elija. Bio je saveznik
Benu-Sehma Kurej{ija.
OSOBINE
Furat ibn Hajjan odrastao je u okrutnoj i divljoj prirodi pustinje. Njegovo pleme ~inili su
Arapi nomadi koji su se selili iz mjesta u mjesto, tra`e}i hranu i vodu za stoku. Zastali su
u pustinji Ubelleh, na granici Bahrejna. Podigli su svoje {atore u podru~ju izme|u pustinja
El-Hire i El-Enbar prema oblasti Hejt koja je pripadala ira~koj pustinji. Oblast gdje su se
smjestili bila je sjeveroisto~no podru~je Arapskoga poluotoka.
Tokom mnogobrojnih periodi~nih seoba Furat je stekao veliko iskustvo u poznavanju
pustinje, njenih puteva i staza. Bio je najsposobniji vodi~ trgova~kih karavana koji su
putovali izme|u Iraka, [ama i Arapskoga poluotoka. Imao je mo} preciznog zapa`anja,
jakog pam}enja; nije mu bilo premca u poznavanju puteva i snala`enju na putovanjima kroz
pustinju.
Bio je srednjega rasta, jake tjelesne konstrukcije, razvijene gra|e i jakih mi{i}a.
Pro~uo se po vje{tini jahanja konja i deva; znao je koristiti zvijezde za orijentaciju u
no}nim putovanjima. Imao je sme| ten, rijetku kosu, usko lice, sitne o~i, istaknute o~ne
jagodice. Bio je veoma lukav i snala`ljiv pa se spretno rje{avao neugodnih situacija. Postao
je nadaleko ~uven po poznavanju pustinjskih puteva, pa je Ibn-Hibban, ~uveni histori~ar,
napisao: “Furat je, od svih ljudi, najbolje poznavao puteve.”
388 Ashabi Allahovog Poslanika
EBU-SUFJANOV VODI^
Furat ibn Hajjan bio je saveznik plemena Benu-Sehm el-Kurej{ijj. Zbog svoga polo`aja
bio je neprijateljski raspolo`en prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u slu`bi svojih saveznika
Kurej{ija. Bio je u dru{tvu onih koji su vrije|ali Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pjevaju}i
pjesme pogrdnog sadr`aja pukim izmi{ljotinama i la`ima.
Nakon Bitke na Bedru muslimani su shvatili koliko su jaki i u kojoj mjeri je njihovo
postojanje stabilno. Ovladali su podru~jem Medine i njene okolice i predstavljali istinsku
opasnost koja je prijetila trgova~kim karavanima Kurej{ija. Kurej{ije nisu mogli obustaviti
svoju trgovinu prema [amu i Iraku. Tako|er, nisu bili u stanju koristiti put prema [amu
koji je prolazio pored Medine zbog straha od muslimana. Bili su u }orsokaku, unervozili
su se jer su po~eli tro{iti glavnicu svog imetka. Njihova nevolja se iz dana u dan pove}avala
jer su bili ograni~eni u kretanju i nisu imali kuda dalje od Meke.
Ebu-Sufjan je sjedio sa Safvanom ibn Umejjom pored Kabe, a sa njima bila je i
grupa Kurej{ija, kad Ebu-Sufjan re~e:
“Muhammed je sprije~io na{u trgovinu prema [amu, putevi su pod njegovom
kontrolom i ne smijemo rizikovati da ne bi na{ imetak pao njima u ruke.”
Safvan podr`a {to on re~e i doda:
“Ako ostanemo u Meki, potro{it }emo sve {to imamo.”
U razgovor se umije{a Zem’a ibn Esved i re~e:
“Ja }u vas uputiti na ~ovjeka koji }e vas voditi, Ned`dom, koji, kada bi i{ao `mire}i,
ne bi zalutao.”
Pa je Safvan upitao:
“Ko je on?”
“Furat ibn Hajjan”, re~e Zem’a.
Ebu-Sufjan i Safvan pozvali su Furata u Meku, objasnili mu o ~emu se radi i ponudili
mu da ga unajme da im bude vodi~ prema [amu, ali da putuju novim putem, a ne
putevima kojima putuju ljudi i putevima koji su poznati. Furat je prihvatio njihovu ponudu i
ostao u Meki nekoliko dana dok su Kurej{ije spremile stvari i robu za trgovinu. Roba je bila
u srebru. Po~etkom zime krenu{e putem koji prolazi dolinom Zi Irek.
Muslimani su izveli brz i neo~ekivan napad na karavan i primorali vo|e Kurej{ija da
bje`e, ostavljaju}i karavan i sve {to je on nosio. Zaplijenili su ga, a Zejd ibn Haris, zapovjednik
muslimanske izvidnice, zarobio je Furata ibn Hajjana. Zejd, i ostali koji su bili s njim, vratili su
se u Medinu, zaplijeniv{i veliko bogatstvo, toliko da je petina bila dvadeset hiljada dirhema.
Ostale ~etiri petine podijeljene su izme|u u~esnika u izvidnici.
Jedan je ensarija vidio Furata ibn Hajjana zarobljenog, a u d`ahilijetu mu je bio prijatelj,
Ashabi Allahovog Poslanika
389
pa ga je Furat upitao:
“Brate Arape, reci mi {ta da radim? [ta }e biti sa mnom?”
Ensarija mu je odgovorio:
“Primi islam, spasit }e{ se - Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne ubija vjernike.”
Kada je Furat doveden pred Resulullaha, s.a.v.s., obznani svoje primanje islama, pa ga
on (Poslanik, s.a.v.s.,) oslobodi i posla njegovom narodu.
KUREJ[IJSKI UHODA
Furat se vratio u svoje pleme skrivaju}i svoju vjeru i pripadnost islamu. Nastavio je
`ivjeti prija{njim na~inom `ivota: jednom bi bio vo|a nekog od trgova~kih karavana, a
drugi put bi odlazio u Meku, od Kurej{ija bi primao nadoknadu za usluge koje im je
~inio...
Kurej{ije nisu umanjivale svoje neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., jer
Bitka na Uhudu nije otklonila njihovu `elju za osvetom i nije im pru`ila ono ~emu su se nadali
i {to su pri`eljkivali. Zato se dado{e u pripremu napada na Medinu, a pozva{e sva arapska
plemena koja su im bila saveznici. Sa jevrejima iz Medine napravili su podao i prljav plan o
uni{tenju muslimana, koji se sastojao od nekoliko ta~aka:
- da Kurej{ije krenu iz Meke sa saveznicima i velikom vojskom pod vo|stvom
Ebu-Sufjana;
- da se Benu-Gatafan priklju~i kurej{ijskoj vojsci kada ona do|e do predgra|a Medine;
- da jevreji izazovu probleme i sva|u sa muslimanima u unutra{njosti Medine,
stvaraju}i tako atmosferu straha i nereda. Da sakriju `ivotne namirnice i da istovremeno
spale poljoprivredne proizvode muslimana.
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., saznao za veliku spremu Kurej{ija i okupljanje
ljudi oko njih, obavijestio je o tome muslimane. Selman el-Farisi predlo`io je da se iskopa
hendek (kanal) oko Medine.
Kurej{ije su, sa saveznicima, krenuli prema Medini. Priklju~ila su im se i ostala
plemena koja su bila s njima u savezu. Ova bitka je zbog toga poznata pod nazivom
“Savezni~ka bitka”. Kada su mu{rici stigli do predgra|a Medine i vidjeli kanal, zbunjeni,
zaustavi{e pokret; ulogorili su se izvan Medine. Ebu-Sufjan razmatrao je situaciju i
poku{avao na}i prolaz preko kanala kako bi u{ao u Medinu. Za to mu je bio potreban
iskusan ~ovjek. Pozvao je Furata ibn Hajjana i ponudi mu veliku svotu novca da kao uhoda
ode i sazna vijesti o muslimanima iz Medine, a usput da potra`i mjesto preko kojeg se mo`e
pre}i iskopani hendek.
Furat ibn Hajjan krenuo je prema Medini, ali je odmah pao u ruke muslimana, koji su bili
390 Ashabi Allahovog Poslanika
pripravni, pa`ljivi i oprezni. Odveden je pred Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., koji naredi da ga
ubiju. Tada Furat re~e: “Ja sam musliman.” Poslanik, s.a.v.s., pogledao ga je, `elio je prema
njemu biti milostiv i oprostiti mu gre{ku koju je u~inio. Tihim glasom molio je da u Furatu bude
dobra. Naredio je da se pusti iz okova i rekao: “Pojedine ljude prepu{tamo njihovom
vjerovanju. Od njih je Furat ibn Hajjan.”
^ESTITI VJERNIK
Poslije zarobljeni{tva i nakon {to mu je Resulullah, s.a.v.s., oprostio, prepustiv{i ga
njegovom vjerovanju, Furat se vratio svome plemenu. Njegovo vjerovanje se ustabililo i
postalo iskreno, `elio je biti u muslimanskoj vojsci pa se preselio u Medinu i u njoj se
nastanio. U~io je osnove vjere i produbljivao svoje znanje, izvr{avaju}i sve {to bi mu
naredio Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Za Furata je poseban dan bio kada je trgova~ki karavan Kurej{ija krenuo prema Iraku.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., dobio je obavje{tenje o njemu, pa je spremio izvidnicu i za njenog
zapovjednika odredio Zejda ibn Harisa. Furata ibn Hajjana odredio je kao vodi~a. Krenuo je
Furat ispred Zejda pokazuju}i put, a od velike radosti bio je sav ustreptao; Allahov Poslanik,
s.a.v.s., bio je zadovoljan s njim i povjerio mu je ovu odgovornost. Stigli su do mjesta koje se
zvalo Ajs, a koje je od Medine udaljeno ~etiri no}i putovanja. Tu su izveli napad na karavan,
oduzeli su robu koju je on nosio i zarobili nekoliko ljudi iz njegove pratnje.
Jednom prilikom je Furat sa Ebu-Hurejrom i Rid`alom ibn Anfevom bio kod Allahovoga
Poslanika, s.a.v.s., na nekom savjetovanju. Kada su iza{li, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
re~e ashabima: “Zaista je zub kutnjak jednog od ovih u vatri ve}i od Uhuda, a sa njim je
izdajnik.” Kada je za ovo ~uo, Furat se mnogo zabrinuo i prestravio da on nije onaj o
kome je Resulullah, s.a.v.s., govorio. Me|utim, Rid`al ibn Anfeve priklju~io se Musejlemi
el-Kezzabu, la{cu i odmetniku, a Furat i Ebu-Hurejre, r.a., pado{e licem na tle, u~iniv{i
sed`du zahvale Allahu, d`.{.
Musejlema ibn Habib el-Kezzab jo{ je za vrijeme `ivota Poslanika, s.a.v.s., tvrdio za
sebe da je poslanik. To se {irilo me|u ljudima, a broj njegovih pristalica je naglo rastao.
Sumame ibn Esal bio je jedan od vo|a Benu-Hanife, koje je ve}inom bilo uz Musejlemu, ali on
je uspio sa~uvati svoje vjerovanje. Zbog toga je Resulullah, s.a.v.s., poslao Furata do
Sumame i tra`io od njih da ubiju Musejlemu. Me|utim, oni ovo ne uspje{e izvesti jer su ga
njegove pristalice dobro ~uvale.
Furat se vratio u Medinu, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je ve} bio zavolio; `elio ga je
nagraditi za mnogobrojno dobro koje je u~inio islamu pa mu je dodijelio komad zemlje u oblasti
El-Jemame. Adijj ibn Hatim, r.a., govorio je poslije da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dodijelio
Furatu, r.a., zemlju u El-Jemami od koje je godi{nji prihod bio ~etiri hiljade i dvije stotine dinara.
Ashabi Allahovog Poslanika
391
Nakon smrti Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., Ebu-Bekr, r.a., postao je halifa muslimana.
I u ratovima koje su muslimani vodili protiv odmetnika, Furat se borio iskreno i sa ~vrstim
imanom, ne prezaju}i od smrti.
U VOJSCI PREMA IRAKU
Poslije rata protiv odmetnika i uni{tenja pobune, Arapski je poluotok povratio svoj
mir i jedinstvo u okrilju islama. Halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanju susjednih dr`ava
i {irenju vjere u njima.
El-Musenna ibn Harise e{-[ejbani nagovarao je halifu da mu dozvoli osvajanje prema
Iraku, na {to je halifa pozitivno odgovorio i odlu~io ga dogledno vrijeme pomo}i s velikom
muslimanskom vojskom. Furat je bio prvi dobrovoljac jer je vjerovanje plamtjelo u
njegovom srcu, a jo{ za vremena `ivota Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., preselio se u
Medinu s ciljem da bude obi~ni vojnik islamske vojske. Bio je jedan od ~etverice koji su se
preselili u Medinu iz ljubavi prema d`ihadu.
Katade je rekao: “Iz Bekr ibn Vaila su ~etverica ljudi u~inila hid`ru; dvojica od
Benu-Sedusa: Esved ibn Abdullah, stanovnik Jemame, i Be{ir ibn Hasasije, Amr ibn
Taglib iz plemena Nimr ibn Kesit i Furat ibn Hajjan iz plemena Benu-Ad`el.”
Furat, r.a., priklju~io se vojsci kojom je zapovijedao Halid ibnul-Velid, r.a. Kada je
stigao u mjesto gdje je bio Musenna ibn Haris, Halid je preuzeo komandu nad cjelokupnom
islamskom vojskom i krenuo u osvajanja zapanjuju}om brzinom. Pred njim pado{e gradovi
Mezar, Amgi{ija, Ulis i Hira.
Potom je halifa Halidu ibnul-Velidu izdao naredbu da ide prema [amu, gdje je bio
potreban zbog svojih izuzetnih vojnih sposobnosti. Sa sobom je trebao povesti polovinu
vojske, a drugu polovinu ostaviti pod zapovjedni{tvom El-Musenne ibn Harisa. Po~eo je
razdvajati zapovjednike i vojsku, odabiru}i u svoju vojsku sve istaknute ashabe i velike
vojskovo|e. Musenna je to odbio, tra`e}i da se izvr{i halifina naredba. Tako, dvojica
vojskovo|a uze{e prozivati po imenima ko }e i}i sa Halidom, a ko ostati sa Musennom.
Kada je red do{ao na Furata ibn Hajjana, Halid ibnul-Velid htjede ga uzeti u svoju vojsku, ali
je Musenna bio uporan da ga zadr`i kod sebe, pa Halid pristade. Ovo je jedan od pokazatelja
va`nosti Furatovog prisustva u okr{aju, zbog njegove brzine kretanja, mudrosti prilikom
susreta sa neprijateljem i na~ina vo|enja borbe.
Halid je oti{ao na front prema [amu, a El-Musenna je nastavio osvajanja prema sjeveru
gdje se odvi velika bitka kod mjesta Buvejb. Ova je bitka imala velik zna~aj za nastavak
daljih osvajanja. Musenna je poslije ove bitke nastavio napredovati prema sjeveru sa veoma
jasnim ciljem: oslobo|enje svih gradova od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga i uklanjanje
perzijskog uticaja. Jedno odre|eno vrijeme El-Musenna bio se stacionirao u Enbaru, a kada
392 Ashabi Allahovog Poslanika
odlu~i da nastavi napredovanje prema sjeveru, za zamjenika i zapovjednika u Enbaru
ostavi Furata ibn Hajjana. Nakon tih osvajanja Musenna se vratio u Enbar, a Furata ibn
Hajjana i Utejbu ibn Nehasa poslao je da nastave zadatak koji je on zapo~eo. Trebali su
napasti plemena Benu-Tagleb i Nimr koja su `ivjela u Sifrinu i njegovoj okolici. Furat i Utejbe
su sa svojim ljudima napali na podru~je Benu-Tagleba u Sifrinu, ~iji stanovnici pobjego{e
preko rijeke, `ele}i se utvrditi na poluotoku koji je pripadao sjevernom Iraku. Furat i Utejbe
su ih slijedili i stigli kod rijeke. Jedan dio njih natjerali su u vodu, dovikuju}i im: “Potop! Potop!”
Furat i Utejbe bodrili su muslimane na borbu protiv mnogobo`aca, govore}i im: “Potop - za
vatru!” Time su podsje}ali Benu-Tagleba na ono {to su oni u~inili kada su napali u doba
d`ahilijeta na plemena Benu-Bekr ibn Vail i Ad`el i zapalili ljude u tamo{njoj {umi.
Kada je halifa saznao {ta su Furat i Utejbe uradili, pozvao ih je u Medinu i izvr{io istragu
nad njima zbog njihovoga govora. Opravdali su se, kazav{i da je to ra{irena izreka, a
nikako zbog d`ahilijetske i paganske osvete. Na istinitost svoga govora zakleli su se nakon
~ega halifa prekide dalja ispitivanja. Ostali su kratko vrijeme u Medini, a zatim se vratili na
front prema Iraku i Perziji, u vojsku kojom je zapovijedao S’ad ibn Ebi-Vekkas.
Furat, r.a., bio je zapovjednik jednoga odreda u S’adovoj vojsci, a bio je i jedan od
~lanova delegacije koju je S’ad poslao da se sastane s Jezded`irdom, perzijskim kraljem, u
cilju poziva u islam ili pristanka na izdvajanje d`izje. Furat je u~estvovao na Kadisijji i tamo
se pokazao kao hrabar i neustra{iv mud`ahid.
Nakon osvajanja El-Medaina i Mosula pred muslimanima je bio Tekrit, mjesto
udaljeno dvije stotine dvadeset kilometara od El-Medaina. Halifa je naredio S’adu ibn
Ebu-Vekkasu, r.a., da organizira vojsku i da je uputi prema Antaku u Tekrit, napisav{i
mu: “Prema Antaku po{alji Abdullaha ibn Mu’temma. U prethodnici po{alji Rebijja ibn
el-Efkela el-Anzija. Za zapovjednika desnoga krila vojske postavi El-Harisa ibn
Hassana Zuhlija, a na lijevom krilu Furata ibn Hajjana el-Ad`lija. U za{titnicu uvrsti
Hani’a ibn Kajsa, a za zapovjednika konjice odredi Arfed`u ibn Mersemu. Pa ako
poraze neprijatelja, neka Abdullah ibn Mu’temm po{alje ibn Efkela Anzija prema
Hasninu.”
