Mustafa Mastur
POLJUBI BOGA OD MENE
2.8.2012 19:42:37
2.8.2012 19:42:37
POLJUBI.indd 5
2.8.2012 19:42:38
POLJUBI.indd 12
2.8.2012 19:42:38
POLJUBI.indd 9
12
Svaki je čovjek prozor prema Bogu.
Ako se rastuži, ako se silno rastuži.
2.8.2012 19:42:38
9
Kažem: “Prvo sam, kao dobro dijete, završio
filozofiju, a onda magistrirao sociologiju. Sad
me đavo tjera da napišem doktorsku tezu
iz oblasti socioloških istraživanja.” Sipam u
čašu malo limunade, nakratko gledam u dvoje
mladih koji se sada drže za ruke. Kažem: “S� ta
je bilo s tvojim studijem?” Spušta viljušku
na tanjir i kaže: “Dvije godine bio sam lud
za Džulijom. Potom sam studirao fiziku, uža
oblast astronomija. Već godinu dana sam na
postdiplomskom iz astronomije. Prve dvije
godine satima bih sjedio i gledao Džuliju. Ona
se samo smiješila. A onda smo se vjenčali.”
Nekoliko trenutaka šuti, potom se zagleda
u nož na stolu i kaže: “Povučena je u sebe,
neprestano. Kaže da ima mnogo razloga koji
dokazuju da ona ne treba postojati, i upravo zato
njeno je postojanje čudi. Traga za opravdanim
razlogom svoga postojanja.”
Iz velikog džepa na košulji vadi novčanik i
pokazuje mi Džulijinu fotografiju: stoji ispred
nekog supermarketa, nosi bijelu vjetrovku
preko duge tamnoplave suknje; otraga je
skupila kosu i vezala je u punđu.
“Lijepa djevojka.”
Mehrdad briše naočale papirnom marami-com i kaže: “Tome nikad ne pridaje značaj.
Z� eljela bi da zna gdje je bila prije dvadeset pet
godina, to jest tačno prije rođenja. Ne zna zašto
POLJUBI.indd 8
8
S razglasa aerodromske čekaonice čuje
se prijatan glas: “Za nekoliko trenutaka na
Aerodrom Mehrabad sletjet će avion British
Airwaysa na liniji broj 352; Putnici na liniji broj
Aerodromskom čekaonicom ponovo odje-kuje glas: “Za nekoliko trenutaka Iran Air-ov
putnički avion iz Ankare sletjet će na Aerodrom
Mehrabad.” Ljudi se stiskaju jedni uz druge
kako bi vidjeli putnike. Podigao sam orhideje
da se ne izlome. Među putnicima prepoznajem
Mehrdada. Odjeven je u smeđu kožnu jaknu i
svijetloplave farmerke. Nosi tamne naočale,
liči na Amerikance. Još uvijek je mršav i koščat
kao nekad, samo se malo izdužio i izrasli su mu
brkovi. Dok se probija kroz masu, prilazim mu.
“Zdravo, Mehrdade.”
941 za Frankfurt neka se jave na šalter broj
šest da preuzmu boarding karte; Posljednji put
molimo putnike na liniji broj 511 za Atinu da
krenu prema izlazu broj tri, kako bi se ukrcali
u avion.”
Koliko ljudi!? Smožden sam od ovolike gužve.
Plastična podloga na patosu aerodromske
čekaonice blista. Dok hodaju, ljudi kao da
paze da se ne okliznu. Djevojčica sa strašnom
maskom na licu trčkara za majkom. Č� ovjek pali
cigaretu i obazire se gdje da baci šibicu. Jedan
avion slijeće. Drugi polijeće. Brojevi i slova
na ploči nasuprot mene vrte se začuđujućom
brzinom, da bi se zaustavili na: Ankara, Teheran,
759. U sebi kažem: Ima li Boga?
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 24
24
2.8.2012 19:42:40
Selo na sjeveroistoku Irana, nedaleko od grada Nišabura.
(Prim. prev.)
‫٭‬
POLJUBI.indd 25
25
2.8.2012 19:42:40
kad si se odlučio za jednu, profesor je nije
prihvatio.”
Spuštam ostatak novina na klupu i gledam
mačku koja je na drvetu progutala zalogaj.
Mrmljam: “Nisu imali mozga da je shvate.”
Saje ponovo zavlači ruku u tašnu i nešto
traži.
Kažem: “A tvoja teza? Koja je ono tema?”
“Razgovor Boga s Musaom.”
Iz tašne vadi četkicu za obrve i pažljivo ravna
jednu neposlušnu vlat.
Zavlačim ruku u džep kaputa: “Kaži ocu da
se strpi još tri mjeseca. Pokušat ću za to vrijeme
završiti posao. Pravo da kažem, umorio sam se.
I to je zasigurno moj baksuzluk, da mi ženidba
zavisi od jednog mrtvaca. No, valja mi razjasniti
šta mu je bilo, pa se tamo popeo i odande bacio.”
Zatvara tašnu. Smiješeći se, izvlači mi ruke iz
džepova kaputa i uzima ih u svoje. Kaže: “Ako se
ne varam, dogovor je bio da ne pričaš o Parsau,
doktore!”
Smijem se. Pogled mi pada na oglas sućuti za
suprugu gospodina Hadžijana; pao je na klupu,
i sada se, ispod Sajine torbe, vidi samo jedan
njegov dio.
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
s mukom održava ravnotežu, sve dok ne završi
s jelom. Koliko god se trudim, u blizini ne vidim
drugu mačku koja bi joj zaprijetila. Ne shvatam
zbog čega je toliko uznemirena? Razmišljam:
“Zašto se životinje, da bi preživjele, moraju
sukobljavati s nama ljudima? Zbog čega postoje
mačke? Zašto ima toliko stvorenja? Psi, mačke,
miševi, mravi, drveće, kamenje, mora, planine,
zvijezde, dani, ljudi, ljudi, ljudi, ljudi, ljudi…”
“Zdravo, Junes. Dugo me čekaš?”
“Zdravo. Ne, tek sam došao. Hoćeš li da
idemo u Grčku?”
“Grčku?!”
“Piše u novinama. Na medeni mjesec idemo
u Grčku. S� ta kažeš?”
Saje sjeda ustranu.
“Kako si nemaran, ne vjerujem da ćemo u
narednih deset godina otići u Abarku,* a kamoli
u Grčku.”
Na klupu prostirem novine.
“Kriv je tvoj otac jer ne dozvoljava da se
vjenčamo prije nego što doktoriram.”
Saje iz tašne vadi malehno ogledalo i zagleda
se u jednu tačku na svom licu.
“Vidi, Junes, nije me briga šta kaže moj otac,
ali već je prošla godina kako završavaš tezu.
Prvo si nekoliko puta promijenio temu, a onda,
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
POLJUBI.indd 28
28
2.8.2012 19:42:41
Kaže pošto je obuća sredstvo za putovanje
i hodanje, ne mislim li da je njeno izuvanje
neka vrsta aluzije na stizanje do cilja i susret?
Omotavam telefonsku žicu oko prstiju i sjedam
na stolicu.
Kažem: “Možda.”
No, Saje želi nešto više od “možda”. Hoće da
je uvjerim kako je njeno tumačenje ispravno.
Ne mogu joj pomoći. Barem ovih dana ne mogu.
Kad ne znam ni za jedan zadovoljavajući dokaz
o postojanju ili nepostojanju Boga, i sumnja
me, poput klatna, neprestano njiše od vjere
do nevjere, jasno je koliko mi je neugodno i
tegobno pričati o temi kao što je “Razgovor
Boga s Musaom”. Saje je i dalje uporna, ne bi li
čula bolji odgovor. Kako bih izbjegao temu, u
glavi mi poput munje sijeva ideja.
Kažem: “Možda Alireza nešto o tome zna.
Hoćeš li da ga sutra pitam?”
Prihvata. Jedno drugom želimo lahku noć i
prekidamo vezu. Kao da očekujem da ponovo
zazvoni, nekoliko trenutaka zadržavam ruku
na slušalici, no telefon ne zvoni. Za trenutak
bacam pogled na drugu stranu ulice, na zgradu
preko puta. Svi su prozori u mraku.
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
6
Ujutro me budi Mehrdadov poziv. Kaže ako
mi neće smetati, volio bi ovaj dan provesti sa
mnom. Kažem mu da me za pola sata čeka
ispred svog stana. Spuštam slušalicu i ponovo
se pružam na krevet. Na trenutak se zagledam
u plafon: tanka pukotina presijeca gipsani
ukras na zidu u uglu sobe. Ustajem i tuširam
se. Liftom se spuštam devet spratova, sve do
prizemlja i ulice. Snijeg je sve prekrio i zrak je
kristalno čist. Dok ulazim u auto, gledam na
sat: danas je devetnaesti behmen.*
Imam još tačno sedamdeset tri dana da
komisiji predam izvještaj o istraživanju. Dok
skrećem u Ulicu Nastaran 3, vidim Mehrdada:
do koljena je zapao u snijeg na trotoaru, čeka
me. Nosi istu onu odjeću koju je na sebi imao
na aerodromu. Dok sjeda u auto, kaže da samo
hoće da biti mnom, ne da mi smeta. Insistira da
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 21
21
2.8.2012 19:42:40
Pokucao je na vrata, nisam otvorila. Navaljivao je da
uđe, no ja nisam otvarala. Onda je počeo da preklinje.
Nisam se obazirala. Htio je da govori o meni, ali ja rekoh:
‘O tebi treba govoriti, ne o meni.’ Potom reče: “Potpuno
sam zbunjen.” Bio se izgubio, kao da je ostao na autoputu
s kojeg se može skrenuti na hiljadu cesta, pa ipak je želio
riješiti problem. A nije mogao, i to me nasmijalo.
*
And he said I am completely confused. Like
being in a spagetti junction lost his way. He
insisted to solve the problem. And of course he
did not. And he could not. And it made me laught.*
Spuštam slušalicu i zavaljujem se u stolicu.
Buljim u spisak od devetnaest studenata koji
su bili prisutni na posljednjem času doktora
Parsaa. Stavljam spisak u žuti fascikl na kojem
sam, lošim rukopisom, napisao “Parsa”, i gutam
komad sendviča. S crno-bijele fotografije, koju
sam podvukao pod staklo na stolu, smiješi se
Saje. Zvoni telefon. Hitro dižem slušalicu. Neka
djevojka isprekidano govori na engleskom,
smušeno, brzo i kroz zube. Svojim lošim
engleskim nekoliko puta joj objašnjavam da
je pogriješila broj, no djevojka govori kao
navijena, kao da ne čuje:
He knock on the door but I did not open it. He
insisted and insisted but I still kept the door shut.
Then he begged and I ignored him. He wanted to
narrate me but I told him it is you who should be
narrated and not me.
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
Iz torbe vadim sendvič, po stolu razbacujem
bilješke o svome istraživanju. Izdvajam Parsaov
sedmični raspored nastave, grizem sendvič.
Vraćam stoni kalendar na sedamnaesti mehr,*
dan kad se Parsa ubio. Sedamnaestog mehra
bila je srijeda, i prema rasporedu bi trebalo
da je toga dana od dva sata poslije podne
predavao kvantnu teoriju. Dolazim na ideju
da porazgovaram sa svim studentima koji su
u srijedu bili na času kvantne teorije. Možda
je Parsa na tom posljednjem času, to jest tačno
pet sati prije samoubistva, nešto rekao ili nečim
ukazao na motiv za svoj takav postupak. Možda
iskrsne neki trag, možda… Zvoni telefon.
“Institut za sociološka istraživanja, izvolite.”
“Još si tu?”
“Saje, ti si?”
“Tri je popodne! Zvala sam te u stan, nije
te bilo. S� ta radiš tu? Još razmišljaš o onom
doktoru? Kako reče da se zvao?”
“Parsa, Muhsin Parsa. Jedem hamburger.
Jesi li dobro?”
“Htjela bih da te vidim.”
“Poslije podne, u parku Hašt behešt, može?”
“Dobro. Na starom mjestu. Pod uvjetom da
ne pričaš o Parsau.”
“Č� ekam te u pet.”
brišem čelo. Kapljice znoja se, i ne skliznuvši,
pretvaraju u paru. Vrelina se povlači iz čela.
Sjedim na ivici kreveta, s nogama u lavoru
vode. Nešto slično povjetarcu kao da mi pirka
od tabana do obrva. Hladim se, pa postajem
vreo: vrućica i drhtavica. Da neću umrijeti? Ja
u životu još ništa nisam postigao. Prije smrti
moram ostvariti nešto. Prije nego što umrem,
moram zariti nokte u zemlju da bih se, kad me
budu nasilu teglili, prisjećao brazda iskopanih
u njoj. Prije nego što odem, moram pronaći
svoje mjesto. Ako danas ništa ne ostavim iza
sebe, ko će u budućnosti znati da sam nekada
postojao? Ako drugi ne vide moje tragove, ni ja
ne postojim. A ja ne želim da me nema. Neću da
budem i prođem, a da ništa ne učinim. Neću da
ostanem bez udjela u historiji, kao mnogi ljudi
koji budu i prođu, a ništa ne urade. Ne želim
da u historiji čovječanstva spadam u one koji
ne znače ništa. Ah, gdje mi je majka? Gdje je
Munes? Prokleto istraživanje! Blago Muhsinu
Parsau. Jadni studente! Ne mogneš li razjasniti
smrt jednog čovjeka, zbog čega si živ? Diploma,
posao, slava, ljubav i budućnost zavise mi od
jednog mrtvog čovjeka. Nikada tolika sreća nije
bila sažeta u jednom. I to u jednom mrtvacu,
jednom pitanju: zbog čega se doktor Muhsin
Parsa, univerzitetski profesor i istaknuti
savremeni fizičar, iznenada i pri zdravoj pameti,
2.8.2012 19:42:39
mi je Alireza, prije nekoliko sedmica, telefonom
rekao isto: “Kako god lahko otvori kapiju, ključ
je isto tako i zabravi. Izgleda da ju je filozofija
gadno zabravila.”
Na komadić papira zapisujem adresu
inspektora Fejzija. Pitam: “S� ta ti misliš, postoji
li uopće?”
“Kapija ili ključ?”
“Bog.”
Okreće se kao da je vidio džina. Netremice
me gleda u oči.
Podižem se sa stolice: “S� ta misliš ima li
Boga? Sada je to najvažnija stvar koju bih želio
razumjeti. To pitanje mi je preče od ove proklete
teze, uzroka Parsaovog samoubistva, i od
mnogih drugih stvari. Mislim da bi odgovor na
to pitanje razjasnio mnogo toga. No, ne nađem
li ga, mnoge će stvari zauvijek ostati u mrklom
mraku. Postoji li ili ne?” Glas mi je pomalo
piskutav, no nije me briga. Sada stoji tačno
preda mnom.
Blago se nakašljava i kaže: “Ne znam.”
Kao da ga ni čuo nisam, eksplodiram:
“Milioni ljudi prave hiljadugodišnje planove
za šezdeset-sedamdesetogodišnje živote, a
da ih to pitanje ni trunku ne muči. Uvijek se
čudim kako neko može raditi, hodati, sklopiti
brak, jesti, kupovati, pričati, čak i disati, a da ne
pronađe nedvosmislen zadovoljavajući odgovor
POLJUBI.indd 17
‫٭‬
Jedanaesti mjesec iranskog solarnog kalendara; traje od
20. januara do 18. februara. (Prim. prev.)
2.8.2012 19:42:41
*
Sedmi mjesec iranskog solarnog kalendara; traje od 23.
septembra do 22. oktobra. (Prim. prev.)
POLJUBI.indd 32
17
2.8.2012 19:42:41
29
POLJUBI.indd 29
20
2.8.2012 19:42:40
32
POLJUBI.indd 1
čakijom. Većinom su to bili Hafizovi ljubavni
stihovi, nikad posvećeni određenoj voljenoj
osobi. Mehrdad po stolu nikada nije pisao
stihove namijenjene nekoj stvarnoj ljubavi. Sve
njegove ljubavi bile su izmišljene. To sam znao
samo ja. Društvo iz razreda mislilo je da je on
na mnoge djevojke bacao oko, no ja sam znao
da Mehrdad nema hrabrosti čak ni da pogleda
neku, a kamoli da se u nju zaljubi. Ni sam ne
znam šta je to vidio u Džuliji, svojoj djevojci
Amerikanki, pa se zaljubio u nju.
Pred odlazak je i sam bio počeo pisati pjesme.
Davao ih je Babaku, koji je među nama najbolje
znao engleski, preklinjući ga da ih prevede.
Zatim ih je poštom slao Džuliji. Jednom, dok
je čakijom nešto urezivao po stolu, g. Kuhi,
nastavnik matematike, spazi ga, prema njemu
baci kredu i ljutito mu priđe. Mehrdad privuče
svesku da g. Kuhi ne bi vidio šta je napisao. Kad
je nastavnik podigao svesku i njome Mehrdada
raspalio po glavi, a potom ga, zviznuvši ga
nogom u stražnjicu, izbacio napolje, svi su
mogli pročitati riječi urezane na stolu. Mehrdad
je, lošim rukopisom, bio napisao: I Love You.
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
2
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
16
2.8.2012 19:42:39
Stižem u stan iza ponoći. Mehrdada sam
onako smetenog ostavio kod njegove majke. Još
uvijek razmišljam o Džuliji i njenim riječima. O
Mehrdadu. O njegovoj četverogodišnjoj kćeri;
zaboravio sam i da pitam kako se zove. Osjećam
da mi tijelo gori. Otvaram prozore i pružam
se na krevet. Potom, sve dok nisam zaspao,
razmišljam o doktoru Muhsinu Parsau. Ne
znam koliko je sati kad, poput luđaka, skačem iz
kreveta i sjedam. Vrelina mi kulja iz očiju, ruku
i čela, i nikako ne prestaje. Kao komad ugljena,
guvno ili šuma, nešto unutra gori, i tome nema
kraja. Imam osjećaj da mi glava otječe sve do
granice pucanja, otječe i splašnjava. Znojim se,
žedan sam, a onda opet bol. Kao da mi se glava
žari i hladi. Pružam ruku prema čaši, a ona
izmiče sve dalje i dalje. Iznutra me spopada
neobičan nemir. Okrenut leđima, stropoštavam
se na krevet. Njegove me opruge podižu,
spuštaju, i na kraju zaustavljaju. Zloslutne li
noći! Zašto ne sviće? Vlažnom maramicom
POLJUBI.indd 16
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
13
2.8.2012 19:42:38
je rođena prije dvadeset pet godina, ni godinu
ranije, ni kasnije. Pita se: Hiljadama godina
svijet je postojao, a mene nije bilo; zboga čega
sam onda prije dvadeset pet godina nastala i
počela živjeti? I to kakav život? Pun patnje, boli,
siromaštva i bolesti, koji naposlijetku okonča
smrću. Stvaranju, življenju i smrti Džulija
zamjera mnogo toga, život joj čine gorkim i
teškim.”
U rukama osjećam blago drhtanje.
Mehrdad podiže kragnu svoje kožne jakne i
kaže: “Ti se još nisi oženio?”
Gledam konobara koji djevojci i mladiću nosi
dezert, kažem: “Ne, još ne. Zasad se bakćem
tom prokletom tezom.”
Č� ini se da mladić priča djevojci neku
uzbudljivu priču. Mlatara rukama, pravi
grimase. Djevojka se guši od smijeha.
Mehrdad salvetom briše usta i kaže: “S� ta je
tema?”
“Sociološka analiza uzroka samoubistva
doktora Muhsina Parsaa, koji se prije dvije
godine bacio s osmog sprata jedne zgrade.
Institut za sociološka istraživanja već je otkupio
tezu. Trebalo bi je da je predam za tri mjeseca.
Potom, šta znaš, možda pronađem neku Džuliju
Iranku. Stvarno, zašto je nisi doveo? Kako si je
opisao, baš bih je volio vidjeti.”
Mehrdadovo lice jasno se grči. Spušta glavu
POLJUBI.indd 13
POLJUBI.indd 20
2.8.2012 19:42:37
Arak 1A knjiga "Poljubi Boga od mene"
POLJUBI.indd 4
C M
Y K
2.8.2012 19:42:37
Arak 1B knjiga "Poljubi Boga od mene"
POLJUBI.indd 2
978-9958-0913-0-8
COBISS.BH-ID 19736582
---------------------------------------------ISBN
Izv. stv. nasl. na perz. pismu. - Bilješke o
piscu: str. 138-140.
MASTUR, Mustafa
Poljubi Boga od mene / Mustafa Mastur ;
prijevod s perzijskog Namir Karahalilović Sarajevo : Karađoz group, 2012. - 146 str.; 19
cm. 821-222.1-31
---------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
1
Kupujem nekoliko ružičastih orhideja i
stavljam ih na zadnje sjedište auta. Idem na
aerodrom. Na dnu horizonta, izdiše Sunce na
asfaltu autoputa za Karadž.* Prije devet godina,
kad je Mehrdad otišao u Ameriku, bile su se
navršile dvije godine kako smo položili prijemni
za studij filozofije na Univerzitetu Teheran.
Mehrdad se toliko dopisivao sa svojom Pen
Friend da se na kraju do ušiju zaljubio u nju.
Napustio je dopola završeni studij i otišao za
njom u Ameriku. Prošlo je već mnogo vremena
otkako sam zaboravio na Mehrdada. Kad me je
njegova majka nazvala i rekla da trebam otići
po njega na aerodrom, silno sam se napregnuo
da se prisjetim detalja njegovog lika. S autoputa
skrećem prema cesti koja vodi na aerodrom;
u mislima mi se, same od sebe, bude školske
uspomene: drveni sto za kojim smo sjedili
Mehrdad i ja, pun stihova što ih je on urezao
POLJUBI.indd 15
15
2.8.2012 19:42:39
POLJUBI.indd 14
14
2.8.2012 19:42:39
POLJUBI.indd 3
Sarajevo, 2012.
S perzijskog preveo: Namir Karahalilović
POLJUBI BOGA OD MENE
Mustafa Mastur
2.8.2012 19:42:37
2.8.2012 19:42:40
POLJUBI.indd 19
2.8.2012 19:42:41
POLJUBI.indd 30
2.8.2012 19:42:41
19
POLJUBI.indd 31
30
Emile Durkheim (1858-1917), francuski sociolog.
Jedanaesti mjesec iranskog solarnog kalendara; traje od
20. januara do 18. februara. (Prim. prev.)
**
*
ja radim svoj posao, a on će samo biti uz mene.
Smijući se kažem: “Svaki je saputnik donekle
i smetnja, zar ne?” Ne smije se, ali kao da je o
tome dugo razmišljao, kaže: “S početka ne, ali
malo-pomalo postane smetnja, čak i prepreka.”
Potom će, uz prigušen osmijeh: “Ljubav je
takva.” Ne razumijem šta time želi reći.
Idemo pravo u moj ured u Institutu za
sociološka istraživanja: soba okrenuta prema
sjeveru, na sedmom spratu jedne devetna-estospratnice. Dok podižem zavjese, Mehrdad
razgleda okolo. Promatra jedan Durkheimov*1
plan koji sam prikucao na zid. Onda pilji u
ploču iznad moje glave: na njoj sam, prije dvije
godine, lošim nasta’likom** zapisao dio jedne
pjesme: ... govorim o svršetku noći/ govorim o
svršetku tmine i noći/, ako dođeš mojoj kući/,
donesi mi, mila, svjetiljku i vratašca jedna, da
kroz njih sretan gledam svjetinu na ulici.
Sjeda pored mene. Pogled mu zastaje na
Sajinoj slici, koju držim pod staklom na radnom
stolu.
“Č� ini se, pristojna djevojka. Kad se ženiš?”
