UNIVERZITET U SARAJEVU
ARHITEKTONSKI FAKULTET
Stanovanje
U SLUŽBI ODRŽIVOG RAZVOJA
doktorska disertacija
mr. Sanela Klarić, dipl. ing. arh.
Mentor : dr. Rajka Mandić, vanredni profesor
Dostignuća tehnološkog razvoja
čovjeku su, pored blagodati i komfora,
donijela i osjećaj superiornosti nad prirodom. Na žalost, taj ničim opravdan osjećaj
nadmoći čovjeka nad prirodom doveo je i
do gubljenja niti - veze između njih.
Otuđenje između njega i prirode
dovelo je do ugrožavanja vlastitog opstanka na planeti i prouzrokovalo velike klimatske promjene, zagađenja te izumiranje
određenih biljnih i životinjskih vrsta. S druge
strane priroda je savršena. U njoj se mogu
naći odgovori na sva pitanja, nedoumice,
probleme, brige, ali savremeni čovjek tu
prednost saradnje sa prirodom ne razumije
niti koristi.
U ovom trenutku gotovo sve ljudske
aktivnosti (poljoprivreda, transport, industrija, građevinarstvo itd.) imaju štetan uticaj na prirodu. Građevinski sektor je odgovoran za više od 40% potrošnje ukupne
energije i emisije CO2.Dvije trećine energije koja se utroši u građevinarstvu u Evropi
odnosi se na stanovanje. S porastom broja
stanovnika rastu i zahtjevi za novim stambenim objektima što uzrokuje dodatno
povećanje potrošnje energija i emisije CO2
za izgradnju, održavanje, rasvjetu, ventilaciju, hlađenje i grijanje istih.
Zarad svega iznešenoga osnovna zadaća
građevinske industrije, s posebnim akcentom na objekte stanovanja, treba biti usmjerena na iznalaženje rješenja kojima će se
smanjivati zahtjevi za energijom i emisija
CO2.
Analize životnog vijeka materijala
kojim su izgrađeni građevinski objekti pokazuju da isti imaju najveći uticaj na potrošnju
energije i emisiju CO2. Upravo materijali, od
momenta prerade, transporta i ugradnje,
a posebno u periodu korištenja objekta
mogu doprinijeti smanjenju potreba za
energijom, odnosno dovesti do smanjenja
ukupnih zagađenja. Iz navedenih razloga
u fokusu ovoga rada su prirodni materijali
drvo, ovčja vuna i slama.
Ova tri materijala su kontinuirano
prisutni, rastu u prirodi zbog čega je neophodno plansko održivo upravljanje ovim
resursima. Pored toga, to su prirodni ma-
terijali koji imaju izražena termička svojstva
te se mogu koristiti kao izolacioni materijali.
Kod odabira materijala postoje
savremeni kriteriji održivosti koje je neophodno poštovati: ušteda energije,
zdravlje čovjeka, raspoloživost resursa, jednostavnost proizvodnje, vremenski period,
stabilnost, otpornost na požar, estetika, sigurnost, mogućnost prefabrikacije, fleksibilnost, jednostavnost održavanja, dugotrajnost, mogućnost recikliranja i ponovnog
korištenja, te uticaj na okoliš.
Analizama
svakog
materijala
pojedinačno testirani su navedeni kriteriji
da bi se ukazalo na prednosti i mogućnosti
ispunjavanja zahtjeva, odnosno da bi se
ukazalo na mane i način prevazilaženja istih. Rezultati pokazuju da testirani prirodni
materijali mogu zadovoljiti zahtjevne kriterije. Urađene kalkulacije i simulacije dodatno dokazuju da analizirani materijali doprinose smanjenju globalnog zagrijavanja,
smanjenja primarne energije i emisije CO2
te stvaranja eko balansa u prirodi.
Kako je Bosna i Hercegovina bogata
ovim materijalima, analizirane su i prilike
ekonomskog prosperiteta kroz razvoj čistih
tehnologija korištenjem ovih materijala u
građevinskoj industriji. Analize su rađene
kroz razradu dva scenarija. Kroz oba scenarija analizirani su efekti na broj novih radnih mjesta, uticaj korištenih građevinskih
materijala na okoliš, kao i eko balans lokalnih proizvoda.
Utvrđeno je da su efekti scenaria
BAU (uobičajene prakse) štetniji za okoliš
i zdravlje ljudi, nemaju traženi učinak na
stvaranje novih radnih mjesta te da se u
predmetnom scenariju koriste materijali
koji uglavnom nisu proizvedeni lokalno. S
druge strane ECO scenario na sva tri analizirana efekta pokazuje rezultate koji optimiziraju građevinsku industriju, pospješuju
ekonomski razvoj stvaranjem većeg broja
novih radnih mjesta i, kao najvažnije a što
i jeste primarni cilj održive građevinske industrije, smanjuju potrebe za energijom i
doprinose velikom smanjenju emisija CO2.
Sažetak
3
ECO
scenario
podrazumijeva
uvođenje savremenih čistih tehnologija
u tretiranje ovih materijala i doprinosi ne
samo ekonomskom prosperitetu i balansiranom razvoju cijele teritorije Bosne i Hercegovine, već utiče i na zaštitu okoliša i
zdravlje ljudi.
Da bi ECO scenario zaživio na ovim
prostorima potrebna je mobilizacija svih
aktera građevinskog sektora: kreatori politika, naučni i istraživački centri, građevinske
kompanije i industrije, kreativni inžinjerski
timovi - dizajneri građevinskih objekata
koji kroz interdisciplinarni pristup i timski rad
planiraju stambena naselja i objekte, investitori i naravno svi građani. Svi akteri moraju
imati jedinstvenu viziju održivosti i moraju se
ujediniti u nastojanjima da se ta ista vizija
sprovede.
Država BiH treba da prepozna ECO
scenario kao strateški scenario razvoja
građevinskog sektora te da razvije programe kojima će se obezbjediti podrška
inovacijama, čistim tehnologijama, razmjeni znanja i vještina i stvaranju jakog partnerstva između svih aktera u procesu.
Bosna i Hercegovina je zemlja bogata ljudima i prirodnim resursima koja može iskoristiti prednost razvoja održivim upravljanjem
prirodnih resursa i kvalifikovanom radnom
snagom kroz razvoj čistih tehnologija na
teritoriji cijele države. Balansiranim razvojem stvorili bi se bolji uslovi za život, smanjila
migracija stanovništva, a mladim ljudima
pružila šansa za život i budućnost u Bosni i
Hercegovini.
4
Ključne riječi: održivi razvoj, održivo stanovanje, holistički pristup, interdisciplinarno planiranje, prirodni materijali, primarna energija, emisija CO2, strateški razvoj
Na putu pridruživanja Evropskoj uniji
postoje Fondovi predpristupne pomoći
(IPA) koji Bosni i Hercegovini stoje na raspolaganju. Ti fondovi mogu biti korišteni za
podršku održivom razvoju građevinskog
sektora jedino kad se Bosna i Hercegovina
opredijeli za ispunjavanje strateških ciljeva
EU 20/20/20, harmonizira zakone i standarde i usvoji strateške planove kojima će
doći do ispunjenja ovih zadanih ciljeva. Na
taj način ubrzao bi se proces pridruživanja
Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji što jeste
cilj svih građana Bosne i Hercegovine.
Next to wellbeing and comfort, technological advancements brought a sense
of superiority of human kind over nature.
Unfortunately, that same unfounded sense
of superiority of man over nature resulted in
the loss of bond – the connection between
human beings and nature. The human alienation from nature led to our own imperilment of survival on the Planet, causing
considerable climate change, pollution
and the extinction of a number of plants
and animal species.
On the other hand, nature is perfect.
In nature, we find answers to all questions,
problems and concerns. The modern human does not understand the advantage
of working with nature and fails to use it.
Presently, almost all human activities (agriculture, transport, industry, construction
sector, etc) have an adverse impact on
the environment. The construction sector
alone accounts for more than 40% of the
total energy consumption and emission of
CO2.
Two thirds of energy used in the construction sector in Europe goes to housing.
As the number of residents grows, their
requirements for new housing increase,
causing additional increase in energy consumption and new CO2 for construction,
maintenance, lighting, ventilation, cooling
and heating of new buildings.
Therefore, in light of the above, the main
task of the construction sector, focusing
in particular on housing, should be to find
a solution to reduce energy demand and
emission of CO2 .
Life-cycle assessments of materials
used in construction sector show that they
have the largest impact on energy consumption and CO2 emission. These materials, from the moment of processing, transport and installation, and especially during
use, may contribute to reducing our energy demands, and lead to the reduction of
overall pollution rates. In choosing materials, one should follow modern sustainability criteria: saving energy, human health,
availability of resources, simplicity of production, time, stability, fire resistance,
visual elegance, safety, possibility to refabricate, flexibility, simplicity of maintenance,
longevity, possibility to recycle and reuse,
and environmental impact.
For those reasons, this thesis focuses
on natural materials such as wood, sheep
wool and straw. These three materials are
continually present, growing in nature.
Their management needs to be planned.
Additionally, these are natural materials
with strong thermic qualities, apt for use as
insulation materials.
In choosing materials, one should
follow modern sustainability criteria: saving energy, human health, availability of
resources, simplicity of production, time,
stability, fire resistance, visual elegance,
safety, possibility to refabricate, flexibility,
simplicity of maintenance, longevity, possibility to recycle and reuse, and environmental impact.
In the analyses of each material,
the aforementioned criteria were used
to demonstrate their potential to meet all
requirements and to identify weaknesses and ways to overcome them. Results
show that natural materials which were
tested can meet demanding criteria.
The calculations and simulations
done show that analyzed materials contribute also to the reduction of global
warming, primary energy demand and
reduction of CO2 emissions. They positively affect eco-balance in nature.
Given that Bosnia and Herzegovina
is rich in these materials, analysis also focused on economic development opportunities by means of developing clean
technologies and using these materials
in the construction sector. The analysis included two scenarios. Both scenarios analyzed the effects on job creation, impact of
used construction materials on the environment and eco balance of local products.
Summary
5
The analysis showed that effects of
the BAU scenario (usual practice) are more
harmful for the environment and human
health, do not result in desired job creation
and rely on the use of non-locally sourced
materials.
On the other hand, the ECO scenario shows optimization of the construction
industry, advancement of economic development through job creation, and most
importantly, result in sustainable construction industry, reduce energy demand and
contribute to reduction of CO2 emissions.
The ECO scenario includes the introduction of modern clean technologies in
the treatment of these materials. This contributes to economic prosperity and balanced development on the territory of the
entire Bosnia and Herzegovina, with a positive impact on environmental protection
and human health.
All construction sector stakeholders: policy makers, scientific and research
centers, construction companies and industries, creative engineering teams – designers of facilities acting in interdisciplinary
teams planning settlements and building,
investors and all citizens must be involved
in order for the ECO scenario to become
the norm. All stakeholders must share the
vision of sustainability and unite themselves
in their efforts of making that vision a reality.
The State of Bosnia and Herzegovina
should recognize the ECO scenario as the
strategic scenario for the development
of the construction sector, and develop
programs to secure support to innovation, clean technologies, knowledge transfer and the creation of strong partnership
among all stakeholders.
6
Key words: sustainable development, sustainable housing, holistic approach, interdisciplinary planning, natural materials,
primary energy, CO2 emission, strategic
development
Bosnia and Herzegovina is abundant with human and natural resources
to exploit the advantage of development by sustainable management of
natural resources and a qualified work
force to support clean technologies
development throughout its territory.
Balanced development would lead
to better standard of life, lessen population
migration and offer a better chance for
life and future in Bosnia and Herzegovina.
The European Union offers Instrument
of Pre-accession Assistance funding to Bosnia and Herzegovina. This funding may be
used to support sustainable development
of the construction sector only when Bosnia and Herzegovina undertakes to fulfil the strategic objective of EU 20/20/20,
harmonizes its laws and standards, and
adopts strategic plans to fulfil these goals.
That would speed up the accession of
Bosnia and Herzegovina to the European
Union, which is the goal of all BiH citizens.
11
13
16
17
17
17
18
21
21
22
26
29
30
1.0.
UVOD
1.1.
PREDMETI ISTRAŽIVANJA
1.2.
HIPOTEZA
1.3.
SVRHA ISTRAŽIVANJA
1.4.
CILJEVI ISTRAŽIVANJA
1.5.
METODE ISTRAŽIVANJA
2.0.
ODRŽIVI RAZVOJ
2.1.
DEFINICIJE ODRŽIVOG RAZVOJA
2.2.
MISIJA ODRŽIVOSTI
2.2.1. Održiva arhitektura
2.2.2. Zelena gradnja
31
32
32
33
33
36
37
37
38
38
38
39
39
40
41
41
42
44
LISTA SKRAĆENICA
2.3.
ŽIVOTNI CIKLUS MATERIJALA, PROIZVODA I GRAĐEVINSKOG
OBJEKTA
2.3.1. Odumiranje objekata, rekonstrukcija, zbrinjavanje otpada
2.3.2. Recikliranje kao opcija
2.4.
ZAKLJUČAK
3.0
ODRŽIVA GRAĐEVINSKA INDUSTRIJA
3.1.
IZAZOVI ODRŽIVE GRAĐEVINSKE INDUSTRIJE
3.1.1. Problemi i izazovi sektora stanovanja
3.1.2. Problem reduciranja potrošnje energije na minimum
3.1.3. Materijalizacija objekata
3.1.4. Planiranje održivog upravljanja otpadom
3.1.5. Smanjenje emisije CO2 na minimum
3.1.6. Lokalna proizvodnja hrane
3.1.7. Lokalna proizvodnja energije
3.1.8. Planiranje održivog transporta
3.1.9. Održiva razmjena viškova / manjkova u praksi
3.1.10.Razvijanje alata za procjenu održivosti
Sadržaj
3.1.11.Pristup organizacionim i urbanističkim problemima na
održiv način
3.2.
ODRŽIVO STANOVANJE
3.2.1. Razvoj održivih stambenih naselja
7
45 50 51
52
52
52
55
56
57
60
61
65
68
68
71
72
73
77
81
3.2.2. Održivi stambeni objekti u perspektivi
3.2.3. Održive konstrukcije
3.2.4. Tehnički čisti procesi (green tehnologije) - ključ održivosti
i njihova veza sa istraživanjima
3.3.
PRIMJERI DOBRE PRAKSE
3.3.1. Inicijativa integralnog pristupa planiranju građevinskog objekta
3.3.1.1. Primjer 1: Annex 53.
3.3.2. Inicijativa „Pametni grad“ integralni pristup planiranju naselja
3.3.2.1. Primjer 2: Pametno naselje Dornbirn
3.3.2.2. Primjer 3: Pametni grad Aspern (Wien) Beč
3.4.
ZAKLJUČAK
4.0
ODRŽIVI MATERIJALI
4.1.
DRVO I NJEGOVA SVOJSTVA GRAĐEVINSKOG MATERIJALA
4.1.1. Zdravstvena svojstva drveta
4.1.2. Ponašanje drveta u požaru
4.1.3. Zaštita drveta
4.1.4. Drvo, njegove osobine i prerađevine od drveta
4.1.4.1. Osobine drveta
4.1.4.2. Razvoj montažne drvene konstrukcije
4.1.4.3. Dodatno istraživanje o mogućnosti primjene prefabrikovane
drvene konstrukcije za preporod tradicionalne bosanske kuće
84
Sadržaj
8
86
87 89 90 91 91 92 93 93 94 4.1.5 . Vizija drvnoprerađivačke industrije u BiH
(novi objekti /rekonstrukcija)
4.1.6. Zaključak
4.2.
OVČJA VUNA I NJENA SVOJSTVA GRAĐEVINSKOG MATERIJALA
4.2.1. Zdravstvena svojstva vune
4.2.2. Ponašanje vune u požaru
4.2.3. Zaštita vune
4.2.4. Vuna i prerađevine od vune
4.2.4.1. Osobine ovčje vune
4.2.4.1.1. Hemijski sastav ovčje vune
4.2.4.1.2. Vrste vlakana
4.2.4.1.3. Fizičko-mehaničke osobine vlakana
96
97 100 4.2.5.
Razvoj industrije termoizolacijskih panela od ovčje vune u
građevinarstvu
4.2.5.1. Savremena istraživanja o ovčjoj vuni
4.2.6.
Dodatno istraživanje o ovčijoj vuni, strateškom materijalu za
razvoj BiH
4.2.7.
Vizija ove grane privrede u BiH (novi objekti /rekonstrukcije)
4.2.8.
Zaključak
4.3.
SLAMA I NJENA SVOJSTVA GRAĐEVINSKOG MATERIJALA
4.3.1.
Zdravstvena svojstva slame
4.3.2.
Ponašanje slame u požaru
4.3.3.
Zaštita slame
4.3.4.
Slama i prerađevine od slame
105 107
109
111 112 114
114
117
122
122
123
124
126 126 128
132
134 135
137 137
138
141
142 142 142 142 4.3.4.1. Osobine slame
4.3.4.2. Sposobnost bala od slame da zadržavaju toplotu
4.3.4.2.1. Toplotna provodljivost
4.3.4.2.2. Zvučna izolacija
4.3.4.2.3. Obloge za zidove od bala slame
4.3.5.
Primjena slame u održivim savremenim objektima
4.3.5.1. Primjer dobre prakse: S- kuća u Austriji
4.3.5.1.1. Prezentacija procesa izgradnje S-kuće od slame
4.3.6.
Vizija čiste industrije slame u BiH (novi objekti /rekonstrukcija)
4.3.7.
Zaključak
4.4.
ZAKLJUČCI O PRIRODNIM MATERIJALIMA KOJI SU OBRAĐENI
I PRILIKAMA ZA RAZVOJ BIH I REGIONA
5.0.
PREDNOSTI PLANIRANJA ODRŽIVIH SISTEMA
5.1.
SCENARIJI RAZVOJA STAMBENOG GRAĐEVINSKOG
SEKTORA U BIH
5.1.1.
Analiza trendova građevinskog sektora u BiH
5.1.2.
Uvod u scenarije BAU i ECO
5.1.3.
Pokazatelji uspjeha
5.1.3.1. Pokazatelj uspjeha - broj novih radnih mjesta
5.1.3.2. Pokazatelj uspjeha - uticaj korištenih građevinskih
materijala na okoliš
5.1.3.3. Pokazatelj uspjeha - eko balans lokalnih proizvoda
9
1.0
UVOD
4.0.
ODRŽIVI
MATERIJALI
142 2.0.
ODRŽIVI
RAZVOJ
5.0.
PREDNOSTI
PLANIRANJA
ODRŽIVIH
SISTEMA
143 143 143 144 5.1.3.2. Pokazatelj uspjeha - uticaj korištenih građevinskih
materijala na okoliš
5.1.4.
Razvoj scenarija
5.1.4.1. Scenario BAU
5.1.4.2. Scenario ECO
5.1.4.3. Pokazatelj uspjeha - broj novih radnih mjesta za scenario
BAU i ECO
146 148 5.1.4.4. Pokazatelj uspjeha - uticaj korištenja građevinskih materijala na okoliš za scenario BAU i ECO
5.1.4.5. Pokazatelj uspjeha - eco balans lokalnih proizvoda za scenario
BAU i ECO
149 5.1.4.5.1.Pokazatelji za procjenu održivosti pristupačnih tehnologija u
stanogradnji – metodologija 1.
159 5.1.4.5.2.Pokazatelji za procjenu održivosti pristupačnih tehnologija u
stanogradnji – metodologija 2.
6.0.
3.0.
ZAKLJUČNA
ODRŽIVA
GRAĐEVINSKA RAZMATRANJA
INDUSTRIJA
10
63 165
174
179
180
5.2.
ZAKLJUČAK
6.0 ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
7.0 BIBLIOGRAFIJA
ANEX I
ANEX II
BAU
BiH
BDP
CEFTA
CO2
ECBCS
EII
EU
F BiH
IEA
ICT
IPA
IPARD
IT
KM
LPIS
NVO OCD OECDO
PCM
RK
SET-Plan
SMART
SSA
USA
TUW
WGBC WWF
uobičajene prakse - business as usual
Bosna i Hercegovina
bruto nacionalni prihod (dohodak)
Srednjoeuropski ugovor o slobodnoj trgovini
(eng: Central European Free Trade Agreement)
Karbondioksid
„Očuvanje energije u zgradarstvu i zajednicama“
(Energy Conservation in buildings and Community Systems)
Evropska industrijska inicijativa (European Industrial Initiatives)
Europska Unija
Federacija BiH
Međunaradona Agencija za Energiju (The International Energy Agency)
Informaciono komunikacijske tehnologije
Instrument pretpristupne pomoć
(eng. Instrument for Pre-Accession assistance)
Instrument pretpristupne pomoć komponenta V ruralni razvoj
Informacione tehnologije
Konvertibilna marka
Sistem identifikovanja zemljišnih parcela
Ne-vladine organizacije
Organizacije civilnog društva
rganizacija za ekonomsku saradnju i razvoj
(Organization for Economic Co-operation and Development)
Upravljanje projektnim ciklusom (Project Cycle Management)
Registar klijenata
Evropski Strateški energetsko tehnološki plan
(Strategic Energy Technology Plan)
Speficično / Mjerljivo / Dostižno / Realno / Vremenski određeno
(Specific / Measurable / Achievable / Realistic / Time framed)
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
Sjedinjene Američke Države (United States of America)
Tehnički Univerzitet u Beču
„Vijeće / Savjet za zelenu gradnju“ (World Green Building Council)
Svjetski fond za prirodu (World Wildlife Fund),
Lista
skraćenica
11
12
Koliko smo razumjeli svijet oko nas,
pitanje je koje sebi postavljamo svaki dan.
Čovjek se otuđio od prirode, sve je manje
razumije, sve je kraće u dodiru sa njom,
sve rijeđe pokušava da je shvati, da od
nje traži odgovore i da joj uzvrati u njenoj
darežljivosti. „ Ako uzmemo da je svijet
naša zajednička kuća, možemo reći da
smo postigli mnogo, ali da smo razumjeli
jako malo.“ 1
U tom nerazumijevanju i otuđenju
leži osnovni problem savremenog čovjeka.
Priroda je savršena. U njoj se mogu naći
odgovori na sva pitanja, nedoumice, probleme, brigu, ali savremeni čovjek, nažalost,
tu prednost saradnje sa prirodom ne razumije.
Čovjek, kao stanovnik planete Zemlje, trebao bi da je poštuje i razumije da
bi se mogao brinuti o njoj na pravi način.
U posljednjih 20 godina postoji snažan
preokret koji na sve čovjekove aktivnosti
unosi neophodnu dimenziju održivosti, a
protagonisti svojim aktivnostima nastoje
privući pažnju što većeg broja ljudi i obezbijediti neophodnu brigu čovjeka za okoliš.
Mnoge vlade su prepoznale bitnost
održivog pristupa planiranju i uvezale se u
svojim aktivnostima i strateškim planovima.
Svakim danom sve više smo suočeni
s posljedicama ljudskog dugogodišnjeg
nastojanja da okoliš podredimo i prilagodimo samo svojim potrebama. Prema
istraživanju Svjetskog fonda za prirodu
(WWF, World Wildlife Fund), čovječanstvo
već godinama živi iznad svojih mogućnosti.
Neodrživim gospodarenjem planetom
čovjek je ugrozio svoj život i život budućih
generacija na planeti Zemlji.
Savremen stil života ima posebne
uticaje na klimatske promjene i globalno
zagađenje. Način kako živimo, radimo,
transportujemo, upravljamo otpadom,
koristimo sva elektronska pomagala, tretiramo zemlju, proizvodimo, ima ogromne
negativne uticaje na okoliš. Kako zadržati
komfort i nastaviti uživati u životu, a u isto vrijeme smanjiti svoj uticaj na okoliš, pitanje je
kojim se bavi veliki broj savremenika kojima
ćemo se pridružiti ovim radom.Građevinski
sektor je jedan od sektora koji ima najveći
uticaj na klimatske promjene i povećanje
zagađenja na planeti. Uz to je sektor koji
troši najviše energije.
Okolišna ili zelena gradnja nije nama
nepoznat i nov pojam. Naši preci gradeći
s lokalnim prirodnim materijalima u skladu
s prirodom i lokalitetom bili su okolišno
osviješteni graditelji. Prvi objekti u neolitskom dobu na području Bosne i Hercegovine (BiH) građeni su od prirodnih materijala poštujući okoliš, prirodno svijetlo i
ventilaciju.
Oduvjek se gradilo s prirodnim materijalima dostupnim na lokaciji na kojoj
se objekat gradio. Do kraja 19. vijeka intenzivnije, a s dolaskom novih materijala i
tehnologija na svjetsku arhitektonsku scenu
umanjuje se prednost lokalnih materijala na
uštrb novih, sada lakodostupnih modernih
materijala. Arhitektura postaje globalna s
globalnom upotrebnom praksom. U drugoj polovini 20 vijeka savremeni materijali
preuzimaju vodeću ulogu u građevinarstvu
koje maksimalno brine o estetici, a održivost
sistema stavlja u drugi plan. Arhitektura se
u ovom periodu odvojila od čovjeka i prirode i stvorila dosta štete koju sada treba
ispravljati.
Cilj savremene Održive / Zelene
gradnje jeste minimizirati uticaj na okoliš,
a pri tome maksimizirati užitak života u
stvaranju i korištenju objekata. Na 8 Konferenciji o Pasivnim kućama Robert Hastings
je rekao “Pasivne kuće minimiziraju uticaje
na prirodu, a maksimiraju užitak u životu.“2
1.0
UVOD
Berge B. (2000, 2001); „The Ecology of Building Materials“; Reed Educational and Professional Publishing Ltd
2
http://www.passivhaustagung.de/Passive_
House_E/economy_passivehouse.htm, članak „Is It
Profitable to Build a Passive House?“ Autor teksta
Dr. Wolfgang Feist, director of the PHI, posjećena
10.10.2012.
1
13
Najveći uticaj na potrošnju energije i zagađenje u sektoru građevinarstva
ima stanovanje. Savremeno društvo poseban naglasak, u posljednjih dvadeset godina, poklanja buđenju ekološke svijesti,
potrebama uštede energije, razvoju čistih
tehnologija koje podržavaju održivi razvoj, poštovanju lokacije i lokalnih materijala za građenje, upravljanju životnog
ciklusa materijala i objekata i iznalaženju
najboljih rješenja koje mogu odgovoriti na savremena kretanja i potrebe.
Pod uticajem ekoloških zahtjeva i
čistih savremenih tehnologija koje su usmjerene na rješavanja ovakvih zahtjeva mijenja se i način percipiranja i razumijevanja
uloge i mjesta arhitektonske i građevinske
misli, te se i arhitektura i građevinarstvo
prepoznaju kao važne grane privrede
koje u svom djelovanju imaju ogromnu ulogu u procesu očuvanja okoliša.
Razmjena informacija i sličnost
problema iz temelja je promijenio aspekt dostupnosti i količine raspoloživih
informacija, odnosno kvalitet njihovog
razumijevanja, usvajanja i korištenja u
životu savremenog čovjeka, te sve analize koje imaju za cilj iznalaženje najboljeg rješenja u službi čovjeka, mogu biti
korištene u svakom kutku planete Zemlje.
Stanovanje
u
službi
održivog
razvoja predstavlja aktuelnu i «živu»
problematiku
na
polju
teorije
i
prakse
arhitektonskog
stvaralaštva.
Građevinski kreč je mineralno vezivo koje se dobija od kamena krečnjaka. Krečnjak čini kalcijum-karbonat (CaCO3) i primjese. U zavisnosti od
količine primjese (gline) procesima dobijamo kreč,
hidraulični kreč i cement u građevinskoj industriji.
3
14
Šta to čini održive / zelene objekte
da ih kao takve prepoznamo? Jesu li to
pasivni ili aktivni objekti, dodatni solarni sistemi, geotermalno grijanje, sakupljanje i
prečišćavanje kišnice, zeleni krovovi i fasade, održivi materijali, recikliranje ili je to
kombinacija svih ponuđenih rješenja. Veliki
je broj mogućnosti, inovativne tehnologije svakim danom napreduju, svijest o
globalnom zagrijavanju raste, savremeni
stvaraoci treba da se posvete svakoj
lokaciji i njenim mogućnostima s najboljim,
optimalnim rješenjem i materijalima koji
najviše odgovaraju zadatoj lokaciji i klimi.
Prirodni materijali i njihovo održivo
iskorištavanje predstavljaju jednu od najaktuelnijih rješenja. Životni ciklus svakog materijala pojedinačno te životni
ciklus arhitektonskog objekta uz praćenje
utroška energije za održavanje optimalne
unutrašnje klime objekta, primarne energije i emisije ugljen dioksida (CO2) predmeti
su opsežnih multidisciplinarnih istraživanja
i simulacija, ne samo na jednom od instituta nego svojom aktuelnošću uvezuju naučne institucije na svjetskom nivou
u cilju iznalaženja optimalnog rješenja.
Prirodni materijali kao što su drvo,
kamen, kreč3 , vuna, slama, glina postaju materijali arhitektonskog oblikovanja
stambenih jedinica budućnosti. Planiranim
razvojem održive industrije koja obrađuje
pomenute prirodne materijale dolazi se do
snažnog ekonomskog razvoja, rješavanja
socijalnih problema, vraćanja tradiciji koji
ujedno znači kulturološki napredak, te
ovakva tehnologija u potpunosti podržava
održivi razvoj, zaštitu okoliša i zdravlje
čovjeka, odnosno sveobuhvatni razvoj.
Svaka klima, svaki okoliš, svaka
država pojedinačno donosi svoja rješenja,
najbolje prilagođena upravo uslovima
tog društva. Ono što je zajedničko za sve
njih jeste opredijeljenost da se ulože sredstva u istraživanja, da se okupe sve struke
u holističkom pristupu problemu, da se
promovišu primjeri dobre prakse i da se
standardi građenja prilagode najboljim
rješenjima i sistematski provode u praksi.
Zadatak ovog rada jest analiza najsavremenijih modela održivog planiranja
gradova, održivog građenja, savremenih
tehnologija i inovacije koje koriste prirodne
ekološki prihvatljive materijale i sisteme gradnje, kao i analiza primjera najbolje prakse
korištenja lokalnih potencijala koja mogu
postati realne prilike razvoja države BiH.
Bosna i Hercegovina (BiH) ima velike potencijale u razvoju čistih industrija na
bazi čistih prirodnih materijala. Ima potrebu da školuje što više kadrova koji će moći
iznijeti nove zadatke koji su postavljeni pred
nas i potpomoći opšti prosperitet društva.
Ovaj rad će predstaviti informacije o najuspješnijim rješenjima i kretanjima razvoja savremene arhitektonske
misli, odgovornosti prema planeti Zemlji i uticati na buđenje svijesti o značaju
uključenja BiH i njenih industrijskih pogona
u proces održivih tehnologija građenja.
Pretpostavka razvoja dva scenarija u
BiH, primjeri najbolje prakse i analiza strateški
primjenjivih i održivih, čistih tehnologija kod
nas, na resursima kojima je naša država bogata, otvoriti će konstruktivnu diskusiju da
bi se podigla svijest naših ljudi koliko je neophodno brinuti se o prirodi i boriti se za nju.
Potpisivanjem SSP-a BiH se obavezala
pratiti pravnu stečevinu EU i prilagođavati
postojeće lokalne zakone i regulative s
važećim zakonima i regulativama EU.
Građevinski sektor je veoma kompleksan te se zbog aktuelnosti problema
i potreba stalno mijenja i prilagođava najnovijim istraživanjima i regulativama. Da bi
ispunili minimalni nivo zahtjeva neophodno
je već sada početi raditi na harmonizaciji
lokalnih zakona s postojećim zakonima EU
i uvođenjem standarda i regulativa koje
odgovaraju BiH. Pored harmonizacije i
poznavanja zakona i regulativa neophodno je obezbjediti institucionalne strukture
te provesti opsežne obuke svih stručnjaka
koji rade u ovom sektoru bilo u vladinim ili
nevladinim institucijama da bi se osigurala
implementacija istih.
Nužno je izgraditi kapacitete za
istraživački rad koji bi pomogao domaćoj
industriji da se razvija u smjeru čistih
tehnologija prilagođenim lokalnim potrebama i prioritetima s krajnjim ciljem da
domaći proizvodi postanu konkurentni na
EU tržištu.
BiH na putu
prema EU
Pristupanje Evropskoj uniji (EU)
strateški je prioritet Bosne i Hercegovine.
Činjenica da je BiH odlučila da potpiše
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
(SSP) sa EU, odražava namjeru da se
ubrza proces integriranja i preuzme
potpuna odgovornost za taj proces.
Razvoj EU pokazao je da svaka zemlja mora pronaći vlastiti put kako da usvoji
zajednička pravila, pri čemu je institucije
EU ocjenjuju prema njenim zaslugama i
postignutim rezultatima. Integriranje BiH u
EU je značajan proces koji traži korijenite
promjene u društvu, te je realizacija SSP i
ispunjavanje prioriteta Evropskog partnerstva moguća samo uz uključivanje
i puni angažman svih strana u BiH.
EU tržište od 01. januara 2012. godine. u proces certificiranja, kako materijala tako i arhitektonskih objekata, uvodi
dvije nove kategorije koje se ocjenjuju i
ulaze u ukupnu ocjenu. Kao prvo, mjeri se
ukupna potrošnja primarne energije koja
je potrebna za svaki zasebni materijal ili
element koji je ugrađen u objekat od momenta vađenja istog iz prirode, transporta,
prerade, ugradnje do momenta korištenja.
Druga kategorija je emisija CO2 koja
se takođe sada mjeri u toku prerade materijala ugradnje i korištenja te recikliranja.
Direktive 2010/31/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 19 maja 2010. god. postaju
direktiva koja i nama u BiH treba biti cilj.4
Rad će dati i pregled strateških
pristupa i inicijativa EU i drugih država svijeta kao primjer dobre prakse za strateški
pristup ovom sektoru u BiH.
Zvanična stranica Evrpske Unije http://europa.
eu/legislation_summaries/internal_market/single_
market_for_goods/construction/en0021_en.htm18.6.2010 Official Journal of the European Union;
posjećena 21. 09. 2010.
4
15
1.1.
PREDMETI
ISTRAŽIVANJA
Da bi se dobili traženi rezultati i dokazala postavljena hipoteza neophodno je
uraditi ciljana istraživanja i analize usmjerene na sljedeće oblasti:
Analiza tri dimenzije održivosti postavljene od strane Ministarstava za okoliš
zemalja EU, koje se oslanjaju na
evropske norme održivog razvoja, s
naglaskom na analizu evropskih normi i
standarda, te dugoročnih ciljeva koje su
postavljene u EU svijetu do kraja
2020. godine.
Analiza i predstavljanje najnovijih regulativa u oblasti građevinarstva, a
koje su uspostavljene s ciljem uvođenja
certificiranja i normi koje će u sektoru
građevinarstva učiniti neophodne uštede
energije i očuvanja okoliša.
•
Objektiviziranje elemenata arhitektonske izražajnosti, estetskih mogućnosti,
tehnološke kreativnosti i standardizacije
kod prefabrikacije i fleksibilnosti elemenata
eko štedljivih kuća, te analiza dostignuća
pojedinih tehnoloških instituta u Evropi i svijetu. Analiza efekta upotrebe novih metoda gradnje prirodnim materijalima u kombinaciji s drugim eko čistim materijalima u
cilju uštede energije u sve četiri definisane
faze, te primjeri dobre prakse koji se mogu
koristiti u BiH.
•
Istraživanje razvojnih mogućnosti
čistih tehnologija u svim fazama gradnje individualnih stambenih jedinica od
samog početka planiranja i projektovanja,
te analiza mogućnosti podrške ovakvim
tehnologijama u BiH.
•
Analiza razvojnih mogućnosti čiste
industrije u BiH uz sugestije za razvojne
prilike u BiH kao i sugestije o potrebama
educiranja stručnih kadrova da bi se postigao zadati cilj.
16
•
Definisanje trenutne pozicije BiH
kada se analizira procent iskorištenosti
prirodnih potencijala za razvoj čistih
tehnologija i energije. Analiza mogućnosti
razvoja malih i srednjih preduzeća koje za
cilj imaju proizvodnju prefabrikovanih elemenata za gradnju eko kuća po standardima EU koristeći lokalne prirodne materijale kojima je BiH bogata na održiv
planski način. Prilagođavanje ponude prema mogućnostima, te prijedlog beneficija
po uzoru na evropske zemlje.
1.2.
HIPOTEZA
Planski interdisciplinarni pristup planiranju stambenih naselja i objekata, tzv
održiva arhitektura, koji uključuje brigu za
primarnu energiju materijala od kojih se
objekat gradi, ukupnu emisiju CO2 u toku
životnog vijeka kako materijala tako i
arhitektonskog objekta, te ušteda energije
objekta i korisnika uz minimalno zagađivanje
okoline i maksimalnu efikasnost i recikliranje
u svim segmentima životnog ciklusa je jedini pravi pristup planiranju gradnje novih ili
rekonstrukcije starih objekata u budućnosti.
Održiva arhitektura može odgovoriti
na sve zahtjeve savremene arhitekture
i stanovanja; arhitektonski holistički pristup
strateškom planiranju i održivom razvoju u
procesu planiranja objekata koji uključuje
brigu o upravljanju životnim ciklusom materijala i objekata je jedini ispravan pristup.
Glavni cilj građevinske industrije treba biti doprinos globalnoj održivosti kroz
planiranje procesa energetske uštede,
razvoju čistih tehnologije kroz održivo
korištenje prirodnih lokalnih materijala,
masovnije korištenje obnovljivih izvora energije uz nastojanje optimalnog korištenja
energije,
te upravljanje otpadom.
Naučno utemeljenim argumentima
vezanim za upotrebu prirodnih materijala
kao građevinskih materijala u gradnji individualnih stambenih kuća moguće je bitno
povećati efikasnost građenja, kvalitet uslova stanovanja, zdravlje, uštedjeti energiju, očuvati okoliš, podržati održivi razvoj,
zaustaviti globalno zagrijavanje, te uticati na
ekonomski razvoj i opšti prosperitet društva.
Promjene u pristupu gradnji individualnih kuća, koje se temelje na primjeni lokalnih prirodnih materijala kao
građevinskih
materijala
i
oslanjanju
na posljednja tehnološka dostignuća i
čiste tehnologije u gradnji u cijelom svijetu - mogu bitno uticati na društveno
- ekonomski razvoj BiH i cijelog svijeta.
1.3
SVRHA
ISTRAŽIVANJA
Svrha ovog istraživanja jeste prepoznavanje mogućnosti i prilika koje
BiH ima u procesu razvoja, a koje se oslanjaju na lokalne prirodne materijale
i razvoj čistih tehnologija.Takođe svrha
istraživanja jeste uvezivanje nauke i industrije, gdje naučna istraživanja daju
odgovore industriji i napretku cijele zemlje, kao i strateškog pristupa zasnovanog
na dokazima koji daju jasne pravce razvoja arhitektonske misli u budućnosti.
1.4
CILJEVI
ISTRAŽIVANJA
Postavljeni ciljevi istraživanja su birani
u svrhu prikupljanja adekvatnih informacija, provođenja analiza, prepoznavanja
trendova, savremenih zahtjeva, važečih
standarda i procedura, definiranja prednosti održivih sistema da bi se prepoznale
optimalne preporuke za budući razvoj BiH.
Ciljevi istraživanja slijede:
1.
Prepoznavanje
i
određivanje
međuovisnosti
socijalnih,
naučnih,
kulturoloških, ekonomskih i umjetničkih
pretpostavki društvene zbilje te njihov
uticaj na savremena kretanja i zahtjeve održive arhitekture, održivog stanovanja, održivog razvoja i zaštite okoliša.
2.
Definiranje prednosti primjene pojedinih materijala, s akcentom na prirodne
materijale u gradnji individualne kuće koje
u svojoj krajnjoj primjeni imaju za cilj pružiti
zdrave i ugodne uslove za život, uštediti
ukupnu i primarnu energiju, smanjiti emisiju CO2 i podržati održivi razvoj. Sagledati
pojedinačna istraživanja koja dokazuju sve
prednosti i mane koje u budućnosti treba
tretirati kao izazove za nova istraživanja.
17
3.
Analiza
ekonomskih
mogućnosti razvoja u Evropi i kod nas te
analiza svih ponuđenih rješenja koja su
dostupna i koja su po najnovijim standardima i zahtjevima EU, a predstavljaju priliku razvoja BiH i osigurano tržište takvih proizvoda.
4.
Analiza stavova u Evropi i svijetu
kojima se tehnološka dostignuća u gradnji individualnih kuća izjednačavaju s progresom, metoda pojedinih država da daju
najbolje odgovore na savremene zahtjeve
stanovanja, tehničkih dostignuća koje imaju za cilj smanjiti potrošnju energije u svim
fazama upravljanja životnim ciklusom (project cycle management-PCM) (izrada i
ugradnja, transport, korištenje, recikliranje)
5.
Preporuke za budući razvoj BiH
kroz razvoj čistih tehnologija i korištenje
prirodnih resursa kojima je BiH bogata.
1.5.
METODE
ISTRAŽIVANJA
Tema rada spada u oblast teorije
arhitekture, a za elaboraciju korišteno
je više okvirnih metoda istraživanja:
ekonomsko-kulturološka analiza, opisna
analiza, praktična analiza u tehnološkim institutima, komparativna analiza, korištenje
softvera za simulacije i proračune indikatora eko balansa kao i anketa.
18
Ekonomsko-kulturološka
metoda
je korištena kao suštinski dio elaboriranja
predložene teme. Metoda je pružila uvid u
savremena ekonomska kretanja, nove razvojne ciljeve i povećanje standarda života
koji postavljaju nove zahtjeve stanovanja.
Ova metoda na transparentan način pruža
uvid vremenskog razvoja i prostornog širenja
određenih arhitektonskih ideja koje odmah
u startu planiranja imaju za cilj ekonomsku uštedu, maksimalnu iskorištenost
(korisnost) i ekonomsku opravdanost.
Opisna metoda, koja je korištena
u ovom istraživanju, koristi opažanje, opisivanje, kategorizaciju, analizu i sintezu
događaja i pojava, bez subjektivnih uticanja na njih. Navedena metoda najviše je
zastupljena putem tzv. kazuističnog pristupa, odnosno putem detaljnog proučavanja
reprezentativnih pojedinačnih primjera,
koji se smatraju relevantnim primjerima dobre prakse za određenu razmatranu temu.
Praktična analiza urađena je putem
studijskih posjeta Tehničkom Univerzitetu u
Beču (TUW) i Institutu za građevinske konstrukcije i tehnologije te Istraživačkom centru za fiziku zgrade i zvučne izolacije pri TUW,
koje su omogućile praktičan način upoznavanja sa savremenim zahtjevima koji su
postavljeni pred građevinarstvo i arhitekturu, te tehnološkim dostignućima koje su
instituti sa TUW zajedno s drugim univerzitetima i institutima u svijetu prihvatili kao
najbolja rješenja na postavljene zahtjeve,
a sve u cilju uštede energije, smanjenja
emisija štetnih gasova i održivog razvoja.
Korištene su razvijene
metode,
analize indikatora za procjenu održivosti,
HAMD 3D simulacija, te proračun eko
balansa. Prva metoda je razvijena na
švicarskom Institutu za upravljanje konstrukcijama i infrastrukturom ETH Cirih,
dok je druga metoda HAMD 3D razvijena
na Tehničkom univerzitetu u Beču (TUW).
Korištenjem ovih metoda može se
na precizniji način sagledati sveobuhvatan uticaj posmatrane građevinske
tehnologije ili pojedinačnog materijala
na okoliš, uporediti prednosti i mane, te
realnije analizirati indikatore za procjenu
održivosti i definisati strateška opredjeljenja.
Da bi se došlo do konkretnih preporuka za buduće aktivnosti kod organizacije neformalnog i formalnog
obrazovanja u BiH, korištena je posebno formulisana anketa kao metoda kojom se došlo do zvaničnih podataka o
nivou poznavanja principa i regulativa
čistih tehnologija i zelenog građenja u institucijama BiH kao i broju dosadašnjih
zahtjeva čistih tehnologija u građenju.
Komparativna metoda koja je
korištena u radu, predstavlja analizu razvojnih trendova čiste industrije u zemljama Evrope (zemljama sa sličnim prirodnim karakteristikama koje ima BiH) i
razvojnih trendova čiste industrije u BiH,
sa
kompariranjem
socijalno-ekonomskih, filozofskih, kulturoloških, tehnoloških
i umjetničkih pretpostavki savremenih
mogućnosti i razvoja u okvirima održivosti.
Tipološka metoda kojom su korištene
analize funkcionalnih, tehnoloških, formalnih i estetskih komponenti arhitektonskog objekta, imala je za cilj prepoznavanje novih tehnologija i razvojnih
metoda koje bi bile opravdane u BiH i
obezbjedile BiH zasluženo mjesto na listi
zemalja koje razvijaju čiste tehnologije i
održivo koriste prirodne lokalne resurse.
19
20
2.1.
DEFINICIJE
ODRŽIVOG
RAZVOJA
Održivi razvoj je filozofija koju je
čovjek njegovao od davnina, ali koju je
savremeni čovjek odbacio i sada mora
ponovo da se vrati istoj da bi opstao na planati Zemlji. Održivost je stara filozofija brige
i logike koja je održavala sklad sa prirodom. „Održivost je sposobnost održavanja
ravnoteže određenih procesa ili stanja u
nekom sistemu.“5
Definicija održivog razvoja utvrđena
je 1992. godine na Rio Earth samitu održivog
razvoja. „Održivi razvoj je kontinuirani proces brige o socijalnim promjenama na
globalnom, regionalnom i lokalnom nivou,
koja se sastoji u obavezi da se osiguraju
uslovi sadašnjim i budućim generacija da
uživaju u dobrom i kvalitetnom životu.“6
Najčešće upotrebljavanu definiciju “održivog razvoja“ dao je Lester
Brown (Lester Braun), osnivač Worldwatch
Institute. Ova definicija je navedena i u
izvještaju “Our Common Future” „Naša
zajednička budućnost“ Brundtlandove
komisije: “Održivi razvoj je razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjice, a istodobno
ne ugrožava mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.”7
Održivi razvoj predstavlja pristup
razvojnim disciplinama koji ima za cilj uspostavljanje apsolutne ravnoteže između
potrebnog, optimalnog i korisnog uz minimum planiranih gubitaka i maksimum dobiti. Održivi razvoj je multidisciplinaran i
zahtjeva kooperativni pristup stručnjaka,
njihovo razumijevanje i visprenost da nađu
optimalno rješenje za čovjeka i okolinu.
U praksi, sve aktivnosti i nastojanja
čovjeka treba da se odnose na život u harmoniji sa prirodom, u pogledu društvenih,
socijalnih, ekoloških i ekonomskih aspekata, na smanjenje našeg lošeg uticaja kroz
stil života uz manje intenzivno korištenje energije i održivo korištenje prirodnih resursa i
materijala.
Organizacija za ekonomski razvoj i
kooperaciju OECD (The Organisation for
Economic Co-operation and Development), oslanjajući se na evropske norme
održivog razvoja, prepoznaje tri dimenzije
održivosti.8
Ekonomska održivost podrazumijeva
oboje: i sadržaj i kvalitet.
Društveno-socijalna održivost - Centralni zahtjev jest obezbijediti prenošenje
informacija i znanja o održivom razvoju s
generacije na generaciju.
Upravljanje okolišem znači organizaciju svih resursa da bi se došlo do zacrtanih ciljeva na osnovi:
a)
b)
određivanja prioriteta i načina zaštite,
iznalaženja standarda,
c)
d)
donošenja regulative djelovanja kod neplanskih situacija i nesreća,
izrade izvještaja.9
Kada se govori o socijalnom aspektu i o ljudskoj populaciji, održivost je
dugoročno održavanje blagostanja koje
zavisi o blagostanju prirodnog svijeta i
odgovornoj upotrebi prirodnih resursa.
Društvena održivost je takođe važna i rad
na zdravoj i sigurnoj zajednici je u stalnoj
vezi s ekonomskim i ekološkim nastojanjima.
U području ekonomije moraju se
uvesti novi načini privređivanja koji prilikom
planiranja i proračuna uzimaju u obzir faktore zaštite prirode, održive proizvodnje,
utroška energije, emisije štetnih gasova, te
iskorištavanja gubitaka energije i održivog
iskorištavanja i razmjene resursa te recikliranja i ponovne upotrebe svih elemenata proizvoda. Ekonomija treba da uzme u
obzir socijalne i okolišne aspekte i potrebe
da bi bila održiva i humana.
2.0
ODRŽIVI
RAZVOJ
Walker B. Salt D. (2006); “Resilience Thinking“, Sustaining Ecosystems and People in a Changing World
6
Zvanična stranica Ministarstva okoliša Finske; www.ymparisto.fi/ ili www.ymparisto.fi/ posjećena 03.11.2009.
7
World Commission on Environment and Development
(WCED), Our Common Future, Oxford 1987., http://www.
un-documents.net/wced-ocf.htm posjećena 23.02.2011
8
Zvanična stranica Agencije za ekonomski razvoj i kooperaciju: http://www.oecd.org/env/ posjećena 11.12.2012
9
Zvanična stranica Agencije za ekonomski razvoj i kooperaciju: http://www.oecd.org/env/11.12.2012
5
21
U ekološkom smislu održivost se
može definirati kao način po kojem
biološki sistemi ostaju raznoliki i produktivni u određenom vremenskom periodu bez opasnosti za opstanak.
Održivi okoliš jeste održiv samo
onda kada se prirodni resursi troše
planski na način da se troši manje od
onoga što se u određenom periodu
može nadoknaditi prirodnim rastom.
Održivi razvoj znači uključivanje
sve tri dimenzije u sveobuhvatnom
angažmanu. Povezanost svih segmenata
se mogu prikazati kroz sljedeći dijagram :
2.2.
MISIJA
ODRŽIVOSTI
Termin održivost može se primijeniti na gotovo sve oblike života na
Zemlji, od lokalne do globalne razine i kroz različite vremenske periode.
Načelo održivosti zasniva se na ideji
da prirodni i ljudski sistemi moraju biti regenerativni (obnovljivi) i uravnoteženi da bi trajali i podrazumijeva integriranost najvažnijih
ekonomskih, društvenih i okolišnih aspekata.
Održivi razvoj i čovjek: Da bi se
približili problemi održivog razvoja običnom
čovjeku za primjer se može uzeti svakodnevni proizvod koji je u ponudi na tržištu.
22
Slika 2.1. Venov dijagram, prvi put korišten od strane
ekonomiste Edward Barbier (1987); Izvor: Barbier E.
(1987) ;The Concept of Sustainable Economic Development „Environmental Conservation“; 14(2):101-110
Globalizacijom je data prilika da se
biraju spektri istih proizvoda koji su proizvedeni od strane velikog broja različitih
proizvođača. Čovjek bira proizvod kao
prvo prema cijeni koštanja i vanjskom izgledu i time zadovoljava svoju radoznalost i kupovnu moć. Mora se priznati da
rijetko ko pogleda druge jako bitne podatke o mjestu porijekla, sastavu i kvalitetu, te na osnovu tih dodatnih informacija izvrši izbor proizvoda koji mu se nudi.
Tek oni kojima je razvijena svijest o
okolišu i o održivom razvoju prilikom kupnje dodatno provjeravaju one najbitnije
podatke, a to su: sastav i štetne materije
koje se nalaze u proizvodu, utrošena energija u koju se uključuje i transport do
mjesta prodaje, emisija CO2 potrebna
da bi se proizvod proizveo i transportovao do mjesta prodaje, mogućnost
recikliranja i ponovnog korištenja proizvoda ili njegovih dijelova, ambalaža, prirodni eko materijali i korištenje radne snage
Tek nakon obavljene kupovine koja je
uključila sve ove provjere, čovjek može reći
da je kupio proizvod koji nije štetan za njegovu okolinu i predstavlja održivu kupovinu.
Misija održivosti znači izgradnju svijesti
svih građana planete Zemlje da biraju,
da se uključjuju, da razmišljaju, da doprinose održivosti u svakom segmentu svog života. Jedino zajedno ujedinjeni možemo doprinjeti kvaliteti života.
Kad se govori o graditeljstvu i arhitekturi, što je tema ovog rada, i tu čovjek kupuje mjesto stanovanja, rada ili zabave.
I za ovo tržište treba da važe isti zahtjevi
koji pred objekte postavljaju iste kriterije
koje je neophodno dostići: smanjena primarna energija utrošena na materijale
koja uključuje i transport, emisija CO2, optimizirana energija potrebna za održavanje,
promjenu namjene, recikliranje i upravljanje otpadom. Svi ovi zahtjevi postavljeni
su pred održivu arhitekturu koja je važan
element u misiji održivosti na planeti Zemlji
Misija održivosti ima zadatak da
svakom čovjeku pojedinačno, na što jednostavniji način, pojasni probleme s kojima se danas suočava na planeti Zemlji i
da svakog čovjeka pojedinačno osvijesti
kako bi preuzeo svoju ulogu u tom procesu i da na taj način svaki pojedinac
doprinese održivom razvoju. Da bi promjene ka održivom razvoju uspjele, neophodno je da se u ovaj proces uključi
svaki pojedinac i sve struke zajedno.
Prema analizi koja je urađena u EU,
većina stanovnika, ozbiljnim problemom,
smatra problem klimatskih
promjena.
Strateška opredjeljenja država
prema održivosti
EU je svjesna problema globalizacije,
koji u kombinaciji s klimatskim promjenama
zadaje ogromne probleme ekonomiji zemalja EU. Zbog toga je EU pripremila grupu
obavezujućih zakona koji će osigurati da
EU zadovolji ambicije i postigne ciljeve
korištenja energije i zaštite okoliša do 2020.
god. (The EU Climate And Energy Package).10
Ciljevi EU za period do 2020.god:
1.
Zaposlenost
•
Da 75% populacije EU između 20-64 godine starosti bude zapos
leno
2.
Istraživanje i razvoj
•
Da se 3% od ukupnog bruto nacionalnog dohotka inve
stira u istraživanje, inovacije i razvoj
3.
Klimatske promjene / Energija
•
Da se emisije stakleničkih plinova smanje za 20% od nivoa koji su bili u 1990.god. (čak i 30% ukoliko se obezbjede uslovi)
•
Da se obezbjedi 20% energije iz ob
novljivih izvora
•
Da se poveća energetska efikas
nost za 20%
4.
Obrazovanje
•
Da se smanjiti odustajanje od obra
zovanja za 10%
•
Da najmanje 40% studenata, u dobi od 30-34 godine, završi treći nivo visokog obrazovanja
5.
Siromaštvo / socijalna iskuljučenost
•
Da najmanje 20 miliona populacije bude bez rizika za siromaštvo i socijalne isključenosti
Ciljevi su međusobno povezani i nadopunjuju se:
•
Odgojno-obrazovna pomoć usmjer
ena ka poboljšanju zapošljavanja i smanjenju siromaštva
•
Više istraživanja i razvoja oslonj
enih na inovativnost u privre
di, u kombi naciji s efikasnijim sred
stvima, konkurentna privreda koja stvara nova radna mjesta
•
Investiranje u čiste tehnologije koje se uključuju u borbu s
klimatskim promjenama na osnovu
dokaza iz istraživačkog sektora,
uz plansku edukaciju, uz stvaranje
novih poslovnih / radnih mogućnosti
Slika 2.2. Rezultati istraživanja o javnom stavi građana
prema problemima klimatskih promjena u EU; Izvor: Zvanična stranica za statistiku EU; http://epp.
eurostat.ec.europa.eu,
posjećen
07.07.2013
Zvanična stranica Evropske Unije; http://ec.europa.
eu/clima/policies/package/index_en.htm
posjećena
07.05.2013
10
23
Život bez
okolišnih limita
Poboljšati
uslove
života i obezbjediti da
se prirodni resursi
potrebni za život troše
na
održiv
način
ostavljajući dovoljno
prostora
budućim
generacijama,
poštujući
limite
okoliša,
prirodnih
resursa i bidiverziteta.
Postizanje održive
ekonomije
Izgradnja
jake,
stabilne
i
održive
ekonomije
koja
osigurava prosperitet i
jednake mogućnosti
za sve, a koja u isto
vrijeme
prirodne
resurse koristi na
efikasan način i uvodi
naknade
za
zagađivače
kroz
socijalne i okolišne
takse.
Primjeri dobre prakse koji su usvojeni u pojedinim zemljama članicama
EU, ukazuju na opredjeljenje strateškom
cilju održivog razvoja zemalja EU. Zemlje članice EU pojedinačno su se odredile
prema zajedničkim ciljevima i postavile
sebi čak i mnogo zahtjevnije odrednice
razvoja, pa je tako Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske (UK) sebi postavilo za cilj, da sve što je EU odredila kao
cilj do 2020.god., postigne do 2016.god.
Osigurati jako,
zdravo i
samoodrživo
društvo
Promocijom vlastite
dobrobiti,
socijalne
kohezije i uključenosti
i stvaranjem jednakih
mogućnosti za sve
obezbijeđujući
potrebe raznolikosti
ljudi u postojećim i
novim zajednicama.
Glas razuma i
naučne/znanstvene
odgovornosti
Osigurati da se politike
razvijaju i provode na
temeljima jakih naučnih
dokaza koje uzimaju u
obzir da neka naučna
saznanja treba dodatno
potkrijepiti
javnim
mišljenjima
i
vrijednostima.
Tako je UK postavilo pet principa
koje treba slijediti prilikom strateškog planiranja. UK se opredjeljuje za život unutar
granica zaštite okoliša, bez limita za razvoj i postizanje pravednog društva, a sve
to putem održive privrede, dobrog upravljanja i jakog uključivanja nauke.11
Promocija dobrog
upravljanja
Aktivno promovisanje
efektivnog
sistema
učešća
svih
pojedinaca u sistemu
dobrog upravljanja u
svim nivoima društva
– ukljuučujući ljudske
potencijale,
kreativnosti, energije i
raznolikosti.
Za EU ne zaostaje ni ostatak razvijenih zemalja svijeta koje su se takođe
obavezale Kyoto protokolom12 da će uticati na globalno smanjenje potrošnje energije i održivi pristup potrošnji prirodnih resursa
Slika 2.3.: Politike održivog razvoja; Izvor: Jones K. (2009); Sustainable Development Policy; Cardiff and Vale NHS
Trust;http://cardiff.ac.uk/osheu/resources/SUSTAINABLE%20DEVELOPMENT%20POLICY.pdf (prevod Sanela Klarić)
Politike održivog razvoja UK; http://www.cardiff.ac.uk/osheu/resources/SUSTAINABLE%20DEVELOPMENT%20POLICY.pdf
posjećena
13.03.2012
12
Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih nacija o promjeni klime (engl. The Kyoto Protocol to the United
Nations Framework Convention on Climate Change) je
dodatak međunarodnom sporazumu o klimatskim promjenama, potpisan sa ciljem smanjivanja emisije ugljen-dioksida i drugih gasova koji izazivaju efekat staklene bašte.
Do sada ga je potpisalo 182 država i vladinih organizacija (stanje: maj 2008). Protokol je stupio na snagu 16. februara 2005. godine, kada ga je ratifikovala Rusija. Države koje su ga ratifikovale izazivaju 61%
zagađenja koje dovodi do efekta staklene bašte.