Svi zapovjednici vojske u Bici na Tekritu bili su iz plemena Bekr ibn Vail i borili su se
skupa na Kadisijji. Vojska pod zapovjedni{tvom Abdullaha ibn Mu’temma krenula je prema
Tekritu i stavila ga pod opsadu ~etrdeset dana. U gradu su bili utvr|eni Arapi plemena
Tagleb, Nimra i Ijad, a s njima rimska vojska i Perzijanci. Nakon tog dugog kontinuiranog
opsijedanja muslimani su uspjeli iscrpiti i izmoriti neprijatelja i osvojiti grad. Potom je osvojen
Mosul, a nakon Mosula osvojen je i prvi grad u Perziji koji se zvao D`elula. Furat je zapovijedao
lijevim krilom islamske vojske u ovim uspje{nim osvajanjima.
Ashabi Allahovog Poslanika
393
PRESELJENJE NA AHIRET
Poslije osvajanja D`elule, Furat ibn Hajjan, r.a., vratio se u Kufu i u njoj sagradio ku}u,
u kojoj je stanovao sa svojom porodicom. Imao je komad zemlje u Bahrejnu koji mu je
donosio veliki prihod. U zadnjim danima svoga `ivota posvetio se ibadetu u mesd`idu i
izu~avanju Kur’ana. Smrt ga je zatekla u ku}i halife Osmana ibn Affana, r.a. Ukopan je u
Kufi.
Neka se Allah, d`.{., smiluje Furatu ibn Hajjanu, iskrenom vjerniku i mud`ahidu.
HUZEJFE IBN EL-JEMAN, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Huzejfe, sin je Haslov, a on sin D`abirov, a on Amrov, a on Rebi’in, a
on D`ervin, a on El-Harisov, a on Mazinov, a on Abesov, a on Gatafana Ebu-Abdullaha
el-Abesijja. Nadimak mu je bio El-Jeman, a dobio ga je po svome ocu Haslu el-Jemanu.
LI^NOST
Huzejfe je bio nadaren inteligencijom i razborito{}u, {to je ~esto koristio da iz tegobnih
i te{kih situacija iza|e kao pobjednik. Allah, d`.{., dao mu je neobi~nu sposobnost da
~ita sa lica ljudi i prodire u nijhove du{e i misli. O tome nije govorio drugima, strogo je
~uvao za sebe ono {to uo~i kod ljudi. Svu svoju sposobnost i nadarenost bija{e podredio
slu`bi islamu {to je zna~ajno pomoglo Allahovome Poslaniku, s.a.v.s., u njegovoj Misiji
dostavljanja ~iste vjere i u~vr{}enju njenih temelja.
Bija{e svijetla lica, srednje gra|ena tijela, vitka stasa, smiren, dubokoga pogleda.
Bio je otvoren i jasan kada bi izlagao svoje mi{ljenje. Ako bi kod sagovornika primijetio
dvoli~nost, o{tro bi ga prekorio, bez ljubaznosti i okoli{anja.
396 Ashabi Allahovog Poslanika
PRELAZAK NA ISLAM
Huzejfe, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se sreo sa islamom dok je bio jo{ dijete. Njegov
otac i majka bili su me|u prvima koji prihvati{e islam. Otac mu je jedan od deseterice iz
plemena Benu-Abes koji su do{li iz Medine do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pred njim primili
islam i zarekli mu se na vjernost.
[to se ti~e nadimka El-Jeman, kojim su zvali njegovog oca, on je vezan za doga|aj
kada je on ubio jednoga ~ovjeka iz svoje rodbine u Meki. Pobjegao je u Medinu i tamo
sklopio savez sa Benu Abdel-E{helom, jednim ensarijskim plemenom. Plemena ensarija
su ina~e porijeklom iz Jemena, te tako ga njegovi zbog njegove veze sa ovim plemenom,
prozva{e El-Jeman.
Jedan period nije mogao u}i u Meku jer mu je to njegov rod zabranio, pa su poslije
povukli ovu zabranu.
Huzejfe je pri`eljkivao da vidi Vjerovjesnika, s.a.v.s., od malih nogu. Tako je jednom
oti{ao u Meku i tamo se sreo s njim. Pitao ga je:
“Jesam li ja muhad`ir ili ensarija, o Allahov Poslani~e?”
“Ako `eli{, ti si ensarija, a ako `eli{, ti si od muhad`ira”, odgovorio mu je Poslanik.
“Kad je tako, onda sam ensarija, o Poslani~e!”
Po ovome slu~aju je Huzejfe, r.a., poznat kao Mekelija porijeklom, a Medinlija po mjestu
`ivljenja.
Od toga je dana po~eo Huzejfin plemeniti pohod putem islama. Na njemu je stalno
bio uz Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.
OBE]ANJE I ISPUNJENJE
Huzejfe, r.a., bio je iskrena li~nost; mrzio je dvoli~nost i bio principijelan kada ne{to
ka`e. Dr`ao se onoga {to bi rekao i po cijenu vlastitoga `ivota.
U~estvovao je u svim va`nijim doga|ajima u kojima je bio i Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
osim Bitke na Bedru. On i njegov otac izostali su iz te bitke. Ovaj slu~aj nam pokazuje
Huzejfinu iskrenost i dosljednost u ispunjavanju ugovora i rije~i obe}anja. Naime, kad su se
kurej{evi~ki mu{rici uputili u bitku protiv Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., poznatu kao ”Bitka
na Bedru”, Huzejfe i njegov otac spremi{e se i krenu{e da se priklju~e muslimanskim
redovima. Na putu su im se isprije~ili Kurej{ije i nisu ih htjeli ostaviti sve dok im ne obe}aju
da ne}e u~estvovati u redovima vojske Poslanika.
Huzejfe, r.a., prepri~ao je ovako taj doga|aj: ”Nije me sprije~ilo od prisustva na Bedru
ni{ta drugo osim doga|aj sa Kurej{ijama. Ja i otac bili smo izvan Medine pa su nas presreli
Ashabi Allahovog Poslanika
397
Kurej{ije i rekli nam:
“Gdje ste namjerili?”
Rekli smo:
“U Medinu.”
Oni reko{e:
[email protected] se priklju~iti Muhammedu?!”
Odgovorili smo:
“Ne `elimo ni{ta drugo nego da do|emo u Medinu!”
Nisu nas htjeli pustiti sve dok nisu uzeli od nas obe}anje da ne}emo pomo}i Poslanika,
s.a.v.s., protiv njih i da se ne}emo boriti u redovima njegove vojske. Tek su nas tad
pustili da nastavimo na{e putovanje.
Kad smo stigli do Poslanika, obavijestili smo ga {ta se desilo i upitali ga:
“[ta da radimo?”
Odgovorio nam je:
“Ne kr{ite dato obe}anje, a tra`ite pomo} Allaha, d`.{., protiv njih.”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa svojim principijelnim dr`anjem punim istine i povjerenja,
nije mogao dopustiti da se kr{e ugovori i obe}anja. Od Huzejfe i njegovog oca tra`io je da
ispune obe}anje (bez obzira {to su ga dali smrtnim neprijateljima islama i muslimana) i da se
utje~u Allahu, d`.{., od mu{rika.
TEGOBNA NESRE]A
Isku{enje koje je do`ivio Huzejfe, s.a.v.s., u svome `ivotu neuporedivo je sa bilo ~im {to
~ovjek mo`e do`ivjeti.
Bje{e to na dan Uhuda. Poslanik, s.a.v.s., rasporedio je muslimane na borbene polo`aje.
@ene i djeca su skupljeni i smje{teni u tvr|avu, a starijim ljudima, naoru`anim kopljima,
nare|eno je da im budu stra`a. Me|u njima su bili i Huzejfin otac El-Jeman i Sabit ibn Vak{.
Kada se bitka zao{trila, obuzelo je ushi}enje El-Jemana i Sabita, pa prvi re~e svome
drugu: “[ta ti je, {ta mi ovdje ~ekamo? Tako mi Allaha, niti jednom od nas nije ostalo `ivota
osim koliko magarac o`edni.63 Danas-sutra nama je umrijeti. Za{to ne uzmemo ma~eve i ne
pridru`imo se Poslaniku, mo`da }e nas Allah nagraditi {ehadetom sa Njegovim
Vjerovjesnikom.”
Pojurili su njih dvojica prema mjestu bitke, puni zanosa i {ehidskoga ushita koji vjernik
osjeti prije pogibije.
U{li su u samo srce dvaju sukobljenih strana. Na tome mjestu Sabit ibn Vaki{
pade od nevjerni~ke ruke. Sa Huzejfinim ocem desi se kraj zbog kojega se du{a
kida i srce boli.
398 Ashabi Allahovog Poslanika
Ne prepozna{e muslimani El-Jemana kada se umje{ao me|u njihove redove pa ga
po~e{e udarati sabljama i kopljima. Huzejfe se okrenu i ugleda taj mu~ni prizor i po~e iz sveg
glasa dozivati: “O~e, o~e,... to je moj otac!” Me|utim, njegov povik gubio se u zveketu sablji
i zvi`danju strijela i kopalja. Kad muslimani uo~i{e gre{ku, zaboli ih to u du{i, razo~ara{e se
i pokleko{e duhom.
Huzejfe ih pogleda, pa tugaljivo i milostivo re~e: “Allah neka vam oprosti, a On je
najmilositviji.”
Kad je Resulullah, s.a.v.s., saznao kako je ubijen El-Jeman naredio je da se Huzejfi
plati krvarina. Me|utim, ovaj je ne htjede uzeti za sebe, nego je razdijeli kao milostinju
govore}i: “Zaista je moj otac tra`io {ehadet i na{ao ga je... Allahu moj, posvjedo~i da
sam udjelio njegovu krvarinu muslimanima.”
Ovo ga jo{ vi{e odva`i i uve}a Poslanikovu, s.a.v.s., ljubav prema njemu, pa mu
postade jo{ prisniji i bli`i.
POZNAVALAC TAJNE
Pro~ulo se me|u ashabima, r.a., da je Huzejfe poznavalac tajne Allahovog Poslanika,
s.a.v.s. Sigurno je da Vjerovjesnik, s.a.v.s., ne bi svoje tajne povjeravao Huzejfi da nije znao
njegovu povjerljivost i svojstva onoga u koga se mo`e pouzdati. Jedna od najve}ih tajni koje
je povjerio Huzejfi bila su imena munafika koji su se umije{ali me|u muslimane, a da ih
muslimani nisu znali. Resulullah, s.a.v.s., poznavao ih je (D`ibril mu ih je kazao poimenice),
a uz njega to je znao jo{ samo Huzejfe.
Munafici, njih dvanaest, koji su bili u muslimanskom d`ematu, tajno su se dogovorili,
skrivaju}i zlo u sebi, da Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., prilikom njegovog povratka iz
Bitke na Tebuku presretnu i ubiju. Me|utim, njihovi planovi su propali, odustali su od
namjere i pobjegli.
Huzejfe je to ovako opisao: “Dr`ao sam povodac deve Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.,
i vodio je, a Amr ibn Jasir je tjera{e. Kad stigosmo na neki planinski prevoj ugledasmo
skupinu ljudi ispred nas, bilo ih je dvanaest. Resulullah, s.a.v.s., povikao je prema njima, a
oni se okrenu{e i dado{e u bjeg. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas potom upita:
“Jeste li prepoznali ko su ovi ljudi?”
“Nismo.”
“Bili su maskirani, a nismo ih prepoznali ni po uzengijama (na sedlima)”, odgovorili smo.
On re~e:
“Bili su to munafici. A znate li {ta su namjeravali?”
“Ne znamo!”, odgovorili smo.
“Htjeli su da stijesne Allahovoga Poslanika na vrhu perivoja i da ga bace s njega.”
Ashabi Allahovog Poslanika
399
“Allahov Poslani~e, najpre~e je da tra`i{ od svakog plemena da ti izru~i glavu svakog od
munafika!” “Ne... ne `elim da Arapi me|u sobom govore da Muhammed poziva svoj narod
dok mu Allah, d`.{., ne dadne vlast nad njima, pa ih onda po~ne ubijati.”
Huzejfi je tada poimenice nabrojao imena munafika. I ta tajna je ostala kod Huzejfe do
kraja njegovog `ivota.
U periodu hilafeta Omera ibn el-Hattaba, r.a., halifa je upitao Huzejfu:
“Ima li me|u mojim slu`benicima munafika?”
“Ima jedan!”, odgovorio je.
“Uka`i mi ko je taj?”
“Ne sje}am ga se.”
Huzejfe je dodao: “Omer, r.a., ne bi oklijevao da ga otpusti da mu je ukazano na
njega.”
Po{tovanje koje je halifa osje}ao prema Huzejfi bilo je veliko. Kad bi neko umro od
muslimana, raspitivao bi se Omer je li Huzejfe prisustvovao njegovoj d`enazi pa ako jeste,
i on bi mu je klanjao, a ako ne bi, i Omer bi izostao sa d`enaze.
OBAVJE[TAJAC
Od dru`enja sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., Huzejfe je stekao mnoga saznanja i
mudrosti: pove}ao je svoje iskustvo i znanje ljudske prirode, te njihovih karakteristika,
~itaju}i sa njihovih lica i nadgledanjem njihovih postupaka. Resulullah, s.a.v.s., primijetio
je njegove odlike te ih je iskoristio u prikupljanju informacija o stanju i spremnosti
neprijatelja.
Huzejfe, r.a., nije gubio nadu ni kad bi se na{ao u velikim brigama i problemima,
njegov iman bje{e jak i velik. Postupao je sa oprezom koji predvodi rijetka o{troumnost
sve dok ne bi postigao {to `eli.
Jedna od mnogih pri~a koje govore o njegovoj o{troumnosti i snala`ljivosti jeste
doga|aj koji se zbio na Hendeku.
Opsada Kurej{ija nad muslimanima bila se odu`ila. Njihova snaga i odlu~nost po~ele su
slabiti i pogor{avala se njihova pozicija u odnosu na muslimane. Po~eo se nazirati njihov
poraz u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika.
Resulullah, s.a.v.s., `elio je spoznati pravo stanje me|u Kurej{ijama kako bi zauzeo
odgovaraju}i kurs (vojni manevar) u skladu sa stvarnim okolnostima na terenu.
Nije dugo razmi{aljao koga da izabere za ovaj odgovoran zadatak. Od Huzejfe nije bilo
sposobnijega. Trebalo je oti}i u logor neprijatelja, bez obzira na ogromni rizik i opasnost.
Pozitivan ishod za muslimane bio je u vezi s upoznavnjem stanja neprijatelja jer je opsada
postala nesno{ljiva. Muslimani su bili u lo{ijoj poziciji od mu{rika; ispred njih su bili Kurej{ije,
400 Ashabi Allahovog Poslanika
a iza njih `idovi plemena Benu-Kurejze od kojih je prijetila izdaja i napad na `ene i djecu.
Huzejfe je izvr{io {to se tra`ilo od njega, pro{av{i kroz razne opasnosti. Ovaj njegov
do`ivljaj nazvan je “Put prema smrti.”
Huzejfe je ovako opisao opasnosti i pretrpljene strahote:
“Bila je no}, sjedili smo poredani u dva reda. Ebu-Sufjan i mu{rici Meke bili su ispred nas,
a, Benu-Kurejze, od kojih smo se pla{ili za na{e `ene i djecu, iza nas. Bje{e to najmra~nija
no} sa najja~im vjetrom do tada. Zvuk vjetra bio je poput tutnjave gromova, od tame nisi
mogao vidjeti prst pred okom.
Munafici su se po~eli izvla~iti. Govorili su Poslaniku: ‘Na{e su ku}e neza{ti}ene od
neprijatelja.’ A nisu bile neza{ti}ene! Svaki koji je zatra`io dozvolu da se vrati dobio ju je.
Kome{ali su se i izvla~ili, jedan po jedan, sve dok nas ne ostade tri stotine, ili oko toga
broja.
Ustao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i po~eo prolaziti izme|u nas sve dok ne do|e do
mene. Na meni nije bilo ni{ta {to bi me za{titilo od hladno}e osim `eninog ogrta~a, koji mi je
dosezao do koljena. Kle~ao sam, a on mi se priku~i i re~e:
‘Ko je ovo?’
Rekao sam:
‘Ja sam Huzejfe!’
‘Huzejfe!?’, on re~e.
Ja sam se bio priljubio uz zemlju da stijesnim `estinu gladi i zime, pa pro{aptah:
‘Da, Allahov Poslani~e.’
On re~e:
‘Zaista se kod njih (neprijatelja) ne{to de{ava. Uvuci se u njihov logor, izvidi {ta je
uistinu, pa nas obavijesti.’
Krenuo sam, a bio sam najpla{ljiviji i najzimogri`ljiviji. Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
prou~i: ‘Allahu, ~uvaj ga sprijeda i sa zada, sa njegove desne i sa lijeve strane, ~uvaj ga
iznad njega i ispod njega.’
Tako mi Allaha, skoro da nije ni zavr{io dovu, a Allah, d`.{., otkloni od mene i strah i
hladno}u koja me bila stegla. Dok sam i{ao, Allahov Poslanik, s.a.v.s., zovnu me i re~e:
‘Ne govori nikome ni{ta {to sazna{ dok ne do|e{ do mene.’
‘Da!’, rekao sam.
Prikradao sam se kroz okrilje no}i sve dok se nisam umije{ao me|u mu{rike. Pona{ao
sam se kao da sam jedan od njih. Nije pro{lo puno kad Ebu-Sufjan ustade i re~e: ‘O
Kurej{ije, re}i }u vam ne{to za {ta se bojim da ne do|e do Muhammeda. Zato, neka svako
od vas provjeri ko je do njega.’