Na pitanje što se stalno ponavlja i muči me,
uvijek isto odgovoram: “Kad se riješim ovog
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
3
Već je nekoliko dana kako sam u novinama
dao oglas da mi se javi svako ko ima, ili barem
misli da ima, korisne podatke o doktoru
Muhsinu Parsau. Imam manje od tri mjeseca
da završim tezu. Posao ide sporo. Svi podaci
koje sam prikupio mogu stati u nekoliko
redova: Muhsin Parsa; trideset četiri godine;
neoženjen; doktorirao kvantnu fiziku na
Univerzitetu Princetone; četiri godine predavao
na univerzitetima u zemlji; predmeti: osnovi
savremene fizike, opći relativitet i kvantna
teorija; napisao četiri knjige iz savremene
fizike; po mišljenju kolega, vrlo disciplinovan,
principijelan i donekle strog; vanredna
sposobnost i vrhunsko umijeće u matematičkoj
analizi problema iz fizike; međutim, studenti su
većinom bili ozlojeđeni zbog njegovog načina
predavanja, teških ispitnih pitanja i škrtosti
prilikom ocjenjivanja; neki su se, možda, u
dubini duše i radovali što je Parsa poginuo. To
je sve što sam bio saznao o doktoru Muhsinu
Parsau.
2.8.2012 19:42:40
31
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
istraživanja. Možda za tri mjeseca. Možda za
četiri. Možda potraje i duže. Sajin otac kaže da,
dok ne doktoriram, ne treba ni da spominjem
vjenčanje.”
Skida naočale i pita: “Ona studira?”
Prevrćem papire na stolu tražeći penkalo: “Na
postdiplomskom je iz teologije. I ona piše tezu.”
“Ipak si našao djevojku vjernicu.
Pretpostavljao sam da se za ovih devet godina
nisi promijenio.”
Pronalazim penkalo uz stoni kalendar.
Smijući se kažem: “Potpuno pogrešna
pretpostavka. Saje je vjernica, no ja sam, prema
astronomskim proračunima o kojima ti znaš
više, otprilike devet svjetlosnih godina udaljen
od onog Junesa od prije devet kalendarskih.”
Ustaje i ide do prozora.
“S� ta je tema njene teze?”
“Razgovor Boga s Musaom, ali vjeruj da to
nije bio moj prijedlog.”
Vadi kutiju cigareta iz džepa kožne jakne i
pripaljuje jednu. Još uvijek je okrenut prema
prozoru.
“Koliko se sjećam, prije devet godina
odabrao si studij filozofije samo radi toga da
bi, kako si sam govorio, sa stanovišta filozofije
branio svetost vjere.”
Otpuhuje dim cigarete, a onda kaže nešto što
me zaprepašćuje. Moje čuđenje je tim veće što
POLJUBI.indd 18
POLJUBI.indd 23
23
2.8.2012 19:42:40
Kupujem novine i sjedam na zabačenu
kamenu klupu u parku Hašt behešt. Puše
hladan vjetar. Park je pust. Listam novine:
“Devalvacija nacionalne valute”; “Završetak
izgradnje nekoliko stotina zgrada i tvornica”;
“Odvikavanje od ovisnosti za šest dana,
kineskom akupunkturom”; “Canon, vodeći
u brzini i tehnici”; “Privatni časovi”;
“Snimanje svečanosti”; “Filozofske osnove
postmodernizma”;
“Pražnjenje
septičkih
jama”; “Putujte sa Džahan turom na Kipar, u
Maleziju, Singapur, Grčku, Tursku i Indiju”;
“Bogu pripadamo i Njemu se vraćamo: dragi
prijatelju, gospodine Hadžijan, srca punog
boli i tuge Vama i Vašoj djeci izražavamo sućut
povodom smrti Vaše supruge. Neka…” Ispred
mene hitro prolazi mačka i, malo ustranu, ispod
jednog drveta, uplašeno gleda oko sebe. U
ustima drži komad mesa i traži sigurno mjesto
da ga pojede. Penje se uz drvo i na jednoj grani
4
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
5
U stan stižem kasno, iscrpljen i slomljen.
Malo je trebalo da, onako na nogama, zaspim
u liftu dok sam se penjao na deveti sprat. U
ovih nekoliko dana hodao sam, pričao, bilježio
i pitao dovoljno za čitav jedan život. Odgovore
nisam dobio, i umoran sam. Iz frižidera uzimam
jabuku, uključujem telefonsku sekretaricu:
Zdravo, htio sam kazati da čovjek stvarno
mora biti besposlen pa da, umjesto znanstvenog
istraživanja, vrijeme troši na takve stvari.
Barem umjesto mrtvaca istražujte žive; Zdravo,
Junes, zovem već nekoliko puta i nema te. Kad
mogneš, javi se. Imam nekoliko pitanja o svojoj
tezi, mislim da bi mogao odgovoriti na njih.
Volim te. Saje; Zdravo, Junes, ovdje Mehrdad.
Ništa posebno ti nemam reći. Skupilo mi se, htio
sam da popričamo. Toliko. Kad mogneš, javi se.
26
2.8.2012 19:42:40
Zagrizam jabuku i pružam se na kauču.
Nemam snage ni da skinem cipele. Pronaći
sedamnaest od devetnaest studenata s
POLJUBI.indd 26
popeo na osmi sprat tornja od dvadeset i više
spratova, i poput zaljubljenog mladića bacio
kroz prozor? Jadni studente! Ne mogneš li,
nakon svih onih pročitanih knjižurina, pronaći
naučni, sociološki odgovor na to pitanje, nećeš
doktorirati; bit ćeš obrazovan, ali nedorečen;
ne samo da nećeš objaviti knjigu, nego nećeš
postati ni slavan, a čovjek koji nije slavan ne
postoji; to jest, postoji, ali samo za sebe, ne i za
druge. Onaj ko postoji samo za sebe sam je. A ja
se samoće bojim.
2.8.2012 19:42:38
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
27
2.8.2012 19:42:41
posljednjeg predavanja doktora Parsaa,
razgovarati, raspitivati se i ništa ne shvatiti –
sve to me je potpuno iscrpilo. Ustajem i otvaram
prozor koji gleda na ulicu. Nisam saznao mnogo.
Neki studenti rekli su da se ničega ne sjećaju.
Neki su govorili da je tog dana Parsa izgledao
pomalo tužno, no gotovo svi studenti složili
su se u tome da je, u odnosu na prethodne
semestre, bio postao malo ljubazniji. Gledam
prema dolje. Nalik miševima čije su glave u
plamenu, automobili se brzo kreću tamo-amo.
Preostale su samo dvije studentice koje treba
da vidim: jedna, po imenu S� ohre Bonjadi,
prebacila se na Univerzitet Isfahan; druga,
Mahtab Kerane, ovog je semestra uzela dopust.
Ogrizak jabuke nehotice bacam kroz prozor i
nekoliko trenutaka posmatram njegov slobodni
pad. Zvoni telefon. Zatvaram prozor. Nestaje
zvuka sirena miševa. Podižem slušalicu. To je
Saje. Z� eli znati: kad se Bog na Svetoj gori ukazao
Musau iz drveta i rekao mu da izuje obuću, šta
je tačno podrazumijevao pod izuvanjem obuće?
Pita ima li izuvanje obuće simboličko značenje.
S prozora gledam visoku zgradu preko puta. Na
jednom od njenih prozora gasi se svjetlo.
Kažem: “Zašto bi to bilo važno? Po meni,
važno je to da je Bog razgovarao s Musaom, te
da je Musa jedini pripadnik ljudskoga roda koji
je čuo Božiji glas. Eto, toliko.”
POLJUBI.indd 27
18
na ruke i dlanovima pritišće sljepoočnice.
Kažem: “Jesi li dobro?”
Ne podižući glavu, kaže: “Mojoj su kćeri četiri
godine. Prije dvije godine majka joj je oboljela
od raka. Psihički se osjeća još gore. Džulija kaže
kako je najbolje pretpostaviti da nema Boga,
jer Ga samo u tom slučaju ne možemo kriviti
za postojanje neizlječivih bolesti. Džulija kaže
kako nije pošteno da se čovjek u životu suočava
s preprekama koje nije u stanju ukloniti.”
Glava mu je još uvijek oslonjena na ruke.
Kažem: “Kako joj je sada?”
Pogled mu je prikovan za prazan tanjir na
sredini stola. Kaže: “Kad čovjek umire, gubi li
išta što živi već nisu izgubili? U čemu je razlika
između mrtvog i živog čovjeka?”
Ne usuđujem se ni da pretpostavim bilo šta.
Nastavlja: “Džulija se približila smrti do
najbliže moguće granice, dokle joj se čovjek
može približiti a da još bude živ.”
Sledio sam se, zalogaj mi ne ide niz grlo.
Samog sebe mrzim što sam razgovor poveo
u ovom pravcu. Smeteno kažem: “Z� ao mi je,
stvarno mi je žao.”
Mehrdad plače kao dijete.
S� utim nekoliko trenutaka, a onda kažem:
“Ti bolje od mene znaš šta je život. Ne želim
te tješiti, ali u životu nam se ponekad dešava
nešto što ne možemo spriječiti. Razumiješ? Ne
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
možemo! To je jedino moguće objašnjenje u
takvim prilikama.”
Mehrdad spušta čelo na ivicu stola, nastoji
vladati sobom. Gledam nekoliko stolova dalje:
djevojka i mladić su otišli, konobar briše njihov
prazan sto.
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
Naslov originala:
‫روی ماه خداوند را ببوس‬
Rū-ye māh-e Xodāwand rā bebūs
Naslov:
Poljubi Boga od mene
Autor:
Mostafā Mastoor
Prijevod s perzijskog:
Namir Karahalilović
Lektor:
Omer Resulović
Prijelom i dizajn:
Muharem Đulić
Izdavač:
Karađoz group
Za izdavača:
Elvedin Đulović
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
Traje nekoliko trenutaka dok se ispod sta-kala svojih naočala vrati koju godinu unazad
i prisjeti se mene među onim dotrajalim
klupama u razredu. Baca mi se u zagrljaj. � udim
se njegovom tihom jecaju, uz leđa mu pritišćem
orhideje. Kažem: “Bez patetike, stari.”
Dok držim Mehrdada u zagrljaju, iza
njegovih leđa vidim ženu koja, vodeći za ruku
svoje mongoloidno dijete, s kraja aerodromske
čekaonice ide prema kiosku na uglu. Glava
djeteta neobično je velika i neprirodna.
Mehrdad kaže: “Kamo sreće da me nema.”
Razmišljam: Bog vjerovatno ne postoji.
Po snažnoj kiši vozim od aerodroma do
restorana Barg. Prije nego što ga odvezem kući,
hoću da popričam s njim. Ne znam šta je na
Floridi učinio, ili vidio, te se sada snuždio kao
dijete i povukao se u sebe.
U praznom dijelu restorana pronalazimo
sto za dvije osobe i sjedamo. Dok ja poručujem
jelo, Mehrdad se umiva, vraća i sjeda nasuprot
mene. Sredina je deja* i tek je zahladnjelo.
Restoran je prazan, samo jedna djevojka i
mladić, nekoliko stolova od nas, sjede pored
prozora. Mehrdad skida naočale, i poslije devet
godina vidim njegovo lice.
Kažem: “Hoću da mi pričaš o najboljim
POLJUBI.indd 7
*
Grad u središnjem dijelu Irana, južno od Teherana. (Prim.
prev.)
2.8.2012 19:42:38
*
Deseti mjesec iranskog solarnog kalendara; traje od 22.
decembra do 19. januara. (Prim. prev.)
POLJUBI.indd 10
mjestima na Floridi, a prije svega o Džuliji.”
Gorko se smiješi i kaže: “Baš je hladno!”
Konobar donosi hranu i servira je na sto.
Zurim u djevojku i mladića koji sjede nekoliko
stolova od nas. Gledaju se, ni naslutiti ne mogu
šta jedno drugom otkrivaju u očima. Mehrdad
stavlja nekoliko prženih krompira u tanjir.
Gladan sam ko vuk.
Kažem: “Z� ivot mi je već sasvim dovoljno
zbrkan; molim te, ne čini ga još gorim. Ne reče
šta bi s Džulijom?”
Mehrdad sipa malo sosa po krompiru i opet
se gorko smiješi, ali ovaj put progovara: “Mislio
sam da luđaka ima samo ovdje; Džulija mi je
dokazala da ih i na Floridi ima koliko ti duša
hoće.” Malo zastaje, a onda nastavlja: “I ona je
bila jedna od njih.”
“Znači, i tamo ima ljudi poput mene i tebe?”
“Džulija je bila luđa i od mene i od tebe.”
“I od Alireze?”, kažem smijući se.
Mehrdad na trenutak razmišlja, ne bi li se
sjetio Alireze. Potom stavlja u usta komadić
krompira i pita: “Stvarno, kako je Ali?”
“Nekoliko mjeseci nakon tvog odlaska
u Ameriku, po ko zna koji put otišao je na
front. Nakon rata se vratio s fronta i završio
informatiku na Industrijskom univerzitetu
Amir Kabir. Zatim je magistrirao elektroniku.”
Pita: “A tvoj studij?”
2.8.2012 19:42:38
7
POLJUBI.indd 11
10
2.8.2012 19:42:37
11
POLJUBI.indd 6
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
22
2.8.2012 19:42:40
Potom djevojka poče plakati i prekide vezu.
Č� udim se njenom plaču i spuštam slušalicu.
Pogled mi klizi po staklu mog radnog stola, sve
dok ne stigne do crno-bijele slike na staklu;
tamo prianja. Papirni omot sendviča bacam u
korpu za smeće.
POLJUBI.indd 22
C M
Y K
POLJUBI.indd 56
56
2.8.2012 19:42:44
POLJUBI.indd 57
57
2.8.2012 19:42:44
uvoda, pitam: “Zašto su ljudi o jadu zabavljeni
svim tim bolestima: raznim vrstama glavobolja,
poput migrene i sinusa; očnim bolestima kao
što su dalekovidost, kratkovidost, daltonizam,
mrena i astigmatizam; srčanim tegobama –
aritmijom, uvećanjem srca, suženjem srčane
komore; kamencem u bubregu i mokraćnom
mjehuru? Od neplodnosti, epilepsije, gihta
i meningitisa, do velikih boginja, zaušnjaka,
šarlaha, ospica i astme; raznovrsnih nasljednih
bolesti i nedostataka – sljepoće, razrokosti,
gluhoće, paralize, govornih mahana, hepatitisa
A, B i Č; bolesti krvi poput hemofilije, leukemije
i talasemije; kojekakvih psihičkih oboljenja
i zaostajanja u razvoju; čira na želucu,
dvanaestopalačnom i debelom crijevu; bolesti
uzrokovanih parazitima; varikoziteta, difterije,
tifusa, reume, diskus hernije, Parkinsonove
bolesti, dijabetesa, Alsheimerove bolesti,
arterioskleroze, moždanog udara… oh, koliko
bolesti!”
Uključujem brisače da uklone kapi kiše sa
šajbe. Alireza kroz prozor bulji u zatvorene
prodavnice.
“Prije smrti svako iskusi neku od tih bolesti.
Moja majka godinama pati od varikoziteta i
dijabetesa. Saje ima aritmiju. Oca joj muči čir na
dvanaestopalačnom crijevu, a majku hronična
upala sinusa. Moj je otac prije smrti bio obolio
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
plan kako da s njim popričam i o Sajinom
pitanju, i o onome što mi je palo na pamet
pod česmom. Ja Alija uvijek nešto zapitkujem.
Pogotovu mu postavljam pitanja na koja
nema odgovora, ili je na njih odgovoriti vrlo
teško. Njegovim odgovorima najčešće nisam
zadovoljan; no ponekad kaže nešto u čemu
beskrajno uživam. Možda mi baš zato razgovor
s bilo kim drugim ne pričinjava toliko užitak
koliko razgovor s njim. S� taviše, pitanja koja
postavljam Aliju samo su izgovor da bih ga
naveo da priča. Govori polahko i odmjereno.
Neoženjen je, živi s majkom i mlađom sestrom
u stanu od sto dvadeset kvadrata. Iako su mu
iz više ustanova nudili da rukovodi obukom
za rad na računaru, odlučio je prihvatiti se
vođenja jednog malog vladinog ureda koji se
bavi humanitarnim radom.
� eka me oslonjen o drvo. Na sebi ima tamne
hlače i svijetlu košulju ispod maslinastozelene
jakne. Sjeda u auto.
“Zdravo, Junes. Kako si?”
Smijem se, ništa ne govorim. Pruža
Mensurovu adresu, ponovo pita:
“Kako si?”
Napolju vjetar krivuda među drvećem. Kraj
je behmena i gadno je zahladilo. Po staklima
kola počinje padati sitna kiša. Kažem: “Nikada
nisam bio ovako loše.” Potom, bez ikakvog
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
zrno njezine uvjerenosti! � ak i portir u ovoj
zgradi, smetljar, ulični prodavač voća, Sajin otac
milioner i hiljade drugih, običnih ljudi, žive s
takvom uvjerenosti da im ja uvijek zavidim na
tome. Otkuda ta njihova uvjerenost? Ukoliko
je rađaju neznanje i nerazmišljanje o suštini
stvaranja, proklinjem sve ono što jeste znanje
o tome. Otvaram pismo:
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 60
60
2.8.2012 19:42:45
Dok mladi ljekar Hitne pomoći govori da
je Mensur umro prije deset minuta, Alireza se
saginje i lice krije u Mensurovim beživotnim
rukama. Trese ramenima, potom guta knedlu
koja mu je, čini se, dugo stajala u grlu. U potvrdi
o smrti mladi ljekar kao uzrok smrti navodi
prestanak rada srca. Ali potpisuje papire, uz
pomoć medicinske sestre polaže Mensura na
nosila i otprema ga u mrtvačnicu.
Dva je sata ujutro. Kroz prozor ambulante
Hitne pomoći gledam napolje: neka žena
unezvjerno trči prema telefonskoj govornici.
Razmišljam: “Gdje je sada Mensur?” Njegovo
sam ime od Alireze čuo nekoliko puta, ali ovo je
bio prvi i, dakako, posljednji put da ga vidim. U
Hitnoj pomoći je pusto, osim mene u ambulanti
nema nikog. Besciljno koračam bolničkim
hodnicima. Prolazim odjel za hirurgiju i penjem
se uz stepenice. Otvaram velika staklena vrata
na kojima piše Psihijatrija. Ulazim unutra.
Na metalnoj klupi u hodniku dva čovjeka u
10
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 53
53
2.8.2012 19:42:44
dovlače kravu: djeluje poludivlja, nekoliko ljudi
drži je na konopcima. Bajram stavlja cigaru u
usta, pečati jednu zaklanu životinju.
“Ne. Samo sam ja, u šali i dvosmisleno,
rekao doktoru: ‘S� ta Vama bi da dođete u kino?
Univerzitet je jako daleko od kina.’”
Krava se okreće, glavom nasrće na jednog od
ljudi koji stoje oko nje.
“Osjeća miris krvi. Od mirisa krvi krave
podivljaju.”
“S� ta je doktor rekao?”
“U šali je rekao: ‘Nikada ne bih ni pomislio
da je kino u stanju to učiniti.’ Rekoh: ‘S� ta?’ Parsa
reče: ‘Riješiti tešku jednačinu’, ili nešto slično
tome. Nisam zapamtio šta je tačno rekao, ali
dobro se sjećam da se moja žena silno začudila
tim njegovim riječima. To je sve. Ne znam jesam
li Vam pomogao ili…”
Više ništa ne čujem. Buljim u tamu pri dnu
klaonice, tamo kao da se nešto miče. Č� ini se da
se nekoliko ljudi naklatilo na neko veliko crno
tijelo, kako mu ne bi dozvolili da se mrda. Iz
tame dopiru čudni zvukovi, poput vriska žene
kad je čupaju za kosu. Onda se zvuk pretvara u
krkljanje kojem nema kraja. Odjednom, kanal
ispod naših nogu pun je tople krvi.
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
2.8.2012 19:42:42
POLJUBI.indd 37
2.8.2012 19:42:43
POLJUBI.indd 44
2.8.2012 19:42:42
37
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
bolji je od raja bez tebe!, ili u napise Ya Hu* na
blatobranima zadnjih točkova kamiona, što se
jedva naziru kroz naprskano blato.
Arapsko Yā Hū (On!, tj. O, Bože!). Pripadnici derviških
redova upotrebljavaju ovaj uzvik umjesto uzvika Yā Allāh.
Riječ je o krajnje reduciranom obliku rečenice Yā man
laysa illā Hū (O, Ti osim Koga nema nikog drugog). U
kolokvijalnom perzijskom jeziku sufije ga upotrebljavaju
prilikom pozdravljanja, tj. opraštanja. Ovdje se očito
radi o igri riječi, u vezi s nazivom ranije spomenutog
kompjuterskog programa. (Prim. prev.)
*
POLJUBI.indd 41
44
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
se ponovo udubljujem u dosje. Prema izvještaju
medicinskog vještaka, navedenog na devedeset
osmoj strani dosjea, uslijed snažnog izljeva
krvi u mozak nastradali je namjestu podlegao.
U izvještaju sročenom nakon pažljive obdukcije
tijela ukazano je i na više pojedinosti:
Obje noge nastradalog slomljene. Teške
povrede kičmenog stuba, lijeve lopatice, vrata i
grudnog koša.
Otisci prstiju uzeti sa tijela, kao i s mjesta
događaja, apsolutno isključuju umiješanost
nekog drugog lica, ili više njih, u pogibiju. Č� ini
se da je sekretarica prodajnog odjela tvornice
insekticida upravo na osnovu ovog izvještaja
oslobođena svake krivnje. Zanimljivo je i
mišljenje sudskog psihijatrijskog vještaka, koji
je analizirao opće okolnosti samoubistva:
Ubistvo ili samoubistvo postaju mogući
kad čovjek smatra da nije u stanju izvući se iz
nepovoljnog i teškog položaja u koji je zapao.
Krizno stanje može biti teškoća koju čovjek
ne može, ili misli da ne može, riješiti. U takvim
okolnostima moguće je da njegova svijest, kako
bi se izvukao iz krize, ustvari kako bi riješio
problem, odabere dva neprirodna rješenja:
kod prvog rješenja, on pokušava da potre
2.8.2012 19:42:42
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
pretinca, pretrpanog duplo više od njegove
zapremine, vadi jedan pohaban izblijedjeli
fascikl. Dok mi daje Parsaov dosje, kaže: “Evo
knjige djela gospodina Parsaa, nadam se da je
u Džennetu.”
Kažem u šali: “Ja sam perač umrlih. Ne tiče
me se jesu li u Džennetu ili Džehennemu.”
Sjeda na drveni četveronožac.
“Burazeru, svi smo mi perači umrlih. No, i
perači umrlih na kraju umiru.”
Mehrdad i ja sjedamo za drveni sto. Z� urno
počinjem listati dosje. Mehrdad pali cigaretu i
pita Muhsinhana za osuđenog na smrt koga je
vidio. Ne slušam ih, što je više moguće hoću da
iskoristim jedan sat, koliko mi je dosje stavljen
na raspolaganje. Dok pravim bilješke, šef arhive
najednom Mehradu kaže nešto što me tjera
da prekinem rad i na trenutak ga s čuđenjem
pogledam. Ne znam šta je Mehrdad pitao, da
Muhsinhan kaže: “Perači umrlih ne boje se
mrtvih, ali se boje smrti.” Mehrdad ga pita: “A
ti? Bojiš li se ti smrti?”
Smije se: “Možda nećeš vjerovati, ali smrt
se boji mene, a ne ja nje.” Naravno, ni ja ni
Mehrdad mu ne vjerujemo.
Nastavljam listati dosje od tristo četrdeset tri
stranice. Na žućkasti karton fascikla pribodena
je Parsaova fotografija. Na prvih nekoliko
stranica stoji sažet izvještaj inspektora:
POLJUBI.indd 40
pristaje da mi na jedan sat stavi na raspolaganje
dosje doktora Parsaa, i to u arhivi, u prisustvu
gospodina Muhsinhana, šefa arhive. Od Fejzija
uzimam bilješku za šefa arhive i izlazim iz
njegove kancelarije. Razmišljam o tome da li je
Muhsinhan ime šefa arhive ili njegovo prezime.
Ne vidim Mehrdada na klupi u hodniku. Tražim
ga od jedne do druge kancelarije u hodniku;
ne nalazim ga. Nekoliko minuta piljim u masu,
ne bih li ga primijetio među ljudima koji brzo
prolaze hodnikom, ali od njega ni traga. Pomalo
se počinjem brinuti. Liftovi su još uvijek u
kvaru. Silazim niz stepenice. Tražim ga po
stepenicama i podestima, među ljudima koji se
žurno penju i spuštaju; nema ga.