Protokol je otvoren za potpisivanje u japanskom
gradu Kyoto u organizaciji Konvencije Ujedinjenih
nacija za klimatske promjene (UNFCCC), 11. decembra 1997. godine. Za njegovo stupanje na snagu bilo
je potrebno da ga ratifikuje najmanje 55 država i da
države koje su ratifikovale protokol čine najmanje 55%
zagađivača. To se dogodilo 16. februara 2005. godine
kada je Rusija ratifikovala Protokol. Bosna i Hercegovina je prihvatila Kyoto protokol 16. aprila 2007. godine.
11
24
¸
Koliko su pojedine zemlje dostigle obaveze Kyoto protokola u 2010.
godini.
prikazuje
sljedeći
dijagram:
Veći broj država je na putu
postizanja obaveza definisanim Kyoto protokolom, što govori o strateškom
opredjeljenju država i njenih građana.
Primjer razvijenih zemalja je posebno bitan jer je njihova uloga stvaranju balansa na planeti Zemlji velika.
Važnu ulogu u ovom procesu imaju Sjedinjene Američke države (USA). Balans
između smanjenja potrošnje energije,
iskorištavanja obnovljivih izvora energije
i emisije stakleničkih gasova je najbitniji.
Najrazvijenije zemlje imaju jake regulative i razvojne taktike da se smanji potrošnja
energije ali su i dalje vodeće zemlje u
emisiji stakleničkih plinova. Zato je jako bitno da stručnjaci pronađu način rješavanja
ovog balansa ne samo u najrazvijenijim
nego u svim zemljama planete Zemlje.
Može se zaključiti da je održivi
razvoj princip razvoja koji je prihvaćen
u većini država svijeta. Primjeri dobre
prakse se prenose preko naučnih institucija i industrije, na države u razvoju, koje takođe prihvataju ove principe
i strateški se opredjeljuju za održivost.
Slika 2.4: Postignuća pojedinih zemalja u 2010. god vezano
za obaveze Kyoto protokola; Izvor: http://epp.eurostat.
ec.europa.eu posjećena 09.01. 2011.
25
2.2.1.
Održiva
arhitektura
Slika 2.5: Porast populacije stanovništva na planeti Zemlji;
Izvor: Svjetska banka, program za razvoj obrazovanja;
www.ecology.com posjećena 23.07.2013
Slika 2.6: Uticaj građavinskog sektora na zagađenja; Izvor:
EUROSTAT; http://epp.eurostat.ec.europa.eu ;posjećena
12.08.2013
Slika 2.7: Strateški plan za energiju 20/20/20; Izvor: European Commision, Directorate-General for Energy; Key figures,
June 2011 zvanična stranica EU; posjećena 12.07.2013
http://ec.europa.eu/energy/observatory/eu_27_info/
doc/key_figures.pdf
Durmišević E. (2006); ”Tranformable building structure”,
CEDRIS M&CC; Netherlands
14
Edwards B. (2000); “Guía básica de la sostenibilidad”,
Gustavo Gilli, Barcelona
15
Zvanična stranica agencije za statistiku EU; http://epp.
eurostat.ec.europa.eu; posjećena 09.03.2011.
16
Zvanična stranica Europske Unije; http://ec.europa.
eu/clima/policies/package/index_en.htm;
posjećena
09.03.2011.
17
Zvanična stranica Europske Unije; http://ec.europa.
eu/clima/policies/package/index_en.htm;
posjećen
09.03.2011.
13
26
Podatak da će 50% ljudske populacije do kraja 2010 godine živjeti u okolišu
stvorenom ljudskim rukama, i da će se taj
broj rapidno povećavati svake naredne
godine, govori u prilog velikoj potrebi da
takav „vještački okoliš“ bude održiv.13
Kako
da
vještačko
okruženje
čovjeka, kao rezultat građevinskih poduhvata, prihvati novi broj stanovnika na
održiv način ako se zna da je upravo ovaj
sektor najveći zagađivač na planeti?
Veliki broj savremenih istraživanja koje
se bave održivim razvojem, zagađenjem
planete i uštedom potrošnje energije dovodi do dokaza da je sektor
građevinarstva najveći zagađivač okoliša
i emisije CO2. Skoro polovina ukupnog
zagađivanja na planeti Zemlji, konkretno 43%, dolazi kroz građevinske objekte.
Građevinarski
sektor
aktivno
učestvuje oko 50% u ukupnom utrošku svih
materijalnih resursa, 45% ukupne utrošene
energije, 40 % vode, 60% plodne zemlje, 70% drveta na planeti Zemlji. Za 40
godina istrošit će se sve zalihe nafte, a
za 60 godina sve zalihe prirodnog gasa.
Kada se govori o borbi sa klimatskim promjenama i racionalizaciji potrošnje prirodnih
resursa, iz ovih navedenih podataka se može
vidjeti zašto je građevinski sektor u fokusu. 14
Građevinski sektor EU, u posljednjih pet
godina učestvuje u ukupnom utrošku energije od oko 45% dok je učešće stanovanja u
utrošku energije u građevinarstvu oko 30%. 15
Druga istraživanja pokazuju vrijednosti utroška energije ukupno u građevinskom
sektoru. Te se vrijednosti povećavaju svake
godine radi sve većeg komfora i standarda koje savremeni čovjek zahtjeva.
Ovakvi rezultati istraživanja još
više pokazuju potrebu da se nauka uključi u rješavanje problema koje
građevinski sektor očekuje u nastojanju
da zadrži standarde i komfor, ali smanji
utrošak energije i uticaj na okoliš.
Energija koja se troši u građevinarstvu
raste brže od ukupne potrošnje energije
mjerene svake godine. Ono što najviše
zabrinjava jeste da skoro 50% od ukupno
utrošene energije u građevinarstvu biva
izgubljeno, jer se energija troši na grijanje ili
hlađenje objekata koji nisu ili su slabo izolovani, pa energija biva izgubljena zauvijek.
Zemlje EU su razumjele bitnost
fokusiranja upravo na taj sektor i potrebu da se čak razdvoji stanovanje od
građevinske industrije, koja, po novim
nastojanjima i strateškim opredjeljenjima,
treba da svoje učešče u utrošku energije
smanje na 29% do 2020.god. samo u EU.16
Kroz programe održivog razvoja,
fokus na građevinski sektor u EU daje se
kroz set obavezujućih zakona (The EU Climate and Energy Package). Jedan od
pet veoma ambicioznih ciljeva EU, a
što je prethodno spomenuto, pored zaposlenosti, obrazovanja i uključenosti,
odnosi se direktno na klimatske promjene i energiju u građevinarstvu, koja
se popularno zove Rezolucija 20/20/20:
•
•
•
Smanjiti emisije stakleničkih plinova za 20% od nivoa iz 1990.god. (čak i 30% ukoliko se obezbjede uslovi)
Obezbjediti da 20% energije dolazi iz obnovljivih izvora
Povećati energetsku efikasnost za 20% 17
Upravo građevinski sektor može
najviše doprinjeti da se postignu zadati ciljevi smanjenja potrebe za energijom, da se podrži obezbjeđivanje
energije iz obnovljivih čistih izvora i
smanjenje emisije stakleničkih plinova.
Plan
smanjenja
utroška
energije prema različitim sektorima, koji
je EU zadala kao cilj za 2020.god prikazani su u narednom dijagramu:
Da bi se sve države svijete ohrabrile, da donesu svoje standarde građenja
kroz svoje razvijene pristupe problemu, u
Japanu je 1998. god., osnovana svjetska
organizacija „Vijeće / Savjet za zelenu
gradnju“ „World Green Building Council„
WGBC. WGBC je krovna organizacija svijeta koja okuplja sve one države u svijetu
koje ulažu velika sredstva i resurse u svrhu
stvaranja što boljih modela, standarda i
primjera održivih zelenih (green) objekata.18
Značajnu
pažnju
održivom
građevinskom sektoru pridaju i države u regionu. Prof. Miščević, u svojim istraživanjima
iznosi: „Većina ljudi, pa čak i onih kojima
je to najuža struka, nije svjesna do koje su
mjere zgrade rasipnici energije. Kao i u
većini drugih zemalja i u Republici Hrvatskoj zgrade predstavljaju najveći segment
potrošnje energije (32% ukupne potrošnje
s trendom njenog daljnjeg povećanja).
Taj je segment veći i od sektora prometa (22%), i industrije (20%),
te svih drugih sektora zajedno (usluga
9%,
poljoprivrede
5%,
itd.).“19
Uopšteno, održiva arhitektura je
projektovanje i izgradnja objekata kroz
duboko promišljanje o potrebama korisnika ne umanjujući njihov komfor i
potrebe, a uz poštovanje zakona prirode.
Održiva arhitektura treba da se
bavi maksimalnim iskorištavanjem prirodnih uslova lokacije, upotrebom zdravih
materijala iz bliže okoline za izgradnju i
opremanje objekata i to uz maksimalno iskorištavanje obnovljivih izvora energije koji se nalaze na lokaciji, a sve to
uz plansko tretiranje prostora, racionalno
trošenje vode, vazduha, zemlje i energije
za izgradnju i korištenje objekta, te minimalne troškove održavanja, renoviranja,
recikliranja i ponovnog korištenja svih elemenata objekta ili lokacije u budućnosti.
Da bi bila održiva i da bi odgovorila zahtjevima, gradnja treba da
preuzme kružni proces planiranja umjesto dosadašnjeg linearnog procesa.
Više o ovoj organizaciji na http://www.worldgbc.org/
Predavanja Prof. Mišćević LJ. (2012); http://www.holcim.
hr/fileadmin/templates/HR/doc/1_HFOG_Ljubomir_Miscevic_Odrziva_arhitektura_i_urbanizam.pdf;
posjećena 08.10.2012.
18
19
27
Samo takvim pristupom, gdje projektant posmatra svaki element građenja ili
materijal kao element koji ima svoj životni
vijek i koji se nakon korištenja treba vratiti
u prirodu na adekvatan način, tako da ne
šteti okolini, možemo postići maksimalni
sklad vještačkih objekata sa prirodom u kojoj se grade i u koju je potrebno da se uklope.
Građevinski
objekti
treba
da
budu što prirodnije tvorevine od izbora
lokacije i uklapanja u nju, do materijalizacije koja ne šteti okolišu pri ugradnji,
korištenju ili recikliranju i vraćanju u prirodu.
Slika 2.8: Postojeći linearni model planiranja; Izvor:
Durmišević E. (2006), „Tranformable building structure“,
CEDRIS M&CC, Netherlands; (prevod Sanela Klarić)
28
Slika 2.9: Budući kružni model planiranja; Izvor: Durmišević
E. (2006); „Tranformable building structure“, CEDRIS M&CC,
Netherlands; (prevod Sanela Klarić)
„Da bi se zadovoljio kružni model planiranja neophodno je uspostaviti jaku vezu
između prostornog i tehničkog sistema jednog građevinskog objekta koji traje između
50-75 godina, u toku kojih doživljava svoje
transformacije i prilagođavanja korisnicima.
Prostorna i tehnička fleksibilnost podrazumijeva zadovoljavanje ekoloških i ekonomskih
uslova. Znači, konfiguracija objekta treba
biti dizajnirana da obezbjedi demontiranje (rastavljanje). Tehnička fleksibilnost čini
održivost građevinskih objekata mogućim,
ne samo radi obezbjeđivanja ponovnog
korištenja elemenata ili recikliranja istih,
nego i radi planiranja fleksibilnih objekata
koji se mogu prilagoditi novim nadolazećim
trendovima i brzom tehničkom razvoju.
Takva nadogradnja građevinskih sistema
obezbjeđuje održive građevinske objekte.“20
„Napredni
održivi
objekti
su
komplikovaniji
od
konvencionalnih
ali, osnovna misija je učiniti njihovu tehnologiju što jednostavnijom.“ 21
Imajući u vidu potrebe za transformacijama, potrebe za prefabrikovanim
elementima koji se mogu lako demontirati bez oštećenja susjednih elemenata, smanjenje otpada u građevinarstvu
i dodatne zahtjeve održivog građenja,
arhitekte danas imaju puno zahtjevnije
zadatke kroz cijeli životni vijek objekta.
Za iznalaženje optimalnih rješenja neophodan je interdisiplinaran pristup, uz preporuku da rješenja budu što jednostavnija.
Građevinarstvo se proteže u sve sfere
života tako da će se, govorimo li bilo o
transportu, industriji, poljoprivredi ili drugim
granama privrede, uvijek pronaći veliki
broj pratećih građevinskih objekata (putevi, mostovi, industrijske hale, poljoprivredna skladišta i sl), koji su izgrađeni po principima nebrige za okoliš i planetu Zemlju.
Jesmo li dovoljno bogati da se nasta
vi uzalud trošiti energija i jesmo li dovoljno dobrodošli na planeti Zemlji da bi
se nastavila zagađivati? Pred naukom
stoje veliki izazovi i velika očekivanja.
Ova
istraživanja
nam
ukazuju na veliku potrebu da se arhitekturi i
građevinarstvu pristupi po principima
održivosti i da se, u ovoj oblasti, treba najozbiljnije posvetiti iznalaženju dugoročnih
rješenja. Planovi EU, koji su zacrtani za
2020.god mogu biti jaka osnova za opredjeljenje naše države i država u regionu.
2.2.2.
Zelena
gradnja
Održiva arhitektura ili održiva gradnja popularno se još naziva „Zelena
gradnja“ ili engleski „Green building“.
Zelena gradnja kao i održiva arhitektura počiva na holističkim principima
i uzima u obzir sve aspekte održivosti.
Definicija ima mnogo, a izdvojene su neke, koje dolaze iz raznih krajeva svijeta, kako bi se pokazala njihova
misija koja je identična. „Zeleni objekat
je okolišno održiv objekat koji je dizajniran, konstruisan i koji se koristi na način
da minimalizira štetne uticaje na okoliš.“22
„Zelena gradnja je praksa kreiranja
struktura i korištenja procesa koji su odgovorni prema okolišu, a koja koristi prirodne
resurse na najefikasniji način, kroz cijeli životni
vijek objekta (od lokacije, dizajna, konstrukcije, korištenja, održavanja, renoviranja do rekonstrukcije i ponovnog korištenja).
Ova praksa je nadogradnja klasičnom
pristupu koja donosi visoke standarde komfora i zdravlja uz minimalne uticaje na okoliš.
Zelena gradnja je poznata kao održiva
gradnja ili gradnja visokih standarda.“23
Održivi građevinski objekat ili „zeleni građevinski objekat“, njegov dizajn i
konstrukcija obezbjeđuju korištenje prirodnih resursa i materijala na mnogo efikasniji način stvarajući mnogo zdravije, energetski neovisnije kuće ili javne objekte.24
Slika 2.10; Fleksibilnost; Izvor: Durmišević E. (2006); „Tranformable building structure“ CEDRIS M&CC, Netherlands;
(prevod Sanela Klarić)
Durmišević E. (2006); “Transformable Builidng Structure”,
Cedris M&CC, Netherlands
21
McDonough W., Braungart M. (2002); „Cradle to Cradle“, North Point Press, New York
22
Zvanična stranica komapnije Build Green u Novom Zelandu: http://buildgreen.co.nz/definition.html posejćena
25.05.2012.
23
Zvanična stranica Agencije za zaštitu okoliša u USA:
http://www.epa.gov/greenbuilding/pubs/about.htm,
posjećena 18.03.2012.
20
29
Slika 2.11.: Životni ciklus proizvoda;
Izvor: http://www.scienceinthebox.it/en_UK/sustainability/
lifecycleassessment_en.html ; posjećena 18.02.2010.
Profesor Michael McDonough, u
svom obraćanju za vrijeme Green Design Festival u Sarajevu 2011 godine kaže:
“Kada govorimo o zelenoj gradnji i okolišu
često nailazimo na polemike, ako je sve jednako važno, ništa nije važno, ako ništa nije
važno, ništa nećemo učiniti, a ako ništa ne
učinimo dozvolit ćemo ružnim stvarima da
se dešavaju i ponavljaju. Znači svjesni smo
da trebamo da nešto učinimo, na nama je
da odlučimo prioritete i da pokušavamo,
te da svojim primjerom pokazujemo i dokazujemo drugima da je moguće.“25 U intervju s istim arhitektom McDonough, 15.
februara 2012. godine, Michael dodaje : „Neka bude jednostavno. Neka bude
usmjereno. Najvažnije je da se postigne
nešto čime ćete dokazati svoje uvjerenje“
U
nastavku
istraživanja
pojmovi zelena gradnja, green gradnja i održiva gradnja znače isto.
Slika 2.12: Životni ciklus; Izvor: Yoshino H. (2013) ; Annex 53
„Total Energy Use in Buildings“ – Analysis and Evaluation
Methods; Final Report; Graduate School of Engineering,
Tohoku University Sendai, Japan; (prevod Sanela Klarić)
2.3.
ŽIVOTNI CIKLUS
MATERIJALA,
PROIZVODA I
GRAĐEVINSKOG
OBJEKTA
Svaki prirodni materijal danas se
posmatra s apekta uštede energije i
emisije CO2, od momenta vađenja rude
iz prirode, transporta, prerade, ugradnje, korištenja, do momenta recikliranja
i ponovnog vraćanja u prirodu. To je tzv.
životni ciklus materijala MLC (Material life
cycle). Poput života čovjeka koji prolazi
kroz različite faze, od rođenja do smrti, tako
i materijal u prirodi ima svoj životni ciklus.
Zvanična stranica USA Vijeća hemičara: http://www.
greenbuildingsolutions.org/Main-Menu/What-is-GreenConstruction/What-is-a-Green-Building,
posjećena
08.09.2011.
25
Mc Donough Michael; Architect, intervju rađen u sklopu
Green Design Festivala u Sarajevu; Septembar 2011.god.
; autor
24
30
Ako se uzme primjer kamena koji se
nalazi u prirodnom svojstvu, u prirodi se njegov životni ciklus mjeri od trenutka kada se izvadi iz prirodnog okruženja, obrade (rezanje, mljevenje i sl.) u kamenolomu, prevoza
do mjesta ugradnje, ugradnje, korištenja u
objektu do momenta rušenja, recikliranja,
ponovnog korištenja ili vraćanja u prirodu.
Životni ciklus proizvoda PLC (Product life cycle) je sličan životnom ciklusu
materijala koji prolazi kroz veliki broj faza
uključujući mnoge discipline provjera i
procjena koje zahtjevaju korištenje velikog broja vještina, metodologija i alata. Životni ciklus proizvoda ima veze sa
životom proizvoda na tržištu s obzirom na
poslovne / komercijalne troškove i mjere
prodaje. Danas je neophodno za svaki
proizvod izvršiti provjeru njegove održivosti.
Životni ciklus objekta BLC (Building
life cycle) je sličan ciklusu proizvoda jer je
građevinski objekat proizvod koji prolazi
kroz veliki broj faza koje zahtjevaju vještine,
znanja i alate. Procjena BLC je mnogo kompleksnija jer je i građevinski objekat mnogo
kompleksniji. Procjene uključuju proces
planiranja i dizajniranja, dugi životni vijek
korištenja, održavanja, promjene namjena
i rekonstrukcija, moduliranja, odumiranja i
recikliranja samog objekta. U novije vrijeme
u BLC se uključuju i analize korisnika objekta, njegove lokacije u naselju, priključenja
na urbane mreže, fleksibilnosti i sl.
Pomoću
upravljanja
životnim
ciklusom objekta, kao snažnim alatom
održivog planiranja, korištenja, praćenja
i izvještavanja, omogućeno je da se svaki budući objekat koji se gradi, gradi po
standardima Green ili održivih objekata.
Razvijen je veliki broj modela,
softvera, simulatora, metoda i alata
za procjenu životnog vijeka, a nova
istraživanja rade unapređenju istih. Svako novo istraživanje je nadogradnja
postojećem, sa zajedničkim ciljem da se
u budućnosti grade objekti koji će smanjiti ukupni uticaj na okoliš, čuvati zdravlje
ljudi i prirodnog okoliša. Model životnog
kružnog ciklusa građevinskog objekta je
jedini prihvatljiv kod održivih objekata.
2.3.1.
Odumiranje
objekata, rekonstrukcija,
zbrinjavanje otpada
U posljednjem periodu razvoja
održive gradnje pažnja se posvećuje, ne
samo novoizgrađenim objektima nego
održavanju i rekonstrukcji starih objekata, jer se ne smije zanemariti ova veoma
široka živa kategorija. Jedno od istraživanja
vezanih za odumiranje objekata, rekonstrukciju, održavanje i zbrinjavanje otpada,
jeste istraživanje prof. Elme Durmišević.
Njena istraživanja fokusirana su na objekat kao organizam koji doživljava stalne
promjene u svom životnom vijeku, kroz
razne rekonstrukcije, promjene namjena, održavanja i na kraju do rušenja. „U
budućnosti , kvalitet građevinskog objekta će se mjeriti njegovom sposobnošću
transformacije u svim segmentima njegove tehničke građe i kompozicije.“26
Istraživanja o uticaju transformacije objekta na njegov život nalazimo u radovima Stewarta Branda : „Izgradnja objekta nije nešto što se završi u
momentu završetka radova, izgradnjom
objekta mi tak počinjemo svoj rad.“27
Građevinski objekat ima dug proces planiranja, projektovanja i izgradnje, ali život objekta počinje tek izgradnjom. Objekti se grade da traju dugo, ali
u tom vremenskom intervalu trajanja objekta, ne planiraju se unaprijed potrebe
izmjena, promjene namjene i druge rekonstrukcije koje će se dešavati. Upravo planski pristup transformacijama objekta doprinosi optimalnim uštedama.
Novija istraživanja se bave upravo
analizom odnosa investicija u starogradnju i novogradnju, odnosno pokazuju koliki nivo investicije u građevinskom sektoru
se odnosi na novogradnju, a koliko za rekonstrukcije i održavanje starih objekata.
Investicije u objekte ne završavaju
sa njihovom izgradnjom, one se nastavljaju u toku trajanja objekta i bitan su faktor
proračuna, posebno kada se zna da se oko
70% energije troši u toku korištenja objekata.
U istraživanju prof. Durmišević postoje podaci nivoa investiranja u sektor
stanovanja u Holandiji, za period od 4
godine (1998. - 2002. god.; Damen 1998)
gdje se vidi da je u održavanje postojećih
objekata uloženo 2,655 miliona eura, u rekonstrukcije postojećih objekata je uloženo
3,607 miliona eura, a u izgradnju novih
objekata uloženo je 6,659 miliona eura.
Podaci govore da se skoro polovina godišnjih investicija u građevinskom
sektoru izdvaja za održavanje i rekonstrukciju. Na osnovu iznesenih podataka
neophodno je planirati intervencije realiziranja rekonstrukcije na održiv način.
Kako planirati intervencije bez demoliranja
ili rušenja ostalih susjednih elemenata objekata, jer takve intervencije poskupljuju
radove, ali i povećavaju količinu otpada,
pitanja su za koje savremena arhitektura
takođe treba naći optimalna rješenja.
Da bi budući objekti bili održivi, neophodno je u procesu planiranja uzeti u
obzir životni vijek objekta, njegove promjene i troškove održavanja i svesti ih na minimum. Preporučuje se holističko planiranje
multifunkcionalnih objekata, građenih
od prefabrikovanih elemenata koji se u
najvećoj mjeri mogu demontirati bez dodatnih oštećenja, troškova ili otpada. Kod
rekonstrukcija, preporučuje se korištenje
istih principa, tamo gdje je to moguće.
Slike 2.13: Životni vijek objekta; Izvor: Durmišević E. (2006);
„Transformable Builidng Structures“, Cedris M&CC, Netherlands; (prevod Sanela Klarić)
Slika 2.14: Investicije u sektor stanovanja u Holandiji 20082012; Izvor: Durmišević E. (2006); „Tranformable building
structure“, CEDRIS M&CC, Netherlands
Durmišević E. (2006); “Transformable Builidng Structures”,
Cedris M&CC, Netherlands
27
Brand S. (1995); How Buildings Learn, „What Happens After they’re Built“, Quebecor Printing, Tennessee
26
31
2.3.2.
Recikliranje
kao opcija
Recikliranje
predstavlja
proces korištenja već upotrebljenih materijala ili otpada u procesu proizvodnje potpuno novih proizvoda, da bi se
umanjio otpad i pretvorio u koristan
materijal, smanjila upotreba sirovih materijala, umanjila potrošnja energije i smanjilo zagađivanje i emisije štetnih gasova.
Recikliranje je ključna komponenta u procesu smanjenja otpada. Proces
smanjenja otpada u prirodi odnosi se na
reduciranje, ponovno korištenje i recikliranje otpada (Reduce, Reuse, Recycling).
Slika 2.15: Zvanični logo za recikliranje
Prof.dr Tomislav Filetin i mr Antun Pintarić, u svom naučnom radu
„Recikličnost kao kriterij pri izboru materijala“ potvrđuju da sve studije o iscrpljivanju
sirovina i materijala, od 70-tih godina do
danas pokazuju da su rezerve nekih neobnovljivih metala ograničene. Iz toga
proizlazi potreba za štednjom u korištenju
materijala, za većim udjelom recikliranih
materijala u primjeni, te za razvojem i primjenom materijala iz obnovljivih sirovina.
2.4.
ZAKLJUČAK
32
Ujedinjeni narodi i zemlje članice
EU imaju viziju održivog razvoja. Strateški
planovi su dizajnirani na osnovu dokaza s jasnim planovima implementacije
i uključeni su u sve sektore. Građevinski
sektor ima jasno definisane vizije razvoja
i svaka država pojedinačno ulaže velike sredstva u istraživački rad. Komunikacijski plan pomaže dobru komunikaciju između kreatora politika, istraživačkih
institucija, industrije i krajnjih korisnika.
Kroz konsultacijske procese donose
se prioritetne odluke i obezbjeđuju se brze
reakcije i adaptacije regulativa i standarda.
Svi učesnici u procesu imaju jasan
cilj da planeta Zemlja treba biti u prvom
planu i da se sve struke trebaju ujediniti u
tom zajedničkom cilju. Zato smo svjedoci
rapidnog razvoja inicijativa koje zagovaraju čiste tehnologije i razvojne planove.
Bosna i Hercegovina polako spoznaje važnost i prednosti održivog razvoja
kroz pionirske poduhvate pojedinaca.
Najveći izazov BiH leži u njenom institucijalnom razvoju, izmjenama i dopunama
zakona na svim nivoima vlasti, edukaciji
stručnjaka u svim oblastima djelovanja,
uvezivanju i komunikaciji između sektora, izradi strateških planova ekonomski održivog
razvoja, kroz iskorištavanje prirodnih resursa
kojima je BiH bogata, te korištenjem čistih
tehologija, podizanju svijesti svih građana
BiH o važnosti uloge pojedinca, usmjerenom
radu sa djecom odnosno budućim generacijama koje će biti nosioci promjene u BiH.
Danas građevinska industrija stoji pred
velikim izazovima i zahtjevima. Izazov održive
građevinske industrije jeste razumjevanje prirode i njenih potencijala te zaštitita i racionalno korištenje prirodnih resursa na održiv način.
William McDonough i Michael Braungart kroz filozofiju „od kolijevke do kolijevke“
„Cradle to Cradle“ koju promoviraju u svijetu,
pozivaju građevinsku industriju da gradi tako
da buduće kuće predstavljaju drvo, a gradovi
šume.28
Ovom metaforom žele predstaviti
važnost uloge jedne kuće koja u prirodnom
okruženju treba da pomaže prirodi, odnosno
da buduća naselja djeluju kao iscjelitelji prirode kao što su to šume.
Umjetnik koji je ostavio snažan pečat
u cijelom svijetu Friedensreich Hundertwasser
naglašava „Mi moramo vratiti svu površinu
koju smo uzurpirali i opustošili, po principu da
sve što je horizontalno ispod otvorenog neba
pripada prirodi, svi krovovi kuća, putevi“29
aludirajući da krovovi trebaju biti ozelenjeni,
a kuće sadržavati puno zelenila koje će nadoknaditi prirodi.
„Najveći izazovi za građevinsku industriju, kada se govori o resursima, jeste
iskorištavanje prirodnih resursa na održiv način.
Ako se zna da je građevinska industrija najveći
konzument svih prirodnih resursa na planeti
Zemlji (više od 50%) , onda ovaj sektor ima i
najveću ulogu održivog trošenja istih, kroz organizovano racionalno trošenje materijala,
smanjenje utroška energije na efektivan način,
projektovanje fleksibilnih održivih konstrukcija,
održivo gospodarenje otpadom, planiranje
procesa recikliranja i ponovnog korištenja i
podizanje svijesti racionalnog korištenja prostora.“30
Opredjeljenja zemalja EU „20/20/20“ su
opredjeljenja koja najviše zadataka postavljaju pred građevinsku industriju.31 Optimalna i
prihvatljiva rješenja su rješenja čistih tehnologija koja se oslanjaju na najnovija istraživanja i
primjere najbolje prakse.
Zemlje EU imaju svoju viziju, tako
da sve one države koje žele postati
članicama ove zajednice razvijenih zemalja trebaju već sada težiti istim zadatim ciljevima. Naša država je jedna od
njih , sa jako kompleksnom političkom
i ustavnom strukturom kao i kompleksnim sektorom građevinarstva pred kojim
stoje velike promjene i prilagođavanja.
3.1.
IZAZOVI
ODRŽIVE
GRAĐEVINSKE
INDUSTRIJE
Građevinski sektor je veoma kompleksan i oslonjen na konvencionalne zakone, standarde, regulative i trendove.
Najveći izazov održive građevinske industrije u organizacijskom smislu jeste uvezivanje svih aktera u procesu razvoja i prihvatanja nove misli. Čista građevinska
industrija zahtijeva mobilizaciju svih aktera građevinskog sektora od kreatora
politika, naučnih i istraživačkih centara,
građevinskih kompanija i industrije, do
kreativnih inžinjerskih timova koji dizajniraju
građevinske objekte, investitora za koje se
ovi objekti dizajniraju i naravno svih građana.
Svi akteri moraju imati jedinstvenu viziju održivosti i moraju se ujediniti u nastojanjima da se ta ista vizija sprovede. „Savremeni
održivi razvoj čistih tehnologija treba ubrzati i učiniti prioritetom na najvišoj razini.“32
Evropski
Strateški
energetsko
tehnološki plan - SET-Plan (Strategic Energy Technology Plan) predstavlja temeljni,
tehnološki stub evropske energetske politike kojim su predviđeni konkretni planovi za razvoj pristupačnih, čistih, efikasnih
tehnologija te podrška inovacijama koje
imaju minimalne emisije štetnih plinova kroz
sinergijsko djelovanje nauke i industrije.33
Plan je predložen od strane Europske komisije 2007. god., a potporu su mu dale sve
zemlje članice EU kao i Europski parlament.
3.0
ODRŽIVA
GRAĐEVINSKA
INDUSTRIJA
Slika 3.1: Ciljevi održivog razvoja; Izvor: Korjenic A.:
“Development and Use of Efficient Thermal Insulating
Systems”; “Information Logistics”, herausgegeben von:
Institute of Management and Information Technology;
© Eigen-Verlag, Bielsko-Biała, Polen, 2012, ISBN: 978-8362466-18-4, S. 11 - 25. (prevod Sanela Klarić)
McDonough W., Braungart M. (2002); „Cradle to Cradle“, North Point Press, New York
29
Rand H.(2012); „Hundertwasser“, TASCHEN GmbH; Koln
30
McDonough W., Braungart M. (2002); „Cradle to Cradle“, North Point Press, New York
31
Staab A. (2010); „The Europen Union Explained“, Indiana
University Press
32
McDonough W., Braungart M.(2002); „Cradle to Cradle“, North Point Press, New York
33
Zvanična stranica Evropske Unije: http://ec.europa.eu/
energy/technology/set_plan/set_plan_en.htm posjećena
18.04.2013.
28
33
SET plan je usvojen radi podrške postizanju
energetskih ciljeva i ciljeva borbe protiv klimatskih promjena do 2020.godine u Evropskoj uniji te za doprinos globalnoj tranziciji
ka niskokarbonskoj ekonomiji do 2050. godine.
Glavna ideja je usmjeravanje
istraživačkih kapaciteta diljem Europe na
odabir tehnologija s najvećim potencijalom i inovacija koje donose progres te
zajedničko planiranje ulaganja. Jednu od
vodećih pokretačkih uloga u SET Planu ima
industrija kroz pravno-privatna partnerstva.
Evropska industrijska inicijativa EII (European Industrial Initiatives)34 je organizovana
po sektorima od kojih svaki ima svoj jasan
akcijski plan za narednih 10 godina. Tako
su nastale Evropska inicijativa za vjetar, Evropska solarna inicijativa, Evropska inicijativa za elektronske mreže, Evropska inicijativa za održivu bioenergiju i mnoge druge.
Evropska industrijska inicijativa prepoznaje značaj uključivanja građevinskog
sektora. Inicijativa “ Pametni gradovi“
(Smart Cities) naglašava značaj sistema
inteligentnog upravljanja energijom u gradovima kojim se nastoji postići smanjenje
emisije stakleničkih plinova za 40% do 2020.
god. Inicijativa ima za cilj otvaranje tržišta
prema energetski efikasnim i karbon neutralnim tehnologijama, efikasno širenje najboljih primjera energetski održivih koncepata kroz sve gradove Evrope.
Više o ovoj inicijativi na http://ec.europa.eu/energy/
technology/initiatives/initiatives_en.htm
35
Više o ovoj alijansi na zvaničnoj web stranici: http://
www.eera-set.eu/
36
Više o ovom udruženju na zvaničnoj web stranici: www.
architecture2030.org
37
Zvanična stranica USA Inicijative Arhitektura 2030; http://
www.architecture2030.org/enews/news_031609.html,
posjećena 09.3.2010.
34
34
Paralelno s Evropskom Industrijskom
inicijativom, Evropska Alijansa za energetsko istraživanje (Energy Research Alliance EERA)35 kao dio SET Plana okupila je ključne
organizacije za primjenu istraživanja Evrope s ciljem stvaranja jedinstvenog programa i usmjeravanja lokalnih aktivnosti
prema zajedničkom cilju.
Pored opredjeljenosti zemalja EU, u
svijetu su se angažovale i druge napredne
zemlje, udruženja savjesnih profesionalaca,
predstavnici industrije, naučnici, inovatori i
drugi profesionalci koji svojim radom žele
doprinjeti ukupnom napretku i koji svojim
angažmanom nastoje dati svoj doprinos i
podršku.
Uključivanje što većeg broja aktera
iz različitih sfera djelovanja, odnosno sveobuhvatno interdisciplinarno djelovanje je
ključno.
Nastojanja udruženja „Arhitektura
2030“36 takođe govori o potrebi uključenosti
svih aktera jer se samo zajedničkim nastojanjima može upravljati procesima, te se
na najbrži, inteligentniji i optimalan način
mogu rješavati problemi čovječanstva, kojima se nastoji očuvati planeta Zemlja. Ovo
udruženje je razvilo model „Savremeni sveobuhvatni dizajn građevinskog objekta“.37
Savremeni
sveobuhvatni
dizajn
građevinskog objekta sadrži dvije komponente:
•
•
Integrirani pristup dizajnu,
Integrirani timski rad.
„Integrirani pristup dizajnu“ postavlja pitanja svim članovima zajednice zainteresovanih strana kao i članovima tehničkog
tima za planiranje, dizajn i konstrukciju,
da se posvete projektu sagledavajući sve
njegove ciljeve, materijalizaciju, sisteme i
sklapanje svih elemenata sa više strana i
različitih perspektiva. Prepoznat je problem
čije rješavanje zahtijeva uključenost baš
svih. To znači da se pitanje zagrijavanje
planete Zemlje tiče upravo svih ljudi.
Ovakav pristup je potpuno drugačiji
od dosadašnjeg, u kojem su se stručnjaci u
građevinskom sektoru izolirali od zajednice
u svom radu i nisu osjećali odgovornost
prema okolišu.
Građevinski sektor, kao jedan od
najvećih zagađivača, treba uključiti sve
zainteresovane strane (donosioce odluka,
industriju, univerzitete i krajnje korisnike) u
rješavanju zadataka postavljenih ispred
ovog sektora. Ovakav pristup uključuje sve
zainteresovane strane i stavlja ih u partnerski odnos koji iskreno vezuje zajednički
krajnji cilj.
Savremeni
sveobuhvatni
dizajn
građevinskog objekta takođe zahtijeva
„integralni timski rad“, gdje dizajneri i sve
zainteresovane strane rade zajedno, kao
tim, kroz rad na praćenju troškova, kvalitete
života, buduće fleksibilnosti, efikasnosti,
sveukupnog okolišnog uticaja, produktivnosti, kreativnosti i načina uključivanja
budućih korisnika kroz sve faze projekta.
Sveobuhvatni
proces
izgradnje
proteže se, od korištenja znanja i vještina
tima i svih zainteresovanih strana, preko praćenja životnog ciklusa projekta,
procjene potreba projekta, kroz planiranje, dizajn, konstrukcije, funkcije, fleksibilnosti do operativnosti. Sve zainteresovane
strane moraju se u potpunosti razumjeti
po svim pitanjima i shvatiti probleme svih
uključenih, te međusobno sarađivati kroz
sve faze projekta.
Svaki od ciljeva savremenog sveobuhvatnog dizajna je jednako važan,
ali je jako bitno prilikom dizajniranja prepoznati sve ciljeve, odrediti prioritetne, balansirati i upravljati, te prepoznati korelaciju
i uzajamnu zavisnost. Takođe je bitno uskladiti na vrijeme sve faze projektovanja i programiranja, izvođenja, korištenja, praćenja,
održavanja, prilagođavanja i recikliranja.
Nemoguće je postići visoke performanse i kvalitet objekta, a da se pritom
ne koristi integrisani pristup dizajnu objekta. O važnosti tehnološkog napretka
i komunikacije govori i prof. Hadrović u
svojoj knjizi Bioklimatska arhitektura: „Znanstvena otkrića pretočena u nova tehničkotehnološka rješenja ubrzavaju proizvodnju i
intenziviraju sve vidove komunikacije kako
na geografskom prostoru tako i među ljudima.“38
O integrisanom pristupu pri dizajniranju objekta s aspekta potreba transformacije govori i prof. Durmišević. „Konvencionalni dizajn se fokusirao na građevinsku
imovinu koja optimizira funkciju i konstrukciju i koštanja u kraćem vremenskom predstavljanju, odnosno postojanju tog objekta.
Održivi dizajn prepoznaje potrebe
za integrisanim dizajnom životnog ciklusa,
gdje su sva rješenja usmjerena na objekat
koji ima svoj životni vijek i sve komponente
objekta u dugom vremenskom periodu.“39
Sveobuhvatni pristup podrazumijeva upravljanje pomoću kružnog modela koji
brine o povratu svih materijala u prirodu.
Da bi se zadovoljio kružni model planiranja neophodno je uspostaviti jaku vezu
između prostornog i tehničkog sistema jednog građevinskog objekta. Objekat traje
između 50-75 godina u toku kojih doživljava
svoje transformacije i prilagođavanja korisnicima.
Da bi se shvatila potreba za dizajnom jednog građevinskog objekta neophodni su podaci koji se mogu prikupiti
od svih aktera koji iz svog ugla posmatraju
ovaj problem i doprinose što boljem razumijevanju i rješavanju istog u budućnosti. Svi
prikupljeni podaci zajednički se obrađuju u
interdisciplinarnom timovima.
Da bi se postigao jedinstven stav
i pomoglo boljim rezultatima, na osnovu
dokaza, uveden je veliki broj regulativa
koje vode ostvarivanju strateških ciljeva.
Kreatori politika kontinuirano komuniciraju
sa svim zainteresiranim stranama i konsultuju se. Sve zemlje članice EU obezbijedile su
subvencije, odnosno podršku u ovom prelaznom periodu, za sve one investitore koji
već sada ulažu u izgradnju ili rekonstrukciju
objekata po najnovijim standardima. Dodatno, svaka država obezbijeđuje sredstva za istraživačke institucije podržavajući
njihov istraživački rad koji pomaže transformaciji industrije u čistu industriju.
Dodatni izazov građevinske industrije
jesu procesi iskorištavanja obnovljivih izvora
energije. „Građevinski sektor najviše energije troši u periodu korištenja građevinskih
objekata za njihovo grijanje, hlađenje i vjetrenje, te osvjetljenje. Potreba za energijom treba da se svede na minimum, kroz
korištenje posljednjih tehnologija i obnovljivih izvora energije: sunca, vode, vjetra,
geotermalne energije, energije valova i
vodenih stuja ili biomase.„40
Slika 3.2: Integrisani pristu dizajnu
Izvor: Zvanična stranica USA Nacionalnog naučnog istituta za građevinarstvo http://www.wbdg.org, posjećena
09.3.2010 (prevod Sanela Klarić)
Slika 3.3.: Interdisciplinarni prisup dizajnu objekta; Izvor: www.architecture2030.org, posjećena 09.03.2010.
(prevod Sanela Klarić)
Hadrović A. (2008); „Bioklimatska arhitektura-traženje
puta za raj“, Arhitektonski fakultet Sarajevo
39
Durmišević E.(2006); ”Transformable Builidng Structures”,
Cedris M&CC, Netherlands
40
Zvanična stranica USA Inicijative Arhitektura 2030; www.
architecture2030.org posjećena 09.03.2010.
38
35
Slika 3.4.: IEA scenario smanjenja emisije CO2 uz plansko korištenje obnovljivih izvora energije ; Izvor: IEA 2009;
http://www.iea.org posjećena 09.03.2010. (prevod Sanela
Klarić)
3.1.1.
Problemi i izazovi sektora
stanovanja
Slike 3.5.: Prosjećna potrošnja po sektorima u EU za 2010 i
2011 godinu; Izvor: European Commision, Directorate General for Energy; Key figures, June 2011., http://ec.europa.
eu/energy/observatory/eu_27_info/doc/key_figures.pdf
posjećena 27.05.2012
36
Stanovanje je najosnovnija potreba
čovjeka da ima svoje skrovište, zaštitu i
intimu. Ono je rasprostranjeno i kompleksno. Stambeni objekti su najbrojniji od
svih izgrađenih građevinskih objekata, a
čovjek najviše vremena provodi u ovim
objektima. Stambena naselja, u socijalnom
smislu, čovjeku pružaju osjećaj pripadnosti,
sigurnosti. Sa druge strane, stanovanje je
odgovorno za emisiju stakleničkih gasova,
potrošnju i rasipanje energijom, rasipanje
resursa, stvaranje otpada i za velike promjene zemljišta
U
građevinskom
sektoru,
kod
rješavanja ekološko-energetskih problema, važno je identificirati segment u kojem
je potrošnja najveća, a moguća rješenja
ekonomski najopravdanija.
Potrošnja energije po sektorima u
EU za 2010. i 2011. godinu prikazana je u
sljedećim grafikonima.(Slika 3.5.)
„Dvije trećine energije koja se utroši
u građevinarstvu u Evropi odnose se na
stanovanje. Porast građenja objekata za
stanovanje izraženiji je svake godine kao
odraz na kontinuirani porast broja stanovnika i povećan standard života, što opet donosi nove troškove energije za poboljšanje
uslova rasvjete, ventilacije, hlađenja i grijanja.“41
Stambeni objekti troše najviše energije prilikom korištenja, građeni su od materijala koji mogu biti štetni po okoliš, njihovo održavanje je neekonomično, a otpad
i emisije štetnih gasova su veoma visoke.
Kada se radi o grijanju i hlađenju, veoma
je čest slučaj da se stambeni objekti griju
ili hlade i u periodu kada korisnici prostora
ne borave u ovim objektima. Dakle, veliki
uticaj na neracionalno korištenje energije
imaju upravo korisnici i njihovo ponašanje u
objektima. Stambeni objekti u našoj državi
su najveći proizvođači izgubljene energije.
Pretpostavlja se da više od 80% stambenih
objekata u BiH nema završene fasadne slojeve ili su fasadni slojevi oštećeni i veoma
stari i kao takvi gube jako puno energije
prilikom grijanja ili hlađenja.
Stanovanje je uvijek bilo u fokusu, posebno u posljednje vrijeme kada
vodeća istraživanja ukazuju na veličinu
udjela zagađivanja planete Zemlje od
strane ovog sektora. Analizom savremenih
trendova, društveno-ekonomskih zahtjeva
i okolišnih prioriteta prepoznaju se grupe
problema i izazova savremenog stanovanja:
3.1.2.
Problem reduciranja
potrošnje energije na
minimum
Objekti za stanovanje imaju potrebu za velikom količinom energije za grijanje, hlađenje, vjetrenje i osvjetljavanje
svojih prostora. Stambeni objekat najviše
energije troši u periodu održavanja odnosno korištenja objekta.
Da bi se smanjila potreba za energijom, objekat je neophodno utopliti, odnosno njegovu ovojnicu izgraditi tako da propušta
minimum energije i obezbijeđuje stalnu
ugodnu temperaturu u unutrašnjim prostorima objekta. Kvalitet zraka treba obezbijediti na način da razmjena toplog i hladnog zraka pokreće ventilacionu opremu. U
zavisnosti od količine uštede energije, objekte možemo podijeliti na:
•
•
•
•
niskoenergetske,
pasivne,
energetski pozitivna kuća (energy + house),
karbon neutralne objekte.
Kod projektovanja objekta neophodno je maksimizirati prirodno osvjetljenje
svih prostorija objekta i smanjiti potrebu
za vještačkim osvjetljenjem na minimum.
Nova tehnološka rješenja koja koriste čiste
tehnologije svakim danom iznalaze nova
rasvjetna tijela s minimalnom potrošnjom i
zagađenjem. Jedan primjer su usmjerivači
prirodne svjetlosti koji se ugrađuju u gornje
dijelove prozora te raspoređuju višak direktnog svjetla u udaljenije dijelove prostorije.
Neki od ovih usmjerivača imaju dodatnu
funkciju proizvodnje energije preko fotovoltarik ćelija koje su ugrađene na njih.
Slika 3.6.: Potrošnja energije u sektoru stanovanja u EU od
1999. do 2004. god.; Izvor: EU Commision Better Buildings,
New European Legislation to Save Energy, 2006. http://
ec.europa.eu/energy/demand/legislation/doc/leaflet_
better_buildings_en.pdf posjećena 12.09.2013.
Slika 3.7: Inovacije kod optimizacije korištenja prirodnog
svjetla;
Izvor:
http://www.baunetzwissen.de/standardartikel/
3.1.3.
Materijalizacija
objekata
Odabir materijala za koje se prilikom
obrade, transporta, ugradnje, korištenja,
recikliranja i ponovnog korištenja troši najmanje energije i koji uzroukuju najmanje
emisije CO2, a uz sve navedeno su zdravi
za čovjeka i okoliš, posebno je bitan element pri planiranju savremenih održivih
objekata. Prirodni materijali kojima su se
nekada gradili stambeni objekti ponovo
se vraćaju u masovnu upotrebu. Prirodni
materijali svojim prirodnim karakteristikama
mogu odgovoriti na sve zahtjeve savremenih potreba za održivošću.
EU Commision Better Buildings, New European Legislation to Save energy, 2003. http://ec.europa.eu/energy/
demand/legislation/doc/leaflet_better_buildings_en.pdf
posjećena 12.09.2013.
41
37
Planska održiva eksploatacija može odgovoriti zahtjevima masovne gradnje, savremenim potrebama i zahtjevima u stambenom sektoru, zahtjevima energetske
efikasnosti i smanjenju emisije CO2, zahtjevima flesibilnosti, recikliranja i ponovnog
korištenja. Prirodni materijali su zdravi za
čovjeka, ne izazivaju alergije, pružaju
osjećaj sigurnosti i topline, dozvoljavaju
široku primjenu i široku lepezu estetskih
mogućnosti i ne štete okolišu.
3.1.4.
Planiranje održivog
upravljanja
otpadom
Objekti za stanovanje proizvode
veliku količinu otpada koji je neophodno
reducirati. Otpad se proizvodi kroz sve
segmente ljudskog života kao što su zadovoljavanje potreba za hranom, higijenom,
ugodnošću, radom, rekreacijom, odmorom. Otpad koji čovjek proizvodi dijeli se na
čvrsti otpad (smeće), kanalizacijski otpad
(organsko-hemijski otpad) i štetne emisije i
zračenja.
Prije svega, potrebno je povećati
svijest stanovnika, otpad svesti na minimum, i uvesti sistem recikliranja svih materijala. Pažljivo biranje i odvajanje organskog otpada od ambalaže, odnosno
recikliranje ambalaže i plansko dolaganje
otpada je princip usvojen u mnogim razvijenim zemljama svijeta. Korištenje organskih deterdženata i drugih sredstava za
čišćenje umanjiolo bi hemijski otpad u kanalizacijama.
38
Slika 3.8.: Singapore’s Ecological EDITT Tower; idejni projekat, arhitekt TR Hamzah & Kean Yeang koji tretira urbanu
poljoprivredu kao rješenje lokalne proizvodnje hrane; Izvor:
http://www.trhamzahyeang.com posjećena 11.11.2011.
Smanjenje udaljenosti radnih mjesta i drugih servisa bi dovelo do smanjenja
štetnih emisija i zračenja. Ovome bi takođe
doprinjelo i češće korištenje hibridnih ili
električnih automobila u sektoru servisa,
opskrbe odnosno javnog saobraćaja. Dodatno, potrebno je smanjiti štetne emisije i
zračenje u svim segmentima stanovanja.
3.1.5.
Smanjenje emisije CO2
na minimum
Emisija CO2 objekata za stanovanje
je velika pri njihovom korištenju i održavanju.
Grijanje i hlađenje, kao i ventilacija objekata, korištenjem konvencionalne opreme
i zastarjelih sistema na konvencionalna
goriva (nafta, drvo, ugalj, plin) imaju veliku
emisiju štetnih gasova i CO2. Neophodno
je, u prvom redu, potrebu za energijom rasvjete, grijanja, hlađenja i ventilacije svesti
na minimum. Potrebno je maksimalno koristiti obnovljive izvore energije na lokaciji
(sunce, vjetar, geotermalna energija) kojima bi se zadovoljio zahtjev za optimalnom
energijom funkcionisanja objekta.
Naravno, ne smije se zanemariti
emisija CO2 od momenta obrade materijala, ugradnje, korištenja i recikliranja istih. Takođe, potrebno je tokom obnove i
rekonstrukcije starih objekata smanjivati
prisutna zagađenja. Materijali za izgradnju
i rekonstrukciju objekata trebaju se birati
prema kriterijima održivosti, fleksibilnosti,
prirodnosti i kriterijima minimalne emisije
štetnih gasova.
3.1.6.
Lokalna
proizvodnja hrane
Velika količina energije, uz prateća
zagađenja, troši se na transport hrane do
mjesta stanovanja. Savremena istraživanja
ukazuju na neopravdanu potrošnju energije na neodrživi transport prehrambenih
proizvoda koji bi se mogli ili se već proizvode na mnogo bližim lokacijama. Zbog
toga je potrebno proizvoditi hranu lokalno.
Planskom proizvodnjom nekih prehrambenih proizvoda na lokaciji mogu se smanjiti potrebe skupog transporta te smanjiti
emisije štetnih gasova, a hrana dodatno
održati svježijom za krajnjeg korisnika.
Neka savremena istraživanja donose rješenja koja na građevinskim objektima planiraju prostore za uzgoj nekih
poljoprivrednih kultura i prehrambenih
proizvoda koji se potom direktno nude
stanarima. Dr. Kean Yeang je poseban
zagovarač ovakvog načina planiranja
objekata koji dobivaju novu funkciju i koji
vraćaju minimalno onoliko plodne zemlje koliko je izgradnjom objekta oduzeto
od prirode . Prof. Yeang govori o urbanoj
poljoprivredi, pojmu koji iza sebe krije proizvodnju hrane lokalno.
3.1.7.
Lokalna
proizvodnja energije
Gubici energije na održavanje objekata, servisiranje i transport su veliki, a
veoma često ta energija nije proizvedena
putem čistih tehnologija. U okruženju svakog objekta puno je obnovljivih izvora energije. Obnovljiva energija može se dobiti
iz snage vjetra, sunca, geotermalne energije, valova, strujanja voda, biomase i dr.
Pravim odabirom obnovljivih izvora energije na datoj lokaciji moguće je obezbijediti
čistu energiju za potrebe svakog objekta.
Već sada u svijetu postoje cijela
naselja koja se griju, hlade i vjetre pomoću
geotermalnih ili solarnih sistema ili kombinacijom više različitih alternativnih rješenja.
Kada se govori o servisiranju objekata i transportu, obnovljiva energija treba
postati cilj jer je neophodno javni, servisni
i privatni transport obezbijediti uz pomoću
solarnih ili električnih automobila i drugih vidova alternativnog transporta.
3.1.8.
Planiranje
održivog transporta
Značajne uštede vremena i energije,
kao i smanjenje zagađenja može se postići
planiranjem potreba transporta.
Element potrebe za prebacivanjem ili
transportom bilo roba, ljudi ili servisa javlja
se u svim segmentima, te je neophodno
energiju potrebnu za transport uzeti u obzir
od samog početka planiranja.
Mnoga istraživanja bave se problemom održivog transporta, smanjenja
potreba, organizovanja, obezbijeđivanja
lokalnih čovjekovih potreba, uz minimalne
potrebe za transportom, a sve to planiranjem viškova i gubitaka. Transport ljudi,
roba, informacija treba biti organizovan na
savremen održiv način¸ prema zahtjevima
i trendovima pojedinih gradova ili naselja.
Pregled trendova transporta za neke od
gradova Evrope za 2011. god. dati su u
sljedećem dijagramu.
Definicija koju daje Organizacija
za ekonomsku saradnju i razvoj OECD
definiše održivi transport kao: “ Transport
koji ne ugrožava zdravlje ljudi i ekosistema
i koji realizuje transportne zahtjeve tako da
upotrebljava obnovljive resurse na nivou
koji je ispod stope njihove regeneracije i
upotrebljava neobnovljive resurse na nivou
koji je ispod stope razvoja obnovljivih supstituta
Slika 3.9.: Solaris Building Singapore, 2011, autor Kean
Yeang; Izvor: http://www.kenyeang.com/ posjećena
11.11.2011.
Pod održivim transportnim sistemom
podrazumjeva sistem koji:
•
•
•
•
omogućava bezbjednu realizaciju prevoznih potreba pojedinaca i društva ne ugrožavajući zdravlje ljudi i ekosistema, uz jednakost unu
tar i između generacija,
je ekonomski dostupan, efikasan, nudi izbor različitih vidova transporta i podržava promjenjljivu privredu,
smanjuje emisije i otpad u ok
viru mogućnosti planete, minimizira potrošnju neobnovljivih energetskih izvora, ograničava potrošnju obnov
ljivih resursa do granica njihove održive proizvodnje,
ponovo koristi i reciklira svoje kom
ponente i minimizira korištenje zemljišta i nivo buke
Slika 3.10: Krovovi Berlina 2013. god.
Izvor: http://www.energoportal.info/
Posjećena 12.07.2013.
Slika 3.11: Obnovljivi izvori energije
Izvor: http://www.energoportal.info/
Posjećena 12.07.2013.
39
•
smanjuje emisije i otpad u ok
viru mogućnosti planete, minimizira potrošnju neobnovljivih energetskih izvora, ograničava potrošnju obnov
ljivih resursa do granica njihove održive proizvodnje,
•
ponovo koristi i reciklira svoje kom
ponente i minimizira korištenje zemljišta i nivo buke
3.1.9.
Održiva razmjena
viškova / manjkova
u praksi
Slika 3.12: Transport u gradovima Evrope; Izvor: http://epp.
eurostat.ec.europa.eu posjećena 18.08.2013.
Zvanična stranica Organizacije za ekonomsku saradnju
i razvoj http://www.oecd.org; Organisation for economic
cooperation and development; posjećen 18.03.2012.
42
40
Definicija koju daje Organizacija
za ekonomsku saradnju i razvoj OECD
definiše održivi transport kao: “ Transport
koji ne ugrožava zdravlje ljudi i ekosistema
i koji realizuje transportne zahtjeve tako da
upotrebljava obnovljive resurse na nivou
koji je ispod stope njihove regeneracije i
upotrebljava neobnovljive resurse na nivou
koji je ispod stope razvoja obnovljivih supstituta42
Održiva razmjena predstavlja razmjenu proizvedenih viškova koji bi se pratili
i na održiv način preraspoređivali od onih
kojima to ne treba ili predstavlja višak, prema onima kojima je to potrebno odnosno predstavlja manjak. Može se govoriti
o viškovima opreme, viškovima energije,
viškovima informacija, viškovima toplote iz
ljetnog u zimski režim ili nekim drugim disbalansima koje je neophodno razmjenjivati i balansirati u cilju smanjenja otpada,
potrošnje energije i održivosti društva u
cjelini.
Razvoj ideje da se oni objekti u kojima
se proizvodi višak energije ili toplote vežu za
one objekte u blizini kojima taj višak predstavlja manjak je savremeni pristup balansiranja
gubitaka i pretvaranjem istih u dobitke.
Pod održivim transportnim sistemom podra- Lokalnu ideju prodaje u dvorištu „garzumjeva sistem koji:
den sale“, gdje svaka porodica iznosi njoj
nepotrebne stvari, te iste nudi komšijama
•
omogućava bezbjednu realizaciju po pristupačnim cijenama, a ne baca iste u
prevoznih potreba pojedinaca i kontejner, odnosno ne pretvara ih u smeće,
društva ne ugrožavajući zdravlje potrebno je primjeniti na širem lokalnom ili re
ljudi i ekosistema, uz jednakost unu
gionalnom nivou, uz planiranje održivog sis
tar i između generacija,
tema i učešće cijele zajednice. Ideja može
biti jako produktivna kada govorimo o nasto•
je ekonomski dostupan, efikasan, nudi izbor različitih vidova transporta janju da se smanji otpad i da se s njim upravlja na održiv način.
i podržava promjenjljivu privredu,
3.1.10.
Razvijanje alata
za procjenu održivosti
Radi kompleksnosti i višeslojnosti
građevinskog sektora, a naročito sektora
stanovanja, neophodno je razviti alate
za procjenu održivosti. Uporedo, s razvojem tehnologija, istraživačkim radom,
praktičnim primjenama, upotrebom prirodnih materijala i dr. razvijaju se alati koji
to sve mogu pratiti, procjenjivati, ocjenjivati, simulirati i iznositi zaključke i prioritete
odnosno djelovati kao vodič kroz procese
stalnih promjena i razvoja.
Alati za procjenu održivosti posebno
su značajni u trenucima nedoumica i momentima donošenja odluka koje će načiniti
najveće pozitivne promjene i pomake.
Alati dodatno služe za dokazivanje tvrdnji i fukcionisanje sistema. Svaka
buduća odluka se uz pomoć ovakvih alata
donosi na bazi čvrstih dokaza.
Jedan od alata su softveri koji vrše simulacije i koji u teoretskom smislu, uzimajući u
obzir sve unutrašnje i vanjske faktore, dolaze do rezultata koji su jasni, čvrsti i uporedivi.
Rezultati simulacija razvijenih na različitim
institutima i univerzitetima olakšavaju
istraživanja koji sada imaju virtualne modele pa su i varijacije i ispitivanja velikog broja varijacija efikasne, brze i tačne.