Tada sam hitro uzeo ruku ~ovjeka koji je bio do mene i upitao ga: ‘Ko si ti?’ Pa mi re~e:
‘Taj i taj, sin toga i toga.’
Ashabi Allahovog Poslanika
401
Zatim, Ebu-Sufjan nastavi: ‘O Kurej{ije, niste se usaglasili u odluci; stradale su nam
deve i konji, a Benu-Kurejza nas je napustio. Kao {to vidite zadesila nas je nesre}a sa ovim
vjetrom. Vratite se (u Meku) a i ja se vra}am.’
Uputio se tada prema svojoj devi, odrije{io joj noge, zajahao je i udario da ustane. Da mi
Resulullah, s.a.v.s., nije naredio da ni{ta ne poduzimam, ubio bih ga strijelom.
Vratio sam se poslije toga do Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., i zatekao ga kako klanja u
ogrta~u neke od njegovih `ena. Kad je zavr{io i vidio me, ponudio mi je da se pokrijem
rubom ogrta~a. Obavijestio sam ga o onom {to se desilo, a njega to jako obradova, pa
zahvali Allahu, d`.{., lijepom zahvalom.”
NOSILAC BAJRAKA
Pored Huzejfinih, r.a., sposobnosti da proni~e u ljudske misli, bio je neustra{iv i odva`an
vitez u bitkama. U njegovoj li~nosti spojile su se dosjetljivost i hrabrost, dvije osobine koje se
rijetko nalaze kod ljudi.
Njegovu hrabrost i dosjetljivost muslimani su upoznali u bitkama sa Perzijanicima u toku
islamskih osvajanja, a posebno u Bici “Nehavend el-Kubra”. U njoj se pokaza Huzejfina
ratna vje{tina koja zapanji ljude i zbi muslimanske redove u borbi na Allahovom putu.
Njegovim u~e{}em i posredstvom, uz Bo`iju pomo}, osvojeni su Hemzan, Valeri i Validinur.
Bitka “Nehavend el-Kubra” imala je historijski zna~aj u {irenju islama i borbi protiv
Perzijanaca i njihovoga idolopoklonstva. Perzijskih ratnika bilo je oko stotinu pedeset
hiljada, {to konjanika, {to pje{aka, {to strijelaca. Muslimana bje{e oko trideset hiljada.
Halifa Omer, r.a., izdao je naredbe starje{inama odreda islamske vojske za pripravnost,
a En-Nu’mana ibn Mukarrina, r.a., postavio za emira cjelokupne vojske. Od Huzejfe je
tra`io da krene na ~elu svoje vojske iz Kufe, tako|er je to tra`io i od ostalih starje{ina, te
da se upute ka Nehavendu.
Halifa je napisao pismo sljede}e sadr`ine: “Kad se vojska okupi, neka svaki starje{ina
vodi svoj odred, generalni zapovjednik neka bude En-Nu’man ibn Mukarrin. Ako on
pogine, neka bajrak preuzme Huzejfe, a ako i on pogine, neka ga preuzme D`erir ibn
Abdullah.”
Srele su se dvije vojske, zapo~ela je `estoka bitka izme|u neravnopravnih strana s
obzirom na njihov broj. Na strani Perzijanaca stotinu pedeset hiljada vojnika, plus njihova
bogata oprema i mnogobrojno oru`je. Na strani muslimana trideset hiljada mud`ahida,
skromno opremljenih ali oboga}enih velikim imanom, ~vrstim kao stijena.
Bitka koja se odvila bila je jedna od naj`e{}ih koje je zabilje`ila historija. Zveket oru`ja
odzvanjao je cijelim prostorom. Pra{ina je obavila cijelo podru~je zakloniv{i vojske od
sunca. Vika i buka zaglu{ivale su u{i.
402 Ashabi Allahovog Poslanika
Emir vojske En-Nu’man, r.a., udarao je na neprijatelja, `ele}i da osjeti `estinu njegove
sablje, spretno ih ubijaju}i. Huzejfe, r.a., bio je uz njega sve dok En-Nu’man ne pade ubijen,
i prije nego {to ispade bajrak iz njegove ruke, prihvati ga Huzejfe, kako je halifa naredio.
Dosjetio se Huzejfa Neima ibn Mukarrina, En-Nu’manovog brata i pozvao ga da mu preda
bajrak, kao ~ast i po{tovanje prema njegovom bratu {ehidu.
Zatim je udario na naprijatelja gromoglasno izgovaraju}i: “Allahu ekber... Istinito je
Allahovo obe}anje... Allahu ekber... On poma`e robove Svoje!”
Udarao je po neprijatelju i podstrekivao muslimane, pove}avaju}i njihov ushit i borbeni
duh. Govorio je: “O sljedbenici Muhammeda, ovo je Allahov d`ennet pripremljen za va{
do~ek, pa ne odugovla~ite ulazak u njega... Navalite o ljudi Bedra...”
Muslimani pobjedi{e u ovoj bici i osvoji{e Perziju. Po njoj se ra{iri svjetlo islama,
pravde i jednakosti uzvi{ene vjere Muhammeda, s.a.v.s.
NAMJESENIK EL-MEDAINA
Situacija muslimana u Perziji ustalila se i u~vrstila, namjesnici su postavljali temelje
islamske dr`ave.
Halifa Omer ibnul-Hattab, r.a., postavio je Huzejfu za namjesnika El-Medaina, a u
pismu njegovoga naimenovanja napisao je: ...”Neka se slu{a i neka mu se pokorava.
Neka mu se dadne {to tra`i.”
Kad je novi namjesnik trebao sti}i u El-Medain, narod je izi{ao da do~eka slavnoga
ashaba, heroja u bitkama za Irak i Perziju. Glas o njegovoj pronicljivosti i o{troumnosti
bio se daleko pro~uo.
A kako je novi namjesnik stigao? Stanovnici El-Medaina do~ekali su skromnoga
~ovjeka, koji je dojahao na magarcu. Putovanje ga je iscrpilo, sunce mu promijenilo
boju, vjetrovi nanijeli cijeli sloj pra{ine po njemu. Za~udi{e se prisutni toj skromnosti,
tako jakom imanu i zuhdu prema ukrasima ovoga svijeta, te mu kaza{e:
“Tra`i od nas {to ti treba.”
“Trebala bi hrana meni i ovome mome magarcu, dok sam me|u vama”, odvratio je
Huzejfe.
I to je bilo sve {to je namjesnik tra`io od svojih podanika - samo hranu.
Nije tra`io dvorac s mnogo posluge niti svilenu odje}u. Dao je prednost skromnosti i
jednostavnosti, koju je stekao dru`e}i se sa odabranim Poslanikom, s.a.v.s.
Ljudi su po~eli dolaziti u skupinama kod novoga namjesnika, a on je udovoljavao njihovim
potrebama. Posje}ivao ih je i obilazio. ^esto je govorio:
“^uvajte se (izbjegavajte) mjesta smutnje.”
Pitali su:
Ashabi Allahovog Poslanika
403
“A koja su to mjesta?”
“To su namjesnikova vrata; kad jedan od vas u|e kod njega pa povjeruje u njegovu la`
i pohvali ga za ono {to nije...”
Po njegovom mi{ljenju, po~etak je zablude slu`iti se la`i i dvoli~no{}u, a to je prezirao,
i ne samo prezirao, ve} se svom snagom borio protiv toga.
Namjesni{tvo, kako ga je Huzejfe razumijevao, nije bilo ni{ta drugo do slu`enje
muslimanima i {irenje ispravne islamske svijesti. Njegova briga za islam bila je stalna, a
on je bio stalni neprijatelj dvoli~nosti, licemjerja i munafikluka.
Zabilje`ena su njegova kazivanja o srcu, o uputi, o zabludi i dvoli~nosti: “^etiri su
vrste srca. Srce prekriveno talogom jeste srce dvoli~njaka. ^isto srce, u kojem sija
svjetiljka, jeste srce vjernika. Srce u kojem je istovremeno dvoli~nost i iman. Pa primjer
je imana poput primjera drveta, okru`uje ga ~ista voda, a primjer dvoli~nosti je poput primjera
rane, okru`uje je gnoj i krv, pa koje nadja~a, nadvladalo (izra`eno) je nad drugim.”
Njegova izreka o srcima jeste rezultat njegove mudrosti i znanja ljudskih karakteristika.
Tako|er, njegove izreke govore o `ivotu, o vjeri i vjerskim du`nostima. Jedna od takvih
jeste i ova: “Nisu najbolji od vas oni koji prepuste dunjaluk ahiretu, a niti oni koji prepuste
ahiret dunjaluku, nego su najbolji oni koji uzmu i od ovoga i od onoga...”
Za njega je sredina bila najbolja u svim stvarima. Jednom prilikom halifa Omer, r.a.,
pozva ga u Medinu. Kada je trebao u}i u grad, halifa je iza{ao pred njega i prikrio se, da
vidi u kakvom stanju }e biti Huzejfe. Ugledao ga je kako ja{e na magarcu, nemaju}i
ni{ta uz sebe osim putnu opskrbu i mje{inu vode. Vratio se u Medinu onako kako je iz
nje i oti{ao. Omer mu je prisko~io i rekao: “Ti si moj brat, a ja sam tvoj brat!”
PRESELJENJE NA AHIRET
Kada mu se pribli`io smrtni ~as, Huzejfi, r.a., do{lo je nekoliko ashaba da se oproste od
njega. Posljednje njegovo pitanje bilo je:
“Jeste li mi donijeli }efine?”
Oni reko{e:
“Jesmo.”
Kad ih je vidio da su novi, odvratio im je:
“Ovo nisu }efini. Dosta su mi dva bijela ~ar{afa, ni ko{ulja mi nije potrebna. Pa, ne}u biti
u kaburu dugo dok ih ne zamijene boljima od njih... ili lo{ijima...”
Huzejfe, r.a., osjetio je dolazak meleka smrti, posljednje {to je kazao, rastaju}i se sa
plemenitom du{om, bile su rije~i: “Dobro do{la, smrti. Do{la si sa `udnjom prema meni...
do{la si... nije mi `ao.”
Umro je trideset {este godine po Hid`ri, ~etrdeset dana nakon ubistva halife Osmana,
r.a., vlasnika dva svjetla.
404 Ashabi Allahovog Poslanika
I plemenita du{a Huzejfe ibn el-Jemana, r.a., preseli svome Gospodaru.
Bija{e jedan od slavnih ashaba koji je dao svoj doprinos izgradnji temelja uzvi{ene vjere.
UMEJR IBN SA’D, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Umejr, sin je Sa’dov, a on sin [ehidov, a on Amrov, a on Zejdov, a on
Umejjin, a on Zejdov, a on Malikov, a on Avfov, a on Amrov, Amr je opet sin Avfov, a on sin
Malika el-Evsijja el-Ensarijja. Nadimak mu je bio Ebu-Abdurrahman.
OSOBENOSTI
Umejr ibn Sa’d, r.a., bio je ~ovjek sa rijetko vi|enom o{troumno{}u. Pored toga,
Allah, d`.{., obdario ga je velikim razumijevanjem, tolerantnom du{om i plemenitim bi}em,
mo}nim da podnosi bol i patnju, ~ak i do u`asnih napora i umora. Bio je miran i stalo`en,
kao i vje{t borac na polju d`ihada.
Njegov islamski odgoj omogu}io mu je da postane veli~anstvena li~nost vladanjem
i pona{anjem. Taj je odgoj obasjao njegovu du{u i u~inio da svjetlo vjerovanja prolazi
kroz nju, pove}av{i mu ljepotu i blistavost.
Bio je srednjega rasta, lijepe gra|e, tamnoput, finoga glasa, mirnoga pogleda, mnogo je
razmi{ljao.
406 Ashabi Allahovog Poslanika
NJEGOV ISLAM
Umejr, r.a., odrastao je u ku}i koja je znala za islam. Na njega je dosta uticao njegov
otac. ^esto ga je gledao kako klanja i moli se Allahu. Umejrova du{a bila je puna
strahopo{tovanja i sre}e kada bi ~uo u~enje Kur’ana njegovoga oca, koji je ina~e imao
izuzetno lijep glas. Po tome je bio poznat u cijeloj Medini, pa je stekao nadimak Sa’d-u~a~.
Umejr je od svoga djetinjstva bio privr`en ocu. Pratio ga je i opona{ao. Kada je napunio
deset godina, otac ga je poveo sa sobom u d`amiju Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., gdje je
objavio njegovo primanje islama. Od tog momenta bio je uz Poslanika, s.a.v.s. Klanjao je za
njim, slu{ao ga i pravio mu dru{tvo gdje god je i{ao; svjetlost imana je ispunila njegovo srce.
Svi su ga voljeli i ~ak su mu po~eli praviti mjesto me|u sobom, nakon {to su naslutili u njemu
duboko vjerovanje, ~istu narav i izuzetnu bistrinu, a bio je jo{ dje~ak.
[email protected] ISPIT
Kad je Sa’d, r.a., umro, Umejr je bio tek stasali mladi}. Ostavio je sina bez imetka i
opskrbitelja. Umejr je osjetio gor~inu siro~eta i bijedu siroma{tva, ali ga to nije odvratilo od
dubokoga vjerovanja i pokornosti Allahu, d`.{. Poslije toga, njegova majka udala se za
jednog od bogata{a Medine iz Beni-el-Evsa, po imenu El-D`ulas ibn Suvejd. El-D`ulas je
dao uto~i{te Umejru sa njegovom majkom i pridru`io ga svojoj porodici, koji je u sjeni
El-D`ulasa, i u njegovoj ku}i, osjetio svu udobnost `ivota. Nadoknadio mu je sve patnje
jetimstva i siroma{tva; dao mu je mnogo imetka i odnosio se prema njemu kao dobri otac
prema uma`enom sinu. Islam El-D`ulasa nije bio iz uvjerenja, niti iz vjerovanja. On je primio
islam nerado, nakon {to je ~itava Medina primila islam. Jednoga dana Poslanik, s.a.v.s.,
objavio je da sprema veliku vojsku za pohod na Tebuk. Objasnio je muslimanima veli~inu
tog pohoda i njegov utjecaj na njihovu budu}nost i {irenje Allahove rije~i. Takav pohod
trebao je velike izdatke i tro{kove za potrebe muslimana. Zbog velike daljine izme|u Medine
i Tebuka bila je velika potreba za jaha}im `ivotinjama, zatim naoru`anjem i drugim izdacima
na du`i period. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., objavio proglas za d`ihad - tra`io je priloge
i dobrovoljce.
Muslimani su se odazvali pozivu istine i Poslanikovoj plemenitoj volji. Po~eli su mu
dolaziti, daju}i ono {to posjeduju od imetka: zlato, srebro, imovinu i jaha}e `ivotinje. Umejr
je bio svjedok blistavosti muslimana koji se odri~u svoga imetka od sveg srca i sa
zadovoljstvom du{e. Vidio je `ene muhad`ira i ensarija kako dolaze do Bo`ijeg Poslanika,
s.a.v.s., i skidaju sa svojih ruku i vratova narukvice i ogrlice od srebra i zlata, daju}i ih
kao prilog.
Ashabi Allahovog Poslanika
407
[to se ti~e imu}nih ljudi Medine: muhad`ira i ensarija, `rtvovali su se, istakli se i dali sve
od sebe na Allahovom putu. Zanos je vjerovanja poplavio njihova srca.
Abdurrahman ibn Avf, r.a., dao je dvije stotine oka zlata. Osman ibn Affan, r.a.,
polo`io je kesu od hiljadu zlatnih dinara. Resulullah, s.a.v.s., bio je zadovoljan onim {to
su muslimani pokazali i sretan zboga onog {to je vidio; pokazala se dubina vjerovanja u
srcima muslimana.
Bilo je nekoliko munafika koji su izostali od poziva, neki su ~ak {irili glasine, u `elji da
slome volju i umanje zanos. Ali, plemenitog vjerovanja u du{ama muslimana bilo je dovoljno.
Umejr se vratio amid`inoj ku}i, a te lijepe slike bile su nagomilane u njegovoj svijesti.
El-D`ulasa je zatekao kako sjedi sam, pa mu je po~eo sa ushi}enjem i zanosom opisivati
{ta je vidio, a suze radosti kvasile su njegovo lice. Htio je da i njegov amid`a u~estvuje i
pomogne sa svojim imetkom kao i ostali muslimani. Ali, El-D`ulas bio je slabog vjerovanja
i nije mogao da se suzdr`i, pa u momentu srd`be re~e: “Ako je Muhammed, u onom {to
poziva od poslanstva, iskren, mi smo gori od magaraca.”
Za~udio se Umejr tom ru`nom govoru pa se povukao iz dru{tva svoga amid`e,
razmi{ljaju}i o onome {to je ~uo i o onome {ta je trebao da uradi. Da li ovo treba saop}iti
Poslaniku, s.a.v.s., sa namjerom da ga upozori na licemjerstvo muslimana, pa makar to bio
i njegov amid`a koji je prema njemu bio veoma dobar ili pre{utjeti da ne bi bio dou{nik u
pogledu ~ovjeka koji ga je primio, prigrlio i bio dobar prema njemu, koji je u~inio da zaboravi
gor~inu siro~eta, muku siroma{tva i li{enosti?
Umejr je u{ao u strahovitu borbu sa sobom i po~eo je sagledavati posljedice u oba
slu~aja. I pobijedio je iman u njegovom srcu, pretegla je iskrenost prema vjeri naspram
onoga koji je bio dobar prema njemu. Zato se vratio svome amid`i i rekao mu smireno i
jasno, s prigu{enim tonom srd`be u svome glasu: “Amid`a, tako mi Allaha, rekao si
~udan i pogrdan govor. Tako mi Allaha, niko na zemlji nije bio dra`i mome srcu i bli`i
mojoj du{i, poslije Muhammeda ibn Abdullaha, od tebe. Me|utim, ove tvoje rije~i ako
ka`em Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., razotkrit }e te, a ako ih sakrijem, iznevjerit }u
svoje uvjerenje i upropastit }u sebe. Odlu~io sam saop}iti Poslaniku, s.a.v.s., ono {to si
rekao, a ti, eto, neka zna{.”