Izlazim u dvorište suda. Stajem ustranu da
uhvatim daha. U uglu dvorišta sve se crni od
okupljene mase. Idem prema gužvi. Osuđenik na
smrt, koga sam vidio na šestom spratu, usred je
obruča civila i policajaca okupljenih oko njega;
ovaj put ne urla, već moli. Ne prestaje plakati,
jauče poput udovice. U masi vidim Mehrdada:
zagledan u osuđenog na smrt briše naočale.
Nakon nekoliko minuta nalazimo se u
podrumu zgrade suda. S� ef arhiva je veseo mlad
čovjek od trideset i koju godinu. Skoro mu je
sva kosa opala; dok hoda, kao da malo hramlje.
Nekoliko puta hramljući odlazi do polica s
dosjeima i vraća se. Napokon, iz rasklimanog
POLJUBI.indd 33
33
2.8.2012 19:42:41
na to pitanje. Da ne govorim o dugoročnim
planovima. Ako ne postoji, zašto postojimo mi?
Matematička mogućnost pojave života na ovoj
planeti, to zasigurno bolje od mene znaš, skoro
da je ravna nuli. Razumiješ? Nuli! No, ta se
mogućnost ravna nuli ostvarila, i mi postojimo.
To postojanje, drugim riječima, ostvarenje
mogućnosti skoro ravne nuli, znači da je neka
snažna i inteligentna volja htjela da postojimo.
Upravo je to, vjerovatno, ono zbog čega Džulija
s pravom pati, ono što dan i noć, poput gube,
izjeda i moju dušu. S druge strane, ako Boga
ima, čemu sva ta bijeda? Č� emu sva ta nesreća
i zlo u svemu što postoji? Gdje su tragovi Onog
Svemoćnog? Zbog čega je sve tako zbrkano i
donosi patnju? Gdje su ruke Onog Samilosnog?
Koliko god Ga zovu, ne pomaže nikome. Svakog
dana na ovoj zemaljskog kugli zatiru se prava
miliona ljudi i svi traže pomoć, ali nema
nijednog čuda, niti jednog. Silnici su stalno sve
deblji, dok slabe svuda po svijetu odnosi bujica
ili ih, nakon zemljotresa, guta zemlja. Ako i
izvuku živu glavu, čekaju ih siromaštvo, glad
i bolest. Zbog čega ispaštaju sva ta unakažena
djeca? S� ta su to zgriješila pa da čitav život,
naravno ako ostanu živa, moraju provesti s
urođenim sljepilom, paralizom i stotinu drugih
muka? Sigurno si čitao statističke podatke o
smrtnosti uslijed gladi?”
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
8
Grad na jugu Irana. (Prim. prev.)
48
2.8.2012 19:42:43
Mehrdada odvozim kući. U stan stižem u
vrijeme ezana za akšam. Dok otvaram vrata, na
tlo pada neki papir: pismo iz Džirofta.*‫ ٭‬Sjedam
na kauč, u tom trenutku zvoni telefon: Saje,
hoće da zna jesam li stigao potražiti Alirezu
radi odgovora na njeno pitanje. Kažem bio sam
na sudu, ali pitat ću Alija, svakako, do kraja
sedmice. Saje se ne buni. Više ništa ne govorimo,
oboje spuštamo slušalicu. Za ove dvije godine
kako sam se vjerio sa Saje, nikad se nije desilo
da mi zbog nečega prigovori. Ako i žuri s
vjenčanjem, to je zato što su njeni uporni. Zašto
Saje ni zbog čega ne prigovara? Č� ak i ne sumnja
ni u šta. Za Saje je sve poput stijene, čvrsto i
nedvosmisleno. U to da sam ja čovjek njenog
života, da ću je učiniti sretnom, da će za koju
godinu oko nas skakati nekoliko djece, vjeruje
jednako kao što vjeruje da je Musa iz košulje
izvukao vatrenu kuglu, ili da se Bog ukazao na
Sinajskoj gori. Kad bi u meni bilo barem jedno
*
POLJUBI.indd 48
Arak 2A knjiga "Poljubi Boga od mene"
41
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
pojavni oblik problema. U tom slučaju, ukoliko
je prepreka neko drugo lice, obično dolazi do
ubistva; kod drugog rješenja, ključni akter iz
određenih razloga ne može da potre pojavni
oblik problema. U takvoj prilici odlučuje se da
ukloni onoga ko bi problem trebao riješiti. Tada
dolazi do samoubistva.
45
2.8.2012 19:42:43
Mehrdad i Muhsinhan glasno se smiju.
Nesvjesno podižem glavu ne bih li shvatio o
čemu se radi, ne uspijevam. Otkako se vratio iz
Amerike, prvi put vidim Mehrdada da se ovako
smije.
Listam ostatak dosjea. Mišljenje inspektora
Fejzija navedeno je pri kraju. Po njemu, Parsaa
su na samoubistvo naveli snažna intelektualna
aktivnost, samački život i neko čudno
razočarenje. O kakvom je “čudnom razočarenju”
riječ? Razrješenje čitave stvari skriveno je u
tom pitanju. Fejzi nije dao nikakvo objašnjenje,
ili ga nije imao da bi ga dao, o onome zbog čega
je Parsa bio razočaran. Zatvaram dosje, na sto
istresam sadržaj koverte koja mu je pridodata:
novčanik, svežanj ključeva, pri vrhu slomljeno
penkalo, komadići razbijenog stakla Parsaovih
naočala – to je sve što je imao kod sebe u
trenutku nesreće. Tu je i jedan list papira,
ponegdje crn od krvi, na kojem je zapisana neka
adresa; bilježim je. Dok podižem glavu, vidim
POLJUBI.indd 45
40
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
uvijek sjedim na kauču. Pogled mi pada na
stoni sat: stao je, pokazuje netačno vrijeme.
Na radiju javljaju da će sutra biti dva stepena
hladnije.
Alireza nakratko šuti, a onda kaže: “Kad sam
ušao, njegova majka reče da je Mensur, kad je
imao napad, na televiziji gledao dokumentarni
film o ratu.”
Spuštam stakla. Kolima propuhuje hladan
vjetar.
Alireza nastavlja: “Ljekari su rekli da je
gledanje takvih filmova za njega smrtonosni
otrov.”
Pružam ruku kroz prozor. Kiša je sasvim
stala. Oči su mi sklopljene, niti sam budan
niti spavam. Odjednom, u oči mi bliješti neka
jaka svjetlost, poput svjetlosti farova kamiona
koji s upaljenim dugim svjetlima dolazi iz
suprotnog smjera. Koliko god čekam, ne čujem
zvuk kamiona. Na cesti nema niti jednog auta.
Alireza rukom trlja oči i sa smiješkom me gleda.
Nešto se desilo?
.
Zdravo, brate, nadam se da si dobro. Mi
smo svi dobro, jedino majka nije. U prsima ima
nekakvu infekciju i stalno kašlje. Noge su je i
prije boljele, sada su otežale kao kamen. Više ne
može hodati. Kaže da ti o tome ne pišem, kako bi
mislio samo na studij. Ali ako to tebi ne kažem,
kome ću? Prošle sedmice doktor joj je propisao
lijekove, u apotekama u Džiroftu nema nijednog.
Uz pismo ti šaljem i recept; ako pronađeš
lijekove u Teheranu, pošalji ih poštom. Još nešto,
prije nekoliko dana dolazio mi je prosac. On
je nastavnik književnosti. Dogovorili smo da
razgovaraš s njim kada dođeš u Džiroft za Novu
godinu. Zavisi od tebe. Do skorog viđenja.
Tvoja sestra Munes
18. 11. 1374.
2.8.2012 19:42:43
Spuštam pismo na stolić pored telefona,
pružam se na kauču. Pogled mi ponovo pada
POLJUBI.indd 49
Tradicionalno iransko jelo. (Prim. prev.)
2.8.2012 19:42:45
bolničkoj odjeći sjede i razgovaraju. Jedan od
njih je starac. Na glavi nosi teget kapu, navukao
ju je preko ušiju. Starac govori čovjeku koji
sjedi pored njega, no kao da jedan drugog ne
čuju. Starac neprestano klima glavom. Govori:
“Mislim da smo bili na cesti kad sam joj
rekao: ‘A ja?’ Rekoh joj: ‘Tebi je čak i kormesabzi*
draži od mene.’ Znaš šta je učinila? Otrčala je u
kuhinju, iz ostave uzela nož i povikala: ‘Zaveži!
Zaveži! Zaveži! Ako ne zavežeš, ovim ću te
nožem ušutkati.’”
Drugi je čovjek srednjih godina. Nosi naočale
sa staklima debelim kao dno tegle, umislio je
da s nekim priča na telefon: palac desne ruke
stavio je u uho, mali prst mu je ispred usta:
“Da, gospodine. Svakako, gospodine! Kako
Vi kažete. Ja? Zar sam ja važan, gospodine?
Učinio bih sve za Vas, gospodine. Zdravi bili.
Sat je prolupao ako pokazuje pola četiri. Sati
je onoliko koliko Vi kažete, gospodine. Staklu
sam rekao da više ne smije biti providno.
Ako i dalje bude takvo? Slomit ću mu vrat
kamenom, gospodine. Prema naredbi Vaše
visosti, pijetlovima je zaprijećeno da ujutro ne
dižu dreku. Rekao sam da tek malo prije podne
mogu kukurikati, toliko da im duša na nos
izađe. Također, shodno Vašoj naredbi, psi će
lajati danju, a noću će spavati kao sav normalan
*
POLJUBI.indd 64
U devet ujutro stižem u klaonicu kako bih
se vidio s Kejvanom Bajramom. Bajram je
zadužen za pregled zaklanih krava i ovaca.
Nema potrebe da se raspitujem, prepoznajem
ga iz daljine: na sebi ima bijelu kecelju,
veterinarskim štambiljem obilježava zaklanu
stoku. Posvuda se osjeti vonj krvi i izmeta.
Dugo se čuje krkljanje svake životinje na klanju.
Na sve je strane mračno. Kasapi nose duboke
čizme i debele crne plastične kecelje. S rubova
kecelja neprestano kaplje krv. Predstavljam
se Bajramu. Iz usta vadi cigaretu, izvinjava se
što ne može izaći iz klaonice da razgovaramo.
Mlad je, trideset i koja mu je godina, barem
tako izgleda. Plećat, plavokos. Stojimo na
sredini hodnika, pored kanala kojim iz klaonice
otječe krv. Kaže da je otprilike tri sata prije
samoubistva vidio Parsaa u Kinu Grad pričâ,
prije projekcije filma Agrandisman.
“Pozdravili smo se, predstavio sam doktoru
svoju ženu.”
“I...? Pričali ste o nečemu? Je li Parsa išta
rekao?”
Uz veliku buku, iz dna klaonice u hodnik
49
2.8.2012 19:42:45
64
POLJUBI.indd 61
61
2.8.2012 19:42:44
52
POLJUBI.indd 52
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
potmulim glasom, kaže: “Džulija za mnoga od
ovih pitanja kaže da su zastrašujuća.”
Krećući se za nekim kamionom skrećemo
s autoputa i vozimo se prema benzinskoj
pumpi pored ceste. Malo kasnije, iza istog onog
kamiona, zaustavljamo se u redu za benzin.
Mehrdad uključuje radio. Spiker čita najnovije
vijesti iz nauke:
Dva stručnjaka kompjuterskih nauka s
Univerziteta Stanford u Americi osmislila su
novi program za pretraživanje na internetu.
Taj program je u stanju da za nekoliko sekundi,
bez elektronske adrese, pronađe svaku novinu,
časopis, novinsku agenciju ili knjigu, i emituje
ih na monitoru. Kako se navodi u izvještaju,
ta dvojica mladih stručnjaka radila su četiri
mjeseca na izradi programa nazvanog “Yahoo”,
a svaki je od njih time zaradio sto pedeset
miliona dolara.
36
2.8.2012 19:42:42
Vijesti su zavšene, Mehrdad se prijazno
smiješi. U prvi mah mislim da je to zbog
astronomskog iznosa od sto pedeset miliona
dolara, no pravac u kojem gleda dovodi me
u sumnju: nisam siguran gleda li u donji dio
zahrđalih vrata prikolice kamiona, na kojima
je našvrljano Oh nevjernice, pakao s tobom
POLJUBI.indd 36
C M
Y K
2.8.2012 19:42:44
POLJUBI.indd 51
2.8.2012 19:42:45
POLJUBI.indd 62
2.8.2012 19:42:45
51
“Trebalo bi da odem do Parsaove kuće. Možda
tamo pronađem neki trag.” “Leptirica reče:
‘Kako me ne prepoznaješ?! Ja sam ona svilena
buba. Neko sam vrijeme živjela u svojoj čahuri.
Onda sam se pretvorila u leptira.’” Ima li Boga?
Boga nema? Zvoni telefon, bezvoljno podižem
slušalicu.
“Izvolite.”
“Gospodin Firdus, Junes Firdus?”
“Ja sam, izvolite.”
“Ovdje Kejvan Bajram, školski drug rahmetli
Parsaa iz djetinjstva.”
Pridižem se čim čujem Parsaovo ime. Radio
je još uvijek uključen.
“Rekoste, Parsaov školski drug?”
“Da, gospodine. Naravno, ja nisam bio
tako dobar đak kao on, zato i nisam daleko
dogurao. Vidio sam Vaš oglas u novinama.
Posljednji put vidio sam Muhsina nekoliko
sati prije samoubistva. Kad sam u novinama
pročitao vijest o njegovom samoubistvu, rekao
sam svojoj ženi da sam se susreo s njim svega
nekoliko sati prije. Toga dana pričali smo
o nečemu što bi Vam, možda, moglo biti od
koristi.”
Zapisujem njegovu adresu na poslu,
zakazujem sastanak za sutra. Na radiju vijesti
o pokoljima u Ruandi, Afganistanu, Bosni i
južnom Libanu. Leđima okrenut prozoru još
POLJUBI.indd 63
62
svijet. U vitrinu, gospodine? Stavio sam sve, i
ptičijeg mlijeka.”
“Reče: ‘Ugasi peć i popij tabletu.’ Rekoh:
‘Hladno je, neću da ugasim peć; no kaži mi
jedno, samo jedno, kaži mi da me voliš, i, ako
hoćeš, popit ću stotinu tableta. Popit ću toliko
tableta za spavanje da se ne probudim za sto,
za hiljadu godina.’ Znaš šta je rekla? Reče: ‘Gubi
se.’ Reče: ‘Voljela bih da te za glavu skrate.’”
“Rekao sam Mubareku da očisti stakla
vitrine, ima da se cakle. Sluga sam pokoran,
gospodine. Vaš sam dužnik, gospodine. Budu
li vrapci ujutro cvrkutali i remetili san Vaše
visosti, podavit ću ih, gospodine. Uopće se ne
brinite za to, gospodine. Svim sam stablima
u susjedstvu naredio da od sada sjenu bacaju
u naše dvorište. Električnim sam stupovima
rekao da imaju obzira. Od utorka sve će mačke
tri puta dnevno dolaziti na balkon i klanjati se,
gospodine.”
“Rekoh joj: ‘Ja nemam ništa, pogledaj!’
Nevjernica ni ne pogleda. Ode do bazenčića,
uhvati jednu crvenu ribicu i baci je pred mačku.”
Dok to govori, starac počinje glasno plakati.
Sestra koja je čula starčev plač, s čašom vode
u ruci prilazi mu s kraja hodnika. Ugledavši
sestru, čovjek s naočalama ušutje. Sestra
obojici daje po jednu tabletu i odvodi ih u
sobe. Č� ovjek s naočalama još uvijek drži ruku
2.8.2012 19:42:43
63
u obliku telefonske slušalice i govori: “Krivi
su oni prokleti cvrčci, nikako da prestanu.
Čvrče od večeri do zore, gospodine. Treba ih
potrovati. Treba ih hiljadu puta ubiti, a onda
spaliti, gospodine…”
Tableta je djelovala, u stanju je između
sna i jave. Ne može pravilno izgovarati riječi.
Pospano govori: “A-a-ako se ne pobrinemo zaa-a njih, od njihove b-u-u-ke niko neće noću mii-irno spavati, go-o-ospodine!”
Č� etiri je ujutro. Još uvijek razmišljam o onoj
dvojici koju sam vidio na neuropsihijatriji.
Idem prema kolima. Oči me peku od
nespavanja. Kažem Alirezi da on vozi. Sjedam
u kola, obaram naslonjač sjedišta. Alireza
priča o frontu, tjesnacu Č� azabe, nasipu u
obliku krivudavog kanala. O rovu što je bio
poput duge i stiješnjene masovne grobnice. O
minobacačkim, topovskim i RPG granatama
koje su od jutra do mraka sipale po njima. O
usjecima u rovu korištenim kao mihrab. O
nebrojenima koji su svakog dana i noći ginuli u
rovu. O mirisu krvi što su ga osjećali jače nego
miris konzerve graha. O podnevu kad granata
upada u jedan od usjeka u rovu; nekoliko
stotina metara, van sebe, trči rovom u cik-cak.
U mihrabu vidi Mensura, kome se geler zabio u
mozak: od iznemoglosti pribio se uza zemljani
podzid rova.
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
POLJUBI.indd 50
50
na pukotinu u uglu plafona. Prevrćem se i
uključujem radio. Nakon kratke muzike počinje
program večernjih radiopriča za djecu. Kapci
su mi otežali. Nedostaju mi majka i Munes.
Naratorka pozdravlja svu djecu slušaoce.
Razmišljam: “S� ta ako se Parsa bez ikakvog
razloga, tek uslijed trenutnog ludila bacio s one
proklete zgrade?” Priča govori o prijateljstvu
malenog vrapca i svilene bube, koji su živjeli
zajedno na stablu duda. U sebi velim: “S� ta
ako mi majka umre?” Naratorka kaže: “Buba
je htjela da leti poput vrapca, ali nije mogla.
Jednoga dana vrabac je uze svojim oštrim
malim kljunom i poleti. Ali, oštri vrapčev
kljun ozlijedi nježno tijelo svilene bube.” “S� ta
ako tezu ne završim na vrijeme?” “Buba reče
vrapcu da bi voljela letjeti sama, a ne da je
vrabac nosi.” “S� ta ako ne objavim knjigu? S� ta
ako ne postanem slavan?” “Sićušni vrabac
nekoliko dana ne vidje svilenu bubu. Mada
ju je tražio po cijeloj šumi, nije je našao.” “Da
ne zaboravim, sutra moram otići do Alireze i
postaviti mu nekoliko pitanja o Sajinoj tezi.” “...
sve dok jednoga dana dođe jedna lijepa leptirica
i sjede pored vrapca na granu dudovog stabla.
Leptirica pozdravi vrapca i reče: ‘Prepoznaješ
li me?’” “Zbog čega je Parsa za samoubistvo
odabrao prodajni odjel tvornice insekticida?”
“Mali vrabac reče: ‘Ne, nikad te nisam vidio.’”
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
2.8.2012 19:42:42
2.8.2012 19:42:41
Arak 2B knjiga "Poljubi Boga od mene"
POLJUBI.indd 34
34
POLJUBI.indd 47
47
2.8.2012 19:42:43
Nekoliko osnovaca kojima se tek završila
nastava kamenjem jure mačku. Zabuljio sam se
u crni asfalt kao da na njemu piše zbog čega se
Parsa ubio. Ispred mene hitro prolazi mačka.
Iz straha od dječaka koji je jure, sakriva se u
kantu za smeće s kraja kolovoza. Zagledan u
asfalt, no ipak iz dubine duše, u sebi govorim:
Ima li Boga? Ulični prodavač cigareta iz daljine
dovikuje: “Gospodine, tražite nešto?”
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
Prsti ruku mi se primjetno tresu. Mehrdad
gotovo urla: “Ne znam! Sve što o tome znam,
a mislim da znaš i ti, to jest trebalo bi da
pokušaš shvatiti, jeste to da mi ne znamo.
To je najčasnije i u isto vrijeme najopreznije
što čovjek može kazati o tom zastrašujućem
pitanju. Ima li kraja svemiru? Ima li života na
milijardama drugih sunčevih sistema, a svaki
se sastoji od više milijardi nebeskih tijela poput
našeg Sunca, i većih od njega? Postoji li život
koji nije zasnovan na ugljiku? Ima li živih bića
u dubinama okeanâ, na dubini većoj od deset
kilometara, tamo gdje vlada potpuna tama?
Odgovor na takva i stotine sličnih pitanja koja
naspram onog tvoga, zastrašujućeg, spadaju
u najlakša, za sada je: ‘Ne znamo.’ To nam
kazuje ‘nauka’. Nauka je najpouzdanije i, u isto
vrijeme, najiskrenije sredstvo koje nam krajnje
skromno kaže: ‘Ne znam.’”
Čigareta mu je dogorjela u ruci. Kao da sam
doživio olakšanje, duboko udišem i stavljam
inspektorovu adresu u džep košulje. Mehrdad
gnječi opušak u pepeljari. Obojica izlazimo iz
moga ureda. Na hodniku čekamo lift.
Kažem: “Ima li ili nema živih bića u
dubinama okeana, ima li kraja svemiru ili ne,
ima li ili nema života na nekoj drugoj planeti
osim Zemlje – ništa od toga ni trunku ne utječe
na moj život. No, za mene je važno ima li ili
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
POLJUBI.indd 46
46
2.8.2012 19:42:43
nešto što me ostavlja bez daha: Muhsinhan je s
koljena skinuo svoju vještačku nogu i položio je
na sto. Mehrdad guta njegove riječi. Muhsinhan
kaže da, kad ga je geler minobacačke granate
pogodio u nogu, svojim očima vidio kako mu
se noga otkinula od tijela i kako je pala na
grudobran.
Dok se penjemo uz stepenice, na trenutak
gledam Mehrdadove oči: pune su suza. U sebi
po hiljaditi put kunem samog sebe što sam
pristao da danas bude sa mnom.
U ovakvom duševnom stanju za Mehrdada
je najbolje da se drži kuće, sve dok se ne vrati
u Ameriku. Sjedamo u auto, iz radoznalosti
krećem prema mjestu gdje se Parsa ubio.
Mehrdad je još uvijek u svojim mislima. Ne
razmjenjujemo nijednu riječ. Uključujem radio
kako bih trgnuo Mehrdada; očito, u mislima
je još uvijek sa šaljivdžijom Muhsinhanom.
Na radiju objašnjavaju recept za spravljanje
paradajz-sosa.
Parkiram auto preko puta zgrade “Plavi
dragulj”. Obojica prelazimo na drugu stranu
ulice, tamo gdje se Parsa bacio. Od uličnog
prodavača Mehrdad kupuje nekoliko cigareta,
odmah pali jednu. Sa sjevera ulicom puše
hladan vjetar, od studeni guram ruke u džepove
kaputa. Malo dalje Mehrdad se grije pored
vatre koju je upalio ulični prodavač cigareta.
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
Doktor Muhsin Parsa, profesor fizike na
univerzitetima u Iranu, u srijedu sedamnaestog
mehra hiljadu tristo sedamdeset druge
godine, oko sedam sati i petnast minuta
popodne, popeo se na osmi sprat trgovačke
dvadesetšesterospratnice “Plavi dragulj” i bacio
se kroz prozor kancelarije okrenute prema ulici.
Ta kancelarija je prodajni odjel tvornice jedne
vrste insekticida. Na osnovu iskaza svjedoka s
lica mjesta, te potvrde medicinskog vještaka,
spomenuti je ostao namjestu mrtav. U trenutku
nesreće, osim sekretarice prodajnog odjela, po
imenu Faranak Gouharasl, kćerke Mensura, niko
drugi nije bio prisutan na mjestu događaja.
Nekoliko stranica dalje stoji stenogram
inspektorovog razgovora s Faranak Gouharasl,
zapisan direktno s diktafona:
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 35
35
2.8.2012 19:42:42
nema Boga. Ako Bog postoji, smrt neće biti kraj
svega. U takvim okolnostima, proživim li čitav
život s pretpostavkom da Boga nema, izložit
ću se ogromnom i opasnom riziku. Osjećam tu
opasnost svim svojim bićem.”