Razvijanje alata koji bi kompleksne
sisteme stanovanja pratili, procjenjivali i
strateški razvijali su cilj održivog razvoja EU
koja je razvila web portal “European Research for Sustainable Development.”43
TUW je razvio interdisciplinarni program doktorskog studija URBEM-DK- “Urbana energija i sistemi transporta” za 10
različitih disciplina koje mogu doprinjeti
razvoju savremenih alata i metodologija
za istraživanja koje bi doprinjele optimizaciji
„Pametnih gradova.“44
Razvijeni alati procjenjuju kako
kombinacijom politika, mjera podrške
i raznih tehnologija optimizirati postavljene ciljeve, te radi bolje informiranosti
svih zainteresiranih, pomoći kod iznošenja
argumenata i donošenja odluka. Na
ovaj način se procjenjuje uspjeh postavljenih ciljeva kroz određene alate, politike, standarde, podrške i druge mjere koji
podržavaju donošenje odluka. Razvijeni
alati uključuju modeliranje i softver za simulacije, računovodstvene okvire i kodekse
prakse, kao i uticaje, praćenje performansi
i procjenu vanjskih troškova.
3.1.11.
Pristup
organizacionim
i urbanističkim
problemima
na održiv način
Slika 3.13: Masdar plan, dizajner Foster + Partners; 20072008, izvor: zvanična stranica grada www.masdarcity.ae
posjećena 27.07.2013.
Holistički pristup koji uključuje sve
grane nauke, privređivanja i socijalne
uključenosti znači uključivanje velikog broja stručnjaka koji će shvatiti zadatak, prepoznati svoju ulogu i preuzeti aktivnosti da
bi se zajedničkim naporima ostvarila optimalna rješenja koja u konačnici znače progres. Izazov stoji upravo u organizacionom
smislu uvezivanja svih učesnika i razumjevanja problematike i traženih rješenja.
Kao dobar primjer novog naselja u
kojem se svi navedeni problemi rješavaju
uz integrisani, sveobuhvatni naučni pristup, može se navesti izgradnja pametnog grada budućnosti - Masdar u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ono što je
karakteristično za ovaj grad jeste primjena alata za procjenu održivosti kojima se
planiraju prostorni, urbanistički potencijali i
održivo planiranje svih navedenih izazova
(emisija CO2, materijalizacija, primarna energija, transport, otpad, viškovi/manjkovi,
lokalna proizvodnja hrane i energije).
Zvanična stranica Evropske Unije: http://ec.europa.
eu/research/sd/index_en.cfm?pg=policy-context-era;
posjećena 15.05.2013.
44
Zvanična stranica TUW; http://urbem.tuwien.ac.at/EN/;
posjećena 14.07.2013.
43
41
Urbanističko planiranje dobija novu
dimenziju: sagledavanje i zadovoljenje
zahtjeva maksimalnog iskorištavanja
svih ulaznih faktora i njihovo uvezivanje
u održivu cjelinu postajući na taj način
održivo urbanističko planiranje.
Razvoj alata za procjenu i softvera
za simulaciju naselja, pojedinačnih objekata i drugih alata kojima se dokazuju
tvrdnje, miri različite stavove i mišljenja,
razvija nove mjere razvoja i stimuliše
istraživačke kapacitete, te ujedinjuje
različite struke i profesije.
Grad Masdar je primjer interdisciplinarnog pristupa planiranju minimalnih
razdaljina za transport roba i servisa uz
maksimalno korištenje obnovljive energije
za sve potrebe grada.
Iz svega iznesenog se vidi koliko izazova u planiranju grada je potrebno riješiti
i koliko je širok spektar aktivnosti kojima je
neophodno pristupiti na sveobuhvatan
način da bi se napravile pozitivne promjene i sektor stanovanja učinio održivim.
3.2.
ODRŽIVO
STANOVANJE
Održivo stanovanje u svom planskom pristupu rješavanju problema i izazova koje se navodi, treba pristupiti svakoj lokaciji pojedinačno analizirajući sve
njene potencijale i slabosti, trendove razvoja i zahtjeve stanovnika, lokalne resurse
kao i zahtjeve tržišta.
Bilo da se radi o novim naseljima
ili rekonstrukciji starih na datoj lokaciji se
analiziraju svi faktori koji utiču na porast
potrošnje energije, porast emisije CO2 i
smanjenje kvaliteta života.
Kuismanen K., PhD, (2005): Evropski regionalni razvojni
fondovi; ECONO publishing for SAFA, Helsinki
45
42
Važni parametri optimuma energije za lociranje stambenih objekata na
parceli koji se testiraju s razvijenim alatima
i simulacijama su:
•
•
•
•
Klimatske informacije lokacije: na
dmorska visina, sunčevo zračenje, intenzitet, trajanje i smjer izravnog sunčevog zračenja, temperatura zraka, smjer i brzina vjetra, vlaga i uticaj toplotnog zračenja u
zgradama u okolini.
Opcije obnovljivih izvora energije: tlo, podzemne vode, solarna ener
gija, vjetar, razmjena viška energije.
Uključivanje na mrežu javnog prevo
za, plan skraćivanja udaljenosti do posla i servisa
Buka, izvori buke i zaštita
Prof dr. Kimmo Kuismanena kroz svoje analize lokacija i iskorištavanja prirodnih
resursa na lokaciji savjetuje: „Savremena
rješenja trebaju biti urbani planovi sa malim
gubicima zemljišta, organizovanjem više
funkcija zajedno na optimalnoj udaljenosti,
gdje su stanovanje i posao na istim lokacijama, a svi prateći sadržaji koji pomažu
povećanju standarda da se projektuju
pažljivo u istim zonama; materijali koji se
koriste treba da su ekološki prihvatljivi.“45
Analizom razvojnih trendova u EU, evropski fondovi za razvoj pokazuju sljedeće
razvojne trendove stanovanja:
-
-
-
-
-
-
-
povećan broj izgrađenih stambenih objekata,
povećanje broja izgrađenih
individualnih stambenih kuća,
povećanje različitosti u stanovanju i životnim stilovima,
povećanje standarda i potreba za boljim uslovima stanovanja,
veći standardi znače veći stambeni prostor po korisniku
povećanje zahtjeva za servisiranjem i pratećim sadržajima u bližoj okolini,
povećavaju se zahtjevi za blizinom stambenih lokacija u užem centru grada
Porastom broja stanovnika na planeti raste i potreba za novim stambenim
jedinicama. Dodatno tome, migracijom
stanovništva rastu potrebe za većim brojem stambenih jedinica koje su bliže jakim
ekonomskim centrima.
„Prema izvještaju „Instituta bez granica
„do 2030. godine, tri milijarde ljudi u razvijenom svijetu će trebati dom. To je 96.150
stambenih jedinica dnevno.“46
Takođe, viši standard omogućava
većini da poboljša uslove stanovanja i
da grade nove individualne kuće ili se
sele u veće i komfornije stanove. „Prema
istraživanju EUROSTATa, u 2001. godini
dolazi do naglog porasta broja izgrađenih
stambenih jedinica u Evropi, posebno u
zemljama koje su se upravo uključile u EU i
poboljšale standard života svojih stanovnika, te samim tim i standarde stanovanja.“47
I ovo istraživanje potvrđuje promjene u
trendovima stanovanja koje zahtjevaju visoki standard.
Slika 3.14; Broj izgrađenih stambenih jedinica u Evropi u
2001 godini; Izvor: http://epp.eurostat.ec.europa.eu ;
posjećena 23.06.2008.
Broj zahtjeva za gradnjom individualnih stambenih kuća takođe se povećavava
iz godine u godinu, s povećanjem standarda. Trendovi korištenja različitih tipova
stambenih objekata u zemljama EU za
2011. god. dati su u narednom dijagramu:
Korištenje lokalnih materijala i
resursa može umanjiti cijenu koštanja u
građevinarstvu jer umanjuje troškove transporta, a razvija lokalnu privredu. Prirodni materijali koji su dostupni na lokaciji su
često jeftiniji i pristupačniji za obradu.
Mnogi od prirodnih materijala imaju
izrazita termička svojstva. Kod rekonstrukcije objekata koje su rađene na konvencionalan način, potrebno je iznaći rješenja
koja minimiziraju uticaje na konstrukciju,
te stvaraju fleksibilnija rješenja nakon rekonstrukcije, odnosno umanjuju cijenu
održavanja. Treba graditi ekonomično i
planirati troškove objekta kroz cijeli njegov
životni ciklus.
Koštanje objekta kroz njegov životni
ciklus takođe je predmet istraživanja jer se i
u tom segmentu planskim pristupom mogu
stvoriti značajne uštede. Istraživanja na
TUW ukazuju na ovaj izazov. Održivi razvoj
stambenog sektora treba biti i ekonomski
opravdan kroz strateške planove.
„Sa standardom rastu zahtjevi za
stambenom površinom, što povećava
potrošnju energije. Arhitekt treba da napravi rješenje koje će zadovoljiti potrebe
za optimalnim prostorima, a u isto vrijeme
materijalima osigurati smanjenje gubitka
energije i zagađenja. Korištenje bioenergije, geoenergije, solarne energije i energije
vjetra u stalnom je porastu, jer je Evropa
zaključila da je mnogo povoljnije uložiti u
tehnička rješenja pasivne kuće i koristeći te
rezultate graditi i uživati u očuvanju energije i okoline.“48
Većina stanovnika traži rješenja koja
omogućavaju jednostavno i brzo servisiranje, blizinu gradskim infrastrukturnim objektima i užem gradskom jezgru, rješenja koja
smanjuju transportne troškove i vrijeme.
Pored energetskih karakteristika
koje treba zadovoljiti izgradnja novih ili
rekonstrukcija starih naselja, zahtjeva se
i ekonomska opravdanost. Rekonstrukcije, odnosno izgradnja novih objekata ili
naselja, često su skupe da bi dostigle nove
standarde.
Slika 3.15: Trendovi korištenja različitih tipova stambenih
objekata u zemljama EU 27; Izvor: http://epp.eurostat.
ec.europa.eu posjećena 18.05.2013.
Zvanična stranica Instituta bez granica: www.institutewithoutboundaries.com; http://worldhouse.ca/publications/ posjećena 28.07.2013.
46
Zvanična stranica Evropske Unije: ec.europa.eu/
enterprise/construction, European Commission Enterprise DG, 2003, posjećena 17.07.2012.
48
Butters C. (2006) ; “Evropski razvojni regionalni fondovi - Kuće i drvena konstrukcija Norveške”, ECONO publishing, Helsinki
47
43
Kako ekonomski opravdati buduće intervencije?
Slika 3.16: Troškovi u toku trajanja objekta; Izvor: DI Dr. Arch.
Kovacic I. (2012); Industriebau und Interdisziplinäre Bauplanung; 234.985 Lebenszykluskosten und analyse; TUW BI
IBPM
Korištenje lokalnih materijala i
resursa može umanjiti cijenu koštanja
u građevinarstvu jer umanjuje troškove
transporta, a razvija lokalnu privredu. Prirodni materijali koji su dostupni na lokaciji
su često jeftiniji i pristupačniji za obradu.
Mnogi od prirodnih materijala imaju izrazita
termička svojstva. Kod rekonstrukcije objekata koje su rađene na konvencionalan
način, potrebno je iznaći rješenja koja minimiziraju uticaje na konstrukciju, te stvaraju
fleksibilnija rješenja nakon rekonstrukcije,
odnosno umanjuju cijenu održavanja. Treba graditi ekonomično i planirati troškove
objekta kroz cijeli njegov životni ciklus.
Koštanje objekta kroz njegov životni
ciklus takođe je predmet istraživanja jer se i
u tom segmentu planskim pristupom mogu
stvoriti značajne uštede. Istraživanja na
TUW ukazuju na ovaj izazov. Održivi razvoj
stambenog sektora treba biti i ekonomski
opravdan kroz strateške planove.
Slika 3.17; Prosjećna potrošnja energije u toku trajanja jednog objekta; Izvor: Guy-Quint C. (2006); „Tackle Climate
Change:Use Wood“, European Parliament Brussels
Visoki standard često dovodi do
nerealnih i neopravdanih zahtjeva za velikim površinama koje nemaju ekonomsku opravdanost nego su produkt hirova.
Održivo stanovanje treba da promoviše i
utiče na svijest građana o potrebnim optimalnim stambenim površinama, a da se
pritom obezbjedi traženi komfor i ugodnost.
3.2.1.
Razvoj održivih
stambenih naselja
Urbana naselja su planska naselja
pažljivo projektirana prema postojećim
regulativama, prirodnim uslovima i trendovima planskog razvoja.
Kuismanen K., PhD, (2005): Evropski regionalni razvojni
fondovi; ECONO publishing for SAFA, Helsinki
50
Doubilet S. i Bole D. (1999); „Eurpean House now“, Universe Publishing, London
49
44
Dosadašnja planiranja stambenih
naselja vodila su se konvencionalnim metodama urbanog planiranja.
Konvencionalne metode zamjenjuju se
savremenim metodama koje u obzir uzimaju sve navedene faktore i nove savremene
zahtjeve:klimatske uslove, lokacijske karakteristike, orijentaciju, obnovljive izvore energije lokacije, optimizaciju troškova, procjena opravdanost investicije, upravljanje
otpadom, održivi transport, fleksibilnost,
zdravlje, recikliranje i ponovno korištenje i
razmjenu viškova.
Razlikuju se tri tipa naselja po intenzitetu i organizaciji otvorenih zelenih
površina s konstantnom vrijednosti površina
prostora u objektima.
Trendovi
stanovanja
u
svijetu
su različiti, svaka država pojedinačno
uzimajući u obzir historijsko naslijeđe, prirodno okruženje, materijale, standard i
želje korisnika razvija svoje optimalne planove naselja.
Svaka država Evrope ima svoju slobodu interpretacije, a prof. Kuismanen to i
potvrđuje: „Naravno, svaka zemlja Evrope,
u odnosu na tradicionalne uslove, kao i stepen savremenog razvoja, različito prihvaća
tokove savremene arhitekture kao i implementacije standarda Evropske Unije.“49
Savremeno planiranje naselja posebnu brigu usmjerava prema optimalnim
rješenjima koja u svakom pogledu racionalno koriste lokaciju, materijale, kompoziciju
i savremene trendove i zahtjeve korisnika.
Racionalno gospodarenje podrazumijeva
uključivanje svih aspekata koje se razmatraju s interdisciplinarnim timom stručnjaka
kojima je osnovni cilj održivo upravljanje
svim elementima.
„Najbolja rješenja su ona koja planom pokrivaju svaki i najmanji dio parcele
i koja, radi rekonstrukcije, sadrže fleksibilne
planove.“50
Prema Kuismanenovoj studiji „Dokazano je da se pravilnim planovima naselja,
s kombinacijom samostojećih, kuća u
nizovima i blokovima, mogu dostići isti
efekti uštede kao i u kućama na tri sprata,
gdje, u urbanom smislu, treba paziti na:
adekvatne veličine parcela, ulice kao elemente provjetravanja, dovoljno velike
parking-prostore, prateće aktivnosti u sklopu naselja, socijalne sadržaje. Ovakvi
planovi su zahtjevniji jer se njima postavljaju viši ciljevi a uključuju i eksperte iz raznih
polja znanosti. Obično su najbolja rješenja
naselja ona koja podrazumijevaju kombinaciju svih tipova kako bi se odgovorilo na
sve zahtjeve i kako bi struktura stanovništva
bila što različitija.“51 Potrebno je načiniti
optimalno rješenje koje zadovoljava sve
zainteresovane strane i trendove društva.
3.2.2.
Održivi
stambeni
objekti u
perspektivi
Veliki broj istraživanja stambenih
naselja radi optimizacije istih, predmet je
međunarodnih istraživanja koji uključuju
stručnjake iz cijelog svijeta. Razvoj metoda
i alata istraživanja, te veliki broj primjera
dobre prakse omogućava donosiocima
odluka da donesu sveobuhvatne strategije i planove koje donose velike promjene,
uštede i uspjeh. Dodatno, standardi i regulative pomažu uključenost svih aktera u
procesu.
Da bi se što bolje shvatilo kakvi to
trebaju biti stambeni održivi objekti u perspektivi, potrebno je što bolje shvatiti tradiciju, tradicionalna rješenja i tehnologije,
da se analizira bliža prošlost, te postojeće
stanje i problemi sa kojima se susreće sektor stanovanja, da se sagledaju savremeni
primjeri dobre prakse i da se sve to prilagodi uslovima lokacije.
Može se zaključiti da su analize jasno
pokazale nove trendove i zahtjeve razvoja
stambenih naselja u posljednjih 20 godina.
Savremeni zahtjevi održivosti postavljaju
veliki broj izazova kojima je neophodno
pristupiti planski i interdisciplinarno. Interdisciplinarni pristup planiranja održivog
stanovanja, pored stručnjaka treba da
uključi donosioce odluka i građane da bi
rješenja bila optimalna i prihvatljiva za sve.
Veliki je broj razvijenih alata kao i primjera
dobre prakse koji pomažu u budućim nastojanjima i planiranjima održivih stambenih
naselja.
Zadatak koji se postavlja pred
arhitektu, danas nije lak. Zapravo, zadatak
je pomiriti čovjeka i prirodu, približiti se prirodi, proučiti njene potrebe i zahtjeve, prihvatiti zahtjeve održivog razvoja, zahtjeve
za zdravijim i humanijim objektima, odgovoriti na zahtjeve svakog individualca
oslanjajući se na tradiciju, a istovremeno
se prilagoditi zahtjevima održivosti.
Ako se pogleda u prošlost, dokazi
se mogu naći i u mahalama starih gradova na našem podneblju (Sarajevo, Jajce,
Banja Luka, Travnik .....). Čovjek je koristio
prirodno osvjetljenje i izvor energije, unosio vodu u svoj svakodnevni život da bi
održavao higijenu, orijentisao svoje objekte
na optimalan način, pazio na prava drugih
itd.. Potrebno je osvrnuti se u prošlost da bi
se najbolje pripremili za budućnost.
Rezultati istraživanja „The Revival
of the Traditional Bosnian Wood Dwellings”52 dokazali su da je povratak gradnje
tradicionalne individualne bosanske kuće
moguć, uz optimizaciju koja zavisi od klimatskih uslova. U dijelu BiH, sa kontinentalnom klimom preporuka je da se prozorski
otvori orijentišu prema jugu, da se njihova
veličina poveća do optimuma, a da se
krovovske strehe smanje da bi se što više
sunčeve energije iskoristilo u toku zime.
Slika 3.18: Tri tipa naselja po intenzitetu, organizaciji
otvorenih zelenih površina; Izvor: Predavanja prof.
Korjenić „Energieeffiziente Gebäude“, Katedra za fiziku zgrade; TUW, 2013 https://tiss.tuwien.ac.at/course/
courseDetails.xhtml?windowId=9c3&semester=2014S
&courseNr=206193
Kuismanen K., PhD, (2005): Evropski regionalni razvojni fondovi; ECONO publishing for SAFA, Helsinki
52
Korjenić A. Klarić S. (2010); „The Revival of the
Traditional Bosnian Wood Dwellings”; istraživanja
objavljena u stručnom časopisu Energy EfficiencyDOI 10.1007/s12053-011-9120-z
51
45
U dijelu sa mediteranskom klimom, tradicionalna gradnja bosanske kuće je optimalna u originalu za ovo područje sa
svojim dubokim strehama, oirjentacijom
prema unutrašnjoj bašti i intimnosti. U oba slučaja treba brinuti o optimizaciji
termičkog kvaliteta vanjskih konstrukcija.
Slika 3.19: Razvoj stambenih objekata prema zahtjevima
energetske efikasnosti
Izvor: predavanja Prof. Dr Korjenić, TUW; 2013. god.
https://tiss.tuwien.ac.at/education/course/documents.
xhtml?windowId=b0d&courseNr=206126&semester=2014S
posjećena 27.07.2013.
Takođe ako se uzme analizirati bliža
prošlost, može se prepoznati otuđenje
čovjeka od prirode, koje donosi neoptimalna rješenja i objekte koji su se gradili
bez plana održivosti i koje je sada potrebno renovirati na održiv način. Osamdesetih
godina se budi svijest o važnosti uštede energije u stambenim objektima. Zvanična stranica Ministarstva za okoliš Finske: www.
kuvat.comma.fi/puuinfo posjećena 18.04.2009.
53
46
Prirodni materijali koji stvaraju zdrave
uslove stanovanja
Savremeni zahtjevi koji uključuju održive
sisteme od stambenih objekata, traže da
objekti budu održivi sistemi koji maksimalno
štede energiju, proizvode minimalnu emisiju CO2 i čuvaju okoliš.
Tako dolazi do razvoja novih
tehnologija, metoda, proračuna, materijalizacija koje doprinose smanjenju potrebe
za energijom u stambenom objektu. Sve
inicijative su bila najviše orijentisane na
rješavanje energetske efikasnosti objekta
odnosno omotača objekta i smanjenju
potreba za grijanjem i hlađenjem. Tako, od
80-tih godina prošlog vijeka, dolazi do razvoja stambenih objekata u različitim kategorijama prema energetskim zahtjevima
„Stambeni objekti bilo kojeg tipa
trebaju se graditi sa maksimalnim učešćem
lokalnih, prirodnih i zdravih materijala,
pažljivim projektovanjem optimalnih karakteristika, odabirom najoptimalnijih metoda gradnje i završne obrade. I u procesu
planiranja kao i u procesu gradnje veoma
je bitno graditi u skladu sa najmodernijim
metodama planiranja i tehnika, ali takođe
i misliti na ekonomičnost projekta i njegovo
održavanje.“53
Lokacija, forma i orijentacija su
važni elementi u gradnji stambenih
održivih objekata. Oslanjanjem na tradiciju, korištenjem savremenih rješenja i metodologija proračuna optimalnih karakteristika mogu se graditi novi objekti i
rekonstruisati stari koristeći savremene softere za simulaciju da bi dobili tražene optimalne karakteristike i standarde.
S novim zahtjevima prema arhitekturi dolazi do razvoja kreativne i tehničke misli
i razvoja novih tipova objekata. Novi tipovi
objekata rješavaju sve probleme stanovanja uz dodatne zahtjeve održivosti, čistih
tehnologija, optimalne upotrebe prirodnih,
lokalnih materijala i energetske efikasnosti.
Objekti koji čuvaju okolinu, a koji se nazivaju „green“ objektima dijele se na:
Održivi stambeni objekti u budućnosti
trebaju odgovoriti na sljedeće zahtjeve:
Slika 3.20. : Shema rada kontrolirane ventilacije s vraćanjem
topline otpadnog zraka; Izvor: Zbašnik Senegačnik M.
(2009); „Pasivna kuća“, Sun Arh d.o.o.
ISBN 978-953-08906-2-7, Zagreb
Smanjenje emisije CO2 - Istraživanja
koja se trenutno vode u svijetu posebnu
pažnju posvećuju čistim tehnologijama,
smanjenju emisije CO2 i drugih štetnih gasova za okolinu i rješenjima koja omogućuju
da se emisija štetnih gasova svede na minimum, a da se pritom ne smanji komfor i da
se ispune savremeni zahtjevi života.
Smanjenje potrebne energije
ili popularno, energetska efikasnost
građevinskog objekta. Objekti za stanovanje imaju potrebu za velikom količinom
energije za grijanje, hlađenje, ventilaciju,
toplu vodu, elektronske aparate i osvjetljavanje ovih prostora. Potrebno je reducirati
energiju na minimum.
Pasivna kuća (passive house)
je objekat u kojem se održava ugodna
unutarnja temperatura, od oko ugodnih
20 ºC , bez konvencionalnog sistema grijanja i hlađenja. Takav objekat naziva se pasivnim zbog toga što se veći dio potreba za
toplinom pokriva iz “pasivnih” izvora, npr.
izloženost suncu, otpadna toplina stanara
iz tehničkih uređaja, razmjena topline. Prostorije se opskrbljuju dodatnom potrebnom
toplinom kroz kontrolisani ventilacioni sistem s povratom topline.
Potrebe za ukupnom primarnom energijom ne bi smjele premašiti 120kWh/m²/
god, uključujući grijanje i hlađenje, toplu
vodu i električnu struju. Ključne karakteristike koje odlikuju izgradnju pasivne kuće
su: kompaktan oblik i dobra izolacija; južna
orijentacija i procjena sjena; dobra zračna
nepropusnost ovojnice zgrade; pasivno
predgrijavanje svježeg zraka; visoko efikasan povrat topline od otpadnog zraka;
korištenje izmjenjivača topline zrak/zrak;
obezbjeđivanje toplom vodom upotrebom obnovljivih izvora energije; korištenje
energetski efikasnih kućanskih aparata.
Dizajn pasivne kuće uključuje kompletan proces planiranja i provedbe jednog
sistema koji je samoodrživ i samodostatan i
koji u konačnici ima za cilj izgradnju objekta
u kojem se stanari osjećaju sigurno, imaju
zdrave uslove za život i minimalne troškove
korištenja i održavanja objekta. Ovakav
pristup projektiranju može se upotrijebiti za
dizajniranje novih objekata ili za energetski
efikasno renoviranje postojećih objekata.
Niskoenergetska kuća
(Law Energy House) koristi manje energije od regularne kuće, ali više od pasivne
kuće. Energetska svojstva niskoenergetskog objekta su otprilike dvostruko bolja
od minimalnih zahtjeva. Ne postoji opća
definicija za niskoenergetsku kuću jer nacionalni standardi među zemljama znatno variraju. Ovakvi objekti predstavljaju
prelaznu fazu u procesu osvještavanja
stanovništva i prilagođavanja ideji da se
stanuje u pasivnoj kući, kada su pasivne
kuće postale standard. Npr. u Njemačkoj
“niskoenergetska kuća” ima ograničenje
energetske potrošnje od 50 kWh/m²/god.
za grijanje. Granice su drugačije u pojedinim zemljama i mijenjaju se jer se kriteriji svakodnevno pooštravaju.
Energetski nezavisna kuća
(Energy Neutral House) objekat koji je potpuno neovisan od vanjskog izvora energije. To su objekti koji sami sa svojim projektovanim sistemima proizvode energiju
iz obnovljivih izvora energije (sunce, vjetar,
geotermal, ili kombinacija) .
Električna struja i toplina se proizvode i
pohranjuju u npr. mikro-elektranama ili aktivnim solarnim sistemima u ili na objektu. U
zavisnosti od prirodnih karakteristika lokacije energetske potrebe objekta se planiraju
uz maksimalno učešće prirodnih izvora uz
projektovanje viškova i prodaje energije
sistemima. Ovakvi objekti su budućnost
i mnoge države pružaju podršku razvoju i
masovnoj izgradnji ovakvih objekata.
Energetski pozitivna kuća
(Energy + house) objekat koji je potpuno
neovisan od vanjskog izvora energije, a pri
tome proizvodi viškove energije. Oni, kao
i energetski nezavisne kuće, svojim projektovanim sistemima proizvode energiju iz
obnovljivih izvora energije (sunce, vjetar,
geotermal ili kombinacija). Viškovi energije
se prebaciju u energetske sisteme na regionalnom ili državnom nivou po posebnim
tarifama i regulativama. U zavisnosti od prirodnih karakteristika lokacije, energetske
potrebe objekta se planiraju uz maksimalno učešće prirodnih izvora uz projektovanje viškova i ponude viška energije velikim
sistemima.
Slika 3.21: Energetski sistem +Energy kuće; Izvor: Gebäudeautomation – Einfluss auf die Energieeffizienz Anwendung gemäss EN 15232:2012 eu.bac Produktzertifizierung;
2012.
Ovakvi objekti su budućnost, a njihova rješenja nude širok spektar mogućnosti.
Mnoge države pružaju podršku razvoju
i izgradnji ovakvih objekata da bi se izbalansirao uticaj sektora stanovanja na
zagađivanje planete Zemlje i smanjenje
negativnih uticaja u ovom sektoru. Svaki ovakav objekat se zasebno tretira i
proračunava. Jedan primjer energetskog
sistema u energetski pozitivnoj kući .(slika
3.21.)
Green building
ozelenjeni objekti sa zelenim krovovima, fasadama i dvorištima. Savremena
istraživanja pored fasada i ovojnice, tretiraju i druge faktore koji mogu uticati na
uštedu energije i emisije CO2. Ozelenjeni
krovovi, fasade ili dvorišta daju zavidne rezultate jer na prirodan način čuvaju energiju objekta.
47
Već je naglašeno u dijelu rada u
kojem su predstavljene grupe problema
i izazova savremenog stanovanja koliko
je bitno proizvoditi hranu lokalno. Ozelenjenim fasadama na način da se planira
hortikultura može se riješiti proizvodnja
lokalne hrane i smanjenje potreba za transportom, ali pored toga biljke pomažu kod
povećanja kvalitete zraka kao i regulisanja
klime u objektima sa zelenim krovovima i
fasadama.
Slika 3.22; Upoređivanje temperature za dva posmatrana dvorišta,
Izvor: Projekt “Urban Summer Comfort” (USC) der A-Null Bauphysik
GmbH and TU Vienna
U svrhu optimizacije zelenih dvorišta
TUW je radio istraživanje u kojem su uporedili ponašanje dva dvorišta sličnih dimenzija, visine objekata i karakteristika, osim što
je jedno dvorište bilo ozelenjeno, s drvetom
u sredini dvorišta i sa ozelenjenom fasadom, dok je drugo dvorište bilo betonirano
bez zelenila.
Istraživanje je pokazalo prednosti
zelenih površina i biljaka u dvorištu jer se
mjerenjem temperature u ljetnom mjesecu
junu vidi jasna temperaturna razlika.
Slika 3.23: Dvorište i pozicija; Volk- Beč, juni. 2012. god. Izvor: Projekt
“Urban Summer Comfort” (USC) der A-Null Bauphysik GmbH and
TU Vienna
Zeleni krovovi, drveće koje raste sa
balkona, prozora kuća, su prepoznatljivi za
radove Friedensreich Hundertwasser. On je
drveće i biljke na objektu smatrao najisplativijim stanovnicima koji svoju rentu plaćaju
tako što poboljšavaju kvalitet zraka u objektu, ali i gradu, što smanjuje efekte zagrijavanja zgrade ljeti, dok zimi sa ogoljelim
stabljikama ne smetaju suncu da zagrije
objekat. Ovi stanovnici zgrada čiste okolinu od prašine te unose život u objekte.
Kada govorimo o zelenim fasadama
trenutno se u Beču na lokaciji gradnje zelenog dijela grada u Aspernu testiraju različite
vrste biljaka i sistema ozelenjavanja fasada
u cilju iznalaženja optimalnih rješenja u
budućnosti koje su mogu primjeniti direktno na fasadama novih objekata u ovom
novom naselju koje se planira graditi po
najsavremenijim principima održive gradnje i planiranja.(Slike 3.25.)
48
Slika 3.24: Dvorište i pozicija; Tabo- Beč, juni 2012. god. ;Izvor: Projekt
“urban summer comfort” (USC) der A-Null Bauphysik GmbH and TU
Vienna
Pregled razvoja green objekata i
standarda koji prate razvoj istih, slijedi u
slikama:
Slike 3.25. Testiranje ozelenjenih fasada buduće green
naselje Aspern u Beču; Izvor. Autor
Slike 3.26: Pregled razvoja green objekata praćenih izmjenama standarda; Izvor: Thomas. Bednar, (2010): “PlusEnergie-Gebäude” Wenn Gebäude mehr Energie liefern
als verbrauchen”; Perspektiven (eingeladen), Heft 1_2
(2010), 1-2; S. 78 – 8; http://pub-bi.tuwien.ac.at
49
Na dijagramima (Slike 3.26.) se vidi
kako su se zahtjevi prema energetskoj
efikasnosti stambenih objekata mijenjali, te kako se standardi pooštravaju i
prilagođavaju novim zahtjevima održive
gradnje danas. Standardi za pasivnu i energetski nezavisnu kuću su definisani, dok
se standardi za ostale tipove objekata mijenjaju i prilagođavaju vremenu i novim
zahtjevima posebno za energy + kuće i
ozelenjene kuće koje su predmet velikog
broja istraživanja koja će donijeti novija optimalnija rješenja. Svi navedeni savremeni
tipovi stambenih objekata mogu se graditi
po principima samostojećih - horizontalno
ili vertikalno vezanih stambenih jedinica u
nizovima ili kao višestambeni objekti.
Bitno je naglasiti da savremeni tipovi koji tretiraju uštedu energije i smanjenje
emisije CO2, odnosno tzv. održivi green objekti ne limitiraju arhitektonsku kreativnost.
Savremeni zahtjevi jesu komplikovaniji u
tehnološkom smislu, ali ne ograničavaju
umjetnički izraz arhitekte.
Slika 3.27: Tranformabilnost konstrukcije; Izvor: Durmišević E.
(2006); „Tranformable building structure“, CEDRIS M&CC,
Netherlands
3.2.3.
Održive
konstrukcije
Arhitektura danas treba biti fleksibilna i dozvoljavati stalne promjene i
prilagođavanja.
Građevinski
objekati
danas brže i češće nego ranije doživljavaju
stalne promjene, a sve te promjene zahtjevaju velike troškove. Troškovi se posebno
povećavaju kod postojećih objekata
koji su građeni kompaktno i finalizirani
bez mogućnosti izmjena. „Izgradnja objekta nije nešto što se završi u momentu
završetka radova, izgradnjom objekta mi
tek počinjemo svoj rad.“54
Održiva konstrukcija je fleksibilna
konstrukcija koja je projektovana tako da
dozvoljava jednostavne izmjene i adaptacije objekta na ekonomičan način,
koristeći lokalne prirodne materijale koji ne
štete okolišu i štede energiju, a da pri tome
imaju i visoke estetske i oblikovne vrijednosti i sklad sa lokacijom.
U
svojim
istraživanjima
prof.
Durmišević je posebnu pažnju posvetila
fenomenu trajanja objekta. „Kod objekata klasične gradnje, tehnički i funkcionalni
životni vijek objekta bio je u prosjeku 50 godina. Danas objekti koji su stari 15 godina su
već oronuli i traže investiciju u obnavljanje.
Prosječni vijek trajanja objekata u novije vrijeme se skraćuje radi fokusiranja investitora
na povrat investicije u što kraćem periodu.
S ciljem da se životni vijek savremenih objekata i njihovih komponenti
produži, objekti treba da se dizajniraju
tako da ekonomičnost i održivost objekata
budu u fokusu i da postoji jasna strategija
korištenja u planiranom vremenu.“55
Slika 3.28: Transformabilnost konstrukcije; Izvor: Durmišević
E. (2006); „Tranformable building structure“, CEDRIS
M&CC, Netherlands
Brand S. (1995); „HowBuildings Learn“, What Happens After they’re Built, Quebecor Printing, Tennessee
55
Durmišević E. (2006); „Tranformable building structure“,
CEDRIS M&CC,Netherlands
54
50
Trend i potreba savremenog vremena jeste fleksibilnost. Sve te velike i brze
promjene, globalizacija, povećana mobilnost, tehnološke promjene, protok informacija utiču i na arhitektonsku misao i na
potrebe arhitekture.
Dizajniranje objekta danas je proces
koji treba da ima viziju osvrnutu ka dužem
vremenskom intervalu kako bi odgovorio
na dugoročne zahtjeve funkcije, forme,
samoodrživosti u smislu enegetske opskrbljenosti objekta isl.
Transformabilnost svakog elementa
u građevinskoj konstrukciji je cilj budućih
konstruktivnih sistema.
3.2.4.
Tehnički čisti procesi
(green tehnologije)
ključ održivosti i njihova
veza sa istraživanjima
Green tehnologije – korištenje znanja u praktične svrhe sa ciljem očuvanja
okoliša.„Green tehnologija predstavlja
grupu metoda i materijala koji su u kontinuiranom razvojnom procesu, a koje kao
završni proizvod imaju finalni proizvod koji
ne zagađuje okolinu.„56
Na primjeru revolucionarnih promjena koje su se desile u informacionim
tehnologijama, na isti način se očekuju pozitivne promjene u razvoju čistih tehnologija
i njihov uticaj na promjenu svijesti kod ljudi,
kao i podsticaj nauke prema ekološkim inovacijama.
Ciljevi razvoja čistih tehnologija
ogledaju se usljedećim stavkama:
Dizajn „od kolijevke do kolijevke“- životni
ciklus industrijskog proizvoda na način
da kreirani proizvod može biti ponovo
iskorišten i vraćen prirodi u njegovom prirodnom obliku koji ne šteti okolišu. Filozofija koja u potpunosti govori u prilog čistim
tehnologijama.
Smanjenje izvora zagađenosti – reduciranje
otpada i zagađenja kroz izmjene obrazaca
proizvodnje i potrošnje.
Čiste tehnologije treba da budu
prihvaćene od strane svih profesija i sektora ljudskog stvaralaštva. Jedino holistički
pristup problemu, uz podršku svakog pojedinca, može učiniti stvarne dugoročne pozitivne promjene koje su nam neophodne.
Čiste tehnologije treba da budu
razvojna strategija BiH u trenutku kada se
nalazi u procesu odobira strateških pristupa
razvoju i resursa kojima raspolaže, te proizvodima koji se zahtjevaju na tržištu.
Održivost– razvoj tehnologija koje zadovoljavaju potrebe sadašnjice, a istodobno ne
ugrožavaju mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.
Strateški pristup – radi hitnosti i brzine razvoja čistih tehnologija veoma je bitna vizija i
strateški pristup razvoju svih sudionika i zainteresovanih strana.
Partnerstvo – partnerstvo čovjeka, ne samo
sa prirodom, nego razvoj partnerstava na
svim nivoima života, od razvoja, upravljanja, znanja, istraživanja, razmjene informacije, promocije, procjene, inovacija, zdravlja
i održavanja života na planeti Zemlji.
Inovativnost– razvoj alternativnih tehnologija koje ne ugrožavaju ljudske živote i okoliš
na inovativan način, oslanjajući se na
naučna istraživanja i podršku inovativnih
ideja. Zahtjev za čistim tehnologijama
stimuliše veliki broj naučnih istraživanja ljudi kojima je svijest o okolišu na veoma visokom nivou, a koji rješenja traži na inovativan način.
Zvanična stranica magazina Zelene tehnologije USA:
http://www.green-technology.org/green_technology_
magazine posjećena 02.02.2012.
56
51
3.3.
PRIMJERI
DOBRE PRAKSE
Postoje mnogobrojni primjeri dobre
prakse integralnog, multidisciplinarnog
pristupa planiranja građevinskih objekata,
održivih konstrukcija ili zelenih naselja i gradova koji na jedan sveobuhvatan način prikazuju sve izazove i odgovarajuća rješenja,
te daju ideje i smjernice za dalji rad. U
nastavku će biti izdvojeni neki primjeri dobre prakse, koji mogu poslužiti kao uzori za
buduća planiranja građevinskih objekata,
razvoja novih naselja ili u procesima rekonstrukcije starih naselja u našoj zemlji.
3.3.1.
Inicijativa
integralnog
pristupa planiranju
građevinskog objekta
Zemlje koje su uzele aktivno učešče: Australija, Austrija,
Belgija, Kanada, Češka Republika, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Japan,
Republika Koreja, Luxemburg, Holandija, Novi Zeland,
Norveška, Poljska, Portugal, Slovačka, Spanija, Švedska,
Švicarska, Turska, Velika Britanija, USA
58
Yoshino H. (2013) ; Annex 53, Total energy use in buildings
- analysis and evaluation methods; Final report; Graduate
School of Engineering, Tohoku University Sendai, Japan
59
IBIDEM
57
52
Inicijativa promoviše značaj inteligentnog i interdisciplinarnog pristupa
planiranju građevinskog objekta. Interdisciplinarni timovi svojim istraživanjima
i procjenama nastoje, pojedinačno ili
grupisanjem objekata prema njihovoj
namjeni, uzimajući u obzir različitosti klime,
navika, kulture, lokaliteta, te drugih posmatranih karakteristika, postići smanjenje
potrebne energije u građevinskim objektima, te smanjenje emisije stakleničkih plinova.
Inicijativa ima za cilj stvaranje baze
podataka i razmjenu iskustava, kao i alata
za integralno interdisciplinarno planiranje
građevinskih objekata kao i promovisanje
primjera najbolje prakse energetski održivih
koncepata građevinskih objekta.
3.3.1.1
Primjer 1 :
Annex 53
Međunarodna Agencija za Energiju IEA (The International Energy Agency) osnovana je 1975. god. i djeluje u okviru OECD, a ima za cilj implementaciju
međunarodnog programa za energiju.
Glavni cilj IEA jeste ostvarivanje efikasne
saradnje između 2857 zemalja članica IEA
i osiguravanje povećanja energetske
sigurnosti, očuvanja energije, razvoja alternativnih izvora energije i energetskih
istraživanja, razvoja i razmjena.
Podrška i finansiranje istraživanja i razvoja od strane IEA je veoma široka. Jedan
od vidova podrške je projekat „Očuvanje
energije u zgradarstvu i zajednicama“
ECBCS (Energy Conservation in Buildings
and Community Systems),a odnosi se na
održivo građevinarstvo. ECBCS podržava
misiju održivog razvoja građevinskog sektora i olakšava integraciju tehnologija i procesa kroz podršku inovacijama i istraživanjima
koji vode energetskoj efikasnosti, očuvanju
zdravlja, smanjenu emisija štetnih gasova.
Do sada je zatvoreno pedeset
poglavlja, dok se trenutno radi na razvoju
deset poglavlja koji se odnose na izazove
u građevinskom sektoru.58 Aproksimativno
deset novih poglavlja jeste poglavlje „Annex 53“ koje tretira ukupnu energiju koja se
koristi u zgradama (stambenim i komercijalnim), pomoću metoda analiziranja i nadziranja. Predstavnici vlada 28 država su
prepoznali i okupili partnere iz naučnog,
poslovnog i nevladinog sektora koji skupa
rade na projektu Annex 53. Ova saradnja vladinog sektora, industrije i nauke je
ključna za uspjeh projekta.59
Ukupno šest posmatranih faktora
imaju uticaj na ukupnu potrošnju energije
u zgradi: klima, omotač, svrha i energetski
sistem, korištenje objekta i održavanje, aktivnosti korisnika i njihovo ponašanje i navike, kvalitet unutrašnje klime.
Da bi se istražila ukupna potrošnja
energije potrebno je sagledati sve nabrojane faktore. Dosadašnja istraživanja su
se fokusirala na prva tri faktora. Za realnu
analizu neophodno je testirati sve faktore i
interakciju među njima.Cijeli tim stručnjaka
je podijeljen u internacionalne, interdisciplinarne grupe koje rade istraživanja u svom
polju. Prva grupa se bavila istraživanjima
standarda i regulativa jer je svaka zemlja imala svoje standarde i regulative u
građevinskom sektoru. Prva runda simulacija urađena je na uzorcima zgrada sličnih
karakteristika u različitim djelovima Evrope
i svijeta da bi se utvrdili karakteristični rizični
faktori koji utiču na protok energije.
Druga grupa je radila na izradi baze
podataka kroz sveobuhvatna opširna
istraživanja pojedinačnih objekata. Analize
i testiranja su rađena za javne i stambene
objekte u jedanaest zemalja sa različitim
klimama i običajima. Stvorena je velika
baza podataka koja predstavlja trendove,
stilove života, kategorije objekata, klimatske i sve druge posmatrane podatke.
Treća grupa stručnjaka je radila na
prikupljanju statističkih podataka. Analiziran je životni vijek objekta kroz faze dizajniranja, konstruisanja, koštanja, korištenja,
održavanja i renoviranja. Statistički podaci
su pomogli razvoju novih modela simulacija.
Četvrta grupa je radila istraživanja
ponašanja objekata u odnosu na energetsku efikasnost pomoću već razvijenih
simulatora. Posmatrane su tri kategorije objekata (konvencionalni objekti, niskoenergetski objekti i pasivni objekti). Već razvijeni
modeli simulacija i analize korištene su na
realnim uzorcima s ciljem da se prepoznaju
karakteristični protoci energije i obezbjede
kvantitativne metode za procjenu efikasnosti u smislu ušteda energije, mjera štednje
na ovojnicama zgrade ili na HVAC (grijanje, ventilacija, hlađenje) sistemu uključujući
i kontrole. Uz modele kalibrirane simulacije moguće je sa većom preciznošću i
pouzdanošću predvidjeti vrijednosti uštede
energije. tehnologija, uštede energije kao
i preporuke održivog ponašanja korisnika i
stila života.
Slika 3.29: Šest faktora koji utiču na ukupnu potrošnju energije u zgradama
Izvor: T. Bednar, A. Korjenic: “IEA Energie in Gebäuden und Kommunen, Annex 53: Gesamtenergieverbrauch in Gebäuden”; in Buchreihe “Schriftenreihe 18/2014”, Buchreihen-Herausgeber: H. Bmvit; herausgegeben von: Berichte aus
Energie- und Umweltforschung; Bundesministerium für Verkehr, Innovation und Technologie - BMVIT, Wien, 2014, 59 S.
http://www.nachhaltigwirtschaften.at/iea/results.html/id6192
Slika 3.30.: Učestalost distribucija toplinske energije korištenjem objekata za tri tipa zgrada (E = postojeće zgrade iz 1970.
god., L = Nisko energetska kuća, LE = Pasivna kuća);
Izvor: T. Bednar, A. Korjenic: “IEA Energie in Gebäuden und Kommunen, Annex 53: Gesamtenergieverbrauch in Gebäuden”; in Buchreihe “Schriftenreihe 18/2014”, Buchreihen-Herausgeber: H. Bmvit; herausgegeben von: Berichte aus
Energie- und Umweltforschung; Bundesministerium für Verkehr, Innovation und Technologie - BMVIT, Wien, 2014, 59 S.
http://www.nachhaltigwirtschaften.at/iea/results.html/id6192
53
Na ovaj način je demonstrirano znanje i
novi razvijeni modeli koji mogu da predvide
uticaje korištenja tehnologija, uštede energije kao i preporuke održivog ponašanja
korisnika i stila života.
Peta grupa je imala za cilj posmatranje i analizu uticaja ponašanja korisnika
u objektu na uštedu energije i emisije štetnih
gasova za sve faze. Ova grupa je imala
veoma opširan zadatak koji je uključivao
grupisanje tipova korisnika, vanjskih uticaja na njihovo ponašanje u objektu i uticaj
njihovog ponašanja na ukupnu potrošnju
energije u objektu za grijanje, hlađenje,
ventilaciju, toplu vodu, kućanske aparate,
i druge troškove.
Slika 3.31: Provjera tačnosti pojednostavljenog modela pomoću parametara za analizirane kuće tipa E i LE. Upoređivanjem
se dokazuje tačnost modela. Izvor: T. Bednar, A. Korjenic: “IEA Energie in Gebäuden und Kommunen, Annex 53: Gesamtenergieverbrauch in Gebäuden”; in Buchreihe “Schriftenreihe 18/2014”, Buchreihen-Herausgeber: H. Bmvit; herausgegeben von: Berichte aus Energie- und Umweltforschung; Bundesministerium für Verkehr, Innovation und Technologie
- BMVIT, Wien, 2014, 59 S. http://www.nachhaltigwirtschaften.at/iea/results.html/id6192
Prepoznata su tri tipa ponašanja
korisnika: energetski osvješten korisnik,
prosječni korisnik i korisnik koji ne mari za energijom, odnosno proizvodi veliku količinu
otpada.
• Energetski osvješten korisnik brine
o gubljenju energije otvaranjem prozora,
programira sistem grijanja i hlađenja, te reciklira svoj otpad.
• Korisnik koji ne vodi računa o
potrošnji energije, rasipa je i proizvodi veliku količinu otpada.
• Prosječni korisnik se ponaša u granicama prihvatljivosti.
Slika 3.32: Granice uticaja ponašanja korisnika na ukupnu potrošnju energije u toku istraživanja; Izvor: T. Bednar, A. Korjenic: “IEA Energie in Gebäuden und Kommunen, Annex 53: Gesamtenergieverbrauch in Gebäuden”; in Buchreihe
“Schriftenreihe 18/2014”, Buchreihen-Herausgeber: H. Bmvit; herausgegeben von: Berichte aus Energie- und Umweltforschung; Bundesministerium für Verkehr, Innovation und Technologie - BMVIT, Wien, 2014, 59 S.
http://www.nachhaltigwirtschaften.at/iea/results.html/id6192
MATLAB je kompjuterizovani interaktivni jezik (alat)
za numeričko računanje, vizualizaciju i programiranje.
Koristeći MATLAB, možete analizirati podatke, izraditi algoritme, dizajnirati modele i aplikacija.
60
54
U toku istraživanja došlo se do
zaključka da postoji niz faktora koji utiču
na ponašanje korisnika. Faktori koji utiču
na ponašanja korisnika i potrošnju energije dati su u narednom dijagramu, gdje se
može vidjeti koliko je raznovrstan taj uticaj.
(Slika 3.33.)
Izrađena je baza podataka tipičnih
ponašanja i statistika za sva tri tipa
ponašanja korisnika. Uz bazu podataka,
ovaj tim stručnjaka je izradio nove softvere za analizu ponašanja korisnika za sva
buduća istraživanja. Novi modela simulacije, kreiran od strane MATLAB60 , analizira
energetsko ponašanje objekta, materijala,
životni ciklus, koštanje i ponašanje korisnika.
Ovaj linearni model rezultat je TRNSYS
simulacija, stvorenih na osnovu MonteCarlo metode.61 Interakcija i pokazatelji
efikasnosti su uzeti u obzir u ovom modelu.
Ova metoda može pomoći dizajneru da
pretpostavi ukupnu potrošnju objekta sa
određenim klimatskim uticajima lokacije i
ljudskog faktora ponašanja pri dizajniranju
odnosno da isti koristi kod monitoringa.
Značaj ovog projekta leži u tome
što će njegovi rezultati predstavljati veliku
bazu podataka, statistike, uzoraka, rezultata istraživanja i biti primjer dobre prakse,
te baza optimalnih softvera koji će se moći
koristiti kod budućih planiranja „pametnih
gradova“ u svijetu.
Rezultati projekta su veoma vrijedni
za buduća planiranja, politike i istraživanja
za podršku razvoju održivog građevinskog
sektora. Rezultati projekta će takođe doprinjeti povećanju znanja, uklađivanju
metoda, razvoju baze podataka, dopuni
statistčkih podataka i prepoznavanju prilika za efektnu podršku i intervenciju.
Slika 3.33: Niz faktora koji utiče na ponašanje korisnika objekta; Izvor: T. Bednar, A. Korjenic: “IEA Energie in Gebäuden
und Kommunen, Annex 53: Gesamtenergieverbrauch in Gebäuden”; in Buchreihe “Schriftenreihe 18/2014”, Buchreihen-Herausgeber: H. Bmvit; herausgegeben von: Berichte aus Energie- und Umweltforschung; Bundesministerium für
Verkehr, Innovation und Technologie - BMVIT, Wien, 2014, 59 S.
http://www.nachhaltigwirtschaften.at/iea/results.html/id6192
3.3.2.
Inicijativa
„Pametni grad“
integralni pristup
planiranju naselja
Inicijiativa Pametni gradovi “Smart
Cities” – promoviše značaj inteligentnog
upravljanja energijom u gradovima. Interdisciplinarni timovi svojim istraživanjima
i procjenama nastoje za svaku lokaciju i
njene karakteristike postići smanjenje emisije stakleničkih plinova za 40% do 2020. god.
Inicijativa ima za cilj otvaranje tržišta prema energetski efikasnim i karbon neutralnim „čistim“ tehnologijama i umrežavanje
aktera, te promovisanje primjera najbolje
prakse energetski održivih koncepata
pametnih gradova Evrope.
Slika 3.34.: Podjela posmatrane lokacije na zone, Izvor: Korjenic A., Breu R.: “Efficiency Optimization of a Real Settlement”; Sustainable Building Conference 2013 in Graz, Graz; 25.09.2013 - 28.09.2013; in: “Sustainable Buildings -Construction Products & Technologies”, Verlag der Technischen Universität Graz, (2013), ISBN: 978-3-85125-301-6; P. 556 - 561.
TRNSYS (Tran-sis) je iznimno temeljan i fleksibilan grafički
softver, razvijen na Univerzitetu Winskonsin, Madison, USA,
za simulacije ponašanja prelaznih sistena koji imaju uticaj na okoliš. Pored simulacija usmjerenih na procjenu
uspješnosti toplotnog sistema i sistema električne energije TRNSYS se jednako dobro može koristiti za modeliranje
ostalih dinamičnih sistema, kao što su tokovi prenošenja
ili biološki procesi, definisati termička svojstva i ostale
potrebne savremene simulacije.
61
55
3.3.2.1.
Primjer 2:
Pametno naselje
Dornbirn
Na TUW, 2012. god. rađeno je
istraživanje naselja Dornbirn u regiji Vorarlberg u Austriji, koji je najveći grad te regije. Istraživanje je rađeno sa ciljem optimizacije razvoja ovog naselja u budućnosti
prema standardima pametnog naselja.
Istraživanje se fokusiralo na balansiranje
potreba energije i emisije CO2 u naselju,
uključujući testiranje gradske mreže infrastrukture, transporta, lokacije, ponašanja
stanovništva, upravljanje otpadom i sl.
Slika 3.35.: Mapa Beča; Izvor: google map
56
Razlog tome su manji troškovi za instalacije
i priključke te produktivnija materijalizacija.
Podrazumjeva se da se objekti koji se renoviraju ili novoizgrađeni rade prema savremenim normama održivog građenja. Kod
ocjenjivanja uzimaju se potrebe za instalacijama izvan i u objektu te cjena održavanja
istih. Posebno se analizira energetska efikasnost objekata pojedinačno. Zbrajanjem ovih koštanja dobije se prosječna cijena koštanja u toku jedne godine.
Rađena je analiza samo jednog
dijela grada na zapadu. Veličina analizirane lokacije je 828,630.18 m x 100,000
m izgrađene površine, objektima za stanovanje. Posmatrane karakteristike lokacije
su za svaki objekat slične, što je slučaj i
sa karakteristikama stambenih objekata.
Dužina postojećih saobraćajnica na posmatranoj lokaciji je 9,045.24 m, a prosječna
širina saobraćajnica jeste šest metara. Radi
bolje analize prostor je podijeljen na zone
što se vidi na fotografiji.(Slika 3.34.)
Druga faza provjere odnosi se na
indikatore emisije CO2, na osnovu analiza dostupnosti objekta i cijene transporta
do najbližih neophodnih servisa ili radnog
mjesta. Održiva naselja u svom centralnom dijelu treba da formiraju javni prostor sa javnim servisima lako dostupnim za
sve stanovnike te zajednice. Oko samog
centra rade se objekti sa većom gustinom
naseljenosti. Na taj način su servisi mnogo
bliže većem broju stanovnika te se troškovi
transporta smanjuju kao i emisija CO2. Na rubnim dijelovima tretirane parcele ili
naselja rade se objekti sa manjim brojem
jedinica za stanovanje, nizovi ili individualni objekti. Na taj način je smanjen broj
stanovništva, javni dio naselja udaljeniji,
odnosno i na taj način transportni troškovi i
emisija CO2 su smanjeni.
Istraživanje je rađeno uz pomoć softvera za simulaciju koji istražuju pomenute
faktore i analiziraju njihov uticaj na okoliš.
Jedan takav softver pod imenom “Energetsko certificiranje zajednice” razvijen je
od strane Vlade Donje Austrije, Odjela za
prostorno planiranje i regionalnu politiku, te
se danas koristi u Austriji.
Interesantno je da se na primjerima
nekih veoma starih gradova kao što je
Beč, vidi upravo optimizacija transportnih
potreba, gdje se grad okružuje sa glavnim
saobraćajnicama u centričnim krugovima
koje presjecaju saobraćajnice koje iz centra vode prema rubnim dijelovima grada.
(Slika 3.35.) Istraživanje se provodilo za indikatore koštanja, mogućnosti budućeg razvoja i širenja naselja, kvalitet neizgrađenih
površina, povezanost i transport, te organizacije servisa na parceli.
Organizacija lokacije i njen razvoj su
treća faza provjera. Indikatori koji se analiziraju odnose se na mogućnosti budućeg
razvoja lokacije, na način da se poboljša
kvalitet života, a smanji potreba za energijom i emisijom CO2, odnosno indikatore
optimalnih rješenja reorganizacije. Neka
naselja nemaju mnogo prostora za reorganizaciju lokacije radi lociranih postojećih
objekata, dok neka imaju dosta slobodnih
površina koje se mogu optimalno iskoristiti
za razvoj naselja.
Prva faza provjere odnosi se na indikatore cijene koštanja. Cijena koštanja
zavisi od materijalizacije, veličine, ali i od
gustine naseljenosti. Što su objekti gušće
naseljeni odnosno imaju veći broj stanova
to cijena koštanja po m² opada.
Kod nekih, gusto izgrađenih naselja, jedina
intervencija može biti optimizacija potrebe
za energijom postojećih objekata, odnosno premještanje nekih servisa u centralni
dio naselja, ukoliko je to moguće.
U zavisnosti od dobijenih rezultata,
za sva faze testiranja, naselje se svrstava u kategorije prema softveru za certificiranje naselja. Postoji mnogo primjera
takvih istraživanja, koja mogu približiti ideju
„Pametnih gradova“ našim gradovima i
razvojnim planovima u budućnosti. Naredna fotografija prikazuje kategorije naselja
kroz certificiranje koje su usvojene u EU, od
kategorije G, kao najnepovoljnije, do kategorije A kao najuspješnije kategorije optimiziranog zelenog naselja ili grada.(Slika
3.36.)
Kod analiza naselja Dornbirn provedene su četiri vrste provjera: za infrastrukturne mreže, kvalitetu otvorenog prostora i
buke, emisiju CO2 u saobraćaju, te kategorija provjere razvojnih mogućnosti.
Analizom
infrastrukturne
mreže
(voda, struja, kanalizacija, gas,…) došlo se
do zaključka da je priključivanje na mrežu
izgrađenih objekata u klasi G, koja se nalazi
na zadnjem mjestu pri certificiranju, jer su
objekti građeni na velikim udaljenostima
od javnih mreža.
Procjenom kvaliteta otvorenog prostora i nivoa buke naselje je dobilo ocjenu
C, što pokazuje da je udaljenost od glavnih
saobraćajnica i izoliranost naselja doprinijela kvalitetu ovog posmatranog faktora. Zatim je analiza nivoa emisije CO2 u
saobraćaju, na osnovu udaljenosti objekata od sabraćajnica, analiza je dala rezultat
D, jer mreža saobraćajnica nije izgrađena
optimalno. Procjena razvojnih mogućnosti
lokacije dobila je ocjenu B. Razlog tome
jeste postojanje zelenih površina na lokaciji
koje mogu biti korištene za širenje naselja.
Najveća prednost pri ocjenjivanju jeste
blizina javnim servisima, koji su izgrađeni
odmah uz posmatrano stambeno naselje,
a koja u budućnosti mogu postati javnim
servisnim centrima ovog novog naselja.
Nakon analize, date su preporuke
za budući održivi razvoj ovog naselja, koji
pretpostavlja izgradnju novih objekata na
optimalnoj udaljenosti od infrastrukture i
rekonstrukciju puteva orijentisanih prema
javnim servisima budućeg centra naselja
uz optimizaciju udaljenosti. Preporučena je
rekonstrukcija starih objekata po principu
niskoenergetskih standarda, a izgradnja
novih objekata po standardima pasivnih
kuća.