Oti{ao je Umejr ka mesd`idu Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., i ispri~ao mu {ta se desilo
izme|u njega i njegovoga amid`e. Poslanik, s.a.v.s., zatra`io je da ostane s njim, a
poslao je jednog od svojih ashaba da pozove El-D`ulasa. Kada je do{ao, upita ga
Resulullah, s.a.v.s.:
“Kakve je rije~i od tebe ~uo Umejr ibn Sa’d?”
El-D`ulas se uzruja i uskome{a na mjestu. Poku{a odbiti optu`bu od sebe, nakon
{to je spoznao te`inu svoje pozicije, pa re~e:
“Boga mi, on je slagao i izmislio na mene. Ni{ta nisam izgovorio od onoga {to je on
prenio.”
408 Ashabi Allahovog Poslanika
Umejr se uko~io na mjestu. Srce mu je po~elo jako kucati, lice mu je poblijedjelo, a obilne
suze poteko{e niz njegove obraze. Prisutni su po~eli da zagledaju, ~as El-D`ulasa, ~as
Umejra. Neki od njih reko{e: “Mladi} je neposlu{an! Po~eo se lo{e odnositi prema onome
koji ga je prihvatio i bio dobar prema njemu.” “On je iskren mladi}! Nikada ne la`e! Odgojen
je u Poslanikovoj d`amiji, istinoljubiv i vjeran”, govorili su drugi.
El-D`ulas htjede iskoristiti priliku u svoju korist i obmanuti prisutne optu`uju}i mladi}a da
la`e i izmi{lja na njega, pa iznese svoju spremnost da se zakune ispred Allahovog Poslanika,
s.a.v.s. Zatim se zakleo Allahom, d`.{., da on nije ni{ta rekao od onoga {to je prenio mladi}.
Umejr je ispri~ao ono {to je ~uo i u ovoj te{koj situaciji nije imao ni{ta drugo osim oslanjanja
na svoj duboki iman, pa je molio: “O Bo`e, spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to
sam govorio. O Bo`e, spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. Bo`e,
otkrij istinu.”
Umejr skoro da nije ni zavr{io sa svojom dovom, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., odjednom
se umiri. Prisutni su spoznali da je to objava i u{utjeli su na mjestu, o~iju uprtih u Poslanika,
s.a.v.s. To je potrajalo kratko, a zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., citirao kur’anski ajet:
“Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i
pokazali da su nevjernici nakon {to su javno primili islam, i htjeli su da u~ine ono {to nisu
uspjeli. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah i Poslanik Njegov imu}nim u~inili. Pa ako se
pokaju, bit }e im dobro, a ako glave okrenu, Allah }e ih i na ovom i na onom svijetu na muke
nesnosne staviti, a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati.”
Tada je El-D`ulas u~inio sed`du pred o~ima Poslanika, s.a.v.s. Njegovu je du{u obuzeo
strah, a bojazan ga u~ini blijedim, pa re~e glasom punim iskrene tevbe: “Naprotiv, kajem se
Allahu, d`.{., o Bo`iji Poslani~e. El-D`ulas je slagao, a Umejr je rekao istinu.”
Na Umejrovom licu ukazali su se znakovi radosti, o~i mu zablista{e, nasmija{e se
njegove usne, a suze radosti zasvjetluca{e na njegovom licu. Nestalo je svakoga traga
nedoumice i zbunjenosti. Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., pru`io je svoju blagoslovljenu ruku
prema Umejrovom uhu, uzeo ga blago i nje`no i rekao: “Tvoje je uho ispunilo ono {to si
~uo, i tvoj Gospodar je potvrdio da govori{ istinu.”
El-D`ulas je stao i zagrlio mladi}a, uzeo ga za ruku i poveo u pravcu svoje ku}e, obra}aju}i
mu se rije~ima zahvale zbog ulaska pravog vjerovanja u njegovo srce. El-D`ulas se, Allahovom
voljom, a Umejrovim posredstvom, preobrazio u pravoga muslimana, zanesenoga borca i
iskrenoga vjernika koji iz ~asa u ~as ponavlja: “Da Allah nagradi Umejra dobrim. On me je
izbavio iz nevjerovanja i spasio moj vrat od vatre.”
Ashabi Allahovog Poslanika
409
NAMJESNIK HIMSA
Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., preselio je na ahiret, pa se Umejr mnogo ra`alostio, osje}aju}i
prazninu i samo}u. Odlu~io je da u svom `ivotu slijedi put kojim je i{ao plemeniti Poslanik,
s.a.v.s., pa se posvetio vjerovanju i produbljivanju vjerskoga znanja. Tako|er, bio je
redovan u safovima na polju d`ihada u danima vladavine Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., nakon
{to je odrastao i u{ao u fazu mu`evnoga doba.
Nakon Ebu-Bekra, r.a., Omer ibn el-Hattab, r.a., izabran je za vo|u muslimana i
zastupnika njihovih potreba. U njegovo vrijeme pro{irila su se osvajanja muslimana
isto~no, zapadno i sjeverno. Islamska dr`ava postala je velika i pove}ao se njen ratni
plijen i zekat. Pro{irila se njena teritorija, pa je stalno postojala potreba za namjesnicima
koji primjenjuju pravila vjere, precizno i ~isto, i rade na {irenju islama, i koji se prema
podanicima pona{aju pravedno i jednako.
Stanovnici Himsa bili su ve}inom oni koji su pravili zabunu i nered: u svom pona{anju
li~ili su stanovnicima Kufe. Hims je zbog toga dobio nadimak “Mala Kufa”.
Emirul-mu’minin, r.a., htio je za namjesnika postaviti ~ovjeka koji je neuporediv me|u
muslimanima, da vodi njihove poslove, upravlja njihovim interesima, upu}uje ih i okre}e
pravom putu. Nakon dugog razmi{ljanja i stalnog istra`ivanja stigao je do saznanja ko je
tra`eni ~ovjek. Odlu~io se za imenovanje iskrenog muslimana, vjernika, borca, u~enoga
mud`tehida... - Umejra ibn Sa’da, koji je od djetinjstva odgajan pod okriljem Bo`ijeg
Poslanika, s.a.v.s.
Omer, r.a., kada bi htio da imenuje namjesnika, prvo bi postavio odre|ene osobine
koje on treba ispunjavati, a zatim bi tra`io odgovaraju}ega ~ovjeka u svjetlu osobina
koje je postavio. Rekao bi: “Ho}u ~ovjeka koji, kada je me|u narodom, izgleda kao emir, a
da emir nije. A ako je me|u njima kao emir, da izgleda kao jedan od njih. Ho}u namjesnika
koji se me|u narodom ne razlikuje u odje}i koju obla~i, u hrani koju jede, i u onom gdje
stanuje. Onoga koji }e ih predvoditi u namazu, dijeliti me|u njima istinito i presu|ivati pravedno
i koji ne}e zatvarati svoja vrata pred njihovim potrebama.”
Pozvao je Umejra i zadu`io ga namjesni{tvom u Himsu. Umejr se pokorio jer je u
tome vidio nastavak borbe na Allahovom putu. Nije na{ao u njoj ugled ni vlast. Uzjahao
je svoju jahalicu, uzeo svoju putnu opskrbu i krenuo prema Himsu. Kada je stigao, prvo je
pozvao stanovnike da klanjaju namaz u d`ematu, a zatim je ustao i odr`ao kratak i sa`et
govor. Rekao je vrlo malo rije~i, ali jasnih, objasnio je svoje mi{ljenje i na~in na koji }e suditi.
Rekao je: “Hvala Allahu, d`.{., velikom zahvalom na Njegovoj blagodati i Njegovoj uputi i
410 Ashabi Allahovog Poslanika
neka je mir i spas na Njegovoga Poslanika, s.a.v.s. O ljudi, zaista je islam neosvojiva
tvr|ava i pouzdana kapija. Tvr|ava je islama pravednost, a njegova kapija je istina. Pa ako
se zatvori kapija i sru{i tvr|ava, izgubila se za{tita ove vjere. Zaista je islam neosvojiv ako
je vladar strog, a strogost vladara nije udarac bi~em niti ubistvo sabljom nego pravedno i
istinito su|enje.”
Zavr{io je svoje obra}anje nakon {to je postavio temelje sebi i stanovnicima Himsa:
pravda i istina. Pojasnio im je da }e to biti njegova politika prema njima i njegov na~in u
upravljanju njihovim poslovima. I predade se svom poslu, a ljudi su bili zadovoljni na~inom
njegova rasu|ivanja.
Pro{la je godina dana, a Vo|i pravovjernih, koji je bio u Medini, nije do{la ni jedna vijest
ni `alba na njegova namjesnika u Himsu, Umejra ibn Sa’da, r.a., a oni su bili ti koji su se
stalno `alili i stalno bili u nemirima. Omer, r.a., bio je u nedumici u pogledu Umejra, bilo mu je
~udno {ta se to doga|a, pogotovo zbog toga {to mu nije stiglo ni{ta od ratnoga plijena i
zekata. Zato je pozvao svoga pisara i rekao mu da napi{e Umejru ibn Sa’du u Hims sljede}u
poruku: “...Kada ti do|e ovo moje pismo, napusti Hims i kreni ovamo sa plijenom koji si
sabrao...”
Kada je primio pismo, Umejr je uzeo putne namirnice i posudu za abdest. Napunio je
mje{inu vodom, prebacio je preko ramena, uzeo svoje koplje i krenuo pje{ke u pravcu
Medine. Razdaljina izme|u Medine i Himsa bila je velika, pogotovo za onoga ko je
prelazi hodaju}i, bez jaha}e `ivotinje. Kada je stigao u Medinu, njegovo tijelo je izmr{alo i
poblijedjelo, a snaga oslabila. Kosa mu je porasla, a pra{ina prekrila ~itavo tijelo. Odmah je
u{ao kod Emirul-mu’minina, r.a., u d`amiju Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s. Kada ga je vidio u
takvom stanju, halifa mu re~e:
“[ta je s tobom, Umejre?”
Umejr mu odgovori:
“O Vo|o muslimana, sa mnom nije ni{ta. Ja sam zdravoga tijela i ~iste krvi. Sa
mnom je ~itav dunjaluk i svo njegovo blago.”
Omer ga upita:
“[ta je od dunjaluka s tobom?”, misle}i na imetak muslimana za koji je mislio da ga
nosi sa sobom.
“Sa mnom je ranac u kome nosim putne potrebe. Sa mnom je moj ~anak iz kojeg
jedem i pijem, sa mnom je posuda za abdest u kojoj perem svoju glavu i odje}u. Sa
mnom je moje koplje na koga se oslanjam u putu i borim se protiv neprijatelja ako
budem napadnut. Tako mi Allaha, d`.{., zaista je sav dunjaluk skupljen u mom imetku.”
Omer ga upita:
“Jesi li do{ao pje{ke?”
“Da”, re~e on.
Ashabi Allahovog Poslanika
411
Omer ga ponovo upita:
“Zar ti nije data jahalica da je koristi{?”
On re~e:
“Ja je nisam tra`io od ljudi niti su oni meni ponudili drugu kada je moja `ivotinja
uginula.”
Omer ga ponovo upita:
“Gdje je imetak kojeg si nam donio u dr`avnu kasu?”
Umejr odgovori:
“Nisam ni{ta donio.”
Omer ga upita za{to, a on odgovori:
“Do{ao sam stanovnicima Himsa, pa sam sakupio ~estite predstavnike njenoga
stanovni{tva i imenovao ih da ubiru zekat. Kada su skupili, savjetovao sam se s njima i
potro{io ga gdje je bilo potrebno. Da je ostalo i{ta od njega, donio bih ga tebi.”
“Zar nam nisi donio ni{ta?”, upita Omer.
“Ne!”, re~e Umejr.
Ovo jako obradova Omera, r.a. Imao je ispred sebe ~estitoga namjesnika i rijetko
sposobnoga ~ovjeka u rje{avanju ljudskih pitanja i upravljanju njihovim poslovima, pa naredi
svome pisaru: “Produ`i ugovor Umejru!”
Umejr ga je pogledao pogledom izvinjenja i rekao mu mirnim glasom: “Ti dani su
pro{li. Nisam radio ni za tebe ni za drugoga, mimo Allaha.”
Omer, r.a., poku{ao ga je odvratiti od njegove odluke i vratiti u Hims da nastavi svoje
namjesni{tvo na na~in kako je to dosad radio. Me|utim, on je bio uporan u ne}kanju, i takav
nepokolebljiv, napusti Omera, r.a.
PRESELJENJE NA AHIRET
Umejr, r.a., povukao se iz javnoga `ivota. Uputio se u Palestinu da u njoj provede
svoje dane u pobo`nosti i bogobojaznosti, u ~istom i blistavom `ivotu. Dosta mu je ~asti
u onome {to je rekao Omer, r.a., za njega: “Volio bih imati ljude kao {to je Umjer da se
s njima pomognem u ~injenju dobra muslimanima.”
Umejr, r.a., umro je u Palestini gdje je i ukopan.
Allah, d`.{., smilovao se Umejru ibn Sa’du, r.a., dje~aku vjerniku, ~asnom ~ovjeku,
iskrenom vjerniku, pobo`nom namjesniku.
AMR IBN MA’D JEKRIB, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Amr. Sin je Ma’da Jekriba, a on je sin Abdullahov, a on Amrov, a on
Husmov, a on Amrov, a on Zubjeda el-Asgara, a on Munebbiha, a on Rebi’e, Rebi’a je sin
Seleme, a on Mazinov, a on Rebi’e, a on Munebbiha, a on Zejda el-Ekbera, a on El-Harisov,
a on S’abov, a on Sa’da el-A{ireta, a on Mizhied`a ez-Zubejdija el-Mizhed`ija. Nadimak mu
je bio Ebu-Sevr.
OSOBENOSTI
Amr ibn Ma’d Jekrib bio je pustinjak i vitez. Volio je jahanje konja, a u pustinji je
na{ao snagu, ponos i bogatstvo. Pustinjaka osokoli pustinja, daje mu svoje blago, nau~i
ga da ne zna za poraz, a li~nost Amra gradila se u takvim uvjetima.
Bio je spretan jaha~, na konju se utrkivao, lovio i borio. Bio je poznat na podru~ju
Jemena, gdje je obitavalo njegovo pleme Zubejd i spominjan po posjedovanju
najpoznatijih vrsta ~istokrvnih konja. Tako|er, bio je poznat po svojim bitkama i pohodima
u d`ahilijetu.
Odlikovao se nad ostalima po mnogoborojnim stihovima koje je spjevao u d`ahilijetu i u
islamu. U njima je opisivao ushit i ponos, bogobojaznost i spoznaju Allaha, d`.{.
Me|u ljudima je u`ivao veliki ugled. Bio je jedan od malobrojinih koji su poznavali
~itanje i pisanje. Sa ko`e je ~itao raznovrsne tekstove i pri~e saznavaju}i razmi{ljanja i
poglede drugih ljudi.
414 Ashabi Allahovog Poslanika
Odlikovao se velikodu{no{}u; dijelio je sve {to je imao za spas nevoljnika, do~ek gosta,
skrbni{tvo siromaha. U d`ahilijetu je prisustvovao provodima i plesu ropkinja, a `ivio je od
borbe i plijena.
Bio je vje{t u rukovanju sabljom. Njegova sablja bila je poznata na cijelom Arapskom
poluotoku, jer ga nikada niko nije porazio u borbi. Ime te sablje bilo je “Samsame”.
Bio je visok, ~vrste gra|e, tamnoput, duguljastoga lica, sitnih o~iju. Imao je gustu
kosu i bradu, ~esto ih je knio. Imao je jake mi{i}e i krupne {ake. Hodao je sporo, naginju}i
svoje tijelo prema naprijed, dok je, kao soko, s oprezom posmatrao ljude.
PRIMANJE ISLAMA
Amr ibn Ma’d Jekrib je pokasno primio islam. @ivot ispunjen razonodom i zabavom i
veliki imetak koji se sastojao od konja, deva i razli~ite stoke u~inio je da njegovo pona{anje
bude puno egoizma, a on sklon rasko{i i u`ivanjima. Nakon osvojenja Meke, osme godine
po Hid`ri, arapska plemena uvidjela su ispravnost poziva Muhameda, s.a.v.s., i veli~inu i
snagu islama. Dolazili su u Medinu u vidu delegacija, daju}i i potvr|uju}i prisegu, objavljuju}i
svoj islam i priklju~uju}i se safovima mud`ahida Muhammeda, s.a.v.s.
Amr je po`elio oti}i u Medinu i saznati ne{to o Poslaniku, s.a.v.s., i na taj na~in shvatiti
poruku islama i prihvatiti je. Imao je prisnoga prijatelja, Kajsa ibn Mek{uha el-Muradija, pa je
`elio da i on po|e s njim u Medinu. Rekao mu je: ”O Kajse, ti si poglavar svoga naroda..., a
pri~a se da se neki ~ovjek od Kurej{ija, po imenu Muhammed, pojavio u Hid`azu i tvrdi da je
Poslanik. Hajde s nama do njega da vidimo ~emu on to podu~ava, pa ako bude Poslanik,
kao {to to govori, to }e biti o~evidno i ako se sretnemo s njim, slijedit }emo ga, a ako bude
ne{to drugo osim Poslanik, pa mi takve dobro znamo.”
Kajs je odbio zahtijev Amra, smatraju}i njegov prijedlog suludim, a i njega je odvra}ao
od puta u Medinu. Ali, Amr je ostao ustrajan u svojoj ideji. Ostavio je Kajsa i sam krenuo
ka Resulullahu, s.a.v.s.