Vrata lifta se otvaraju, ulazimo. S korpom
punom namirnica u rukama, neka starica
s djevojkom koja stoji pored nje priča o
poskupljenju autobusnih karata. Kaže čitavim
putem u autobusu je stajala. Strašno je ljuta
što karte stalno poskupljuju, a broj autobusa
na njenoj liniji ne povećava se. Lift nas podiže
do sedamnaestog sprata, tamo gdje starica
i djevojka koja je prati trebaju izaći. Dok se
spuštamo, Mehrdad se češlja pred ogledalom u
liftu. Pita: “A šta ako Boga nema?”
“Ako Boga nema, smrt je kraj svega. U
tom slučaju, s obzirom na to da živimo samo
jednom, uistinu je veliki gubitak živjeti s
pretpostavkom da Bog postoji, što za posljedicu
ima suzdržavanje od brojnih zadovoljstava.”
Vrata lifta otvaraju se u prizemlju; izlazimo
prema parkingu. Dok sjedamo u auto, Mehrdad
opet pali cigaretu i pita: “Kako god bilo, to je
pitanje o kojem ćemo pouzdan odgovor, ako je
potvrdan, saznati nakon smrti; a ako je odričan,
to jest ako Boga nema, nećemo ga saznati
nikad.” Kroz prozor otpuhuje dim i nastavlja:
“Baš zato i velim: ‘Zastrašujuće pitanje.’” Onda,
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
7
ljubav nije dovoljan razlog da ne ubijete, ja ne
namjeravam ubijati insekte.” Potom je zatražio
da mu pokažem katalog ili neku brošuru o
insekticidima, ako ih imam u kancelariji. Otišla
sam u susjednu kancelariju da donesem nekoliko
kataloga iz biblioteke. Kad sam se vratila, Parsaa
nisam vidjela.
(Ovdje svjedok počinje plakati. Nakon što se
smiri, nastavlja:)
Kad sam se vratila, Parsaa nisam vidjela.
Torba mu je stajala na stolu. Pomislila sam da je
nekuda otišao i da će se brzo vratiti. Čekala sam
ga nekoliko minuta, ali nije došao. Onda sam
pogledala prozor: bio je otvoren. Krenula sam
da zatvorim prozor, i tada sam odozdo začula
glasove. Kad sam pogledala nadolje, vidjela sam
ljude kako trče prema tijelu koje je palo posred
asfalta. (Svjedok ponovo počinje plakati.)
- Gospođo Gouharasl, pokušajte se smiriti. Vaš
iskaz nam mnogo znači za rasvjetljavanje istine.
Je li gospodin Parsa tog dana rekao išta o svom
privatnom životu?
- Ne, nije. Rekla sam sve o čemu je govorio.
Parsa je pričao samo o insekticidima.
čovjekom, no nijedan od njih ne obazire se na
to. Zbog čega žuri? S� ta traže ovdje svi ti ljudi?
S� ta se dešava u glavi svakog od ovih dvonožnih
stvorenja, koja se poput luđaka penju i silaze
niz stepenice?
Iza sebe čujem jeziv glas: otvaraju se vrata
jedne kancelarije, dva policajca izvode čovjeka
držeći ga za mišice. Č� ovjek hoće da im se
izvuče iz ruku, no policajci ga vuku po zemlji.
Č� ovjek nekako čudno urliče. Neko kaže osuđen
je na smrt. U masi tražim Mehrdada, ne mogu
ga naći. Još jednom gledam adresu inspektora
Fejzija, koju sam zapisao na komadiću papira.
Kao da je već osjetio stisak konopca na grlu,
čovjek osuđen na smrt ječi svim svojim bićem.
Iz straha se udaljavam od njega. � ega se bojim?
Mehrdad stoji malo naprijed i pali cigaretu.
Kancelarija inspektora Fejzija nalazi se u dnu
hodnika na šestom spratu. Dok ja razgovaram
s inspektorom, Mehrdad sjedi na metalnoj
klupi u hodniku. Premda sam s inspektorom
Fejzijem telefonski razgovarao najmanje tri
puta, protječe nekoliko minuta dok se prisjeti
onog o čemu sam mu govorio. Ne pokazuje
nimalo zanimanja za slučaj Parsa. Kaže pošto
niko nije podnio tužbu, slučaj Parsa je okončan.
Više se ničega ne sjeća. Tek na moje uporne
zahtjeve, i to samo da bi pomogao izradi jednog
naučnoistraživačkog rada – i slične gluposti –
POLJUBI.indd 39
Bilo je sedam sati uvečer kad je gospodin
Parsa došao i rekao da hoće da kupi veću količinu
insekticida. Dala sam mu narudžbenicu. Vjerujte,
uopće nije izgledao lud. Bio je veoma smiren.
Kad se sjetim onog trena, jeza me obuzme.
Parsa je rekao: “I insekti imaju pravo na život,
zašto ih ubijamo?” Rekla sam, mislim, u šali sam
rekla: “Ako volite insekte, zbog čega hoćete da
kupite ovoliko insekticida?” Rekao je: “Premda
2.8.2012 19:42:42
Mehrdad živo razgovara sa šaljividžijom iz
arhive. Nakratko ih slušam. Č� ujem nepovezane
riječi o ratu, granatama, minobacačima, krvi,
izbjeglištvu, strahu, šehadetu i Džennetu. Onda
POLJUBI.indd 42
Liftovi zgrade suda su u kvaru. Do šestog
sprata prinuđeni smo penjati se uz stepenice
načičkane ljudima. Na svakom podestu
Mehrdad malo zastaje da povrati dah. Dok
stižem na četvrti sprat, gledam ga: s podesta
trećeg sprata sav zadihan probija se kroz masu.
Svjetina se talasa ne samo na stepenicama
već i u kancelarijama, hodnicima i dvorištu
zgrade. Sredovječna žena drži za ruku dvoje
djece i proklinje muža. Policajac vodi mladića
s lisicama na rukama, silaze niz stepenice.
Dugo i često zastajući, neka starica penje se
uz stepenice i tiho uči dovu.Vrata kancelarija
neprestano se otvaraju i zatvaraju. Koga god
pogledam, pod pazuhom drži fascikl. Z� enu
koja prolazi pored nje, starica pita za nekog,
ili za neku kancelariju, no žena je ni ne gleda i
žurno nestaje u jednoj od kancelarija. Zašto je
nije ni pogledala? Nekoliko ljudi u zatvorskoj
odjeći čeka ispred jednih vrata. S� ta čekaju?
Neki čovjek trči hodnikom i sudara se s drugim
2.8.2012 19:42:42
39
POLJUBI.indd 43
42
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
“Mislite, pakovanje?”
“Ma nee, karton... Komad, čovječe. Komad,
dragi moj. Dva pakovanja koštaju četrnaest
hiljada sto šezdeset tumana. Sto šezdeset
tumana kapare.”
Do večeri uspijevam nabaviti i u Džiroft
poštom poslati tri od pet vrsta lijekova.
Dok stižem kući, glava mi još gori od Jakuta
“Medicinara”, Džemšida “Spremnog”, doktora
Jakuba “Alkohola”, Nasera Husreva iz Kubadi-jana*‫ – ٭‬od svih i svega. Stavljam glavu pod
česmu da se malo rashladim. Dok mi voda curi
niz lice, mislim: “Zbog čega svi ti lijekovi? Zašto
se ljudi toliko razbolijevaju?” Zvoni telefon.
Izvlačim glavu ispod česme, košulja mi je sva
mokra. Trčim do stolića na kojem stoji telefon,
u predsoblju je. Podižem slušalicu. Alireza je,
kaže da je jedan njegov prijatelj teško bolestan
i mora ga prebaciti u bolnicu. Njegov je fiat
u servisu, pita hoću li mu dati svoj auto, ako
meni ne treba. Kažem da smo i ja i moj auto na
raspolaganju.
Nakon nekoliko minuta nalazim se u ulici
koja vodi prema Alirezinoj kući. Putem kujem
2.8.2012 19:42:42
43
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
55
2.8.2012 19:42:44
*
Naser Husrev iz Kubadijana, perzijski pjesnik iz XII
stoljeća, poznat po svojim ismailijskim uvjerenjima. Ulica
u južnom dijelu Teherana, koja nosi njegovo ime, stjecište
je preprodavača lijekova. Očita je ironija glavnog junaka.
(Prim. prev.)
POLJUBI.indd 55
POLJUBI.indd 38
38
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
58
2.8.2012 19:42:44
od Parkinsonove bolesti. Ne vjerujem da je
ijedno živo biće izloženo svim tim bolestima
koliko je čovjek. Jedna od stvari o kojima
stalno razmišljam jeste: “Zbog čega životinje ne
obolijevaju koliko i ljudi?’”
Alireza nešto tiho mrmlja, ne čujem ga.
Potom me nekoliko trenutaka pažljivo gleda.
Zagonetno se smiješi; kaže: “Otkud ti znaš
imena svih tih meleka?” Misli na imena bolesti
koje sam nabrojao. Kažem: “Možda i jesu
meleci, ali meleci kazne.”
Kiša je pojačala, smeta mi svjetlost farova
kola što dolaze iz suprotnog smjera. Ali na
trenutak zašutje, onda kaže: “U čemu je razlika?
Svi meleci su dobri, i meleci milosti i meleci
kazne.”
Na horizontu se vidi bljesak nekoliko munja.
Tek onako pitam: “Stvarno, postoje li meleci?
Na ramenima nam uistinu sjede dva meleka i
na nekakvim pločama zapisuju naša djela? Ti
zaista vjeruješ u te stvari?”
Alireza se zavaljuje na naslonjač sjedišta:
“Poznajem ljude koji težinu tih meleka osjećaju
na ramenima. Poznajem ljude koji čak razlikuju
njihove mirise. Neprestano čuju šum njihovih
krila. Ali, to nije važno, važno je…”
Ne završava misao. Kao da ga je steglo u
grlu, više ne progovara. Dobro znam, u takvim
prilikama trebam promijeniti temu.
POLJUBI.indd 58
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
9
59
2.8.2012 19:42:45
Stižemo do kuće Mensura, Alirezinog
prijatelja. Alireza ulazi u kuću. Nakon nekoliko
minuta izlazi s koščatim mladićem koga drži
za ruke. Polaže Mensura na zadnje sjedište, a i
sam sjeda pozadi.
Kaže: “Požuri.”
Č� ini se da je Mensur u nesvijesti. Kiša je
sada već toliko jaka da skoro ništa ne vidim. Na
retrovizor gledam iza sebe: Alireza je naslonio
glavu na Mensurove grudi ne bi li mu čuo puls.
Skrećem u ulicu s oštrim usponom, prebacujem
u prvu kako bih ga savladao. Malo kasnije, dok
kiša staje, otvaram prozor. Najednom, autom
se širi prijatan miris bijelog jasmina. No, s obje
strane ulice puno je jablanova. S obje strane
ulice puno je visokih zgrada, spuštenih roletni
na prodavnicama i beskućnika koji pored njih
spavaju. Jasmina nema.
POLJUBI.indd 59
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
54
2.8.2012 19:42:44
Č� etiri je poslije podne. Već nekoliko sati
lutam sokacima Ulice Naser Husrev ne bih
li pronašao lijekove za majku. Ovdje vrvi od
švercera, u svojim mračnim skladištima kriju
sve vrste lijekova koji se teško nabavljaju. Jedan
od njih kaže: “Nemam, Pejgambera mi. Nema ga
nigdje, nemoj ni tražiti.” Drugi veli: “Ako neko
i ima, kožu će ti oderati za njega.” Jedan opet
kaže: “Možda ga ima Jakut ‘Medicinar’.” A Jakut
“Medicinar” će: “Nemam, to jest, imao sam,
ali koji minut prije nego što ćeš doći prodao
sam ga jednoj starici koja često kupuje sok od
grožđa. Idi kod Džemšida ‘Spremnog’, možda će
on imati.” Na nesreću, Džemšid “Spremni” ovaj
put nije spreman, no daje mi adresu doktora
Jakuba “Alkohola”. Naglašava kako ne smijem
reći da me on šalje. Veli da Jakubu kažem
kako me šalje Davudhan. Jakub se zafrkava s
nekim tipovima u podrumu prodavnice guma.
Predstavljam se i dajem mu recept. Zagledan u
papir, kaže: “Petsto devedeset tumana komad.”
POLJUBI.indd 54
C M
Y K
2.8.2012 19:42:46
POLJUBI.indd 69
2.8.2012 19:42:46
POLJUBI.indd 76
2.8.2012 19:42:46
69
sigurna si da se Bog ukazao na planini?” Saje
me blijedo gleda.
Ne pazim šta govorim: “Ti uistinu vjeruješ u
bajke koje pričaš?”
Misli da ne govorim ozbiljno. “Junes, to nisu
bajke”, smiješeći se kaže.
“Jesu”, kažem glasnije.
Stavlja papire u torbu. Malo se uplašila: “Č� ak
i ako jesu, mnoge sam od tebe naučila.”
U šolje do vrha sipam čaj. Kažem: “Od kojeg
mene? Ovaj je današnji dvadeset godina daleko
od onog jučerašnjeg. Sada shvatam da su sve to
bajke.”
Kaže: “Sinoć si dokasno bio budan, vidi se da
uopće nisi dobro.”
Postajem bijesan, vičem: “Misliš, skrenuo
sam s uma? Uvijek je tako: ko god se poželi
odmaknuti barem jedan korak od praznovjerja
i bapskih priča, ili ga proglase ludim, ili mu
prilijepe etiketu bezbožnika, ili mu udare pečat
intelektualca. Naprotiv, ovako dobro nikada se
nisam osjećao.”
U ove dvije godine kako smo se vjerili, nikada
nisam vikao na nju. Saje sklapa ruke.
“Praznovjerje i bapske priče, šta hoćeš da
kažeš? Junes! Znaš li ti šta govoriš?”
“Naravno da znam. Slažem se da sam nekad
u te stvari vjerovao; no, u ono u šta vjerujete ti,
Ali i, šta ti ja znam, mnogi drugi – sada ne mogu
POLJUBI.indd 73
76
“Hi Joanna.”
Brzo se dižem s kanabea, uključujem interfon
kako bih čuo Džoanin glas. Mehrdadu kažem da
od kćerke traži da govori na perzijskom.
“Džoana, ovdje je jedan moj prijatelj; volio bi
U dva poslije podne stižem u stan. Mehrdad
stavlja sendviče na sto, iz frižidera vadim dva
gazirana soka. Dok jedemo, Mehrdad priča da
je podigao majčin pasoš. Sada joj treba srediti
vizu. Kaže da u S� vicarskoj ambasadi – koja u
Iranu zastupa američke interese – misle da
izlazak njegove majke, bolesne starice, iz zemlje
ne bi trebao da predstavljati problem. Nakon
ručka Mehrdad pali cigaretu. Pitam: “Hoćeš li
nazvati Džuliju? Tako bih volio čuti joj glas.”
Kaže: “Perzijski ne govori dobro, ali priča
slatko.”
Ide prema telefonu, ja se pružam na kanabe.
Okreće broj; ja mislim na Saje. Na majku. Na
Parsaa. Na Munes. Na Alija. Opet na Saje. Na
Mensura. Na Mehrdada. Na tezu. Na Džuliju. Na
Boga…
na kraće vrijeme ustupi bilješke i skriptu da ih
proučim.
Kaže: “U njima nećete pronaći mnogo toga,
ali ako mislite da će Vam pomoći, meni ne
smeta da ih pročitate.”
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
2.8.2012 19:42:46
73
njegovog oca, pukovnika Parsaa, Muhsin se
zbog mene iz Amerike vratio u Iran. Bio je naše
jedino dijete, upravo smo se zato njegov otac i
ja uvijek trudili da ima udoban život. Naravno,
otac mu nije dopuštao da se druži s kim stigne
i ide kud god hoće. Sav naš trud bio je radi toga
da društvu predamo zdravo i odgojeno dijete;
no, vidite kako se društvo ponijelo prema
njemu.”
Oči su joj pune suza, briše ih krajičkom
crnog vela.
Kažem: “Na koga mislite kad kažete ‘društvo’?
Nekoga držite krivim za ovu nesreću?”
“Nakon pukovnikove smrti bila sam veoma
usamljena. Muhsin mi to nije smio učiniti.
Muhsin je uništio i mene i sebe. U dosjeu je
zapisano da je moj Muhsin na sebe digao ruku
iz očaja, ili zbog prevelikog pritiska na poslu;
međutim, sve su to laži. Muhsin nikada nije
bio očajan, nikada se nije žalio na posao. Bio
je razuman čovjek. Naši su bližnji znali da su
svi Muhsinovi postupci bili potpuno odmjereni
i proračunati. Na sve i svakoga gledao je
iz naučnog ugla. Ohladit će vam se kahva;
poslužite se, molim.”
S tacne uzimamo šoljice. “Jeste li prije
nesreće primijetili ikakvu promjenu u
njegovom ponašanju? Recimo, je li bio postao
nervozan, osjetljiv, svadljiv?”
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 72
72
Gospođa Fahrija, Parsaova majka, učtiva je
i dostojanstvena žena. Dok se predstavljam,
ljubazno nas upućuje u gostinsku sobu. Bijele
mrežaste zavjese vijugaju se s obje strane
prozora. Mehrdad pali cigaretu. Kaže nedostaje
mu kćerka i poslije podne će je nazvati.
Gospođa Fahrija dolazi. U rukama drži
malu tacnu na kojoj stoje dvije šoljice bijele
kahve. Sjeda naspram nas, na glavi joj je crni
šal. Kažem: “Doktor Parsa bio je jedan od naših
najznačajnijih naučnika, njegova je smrt uistinu
nenadoknadiv gubitak za našu akademsku
zajednicu.”
Ništa ne govori. Gledam uokvirenu Parsaovu
fotografiju koja visi na zidu nasuprot meni.
Malo je mlađi nego na slici koju sam vidio u
dosjeu.
“Nadam se da će moje istraživanje doprinijeti
barem smanjenju broja takvih nesreća.”
Mehrdad pomjera cigaretu u pepeljari, pomaže
mi:
“Gospođo Fahrija, šta je, po Vama, moglo
nagnati doktora na takav čin?”
Parsaova majka mrda rukama i kaže: “Ne
znam… Doista, ništa ne znam. Nakon smrti
pričam o Mensuru. Dok je u Iranu, Mehrdad
se želi vidjeti sa Alirezom. Podne je, iz daljine
jedva da dopire ezan.
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
POLJUBI.indd 88
88
2.8.2012 19:42:48
Distih Hafiza Širazija, glasovitog perzijskog pjesnika iz
XIV stoljeća. (Prim. prev.)
*
POLJUBI.indd 89
89
2.8.2012 19:42:48
Potom se smije. I djevojka pored njega
počinje se smijati. Mislim: “Parviz može stati
u tri rečenice: Parviz ne razmišlja; Parviz je
veseo; Parviz je rahat.”
Kaže: “Pa, eto, ništa. Ili sa curicom, ili na
žurki; ili u dimu, ili u ljubavi. Sve u svemu,
super sam. Ili sa malom S� uri, ili sa malom S� irin;
kad nema nijedne, tu je Sureja…”
Sunčeva svjetlost udara mi pravo u oči.
Dok spuštam suncobran, pogled mi pada na
Sajinu sliku koju sam prilijepio s njegove
stražnje strane. Saje na slici stoji ispod
velikog reklamnog panoa za sat omax i smije
se zagledana u neodređenu tačku. Parviz još
uvijek priča: “Asihan reče Sijau: ‘Zaveži!’ Reče:
‘Sam sam čuo, đubre jedno!’ Sija reče: ‘Nisi
dobro čuo, Asihan!’ Asi reče: ‘Ubit ću te! Ubit
ću je! Tako mi Boga, oboje ću vas ubiti!’ Rekoh:
‘Smiri se, Asihan!’ Rekoh: ‘A ti Sija, popusti, reci
pogriješio sam, reci nisam znao. Reci poginut
ću za tebe.’ Asi reče: ‘Hinjo! Podlače!’ Krv mu je
pio. Imao je pravo. Rekoh Sijavošu: ‘Pa bolan,
toliko je djevojaka u ovom gradu, a ti ne htjede
nijednu, nego baš Susan?’”
“Ko ti je sad Susan?”
Parviz gleda na semafor, upalilo se žuto:
“Asihanova sestra, čovječe.”
Pali se zeleno, najednom crveni espiro među
stotinama vozila kreće prema sjeveru i nestaje.
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
Još uvijek je crveno, automobili su se nanizali
jedan iza drugog kao vagoni. Već neko vrijeme
nisam se čuo sa Saje. Parsa, Parsa, Parsa i
Parsa. Postao mi je sve: majka, sestra, žena,
život. Č� ak sam i ja sam postao Parsa. Neka je
proklet. Neka sam proklet ja, kad sam izabrao
ovu temu. Ta prokleta teza uništava cijeli moj
život. Nisam napredovao ni zrnce. Jedan crveni
espiro 2000 staje pored mene i počinje da trubi.
Kroz zatamnjeno staklo prozora na trenutak
pogledam vozača, maše mi. To je Parviz, brat
jednog od mojih kolega sa studija. Jedan je od
onih zvijerki; zgodan, bogat i prepreden. Pored
njega sjedi neka djevojka, nosi sunčane naočale;
otvara prozor, iz auta trešti rok-muzika.
Kaže: “Zdravo, Junes, gdje si momčino?”
Smiješim se, otvaram prozor. Pokazujem
na semafor: “Č� ekam zeleno.” Potom mu
postavljam jedno od najbesmislenijih pitanja u
svom životu: “S� ta ima novo?”
Iz njegovog mi auta do nozdrva dopire
oštar miris losiona. Parviz pući usne, šeretski
pokazuje na djevojku koja sjedi pored njega.
Kaže:
“Pomiriši ljubicu, dotakni soluf drage,
Pogledaj boju lale i prihvati se čaše.”*
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
bi se nešto reklo, kažem: “Ipak, u današnjem
svijetu nije lahko pobjeći od onoga što Vi
nazivate kišom informacija.”
Otpija kahvu: “Slažem se, teško je, ali ja,
svejedno, više volim slušati muziku ili pročitati
neki Hafizov gazel nego listati novine ili gledati
televiziju.”
Gledam ga u oči, značajno kažem: “Slažem
se.”
Doktorova sekretarica ulazi u sobu, stavlja
na njegov sto Parsaov karton. Dok izlazi iz
sobe, doktor Mirnasr je vragolasto gleda: “Na
ovako velikom svijetu ima mnogo stvari boljih
od novina i televizije. Slažete li se?”
Kažem smijući se: “U ovom je trenutku za
mene od svega važniji sadržaj fascikla koji stoji
pred Vama.”
Lista fascikl, veoma ozbiljno govori: “Mi
psihijatri smo poput Kamena strpljenja,*‫٭‬
crkvenog svećenika, ili bankovnih službenika:
nikada ne smijemo otkrivati tajne drugih ljudi.
“Zasigurno se ne protivite nijednom
nastojanju da se barem donekle suzbije ovakvo
neprihvatljivo ponašanje u društvu.” Pred njega
na sto stavljam dopis s fakulteta i još jedanput
ga podsjećam na cilj ovog istraživanja. Kažem:
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
POLJUBI.indd 92
92
2.8.2012 19:42:48
Zabijam viljušku u jednu krišku jabuke: “A
šta ako sam ja na toj stanici zauvijek izašao?”
Skida mahramu, kosa joj pada na ramena.
“Ali kaže: ‘Tako nešto nije moguće, zato što
je sumnja tek uobrazilja. Bog postoji, i Njegovo
postojanje nema veze s nama, našim sumnjama
i znanjem.’ Veli: ‘S onu stranu te sumnje ne
postoji ništa čega bi se mogao uhvatiti.’ Ali
kaže: ‘Sumnja je uobrazilja ponora.’”
“U svakom slučaju, žao mi je zbog onog dana.
Stvarno mi je žao.”
Gleda me nekoliko trenutaka, a onda kaže:
“Kako god bilo, ti si moj budući muž. Mama
kaže da su muškarci poput djece, ma koliko bili
odrasli, obrazovani i bogati. Brzo se naljute,
brzo pokaju i pomire. Moguće je da pred
ženama ništa ne kažu, ali kad ostanu sami, ljute
se. Kaže: ‘Baš zato niko ne vidi muškarce kako
plaču.’ Mama kaže da su žene, ma koliko mlade
bile, ipak majke. Muškarcima su utočište. Č� ak
su i kćerkice utočište svojim očevima. Mama je
rekla da ćeš se vratiti.”
