“ZAVIČAJNO DRUŠTVO
PLAVLJANA I GUSINJANA”
U BOSNI I HERCEGOVINI
Sarajevo
Sarajevo, novembar 2011. god.
BILTEN
Sarajevo, novembar 2011
br.2
1
Bilten
“ZAVIČAJNO DRUŠTVO
PLAVLJANA I GUSINJANA
U BiH”
Glavni i odgovorni urednik:
Amir Šabović
Urednički kolegij:
Halil Hadžimušović, Amela Memić,
Sanija Memić, Ekrem Ferhatović,
Ruždija Musić, Suad Ibrahimagić,
Dževdet Nikočević, Damir Laličić
Adresa:
Džemala Bijedića 125
71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
Štampa:
AMOS GRAF d.o.o.
Tiraž:
500 kom
PISMO UREDNIKA
Poštovani čitaoci,
Redakcijski odbor
Biltena Zavičajnog Društva
Plavljana i Gusinjana u BiH, razmatrajući okvirnu
uredjivačku politiku koju će tretirati naše glasilo,
odlučilo je, između ostalog počevši od ovog broja pa
kroz sljedeće, u formi feljtona ili sličnog metoda da
upozna čitatelje , a posebno naše mlade zavičajce ,
koji su rođeni u Bosni i Hercegovini o nekoliko bitnih
karakteristika koje određuju nas, Plavljane i Gusinjane,
kako geografski tako i sociološki, tradicijski, kulturološki,
običajno i slično.
Redakcija je veoma svjesna bilo kakvog rizika
autentičnosti navedenih tema, tim prije što postoji
veoma štur istrazivački arhiv koji bi makar jednim
dijelom kompletirao bilo koji segment ili temu
predviđajućeg “feljtona”. Stoga, ovim putem molimo sve
naše zavičajce da pomognu u realizaciji ove značajne
ideje na način za koji smatraju da će pomoći redakciji.
To mogu biti pisani dokumenti, fotografije, izvorna
istorijska predanja i slično.
Također smo svjesni činjenice da će određeni tekstovi
izazivati određene kako pozitivne tako i negativne
reakcije koje ćemo prihvatiti ukoliko budu objektivne.
Za ovaj broj biltena objavljujemo dva teksta koje je
priredio Amir Sabovic, prof.sociologije .
Redakcija
Sarajevo, novembar 2011. god.
20
JUBIJEJ
GODINA
RADA DRUŠTVA
U povodu jubileja 20 godina postojanja i rada
„Zavičajnog društva Plavljana i Gusinjana“ u BiH,
Sarajevo organizovan je i održan prigodan kulturno
– umjetnički i sportski program i to: 27.05.2011.
godine Turnir u šahu u hotelu Hollywood na Ilidži
te Turnir u malom nogometu na stadionu malih
sportova u Hrasnici, 28.05.2011. godine Izložba slika
akademskog slikara Dževdeta Nikočevića, svečana
Skupština i promocija knjige Dr. Mustafe Memića. U
sklopu ove manifestacije 29.05.2011. godine održano
je tradicionalno porodično druženje na Igmanu.
Za nas je od izuzetne važnosti bila svečana Skupštini
koja je održana u sali hotela Hollywood sa početkom
u 10 sati uz prisustvo više od 120 zavičajaca i gostiju.
tima, predstavnika Vlade Crne Gore gospodina
Mustafu Šahmanovića, predstavnike udruženja i
posebno prestavnika PG Merhameta iz Njemačke
gospodina Beku Selimanjina. Učenjem Fatihe ili na
drugi prigodan načina odata je počast članovima
Zavičajnog društva koji više nisu sa nama.
U nastavku svečane Skupštine ređali su se za
govornicom i to: prvo aktuelni predsjednik UO
Zavičajnog društva Suad Ibrahimagić koji je iznio
kratak osvrt na rad društva u dosadašnjem periodu
(objavljen u prošlom Biltenu), zatim prvi predsjednik
ZDPiG Bajram Redžepagić koji je u svom obraćanju
posebno istakao da je „formiranje našeg Zavičajnog
društva bilo veoma bitno za naš ukupan život u BiH,
i to ne samo nas u BiH, već se ta aktivnost pročula i
prodrla do naših zavočajaca u Sloveniji, gdje su se naši
Plavljani i Gusinjani organizovali na sličan način“.
Skupštinu je nakon intoniranja himne Bosne
i Hercegovine otvorio predsjedavajući
Halil
Hadžimušović, koji je prigodnim riječima pozdravio
Obraćajući se prisutnim na zavičajno tradicionalan
prisutne, a posebno porodice onih koji više nisu sa
nama, njegovu ekselenciju ambasadora Crne Gore u način nj.e. ambasador C.G. u BiH Veselin Đurović se
BiH gospodina Veselina Đurovića i članove njegovog pohvalno izrazio o ljudima iz Plava i Gusinja, iznio niz
3
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U BOSNI I HERCEGOVINI
pojedinosti o tome šta je vlada Crne Gore i država
Crna Gora do sada uradila i šta namjeravaju uraditi
u narednom periodu kako na ekonomskom tako i na
ostalim poljima, te nam u svoje lično ime i u ime Vlade
Crne Gore i države Crne Gore čestitao na jubileju,
zaželio srećan rad u narednom periodu. Predstavnik
vlade Crne Gore gospodin Mustafa Šahmanović je
iznio da je država Crna Gora i njeni organi dužna da
obezbijedi uslove za normalan život i rad svih njenih
građana, te u tome posebno istakao značaj i ulogu
koju imaju udruženja kakvo je i naše kao partner
vladi u kreiranju tih uslova.
Šefkija Čekić se u svom obraćanju prisutne
upoznao o broju doktora nauka iz zavičaja koji rade
na Univerzitetima u BiH, o njihovoj ulozi i pružanju
pomoći studentima iz Plava i Gusinja oko upisa na
fakultete, zatim o uspješnim ljudima i privrednicima
iz zavičaja kao primjer je naveo Fahrudina Radončića
koji je obilježio i privredne i političke prilike u BiH,
te da treba uvijek da čuvamo obraz i tradiciju Plava i
Gusinja magdje bili.
Prisutnima su se još obraćali Ramo Đukanović i
Husnija Redžepagić, a u pauzama između govornika
prisutne su zabavljali Haljit Radončić sa svojom
tamburom svirajući kolo „Alaturko“ i muzičkom
obradom zavičajnih pjesama te Đani Hot sa muzičkom
numerom koju je posvetio svojim roditeljima i svim
Plavljanima i Gusinjanima.
Na svečanoj Skupštini kako i dolikuje podijeljena su
i priznanja za doprinos u radu društva i to zaslužnim
pojedincima, privrednim društvima i udruženima
građana. Na kraju predsedavajući prije zatvaranja
svečane Skupštine, zahvalio se prisutnima na pažnji i
odvojenom vremenu, izvijestio o sponzorima a među
njima posebno istakao Amos Graf d.o.o., Giprom
d.o.o. te hotel Hollywood. Nakon svečane Skupštine
za prisutne je organizovana zakuska.
U sklopu jubileja 20 godina rada Zavičajnog društva
posebno mjesto pripada i promociji knjige Dr. Mustafe
Memića „Gusinjsko – Plavska krajina u vrtlogu
historije“. Promotori knjige su bili: Amir Šabović
kao uvodničar i medijator promocije, zatim Bajram
Redžepagić, Sanija Memić te Dr. Safet Bandžović kao
redaktor i pravi promotor ove knjige koji je između
ostalog iznio svoje impresije i sticaj okolnosti kako je
zamoljen od prof. Čekića da bude redaktor ove knjige,
autora koji je na kraju svog životnog puta narušenog
4
Sarajevo, novembar 2011. god.
zdravlja odlučio da napravi ovakvu knjigu, gdje se
ovakvim poslom bave institucije a u ovom slučaju
samo jedan čovjek Mustafa Memić, te da je njegov
zadatak tim bio teži i da ga je on sa zadovoljstvom
prihvatio i priveo kraju i da je prva promocija knjige
bila u Gusinju.
Na kraju je istakao da je značaj i zasluga Mustafe
Memića kao historičara i naučnika velika, pogotovo
su značajna djela koja je ostavio. U svoje i u ime
pordice prisutnim se obratio a zaslužnim zahvalio
Sanija Memić i ukazao na djela njegovog oca i
njegovu želju da neko nastavi da istražuje tamo gdje
je Mustafa stao.
Navodimo citat iz izlaganja Sanije Memića sina
rahmetli Mustafe „U poodmaklim godinama,
narušenog zdravstvenog stanja, Mustafa je bio
uporan u nastojanju da istraži i predoči još neke
reljefne dionice prošlosti Gusinjsko-Plavske krajine,
kraja gdje je rođen, kao i naroda kojem pripada.
Smrt ga je pretekla da ovu knjigu potpuno dovrši, pa
uz podršku i angažovanje Instituta za istraživanje
zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu, saradnika dr.Safeta
Bandžovića i mr.Sefera Halilovića, te recezenata
akademika Muhameda Filipovića i mr.Sefera
Halilovića na čemu im je familija posebno
zahvalna, knjiga je vidjela svjetlost dana 2008.
godine, godinu dana nakon njegove smrti”, te citat
iz izlaganja Mustafine Unuke Amele Memić “Eh što
bi moj rahmetli dedo sada bio sretan da vas vidi
u ovolikom broju na dan obilježavanja jubileja 20
godina postojanja i rada Zavičajnog društva čiji je
on bio član i jedan od osnivača, a pogotovu što se
pred ovolikim brojem zavičajaca i uglednih gostiju
promoviše njegova knjiga o historijskim činjenicama
iz prošlosti njegovog kraja kojeg je neizmjerno volio
i redovno posjćivao. Ja vam se od srca zahvaljujem
i želim da zajedno dočekamo i proslavimo još
Jubileja”
Ovom devetom, ujedno i posljednjom knjigom
Mustafa je završio svoju tridesetogodišnju istraživačku
i historijsku literarnu aktivnost u potpunosti
posvećenu svojim sunarodnjacima i svom zavičaju
koje je ljubomorno skrivao u srcu i neizmjerno volio,
te često posjećivao.
Ruždija Musić
5
199 Mnogi još za života umiru,
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U BOSNI I HERCEGOVINI
a manji je broj onih koji sebi obezbijede
neprolaznost u budućnosti.
Za njih smrti zapravo i nema.
Među takvima su sigurno naši, za slobodu umrli,
Plavljani i Gusinjani, Gusinjani i Plavljani.
POGINULI I NESTALI
PLAVLJANI I GUSINJANI
U RATU 1992.-1995.
SMRT ZA ŽIVOT
Šehidima - poginulim borcima, civilnim žrtvama
rata, nestalim osobama, ratnim vojnim invalidima
i svim mojim dragim Plavljanima i Gusinjanima i
Gusinjanima i Plavljanima za nemjerljiv doprinos
u oslobodilačkoj borbi protiv srpsko-crnogorskog
agresora na suverenu i međunarodno priznatu državu
Bosnu i Hercegovinu i njen bošnjački narod, u periodu
od 1992. do 1996. godine.
Živjeti u istorijskom paklu Balkana u kome se i u miru
pripremaju ratovanja i genocidi, u kome se sistematski
asimilira naše nacionalno biće, kada smo u srpskoj i
hrvatskoj nacionalnoj ideologiji definirani negativnim
principom, u ambijentu u kome su život, odnosno naša
sudbina i neizvjesnost neminovno vodili postavljanju
jednog paradigmatičnog pitanja: kako izgraditi vlastitu
suvremenost, a da je ne impregniramo zločinom
genocida? Na bazi promemorije istorijskih činjenica u
kojima je utemeljen sadržaj ovih redaka, uviđamo da
je bošnjačka istorija, istorija genocida. Čovjek umire
onoliko puta koliko gubi svoje najbliže.