Nakon {to je stigao u Medinu, smjestio se u ku}i svoga prijatelja Sa’da ibn Ubade.
Slijede}eg dana Sa’d je zajedno sa Amrom oti{ao Poslaniku, s.a.v.s. Tu se Amr s njim
susreo, potvrdio njegovo poslanstvo i primio islam.
Kajs se `estoko razljutio zbog Amrova postupka govore}i: “Suprotstavio mi se i
ostavio me!”
Kada je ovo do{lo do Amra, odgovorio je u stihovima:
Jo{ u gradu dru`e stari,
ja ti savjet davah jasan,
u kome je spas ti du{i
Ashabi Allahovog Poslanika
415
I Uputa - Poziv glasan.
Moj savjet je: Boj se Boga
Gospodara, Svevi{njega
i znaj da stat }emo svi
Na Mah{eru - pred Njega
AMROVA SABLJA “SAMSAME”
Amr se vratio u Jemen. Tamo je `ivio me|u pripadnicima svoga plemena Zubejd, u
bogobojaznosti i ibadetu. Me|utim, zbog kasnoga primanja islama i osje}aja koji su ga
vezivali za d`ahilijet, njegova je vjera jo{ bila nestabilna, iako je redovno obavljao namaz i
postio.
Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., redovno je slao namjesnike u sve krajeve islamske dr`ave radi
skupljanja zekata od muslimana i poziva ostalih ljudi u islam. Halida ibn Se’ida ibnul-’Asa,
r.a., poslao je u Jemen i rekao mu: “Kada do|e{ u neko naselje, a u njemu se ne u~i ezan,
zarobi one u njemu.”
Halid je do{ao do plemena Zubejd i, po{to nije ~uo ezan, zarobio ih je. Amr je saznao {ta
se desilo njegovom plemenu i do{ao Halidu ibn Se’idu govore}i:
“O Halide, poznato ti je da sam ja musliman i smatram da bi, meni iz po~asti, trebao
osloboditi ovaj moj narod.”
Halid re~e:
“Poklanjam ti ih... a na tebi je da ih poziva{ u islam!”
“Tako }u i raditi!”, odvrati Amr.
Amr je posjedovao sablju kojoj nije bilo sli~ne na cijelom Arapskom poluotoku, tzv.
“Samsamu”, pa je pokloni Halidu, ukazuju}i mu tako zahvalu i po~ast, te izre~e stihove:
Drug mi vjeran; sablja moja,
u borbama stalno bje{e
pa je pazih i o~uvah
nek’ me selami na nju tje{e.
Amra je odu{evio Halid ibn Se’id, r.a., - vidio je u njemu velikoga heroja; a obi~no su
heroji zadivljeni herojima. Hvalio ga je u svojim mnogobrojnim pjesmama, opisuju}i njegovu
vrijednost, dobro~instvo, juna{tvo i vjeru. U jednom od stihova ka`e:
I dobrome svakom rekoh:
“Ako do|e{ ti Halidu
sretan ti si i pohvaljen
i spominjan u narodu.”
416 Ashabi Allahovog Poslanika
ODMETNIK
Desete godine po Hid`ri, kada je Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret, u Jemenu
se pojavio ~ovjek koji je tvrdio da je poslanik. Ime mu je bilo El-Esved el-Ansi. Njegovo puno
ime je Abhele ibn Ka’b ibn Gavs, a bio je iz mjesta Kehfu Dan, u Jemenu. El-Esved je uspio
obmanuti narod svojim la`nim govorom o poslanstvu, pa su ga po~eli slijediti mnogi ljudi
poznati po ugledu i bogatstvu. Skupio je vojsku od sedam stotina boraca. Nakon {to je
dobro organizirao svoju vojsku i ovladao jednim dijelom Jemena, uputio je pisma namjesnicima
Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., nare|uju}i im da napuste Jemen i ostave sav prikupljeni zekat.
Napisao im je:
“O pobunjenici, ostavite zauzetu zemlju i isplatite sabrani zekat, mi imamo najve}e
pravo na to, a vi imate svoju zemlju i imetak.”
El-Esved je nakon toga iza{ao iz Kehf Dana i uputio se na ~elu svoje vojske ka Ned`ranu,
opkolio ga je i dr`ao u opsadi deset no}i, nakon ~ega su se njegovi stanovnici predali. Dio
ih je pobio, a dio zarobio. Tako su i namjesnici Allahova Poslanika, s.a.v.s.: Mu’az ibn
D`ebel, r.a., Ebu-Musa el-E{’ari, r.a., i Halid ibn Se’id, r.a., napustili ta podru~ja i vratili se u
Medinu.
El-Esved je nastavio put ka Sani kojom je vladao Bazan. On je tada ve} bio u
islamu. El-Esvedova vojska napala je Bazana, provalila u grad, u{la u njega i ubila
vladara. El-Esved se o`enio Bazanovom `enom koja bija{e veoma lijepa. Predvodnici
muslimana u Jemenu vidjeli su da bi pobjeda mogla pripasti El-Esvedu i da bi mogao
ovladati cijelim Arapskim poluotokom, sa vojskom koja je bila pod njegovom
komandom. Zbog toga se odmetnu{e od islama i pristado{e uz El-Esveda. Me|u
njima je bio i Amr ibn Ma’d Jekrib, a njegov prijatelj Kajs ibn Mek{uh bio je desna ruka
El-Esvedu.
Amr ibn Ma’d Jekrib priklju~i se El-Esvedovoj vojsci. Ovaj ga je postavio za poglavara
Mazhid`a. U me|uvremenu, Firuz ed-Dejlemi uspio se dogovoriti sa El-Esvedovom
`enom, biv{om Bazanovom `enom, da ubije El-Esveda. To se desilo pred kraj
Resulullahovog, s.a.v.s., `ivota.
Kada je Ebu-Bekr, r.a., preuzeo hilafet, opremio je vojsku i poslao je u sve krajeve
Arapskoga poluotoka radi gu{enja pokreta odmetni{tva i dokraj~ivanja njegovih vo|a.
Muhad`ira ibn Umejja, r.a., poslao je El-Esvedu el-Ansiju i novom vo|i Kajsu ibn Mek{uhu.
Kada je Amr saznao da se muslimanska vojska uputila ka Jemenu, ostavio je oru`je i
napustio Kajsa ibn Mek{uha. Sklonio se u svoju ku}u, kaju}i se zbog onog {to je u~inio
(odmetni{tva).
Ashabi Allahovog Poslanika
417
Nakon {to je muhad`ir Ibn-Umejje dokraj~io El-Esvedov pokret, oti{ao je do Amra, ku}i
mu, zarobio ga i poveo sa sobom u Medinu. Tako|er je zarobio Kajsa ibn Mek{uha, koji je
ubrzo pre{ao na islam i bio jedan od junaka u osvajanju Perzije. Amr ibn Ma’d Jekrib izveden
je pred halifu Ebu-Bekra, r.a., koji ga je prekorio i gotovo odlu~io kazniti smr}u, ali Amr se
pokaja i vrati dini-islamu. Halifa je uvidio njegovu iskrenost i oprostio mu, `ele}i i nadaju}i se
od njega velikoj koristi za islam.
NADOKNADA
Amr je ostao u Medini, a grizla ga je savjest zbog grijeha koji je po~inio.
Halifa je u to vrijeme slao vojsku u osvajanja, van Arapskog poluotoka, a u po~etku
tih osvajanja s vojskom nije slao nijednog koji je bio odmetnik od vjere. Amr se nije mogao
strpiti u Medini, vratio se u Jemen kaju}i se svome Gospodaru i o~ekuju}i pogodnu priliku
da nadoknadi svoju gre{ku i odmetni{tvo.
[urahil ibnul-Ka’ka’ prenosi da je Amr ibn Ma’d Jekrib rekao: “Bo`iji Poslanik, s.a.v.s.,
podu~io nas je telbiji: ‘Odazivam Ti se, moj Gospodaru, odazivam...’, a nisu bili daleko
dani d`ahilijeta kada smo, obavljaju}i had`, govorili: ‘Odazivam ti se i veli~am te, ispri~avaju}’
se. Moje pleme Zubejr do|e ponizno, `ure}’, na konjima brzim. Sve brda, doline i pustinje
prevaljuju}’.’ Sada, hvala Allahu, d`.{., govorimo kako nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
podu~io.”
Poslije nekog vremena Amr se vratio u Medinu, mole}i Allaha, d`.{., da ga halifa
uvrsti u vojsku koja je krenula u osvajanja na Allahovom putu. I do~ekao je zlatnu priliku
- Bizantijci su se stacionirali na Jermuku sa vojskom koja je brojala vi{e od stotinu hiljada
ratnika.
Halifa je po~eo pozivati ljude u d`ihad. Me|u prvima odazvao se Amr ibn Ma’d Jekrib,
r.a., zajedno sa nekim svojim suplemenicima i priklju~io se muslimanskoj vojsci u pohodu na
Jermuk. U toj velikoj historijskoj bici pokazao je rijetko vi|eno juna{tvo i izazvao divljenje
muslimana. Jahao je svoga konja, sa isukanom sabljom, veoma sli~noj njegovoj “Samsami”.
Imao je bogato ratno iskustvo, a spojio je vje{tinu i hrabrost u napadima. Krenuo je Amr,
tra`e}i {ehadet kao nadoknadu za ono {to je prije po~inio.
Odjednom se na{ao usred redova bizantijske vojske, glasno vi~u}i i udaraju}i svojom
sabljom kako rijetko koji ~ovjek umije. Kada je osjetio opasnost koja mu se pribli`ila,
po~eo se povla~iti, kose}i lijevo i desno. Kada se bio ve} pribli`io muslimanskim safovima,
jedan Bizantijac odape strijelu prema njemu i pogodi ga u oko i izbi ga.
Poslije, Amr se ponosio {to je izgubio oko na Allahovom putu, mole}i Ga da mu to
primi kao nadoknadu.
418 Ashabi Allahovog Poslanika
JUNAK KADISIJJE
Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na podru~ju [ama,
trebalo je krenuti prema Perziji. Poslije smrti halife Ebu-Bekra, r.a., hilafet je preuzeo Omer
ibn el-Hattab, r.a. Po~eo je razmi{ljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih
kao vo|e koji }e preuzeti zapovjedni{tvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije. Tada mu
Abdurrahman ibn Avf, r.a., re~e: “Na{ao sam ga... Lav sa kand`ama... Sa’d ibn Ebi-Vekkas.”
Sa’d je postavljen za zapovjednika cjelokupne islamske vojske na podru~ju Perzije.
Halifa je obilazio sva podru~ja pozivaju}i ljude da se priklju~e Sa’dovoj vojsci koja uskoro
kre}e ka Perziji. Muslimani su se odazivali, opremali i pristupali pod zastavu Sa’da. Sabrao
je veliki broj mud`ahida, pa krenu{e ka Iraku.
Sa’d se ulogorio na podru~ju mjesta Zerud. Tu je ~ekao dolazak podr{ke i daljnje
upute od halife. Po~eo je ispitivati podru~je i praviti plan po kojem bi postupao u svojim
osvajanjima, nakon {to Halid ibn Velid, r.a., i Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., osvoje
Emgi{iju i ostale ira~ke gradove do El-Hire. Pomo} je po~ela stizati Sa’du; skupilo se oko
dvadeset hiljada mud`ahida. Zatim su mu se priklju~ili muslimani stanovnici Iraka, koji su
pre{li na islam poslije prvih osvajanja.
Halifino pismo upu}eno Sa’du je podrobno govorilo o na~inu organiziranja napada.
Taj plan je podrazumijevao precizno odabran raspored vojske.
Sa’dovoj vojsci priklju~i se i Amr ibn Ma’d Jekrib, r.a., na ~elu skupine plemena
Mazhid` i Zubejd, sa oko sedam stotina mud`ahida. Sa’dov plan, koji se temeljio na
savjetu Musenne ibn Harisa, r.a., re~enom prije njegove smrti, predvi|ao je borbu sa
Perzijancima {to je mogu}e bli`e granici, a nikako u sredi{tu Perzije.
Nakon {to je prou~io teren i polo`aje gradova, i nakon {to je preispitao halifin plan
i Musennin savjet, Sa’d je uvidio da je kadisijska dolina najpogodnije mjesto za odlu~uju}u
bitku. Ako pobjede muslimani, bit }e im olak{ano osvajanje cijele Perzije.
Sa’d ibn Ebi-Vekkas, r.a., podijelio je du`nosti i imenovao zapovjednike odreda, nosa~e
bajraka i poglavare plemena. Bojne safove je ustrojio za po~etak bitke.
Perzijanci su se smjestili nasuprot muslimana. Prema uputama halife prije bitke,
Jezded`ird, perzijski kralj, pozvan je u islam.
Sa’d je odabrao zapovjednike odreda vojske i poglavare plemena koji su se
odlikovali mudro{}u, pronicljivo{}u i velikim zalaganjem: En-Nu’mana ibn Mukarrina
el-Mezenijja, Bisera ibn Ebi-Rehma el-D`uhenija, Hamlea ibn D`unejju el-Kinanija,
Hanzalu ibn er-Rebi’u et-Temimija i Firasa ibn Hajjana es-Sehnija, r.a. Izabrao je
nekoliko ljudi koji su bili posebno cijenjeni i po{tovani, a bili su i fizi~ki najspremniji
Ashabi Allahovog Poslanika
419
ljudi ~ija su se mi{ljenja duboko uva`avala. Oni su: Atarid ibn Had`ib et-Temimi,
El-E{’as ibn Kajs el-Kindi, Haris ibn Hassan ez-Zuheli, Asim ibn Amr et-Temimi,
Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zubejdi i El-Mugire ibn [u’be es-Sekafi, r.a. Vo|a ove
skupine bio je Nu’man ibn Mukarrin, r.a.
Izaslanica se okupila kod Jezded`irda, a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja d`izju.
Odabrao je borbu. Zaprijetio je muslimanima da }e ih Rustem, vo|a njegove vojske, sve
ukopati u kanalima Kadisijje, ili }e ih vratiti u njihove krajeve.
Izaslanica se vratila Sa’du ibn Ebi-Vekkasu, r.a., sa vije{}u o borbi. Vidjelo se da }e
bitka ubrzo po~eti, pa je Sa’d po~eo skupljati ljude i vr{iti zavr{ne pripreme.
Na drugoj strani, Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala {ezdeset hiljada pje{aka
i {ezdeset hiljada konjanika, ne broje}i ratnike na slonovima. U isto vrijeme broj
muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mud`ahida.
Obi~aj je bio da se na po~etku bitke odigra dvoboj radi ispitivanja snage protivni~ke
vojske i radi ubacivanja straha u njene redove.
Amr ibn Ma’d Jekrib hodao je izme|u mud`ahidskih safova, podsti~u}i ih: “O skupino
mud`ahida, budite lavovi, jer lav je postojan. Kada ovi stranci pobacaju svoje oklope, li~e
jarcima.”
Suprotstavio mu se jedan od Perzijanaca na svom konju govore}i na perzijskom:
“Merd... merd64....”, a bio je jedan od najboljih njihovih strijelaca. Dohvatio je svoj luk,
stavio strijelu u njega i odapeo je prema Amru. U istom tenutku dok je odapinjao strijelu,
Amr je udario svoga konja, sko~iv{i sa njega, a strijela se zabi u njegov tobolac. Amr se
okrenuo prema vojniku i potr~ao vi~u}i borbene poklike zaglu{uju}im glasom. Borio se
s njim sve dok mu nije izbio sablju iz ruke, pa mu se pribli`io i uhvatio ga za vrat i pojas,
a zatim ga zbacio s konja. S njim se uputio ka muslimanima. Kada im se pribli`io,
slomio je Perzijancu vrat, bacio ga na zemlju i odsijekao mu glavu. Ono {to je bilo s njim
uzeo je kao ratni plijen; imao je dvije zlatne narukvice, zlatnu ogrlicu i ogrta~ od najljep{e
svile. Amr se okrenuo muslimanima i rekao:
“Ovako radite sa njima!”
“E Ebu Sevre, ko mo`e da uradi ono {to si ti uradio?”, uzvrati{e mu oni, jo{ zapanjeni od
prizora.
Zatim je povedena velika i stra{na bitka. Vojske su se izmije{ale, a muslimani su,
hvala neka je Allahu na tome, pokazali primjere juna{tva i odva`nosti, ponosa i
dostojanstva. Perzijanci su vodili slonove koji su grunuli i sru~ili se tako da se zemlja
tresla.
Amr ibn Ma’d Jekrib, r.a., bio je uistinu jedan od velikih junaka Kadisijje. Na{ao se
ispred jednog od slonova, govore}i svojoj bra}i: “Ja }u napasti na slona i na one oko
njega, zato nemojte zaostajati da ne bi izgubili Ebu-Sevra. Ako do|ete na vrijeme, na}i }ete
420 Ashabi Allahovog Poslanika
me sa sabljom u ruci.”
Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udaraju}i sabljom po perzijskoj vojsci.
Pra{ina ga je prekrila tako da ga njegova bra}a nisu mogla vidjeti, pa reko{e jedni
drugima: “[ta ~ekate? Jeste li sposobni da ga stignete? Ako ga izgubite, muslimani }e ostati
bez velikog junaka!”
Njegovi prijatelji istupi{e naprijed i vidje{e perzijsku vojsku okupljenu oko Amra,
koga su oborili s konja. Brzo ih rastjera{e. Prema Amru je, dok je bio na zemlji, pojahao
jedan Perzijanac, a on je uhvatio za nogu njegova konja, zaustavio ga, zatim uhvatio i
za drugu, pa kad su to muslimani vidjeli, napali su na konjanika i oborili ga s konja. Amr
re~e: “Dajte mi njegove uzde!”
Oni su mu pomogli, pa je tako uhvatio konja za uzde, popeo se na njega i nastavio
boj, probijaju}i se kroz neprijateljske redove.