Ustajem, spuštam se na pod i klečim pred
njom. Pogled mi pada na njene ruke i tamo se
zadržava. Na rukama joj se pojavilo nekoliko
bijelih pjega, zasigurno od neprestanog pranja
suđa. Kažem: “Mama je u pravu.”
Ne znam šta mi je. U glavi mi ječi.
Osjećam, poput osnovca, da ništa ne znam.
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
Polahko mi sve postaje jasno. Čak mogu
osjetiti težinu svega. Liči na vožnju po mraku
u planinskom predjelu: pogled ti mora biti
prikovan tamo gdje farovi auta osvjetljavaju,
onih nekoliko metara naprijed. Ne smiješ se
obazirati lijevo-desno. Moraš se prihvatiti
volana i gledati malo ispred branika. Ni s kim
ne smiješ razgovarati. Ne smiješ ništa slušati.
Moraš ugasiti onaj prokleti kasetofon, da te ne
ometa. Ne smiješ slušati ni gluposti na radiju.
Moraš zaboraviti sve što se desilo u onoj pustari
u podnožju planine. Ako tako nastaviš, opasne
krivine će ti se malo-pomalo same ukazivati, i
neće ti prijetiti nikakva opasnost. No, ako budeš
mislio na nešto, jasno je da nećeš uspjeti. Ili ćeš
se stumbati u dolinu, ili zabiti u planinu. Dobro,
ne kažem da sam učinio nešto loše, ali dok sam
sinoć vozio kući, neka žena u Abbasabadu* viknu:
“Elahije!”,** i ja prikočih. Kao da mi neko reče:
“Pripazi! Pripazi na nju!” Žena sjede naprijed, do
bulevara Mirdamad nije progovorila. Tamo poče
proklinjati čitav svijet i svu đubrad od ljudi na
njemu. Reče kako bi voljela da se nađe lafčina,
prekolje je od uha do uha i prekrati joj muke.
Ne rekoh ništa. Nisam se ni začudio, takvih sam
putnika mnogo vidio. Kada skrenuh na autoput
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 85
85
2.8.2012 19:42:47
je da se kvantitativno i kvalitativno razmotri
idealno društvo. U kvalitativnom razmatranju
proučena je, kad je riječ o brzini razvoja jednog
društva, uloga parametara kao što su: veličina
teritorije, broj stanovništva, udio mladih i žena
u ukupnom broju stanovništva, zaposlenje,
nacionalni brutoproizvod, sigurnost i javni
red, te politička stabilnost i vojna snaga. U
okviru kvalitativnog razmatranja, u odnosu na
vrijednost cjelokupnog društva procijenjena
je vrijednost pojmova kao što su: privreda,
kultura, sloboda, tehnologija, vjera, umjetnost,
zdravstvo, obrazovanje i industrija. Drugi
dio skripata posvećen je destruktivnim
elementima koji zaustavljaju razvoj društva ili
ga unazađuju. Uz ovaj dio priloženi su i iscrpni
statistički podaci o društvenim devijacijama
u jednoj od američkih država: krađama,
prevarama, silovanjima, ubistvima, otmicama i
krivotvorenju dokumenata.
Neko zvoni. Spuštam skripta na sto, idem
prema vratima. Deset je ujutro. Otvaram vrata:
Alireza, došao je da mi vrati ključ auta. Sjedamo
u dnevnom boravku, pokazujem mu Parsaova
skripta. Govorim mu da ih pročita i kaže mi ako
u njima primijeti nešto što bi moglo imati veze
s Parsaovim samoubistvom.
Ali gleda skripta, smiješi se: “Još uvijek se
bakćeš Parsaovim kaburom?”
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
14
Najjednostavnija pitanja postala su mi
nerješive zagonetke. Kao da je svuda pao mrak.
Kao da sam oslijepio. Spuštam glavu na Sajina
koljena i prekrivam je njenim bijelim čadorom.
Uzimam je za ruke. Iz mene kao da provaljuje
višegodišnji jad. Miris parfema od jasmina sa
Sajinog čadora za namaz uvlači mi se u pluća.
Saje svoje prste izvlači iz mojih i uranja mi
ih u kosu. Počinje govoriti pjesmu koja mi je
začudno poznata:
Sanjala sam da neko dolazi / Sanjala sam
jednu žarku zvijezdu / A kapci mi stalno titraju
/ Cipele mi se slažu jedna pored druge / I neka
oslijepim / Ako slažem / Neko dolazi / Neko
drugi / Neko bolji / Neko Ko ni na kog ne liči /
I onakav je kakav treba da bude / Stas Mu viši
od drveća / Lice Mu / Svjetlije i od lica Imama
Vremena,* a ime Mu je / Onako kako Ga majka na
početku i kraju namaza doziva / O, Presuditelju
o potrebama / I On može / Sve teške riječi iz
knjige za treći razred / Zatvorenih očiju čitati
/ Pomela sam stepenice što vode na krov / I
oprala prozore / Neko dolazi / Dijeli sirup protiv
hripavca / I brojeve za ljekarski pregled / Daje i
moj dio / Sanjala sam…
*
Gradska četvrt u središnjem dijelu Teherana. (Prim. prev.)
*
Kamen koji su, prema mitskom predanju, ljudi pohodili i
pred njim govorili o svojim nedaćama. (Prim. prev.)
2.8.2012 19:42:47
Gradska četvrt u sjevernom dijelu Teherana. (Prim. prev.)
POLJUBI.indd 81
**
2.8.2012 19:42:49
*
Imam Mehdi, posljednji, dvanaesti šiijski imam, koji je,
prema vjerovanju duodecimalnih šiija, skriven i čeka se
njegovo pojavljivanje. (Prim. prev.)
POLJUBI.indd 96
Nekoliko sam puta zvao majku, niko se ne
javlja. Pomalo se brinem. Pružam se na krevet,
listam Parsaova skripta ispisana rukom. U
uvodu skripata Parsa je napisao da, premda su
mu u izvršenju ovog projekta pomogli njegovi
prijatelji – odreda visoko obrazovani ljudi na
polju matematike, političkih nauka, sociologije,
filozofije i psihologije – njegova razmatranja
ni u kom slučaju nisu naučne prirode, nego se
samo mogu smatrati uvodom i prednacrtom za
rasprave takve vrste.
Na većini stranica skripata – koje su,
inače, kockaste – iscrtane su krivulje u
dvodimenzionalnim i trodimenzionalnim ko-ordinatnim sistemima. Krivulje predstavljaju
geometrijski oblik funkcija koje, po Parsaovom
mišljenju, matematičkim jezikom iskazuju
veze između pojmova koji se odnose na ljude.
Sve krivulje zajedno označavaju vezu između
sreće i pojmova, svakog ponaosob, kao što su
posao, društveni utjecaj, obrazovanje, slava i
zarada. Druga grupa grafičkih prikaza pokušaj
2.8.2012 19:42:48
81
POLJUBI.indd 93
96
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
11
Deset je sati ujutro. Budim se. Sinoćnji mi
događaj poput košmara kruži kroz svijest.
Kad me je Ali rano ujutro dovezao do stana,
dao sam mu auto; neka mu se nađe pri ruci
ovih nekoliko dana dok obavlja poslove oko
Mensurovog ukopa. Idem prema kuhinji, neko
zvoni. Otvaram vrata: Saje. Nosi lijep čador od
teget krepa. Dok sjeda na stolicu, čador joj klizi
s glave. Izgleda ljepša nego prethodnih dana.
Još nije doručkovala. Idući prema kupatilu,
pitam: “S� ta je s tvojom tezom?” Nešto govori,
od šuma česme ne čujem je dobro. Zavrćem
česmu i onako, perući zube, dolazim u hodnik
da joj bolje čujem glas. Iz torbe vadi malu
knjigu, litografsko izdanje, i počinje čitati jedan
od razgovora između Boga i Musaa:
2.8.2012 19:42:47
93
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
65
2.8.2012 19:42:45
Sine Imranov! Kad god Mi se neki Moj rob
obrati, slušam njegove riječi tako da izgleda
kako osim njega drugog roba ni nemam. Kakvog
li čuda, rob Moj obraća se svima tako da se čini
POLJUBI.indd 65
POLJUBI.indd 84
84
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
80
2.8.2012 19:42:47
informacije. Radio, televizija, novine i satelit –
jedina zadaća im je da nas, ako ne bombarduju,
ono barem kao kiša zaspu obiljem različitih,
većinom beskorisnih informacija. Od kakve
je nama koristi to da je došlo do promjena
na toj i toj berzi, ili to da je teleskop Habel
na najudaljenijim tačkama svemira nedavno
otkrio nešto novo, ili to da je uslijed pada
aviona u Nebraski poginulo šezdeset pet ljudi,
ili čak to da je jedan zemljoradnik u Danskoj
pronašao u svojoj štali neobičnu mačku koja
na sunčevom svjetlu pozeleni, a u hladu posivi?
Je li, uistinu, važno znati da je neka žena rodila
trojke, ili da je neki čovjek u kupatilu zadavio
svoje dvoje djece?”
Miješam kahvu, u šali kažem: “Na kraju
krajeva, kiša vijesti bolja je od suše neobavije-štenosti.”
“Ne slažem se. Kiša vijesti uznemiruje
čovjekovu svijest, a kad je nečija svijest
uznemirena, on sam postaje nemoćan.
Uskomešano znanje gore je od neznanja, zato
što, u svakom slučaju, u neznanju postoji mir
kakvog u znanju nema. Ako Vi, naprimjer,
saznate da ste oboljeli i da ćete umrijeti za
nekoliko mjeseci, kako ćete se osjećati? Neki
su, vjerovatno, voljni čak i platiti kako ne bi
znali određene stvari.”
Ne odgovaram na njegovo pitanje; tek da
POLJUBI.indd 80
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
govori u dvadeset kur’anskih sura i sto trideset
šest puta spominje njegovo ime zasigurno
je sretan čovjek. Onaj ko je, kako sam kažeš,
jedini čovjek koji je čuo Božiji glas bez sumnje
je sretan.” Uzimam je za ruke i na njih spuštam
čelo.
Obuzima me nekakav glup osjećaj. Volio bih
da se jedne noći Saje i ja izgubimo u hladnoj i
mračnoj pustinji.
77
2.8.2012 19:42:46
da te čuje kako govoriš perzijski. Nego, gdje je
baka?”
“Otišao u banka. Tata, hoćeš da ti kaže šta se
jučer desila u vrtić?”
“Naravno, draga.”
“Majk je za minut izbrojio do sto, ali ja može
broji samo do osamdeset tri.”
“Do osamdeset tri je jako dobro, mila. Kad
sam bio tvojih godina, za jedan minut nisam
mogao izbrojati ni do šezdeset.”
“Margaret uspije broji samo do dvadeset
pet. Jezik joj zavezio. Iris kaže da Bog za jedan
minuta može izbrojiti do hiljada. Je li upravu,
tata?”
“Mislim da jeste, Džoana.”
“Ti zna Alen? Onaj što je, s ogledalo koji je bio
ukradio iz torba gospođa Džekson, sunčevim
odblijesak zaslijepi djeca na igralište.”
“S� ta je sad uradio?”
“Ništa, kazio je da Bog može sve radi. Alen
govori da Bog može za jedan minuta smrvi
zgrada od četrdeset dva spratova u Ulici
Goldengejt. Alen kaže da Bog može jednom
puhne i potopi veliki broda pun od kameni
ugalj, ili bez mreža iz more ulovi hiljadu velike
riba.”
Mehrdad me gleda i smijući se pita kćerku:
“S� ta ti misliš, Džoana?”
“Pa dobra, tačno je da mi je Alen prošla
POLJUBI.indd 77
Arak 3A knjiga "Poljubi Boga od mene"
68
2.8.2012 19:42:46
Uključujem kuhalo. Na tacnu stavljam
šolje. Saje iz kuhinje donosi termosku. Kaže:
“Sedamdeset ljudi iz svoga naroda odvodi
sa sobom na planinu Tur kako bi svjedočili
njegovom razgovoru s Bogom.” Na tacnu
stavljam teglicu neskafea i sitni šećer. “Međutim,
odabrane neznalice iz njegovog naroda
kažu: ‘Dok jasno ne vidimo Boga, nećemo
povjerovati.’” Gasim kuhalo, sipam u termosku
nekoliko mjerica čaja. “Bog reče Musau: ‘Ukazat
ću se na planini; ostane li ona na svom mjestu,
moći ćete Me vidjeti.’” Iz zamrzivača vadim
maslac i nekoliko kriški hljeba. Mislim da ovo
istraživanje za Saje postaje prevelik teret.
Dodajem joj tacnu, u termosku sipam vrelu
vodu. Iz frižidera vadim nekoliko kolača i dvije
boce pasterizovanog mlijeka.
Dok sjedam na stolicu, pitam: “S� ta misliš, je
li se Bog stvarno ukazao na planini? Hoću reći,
POLJUBI.indd 68
C M
Y K
Sura Tā-Hā, 12. i 13. ajet.
66
2.8.2012 19:42:45
Arak 3B knjiga "Poljubi Boga od mene"
POLJUBI.indd 66
*
‫اني انا ربك فاخلع نعليك انك بالواد املقدس طوي ! و انا اخترتك‬
*
!‫فاستمع ملا يوحي‬
Zamisli da si se u hladnoj zimskoj noći sa
nosećom ženom izgubio u mrkloj pustari. Noć
bez mjesečine, pustinja je tako mračna da ako se
samo malo udaljite jedno od drugog, naći ćete se
tek kad jedno drugo dozovete. U takvoj sveopćoj
tmini nazireš treptaje nekog plamena. Ostavljaš
ženu u mraku i studeni, krećeš prema svjetlosti u
nadi da ćeš pronaći put. Kad stigneš do buktinje,
blizu si da umreš od straha: to nije buktinja, već
vatra bez dima koja se kroz grane drveta podiže
do neba. Vraćaš se prestravljen, bježiš u srce
pustinjske tame. Malo kasnije, zadihan zastaješ
i ponovo krećeš prema drvetu. Ovaj put čuješ
neobičan glas koji kao da dopire od zvijezda:
Smijem se, vraćam se u kupatilo. Umivam
se sapunom, ručnik nosim sa sobom u hodnik.
Sjedam nasuprot Saje, leđima okrenut prema
prozoru. Svjetlost kroz prozor pada na Saje,
obasjala joj je lice. Brišem se ručnikom,
zagledam se u Saje, koja nešto traži u papirima.
S jednog od njih počinje čitati:
POLJUBI.indd 79
79
2.8.2012 19:42:46
U devet ujutro, prema ranijem dogovoru,
susrećem se a doktorom Mirnasrom. Zapisao
sam njegovu adresu na sudu, s komadića papira
koji je u trenutku samoubistva bio u Parsaovom
džepu. Ordinacija doktora Mirnasra nalazi se na
sedmom spratu jedne dvadestjednospratnice.
Iako je Parsaa vidio prije otprilike osamnaest
mjeseci, i to samo jednom, za razliku od
inspektora Fejzija, sjeća ga se veoma dobro.
O Parsaovom samoubistvu ne zna ništa. Dok
mu o tome govorim, više se čudi nego što je
žalostan. Telefonom govori sekretarici da mu
donese Parsaov karton.
“Kako to da ne znate? Č� ak su i novine
objavile”, kažem.
U dvije šoljice sipa kahvu: “Ja ne čitam
novine. I onima koji ovdje dolaze kažem da
ih ne čitaju.” Jednu šoljicu stavlja pred mene:
“Ne samo novine, vjerujem da je štetan svaki
medij pomoću kojeg se ljudima na jednom
mjestu žele pružiti svakovrsne i nesređene
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
13
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
kako su njegovi gospodari svi osim Mene.
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 78
78
2.8.2012 19:42:46
sedmicu iz rukama oteo sendvič sa sir, ali ja
misli da je u ovaj slučaj upravu.”
“I ja tako mislim, Džoana.”
“Tata?”
“Kaži, mila.”
“Dakle, ti misliš Bog može sve radi?”
“Naravno, Džoana.”
“Č� ak i liječi mama?”
Ukočen, Mehrdad sjedi na stolici. Stavlja
ruku na čelo, oslanja se na naslonjač stolice.
Kaže: Of course, honey.
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 67
67
2.8.2012 19:42:45
Kur’an s prijevodom na bosanski jezik, preveo s arapskog
jezika: Esad Duraković, Svjetlost, Sarajevo, 2004, str. 312313. (Prim. prev.)
*
Zurim u broš na Sajinim grudima. Gledam je
u oči: “Sretna si.”
Smije se: “I ti si sretan.”
Pružam ruku, prstima stežem zlatni broš na
njenim grudima. Poklonio nam ga je Alireza,
noć uoči naše vjeridbe. Na brošu je lijepo
ugravirana riječ Ali.
Kažem: “Sretna si. Ali je sretan. Mensur je
bio sretan. I Musa.”
Saje se opet smije, kaže: “Kad je riječ o
Musau, potpuno si u pravu. Onaj o kome Bog
Isti onaj glas govori ti: “Uvuci ruke u rukav,
a onda ih izvuci, da ti svjetlost poput sunca iz
ruku zasija. Više nije osvijetljen samo put, već i
ti. Vraćaš se do žene, sa strahom te pita: “Nađe
li put?” Iz dubine duše kažeš: “Nađoh, nađoh,
nađoh.”
Sajino se lice zajapurilo, pomalo se brinem
za nju. Nastavlja:
To sam Ja, Gospodar Tvoj, i zato izuj se – u
svetoj dolini Tūvā nalaziš se. Odabrao sam tebe i
zato poslušaj šta ti se objavljuje.*
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
2.8.2012 19:42:47
POLJUBI.indd 83
2.8.2012 19:42:48
POLJUBI.indd 94
2.8.2012 19:42:48
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
potrčah brže, morade i on. Tako mi Boga, ja
nisam kriva. Otišla sam do ivice bazena. On reče:
“Ne idi tamo!” Nisam obraćala pažnju. Onda i on
dođe do ivice bazena. Toliko smo kružili da mu
se zavrtjelo u glavi. Ali meni nije. Tako mi Boga,
ja nisam kriva. Nisam gledala iza sebe. Bila sam
se strašno uplašila. Onda čuh da je pljusnuo u
vodu. Voda mi prsnu po glavi i licu.
Nekoliko trenutaka šuti. Prije nego što ću
reći da je pogriješila broj i spustiti slušalicu, iz
radoznalosti pitam: “S� ta se kasnije desilo?”
Nothing. Then I gradually stoped and stared
at the water. But he never surfaced.*1
Ništa. Onda sam se polahko zaustavila i zagledala u
površinu vode. Ali on nije izronio.
83
POLJUBI.indd 95
94
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
*
2.8.2012 19:42:47
17
Dok stižemo u restoran, Mehrdad i ja vidimo
Alirezu: sjedi pored prozora za stolom za četiri
osobe i sluša mladića koji sjedi pored njega.
Mladić brzo mlatara rukama i uzbuđeno priča.
Ali ga pažljivo sluša. Pozdravljamo ih i sjedamo.
Mehrdad sipa sebi vode u čašu. Konobaru koji
je došao do stola govorim da donese četiri supe.
Mehrdad ispija čašu vode. Na komadu papira
Aliju zapisujem adresu Parsaove kuće, da sutra
ode tamo i provjeri Parsaov kompjuter. Dok
zapisujem adresu, nehotice slušam mladića
koji priča s Alijem i ostajem zapanjen. On je
taksist, no govori stvari na koje, po meni, niti
jedan drugi taksist do sada nije ni pomislio.
Ispod oka gledam Mehrdada, ne bih li iz izraza
njegovog lica naslutio kako će reagirati. I on je
zapanjen, po tome nije ništa bolji od mene. Na
Alijevim je usnama blagi osmijeh, koji se zbog
taksistinih riječi malo-pomalo gubi, i smjenjuje
ga briga:
POLJUBI.indd 82
Odjednom se sve srušilo. Kad je igra počela,
brzo pobjegoh, a on potrča za mnom. Rekoh:
“Ja nisam u igri”, ali on je stalno vikao: “Lakše,
lakše!” Kružili smo oko nekog bazena. Onda ja
POLJUBI.indd 87
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
15
87
2.8.2012 19:42:47
Gradska četvrt u sjevernom dijelu Teherana. (Prim. prev.)
Sjedim u autu na raskršću ulica Gandi i
Dječiji svijet. Č� ekam zeleno svjetlo na semaforu
i mislim na Mehrdada. Nisam ga vidio nekoliko
dana, pribavlja majci vizu za Ameriku.
Posljednji su dani behmena, hladno je preko
svake mjere. Kroz prozor auta puše studen
vjetar. Mehrdad, Alireza i ja dogovorili smo
se da zajedno večeramo u nekom otmjenom
restoranu na Tadžrišu.* Sutra ujutro letim za
Isfahan da porazgovaram sa S� ohre Bonjadi,
koja se u ovom semestru tamo prebacila. Kad
se vratim iz Isfahana, moram pronaći Mahtab
Karane. Silno želim što prije zatvoriti “Dosje
Parsa” i izbaviti se iz ovog tumaranja. Ovakvo
me stanje umorilo. Više od deset godina kao
ciganin lunjam po teheranskim univerzitetima,
s jednog na drugi. Zlo mi je više od nastave,
semestara, bodova i sličnih besmislica. Od
sutra ujutro Alireza će se baviti Parsaovim
kompjuterom; ovih nekoliko dana dok ne
budem u Teheranu, pregledat će sve njegove
fajlove.
*
“Doktora Parsaa više nema; kako mu može
naškoditi čitanje ovog dosjea?”
Nakratko razmišlja, potom kaže da mi
karton može ustupiti samo uz pismenu dozvolu
Parsaove porodice.
Iz ordinacije doktora Mirnasra idem
pravo u svoj ured na Institutu. Na stolu me
čeka direktorova bilješka: traži izvještaj o
obavljenom poslu. Zar je bilo ikakvog napretka?
Oslanjam se na naslonjač stolice, sklapam
oči. Razmišljam o podacima prikupljenim od
Parsaovih studenata, njegove majke, Kejvana
Bajrama i iz sudskog spisa: ne otkrivaju mi
ništa. Idem prema prozoru, gledam nadolje.
Dva auta su se sudarila i blokirala ulicu. Mnogo
auta stoji jedno iza drugog. Ljudi u vozilima
udaljenim od mjesta nesreće ne znaju za sudar;
na rubu su strpljenja i neprestano trube. Malo
niže policajac stavlja obavijest o kazni pod
brisače jednog nepropisno parkiranog auta.
Zvoni telefon, hitro idem od prozora ka radnom
stolu i podižem slušalicu. S druge strane čuje se
prigušen glas. U prvi mah mislim da je Saje, ali
to nije njen glas:
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
90
2.8.2012 19:42:48
Potom kao da se nešto potmulo i nejasno, kao
kad žaba mili iz neke muljave crne baruštine,
iz dubina moje svijesti diže i diže, i čini me
bespomoćnim nasred raskršća u Ulici Gandi,
među vozilima što luđački skreću na sve strane.
Smožden i iznemogao, gledam na obje strane
ulice. Onda me, poput djeteta koje je na ulici
izgubilo majku, obuzima strah. Objema rukama
stišćem volan. Na trenutak sklapam oči, kako bi
se onaj neodređeni osjećaj razjasnio, kako bih
samog sebe zapitao: Ima li Boga?
POLJUBI.indd 90
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
Izvlači prste iz moje kose, na trenutak ih
plete s mojim prstima. Potom mi spušta ruku na
čelo, a onda na oči, koje sada gore i odjednom
su pune suza.
2.8.2012 19:42:46
95
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
12
Tri su dana kako Saje nije ni nazvala. Na
Parsaovom sam fakultetu uzeo njegovu kućnu
adresu. Zovem Mehrdada da, ako hoće, zajedno
odemo do tamo. U petak prije podne Mehrdad
i ja krećemo taksijem. Na radiju kviz Dvadeset
pitanja. Tražena riječ je testera.
“Ne reče šta ti bi, te dođe u Iran”, kažem
Mehrdadu.
Stavlja naočale u veliki džep na košulji:
“Došao sam da majku odvedem na Floridu.
Ljekari kažu da nema nade da Džulija preživi.”
Gledam kroz prozor. Zastali smo u gužvi; iz
auspuha autobusa koji stoji ispred nas kulja
gusti dim.