U istoriji smo nasilno gubili svoje najbliže, desetkovano
je naše religijsko, etničko i nacionalno biće. Patili smo
i umirali za svojim najbližim, ali tragizam jednog
naroda nikada nije postao faktorom naše nacionalne
svijesti, našeg samoosvješćivanja, naše pisane istorije,
vlastite samospoznaje kao mjere odnosa spram drugih,
iznalaženja puteva i sredstava kako bi se izbjegao taj
tragizam. Kako postoje tragične individue, postoje i
tragični narodi, naime postoje tragični momenti u
istoriji jednog naroda isto kao i u životu pojedinca.
Postoje bogate i violentne istorije i simplificirane i ili
samotok istorijskog zbivanja. Dramatična istorija je
6
tragična istorija, ali u tom tragizmu ne možemo niti
smijemo gledati samo tragizam, već i polje stvaralačkih
postignuća našeg etnosa, samoosješćivanja, produkcije
velikih općeljudskih vrijednosti i iznalaženja
odbrambenih mehanizama u otklanjanju uzroka
tragizma našeg nacionalnog opstojanja. Naš
nacionalni tragizam se manifestnom snagom očituje u
dvostrukom smislu riječi: prvo - dramatičnom istorijom
kao našom nesrećom impregniranom zločinom
genocida i, drugo, što ta dramatičnost nije rezultirala
nacionalnim osvješćenjem. U bošnjačkoj nacionalnoj
svijesti taj naš istorijski tragizam se izražavao samo
kao puka reminiscencija.
Kroz kontinuirane genocidne čine, koji našu istoriju
čine tragičnom, Bošnjaci su i smrću potvrđivali svoje
religijsko, socijalno, etničko i nacionalno biće, a da toga
nisu ni bili svjesni.
Svijest o tragičnosti naše istorije čini paradigmatičnim
sadržaj naše nacionalne svijesti, bez koje se ne može
meritorno paritcipirati u sadašnjosti i profilirati
savremenost. Zbog nedostatka pisane i naučne
istorije o našoj tragičnosti, pribjegava se predanju.
Narodno predanje je, obično rekonstruirana istorija
uslovljena nacionalnim interesom, što, opet, vodi
vladavini religijskih i političkih mitova. Nacionalna
mitomanija reproducira oficijelne laži, pogubne i
otrovne za sadašnjost i suvremenost naroda. I srpski
narod ima tragičnu istoriju i snažnu samosvijest, na
žalost, samosvjest utemeljenu na religijskim i političkim
mitovima, ali i na realnim istorijskim činjenicama.
Da bi naša nacionalna samosvijest izbjegla
zamke mitologije, da bi bila u funkciji suvremenog
Sarajevo, novembar 2011. god.
nacionalnog osvješćivanja, moramo u potpunosti
respektovati uzroke i korijene naše dramatične istorije.
Uz suvremeno nacionalno osvješćivanje, dramatična
istorija koja se ne smije preskočiti, kojom se brani
božanski poredak, iza koje nastupa propast ili smrt,
u koju čovjek kao umno biće, prekoračuje zbog nekog
svog ideala i principa, u bošnjačkom nacionalnom
biću prekoračuje se sve vrijeme njegova postojanja,
do danas. To prekoračivanje granice, po cijenu
egzistencijalnog opstanka, određuje osnovni karakter
istorijskog bivstvovanja bošnjačkog naroda, što je
vidno došlo do izražaja od početka srpsko-crnogorske
agresije na suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu, u
aprilu mjesecu 1992. godine.
Geopolitički položaj i islamska vjeroispovjest su
osnova istorijskog tragizma bošnjačkog naroda.
Živeći u graničnim pojasevima raspolućene kršćanske
civilizacije, na tlu suprostavljenih Vizantije, Rima, na tlu
sudara Istoka i Zapada, pravoslavlja i katoličanstva,
borbe za ostvarenje kršćanske misije, živjeći u dijaspori
Balkana, religijske, socijalne, političke i nacionalne
borbe različitih naroda, bošnjački narod, da bi opstao i
sačuvao svoj etnički i duhovni integritet, bio je primoran,
u lavirintu beznađa, boriti se za svoj opstanak, uvijek
protiv jačih, boriti se ponekad nesvjestan, ponekad
svjestan uzaludnosti svoje borbe i žrtve. Od svog
postanka pa do danas, svaka generacija Bošnjaka bila
je determinirana istom istorijskom sudbinom - borbom
za egzistencijalni opstanak. Pred svakom genereacijom
je isto sudbinsko pitanje: ima li smisla boriti se za
dostojanstvo i uspravan hod jednog naroda po svaku
cijenu? Bornirani istorijski determinizam reproducirao
je kategoričan odgovor: da ili ne, bez treće alternative,
iako znamo da istorija, općenito predstavlja otvorenu
mogućnost s više alternativa. U obje alternative - i da i
ne - ishod je prekoračivanje granica moći. Uvijek kada
je dobijao bošnjački narod, dobijao je i čovjek, jer u
bošnjačkoj istoriji nije nikada dobijao čovjek kada je
gubio narod. Borba za egzistencijalni opstanak u istoriji
bošnjačkog naroda, svojim rezultatom i državotvornim
oblicima koji su oktroisani, nije opravdavala bošnjačke
žrtve, pokretačke ciljeve i istorijske ideale, već naprotiv,
uvijek je iz toga slijedio jedan oblik socijalno-političkog,
religijskog i ekonomskog genocida.
Bošnjacima je konstantno osporavan identitet,
definirani su bili hrvatskim ili srpskim nacionalnim
korpusom, reducirani su nominalno na religijsku
susptancu, izvlašćeni su od ekonomskog i zemljišnog
posjeda. Kroz izvlašćeno egzistencijalno stanje
manifestirao se tragizam borenja za istorijske ideale.
Ali, nisu ti tragični ishodi jedini ishodi angažovanja
bošnjačkog naroda u suvremenim hostorijskim
zbivanjima. Agresija srpsko-crnogorskih četnika na
Bosnu i Bošnjake pokazala je da ima smisla boriti se
za slobodu uz plaćanje velike cijene. Ako je suverenost
i suverena država, u hegelovskom određenju, izraz
slobode jednog naroda, onda sve naše žrtve nisu nisu
i neće biti uzaludne. To je smrt za život... (Nastavak u
slijedećem broju)
Njima u čast, a nama na ponos
Ferid Ferović
7
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
najčešće bile građene u kombinaciji kamena i drveta,
U BOSNI I HERCEGOVINI
iznutra ukrašene rezbarijom u drvetu, naročito tremovi,
vrata i prozori. Plav se u pisanim izvorima ne pominje
kao naselje već kao naziv jedne cijele oblasti koja datira
još iz 8 i 7 vijeka prije nove ere što potvrđuju crteži lovca
na jelena „željezno doba“ u pećini planine Vezirova
Brada, koja se nalazi 12 km istočno od Gusinja. Prije
dolaska Slavena na ovim prostorima su živjeli Iliri. Veliki
Slavenski talas zapljusnuo je i ove prostore „razbijajući“
se o padine Prokletija, miješajući se sa starosjedilačkim
ilirskim stanovništvom. Tradicija bilježi i prisustvo Grka
i Rimljana na ovim prostorima.
ISTORIJA: ODAKLE SMO
Opći podaci o zavičaju
Plav
Geografski gledano, Plavska općina se nalazi na
sjeveroistoku Crne Gore, nedaleko od granice prema
Albaniji i Kosovu. Zauzima površinu od 486 km
kvadratnih, sa tri veća mjesna područja: Plav, Gusinje
i Murino, uz dvadesetak većih i manjih sela i naselja.
Sjedište općine je u Plavu.
Kao urbano naselje PLAV se spominje prvi put u 13.
vijeku kao Centar Župe, a posebno se spominje kao
naselje Ribaši-Ribari. Od kraja 14. vijeka pa sve do 1912.
godine Plav, Gusinje i okolina bili su pod Tuskom vlašću.
U tom periodu ovo naselje se razvilo usled činjenice
da postaje mjesto gdje se karvanski put od Kotora i
Skadra za Peć i Istanbul, ukrštao sa putem koji je išao
dolinom Lima. Kao takvo postaje važna raskrsnica,
karavanska stanica i centar u kome se koncetriše vlast,
razvija trgovina, zanatstvo, poljoprivreda i kulturni
život. Uži centar naselja bio je opasan zidom sa kulama,
osmatračnicama, puškarnicama (Dazdarev grad –
Redžepagića), u njega se ulazilo kroz dvije kapije.
PLAV kao sjedište općine, okružen je skoro sa svih
PLAV je usled svog geografskog položaja, a naročito
strana visokim planinskim vrhovima i grebenima
Prokletija, Visitora, Bogićevice i Čakora, čije su doline poslije propasti Turskog carstva 1912. godine stalno
išarane jezerima, rijekama, potocima, vodopadima i mijenjao etničku strukturu i broj stanovnika. Ta praksa
je nastavljena krajem 90-tih godina prošlog vijeka,
izvorima bistre vode.
tako da po raspoloživim podacima, danas u dijaspori
PLAV se nalazi na 901 metar nadmorske visine, živi skoro četiri puta više stanovnika nego u Plavskoj
pored Plavskog jezera u podnožju Prokletija. To je mali općini. Po nacionalnoj strukturi, Bošnjaka ima oko 65%,
gradić sa uskim krivudavim ulicama i zanimljivom Albanaca oko 18%, Crnogoraca i Srba 17%, i svi oni žive
orijentalnom arhitekturom. Tradicionalne kuće su uglavnom u toleratnim komšijskim odnosima.
tada prolazio veliki broj trgovaca i pratilaca karavana,
Gusinje je već krajem 19. vijeka brojalo preko 1800
domaćinstava.
Gusinje
U podnožju Prokletija, jugozapadno od Plava, na 925
m nadmorske visine, mjestu gdje se sastaju vode rijeka
Grnčar i Vruja praveći rijeku Ljuču, 5 km udaljenosti od
granice sa Albanijom, na razmeđu Istoka i Zapada nalazi
se jedinstvena kasaba – varošica Gusinje.
Kao jedna od 11 dukljanskih župa, Gusinje (Gusenio)
po prvi put se spominje u ljetopisu Popa Dukljanina
(Sclavorum Regnum). U 14. vijeku spominje se kao
selo na karavanskom putu od Kotora do Skadra prema
Peći i Istanbulu. Kao važno odmorište na tom putu
Gusinje postaje centar poznat po trgovini, zanatstvu i
poljoprivrednim proizvodima. Obzirom da je kroz njega
8
Gusinje je za vrijeme Turske vladavine (od kraja
14. vijeka do 1912. godine) u jednom periodu bilo
centar nahije i kapetanije, poznat po izvozu stoke i
poljoprivrednih proizvoda. O životu iz tog perioda
govori nam, sami izgled mahala koji je jedinstven,
u izgledu kuća i fizionomiji naselja sačuvano je
dosta orijentalnih elemenata, od sokaka sa kućama
uskih pendžera i doksata do malih dućana. Jako je
interensantan raspored ulica u odnosu na centar
naselja, jer je isti napravljen po ugledu na primorske
gradove (pisani izvori govore po ugledu na Dubrovnik
kao jednu od karavanskih destinacija Gusinjana), tako
da sve ulice vode i stapaju se u samo središte – centar
naselja. O brojnosti i vjerskoj raznolikosti populacije
koja je živjela na ovim prostorima svjedoče pet Džamija,
te po jedna Crkva za stanovnike pravoslavne i katoličke
vjeroispovijesti.