3.3.2.2.
Primjer 3:
Pametni grad
Aspern
(Wien) Beč
„Aspern Vienna’s Urban Lakeside“
je projekt nove dimenzije. To je najvažniji
razvojni plan grada Beča i jedan od trenutno najvećih razvojnih planova u Evropi.
Površina koja se tretira ovim planom iznosi
240 hektara. Ovaj pametni grad u gradu,
graditi će se u nekoliko faza tokom dvije
decenije.
Planiranju ovog dijela Beča pristupilo
se 2003. godine, uključivanjem svih zainteresovanih strana predstavnika zajednice,
naučnih institucija, razvojnih agencija,
kompanija i donosioca odluka u gradskoj
upravi. Svi zajedno su imali cilj da izgrade
pametni grad u dijelu Beča na mjestu
starog zapuštenog aerodroma. Prednost
parcele jeste prirodno jezero u njenom
centralnom dijelu.
Razvojni koncept Vienna’s Urban
Lakeside će ponuditi će i povezati mnogo
aspekata. To će biti razvojni centar: poslovni centar kao i centar visokih tehnologija,
naučni, istraživački i obrazovni centar,
mjesto planiranih i vezanih rekreacijskih
zona, kvalitetnog stanovanja i kvalitetnog
rada.
Energy of
the state
Slika 3.36: Certifikacijske kategorije; Izvor: Izvor: Korjenic
A., Breu R.: “Efficiency Optimization of a Real Settlement”;
Sustainable Building Conference 2013 in Graz, Graz;
25.09.2013 - 28.09.2013; in: “Sustainable Buildings -Construction Products & Technologies”, Verlag der Technischen Universität Graz, (2013), ISBN: 978-3-85125-301-6; P.
556 - 561.
Slika 3.37: Organizacija javnog transporta u gradu Beču
Izvor: Jacobs J. (2013); Vision + Reality The Instruments of
Urban Design, Aspern Seestadt Citylab Report
Slika 3.38: Avionski snimak intervencija na terenu maj 2013.
god. Izvor: Jacobs J. (2013); Vision + Reality The Instruments
of Urban Design, Aspern Seestadt Citylab Report
57
Grad će poštovati prirodu, koristiti alternativne izvore energije, postulate moderne arhitekture, inovativno građenje sa
pečatom dizajnera, sa svim pratećim servisima neophodnim njenim stanovnicima. „Kao urbano, živo središte, predstavljat će dodatnu vrijednost kvalitetu života
tipičnom za grad Beč.“62
Slika 3.39.: Početne ideje planiranja na terenu; Izvor:
Jacobs J. (2013); Vision + Reality The Instruments of Urban
Design, Aspern Seestadt Citylab Report
Slika 3.40.: Zoniranje naselja; Izvor: Jacobs J. (2013); Vision
+ Reality The Instruments of Urban Design, Aspern Seestadt
Citylab Report
Glavni urbanistički plan adaptiran
je 2007. godine, na osnovu plana koji je
pripremljen od strane Švedskog studija za
planiranje Tovatt Architects & Planners, inspirisan idejom balansa življenja i rada.
Upravljanje projektom je preuzela
agencija Wien 3420 AG koja osigurava
kvalitet. Projekat je jedan od prvih u Austriji koji prolazi procjenu uticaja na okoliš.
Urađen je veliki broj istraživanja i simulacija
koje su rezultirale sa 63 preporuke. Jedna
od njih „Vezano za kontrolu zagađenja
zraka propisuje korištenje najboljih praksi
očuvanja okoliša u građevinarstvu.“63
Takođe su date jasne i sveobuhvatne
preporuke za zaštitu od buke, energetsko
inžinjerstvo, zdravlje čovjeka, energetske
efikasnosti i raspodjele ušteda, korištenja
lokacije i materijalizacije kao i sveobuhvatan plan praćenja i procjene implementacije.
Sveobuhvatne analize, uz pomoć
razvijenih alata za procjenu održivosti su se
odnosile na optimizaciju sljedećih katergorija: organizaciono urbanistička optimizacija, reduciranje potrošnje energije na minimum i reduciranje emisija CO2, optimalna
rješenja materijalizacije objekata, organizacija održivog upravljanja otpadom,
planiranje održivog transporta, upravljanje
viškovima i manjkovima, optimalna rješenja
proizvodnje energije i hrane lokano.
Otvorene zelene zone su projektovane sa posebnom pažnjom uključujući i
prirodno jezero u centralnom dijelu
lokacije
Jacobs J. (2013); Vision + Reality The Instruments of Urban Design, Aspern Seestadt Citylab Report www.aspernseestadt.at
63
IBIDEM
62
58
Slika 3.41.: Tipovi otvorenih prostora; Izvor: Jacobs J. (2013);
Vision + Reality The Instruments of Urban Design, Aspern
Seestadt Citylab Report
Otvoreni prostori ili zelene površine
su planirane kao unutrašnja dvorišta u
većini objekata za stanovanje. Posljednja
istraživanja su pokazala velike prednosti
ovakvih dvorišta za grijanje, hlađenje i ventilaciju objekata.
Analiza lokacije je tretirala sljedeće
kategorije:
•
•
•
•
Klimatske informacije lokacije: na
dmorska visina, sunčevo zračenje, intenzitet, trajanje i smjer izravnog sunčevog zračenja, temperature zraka, smjer i brzine vjetra, vlaga i uticaj toplotnog zračenje zgrada u okolini.
Opcije alternativnih izvora energije: tlo, podzemne vode, solarna ener
gija, vjetar, razmjena viška energije.
Uključivanje na mrežu javnog prije
voza, plan skraćenja udaljenosti do posla i servisa
Buka, izvori buke i zaštita
Alternativni izvori energije koji će biti
korišteni u naselju su geotermalna, sunčeva
i energija vjetra. Infrastruktura za korištenje
geotermalne energije se već postavlja
na lokaciji za potrebe geotermalne elektrane. Sa 40 megavata toplote iz geotermalnih izvora planira se obezbjediti zagrijavanje za 40,000 domaćinstava u Beču, sa
početkom u 2015.god. Kasnije, dodatno
će biti iskorištena energija jezera kako se
projekat bude razvijao.
Materijali za izgradnju budućih objekata će proći procjenu uticaja na okoliš,
te će na osnovu najboljih i optimalnih
rješenja biti odabrani za svaki objekat koji
se gradi.
Uz podršku opštine distrikta 18, Agencija Wien 3420 AG, specijalizovanih kompanija za uređenje zelenih površina, a uz
finansijsku pomoć Fonda za zapošljavanje
grada Beča, EU socijalnog fonda, te drugih
partnera, pokrenut je edukacijski projekat
za mlade. Mladi ljudi između 15 i 25 godina
proći će edukacije na praktičan način kroz
razvoj ovog naselja.
Posebna pažnja biće posvećena
transportu unutar naselja, kao i veze sa ostalim dijelovima Beča. Naselje će sa ostalim
dijelovima Beča biti povezano podzemnom željeznicom, vozovima, te autobusnim linijama. Unutar naselja promovirat
će se biciklizam i korištenje električnih automobila. Udaljenosti između stanovanja,
servisa i poslovnih zona biti će minimalne
radi smanjenja troškova transporta i emisije
CO2.
Objekti koji će se graditi biće kombinacija stambenih blokova, poslovnih
zgrada, malih proizvodnih objekata poredanih u zone koje su povezane planskom
mrežom ulica. Upravo ovo predstavlja
primjer pametnog grada koji se nalazi u
srcu Beča.
Zajedničke vrijednosti koje su postavljene pred sve, bilo da su investitori,
izvođači, budući stanovnici ili radnici jesu:
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Kultura dijeljenja i komuniciranja,
Grad je zajednički prostor bezgraničnih mogućnosti za sva
koga,
Rad i vrijeme za odmor su sastavni elementi života na jednom mjestu,
Poštivanje individualnosti,
Briga o budućim generacijama,
Priroda je nedjeljivi dio kvaliteta
urbanog prostora,
Zajednička briga o ulicama i javnim površinama,
Male prostorne strukture dobro inkorporirane unutar velike cjeline,
Otvoreni prostori - sastavni dio
plana,
Učestvujte da biste prepoznali vašu individulanost i identitet
Na osnovu svih ulaznih parametara pripremljen je sveobuhvatni vodič za
buduće građenje, koji treba da koristi kako
izvođačima tako i arhitektima. Vodič ima
jasne upute, ali ostavlja i prostora za individualnu kreativnost. Posebnu brigu o projektu brine komisija koja prati svaki
korak.
Slika 3.42: Analiza vjetra, zavjetrina i stvaranja toplijih ne
prozračenih zona te optimizacija korištenja vjetra na
lokaciji; Izvor: Projekt Seestadt Aspern, BMVIT, TU Vienna/
Weatherpark http://www.aspern-seestadt.at/resources/
files/2011/10/27/2353/citylab-report-2-2-2011-klein.pdf
;
posjećena 22.07.2014.
Slika 3.43: Analiza optimalnog rješenja iskorištavanja
sunčeve enrgije na lokaciji i upoređivanje optimuma kada
se gleda samo solarna energija odnosno optimalno rješenje
koje uključuje sve ostale analizirane faktore; Izvor: Projekt
Seestadt Aspern, BMVIT, TU Vienna/ Weatherpark; http://
www.aspern-seestadt.at/resources/files/2011/10/27/2353/
citylab-report-2-2-2011-klein.pdf; posjećena 22.07.2014.
59
Slika 3.44.: Optimalna urbanistička rješenja
Izvor: Jacobs J. (2013); Vision + Reality The Instruments of
Urban Design,Aspern Seestadt Citylab Report
Prvi objekat koji je izgrađen na
lokaciji je centar „Aspern IQ“ na 7000
m² sa 300 radnih mjesta. To je objekat
budućnosti koji pruža najbolje uslove kao
centar za istraživanje, razvoj i rad, u kojem
su smještene prostorije kompanija i institucija koje su orijentisane prema istraživanju
održivih razvojnih tehnologija, a čija
buduća istraživanja mogu pomoći razvoju
naselja.
Objekat je u kategoriji Enegy + objekata. U realizaciji objekta su učestvovale
sve naučne discipline i instituti sa TUW.
Objekat je pod nadzorom svih institut
uključenih u dizajn i realizaciju, kao eksperimentalni objekat na kojem se posmatraju
i mjere svi pokazatelji održivosti.Objekat
je izgrađen sa optimalnom fasadom koja
posjeduje sistem zajsjenjivanja i fleksibilne
fotovoltarik ćelije na južnoj fasadi.
Konstrukcijski sistem je fleksibilan,
ugrađena oprema je u kategoriji štedljivih,
prirodno svjetlo je maksimalno iskorišteno,
optimizirana ventilacija i materijalizacija.
3.4.
ZAKLJUČAK
Slika 3.45.: Istraživački centar „Aspern IQ“ Južna fasada
sa fotovoltarik infrastruktrom koja višak energije daje u
električnu mrežu; Izvor: autor prilikom posjete objektu juli.
2013. god.
60
Slika 3.46: Istraživački centar „Aspern IQ - izgled objekta
danas. Izvor: autor prilikom posjete objektu juli. 2013. god.
Vrlo su raznovrsni i kompleksni putevi
i uticaji na arhitekturu i građevinsku industriju danas. Da bi se odgovorilo na sve zahtjeve, neophodan je planski interdisciplinarni
pristup i timski rad pri planiranju stambenih
naselja i objekata. Održivi pristup planiranju
gradnje novih ili rekonstrukciji starih objekata uključuje niz faktora koje treba analizirati
u cilju optimizacije. Svaka lokacija ima svoje karakteristike, zahtjeva posebnu pažnju
i analizu da bi se na toj lokaciji iskoristili prirodni potencijali i smanjili negativni uticaji.
Stručnjaci širom svijeta udružili su se i razvili
posebne alate, metodologije, softvere za
optimizaciju kako materijala, tehnologija,
objekata, tako i naselja i cijelih gradova.
Trenutno se u svijetu bilježi porast
populacije stanovništva, zahtjeva za stambenim jedinicama, te zahtjeva za razvoj
urbanih sredina. Zahtjevi i standardi stanovanja savremenog čovjeka podrazumjevaju komfor i veliku količinu energije.
Održiva ahitektura treba da izbalansira zahtjeve korisnika, utiče na racionalnije
ponašanje istih unutar objekata, a sa druge strane, da uz pomoć lokalnih prirodnih
materijala i racionalnog planiranja naselja,
odgovori na komplikovane okolišne zahtjeve.
Zahtjevi fleksibilnosti, moduliranja
kao i smanjenja troškova dodatno stavljaju
pritisak na integralni timski rad.
Veliki broj primjera najbolje prakse
u svijetu dokazuje da održiva arhitektura
može odgovoriti na sve zahtjeve savremene
arhitekture i stanovanja koristeći holistički
pristup i timski rad svih aktera.
Čiste tehnologije su prilika za
ekonomski i socijalni razvoj. Ekonomski, jer
obezbjeđuje lokalni razvoj i nova radna
mjesta, a socijalni, jer minimizira štetan utjecaj svoje tehnologije na okoliš i stvara bolje
i zdravije uslove za čovjeka.
Integralni dizajn, koji uključuje
holističan pristup svim problemima, izazovima i prilikama stanovanja, kroz istraživanja,
inovacije i partnerstvo svih aktera, predstavlja rješenje budućih građevinskih inicijativa u svijetu, pa i Bosni i Hercegovini.
Vlada BiH treba da prepozna prednosti
čistih tehnologija i napravi strateški pristup
razvoja istih u BiH.
Od prahistorije do danas svi uticaji
na odabir materijala su se miješali, preplitali, kombinovali s novim uticajima koji su
se rađali s novim društvenim promjenama
i zahtjevima korisnika. Materijali u arhitekturi su uvijek definisali strukturu, formu, estetiku, cijenu, metode konstrukcija, unutrašnji
i vanjski izgled objekta kao i njihov uticaj na
ljudski komfor i zdravlje. Sa materijalima se
bude sva čovjekova čula i olakšava se komunikacja ideje sa zajednicom.
„Pitanje materijala je osnova arhitektonskog stvaralaštva“ - rekao je William
Morris 1892 godine.64 Odabir materijala je
pitanje koje se postavlja u svim fazama dizajniranja. Izgled finalnog dizajna zavisi u
mnogome od odabranih materijala.
Historijskom analizom zaključuje se
da se do kraja 19. vijeka intenzivno gradilo sa prirodnim materijalima dostupnim
na lokaciji gradnje. Sa pojavom novih
vještačkih materijala i tehnologija na svjetsku arhitektonsku scenu, prirodni materijali
se sve manje koriste. Dodatno se umanjuje prednost lokalnih materijala na uštrb
novih, sada lakodostupnih, savremenih,
vještačkih materijala. Arhitektura postaje
globalna sa globalnom upotrebnom praksom.
Prvi svjetski rat donosi osjećaj realnosti, a velike socijalne promjene u to vrijeme direktno pokreću i promoviraju estetiku. Novi pokreti donose prekid s tradicijom
u socijalnom i estetskom pogledu, te preuzimaju simboličnu ulogu predstavljanja realnih i nedvosmislenih promjena, te prototip
kakav život u budućnosti treba da bude.65
Ovaj momenat je značajan jer savremeni
materijali, karakteristični za taj period,
odnose pobjedu nad prirodnim materijalima.
Evropa se, nakon Drugog svjetskog rata, koji donosi psihološku pustoš i
razrušene zemlje, posvećuje rekonstrukciji
koristeći mnoštvo savremenih vještačkih
materijala. Tehnološki progres se nastavlja
u oblasti prefabrikacije, visokog dizajna,
razvoja fasadnih elemenata, laganih materijala i struktura otpornih na istezanje.
Većina savremenika će ovaj period nakon
Drugog svjetskog rata, u gradovima Evrope, posebno u Njemačkoj, okarakterisati
kao period prilagođavanja stilova, a ne kao
period inovativnosti. Većina stvaralaca u
ovom periodu se otuđila od prirode i stavila po strani kriterije zaštite okoliša i zdravlja
čovjeka, baveći se estetikom i formom.
„Stilske promjene u samoj arhitekturi,
uz uticaj postmoderne, pojavljuju se tek
60-tih godina 20-tog vijeka. Te promjene u
Evropi su jake, taj procjep između strahota
koje je Evropa doživjela i optimističkih pogleda i pokreta u umjetnosti je vidljiva do
60-tih godina prošlog vijeka, kada se Evropa oporavlja od posljedica drugog svjetskog rata i ovaj period prilagođavanja ostavlja iza sebe.“66
Period poslije 70-tih je okarakterisan
kao period internacionalnog stila, period
graditeljskog zamaha i slobode izražavanja,
novih građevinskih materijala kao i novih
konstruktivnih sistema, velikih zahtjeva
gradnje objekata raznovrsnih funkcija i
sadržaja, razvoja velikih i jakih država. Svi ti
uslovi omogućili su onim najboljim arhitektima da ispolje svoje kreativne sposobnosti.
Jedan manji broj ima jake veze s tradicijom
i bave se analizom tradicionalnih stilova i
materijala.Dakako, moguće se nadovezati
na jednu od vodećih teza arhitekte Tomislava Premerla o moderni kao trajnom i
nezavršenom povijesnom procesu: „Jer,
arhitektura se još nije odrekla svog ključnog
poslanja, a i svijesti o sebi da je i duhovna
graditeljica budućnosti“67. radi pojedinaca
koji uvijek žele više.
Arhitektura je neprekidno oslonjena
na svjetske uzore, posebno u današnjem
vremenu globalizacije, a internacionalni stil
doveo je do toga da je arhitektonski izraz
postao jednak u svim dijelovima Evrope.
Rijetko, ali se ipak javljaju pojedina arhitektonska djela s individualnim i regionalnim
odlikama.
Svako doba imalo je svoje entuzijaste koji su se divili lokanim prirodnim materijalima i istraživali njihove prednosti.
4.0
ODRŽIVI
MATERIJALI
Fordham M. (2009); „Environmental design“; third edition, Taylor and Francis, London and New York
65
Doubilet S. i Boles D.(1999); „Eurpean House now“, Contemporary Architectural Design, Universe Publishing, London
66
BIDEM
67
Galović K. (2003); Savremena češka arhitektura, vile za
21. stoljeće, Vijenac, Godište XI, br. 235, 06. mart 2003.
64
61
Naravno, nijedan ovaj period 20-tog vijeka ne smijemo globalizirati jer svako doba
ima svoje izuzetke i svoje borce za sponu s
tradicijom, sponu sa svojom grudom zemlje, čvrstu vezu sa svojim precima.
Današnje generacije arhitekata,
zahvaljujući radu i istraživanjima velikana
arhitekture, koji su uvijek tražili oslonac u
tradiciji (C. N. Schulz , Rudolph M. Schindler, Arne Korsmo, Gropius, La Corbusier,
Wenche Selmer, Juraj Neidhardt, Dušan
Grabrijan, Zlatko Ugljen, Renco Piano, Rolf
Disch i dr.) imaju radove na koje se mogu
osloniti, istražiti ih i uklopiti u savremena
rješenja i zahtjeve društva i zahtjeve prirode. Posebno se krajem 20-og vijeka, sa
razvijanjem svijesti za potrebom zaštite
čovjekove okoline, čovjek vraća u prošlost
tražeći infomacije o humanim materijalima
i tehnologijama koje su zaboravljene.
Vrijeme zadnjih 20 godina karakteriziraju snažni pokreti ekologa i ljubitelja
prirode, stručnjaka koji su uplašeni za planetu Zemlju. Sve je veći broj stručnjaka koji
daju doprinos svojim istraživanjima, kao i
broj osvještenih investitora koji svoj stambeni prostor žele riješiti gradeći savremenu
kuću, koji podržavaju rješenja koja štede
energiju i smanjuju zagađenja, te stvaraju
zdraviji prostor.
Kod odabira materijala postoje
savremeni kriteriji održivosti koje je neophodno poštovati: ušteda energije,
zdravlje čovjeka, raspoloživost resursa, jednostavnost proizvodnje, vremenski period,
stabilnost, estetika, sigurnost, mogućnost
prefabrikacije, fleksibilnost, jednostavnost
održavanja, dugotrajnost, mogućnost recikliranja i ponovnog korištenja, te uticaj
na okoliš.
Berge B. (2000., 2001); „The Ecology of Building Materials“, Reed Educational and Professional Publishing Ltd
69
Zvanična web stranica Svjetske zdravstvene organizacije WTO; www.who.int; 22. Juli. 1946. god.¸ http://www.
who.int/trade/glossary/story046/en/index.html posjećena
26.09.2013.
70
Zvanična web stranica Evropskog Instituta za zaštitu
zgrada „Sentinel Hous Institute“ www.sentinel-house.eu
posjećena 18.05.2013.
71
Berge B. (2000., 2001); „The Ecology of Building Materials“, Reed Educational and Professional Publishing Ltd
68
62
U svojoj knjizi „Ekologija građevinskih
materijala“ Bjorn Berge upravo materijalima daje veliku ulogu uštede energije u
građevinarstvu kroz korištenje lokalnih materijala kojima treba jako malo energije za
obradu, transport i ugradnju kao i korištenje,
materijalima koje je lako obrađivati, koji su
prilikom ugradnje suhi te ne zahtevaju dodatno vrijeme ili energiju za sušenje,
odnosno materijalima koji se jednostavno
recikliraju ili ponovno koriste.68
“Zdravlje je stanje potpunog fizičkog,
mentalnog i socijalnog blagostanja, a
ne samo odsutnost bolesti ili slabosti.”69
Građevinska industrija utiče na zdravlje
čovjeka upravo kroz stvaranje prostora za
čovjeka u kojima on ostvaruje blagostanje.
“Vještački stvoren prostor u kojem
čovjek provodi najveći dio svog života
(80-90%) ima ključni uticaj na njegovo
fizičko i mentalno stanje, odnosno na njegovo zdravlje. Brigom o odabiru materijala, sistemu ventilacije, adekvatnoj zaštiti
od temperaturnih razlika, buke, požarima,
optimalnom osvjetljenju, estetskoj kvaliteti
i minimalnoj koncentraciji CO2, se donosi
najveći doprinos zdravlju čovjeka.”70
Razlikuju se tri vrste zagađivača:
biološki (plijesni, bakterije), fizički (elektromagnetska polja) i hemijski (formaldehid).
Obnovljivi resursi poput drveta, slame,
lana, konoplje, ovčije vune, celuloze ili
pluta, bitno smanjuju uticaj na okoliš, ali
da bi bili i zdravi kao građevinski materijali
neophodno je brinuti o njihovom tretiranju,
zaštiti i načinu ugradnje.
Dodatno, Bjorn Berge navodi četiri
mogućnosti održivog korištenja resursa. Njegov prijedlog je da se gradi ekonomično,
s minimalnim gubicima i otpadom, na
način da se osigura da konstrukcija bude
dugotrajna, uz maksimalnu fleksibilnost, recikliranje i ponovno iskorištavanje materijala.71
Posmatranje materijala kroz njihov
životni ciklus od sirovine do recikliranja,
odnosno vraćanja u prirodu je model koji
treba da se primjenjuje u budućnosti, jer
materijal kroz sve stadije životnog ciklusa
gradnje može doprinjeti održivosti.
Četiri uslova za održivo društvo, prema L.P. Hedeberg , odnose se upravo na
resurse i materijale sa kojima čovjek gospodari na planeti Zemlji. Prema Hedebergu72
prirodni koraci za promjene su:
•
Nemoj uzimati više iz kore Zemlje ukoliko to ne može biti nadoknađeno.
U trećem ciklusu prati se potrošnja
energije za recikliranje i odlaganje materijala prilikom rekonstrukcije ili rušenja.74
Posmatranjem i proračunom, za svaki materijal pojedinačno, dolazi se do informacija o nivou utrošene primarne energije
za svaki materijal, u sva tri ciklusa građenja.
•
Čuvaj prirodne uslove na Zemlji da Primjer nivoa potrebne primarne energije
za pojedine materijale pokazuje razlike u
bi održao produkciju i diverzitet.
eko balansu između materijala. Osobine
•
Koristi resurse djelotvorno i korektno materijala su uglavnom istražene i trenutno lako dostupne, te nauka treba da po
– prestani biti štetočina.
mogne pri otklanjanju manjkavosti nekih
prirodnih materijala, da bi se poboljšale nji
Većinu prirodnih materijala moguće hove ukupne karakteristike.
je pronaći na više različitih lokacija na
Primjeri vrijednosti primarne energije
planeti, pa je moguća planska održiva eksploatacija, što su dodatni argumenti izražene u (MJ/kg) za materijale, kako sliza njihovo korištenje. Mnogi od prirodnih jede, jako su dobar pimjer za upoređivanje,
materijala imaju sposobnost recikliranja unapređivanje i razumjevanje:
i ponovnog korištenja ili su biorazgradivi,
što je jako važno ako se procjenjuje životni
•
bale slame= 0.801 MJ/kg
ciklus materijala ili objekta.
•
Nemoj koristiti vještačke materi
jale kojima treba jako puno vreme
na za razgradnju.
Ciljevi rezolucija 20-20-20 koji se
ogledaju kroz smanjenje emisije stakleničkih
plinova za 20%73, zatim obezbjeđenja
povećanja energije koja dolazi iz obnovljivih izvora za 20%, te povećanje energetske efikasnosti za 20% mogu se ispuniti u građevinskom sektoru kroz planiranje
i brigu o građevinskim materijalima kroz tri
ciklusa gradnje.
•
ovčija vuna= 19.7 MJ/kg
•
•
ploča od drvenih vlakana= 14.4 MJ/
kg
cement = 7.8 MJ/kg
•
reciklirani aluminijum = 8.1 MJ/kg
•
reciklirano željezo = 10.1 MJ/kg
U prvom stadiju ciklusa gradnje proizvodnja građevinskih materijala – prati
se potrošnja energije za vađenje materijala
iz prirode, za transport materijala do mjesta
proizvodnje i za proizvodnju. Održivi pristup
istražuje kako se u svakom od ovih koraka može uštediti energija i smanjiti emisija
CO2, a da kvalitet građevinskog materijala
ostane isti odnosno poboljšan.
•
željezo = 32 MJ/kg
•
expanded polystyrene plastika (EPS) =98.9 MJ/kg
•
aluminijum = 191 MJ/kg75
U drugom ciklusu gradnje – ugradnja, korištenje i rekonstrukcija – prati se
potrošnja energije za transport građevinskih
proizvoda do mjesta gradnje, za izgradnju
objekta na lokaciji, uključujući radnu snagu
i mašine, energija koja se troši za isušivanje
kao i energija koja se troši u toku održavanja
objekta.
Berge B.(2000., 2001); „The Ecology of Building Materials“; Reed Educational and Professional Publishing Ltd
73
Zvanična stranica Evropske Unije; http://ec.europa.
eu/clima/policies/package/index_en.htm;
posjećena
09.03.2011.
74
Guy-Quint C. (2003): „Tackle Climate Change:Use
wood“, European Parlament Brussels; 2006 -EU Commision
Better Buildings, New European Legislation to Save energy
75
Alcorn A. (2003); „Embodied energy and CO2 coefficients for nz building materials“¸ Centre for Building
Performance Research; Victoria University of Wellington;
New Zealand
72
63
Može se primjetiti razlika u vrijednosti primarne energije za neke prirodne
materijale, odnosno materijale dobijene
recikliranjem, koje su mnogo niže u odnosu na visoke vrijednosti primarne energije
potrebne za željezo, plastiku ili aluminijum.
Poznavanje materijala, te njihovih vrijednosti primarne energije i emisije CO2 od velike je pomoći za arhitekte, investitore i korisnike kod odabira materijala za gradnju.
Isti podaci pomažu donosiocima odluka,
kod strateškog odlučivanja i planiranja.
Važno je naglasiti da vrijednosti variraju od
proizvoda do proizvoda jer ulazni podaci
za pojedine industrije nisu uvijek identični
(udaljenost, cijene, tehnologije, energija).
Jako je bitno, pored novoizgrađenih
objekata, u obzir uzeti prednost pojedinih
materijala kod održavanja ili rekonstrukcije
postojećih objekata. Posljednja istraživanja
upravo govore o pozitivnim i negativnim
uticajima koji imaju materijali koji su već
ugrađeni u objekte, a za koje nema potencijalnih mogućnosti iskorištavanja u
budućnosti. Elma Durmisević navodi da
glavni problem leži u činjenici da ugrađeni
materijali nemaju potencijal za oporavak,
odnosno nemaju potencijal za recikliranje,
ponovno korištenje ili prepravku. „Postoji
disproporcija između korištenja i životnog
ciklusa građevinskih materijala“ 76
Prilikom rekonstrukcije većine objekata stvara se velika količina otpada,
upravo radi nefleksibilnosti ugrađenih materijala i tehnologija gradnje, odnosno
malog potencijala recikliranja i ponovnog
korištenja materijala nakon rekonstrukcije.
Durmišević E.(2006); „Tranformable building structure“,
CEDRIS M&CC, Netherlands
77
Zvanična stranica EU; http://europa.eu/legislation_summaries/internal_market/single_market_for_goods/construction/en0021_en.htm posjećena 21. 09. 2010.
76
64
Shodno ovim činjenicama, da bi
postojao što veći broj održivih objekata u
budućnosti, bitno je planirati rekonstrukciju postojećih i izgradnju novih objekata
po principima uštede primarne energije, smanjivanja emisije CO2, ponovnog
korištenja i recikliranja materijala. Potreban
je mudar pristup identificiranju, procjeni i
preporukama za optimalne tehnologije
i materijale za planiranje rekonstrukcije i
održavanja budućih objekata u momentu
njihovog planiranja i dizajniranja.
Savremena istraživanja postavljaju
kriterije ili indikatore za procjenu održivosti
građevinskih materijala i konstrukcija.
Većina istraživanja koja se rade danas u
svijetu tretiraju materijale koji svojim prirodnim karakreristikama mogu odgovoriti na
sve zahtjeve savremene održive arhitekture, a pri tome se resursi tih materijala troše
u optimalnim količinama, da bi njihovo obnavljanje bilo u skladu s održivim sistemom
potrošnje.
Takođe
istraživanja
se
bave
upoređivanjem svih materijala u potrazi za
optimalnim rješenjima prema zahtjevima
date lokacije i intervencije. Održiva gradnja treba da preuzme kružni proces planiranja umjesto dosadašnjeg linearnog procesa da bi bila održiva.
Svjesnost o značaju održivih materijala posebno se definiše savremenim regulativama, posebno već pomenutom regulativom 2010/31/EU koju je usvojio Evropski
Parlament i Vijeće EU od 19. maja 2010.77
god.
Direktiva koja se počela primjenjivati
od januara 2012. god. definiše energetsko
ponašanje građevinskih objekata u procesu certificiranja objekata. Prirodni materijali koji troše najmanje primarne energije u ciklusu prerade, ugradnje, korištenja,
recikliranja, te imaju najmanje emisije CO2,
pokazuju najbolje rezultate pri certificiranju.
Direktivom se nastoji poboljšati ukupni doprinos građevinskog sektora pri ostvarivanju strateških ciljeva 20-20-20 i dati više alata
i metoda državama članicama EU da se
ciljevi ostvare što efikasnije i sveobuhvatnije u kompleksnom građevinskom sektoru.
Zemlje EU će uz pomoć direktive
moći pratiti promjene u građevinskom sektoru.Takođe, ova direktiva će stimulisati
najveće proizvođače građevinske opreme
da kroz inovacije i istraživanja prilagode
svoje proizvode zahtjevima direktive i doprinesu smanjenju utroška energije i emisije
CO2 u svim segmentima životnog ciklusa
materijala, objekata ili naselja.
Novom direktivom 2010/31/EU kod
proračuna svih karakteristika koje ulaze u
proces certificiranja, neki od objekata, koji
su prije usvajanja direktive bili ocjenjeni
najvišim ocjenama, sada neće imati takve
ocjene.
Ubrajanjem ocjena za primarnu
energiju materijala ugrađenih u objekat
i emisije CO2, ti objekti rađeni od materijala čije ocjene za novouvedene kriterije
budu niske, zbrajanjem će dobiti konačne
ocjene mnogo niže od originalnih.Takođe,
onim objektima koji su koristili materijale
štetne po čovjekovo zdravlje i koji zagađuju
prirodu, bit će smanjena ocjena.
Može se zaključiti da savremeni
pristup materijalima uključuje posmatranje
materijala kroz njegov životni ciklus (Material Life Cycle MLC) .(Slika 4.1.)
Ako se ponovo pogleda dijagram
potrošnje energije u jednom objektu u
toku njegovog životnog vijeka, može se
dodatno ustvrditi da materijali imaju svoju
značajnu ulogu u svakom od segmenata
životnog ciklusa građevinskog objekta.
Osnova arhitektonskog stvaralaštva
jesu indikatori koje je potrebno mjeriti da
bi se dobili optimalni rezultati i koristili najpogodniji materijali. Prirodni materijali imaju veoma dobre karakteristike u svakom
od segmenata i iz tog razloga su veoma
aktuelni kod rješavanja problema savremenih održivih objekata.
Dodatno, prema podacima iz UK, od
utrošene energije u jednom objektu u toku
korištenja (grijanje, hlađenje, rasvjeta, topla voda, kuhanje, frižideri, druga potrebna
energija) 5-6% energije ostaje zarobljeno
u samim materijalima od kojih je objekat
izgrađen.78
Savremena istraživanja se bave
ovom zarobljenom energijom, kao i energijom koju proizvode ili troše kućanski aparati i
namještaj, odnosno imaju holističan pristup
koji uključuje sve parametre stanovanja, a
među tim parametrima materijali ponovo
zauzimaju najvažniju ulogu.
Kod korištenja objekata razlikuju se
servisi kojima je potrebno posvetiti pažnju
kod ušteda energije ili emisije CO2. U narednom dijagramu prikazana je potreba za
energijom za pojedine servise u objektma
prilikom korištenja, kao i emisija CO2 za iste
te servise.
Mnoge države EU pružaju veliku podršku istraživačkom radu i već
sada mijenjaju svoje zvanične kataloge
građevinskih materijala na osnovu najnovijih istraživanja. Prirodni materijali u većini
istraživanja pokazuju optimalne rezultate, a
građevinski proizvodi izrađeni od prirodnih
materijala dobijaju svoja mjesta u državnim
katalozima građevinskih materijala.
Analizom stavova u Evropi i svijetu
kojima se tehnološka dostignuća čistih
tehnologija u gradnji individualnih kuća
izjednačavaju s progresom, želja je da se
predstave realni pokazatelji strateških smjernica za razvoj države BiH, te da se nađu
preporuke budućeg razvoja BiH kroz razvoj
čistih tehnologija i kroz korištenje prirodnih resursa kojima je BiH bogata. Zato će
se u ovom dijelu, savremenim metodama
analizirati tri prirodna materijala koja svojim
dobrim osobinama i prirodnim resursima
mogu doprinjeti ukupnom ekonomskom
razvoju BiH.
4.1.
DRVO I
NJEGOVA
SVOJSTVA
GRAĐEVINSKOG
MATERIJALA
Drvo je materijal koji ima važnu
ulogu u vremenu borbe za očuvanje
okoliša i održivog razvoja. Teško je nabrojati sve beneficije koje planeta Zemlja
dobija održivom upotrebom drveta u svim
oblicima ljudskog stvaralaštva, a posebno
u arhitekturi i građevinarstvu. Korištenjem
drveta smanjuje se opasnost od klimatskih
promjena. Drvo je materijal koji je prijatelj
Slika 4.1: Životni ciklus materijala; Izvor: Berge B. (2000.,
2001); „The Ecology of Building Materials“, Reed Educational and Professional Publishing Ltd
Slika 4.2: Potrošnja energije u toku trajanaj jednog objekta;
Izvor: Guy-Quint C. (2006); „Tackle Climate Change:Use
wood“, European Parliament Brussels
Slika 4.3; Izvor: Moss S. A. (1994); „Energy Consumption in
Public and Commercial Building“, Building Research Establishment
Moss S. A. (1994); „Energy consumption in public and
commercial“; Building Research Establishment
78
65
Zvanična stranica Instituta za drvo u Finskoj; www.puuinfo.fi posjećena 12.12.2007.
80
Guy-Quint C. (2006); „Tackle Climate Change: Use
wood“, European Parliament Brussels
81
Zvanična stranica Ministarstva okoliša Finske; The Finnish Ministry of Environment www.enviroment.fi posejećena
18.12.2011
82
Guy-Quint C. (2006); „Tackle Climate Change: Use
wood“, European Parliament Brussels
83
IBIDEM
84
Guy-Quint C. (2006); „Tackle Climate Change: Use
wood“, European Parliament Brussels „Future wood supply
from European forests-implications for the pulp and paper
industry“ Alterra-report 927, Alterra/EFI/SBH for CEPI, Wageningen, The Netherlands
85
Đukić P. (1991); „Gradnja u drvetu - Drvo kao građevinski
materijal“, Moja Kuća, Beograd
79
66
prirode i kod kojeg je emitovanje CO2
prilikom obrade, ugradnje i reciklaže na
najnižem nivou. Fosilno gorivo je produkt izgaranja drveta. Brigom o šumama pomaže
se ozdravljenju planete Zemlje i mnogo
više od toga. Nakon nabrojenih beneficija,
čovjek se ne može oteti utisku da se priroda pobrinula za sve, a da je na njemu
samo da djeluje u skladu s njom. Priroda je
ljudima darovala drvo, dok je na njima da
ga što bolje upoznaju i da ga što održivije
koriste. Čak je kroz različitosti svojstava pojedinih vrsta drveta priroda dala odgovore
i na različite zahtjeve, te se pobrinula da
svaka vrsta drveta ima poseban odgovor
na poseban zahtjev.
kao što je traženo Kyoto protokolom,
nego se treba povećati apsorpcija CO2, a
najlakši i najprihavtljiviji način je masovna
upotreba drveta i drugih prirodnih materijala koji absorbuju CO2.“81 C. Guy-Quint
jasno naglašava: „Povećanjem korištenja
drveta kao materijala u svim granama industrije, smanjit ćemo ili djelimično amortizovati klimatske promjene!“82
Šumama, kao fabrikama kisika, neophodna je zaštita jer stihijskom, nekontrolisanom sječom učinjene su velike štete
ogromnim šumskim površinama cijeloga
svijeta. Zato, u eksploataciji ovog materijala treba stručno planirati sječu, kao
i obnavljanje posječenih površina novim
sadnicama, te uključiti stručnjake u razvoj
onih vrsta šuma koje se najviše eksploatišu,
a opet najbrže rastu.“79O pošumljavanju
i brizi o šumama u izvještaju stoji: „Plansko pošumljavanje je mnogo efektnije
nego da se šume ostave prirodi. Mlado
drvo apsorbuje puno više CO2 nego staro,
koje će uskoro umrijeti ili istrunuti, tako da
plansko iskorištavanje šume kao i plansko
pošumljavanje uveliko može uspostaviti
potrebni balans. Takođe, proizvodi od
drveta su prirodna skladišta CO2, jer drvo
apsorbuje CO2, te zadržava istu količinu bez
obzira na način obrade i primjene. Sječom
jednog zdravog stabla dobiveno je mjesto
za novo drvo, koje u većoj mjeri apsorbuje
i zadržava CO2 iz atmosfere. Povećanjem
upotrebe drveta kao građevinskog materijala, povećat će se i mlade šume u Evropi
i svijetu a time smanjiti nivo CO2 u atmosferi te riješiti problem globalnog zagrijavanja.“80
„Suprotno od uvriježenog vjerovanja
da se korištenjem drveta uništavaju šume,
tačno je ustvari da se korištenjem drveta
pozitivno utiče na rast šuma i njihovu obnovu i održavanje. Podatak, da svake godine
evropske šume, bez Rusije, porastu za 346
miliona m³, govori da svake godine poraste
dovoljan broj novih stabala za potrebe
stanovanja u Evropi, tj. svake sekunde poraste dovoljno drvene materije potrebne
za izgradnju jedne kuće, bez da se sijeku
postojeće šume.„83„Globalno gledajući,
šume su neizmjerni resursi u odnosu na ostale prirodne resurse, odnosno drvo predstavlja 29,6 % svih prirodnih resursa na zemlji. „84
„Drvo je dostupan materijal na većini
lokacija na planeti Zemlji. Dodatno dostupnosti materijala, drvo se upotrebljava i radi
svojih odličnih hemijskih, mehaničkih i estetskih osobina, kao što su termoizolacijske, konstruktivne, dekorativne osobine,
njegove osobine zdravog, ekološkog,
održivog materijala.“ 85
Nesklad između emisije CO2 i njegove apsorpcije doveo je do velikih klimatskih promjena. Taj rebalans je veoma
aktuelan, tako da se do rezultata ne može
doći samo smanjenjem emisije CO2 ,
Evropske šume rastu zajedno s gradnjom drvene kuće. Evropa uvozi manje od
10% drveta koje joj je potrebno, a plansko
korištenje drveta pomaže kod planiranja
i održavanja evropskih šuma, iz kojih se
izvlači čak 90% potrebnog materijala.
„Zbog velikih razlika u
uslovima
regije, u evropskoj drvnoj industriji trebalo
je prepoznati tri važna faktora održivog
razvoja (ekonomiju, okoliš i društvo), te
se dugogodišnji razvojni plan morao balansirati između potrebe brige za okoliš i
potrebe brige o interesima razvoja društva.
Zajednički cilj jeste razvoj industrije koja
pretpostavlja zdravu radnu okolinu, sigurnost uposlenih, zdrav život građana i
očuvanje okoliša.“86
Zajednički cilj jeste razvoj industrije koja
pretpostavlja zdravu radnu okolinu, sigurnost uposlenih, zdrav život građana i
očuvanje okoliša.“86
„Svaki kubni metar drveta upotrijebljenog kao zamjena za druge materijale
smanjuje emisiju CO2 u atmosferi prosječno
za 1,1 t. Ako se ovome doda 0,9 t CO2 koji
se apsorbuje fotosintezom u isto vrijeme,
možemo reći da svaki kubni metar upotrijebljenog drveta doprinese smanjenju CO2
u atmosferi za 2 tone.“
Izvještaj o klimatskim promjenama
takođe govori u prilog razvoju industrije drvenih montažnih kuća: „Oslanjajući se na
ove brojke, istraživanja daju rezultate da
bi povećanje izgrađenih drvenih kuća za
stanovanje za 10% u odnosu na klasičnu
gradnju u Evropi dovelo do proizvodnje
CO2 u optimalnoj mjeri, te bi se ostvarilo smanjenje emisije CO2 u atmosferu za
25%.“87
Drvo je trajan materijal, koji se može
reciklirati. Njegov vijek zavisi od proizvoda
za koji je namijenjen (novine 2 mjeseca;
građevinska konstrukcija više od 100 godina). To je gorivo koje prilikom sagorijevanja
neutralizuje emisiju CO2. Količina emitovanog CO2 prilikom sagorijevanja drveta je
jednaka apsorbovanom CO2 putem fotosinteze. Kako količina CO2, koja se otpušta
pri sagorijevanju, nije veća od količine koju
je drvo sadržavalo prije izgaranja, može se
zaključiti da je sagorijevanje drveta ugljično
neutralno. Ovaj podatak je dobro razumjela drvna industrija, koja koristi do 75% energije potrebne za obradu drveta upravo
sagorijevanjem drvenih nusprodukata.
Drvna industrija je spremna prihvatiti nove zahtjeve. Arhitektura se sve više
prilagođava novim uslovima arhitektonskog stvaralaštva, kojem je cilj, pored estetskih kvaliteta, i briga za zaštitu okoliša u
uslovima klimatskih promjena.
Novi, savremeni zahtjevi su pronašli
većinu odgovora u kućama od prefabrikovanog drveta, koje svojim razvijenim
i usavršavanim svojstvima odgovara
ekonomskim, zdravstvenim, ekološkim,
estetskim, fleksibilnim, konstruktivnim, humanim i društvenim potrebama savremenog doba.Energija potrebna za gradnju,
održavanje i reciklažu objekata od drveta
najniža je u odnosu na sve druge materijale
radi osobina drveta. Energija za održavanje
objekta u iznosu 72% ukupne potrebne energije u toku trajanja jednog građevinskog
objekta, koje je obično vremenski period
između 50 i 100 godina, minimalna je ukoliko je drvo građevinski materijal. Montažne
drvene kuće, s optimalno riješenom izolacijom s ciljem štednje energije pri vremenski
dugom korištenju objekta, predstavljaju
najoptimalnija rješenja gradnje u oblasti
stanovanja.
Joaquim Ballarin i Bargallo u njihovoj knjizi „Drvene kuće“ o drvetu pišu:
„Ako stavimo na stranu to što je drvo prepoznato kao dekorativni materijal, druge
osobine koje drvo posjeduje čine ga materijalom budućnosti, samoodrživim materijalom, što se postiže tako što se svako
posječeno drvo zamijeni novom adekvatnom sadnicom, te se planski resursi drvenog materijala stalno obnavljaju. Drvo je
nemjerljivo izobilan materijal, zahtijeva mali
utošak energije prilikom obrade i ugradnje, bez emisije zagađenih tvari u atmosferu.
Konstantni razvoj nauke i tehnologije, provedena ispitivanja, koja su donijela velika
otkrića, dovela su do izuma lameliranih drvenih elemenata, kojima su otklonjene sve
mane, prevaziđeni su problemi dimenzioniranja i postignute nove tražene osobine
drveta.
Takođe se puno toga učinilo da drvo
postane trajan i lako održiv materijal. Ono
je takođe idealno za suhu montažnu gradnju. To je lagani materijal, koji je lako transportovati, primjenljiv u svim segmentima
stambene gradnje, te ne zahtijeva posebno obučenu radnu snagu u većini pripremnih radova.88
Naredna izlaganja o prednostima
i izazovima ovog materijala će dodatno
dokazati navedene tvrdnje da je „Drvo
građevinski materijal budućnosti“.
Slika 4.1.1. : Šume kao skladišta CO2; Izvor: Guy-Quint
C. (2006); „Tackle Climate Change: Use wood“, European Parliament Brussels
Guy-Quint C. (2006): „Tackle Climate Change: Use
wood“, European Parliament Brussels
87
Guy-Quint C. (2006); „Tackle Climate Change: Use
wood“, European Parliament Brussels; Fruhwald, Welling,
Schara i -Rad, 2003, Comparison of wood products and
major substitutes with respect to environmental and energy balances. ECE/FAO seminar; Strategies for the sound
use of wood, Poiana Brasov, Rumunija, 24. – 27. marta
2003.
88
Ballario i Bargallo J. (2005); „Wooden house“, Teneues
publishing, London
86
67
4.1.1.
Zdravstvena
svojstva
drveta
Drvo je prirodan materijal, lakoobradiv, rasprostranjen, dostupan, topao,
bez štetnih elemenata po zdravlje, koji
okružuje čovjeka od samog postanka
civilizacije.
Osobinama
prilagodljivim
svim čovjekovim zahtjevima drvo predstavlja jedan od najzdravijih materijala u
čovjekovom okruženju.
U savremenom dobu, njegove osobina male potrošnje količine energije za
obradu, transport, ugradnju, korištenje i
recikliranje, te njegova osobina ugljično
neutralnog materijala, dodatno dokazuju
tezu da je ovo veoma zdrav materijal za
čovjeka, materijal koji ne zagađuje okolinu, a pri tome je topao, ima ugodan miris,
veoma je ugodan na dodir, vizuelno atraktivan i materijal koji dodatno predstavlja prirodnu zaštitu od buke. Jednostavno
rečeno, to je materijal koji svim svojim osobinama odgovara pozitivno i ugodno na
sva čovjekova čula, zdravlje i komfor.
Drvo je jako dobar materijal u
seizmičkom smislu, te se drvena konstrukcija preporučuje u dijelovima gdje je opasnost od zemljotresa veća.
Tabela 4.1.1.: Šest faza pojave i razvoja grenja drveta; Izvor:
Lončarić, H. D. (2007.): „Tehnologija drveta“ Građevinski
fakultet Univerziteta; Zagreb
Nadalje, konstrukcija od drveta
pokazuje jako dobre karakteristike u
požaru. Drvena konstrukcija može mnogo
duže da ostane stabilna u požaru od drugih
konstrukcija.
68
Nedostatak drveta prilikom izgaranja je
da predstavlja opasnost po čovjeka, jer
pri tom izgaranju stvara dim i troši oksigen
koji je neophodan za disanje. Savremena
istraživanja traže rješenje za ovaj nedostatak. Zemlje EU su 2009. godine usvojile regulative i standarde zaštite od požara kod
drvenih konstrukcija koje upravo tretiraju
ovu manu.
Potrebno je obezbjediti minimalno
tretiranje šuma sa vještačkim pesticidima,
ili drugim materijama, da bi kasnije prilikom
njegovog korištenja u proizvodnji dijelova
namještaja, obloga ili konstruktivnih elemenata građevinskih objekata, obezbjedili
zdrav materijal koji ne šteti čovjekovom organizmu. Prednost drveta kao materijala
koji je veoma zdrav za čovjeka u budućnosti
će doprinjeti velikom broju istraživanja i inovacija koje rješavaju njegove mane i osiguravaju njegovu organsku zaštitu.
4.1.2.
Ponašanje
drveta u požaru
Drvo je materijal koji se izlaže veoma
različitim tehnološkim procesima koji imaju
bitan uticaj na mogućnost pojave požara
i eksplozije. Volumna masa drveta koje
se primjenjuje u građevinarstvu kreće se
između 350 do 700 kg/m³, koeficijent toplotne provodljivosti je 0,29 do 0,80 W/mK, a
toplota sagorijevanja pri vlažnosti od 8% je
između 18,70 do 20,80 MJ/kg. Proces pojave i razvoja gorenja drveta može se opisati u šest faza
Temperatura paljenja drveta je u
granicama od 270 ºC do 300 ºC, a temperatura samozapaljenja je 350 ºC do 400
ºC, dok zagrijavanje drveta počinje već
pri temperaturi od 130 ºC. Parametri koji
najviše utiču na zapaljivost i brzinu izgaranja drveta su: vlažnost drveta, vrsta drveta,
masa (gustina) drveta, sadržaj smole,
temperatura neposredne okoline, odnos
površine i volumena drvenog elementa,
pristup zraka i slično.
Drvo s većim postotkom vlage ima
višu tačku zapaljivosti zbog utroška dijela
toplotne energije na isparavanje vode i
smanjenja koncentracije kisika u neposrednoj okolini drvenog elementa. Takođe,
temperatura neposredne okoline utiče na
zagrijavanje drveta, stvaranje pirofornog
ugljena i snižavanje temperature samozapaljenja drveta.
U požarima sa znatno visokim temperaturama i dugotrajnim djelovanjem
vatre, sa konstruktivnog gledišta dolazi do
razaranja gotovo svih građevinskih materijala. Prilikom poređenja inženjerskih konstrukcija, realno je uzeti podatke do pojave kritičnih temperatura, a poređenje se
vrši samo radi boljeg razumijevanja uticaja
i posljedica požara u građevinarstvu.
Svi navedeni podaci se uzimaju u
obzir prilikom proračuna otpornosti drvenih
konstrukcija i elemenata konstrukcija, te
se u obzir uzimaju i vremenske veličine zapaljivosti drveta koje su date u tabeli prema mr. sc. Davorinu H. Lončariću.(Tabela
4.1.2.)
Čelik,
poznat
kao
nezapaljiv
građevinski materijal, svoju nosivost gubi
već kod toplote od 500 do 600 ºC, iako
se topi tek na temperaturi od oko 1530
ºC. Poprečni presjek čeličnih konstrukcija ne utiče na otpornost od požara te
nezaštićena čelična konstrukcija gubi svoju
nosivost već u vremenu od 15 do 25 minuta od izlaganja požaru odnosno visokim
temperaturama. Na temeljima istraživanja
instituta u Holandiji došlo se do informacija da se otpornost na požar čelične konstrukcije može povećati ukoliko se čelična
konstrukcija obloži gorivim materijalom drvetom, te su rezultati istraživanja takvi da
ako se čelična konstrukcija obloži drvetom
debljine 22 mm, gubitak nosivosti nastupa
nakon 58 minuta, a ako je drvena obloga
debljine 45 mm, gubitak nosivosti nastupa
nakon 82 minute.
Odnos površine i volumena drvenog elementa od posebnog je značaja
za zapaljivost izgaranje drveta, Kav = A
(površina) / V (volumen), te se zaključuje
da sa smanjenjem Kav raste požarna otpornost, dok sa povećanjem Kav lakše
nastaje paljenje drveta te se brže prenosi
požar. Tako se može zaključiti da je veća
zapaljivost sitnog drveta rezultat veće
dodirne plohe drvene mase sa zrakom, jer
sitniji elementi omogućavaju bolje strujanje
zraka, a drvena brusna prašina nakon zapaljivosti i eksplozivnosti se izjednačava s
lako zapaljivim tečnostima, naravno u uslovima da u okolini ima dovoljno zraka.
Građevinsko drvo po požarom
izloženim plohama se ugljeniše. Nadalje,
povećanjem ugljenisanog sloja usporava
se zagrijavanje drveta unutar presjeka drvenog elementa. Ovisno o veličini poprečnog
presjeka, vrsti, kvaliteti i vlažnosti drveta te
strujanju zraka, brzina ugljenisanja prema
istraživanjima Korsina, Redžića i dr. kreće
se od 0,40 do 0,80 mm/min. U požaru se
veoma brzo dostižu temperature oko 150
ºC, odnosno brzo nastaje paljenje drveta
i stvaranje sloja ugljenisanog drveta, a taj
je ugljenisani sloj veoma dobar izolacioni
sloj, s vrijednosti toplotne provodljivoti od
(0,023W/mK). Promjene mehaničkih svojstava drveta unutar jezgre drvenog elementa mogu se gotovo zanemariti, jer
dugo (gotovo 1 sat) temperatura u jezgri
presjeka nije veća od 80 ºC.
Armirani beton je također materijal
poznat kao negorivi materijal. Kod visokih
temperatura događa se pucanje, prskanje
i odvajanje površinskih slojeva. Na otpornost od požara utiču: dimenzija presjeka,
količina armature, debljina zaštitnog sloja
betona, zbijenost, vlažnost i poroznost. Na
progresiju oštećenja betona utiče posebno
ogoljena armatura, koja zbog fizičkih osobina čelika ubrzava zagrijavanje, pucanje
i destrukciju strukture armiranobetonskog
nosivog elementa konstrukcije.
Tabela 4.1.2.: Odnos temperature i vremena paljenja
drveta; Izvor: Lončarić H.D. (2007); „Tehnologija drveta“,
Građevinski fakultet Univerzitet; Zagreb
69
Drvo u požaru, iako gori, ne mijenja znatno svoja mehanička svojstva.
Moguće je odrediti požarnu otpornost drvene konstrukcije, odnosno minimalne dimenzije poprečnih presjeka elemenata
za otpornost na požar raznih dužina trajanja. Domaća fabrika montažnih drvenih
kuća „Krivaja“, u svom proračunu dodaje
30% veći poprečni presjek konstruktivnih
elemenata, odnosno dodaje sloj koji će
ugljenisanjem postati izolator.
Slika 4.1.2.: Parametri za požar stropne konstrukcije, sloj G
staklena vuna REI 60. Izvor: Katalog gradnje u drvetu, Instutut za drvo pri TUW, http://www.dataholz.com/Public/
pdfcache/en/gdrtxn01b-3.pdf, posjećen 27.12.2014.
Mr. sc. Davorin H. Lončarić u svojoj
knjizi „Tehnologija drveta“ zaključuje da
je: „Drvo u požaru stabilan građevinski
materijal sve do pojave kritičnih razornih
temperatura. Zahvaljujući dobrim izolacionim svojstvima drvenog uglja zagrijavanje jezgre drvenog presjeka je veoma
usporeno, a samim tim su usporene promjene mehaničkih svojstava drveta i gubitak
nosivosti drvene konstrukcije.“89
Sva navedena svojstva drveta
ne isključuju primjenu sredstava za
poboljšavanje njegove vatrootpornosti
odnosno nova istraživanja koja će dovesti do naprednijih rješenja. Zaštitna sredstva, konstruktivna i druga rješenja trebaju
osigurati konstrukcije od gubitka nosivosti,
odnosno od rušenja, u zahtjevnom roku
radi evakuacije ljudstva i materijalnih dobara.
Prema Eurocode 1, Dio 1-2,
ponašanje elemenata i konstrukcija u
požarnim okolnostima potrebno je razmatrati kroz tri osnovna kriterija REI:
•
•
•
Lončarić H.D. (2007); „Tehnologija drveta“,
Građevinski fakultet Univerzitet, Zagreb
90
Džidić S. (2013); “Vatrootporni sistemi – određivanje
doprinosa vatrootpornosti betonskih elemenata”,
doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet u Sarajevu
89
70
Mehanička otpornost, odnosno nos
ivost ili R.
Integritet razdvajanja (pregradna funkcija) ili E i
Izolacija ili I.90
Pod kriterijem nosivosti (R), podrazumijeva se sposobnost ispitivanog uzorka
da pri izlaganju požaru s jedne ili više strana
održi stabilnost u određenom vremenskom
periodu i da pri tome održi funkciju nosivosti vanjskog opterećenja.
Pod kriterijem integriteta (E), podrazumijeva se sposobnost ispitivanog uzorka
pregradnog elementa konstrukcije, koji je
s jedne strane izložen požaru, da spriječi
prodor plamena i gasova kroz ispitivani element i spriječi pojavu plamena s druge
strane u određenom vremenskom periodu.
Kriteriji: dimenzija pukotina, zapaljivost izolacionog materijala i održivost plamena na
neizloženoj strani.
Kriterij izolacije (I) predstavlja sposobnost ispitnog uzorka pregradnog elementa
konstrukcije, koji je s jedne strane izložen
požaru, da uspori porast temperature s
druge neizložene strane za određeni vremenski period i zadate vrijednosti temperatura (npr. 140ºC je temperatura zapaljivosti
papira).
U zavisnosti o položaju posmatranog elementa i njegove funkcije rade
se provjere kriterija, tako da se za neke
elemente u objektu ne uzimaju u obzir svi
navedeni kriteriji, pa tako npr. kada je u
pitanju ploča, moraju ispuniti kriterije R i E,
dok se kod stubova, obično, očekuje da
ispune samo funkciju nosivosti R.
Oznaka REI 90 pojašnjava da je
posmatrani element kroz testove požara
odgovorio na zahtjeve u pogledu nosivosti,
izolacijskih svojstava i integriteta u vremenskom periodu od 90 minuta.
U katalogu Institutu za drvo, pri
Tehničkom Univerzitetu u Beču, koje je
radilo testiranja na elementima prefabrikovane drvene konstrukcije, predstavljeni su
važeći testirani parametri za svaki element
prefabrikovane konstrukcije.
Na slici 4.1.2. izdvojen je jedan element stropne konstukcije zajedno s parametrima za požar. Na zvaničnoj web stranici
Instututa za požar pri TUW (www.dataholz.
at) se za svaki prefabrikovani montažni element i njegovu materijalizaciju mogu se
naći i potvrđeni parametri za požar.
4.1.3.