Mehrdad zatvara prozor: “Hoću da je majka
s nama kad Džulije više ne bude. Moja kćerka
Džoana silno je želi vidjeti.
Učesnik radiokviza pita: “Nalazi li se u svakoj
kući?”
Parkiramo pred Kinom Grad priča i
krećemo prema sjevernoj strani ulice. Kako
se približavamo Parsaovoj kući, Mehrdadu
POLJUBI.indd 71
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
16
91
2.8.2012 19:42:48
Akšam je. Kroz prozor u sobu dopire zvuk
ezana. Saje se ogrnula bijelim čadorom
cvjetnog dezena, klanja okrenuta prema jugu.
Ja gledam televiziju. Sajina majka stavlja na
sto zdjelu voća i izlazi iz sobe. Na televiziji
dokumentarni program o uništavanju korova.
Saje završava namaz; prilazi i, nasuprot mene,
sjeda na kanabe. Iz zdjele uzimam jabuku i
gulim je.
“Da bude kabul”, kažem.
Pod bradom razvezuje čvor na čadoru: “Da
Bog ukabuli.”
Siječem jabuku na četiri kriške, kažem: “U
čadoru za namaz još si ljepša.”
Omotava čador oko nogu: “Ne ponašaj se
prema meni kao da sam dijete. Nije trebalo da
zovem Alija. Pravo da kažem, nije bilo druge.
Mnogo sam se uplašila.”
“Još uvijek se plašiš?”, kažem.
“Ne, ne plašim. Ali reče da nema razloga za
strah. Kaže: ‘Sumnja je dobra prolazna faza u
životu, ali loša stanica.’”
POLJUBI.indd 91
82
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
vjerovati ni trunku. Ne mogu. Ni meni nije
drago što je tako, ali osjećam da je to jednom
trebalo da shvatiš.”
Lice joj je problijedjelo kao kreč. Potom
zapitkuje nešto o Bogu; koliko god nastojim
prikriti svoje sumnje, ne uspijevam. Mogu
naslutiti koliko su joj moje riječi gorke i
tegobne. � aj se ohladio. Ustaje sa stolice.
“Kuda ćeš?”, kažem.
Oči su joj pune suza. Ni ne gleda me. Dok za
sobom zatvara vrata stana, vičem: “Saje!”
Krećem za njom. Na hodniku je ponovo
dozivam. Ne okreće se, ulazi u lift. Vraćam
se u kuhinju, sjedam na stolicu. Podbočivši
rukama glavu, zurim u Sajinu praznu stolicu:
odmaknuta je od trpezarijskog stola, stoji
ukoso od njega. Buljim u šolje čaja, kašičice
na tacni i flaše mlijeka što, poput ljudi kojima
su odrubljene glave, nijemo stoje jedna pored
druge.
Gospođa Fahrija ustaje. Iz komode u uglu
sobe donosi malu uokvirenu fotografiju i
pokazuje mi je. Na slici je Parsa: objema rukama
je do pucanja savio dugi grimizni lenjir, smije
se u objektiv.
“Ovaj sam snimak napravila tri sedmice
prije njegove smrti. Muhsin se uvijek smijao
kao na ovoj slici. Uvijek je bio veseo. Iako je
noću dokasno radio, ujutro bi već u šest sati bio
budan. Z� ivio je po precizno utvrđenom planu.
Bio je tačan kao sat. Kad bi se probudio, prvo
bi malo radio vježbe, a onda se tuširao. Dok bih
ja spremila doručak, čitao je novine. Ponekad
je, umjesto da čita novine, slušao vijesti.
Pridržavao se ovog rasporeda otkako se vratio
u Iran. Tek dva mjeseca prije smrti bio se malo
osamio, i nije redovno vježbao. Kod kuće je
vrijeme većinom provodio u svojoj radnoj sobi.
Ali, nije to bilo ništa strašno. Č� ak je jedanput
otišao kod psihijatra, no doktor je rekao da
nema mjesta za brigu.”
Mehrdad gasi cigaretu u pepeljari. Kaže:
“Gospođo Fahrija, izvinjavam se što Vas ovo
pitam, da se on nije pred kraj života zaljubio?”
“Mislite, imao simpatiju? Ne bih rekla. Da se
Muhsinu neko dopadao, sigurno bi mi rekao.”
“Otkud ste toliko uvjereni da bi to učinio?”
“Zato što ja nisam imala ništa protiv toga da
se oženi. Nije imao nijedan razlog da nešto tako
2.8.2012 19:42:46
krije od mene. No, ja sam sigurna da ničega
sličnog tome nije ni bilo. Osim toga, Muhsin je
bio zaljubljen samo u svoj posao. U nastavu i
čitanje. Moj je Muhsin bio zaljubljenik u nauku,
u pravom smislu te riječi.”
“Mogu li vidjeti njegovu radnu sobu?”,
kažem.
“Naravno. Poslije njegove smrti nisam
nijednom tamo ušla. Ne želim ni sada.”
Pokazuje nam put u Parsaovu sobu, a sama
odlazi u kuhinju. Soba se nalazi na istočnoj strani
kuće. Prilično je mala, radni sto i kompjuter
zauzimaju gotovo polovinu prostora. U jednom
uglu stoji nekoliko polica pretrpanih knjigama,
odreda stručnim i većinom na engleskom. Na
zidu vise dvije uokvirene fotografije: na jednoj,
crno-bijeloj, Parsaov otac u vojničkoj uniformi;
druga je, ustvari, grafika Maksa Planka. Z� urno
listam knjige i skripta na Parsaovom stolu.
Uzimam sa stola povelika skripta napisana
rukom. Na koricama krupnim slovima piše:
Matematička analiza humanističkih pojmova.
Pored stonog kalendara stoji sveščica u koju je
Parsa unosio svakodnevne bilješke. Uzimam i
skripta i sveščicu da ih pročitam. Mehrdad mi
skreće pažnju na to da bi se i u kompjuterskoj
memoriji moglo pronaći nešto vrijedno.
Kompjuter ostavljam za kasnije. Izlazimo iz
sobe. Na hodniku molim gospođu Fahriju da mi
POLJUBI.indd 74
71
2.8.2012 19:42:46
74
POLJUBI.indd 75
75
2.8.2012 19:42:46
70
POLJUBI.indd 70
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
86
2.8.2012 19:42:47
“Taj Parsa je mrtvac koji, dok i mene ne
otjera u grob, neće kazati zbog čega je umro. U
njegovoj kući je kompjuter; možda se u njemu
nađu dragocjeni podaci. Eto, ovaj je projekt
zakačio i tebe, hoćeš li pomoći?”
Nekoliko trenutaka ništa ne govori, a onda
kaže: “Pomoći ću ti, no ponekad se javljaju
pitanja teža od: ‘Zašto se Parsa ubio?’ Odgovori
na takva pitanja iznad su naših mogućnosti
spoznaje.” Ton mu je kao i uvijek pun
dvosmislenosti.
POLJUBI.indd 86
C M
Y K
*
Aluzija na priču iz Rumijeve Mesnevije. (Prim. prev.)
2.8.2012 19:42:51
POLJUBI.indd 101
2.8.2012 19:42:52
POLJUBI.indd 108
2.8.2012 19:42:52
101
nešto desi, ne umijem to prihvatiti, i stvari mi
izmiču iz ruku.
Raduje me što se Mehrdadu razvezao
jezik. Džulijina bolest strašno ga je uzdrmala,
razgovor i pražnjenje možda su najbolji način
da podnese pritisak kojem je izložen. Uistinu
sam zabrinut za njega. Dok sam se sinoć s
Alijem dogovarao za večeru, potanko sam mu
pričao o Džuliji. Molio sam ga da, kako god zna,
utješi Mehrdada.
Ali kaže: “Priznajem da je svijet na prvi
pogled zamršen; no, ne bih rekao da je jako
teško riješiti njegove zagonetke. Naprotiv,
mislim da je to u velikoj mjeri lahko.”
Spuštam kašiku u tanjir; ironično pitam:
“Kako misliš, lahko? Možeš li mene i Mehrdada
poučiti tom lahkom rješenju i izbaviti nas iz
ovog džehennema?”
Ali do vrha sipa vodu u čašu. Na trenutak
šuti, a onda kaže: “Č� ovjekovo postojanje je
slojevito – a ti su slojevi isprepleteni – i, dakako,
zamršeno. Da bi se u njega proniklo, potrebno je
biti dobar. Baš tako. Moj odgovor na tako teško
pitanje upravo je to: biti dobar. Mislim da svako,
u svakoj prilici, zna šta je najbolje što može
učiniti; međutim, muka nastaje kada čovjek
neće da izabere to dobro. U takvom slučaju
sâm donekle zatire svoj put. Ako se čovjek ni
u sljedećoj prilici ne htjedne prikloniti dobru,
POLJUBI.indd 105
108
Na razglasu objavljuju da putnici za Isfahan
Četvrtak / prvi behmen
Stalno praznici! Praznici na kraju semestra.
Praznici na početku semestra. Praznici jedan za
drugim. Besmisleni praznici! Ovih dana uopće
mi se ne da raditi na knjizi. Vjerovatno neće biti
završena u roku koji sam bio predvidio.
Malo-pomalo, vremenski razmak među
datumima bilješki se povećava.
Srijeda / šesnaesti dej
Ovog semestra zadovoljan sam svojim radom.
Imam dobre studente, pogotovo na kvantnoj
fizici. Svi pokazuju zanimanje za pitanja iz
savremene fizike.
Subota / dvanaesti dej sedamdeset prve
Danas sam završio četvrto poglavlje knjige
“Matematička analiza humanističkih pojmova”.
Budem li radio ovom brzinom, knjiga će
vjerovatno biti gotova za osam mjeseci. Ovom
mi je knjigom cilj pokazati da se humanistički
pojmovi, poput fizičkih količina, mogu izmjeriti,
te da im se može odrediti sadržaj. Ustvari, ovim
djelom pokušavam povezati filozofiju, empirijske
i humanističke nauke, čak ih izmiješati.
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
2.8.2012 19:42:52
105
Ali ibn Ebu Talib, četvrti sunijski halifa i prvi šiijski
imam. (Prim. prev.)
**
onaj koji vjeruje u takvog Boga od Njega ne
očekuje ništa više od toga. Bog onog čobana
koji se prepirao s Musaom,* naravno, nije ravan
Musaovom i Ibrahimovom Bogu. Bog Ibrahima,
Ibrahima, koji od siline vjere gazi u vatru, ili
prelazi nožem po grlu svoga djeteta, dakako
veći je i jači od Boga onog čobana. Međutim,
čak je i takav Bog nasuprot Alijevog,** r.a., Boga
začudno mali. Ako je Ibrahimu, da bi upotpunio
vjeru, bio potreban prizor Kijametskog dana na
Zemlji, ako je Musau trebalo da se Bog ukaže na
planini Tur, Ali, r.a., ni trenutka nije posumnjao
u Božiju moć, i stalno je govorio da ako se i
uklone koprene, njegova se vjera neće povećati
ni za jedno zrnce. Alijev, r.a., Bog je, bez sumnje,
najveći Bog, Koji može biti. Ako se prihvatimo
barem za sami kraj Alijevog, r.a., okrilja,
spaseni smo. No, za onoga koji ne vjeruje, ni
Bog, nažalost, ne postoji.”
Mehrdad pomjera cigaretu u pepeljari.
Potom sebi primiče praznu bocu pepsi-kole i
u nju ispušta dim koji je držao u ustima. Dim
se u boci uvija i ide ka njenom dnu. Ali zuri u
dno restorana, u nekoliko praznih stolova i
stolica. Konobar prilazi našem stolu da pokupi
prazno suđe. Niko ne progovara. Mehrdad
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 104
104
Alijeve su ruke prikovane za ivicu stola, lice
mu je užareno. Č� vrsto se prihvatio stola, čini se
kako bi ga vjetar odnio da se ne čuva za njega.
“U svakom slučaju, ljudi nisu ništa drugo do
zbir svojih djela. Duhovna vrijednost svakog
čovjeka zbir je vrijednosti njegovih postupaka.
� ini se da je svaki izbor poput linije koju
ucrtavamo na bijeloj stranici svoga postojanja.
Mnogi ljudi čiji izbori nisu dobri tokom života
stvore skupinu krivih i nemuštih linija koje
nemaju jasno značenje. No, postupci onih koji
ispravno biraju tvore pravilne i smislene linije.
Nešto slično slikarskom platnu.”
Dok večeramo, niko ne progovara ni riječ.
Poslije večere, Mehrdad pali cigaretu i pita
Alija poznaje li nekoga ko je povezan s tom
Beskonačnošću i usto bi prihvatio da izliječi
jednu bolesnu ženu na drugom kraju svijeta,
na Floridi u Americi.
Ali me na trenutak gleda, potvrdno klimam
glavom. “Poznajem”, kaže. Kratko šuti, potom
nastavlja: “Ali nije dovoljno samo da on
prihvati. U takvim prilikama morate vjerovati
u tu Beskonačnost i Sposobnost. Z� elim reći da
Bog za svakog postoji u onolikoj mjeri koliko
vjeruje u Njega. Riječ je o obostranoj vezi.
Nečiji Bog onome koji u Njega vjeruje nije u
stanju osigurati ni najobičnije zaposlenje, niti
zaliječiti najbezazleniju prehladu, zato što
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
2.8.2012 19:42:52
POLJUBI.indd 98
2.8.2012 19:42:50
POLJUBI.indd 111
2.8.2012 19:42:52
111
98
Besciljno hodamo ulicama. Kažem: “Jučer
sam bio u kući doktora Parsaa, ponio sam
S� uti. Ispod mahrame rukama stišće
sljepoočnice.
“Ali šta, gospođice Bonjadi? Razgovarao sam
sa svim doktorovim studentima…”
Prekida me, uzbuđeno pita:
“Sa svima? Č� ak i s Mahtab Kerane?”
“S gospođicom Kerane nisam, ali s ostalima
jesam. Gospođica Kerane ovog je semestra uzela
dopust, no čim se vratim u Teheran razgovarat
ću i s njom. Zar gospođica Kerane nešto zna?”
Dok to govorim, počinje plakati. Smušen
sam: “Z� ao mi je, no uistinu Vas nisam želio
uznemiriti. Doista nisam imao takvu namjeru.”
Briše suze, nastavlja:
“Ja sam kriva za sve. Nije trebalo da se
miješam u to. Prije dvije godine Mahtab se
s roditeljima vratila iz Amerike. Majka joj
je zubarka rodom iz Atlante, otac se bavi
prodajom ćilima, izvozom i sličnim stvarima.
Obje smo bile primljene na studij fizike. Bila
sam njena jedina prijateljica.”
“Zar sada niste?”
“Jesam, ali…”
Ponovo je steže u grlu. “Hoćeš da izađemo?”,
pitam.
“Iluzije.”
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
zadovoljan. Šta veliš?” Skrenuh u jednu sporednu
ulicu i rekoh: “Jesi li do sada išta čula o Bogu?” Iz
torbe izvadi malo ogledalo, pogleda se u njega i
reče: “Čula sam ponešto, ali nisam mnogo vidjela.
Vjerujem da ona mrcina nije čula ništa. Mislim,
moj muž. Poznajem mnoge koji o Bogu nikada
ništa nisu čuli. Mislim da ni Bog o meni nije čuo
mnogo toga.” Potom otvori prozor: “Da je čuo,
zacijelo me ne bi pustio onom bijedniku u šake.
Da je čuo, sigurno ne bih morala svaku noć biti s
drugim za koricu kruha.” Onda iz nje provali: “Da
je čuo, ne bih svaki dan morala lagati djeci da
idem u kupovinu.” Stadoh s kraja ceste. Pretražih
džepove, i sve što sam toga dana bio zaradio
stavih joj u ruku. Čak i sitniš. Rekoh: “Zamisli
da je moj Bog ovo bacio s neba.” Nekoliko me je
trenutaka gledala kao da je vidjela duha, a onda
zgrabi novac. Izađe iz auta i zagleda mi se u oči.
Njene su bile pune suza. Prije nego što zatvori
vrata, reče: “Poljubi Boga od mene.” Prošao sam
nekoliko ulica, nikako nisam bio dobro. Nije
imalo veze s onom ženom. Osjećao sam da je
tu, u blizini, neko na ivici smrti i od mene traži
pomoć. Jasno da niko nije umirao, ali taj me je
osjećaj bio gadno obuzeo. Čak sam u pojedinim
trenucima čuo i nekakav zvuk. Kao da je dolazio
s dna bunara. Iz nekog tamnog mjesta. Poput
zujanja muhe, ili zrikanja zrikavca. Kasnije, kad
me taj zvuk doveo do ludila, parkirao sam ukraj
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
POLJUBI.indd 110
110
2.8.2012 19:42:52
Izvana dopire studentska graja. Osim nje i
mene u učionici nema nikog.
“Naravno… Naravno, kako god želite, no ja
nisam ni novinar niti sudski istražitelj. Na neki
način sam student, kao i Vi, i istražujem za
svoju doktorsku tezu. To je sve.”
“Rekla sam da o tome ne želim govoriti.”
“Ja Vas, dakako, ne mogu prisiliti da učinite
ono što ne želite, ali zasigurno ćete razumjeti
i moj položaj. Ja sam kao i Vi student i, da
budem iskren, kajem se što sam za temu svoje
teze odabrao sociološku analizu tog prokletog
slučaja. Međutim, više nema vremena za
promjenu teme. Ustvari sam zapao u ćorsokak.”
Osjećam kako nekog koga vidim prvi put
preklinjem za ono što mi ni u najmanjoj mjeri
nije od suštinskog, životnog značaja. Muka mi
je zbog položaja u kojem sam se našao. S� ohre
Bonjadi gleda kroz prozor. Navukli su se oblaci,
i prije zalaska sunca donijeli mrak.
“Sudski su organi o doktoru Parsau dovoljno
istražili. Mislim kako bi Vam mnogo pomoglo
da proučite njegov sudski dosje.”
“Dosje sam pročitao, no u njemu nisam
pronašao ništa značajno. Ja tragam za
socijalnim motivima tog samoubistva.”
Sjeda na jednu od stolica u učionici: “Kada
sam iz Teherana došla ovamo, mislila sam da ću
se izbaviti iz tog prokletog slučaja, ali…”
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 99
99
2.8.2012 19:42:51
Dok govori, steže ga u grlu. Ustaje i kreće
prema izlaznim vratima restorana. Mehrdad
i ja gledamo Alija. Kao da ga je tek vidio, Ali
ustaje i grli Mehrdada. Nekoliko trenutaka
stežu jedan drugoga, ništa ne govore. Potom
Ali, u šali, Mehrdadu na uho kaže: I Love you.
Konobar donosi supu, Ali mu govori da jednu
vrati. Gledam Alija; kažem: “Ko ti bi onaj?”
Smije se: “Neko ko čuje čak i vapaj buba-švabe.”
To znači da o taksisti ne želi kazati ništa više.
Ni meni nije važno. Zaista nije. Mehrdad sipa
biber u supu: “Uistinu živimo u zamršenom
i izašao iz auta. Ulica nije bila jako osvijetljena.
Zvuk kao da je dolazio s kraja trotoara. Uputio
sam se prema trotoaru i naćulio uši. Koračao
sam pored podzida i, kao kad neko izgubi novac,
buljio u zemlju. Koji korak naprijed, u podzidu
nađoh malo udubljenje; zvuk kao da je dolazio
iz njega. Kleknuo sam i pogledao unutra. Vidjeh
bubašvabu: bila je pala na leđa, i koliko god se
upinjala, nije se uspijevala okrenuti. U ustima je
držala komadić hrane, nije ga ispuštala. Gurnuh
ruku u udubljenje i okrenuh bubašvabu na noge.
Bubašvaba izmili napolje i krenu pravo ka rupi
koja se nalazila malo dalje; onamo gdje je –
izgledalo je tako – nekoliko malih bubašvaba
pored rupe čekalo majku.
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
18
stavlja cigarete u džep košulje. Buljim u bocu,
dim sada polahko izbija iz nje. Ali je još uvijek
priljubljen uz ivicu stola i ne mrda se. Konobar
sa stola podiže prazne tanjire i pažljivo ih slaže
na tacnu. Onda, jednu po jednu, na tacnu stavlja
i prazne boce. No, kad mu ruka krene prema
boci punoj dima, na trenutak je nesvjesno
povlači. Zatim ponovo uzima bocu i stavlja je
na tacnu.
POLJUBI.indd 103
Ujutro s aerodroma zovem Parsaovu majku.
Govorim joj kako će jedan moj prijatelj danas
navratiti da pregleda kompjuter doktora
Parsaa i prikupi određene podatke. Zovem
i Saje; kažem joj da ću je, kad se vratim iz
Isfahana, izvesti na romantičnu večeru. Pita me
jesam li sinoć Aliju spomenuo njeno pitanje.
Misli na Musaa, obuću, Svetu dolinu i tome
slično. Gledam kompjutersku reklamu neke
fabrike za proizvodnju sredstava za čišćenje,
emituje se na dnu aerodromske čekaonice.
Kažem: “Naravno da jesam. Ali reče kako je u
nekoj knjizi pročitao da obuća, u užem smislu,
znači Musaovo oslobađanje od ljubavi prema
ženi, odnosno od ovozemaljske ljubavi uopće.”
� ini se da je Saje zadovoljna odgovorom. No,
čitava ta stvar za mene nema nikakvog značaja.
Idem u mirniji dio čekaonice. Iz torbe vadim
Parsaove dnevne bilješke, listam ih.
2.8.2012 19:42:52
Alireza nastavlja: “Na svu sreću, procijeniti
dobro uvijek je lahko, premda ga nije uvijek
jednako lahko činiti. Svakim iskrenim i ispravnim
postupkom čovjek postaje izgrađeniji i vještiji.
Izgleda kao da su ti iskreni i jasni postupci, na
koje se svako može lahko odlučiti, poput cigli
što na kraju tvore veliku i složenu građevinu.
Jedina bitna stvar jeste to da, sve dok se donji
redovi cigli ne postave pravilno, ne mogu se
postaviti ni gornji. Hoću reći da svako, u svakoj
prilici, zna da li je ono što čini dobro ili nije. Onaj
ko se izvješti u činjenju dobra čak može osjetiti
težinu svakog dobra ponaosob, to jest u stanju
je između više dobrih izabrati najbolje. Onaj ko
čini samo dobra postepeno se pretvara u srž
ljudskog postojanja. Kad kažem srž, mislim
da gdje god se našao, ljudsko postojanje može
podrediti svojoj volji. Takav je neko u stanju,
ako poželi, ne samo čuti zvuk bubašvabe nego
čak i proniknuti u njene misli. Na višoj ravni, čak
može spriječiti zalazak Sunca, pa i raspoloviti
Mjesec. Dakako, takvom se moći ne treba
uznositi, jer je ona najmanje što ljudi tog kova
mogu učiniti. Takvi mogu izliječiti bolesnika
na drugom kraju svijeta. Logika ovakvih
odnosa jeste u tome da takvi ljudi u principu
imaju pristup Beskonačnosti; činjenje svega
spomenutog za tu je Beskonačnost strahovito
lahko.”
POLJUBI.indd 106
put mu biva još više zatrt i mračan. Kad umjesto
hiljadu dobrih načinimo hiljadu loših izbora,
sve postaje toliko zbrkano i mračno da čovjek
ne može napraviti čak ni jedan jedini korak
naprijed. Stvari su tada nalik koračanju u magli:
sa svakim novim korakom put se tek neznatno
ukaže. Srećom, u čovjekovom postojanju ima
toliko velikodušnosti da vam se uvijek pruža
još jedna prilika da krenete od nule. Međutim,
ukoliko u nekoj prilici izaberete dobro, put
postaje malo jasniji. U narednoj prilici suočit
ćete se sa složenijim okolnostima, i opet morate
izabrati. Ti su izbori, poput hiljadu međusobno
isprepletenih hodnika, neprestano pred vama.
Sa svakim novim izborom vaša se brzina sve više
i više povećava. Svaki ispravan izbor povećava
vam brzinu, toliko da ste u stanju napredovati
brzinom svjetlosti. Nasuprot tome, svakim
lošim izborom brzina vam se smanjuje. Oni koji
stalno prave loše izbore nađu se u žalosnom
položaju: kreću se toliko sporo dok se potpuno
ne zaustave, a onda počinju padati. Padaju sve
dok se sasvim ne ukopaju. Naravno, i za takve
postoji nada, no oni su prinuđeni mučiti se neko
vrijeme, kako bi iz dubina doprli do površine.