Gusinje danas broji jako malo stalno živućih
stanovnika zbog velike migracije od Amerike do
Australije i Novog Zelanda. U početku, poslije propasti
Turskog carstava najveći broj odselio je za Tursku, poslije
drugog svetskog rata po prostorima bivše Jugoslavije, a
krajem devedesetih najveći broj za Ameriku, tako da
danas 15000 Gusinjana živi u Newyorku.
KO SMO
U tekstu odakle smo, procitali ste gdje su geografski
smjesteni Plav i Gusinje. U ovom tekstu pokušat ću,
koristeći raspoložive istorijske izvore, čitatelje naseg
biltena da upozna, kada , kako i zasto se formiraju na
urban nacin Gusinje i Plav, kome su organizaciono
pripadali koje ih etnicko stanovnistvo naseljava, sta ih
je definisalo kao etnos i sl.
Razmisljajuci o tome na koji nacin i kojom metodom
da zapocnem ovaj tekst imao sam vise dilema. Da li da
koristim iskljucivo istorijsku građu koja je raspoloziva
u raznim encikilopedijama, decansku hrisovulju, inim
historicarima itd. ili iskljucivo autorima porijeklom
iz Plava, Gusinja, Murine, Sarajeva ili kombinujuci
sve metode od naucnih, faktickih pa do metoda
svjedocenja koje su cesto subjektivne. Odlucio sam se
za sve po malo ali je osnova istorijska građa, stavovi
zavicajnih autora i druga literatura sa preteznim
naglaskom na drustveno-sociolosku dimenziju
formiranja ove etnicke grupe-skupine.
Od urbanog formiranja, Plav i Gusinje naseljavaju u
velikom procentu pripadnici islama koji se nacionalno
ne poistovjecuju. Manji dio stanovnistva se osjeca i
definise kao pripadnici Albanske nacije i to pripadnici
islama i katolicanstva, dok je vecina ovog stanovnistva
imala problem sa nacionalnom pripadnoscu sto ce
im kroz vijekove biti veliki problem i uzrok neviđenih
tragedija. Stoga ovaj tekst tretira iskljucivo pripadnike
islama Plava i Gusinja. No red je radi pravilnog
razumijevanja utvrditi koje su etnicke skupine
naseljavale Plav i Gusinje prije pojave religija i nacija.
Enciklopedija Jugoslavije tvrdi da se na sadasnjim
prostorima Plava i Gusinja vise od 300. godine p.n.e
odvijala odredjena drustvena struktura kao i to da
je na ovim prostorima zapoceo rimsko-ilirski rat, iz
cega nije tesko zakljuciti da su ove prostore u tom
periodu naseljavali, prvo Rimljani, potom Iliri te dio
Romanskog stanovnistva. Također nije tesko zakljuciti
da su ovi prostori bili veoma bogati, strateski znacajni
i klimatski veoma dobri sa dosta vode, plodne zemlje
i dobrih pasnjaka. Zato su uvijek bili predmetom
osvajanja. Obzirom da par stotina godina p.n.e. pa
dobar period i nove ere karakterisu ratovi, propadanje
starih, formiranje novih imperija i sl., na ovim
prostorima su se odvijali znacajni migracioni procesi.
Ovi migracijski procesi su se intezivirali posebno u 17.
stoljecu sto nije mimoislo ni prostore Plava i Gusinja.
No da se sada osvrnemo na ono sto je veoma bitno za
nas Gusinjane i Plavljane.
Osmanlije (Tursko carstvo) su krajem 15. stoljeca na
ovim prostorima zatekli impozantnu koncentraciju
stanovnistva, vecu nego bilo u kojem drugom prostoru
Crne Gore i Brda. Defterima skadarskog sandzakata
popisom je utvrdjeno da je 1485 godine u PlavskoGusinjskoj nahiji bilo 1130 domacinstava, pretezno
vlaskog stanovnistva koje je tokom 16. i pocetkom
17. stoljeca nestalo. Uzrok nestanka ove populacije
nije decidno utvrđen, no posto ovaj vremenski period
karakterise osvajacki karakter velikih evropskih sila
(Rusija, Francuska, Austrija) koji je imao imperijalisticki
cilj sa sigurnoscu se moze utvrditi da nestanak ovog
vlaskog stanovnistva nije uzrokovan humanim
preseljenjem. U svemu tome znacajnu ulogu imala je i
katolicka crkva pod vodjstvom papinih misionara koji
su sluzili Mletackoj Republici.
Prisustvo osmanlija na prostoru Balkana a posebno
osvajanjem male Crne Gore doprinijelo je raslojavanju
zatecenog stanovnistva po vjerskoj osnovi. Poznato
je da je na ovim prostorima domirirala pravoslavna
religija i određeni postotak katolicanstva. Tursko
drustveno uređenje dominantno je crpilo uzuse
Islama i islamske filozofije zivota kao i uspostavu
šerijatskog zakona. Ovo drustveno uređenje je nema
sumnje bilo pravednije, naprednije i bolje uređeno sto
je doprinijelo dobrovoljnom prelasku na islam veceg
broja zatecenog stanovnistva iz oba tadasnja etnosa i
pravoslavnog i katolickog. Tako se određeni vremenski
period ovaj podvojeni vjerski drustveni zivot odvijao
veoma skladno sto zorno potvrđuju primjeri plemena
Kuca ciji se zivot skladno odvijao izmedju pripadnika
krscanstva i islama jer su ti pripadnici bili tijesno
krvlju vezani a pored ljudskih nazora, postovali su se
i kanoni Ljeke Dukadjina.
Dakle u pocetku “Luna” nije smetala krstu. Kako u
Kucima tako i u ostalim mjestima stare Crne Gore
i Brda nesmetano se odvijao zivot clanova istog
plemena ali razlicitih religijskih uvjerenja. Sta je
uzrokovalo raseljavanje pripadnika Islama iz jednog
u drugi kraj sadasnje Crne Gore a posebno pojava
stanovnistva islamske vjeroispovijesti na prostorima
Plava i Gusinja govori Marijan Bolica u opisu
Skadarskog Sandzaka. On potvrđuje da su se pobune
protiv osmanlija cesto dizale potaknute Carskom
Rusijom i po nagovoru Mlecana. Ove pobune su
9
vođene protiv domorodackog stanovnistva, protiv
“svojih Turaka” , dakle protiv krvne brace koji su presli
na Islam. U bunama su prednjacila brdska plemena
(Kuci, Piperi, Bjelopavlici te pleme Klimente sa sjevera
Albanije).
Cilj ovih pobuna je bio pljacka, pustosenje i ubistva
a povod je navodna osveta Turcima koji su na “besu”
zarobili Knjaza Danila namjeravajuci ga ubiti. Danilo
je otkupljen za određenu sumu zlatnika. Oslobodivsi
se a uz poticaj velike Rusije preduzeo je mjere osvete
napadajuci osmanlije po odredjenim mjestima. Tako
je doslo i do pobune plemena Kuci koji su napali
tvrđavu Medun na koju su istakli mletacku zastavu sto
je potvrda da je kuckim glavarima obecana posebna
nagrada od strane Kotorskog Providura. Prezivjelo
stanovnistvo, Muslimani, uspjelo je da se spase bjezeci
u Spuz, Podgoricu, Niksic, Kolasin, Rozaje te Plav i
Gusinje.
Od tada je nestalo muslimana u plemenskoj
zajednici Kuca a znatno je povecana muslimanska
komponenta u drugim krajevima. U Plavu i Gusinju
su vrseni intenzivni upadi plemena Klimente koje je
zadavalo velike brige lokalnom stanovnistvu koje je
bilo pod zastitom osmanlija sto ih je natjeralo da
pocetkom 17. stoljeca (oko 1610 godine) izgrade
gradsko utvrdjenje Gusinje a sest godina kasnije i Plav.
Ove godine se uzimaju kao nastanak urbanizacije
Plava i Gusinja i ova mjesta defakto svrstava u gradove.
Obzirom na ucestale napade na Plav i Gusinje od
strane Klimenta, Kuca i Pipera, Plavljani i Gusinjani
su se herojksi odupirali ovim napadima u cemu su
prednjacila dva cuvena junaka, Mulja Čaković i Ramo
Sujkovic.
Radi zastite Plavljana i Gusinjana i gusenja ove pobune
osmanlije su angazovale 15000 vojnika. Ovdje se valja
zapitati koji je to interes sto su osmanlije motivisane
na upotrebu velike vojske da sacuva stanovnistvo
ovih krajeva osim vjerske pripadnosti. Smatram da je
najbitniji interes osmalija bio u cinjenici da su ova dva
mjesta na fantasticnoj lokaciji, da ima dosta ravnice,
da ima potoka i rijeka u izobilju, da postoje tri jezera,
da posjeduju prelijepe pasnjake kao i to da su ova dva
mjesta stvorena za trgovinu jer su bila locirana tako
da su kroz njih prolazile saobracajnice od Dubrovnika
preko Podgorice, Gusinja i Plava i dalje preko Kosova,
Skoplja, Soluna do Istambula. Sve ove navedene
cinjenice pogodovale su da se u ovim krajevima razvije
veoma ziv i dinamican zivot a pri tome se i bogato
zivjelo od cega je odredjenu korist imala i Turska vlast
preko instalisanih aga i begova. No porasli su apetiti
male Crne Gore za prosirenjem teritorije metodom
otimanja od komšija.
U ovome je veoma ohrabrivana i imala punu
podrsku od Carske Rusije. Opredeljenje za
zauzumanje teritorija, tada jos nepriznate Crne Gore
putem otimanja podrucja koje su u drzavno-pravnom
pogledu bile u sastavu osmanske drzave i na kojima
je crnogorsko stanovnistvo bilo izrazito manjinsko,
izazvalo je brojne oruzane sukobe. Prvi takav sukob
10
crnogoraca s jedne strane i Plavljana i Gusinjana sa
druge strane dogodio se 1854 godine. Istoricari su ovu
bitku nazvali “Polimska vojna”. Crnogorsku vojsku koja
je ucestvovala u ovoj bici porazili su iskljucivo Plavljani
i Gusinjani jer tada u ovim mjestima nije bilo turske
vojske. Odbrana ovih gradova oslanjala se na lokalno
stanovnistvo koje zbog odbrane Plava i Gusinja nije
bilo obavezno sluziti vojni rok u osmanskoj vojsci.
Ove vojne formacije bile su potcinjene mladom
kajmekamu Gusinske kaze, Ali-begu Sabanagicu,
kasnije cuvenom Ali-Pasi Gusinjcu. Crnogorci su tesko
podnijeli ovaj prvi vojnicki poraz u Gornjem Polimlju,
na Previji i u njihovoj svijesti ostala je dugo i duboko
urezana o cemu su dugo i cesto pisali. Izgleda da
crnogorcima nikako ne leze Plavljani i Gusinjani jer su
samo 25 godina kasnije bili do nogu potuceni u boju
na Noksicu kao i na Murini 1880 i tako redom kasnije
kada su god pokusavali protiv Plavljana i Gusinjana
nesto na silu uraditi. Svi ovi vojni angazmani male
Crne Gore zapoceli su zbog pocetka slabljenja Turske
imperije.
Nastaviće se…
STUDENTI
IZ PLAVA I GUSINJA
U SARAJEVU
Slijedeći tradiciju naši studenti iz godine u godinu,
poslije završetka srednjoškolskog obrazovanja, kao
smjernicu i put ka uspjehu biraju Univerzitete u Sarajevu.
To je, prije svega, želja naših roditelja da se osamostalimo
i uspijemo u životu kroz vrijeme studiranja na priznatim
Univerzitetima.