Zaštita
drveta
Drvo je neophodno zaštititi od svih
negativnih uticaja, a posebno od uticaja
vlage, insekata, gljivica i požara. Ono što
je najvažnije danas jeste briga o organskom porijeklu i ekološkim načinima zaštite
drveta koji ne štete čovjekovom zdravlju.
Nova istraživanja donose nova rješenja
koja odgovaraju zdravstvenim zahtjevima
Prof dr. Hrvoje Turkulin, sa Šumarskog
fakulteta u Zagrebu, na svojim predavanjima često zna reći da su najveće štetočine
za drvo arhitekte i građevinari koji ne znaju drvo pravilno zaštititi. On naglašava da
drvo prilikom projektovanja treba poznavati i na pravilan način ugraditi, te zaštititi
(fizička, konstrukcijska, hemijska i površinska
zaštita). Posebno naglašava da se trebaju
planirati široke strehe, da drvo mora biti
odvojeno od tla, a da prozori moraju biti
uvučeni, te da se treba brinuti o kanalisanju vode sa konstrukcije na mjestima spojeva.“91
Pri projektovanju konstrukcije, po preporukama mr. sc. Davorina H. Lončarića,
treba paziti na sljedeće:
-
-
-
-
-
drvena konstrukcija ne smije biti u dodiru s vodom i atmosferskim utica
jima
drvena konstrukcija ili njeni dijelovi ne bi trebali biti izloženi, po pres
jeku ili dužini, različitim klimatskim uti
cajima,
kod oblikovanja krovnih konstrukcija treba predvidjeti brzo oticanje vode (nagib, oluci)
drvene obloge zidova treba izvoditi na način koji omogućava strujanje zraka,
oslanjanje drvenih elemenata, nosača, stubova i dr. treba izvoditi preko odgovarajućih podmetača ili ležišta. Čela i bočne plohe
drvenih elemenata trebaju biti izloženi slobodnoj cirkulaciji zraka,
-
-
-
-
-
-
treba primjenjivati građu obrađenu blanjanjem, brušenjem i sl. Takva obrada drveta omogućava brzo
oticanje kondenzata, kvalitetno
nanošenje zaštitnih sredstava i
povećava otpornost drveta
na požar,
drvene elemente treba odvojiti ili adekvatno zaštititi od izvora toplote,
drvene elemente treba postepeno prilagoditi vlažnosti i temperaturi
budućeg objekta,
svi drveni elementi koji mogu biti izloženi uticaju temperature, vlage, insekata i gljivica moraju biti adek
vatno zaštićeni s prirodnim metoda
ma i proizvodina koji nisu štetni za okoliš
spojeve drvenih elemenata treba oblikovati na pristupačnim mjestima i s prikladnim elementima spoja radi lakše izrade, motaže, pregleda i
kontrole,
sve drvene elemente na mjestima velike požarne opasnosti treba zaštititi negorivim – vatrootpornim materijalima u obliku ploča (malter
isanjem i krečenjem, što umanjuje estetsku vrijednost drvenog
elementa), itd.92
Najbolja zaštita drveta, prema mr. sc.
Davorinu H. Lončariću, jest zaštita drveta
sredstvima u obliku lazurnih premaza, koji
imaju sposobnost dubokog prodiranja u drvenu masu. Ta zaštita treba biti po propisima i standardima i zadovoljavati i ekološke
zahtjeve.
Pravilnim projektovanjem, izradom,
montažom, zaštitom i održavanjem drvene
konstrukcije znatno se smanjuju negativna
svojstva drveta i drvo se postavlja u ravnopravan položaj s drugim građevinskim materijalima.
Nakon ovakvog pregleda svojstava
drveta lako je zaključiti da postoji veliki broj
razloga zašto se drvo primjenjivalo, primjenjuje i primjenjivat će se ubuduće u velikoj mjeri i u svim oblicima ljudskog života.
Turkulin Hrvoje, predavanja na kongresu „Gradimo u
drvu“, u Splitu, 10. aprila 2008, www.proholz.at; autorove
bilješke sa kongresa
92
Lončarić H. D. (2007); „Tehnologija drveta“, Građevinski
fakultet Univerzitet, Zagreb
91
71
„Priroda se, kao i u svemu drugom,
pobrinula da svojim raznolikim vrstama
drveta dâ odgovore na sve potrebe koje
je čovjek imao. Tako je drvo dalo odgovore i na mnoge zahtjeve u građevinarstvu
i arhitekturi. Savremena nauka i istraživanja
su doprinijeli i poboljšanju svojstava drveta
kao građevinskoga materijala.“93
4.1.4.
Drvo, njegove osobine i
prerađevine od drveta
Preporuke stručnjaka koji istražuju
prirodne materijale, njihova svojstva i uticaj na okoliš preporučuju održivu upotrebu ovog materijala u građevinarstvu radi
odličnih termičkih, konstruktivnih, estetskih,
mehaničkih, fizičko-hemijskih, zdravstvenih i
drugih svojstava drveta kao građevinskog
materijala.
U izvještaju o klimatskim promjenama „Tackle Climate Change: Use wood“
Evropskog parlamenta stoji: „Koristeći drvo
kao građevinski materijal umjesto ostalih
građevinskih materijala, na svaki upotrijebljeni m³ drveta uštedi se 0,8 tona emisije
CO2 u atmosferi. Generalno uzeto, proizvodi od drveta pokazali su se dobrim ne samo
zbog toga što šume apsorbuju CO2 nego
i zbog niskog nivoa potrošnje energije pri
obradi. Drvo ima najnižu potrošnju energije
i najmanje emitovanje CO2 od svih drugih
građevinskih materijala.“ 94
Slike 4.1.3.: Primjer kuća od drveta: Schar-Valkanover
House, arhitekti Marcel Blum i Stefan Grossenbacher,
Švajcarska 1998.; Izvor: Ballario i Bargallo J. (2005);
„Wooden house“, Teneues publishing, London
Tufegdžić V. (1979); „ Materijali“, Naučna knjiga, Beograd
94
Guy-Quint C. (2006); „Tackle Climate Change: Use
wood“, European Parliament, Brussels
95
TRADA Timber Researche and Development Association
UK ; www.trade.co.uk; posjećena 19.08.2013
96
Ballario i Bargallo J. (2005); „Wooden house“, Teneues
publishing, London
93
72
Asocijacija
drvnih
industrija
izvještava: „Korištenjem drveta za gradnju
u isto vrijeme imamo uštedu utroška energije u toku života tog objekta. Njegova
celularna struktura osigurava mu svojstvo
dobrog izolatora, 15 puta boljeg nego što
je beton, 400 puta boljeg od čelika, 1.770
puta boljeg od aluminija. Drveni zid debljine 2,5 cm ima bolje termalne izolacione
karakteristike nego zid od cigle debljine
11,4 cm.“95 Korištenje drveta u građevinarstvu
ima širok spektar svoje primjene od konstrukcije, fasada, krovova do uređenja
enterijera ili drugih prerađevina u kombinaciji s drugim materijalima. „Bez obzira
što je u historiji bila građena isključivo od
drveta, drvena kuća savremenog doba
dozvoljava kombinaciju sa drugim čvrstim
građevinskim materijalima. Svi materijali
su ekološki, zajedno stvaraju tzv. sendviče
koji imaju osobine koje odgovaraju svim uslovima gradnje. Tako drvena kuća odgovara na sve zahtjeve savremenog načina
života. Fasada objekta urađena od drveta
ima veoma atraktivan izgled, a ujedno, što
je najvažnije, materijal ima osobine toplotne i zvučne zaštite.“96
U drvenim konstrukcijama koristi se
drveni materijal, koji se najčešće dijeli u
dvije grupe: puno i prerađeno drvo.
Puno drvo se u konstrukcijama koristi kao: deblo, tesano, poluoblo i piljeno
drvo. Prema standardima za drvo i drvene
konstrukcije drvena građa za nosive konstrukcije razvrstana je prema kvalitetu u tri
razreda:
-
-
-
I razred – građa visoke nosivosti (vi
soki statički i konstruktivni zahtjevi)
II razred – građa normalne nosivosti (za klasične drvene konstrukcije)
III razred – građa male nosivosti (za pomoćne i privremene konstrukci
je).
Kvalitetna kontrola vrši se prije, za
vrijeme i nakon završetka građenja drvene konstrukcije.Evropski propisi za drvo
i drvene konstrukcije, EUROCODE 5, zahtijevaju vizuelno i strojno razvrstavanje drvene građe prema čvrstoćama, prisustvu
nepravilnosti, dimenzionalnom odstupanju
od normalnih dimenzija, itd.
-
-
-
-
norma EN 336 propisuje odstupanja od normalnih dimenzija građe,
norma EN 338 propisuje razvrstavan
je građe prema opitnim
čvrstoćama,
norma EN 518 propisuje vizuelno razvrstavanje građe,
norma EN 519 propisuje strojno raz
vrstavanje građe.
Preporuke evropskih normi mogu biti
proširene, precizirane i slično u normama
svake posebne države (NAD).
Standardi se odnose i na prerađevine
od drveta kao što su laminirano drvo i
pločasti proizvodi od drveta. Prerađevine
od drveta su najčešće rezultati pokušaja
prevazilaženja manjkavosti ovog materijala, korištenja najsitnijih otpadaka ili
savremenih tretiranja kombinovanja materijala. Prerađevine od drveta se koriste u
građevinarstvu za rješavanje konstruktivnih
elemenata kao i elemenata enterijera i eksterijera. Osobine recikliranja i ponovnog
korištenja ovih materijala takođe su veoma
cijenjene u kontekstu održive gradnje.
4.1.4.1.
Osobine
drveta
Osnovni sastojci materije drveta su:
celuloza, hemiceluloze, lignin, smole, masti, proteini, štavila, boje, azotna jedinjenja
i mineralne supstance. Zastupljenost celuloze u drvetu u odnosu na suhu materiju
drveta je 40%-48%, hemiceluloze 30%-40%,
lignina 20%-30%, smola, masti, štavila, boje
i azotnih jedinjenja oko 6%, mineralnih supstanci u malim količinama, sve u ovisnosti
o vrsti drveta. U hemijskom pogledu drvo
je organska materija, koja je građena od:
ugljika (50%), kisika (43%), vodika (6%) i
dušika (1%) suhe materije drveta.
Drvo ima svoja pozitivna i negativna svojstva. Pozitivna svojstva drveta su:
mala zapreminska masa, velika čvrstoća
paralelno s vlaknima, obradivost, velike
oblikovne mogućnosti drvenih elemenata i konstruktivnih sklopova, neovisnost
o vremenskim uvjetima, male (zanemarljive) termičke dilatacije, jednostavna i lagana montaža, demontaža i dislociranje
konstrukcije, odnosno objekata, inertnost
materijala na određene hemijske uticaje i
primjena najrazličitijih statičkih sistema.
Drvo je prirodan materijal i sasvim
je logično da ima i nedostataka a to su:
nehomogenost, anizotropija, nedostaci
uvjetovani fiziološkim i biološkim faktorima,
podložnost uticaju parazita i saprofita, zapaljivost, ovisnost mehaničkih svojstava o
procentu vlažnosti drveta i slično. Savremena kontrola kvaliteta drveta, usitnjavanje građe i odstranjivanje nedostataka,
primjena ekoloških sredstava za zaštitu od
vlage, insekata i požara, pravilno oblikovanje, izrada, ugradnja i održavanje konstrukcija uticaj navedenih nedostataka
svode na minimum, te uz njegovo najbitnije svojstvo - ekološki čistog materijala, u
vremenu ekološke osviještenosti drvo kao
građevinski materijal se dovodi na prvo
mjesto.
Stoljećima je drvo bilo nezamjenljiv građevinski materijal. Njegova svojstva
čine drvo i dalje izuzetnim konstruktivnim
materijalom.
Tehnička svojstva drveta dijelimo na:
-
-
-
estetska svojstva
fizička svojstva
mehanička svojstva.
Estetska svojstva drveta su pojave
na njegovoj površini koje čovjek registruje
svojim čulima, a to su: tekstura, boja, sjaj,
miris, zvuk i finoća.
Fizička svojstva drveta su svojstva
koja se ispoljavaju pod uticajem prirodnih
sila: vlažnosti (drveta), sušenja, higroskopnosti, upijanja vode, poroznosti, volumena i specifične mase (težine), provodljivosti:
toplote, elektriciteta, zvuka i vode, promjenjivosti dimenzija (bubrenje i skupljanje),
termičkih dilatacija i akustičnih svojstava
drveta. Navedena svojstva su mehanička
svojstva, i uzimaju se u obzir prilikom konstruktivnih rješenja i zaštite drveta.
Vlažnost drveta je loše fizičko svojstvo. To je promjenjiva osobina koja zavisi
od higroskopnosti drveta. Higroskopnost
drveta objašnjava se velikom površinom
pora unutar drveta i velikim afinitetom celuloze i hemiceluloze prema vodi.
73
Površina pora iznosi do 1000 cm² po 1 cm³
drveta. Vlažnost drveta najviše utiče na
mehanička svojstva drveta i zaštitu drveta.
Zato je zaštita drveta od vlage najvažniji element projektovanja.
Provodljivost toplote zavisi od vrste,
mase, građe, pravca pružanja vlakanaca
te vlažnosti i temperature drveta. Zbog
svoje građe drvo je slab provodnik toplote, odnosno dobar izolator. Porastom
poroznosti, odnosno smanjenjem mase,
smanjuje se i koeficijent provodljivosti toplote.
Slika 4.1.4. ; Koeficijenti provodljivosti toplote za različite materijale; Izvor: Lončarić H. D. (2000); „Tehnologija drveta“
Građevinski fakultet Univerziteta, Zagreb
Tabela 4.1.3.: Trajnost drveta; Izvor: Lončarić H. D. (2000), „Tehnologija drveta“ Građevinski fakultet Univerziteta, Zagreb
74
Najmanji koeficijenti provodljivosti toplote
su u tangencijalnom, a najveći u longitudinalnom pravcu. Treba naglasiti da s
povećanjem vlažnosti raste i koeficijent provodljivosti toplote, tako da se povećanjem
vlažnosti od 1% poveća koeficijent za 1,25%.
Ako se uporede koeficijenti provodljivosti
toplote nekih drugih građevinskih materijala, drvo je daleko najbolji izolator.
Provodljivost elektriciteta zavisi od istih uslova kao i provodljivost toplote, odnosno drvo je i u tom pogledu dobar izolator.
Provodljivost
zvuka
zavisi
od
botaničke vrste, vlažnosti, građe i hemijskih procesa u drvetu. Od provodljivosti
zvuka zavise apsorpciona, rezonantna i
izolaciona svojstva drveta. Akustična svojstva drveta ovise o botaničkoj vrsti, masi,
vlažnosti, smjeru vlakanaca, temperaturi
drveta i frekvenciji zvučnih valova. Brzina
rasprostiranja zvuka najveća je u pravcu
pružanja vlakanaca, manja u radijalnom i
najmanja u tangencijalnom pravcu. Drvo i
proizvodi na bazi drveta su odlični materijali za ostvarivanje akustičnih efekata koji
se zahtijevaju kod određenih prostora.
Fizičko-hemijska svojstva drveta se
manifestuju pod vanjskim uticajima, pri kojima dolazi do istovremenog narušavanja
građe, promjene hemijskog sastava i ostalih tehničkih svojstava drveta, a to su trajnost i zapaljivost drveta.
Trajnost drveta je osobina drveta
da zadržava svoja prirodna svojstva u
nekom vremenskom razdoblju, posebno
građu, čvrstoću, tvrdoću i boju.
Ona
zavisi od botaničke vrste drveta i vrste uticaja, koji mogu biti vanjski (vrijeme sječe,
postupci s drvetom nakon sječe, mikroorganizmi, insekti, vlažnost, nepravilnost
drveta, način upotrebe i zaštite) i unutrašnji
(građa, hemijski procesi, masa drveta, individualna svojstva stabla). Prema trajnosti, određene vrste mogu se podijeliti u tri
grupe: dugotrajno drvo (ariš, hrast, brijest,
tisa, ceder, bagrem, grab i dud), trajno
drvo (bor, smreka, jasen, jela), slabotrajno
drvo (bukva, breza, javor, lipa, topola, divlji
kesten i vrba).
Zapaljivost drveta je svojstvo drveta
da se lakše ili teže zapali. Kod mekog drveta
ona je veća nego kod tvrdog drveta.
Mehanička svojstva drveta nastaju
djelovanjem vanjskih sila. Prema vrsti djelovanja vanjskih sila i otpora drveta razlikuju
se sljedeća vanjska svojstva: tvrdoća, otpornost na habanje, žilavost, cjepljivost,
elastičnost, anizotropija i čvrstoća drveta.
Tvrdoća drveta je otpor prodiranju
drugog tijela u drvnu masu. Ona se razlikuje prema pravcima posmatranja - longitudinalnim, radijalnim ili tangencijalnim, a
najviše zavisi od botaničke vrste i vlažnosti
drveta. Oslanjajući se na istraživanja niza
autora drvo se po tvrdoći može podijeliti u
šest kategorija što se vidi u tabeli koja slijedi.
Otpornost na habanje je svojstvo
drveta da se suprotstavlja postepenom
narušavanju strukture drvene površine
izložene djelovanju vanjskih sila (trenje i sl.)
Otpornost na habanje ovisi o građi drveta,
poroznosti, odnosno veličini i rasporedu
pora te tvrdoći drveta. Ova osobina drveta
posebno je važna za elemente drvenih podova i kolnika. Prema Kollmannu, „koeficijenti habanja“ iznose: za smreku 1,00, za
ariš 0,80, za bor 0,74, za hrast 0,40, za bukvu
0,26 itd.
Cjepljivost je svojstvo drveta da se
pravilno, lagano ili teško cijepa u longitudinalno tj. u pravcu vlakanaca. Ona
najviše ovisi o građi, masi, vlažnosti drveta,
hemijskim procesima u drvetu, paralelnosti
vlakanaca, nepravilnostima, sržnim tracima i širini godova. Ova osobina govori o
obradivosti ovog materijala, ali prilikom
izvođenja konstruktivnih spojeva o ovoj se
osobini mora voditi računa, odnosno treba
se izvršiti pravi izbor elemenata od drveta.
Žilavost je svojstvo drveta da zadrži
deformisani oblik nakon djelovanja vanjskih sila - bez pojave loma. Ova osobina
rezultat je velike razlike između granice
elastičnosti i granice loma. Što je ova razlika veća, to je drvo žilavije. Žilavo drvo
omogućava korištenje čvrstoće drveta
preko granice elastičnosti bez opasnosti
od pojave loma. Žilavost drveta ovisi o
građi, masi, starosti, vlažnosti, debljini i širini
godova i položaju u stablu. Sirovo, lakše i
mlađe drvo je žilavije od suhog, težeg i
starijeg drveta. Drvo bliže korijenu žilavije je
od onog bliže krošnji.
Elastičnost drveta zavisi od botaničke
vrste, mase, građe, pravilnosti vlakanaca
i godova, starosti, vlažnosti drveta i temperature. Drvo je elastičnije što je mlađe, s
pravilnijim godovima i vlakancima i s manjim postotkom vlažnosti. Elastičnost drveta
definiše se konstantama elastičnosti: modulima elastičnosti E, modulima klizanja G i
modulom torzije GT. Moduli elastičnosti razlikuju se od pravca posmatranja u odnosu
na pravac pružanja vlakanaca (u pravcu
pružanja: okomito na pravac pružanja,
radijalno, tangencijalno, torziono). Ova osobina drveta posebno je važna i posvećuje
joj se velika pažnja kod građevinskih drvenih konstrukcija.
Anizotropija drveta je, pored nehomogenosti, osnovno svojstvo drveta. To je
svojstvo materijala da u različitim smjerovima ima drugačija tehnička svojstva. Već
na poprečnom presjeku uočavaju se anizotropske osobine, ovisno o građi drveta,
godovima, ranom i kasnom drvetu, o ostalim elementima građe i nepravilnostima
koje su uslovljene biološkim procesom rasta
drveta. U pogledu rasporeda elemenata
građe drveta u obloj ili rezanoj građi, a
inženjerskog gledišta, opravdano je usvajanje računskog modela na temelju makrovolumena drveta (mikroskopska analiza
građe). Ovaj pristup podrazumijeva sadejstvo svih elemenata građe drveta pod
uticajem vanjskih sila.
Tabela 4.4. : Tvrdoća pojedinih vrsta drveta; Izvor: Lončarić
H. D. (2000); „Tehnologija drveta“ Građevinski fakultet Univerziteta, Zagreb
75
Proračuni drvenih konstrukcija se
rade pomoću generalisanog Hookovog
zakona, koeficijenata pomoću kojih se
određuju komponente naprezanja i deformacija, te drugih ulaznih podataka kao uslova ugradnje.
Čvrstoća drveta je od posebnog
značaja i uticaja na primjenu drveta u
građevinarstvu. Na čvrstoću drveta utiču:
botnička vrsta, masa, građa, vlažnost,
kemizmi u drvetu, širina godova i nepravilnosti u drvetu. Pod pojmom čvrstoće drveta
podrazumijevaju se granične čvrstoće
drveta, odnosno čvrstoće pri lomu u laboratorijskim uslovima. Nepravilnosti u građi
drveta znatno smanjuju njegove čvrstoće
jer direktno utiču na redukciju poprečnog
presjeka drvenog elementa. Takođe je
ustanovljena korelacija graničnih čvrstoća
i mase drveta. Na čvrstoću drveta takođe
utiču svojstva godova, vlažnost drveta, brzina prirasta opterećenja. Pošto je drvo nehomogen i anizotropan materijal, njegova
čvrstoća se razlikuje u odnosu na pravac
pružanja vlakana, pa se razlikuju:
76
godova i ovisno o botaničkoj vrsti drveta,
iznosi 1,5 do 6,0 N/mm². Naprezanja ove
vrste u konstrukcijama treba izbjegavati, a ako su neizbježna, onda takva
mjesta moraju biti adekvatno analizirana, obrađena i ojačana da bi se izbjegle
neželjene posljedice.
Čvrstoća na zatezanje pod uglom
na vlakanca – koso zatezanje je kombinacija prethodna dva slučaja naprezanja.
Vrijednosti čvrstoće na zatezanje pod uglom na vlakanca, nalaze se između vrijednosti prethodnih čvrstoća kao graničnih
veličina.
Čvrstoća na pritisak paralelno sa vlakancima, pored ovisnosti o masi, vlažnosti,
veličini i mjestu uzimanja uzorka za ispitivanje zavisi i od stabilnosti unutar građe
dreveta. Čvrstoća na pritisak je manja od
čvrstoće na zatezanje paralelno sa vlakancima, odnosno granica proporcionalnosti
je 50% do 60% od granice loma.
Čvrstoća na pritisak okomito na
vlakanca je jedna od manjih čvrstoća
•
čvrstoća na zatezanje (paralelno sa drveta. I pri malim opterećenjima se jav
vlakancima, okomito i pod uglom ljaju plastične deformacije pri nastavku
na vlakanca),
opterećenja i s povećanjima nastaje
•
čvrstoća na pritisak (paralelno sa područje velikih plastičnih deformacija,
vlakancima, okomito i pod uglom tzv. tečenje materijala, nakon čega dolazi
na vlakanca),
do ojačanja materijala i loma.
•
čvrstoća na smicanje (paralelno sa vlakancima, okomito na presjecan
Posebna pažnja se mora posvetiti
ja vlakanaca),
prilikom projektovanja kontaktnih površina
•
čvrstoća na savijanje.
(prenosnih površina), odnosa površina primaoca i prenosioca opterećenja, jer je
Čvrstoća na zatezanje paralelno sa ustanovljena pojava angažovanja mavlakancima direktno ovisi o kidanju vlakan- terijala oko kontaktne površine, odnosno
aca, vrsti, masi, vlažnosti, pravilnosti građe, učestvovanja većeg volumena drvete u
obliku, veličini i mjestu uzimanja uzorka. prenosu opterećenja. Iz ovoga razloga se
Prikazano dijagramom, uočavaju se: pra- projektuje prepust kod podložnih greda.
volinijski tok dijagrama, velika čvrstoća
na lom, visoka granica proporcionalnosti i Čvrstoća na pritisak pod uglom
usko područje elastoplastičnih i plastičnih na vlakanca – kosi pritisak zavisi od pritisdeformacija, iza kojeg veoma brzo nastaje ka okomito i paralelno na vlakanca kao
lom, što je svojstvo krtog loma, gdje koefici- i veličine ugla, tj. ovaj pritisak je kombijent elestičnosti iznosi 10000 N/mm².
nacija prethodna dva slučaja naprezanja.
Čvrstoća na pritisak drvene konstrukcije
Čvrstoća na zatezanje okomito opada s porastom temperature.
na vlakanca je veoma mala i ovisna je o
prisustvu nepravilnosti građe i širine
Čvrstoća na smicanje se javlja pri
opterećenjima koja izazivaju smicanje
drveta po određenim ravnima. Razlikuju se
pravci djelovanja sila smicanja i osobine
posmatranih ravni, kao i tri vrste čvrstoća
na smicanje u odnosu na pravac vlakanaca.
Čvrstoća na smicanje paralelno s
vlakancima manifestuje se pri djelovanju
sila smicanja paralelno a vlakancima u
tangencijalnoj ili radijalnoj ravni. Čvrstoća
na smicanje paralelno a vlakancima po
tangencijalnoj ravni može biti veća i do
35% od čvrstoće na smicanje paralelno s
vlakancima u radijalnoj ravni. Ta čvrstoća
se najviše primjenjuje u drvenim konstrukcijama.
Čvrstoća na smicanje okomito na
vlakanca manifestuje se pri djelovanju sila
smicanja okomito na pravac pružanja vlakanaca u tangencijalnoj ili radijalnoj ravni.
Čvrstoća poprečnog smicanja - presijecanja vlakanaca. Razlika smicanja okomito na vlakanca u odnosu na ista paralelno
s vlakancima jest u veličini pomjeranja.
Čvrstoća na smicanje za slučaj presijecanja vlakana je najveća čvrstoća na smicanje i veća je 3 do 4 puta od čvrstoće drveta
na smicanje paralelno s vlakancima.
Presijecanje vlakana u drvenim
konstrukcijama se javlja u slučaju velikih
opterećenja blizu oslonaca drvenih elemenata i u loše oblikovanim vezama elemenata u čvorovima rešetkastih nosača.
Prilikom projektovanja i izvođenja drvene
konstrukcije uticaji naprezanja vlakanaca mogu se smanjiti ili u potpunosti anulirati pogodnim konstruktivnim rješenjima i
pravilnim projektovanjem.
Čvrstoća na savijanje. Razlikuju
se tri stadija: stadij elastičnog područja
(poprečni presjeci ostaju ravni za vrijeme
savijanja, dilatacije su proporcionalne
udaljenosti vlakanaca od neutralne ose),
stadij plastičnosti (povećanje opterećenja
dovodi do plastifikacije materijala) i stadij
materijala neposredno pred lom (daljnjim
povećanjem opterećenja u tlačnoj zoni
produbljava se plastifikacija materijala).
Zbog načina na koji se manifestuje lom,
pogrešno se donosi zaključak da lom
nastupa u zoni zatezanja, odnosno u zoni
veće čvrstoće. Lom nastupa u zoni pritiska
zbog iscrpljenja stabilnosti, nosivosti i nabiranja rubnih vlakanaca, a tek nakon toga
nastupa kidanje rubnih vlakanaca u zoni
zatezanja. Kidanje vlakanaca nastaje pri
naponu zatezanja koji je 5 do 6 puta veći
od istovremenog napona pritiska.
Ova manifestacija je karakteristična
za čvrsto drvo bez mana. Na čvrstoću
savijanja, pored navedenih nepravilnosti građe drveta, utiče ravan savijanja
(radijalna, tangencijalna), vrsta i vlažnost
drveta. Čvrstoća na savijanje u radijalnoj
ravni veća je od čvrstoće u tangencijalnoj
ravni.
4.1.4.2.
Razvoj montažne
drvene konstrukcije
U ovom dijelu biće posebno obrađen
pregled razvoja montažne drvene konstrukcije jer će većina istraživanja koja će
biti predstavljena u ovom radu tretirati
montažnu drvenu konstrukciju.
Montažna drvena konstrukcija se
oslanja na tradicionalnu gradnju, tražeći
najpovoljnija, najekonomičnija rješenja
upotrebom novijih materijala izolatora,
štedeći drvo, a opet odgovarajući na sve
zahtjeve komfornog stanovanja.
Postoje pisani tragovi da su se u Finskoj još u 19-tom vijeku počeli praviti stambeni objekti montažnim panelima. Takvi sistemi su preteče savremenih sistema.
Ruth Slavid u svojoj knjizi „Drvene
kuće“ piše: „U područjima bogatim
drvetom uvijek nalazimo i drvene kuće, ali
drvo kao materijal nije više jedino rezervisan
materijal za brvnare i standardne stambene objekte. Danas mi drvene kuće nalazimo ne samo u ruralnim krajevima nego u
gradovima, gdje se kuće mogu naći kako
tradicionalnog stila tako i savremenog eksperimentalnog stila. Drvene kuće su postale privilegija zemalja visokog standarda.“
Slika 4.1.5.: Montažni sistemi Engel, C. I., pionir montažne
gradnje; Izvor: Puusta R. (1996); „Timber Construction in Finland“, Museum of Finish Architecture
Slavid R.(2006); „New Wood architecture“, Laurence
King Publishing Ltd, 2006.
97
77
Slike 4.1.6.: Ekokuća u Erbachu, Njemačka, 2000.; Izvor: Ballario i Bargallo J. (2005); „Wooden house“, Teneues publishing,
London
Slika 4.1.7.: Montaže objekata u Finskoj nakon Drugog
svjetskog rata; Izvor: Puusta R (1996); „Timber Construction
in Finland“, Museum of Finish Architecture
U hrvatskom izdanju njemačkog
magazina „Hausbau“ stoji: „Kada se
spomenu montažna konstrukcije, većina
ljudi pomisli na one stare kuće s malim
prozorima i niskim stropovima. Savremena rješenja, kad se koriste montažne konstrukcije izrađene samo od drveta svjedoče
o potpuno novim modernim rješenjima
stanovanja.“98
Tradicionalna gradnja objekata
od drveta doživjela je reinterpretaciju u
duhu savremenog građenja, tehnoloških
mogućnosti, parametara sredine i savremenih zahtjeva stanovanja. Savremeni
objekti se razlikuju u konstrukciji, načinu izrade i izgledu, te se prema načinu konstruisanja i razlikuju. Ono što je zajedničko za
sve savremene objekte od drveta jest to
da se oslanjaju na tradicionalne sisteme i
konstrukcije gradnje
Slika 4.1.8.: Montažni sistemi Engel, C. I., pionir montažne gradnje; Izvor: Puusta R (1996); „Timber Construction in Finland“,
Museum of Finish Architecture
78
98
Magazin Hausbau, – br. 22, hrvatsko izdanje, mart 2005.
www.hausbau.mbi.hr
Manja Kitek Kuzman i Jože Kušar
u svom naučnom članku, objavljenom
01. aprila 2004. godine, oslanjajući se na
istraživanja Kolba iz 1995. godine, govore
o vezi tradicionalnih konstrukcija u drvetu
sa savremenim drvenim konstrukcijama,
upoređujući ih i dajući finalnu podjelu99
na: - pune drvene zidove,
- bondruk-sistem,
- skeletne sisteme od talpi,
- okvirne konstrukcije,
- skeletne konstrukcije i
- montažne drvene panele
kako slijedi na slikama:
Slika 4.1.9.: Puni drvene zidove (blockbau), brvnare; Izvor:
Kitek Kuzman M. i Kušar J. (2004); „Gradnja iz masivneg lesa“,
COBISS 1.02 pregledni znanstveni članak, Ljubljana; AR/1
Slika 4.1.10.: Skeletne sisteme od talpi (Standerbau,
Gerippebau, „Ballon Frame System“ i „Platform-frame“
konstrukcije koje se primjenjuju uglavnom u SAD i Kanadi);
Izvor: Kitek Kuzman M. i Kušar J. (2004); „Gradnja iz masivneg lesa“, COBISS 1.02 pregledni znanstveni članak,
Ljubljana; AR/1
Slika 4.1.11.: Bondruk-sisteme (Fachwerkbau, Riegelbau);
Izvor: Kitek Kuzman M. i Kušar J. (2004); „Gradnja iz masivneg lesa“, COBISS 1.02 pregledni znanstveni članak,
Ljubljana; AR/1
Slika 4.1.12.: Okvirne konstrukcije (Rahmenbau); Izvor: Kitek
Kuzman M. i Kušar J. (2004); „Gradnja iz masivneg lesa“,
COBISS 1.02 pregledni znanstveni članak, Ljubljana; AR/1
99
Kitek Kuzman M. i Kušar J. (2004); „Gradnja iz masivneg
lesa“, COBISS 1.02 pregledni znanstveni članak, Ljubljana; AR/1
79
Slika 4.1.13.: Skeletne konstrukcije -konstrukcije od stubova i greda (Skelletbau); Izvor: Kitek Kuzman M. i Kušar J. (2004);
„Gradnja iz masivneg lesa“, COBISS 1.02 pregledni znanstveni članak, Ljubljana; AR/1
Slika 4.1.14.: Montažni drveni paneli (Tefelbau)100;
Kitek Kuzman M. i Kušar J. (2004); „Gradnja iz masivnega
lesa“, COBISS 1.02 pregledni znanstveni članak, Ljubljana;
AR/1
101
Ballarin i Bargallo J. (2005); „Wooden house“, Theneues
publishing, London
100
80
Joaquim Ballarin i Bargallo u knjizi
Drvene kuće „Wood Houses“, savremene
drvene sisteme dijele na: čvrste drvene
kuće (brvnare), kuće s teškom (skeletnom)
drvenom konstrukcijom, kuće s lakom drvenom konstrukcijom (krupni paneli), kuće
od drveta u kombinaciji s drugim materijalima.“ 101
I u ovoj podjeli Ballarin-a i Borgalloa može se vidjeti uska veza s tradicionalnim sistemima građenja, na čije osnove se
savremena rješenja oslanjaju uzimajući najbolje iz njih.
Na ovoj skici se vidi uska veza savremenih sistema s tradicionalnim sistemima,
po kojima je podjela i napravljena, te razvoj savremenih prefabrikovanih panela,
koji imaju svoje korijene u brvnarama, Kolb
1995. 102
Savremena montažna konstrukcija
ima svoje razloge za masovno korištenje
u budućnosti. Ako se ova gradnju posmatra kroz set indikatora definisanih od
strane Prof. Dr. H. Wallbauma103 : smanjenje
troškova kroz cijeli životni ciklus materijala,
manje zahtjevan proces proizvodnje, jednostavne vještine radne snage, koja već
postoji u BiH, radi tradicije proizvodnje, zatim
kratak vremenski period obrade, ugradnje
i recikliranja materijala, velika mogućnost
fleksibilnosti i prefabriciranja, trajnost materijala, uz savremena istraživanja i metode
ugradnje i održavanja, smanjen nivo potreba održavanja, dostupnost materijala na
lokaciji, oslanjanje na iskustva tradicije i
znanja, lako prilagođavanje postojećim
infrastrukturama na lokaciji gradnje, primjena posljednjih tehničkih dostignuća da bi
se ovim materijalom racionalno odgovorilo
na zahtjeve održivog razvoja.
Dodatno primjenom prirodnih termoizolacijskih materijala kao što su ovčija
vuna ili slama u prefabrikovanim montažnim
konstrukcijama, vrijednosti eko balansa se
povećavaju.
4.1.4.3.
Dodatno istraživanje
o mogućnosti primjene
prefabrikovane drvene
konstrukcije za preporod
tradicionalne
bosanske kuće
Optimizacija fizike zgrade tradicionalne
bosanske kuće - Naučni rad iz kojeg su izdvojeni dijelovi istraživanja je objavljen 2011
godine pod nazivom „The Revival of the
Traditional Bosnian Wood Dwellings“ autori
Azra Korjenić & Sanela Klarić.104
Slika 4.1.15.: Slikovni prikaz razvoja montažne drvene konstrukcije po Kolbu 1995, od brvnare preko bondruk -sistema,
skeletnih i okvirnih konstrukcija do savremenih montažnih, prefabrikovanih sistema; Izvor: Kitek Kuzman M. i Kušar J. (2004);
„Gradnja iz masivnega lesa“, COBISS 1.02 pregledni znanstveni članak, Ljubljana; AR/1
Kitek Kuzman M. i Kušar J. (2004); „Gradnja iz masivnega lesa“, COBISS 1.02 pregledni znanstveni članak,
Ljubljana; AR/1
103
U dijelu 5.0, ovog rada, predstavljeni indikatori, razvijeni
na Univerzitetu u Švicarskoj od strane Prof. Dr. Wallbauma
H., će biti posebno analizirani i praktično predstavljeni.
104
Korjenić A., Klarić S. : “The revival of the traditional Bosnian wood dwellings”, Energy Efficiency, Volume 4 (2011),
Number 4; S. 547 - 558.
102
81
Geometrija simulirane kuće je definisana po uzorku jedne postojeće bosanske
kuće, na teritoriji BiH i predstavljena je na
slici (4.1.16.).
Izabrane drvene konstrukcije (zidova, krovova, podova…) s kojima se radilo
ispitivanje, uzete su iz Kataloga konstrukcija
„Data Holz“ Austrija105 , sa svim potrebnim
parametrima.
Slika 4.1.16: Model tradicionalne bosanske kuće korišten
za termičku simulaciju; Izvor: Korjenic A., Klaric S. : “The
Revival of the Traditional Bosnian Wood Dwellings”, Energy Efficiency, Volume 4 (2011), Number 4; S. 547 - 558.
Slika 4.1.17.: Srednje mjesecne temperature zraka –
višegodišnja mjerenja (10)¸ Izvor: Korjenic A., Klaric S. :
“The Revival of the Traditional Bosnian Wood Dwellings”,
Energy Efficiency, Volume 4 (2011), Number 4; S. 547 - 558.
Za simulaciju objekta korištene su
dvije različite klime u BiH, mediteranska,
karakteristična za Mostar i kontinentalna
karakteristična za Banja Luku. Simulacije su rađene sa programom “buildopt”
napisanim na Tehničkom Univerzitetu Vienna (Prof. Bednar) i validiranim u Anex 41106.
Rađene su sistematske varijacije veličina
i orijentacija prozora, uređaja za osjenjavanje i vanjske klime. Termički proračuni su
rađeni za tri varijante kuća koje su termički
uporedive. Cilj je bio utvrditi da li drvena
montažna kuća može postići isti termički
nivo i da li je energetski uporediva s ostale
dvije varijante koje se trenutno masovnije
grade u BiH.
Varijanta I je kuća u potpunosti
izgrađena od montažnih drvenih konstrukcija.
Varijanta II je kuća u potpunosti
izgrađena od cigle.
Slika 4.1.18.: Srednje mjesečne sume padavina (l/m²) (10);
Izvor: Korjenic A., Klaric S. : “The Revival of the Traditional
Bosnian Wood Dwellings”, Energy Efficiency, Volume 4
(2011), Number 4; S. 547 - 558.
Zvanična baza podataka Instituta za drvo pri TUW;
www.dataholz.at
Annex 41. „Moist-eng subtask 1: Modelling Principles and
106
Common Exercises http://www.kuleuven.be/bwf/projects/annex41/protected/Common_Exercises/CE1/Overview%20of%20Common%20Exercise%201%20from%20
ST1%20Main%20Report.pdf
107
Zvanična stranica sa bazom klimatskih podataka;
http://apps1.eere.energy.gov/buildings/energyplus/cfm/
weather_data.cfm
105
82
Varijanta III je izabrana s obzirom
da se dosta kuća u Bosni grade u toj kombinaciji materijala: prizemlje od betonskih
blokova a prvi sprat od cigle.
Važno je napomenuti da se varijanta III ne može 100% porediti s ostale dvije (drvo i cigla) jer konstrukcije na spratu
izgrađenom od cigle imaju iste U - vrijednosti kao i konstukcije Varijante I i Varijante
II, dok prizemlje ima istu debljinu zida i debljinu toplotne zaštite, ali je U - vrijednost
lošija jer ovi blokovi imaju veću provodljivost toplote. U - vrijednost prozora birana za
kalkulacije iznosi 1,2 W/m²K. Dobici toplote
od osoba i tehničkih uređaja s 3,0 W/m²
takođe su ušli u kalkulaciju kao i koeficijent
0,4 1/h za razmjenu vazduha.
Termički proračuni rađeni su s klimatskim podacima “Banja Luka” (IWEC) koji
se nalaze na stranici www.energy.gov jer
su jedino ti podaci javno dostupni. Nađeni
podaci sa kontinentalnom klimom su prihvatljivi za veći dio BiH, (optimizacija za
određenu lokaciju zahtjeva klimatske podatke tačno za tu lokaciju, što će biti zadatak za buduća istraživanja).
Srednja januarska temperatura u
kontinentalnim područjima iznosi -0,5°C,
dok se ljetne apsolutne maksimalne
temperature kreću od 30,2 do 36,4 °C.
Prosječna mjesečna temperatura, zadnjih
godina, u julu iznosi cca 22°C.
Srednje mjesečne vrijednosti relativne vlažnosti u zimskim mjesecima se kreću
od 75 do 85%. Srednje mjesečne vrijednosti
relativne vlažnosti u ljetnim mjesecima se
kreću od 45 do 67%.
Pošto jedan dio BiH na jugozapadu
ima mediteransku klimu s visokim temperaturama u ljetnom periodu, računata je
izabrana kuća s prosječnim mjesečnim klimatskim podacima (temperatura, relativna vlažnost...) za područje Mostara. Zbog
blizine Jadranskog mora srednje januarske
temperature u ovim područjima se kreću
od 3 do 5°C, dok se ljetne apsolutne maksimalne temperature kreću od 40 do 45 °C.
Prosječna mjesečna temperatura, zadnjih godina, u julu iznosi cca 28°C. Srednja
godišnja suma padavina kreće se između
1000-2300 l/m², a srednje godišnje temperature od 12 do 15 °C. Snijeg je jako rijedak.
Slika 4.1.17. pokazuje rezultate
visegodišnjih mjerenja prosječnih mjesečnih
temperatura u nekoliko mjesta s mediteranskom klimom, a slika 4.1.18. predstavlja prosječne mjesečne padavine. Srednje
mjesečne vrijednosti vlažnosti zraka u zimskim mjesecima se kreću od 70 do 80%, a u
ljetnim mjesecima se kreću od 50 do 70%.
Srednje mjesečne vrijednosti vlažnosti
zraka u zimskim mjesecima se kreću od 70
do 80%, a u ljetnim mjesecima se kreću od
50 do 70%.
Zbog različitih klimatskih uslova u dijelu Hercegovine: ljetnih ekstremnih temperatura i opasnosti od pregrijavanja
konstrukcije ljeti, cilj ovog dijela rada je
bio dokazati da li izabrane lahke drvene
montažne konstrukcije mogu da se koriste
u tim područjima. Izračunate su razne varijante u kojima su varirali veličina i orijentacija prozora kao i razne vrste zaštite od
sunca.
Izlazni rezultati
Rezultati ovih istraživanja pokazuju da u području kontinentalne klime intimnost, zatvorenost i orijentacija prema
unutrašnjem dvorištu tipične bosanske
kuće nije energetski optimalna. Proračuni
pokazuju da se povećavanjem prozorskih
otvora, skraćenjem nadstrešnica, orijentacijom prema jugu omogućuju uštede energije za grijanje od oko 20-25%, bez obzira
koja vrsta materijala se koristi.
Rješenje s montažnim drvenim konstrukcijama je apsolutno termički uporedivo sa konstrukcijama od cigle ili betona (Slika 4.1.19). Ovaj dijagram pokazuje
potrošnju energije za grijanje proračunate
tipične bosanske kuće s optimiranom orijentacijom, sagrađene u tri navedene varijante materijalizacije (I, II, III).
Ovo istraživanje je pokazalo da
upravo sistem gradnje tipične bosanske kuće intimnom zatvorenošću, velikim nadstrešnicama, orijentacijom ka
unutrašnjoj bašti jeste povoljan sistem u
područjima sa mediteranskom klimom
(računato za Mostar). S obzirom da zimske
temperature nisu niske, ovdje tretirana niskoenergetska gradnja bi zahtjevala malu
potrošnju energije za grijanje. U prvom redu,
u mediteranskim područjima, potrebno je
kuće optimirati da funkcionišu u ljetnom
periodu bez klima uređaja. U ovom radu
proračuni su rađeni s raznim vrstama zaštite
od sunca. Kao najbolje rješenje pokazala
se primjena drvenih grilja koje su upravo
kod starih bosanskih kuća često primjenjivane. Simulacije pokazuju da se s drvenim
griljama debljine 2,5-3 cm poboljšava Uvrijednost prozora za cca 25%
(u zavisnosti od vjetra i dihtovanja krila
grilja) kako u ljetnom tako i u zimskom periodu.
Rezultati ovog istraživanja su dokazali da je povratak gradnje tradicionalne
individualne bosanske kuće moguć, uz optimizaciju koja zavisi od klimatskih uslova.
U dijelu BiH s kontinentalnom klimom preporuka je da se prozorski otvori orijentišu
prema jugu, da se njihova veličina poveća
do optimuma, a da se krovne strehe smanje da bi se što više sunčeve energije iskoristilo u toku zime. U oba slučaja treba brinuti
o optimizaciji termičkog kvaliteta vanjskih
konstrukcija. Primjena drvenih grilja koje bi
se u zimskom periodu, u toku noći, koristile
za smanjenje gubitka toplote kroz prozore,
a u ljetnom periodu, u toku dana, za zaštitu
od pregrijavanja, pokazuje se kao optimalno rješenje primjenljivo u oba klimatska
područja. U dijelu s mediteranskom klimom
posebno su velike razlike temperature u
prostorijama sa i bez primjene ovih drvenih
grilja. Analizom tradicionalnih materijala
došlo se do zaključka da ti materijali dozvoljavaju optimalizaciju u određenim klimatskim uslovima u BiH čak i do stepena
koji zahtjeva pasivna kuća. Ovo istraživanje
predstavlja relevantnu bazu za dalji razvoj
savremenih arhitektonskih rješenja optimalne gradnje individualnih stambenih
kuća prema najnovijim energetskim i
ekološkim standardima. Odabirom najboljih rješenja iz svoje bogate tradicije, uz
kombinaciju savremenih rješenja koja daju
optimalnu arhitekturu uz primjenu adekvatne građevinske fizike, čini se iskorak u
pripremama BiH na putu za priključenje EU.
Ovim radom se takođe daje preporuka da se pripremi jedinstvena baza
podataka na nivou u BiH koja bi tretirala klimatske informacije neophodne za buduće
proračune optimalnih rješenja za uže lokalitete. Istraživanje se oslonilo na podatke,
koji su bili u ovom momentu dostupni, samo
za određene lokalitete (Banja Luka i Mostar)
ali se mogu smatrati kao reprezentativni za
veći dio BiH. Buduće analize treba da tretiraju finansijske aspekte gradnje ovakvih
kuća, te njihove prednosti i promociju.
Tri različita objekta
Slika 4.1.19.: Potrošnja energije za tri navedene varijante
materijalizacije (I, II, III); Izvor: Korjenic A., Klaric S. : “The
Revival of the Traditional Bosnian Wood Dwellings”, Energy Efficiency, Volume 4 (2011), Number 4; S. 547 - 558.
83
4.1.5 .
Vizija
drvnoprerađivačke
industrije u BiH
(novi objekti - rekostrukcija)
Industrija raspolaže širokim asortimanom
proizvoda, uključujući trupce i stolariju,
montažne kuće, prerađene materijale od
drveta i namještaj. Glavni izvor sirovina za
drvnu industriju su rasprostranjene šume
Bosne i Hercegovine, u kojima rastu visokokvalitetne četinari i liščari, posebno
bukva.
Industrija prerade drveta u Bosni
i Hercegovini ima dugu tradiciju, sa stotinama godina razvijanim šumarstvom i
kvalitetnim preduzećima, osnovanim još
polovinom 19. vijeka. Za vrijeme bivše Jugoslavije Bosna i Hercegovina je širom svijeta
bila poznata po visokokvalitetnom drvetu
i drvnim proizvodima prihvatljivih cijena. U
istom periodu razvijen je određeni broj velikih, sofisticiranih preduzeća, osposobljenih
da pokriju svaki aspekt prerade drveta,
od rezanja, gradnje montažnih kuća, do
prodaje namještaja na malo. Preduzeća
poput „Šipada“ ili „Krivaje“ bila su poznata
svjetskom tržištu po proizvodima od drveta,
koji su se proizvodili i prodavali u mnogim
stranim zemljama, uključujući i Sjedinjene
Američke Države.
Prema izvještaju Vanjskotrgovinske/
Spoljnotrgovinske komore Bosne i Hercegovine: „Bosna i Hercegovina se ubraja
u šumovita područja s obzirom da je oko
53% ukupne površine pod šumom, ili oko
2,7 miliona hektara. Na toj površini od 2,7
miliona hektara visoke šume učestvuju s
47%, izdanačke šume s 34% i neobrađeno
šumsko zemljište sa oko 19%.“109 Nažalost,
u ovom trenutku nisu zvanično dostupni
podaci koje donose najnovija istraživanja
Svjetske Banke u BiH, rađena 2012 godine,
te su jedino podaci koje je Vanjskotrgovinska/Spoljnotrgovinska komora BiH objavila 2008. god. zvanični u ovom trenutku.
Nezvanični podaci govore o 43 % površine
BiH pokrivene šumama u 2012. god. što
svjedoči o velikoj neplanskoj eksploataciji
šuma.
Vanjskotrgovinska/Spoljnotrgovinska komora Bosne i Hercegovine 2008.
god. izvještava: „Tada su kompanije iz sektora drvne industrije Bosne i Hercegovine
većinu svojih proizvoda izvozile na zahtjevna svjetska tržišta. Dok je švedska IKEA
bila još u povojima, Bosna i Hercegovina
je bila drugi po veličini evropski izvoznik
namještaja u Sjedinjene Američke Države,
s količinski neznatno manjim izvozom iza prvoplasirane Italije. Izvoz je u to vrijeme rastao geometrijskom progresijom: za samo
deset godina, krajem osamdesetih, Bosna i
Hercegovina je povećala izvoz namještaja
na američko tržište za 5,8 puta.„ 108
Lovrić M. (2004); „Wood Industry in BiH“, katalog
drvoprerađivača, Vanjskotrgovinka/ Spoljnotrgovinska komora, publikacija, 14. maj 2004.
109
IBIDEM
110
Vanjskotrgovinska/Spoljnotrgovinska komora BiH Izvozna strategija drvnog sektora ; http://komorabih.ba/
wp-content/uploads/2013/06/bhepa-izvozna-strategijadrvnog-sektora.pdf posjećena 19.09.2013.
108
84
U kasnim 90-tim, nakon rata, veliki
broj privatnih preduzeća (uključujući mnogo malih pilana) formiran je u drvnoj industriji u Bosni i Hercegovini. Procjenjuje se da
ih danas djeluje 1500. Neka od njih uspjela
su se prilagoditi novim tržišnim zahtjevima,
podići komercijalne i razvojne kredite, investirati u novu opremu i povećati kvalitet
proizvoda.
Drvni sektor Bosne i Hercegovine ima
veliki potencijal za globalnu konkurentnost. Bosna i Hercegovina je bogata visokokvalitetnim sirovinama, posjeduje
dugu tradiciju u šumarstvu i preradi drveta,
te obrazovanu i relativno jeftinu radnu
snagu. Geografski se naslanja na tržište
Evrope, ima očuvanu reputaciju u svijetu,
razvijenu tokom ere socijalizma, i veze sa
svjetskim tržištem.
Tržište Bosne i Hercegovine je oduvijek bilo malo za brojne kapacitete drvne
industrije, tako da je izvoz osnovna orijentacija proizvođača drvne industrije. Drvni
sektor je sektor koji ima pozitivan trgovinski bilans te učestvuje u ukupnom izvozu s
11,16 %, odnosno izvoz drvnog sektora u
2010. godini iznosio je 813.946.335 BAM, od
7,3 milijarde BAM ukupnog izvoza iz BiH. 110
Neke bosanskohercegovačke kompanije
za proizvodnju i građenje montažnih drvenih kuća, koje imaju veliku tradiciju, obnovile su svoje pogone, prilagodile ih EU
standardima i ponovo se uključuju kao
konkurentne na evropsko tržište. Izvoz
montažne drvene gradnje u 2010. godini
iznosio je 6.960.032 BAM ili 13% manje nego
2009. godine, ali više za 30% od 2007 godine.
Sektor je suočen s ključnim izazovima
u postizanju konkurentnosti svojih potencijala.
•
Loš pravni i regulatorni sistem
ekonomskog upravljanja šumama. Glavni
zakon koji se odnosi na oblast šumarstva
ne obuhvata savremenu praksu održivosti
šuma. Certificiranje šuma je u procesu.
•
Slabosti u strategijama i
poslovanju preduzeća. Samo nekoliko
preduzeća za preradu drveta vodi računa
o potrebama potrošača, primjenjujući inovativniji dizajn i pouzdano visok kvalitet, te
administrativne i poslove finansija vode na
visokom nivou.
•
Neodgovarajuće
poslovne
finansije. Bosna i Hercegovina je relativno neprivlačna za strane investitore zbog
stalnog nedostatka unutrašnje političke
usklađenosti
i
ograničene
domaće
potražnje. Finansijski sistem zemlje je nerazvijen i loše integrisan u regionalna i evropska finansijska tržišta.
•
Problem infrastrukture. Zbog
slabih izvora za javnu potrošnju i nedostatka
planiranja, prometni sistem u zemlji je krajnje nepogodan, sa doslovnim nepostojanjem modernih autoputeva i ograničenim
željezničkim i avionskim saobraćajem i
njihovim objektima. Poslovanje u objektima na graničnim prijelazima takođe je
otežano.
•
Uprkos postojanju tradicije
u šumarstvu i preradi drveta edukacijski
sistem u zemlji ne omogućava dovoljno
obrazovanja iz oblasti šumarstva, drvoprerade, a posebno ne iz prakse modernog
održivog upravljanja vještinama koje se direktno odnose na ovaj sektor.
Pored velikog broja izazova i problema u sektoru, mogućnosti i opravdanost
upotrebe drveta u stambenoj gradnji u
Bosni i Hercegovini je velika, te se Bosna i
Hercegovina treba osloniti na evropske
projekte građenja u drvetu, prihvatiti
standarde i norme, prilagoditi zakone, izraditi strategije za održivi razvoj, završiti certificiranje šuma, omogućiti održivo upravljanje resursima, iskoristiti potencijal svoje
drvne industrije, educirati mlade kadrove
iz svih sektora koji mogu pomoći u promovisanju i izvođenju budućih projekata
koji su u funkciji održivog razvoja u sektoru
građevinarstva.
Tradicionalna gradnja u BiH veoma
je slična montažnoj gradnji, tako da bi
povratkom te gradnje tradicija na najbolji način ponovo oživjela, bosanska
kuća ponovo bi dobila stari sjaj i kvalitet.
Uz razvoj inovativne industrije došlo bi
istovremeno i do poboljšanja standarda
života, a stanovanje u individualnim stambenim objektima bi promijenilo standarde
stanovanja kod nas. Ukoliko se da prioritet
strateškom razvoju ovog sektora bosansko
hercegovačke kompanije se mogu sigurnije orijentisati prema čistim tehnologijama i svoje proizvode izvoziti na EU tržište.
Posebno mjesto u strateškom pristupu
mogu imati održivi, čisti, prirodni termoizolacioni materijali kao što su ovčija vuna,
slama i glina.
Fleksibilnost, kao prostor za
istraživanje i usvajanje principa i rješenja
koje su neke kompanije u EU usvojile kao
standard, treba biti vodilja domaćim
kompanijama. Fleksibilnost kod montažnih
konstrukcija je jedan od uslova održivosti
i recikliranja, jer ostavlja prostor da se bez
oštećenja promjeni namjena ili izvrši rekonstrukcija objekta u vremenu njegovog
trajanja.
BiH treba da vidi svoju šansu razvoja i potencijalnog tržišta u EU kroz ostvarivanje strateških ciljeva 20/20/20.
Ukoliko bi se prepoznao značaj razvoja
čistih tehnologija montažnih građevinskih
elemenata od drveta u BiH bi trebalo
doći do planskih edukacija stručnjaka i
njihovog zapošljavanja kako u održavanju
šumskih bogatstava tako i u proizvodnji,
što bi doprinjelo ukupnom ekonomskom
razvoju u BiH i regionu.
85
4.1.6.
Zaključak
Drvo je materijal koji može odgovoriti savremenim zahtjevima u arhitekturi.
Kada se govori o ekonomičnosti, drvene
montažne konstrukcije zajedno sa drugim
prirodnim materijalima mogu ostvariti
ekonomske uštede kao i uštede energije
i emisije CO2. Vremenski period građenja
je mnogo kraći nego kod klasične gradnje. Drvo je raspoloživ materijal koji je jednostavan za obradu ugradnju i recikliranje
i trajan je materijal koji ostvaruje uštede u
održavanju ukoliko se tretira po standardima. Ovaj materijal može odgovoriti zahtjevima održivosti, fleksibilnosti, energetskoj
efikasnosti, komforu i savremenim zahtjevima za zdravim objektima.
Drvo je dostupan materijal na većini
lokacija na planeti Zemlji, a BiH je posebno bogata šumskim područjima i kvalitetnim drvetom. Uvođenjem čistih održivih
tehnologija u preradu i proizvodnju drvenih proizvoda, drvo može odgovoriti
na najnovije zahtjeve certificiranja po EU
regulativama i postići maksimalne ocjene
održivosti.
„Drvo se upotrebljava i radi svojih
odličnih hemijskih, mehaničkih i estetskih
osobina, kao što su termoizolacijske, konstruktivne, dekorativne osobine, njegove
osobine zdravog, ekološkog i održivog materijala koji je dostupan u prirodi.“111
Drvo je lako obradiv materijal, a
tehnologije građenja ovim materijalom ne
zahtjevaju puno vremena za proizvodnju i
ugradnju. Dodatno tome, drvo ne zahtjeva proces sušenja na gradilištu, jer se prije
ugradnje suši, odnosno proces građenja sa
drvetom je suh proces. Drvene konstrukcije
takođe su konkurentne na tržištu sa svojom
cijenom.
Đukić P. (1991); „Gradnja u drvetu - Drvo kao građevinski
materijal“, Moja Kuća, Beograd
111
86
Drvo takođe ne sputava kreativnost,
ono inspirše svojim osobinama svakog
arhitektu da od ovog materijala izvuče
maksimum u konstruktivnom i estetskom
smislu.
Preporučuje se svakom arhitekti da traži
potvrdu o porijeklu materijala, odnosno da
traži potvrdu od akreditacijskih kuća za gosporadenje šuma u zemlji odakle drvo dolazi. Kako se u svakom slučaju preporučuje
korištenje domaćeg drveta, arhitekte u BiH
treba da dobiju potvrde od lokalnih autorizacijskih agencija da isto nije tretirano
toksičnim materijama, te da se šumama
upravlja na održiv način. Šume na teritoriji
Republike Srpske, Unskosanskog, Tuzlanskog i Livanjskog kantona su certificirane te
je na ovim područjima moguće dobiti neophodne potvrde o održivom upravljanju
šumama.