Z� ivot je čovjekovo neprestano suočavanje s tim
izborima.”
Mehrdad je isprepleo prste, netremice gleda
Alija.
2.8.2012 19:42:52
103
POLJUBI.indd 107
106
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
2.8.2012 19:42:51
107
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
Iranska nacionalna valuta. (Prim. prev.)
97
2.8.2012 19:42:50
Muderris, reče kako joj je muž prije dvije godine
kazao da ide na put i da ne zna kad će se vratiti.
Reče da joj je muž bio bezvrijedna bitanga, već
su dvije godine kako ju je s troje djece ostavio u
ovom džehennemu. Reče kako je sigurna da se
ona baraba više neće vratiti. Rekoh joj da, ako
sve to govori da ne bi platila, njen mi novac ne
treba. Rekoh joj da idem kući, i radi Božijeg
zadovoljstva spreman sam da je odvezem gdje
god hoće. Htio sam, barem tako mislim, učiniti
dobro djelo. To jest, u tom sam trenutku pomislio
na ono što si pričao, i u sebi rekoh: “Abbase!”
“Veliš, radi čega ćeš to učiniti?”, upita. Rekoh:
“Radi Božijeg zadovoljstva.” Iz nje odjednom
buknu. Tako se glasno smijala i tresla da je
čelom udarila u komandnu ploču auta. Kazah:
“Ne čini mi se da sam rekao nešto smiješno.”
Reče: “Naprotiv, smiješno je, i to puno. Stvarno.”
Reče: “Kako bi bilo da tom svom Bogu kažeš
da ovoj jadnici spusti s neba nekoliko zelenih
novčanica?” Kad to kaza, opet je obuze smijeh.
Onda se uozbilji i reče: “Moja nevolja i nevolja
ono mojih troje malih neće prestati ako mi ne
naplatiš vožnju, momče.” Zatim zbaci čador na
ramena i reče: “Nego, bi li se ti večeras proveo?
Tako je bolje: ti se provedi, a i ja ću zaraditi koji
tuman.*Mislim da će tako i tvoj Bog biti sasvim
*
POLJUBI.indd 97
POLJUBI.indd 102
102
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
trebaju krenuti prema izlazu broj četiri kako bi
se ukrcali u avion.
112
2.8.2012 19:42:53
sa sobom njegove dnevne bilješke. Hoćeš ih
pogledati?”
“Ne, ne mogu.”
“Hoćeš da pričamo o Mahtab?”
“Ne, sada ne.”
Zahladnjelo je. Ponekad na horizontu iz
oblaka sijevne, a potom se gradom prolomi
udar groma. Podižem kragnu kaputa, pitam:
“Kad je Parsa posljednji put došao na
predavanje, mislim na srijedu sedamnaestog
mehra, jesi li u njegovom ponašanju primijetila
išta neoubičajeno?”
“Ne, doktor Parsa bio je staložen i
dostojanstven čovjek. Na njemu se nikada ništa
nije moglo primijetiti.”
Na trotoaru S� ohre Bonjadi iznenada staje
ispod neonskog panoa koji se pali i gasi. Kaže:
“Pa dobro! Doktor Parsa se zaljubio. U
Mahtab. No, nije mogao ili možda nije znao
kako da joj to kaže. Mahtab je bila vrlo hladna
i suzdržana. Jednom, kad je doktor držao ispit
a Mahtab dobila najvišu ocjenu u grupi, Parsa
je pri dnu njenog ispitnog lista napisao: Drago
mi je, veoma mi je drago. S� to god je Parsa više
pokazivao svoju naklonost, Mahtab je manje
obraćala pažnju. Mislim da u početku Mahtab
prema njemu nije gajila nikakva osjećanja. Ako
i jeste, bilo je to neznatno. Međutim, kasnije se
i Mahtab zaljubila u Parsaa.”
POLJUBI.indd 112
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
109
2.8.2012 19:42:52
Traje nekoliko sati dok, preko prorektorata
za nastavu, ne nađem S� ohre Bonjadi. Dok se
čas ne završi, koračam po hodniku u kojem
se nalazi njena učionica. Kad se čas završava,
pitam za nju jednu od njenih kolegica. Pokazuje
na mršavu, blijedu djevojku koja u ruci drži
knjigu i u dnu učionice razgovara s nekoliko
djevojaka. Kada ostaje sama, prilazim:
“Gospođica Bonjadi?”
“A Vi ste?”
“Junes Firdus. Došao sam iz Teherana da
doradim svoju tezu. Imam svega nekoliko
pitanja.”
Malo se čudi, potom kaže: “Mene želite
pitati? A šta to?”
“Istražujem o doktoru Muhsinu Parsau.”
Kad čuje Parsaovo ime, postaje vidljivo
zabrinuta. Stavlja u torbu knjigu koju je držala
u rukama, sprema se za polazak.
“Oprostite, trebala bih krenuti kući. Danas
sam malo u žurbi.”
“Molim Vas, samo nekoliko minuta. Trudit
ću se da Vam ne oduzmem mnogo vremena.
Tek nekoliko pitanja.”
“Vidite, gospodine, ja uopće ne želim govoriti
o tome.”
POLJUBI.indd 109
Poluarak 4 knjiga "Poljubi Boga od mene"
100
2.8.2012 19:42:51
svijetu. Mislim da koliko je ljudi na Zemlji,
toliko ima i životnih filozofija. To jest, blizu šest
milijardi!”
Grabim jednu kašiku supe. Pitam Alija:
“Stvarno vjeruješ riječima onog sreće?”
Salvetom briše usta: “Opet počinješ?”
Kažem: “Ozbiljno te pitam. Zaista misliš da
je čuo zujanje bubašvabe?”
Kaže: “Našim vjerovanjem ili nevjerovanjem
u to da je on čuo zujanje bubašvabe ili nije
ništa se neće promijeniti. On misli da je čuo;
prema tome, ne postoji nijedan svjedok koji bi
to potvrdio ili opovrgnuo, osim njega samog.
Prema tome, bolje ti je jedi supu.”
Kad god želi izbjeći odgovor na neko pitanje,
Ali zna kako to učiniti. “Dobro došao u Iran”,
kaže Mehrdadu.
Mehrdad sklanja supu: “Nikada ne bih ni
pomislio da ćemo se ponovo okupiti i zajedno
jesti; no, niko ne može predvidjeti budućnost.
I to je još jedan dokaz o zamršenosti svijeta!”
Ali ga gleda: “Stvarno misliš da je svijet
zamršen?”
Mehrdad rukom prolazi kroz kosu: “Da
pravo kažem, još uvijek se, kao u srednjoj
školi, gnjavim pitanjima tipa šta učiniti i odakle
početi. Hoću reći, još uvijek tačno ne znam šta
treba da radim, a šta ne. Ne znam čak ni šta
želim. Možda upravo zato, kad mi se u životu
POLJUBI.indd 100
C M
Y K
113
2.8.2012 19:42:53
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
Prelazimo ulicu. Nasred ulice je pitam:
“Jesu li se viđali nasamo?”
“Da, jedanput. I to na moje navaljivanje.
Baš zato se osjećam krivom. Doktor Parsa je
rekao Mahtab kako osjeća da je voli. Rekao
je da je to novo osjećanje u njegovom životu.
Rekao je Mahtab da, iako je ovo prvi put da
nekoga toliko voli, ipak misli da njegovo
osjećanje nema mnogo veze sa zaljubljenošću
i sličnim besmislicama. Pravo da kažem, nisam
razumjela nijednu Parsaovu riječ. Kako se
može voljeti nekog, a ne biti zaljubljen u njega?
Naprimjer, Parsa je govorio Mahtab da voli
slušati njen glas. Kad Mahtab priča, govorio
je, sluša njen glas, a ne riječi. Govorio je da bi
satima volio slušati sam njen glas, i uopće mu ne
bi bile važne riječi koje izgovara. Č� ak je govorio
da je spreman da mu Mahtab hiljadu puta kaže
Idi, gubi se!, kako bi, s potpunim uživanjem,
na hiljade puta mogao čuti glasove “g”, “b” i
“s”, onako kako ih izgovara Mahtab, njenim
glasom, bojom i tonom. Mogu jedino kazati da
je Parsaova ljubav prema Mahtab bila čudna.
Jednog mi je dana, naprimjer, Mahtab rekla da
joj je doktor telefonom kazao kako više voli
satima gledati njene ruke nego ih dotaći. Rekao
joj je da je potpuno zatrovan njezinim duhom.
Rekao joj je da je voli toliko da se uopće ne želi
oženiti njome. Govorio joj je, ili pisao, i druge
POLJUBI.indd 113
2.8.2012 19:42:57
POLJUBI.indd 140
2.8.2012 19:42:57
136
2.8.2012 19:42:57
140
dječakovo klicanje. Gledam iza sebe. Ali, kad
dječak vrisne: “Ura! Djeco! Moj je zmaj stigao
do neba, do Boga!”, pogledam u nebo. Tamo
gdje je zmaj stigao do Boga.
POLJUBI.indd 136
Autor je i dramskog teksta pod naslovom
Trčanje po mračnom minskom polju (Dawī�dan
dar meidān-e tārī�k-e mī�n), objavljenog 2006.
Preveo je na perzijski jezik i objavio dvije
zbirke kratkih priča američkog prozaiste
Raimonda Čarvera. To su: “Rastojanje” i druge
priče (Fāsele wa dāstānhā-ye dī�gar), 2002;
“Koverte” i nekoliko drugih priča (Pākathā wa
ċand dāstān-e dī�gar), 2004.
Mustafa Mastur jedna je od uzdanica
među savremenim iranskim prozaistima. Po
njegovom mišljenju, zasićenost pripovjedačâ
političkim temama i njihovo odbijanje da se
takvim temama bave, umnogome je ograničilo
kreativne potencijale iranske proze nakon
Islamske revolucije, i time onemogućilo njen
puni procvat.
Istinskim piscem Mastur smatra onog koji
živi u svijetu svojih priča i iz njega proicira
vlastita iskustva. Po njegovom mišljenju, sve
dok je pisac dosljedan samome sebi, i njegova
su iskustva autentična. Međutim, čim se od sebe
udalji, i njegov pripovjedački rad biva podriven
i gubi na vjerodostojnosti.
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 133
133
2.8.2012 19:42:57
Stavljam papire u kovertu, ustajem sa
stolice. Pravim nekoliko koraka, no osjećam
vrtoglavicu. Oslanjam se na drvo da dođem k
sebi. Malo kasnije, dok prelazim na drugu stranu
staze u parku, pogled mi pada na dječačića
kome su se bili pokidali konci na zmaju. Još
Ubio se vjerovatno zato što je granica njegove
spoznaje bila niža od planine ljubavi. Umjesto
da ovlada ljubavlju, nadvladan je pojmom koji
je za njega predstavljao novost. Doživio je težak
poraz, ali ne od voljene, već od ljubavi. Čini se čak
da mu je njegova voljena pokušavala pomoći da
razumije ljubav, no Parsaov um nije bio u stanju
spoznati sve dimenzije i složenost onog što ljubav
znači. Izgleda da se Parsau ljubav ukazala tako
začudnom da je nije mogao izmjeriti ravnalima,
i upravo zato je u onoj svojoj knjizi u rukopisu
nije mogao smjestiti pored ostalih stvari, kao što
ni ti, Junes, ne možeš smjestiti Boga pored ostalih
stvari u tvom životu. Kad Bog poput snijega
zablista u dječijoj nedužnosti, gdje si ti, Junes?
Uistinu, gdje si? Možda se Bog ni u čemu drugom
ne ukazuje tako očito kao u dječijoj nedužnosti.
Ponekad sam, iz straha od toga koliko jasno je
Bog prisutan u djeci, prepun zebnje, i srce mi
počinje lupati. Tako snažno lupa da unezvijeren
trčim, ne bih li između dječijih prstiju dospio do
Boga. Gdje si, Junes? Čuješ li moj glas?
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
A onda, zelenim perom, poljubih svu svetost tih
plavih ruku i shvatih da je i Bog plave boje.
� udim se da je Parsa napisao ovako emotivno
ljubavno pismo. Prevrćem papire, čitam još
jednu njegovu bilješku:
Koliko god te pijem, sve sam te žedniji, ti vodo,
što više od svega izazivaš žeđ! Najgorča slasti!
Najlakša težino! Ti si najtužnija radost mojega
života. Ti si tuga koja više od svega uveseljava
moje biće. Jednostavni a zamršeni udese! Zašto
me ne spržiš, ti najhladniji od svih plamenova
bivstovanja? Ti otežalo pero otkinuto sa, od svih,
manje poznate ptice selice postojanja! Gdje je
grad tih ptica?
Tu je još jedan zapis, datiran desetog
mehra, to jest sedam dana prije Parsaovog
samoubistva:
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
Ne umijem čarati. Samo sam rasprostrla svoj
duh, koji bijaše velik i težak. Ne umijem čarati.
Reče da si postao zima, i ja se sažalih na tebe;
zato sam te, kao čadorom, prekrila svojim duhom
što bijaše velik i težak. Činila sam zikr* ljubavi,
i ti si sagorio. Ne umijem čarati. Teško si disao,
i moj je duh treptao s tvojim udisajima. Rekoh:
“Volim te.” Ti više udahnu, a moj duh prestade
treptati. Rekoh: “Da te nisam ubila? Da nisam
ja umrla?” Onda sa tebe podigoh i smotah svoj
duh, ali tebe nije bilo. Bio si nestao. Rekoh da ne
umijem čarati.
Gledam kako djeca u parku, jedno po jedno,
puštaju svoje papirne zmajeve, i iz sve snage
urlaju od radosti. Jedan od njih, kojem su se
pokidali konci, odvojio se ustranu i samo što
nije briznuo u plač.
Među papirima je i jedna Alijeva bilješka za
mene:
Pročitao sam Parsaove bilješke. Mislim da se
on bio zaljubio. Međutim, ne bih rekao da njegovo
samoubistvo ima veze sa voljenom ženom.
POLJUBI.indd 137
2.8.2012 19:42:53
POLJUBI.indd 117
2.8.2012 19:42:54
POLJUBI.indd 124
2.8.2012 19:42:54
POLJUBI.indd 121
2.8.2012 19:42:54
117
Hodočašće, obilazak mezara imama Reze. (Prim. prev.)
POLJUBI.indd 120
**
Grad na sjeveroistoku Irana, sjedište provincije Horasan.
U njemu je smješten mezar osmog šiijskog imama Reze,
koji važi za najznačajnije hodočasničko mjesto i dovište u
Iranu. (Prim. prev.)
2.8.2012 19:42:56
124
*
Stigavši u Teheran, idem pravo u Institut.
Otud zovem Mehrdada. Njegova majka kaže
da je Mehrdad s Alirezom otišao u, pogrešno
čujem, Mesleh. Začuđeno pitam: “Mesleh?!”
Kaže: “Mešhed!* S Alijem je otišao u Mešhed
na zijaret.**”
Njene me riječi strašno čude; da je rekla:
“Otišli su na Havajska ostrva”, više bih
vjerovao. Prekidam vezu, zovem Saje. Kaže da
je Ali isprintao nekoliko fajlova u Parsaovom
kompjuteru, stavio sve u jednu kovertu i dao
njoj da mi donese. Kažem joj kako mislim da
se približavam kraju ovog projekta. Kažem:
“Možda se za mjesec dana uzmemo, možda
se izbavim iz ovog tumaranja.” S� eretski kaže:
“Stvarno? Stvarno ćeš se izbaviti?” Gledam
19
POLJUBI.indd 129
Na lice navlači čador, steže je u grlu:
“To je nešto najteže što neko za života može
učiniti. Junes, tako je teško jednu ljubav ubiti
zbog druge. Zašto si me doveo dovde? Junes,
ti nisi imao pravo da mi to učiniš. Nisi imao
pravo učiniti da se zaljubim u tebe, a onda sve
upropastiti. Junes, nisi imao pravo posumnjati
u Nekog Ko nas je upoznao, međusobno
vezao. Sve si odbacio, Junes. Bogovi drugih
ljudi me se ne tiču, ali nisi imao pravo tako
bezdušno posumnjati u moga i tvoga Boga.
Kad sam te upoznala, poslije namaza sam
Bogu uvijek govorila da je On najbolji Bog, Koji
može postojati. Junes! Nemoj reći da nisi bio
nezahvalan. Nemoj reći da je sve to praznovjerje.
I sam bolje znaš: da je Bog tako htio, moj bi otac
do sada stotinu puta razvrgnuo naše zaruke.
Junes, kako si to mogao Bogu učiniti? Ono što
si ti uradio, Junes, niko ne bi uradio ni slugi u
vlastitoj kući.”
Počinje plakati. Stojim bez riječi, želim da iz
sebe izbaci sve što joj se u duši skupilo. Kaže:
“Sam si rekao da si jedne noći sanjao kako ste
ti i Munes otišli u pustinju i tamo čuli Božiji
glas. Rekao je: ‘S� ta tražite?’ A ti si rekao: ‘Tebe,
tražimo Tebe.’ Potom je onaj Glas rekao: ‘Da
biste Me pronašli, nije trebalo da toliko lutate
po pustinji i poljima.’ Rekao je: ‘Ja sam na vašoj
praznoj sofri. U brazdama na majčinom licu. U
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
2.8.2012 19:42:58
121
ništa. Htio je da se vrati, no nije mogao: staza
povratka bila je poput klupka, zamršena i
isprepletena, i bilo ju je nemoguće pronaći. Htio
je nastaviti dalje, ali nije mogao: put kojim je
išao bio je ćorsokak. Bio je iznuren, spotakao se
i potonuo. Vrijeme je isteklo, a on je po mračnoj
cesti odlazio i vraćao se. Vraćao se i tonuo dublje.
Najednom je izgubio sve što je bio otkrio, dok
je pitanja bilo sve više i više. Broj zagonetki se
povećavao, njegova se svijest pomrači. Svjetiljka
njegovog duha zgasnu i napade ga tama. Postade
slijep i potpuno izgubi kontrolu. Umjesto da ga
rješava, sam se bio pretvorio u težak i neugodan
problem koji neko treba riješiti. Iznenada sam
ga pronašla. Rekao je da sam ga ja razriješila.
Rekao je da sam ja odgovor na sva njegova teška
pitanja. Kad je saznao šta je odgovor, odbacio je
sve instrumente i pobjegao od njih. No, to nije
bilo dovoljno. Trebalo je da pobjegne još više.
Trebalo je da se udalji. Trebalo je da od sebe
dalje ode. Trebalo je da porekne sebe, ali nije
mogao. Onda je potonuo dublje. Kamen što ga
je nosio bio je težak. Njegova se terezija slomi
i on izgubi tlo pod nogama. Zbog toga postade
smušen i poče kružiti oko sebe ne bi li se izbavio,
no propao je još dublje. Postade nemiran. Poče se
penjati. Penjao se sve više i više, ali još uvijek nije
bilo dovoljno. Toliko se popeo da ga se više nije
moglo vidjeti; opet nije bilo dovoljno. Potom se
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 144
U jednoj od ovih kuća, tu u blizini, nečije srce
izgara. Pogledate li s krova, vidjet ćete da iz jedne
od tih kuća kulja vatra. Nečije srce izgara. Došla
si, no pomalo kasno. S kraja jedne duge ulice.
Poput sjene od brige. Pomalo kasno si došla, ali
si se svojski ukazala i zapalila nečije srce. Kažu
mi, ništa ne govori. I ne treba da kažem, ali
nečije srce izgara. Nečije se srce ovdje pretvara
2.8.2012 19:42:57
*
Riječ arapskog porijekla u primarnom značenju
“prisjećanje”. U islamskoj tradiciji, a posebno u sufijskim
krugovima, naziv za obred tokom kojeg se izgovaraju
Božije ime i Njegova svojstva. (Prim. prev.)
POLJUBI.indd 141
129
2.8.2012 19:42:57
132
POLJUBI.indd 132
120
Mnogo se trudio da sve shvati, no nije mogao.
Nastojao je da pomoću fizike, matematike, čak
i filozofije, svemu odredi mjeru, ali je nenadano
uvidio kako na svijetu ima stvari koje se
njegovim instrumentima ne daju izmjeriti ili
razumjeti. Zbunio se i povukao. Onda je uništio
sve proračune i krenuo iznova. Pobrojao je
sve dijelove, ali je osjećao da nešto nedostaje.
Njegove su formule negdje ostajale nepotpune.
Opet se zbunio, pa povukao. Tragao je u prirodi,
po laboratorijama i bibliotekama; nije otkrio
U ladici radnog stola pronalazim adresu
Mahtab Kerane. Hoću da izađem iz sobe, zvoni
telefon. Poput nekog ko zabezeknuto netremice
zuri u čudovište, gledam telefon, ali ne mogu
podići slušalicu. Telefon nekoliko puta zvoni
pa prestaje. Sjedam na stolicu, glavu oslanjam
na ruke. Telefon ponovo zvoni; ovaj put brzo
podižem slušalicu: ista ona djevojka za koju
sam mislio da je pogrešno okrenula broj. Ovoga
puta govori na perzijskom, no jasno je da priča
o Parsau. Jasno je da je to Mahtab Kerane. Mora
da je čitala novine i nekoliko puta zvala kako
bi mi nekako razotkrila istinu. Istinu o kojoj joj
je, tako se čini, teško čak i govoriti. Prilijepio
sam se za slušalicu i šutim. Upijam njene riječi.
Premda se u njezinom glasu ne utapam kao
Parsa, pažljivo slušam šta govori:
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
stazi, kako bi ih podigli u zrak. Iz koverte vadim
Parsaove bilješke. Pregledam ih:
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
128
2.8.2012 19:42:56
Kad si se pojavila, bio sam tamo gore. Ispod
staklenog zvona. Opčinjen tobom. Ah, koliko je
nekad bolje dolje nego gore! Nisi znala kakvu
sam neobičnu igru započeo. Tamo dolje ti si
blistala poput nečega plavog, a ja sam zavidio
svemu što je bilo plave boje. Potom oboje
uzjahasmo konja koji nije imao krila; kao lud
jezdio je zelenim ulicama, brojao ih, njušio i
dolazio do posljednje, i opet ih brojao i dolazio
do posljednje, i još jednom tako. A moje je srce
bilo tako malo i tijesno. Želio sam konja pustiti
da hiljadu puta obiđe sve ulice, ne bi li mi srce
postalo veće, i veće, i još veće, toliko veliko da
ti možeš u njega stati. No nije moglo, niti će.
Rekla si: “Idi tamo. Pored zida.” Htio sam toliko
udarati po zidu da ga smrvim na komadiće, kako
bismo se oboje izbavili iz ćorsokaka. Ali, ti vrisnu
i ja zbog tebe pred zidom stadoh. Oboje smo
buljili u zid, čudili se kako je visok, širok i čvrst.
Zid se cerio našoj nemoći i poniženju, i ja sam
se zainatio. Onda mi ti dade svoje oči – kako su
samo plave bile! – a ja tebi svoje. Još uvijek nisi
znala kakvu sam neobičnu igru započeo. Potom
se zagledah u tvoje ruke; u njima vidjeh svu
nedužnost života i zadrhtah. Bile su plave poput
mora, ili kao da je komadić neba na zemlju pao.
POLJUBI.indd 128
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
125
2.8.2012 19:42:55
naninom kašlju. U borama na dedinom čelu.
U jecajima žene koja se porađa. U žuljevima
na rukama nesretnih siromaha. U željama
siromašnih djevojaka prispjelih za udaju,
koje sanjaju o tome da dođe neko na krilatom
bijelom konju i izbavi ih iz čemera neimaštine.