Historijska bitka na Kadisijji zavr{ila se pobjedom muslimana, hvala neka je Allahu {to je
tako bilo. Ubijen je i Rustem, zapovjednik perzijske vojske.
Amr je ovako opisao ovu bitku:
Kadisijja doba kada Rustem napade,
sve vitezovi sna`ni, okretni i spretni,
krenu Rebi’a sa mud`ahidima,
u osvit zore,
u d`ihad, Milostivome pokorni.
D`abir ibn Abdullah, r.a., prenosi ono {to je re~eno poslije Bitke na Kadisijji o trojici
koji su se vratili u islam, a Amr ibn Ma’d Jekrib, r.a., bio je jedan od njih, pa ka`e: “Tako
mi Allaha, d`.{., osim Koga drugog boga nema, nismo vidjeli nijednog borca sa Kadisijje
da vi{e `udi za ahiretom. Sumnjali smo u tri osobe, ali kasnije ne vidjesmo nikog
povjerljivijeg i skromnijeg od njih: Tulejha ibn Huvejlida, r.a., Amra ibn Ma’da Jekriba,
r.a., i Kajsa ibn Mek{uha, r.a.”
[EHID
Amr, r.a., nastavio je sa borbom na Allahovom, d`.{., putu, uprkos tome {to je bio
za{ao u godine. Neprestano se kajao zbog nekada{njega odmetanja od islama.
U~estvovao je u Bici na Nehavendu, a imao je vi{e od devedeset godina. Borio se u
svom stilu i po obi~aju, kao i prije, kao malobrojni junaci. Na kraju bitke, u kojoj su
muslimani izvojevali pobjedu, na{li su Amra ibn Ma’da Jekriba ranjenog, odnijeli su ga i
lije~ili.
Ashabi Allahovog Poslanika
421
Prenosi Halid ibn Katn, jedan od onih koji su prisustvovali Amrovom preseljenju na
ahiret: “Ve} je bio zaspao, pa su ga htjeli prenijeti. Probudili su ga. Ustao je, a njegova usta
i jezik bili su mu se oduzeli. Poslije toga je ubrzo preselio. Ukopan je u gradu Revzi, u kojem
je i preselio.”
Pjesnik Da’bel el-Huzai izrecitirao je sljede}e stihove:
Iz boja nam se vrati{e
hrabri, sna`ni pobjednici.
Nosili su tijelo znanog
i odva`nog u konjici.
Reci svima,
~ak Zubejda obavijesti i Mizhed`a:
“Mi `alimo {to nejmamo
Ebu-Sevra mu`dahida.”
Neka se Allah, d`.{., smiluje Amru ibn Ma’du Jekribu, konjaniku, pjesniku, mud`ahidu,
vjerniku, junaku Kadisijje.
SA’D IBN UBADE R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Sa’d, sin je Ubadin, a on Dulejmov, a on Harisov, a on Ebu-Huzejmov, a
on S’alebov, a on Tarifov, a on El-Hazred`ov, a on Saidov, a on K’abov, a on El-Hazred`a
el-Ensarijja el-Saidijja. Zvali su ga Ebu-Sabit.
LI^NOST
O li~nosti Sa’da ibn Ubade najbolje govori veliki autoritet koji je u`ivao, kako u
predislamskom, tako i u islamskom periodu. Bio je predstavnik plemena, njegov prvak i
velikan. Rije~ mu je bila slu{ana, a odluka presudna. Za njegovo mi{ljenje pitalo se i po
njemu radilo. Bio je dare`ljivi plemi} koji je volio prite}i u pomo} nevoljniku i odbraniti
one kojima je nanesena nepravda. Bio je pri ruci slabom protiv jakog. Potla~enik i
bespomo}nik je znao da }e kod njega na}i uto~i{te.
Kada je do njega doprla Muhammedova, s.a.v.s., da’wa sa svojim uzvi{enim ciljevima
koji iskorjenjuju nevjerstvo i vi{ebo{tvo i pozivaju vjeri u Jednog Jedinog Boga, shvatio je da
se ti principi podudaraju sa ljudskom naravi i duhom; povjerovao je u Allaha, d`.{., primaju}i
Njegovu vjeru i slijede}i Njegovoga Poslanika, s.a.v.s.
Njegov spolja{nji izgled odisao je vedrinom i izazivao po{tovanje, a njegov nastup je
zra~io ja~inom njegove li~nosti. Bio je stasit, krupan, ~vrst, bijele puti pro{arane crvenilom,
krupnih ruku i stopala. Ogromno bogatstvo koje je naslijedio od oca pove}avao je ula`u}i
ga u trgovinu, prodaju}i plodove iz vo}njaka i {alju}i karavane put [ama, Iraka i Jemena.
424 Ashabi Allahovog Poslanika
Sa’d se proslavio u borila~kim vje{tinama, pogotovo u strelja{tvu. Tako|er, u plivanju je
bio me|u prvima. Njegova dobrota i plemenitost su navo|ene za primjer. Navra}ali su mu
ljudi sa svih strana, kod njega jeli, pili, spavali i nalazili za{titu. Ljubav prema dobru ukorijenila
se u njemu i postala dio njega dok njegov odnos prema ljudima nije dostigao vrhunac
plemenitosti.
Sa’d nije zaboravio ni na svoj udio u nauci. Usavr{io je ~itanje i pisanje, a posebno
se isticao u kaligrafiji gdje je njegov divan rukopis odslikavao prefinjenost njegovoga
ukusa i umjetnosti. Ljudi su ga voljeli i po{tovali zbog njegove otvorenosti, jasno}e, kao
i ~istote du{e. Govorio je ono {to misli, bez zaobila`enja, okoli{anja i prevare.
PRELAZAK NA ISLAM
Allahova je, d`.{., odredba htjela da stanovnici Medine budu Resulullahovi, s.a.v.s.,
pomaga~i i za{titinici Allahove vjere, dini islama. Nakon {to se ~asni Poslanik, s.a.v.s., u
prisustvu svoga amid`e Ebu-Taliba, sa mekanskim mu{ricima dogovorio da, makar
privremeno, mu{rici prestanu sa provokacijama i zlostavljanjima, po~eo je sa {irenjem i
dostavljanjem poslanice koja mu se objavljivala. Koristio je sezone had`a da ga predstavi
arapskim plemenima i da objasni su{tinu i ciljeve poziva.
[est ~lanova Benu-Hazred`a krenuli su iz Medine put Meke da obave had`. Istupiv{i
pred njih, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita ih:
“Ko ste vi?”
Odgovorili su:
“Grupa iz Benu-Hazred`a.”
On ih ponovo upita:
“Ho}ete li sjesti da porazgovaramo?”
“Naravno”, odgovori{e.
Sjeo je s njima i pozvao ih u vjeru Uzvi{enoga Allaha, te u~e}i Kur’an uvjeri ih da je on
o~ekivani Poslanik. Oni mu se odazva{e i primi{e islam. Potom su rekli: “Ostavili smo narod
koji nema premca u me|usobnom trvenju. Mo`da }e Allah dati da ti bude{ taj koji }e ih
izmiriti. Vratit }emo se njima i pozvati ih u ono u {ta si ti nas pozvao, i izlo`iti im novu vjeru.
Pa ako Allah u~ini da se izmire, ti }e{ biti najugledniji me|u njima.
Prije rastanka dogovorili su se da se slijede}e had`ske sezone na|u na istom mjestu.
Stanovnici Medine, pripadnici plemena Hazred`a i Evsa, bili su u stalnoj zavadi i
neprestanim ratovima od davnina. Vrativ{i se u Medinu, Hazred`lije su po~eli {iriti
Muhammedovu poruku, poja{njavaju}i principe nove vjere i prenose}i ono {to se njima
desilo. Govorili su o dogovoru da se sa Poslanikom, s.a.v.s., ponovo sastanu slijede}eg
Ashabi Allahovog Poslanika
425
had`a na Akabi.
Pozivu su se odazvali samo malobrojni pojedinci iz oba plemena, ali je ime ~asnoga
Poslanika, s.a.v.s., postalo poznato u svakoj medinskoj ku}i. Sljede}e godine, u dogovoreno
vrijeme, iz Medine je pristiglo dvanaest uglednih ~lanova Hazred`a i Evsa. Sastali su se sa
Poslanikom, s.a.v.s., i primili islam; taj sastanak je poznat pod imenom “Prvi ugovor na
Akabi”.
Prilikom “Drugog ugovora na Akabi”, me|u prisutnim prvacima koji su primili islam i
obaveze koje proisti~u iz toga bio je i Sa’d ibn Ubade. Bilo ih je sedamdeset troje, od
toga tri `ene. Od toga mubarek dana Sa’d se stavio u slu`bu islama i d`ihada na
Allahovom, d`.{., putu, slijede}i Njegovoga ~asnoga Poslanika, s.a.v.s.
ZAROBLJENIK
Vijest o ugovoru na Akabi izme|u Muhammeda, s.a.v.s., i stanovnika Medine pro{irila
se brzo po Meki. Kurej{ije su bili kao ludi, razbjesnili su se poput razjarenih zvijeri, `eljni
zgrabiti svakog ko je u{ao u ugovor sa Poslanikom, s.a.v.s., i primio islam. Kontrolirali su
trgova~ke puteve, prikupljaju}i vijesti o ensarijama koji su se usudili slijediti novu vjeru i
napustiti pagansku vjeru njihovih djedova.
Allah, d`.{., htio je, da u jednom karavanu koji su presreli na izlazu iz Meke bude i Sa’d
ibn Ubade, r.a. Zarobljen je i kao zarobljenik doveden u Meku gdje ga do~eka graja djece i
robova. Kurej{ije nisu znale da u rukama imaju starje{inu Hazred`a i jednog od najuglednijih
Medinelija. Doveden je u Harem, a potom su ga po~eli gurati, udarati i psovati. To nam je
najbolje opisao sam Sa’d: “Dok sam bio u njihovim rukama, izbila je grupa Kurej{ija, a me|u
njima ~ovjek svijetle puti, vi{i od ostalih, pa sam pomislio: ‘Ako iko od njih ima dobra u sebi,
to je ovaj ~ovjek.’ Ali kada se pribli`io i obratio mi se o{trim tonom, rekao sam: ‘Tako mi
Boga, nema u njima hajra nakon ovoga.’ Dok sam bio u njihovim rukama, a oni me vukli po
zemlji, pri{ao mi je jedan od njih i rekao:
‘[ta ti je? Ima{ li nekoga me|u Kurej{ijama, da u|e{ pod njegovu za{titu?’
‘Naravno!’, rekao sam. ‘[titio sam trgovca D`ubejra ibn Mut’ima i branio da mu se
nanese bilo kakvo zlo u mojoj zemlji. [titio sam i Harisa ibn Harba ibn Umejju.’
Onda je on rekao:
‘Pozovi glasno tu dvojicu i spomeni to {to je bilo me|u vama.’
Pa sam to i uradio. Onda je iza{ao neki ~ovjek i razglasio kako tuku ~ovjeka iz
Hazred`a koji ih doziva i spominje njihove me|usobne veze i za{titu. Kada su ga upitali
za ime tog ~ovjeka, i kada im on re~e: ‘Sa’d ibn Ubade’, reko{e: ‘Tako nam Boga, istina
je to {to je rekao’, pa do|o{e i oslobodi{e me iz ruku Kurej{ija.”
426 Ashabi Allahovog Poslanika
NOSILAC BAJRAKA
D`ubejr ibn Mut’im i El-Haris ibn Harb poveli su Sa’da sa sobom tra`e}i u ime njihovog
naroda ispriku za ono {to su u~inili, jer nisu znali koga imaju u rukama. Nakon {to su ga
po~astili, ugostili i opremili svim potrep{tinama, krenuo je na put za Medinu.
Tu je Sa’d doku~io dubinu prezira u du{ama Kurej{ija i veli~inu neprijateljstva koje
nose prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim ashabima. Odlu~io je da im se
suprotstavi sa svim {to posjeduje, a ina~e je bio poznat po inatu i nepokolebljivosti.
Tako|er, udru`io se sa vo|om Evsa Sa’dom ibn Mu’azom na u~vr{}ivanju muslimana i
ja~anju i popunjavanju njihovih redova.
Tako su dva Sa’da na najbolji na~in slu`ili islamu. I{li su u ratne pohode sa Poslanikom,
s.a.v.s., i pokazali hrabrost i prodornost. Sa’d ibn Ubade pro~uo se po svojoj vje{tini u
rukovanju kopljem, u ~emu nije imao premca. O slavi koju je u`ivao, dovoljno govori ~injenica
da je on bio vo|a ensarija u svim ratnim pohodima koje je vodio Resulullah, s.a.v.s.
Abdullah ibn Abbas, r.a., je o tome rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., na svakom boji{tu
imao je dva bajraka; Alija ibn Ebi-Talib nosio je bajrak muhad`ira, a Sa’d ibn Ubade bajrak
ensarija.”
Sa’d je strogo vodio ra~una da ensarijski bajrak bude u prvim bojnim redovima i da
se vihori nad glavama mud`ahida, a njegova britka sablja sjekla je nevjerni~ke i mu{ri~ke
glave, i njegove strijele probadale su njihova tijela.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., uo~io je njegove plemenite osobine, hrabrost i uva`eno
mi{ljenje, te se s njim savjetovao u ve}ini va`nih stvari. Sa’dovu odanost islamu i
spremnost na `rtvu najbolje je pokazala Bitka na Hendeku.
Spremiv{i ogromnu vojsku na ~elu sa Ebu-Sufjanom, Kurej{ije su odlu~ile napasti Medinu
i ubiti Poslanika, s.a.v.s. Smatrali su to neophodnim korakom i posljednjim poku{ajem da se
zaustavi Muhammed, s.a.v.s., prije nego {to on uni{ti i posljednji kip na Poluotoku. Kurej{ijske
vo|e su `eljele da sva arapska plemena sklope zavjeru protiv Resulullaha, s.a.v.s. Po~eli
su sklapati ugovore sa nekim plemenima kako bi bitka bila odlu~uju}a i pobjeda sigurna.
Pleme Gatafan, nastanjeno blizu Medine, bilo je poznato po o{trini u bitkama, vje{tini i
mnogobrojnosti. Kurej{ijama se u~inilo da je s njima dobro sklopiti ugovor, hu{kaju}i ih na
Poslanika, s.a.v.s., uz privla~nu ponudu u ratnom plijenu koji ih ~eka nakon pada Medine i
u plja~ki svega {to na|u.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., saznao je za dogovor Kurej{ija sa Benu-Gatafanom. @ele}i ih
udaljiti od bitke i saradnje sa Kurej{ijama, tajno se dogovori s njima da odustanu od bitke na
strani Kurej{ija, a za naknadu im obe}a tre}inu medinskih prihoda hurmi sljede}e tri godine.
Ashabi Allahovog Poslanika
427
Znaju}i za zahtjev Benu-Gatafana, nije htio sam donijeti odluku, ve} se, kako je imao obi~aj
u dunjalu~kim stvarima, posavjetova sa ashabima. Izme|u ostalih, odabra Sa’da ibn Ubadu
i Sa’da ibn Mu’aza i sasta se s njima da se dogovore o datom pitanju. Upoznao ih je sa
pregovorima sa Benu-Gatafan, te da }e ukoliko pristanu na davanje jedne tre}ine plodova,
istupiti iz pakta sa Kurej{ijama.
I jedan i drugi Sa’d reko{e:
“Bo`iji Poslani~e, ako ti je ne{to nare|eno da uradi{, uradi... Ali ako nije, tako mi
Boga, ne}e dobiti od nas ni{ta osim sablji.”
Poslanik, s.a.v.s., im re~e:
“Nije mi ni{ta nare|eno, to {to sam vam predo~io jeste samo moje mi{ljenje.”
Oni reko{e:
“Bo`iji Poslani~e, nisu nikada mogli ni pomisliti da to dobiju od nas kada smo bili u
d`ahilijetu, a kamoli sada kad nas je Allah, d`.{., uputio tobom.”
Resulullaha, s.a.v.s., obradova{e njihovi stavovi, pa zahvali Allahu, d`.{., uputi dovu
za njih i obradova ih pobjedom.
Sa’dova snaga i o{trina spram mu{rika pokazala se i kod osvajanja Meke. Nije bilo
lahko zaboraviti one koji su se borili protiv Allahova Poslanika, s.a.v.s., koriste}i sve
na~ine da mu napakoste. Na dan osvajanja Meke, Sa’d ibn Ubade nosio je zastavu
ensarija me|u muslimanskom vojskom koja je brojala deset hiljada mud`ahida, uzvikuju}i
tekbire, hvale}i i slave}i Allaha, d`.{.
Prolaze}i pored Ebu-Sufjana, koga je malo podalje ugledao, poluglasno je rekao:
“Danas }e se odigrati krvavi boj, bit }e dozvoljeno i ono {to nije bilo... danas }e Allah
poniziti Kurej{ije”, iskazuju}i Poslanikov, s.a.v.s., visoki polo`aj i pobjedu islama.
Ebu-Sufjanu se nije svidjelo {to je ~uo, pa kada je Poslanik, s.a.v.s., prolazio pored
njega u grupi ensarija, pozva ga u stranu i re~e: “Bo`iji Poslani~e, jesi li ti naredio da se
ubija tvoj narod? Sa’d misli ratovati i ubijati.” Utom do|o{e Osman ibn Affan i Abdurrahman
ibn Avf, a ve} su ~uli {ta je rekao Sa’d i vidjeli reakciju Ebu-Sufjana, pa reko{e: “Bo`iji
Poslani~e, ne mo`emo garantirati za Sa’da da se ne}e upustiti u sukob sa Kurej{ijama.”
Utom se Poslanik, s.a.v.s., obrati Ebu-Sufjanu rije~ima: “Danas je dan milosti.”