Drvo je prirodni materijal koji se lako
prilagođava ponovnom korištenju i recikliranju. Jedna od prednosti ovog materijala leži u njegovoj jednostavnoj proizvodnji i montaži. Kada se govori o fleksibilnosti
i modularnosti drvo takođe ima prednost
jednostavnog prilagođavanja ovim zahtjevima posebno kod planiranja prefabrikovanih montažnih konstrukcija.
Neophodno je u BiH upravljati eksploatacijom ovog prirodnog materijala na
održiv, strateški i planski način. Naša zemlja
ima zadatak da izradi, harmonizuje i usvoji
zakone na cijeloj teritoriji BiH, izvrši popis
svojih šuma, izradi strategiju održivog upravljanja šumama i obezbijedi akreditaciju
drvnog materijala. Takođe BiH treba da
prilagodi svoje zakone pravnoj stečevini EU
i usvoji najsavremenije regulative u ovom
sektoru.
Drvna
industrija
u
BiH,
s
dugogodišnjom tradicijom, svoje kapacitete treba da usmjeri u čiste tehnologe i
proizvodnju montažnih drvenih konstrukcija
za potrebe održive arhitekture, dok strateški
plan treba da uključi i druge prirodne materijale koji lako mogu da se kombinuju u
gradnji a drvetom.
Dostupnost ovog materijala, kvalifikovana radna snaga, kvalitet gradnje,
konkurentne cijene rada i materijala,
prednosti su koje BiH treba da iskoristi u
budućnosti.
Dodatno tome, u BiH je potrebno podići
svijest svih aktera (arhitekata, javnih
službenika u svim institucijama BiH,
građevinskih industrija, projektantskih biroa, univerziteta) u građevinskom sektoru
o održivosti i okolišnim zahtjevima i standardima.
Nadalje, treba se obezbijediti interdisciplinarni pristup rješavanju izazova
drvnog sektora. Takođe, BiH treba da
obezbjedi edukaciju svih pomenutih aktera da bi se podržalo održivo korištenje
materijala, promocija istih, te njihovo plasiranje na tržištima. Na ovaj način BiH će se
priključiti EU u borbi protiv klimatskih promjena, svoje razvojne ciljeve će harmonzirati
sa strateškim ciljevima EU kako bi postigla
ravnomjeran razvoj na cijeloj teritoriji i opšti
prosperitet građana BiH.
Drvo sa svim pozitivnim karakteristikama prirodnog materijala koji štedi energiju i smanjuje emisiju CO2 daje odgovore
na većinu zahtjeva savremene održive
arhitekture. Dodatno, potrebno je sugerisati da se buduća istraživanja u BiH i regionu
fokusiraju na ostale mogućnosti proizvodnje i prerade drveta, prednostima kombinovanja ovog materijala sa ostalim prirodnim
materijalima kao što su ovčija vuna, glina,
kreč, slama, te drugim prednostima čistih
tehnologija.
4.2.
OVČJA VUNA I
NJENA SVOJSTVA
GRAĐEVINSKOG
MATERIJALA
Ovčja vuna je takođe jedan od
strateški važnih prirodnih materijala koja
svojim prirodnim osobinama privlači
pažnju naučnika, investitora i planera koji
proučavaju najekonomičnije i najodrživije
sisteme korištenja ovog materijala u
građevinskoj industriji.
Ovčja vuna je stoljećima korištena
u tekstilnoj industriji, te bila veoma blizak
materijal čovjeku koji je davno prepoznao
termičke osobine ovog materijala, te ga
od davnina koristio u izradi odjeće, obuće,
prekrivača i drugih predmeta za svakodnevnu upotrebu, a u nekim kulturama i u
gradnji objekata.
Trenutna situacija u proizvodnji i preradi ovog materijala nije povoljna. Najveći
proizvođači vune na svijetu USA, Australija,
Novi Zeland i Evropska Unija, svake godine
smanjuju tekstilnu proizvodnju od vune.
Nažalost, savremeni vještački tekstili u
posljednjih pedeset godina polako istiskuju
ovaj prirodni materijal s tržišta. Tradicionalna tekstilna industrija se transformiše u
novu ili prestaje s proizvodnjom, te pogoni
uspostavljeni za ove potrebe propadaju i
često bivaju napušteni. Smanjenjem potreba tekstilne industrije za ovim prirodnim materijalom dovelo je do rapidnog opadanja
proizvodnje u posljednjih 20 godina. Ovčja
vuna vremenom postaje otpad koji je
teško zbrinuti radi njegovih karakteristika i
dugotrajnosti.
To je dostupan materijal koji nastavlja da „raste“ iako njegovo iskorištavanje
na tradicionalan način opada. Savremeni
zahtjevi održivog razvoja su prepoznali
karakteristike ovog materijala i prednosti
njegovog korištenje, tako da on ponovo
dobija značajno mjesto u savremenom
razvoju građevinarstva kao strateške grane
održivog razvoja u EU i svijetu. Potrebne
su minimalne adaptacije i ulaganja u
postojeće tradicionalne pogone prerade
ovčje vune kako bi isti pogoni postali savremeni proizvodni pogoni izolacionih panela
od ovčije vune.
Prednosti ovčje vune se mnogobrojne.To je prirodni materijal koji:
•
•
•
smanjuje opasnost od klimatskih promjena;
posjeduje termička svojstva koja su u istom rangu sa konvencionalnim materijalima za termičku izolaciju;
posjeduje akustična svojsta, te štiti od buke;
87
Tabela 4. 2.1: Upoređivanje karakteristika izdvojenih izolacionih materijala, Izvor: Fordham M. (2006); „Environmental
design“; Randall Thomas editorial
•
•
šteti disajnim organima;
omogućava da se brigom o životinjama, njihovom njegom, pravilonom ishranom kao i šišanjem aktivno učestvuje u očuvanju
planete Zemlje;
omogućava očuvanje biodiver
ziteta i autohtonih vrsta životinja na planeti Zemlji i mnogo toga više.
Prednosti ovčje vune kao izolacionog materijala prikazane su u tabeli
4.2.1., gdje su upoređene vrijednosti toplotne provodljivosti, gustoće, toplotnog otpora i vrijednosti primarne energije i emisije
CO2, kao dokaz prednosti ovog prirodnog
materijala.
Slika 4.2.1.: Potencijal globalnog zagrijavanja za pojedine materijale; Izvor: Asdrubali F. (2006); Survey on the Acoustical
Properties of New Sustainable Materials for Noise Control, Euronoise, Tampere, Finland
Asdrubali F. (2006); “Survey on the Acoustical Properties
of New Sustainable Materials for Noise Control”, Euronoise,
Tampere, Finland
112
88
•
•
•
•
•
ima emitovanje CO2 prilikom obrade, ugradnje i reciklranja na najnižem nivou u usporedbi sa drugim termičkim materijalima;
može upiti do 40% vlage, a da pri tome ne mijenja svoja termička svo
jstva, odnosno čuva vlagu do
momenta kada je zrak u okolini
suh, nakon čega se vlaga na
prirodan način vraća u okolinu;
sa svojom lokalnom preradom može postići povoljnu cijenu u građevinarstvu kao termoizolacioni element;
prilikom ugradnje ne zahtjeva do
datnu zaštitnu odjeću, jer je
prirodan i zdrav za čovjeka, te ne šteti disajnim organima;
prilikom ugradnje ne zahtjeva do
datnu zaštitnu odjeću, jer je
prirodan i zdrav za čovjeka, te ne Prednost prirodne ovčje vune je velika naspram drugih materijala na tržištu. U
svojoj knjizi “Okolišni dizajn”, Max Fordham
navodi da ukoliko se koristi lokalno, ovaj
materjial troši jako malo primarne energije
i CO2 pri proizvodnji, ugradnji, korištenju i
recikliranju. Dijagram (slika 4.2.1.) prikazuje uporedne vrijednosti okolišnog uticaja
nekih od tradicionalnih prirodnih izolacionih materijala kao i vještačkih izolacionih
materijala među kojima je i ovčja vuna.
Vlakna kokosa, celuloza, lan i ovčja vuna
imaju najmanji uticaj na okoliš.112
Beneficije koje planeta Zemlja dobija održivom upotrebom ovčje vune u
svim oblicima ljudskog stvaralaštva su
mnogobrojne. Njenim korištenjem za izradu građevinskih elemenata smanjuje se
emitovanje CO2 prilikom obrade, ugradnje
i reciklaže. Otpad od ovčje vune može se
koristiti kao element za poboljšanje kvaliteta poljoprivrednog zemljišta. Brigom o materijalu koji u ovom trenutku predstavlja
ekološki otpad i odlaže se na neadekvatan način u prirodi, pomažemo ozdravljenju planete Zemlje.
Termička svojstva vune, poznata od
davnina, najviše su uticala da se ovom
materijalu posveti i građevinski sektor.
Nakon svih nabrojenih beneficija,
čovjek se ne može oteti utisku da se priroda pobrinula za sve, a da je na njemu
samo da djeluje u skladu s njom.Priroda je
ljudima darovala materijal u nitima, te se ne
mora trošiti enormna energija da bi od kamena
ili stakla izrezali niti potrebne za termoizolaciju.
Na savremenim stvaraocima je da ga što bolje
upoznaju i da ga što održivije koriste.
Različite pasmine ovaca daju vunu
različitih svojstava. Neke se i dalje trebaju koristiti u tekstilnoj industriji za tople i meke dijelove
odjeće, dok je nekim vrstama priroda dala osobine i kvalitet kojim mogu i trebaju da odgovore na zahtjeve utopljavanja građevinskih objekata. Priroda se opet pobrinula da svaka vrsta
ovčje vune ima poseban odgovor na poseban
zahtjev u životu čovjeka, a da pri tome štiti planetu Zemlju.
U BiH postoji velika tradicija u uzgoju
ovaca i preradi vune. Dijelovi velikih tekstilnih
kompanija su u nekim slučajevima obnovljeni,
dok su neke firme otišle pod stečaj ili likvidaciju.
Kompanije koje sada djeluju u BiH su uglavnom,
obnovile svoje pogone u mnogo manjem
rentabilnom obimu, orijentišući se većinom
na proizvodnju tepiha. Naredna izlaganja o
prednostima i izazovima ovog materijala će
dodatno dokazati navode da je „Ovčja vuna
građevinski materijal budućnosti i velika prilika
razvoja čiste industrije u BiH“.
4.2.1.
Zdravstvena
svojstva
vune
Vuna je prirodni materijal koji je vijekovima okruživao čovjeka i pomagao očuvanju
njegovog zdravlja. Svojim osobinama jednostavne obrade, rasprostranjenosti, dostupnosti, te njenim toplotnim karakteristikama ima
značajno mjesto za život i zdravlje čovjeka.
Vuna ne iritira respiratorne organe ili kožu
kao što je slučaj kod drugih materijala sličnih
izolacionih karakteristika (staklena ili mineralna
vuna). Razlog za to jeste veličina prirodnih niti
koje se ugrađuju u izolaciju, a čija je debljina 30
mikrometara, što znači da nisu prevelike da bi
uticale na respiratornih organe.
Nacionalni program za istraživanje
toksičnih materijala u USA, National Toxicology Program, nedavno je klasificirao
mineralnu i staklenu vunu u materijale
koji sadrže toksine koji izazivaju karcinom
kod čovjeka. Istraživanja su rađena na
životinjama i mogu se naći na zvaničnoj
web stranici ovog programa.113
Američka agencija za zaštitu okoliša
U.S. Environmental Protection Agency (EPA) je objavila ove informacije u
zvaničnim katalozima gradnje u USA, gdje
je kao standarde za izolaciju preporučila
izradu izolacionih panela u građevinarstvu
od ovčje vune.114
Izolacija od ovčje vune također
može pomoći u prevenciji sindroma bolesnih zgrada. Prema tvrdnjama Nacionalnog programa za istraživanje toksičnih
materijala u USA, ovčja vuna je sposobna
apsorbirati i zadržati tvari poput formaldehida, dušikovog dioksida i sumpornog
dioksida, emitiranog iz drugih zajedničkih
građevinskih materijala, te tako obezbjediti zdravije i komfornije uslove u ovim objektima.
Vuna pokazuje vrlo malu tendenciju
sakupljanja statičkog elektriciteta zato što
prirodno apsorbira vlagu iz zraka. Takođe,
vjeruje se da ona absorbuje štetna zračenja
iz električnih aparata i kompjutera.
„Vuna je otporna na prljavštinu.
Sposobnost vune da apsorbira vlagu, stoga
njen nizak nivo nakupljanja statičkog elektriciteta znači da ona ne privlači dlačice
i prašinu iz zraka. Valovi vlakna i ljuspice
s vanjske strane vlakna onemogućavaju
nečistoći da prodre u tkaninu.“ 115
Ona je takođe prirodno otporna na
vlagu i plijesan. Sposobna je da upije do
40% vode od ukupne svoje mase, a da, što
je posebno važno, pri tome ne mijenja svoja termička svojstva. Potrebno je naglasiti
da vuna ne pljesniv, nego čeka momenat
kada se u objektu stvori suhi zrak i otpušta
dio vlage u atmosferu kada za to dobije
uslove. Prirodni je regulator vlage u objektima.
National Toxicology Program, Department of Health
and Human Services; http://ntp.niehs.nih.gov posjećena
20.07.2013.
114
Zvanična web stranica USA Agencije za zaštitu okoliša;
http://www.epa.gov posjećena 21.09.2013.
115
Sljepčević S. (2010); „Studija isplativosti tržišta vune“
UNDP BiH, http://www.undp.ba/upload/publications/
Studija%20isplativosti%20trzista%20vune.pdf
posjećena
20.07.2011.
113
89
Slika 4.2.2.: Vanjski zid – prefabrikovana drvena konstrukcija, otpornost na požar REI 60; Izvor: Katalog gradnje u drvetu,
Instutut za drvo pri TUW http://www.dataholz.com/Public/pdfcache/en/awrhhi01b-10.pdf, posjećena 02.03.2014.
Ovčja vuna je biorazgradljiva i ne šteti
okolišu. Paletirana 100% prirodna vuna se
koristi kao kompost u organskoj poljoprivredi
sa odličnim rezultatima. Kompost od ovčje
vune je koristan za tlo na više načina: on
poboljšava fizičku strukturu tla, poboljšava
biološka svojstva tla (obogaćivanje mikroorganizmima), dodatak biljnih hormona,
kao što su auksini i giberelinska kiselina, i
dodatak enzima, kao što su fosfati, celuloza itd.), privlači zemljane crve koji kopaju rupe duboko u zemlji i već su prisutni
u tlu, poboljšava fizičku strukturu tla, te
poboljšava i kapacitet zadržavanja vode
u zemljištu. Osim što je smanjena potreba
za primjenom hemijskih gnojiva i pesticida
štetnih po okoliš, potvrđeno je, da je potreba za vodom, kod biljaka, daleko manja uz
upotrebu vunenog komposta, zbog njegovog kapaciteta zadržavanja vode.
Prirodni materijal vuna se može
koristiti naviše načina sa ciljem zaštite i
poboljšanja zdravstvenih uslova za čovjeka
i planetu Zemlju.
Slika 4.2.3.: međuspratna konstrukcija – prefabrikovana drvena konstrukcija, sloj G ovčja vuna, otpornost na požar REI 60;
Izvor: Katalog gradnje u drvetu, Instutut za drvo pri TUW ; http://www.dataholz.com/Public/pdfcache/en/gdrtxn01b-6.pdf,
,posjećena 02.03.2014.
Ovčja vuna je biorazgradljiva i ne
šteti okolišu.116 Paletirana 100% prirodna
vuna se koristi kao kompost u organskoj
poljoprivredi sa odličnim rezultatima. Kompost od ovčje vune je koristan za tlo na
više načina: on poboljšava fizičku strukturu tla, poboljšava biološka svojstva tla
(obogaćivanje mikroorganizmima), dodatak biljnih hormona, kao što su auksini i
giberelinska kiselina, i dodatak enzima, kao
što su fosfati, celuloza itd.), privlači zemljane
crve koji kopaju rupe duboko u zemlji i već
su prisutni u tlu, poboljšava fizičku strukturu
tla, te poboljšava i kapacitet zadržavanja
vode u zemljištu.
National Toxicology Program, Department of Health
and Human Services¸ http://ntp.niehs.nih.gov 20.07.2013.
117
Zvanična stranica mreže za promociju organske proizvodnje Naturland; http://www.naturland.de ili www.
woolets.at posjećena 07.08.2013.
118
Field T.G. i Taylor R.E. (2008); „Scientific Farm Animal Production, Pearson Prentice Hall
116
90
Osim što je smanjena potreba za
primjenom hemijskih gnojiva i pesticida
štetnih po okoliš, potvrđeno je, da je potreba za vodom, kod biljaka, daleko manja uz
upotrebu vunenog komposta, zbog njegovog kapaciteta zadržavanja vode.117
4.2.2.
Ponašanje
vune
u požaru
U poređenju s biljnim vlaknima, vlakna vune sporije sagorevaju. Kako vlakna
vune sadrže vlagu, ona ne pospješuje vatru nego je zapravo gasi. Kada dođe u kontakt s vatrom vuna počinje da se žari ali je
ne pospješuje, odnosno, kada se odmakne
od izvora plamena vuna automatski prestaje da se žari. Ona čak gasi vatru pa se
kod malih požara peporučuje gašenje sa
odjećom napravljenom od vune. „Vuna
je prirodno sporogoreći i samogaseći materijal koji se ne topi. Ukoliko se i zapali, ne
stvara nikakve toksične gasove. Gori puno
nižom temperaturom nego vještačka vlakna.“118
Prilikom namjenskog spaljivanja vunskih vlakana razvija se karakterističan miris
sagorjele rožine ili perja, nakon čega ostaje
crn sagorjeo pepeo.
Najčeće, količina pepela sagorjele vune
otpada na K2O (oko 30%), SO3 (oko 20%),
CaO (oko 17%), a manje količine Na2O,
Fe2O3, CaO2, P2O5 (Balevska, 1964).
Vuna je materijal koji se može smatrati zaštitnim materijalom kod požara, te se
njenom ugradnjom štite pojedni elementi
konstrukcije ili cijela konsrukcija.
Vrijednosti REI (nosivost, integritet i
izolacija) za prefabrikovane drvene elemenate konstrukcije, koji sadrže ovčju vunu
kao izolacijski materijal, dati su u katalogu
ovih konstrukcija Instituta za drvo pri TUW.
Slike 4.2.2 i 4.2.3 prikazuju neke od prefabrikovanih drvenih konstrukcija i njihove vrijednosti REI.
Može se zaključiti da je ovčja vuna prirodan materijal koji, pored nabrojanih prednosti, posjeduje još jednu važnu prednost u
građevinskom sektoru, a to je njena otpornost
na požar.
4.2.3.
Zaštita
vune
Vuna je prirodni materijal sagrađen od
karoten proteina. Hemijski satav ovog proteina
je: ugljik, vodik, kisik, dušik i sumpor. Ovih 5 elemenata kombinuju se u 19 aminokiselina koje su
povezane u vodi poput polipeptidnih lanaca.
Proizvodnja aktivne substance ima svoju
standardnu proceduru. Kvalitet proizvoda je
konstantno pod nadzorom. Thorlan IW je registrovan u EU EINECS-Register, zakonu o hemijskim
sredstvima i certificiranim proizvodima “European Union Chemical Law Register of Certified
Products.”119Količina Thorlan IW koji se primjenjuje iznosi minimalno 1% u odnosu na težinu tretirane vune. Vuna koja sadrži Thorlan IW je trajno
zaštićena od moljaca i insekata uslijed trajno
nanesenih i upijenih minerala na cijelo vlakno.
Djelotvornost je dokazana kroz testiranja u nezavisnim laboratorijama u EU.Ovako zaštićena
vuna ima veliku trajnost od 50 godina, ukoliko se
poštuju uslovi tretiranja i zaštite vune, standardi
ugradnje i državanja objekta.
Tabela 4.2.2.: Klasifikacija vune po Lehmannu; Izvor:
Krajinović M. (1992); „Ovčarstvo i kozarstvo“, Redakcija
“Savremene poljoprivrede” Dnevnik, Novi Sad
Prilikom pranja vune, s nje se
odstranjuje lanolin, vuneni vosak, vunena
masnoća ili mast ovčjeg runa.Lanolin je
masna žuta supstanca koju izlučuju lojne
žlijezde ovaca. Lanolin se koristi u komercijalne svrhe, kao sastavni dio mnogih proizvoda, od zaštitnih premaza protiv hrđe do
kozmetičkih preparata i maziva.
4.2.4.
Vuna i prerađevine
od vune
Kako bi se odstranile nečistoće, pijesak,
prašina i masnoće lanolin, te kako bi se zaštitila
od insekata odnosno moljaca, vuna se pere.
Pranje vune u savremenom vremenu se obavlja sa prirodnim solima thorlana THOR (Thorlan
IW).
Prema grubim procjenama, na svijetu postoji 40 pasmina ovaca koje proizvode
200 vrsta vune različitih standarda. Vodeće
zemlje u tradicionalnoj proizvodnji vune su:
Australija; Novi Zeland; Kina; zemlje bivšeg
Sovjetskog Saveza i zemlje Evropske Unije.
Australija, Kina i Novi Zeland predstavljaju
50% svjetske proizvodnje.120Trenutno, svjetska proizvodnja čiste vune iznosi oko 1,42
milijarde tona, ili nešto više od 0,33 kg po
osobi.121
Thorlan je so na bazi titana koja ne isparava niti se mijenja vremenom, te ostaje na
vlaknu vune tokom čitavog perioda korištenja.
Hemijski se nanosi na vuneno vlakno i ne može
se ukloniti mehanički. Thorlan IW se ne uništava
pranjem, vlagom ili dugim i kontinuiranim izlaganjem UV-zračenju, te se može reći da predstavlja trajnu zaštitu vunenih vlakana.
Oko 80% svjetske proizvodnje čini
konfekcijska vuna, koja se koristi za proizvodnju odjeće i sličnih tkanina. Naziva
se češljanom, francuskom češljanom ili
konfekcijskom vunom. Ostatak vune se
uglavnom koristi u industriji tepiha odnosno podnih prostirki i obloga, kao i u izradi
sličnih proizvoda.
Zvanična stranica EU; www.europa.eu; http://europa.
eu/youreurope/business/product/chemicals-packaging-labelling-classification/index_en.htm# posjećena
18.07.2013.
120
Field T.G. i Taylor R.E.(2008); „Scientific Farm Animal
Production“, Pearson Prentice Hall
121
Sljepčević S. (2010); „Studija isplativosti tržišta vune“
UNDP BiH, http://www.undp.ba/upload/publications/
Studija%20isplativosti%20trzista%20vune.pdf posjećena
20.07.2011.
122
IBIDEM
119
91
Kvalitet vune i njena prikladnost za
tekstilnu industriju se, među ostalim faktorima, procjenjuje na osnovu finoće, tj., na osnovu promjera vlakna vune i mjeri se u µm.
Što se tiče vlakna merino vune (vuna dobijena od pasmine merino ovaca poznatih
po kvalitetnoj merino vuni), promjer je
18 µm, a promjer vlakna vune pramenke
(vuna dobijena od autohtone pasmine
ovce Pramenke, karakteristične za BiH) je
35 do 40 µm.122
Klasa domaće autohtone pasmine
pramenka u BiH i regionu je D ili E, te je iz
tog razloga veoma slabe kvalitete da bi se
koristila za tekstilnu industriju odnosno proizvodnju odjeće.Pogodna je za korištenje
u industriji tepiha i podnih obloga. Prema
posljednjim istraživanjima, proizvodnim
iskustvima iz Austrije, pramenka je povoljna za izradu termoizolacionih panela za
potrebe održive građevinske industrije.
Prerada vune obuhvata četiri glavna koraka. Prvo dolazi striženje, nakon toga
sortiranje i klasiranje, pranje i zaštita vune, i
finalni korak izrada prediva. Završni proces
dobijanja finalnog proizvoda iz prediva zavisi od tipa proizvodnje i finalnog proizvoda.
Ovce se strižu jednom godišnje, u
rano proljeće ili ljeto. Najbolja vuna nalazi se na plećkama i s obje strane vanjske
strane trupa. Nakon striže dolazi klasiranje
i sortiranje, kada radnici uklanjaju uprljanu,
oštećenu ili vunu lošeg kvaliteta iz svakog
runa i sortiraju je prema kvaliteti vlakana.
Vunena vlakna se ocjenjuju ne samo na
osnovu njihove jakosti, nego i na osnovu
finoće (promjera), dužine, valovitosti i boje.
Slika 4.2.4.: Vlakono vunenog runa ovce; Izvor: Krajinović
M. (1992); „Ovčarstvo i kozarstvo“, Redakcija “Savremene
poljoprivrede” Dnevnik, Novi Sad
Informacije o cijenama vune dobijene od lokalne kompanije O.D. Wool-Line, u martu 2014. god. Ova kompanija
se od 2003 god. bavi prometom vune u BiH. Više o kompaniji na web stranici www.wool-line.com
124
Krajinović M. (1992); „Ovčarstvo i kozarstvo“, Redakcija
“Savremene poljoprivrede” Dnevnik, Novi Sad
123
92
Oprana i zaštićena vuna sa THORlanom se suši u specijalnim sušarama ili
prirodnim putem. U zavisnosti od finalnog
proizvoda prediva vuna se u tekstilnoj industriji nakon sušenja vlača. Proces vlačenja
obuhvata provlačenje vune kroz valjke
s tankim željeznim šiljcima koji razmršuju
vlakna i slažu ih u ravan. Nakon vlačenja,
procesi koji se koriste za izradu prediva
donekle variraju, u zavisnosti o dužini vlakana i potrebama tržišta.
Cijena sirove vune U BiH je uvijek
bila jako niska, te farmerima iz tog razloga
nikada nije bila značajan izvor prihoda.
Na sirovu vunu otpada manje od 1% bruto prihoda farmera što predstavlja više
opterećenje nego planiranu dobit. Cijena
masnog runa ili grube neoprane vune (35
µm do 40 µm) varira i kreće se između 0,500,75 KM za 1 kg. Cijena neoprane vune –
rude (krizanac merino-pramenka) te jagnjece vune, veće finoće (28 µm do 32 µm)
se kreće od 0,80-1,00 KM za 1 kg. Cijena
1 kg oprane vune se kreće od 2,5-3,5 KM
u zavisnosti od klase.Cijena vlačane vune
se kreće od 6,00-9,00KM (zavisno od klase)
po 1 kg. Radi usporedbe, cijena merino
vune na međunarodnom tržištu se kreće
oko 8 $ po 1 kg.123
Procesi mogu varirati danas u odnosu na finalni proizvod. Ako se radi o izolacijskim panelima proces vlačanja se zamjenjuje procesom slaganja vlakana vune
u vertikalnom položaju kao na životinji uz
pomoč prirodnih mreža i ljepila ili drugim
patentiranim naćinima koji su različiti od
proizvođača do proizvođača.
4.2.4.1.
Osobine
ovčje vune
Ovčija vuna je prirodni materijal koji
raste kao krzno životinje. „ Vlakna vune
rastu iz kožnog tkiva, odnosno iz papila
smještenih u folikulima, i to od kraja drugog mjeseca ili u trećem mjesecu intrauterinog razvoja jagnjeta. Vlakna vune izbijaju iz kože pojedinačno ili u grupicama.
Pojedinačna vlakna povezuju grupice
u snopiće, pramenčiće, pramenove i
runo.“124
Ovčije vlakno je rožnata tvorevina,
koje se sastoji iz dva, a ponekad i iz tri sloja:
pokožica, kora ili srednji sloj i srž. Povezanost ovih ćelija jača je u uzdužnom nego u
poprečnom pravcu, pa je zbog toga vlakno otpornije na kidanje nego na cijepanje.
Srž (substantia medullaris) se nalazi samo u grubim i ponekad polugrubim
vlaknima.
Finija vlakna, upravo zato što nemaju srž, su
finija, elastičnija i jača.
4.2.4.1.1.
Hemijski sastav
ovčje vune
Hemijski satav karoten proteina od kojeg
je sagrađena vuna je: ugljik, vodik, kisik, azot i
sumpor.
-
ugljenik
50-55 %
-
vodonik 6,5-7,3%
-
sumpor
0,3-2,5%
-
kiseonik
21,5-23,5%
-
azot
15-18%
Ovih 5 elemenata kombiniraju se u 19
aminokiselina koje su povezane u vodi poput
polipeptidnih lanaca. Keratin vune, u s drugim
proteinima, sadrži dosta visok procenat cistinaesencijalne aminokiseline. Poznato je da u sastav ove aminokiseline ulazi sumpor, zato se kod
ovaca uzgajanih za visoku proizvodnju vune
mora strogo voditi računa da u njihovoj ishrani
postoji dovoljna zastupljenost ovog elementa
jer od njegovog prisustva zavisi porast vlakna
odnosno godišnji prinos vune. Cistin takođe
utiče na veći broj fizičko-mehaničkih i hemijskih
svojstava vune.
Vlakna vune sadrže i pigment koji se nalazi u kori vunskog vlakna u difuznom ili zrnastom
stanju, od čije zastupljenosti u vlaknu zavisi prirodna boja vune. „Njihovo najlošije mehaničko
svojstvo je jaka rastezljivost koja se djelimično
može svesti na prelaz £ —uzvojnice u nabranu
strukturu.“125 Vunska vlakna se ne rastvaraju u
toploj vodi, eteru, alkoholu, neutralnim rastvorima soli i slabim rastvorima kiselina, dok želučani
proteolitički fermenti pepsin, tripsin i erepsin ih
mogu razložiti.
4.2.4.1.2.
Vrste
vlakana
Kod vune se razlikuju tri vrste vlakana:
puh, gruba i polugruba. Puh predstavlja tanja, kraća i valovitija vlakna koja su čvršče
zbijena u runu. Imaju ovalan ili okrugao
poprečni presjek. Pogodna su za izradu fine
tkanine. Debljina im je od 10 do 30 mikrona
(µm), a dužina 4 do 8 (najviše 15) cm. Puh
se nalazi kod svih pasmina ovaca, posebno kod onih kojima je vuna finija, tako da
je vuna merino ovaca sastavljena isključivo
od puha. Puh služi kao dobar zaštitnik tjela
od hladnoće. Kod gruborunih ovaca, preko zime, puh izraste između ostalih vlakana,
a opada (linja se) u proljeće.
Gruba ili osjasta vlakna su duga,
debela i slabo vijugava. Poprečni presjek
manje ili više odstupa od ovalnog oblika.
Debljina ovih vlakana je 40 do 240 mikrona (µm), pa i više, a dužina 30 cm i više. Vuna je grublja što je veći broj ovih vlakana zastupljen u njoj. Ovakva vlakna se dobijaju strižom gruborunih ovaca i zovemo
je mješanom vunom.Odnos navedenih
vrsta vlakana u vuni varira i zavisi od rase
i godišnjeg doba u kojem se vlakno striže,
pa se može reći da je puh zastupljen s 40
do 70%, prelazna vlakna s 10 do 20%, a osjasta s 15 do 55%.
„Polugruba vlakna čine prelaz
između ove dvije grupe i imaju debljinu 30
do 40 mikrona (µm). Takvu vunu ima cigaja, solčavsko-jezerska, pa i naše bolje pramenke, melezi s merinom kao i engleske
mesnate rase.“126
„Najfinija vuna se nalazi na
plećkama, najgrublja na stomaku. Prema
tome svako runo se sastoji iz više dijelova
različite finoće. Finoća vunskih vlakana
može približno dobro procjeniti od strane
iskusnog selekcionara, ali taj metod nikad
nije potpuno siguran. Najpoznatiji podaci o debljini vunskih vlakana dobivaju se
preciznim mjerenjima uzoraka vune na lanometru ili mikroskopu u laboratorijskim uslovima.“127
Broj vlakana odnosno gustina vune
je odlika pasmine ovce, ali zavisi i od
ishrane. Što je ishrana bolja, to je i gustina runa bolja. Kod starijih ovaca vuna je
rjeđa. „U gruborunih ovaca na 1 mm dolazi
7,3 vlakana, dok u finorunih dolazi 29 do 88
vlakana, a maksimum i do 130. 128
Krajinović M. (1992); „Ovčarstvo i kozarstvo“,
Redakcija“Savremene poljoprivrede” Dnevnik, Novi Sad
126
IBIDEM
127
IBIDEM
128
IBIDEM
125
93
4.2.4.1.3.
Fizičko-mehaničke
osobine vlakna
Po svojim fizičko-mehaničkim osobinama, vunska vlakna se razlikuju od ostalih tekstilnih vlakana. Kvalitet proizvoda koji se dobivaju od vune zavisi, pored
tehnološkog procesa proizvodnje, u velikoj
meri od njenih fizičko-mehaničkih osobina.
Najvažnije fizičko-mehaničke osobine vlakana vune su: debljina (finoća),
dužina, jačina, rastezljivost, vijugavost,
sposobnost uvrtanja (torzija), elastičnost,
gipkost, plastičnost, sjaj, mekoća, finoća,
higroskopnost, specifična težina, toplotne
osobine, boja vlakna i njegova sposobnost
bojenja.
Tabela 4.2.3.: Osobine vlakna; Izvor: Krajinović M. (1992);
„Ovčarstvo i kozarstvo“, Redakcija “Savremene poljoprivrede” Dnevnik, Novi Sad
Debljina (finoća) vlakana vune
predstavlja njegov prečnik izražen u hiljaditim djelovima milimetra (mikrometrima) i
kreće se od 7 — 200 mikrona i više. To je
jedna od najvažnijih osobina vune. Što je
vuna finija, utoliko je duža pređa (nit, žica)
dobijena od jednog kilograma vune. Od
jednog kilograma fine merino vune može
se ispresti 100.000 metara niti (žice), dok od
kilograma grube vune dužina te niti iznosi
svega 7.000 metara.Debljina vlakana vune
zavisi od rase, ishrane, njege, zdravstvene
zaštite, smeštaja, klime, starosti, pola ovce
itd. Ona varira i unutar iste rase, a ne samo
među različitim rasama.
Debljina vlakna se ispituje laboratorijski, te se na osnovu utvrđene debljine
vlakna vrši klasifikacija vune. U Evropi se
najčešće koristi klasifikacija po Lehmannu. Po ovoj klasifikaciji svaki sortiment se
označava određenim velikim ili malim slovima latinice. U Engleskoj se koristi bradforska skala.
Krajinović M. (1992); „Ovčarstvo i kozarstvo“,
Redakcija“Savremene poljoprivrede” Dnevnik, Novi Sad
130
IBIDEM
131
IBIDEM
129
94
Dužina vunskog vlakna često varira i
to je jedna od veoma važnih osobina vlakna vune sa stanovišta prerade vune. Što
je vuna duža i finija to je njena vrijednost u
tekstilnoj industriji veća.
Dužina vunskog vlakna zavisi takođe
od rase, ishrane, pola, uzrasta, način
držanja, zdravlja i tome slično. „Najkraća
vuna je kod starih španskih merinosa i iznosi
svega 3 cm, a najduža kod engleskih tovnih
rasa lestera i linkolna, zatim kod nekih pasmina pramenki (vlašićka, pivska itd.) i nekih
gruborunih ovaca u SSSR-u.“ 129
Pri određivanju dužine pramena treba razlikovati prirodnu dužinu ili visinu pramena i pravu dužinu pramena. Dužina od
jednog do drugog kraja vlakna bez ispravljanja predstavlja prirodnu dužinu ili visinu,
a potpuno ispravljeni valovi, bez istezanja,
pravu dužinu. „Kod naših pramenki odnos
između visine i stvarne dužine iznosi 100:110,
kod cigaje 100:127, a kod merino ovaca
100:160.“130Kod ovaca se najduža vlakna
nalaze na plećkama, zatim na sapima, a
najkraća na rebrima.
Jačina (nosivost) vlakna vune je
sposobnost vlakna da se opire sili kidanja. Razlikuje se apsolutna i relativna nosivost vlakna. Apsolutna nosivost vlakna
se izražava u gramima i pokazuje koliko
opterećenje može da izdrži vlakno do momenta kidanja. Relativna nosivost predstavlja jačinu vlakna preračunatu na 1
mm2 poprečnog preseka, a izražava se u
kilogramima.
Finija vlakna imaju manju apsolutnu i
veću relativnu nosivost, dok je kod grubljih
vlakana to obrnuto. „Apsolutna nosivost
vlakana kreće se od 1,5 do 60 g na više, a
relativna od 2,5 do 30 kg. Zbog toga, finija
vuna ima veliku prednost nad grubom u
toku prerade. Vlažnija vlakna jača su od
suhih, iste debljine i građe.“ 131
Rastezljivost vlakna vune je sposobnost da se ono isteže pod uticajem
opterećenja do izvjesne mjere prije nego
što se prekine. Apsolutna rastezljivost je
povećanje dužine vlakna istezanjem,
izraženo u centrimetrima, a relativna rastezljivost je povećanje dužine izraženo u procentima, od dužine vlakna prije početka
istezanja. Kod vune najfinijeg kvaliteta
istezanje može biti veće i od 50%, dok je
kod grube vune taj procenat znatno manji.
Elastičnost vunskih vlakana je vrlo važna
osobina za tekstilnu industriju. To je sposobnost
vlakna da se vrati u prvobitni položaj, kada
na njega prestane da djeluje sila. Što je vuna
finija, to je elastičnija i obrnuto. Od elastične
vune proizvode se bolje i trajnije tkanine nego
od grube i slabo elastične. Elastičnost vlakana
vune se praktično utvrđuje stiskanjem manje
količine vune u šaci, nakon čega se šaka otvori
da se vuna vrati u svoj prvobitni položaj.
Sposobnost uvrtanja (torzija) je osobina vlakna da se manje ili više, odnosno kraće
ili duže opire kidanju, kad se uvrće oko svoje
duže ose. Ova osobina je naročito važna za
unapređenje vunskih vlakana i u direktnoj je
vezi s rastezljivošću i elastičnosti. Vlakna finorune
vune posjeduju veću sposobnost uvrtanja nego
vlakna grube vune.
Gipkost (savitljivost) i plastičnost je osobina vlakana da se pokreću pri najmanjem strujanju vazduha, dok se jednim krajem drže među
prstima i sposobnost da se vrate u svoj prvobitni
položaj kad strujanje prestane. Finija vuna je
gipkija od grube. Gipkost je takođe sposobnost
vlakna da se pri preradi teže ili lakše, bolje ili lošije
dobije željeni oblik.
Plastičnost je osobina vlakana da ostanu
u položaju u koji su dospjeli pri preradi. Što su vlakna gipkija i plastičnija to ih je lakše prerađivati, a
dobijene tkanine su bolje.
Vijugavost
(valovitost,
talasastost,
kovrdžavost) je osobina vlakana vune da obrazuju pliće ili dublje vijuge na vlaknu. Ta osobina
vunskih vlakana je različita kod različitih pasmina ovaca i zavisi od vijugavosti korijena vlakna.
Vijugavost se izražava u broju vijuga na 1 cm
dužine vlakna. Fina vlakna imaju 10 do 13 vijuga
na 1 cm dužine, polugruba 2 do 6, dok sasvim
gruba imaju manje od dvije vijuge ili nemaju, ili
su jedva primjetne. 132Prema broju vijuga i njihovom obliku može se približno procjeniti i finoća
vune. Sjaj vunskih vlakana je sposobnost vlakna da manje ili više odbija svetlosne zrake koji
padaju na njega. Sjaj može biti svilenkast, srebrnast, staklast, slab i mutan (vlakno bez sjaja).
To je važna osobina, jer što su vlakna sjajnija, to
se vunene tkanine ljepše i bolje oboje. U industriji termoizolacijskih panela ova osobina je irelevantna.
Mekoća i nježnost vlakana vune zavisi od građe, oblika i kutikule vlakna. Vlakna mogu biti: meka, nježna, gruba i tvrda.
Vlakna fine vune su po pravilu skoro uvijek
mekša i nježnija od vlakana gruborunih
ovaca.
Higroskopnost vlakna je sposobnost
vune da upija i zadržava vlagu iz vazduha.
Finija, masnija i oprana vuna je higroskopnija od grube i prljave vune. Higroskopnost vune zavisi od zasićenosti: vazduha
vodenom parom, temperature vazduha (u
proljeće, jesen i zimu higroskopnost je veća
nego ljeti), od hemijskog sastava i histološke
strukture vlakna isl. Normalna vlažnost vlakana vune se kreće između 15 i 17%.
Specifična masa vlakana je masa 1
m2 vunskih vlakana izražena u gramima i
pri normalnoj vlažnosti iznosi 1,3 (1,26-1,39).
Vunska vlakna imaju manju specifičnu
masu nego ostala tekstilna vlakna. Tkanine
izrađene od vune su lakše u odnosu na jednako debele tkanine izrađene od drugih
tekstilnih vlakana.
Toplotne osobine odnose se na lošu
provodljivost toplote. Ako se toplotna provodljivost vazduha označi jedinicom, vuna
ima 6 puta veću toplotnu provodljivost,
svila 16 puta, a pamuk i lan oko 30 puta.
Zbog slabe provodljivosti toplote, vuna
je nezamjenljiva sirovina za izradu tople
odjeće, koja služi kao odlična zaštita ljudskog tijela od hladnoće. Kod savremenih
zahtjeva održive arhitekture i uštede energije, ova osobina je veoma značajna, te
ukazuje da ovčja vuna može biti idealan
materijal za izradu izolacionih panela za
građevinske objekte.
Boja vlakana i njihova sposobnost
bojenja. Za potrebe industrije izolacionih
penela, boja vune ne igra nikakvu ulogu.
Vunski masni znoj (sjera, sjerina) je
produkat lučenja lojnih i znojnih žlijezda
koje se nalaze u koži. Sastoji se od masnog
dijela, lanolina, koji se ne rastvara u vodi,
već samo u eteru, alkoholu i benzinu, zatim
od raznih soli (aluminijuma, sumpora, kalcijuma, magnezijuma, kalijuma itd.), kreča,
potaše i drugih primjesa.
Krajinović M. (1992); „Ovčarstvo i kozarstvo“, Redakcija
“Savremene poljoprivrede” Dnevnik, Novi Sad
132
95
Savremeno tretiranje ovčje vune vrši se
prirodnim solima THOL koje nisu štetne za
okoliš. Što je vuna finija, to je procenat
vunske masti veći i obrnuto. U vuni merino
ovaca postoji do 30% sjere a u vuni pramenki 2 do 5% ukupne težine runa. Sjera
štiti vlakna vune od štetnog uticaja faktora
spoljne sredine sa zaštitinim omotačem od
lanolina. Lanolin se upotrebljava u hemijskoj industriji.
Slika 4.2.5.: Turkmenka ispred jedne tradicionalne
mongolske kuće-jurte u Turkestanu, 1913. godine.
Fotografiju uradio Prokudin-Gorskii
Randman vune izražen u procentima predstavlja količinu čiste (oprane)
vune dobijene od 100 kg neoprane vune.
Količina je uvećana za normalan sadržaj
vlage izražen u procentima, 17% kod fine,
15% kod grube i 16% kod polugrube vune,
a sve navedeno je mjereno pri temperaturi od 16°C i vlažnosti vazduha od 65%.
Najmanji randman ima fina merino vuna,
a najveći vuna gruborunih planinskih pramenki, jer se u finoj vuni nalazi procenat
sjere, raznih primjesa sitne prljavštine, što
se odstranjuje pranjem dok se u gruboj
vuni nalazi veča količina prljavštine i krupnijh primjesa drugih materijala koju je teže
odstraniti samo pranjem. Zbog toga, randman vune varira od 30% kod najfinijih merino runa do 80% kod gruborunih ovaca.
Randman vune se ispituje pomoću kondicionir aparata. Formula za izračunavanje
randmana vune glasi: Količina oprane
vune x100 kroz količina neoprane vune.
4.2.5.
Razvoj industrije
termoizolacijskih panela
od ovčje vune u
građevinarstvu
Krajinović M. (1992); „Ovčarstvo i kozarstvo“, Redakcija
“Savremene poljoprivrede” Dnevnik, Novi Sad
135
96
Tekstil od prirodnog vlakna vune je
proizveden na lokalnom nivou u gotovo
svakoj regiji na početku srednjeg vijeka. Do
sredine srednjeg vijeka, organizovana trgovina sirovina i gotovih tkanina već je bila
uspostavljena. Engleska, Iberijski poluotok i
Burgundija su bili najveći proizvođači vune
u srednjovjekovnoj Europi. Proizvodi dobijeni od runa lokalnih ovaca bili su veoma
kvalitetni i osobito lijepi. Koristi od vune su
višestruke: tekstil, deke, odjeća, obuća,
tepisi, zavjese, pa čak i donje rublje. Navedeni proizvodi su bili karakteristični za srednjovjekovnu Evropu, dok su nomadi kao
što su Mongoli, proizvodili sedla za konje
od vunenih vlakana i jahali na njima cijeli
dan. Mongoli su koristili vunena vlakna i za
svoje šatore i jurte (tradicionalne kuće).
133
Ove montažno demontažne objekte,
primjere autohtone arhitekture, analizira i
prof. Hadrović u svojoj knizi „Arhitektura u
kontekstu“ u kojoj predstavlja veliki broj autohtonih objekata koji su koristili lokalne prirodne materijale za svoju gradnju na održiv
način. „Jutra kuća nomada, stočara, je
montažno-demontažna gradnja koju čini
skelet od drvenih štapova te obloga od
kože i grubog vunenog sukna.“134
Razvojem tekstilne industrije, vuna
je proučavana da bi se stvorile produktivnije populacije ovaca, koje bi zadovoljile potrebe industrije i da bi se što bolje
upoznale i poboljšale osobine vlakana
i pronašle savršenije metode u procesu
tehnološke prerade vune.
„I ako je zadnjih godina postignut
ogroman uspjeh u proizvodnji vještačkih
vlakana (terilena, dakrona, orlona i dr.)
zbog svojih osobina (toplotne provodljivosti, elastičnosti, predivosti, bojenja itd.)
vuna ostaje i dalje nezamjenljiva sirovina
u tekstilnoj industriji i domaćoj radinosti za
izradu ćebadi, tepiha i različitih finih odjevnih predmeta.“135
Ovčja vuna je prirodan, održiv, obnovljiv materijal koji se može reciklirati. To
je potpuno biorazgradljiv materijal koji
ne šteti zdravlju čovjeka i okolišu. Upravo
ekološke vrijednosti aktueliziraju održivu
preradu i korištenje ovog materijala u
građevinarstvu. Trenutno, korištenje vune
za izolaciju građevinskih objekata postaje
sve popularnije u svijetu. Proizvodnja izolacionih materijala od vune najviše se uvodi
u Evropi, Australiji i Kanadi, a polako se ta
proizvodnja širi i na Sjedinjene Američke
Države. slažu u izolacione panele nakon
sušenja i i češljanja (vlačanja) vune.
Kod prerade ovih proizvoda jedina razlika u
tradicionalnom procesu prerade vune dolazi na kraju procesa kada se vlakna slažu u
izolacione panele nakon sušenja i i češljanja
(vlačanja) vune.
U Irskoj je i danas zastupljen porodični biznis prerade vune u kompaniji „Thomas’s Son
and Grandsons” koja je formirana 1943. godine,
kao proizvođač tekstila i pratećih proizvoda od
vune. Upravo radi jednostavnosti preusmjeravanja proizvodnje 2002. godine kompanija je
proširena pogonima za proizvodnju termoizolacionih panela od prirodne ovčje vune.
Ova kompanija ciljano ulaže vrijeme i sredstva u istraživanja koja bi doprinjela najboljim
rješenjima za korištenje ovog materijala u proizvodnji izolacionih elemenata gradnje. Danas je
ova kompanija izrasla u velikog proizvođača i
vodećeg snadbjevača izolacionih materijala
u Irskoj, UK, USA i Kanadi.136 Proizvodi sadrže
100% ovčju vunu i predstavljaju odlične,
zdrave i okolišno prihvatljive proizvode.
U Austriji postoji više proizvođača
izolacionih materijala od ovčje vune. Broj
ovaca u Austriji je 4 puta manji nego u
BiH, ali ova zemlja je razvila planove ulaganja u ovaj sektor jer je prepoznala prednosti ovog materijala u građevinrstvu. Dodatno, država Austrija je u svoje kataloge
građevinskih materijala uvrstila ove proizvode.
„Deamwool“ je kompanija koja
kod proizvodnje izolacionih panela koristi
isključivo ovčju vunu. Njihova specijalna
tehnologija je patentirana i zaštićena.
„Deamwool“ tehnologija daje rješenje
zaštite od slijeganja ovog materijala u
određenom vremenskom periodu. Ovom
tehnologijom su vlakna vune postavljena
vertikalno, kao na životinji, što omogućava
postojanost prvobitnog oblika i zaštitu od
slijeganja materijala.
Kompanija „Hauser in Wolle“ iz Austrije takođe proizvodi izolacione panele od
vune u debljinama od 3 do 24 cm. Ova
kompanija svojim čestim akcijama i smanjivanjem cijena dodatno stimuliše investitore i građevinske kompanije da koriste
ovaj materijal tokom novogradnje ili renoviranja.
Kompanijama koje se bave čistim
tehnologijama i koje su svoje resurse
okrenule prema proizvodnji savremenih
građevinskih proizvoda na bazi alternativnih materijala veliku podršku daju U n i verziteti, centri Istraživanja i Instituti svojim
istraživačkim radovima.
Naučnim istraživačkim radovima
ovi proizvodi dobijaju na značaju u promotivnom smislu i što je mnogo važnije,
njihove karakteristike se dokazuju ili se dobijenim rezultatima njihove perfromanse
poboljšavaju i usavršavaju. Saradnja
istraživačkih institucija i industrije podržava
inovacije i razvoj čistih tehnologija te će
se ova saradnju predstaviti kroz primjere
posljednjih provedenih istraživanja o ovčjoj
vuni provedenih za potrebe industrije izolacijskih panela od ovog prirodnog materijala.
4.2.5.1.
Savremena
istraživanja o
ovčjoj vuni
U posljedenje vrijeme veliki broj
istraživačkih
centara
radi
dodatna
istraživanja ovčje vune i proizvoda za termoizolaciju od ovog materijala koji su
dostupni na tržištu. slučaju proizvodnje termoizolacijskih panela od ovčje vune objavljen je veliki broj naučnih radova kojima
se dokazuju njene prednosti ali i rješavaju
nedostaci.
Jedan od radova grupe autora J.
Zach, A. Korjenić, V. Petranek, J. Hroudova, T. Bednar , objavljen 2012. u časopisu
“Energy and Buildings”, pod nazivom
“Procjenjivanje i istraživanje performansi
ovčje vune kao alternativnog termoizolacionog materijala” predstavlja rezultate
testiranja ovog materijala na apsorpciju
zvuka, toplotne provodljivosti, te korelaciju
debljine, temperature, relativne vlažnosti i
hidroskopnosti ovog materijala.
Slike 4.2.6. : Termoizolacijski proizvodi od ovčje vune i
ugradnja; Izvor: http://daemwool.at/en/sheeps-wool/
construction-photos.html posjećena 12.06.2011.
Zvanična web stranica kompanije : http://www.sheepwoolinsulation.ie/about/company_history.asp posjećena
28.09.2013.
136
97
Tabela 4.2.4.: Pregled odnosa toplotne provodljivosti i gustine. Izvor: Zach J., Korjenić A., Petranek V., Hroudova J., Bednar T. (2012); “Performance evaluation and research of alternative thermal insulations based on sheep wool“; Energy
and Building, Volume 49 (2012), pp. 246 - 253.
Istraživanja su rađena u laboratorijskim uslovima gdje je testirani uzorak bio
uzorak već prerađene vune, u formi finalnog proizvoda koji je dostupan na tržištu.
Rezultati istraživanja su prikazani u tabeli
koja slijedi, gdje se može prepoznati korelacija debljine, gustine i temperature sa
koeficijentom toplinske provodljivosti ovog
materijala. Što je temperatura zraka veća,
to se povećava provodljivost ovog materijala.
U toku istraživanja, a pri zgušnjavanju
materijala, došlo je do istiskivanja zraka kod
svakog uzorka. Usljed povećanja gustoće
za 50%, koeficijent toplotne provodljivosti
se smanjuje u zavisnosti od temperature,
tako da se na teperaturi 10 Cº koeficijent
provodljivosti smanji za 15%, na temperaturi 20 şC za 18%, na temperaturi 30 Cº i 40 Cº
smanji se za 21%. Sa povećanjem temperature povećava se i koeficijent toplotne
provodljivosti.
Sljedeći dijagrami (Slike 4.2.7. i 4.2.8) slikovito prikazuje ove korelacije i promjene vrijednosti.
Slika 4.2.7.; Zavisnost toplotne provodljivosti o temperaturi i debljini uzorka; Izvor: Zach J., Korjenić A., Petranek V., Hroudova J., Bednar T. (2012); “Performance Evaluation and Research of Alternative Thermal Insulations Based on Sheep
Wool“; Energy and Building, Volume 49 (2012), pp. 246 - 253.
98
Slika 4.2.8.: Zavisnost toplotne provodljivosti o gustoći i temperaturi; Izvor: Zach J., Korjenić A., Petranek V., Hroudova
J., Bednar T. (2012); “ Performance Evaluation and Research of Alternative Thermal Insulations Based on Sheep Wool“;
Energy and Building, Volume 49 (2012), pp. 246 - 253.
Pored velikih vrijednosti toplotne
izolacije, vuna ima važnu karakteristiku za
proračune fizike zgrade, a to je njena higroskopnost. Higroskopnost je osobina materijala da upije određenu količinu vlage, a
da pri tome bitno ne mjenja svoja termička
svojstva. Ovčja vuna ima jako visok nivo
tolerancije na vlagu.
Slika 4.2.9.: Tolerancija na vlagu ovčje vune; Izvor: Zach J., Korjenić A., Petranek V., Hroudova J., Bednar T. (2012); “
Performance Evaluation and Research of Alternative Thermal Insulations Based on Sheep Wool“; Energy and Building,
Volume 49 (2012), pp. 246 - 253.
Ovčja vuna takođe posjeduje sposobnost da upije višak vlage iz
unutrašnjeg prostora, te da ga ispusti
kada je zrak u prostoriji suh i na taj način
vrši prirodnu regulaciju vlažnosti, utiče na
prozračnost, odnosno kvalitet zraka u prostoru
Ovčja vuna ima vrlo dobre karakteristika izolatora zvuka što dokazuju najnovija
istraživanja Tehničkog univerziteta u Brnu i
Tehničkog Univerziteta u Beču. Zajedničkim
istraživanjima dobili su odlične rezultate koji
dokazuju ovu tvrdnju.
Slika 4.2.10.: Ponašaje materijala pri upijanju vlage; Izvor: Zach J., Korjenić A., Petranek V., Hroudova J., Bednar T.
(2012); “ Performance Evaluation and Research of Alternative Thermal Insulations Based on Sheep Wool“; Energy and
Building, Volume 49 (2012), pp. 246 - 253.
Slika 4.2.11.: Provodljivost zvuka ovčje vune; Izvor: Zach J., Korjenić A., Petranek V., Hroudova J., Bednar T. (2012); “
Performance Evaluation and Research of Alternative Thermal Insulations Based on Sheep Wool“; Energy and Building,
Volume 49 (2012), pp. 246 - 253.
99
Dijagram prikazuje kako debljina
ovog materijala određuje koeficijent provodljivosti, odnosno da se sa povećanjem
debljine materijala smanjuje provodljivost zvuka. Na osnovu dobijenih rezultata
mogu se raditi planiranja ugradnje ovog
materijala za različite potrebe zaštite od
buke. Generalno ovaj materijal ima jako
dobe karakteristike zvučne izolacije.
Slika 4.2.12.: Odnos upijanja zvuke prema debljinama uzorka; Izvor: Zach J., Korjenić A., Petranek V., Hroudova J., Bednar T. (2012); Performance Evaluation and Research of Alternative Thermal Insulations Based
on Sheep Wool“; Energy and Building, Volume 49 (2012), pp. 246 - 253.
Tabela 4.2.5.: Unutrašnja izolacija urađena s mineralnom vunom
4.2.6.
Dodatno
istraživanje
o ovčjoj vuni,
strateškom
materijalu
za razvoj BiH
Tabela 4.2.6.: Unutrašnja izolacija urađena s ovčjom vunom
100
Radi prepoznatih osobina ovčje
vune urađena su dodatna istraživanja za
potrebe ove doktorske studije u saradnji
sa TUW odnosno prof. Korjenić i prof. Bednar. Istraživanje se fokusiralo na praktičnu
primjenu ovog materijala apliciranog na
unutrašnjoj strani zida kod rješavanja termoizolacije objekata na kojima intervencija nije moguća na vanjskoj fasadi. Simulacija fizike zgrade zida rađena je za tri
različita materijala u konstrukciji vanjskog
zida.
Posmatrane referentne pozicije vanjskog zida s ugradnjom unutrašnjeg sloja
termoizolacije. U-vrijednost sve tri varijante
zida su prikazane u tebelama 4.2.5. , 4.2.6. i
4.2.7.
Granične vrijednosti korištene za simulaciju:
-
Baza podataka za grad Beč vrijeme bez kiše (u nedostatku podataka iz BiH)
-
Koeficijent upijanja 0.8
-
Vlaga unutar prostorije 40% (uslov jedne kancelarije)
-
Skyfaktor – uticaj dnevnog svjetla u unutrašnjoj prostoriji 0.5
Tabela 4.2.7.: Unutrašnja izolacija urađena termoizolacijom kalcijum silikata
Dodatno je istraživana mogućnost
stvaranja plijesni prema proračunu uz
pomoć programa HAM3D137 Ovaj program uz pomoć simulacija toplote, vlage
i zračnog prenosa, a za zadate klimatske
zone, upućuje na moguća rizična mjesta u konstrukciji kao i vrijednosti rizika od
stvaranja gljivica - plijesni u posmatranoj
konstrukciji u zadatom vremenskom periodu.
Slika 4.2.13.: Dijagram sposobnosti materijala da upije
vlagu (Sorption isotherm) za ovčju vunu – rezultati dobijene pomoću programa HAM3D
Slika 4.2.14.: Dijagram sposobnosti materijala da upije
vlagu (Sorption isotherm) za mineralnu vunu – rezultati
dobijeni pomoću programa HAM3D
Slika 4.2.15.: Dijagram sposobnosti materijala da upije
vlagu za kalcijum silikatnu ploču – rezultati dobijeni
pomoću programa HAM3D
HAM3D, program razvijen na TUW, numerički rješava
jednadžbe za kombinaciju topline, vlage i zračnog prijenosa u posmatranim materijalima i konstrukcijama sa
zadanim okolišnim uslovima a koristeči bazu podataka za
klimatske zone u kojima se analizirana konstrukcija nalazi.
137
101
Rezultati
istraživanja
Sadržaj vlage - Simulacijom se posmatrao period od 10 godina, prilikom čega
se posmatra tendencija sadržaja vlage,
pošto se difuzija može vidjeti jasnije.