Pored toga, veliki broj naših sugradjana i rodbine zivi u
Sarajevu, te s toga žele da ga osjecamo kao „svoj“ grad.
Početak studiranja nije lak, ne samo u Sarajevu već u bilo
kojem drugom gradu. Pored svih obaveza i navikavanja,
dodatni problem je i status stranih državljana, koji se
ne sastoji samo u redovnom prijavljivanju već se naš
status primjećuje i u društvu. Na fakultetima se studenti
uglavnom grupišu, najčešće su te grupe formirane još za
vrijeme srednjoškolsih dana. Prve predrasude su vezane za
naš govor po kojem nas odmah svrstavaju u „Sandzaklije“.
Razlozi su ti što su ljudi iz naših krajeva postigli velike
uspjehe u ovom gradu te smatraju da smo zauzeli njihova
mjesta, iako tako ne bi trebalo biti.
Period osamostaljivanja studentima nije jednostavan.
Cijeli spisak obaveza za koje prije nismo toliko znali je sada
samo na nama. Bilo je potrebno uspostaviti ravnotežu
između odgoja koji smo ponijeli od kuće, a opet se
prilagoditi načinu života koji je u mnogo čemu drugačiji
od načina života u našem kraju.
Naši studenti, kojih ima na svim fakultetima su postigli
(i dalje postižu) velike uspjehe. Neki su se čak tokom
studiranja aktivirali i dobili državljanstvo, da bi nakon
studiranja sebi osigurali bolju mogućnost za odgovarajući
posao. Po završetku fakulteta, neki se vraćaju u rodni
kraj, neki se odluče za Sarajevo, gdje je, moram naglasiti,
mnogo veća konkurencija za posao, ali s obzirom da nam
je upornost jača strana-tako i dobijamo posao kakav
zaslužujemo i uvijek težimo usavršavanju.
Zadnjih godina je sve manji broj studenata iz Plava i
Gusinja u Sarajevu a razlozi su prepreke koje sam navela,
ali bez obzira na sve to mogu sa ponosom preporučiti
da upornost, istrajnost i znanje pobjeđuju i svi smo mi
ponosni na uspjehe naših studenata. Zato zanemarimo
sve poteškoće sa kojima se susrećemo jer znanje je naše
oružje kojim pobjeđujemo sve te prepreke.
Sabina Đešević
11
Upoznajmo Fondaciju „Sanela Redžepagić“
I CARMEN
JE ZAPLAKALA
Fondacija „Sanela Redžepagić“, osnovana je nakon humaniste Fahrudina Radončića, i Raiffeisen Banke
Saneline smrti 2008. godine, i neučinkovitog liječenja BiH, prije dvije godine osnovali su fondaciju koja nosi
Sanelino ime. Fondacija je u svom radu fokusirana
u Sarajevu i Pavii (Italija).
na pomoć ženama tako što će ih stalno podsticati
Inače, Sanela je imala zvanje akademski muzičar na blagovremenu brigu o svome zdravlju tj., odijelu
solo pjevač – profesor. Bila je pet godina članica tijela koje nemilosrdno napada opaka bolest zvana
Opere Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani, rak dojke, a kada obole, da im u granicama svoje
a zatim do kraja života solistica u Sarajevskoj operi. mogućnosti bude od pomoći.
Odigrala je za života mnoge operne uloge, gostovala
Iako Fondacija „Sanela Redžepagić“ faktički djeluje
u dosta stranih država i održala veći broj samostalnih
nepune dvije godine, stekla je mnogobrojne prijatelje,
koncerata.
saradnike i poštovaoce i za nju znaju u Americi,
U svom kratkom životu i bogatoj umjetničkoj Holandiji, Kuvajtu, Njemačkoj i drugim državama
karijeri, o najljepšoj uspomeni joj je ostao nastup odakle svakodnevno prima poruke, a njene aktivnosti
1997. godine, na procesiji u Ljubljani za Papu Ivana prate i objavljuju mnogi poznati portali.
Pavla Drugog. Posljednje trenutke svoga mladog
Fondacija je u ovoj godini započela kontinuirani
života Sanela je provela uz neutješne roditelje i sestru
Larisu, a na stočiću pored kreveta stajale su tužne obilazak žena koje se liječe od raka dojke u kliničkim
note Opere Carmen, koju nije odigrala a toliko joj se centrima u BiH, te su tako već izvršene posjete u
radovala. Iz Italije je za jedne novine izjavila: „Carmen Zenici, Sarajevu i Tuzli a naredne su predviđene u
ću igrati ja ili neko drugi, u Sarajevu ili negdje drugdje“. Mostaru i Banja Luci.
Ova aktivnost će se nastaviti i u idućoj godini a
Smrt je bila brža, a Carmen je za njom ostala
ženama se uz posjetu predstavnika fondacije predaju
uplakana.
prigodni pokloni prilagođene njima nakon operacije
U znak sjećanja na ljepotu njenog lika, duše, odnosno kemoterapije. Svoju aktivnost i inovativnost
dobrote i umjetničkog opusa, njena rodbina i bliski u radu, Fondacija „Sanela Redžepagić“ pokazala je
prijatelji, uz podršku velikog čovjeka, privrednika i realizacijom triju originalnih akcija, i to:
12
Sarajevo, novembar 2011. god.
t Prvo
učešćem na Međunarodnom privrednom
sajmu ZEPS 2011. godine, gdje je u pet dana na
svom atraktivnom štandu, uz učešće mladih
saradnica Fondacije iz Zenice i Sarajeva,
podijeljeno oko sedam hiljada primjeraka
propagandnog materijala, usmjerenog na
prevenciju od opake bolesti karcinoma dojke.
t Drugo
Fondacija je ove godine na više od dvije stotine
adresa u Federaciji poslala vrećice u kojima
su se nalazile poruke, simbolične kasice i dio
materijala koji je imao za cilj da dodatno
animira širu javnost o prisutnoj opasnosti raka
dojke, koji nemilosrdno napada žene.
t Treće
vrlo simboličnu i edukativnu akciju Fondacija
„Sanela Redžepagić“ je organizirala sa MUPom, ZE-DO kantona, pod nazivom „STOP
RAKU DOJKE“, gdje su saradnice Fondacije sa
saobraćajnom patrolom na nekoliko punktova
zaustavljale vozače, dijelile im promotivni
materijal o prevenciji od raka dojke, što je
primljeno sa izuzetnim simpatijama, i ocijenjeno
vrlo korisni i neuobičajeno.
Inače, Fondacija je počela da održava prigodna
predavanja po općinama o raku dojke, a u planu
ima i izradu prigodnog priručnika, kako da se žene
što je moguće više zaštite (preventivno) od ove teške
bolesti, kao i kako da se ponašaju za vrijeme liječenja
i rehabilitacije.
Fondacija „Sanela Redžepagić“ smještena je u
elitnom objektu Avaz Twist Tower, gdje ima sve uvjete
za uspješan rad te ovim putem poziva sve koji su
zainteresirani za volonterski humanitarni rad, da joj
se pridruže i pomognu u realizaciji njenih plemenitih
ciljeva.
Fondacija se finansira donacijama firmi i građana,
a njen zlatni sponzor je Sportska kladionica Bet
Live iz Novog Travnika, na čiji zahtjev je potpisan i
svojevrsni sporazum o saradnji s Fondacijom.Za
ambiciozni program rada Fondaciji su potrebna
stalna sredstva, te je zaista potrebno da svi građani,
koji su u mogućnosti, izdvoje bilo koji iznos i uplate
ga ili na račun Fondacije ili pozivom na humanitarni
telefon br. 090 290 014, na koji način će donirati 1 KM
za svekoliku pomoć ženama kojima je neophodna.
DA SVE ŽENE BUDU ZDRAVE !
S. Redžepagić
Pozivamo sve građane da kad god mogu posjete Fondaciju,
a kada nisu u mogućnosti, da nas kontaktiraju na sljedeće načine:
Tel. br. 033 217 705; Mob. br. 063 803 224;
web stranica: www.fondacijasanelaredzepagic.ba; E-mail: [email protected] ;
Žiro račun Fondacije: 1610000078720070 kod Raiffeisen Bank BiH
13
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U BOSNI I HERCEGOVINI
OBILJEŽAVANJE
KURBAN BAJRAMA
HIDZRETSKE
1432./2011. GODINE
Allahov poslanik, a.s., je rekao:
,,Zaista je Allah na pomoći svom robu
dokle god taj rob pomaže
svog brata muslimana.’’
Braćo i sestre!
Vama darovaocima ovogodišnjih novčanih sredstva
povodom Kurban Bajrama 2011. godine, povjeravajući
emanet Zavičajnom društvu Plavljana i Gusinjana da ih
podijele zavičajcima iz Sarajeva i Mostara, dajemo na
znanje kraće podatke o realizaciji primanja novčanih
sredstava za i njihovu podjelu.
zapošljavanja, jer pravimo bazu podataka koja će biti
dostavljena svim našim zavičajcima koji posjeduju firme,
pa neko od njih možda i nađe posao, jer na taj način
imamo tačan uvid šta je ko po zanimanju, kakva znanja
i vještine posjeduje, za kakve poslove je osposobljen
ili bi želio da bude osposobljen, da bi eventualno na
osnovu toga privrednici naši zavičajci mogli reagovati.
Kao što je poznato Zavičajno društvo Plavljana
i Gusinjana je i ove godine kao i prethodnih
U tom smislu prislo se Realizaciji odluke sa 44. sjednice
blagovremeno počelo sa primanjem uplata za podjelu UO zavicajnog Društva, koja je održana dana 03.11.2011.
našim zavičajcima povodom Kurban Bajrama hidzretske god. na kojoj je odlučeno da se ove godine za Kurban
1432/2011. godine.
Bajram privremeno obustavi prikupljanje i podjela
Kurbanskog mesa iz razloga nemogućnosti sigurnog
Koristimo priliku da najavimo reviziju spiska za podjelu, lagerovanja prikupljenog Kurbanskog mesa jer Kurban
pogotovu spiska iz tabele sehida i poginulih boraca jer Bajram ove i narednih godina pada u sve topliji perod
je jedan broj korisnika izjavio da ne želi više da bude na godine, a da se nastavi sa praksom prikupljanja i podjele
spisku, te koristimo priliku da ovim putem pozovemo novčanih sredtsva. Za navedeno radna grupa u sastavu:
sve korisnike da nam se jave ukoliko još neko ima kakve Musić Ruždija predsjednik, Ferhatović Ekrem član,
želje ili primjedbe. Takođe kod podjele smo obavijestili Memić Amela član i Ibrahimagić Suad član, pristupila
sve prisutne da prevashodno djeca šehida, poginulih je akciji prikupljanja i podjele novčane pomoći trima
boraca, civilnih žrtava rata, te i djeca ostalih zavičajaca kategorijama naših zavičajaca koji su kao i do sada bili
bez obzira dali se nalaze na pomenutim spiskovima ili korisnici iste (porodicama šehida i poginulih boraca;
ne, dostave svoje biografije UO Zavičajnog društva, socijalno ugroženim i našim zavičajcima iz Mostara u
kontakt osoba je Amela Memić, radi kompletiranja Hercegovini).
njihove dokumentacije i oko eventualne pomoći kod
14
Sarajevo, novembar 2011. god.
t REPLICO d.o.o. Sarajevo 100,00 KM;
t Mulić Šemso Sarajevo 100,00 KM;
t AC REMS d.o.o. Sarajevo 100,00 KM;
t Redžepagić Safet Zenica 100,00 KM;
Visina pojedinačne novčane pomoći po korisniku t SZR JASA Sarajevo 100,00 KM;
iznosila je 40,00 KM, osim u 2 (dva) karakteristična t FS LINEA d.o.o. Sarajevo 100,00 KM;
slučaja, gdje je iznosila 50,00 KM, a što je komisija t Memić Sanija Sarajevo 50,00 KM;
t Pašalić (Redžepagić) Maida Sarajevo 50,00KM;
jednoglasno usvojila.
t Lucević Rifat Sarajevo 40,00 KM.