U isto vrijeme, `ele}i umanjiti Sa’dov zanos i urazumiti ga da su oprost i samilost
obilje`je muslimana, a pogotovo njihovoga Poslanika, s.a.v.s., posebno tamo gdje mogu
pokazati ja~inu, pozvao je Sa’da i tra`io da bajrak preda svome sinu Kajsu ibn Sa’du.
428 Ashabi Allahovog Poslanika
URO\ENA [email protected]
Sa’d je bio o{tar na bojnom polju i nemilosrdan prema Allahovim neprijateljima, ali
njegovi postupci odlikovali su se plemenito{}u koja je bila ukorijenjena u njemu. Odrastao
je u ku}i dare`ljivosti i plemenitosti, otvorenoj za sve. U njoj su gladni hranjeni, a siroma{ni
i putnici namjernici nalazili uto~i{te. Rijetko se plemenitost naslije|uje s koljena na koljeno,
kao {to je to bio slu~aj sa Sa’dovom porodicom. Njegov djed Dulejm bio je najplemenitiji
~ovjek svoga vremena. Odredio je telala da svaki dan objavljuje me|u ljudima: “Ko voli
mast i meso neka svrati u kuhinju Dulejma ibn Harisa.” Sa’dov otac Ubade naslijedio je od
svog oca navike hizmeta i pomo}i drugima. A opet, Sa’dov sin Kajs bio je jedan od
najdare`ljivijih Medinelija.
Sa’d je uzeo sebi obavezu da svaki dan po~asti ili ugosti Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa mu
je slao veliku koli~inu hrane s mesom, te serjed65 , koji se raznosio po ku}ama njegovih
`ena, neka je na njih selam Allahov.
A kada bi se u Medini okupio veliki broj ljudi, neko bi poveo da ugosti jednoga, neko
dvojicu, neko grupu, a Sa’d osamdesetericu. Allah, d`.{., dao mu je ogroman imetak, a
on ga je tro{io na Njegovom putu ne broje}i utro{eno. Rado je ulagao u sve vidove
dobrotvorne pomo}i, upu}uju}i dovu Allahu, d`.{., rije~ima: “Gospodaru moj, podari mi
slavu. Nema slave bez djelovanja, a ni djelovanja bez imetka. Gospodaru moj, meni ne
pristoji malo, a ni ja malom nisam pristojan.”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., zavolio ga je zbog plemenitih i prefinjenih osobina koje je
posjedovao. U Sa’dovoj bi ku}i na{ao mir i podr{ku nakon dugih razgovora, razmi{ljanja
i brige o stanju muslimana. Ta je ku}a bila poput uto~i{ta u kome bi se odmorio nakon
dana prepunog obaveza. Sa’d se radovao svakoj Poslanikovoj, s.a.v.s., posjeti jer je znao
da donosi blagoslov njemu, njegovoj porodici i imetku. Obradovao bi ga svaki selam Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., jer je taj islamski pozdrav smatrao dovom blagoslova.
Prenosi Kajs ibn Sa’d: “Posjetio nas je jednom Allahov Poslanik, s.a.v.s., i ulaze}i
nazvao selam: ‘Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.’ Otac mu je na to
samo tiho odgovorio. Pa sam upitao oca: ‘Zar ne}e{ pozvati Poslanika, s.a.v.s., da
u|e?’ Odgovorio mi je: ‘Pusti da jo{ koji put ~ujem njegov selam.’ Onda bi pohitao pred
Poslanika, s.a.v.s., sav usplahiren od radosti, pa bi ga primio i naredio da mu se donese
voda za kupanje, a onda bi mu dao pe{kir natopljen {afranom. Resulullah, s.a.v.s.,
digao bi potom ruke i zamolio Allaha, d`.{.: ‘Gospodaru moj, obaspi Tvojim salavatom i
milo{}u Sa’da ibn Ubadu.’”
Jedne no}i ulicama Medine prolomi se glas:
Ashabi Allahovog Poslanika
429
O Sa’de, o Sa’de Evsi, budi nam za{titnik,
o Sa’de Hazred`i, vo|o na{ juna~ki,
odazvaste se uputi vje~noj,
tra`e}i od Allaha d`ennete Firdevsa.
Znate da }ete cilj kome stremite, dosti}i,
jer one koji iskreno za uputom tragaju,
kod Allaha Ljepote Firdevsa ~ekaju.
Dva Sa’da opjevana ovim stihom jesu Sa’d ibn Mu’az, starje{ina Evsa, i Sa’d ibn
Ubade, poglavar Hazred`a.
^ISTOTA DU[E
@ustrina i odlu~nost u postupcima ocrtavale su Sa’dov karakter. Njegove osobine, bez
sumnje, odavale su i oslikavale ~isototu du{e i plemenitost duha. Smjesta je reagirao na sve
{to je u suprotnosti sa njegovim uvjerenjem. Nije propu{tao priliku da razjasni ili prokomentira
stvari koje su to zahtijevale, ili da im se, eventualno, suprotstavi. Bio je jasan i odre|en u
svakoj prilici, a to je i od drugih zahtijevao. Uprkos njegovoj neopisivoj ljubavi prema Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s., i spremnosti da polo`i `ivot za njega, ~esto je znao postavljati pitanja
koja su se kosila sa nekim Resulullahovim, s.a.v.s., postupcima. A nakon {to bi mu Resulullah,
s.a.v.s., pojasnio kako je ispravno, smirio bi se i prihvatio to, priznaju}i Poslanika, s.a.v.s.,
znanijim od svih i kaju}i se Allahu, d`.{.
Nakon bitke i pobjede na Hunejnu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., podijelio je ratni plijen.
Posebnu pa`nju obratio je na pojedine arapske prvake koji su neposredno prije toga
pre{li na islam-one ~ija srca treba pridobiti za islam-kako bi se osjetili po~a{}enim i da bi
njihovim ulaskom oja~ao islam. Bilo je to na ra~un predvi|enog dijela za prve muslimanske
borce, me|u njima i ensarije na ~elu sa Sa’dom ibn Ubadom. Ve}ina je osje}ala nelagodu
zbog ovakvog postupka, pogotovo ensarije, a Poslanikov, s.a.v.s., pjesnik Hasan ibn Sabit
tu je situaciju zabilje`io ovim stihovima:
Pri|i Resulu i zovni ga imenom,
koje sigurnost zna~i svakom vjerniku,
na {ta pozva Sulejm 66 iako su udaljeni,
pored onih koji su za{titili i pomogli,
tako ih nazva Allah zbog svega {to su ~inili,
za Njegovu vjeru dok su ratovi bjesnili,
suprotstavi{e se na putu tom neda}ama,
bez straha i bojazni od pote{ko}a.
430 Ashabi Allahovog Poslanika
Sa’d je gledao ensarije dok se do{aptavaju i `ale jedni drugima, pa ga njegova
otvorenost i iskrenost ponuka da direktno ode do Poslanika, s.a.v.s., i razgovara s njim.
Rekao mu je:
“Bo`iji Poslani~e, grupa ensarija nije zadovoljna onim {to si uradio s plijenom. Podijelio
si ga svojim ljudima i jo{ uz to dao pozama{ne poklone nekim plemenima, pa ensarije
ni{ta od toga nije zapalo.”
@ele}i da zna njegov stav, Poslanik, s.a.v.s., upita ga:
“A gdje si ti tu, Ibn-Ubade?”
“Ja sam jedan od njih (tj. s njima)”, odgovori Sa’d otvoreno.
Onda je Resulullah, s.a.v.s., zatra`io da mu sakupi ensarije kako bi im objasnio i pokazao
visoko mjesto koje zauzimaju u njegovom srcu. Po{to se okupi{e, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
im se sa osmjehom, lica ozarenog imanom, obrati:
“Ensarije, {ta ovo ~ujem o vama i {ta mi to zamjerate? Zar vas nisam na{ao u
zabludi, pa vas je Allah uputio, i u oskudici, pa vas je Allah obogatio, i razjedinjene, pa je
Allah zbli`io va{a srca?”
“Jesi, Allahov Poslani~e i jo{ bolje i vrednije od toga”, reko{e.
Resulullah, s.a.v.s., nastavi:
“Ensarije, zar ne}ete odgovoriti?”
“[ta da odgovorimo, Allahov Poslani~e?”, odgovori{e.
“Tako mi Allaha, da ho}ete, rekli biste i bila bi to istina koju bih i sam potvrdio...”
“Recite: ‘Bio si smatran la{cem, pa smo ti povjerovali... i odba~en, pa smo ti pomogli...
i bez igdje i~ega, pa smo te utje{ili... i protjeran pa smo te prihvatili...’ Znate, da ste, sve
{to sam spomenuo, u~inili vi ensarije.”
Nakon ovih Poslanikovih rije~i mnogima se bilo te{ko suzdr`ati da ne zapla~u i pokaja{e
se, nakon {to su shvatili veli~inu njegove ljubavi prema njima i duboko priznanje za sve {to
su u~inili, pa jednoglasno reko{e:
“Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom, njegovom podjelom i udjelom.”
SEKIFE BENU-SA’IDE
Me|u najtegobnijim situacijama kroz koje je pro{ao Sa’d ibn Ubade bio je dan kada
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret. Sastala se tuga za Poslanikom, s.a.v.s.,
s jedne strane, i briga za muslimanskim vo|stvom, s druge. Nakon {irenja vijesti o
Poslanikovoj, s.a.v.s., smrti, po`urile su ensarije na ~elu sa Sa’dom i ostalim prvacima i
uglednicima na mjesto zvano “Sekife Benu Sa’ide”. Tu su odr`ali sastanak i dogovorili se da
Ashabi Allahovog Poslanika
431
Sa’da proglase halifom. Kada je vijest doprla do Omera ibn el-Hattaba, on ode po Ebu-Bekra
pa se uputi{e na mjesto sastanka, da rasprave tu stvar. Posjedali su naokolo, a ensarijski
predstavnik zapo~e: “Mi smo Allahovi pomaga~i, odred za islam, a vi muhad`iri ste dio nas,
pa neka bude jedan vo|a od nas, a drugi od vas.” Na ovo se za~uo `amor, a Omer, r.a., uze
Ebu-Bekra za ruku i podi`e je, govore}i: “Daj svoju ruku, dajem ti prisegu na pokornost.”
Tako uradi{e i ostali muhad`iri. Ensarije su jedno vrijeme {utjeli, a kad je Usejd ibn Hudajr od
njih zatra`io da Ebu-Bekru daju prisegu na pokornost, oni to redom i u~ini{e.
PRESELJENJE NA AHIRET
Sa’d je osjetio da je izgubio uva`avanje i polo`aj koji je u`ivao, pa Ebu-Bekru nije
dao prisegu na pokornost. Napustio je Medinu i pre{ao `ivjeti u [am. Povukao se iz
javnog `ivota, posvetiv{i se ibadetu, namazu i u~enju Kur’ana.
Su|eni ~as stigao ga je za vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba, a ukopan je na
mjestu zvanom El-Meniha u blizini Damaska.
Neka se Allah, d`.{., smiluje Sa’du ibn Ubadi, `estokom ratniku, izvrsnom mud`ahidu,
dare`ljivom vjerniku.
Ashabi Allahovog Poslanika
433
BILJE[KE
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
“Usdul-Gabeh”, 314/3.
Sura Ali-Imran, ajet 144.
Sura El-Bekara, ajet 219.
Sura El-Bekara, ajet 43.
Sura El-Maira, ajet 90-91.
Sura Et-Tevba, ajet 128.
Sura Et-Tevba, ajet 33.
Ma’reketul-D`isr: Bitka na mostu.
Kuds ili Jerusalem, glavni grad Palestine.
Kelala: onaj koji umre, a nema uzlazne niti silazne loze da ga naslijede.
Sura En-Nisa, ajet 176.
Iftitahi tekbir: tekbir kojim se otpo~inje s namazom.
Ovo je govorio iz svoje skromnosti, jer ga je ve} Resulullah
obavijestio da je d`ennetlija. (prim. rec.).
Sura El-Kehf, ajet 45-46.
[ti}enik islamske dr`ave.
Mezarje u Medini.
Sunenu Et-Tirmizi.
Sahihu Muslim.
“El-Mustedrek ala Es-Sahihajni”.
Sura-Mud`adela, ajet 22.
Emvas: ime oblasti u Palestini.
Sura:Ta-ha, ajet 1-6.
Aludira se na nostalgiju za vremenom Allahova Poslanika, a.s.,
i na dono{enje salavata i selama na njega, za {ta je nagrada
potvr|ena sahih hadisima. (prim. prev.).
Sura En-Nahl, ajet 125-128.
U~a~ Kur’ana.
Sura Er-Rahman, ajet 1-2.
Fikh - {erijatski pravni odnos.
“Kurziv”- uzeto iz ajeta.
Sura El-Bekara, ajet 255.
Sura En-Nahl, ajet 90.
Sura Zilzal, ajet 7-8.
Sura En-Nisa, ajet 123.
Sura Ez-Zumer, ajet 53.
Birk El-Gimad je grad u Abesiniji, a ovdje se aludira
na to na koliko dalek i naporan put su muslimani spremni krenuti.
Mjesta u ju`nom dijelu Iraka.
Rje~ju “pratilac” mislio je na Allaha, d`.{., Koji je sva~iji pratilac.
O tome je detaljnije govoreno pod naslovom “Iskreni savjetnik”.
Ebtah: dolina u Meki.
434 Ashabi Allahovog Poslanika
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
Ebu-Kubejs: brdo na isto~noj strani Meke.
Tj. to {to je sjeo na prijestolje, gdje ina~e sjedi njegov brat,
ni{ta nije promijenilo njegova brata.
Mjesto u Etiopiji, {to aludira na daljinu i te`inu puta.
Arapi, u doba u i prije objave Kur’ana, bili su vrsni pjesnici i govornici;
naime, pjesni{tvo je toliko bilo jako i dojmljivo da je izazivalo ratove,
rasplakavalo ljude, uveseljavalo tu`ne.
Iz ovoga zra~i mudrost Allahova, objavio je Kur’an,
tako da svi ti mnogobrojni pjesnici nisu mogli, a bili su pozvani
da to poku{aju, da sro~e ni jedan jedini stih ravan makar jednom kur’anskom ajetu.
Muhammed ibn Mesleme.
Bekijja: ime mezarja.
Ehlu-bejt: Porodica Allahovoga Poslanika.
Fitnet: u gornjem kontekstu misli se na nevolje i smutnju.
End`e{e el-Habe{i bio je jo{ dje~ak kada ga je Allahov Poslanik, a.s.,
odabrao da bude rival pjesnikinjama.
Va Muhammedah: Simbolika podsje}anja na veli~anstvene bitke
koje je vodio odabrani poslanik Muhammed, s.a.v.s.
[ehadet: u ovom kontekstu upotrebljena, ova rije~ zna~i pogibiju na Allahovom putu
Ehvaz je oblast izme|u Iraka i Perzije.
Telbija: dova koju izgovara musliman prilikom posjete Kabe.
Sihr: obmana napravljena vra~anjem.
Misli se na prisegu koju su `ene dale Poslaniku, a.s., a koja se spominje u suri El- Mumtehine
12, gdje Allah, d`.{., ka`e: “O Vjerovjesni~e, kada ti do|u vjernice da ti polo`e
prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati, i da ne}e bludni~iti, i da ne}e djecu svoju
ubijati, i da ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro
poslu{nost odricati, - ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista,
mnogo pra{ta, i On je Milostiv.”
Zna~i, njihova prisega bila je istog sadr`aja kao prisega i `ena koje su dale prisegu na
dan osvojenja Meke.
Pogledajte o ovome u “Zape~a}enom d`enetskom napitku”, str. 160.
Prisega na rat: spremnost na borbu do smrti protiv svakog ko se bori protiv njih.
Tj. zbog na{eg insistiranja ti izlazi{ iz Medine mada to ne voli{.
Ova Hinda je `ena Amra ibn D`emuha, a sestra Abdullaha ibn Amra ibn Harama.
“...da budem ponovo ubijen, tj. da ponovo poginem na Allahovom putu i da ponovo
do`ivim po~asti koje sljeduju {ehida.
Sura Ali-Imran, ajet 169.
Simbolika koja donosi sje}anje na veli~anstvene bitke
pod vo|stvom Allahovog poslanika, s.a.v.s.
El-Emin: jedan od nadimaka Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.,
u zna~enju “Povjerljivi”.(prim. prev.)
Pti~ije srce: u smislu prefinjene nje`nosti i mehko}e.
Odnosi se na Osmanovog amid`i}a Umejja ibn Halefa.
Tj. da }e poslati poslanika kog su du`ni slijediti (prim. rec.)
Sura El-Maida, ajet 51,52,53
Izraz za kratko vrijeme
Merd, merd : na perzijskom jeziku zna~i ~ovjek na ~ovjeka
Serjed je ger{lo sa mesom.