Ovčja vuna ima već nisku vlažnost i
veliku sposobnost upijanja vlage, čak do
40%. Ukupni sadržaj vode u konstrukcijama
sa ovčjom vunom je mnogo veći. Osobina
visokog procenta upijanja vlage je ogromna prednost ovog materijala. U oba slučaja
nivo vode se vremenom smanjuje.
Slika 4.2.16: Kretanje temperature (granični uslovi), vlažnost
i totalna vrijednost sadržaja vlage za referentnu tačku u
središtu termoizolacionog materijala - mineralna vuna
Slika 4.2.17: Kretanje temperature (granični uslovi), vlažnost
i totalna vrijednost sadržaja vlage za referentnu tačku u
središtu termoizolacionog materijala - ovčja vuna
Slika 4.2.18.: Kretanje temperature (granični uslovi),
vlažnost i totalna vrijednost sadržaja vlage za referentnu
tačku u središtu termoizolacionog materijala, kalcijum
silikat ploča
Ključni faktor za procjenu mogućnosti
stvaranja gljivica - plijesni i širenja istog jeste
relativna vlažnost. Rizik stvaranja plijesni
nastaje u uslovima 80% relativne vlažnosti.
Naredni dijagram pokazuje krivu relativne
vlažnosti, u tri ispitane varijante sa tri različite
lokacije mjerenja.
Konstrukcija s mineralnom vunom
Konstrukcija s ovčjom vunom
Konstrukcija s kalcijum silikatom
102
Slika 4.2.19.: Relativna vlažnost mjerena u dijelu starog gipsanog maltera
Kalcijum silikat dopušta više vlage
u dijelu starog gipsanog maltera nego u
druge dvije varijante kroz difuziju pare. Vlaga može da se isuši gotovo kompletno. U
trećoj referentnoj tački, u sve tri varijante
materijala, relativna vlažnost u sredini izolacionih materijala ostaje ispod 80%, tako da
ne postoji rizik stvaranja plijesni. Kacijum silikat sadrži najmanje vlage.
U slučaju postavljanja izolacije u enterijeru, na unutrašnjoj strani zida, stvaranje
plijesni je veoma važan kriterij koji se posmatra.Koristeći HAMD 3D program simuliran je potencijal za plijesan (sa Viitanen).U
sve tri varijante, mogućnost stvaranja
plijesni najveća je na mjestu starog gipsanog maltera.
Slika 4.2.20.: Relativna vlažnost mjerena u sredini izolacionih materijala.
Slika 4.2.21.: Potencijal stvaranja plijesni u tri varijane posmatranog zida. Mineralna vuna (desno), ovčja vuna (centar) kalcijum silikat (lijevo)
Kalcijum silikat preuzima mnogo
vlage iz vazduha i tako dobijenu vodu
smiješta u dijelu hladnije strane izolacije.
Ovčja vuna ima dobre osobine upijanja
vlage, te je rizik od stvaranja gljivica – plijesni manji nego kod mineralne vune.
Dinamična U- Vrijednost -Vlažnost
povećava toplotnu provodljivost materijala, a s njenim povećavanjem povećavaju
se i protok toplote i U-vrijednost konstrukcije. To znači da je ovaj efekat pojačan u
postojećim klimatskim uslovima, što dovodi do najniže U-vrijednosti zimi. Promjene U-vrijednosti su manje u konstrukciji sa
ovčjom vunom u toku jedne godine. Ova
konstrukcija je mehanički manje pod stresom, a prosječna U-vrijednost je neznatno
veća.
Tabela 4.2.8.: Upoređivanje promjena U-vrijednosti u odnosu na okolinsku vlažnost
103
Ovčja vuna, kao izolacija koja se
postavlja s unutrašnje strane zida s parnom
branom, pokazala se kao dobra opcija za
fiziku zgrade zbog svojih prirodnih karakteristika upijanja vlage. Vlagu koju ovaj
materijal upije, sposoban je vratiti nazad u
prostor kada dobije uslove za to. Upijena
vlaga se akumulira na hladnoj strani izolacije ali manje nego u slučaju mineralne
vune.
Korištenje ovčje vune u kombinaciji
sa drugim prirodnim obnovljivim resursima
najbolja je alternativa za smanjenje primarne energije u zgradama. Ovaj materijal
definitivno ima prednosti nad materijalima
koji se trenutno koriste.
Ekološki balans
U svrhu pregleda uticaja na okoliš
rađena su istraživanja za tri varijante, te
njihovo međusobno upoređivanje. Posmatrani su transport, proizvodnja, korištenje i
druge faze, te emisija stakleničkih gasova
(CO2, CH4). Potencijal globalnog zagrijavanja za pojedini materijal ili konstrukciju,
opisuje uticaj na globalno zagrijavanje
cijelog životnog ciklusa tog materijala ili
konstrukcije, a na temelju statistike vođene
u periodu od 100 godina. Emisija CO2 je
korištena kao referenca globalnog zagrijavanja.
104
Slika 4.2.22.: Potencijal globalnog zagrijavanja za tri posmatrane konstrukcije
Na grafikonu 4.2.22. se prepoznaje
kako ovčja vuna posjeduje neznatan potencijal globalnog zagrijavanja. Varijanta
sa kalcijumsilikatom ne zahtjeva parnu
branu, niti gipsani malter, te je samim tim
CO2 ekvivalentni odnos u cjelokupnoj konstrukciji niži. Relevantan prizor, u vezi s negativnim emisijama, predstavlja potencijal
zagrijavanja u odnosu na ugrađene materijale.
U posmatranim konstrukcijama najmanja emisija CO2 u kg dobijena je za konstrukciju sa ugrađenom ovčjom vunom.
Jedan od ključnih parametara kod
uspostave ekološkog balansa je kumulirani
energetski utrošak - KEA. KEA označava
količinu energije koju troši određeni materijal za izgradnju ili određena konstrukcija za
vrijeme svoga života, u direktnom ili indirektnom smislu. Kod pojedinih građevinskih
materijala KEA se označava u MJ/m³. Za
potrebe ovog istraživanja i poredbe KEA
vrijednost je preračunata u MJ/m².
Rezultati istraživanja ukazuju da najmanju energiju troši konstrukcija s kalcijumsilikatnom pločom. Međutim, ako se posmatraju samo izolacioni materijali, onda
ovčja vuna pokazuje najveće energetske
uštede.
Slika 4.2.23.: Ekvivalent CO2 u kg za tri posmatrane konstrukcije
Sva predstavljena istraživanja govore
u prilog prirodnog materijala ovčje vune.
Takođe, istraživanja ukazuju na specifične
karakteristike, gdje se ovom materijalu
može posvetiti veća pažnja, te potrebe za
dodatnim istraživanjima u potrazi za optimalnim budućim rješenjima.
4.2.7.
Vizija ove grane
privrede
u BiH
(novi objekti /rekonstrukcije)
Slika 4.2.24.: Kumulativna energija za tri posmatrane konstrukcije
Proizvodnja i prikupljanje vune, kao
primarni dio tržišta vune, prije rata u BiH
bili su dobro organizirani. Zadruge u sklopu
poljoprivrednih kombinata su prikupljale i
na tržište plasirale sve viškove vune
prethodno otkupljivane od privatnih
farmera i državnih repro centara.
Domaća vuna je korištena u sektoru
tekstilne industrije koji je obuhvatao nekoliko velikih fabrika. Tekstilno tržište BiH je bilo
stabilan ekonomski sektor.
105
Glavna komponenta svih proizvoda bila je
vuna. Radi slabe kvalitete vune od lokalnih
pasmina ovaca, industrija u BiH se najviše
orijentisala na proizvodnju tepiha i grubih
vunenih tkanina za uniforme. Osim toga,
svaka fabrika imala je program vojne proizvodnje i na tu komponentu ponekad je otpadalo preko 40% svih godišnjih narudžbi
za određene proizvode. Također, većina
vojnih programa je uveliko koristila vunu
kao glavnu komponentu svojih finalnih
proizvoda.
Domaća prizvodnja od vune, prije
rata, nije mogla zadovoljiti potražnju tekstilne industrije. Na domaću proizvodnju otpadalo je svega 15% cjelokupne potrošnje
vune. Ostatak vune se uvozio iz Australije i
Novog Zelanda. Domaća vuna se morala
miješati sa merino vunom ili vunom pasmina koje se križaju s merino ovcama. Vuna
križanih pasmina je, također, bila prikladna
za industriju tepiha.
Kvalitet vune i njena prikladnost za
tekstilnu industriju se, među ostalim faktorima, procjenjuje na osnovu finoće, odnosno na osnovu promjera vlakna vune i mjeri
se u mikronima (µm). Slika 4.2.25.: Sektor ovčartsva u BiH; Izvor: Agencija
za statistiku BiH http://www.bhas.ba/, posjećena
13.07.2013.
Tabela 4.2.9.: Izvor: Sljepčević S. ; „Studija isplativosti tržišta vune“, UNDP BiH, 2010 Sljepčević S. (2010);
„Studija isplativosti tržišta vune“ UNDP BiH, http://www.
undp.ba/upload/publications/Studija%20isplativosti%20
trzista%20vune.pdf posjećena 20.07.2011. uključujući po-
datke iz FAO izvještaja za 2012.
Sljepčević S. (2010); „Studija isplativosti tržišta vune“
UNDP BiH, http://www.undp.ba/upload/publications/
Studija%20isplativosti%20trzista%20vune.pdf
posjećena
20.07.2011.
139
FAO, Sektorske analize, Mesarski i mljekarski sektor u BiH,
2012.
140
Sljepčević S. (2010); „Studija isplativosti tržišta vune“
UNDP BiH, http://www.undp.ba/upload/publications/
Studija%20isplativosti%20trzista%20vune.pdf
posjećena
20.07.2011.
138
106
Populacija ovaca u BiH je prije rata
imala približno 1,3 miliona grla. Preko 80%
populacije ovaca činila je domaća pasmina pramenka. Postoje male varijacije
unutar pasmine pramenka koje nisu velike.
U BiH 20% grla pripada križanim pasminama, koje su se radile da bi se postigla veća
produktivnost.
To su bile uglavnom virtemberška
(Württemberg) ili merinolandšaf (Merinolandschaf) pasmine ovaca. „Pramenka u
prosjeku daje između 0,75 do 3 kg po runu.
Prosjek količine ošišane vune iznosi 1,7 kg.
Randman vune, odnosno količina oprane
vune koja se dobije nakon pranja u odnosu
na neopranu vunu, se procjenjuje na 5070%.
Najvažniji pasmine pramenke u BiH
su dubska (vlašička), privorska, kupreška,
podveleška (planinska hercegovačka),
stolačka i sjenička. „138I danas je omjer autohtone vrste pramenke i križanaca sličan.
Sektor ovčarstva se postepeno obnavlja. Prema podacima agencije za
statistiku BiH, broj ovaca u BiH je iznad 1
milion, prema podacima od 2005. do 2010.
godine, s tendencijom rasta.(Slika 4.2.2 )
Prema najnovijim istraživanjima Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu –
FAO (Food and Agriculture Organisation),
u sklopu izrade sektorskih analiza u sektoru
poljoprivrede, ishrane i ruralnog razvoja
BiH, 2012. godine u BiH postoji 1,515,000139
grla ovaca.
Striža ovaca u BiH se organizuje
pojedinačno i neuvezano na farmama,
te procjene ukazuju da se godišnje ostriže
oko 1400 tona vune i proces se obavlja
uglavnom ručno, a cijena vune je niska i
kreće se od 0,30 KM do 1 KM.
Nakon striženja, vuna se treba prikupiti, no segment prikupljanja vune je vrlo
slab, neorganizovan, a u nekim regijama
organizovano prikupljanje vune uopće ne
postoji. Zbog neorganizovanosti znatne
količine vune ostaju izvan tržišnih kanala.
Količina vune koja bi se mogla prikupiti u BiH
dostiže vrijednost od 2,500 tona godišnje
(1551 ovaca x 1,7 kg/po grlu).
Procjenjuje se da 80% populacije
ovaca u BiH pripada pasmini pramenka,
pa se može zaključiti da je 80% vune tj.
oko 2,000 tona, gruba vuna, a ostatak od
oko 20%, odnosno 500 tona, je vuna veće
finoće.
Prema podacima istraživanja UNDP
2010 u BIH, od ukupno prikupljene vune 31%
se odnosi na kvalitetniju vunu koja nalazi
svoje mjesto u proizvodnji.140 Ostatak vune
se izvozi kao sirovina, dok se velika količina
vune baca ili skuplja na farmama budući
da prikupljanje nije organizovano na adekvatan način.
U procesu proizvodnje izolacionih panela od vune, pogon za pranje je značajan dio
procesa prerade. U BiH je nekada postojalo
pet pogona za preradu i proizvodnju vune, koji
su imali svoje praonice.Trenutno postoji samo
jedna mašinska praonica kapaciteta 5 kotlova
i nalazi se u Visokom. Ona bi uz manja ulaganja
mogla dostići standarde tražene u EU. Preostale
praonicem koje su u funkciji su malih kapaciteta i rade po principu manuelnog pranja u
priručnim kazanima.
Gotovo
kompletan
bosanskohercegovački tekstilni sektor je nestao. Nekad
snažan privredni segment, koji je zapošljavao na
hiljade radnika, doživio je kolaps u toku i nakon
rata. Svega nekoliko preduzeća je preživjelo, uz
činjenicu da njihova cijena nije konkurentna cijenama tekstilnih proizvoda proizvedenih u Kini i
Indiji, a koji su zastupljeni na tržištu BiH.
Sve ovo, ako se posmatra iz ugla investiranja u čiste tehnologije, koje su strateška prilika
za razvoj u BiH, može poslužiti kao važan ulazni
podatak za buduće investitore, jer infrastruktura
u BiH još uvijek postoji. Praonica u Visokom, kao
što je navedeno, uz malo ulaganje može dostići
tražene ekološke i proizvodne standarde. Proizvodni pogoni za tekstile od vune jedino u zadnjoj fazi procesa proizvodnje zahtijevaju posebne
dijelove i mašine koje proizvode izolacione elemente, ostatak procesa je zadovoljavajući i ne
treba se mijenjati. Prema studiji izvodljivosti, koja
je rađena za potrebe apliciranja na razvojni
projekt prema Austrijskoj razvojnoj agenciji ADA,
planiraju se mjesečni kapaciteti proizvodnje u tri
smjene, od 200 tona vune za proizvodnju izolacionih panela.141 Dodatno, postoji obrazovana radna snaga u ovom sektoru.
Kvalitet vune za izolacione elemente
ne mora biti visok, tako da polugruba vuna
koja se dobija od autohtonih ovaca pramenki na području BiH, odgovara zahtjevima ove proizvodnje.
U razmatranju ove tematike potrebno je razmotriti mogućnost obezbijeđenja
balirki za kompresiju vune, kako bi se smanjili troškovi transporta. Nadalje, očekuje
se dodatna edukacija farmera sa ciljem
zaštite i ishrane.
Potrebno je takođe strateški pristupiti
rješavanju organizovanog prikupljanja
vune preko udruženja ili zadruga koji bi
postali sabrini centri. Prikupljanjem vune
riješio bi se i problem bacanja vune u prirodu gdje predstavlja ekološki otpad.
Prema navodima istraživanja UNDP
iz 2010. godine, u BiH se uvozi određena
količina ovčje vune iz Hrvatske da bi se ista
izvezla iz BiH u Tursku, dok je domaća vuna
razbacana po rijekama i šumama BiH. Ovoj
tematici potreban je organizovan pristup. U
BIH i regiji potrebno je otvoriti nove pogone
prerade traženih izolacionih elemenata od
vune koji imaju svoje mjesto na tržištu EU i
USA, a koji zbog lokalnog sakupljanja i prerade troše malo primarne energije i emsije
CO2.
Rješavanje problema tržišta vune
treba biti dio šire strategije čiji je cilj
poboljšanje sektora ovčarstva. Potrebno je
strateški pristupiti organizovanju proizvodnje termoizolacionih elemenata od vune
u BiH, jer je veći dio vune iz BiH pogodan
upravo za ovu proizvodnju. Veoma je bitno da se međusobno povežu određene
struke, tržište i krajnji korisnici, da se stvori
lanac vrijednosti, te da se izgradi svijest o
prednostima ovog materijala. Nadalje,
potrebno je pristupiti promociji ovih proizvoda i njihovih prednosti, te iskoristiti sve
beneficije za prirodu i okoliš.
4.2.8.
Zaključak
Ovčja vuna je prirodan, obnovljiv i
održiv materijal. Istovremeno, to je materijal
koji smanjuje opasnost od klimatskih promjena kao i emisiju CO2 prilikom obrade,
ugradnje i recikliranja. Također, to je materijal koji je zdrav za okoliš i čovjeka.
Na osnovu dobivenih rezultata
istraživanja koji su tretirali ovaj materijal,
može se zaključiti da termoizolacijski proizvod od ovčje vune ima uporedive karakteristike sa drugim konvencionalnim izolacionim materijalima. U nekim situacijama
vuna pokazuje čak i bolje karakteristike.
U priremi studije izvodljivosti je učestvovalo udruženje
Green Council; www.green-council.org
141
107
Higroskopnost, odnosno sposobnost da
apsorbuje vlagu, a pri tome sprečava
stvaranje kondenzata, reguliše vlažnost u
zraku, te stvara veoma kvalitetan i ugodan
unutrašnji ambijent je ogromna prednost
ovog materijala. To je veoma važna osobina građevinskih materijala za optimalno funkcionisanje zgrade. Prednost ovčje
vune ispred konvencionalnih izolacionih
materijala pored higroskopnosti jeste njena dugotrajnost. Ovčja vuna može trajati
do 50 godina, što je znatno duži period trajanja u odnodu na druge termoizolacione
materijale.
Istraživanjima je dokazano da je
ovčja vuna idealan materijal za izolaciju
u građevinarstvu. Dodatno, lokalna vuna
je niskog kvaliteta kada se radi o finoj tekstilnoj industriji, međutim, njene karakteristike itekako zadovoljavaju standrade
potrebne u proizvodnji panela za sektor
građevinarstva. Potencijal treba da bude
iskorišten u svrhu alternativnog korištenja
vune u građevinarstvu, a koji ide dalje od
tradicionalne prerade ovog materijala u
tekstilnoj industriji.
Cijena ovčje vune u BiH i regiji je niska. U BiH postoji praonica vune u Visokom
čiji mjesečni kapacitet, u jednoj smjeni,
iznosi 60 tona. Pranje može biti organizovano u tri smjene da bi se tretirao lokalno
oganizovano i održivo prikuplajni materijal
u BiH.
Proizvodnjom termoizolacijskih panela od ovčje vune u BiH, sa postojećom
infrastrukturom i kvalifikovanom radnom
snagom, može se proizvesti kvalitetan i cijenom konkurentan proizvod za zahtjevno
EU ili USA tržište. Takođe, proizvodnja može
biti jednostavno prilagođena postojećim
pogonima. Samo posljednji dio u procesu
proizvodnje termoizolacijskih panela od
vune, u odnosu na postojeći, je drugačiji i
zahtjeva posebne mašine za obradu.
Ovčja vuna je građena od biorazgradivog proteina i nakon korištenja u
građevinskoj konstrukciji ista se može pretvoriti u prirodno đubrivo.
108
Brigom o životinjama dolazi se do očuvanja
biodiverziteta i autohtonih vrsta životinja na
planeti Zemlji, te uspostavljanja ravnoteže
i raznolikosti. Adekvatnom podrškom
ovčarskog sektora, došlo bi do očuvanja
autohtone vrste ovaca pramenki u BiH.
Bitno je naglasiti da se ovaj materijal može
jednostavno reciklirati odnosno ponovo
koristiti.
Na žalost, BiH kao i zemlje u regionu,
nemaju strategiju korištenja materijala koji
predstavlja samoodrživi prirodni kapacitet,
a koji trenutno predstavlja ekološki problem.
Neophodno je obezbijediti da se
ovaj materijal u budućnosti prepozna kao
strateški građevinski materijal i da se koristi
na okolišno prihvatljiv način.
BiH ima tradiciju uzgoja ovaca,
obrade i proizvodnje ovčje vune, kvalifikovanu radnu snagu, dok se istovremeno
velike količine ovog materijala ne koriste i
neadekvatno tretiraju. Postojeća infrastruktura bi se uz manja ulaganja mogla prilagoditi važećim standardima u EU.
BiH treba prilagoditi svoje zakone
pravnoj stečevini EU i usvojiti najsavremenije regulative za ovaj sektor. Potrebno je
podići svijest svih aktera (poljoprivrednika,
arhitekata, javnih službenika, predstavnika građevinske industrije, projektnih biroa,
univerziteta) o održivosti i okolišnim zahtjevima, te obezbijediti njihovu adekvatnu
edukaciju, kako bi se podržala promocija
korištenja ovog materijala i njegovo plasiranje na tržište.
Ovčja vuna, sa karakteristikama izolacionog materijala i materijala koji štedi
energiju, daje odgovore na većinu zahtjeva savremene održive arhitekture. Dodatno, potrebno je sugerisati da buduća
istraživanja u BiH i regiji budu fokusirana na
ostale mogućnosti proizvodnje vune, na
prednosti kombinovanja vune sa ostalim
prirodnim materijalima kao što su drvo,
glina, kreč, slama, te na druge prednosti
čistih tehnologija.
4.3.
SLAMA I NJENA
SVOJSTVA
GRAĐEVINSKOG
MATERIJALA
Slama je korištena vijekovima u
građevinarstvu. Svake jeseni čovjek je na svojim
poljima posijanim žitaricama, pored žita koje je
koristio za hranu, dobijao i nusproizvod – slamu.
Slama je naziv za drške ili slamke (dio između korijena i klasa) ovih žitarica. Čovjek je slamu prikupljao i koristio u stočarstvu za pokrov u stajama ili
štalama, kao i za ishranu stoke u zavisnosti vrste
slame i stoke. Višak slame je podoravao u oranice gdje bi slama postajala prirodno đubrivo, ili
palio diektno na oranicama pa onda podoravao.
U Evropi, zbog svojih termičkih karakteristika, višak slame se koristi u građevinarstvu, za
pokrivanje objekata ili za fasade. Rijetko su se
gradili objekti od bala slame. U tabeli koja slijedi dat je pregled korištenja pojedinih žitarica u
građevinarstvu:
•
•
•
•
otpornost na potres,
otpornost prema nametnicima,
jednostavno i jeftino održavanje i
jednostavno inkorporiranje ovih
objekata na postojeću infrastruk
turu.
Zgradama od slame promovira
se manja potrošnja energije i materijala, korištenje obnovljivih izvora energije, upotreba obnovljivih i ekoloških
sirovina, smanjenje troškova izgradnje te
unapređenje kvalitete življenja.
„Ključni pojam za razumijevanje slame
kao građevinskog materijala je novi koncept izgradnje, tzv. “faktor 10“, po kojem
se znatno smanjuje energija za izvedbu
građevina (tzv. primarna energija), te energija tokom eksploatacije, a sve za deset
puta, odnosno kuće od slame troše deset
puta manje energije u odnosu na konvencionalnu izgradnju.“142
Tabela 4.3.1.: Korištenje slame u građevinarstvu kroz
historiju; Izvor: Berge B. (2000, 2001); „The Ecology of
Building Materials“, Reed Educational and Professional Publishing Ltd
Slama je materijal koji u posljednjem periodu građevinskog održivog
stvaranja dobija značajnu pažnju kao prirodan, energetski i ekološki održivi materijal. Korištenjem slame kao građevinskog
materijala stvaraju se uslovi za manje
korištenje drugih građevinskih materijala
koji nepovoljno utiču na okoliš. Slama se
takođe po završetku svog životnog ciklusa
u građevinarstvu može reciklirati, kompostirati i koristiti kao prirodno đubrivo.
Prednosti slame kao građevinskog
materijala su brojne, a najčešće se navode
sljedeće:
•
•
•
•
•
•
•
niska cijena slame kao sirovine,
dostupnost te jednostavnost arhitek
tonskog oblikovanja,
dobra toplinska i akustična izolacija,
trajnost,
fleksibilnost i moduliranje,
otpornost na požar,
relativno dobra statička čvrstoća,
„Gradnja balama od slame je pametan način gradnje. Mudrost ovog načina
gradnje ne očituje se samo u tehnici gradnje zida, čije potvrđivanje tek predstoji,
već je to radikalno drugačiji pristup samom
procesu gradnje.“ 143
Glasnović Z.; Horvat J., Omarić D. (2008),; „Slama
kao superiorni građevinski materijal“; Magazin Stručno/
Zaštita okoliša, maj 2008.god. http://www.fkit.unizg.
hr/_news/31890/Tehnoeko%20-%20Slama.pdf posjećena
08.08.2012.
143
Jones B. (2006); „Priručnik za gradnju kuća od bala
slame“, Data art+Studio, Mursko Središće
142
109
Gradnja je krajnje jednostavna, a radnicima na gradilištu ne trebaju specijalne
vještine i znanje. Proces klasične gradnje
je jednostavan i podrazumjeva slaganje i uklapanje bala sjena, koje su prethodno pripremljenje na polju, direktno na
gradilištu.
Slama je građena od celuloze i zraka
i dobar je izolator. Koeficijent toplotne provodljivosti prema evropskim normama (testiran suh materijal pri temperaturi od 10°C)
prema ÖNORM B6015 iznosi λ=0,0380 W/
mK. Referentna vijednost u uslovima sa 20%
vlage iznosi λ =0,0456 W/mK. Ove vrijednosti pokazuju da slama ima slične referentne
vrijednosti λ kao lan, konoplja, ovčja vuna,
pluto i celuloza.144
Tabela 4.3.2.: Izvor: Glasnović Z., Horvat J., Omarić D.
(2008); „Slama kao superiorni građevinski materijal“; Magazin Stručno/Zaštita okoliša, maj 2008.god. http://www.
fkit.unizg.hr/_news/31890/Tehnoeko%20-%20Slama.pdf
posjećena 08.08.2012.
Ono što je posebno interesantno je
to da ovako niski koeficijenti toplotne provodljivosti slame omogućavaju lako postizanje standarda za pasivne kuće.
U-koeficijent bale slame širine 450 mm,
odnosno zida sagrađenog od slame širine
450 mm je 0,13 W/m²K, što je veoma nizak
koeficijent provodljivosti toplote, te taj podatak ovaj materijal stavlja na visoko mjesto termoizolacionih materijala.
Gradnja slamom utiče na izradu temelja jer je slama jako lagan materijal. Njena težina je u prosjeku za 65% manja od
težine cigle, a pri tome ima veću nosivu
površinu preko koje se opterećenje prenosi
i disperzuje.
Iz tog razloga se proračuni za temelje objekata od slame kalkulišu sa mnogo manjim opterećenjima, što svakako
utiče na smanjenje cijene, količine materijala i energije potrebne za izradu temelja
za kuće od slame. Kod izrade temelja
najvažnije je osigurati izolaciju temelja od
vlage da bi se tako zašitile bale slame od
dodira sa vlagom.
Zidovi od slame su takođe zvučni
izolatori čemu svjedoče stanovnici ovakvih
objekata, koji zbog jake izolacije vanjskih
zvukova veoma dobro čuju unutrašnje zvukove pa je njihov osjećaj drugačiji i ugodniji
nego kada borave u kućama izgrađenim
od drugih materijala.
Istraživanaj TUW ;katedra za fiziku zgrade, mentor prof A.
Korjenić; diplomaseminar Bauphysikalische, ökologosche
und ökonomische Bewertung eines Strohballenhauses
145
Glasnović Z., Horvat J., Omarić D. (2008); „Slama kao
superiorni građevinski materijal“; Magazin Stručno/
Zaštita okoliša, maj 2008.god. http://www.fkit.unizg.
hr/_news/31890/Tehnoeko%20-%20Slama.pdf posjećena
08.08.2012.
146
Jones B. (2006); „Priručnik za gradnju kuća od bala
slame“, Data art+Studio, Mursko Središće
147
Magwood C., Mack P., Therrien T. (2005); „More Straw
Bale Builidng“, New Society Publisher; Canada
144
110
U Hrvatskoj postoji veći broj entuzijasta i stručnjaka koji podržavaju ovu gradnju i istražuju njene prednosti. U svom radu
Z. Glasnović, J. Horvat, D. Omarić; „Slama
kao superiorni građevinski materijal“ iz maja
2008.god. navode: „ Iako se slama u Hrvatskoj danas smatra otpadom, ona može biti
vrlo jeftini građevinski materijal. Isporučena
bala slame košta u prosjeku samo oko 1
EUR ili 0,5 EUR s polja. Zidovi dvokatne kuće
stoje samo oko 900 EUR, što je zaista malo
u usporedbi s cijenom zidova od opeka i
blokova koji koštaju oko 15.000 EUR.“145
Ljepota slame je u tome što kombinuje veliki potencijal nosivosti ovog materijala i njegovih izolacionih osobina. „To je
materijal koji je građevinski blok i izolacija u
jednom.“ 146
„Prema istraživanju urađenom na
Eindhoven tehničkom univerzitetu (Eindhoven Technical University) na zidu od bala
slame, pokazalo se da ovakav zid dostiže
standard ISO 140-3 za zvučnu izolaciju u
zgradama.
Testiran je uzorak zida 1,88 m² sa
sljedećim karakteristikama: zid od bale
slame (gustoće 120-130kg/m3) obrađen
fasadom u kombinaciji zemlja/glina/slama/gips između 25mm i 35mm debljine
(namjerno asimetričnog maltera) bez
ojačanja sa gips mrežom. Dobijeni rezultat jeste zaštita od buke od 55 decibela
(dB). Bitno je napomenuti da kod ugradnje
prozora, vrata, spojeva, na ovakvom zidu
treba voditi brigu o pravilnom zaptivanju
da bi i ovi elementi objekta takođe ispunili
zahtjeve akustike.“147
Slama ne sputava dizajnera u njegovom
stvaralačkom procesu, čak šta više ovaj materijal dozvoljava sve forme i oblike i veoma se lako
prilagođava svim traženim prostorima.
Zidovi od bala slame su veoma otporni
na požar. Bale slame, sa jedne strane, sadrže
dovoljnu količinu zraka da pruže odličnu izolaciju, ali je istovremeno, sa druge strane, to nedovoljna količina zraka da omogući zapaljenje
ovog materijala, jer je slama u balama zbijena.
Otpornost na požar se dodatno unaprijeđuje
odabirom optimalnog materijala za finalnu
obradu zida od slame.
Kuće građene od slame su otporne
na zemljotres jer svojim debelim zidovima
izgrađuju svoju vlastitu težinu i veoma su stabilne konstrukcije. U zavisnosti od forme objekta,
preporučuje se dijagonalna konstrukcija na pojedinim zidovima, kao dodatna zaštita od zemljotresa.148
Kuće od drveta su otporne na zemljotres i preporučuju se kao tip gradnje pogodan za trusna područja. Vođeni tom
logikom kuće građene od slame imaju iste
ili bolje karakteristike od drvenih kuća, radi
osobina nosivosti bala slame. Preporučuju
se istraživanja koja će dovesti do optimalnih
fleksibilnih rješenja prilagođenih seizmičkim
zahtjevima područja u kojim se grade.
Kuće od slame su trajni objekti a
ključ trajnosti leži u dobrom dizajniranju i
kvalitetnoj izradi te završnim slojevima koji
omogućavaju ovom materijalu da diše, a s
druge strane predstavljaju odličnu zaštitu i
sigurnost.
Svjedoci svemu što je do sada navedeno jesu kuće od slame u državi Nebraska, USA koje još uvijek odolijevaju vremenu i prirodnim nepogodama. Ove kuće
su svjedoci da slama kao građevinski materijal ima budućnost, posebno ako se u
planiranje i dizajn uključe stručnjaci koji će
iznaći optimalna rješenja korištenja ovog
prirodnog materijala sa odličnim karakteristikama za buduće objekte stanovanja i
njihove zdrave uslove za život. Svake godine bilježi se porast izgrađenih zgrada od
slame u Evropi i svijetu.
U Belgiji su sve izgrađene kuće od slame
dobile dozvolu. U Njemačkoj je od 90-tih
do danas izgrađeno 95 objekata od slame,
od kojih je 20 paviljona ili manjih objekata,
a 75 stambenih kuća. U Francuskoj se sve
više radi u slami koju promoviše državna
organizacija za gradnju slamom „les Compaillons“. U Velikoj Britaniji Barbara Johns,
stručnjak za slamu, prenosi znanja o gradnji
slamom u kišovitim dijelovima zemlje, gdje
su izgrađeni slamnati objekti veoma dobrih
karakteristika.
Takođe je pokrenuta proizvodnja
prefabrikovanih panela od drveta punjenih slamom „ModCell“ čiji paneli imaju
U - vrijednost od 0,19 W/m²K do 0,11 W/
m²K. U Italiji su do sada izgrađene i dobile
dozvolu 3 kuće od slame. U Austriji je od
1998. godine izgrađeno 50 niskoenergetskih i pasivnih kuća od slame sa drvenom
konstrukcijom. Takođe, u Austriji postoji
udruženje na državnom nivou, koje okuplja struku i industriju s ciljem iznalaženja
najboljih rješenja. I u drugim državama Evrope, kao što je slučaj u Holandiji, Estoniji,
Latviji, Bugarskoj, Španiji, Češkoj i Slovačkoj
bilježe se aktivnosti u građenju slamom. U
USA, gradnja slamom je znatno razvijenija.
Graditelji su stigli do treće generacije kuća
od slame sa upotrebom novih tehnologija i upravo odatle seže većina uticaja na
građenje slamom u Evropi.149
Slike 4.3.1.: Architectural design: White Design; UK 2013;
Izvor: http://strawbalehouse.org/idea-for-a-21st-centurystraw-bale-construction/
4.3.1.
Zdravstvena
svojstva
slame
Slama, posebno organski uzgojena,
predstavlja zdravu alternativu za izgradnju zdravih prozračnih kuća. Stanovanje
unutar zidova od slame može poboljšati
kvalitetu zraka koji se udiše. Ukoliko je organski uzgojena, ona ne sadrži nikakve
toksine u sebi. Iz slame ne isparavaju štetni
spojevi poput formaldehida, što je slučaj
kod mnogih drugih modernih materijala
kojima su građene kuće za stanovanje.
Jones B. (2006); „Priručnik za gradnju kuća od bala
slame“, Data art+Studio, Mursko Središće
149
Europen Strawbale gathering 2007 report; http://
www.strawbale-net.eu posjećena 27.10.2013.
148
111
O njenim zdravstvenim svojstvima
svjedoče slamarice - ležaji za spavanje kao
i jastuci od slame. To je prirodni materijal
koji se stoljećima koristio za izradu ležaja i
pružao je zdrav komfor i miran san. Ovaj
materijal je bio posebno popularan kod
krevetaca (kolijevki ili bešika) za dojenčad.
Beba je na ovaj način bila okružena prirodnim materijalom koji diše i koji je lagan za
nošenje.
Stvaranje plijesni na ovom prirodnom
materijalu jedini je rizik za zdravlje čovjeka.
Iz tog razloga slama mora biti osušena po
posebnim propisima. Ukoliko se slama koja
se koristi presuje u bale za građenje na
traženu vrijednost gustoće materijala od 80
i 90 kg/m3 i osuši po traženim standardima,
rizik za stvaranje plijesni je minimalan. Dodatno, ukoliko se prilikom građenja, bale
postave na pripremljenu suhu površinu, odignutu iznad zemlje i zaštićenu od atmosferilija, to dodatno osigurava objekat od
plijesni. Objekti građeni od slame, rađeni
po standardima, osiguravaju veoma
kvalitetan zrak unutar objekta, nemaju aktivna zračenja niti izlučivanja opasnih hemijskih supstanci, te su jako zdravi za korisnika.
Kuće od slame imaju veoma dobru
zaštitu od buke. „Još jedna blagodat po
zdravlje, u kući od slame, je miran, ugodan
i tih ambijent, zahvaljujući visokom stupnju zvučne izolacije, najvišem termalnom
komforu i visokoj kvaliteti zraka.“150 Prema
velikom broju testiranja, objekti od slame
su takođe otporni na vatru i zemljotres što
dodatno štiti zdravlje korisnika.
Za formiranje bala od slame nisu
potrebna dodatna ljepila ili neki drugi
vezni slojevi. Slama se pribija i lijepi sama
stvarajući čvrstu formu koja je osigurana
veznim trakama. „Vrste žitarica kao što su
raž, pšenica i lan sadrže prirodno ljepilo, te
uz snažno sabijanje ne zahtjevaju dodatne
aditive da bi bile spremne za gradnju.“151
Glasnović Z., Horvat J., Omarić D. (2008); „Slama kao
superiorni građevinski materijal“; Magazin Stručno/
Zaštita okoliša, maj 2008.god. http://www.fkit.unizg.
hr/_news/31890/Tehnoeko%20-%20Slama.pdf posjećena
08.08.2012.
151
Berge B. (2000, 2001); „The Ecology of Building Materials“; Reed Educational and Professional Publishing Ltd
150
112
Upotrebom netoksičnih organskih
završnih fasadnih slojeva poput gline, prirodnih pigmenata, boja, piljevine i kreča,
te prozračivanjem, može se osigurati jedna
od najsigurnijih i najugodnijih atmosfera za
stanovanje.
Za obradu ovog materijala nije
potrebna posebna oprema i zaštita. D o voljne su rukavice i naočale radi eventualne prašine koja se stvara prilikom lomljenja
klasja. Ovaj materijal također ne predstavlja opasnost za radnike na gradilištu.
Kuća od slame izgrađena je od
prozračnog i zdravog materijala koji nema
štetna djelovanja na čovjeka, osigurava
siguran i zdrav prostor za življenje.
4.3.2.
Ponašanje
slame u požaru
Parametri koji najviše utiču na zapaljivost i brzinu izgaranja slame su:
vlažnost, vrsta slame, masa (gustoća) sabijanja slame u bale, sadržaj drugih primjesa,
temperatura neposredne okoline, odnos
površine i volumena bale te pristup zraka u
balama slame.
Zidovi od slame testirani na požar
pokazali su odlične rezultate kao veoma
otporni materijali na požar. „Američko
društvo za ispitivanje materijala (American
Society for Testing and Materials) provelo
je veći broj testiranja na obrađenim zidovima od bala slame u Albuquerque i Kaliforniji, gdje je svaki od testiranih uzoraka
pokazao nevjerovatnu otpornost na vatru i
porast temperature.“ 152Pretpostavlja se da
mala količina oksigena u zbijenim balama
i sama zbijenost materijala, ne dozvoljava
vatri da se razvije i obuhvati ovaj materijal.
Posebno obrađen zid, u zavisnosti od tipa
obrade dodatno sadrži sloj koji štiti bale
slame od vatre.
Slama je licencirana kao
građevinski materijal u Austriji. Na TUW su
provedena testiranja na balama slame
bez impregnacije, gustoće 120 kg/m³ i
90 kg/m³. Testiranja su klasificirala tretirane bale slame u kategorjiju B2, po tada
važećim kategorijama.
Kod testiranja zida od slame, tretiranje zida
s otvorenim plamenom u trajanju od 90
minuta, postignuti su rezultati za kategoriju
B2, što nije teško postići ukoliko se fasade
zidova od slame zaštite sa malterom od
natrijevog silikata koji postiže rezultat B2
klase, posebno ako se malter radi sa obje
strane.Takođe je zaključeno da bi kategorizaciju u B1 postigle bale slame samoimpregnacijom ili obogaćivanjem gašenim
krečom. Ova testiranja su preporučila dodatnu zaštitu sa gašenim krečom. Posipanje gašenim krečom bi trebalo organizovati
pred žetvu (prije formiranja bala), čime bi
se pored bolje zaštite od požara dodatno
postigla i zaštita od glodavaca.153
Dodatna istraživanja na neobrađenim balama slame rađena su na TUW
institutu prilagodljive tehnlogije 2002. god.
prema smjernicama ASTM, pri čemu je
zid od neobrađene slame bio izložen vatri
samo sa jedne strane. Strana ovakvog zida,
izložena vatri, izdržala je 30 minuta prije zapaljenja. Na drugoj strani zida je zabilježen
rast temperature za 12 ºC.154
Prilikom gradnje S-house u Austriji155
kao pokaznog centra od strane Centra
za odgovarajuće tehnologije (GrAT) pri
TUW, 2006. godine rađena su ispitivanja na
požar. Zid od slame je izdržao i odolio vatri
90 minuta, te postigao razred F90 prema
standardima DIN 4102-2. Rezultati dobiveni
testiranjem na TUW koriste se kao reference
u mnogim drugim državama svijeta. Zidovi od bala slame mogu odoliti
plamenu u veoma dugom vremenskom intervalu, a da ne dođe do zapaljenja. Bale
slame mogu biti izložene velikim temperaturama i izdržati veoma dugo u požaru, a
da ne izgube svoja konstruktivna svojstva.
Neka testiranja u USA pokazuju takve rezultate.
Godine 1993., u laboratoriji SHB
AGRA u Sandia, Novi Meksiko, USA rađena
su dva testa otpornosti na požar zida od
slame. Prvi test je tretirao zid od slame sa
slojem maltera, a drugi test je rađen na bali
slame bez maltera da bi dokazao otpornost
slame. Bala sijena je izdržala 30 minuta prije
nego se plamen upalio na površini bale.
Prirodno je da je zid od slame, zaštićen
malterom. Test na zid sa malterom je pokazao da je ovaj zid izdržao 2 sata izloženosti
otvorenom plamenu, a da se plamen nije
proširio u unutršnjost zida.156 Iste godine dodatna istraživanja potvrđuju iste rezultate u
Kanadi. “Bale slame su izdržale temperaturu do 1,832°C u trajanju od dva sata.”
— test je rađen u Državnom Savjetu za
istraživanja u Kanadi (Fire Safety Tests, National Research Council of Canada)157
Godine 2001., danski Institut za požar
i tehniku, testirao je zid od slame zaštićen
fasadom od gipsa, po najgorem scenariju, na bočnom dijelu, gdje je zid najviše
izložen požaru. Nakon 30 minuta izloženosti
vatri i temperaturi od 800°C na suprotnoj strani zida, koji nije bio izložen vatri, izmjeren
je porast temperature od samo 1°. Standard u Danskoj dozvoljava maksimalno
povećanje temperature na drugoj strani
zida do 80°C. (2001: The Danish Fire Technical Institute)158
Dobro ponašanje bala slame u
požaru se može objasniti niskim udjelom
kisika u balama slame kod veće gustoće.
Različiti rezultati se dobivaju i uslijed različite
obrade završnih slojeva koji se dodaju na
ovaj materijal. Završna obrada zida od
slame poboljšava zaštitu od požara, iako
sama bala slame može dostići tražene minimalne standarde kod zaštite od požara i
bez zaštitnih slojeva.
Bitno je naglasiti da je velika zaštita
od požara i ogromna pažnja u toku gradnje ovim materijalom neophodna. Vatra
ne predstavlja opasnost za dovršene
izgrađene strukture, ali je od ogromne
važnosti biti jako oprezan i imati plan
zaštite od požara za vrijeme izgradnje. Na
gradilištu se dešava puno rezanja, urezivanja i preoblikovanja bala što stvara radno mjesto neurednim i prekrivenim sitnim
komadićima slame, a upravo oni jesu jako
zapaljivi. Dodatno u fazi gradnje, potrebno
je osigurati minimalno jedan zid sa oblogom od gline, jer neobrađene bale slame
u dodiru sa vatrom mogu bili lakše zapaljive
sa slamčicama slame koje su bez zaštite.
Gruppe Angepasste Technologie an der TU Wien,
„Wandsysteme aus nachwachsenden Rohstoffen“, 2001.
Grupa prilagođene tehnologije na TUW, „Zidni sistemi od
obnovljivih sirovina“ 2001.
154
IBIDEM
155
S-house će biti prikazana kao primjer dobe prakse pod
4.3.4.4.
156
Istraživanaj TUW, katedra za fiziku zgarde; mentor prof dr.A. Korjenić; diplomaseminar http://catalogplus.tuwien.ac.at/primo_library/libweb/action/
display.do?tabs=detailsTab&ct=display&fn=search&d
oc=UTW_aleph_acc000614150&indx=25&recIds=UTW_
aleph_acc000614150&recIdxs=4&elementId=4&rend
erMode=poppedOut&displayMode=full&frbrVersion=
&dscnt=0&fctN=facet_local13&rfnGrp=1&frbg=&scp.
scps=scope%3A%28UTW_O_
SFX%29%2Cscope%3A%28UTW_aleph_acc%29%2Cprimo_
central_multiple_fe&fctV=Fakult%C3%A4t+f%C3%BCr+Ba
uingenieurwesen&tab=default_tab&dstmp=13975830790
16&srt=rank&mode=Basic&dum=true&rfnGrpCounter=1&
vl(freeText0)=korjenic&vid=UTW
157
Magwood C., Mack P., Therrien T. (2005); „More Straw
Bale Builidng“, New Society Publisher; Canada
158
IBIDEM
153
113
4.3.3.
Zaštita
slame
Slama se mora zaštititi od vlage. Prodor vode, kao i kod bilo kojih drugih vrsta
građevina predstavlja potencijalni problem. Ukoliko se slama ostavi u vlažnom
okruženju (iznad 20% vlažnosti i temperaturi iznad 10ºC ) na materijalu će doći do
stvaranja plijesni, odnosno doći će do
propadanja ovog materijala. Pored ovog
problema, u konstrukciji zida objekta i
sama plijesan može dovesti do zdravstvenih problema za korisnika.
Kratkotrajni doticaji sa vlagom
(vodena para) nisu problem ukoliko se
zid od slame ostavi da diše jer će slama
prirodno da se osuši na prozračnim mjestima. Završeni obrađeni zidovi od slame
biti će prozračni ukoliko se za oblaganje
zidova upotrijebe materijali koji takođe
dišu, odnosno ukoliko se koriste materijali
kao kod tradicionalnih tehnologija (glina,
kreč, pjesak, gips, otpaci od slame, odnosno mješavina ovih prirodnih materijala).
Cementna obrada dovodi do zatvaranja
pora i disanje zida se zaustavlja, tako da se
takva obrada zidova ne preporučuje kod
gradnje stambenih objekata gdje se vlaga stvara u unutrašnjim prostorijama, iako
takva obrada jedina osigurava potpunu
zaštitu od vlage s vanjske strane jer je vodonepropusna.
Canada Mortage Hausing Corporation; Pilot Study of
Moisture Control in Stuccoed Straw Bale Walls, www. cmhc-schl.gc.ca posjećena 06.05.2013.
160
Berge B. (2000., 2001); „The Ecology of Building Materials“, Reed Educational and Professional Publishing Ltd
161
IBIDEM
159
114
Kanadska državna kompanija za
stanovanje (Canada Mortage Housing
Corporation) preporučuje izbjegavanje
upotrebe maltera sa cementom jer je nepovoljna radi zatvaranja zida, odnosno da
se koristi samo u nepovoljnim klimatskim
uslovima sa jako puno padavina, a da
se malter od mješavine gline i kreča koristi u boljim klimatskim uslovima jer ovakav
malter dozvoljava nesmetano disanje zida
od slame. 159
Planiranjem detalja u toku projektovanja planeri mogu zaštititi ranjive dijelove
konstrukcije od slame. Ranjivi dijelovi na
koje treba usmjeriti posebnu pažnju su spoj
temelja i zida od slame, spojevi vrata i
prozora, strehe, kao i spojevi zidova. Neki
primjeri izgrađenih kuća od slame kao što
su S-house u Austriji, predstavljaju rješenje
temelja koji su odignuti od zemlje, odnosno
sa slojem vazduha između temeljne ploče
i zemlje. Preporučuje se da se završni sloj
zemlje uredi sa debljim slojem šljunka koji ne
zadržava vlagu u tom sloju. Temelji trebaju
biti dobro izolovani, te ne smiju prenositi
vlagu u zidove od slame. Dodatna zaštita
ovog materijala od plijesni je optimalno
odabrana fasada koja štiti i ujedno dozvoljava da zid od slame diše.
4.3.4.
Slama i
prerađevine
od slame
Slama je korištena vijekovima u
građevinarstvu, uvijek kao materijal za pokrov ili za fasadne slojeve, ali se rijetko koristila za gradnju kuće od slame. Podaci koji
su dobiveni istraživanjem u Njemačkoj, govore da su u toj državi kuće bile pokrivane
slamom još 730-400 godina prije nove ere. U Danskoj vjeruju da su njihove kuće pokrivane slamom već 2000 godina. Na otoku
Kattegart u Danskoj razvijena je posebna
tradicionalna tehnika pokrivanja krovova i
zidova sa morskom travom. Korištenje ovog
materijala je smanjeno na prelazu XIX i XX
stoljeća, najviše radi specifičnih zahtjeva
osiguravajućih društava, a dijelom i zbog
mehanizacije poljoprivrede.
Slama koja prolazi kroz kombajne,
nije više korisna za tradicionalno korištenje
u građevinarstvu. U Engleskoj, Njemačkoj i
Holandiji još je živ zanat pokrivanja slamom.
U nekim kulturama pokrivanje dijelovima
biljaka još je aktuelno. U Indiji, na primjer, 40
miliona kuća pokriveno je s lišćem i slamkama palme.160
„Kuće od slame prvi put su izgrađene
u državi Nebraska, USA, potkraj 19 vijeka, u
vrijeme kada su izumljeni parni strojevi za
baliranje slame vučeni konjima.“161
Nebraska nije bogata kamenom niti šumama,
a njeni stanovnici su se uglavnom bavili uzgojem žita. Zbog manjka drvene građe, počeli su
graditi priručne kuće od materijala koji su imali u
velikim količinama na svojim njivama, dok nisu
obezbjedili drugi građevinski materijal. Slama je
uz pomoć novih strojeva poprimala oblik velikih
blokova, sa kojima je bilo jednostavno graditi,
pa je tako gradnja i počela.
Gradili su direktno sa balama iz njiva od
kojih su pravili nosive zidove slažući bale jednu
na drugu. Pravljenjem i korištenjem ovakvih
priručnih kuća, upoznali su osobine ovog materijala, koji je pružao veoma dobru toplotnu
i zvučnu zaštitu. Poučeni dobrim osobinama
priručnih kuća od slame, počinju graditi stalne
kuće istim sistemom gradnje. Neke od tih kuća i
danas su u upotrebi.
„Ove rane metode gradnje doživjele su
svoj procvat do početka II svjetskog rata, sve
dok rat, porast populacije i početak upotrebe
cementa nisu doveli da ovakve tehnike
građenja polako padnu u zaborav. Tako je bilo
sve do kasnih 70-tih godina prošlog vijeka kada
su entuzijasti Judy Knox i Matts Myrhman, zajedno sa drugim pionirima gradnje, pomoću bala
slame, iznova napravili neke od takvih kuća,
usavršavajući metode gradnje i prenoseći
znanja nekolicini ekoloških entuzijasta.“ 162
Ideja građenja sa balama slame se u
savremeno doba brige o okolišu širi na druge
države i kontinente, tako da danas imamo veliki
broj entuzijasta širom svijeta koji koriste materijal
koji raste svake godine na žitnim poljima i ostaje
kao nusprodukt. „U zapadnoj Americi u 80tim
godinama prošlog vijeka desio se preporod
građenja sa slamom i sada je taj uticaj proširen
po cijelom svijetu.“163
Evropski stručnjaci za gradnju slamom,
samouki graditelji, arhitekti, predstavnici
industrije itd. okupljeni u mrežu razmjenjuju
iskustava, informacije i istraživanja u cilju
promovisanja ove čiste održive gradnje
u svijetu. Posebno su aktivne dvije zemlje
Evrope: Njemačka i Austrija, koje su razvile
pasivne kuće od slame.
Gradnja slamom se dijeli na dva
bazična stila ili metode građenja:
Nebraska metoda ili metoda nosećih
zidova od bala gdje bale slame predstavljaju nosivu konstrukciju
Metoda laganih konstrukcija sa okvirom i laganom nosivom konstrukcijom
od drveta (betona, cigle ili čelika) sa
ispunom nosećih zidova sa slamom
Nebraska metoda je jednostavnija,
ali mana te metode jeste zaštita materijala
za gradnju zbog toga što se krov postavlja
tek kada se izgrade svi zidovi, te su samim
tim otvori za prozore i vrata ograničeni.
Metoda laganih konstrukcija rješava
problem zaštite materijala jer se krov može
postaviti prije zidanja, a dizajneri su manje
ograničeni u dizajniranju ovih objekata.
Slika 4.3.2.: Slojevi karakterističnog zida od slame; Izvor: Profil zida od bala slame – sa laganom drvenom konstrukcijom (GrAT - Center for Appropriate Technology, Vienna
University of Technology) http://www.grat.at posjećena
20.07.2013.
Problemi koji nastaju prilikom gradnje upravo su predmet istraživanja. Kako
riješiti problem vertikalnog uvezivanja
bala slame radi njihove kompaktnosti, ili
problem slijeganja ovog materijala pod
pritiskom krovne konstrukcije. Pokazalo se
da ovaj materijal ima tendenciju slijeganja
i bez pritiska što stvara određene probleme
u zaptivanju kao i kod održavanja fasada.
„Centar za istraživanje zgrada pri
Univerzitetu u Novom Južnom Welsu u Australiji (Building Research Centre of the University of New South Wales) 1998 . godine
je testirao obje vrste zida (Nebraska zid i zid
sa laganom konstrukcijom) izlažući ih maksimalnom vertikalnom statičkom pritisku koji
je imao snagu vjetra od 134 mph (60m/s).
Testirani zidovi su pokazali stabilnost koja
je bila veća od zahtjevane po ASTM E72
standardu u Australiji.“164
Veliki broj istraživanja o ovom prirodnom materijalu utiče na savremeni razvoj
građevinskih elemenata koji se proizvode
od slame ili sa slamom. Razoj novih elemenata gradnje od slame u kombinaciji sa
drugim materijalima usmjeren je prema izradi elemenata koji se prilagođavaju zahtjevima tržišta, odgovorima na manjkavosti i specifičnim zahtjevima gradnje.
Jones B. (2006); „Priručnik za gradnju kuća od bala
slame“, Data art+Studio, Mursko Središće
163
King B. (2006); „Design of sraw bale buildings“, The state
of the art. San Rafael, California, Green builidng press
164
IBIDEM
162
115
U tom smislu su razvijeni građevinski elementi od prešane slame najčešće kao
ploče različitih dimenzija ili blokovi za gradnju.
Ploče se rade 100% od slame,
mogu se reciklirati i biorazgradive su, te ne
sadrže toksine ili druge štetne elemente za
čovjeka. Njihove tehničke osobine su slične
medijapan pločama.
Slika 4.3.3.: Ploča od prešane slame: Izvor:www.gradimoslamom.hr posjećena 21.09.2013
U USA su pripremljeni prototipi blokova koji koriste 96% rižine slame. Kalifornija
na 240 000 hektara godišnje proizvede 1,35
miliona tona rižine slame. Samo se 3-4% koristi u komercijalne svrhe, ostatak se pali na
oranicama što predstavlja veliku opasnost
za okoliš.
Kompanija Oryzatech je proizvela
prototip bloka za gradnju kuće te pokreće
proizvodnju ovih blokova u USA. 165
Slika 4.3.3.a: Blokovi od rižine slame
Izvor: http://www.oryzatech.com
posjećena 21.09.2013.
Zvanična stranica komapnije proizvođača blokova
od rižine slame u USA;
http://www.oryzatech.com/
posjećena 08.05.2013
166
Berge B. (2000., 2001.); „The Ecology of Building Materials“, Reed Educational and Professional Publishing Ltd
167
Više o ovom projektu i rezultatima istraživanja može
se naći na zvaničnoj stranici Centra za istraživanje Bath
UK, http://www.bath.ac.uk/research/news/2010/09/16/
hemp-house/
165
116
Kod proizvodnje blokova ili ploča od
slame često se dodaju ljepila, iako većina
materijala u svojoj strukturi sadrže prirodna ljepila koja se oslobađaju toplotom i
pritiskom, tako da u većini slučajeva nema
potrebe za dodavanjem vještačkih ljepila.166
Slama se često kombinuje sa glinom,
pijeskom i krečom. Neki od maltera za
kuće od slame se rade u kombinaciji ovih
materijala i predstavljaju prirodne, održive,
prozračne i trajne fasade na objektima.
Ovakve fasade najbolje odgovaraju prirodi materija kao što je slama.
U centru za istraživanje građevinskih
materijala na univerzitetu Bath u Velikoj Britaniji (Building Research Establishment Centre for Innovative Construction Materials)
započeo je 2009. godine projekt vrijedan
740.000 funti kojeg su pokrenule britanska
vlada i građevinska industrija. Cilj projekta
je istraživanje i razvoj građevinskih materijala u građevinarstvu, a jedan od njih je i
opeka od konoplje pomiješana s krečom
kao vezivom.167
Konoplja se uzgaja hiljadama godina zbog svojih vlakana koja su se upotre-
bljavala za izradu užadi i tekstila. Biljka je
poznata pod imenom Canabis sativa. Ova
biljka je bila veoma važna za ekonomiju UK
u XVI vijeku kada je postojao zahtjev da
svaki poljoprivrednik mora da posije minimalno pola hektara sa sjemenom konoplje. U drugoj polovici XX. vijeka proizvodnja konoplje se znatno smanjila zbog sve
veće upotrebe pamuka i umjetnih vlakana
u tekstilnoj industriji, odnosno vještačkih vlakana u industriji vještačkih plastičnih materijala. U XXI .vijeku industrijska konoplja
ponovo vraća svoju reputaciju zbog svojih
značajnih zdravstvenih svojstava, nisu joj
potrebni pesticidi i herbicidi, značajna je
u industriji hrane jer zauzima drugo mjesto
u svijetu po brzini rasta (poslije bambusa),
a od sjetve do žetve potrebna su joj samo
četiri mjeseca, zbog široke lepeze upotrebe
i neutralnog uticaja na okoliš. Bitno je dodati da koncentracija psihoaktivne tvari
tetrahidrokanabinola (THC) u suhoj tvari industrijske konoplje ne prelazi više od 0,2 %.
Na Tehničkom Univerzitetu u Beču
(TUW) takođe se vrše istraživanja koja
uključuju industrijsku konoplju. Kompanija
Wineberg je od TUW zatražila ispitivanje
smanjenja potrošnje energije u industriji
ciglarskih blokova. Konoplja se miješa sa
glinom, formira u blokove, suši na prirodan
način te se takvi blokovi testiraju sa ciljem
iznalaženja optimalnih rješenja u industriji
ciglarskih blokova. Rezultati će biti dostupni krajem 2014. god.
U BiH je još uvijek dozvoljeno saditi
konoplju koja u sebi nema opojna sredstva,
odnosno vrste autohtonih sjemena koje su
se uzgajale u BiH vijekovima. U Hrvatskoj je
novim zakonom zabranjen uzgoj ove biljke,
odnosno odobren je uzgoj određene sorte
čije sjeme više ne postoji u bankama sjemena u Hrvatskoj. BiH ima prednost da uzgaja ovu nevjerovatnu biljku.
U Velikoj Britaniji, zbog opredjeljenosti da do 2016. godine dostignu strateške
ciljeve postavljene u programu 20-20-20,
provode se velika istraživanja i ciljano se
podržavaju industrije sa čistim tehnologijama koje tretiraju prirodne materijale.