Na osnovu zahtjeva upućenog od strane UO
Koristimo priliku da se svim nasim donatorima
Zavičajnog društva svim privrednicima koji žive i rade zahvalimo u nase i u ime svih onih koji su primili ove
u BiH, a uzimaju učešća u svim našim akcijama našem novcane poklon pakete. Molimo milostivog i samilosnog
pozivu se odazvalo odredjeni broj privrednika koji Alaha da obilato nagradi sve one koji su nam donirali
uzimaju ucesca u svim nasim akcijama i to redom kako novcana sredstva, izvrsili svoju islamsku obavezu, a
slijedi. Ovogodišnji darovaoci novcanih sredstava su:
posebno sto su time potpomogli nase zavicajce.
Podjela prikupljene novčane pomoći izvršena je u
Subotu, 12.11.2011.god. u 12.00 sati, u prostorijama
Kluba, uz prisustvo skoro svih korisnika sa navedenih
spiskova.
t
t
t
t
t
t
t
t
t
AMOS GRAF d.o.o. Sarajevo 700,00 KM;
DENIDA group d.o.o. Sarajevo 500,00 KM;
Mrkulić Saljo Sarajevo 500,00 KM;
Omeragić Šukrija Sarajevo 300,00 KM;
GRBAVICA d.o.o. Sarajevo 200,00 KM;
pizzeria MERKATO Sarajevo 120,00 KM;
NAIDAS TRADE d.o.o. Sarajevo 100,00 KM;
QUADRO caffe bar Sarajevo 100,00 KM;
IRFAX d.o.o. Sarajevo 100,00 KM;
,,Ko olakša muslimanu neke od dunjalučkih tegoba,
Allah će zbog toga njemu olakšati tegobu na Sudnjem
danu”
Jos jednom hvala Alahu i svim vama koji ste pomogli
ovu nasu akciju, i pozivamo vas da i ubuduce zajednicki
realizujemo ovu hairli aktivnost.
Za vas pripremili i uredili: Musić Ruždija, Ibrahimagic
Suad, Ferhatović Ekrem, Memić Amela.
15
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U BOSNI I HERCEGOVINI
Drugi pišu o nama:
prenijeto iz lista Poštar br.25/2007
DOBAR GLAS
DALEKO SE
ČUJE
(odlomak iz teksta) piše: Ferid Ferović
Razgovor sa gospodinom Ujkanom Zilkićem,
voditeljem Pošte 71218 Sokolović-Kolonija, smještene
u istoimenom naselju,između Ilidže i Hrasnice.
Potanko, o svemu i svčemu, o radu i pregalaštvu, o
uspjesima i patriotizmu, o tužnim, ali i o onim drugim,
nadasve radoisnim trenutcima.
izdanak ugledne i nadaleko čuvene porodice Zilkić.
Put u nadi za bolje sutra,prije tridesetak
godina,dovodi Ujkana Zilkića u Sarajevo.Zapošljava
se u Elektroprivredi Bosne i Hercegovine,u kojoj kao
komercijalista,radi dvije godine,da bi potom prešao u
Poštu 71212 Hrasnica.Počeo je kao dostavljač,zatim
Kročiš li Bosnom, najljepšom zemljom na svijetu, šalterski radnik,pa „dogurao“ i do kontrolora,na kojem
vidjećeš prvo da je stara i legendarna planina Igman ga radnom mijestu i rat zatiče.
mrka obrva svome Sarajevu. Kao oku, poklanja mu
Ujkan Zilkić je otac četvoro dijece,dva sina-Sanela i
neku čudnu graciznost, prepotentnost i odvažnost.
Salmira,i
dvije kćerke-Enice i Anele.Najteži trenutak
S planinom Bjelašnicom u zagrljaju, Igman očinski
drži porodicu na okupu-zelenu Bosnu i sunčanu u njegovom životu bio je kad mu je 28.avgusta 1992.
Hercegovinu. U skoro poetičnom skladu. U samnom godine,u cvijetu mladosti tragično nastradao srednji
položaju ove planine, iz čijih njedara izvire prelijepa sin Sadat.No,gdje je tuge,uz golemi roditeljski sabur,ima
rijeka Bosna, između Ilidže, čuvene po svojim i velike radosti.Od kćerke Enise i sina Sanela,porodica
ljekovitim mineralnim i sumpornim izvorima, Zilkić bogatija je za četvoro prekrasne unučadi.
banjama, kupališnim bazenima, te drugim prirodnim
Kao aktivni član Patriotske lige Bosne i Hercegovine,od
blagodetima i, nekada, industrijski razvijene Hrasnice,
oktobra mijeseca 1991.godine,na području općine
pruža se prostrana i ravna Sokolović-Kolonija. Naselje
Ilidža nastavit će oslobodilačku borbu u Armiji
koje broji preko pet hiljada stanovnika. Dakle,naselje
Republike Bosne i Hercegovine.Prikljčuje se 104.
sa dovoljnim brojem stanovnika da bi, po poštanskim
Motorizovanoj Brigadi u Hrasnici,u kojoj ostaje do
propisima, moglo da ima svoju Poštu. I ima je.
kraja rata.Bio je angažovan na telefonskoj centrali u
Centru veza,a u međuvremenu je obavljao i dužnost
upravnika Pošte 71212 Hrasnica,koja cijelo vrijeme
rata nije prestajala sa radom.
Pošta - neraskidiva karika
svakodnevnog života
Pošta 71218 Sokolović-Kolonija počela je sa
radom 2001.godine,u tada tek novosagrađenom
objektu,u okviru ovdašnjeg velikog Zanatskog centra.
Njen voditelj je gospodin Ujkan Zilkić.Prošavši sve
faze rada,u sistemu poštanskog saobraćaja je oko
trideset godina.U živopisnom i pitoresknom gradiću
Plavu,poznatom po svom jezeru,iz kojeg izvire rijeka
Lim,podno visokih i surovih Prokletija,1953.godine,od
oca Balije i majke Umihane,rođen je Ujkan Zilkić,časni
16
Značajna logistička podrška
funkcionisanju sistema
Pošta 71212 Hrasnica,preko koje se,takoreći,odvijao
čitavi rad PTT-a,imala je funkciju Centra pošta
Sarajevo,jer su u njoj bili izmješteni svi pečati.Sva
pošta se,kaže Zilkić,morala iznijeti na Igman,koju su
Centrotransovi autobusi preuzimali i prevozili prema
centrima pošta Zenica i Mostar,i dalje.Ujedno,iz ovih
Sarajevo, novembar 2011. god.
centara preuzimane su i sve pošiljke koje su upućivane
u Sarajevo.
Stvoriti u ratnim uslovima,koliko-toliko,normalno
odvijanje PTT saobraćaja,bilo je moguće samo uz
nadljudski težak rad,koji su nesebično ulagali svi
radnici ove pošte,a kojih je,u prosjeku bilo od deset do
petnaest.
Pošta u Hrasnici i tadašnji njen upravnik,gospodin
Ujkan Zilkić,bili su u svakom pogledu,izuzetno
značajna logistička podrška kompletnom ratnom
rukovodstvu,raznim
stručnjacima
i
brojnim
radnicima Javnog preduzeća PTT saobraćaja Bosne
i Hercegovine,Sarajevo,koji su kroz Sarajevskim
„tajni tunel“,probijen krajem jula 1993.godine,ispod
aerodromske piste, u dužini od 760 metara,po
službenim zadacima odlazili preko Igmana na slobodne
teritorije Bosne i Hercegovine,kao i u druge zemlje.U
Sarajevo su,kroz ovaj „prolaz spasa“,počesto stizali i
Ujkanovi obilni paketi sa hranom,koje je on lično slao
kolegama u Pošti.
Priznanje za požrtvovano
čuvanje imovine preduzeća
Voditelj Pošte V. reda 71212 Hrasnica,Ujkan Zilkić
„vuk“ sa Prokletija,teško da će ikada zaboraviti jedan
događaj koji se zbio 7. jula 2004.godine,kada je naoružani
pljačkaš,u po bijela dana,sa uperenim pištoljem prišao
šalteru blagajne i od gospođe Advije Džaferović,koja je
radila na navedenom radnom mijestu,zatražio da mu
preda novac.Gospođa Džaferović je uspjela zatražiti
pomoć,upoznavši voditelja Pošte o upadu nepoznate
osobe u objekat,na šsta je on prisebno djelovao,uhvativši
se u koštac sa naoružanim pljačkašem,koji se nakon
toga dao u bjeg,ne uspjevši u svojoj nakani.Za ovaj
hrabri poduhvat,kojim je spriječio pljačku Pošte,Ujkan
Zilkić je odlukom upravnika Centra Pošta Sarajevo
nagrađen sa pesto konvertibilnih maraka.Dobar
glas daleko se čuje.Osim usluga dostave,Pošta 71218
Sokolović-Kolonija,koju od 2006.godine uspješno
vodi Ujkan Zilkić,svojim cijenjenim korisnicima
veoma zadovoljnim njenim radom pruža sve druge
poštanske i ostale usluge :mmjenjačke usluge,usluge
pismonosnih pošiljaka u prijemu i isporuci,usluge
uplate i isplate,paketske,telefonske te Western
Union usluge,odnosno usluge brzog i pouzdanog
transfera novca.Prodaja Certifikata,novina,cigareta,čip
kartica,ultra kartica,filatelističkih maraka i ostalih
vrijednosnica,i sve drugo sto ova posta ima u svom
asortimanu da ponudi korisniku,sastavni je dio njenog
rada.
Pošta 71218 Sokolović-Kolonija,u kojoj je izuzetno
vrijedan Ujkan Zilkić i voditelj i šalterski radnik iz
godine u godinu,ostvaruje sve bolje i bolje poslovne
rezultate.
17
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U BOSNI I HERCEGOVINI
ZAVIČAJCI
Redakcijski kolegij Biltena Zavicajnog drustva
Plavljana I Gusinjana u BiH donio je odluku da
zapocne
jedan bitan serijal promocije nasih
zavicajaca koji su zasluzili da se o njima pise u nasem
glasilu. U opciji je bilo vise kriterija, dosta prijedloga
od clanova redakcije koji su to zavicajci o kojima bi se
u biltenu pisalo: da li su to osnivaci drustva, donatori,
sponzori, uspjesni privrednici I sl.
Redakcija naseg glasila jos nije donijela konacne
kriterije ali je donesena odluka da se krene u ovakav
nacin promocije zasluznih Plavljana I Gusinjana sa
prvim sljedecim brojemBiltena.
U tom smislu redakcija je donijela jednoglasnu
odluku da se u ovom broju Biltena predstavi gospodin
Muharem Feratovic. Ovo iz prostog razloga sto se
imenovani “nalazi” u svim navedenim kriterijima.
Stoga prihvatauci svaki “rizik nerazumijevanja” citalaca
naseg Biltena u ovom broju donosimo nekoliko
cinjenica koje promovisu gospodina Muharema u
osobu koja je dala znacajan doprinos radu I razvoju
Zavicajnog drustva Plavljana I Gusinjana u BiH.
Gospodin Muharem Feratovic je rodjen 1938
godine u Budovicama. U Sarajevo je dosao 1964
godine I jedan je od dvadesetak Plavljana I Gusinjana
koji su medju prvima iz tog kraja potrazili vatan u
Sarajevu. Njegov radni angazman ga je vodio u vise
profesija (kondukter, taksista…) sve do zadnjeg
profesionalnog angazmana u kojem se osebno
snasao- oblast ugostiteljstva.