Arapsko ime
Ashabi Allahovog Poslanika
435
[email protected]
PREDGOVOR ........................................................................................................................................... 7
EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A. .................................................................................................................... 9
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................... 9
LI^NOST ......................................................................................................................................... 10
PRIMANJE ISLAMA ......................................................................................................................... 10
EBU-BEKR KAO ASHAB .................................................................................................................. 11
PRVI HALIFA ................................................................................................................................... 15
RAT PROTIV ODMETNI[TVA .......................................................................................................... 18
OSVAJANJE IRAKA ........................................................................................................................ 20
OSVOJENJE [AMA ........................................................................................................................ 22
PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................ 26
VRLINE EBU-BEKRA ....................................................................................................................... 27
OMER IBN EL-HATTAB, R.A. ................................................................................................................. 29
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................... 29
LI^NOST ......................................................................................................................................... 30
PRIMANJE ISLAMA ......................................................................................................................... 31
VO\A PRAVOVJERNIH - EMIRUL-MU’MININ .................................................................................. 35
DALJA OSVAJANJA IRAKA I [email protected] PERZIJI ................................................................ 39
POVRATAK NA [AMSKI FRONT ..................................................................................................... 41
EL-KADISIJJA I PERZIJANCI ......................................................................................................... 42
OSVAJANJE EGIPTA ...................................................................................................................... 44
PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................ 46
VRLINE OMERA, R.A. ..................................................................................................................... 48
OSMAN IBN AFFAN, R.A. ...................................................................................................................... 51
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................... 51
OSOBENOSTI ................................................................................................................................. 52
PRIMANJE ISLAMA ......................................................................................................................... 53
ZUN-NUREJN ................................................................................................................................... 54
HILAFET .......................................................................................................................................... 58
NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU ............................................................................................. 62
U [AMU ........................................................................................................................................... 63
436 Ashabi Allahovog Poslanika
OSVAJANJE AFRIKE ...................................................................................................................... 64
POBUNA .......................................................................................................................................... 65
OPSADA I UBISTVO ....................................................................................................................... 67
VRLINE ............................................................................................................................................ 68
ALIJA IBN EBI-TALIB, R.A. ................................................................................................................... 71
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................... 71
OSOBINE ........................................................................................................................................ 71
PRIMANJE ISLAMA ......................................................................................................................... 72
U DRU[TVU POSLANIKA ................................................................................................................ 73
U^ENI SUDIJA ................................................................................................................................ 76
HILAFET .......................................................................................................................................... 77
“BITKA KOD DEVE” ......................................................................................................................... 81
BITKA NA SIFFINU .......................................................................................................................... 85
SUD ................................................................................................................................................. 88
PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................ 90
VRLINE ............................................................................................................................................ 93
EBU-UBEJDE AMIR IBN [email protected], R.A. ......................................................................................... 95
PORIJEKLO .................................................................................................................................... 95
PRIMANJE ISLAMA ......................................................................................................................... 95
LI^NOST ......................................................................................................................................... 96
POVJERENIK UMMETA ALLAHOVA POSLANIKA, A.S. ................................................................. 96
[email protected] ISPIT ................................................................................................................................... 97
EHTEM ............................................................................................................................................ 98
“BITKA PALMINOGA LI[]A” ........................................................................................................... 98
SEKIFE BENU-SAIDE ...................................................................................................................... 99
BITKA KOD ZATIS-SELASILA ......................................................................................................... 99
PREMA [AMU ............................................................................................................................... 100
MUSLIMAN KUREJ[IJA ................................................................................................................ 101
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 102
ABDURRAHMAN IBN AVF, R.A. .......................................................................................................... 103
NJEGOVO IME .............................................................................................................................. 103
LI^NOST ....................................................................................................................................... 103
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 103
[email protected] .......................................................................................................................................... 104
U MEDINI ....................................................................................................................................... 105
VELIKA ^AST ................................................................................................................................ 106
STALNI [email protected] ............................................................................................................................ 106
Ashabi Allahovog Poslanika
437
VELIKI DOBROTVOR .................................................................................................................... 107
POTRES U MEDINI ........................................................................................................................ 108
SKROMNI ...................................................................................................................................... 109
SLUGA MAJKI VJERNIKA ............................................................................................................. 109
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 110
SE’ID IBN ZEJD, R.A. .......................................................................................................................... 111
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 111
LI^NOST ....................................................................................................................................... 111
U IBRAHIMOVOJ VJERI ............................................................................................................... 112
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 113
OMEROVO PRIMANJE ISLAMA .................................................................................................... 113
NA BOJNOM POLJU ..................................................................................................................... 115
^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A .............................................................................................. 116
OSVAJANJE [AMA ....................................................................................................................... 117
USLI[ANA DOVA .......................................................................................................................... 119
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 119
HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB, R.A. ................................................................................................... 121
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 121
OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 121
[email protected], BRAT I PRIJATELJ ......................................................................................................... 122
PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................... 122
ALLAHOV LAV ............................................................................................................................... 124
HEROJ BEDRA .............................................................................................................................. 125
PRVAK [EHIDA ............................................................................................................................ 127
VELI^ANSTVENOST ISLAMA ....................................................................................................... 130
SA’D IBN EBI - VEKKAS, R.A. ............................................................................................................. 133
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 133
LI^NOST ....................................................................................................................................... 133
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 134
TE[KO ISKU[ENJE ...................................................................................................................... 134
POSLANIKOV [email protected]] ................................................................................................................ 137
ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU ................................................................................... 138
DVA [email protected] ................................................................................................................................. 139
@ELJA ZA UDJELJIVANJEM ......................................................................................................... 140
LAV SA [email protected] ...................................................................................................................... 140
OSVAJANJE PERZIJE .................................................................................................................. 141
VELIKA SMUTNJA ......................................................................................................................... 142
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 143
438 Ashabi Allahovog Poslanika
ZUBEJR IBNUL-AVVAM, R.A. .............................................................................................................. 145
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 145
LI^NOST ....................................................................................................................................... 145
ISLAM ........................................................................................................................................... 145
^VRSTA VJERA ............................................................................................................................ 146
PRVA SABLJA U ISLAMU ............................................................................................................. 147
JUNAK BEZ PREMCA .................................................................................................................... 148
JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA .................................................................................................... 149
VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ .................................................................................................. 151
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 151
ABDULLAH IBN MES’UD, R.A. ............................................................................................................. 153
NJEGOVO IME .............................................................................................................................. 153
LI^NOST ....................................................................................................................................... 153
PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................... 153
POVJERLJIVI DJE^AK ................................................................................................................. 154
PRVI KARIJA ................................................................................................................................. 155
IZ POSLANIKOVE PORODICE ...................................................................................................... 156
PRAVNIK UMMETA ........................................................................................................................ 157
“SUDIJA” [email protected] ................................................................................................................. 158
[email protected] OD UHUDA ............................................................................................................................ 159
POVJERENIK BEJTUL-MALA KUFE .............................................................................................. 160
BOGOBOJAZNI U^ENJAK ............................................................................................................ 160
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 162
HABBAB IBN EL-ERETT, R.A. .............................................................................................................. 165
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 165
TE[KO DJETINJSTVO .................................................................................................................. 165
HABBABOVE OSOBENOSTI ......................................................................................................... 166
SVJETLOST @ERAVICE ................................................................................................................ 167
PRAVEDNA OSVETA ..................................................................................................................... 170
U^ITELJ MUSLIMANA ................................................................................................................... 170
STRPLJIVI [email protected] .................................................................................................................. 172
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 173
TALHA IBN UBEJDULLAH, R.A. ........................................................................................................... 175
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 175
OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 175
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 176
^VRSTINA VJERNIKA ................................................................................................................... 177
TALHIN DAN ................................................................................................................................. 178
Ashabi Allahovog Poslanika
439
@IVI [EHID .................................................................................................................................... 180
[email protected] TALHA ...................................................................................................................... 180
U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM, A.S. ................................................................................ 182
VELIKA SMUTNJA ......................................................................................................................... 183
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 184
EL-MIKDAD IBN AMR, R.A. .................................................................................................................. 185
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 185
OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 185
PREDISLAMSKI PERIOD .............................................................................................................. 186
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 186
VITEZ BEDRA ................................................................................................................................ 187
MUDRI [email protected] ..................................................................................................................... 189
MILJENIK [email protected] POSLANIKA, A.S. ........................................................................................ 191
NA POLJU [email protected] ..................................................................................................................... 192
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 193
EBU SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI, R.A. ................................................................................... 195
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 195
LI^NOST ....................................................................................................................................... 195
NJEGOV ISLAM ............................................................................................................................ 196
NA BOJNOM POLJU ..................................................................................................................... 196
VO\A ZA IZBAVLJENJE ............................................................................................................... 197
ZAROBLJAVANJE HURMUZANA ................................................................................................... 199
OSVAJA^ [email protected] SABURA........................................................................................ . 200
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 201
MU’AZ IBN [email protected], R.A. .................................................................................................................... 203
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 203
OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 203
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 204
NEPRIJATELJ KIPOVA ................................................................................................................. 204
POZNAVALAC HALALA I HARAMA ............................................................................................... 206
SKROMNI DOBROTVOR ................................................................................................................ 207
U^ITELJ - POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA ........................................................................ 209
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 211
ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB, R.A. ................................................................................................... 213
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 213
NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................... 213
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 214
440 Ashabi Allahovog Poslanika
NAPAJA^ [email protected] ....................................................................................................................... 216
ISKRENI SAVJETNIK .................................................................................................................... 217
ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU ................................................................................................ 218
HEROJ BITKE NA HUNEJNU ......................................................................................................... 219
PLEMENITI .................................................................................................................................... 220
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 221
USAME IBN ZEJD, R.A. ....................................................................................................................... 223
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 223
ODGOJ U ISLAMU ........................................................................................................................ 223
LI^NOST ....................................................................................................................................... 224
VOLJENI SIN VOLJENOG ............................................................................................................ 224
RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU .......................................................................................... 226
MLADI VOJSKOVO\A ................................................................................................................... 227
OKRUTNA LEKCIJA ...................................................................................................................... 228
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 229
EL-MUGIRE IBN [U’BE, R.A. ............................................................................................................... 231
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 231
OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 231
EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM .............................................................................................. 232
ISKRENI BORAC ........................................................................................................................... 232
HISTORIJSKI SUSRET .................................................................................................................. 234
NA KADISIJJI ............................................................................................................................... 237
OSVOJENJE NEHAVENDA ............................................................................................................ 238
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 239
SIMAK IBN HAR[E, R.A. ..................................................................................................................... 241
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 241
OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 241
NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA ..................................................................................................... 242
JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU ........................................................................................ 242
CRVENI POVEZ ............................................................................................................................ 244
PRESELJENJE NA AHIRET ......................................................................................................... 246
KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI, R.A. ....................................................................................................... 249
IME I OSOBENOSTI ...................................................................................................................... 249
PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................... 249
POKORAN [email protected] ................................................................................................................... 250
NAJPRIJE IRAK ............................................................................................................................ 251
PREMA [AMU ............................................................................................................................... 253
Ashabi Allahovog Poslanika
441
PONOVO U IRAKU ........................................................................................................................ 255
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 257
MUHAMMED IBN MESLEME, R.A. ....................................................................................................... 259
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 259
NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................... 259
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 260
ASHABSKA PORODICA ................................................................................................................ 261
PRVI DOBROVOLJAC ................................................................................................................... 261
PRAVEDNA OSVETA ..................................................................................................................... 265
POVJERLJIVI ................................................................................................................................ 266
DRVENA SABLJA .......................................................................................................................... 268
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 268
SELMAN EL-FARISI, R.A. .................................................................................................................... 269
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 269
NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................... 269
VATROPOKLONIK ......................................................................................................................... 270
KR[]ANIN ..................................................................................................................................... 271
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 272
MUBAREK-RJE[ENJE ................................................................................................................... 273
SELMAN JE OD NAS ..................................................................................................................... 275
NAMJESNIK MEDAINA .................................................................................................................. 276
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 278
NU’AJM IBN MES’UD, R.A. ................................................................................................................... 279
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 279
NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................... 279
SAVEZNIK JEVREJA ..................................................................................................................... 280
PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................... 280
VELIKA USLUGA ........................................................................................................................... 282
NOSILAC BAJRAKA ...................................................................................................................... 284
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 285
SELEME IBN EL-EKVE’A, R.A. ............................................................................................................ 287
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 287
OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 287
SELEME U ISLAMU ....................................................................................................................... 288
JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED ................................................................................................... 288
PRISEGA NA SMRT ...................................................................................................................... 292
MEDINSKI MUFTIJA ...................................................................................................................... 293
442 Ashabi Allahovog Poslanika
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 294
EL-BERA’ IBN MALIK, R.A. .................................................................................................................. 295
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 295
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 295
OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 296
BITKA NA JEMAMI ........................................................................................................................ 296
@ELJA ZA [EHADETOM NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU ............................................................ 298
BITKA KOD EHVAZA ..................................................................................................................... 299
[EHADET ...................................................................................................................................... 301
IJAD IBN GANM, R.A. .......................................................................................................................... 303
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 303
OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 303
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 304
[UTLJIVI [email protected] ..................................................................................................................... 304
[email protected] ................................................................................................................... 305
OSVAJA^ POLUOTOKA ................................................................................................................ 308
NAMJESNIK [AMA ........................................................................................................................ 310
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 310
SUMAME IBN USAL, R.A. .................................................................................................................... 311
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 311
LI^NOST ....................................................................................................................................... 311
RESULULLAHOV, A.S., NEPRIJATELJ ......................................................................................... 312
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 313
PRVA TELBIJA .............................................................................................................................. 315
^VRSTA VJERA ............................................................................................................................ 316
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 318
[email protected] IBN SEVR, R.A. ................................................................................................................ 319
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 319
OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 319
PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................... 320
^VRSTO VJEROVANJE ................................................................................................................ 320
DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] ................................................................................... 322
JUNAK TUSTURA .......................................................................................................................... 323
SU\ENJE HURMUZANU ................................................................................................................ 325
POGLAVAR PLEMENA .................................................................................................................. 327
ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM [email protected], R.A. ......................................................................... 329
Ashabi Allahovog Poslanika
443
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 329
STARJE[INA ................................................................................................................................. 330
[EHID ........................................................................................................................................... 332
HLAD OD KRILA MELEKA ............................................................................................................. 334
EN-NU’MAN IBN MUKARRIN, R.A. ....................................................................................................... 335
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 335
NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................... 335
MUBAREK-KU]A ........................................................................................................................... 336
USTRAJNI U ISLAMU .................................................................................................................... 337
U HALIDOVOJ VOJSCI ................................................................................................................. 338
U SA’DOVOJ VOJSCI ................................................................................................................... 339
HISTORIJSKI SASTANAK ............................................................................................................. 340
JUNAK NEHAVENDA ..................................................................................................................... 342
NAIM NASTAVLJA ZADATAK ........................................................................................................ 344
SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJFE, R.A. ................................................................................................ 345
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 345
NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................... 345
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 346
NAUKA I PO[TENJE ..................................................................................................................... 346
U [email protected] .................................................................................................................................... 347
HRABRO [email protected] ....................................................................................................................... 348
[EHADET NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU .................................................................................... 349
OSMAN IBN MEZ’UN, R.A. ................................................................................................................... 353
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 353
NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................... 353
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 354
[email protected] ..................................................................................................................................... 354
U ALLAHOVOJ, D@.[., ZA[TITI .................................................................................................... 355
[email protected] ................................................................................................................................. 358
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 359
SAIB IBN OSMAN ......................................................................................................................... 360
UBADE IBN SAMIT, R.A. ...................................................................................................................... 361
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 361
LI^NOST ....................................................................................................................................... 361
ZASTUPNIK ................................................................................................................................... 362
ODANOST ALLAHU, D@.[. ............................................................................................................ 363
OSLOBODILAC LATAKIJE ............................................................................................................ 364
444 Ashabi Allahovog Poslanika
BISTRI U^ENJAK .......................................................................................................................... 366
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 367
SE’ID IBN AMIR [email protected], R.A. ..................................................................................................... 369
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 369
NJEGOVE OSOBENOSTI .............................................................................................................. 369
KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA .......................................................................................................... 369
BORBA NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU ........................................................................................ 371
SKROMNI VJERNIK ...................................................................................................................... 374
NAMJESNIK HIMSA ...................................................................................................................... 375
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 377
GALIB IBN ABDULLAH, R.A. ................................................................................................................ 379
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 379
LI^NOST ....................................................................................................................................... 379
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 380
POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA ...................................................................................... 380
ISKU[ENJE ................................................................................................................................... 381
JUNAK EL-BUVEJBA ..................................................................................................................... 382
EL-KADISIJJA ............................................................................................................................... 384
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 386
FURAT IBN HAJJAN, R.A. .................................................................................................................... 387
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 387
OSOBINE ...................................................................................................................................... 387
EBU-SUFJANOV VODI^ ................................................................................................................ 388
KUREJ[IJSKI UHODA ................................................................................................................... 389
^ESTITI VJERNIK ......................................................................................................................... 390
U VOJSCI PREMA IRAKU ............................................................................................................. 391
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 393
HUZEJFE IBN EL-JEMAN, R.A. ........................................................................................................... 395
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 395
LI^NOST ....................................................................................................................................... 395
PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................... 396
OBE]ANJE I ISPUNJENJE ........................................................................................................... 396
TEGOBNA NESRE]A .................................................................................................................... 397
POZNAVALAC TAJNE ................................................................................................................... 398
OBAVJE[TAJAC ........................................................................................................................... 399
NOSILAC BAJRAKA ...................................................................................................................... 401
NAMJESENIK EL-MEDAINA .......................................................................................................... 402
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 403
Ashabi Allahovog Poslanika
445
UMEJR IBN SA’D, R.A. ........................................................................................................................ 405
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 405
OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 405
NJEGOV ISLAM ........................................................................................................................... 406
[email protected] ISPIT ................................................................................................................................ 406
NAMJESNIK HIMSA ..................................................................................................................... 409
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 411
AMR IBN MA’D JEKRIB, R.A. ............................................................................................................... 413
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 413
OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 413
PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................... 414
AMROVA SABLJA “SAMSAME” ..................................................................................................... 415
ODMETNIK .................................................................................................................................... 416
NADOKNADA ................................................................................................................................. 417
JUNAK KADISIJJE ........................................................................................................................ 418
[EHID ........................................................................................................................................... 420
SA’D IBN UBADE, R.A. ........................................................................................................................ 423
NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................... 423
LI^NOST ....................................................................................................................................... 423
PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................................... 424
ZAROBLJENIK ............................................................................................................................... 425
NOSILAC BAJRAKA ...................................................................................................................... 426
URO\ENA [email protected] ........................................................................................................... 428
^ISTOTA DU[E ............................................................................................................................. 429
SEKIFE BENU-SA’IDE ................................................................................................................... 430
PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................... 431
BILJE[KE ............................................................................................................................................ 433
Download

px-time=1380961005;ashibi 09 - OIZ Palilula