U debelim naočalama očajnih očeva što
praznog džepa vodaju oboljelu djecu od jednog
do drugog ljekara. U srcu dvojice osnovaca
koji se na ulici prepiru zbog jedne gumice. U
srcu čovjeka koji se uvečer mora vratiti kući
praznih ruku, a stid ga je žene i djece. U srcu
žene mehaničara, koja želi da uvečer, kad joj
se muž vrati kući, njegove ruke budu crne od
ulja i masti – jer to znači da je toga dana bilo
posla, i nešto je zaradio – i zato prvo pogleda
muževe ruke, da vidi jesu li crne. U srcu muža
što se, ako mu ruke ne budu crne, bez riječi
sklanja ukraj sobe da spava gladan, ali mu
glas žene, koja djeci stalno govori: Bog je velik,
Bog je velik, ne dâ da zaspi. U mislima onoga
jadnog filozofa koji želi nešto dokazati, ali ne
može. U dugim namazima pobožnjaka koji
svoju noćnu osamu ne bi mijenjao ni za šta na
svijetu. U pocrvenjelim očima onog koji ni kriv
ni dužan dobije šamar, a stid ga je da zaplače.
U pregolemoj, predubokoj tuzi oca kome s
ratišta donose krvavo tijelo njegovog sina, a on
samo gleda sinovljeve oči, dok mu je lice sve
POLJUBI.indd 125
Arak 5A knjiga "Poljubi Boga od mene"
116
2.8.2012 19:42:53
pomišljajući na bolest, prehladu i tome slično,
hodam na kiši, duboko udišem i razmišljam
o samom glasu čiji sadržaj ne mora imati
nikakvog značaja.
POLJUBI.indd 116
C M
Y K
2.8.2012 19:42:53
Arak 5B knjiga "Poljubi Boga od mene"
POLJUBI.indd 114
114
Dok završavam čitanje pisma, osjećam kao
da je neko sa ivice krova zgrade od hiljadu
Kamo sreće da sam komad kamena. Komad
drveta. Šaka zemlje. Kamo sreće da sam smetljar.
Pekar. Krojač. Piljar. Torbar. Ljekar. Ministar.
Čistač cipela. Kamo puste sreće da sam neko ko te
ne poznaje. Kamo sreće da mi je srce od kamena.
Kamo sreće da uopće nemam srce. Kamo sreće da
me nema. Kamo sreće da tebe nema. Eh, kad bi
se sve moglo izbrisati spužvom. Mahtab! Kamo
sreće da sam jedna od cigli tvoje kuće, ili šaka
zemlje u tvojoj bašči. Kamo sreće da sam šteka
na vratima tvoje sobe, pa da me svakog dana po
hiljadu puta dotakneš. Kamo sreće da sam tvoj
čador. Ne, kamo sreće da sam tvoje ruke. Kamo
sreće da sam tvoje srce. Ne, kamo sreće da sam
tvoja pluća, pa da u mene udišeš i iz mene izdišeš.
Kamo sreće da sam ja ti. Kamo sreće da si ti ja.
Kamo sreće da smo jedno. Jedno u dvoma!
POLJUBI.indd 127
127
2.8.2012 19:42:56
Sjedim u nekom zabitom parku, razmišljam
o eksploziji Sajinih riječi. Nasuprot mene,
nekoliko dječaka pušta zmaja. Zabio sam nož
ne samo u svoje srce već i u Sajino. Neka je
proklet ovaj život! Zbog čega su ljudi toliko
nemoćni da shvate suštinu postojanja? S� ta o
njoj znaju ulični prodavači, smetljari, krojači,
kuhari, prodavači sendviča, taksisti, čak i
studenti, filozofi i mnogi drugi? Uvijek mi je
žao mnogih koji na ovome svijetu nisu kadri
nositi ni sebe same. Onih koje je njihov svijet ne
samo spriječio da spoznaju postojanje i čovjeka
nego im nije dopustio ni da razumiju ogromne
nedaće kao što su siromaštvo, bolest i smrt.
Kad neki smetljar uslijed smrtonosne bolesti
izgubi malodobno dijete, on čak nije u stanju
razumjeti razmjere tog tragičnog udesa. Ili, kad
auto udari uličnog prodavača i za čitav život ga
obogalji, ulični prodavač, ne žaleći se ni na šta,
ostatak života provede u patnji obogaljenosti, i
ne razumije čak ni to da je jedanput imao priliku
da živi, a sada mu je i ona zauvijek oduzeta.
Djeca u parku privezala su konce na svoje
papirne zmajeve. Trče po jednoj asfaltiranoj
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
Ne može nastaviti. Ulazi u stan i zatvara
vrata. Osjećam da se naslonila na njih i ne može
se pomaći. Uz vrata pripijam usne, tamo gdje
bi, zamišljam, mogla staviti prste, i ljubim ih.
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
stvari, ali Mahtab ih je od mene krila. Samo
jedanput mi je dala jedno Parsaovo pismo koje
još uvijek imam. Z� elite li ga pročitati?”
“Svakako.”
Gospođica Bonjadi s ramena skida torbu i iz
nje vadi presavijeni papir. Pruža mi ga. Hodajući
među hiljadama ljudi zagledanih u svijetleće
izloge prodavnica, čitam:
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 126
126
2.8.2012 19:42:55
Aluzija na sudbinu Alija Asgara, sin hazreti Husejna,
trećeg šiijskog imama. Premda je bio tek šestomjesečna
beba, Ali Asgar je ubijen u pokolju na Kerbeli. (Prim. prev.)
*
u suzama. U ožeđalom jeziku šestomjesečne
bebe kojoj, umjesto da je napoje, u grlo zabiju
strijelu.* U stidu oca toga djeteta, koga je sram
odnijeti ga majci rasporenog grla. U zemlji
koju nabacuju na šehida. U suzama djeteta
koje prvi put plače od bola što nema oca, a još
uvijek ni ne može razumjeti šta znači postati
siroče. U ljudskoj samoći. U ljudskoj bijedi. U
bijedi. U bijedi. U povicima: Bože, šta da radim?
U dječijoj radosti uoči Nove godine. U radosti
nevjesti. U neprolaznoj tuzi udovica. U dječijoj
igri. U iskrenosti. U prosvjetljenju. U čistoti. U
pokajanju. U ponavljanim pokajanjima koja
se uvijek pogaze. U kajanju zbog grijeha. U
povratku Meni. U pogriješio sam. U više se neće
ponoviti. U obećavam, od sada ću biti dobar.
U volim te. U ljudima koji su sami postali Raj.
U Aliju, r.a., koji je hodajući Raj. I opet u Aliju.
U Alijevom namazu. U Alijevim suzama. U
Alijevim tugama. U usnama Munes, koje tri
puta dnevno ljube pločicu za namaz. U Sajinim
rukama koje svako jutro otvaraju Kur’an što
si joj ga ti kupio. U tvome uzburkanom srcu. U
svim tvojim bezvrijednim saznanjima. U tvome
opiranju. U tvojoj sumnji. U tvojoj želji. U tvojoj
ljubavi prema Saje. U …”
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 115
115
2.8.2012 19:42:53
spratova bacio moj duh. Čijelo moje biće
ispunjava čudan bol.
“Onda se desio onaj užas. Mahtab se
razboljela i pala na postelju. Potom je izgubila
ravnotežu.”
Kad stižemo do velikog trga na kojem se
završava Ulica Četiri bašče, počinje rominjati
sitna kiša. Vraćam joj papir, kažem:
“S� ta znači to izgubila ravnotežu?”
“Parsaova smrt na nju je loše djelovala.
Mislim da je zarobljena u prošlosti, u nekom
dijelu Parsaovog duha. Nije u stanju zaboraviti
prošlost. Neprestano ima košmare. Od onog
događaja i ja se loše osjećam, te sam na
preporuku ljekara došla u Isfahan kako bih
bila daleko od Mahtab, fakulteta i stvari koje
podsjećaju na Parsaa. Samo jedanput sam je
nazvala. Usred priče, Mahtab je odjednom
počela govoriti na engleskom. Kad god se
uznemiri, govori na maternjem jeziku. Tako joj
je lakše.”
Kiša je pojačala. Oboje smo mokri do gole
kože. Zahvaljujem S� ohre Bonjadi. Kažem joj
da nikada neću zaboraviti njenu pomoć. I
neću, zaista. Opraštam se s njom i krećem
prema hotelu. Ljudi na trotoaru rasklapaju
kišobrane, najednom ih se na hiljade podiže i
otvara. Neki se po dvoje sklanjaju ispod jednog
kišobrana. Stavljam ruke u džepove kaputa i, ne
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
2.8.2012 19:42:56
POLJUBI.indd 131
2.8.2012 19:42:57
POLJUBI.indd 142
2.8.2012 19:42:58
POLJUBI.indd 143
131
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
već opet zalupa na vrata. Rekoh: “Dosta je, idi!”
Rekoh: “Ovdje je teško i uskomešano. Nema
mjesta za tebe.” Ali ti ne ode. Sjela si i plakala,
toliko da se i moji obrazi ovlažiše. Potom otvorih
vrata i rekoh: “Pogledaj kolika je pometnja!” I ti
si lijepo vidjela koliko je tamo bilo pomiješano
fizike, filozofije, umjetnosti, logike, knjiga,
časopisa, dnevnih novina, ravnala, kompjutera,
papira, riječi, riječi, riječi, samoće, grča, rana,
očaja, tjeskobe, suza, nemira, magle, magle,
magle, tame, šutnje, straha i otuđenosti, a
srce je bilo zbunjeno više nego ikad. I crno, i
uskomešano, i otežalo. Ti reče: “Ovdje nema
nikakve tajne!” Rekoh: “Tajne?” Ti reče: “Tajna
sam ja”, i dođe do sredine ravnala. Onda ti oči,
iz onoga plavog rama, učiniše čaroliju, i kao
da se podiže nesvakidašnja oluja. Blizu je bilo
da se srce otkine. A ja sam gledao kako su,
poput zrnaca prašine u pustinji, s površine srca
metene riječi, filozofije, knjige, ravnala, papiri,
očaji, tmine, strah, nemir, magla, šutnja, rana,
tjeskoba, samoća i tuga, i kako je sve to, poput
komadića papira, nestajalo u olujnom vrtlogu.
Kuća postade svijetla, prazna i začudno lahka.
Spustila si mi se na srce. Rekoh: “Šta si ti?” Ti
reče: “Tajna!”
Tu je i jedno Mahtabino pismo Parsau,
napisano tačno noć prije njegovog samoubistva:
2.8.2012 19:42:56
S� tampano u Bosni i Hercegovini
Prvo izdanje na bosanskom jeziku. U Sarajevu 2012.
POLJUBI.indd 130
Kako brzo dođe! Rekoh ti: “Idi!” Ali ti ne ode,
Zmajevi nekolicine dječaka su poletjeli.
Dječaci dižu toliku graju da ne mogu s mirom
čitati.
u pepeo. Došla si pomalo kasno, no krenula si
ravno prema nečijem srcu, zarila mu ruku u
grudi, izvadila mu srce i bacila ga u vatru. A
onda si ga ostavila. Zbog toga nečije srce izgara
i pretvara se u pepeo. Neko se utapa u tvojim
očima. Neko se gubi među brazdama na tvojim
prstima. Neko izgara. Nečije je srce u plamenu.
Da mu neko kapne na srce jednu kap vode,
možda bi se ohladilo. Među svim ovim kućama
što su kurvinski zanijemile, jedna je kuća u kojoj
se nečije srce pretvara u pepeo. Neko je poželio
da sleti na tvoje ruke i utopi se. Neko bi da te
gleda; ne, da te sluša. Sletio bi u tvoj glas. Neko
te želi podići i odnijeti tamo gore, na vrh planine,
a onda otrčati u dolinu i odande te gledati. Neko
se plaši da te gleda izbliza. Neko želi plivati u
tvojim očima. Nekome je ovdje hladno. Neko
je cio postao zima. Nekome je zastalo u grlu i
guši se. Dok si govorila, neko nije slušao ono što
pričaš, već glas, sam tvoj glas. Neko je bio uronio
u tvoj glas. Neko je tužan. U jednoj od ovih kuća,
tu u blizini, nečije srce izgara. Da mu neko kapne
na srce jednu kap vode, možda bi se ohladilo.
POLJUBI.indd 135
135
2.8.2012 19:42:57
Trčeći, otpuštam još malo konca. Dječarac je
zaostao. Zmaj baca sjenu na zemlju. Obuzima
me glupava želja da podignem zmaja koliko
god imam konca. Zmaj se počinje dizati. Dok
stižem do kraja ulice, odmotavam još nekoliko
metara konca. Ono konca što mi je ostalo u ruci
pomičem naprijed–nazad, kako bi zmaj dosegao
krajnju moguću visinu. Dišem isprekidano.
“Koliko dugo nisam potrčao?”, mislim u sebi.
Postepeno odmotavam ostatak konca, puštam
da vjetar ponese zmaja prema istočnom dijelu
parka. S� to više konca odmotam, zmaj je u mojim
očima sve manji i manji. Dječak sav zadihan
stiže do mene, iz sve snage viče: “Ura! Ura!” Ne
skidajući pogled sa zmaja, pružam mu konac
i govorim da ga ne treba potezati snažno, ili
odmotavati naglo. Objašnjavam mu da je zmaja
teže održati u visini nego ga do gore podići.
Uzimam njegove malehne ruke. Govorim
mu da polahko odmota još malo konca – on ga
drži – da bi se, slijedeći pokrete mojih ruku,
izvještio. Dječak uspijeva još malo podići
zmaja. Zatim svoje ruke polagahno odvajam
od njegovih, kako bi on sam upravljao zmajem.
Na trenutak gledam zmaja na nebu, a potom
zurim u dječaka koji uzbuđeno i bojažljivo
pomjera konac. Odvajam se od njega, idem
prema koverti s Parsaovim bilješkama. Dok se
udaljavam nekoliko koraka, parkom se prolama
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
Bilješka o piscu
138
2.8.2012 19:42:57
Mustafa Mastur (Mostafā Mastūr) rođen
je 1964. u Ahvazu, gradu na jugozapadu
Irana, gdje je završio osnovnu i srednju školu
(prirodno-matematički smjer). Potom je
upisao studij građevinarstva na Industrijskom
univerzitetu u Isfahanu, da bi se godinu dana
kasnije prebacio na Univerzitet Šehid Čamran
u rodnom Ahvazu. Diplomirao je 1988. Nakon
toga je upisao i završio postdiplomski studij
iz perzijskog jezika i književnosti. Rezultat
njegovog naučnoistraživačkog rada u toj
oblasti je knjiga Osnove kratke priče (Mabānī�ye dāstān-e kūtāh), objavljena 2000.
Masturovo prvo književno djelo bila je
kratka priča pod naslovom Poput maslačka
(Mesl-e yek qāsedak), objavljena 1990. u
časopisu Zvijezda (Kiyān). Prvu zbirku kratkih
priča, pod naslovom Ljubav na pločniku (‘Ešq
rū-ye piyāderou), objavio je 1999.
Dvije godine kasnije Mastur je objavio roman
Poljubi Boga od mene (Rū-ye māh-e Xodāwand
rā bebūs), koji je u razdoblju od 2001. do
2011. doživio četrdeset izdanja. Roman je
naišao na različite recepcije i tumačenja, te
POLJUBI.indd 138
130
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
urušio u sebe. Sve se više smanjivao, i onda pao s
onolike visine. Zatim je iščeznuo.
Mahtab počinje plakati, spušta slušalicu.
Jurim iz zgrade Instituta. Sjedam u auto i
krećem prema Mahtabinoj kući. U glavi mi je
pometnja od njenih i Sajinih riječi. Parkiram
auto i krećem prema stanu Mahtab Kerane.
Sada sam gotovo potpuno siguran da za
Parsaovo samoubistvo ne postoji niti jedan
sociološki uzrok. Dok razmišljam o tome kako
Parsa nije imao socijalni motiv za samoubistvo,
blizu sam da poludim od očaja: to znači da
svoju tezu nikako ne mogu odbraniti. Stojim
pred zgradom od petnaest spratova, Mahtab
živi na osmom. Uopće je ne želim mučiti
podsjećanjem na ono prokleto samoubistvo.
Osim toga, šta je još ostalo da se kaže? Premda
iz njenih riječi nisam razumio ništa, čini mi
se da je telefonom rekla sve što je imala reći.
Nakratko zurim u osmi sprat zgrade, a onda
se vraćam prema autu. Ulice su mi začudno
poznate. Iznenada, pogled mi pada na zgradu
preko puta Mahtabinog stana. Krv mi se ledi u
žilama: na terasi osmog sprata poslovne zgrade
Plavi dragulj, na suncu svjetluca reklamna
tabla prodajnog ureda tvornice insekticida za
domaćinstvo.
“Saje? Još si tu?”
“Ništa mi se nije desilo, nadam se da nije ni
tebi.”
Oko prstiju motam telefonsku žicu:
“Još uvijek te volim, baš kao i prvih dana.”
“I ja volim tebe, samo se pomalo brinem.”
“Zbog čega? Saje, koji ti je vrag?”
“Z� ao mi je, stvarno mi je žao. Ponekad se Bog
ni na koji način ne može izbrisati iz života; to
jest, možda se neko vrijeme može zaboraviti
na Njega, ali Ga nije moguće zauvijek gurnuti
ustranu. Barem za mene, nešto takvo značilo
bi gurnuti ustranu sam život. Kad život gurneš
ustranu, zasigurno si umro. Slažeš se?”
“Ja tebe ni na šta ne prisiljavam.”
“Ni ja ne mogu živjeti s umrlim. Junes, po
mom mišljenju, ako iz svog života ukloniš
Boga, nećeš se mnogo razlikovati od mrtvaca.
Ja smatram, ili bolje da kažem, pretpostavljam
kako je Bog izvorište života; ukoliko se neko
odvoji od tog izvora, u njemu od života nema
ni zrna.”
Snažno spuštam slušalicu. Prsti mi se
tresu od bijesa. Više ne želim čuti niti jednu
jedinu riječ. Osjećam da Saje nebeska pitanja
bespotrebno upliće u svoj ovozemaljski život. U
tom pogledu više liči na Alija nego na bilo koga.
Ja uopće ne želim, ili ne mogu, tako gledati na
stvari.
2.8.2012 19:42:53
Sva prava pridržana
Perzijski jezik Nashr-e Markaz, 2001
Bosanski jezik Karađoz group
Sarajevo - BiH
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
20
Ujutro idem kod Saje da uzmem kovertu
s Parsaovim bilješkama. Dok otvara vrata,
pomalo se čudi što me vidi. Ne poziva me da
uđem. Kažem kako sam došao da uzmem
Parsaove bilješke. Vraća se u stan. Ubrzo donosi
veliku kovertu. Kao da se ne poznajemo, daje
mi kovertu i čeka da se izgubim. Hoću da kažem
nešto, no koliko god biram riječi, ništa mi ne
pada na um.
Govori: “Godinama sam te čekala. Uvijek
sam s prozora gledala nadolje, ne bi li ti došao.
Na telefon sam se javljala u nadi da ću čuti tvoj
glas. Kad bi neko pozvonio na vrata, otvarala
sam čeznući da te vidim. Kao i svaka druga
djevojka, željela sam da budem sretna, mislila
sam da ću s tobom to i biti, ali voljeti nije isto
što i biti sretan. Junes, ako između nas ukloniš
Boga, uklonio si i nas same. Ja ili moram zbog
tebe žrtvovati Boga, ili se zbog Njega odreći
ljubavi prema tebi. Odabrat ću ovo drugo,
Junes.”
POLJUBI.indd 119
Sajinu fotografiju koju držim pod staklom
radnog stola. Kažem joj da prste stavi na
slušalicu. Kad je to učinila, ljubim mikrofon
svog telefona. Kažem: “Bilo je dobro. Veoma
dobro.”
“Postao si romantičan?”
“Volim te, Saje. Puno te volim.”
“Meni je to dovoljno. Od ovako velikog
svijeta meni je i to dovoljno. � ak i ako se nikad
i ne vjenčamo, ali me budeš volio, bit će mi
dovoljno. Dovoljno mi je da me voliš.”
Kažem: “Zašto? Zašto to govoriš? Zbog čega
misliš da je moguće da se nećemo vjenčati? Je li
otac nešto rekao?”
“Nema to veze s mojim ocem; osjećam da je
snaga Božijeg određenja veća od želje mojih
roditelja, čak i od želje nas samih. Bog reče
Musau: “Zbog dviju Me stvari obuzima smijeh:
kad Ja želim da se nešto desi, a vidim uzaludan
napor drugih da to spriječe, te kad Ja neću da se
nešto dogodi, a vidim ljude kako na sve strane
udaraju ne bi li to učinili.”
Malo sam se uplašio i naljutio. Nastojim
vladati sobom. Pitam: “Nešto se desilo? Zaista,
ako je nešto posrijedi, želim to odmah čuti. Č� ak
i ako si promijenila mišljenje o meni i svojoj
budućnosti, volio bih to čuti sada.”
Prebacujem slušalicu u drugu ruku. Č� ekam.
Saje ništa ne govori.
2.8.2012 19:42:54
119
POLJUBI.indd 122
122
2.8.2012 19:42:54
123
POLJUBI.indd 123
118
2.8.2012 19:42:53
POLJUBI BOGA OD MENE / MUSTAFA MASTUR
139
2.8.2012 19:42:57
izazvao brojne, ponekad potpuno oprečne
reakcije, kako stručnih krugova i književne
kritike, tako i široke čitalačke publike. Poljubi
Boga od mene je roman pisan u prvom licu,
naglašeno egzistencijalistički “obojen”, u kojem
glavni junak traga za odgovorom na pitanje o
postojanju Boga, a time i smislu čovjekovog
života. U liku glavnog junaka kroz čitav su
roman, više ili manje primjetno, zastupljena tri
elementa koji određuju čovjekov egzistencijalni
habitus od renesanse pa sve do postmodernog
doba: sumnja, nekategoričnost i samoća. Za ovaj
roman autoru je dodijeljena eminentna iranska
književna nagrada Zlatno pero (Qalam-e zarī�n)
za 2003, a proglašen je i najboljim romanom u
2001. i 2002.
U Masturov pripovjedački opus spadaju
i sljedeće zbirke pripovijedaka: Nekoliko
pouzdanih predanja (Č� and rewāyat-e mo‘tabar),
2003; Ja sam univerzalni znalac (Man dānāye koll hastam), 2004; Priča o ljubavi bez “lj”,
“b” i “v” (Hekāyat-e ‘ešqī� bī�qāf, bī�šī�n, bī�noqte),
2005; Teheran poslije podne (Tehrān ba‘d az
zohr), 2010. Također je autor još tri romana:
Svinjska kost i gubave ruke (Ostoxān-e xūk
wa dasthā-ye ğozāmī�), 2004; Ja nisam vrabac
(Man gonğešk nī�stam), 2008; Tri kratka zapisa
o Navid i Negar (Se gozāreš-e kūtāh darbāre-ye
Nawī�d wa Negār), 2011.
POLJUBI.indd 139
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
POLJUBI.indd 118
MUSTAFA MASTUR / POLJUBI BOGA OD MENE
134
2.8.2012 19:42:57
uvijek plače. Nesvjesno krećem prema njemu,
zurim u njegove oči prepune suza koje se vide
iza naočala velike dioptrije. Pitam:
“Hoćeš da ti zavežem konac?”
Gleda me, ali ništa ne govori.
“Č� ak, ako hoćeš, mogu ti pustiti zmaja.”
“Dokle? Dokle ga možeš pustiti? Možeš li ga
pustiti iznad stabala platana?”
“Možda. Možda ću moći. Kad sam bio koliki
si sada ti, mogao sam.”
Spuštam kovertu pored drveta. Od dječaka
uzimam zmaja da zavežem pokidani konac.
Vješam zmajeve uši napravljene od plavih
papirnih kolutića, potom razvezujem papirne
čvorove njegovog repa. Gledam grane drveća
kako bih odredio smjer vjetra. Park je prilično
pust, tu su tek nekoliko djece i poneki starac
i starica koji tu i tamo sjede na betonskim
klupama i razgovaraju. Oko komadića drveta
omotavam još konca, da se prilikom trčanja
ne bi pokidao. Gledam dječaka koji netremice
prati šta radim. Obojica se smješkamo. Naočale
su mu koncem privezane za vrat kako ne bi pale
na zemlju. Džep na hlačama mu je pocijepan,
jedno dugme na košulji otpalo.
Odmotavam konac metar–dva, a onda
počinjem trčati uz vjetar. Dječačić trči za mnom.
Zmaj se ubrzo odvaja od zemlje. Njegova
romboidna glava miče se paralelno iznad tla.
POLJUBI.indd 134
C M
Y K
Download

Arak 1 A knjiga "Poljubi Boga od mene"