Sada je vlasnik lanca ugostiteljskih objekata
(picerije, kafici) I to u samom centru grada. Tokom
gotovo pedestogodisnjeg boravka u Sarajevu,
Muharem Feratovic se nikada nije distancirao kako
od zavicajne tradicije, kulture, obicaja pa tako I od
zavicajaca koje je dolaskom u Sarajevo zatekao kao I
onih koji su prisitzali u ovaj divni grad. Muharem je
uvijek bio tu za pridoslice da ih ohrabri u odluci da
zapocnu novi zivot u Sarajevu pa da im I pomogne u
mjeri koju on moze a nekima je bio sevep da dodju u
Sarajevo, pomogne im pri pronalasku posla i bude im
pri ruci u svakom poslu.
18
Kada je saznao da postoji ideja da se Plavljani I
Gusinjani organizovanu pocnu okupljati I druziti
svesrdno je mejdu prvima prihvatio tu ideju I na
njemu svojstven nacin radio na formiranju zavicajnog
drustva postavsi jedan od znacajnih osnivaca.
Ovim nije prestao njegov angazman vec je uvijek cak
I u najtezim vremenima (agresija na BiH) bio jedan od
pokretaca I realizatora svake akcije drustva. Muharem
Feratovic je prisutan na svakoj Zavicajnoj veceri od
prve, aprila mjeseca 1991.godine u Hrasnici kada je
bio jedan od zapazenih aktera pa sve do danasnjih
dana, doduse u zadnje vrijeme odigravsi samo jednu
ili dvije “alaturke” (vjerovatno mu nije dobra muzicka
pratnja) sto govori da se bez Muharema tesko moze
zamisliti ijedno zavicajno vece.
Razvijajuci lepezu aktivnosti (Projekat Kurban
Bajrama Porodicno druzenje na Igmanu, Sportske
aktivnosti) koje organizuje Upravni odbor Drustva,
Muharem je jedan od znacajnih aktera navedenih
aktivnosti bilo kroz donacije, bilo kroz sponzorstvo,
licnim ili finansijskim ucescem, ostavlja pecat covjeka
koji zivi za plemenitu ideju stvaranja, rada I razvoja
Zavicajnog drustva Plavljana I Gusinjana u BiH. Ovom
prilikom toliko o nasem Muharemu uz cestitke na
ustrajnosti I svesrdnoj pomoci.
Redakcija
Sarajevo, novembar 2011. god.
BIOGRAFIJA
Zuvdija Hodžić
Dobitnik je značajnih nagrada i priznanja – Nagrade
Zuvdija Hodžić rođen je 1944. godine u Gusinju.
Osnovnu skolu je učio u Gusinju, Peći i Plavu, oslobođenja Titograda, Nagrade oslobođenja Plava,
gimnaziju u Ivangradu. U Prištini je završio Filolozofski trostruki je pobjednik jugoslovenskog festivala
mladih pjesnika »Majska rukovanja«, pobjednik
fakultet. Od 1962. živi i radi u Podgorici .
jugoslovenskih festivala poezije u Beogradu,
Bio je novinar »Titogradske tribine«, saradnik Kumanovu, Prilepu, Nikšiću.
Doma omladine »Budo Tomović«, novinar i urednik
Njegov roman »Davidova zvijezda« je uvršten u
»Titovog pionira«, zatim urednik INDOK – Centra,
»Tribine«, predsjednik Skupštine Republičke školske programe Federacije BIH. Hodžic je poznat
zajednice kulture, urednik časopisa »Doclea« i i kao uspješan crtač, grafičar i ilustrator. Imao je
»Koha«. Bio je urednik »Almanaha«, čiji je i osnivač. samostalne izložbe u Podgorici, Pljevljima, Ulcinju,
Redovni je član Dukljanske akademije nauka i Plavu i Cetinju. Objavio je knjige zapisa i crteža
»Podgoricom starom« (1999) i »Otkrivanje zavičaja«
umjetnosti od 2004. godine.
(2003).
Objavio je knjigu poezije »Na prvom konaku«
Ovaj pisac, slikar, pjesnik i istaknuti kulturni radnik,
(1970), knjige pripovjedaka »Gluva zvona« (1973)
i »Neko zove« (2003), roman »Gusinjska godina« zasigurno jedan od najvećih sa ovih prostora rado se
(1976, 1996), roman »Davidova zvijezda« (1991, odazvao pozivu redakcije i za ovaj broj Biltena priredio
2000, 2001) i knjigu reportaža i putopisa »Jedan dan je kratki osvrt iz istorije našeg zavičaja sa nekoliko
života« (1995). Pjesme i priče prevedene su mu na prekrasnih slika. Uz to u ovom broju objavljujemo
mnoge jezike. Zastupljen je u brojnim antologijama i jednu od pripovjedaka iz njegove zbirke Neko zove
. Nadamo se da će Vas ovi tekstovi bar na trenutak
izborima kod nas i inostranstvu.
odvesti u zavičaj.
19
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U BOSNI I HERCEGOVINI
PLAVSKO-GUSINJSKO
KULTURNO NASLJEĐE
Nazivi planina, rijeka, naselja – Visitor, Trojan,
Lim, Ropojana, Romon, Grmčar, Ribare, i drugi sa
ilirskom, grčkom, romanskom, vlaškom, slovenskom
ili orijentalnom osnovom, kao i brojni i značajni
kulturno-istorijski spomenici – pokazuju da je
područje Nacionalnog parka Prokletije, zahvaljujući
izuzetnim prirodnim uslovima i položaju – od
praistorije do našeg doba neprekidno bilo naseljeno,
svjedočeći o smjenjivanju i prožimanju civilizacija
i kultura, vjera i carstava. Potvrđuju to i tragovi
materijalne kulture – gradine, utvrde, crkvišta,
mramorja, naseobine, groblja, ostaci rimskog
vodovoda u Gusinju ali i do danas očuvane legende
(najčešće o Grcima i skrivenom blagu), vjerovanja,
običaji, etnološki motivi, nošnja, folklor. I danas se
održavaju tradicionalni petrovdanski sabori kod
Hridskog jezera, ilindanski skupovi kod Ali-pašinih
izvora, đurđevdanski uranci i omaha.
Na okapini planine Brade vezirove otkriveni su
crteži iz VIII i VII vijeka prije nove ere. Neki daleki
predak je bijelom bojom prikazao kompoziciju lova
na jelene, dok su na jednom kamenu na Valušnici
prikazane figure Velike majke i djece, lovaca i životinja.
Ovi crteži izazivaju veliku pažnju poznatih naučnih
radnika, istoričara umjetnosti i kulturologa.
Iako na području NP Prokletije nijesu vršena
arheološka istraživanja, prilikom izgradnje pojedinih
objekata i izvođenja komunalnih radova nailazilo se
na ostatke starih građevina, najčešće odbrambenog
tipa ili sakralne arhitekture. U Plavu su, prilikom
izgradnje zdravstvene stanice pronađeni (nažalost i
uništeni) ostaci ranohroišćanske bazilike, kao i groblje
sa ogromnim kamenim pločama koje je narod nazivao
20
latinskim ili grčkim; u selu Višnjevu su otkriveni ostaci
„latinske crkve“ a na brdu Kačanik kod Gusinja „grčko
groblje“, i temelji crkve „primorskog tipa“, u Rudnicima
neobično veliki nakovanj i alatke, najvjerovatnije ostali
od srednjovjekovnih rudara Sasa.
Od sakralnih objekata svakako je najznačajniji
manastirski kompleks Svete Trojice u Brezojevicama,
s lijeve strane Lima, u neposrednoj blizini starog
gradskog naselja „Grad“ i tvrđave čiji se ostaci vide. U
okviru manastirskog kompleksa je i istoimena crkva
koja datira iz XII vijeka. Ona je obnovljena i živopisana
1566. i 1567. godine. Crkva je jednobrodna kamena
građevina sa polukružnom apsidom, pripratom i
naosom, bez kubeta. Građena je u vizantijskom stilu,
a svojom arhitekturom podsjeća na starije primorske
crkve. Živopis je sačuvan u fragmentima, a od motiva
ističe se kompozicija Strašnog suda i scene Rođenja
Bogorodice. Ne zna se ko ih je islikao ali je očita
sličnost sa zoografima Morače i Koma na Skadarskom
jezeru. Zanimljivo je da se zvonik ne nalazi uz crkvu
već na brdu Gradac, što je imalo i praktičnu funkciju
– pozivanja na molitvu ali i obavještavanja i slanja
određenih poruka pravoslavnom stanovništvu . U
blizini crkve je još jedna, nevelika, kamena građevina
– zgrada prve svjetovne škole u ovim krajevima. Crkva
je zakonom zaštićena kao izuzetno vrijedan kulturnoistorijski spomenik.
U centru Plava, na uzdignutom platou nekadašnjeg
„Grada“ okruženog bedemima, nalazi se Stara Carska
džamija, sagrađena 1471. godine. Njenu izgradnju
finansirao je sultan Abdul Hamid. Zbog originalne
arhitekture, duboreza i arabeski, kamene i drvene
gradnje, galerije, soferluka i vitkog minareta, zaštićena
je kao spomenik kulture.
Sarajevo, novembar 2011. god.
U Plavu je i Redžepagića kula ili Čardak – najstariji
i najzanimljiviji stambeno – odbrambeni objekat.
Kula ima tri sprata povezana drvenim, unutrašnjim
stepenicama. Sagradio ju je 1671. godine Hasan–beg
Redžepagić. Dva sprata su od kamena a treći od drveta.
Sa svake strane, na drugom spratu, postoje pokriveni
drveni balkoni. U prizemlju je bio prostor za smještaj
konja i za hambare (magacine), a na spratu - sobe za
divane, sjedeljke, spavanje i objedovanje. Na zidovima,
debelim više od jednog metra su puškarnice. U njoj je
sada smještena zavičajna etnografska zbirka. Kula je
zaštićena kao kulturno-istorijski spomenik.
U Plavu su zanimljive i džamije Sultanija, Šabovića
i Redžepagića.
U Gusinju je
poznata Vezirova
džamija. Izgradio
ju je 1765. godine
Kara-Mahmut
Bušatlija, posljednji
skadarski vezir. I ona
je građena kamenom
i drvetom, i takođe,
ima interesantnu,
veoma funkcionalnu
i dekorativnu
unutrašnjost kao i
veoma visoko i vitko
drveno minare.
U Gusinju postoje i Čekića i Radončića džamija,
pravoslavna crkva Sv. Đorđa sa ikonostasom, a
nedaleko od nje i katolička crkva u kojoj se nalazi
zanimljiva etnografska građa iz života albanskog
stanovništva. Veoma su zanimljive i originalne
kamene kule i kuće sa odajama u kojima su rezbareni
rafovi, dolapi, ornamenti, minderi i ćilimi – proizvodi
domaće radinosti.
Plav i Gusinje poznati su i po vrijednom duhovnom
blagu – usmenoj narodnoj poeziji, pogotovo lirskim
pjesmama, kao i bogatom folkloru, čuvenom
gusinjskom kolu „alaturko“ i igri s puškom koji su na
repertoaru mnogih ansambala. Žensku muslimansku
narodnu nošnju ovog kraja etnolozi smatraju među
najljepšom na Balkanu. Iz osmanskog perioda ima više
pjesnika i pisaca koji su pisali na turskom, persijskom ili
arapskom jeziku.
Ovaj kraj dao je i
poznate književnike
i umjetnike našeg
doba – Radovana
Zogovića, Esada
Mekulija, Dušana
Kostića, Huseina
Bašića, Redžepa
Ćosju, kompozitora
Redža Mulića i druge.
Zuvdija Hodžić
21
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U BOSNI I HERCEGOVINI
OBRAZ
Sve sto je disalo hitalo je u sklonista. Bjehu navrli
obijesni balisti, posundase se sokacima, skrhase
proske, razgnjecise lijehe, pljackajuci I paleci
razrijedjene pravoslavne domove, koljuci celjad i
stoku. Bacali su ih u zapaljene stogove sijena.
Hrupise na vrata kundacima, da ih razglave.Teska
reza skripnu, baglami prozuklo huknuse.
Navramise se I na Gusinje, naslo im se na putu, sviklo.
Pritiskose ga kao povodanj. Trupali su po kulama,
tuhali, pentrali se na tavane, zabijali se u trapove I
budzake, izvukujuci skrivenu I uspanicenu djecu I po
kojeg starca, koji se, nemocan da bjezi prokletijskim
prljagama, skrio u nekoj rupi, dok mine nesreca.
Ponadase se , zaludno, da ce brzo. Neki se predadose
sami, iako su znali sto ih ceka.
Kapidzik na vratima se pomace I otvor poklopi NurDokino izborano, zgrceno lice. Virnuse sitne oci,
uvucene ispod nakostrijesenih vjedja.
Balisti su ih strijeljali tek kad bi ih izmucili, izivjeli se,
orgijajuci.
O, Nur-Dok, bra. Cujes li, o Nur, bra?
Iskoci, dosli ti musafiri, ne srijecu se tako.
Ne ulaze tako musafiri u kucu. Ne prelazi se tako
Nur-Dokin prag. Nije se naucilo. Sto cete?
Otvori, Nur, znas ti sto smo dosli, Vlasce, kopile, u
tvojoj je postenoj kuci. Daj nam ga. To vala.
Ovo im je za dvanaestu, za krscenje na sili.
Nur-Doka pretrnu. Nije ni morao da pita, znao je d
ace stici, video je neko ovo dijete I prokazao. Ni dag a
sakrije nije stigao, ni dag a izvede nekud nije mogao.
Za Avra Cemovica, zaduzio nas je na Previji.
Zapecase ga koprive znoja, do kosti, zasvrbjese.
Musketali su I djecu, vrnucemo im to sad.
Jest, vala, tu je. Dijete je to, siroce, ne grijesite dusu,
ne prilici vam.
Nicija ne sviti do zore, pa ni njihova.
Krst su nam na cello utiskali.
Pojahali su nam na obraz. I na zene.
Galamili su, granali rukama, prsili se I pucali, sigurni
u svoju snagu, ubijedjeni da je doslo njihovo I d ace
dovijek trajati.
Banuse I pred kucu Nur-Dokinu. Skolise je sa svih
strana, zatrpase. Bjehu doznali da je u njoj vlasko
dijete, sin pokojnog Jefta Dragovica, kafedzije.
Izbezumljeno I samo, uskocilo je preko baste u
njegovu kucu, nasumice.
22
Sva je ta bagra ista, Nur. Porasce I ono pa ce ti krv
isposati. Takvi su , znas. Nootvori. Deveto im koljeno
treba utrijeti, da se ne pogani zemlja. Samo je ono
preteklo, spiskali smo ih sve, da se ne kote.
Sklupcano u cosku, dijete je drhtalo, priuseno
jecajuci. Culo je sve, znalo je sto ga ceka. Oko njega
stislo se desetoro djece, Nur-Dokine I brace mu Selja
I Haruna. Njihove zene , ocajne I nemocne, lomile su
prste, udarale se u grudi ili stiskale djecu.
Nur ih pogleda, obrnu se, bi mu zao djeteta. Htjede
da mu kaze: ne boj se, sine, ne da tebe djedo pa da
se sve obrne. Lijepo li si, nesrecno li si, nevino li si.
Rijeci mu zaprijese u grlu, kao koscice, ne moga da ih
Sarajevo, novembar 2011. god.
progune. Zagrcnu se od njih. Sjeti se brace I uzdahnu.
Dje su nasli bas sad da vrat krhaju, slomili se dabogda,
u nevrijeme. I oni, I ovi Gusinjani, kad ne treba, kuda li
su se djenul, ugasili se, ni s knjgama se ne sastavili. Ne
ostavlja se dom I covjek sam kad je vrijeme, nevrijeme,
ovakvo. Sto su sad sam? Sto da cinim? Sila je to, sve
gori od gorega, a milosti nemaju, prsli im obrazi a ni
za strah ne znaju. Boga ne postuju. Sinoc su suturisali
porodicu Aba-Goske, turili im bombe kroz pendzer,
das vi izgore, zajedno sa Djurom Savovim, bjehu ga
sklonili u plijevnicu, komsija im je prvi.
Namakli su I mene na muke, uprtili mi ih, tezih imao
nijesam, a svasta sam preko sijede glave preturio.
Pustiti ga ne mogu a drzat ga u kuci ne smijem. Ovo
me jos nahodilo nije, jadnika. Ni odbranit ga ne
mogu. A moram. Sto me snadje pod stare dane, pred
grobom. I drugom sam nogom u njemu. Sto mi to
cinis boze dragi. Sto mi dusu ne uze, da me ne sramotis
ovako? Mnogo ih je, a medje ljudske nemaju, za tebe
nikad nijesu ni znali. Nagodit se ne mozemo, znam.
Ni pomoci mi nema, sam sam. I ovo dijete, dje nadje
bas mene da na ovaj oganj nalozi. Rekoh li zenama I
djeci da vrata za sobom zatvaraju I ne izlaze, ruzno je
vrijeme, mecava je to, brate moj, urnise sve, nista ne
ostavi. Rat brata nema.
Ne poslusa me niko.
No sad, sto je, tu je. U zemlju da potonem, ne mogu.
Ni grobove zasramit. Necu, vala. Star sam da se
brukom pokrijem, kad cu se oprati?
Kundaci zahrupise po vratima, opet.
Nur-Doka se prenu, zabaci krupnu glavu, odlucan,
ljut.
se zamjeriti, pametno nije. Nikome oprosriti necemo,
nikome duzni ostali nijesmo. Skupicemo se brzo,
trazicemo vas.
Ne laparj, stari, ne djetinji. Senuo si ili se sprdas.
Proslo je tvoje, hvala bogu.
Ne dam ga, prasnu Nur, uvrijedjen. Ne dam, ne
dam… ponovi nekoliko puta, kao da je time zelio I
sebe da uvjeri.
Ko te pita, stari hajvanu, strasilo bezubo.
Calmasi se uskomesase, odvojise se od vrata. Po
gredama zafijukase meci, ispucani u ljutnji.
O, Nur! Obalicemo ti sijeno, navalicemo na japiju I
zazditi.
Imas djecu, pricuvaj ih dok je vrijeme.
Daj to pasce da ih ne pogani.
Ne dam, dijete je to, ograisalo je dosta. A vi, hajte I
uzmite ga, ako vam moze biti. Zamijenicu I njegovi I
svoju glavu.
Ko ih cuva, gori je od njih.
Turicemo ti bombu, niko iskociti nece.
O, Nur, o Nur-Dok, bra! – poznade promukli glas
Seljmona Hota. O , Nur, bra, slusaj me. Branit ga ne
mozes , sacuvat ga ne mozes. Zlo ti se hvata kako god
obrnes. Kazem ti da ga predas, necemo ti djeci nista,
dlaka im s glave faliti nece.
Pih, to mi Seljmon zbori, pomisli Nur. Gubalo ga sto
smo zajedno za sofrom izjeli. Nitkov.
O , Seljmon, viknu, o, Seljmon, cuj me. Hocu nesto
Ne igrajte se glavom, ljudi. Iz ove se kuce niko izvodio
da ti recem. Stanite.
nije. Jako smo pleme, s nama su I Celjici, ne valja nam
23
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U BOSNI I HERCEGOVINI
Nagla tisina popade po svemu, najezise se od toga.
Neki mladji skocise na noge, cineci mu mjesto.
Ha, Nur, zbori. Slusam te.
O, hajd Nur, bujrum, koje dobro, glasnu se Demus
Kodra. Ostario si, vidju, smrknut si. D ate bolest nije
savila.
Daj mi besu da mi ovo dijete ne dirate dok ne vidim
Demusa, vodju vasega. Stari smo znanci, iskacu mu
ovo dijete, da mi ga oprosti.
Seljmon pristade odmah, znajuci dobro Demusovu
narav I bjesnilo koje ga spopane kad se spomenu
Vlasi, mrzio ih je iz duse, zivotinjski, ujeren das u oni
krivi za sve sto ne valja na ovom svijetu.
Dobro sam Demus, nista mi nije. No svrnuh da
ti recem: u kuci mi je Vlasce, sin Jefta Dragovica,
strknuo pravo u ruke. Pa dodjoh da ti ga prijavim,
naredio si tako, cuo sam.
Pametno si ucinio Nur. Aferim. Glavu cu skinuti
svakome ko im ruku pruzi, zaklacu, poprsticu da
Stanite! O, NUr-Dok, iskoci , hajde. Dadoh ti rjec ,
se ne kote, majku im kaursku. U prah cu sve, I zene
vala. Jamcim, puskom.
, I djecu, I mal im. Zapamtice Demus Kodru, he.
Vriskace kad mi se ime pomene, sna imati nece,
Za vratima, Nur pozva najstarijeg sina koji s
ni od mene mrtvoga. Izbiskao sam, ocistio sve od
karabinom cucase kraj pendzera.
pogani. Zbog njih je carstvo propalo, turcili su se dag
Evo ti bomba, Kadjur. Ako se primaknu I navale: udri. a upropaste, gradili su dzamije a pod zemljom su
Ne daj ih u kucuc I uglavite vrata. Zene I sitnez neka crkve imali. Nikad vjer eu njih.
se povuku u klijet, sigurnije je.
Demus, jos nesto sam htio.
Smace rezu I pogrbljen, tromim, starackim hodom,
Sto Nur, zbori.
sidje niz stube. Bio je natusten kao oblaci, nad
Vrmosom. Blizi zemlji no nebu. Gledao je pred
Neka ga ne muce, dijete je, neka ga prevare I pucaju
sobom, ali svi su osjecali da mu iz ociju sijeva I pisti
odmah, ucini mi to, zbog moje djece.
bijes. Osjecali su da je nadut I moze prsnuti kao
srca, raznijeti I sebe I njih. Gotovo nesvjesno uperise Dobro, de, neka ti bude. Jarani smo stari.
puske u njega, pa se razmakose, cineci mu put.
S rukom na lijevoj strain grudi I naklonom, NurDo kule, u kojoj se bjese smjestio Demus, ispratise ga Doka se pozdravi I izadje. (Neka sad bude tako
nekolicina. Tu im se Nur-Doka okrenu I obrecnu.
Demus, neka, ali vam to Nur nece zaboraviti. Kad
tad ti ces mi prvi platiti za ovo, oprostiti necu, ako ja
Sikter, sikter. Sam cu gore. Djeveri mi ne trebaju.
ne mognem I ne stignem, amanet cu ostaviti, hocu
Micite se da ne pukne bruka, da vas sutarisem.
vala).
Pustise ga da udje sam.
Sto je rekao Demus – prekidose ga iz razmisljanja.
Dobro, Nur, pricekacemo, da vidimo.
Je li ti dao medalju, hihi, hi.
Udje u veliku sobu, zagazi runjavom serdzadom.
Zapitkivali su, dirkali. Bjese ga natjerao bijes sto je
24
Sarajevo, novembar 2011. god.
prijetio da provali I sikne no on ga savlada, predje
I preko njihovih podrugivanja. Gazio je nogu pred
nogom, da se smiri, pa tek onda prozbori.
Hajd, sine. Ne boj se, eno ih dje idu, vidite I sami.
Demus me ubijedio da vam ono Vlasce predam I ja
sam pristao. Prijatelji mso, necu da mu se zamjeram.
Rekao je dag a ne mucite, no dag a ubijete, odmah,
cim ga izvedem na stube. Zavaracemo ga, vi krenite
uz sokak, neka vidi da idete. Trojicu postavite ispod
stuba da sacekaju.
Gurnu vrata I propusti ga da prodje. Mesa gotovo I
ne zakoraci na drugu precagu a puske graknuse. On
se savi. Pokusa da se dohvati za camovu perdu, ali mu
ruka skliznu kao tudja, prelomi se I on pade niz stube,
krckavo, kao da puca dzam. Jeknu, dvaput, zakoprca
se, zgrci I smiri. Nur-Doka stisnu pusku, grcevito,
okrenu je da puca, da iskali I odusi, ali mu ona ispade
iz ruku. Slomljen I otezao, pritisnut bolom, sidje niz
stube. Balisti zaminuse uz obor, preskocise proske, ne
osvrcuci se.
I kazite Demusu, trazio je, da zna.
Sad cu ja. Hajde, recite svojima, nek se spreme.
Hoce, ne brini. Nocas idemo, vracamo se. Culi smo
das u ovamo krenule brigade onih komunarskih
skotova. Obavijestio ih neko za ovo nase kupljenje.
Docekacemo ih gore,satrijecemo, da se prica. Haha,
ha.
Nur-Doka udje u kucu. Opkolise gas vi, nestrpljivi,
uzbudjeni.
Hocu babo, evo, odmah, evo.
Nur-Doka uze opusteno tijelo u narucje, smeteno
zureci u njega. Bio je prekinut u pasu, kao pogodjen u
trbuh. Onda se uspravi I dok mu je brada podrhtavala,
zajeca.
Mesa, dijete moje, Mesa sine, oprosti babu svome,
oprosti.
Zene zavriskase.
Dobro je, razvedri ih Nur, dobro je djeco. Demus mu
je oprostio zivot. Strasi se partizana, idu ovamo, a zna Lele nama, kuku, kuku….oj, oj.
da je Harun sa njima. Moze mu valjati, ne zna se sto
vrijeme nosi I ko ce biti kadija. A na njega su cekali, on Uznosio ga je uz stube, mrmljajuci nesto u bradu,
odsutan za sve, ne videci nista.
je jedini pretekao, htjeli su da dovrse.
Djeca zagrajase, obradovana. Obisnuse mu se oko Oprosti mi, sine, morao sam. Mesa, Mesko, sine,
vrata, poljubise ga. Zene pustise suze. Djecak ustade, Meka moj.
zbunjeno, ne znajuci sta bi s rukama.
Milovao ga je po kosi, kudravoj I svilenoj kao
Samo moramo ga prebaciti u kucu Etovu, on je dobro kukuruzna sas, polozenog na postaciji.
sa Talijanima, propustice gad a provede ovo dijete do Oprosti, sine, oprosti babu…morao je…
Vasojevica, do njegovih. Tako cemo I mi I ono skinuti
Nur-Doka nije mogao da ustavi suze. I vlasko dijete,
brigu s vrata.
u cosku, grcalo je, sklupcano I samo.
Mesa, obrnu se sinu, trkni do Etema I kazi das am
Zuvdija Hodžić
porucio da nocas dodje za ovo Jeftovo dijete I prihvati ga.
25
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U BOSNI I HERCEGOVINI
KAKO JE PORAZ
OD 15 RAZLIKE
PRETVOREN U
POBJEDU
OD 2O PREMA 0 ! 26
Nestvarno je bilo čuti u najtežem periodu agresije na
BiH tokom 1993.godine da se u opkoljenom Sarajevu dešavaju sportski događaji. Poslije par odigranih turnira u košarci¸došlo se na ideju da se igra liga u Sarajevu, i
vjerovali ili ne, prijavilo se deset ekipa. Moja ekipa KK
NOVI GRAD je ostala bez većine igrača jer su skoro svi studirali u Sarajevu, i na moju preporuku 4 Aprila ‘92 otišli
su u svoja mjesta i svi su, hvala bogu preživjeli. Uz kapitena
Bašovića, ljudske gromade, Kenana Avdića juniora, sastavili
smo ekipu od košarkaša, pripadnika drugog samostalnog bataljona. Tu su još bili moj prijatelj Mujo Kurtović, s kojim sam trenirao fudbal u Slogi iz Sjenice. Mujo je fenomen,
svestrani sportista koji je odlično igrao fudbal, rukomet
i košarku i uz Likića, Šiljka, Tupkovića, Bakšića bila je to
dobra ekipa.
Sarajevo, novembar 2011. god.
Bez ijednog novog zajedničkog treninga, prvu utakmicu
smo igrali protiv najjačeg rivala “Ćeskopromex”. To je
ekipa koja je redovno trenirala, a satavljena je bila od
igrača koji su igrali u prvoj i u prvoj B ligi ex Jugolsavije, pa
su bili apsolutni favoriti.
U hladnoj sali KSC “ Skenderija “ upoznajem se sa
igračima i preuzimam ulogu trenera jer kapiten Bašović
je igrao na terenu. Svi smo mršavi, blijedi, istraumirani, a
ipak srećni što smo svi zdravo i dobro stigli u dvoranu i
zadužili opremu. A kako smo došli do opreme to je jedna
dobra epizoda iz ratne zbilje jer su naše klupske prostorije
uništene i zapaljene na Dobrinji. Prije toga, sreo sam
svog velikog prijatelja Envera Fazlića pripadnika jurišne
čete Devete brdske brigade s kojim sam nekada radio u
“ Pretisu “ i ispričao mu da počinje liga u košarci, a on
kaže da su prilikom pretresa stana bivšeg trenera Novog
Grada našli garnituru opreme i ja sam ga zamolio da
nam to donese i on je to učinio na čemu smo mu svi u
klubu bili izuzetno zahvalni. Šokirani smo bili prisustvom
mnogobrojne publike, koja je maltene ispunila dvoranu,
a najveći je problem bio šta reći igračima, od kojih sam
polovinu tek upoznao, pogotovu kada je protivnik
izraziti favorit, spreman i uigran. Jedan veoma bitan
detalj saznao sam neposredno prije početka utakmice,
a to je da će u ekipi protivnika biti igrač Admir Bukva
koji nije ispravno registrovan za Ćeskopromex. Naravno,
da sam o tome upoznao komesara i sudije, odnosno
htio sam da im pokažem da iako je rat i anarhija, i da
bez obzira na te okolnosti u sportu treba raditi prema
pravilima i propozcijama takmičenja, i da ću uložiti žalbu
i utakmicu dobiti službenim rezultatom 20 : 00, bez
obzira na činjenicu, što sam uvijek bio frustriran kada
se utakmice u sportu rješavaju mimo terena odnosno
za zelenim stolom. Da opustim atmosferu u svojoj ekipi,
kažem igračima da igraju bez nervoze u laganom ritmu
jer utakmicu sigurno dobijamo službenim rezultatom, i
da forsiramo igru u reketu, jer imamo dobre igrače ispod
koša i to Bašovića, Šiljka i Kurtovića i odličnog plejmejkera
Likića koji ce to realizirati spuštanjem ili dodavanjem
lopte u reketu. Utakmica je išla u onom smjeru kako smo
zamislili, i bez obzira na činjenicu što je protivnik bio
kvalitetniji i spremniji nisu mogli napraviti veću razliku i
prelomiti utakmicu. Tek pri kraju utakmice protivnik je
uspio napraviti 15 razlike, sve zbog umora i nespremnosti
naših momaka. Mi smo bili oduševljeni nastupom ekipe i
većina gledaoca-navijača je bila na našoj strani i navijala
za nas. Komesar lige je registrovao utakmicu 20 : 00 za
KK “ Novi Grad “ i stavio do znanja da sport mora ostati
čist u primjeni pravila bez obzira na vandredne okolnosti
i situaciju. Liga je brojala 10 ekipa, od kojih danas postoje i
rade samo dvije i to KK “ Bosna “ i KK “ Novi Grad “. Ekipa
koja nas je najviše dojmila i impresionirala je ekipa KK “
Čarli “ iz Hrasnice, jer su morali proći kroz tunel da bi igrali
utakmice u Skenderiji. Čak je par igrača ranjeno prilikom
prelaska u Dobrinju. Jednom sam zajedno s njima bio
ispred tunela jer sam iz Kolonije prenosio opremu koju
sam dobio iz Slovenije od KK “ Olimpije “, a KK “ Čarli “ je
tada ostao 6 sati ispred tunela i nisu prešli, pa su to uspjeli
tek sutra drugi dan. Kako su to podnosili oni znaju, ali smo
bili presretni kad bi ih vidjeli u dvorani žive i zdrave. Navešću jedan kuriozitet vezan za košarku, a to je, da
se selektor BiH u košarci Sabih Hadžić poslije nastupa
reprezentacije u kvalifikacijama u Berlinu uvijek vracćao
u Hrasnicu, u četvrtu motorizovanu brigadu i zajedno
sa našim zavičajcem Halitom Radončićem išao u rov na
liniju, i tu je rođeno prijateljstvo koje i dan danas traje.
KK “ Novi Grad “ je bio hit ratne košarke u Sarajevu jer
je pobjeđivao favorite kao što su: Ćeskopromex, Bosna,
Sarjevo, Cenex, itd, a svi punoljetni igrači su bili pripadnici
armije i policije Bosne i Hercegovine, a ova fotografija
pokazuje našu radost i radost navijača poslije već
opisane pobjede nad Bosnom Decembra 1994 godine.
Ekrem Ferhatović
27
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U BOSNI I HERCEGOVINI
28
DOO ,,GIPROM,, TUZLA
DSD ,,GIPROM,, PLAV
PRODAJA STANOVA, GARAŽA I POSLOVNIH
PROSTORA, u Plavu, na lokaciji Racina, kod
osnovne škole, koji se sastoji od četiri lamele, sa
po 14 stanova (jednosobni, dvosobni i trosobni,
četvorosobni), sa garažama i balkonom sa
pogledom na Plavsko jezero.
Jednosobni – 49,00 m2
Dvosobni – 69,00Sarajevo,
m2 novembar 2011. god.
Trosobni – 89,00 m2
Četvorosobni – 115,00 m2
Garaže – 22,00 m2 i 24,00 m2
2 poslovna prostora – sa po 41,50 m2
Mogućnost kompenzacije za nekretnine u Podgorici, Baru,
Ulcinju i Bosni i Hercegovini.
Za sve dodatne informacije se obratite na:
+387 61 734 333
+382 67 239 855
+382 67 239 849,
kao i na mail adresu:[email protected], i
našu zvaničnu web adresu: www.giprom.ba
29
ZAVIČAJNO DRUŠTVO PLAVLJANA I GUSINJANA
U BOSNI I HERCEGOVINI
30
Sarajevo, novembar 2011. god.
t
t
t
t
Općina Trnovo
Fahrudin Radončić
Feratović Muharem
Ahmetović Enver - Eddy
t Mrkulić Saljo
t Omeragić Šukrija
t GRBAVICA d.o.o.
t
t
t
t
t
t
NAIDAS TRADE d.o.o.
Mulić Šemso
Redžepagić Safet Zenica
Memić Sanija
Pašalić (Redžepagić) Maida
Lucević Rifat
31
Download

BILTEN - WordPress.com