Jedna od takvih industrija koja je razvila
novi tip prefabrikovanih zidova od slame jeste
komapnija ModCell http://www.modcell.com
Prefabrikovani zidovi se rade od drvene konstrukcije tj.okvira od drveta sa ispunom od bala
slame debljine 40 cm.
Već je navedeno da se U-vrijednost prefabrikovanih zidova ModCell kreće od 0,19 do
0,11 W/m²K, u zavisnosti od odabranih materijala i projektovanih dimenzija tih materijala u konstrukciji zida. Ovakvom metodom čiste proizvodnje, svakih 100 m² ovog zida zarobi 43 tone
CO2. Ovom patentiranom gradnjom dostignuti
su standardi zaštite od požara koji garantuju sigurnost konstrukcije u trajanju od 2 sata i 15 minuta, a akustična zaštita ovakvog zida iznosi 50db.
Uz sve navedeno, ovi savremeni sistemi gradnje
ne sputavaju arhitekte u njihovoj kreativnosti.
Slike 4.3.4.: Proizvodnja zidova Mod Cell; Izvor: zvanična web stranica komapnije ModCell http://www.modcell.com
posjećena 23.09.2013.
Slama pruža velik broj mogućnosti.
Veliki je broj stručnjaka i entuzijasta na svijetu koji su prepoznali ovaj materijal i koji
istražuju sve njegove mogućnosti, prednosti i područja poboljšanja i primjene.
BiH treba da prepozna mogućnosti
razvoja čistih tehnologija od slame, posebno u saradnji sa drvnom industrijom. Primjer rješenja iz UK može biti ideja vodilja za
budući razvoj prefabrikovane konstrukcije u domaćim pogonima, a primjeri
građevinskih elemenata od slame treba da
ukažu na mogućnosti razvoja pratećih grana privrede unutar domaće građevinske
industrije.
Slike 4.3.5.: Ugradnja i završni izgled zida Mod Cell; Izvor: zvanična web stranica kompanije ModCell http://www.modcell.com posjećena 23.09.2013.
4.3.4.1.
Osobine
slame
Slama je prirodan materijal koji ostaje kao nusprodukt žetvi na poljima zasijanim žitaricama (riža, pšenica, zob, raž).
Slama je dio biljke u obliku slamke između
korijena i klasa na vrhu. U vrijeme žetve, uz
pomoć posebnih strojeva za žetvu, odvajaju se klasja i zrna žitarice od slamki, koje
se istim tim mašinama baliraju, odnosno sa
Slika 4.3.6.: Izvor: Juriško I. (2010); „Ekološki termoizolacijski materijali“, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet kemijskog inženjerstva
i tehnologije
117
Tabela 4.3.3.: Izvor: Ubavić M., Bogdanović D. (2001.); Agrohemija; Institut za ratarstvo i povrtlarstvo Novi Sad;
Tabela 4.3.4.: Toplotna provodljivost materijala; Izvor: Juriško I. (2010); ”Ekološki termoizolacijski materijali”, Sveučilište u
Zagrebu Fakultet kemijskog inžinjerstva i tehnologije
„Slama je građena od celuloze,
hemiceluloze, lignina i silisijuma.“169 U zavisnosti od vrste žita od kojeg se slama uzima
za baliranje i građenje zavisi i tačan hemijski sastav ovog materijala, tj.hemijski sastav
varira od pojedinih vrsta žita. Mikroanaliza
materijala je manje važna u građevinskom
smislu od njegovog šireg značaja i osobina kao građevinskog materijala. Prema
iskustvima, kao i preporukama za testiranja
ovog materijala u laboratorijama, njegove
najvažnije osobine koje govore o kvalitetu i
čija kontrola je neophodna prije ugradnje,
jesu: sadržaj vlage, gustoća i historija odlaganja i čuvanja ovog materijala.
Nivo vlage slame pod velikim je uticajem okoliša u kojem raste, načinu obrade
i baliranja i zavisi o okolnostima u vrijeme
baliranja, okolnostima odlaganja i čuvanja
kao i transporta. Postoje jednostavne metode provjere nivoa vlage u balama koje
se mogu koristiti na lokalnim farmama.
Tabela 4.3.5.: Toplinska svojstva bala pšenične slame pri različitim gustoćama
Izvor: Juriško I. (2010); ”Ekološki termoizolacijski materijali”, Sveučilište u Zagrebu Fakultet kemijskog inžinjerstva i tehnologije
Gustoća bala od slame će takođe
varirati i zavisiti od vrste žitarice, vlažnosti
i zbijenosti ovog materijala u balama, što
ovisi o strojevima za baliranje. „Sadržaj
vlage u balama ne smije preći 15%, dok
relativna vlažnost zraka u bali ne smije preći
70%.“ 170
Na tržištu slama kotira kao jedan
od materijala koji ima najbolja svojstva toplotne provodljivosti. Istraživanja u
Njemačkoj i Austriji jasno pokazuju izvrstan
toplinski otpor bala sijena. Dobijene vrijedosti sa prisustvom 20% vlage prema ISO
8301 iznose IR = 0,0404 W / mK, odnosno
prema ÖNORM B 6015 iznos IR = 0,0456 W /
mK.171
Jones B. (2006); „Priručnik za gradnju kuća od bala
slame“, Data art+Studio, Mursko Središće
169
King B. (2006); „Design of sraw bale buildings“,The state
of the art. San Rafael, California: Green builidng press
170
Jones B. (2006); „Priručnik za gradnju kuća od bala
slame“, Data art+Studio, Mursko Središće
171
IstraživanjaTUW, katedra za fiziku zgarde, mentor
prof. Korjenić A.; diplomaseminar Bauphysikalische,
ökologosche und ökonomische Bewertung eines Strohballenhauses
168
118
U slučaju korištenja bala slame za
gradnju, potrebno je da slama bude što
gušče i kompaktnije sabijena, odnosno
stroj za baliranje bi trebao biti podešen na
maksimalno sabijanje.Dužina slamke pogodne za baliranje treba biti minimalno
150 mm, dok se idealne dužine kreću od
300 mm do 450 mm. „Težina bala za gradnju se kreće između 16 i 30 kg, ako se govori o prosječnim veličinama bala 450 mm
x 350 mm x 900-1125 mm.“ 168
Na američkom istraživačkom institutu za održivu gradnju Geiger Research Institute of Sustainable Builidng, prof McCabe
je ispitivao toplinska svojstva bala pšenične
i ječmene slame različitih gustoća. Za ispitivanje toplinskih svojstava, korištene su bale
debljine 48 cm. Rezultati ispitivanja svojstava pšenične slame prikazani su u tabeli
4.3.5.
Istraživanja su provedena na pet
bala pšenične slame različite gustoće.
Iz tablice se može uočiti da volumenski
specifični toplotni kapacitet raste s porastom gustoće uzorka. Porast od 112 kJm3K-1 između uzoraka najmanje i najveće
gustoće upućuje na to da gustoća jako
utiče na volumenski specifični toplotni
kapacitet. Toplotna provodljivost slame
se smanjuje s porastom gustoće te pri
određenoj gustoći postiže minimum. Daljnjim porastom gustoće, toplotna provodljivost će prvo stagnirati na minimalnoj vrijednosti, a zatim će se početi povećavati.172
Preduslov za uspješnu primjenu bala
sijena jeste njihova geometrija i homogenost gustoće bala. Samo iste i jednako
guste bale slame mogu pružiti dovoljnu i
dobru zaštitu vlage, toplotne provodljivosti
i stabilnosti. U sklopu jednog proizvodnog
eksperimenta se moglo zaključiti da, što
je veća gustoća bala, to sposobnost toplotne provodljivosti s vremenom korištenja
raste.173
Prof McCabe naglašava komplikovanost procesa prenosa topline u ovom
nehomogenom i poroznom materijalu.
Prenos toplote se odvija kombinacijom
različitih mehanizama koji uključuju prenos
toplote kroz čvrstu fazu, prenos toplote kroz
plinovitu fazu, mehanizam isparavanja i
kondenzacije vlage, te radijaciju s površine
krute faze. Zbog složenog mehanizma
prenosa toplote kroz ovakvu vrstu materijala, ukupni proces prenosa toplote moguće
je jednostavnjie opisati modelom mehanizma prenosa toplote uz neku prividnu (efektivnu) vrijednost parametra prenosa toplote. Zbog toga je nužno napomenuti da
su pravilniji nazivi tih toplinskih parametara:
-
-
prividna toplotna vodljivost
prividna toplotna difuzivnost
materijala“174
Nova
istraživanja
vanjskih
i
unutrašnjih uticaja toplotne provodljivosti
slame poboljšati će i optimizirati formate
upotrebe ovog materijala u građevinskom
sektoru.
Slama ima veoma visoke vrijednosti toplotne provodljivosti, što otvara velike mogućnosti razvoja čistih tehnologija
obrade ovog materijala u građevinarstvu.
Slama kao prirodan materijal ima optimalne vrijednosti primarne energije i negativne vrijednosti potencijala globalnog
zagrijavanja. Preporučene vrijednosti primarne energije i potencijala globalnog zagrijavanja građevinskog materijala slame
po državnom katalogu za građene u Austriji su sljedeće:
-
-
-
PEI – primarna energija neobnovljivi dio : 0,801 MJ7kg
PEI – primarna energija obnovljivi dio: 17,3 MJ/kg
Potencijal globalnog zagrijavanja:
1,25 kg CO2 equ./kg 175
Vrijednost potencijalnog zagrijavanja za slamu je negativan, sličan vrijednostima kod drveta i proizvoda od drveta,
odnosno vrijednostima kod prirodnih materijala, ali se u velikoj mjeri razlikuje od
vrijednosti potencijalnog zagrijavanja stiropora i plastike. Vrijednost potencijalnog
zagrijavanja stiropora je 4,169 kg CO2 equ./
kg što u poredbi s vrijednostima za slamu,
ukazuje na veliku prednost slame kao prirodnog izolacionog materijala.
Da bi se u budućnosti izbjegli osnovni
nedostaci bala slame (naeadekvatan nivo
vlage i neadekvatna zbijenost slame u balama) potrebno je posmatrati i poznavati
najvažnije fizičko građevinske paramentre
ovog materijala bazirane na rezultatima
posljednjih istraživanja:
•
Higroskopsko ponašanje slame
•
Opasnost od stvaranja gljivica - plijesni
Higroskopnost materijala je osobina
materijala da upija odnosno otpušta vlagu
vlažnost u određenom temperaturnom
okruženju.Najbitniji parametri kod posmatranja sklonosti ka stvaranju gljivica - plijesni
jesu vlaga i određena temperatura u okolini. Na Kassel Univerzitetu je 2008. god.
rađen eksperiment 176 koji je obuhvatao
24 probe sa slamom od pšenice, ječma,
raži, pira, graharice, konoplje, prosa i miscanthusa .177
Ashour T. (2003); „The use of renewable agricultural
by-Products as building materials“, PhD.
173
Krick B. (2008); “Untersuchung von Strohballen
und Strohballenkonstruktionen hinsichtlich ihrer
Anwendung für ein energiesparendes Bauen unter besonderer Berücksichtigung der lasttragenden
Bauweise“, (kassel university press); Istraživanje bala
sijena i konstrukcija od istih u pogledu njihove primjene u energetski efikasnoj gradnji
174
Juriško I. (2010); „Ekološki termoizolacijski materijali“, Sveučilište u Zagrebu Fakultet kemijskog
inžinjerstva i tehnologije
175
Zvanična stranica državnog kataloga za
građavinatsvo u Austriji: http://www.baubook.at/
vlbg/ posjećena 09.09.2103
176
Krick B. (2008); “Untersuchung von Strohballen
und Strohballenkonstruktionen hinsichtlich ihrer
Anwendung für ein energiesparendes Bauen unter besonderer Berücksichtigung der lasttragenden
Bauweise“, (kassel university press); Istraživanje bala
sijena i konstrukcija od istih u pogledu njihove primjene u energetski efikasnoj gradnji
177
miscanthusa - ne postoji prevod za ovu vrstu biljke
u našem jeziku.
172
119
Eksperimentom su posmatrane bale
slame, izložene različitim temperaturama
za određenu relativnu vlažnost zraka, da
bi se odredio sadržaj vlage u materijalu za
svaki uzorak pojedinačno. Nakon toga je
pripremljen dijagram sorpcijskih izotermi
posmatranih materijala. (Slika 4.3.7.)
Rezultat ovog eksperimenta pokazuje da su se sve testirane bale slame u
pogledu sadržaja vlažnosti ponašale isto.
U momentu kad relativna vlažnost postane
viša od relativne vlažnosti zraka φ=0.6 razlike u pogledu sadržaja vlage posmatranih
materijala postaju primjetne. Ključni kriterij
za rast gljivica - plijesni jeste vlaga koja
okružuje materijal, odnosno koju materijal
upije.
Slika 4.3.7.: Sorpcijske izoterme za različite posmatrane vrste slame; Izvor: Krick B. (2008); “Untersuchung von Strohballen
und Strohballenkonstruktionen hinsichtlich ihrer Anwendung für ein energiesparendes Bauen unter besonderer Berücksichtigung der lasttragenden Bauweise“
Tabela 4.3.6.: Maksimalni zagarantovani sadržaj vlage bez rizika za stvaranje gljivica-plijesni, Izvor: Krick B. (2008); “Untersuchung von Strohballen und Strohballenkonstruktionen hinsichtlich ihrer Anwendung für ein energiesparendes Bauen
unter besonderer Berücksichtigung der lasttragenden Bauweise“
Daljnji faktor koji utiče na rast gljivica - plijesni je vremenski period odnosno
dužina trajanja izlaganja materijala potencijalnim opasnostima od vlage. Što se
materijal kraće izložen toliko je i rast gljivica
manji. U praksi se pokazalo da tzv. konstantno izlaganje vlazi ne postoji, tako da
nije moguće postaviti parametre konstantnog izlaganja vlazi. Prije je moguće reći da
vlada dinamično stanje izlaganja materijala vlazi te se stoga rast gljivica – plijesni
može izračunati isključivo koristeći kompleksne proračune i simulacije.
Na osnovu kompleksnih proračuna
(simulacija) dobiveni su rezultati prema kojim su se odredile granične vrijednosti vlage
u materijalu, do kojih nema opasnosti od
stvaranja gljivica-plijesni. Te granične vrijednosti za posmatrane materijale slijede u
tabeli 4.3.6.
S jedne strane, nastanak gljivicaplijesni oslabljuje osobine materijala i konstrukcije, a s druge strane može imati
negativan uticaj na zdravlje korisnika (u zavisnosti od vrste gljivica - plijesni). Nisu sve
gljivice štetne po zdravlje. Gljivice koje imaju štetan uticaj na ljudsko zdravlje počinju
da se stvaraju tek od vrijednosti φ = 0,8.
120
Takođe je potrebno napomenuti da ne postoji optimalna vlažnost pri kojoj jednako rastu sve gljivice.
Sedlbauer je 2001. godine podijelio
građevinske materijale u klase od 0 do 3.
U grupu 1 spadaju biološko razgradljivi supstrati.178 Prema Fraunehofer Institutu, slama
spada u grupu 1. Za sve maerijale koji pripadaju grupi 1 važe uslovi da će se prve
niti klice plijesni pojaviti na 30 °C i kod relativne vlažnosti zraka koja prelazi vrijednost
φ=0,75.
Da bi se osigurali preporučuje se da
se u praksi krene od pretpostavke da neće
doći do pojavljivanja gljivica - plijesni ispod
vrijednosti relativne vlažnosti φ=0,7. Treba
naglasiti da su postavljeni uslovi idealni laboratorijski uslovi i da se takođe preporučuje
posmatranje i praćenje na praktičnim
primjerima.
Prednost slame naspram ostalih materijala je u tome da se vlaga relativno brzo
isparava. Većina prirodnih materijala ima
te osobine apsorpcije i disorpcije vlage.
Ukoliko građevinski materijal apsorbuje
vodu u nadprosječnim količinama, onda
će i oslobađanje odnosno isušivanje proticati sporije, što kao posljedicu opet može
imati rast gljivica-plijesni.179
Takođe je dokazano da veći udio
sjemena i zelenih biljaka u balama slame
mogu da pospješe rast gljivica - plijesni,
kao i količina slomljenih kratkih slamčica
slame. Bale slame sa većim udjelom neslomljenih slamčica su otpornije nego one
sa kraćim i slomljenim slamčicama, s toga
bi bale slame trebalo ugrađivati tako da
ne dođe do rizika lomljenja slamčica.
Dodatna testiranja su rađena u
Njemačkoj 2008. godine kroz naručenu
studiju od strane Stručnog saveza za gradnju sa balama slame u Njemačkoj (FASBA)
sa simulacijama WUFI i WUFI Bio. Testiranja
su imala za cilj da se pokaže dugoročno
hidrotermičko ponašanje građevina od
slame. Ono što je konkretno posmatrano
ovim testiranjem jeste rizik od nastanka
nepoželjnih gljivica - plijesni. 180
Slika 4.3.9.: Međusobna uslovljenost relativne vlažnosti
i temperature za stvaranje gljivica-pijesni kod slame
obložene glinom; Izvor: Abschlussbericht „Grundlagen zur
bauaufsichtlichen Anerkennung der StrohballenbauweiseWeiterentwicklung der lasttragenden Konstruktionsart und
Optimierung der bauphysikalischen Performance“, DBU,
Az. 22430 , 2008.
Slika 4.3.8.: Međusobna uslovljenost relativne vlažnosti i
temperature za stvaranje gljivica-pijesni; Izvor: Abschlussbericht „Grundlagen zur bauaufsichtlichen Anerkennung
der Strohballenbauweise- Weiterentwicklung der lasttragenden Konstruktionsart und Optimierung der bauphysikalischen Performance“, DBU, Az. 22430 , 2008.
Na dijagramu (Slika 4.3.8.), vidi se
prostor gdje ne postoji rizik za stvaranje
gljivica - plijesni za vrijednosti relativne
vlažnosti i temperature zraka, gdje su date
maksimalne vrijednosti i međuuslovljenost
ovih vrijednosti.
Sa povećanjem temperature, nivo
rizične relativne vlažnosti u materijalu se
smanjuje. Ukoliko se vještački doda gljivica
u tijelo koje je predmet simulacije u obomu
LIM0, rizik za širenje gljivica ne postoji. Ukoliko se gljivica aplicira u tijelu koji je predmet simulacije (na dijagramu obilježene
šrafiranom površinom), širenje gljivica na
cijelo tijelo je sigurno.181
Dodatno su rađena istraživanja na
bali slame koja je obložena glinom, koja
ukazuju da slama obložena glinom ima
manju toleranciju na pojavljivanje gljivica
- plijesni. (Slika 4.3.9.)
Krick B. (2008); “Untersuchung von Strohballen und
Strohballenkonstruktionen hinsichtlich ihrer Anwendung für ein energiesparendes Bauen unter besonderer
Berücksichtigung der lasttragenden Bauweise“ , (kassel university press), Istraživanje bala sijena i konstrukcija od istih u pogledu njihove primjene u energetski efikasnoj gradnji
179
Gruppe Angepasste Technologie an der TU Wien,
(2001); „Wandsysteme aus nachwachsenden Rohstoffen“, Grupa prilagođene tehnologije na TUW, „Zidni
sistemi od obnovljivih sirovina“
180
Krick B. (20089; “Untersuchung von Strohballen und Strohballenkonstruktionen hinsichtlich ihrer
Anwendung für ein energiesparendes Bauen unter besonderer Berücksichtigung der lasttragenden
Bauweise“, (kassel university press); Istraživanje
bala sijena i konstrukcija od istih u pogledu njihove
primjene u energetski efikasnoj gradnji
181
IBIDEM
178
121
Materijali s kojima se slama može
oblagati, a koji stvaraju minimalan rizik za
pojavu gljivica - plijesni su porozni materijali (kao što su malter, pijesak, drvo i neki
izolacijski materijali). Porozni materijali dozvoljavaju prozračivanje slame što uzrokuje sušenje slame i time umanjuje rizik pojave gljivica - plijesni.182 I ova provedena
istraživanja potvrđuju da je jako bitno da
se u procesu gradnje osigura optimalna
vlažnost ugrađenog materijala, odnosno
da se materijal zaštiti od kiše i drugih izvora
vlage, kako objekat ne bi posjedovao tzv.
početnu vlagu koja bi u procesu sušenja
kao posljedicu imala nastanak gljivica plijesni.
Slika 4.3.10.: Smije postavljanja slamčica u bali slame;
Izvor: Istraživanaj TUW, katedra za fiziku zgarde; mentor prof dr.A. Korjenić; diplomaseminar http://catalogplus.tuwien.ac.at/primo_library/libweb/action/display.do?tabs=detailsTab&ct=display&fn=search&do
c=UTW_aleph_acc000614150&indx=25&recIds=UTW_
aleph_acc000614150&recIdxs=4&elementId=4&rend
erMode=poppedOut&displayMode=full&frbrVersion=
&dscnt=0&fctN=facet_local13&rfnGrp=1&frbg=&scp.
s c p s = s c o p e % 3 A % 2 8 U T W _ O _
SFX%29%2Cscope%3A%28UTW_aleph_
acc%29%2Cprimo_central_multiple_fe&fctV=Fakult%
C3%A4t+f%C3%BCr+Bauingenieurwesen&tab=defau
lt_tab&dstmp=1397583079016&srt=rank&mode=Basic
&dum=true&rfnGrpCounter=1&vl(freeText0)=korjenic
&vid=UTW
Krick B. (2008); “Untersuchung von Strohballen
und Strohballenkonstruktionen hinsichtlich ihrer
Anwendung für ein energiesparendes Bauen unter besonderer Berücksichtigung der lasttragenden
Bauweise“, (kassel university press); Istraživanje
bala sijena i konstrukcija od istih u pogledu njihove
primjene u energetski efikasnoj gradnji
182
Gruppe Angepasste Technologie an der TU Wien,
„Wandsysteme aus nachwachsenden Rohstoffen“, 2001.
Grupa prilagođene tehnologije na TUW, „Zidni sistemi od
obnovljivih sirovina“ 2001¸
184
Krick B. (2008); “Untersuchung von Strohballen und
Strohballenkonstruktionen hinsichtlich ihrer Anwendung für
ein energiesparendes Bauen unter besonderer Berücksichtigung der lasttragenden Bauweise“, (kassel university
press), Istraživanje bala sijena i konstrukcija od istih u pogledu njihove primjene u energetski efikasnoj gradnji
183
122
4.3.4.2.
Sposobnost bala
od slame da
zadržavaju toplotu
Građevinsko fizikalna veličina s kojom se mjeri sposobnost zadržavanja toplote je kapacitet zadržavanja toplote koji
se označava sa c, a koja se uobičajeno
navodi u KJ/kgK. Glavno pravilo glasi: što je
veća gustoća materijala, veća je i sposobnost tog materijala za zadržavanje toplote.
To pravilo ne vrijedi za organske materijale.
Naime, sposobnost zadržavanja toplote organskih materijala je duplo veća nego za
mineralne materijale. Apsolutna sposobnost zadržavanja toplote konkretnog tijela
se izračunava pomoću formule C=c x ρ x V
(kJ/K)
C- apsolutna sposobnost zadržavanja toplote
C - specifični kapacitet zadržavanja toplote
ρ -gustoća materijala
V- volumen tijela
Sposobnost zadržavanja toplote je
drugačiji kod različitih materijala, a slama
je jedan od materijala koji posjeduje srednju vrijednost, naspram čelika, aluminija,
armiranog betona i drveta, koji imaju mnogo bolje vrijednosti. Slama ima bolje vrijednosti zadržavanja toplote od celuloze,
EPSa i mineralnih niti.
Ova manjkavost bala slame može
se poboljšati ugradnjom unutrašnjih zidova
od prirodnih materijala, čije su vrijednosti
zadržavanja toplote mnogo bolje (cigla,
drvo) da bi se ostvario optimum izolacije i
toplotne uštede, što može biti predmetom
budućih istraživanja.
4.3.4.2.1.
Toplotna
provodljivost
Slama nije homogen materijal, tako
da bale slame imaju različite vrijednosti
toplotne provodljivosti. Vrijednosti toplotne
provodljivosti zavise od smjera postavljanja
slamčica u bali, vertikalno ili horizontalno.
(Slika 4.3.10.)
Spoznaja testiranja MIN dokazuje,
a što se vidi na slici, da se bolja toplinska
zaštita može postići ukoliko toplinska struja ide okomito na slamčice u balama. U
okviru studije na Institutu za prilagođene
tehnologije TUW (GrAT), izračunate su vrijednosti toplotne provodljivosti koje su
prema ISO 8301 iznosile λ=0,0404 W/mK, a
prema ONORMB 6015 vrijednost toplinske
provodljivosti je iznosila λ =0,0456 W/mK uz
dodatak vlage od 20% na posmatranu konstrukciju od slame. I ovo istraživanje je dokazalo povezanost postavljanja slamčica u
konstrukciji, odnosno uslovljenost toplotne
vodljivosti u odnosu na smjer slamčica u
konstrukciji. 183Ukoliko je toplinsko strujanje
paralelno sa slamkom, utoliko je toplinska
vodljivost veća nego kod toplinskog strujanja koje ide okomito sa slamkom.184
(Slika 4.3.11.)
U mnogobrojnim publikacijama se
mogu naći različite vrijednosti toplotne
provodljivosti testiranih bala slame, koje
zavise od uslova pri testiranju, a to su temperatura, gustoća i sadržaj vlage u balama
slame.
Vlažnost ima veliki uticaj na toplinsku provodljivost, tj. ista raste porastom vlažnosti.
Međutim, kod poređenja sa konvencionalnim materijalima u gradnji, vidi se da se i
pored velike apsorpcije vlage kod organskih materijala, vrijednosti toplotne provodljivosti povećavaju samo za 1 do 7%.
Dok, recimo rast vlage za 3% u jednoj cigli
povećava njenu toplotnu provodljivost za
50%.185
Bale sijena se sastoje od slamčica
i zraka koji se dijelom nalazi u samim
slamčicama, a dijelom između njih. Ta
količina zraka u najvećoj mjeri zavisi od
snage pritiska koja je upotrebljena da bi
se postigla određena gustoća bale sijena.
Pored toga i porast temperature može
prouzrokovati veće strujanje zraka u bali sijena. Znači da sa porastom gustoće bale
sijena, s jedne strane smanjuje volumen
zraka, a s druge strane opada udio konveksnog prenošenja toplote.
4.3.4.2.2.
Zvučna
izolacija
Slika 4.3.11.: Smjer kretanja zraka u zavisnost od položaja i smjera slamčica u bali slame; Izvor: Istraživanaj TUW, katedra
za fiziku zgarde, mentor prof dr. A. Korjenić; diplomaseminar; IBIDEM
Slika 4.3.12.: Rezultati testiranja zidova od slame, siporeksa i betona, Izvor: Abschlussbericht „Grundlagen zur bauaufsichtlichen Anerkennung der Strohballenbauweise- Weiterentwicklung der lasttragenden Konstruktionsart und Optimierung der bauphysikalischen Performance“, DBU, Az. 22430 , 2008, Zaključni izvještaj „Osnovi priznavanja gradnje sa
balama sijena u kontekstu normiranja, optimizacije i prihvatanja istih“, 2008.
Istraživanaj TUW, katedra za fiziku zgarde, mentor
prof A. Korjenić; diplomaseminar¸http://catalogplus.
tuwien.ac.at/primo_library/libweb/action/display.
do?tabs=detailsTab&ct=display&fn=search&doc=
UTW_aleph_acc000614150&indx=25&recIds=UTW_
aleph_acc000614150&recIdxs=4&elementId=4&rend
erMode=poppedOut&displayMode=full&frbrVersion=
&dscnt=0&fctN=facet_local13&rfnGrp=1&frbg=&scp.
scps=scope%3A%28UTW_O_
SFX%29%2Cscope%3A%28UTW_aleph_acc%29%2Cprimo_
central_multiple_fe&fctV=Fakult%C3%A4t+f%C3%BCr+Ba
uingenieurwesen&tab=default_tab&dstmp=13975830790
16&srt=rank&mode=Basic&dum=true&rfnGrpCounter=1&
vl(freeText0)=korjenic&vid=UTW
186
IBIDEM
187
Krick B. (2008); “Untersuchung von Strohballen und
Strohballenkonstruktionen hinsichtlich ihrer Anwendung für
ein energiesparendes Bauen unter besonderer Berücksichtigung der lasttragenden Bauweise“, (kassel university
press), Istraživanje bala sijena i konstrukcija od istih u pogledu njihove primjene u energetski efikasnoj gradnji
185
U toku testiranja, zid od slame, koji je
sa unutrašnje i vanjske strane zida obavijen
malterom od gline, debljine 2,5 do 3,5 cm,
pri čemu gustoća bale iznosi od 120 do 130
kg/m³ poređen je sa zidom od betona i zidom od siporeks blokova. Dijagram koji slijedi pokazuje rezultate testiranja i prednost
zida od slame naspram preostala dva testirana zida. 186 (Slika 4.3.12.)
Testiranjem zida od slame debljine
356 mm, koji je zaštićen malterom od gline
debljine 10 mm, dobivene su vrijednosti
dozvoljene normama DIN EN ISO 140-1 za
zvučnu izolaciju od 45 dB, a prema DIN
4109 dobivene su vrijednost od 43 dB.
Isti zid kojem je dodato 10 mm
maltera od gline i time dobijena dupla debljina maltera, pokazao je rezlutate u laboratoriji koji su zadovoljili zahtjeve norme
DIN EN ISO 140-1 46 dB, a prema normi DIN
4019 44 db. Time bi gradnja sa balama
slame bila u skladu sa normama DIN 4109
i prikladna za gradnju kuća u Njemačkoj
čije se referentne vrijednosti za gradnju
kreću od 35 do 40 db. 187
Dodatana zapažanja vezana za
kvalitet bala od slame: Slama se ne smije
miješati sa sijenom (suhom travom) koje
ima veliku količinu organske materije u
svom sastavu.
123
Bale se vežu trakama koje moraju biti zategnute, 100 mm odvojene od rubova, te
se preporučuje da trake budu od prirodnih vlakana agave, konoplje, samo ne od
željeza. Jako je bitno da se vlažnost u balama provjeri prije gradnje. Provjera se radi
specijalnim instrumentom pravljenim za tu
namjenu, a provjera gustoće se može uraditi na osnovu iskustva, dodirom i mirisom,
ukoliko u blizini ne postoje alati za provjeru.
4.3.4.2.3.
Obloge
za zidove
od bala slame
Neophodno je da u budućnosti, i
unutrašnje i vanjske obloge za zidove od
slame, budu prilagođene klimatskim uslovima mjesta ugradnje. Prije svega radi vlage
s kojom se slama kao građevinski materijal stalno bori. Iako vlaga predstavlja potencijalni problem, osobina bala od slame
da se brzo isušuju treba biti podatak koji se
prilikom planiranja obloga zida od slame
takođe uzima u obzir.
Slika 4.3.13.: Pokazuje simulirani rast gljivica - plijesni na zidu koji je predmet istraživanja, a na osnovu sadržaja vode
u određenom vremenu. Izvor Abschlussbericht „Grundlagen zur bauaufsichtlichen Anerkennung der Strohballenbauweise- Weiterentwicklung der lasttragenden Konstruktionsart und Optimierung der bauphysikalischen Performance“,
DBU, Az. 22430 , 2008.
Gruppe Angepasste Technologie an der TU Wien,
„Wandsysteme aus nachwachsenden Rohstoffen“; (2001).
Grupa prilagođene tehnologije na TUW, „Zidni sistemi od
obnovljivih sirovina“
188
124
Upotreba maltera od gline za vanjske zidove, kao najčešće upotrebljivanog
maltera u historiji i danas, je samo uslovno
odgovarajuća. Da bi se mogle procjeniti
osobine gline, potrebno je znati tačan
sadržaj te gline. Nije samo bitan omjer gline
i pijeska, već i vrsta gline, njena obrada,
količina vode, različite granulacije, kao i
ostali dodaci koji određuju idealni sastav
gline.
U većini slučajeva, u Njemačkoj i Austriji, primjena gline kao obloge za zidove od
slame ima za svrhu da apsorbuje što manje
vode, a da iskazuje što više sposobnosti
da propušta vodenu paru. Ovu činjenicu
potvrđuje i niz testova CMHC – Canada
Mortage Housing Corporation, koji su radili
studije o oblogama zidova za prirodne materijale. Prema tim studijama, svi prirodni
izolacijski materijali trebaju biti malterisani
s malterom koji diše, jer samo zidovi „koji
dišu“ mogu garantirati dovoljnu zaštitu od
prekomjerne vlage dobivene iz vodene
pare. Nadalje, kanadska organizacija
CMHC, preporučuje kombinaciju kreča i
maltera od gline da bi se u toku korištenja
izbjegle građevinske štete.188
Mora se takođe obratiti pažnja na to
da je potrebno obezbjediti neophodni protok zraka kako unutrašnjih tako i vanjskih
površina. Iz tog razloga vanjski premazi,
kao i slojevi maltera moraju biti vodootporni, ali u isto vrijeme i paropropusni odnosno
trebaju disati. Kod ovih premaza vanjskih
dijelova zida dobro su se pokazali premazi
od krečnjaka i kasein ljepila (prirodna ljepila koja se dobijaju iz mlijeka) i borax kasein
premaz. Ukoliko se koristi glina ona se uvijek
miješa s krečnjakom. Veliki broj restauracija
objekata od slame je upravo rađen kombinacijom kreča i gline.
U
higrotehničkim
dugoročnim
istraživanjima posmatran je zid od slame
sa oblogom od gline obostrano, debljine
3 cm. Kroz istraživanja se mogao primjetiti
nepovoljan razvoj u pogledu rasta gljivica
- plijesni. Sljedeći dijagrami pokazuju izmjerenu količinu vode na posmatranom zidu
izvana, uz 5 cm dubine u bali sijena.
Tema zajedničkog istraživanja Poljoprivrednog Univerziteta Benha iz Egipta,
Instituta za organsku poljoprivredu iz Westerau u Njemačkoj i Univerziteta prirodnih
resursa i primijenjenih prirodnih nauka iz
Beča, rađeno 2010. godine sa GABI modelom simulacija, je bila ravnoteža sadržaja
vlage u zemljanim oblogama. Zemljana
obloga je sadržavala mješavinu gline,
kreča i pijeska. Istraživanja su rađena za
zemljanu oblogu bez dodataka i zemljanu
oblogu sa dodacima od prirodnih vlakana
pšenice, ječma i piljevine od drveta.189
Rezultati istraživanja ukazuju da se
ravnotežni sadržaj vlage za zemljane obloge povećava s povećanjem relativne
vlažnosti zraka, a smanjuje s porastom temperature, odnosno relativna vlažnost ima
veći uticaj na promjenu sadržaja vlage od
temperature. Apsorpcija vlage za zemljanu
oblogu sa vlaknima slame od ječma je
nešto veća od ostalih mješavina, odnosno
sve mješavine imaju nešto veću sposobnost
absorpcije vlage iz okoline. Ukupna kretanja ravnoteže sadržaja vlage su manja od
7% za posmatrane obloge što je dokazalo
da su zemljane obloge, sa ili bez mješavina,
najpogodnije za održavanje pogodnog
nivoa vlage u konstrukciji od slame kao i za
zaštitu istih od vanjskih uticaja. Mješavine
stavaraju bolje uslove vezivanja obloga za
bale sijena.
Trenutno postoji veliki broj praktičnih
istraživanja u svijetu gdje se glini dodaju
drugi prirodni materijali, kao što su ovčja
vuna, slama, pijesak, i dr. Malteri od gline
u mješavini sa slamom dužih slamčica, debljine 2-5 cm, koji su pokazali dobre karakteristike, takođe su predmet istraživanja
Arhitektonskog fakulteta pri TUW. Oni rade
istraživanja na posebno izgrađenim manjim objektima od slame, na kojima se onda
vrše mjerenja i optimiziraju mješavine.
Na slikama koje slijede, vide se studentski
praktični radovi, izgrađeni manji objekti od
slame sa različito obrađenim fasadama
na kojima se vrše mjerenja i posmatranja u
toku cijele godine. Mješavina gline, kreča
i slame jako dobro prianja na podlogu, te
se ne odvaja od glavne konstrukcije što se
može vidjeti na slikama 4.3.16.
Slika 4.3.14.: Dijagrami koji prikazuju rast gljivica u određenom vremenskom periodu; Izvor Abschlussbericht „Grundlagen
zur bauaufsichtlichen Anerkennung der Strohballenbauweise- Weiterentwicklung der lasttragenden Konstruktionsart
und Optimierung der bauphysikalischen Performance“, DBU, Az. 22430 , 2008.
Slike 4.3.15.: Objekat od drveta i slame s fasadom od stare drvene građe kao testni objekat studenata Arhitektonskog
fakulteta pri TUW; Izvor: autor prilikom posjete naselju Aspern u Beču
Slike 4.3.16.: Kružni objekat od slame s oblogom od mješavine gline, kreča i slame , služi za testiranje ove obloge, izgrađen
od strane studenata Arhitektonskog fakulteta pri TUW; Izvor: autor prilikom posjete naselju Aspern u Beču
Fasada urađena od starih drvenih
dasaka je takođe predmet istraživanja studenata u Beču. Rezultati istraživanja će biti
objavljeni sljedeće 2015. godine. Objekti
su izgrađeni kao privremeni, na teritoriji
Asperna, budućeg Green naselja u Beču.
(Slike 4.3.15.)
89
Ashour T., Georg H., WeiWu (2010); „An experimental investigation on equilibrium moisture content of earth plaster with natural reinforcement fibres for straw bale buildings“, Applied Thermal Engineering, xxx (2010) 1e11
125
Pošto je slama relativno nov
građevinski materijal postoji veliki broj
praktičnih istraživanja u svijetu gdje se glini,
kao osnovnom sadržaju obloge, dodaju
drugi prirodni materijali kao što su životinjska
dlaka (koja pospješuje prianjanje ovog
maltera za površinu zida), quark (prirodni
mliječni nemasni mladi sir koji u mješavini
sa glinom pospješuje lakoću razmazivanja maltera na površinu zida). Pored ovih
istraživanja koja uključuju mješavine materijala, rade se i istraživanja tako što se slojevi
materijala ne mješaju nego nanose jedni
na druge. Na prvi sloj gline se naknadno
nanese sloj kreča. Sva ova istraživanja imaju za cilj iznalaženje najpogodnijeg maltera
za zidove od slame koji u datim okolnostima
i klimatskim uslovima mogu zaštiti ovaj zid
od gljivica - plijesni. Postoji nada da će se i
u Bosni i Hercegovini pokrenuti istraživanja
koja će tretirati ovaj strateški važan materijal u budućnosti
4.3.5.
Primjena
slame u
održivim
savremenim
objektima
U održivim stambenim objektima slama ima širok spektar mogućnosti primjene,
preko nosivih konstrukcija, termoizolacijskih
ploča, fasadnih elemenata, sve do ukrasnih elemenata enterijera.
Slama je konstruktivan materijal koji
ima prednosti u kombinaciji svojih malih
težina i odlika nosivosti kod sistema gdje
je to neophodno. Kombinuje se sa svim
ostalim prirodnim materijalima kao što su
drvo, glina, kreč ili kamen, što stvara još širi
spektar mogućnosti njegovog korištenja .
Wimmer R., Hohensinner H., Drack M.; S-house – Sustainable Building Demonstrated by Passive House made of
Renewable resource¸ GrAT – Center for Appropriate Technology at the Vienna University of Technology; www.grat.
at posjećena 22.09.2013.
190
126
Veliki interes za ovaj prirodni materijal će donijeti bolja i optimalna rješenja
gdje će isti ispoljiti sve svoje prednosti.
4.3.5.1.
Primjer dobre prakse:
S-kuća u Austriji
Centar za odgovarajuće tehnologije (GrAT ) u sklopu Tehničkog Univerziteta
u Beču, na čelu sa Dr. Robert Wimmer je
dobio podršku EU programa Živi Okoliš,
zgrade budućnosti, kako bi izgradio pokazni centar od prirodnih obnovljivih materijala. Podršku ovom projektu su pružili austrijsko Federalno ministarstvo prometa,
inovacija i tehnologije (BMVIT), te pokrajina Donja Austrija. Projekat je implementiran 2004/2005 godine, a objekat je završen
početkom 2005. godine.
Cilj projekta je bio dostići tzv. „Faktor 10“, kojim se potrošnja energije i resursa
svodi na 10% od potrošnje energije i resursa
prilikom konvencionalne gradnje. Ekološki
otisak za proizvodnju 1 m² zida od slame
iznosi 2400 m² u usporedbi sa konvencionalnom konstrukcijom čiji ekološki otisak
iznosi 25 000 m², što je i više nego 10 puta
manje.
Takođe, cilj je bio da se izgradnjom
objekta postignu najveći standardi uštede
energije, ekološki kriteriji i visok komfor. Projekat je tretirao kombinaciju materijala
koja nije često korištena ili istraživana; drvo,
slama, glina (Slika .) Svi materijali su nabavljeni lokalno, direktno sa mjesta ugradnje,
što uveliko povećava eko balans ovog objekta.
U nastavku će se predstaviti primjer
korištenja slame kao osnovnog materijala
kod građenja stambenog objekta - pokaznog centra, na lokaciji gdje je slama proizvedena, te je odmah nakon sušenja i baliranja upotrijebljena za gradnju.
Održivim projektovanjem objekta
koje je podrazumjevalo korištenje zdravih
netoksičnih materijala, uz holistički pristup,
obezbjeđene su karakteristike i standardi
pasivne kuće (manje od 15 kWh/m²) i CO2
neutralnog objekta. Objekat je kao pokazni centar otvoren za posjetioce i dodatnu
edukaciju. Dodatno, u objektu se svakodnevno vrše mjerenja i testiranja ove
tehnologije gradnje u cilju daljnje edukacije. Slama je izabrana kao osnovni materijala za gradnju iz više razloga:
•
•
•
•
•
•
Svojim osobinama odgovara zahtje
vima pasivne gradnje
Dodatna zarada za poljoprivrednike
Dostupnost na lokalitetu
Niska nabavna cijena
Dobre osobine uštede enegije u životnom ciklusu ovog materijala
Potencijal za regionalni razvoj i ekonomiju
Objekat je građen u modulima, te
je postigao veliku fleksibilnost i mogućnost
demontiranja dijelova bez oštećenja
susjednih elemenata. Recikliranje je
obezbjeđeno za sve dijelove objekta, osim
za instalacije, gdje postoji još jako puno
prostora za istraživanje i rješavanje ovih
detalja objekata u budućnosti. Aplicirano
je 19 inovacija koje pokrivaju građevinske
detalje unutar cijele kuće od prizemlja, zidova, preko prozora do krova.
Slama je nehomogen i relativno
grub materijal koji zahtjeva poseban pristup kod vezivanja ili fiksiranja. Da bi se riješio
ovaj problem dizajniran je namjenski šaraf
za fiksiranja drvenih fasadnih elemenata
za slamu. Šaraf je trebao biti biorazgradiv,
imati sličnu U-vrijednost radi što manjeg
termičkog mosta, te biti jednostavan za
montiranje i demontiranje sa postojećim
alatom. Izrađen je od lignina uz pomoć
biomimetik alata s ukupnom dužinom od
365 mm.
Pasivne kuće zahtjevaju dodatnu
energiju za grijanje samo u ekstremnim uslovima hladnoće. Za tu svrhu korištena je
peć za grijanje na biomasu 2.5 to 4 kW sa
maksimalnim efektom. Vazduh potreban
za rad peći je namjenski uveden u kuću
bez kontakta sa ventilacijom. Komfor je
povećan vidljivim plamenom koji u hladnim zimskim danima dodatno stvara ugodnu atmosferu.
Materijal je testiran na kvalitet, vlagu
i gustinu. Testiranja na požar provedena su
na Institutu za požar pri TUW. (Slike 4.3.20.)
Slika 4.3.17.: Lokacija izgradnje S-House u Austriji; Izvor: www.grat.at posjećena 22.09.2013.
Slika 4.3.18.: Detalj zida od slame, izvor: www.grat.at posjećena 22.09.2013.
Testovi su pokazali da konstrukcija
izložena velikim temperaturama i vatri
može da izdrži 90 minuta, te je postignut
traženi koeficijent F90, odnosno konstrukcija je certificirana po tom koeficijentu.
Materijal preuzet sa oficijelne web stranice GrAT –Centra za primjenjive tehnologije pri TUW – Center for Appropriate Technology at the Vienna University of Technology ;
www.grat.at posjećena 22.09.2013
191
127
Posebna vrijednost ovog objekta
leži u opsežnom i kontinuiranom konceptu
praćenja, testiranja i snimanja konstrukcije i klime, što predstavlja bazu realnih i
tačnih vrijednosti koje se mogu koristiti za
optimizaciju budućih objekata uz promociju obnovljivih prirodnih materijala u
građevinarstvu. Senzori za praćenje fizike
zgrade su postavljeni na konstrukciji, ali i na
svakom materijalu pojedinačno. Takođe
se prati kvalitet zraka u svim situacijama.
Uz pomoć kolega sa Instituta za mikroorganizme, prate se pojava mikroorganizama u objektu. Sva ova mjerenja dostupna
su javnosti putem web stranice (www.shouse.at i www.nawaro.com).
Slike 4.3.20.: Testiranje zida od slame na požar; Izvor: www.grat.at posjećena 22.09.2013.
S-house, kao izložbeni paviljon najbolje prakse po postulatima održive gradnje, otvoren je za javnost što treba doprinijeti širenju ideje o održivoj aritekturi u Austriji
ali i šire. Najbolji način da se inovacija predstavi javnosti i da se za nju dobije efikasnija
podrška jeste upravo izgradnja primjera
najbolje prakse kao informativnog centra otvorenog za javnost, koji predstavlja
dokaz u praksi. Nakon izgradnje ovog objekta registrovan je povećan interes predstavnika građevinske industrije, državnih
agencija i investitora u Austriji za ovu vrstu
načina gradnje.
Slike 4.3.21.: Testiranje zida od slame na provodnost zvuka; Izvor: www.grat.at posjećena 22.09.2013.
Nadalje, urađena su testiranja
vlažnosti i prolaz zvuka koji su takođe zadovoljili austrijske važeće standarde.(Slike
4.3.21.)
Materijal se pokazao multifunkcionalnim, visokih ekoloških i ekonomskih vrijednosti. Konstrukcija je zadovoljila striktne austrijske standarde gradnje, pokazala veoma
pozitivne karakteristike fizike zgrade i karakteristike upijanja zvuka.
128
4.3.5.1.1.
Prezentacija procesa
izgradnje
S-kuće od slame
Proces izgradnje ovakvog objekta
zahtjeva par faza. U prvoj fazi izgradnje
potrebno je pripremiti lokaciju i zaštititi temelje od vlage te obezbjediti zaustavljenje
prenošenja vlage sa temelja na konstrukciju. Slijede koraci prve faze:
•
•
•
•
Priprema lokacije.
Sloj od 25 cm zemljišta transporto
van na susjedne njive kao poljo
privredno zemljište.
Temelji izgrađeni od temeljnih stopa i stubova na koje se postavlja nosiva drvena montažna konstrukcija, pro
jektovana kao pasivna.
Temelji zaštićeni od vlage na način da prelaze nivo zemlje za minimalno 60 cm, a gornji sloj zemlje ispod te
melja pokriven je šljunkom od min. 20 cm, kako bi se obezbjedila drenaža vode i vjetrenje površine is
pod podne konstrukcije.Na ovaj način je konstrukcija sa slamom pot
puno zaštićena od vlage, kiše i sni
jega.
Slike 4.3.22.: Priprema temelja i drenaža uz osiguravanje prozračnosti; Izvor: www.grat.at posjećena 22.09.2013.
U drugoj fazi na ovako pripremljene
temelje i montažnu ploču postavlja se lagana montažna drvena konstrukcija za oba
sprata kao i krovna zaštitna konstukcija za
bale slame koje će se naknadno ugraditi.
Slike 4.3.23.: Postavljanje lagane konstrukcije od drveta na pripremljene temelje; Izvor: www.grat.at posjećena 22.09.2013.
U trećoj fazi se nakon osiguranja
konstrukcije i postavljanja krova počinje
sa ugradnjom bala slame koje su prilikom
ugradnje testirane na vlagu i gustoću da
bi se osigurao optimalan nivo vlage i stabilnosti konstrukcije.
Slike 4.3.24.: Ugradnja slame; Izvor: www.grat.at posjećena 22.09.2013.
129
U četvrtoj fazi slama se obrađuje i štiti
malterom od gline uz koju je postavljena
lagana drvena konstrukcija za fasadu. Fasadni elementi se već spomenutim specijalnim šarafima montiraju na mjestu gradnje.
Slike 4.3.25.: Finalni detalji; Izvor: www.grat.at posjećena 22.09.2013.
Slike 4.3.26.: Finalni detalji fasade; Izvor: www.grat.at posjećena 22.09.2013.
U petoj fazi, a budući da je objekat
po svojim karakteristikama pasivni, posebna briga se pruža projektovanju detalja
kao što su detalji zaštite za sunce, te kotlu
i instalacijama za grijanje i ventilacijski sistem.
130
Slike 4.3.27.: Detalji zaštite od sunca na južnoj fasadi; Izvor: www.grat.at posjećena 22.09.2013.
Slike 4.3.28.: Završni radovi; Izvor: www.grat.at posjećena 22.09.2013.
Slika 4.3.29.: Peć za dodatno zagrijavanje i detalji senzora za nadzor i testiranje
Danas S-house predstavlja živi centar za istraživanje koji je otvoren za sve studente i znatiželjnike koji žele znati više o
ovom sistemu građenja. Objekat je pod
stalnim nadzorom i praćenjem nivoa vlage,
kvalitete zraka i zvuka i ostalih parametara
koji pomažu u budućim kvalitetnijim planiranjima građenja slamom.
Slike 4.3.30.: S-house danas; Izvor: www.grat.at posjećena 22.09.2013.
131
4.3.6.
Vizija čiste
industrije slame
u BiH
(novi objekti /rekonstrukcija)
Po toj kalkulaciji, u BiH je 2009.god. na
poljima zasijanim žitom ostalo 609.615 tona
slame. 193Ukoliko, poput kolega u Hrvatskoj, računamo da jedna trećina ostaje
kao ekološki otpad na oranicama, onda
se u BiH raspolaže sa oko 200,000 tona
slame godišnje, a koja se može koristiti u
građevinskoj čistoj industriji.
Samo u Sjevernoj Americi godišnja
proizvodnja slame iznosi oko 140 miliona
tona, a u Velikoj Britaniji oko 10 miliona
tona. Ukupno zasijane površine, prema
državnom statističkom zavodu Hrvatske, u
2006. godini iznosile su 219,627 ha, a ukupni prinosi 814,487 tona žita. U prosjeku se
može računati da pri intenzivnom uzgoju žitarica na oranicama ostaje 4-5 tona
slame po hektaru, što ovisi o godini i sorti.
Omjer između prinosa zrna i uroda slame
iznosi oko 50 : 50 % što govori da na oranicama Hrvatske, u prosjeku godišnje, ostane 815,000 tona slame, od kojih 1/3 ne
služi ničemu, odnosno postaje ekološki
otpad i potencijalno se može koristiti u
građevinskoj industriji.
Na osnovu iskustava Austrije, koja
svake godine ima 400,000 t viška slame
od čega se može izgraditi 20,000 pasivnih
kuća veličine 150 m2, moguće je pretpostaviti da se u Hrvatskoj sa 270,000 t
godišnje može izgraditi cca 13,500 pasivnih
kuća. Analogno tome, u BiH bi se moglo
napraviti 10,000 pasivnih kuća od slame.
Raspoloživost slame za gradnju kuća
prema podacima kolega iz Hrvatske, iznosi jedna trećina od ukupnog godišnjeg
prinosa. Podaci govore da se općenito
jedna trećina slame upotrebljava kao
stelja za stoku, trećina se podorava, dok
se trećina obično pali na njivama. Upravo
ova posljednja trećina može biti na raspolaganju kao građevinski materijal.
132
192
FAO; Sektorske analize za BiH, Sektor ceralija u BiH, 2012.
Zvanična web stranica Svjetske organizacije za hranu
i poljoprivredu FAO; http://www.fao.org/fileadmin/
user_upload/Europe/documents/Publications/IPARD_
BiH/1Diversification_en.pdf
193
IBIDEM
194
Magwood C., Mack P., Therrien T. (2005); „More Straw
Bale Builidng“, New Society Publisher; Canada
Prema posljednjim istraživanjima
rađenim od strane Svjetske organizacije
za hranu – FAO, u sklopu izrade sektorskih
analiza u sektoru poljoprivrede, ishrane i
ruralnog razvoja BiH za 2012 u godinu te
zvaničnim podacima Agencije za statistiku
BiH, ukupna zasijana površina u 2009-toj u
BiH iznosila 528.028 ha. Površina zasijana
žitaricama bila je 311.538 ha ili oko 59%.
Površina zasijana kukuruzom bila je 189.615
ha, odnosno 60,86% zasijane površine, a
žetva je iznosila 965.552 t, što odgovara
5,09 t/ha.“ 192
Na svaki hektar površine zasijane
pšenicom računa se 5 tona slame koja ostaje nakon ubiranja usjeva žita.
U mnogim državama EU slama se
preporučuje od strane stručnjaka kao materijal budućnosti. Neke države svojim programima razvoja podržavaju istraživanja
o ovom materijalu kao i gradnju sa savremenim tehnologijama. Mnogi izgrađeni
objekti od slame u EU imaju osobine pasivnih kuća, što je lakše postići ovim materijalom radi termičkih vrijednosti.
Proračuni ukupne potrebne energije
(primarna energija i emisija CO2) kroz životni
ciklus materijala i objekta daju odlične rezultate. Posebnost je njegova dostupnost
u blizini lokacije, niski troškovi transporta,
ugradnje i proizvodnje, te niži građevinski
troškovi pripreme temelja. Naravno, mala
potrošnja energije za grijanje i hlađenje,
fleksibilnost i recikliranje dodatno daju visoke vrijednosti proračunima.
Istraživanje koje je radila Ann V. Edminster o uticaju na okoliš na Univerzitetu
Kalifornija, Berkeley, 1995. godine dovelo je
do rezultata ukupne potrebne energije za
kuću od drveta, koja je najčešča vrsta kuće
u Kaliforniji, i za kuću od slame. Otjelovljena energija (embodied energy) za kuće
građene konvencionalnim metodama
gradnje od drveta je 509,000 KBtus. Otjelovljena energija za nisko energetsku kuću od
slame je 41,000 Kbtus, što je dvanaest puta
manje od ukupne potrebne energije.194
Ovaj podatak govori u prilog potencijalu
ove čiste industrije koja u startu garantuje
velike uštede energije u okviru životnog
ciklusa i emisije CO2.
Cijena bale slame je niska u odnosu
na cijene konvencionalnih izolacionih materijala. Radi toga je slama konkurentna na
tržištu i veoma atraktivna. Ona je takođe
veoma lagan materijal, tako da su troškovi
za njen prevoz mnogo manji jer zahtjevaju
manje energije, a njena nabavka je lokalna što dodatno smanjuje troškove transporta.
Kroz pilot projekat „Budućnost regionalnog razvoja čistih tehnologija, koji
se bazira na obnovljivim resursima – Kompaktna slama“ koji je radilo Savezno ministarstvo za promet, inovacije i tehnologiju
Austrije, dat je pregled izazova ove industrije i potencijal za regionalni razvoj, te preporuke za razvoj čiste tehnologije. Glavni
izazov čiste građevinske industrije jeste investicija. Dobit na ovim proizvodima nije
velika jer su cijene ovih proizvoda niske, a
sve konvencionalne metode pružaju veću
dobit. Ulaganje u inovacije je skupo za industriju. Potencijal je ogroman jer je slama
otpad. Samo uz podršku države i regionalnom saradnjom moguće je poticati da
građevinske kompanije vide svoju dobit u
inovativnim čistim tehnologijama. Zato je
država Austrija pokrenula projekat podrške
razvoju čistih tehnologija od slame.195
U Evropi je moguće dobiti dozvolu za izradu proizvoda od slame u
građevinarstvu. Do 2008. god. četiri kompanije u Evropi su dobile licence za svoje
proizvode od slame, kao što su blokovi
i ploče za građenje, izolacioni paneli ili
ploče.
Kad se država Austrija uključila,
ovaj materijal je dobio značajnu pažnju.
Trenutno u Austriji, uz podršku Centra za
odgovarajuće tehnologije na Tehničkom
Univerzitetu u Beču (GrAT – Center for Appropriate Technology TUW),196 postoji veći
interes velikih građevinskih kompanija za
ulaganje u slamu.
Izolacijska svojstva, posebno pri
gustoći od 80 i 90 kg/m3 su jednaka kon-
vencionalnim materijalima, s tim da slama ima velike ekološke prednosti. Pitanje
nabavke slame sa traženom gustoćom,
kvailtetom i nivoom vlage je pitanje dobre
organizacije poljoprivrednika u budućnosti.
Takođe, pitanje dimenzija bala treba
dovesti do standarda koji će biti prihvaćeni
od poljoprivrednika i građevinske industrije.
Tolerancija otklona u dužini bale je ± 10 cm,
ali su puno manja odstupanja dozvoljena
za širinu i visinu a iznose ± 1,5 cm.
Pored standardnih dimenzija baliranja, potrebno je obezbjediti manje dimanzije bala pogodne za građenje u prefabrikovanim panelima, kroz organizaciju
i edukaciju poljoprivrednika na terenu, za
potrebe nove građevinske industrije. Propisi u vezi prevoza i skladištenja moraju
biti ispunjeni kako bi osiguravali potrebnu
maksimalnu vlagu unutar bala. Postojeći
propisi nalažu skladištenje materjala bez direktnog dodira sa podom ili tlom, skladište
mora biti natkriveno, te se utovar i istovar
mora izvoditi po suhom vremenu.
Radi postizanja svih ovih parametara
neophodna je regionalna saradnja, kako
poljoprivrednika tako i proizvođača proizvoda od slame, odnosno proizvođača prefabrikovanih kuća, uz uključivanje naučnih i
javnih institucija te donatora. Primjer dobre
prakse jeste predstavljeni projekat S-Hous u
Austriji, koji u BiH i regionu može služiti kao
dobar model.
Veliki je izazov, ali i potencijal, da se u
BiH i regiji podstakne razvoj čistih tehnologija od slame. Najmanje rizično za postojeće
proizvođače prefabrikovanih kuća u BiH
predstavlja prebacivanje jednog dijela
proizvodnje u pogon koji slamu koristi kao
ispunu u prefabrikovanim zidovima.
Ova proizvodnja, bez velikih ulaganja, može biti prilagođena u najbržem roku.
Kompanije za proizvodnju prefabrikovanih
kuća već imaju otvoreno austrijsko tržište
na kojem mogu plasirati ovakve proizvode
po standardima koje je postavila Austrija.
Projekti regionalnog razvoja takođe mogu
dati podršku.
Adensam H., . Breinesberger J, Staribacher M., . Hiller S, .
Unfried G, Schwarzmüller E., Hegedys H., . Frosch V, Ganglberger E. (2005); Stroh kompakt; Fabrik der Zukunft als regionales Produktionsnetzwerk auf Basis nachwachsender
Rohstoffe anhand eines Pilotprojektes im Bereich Dämmstoffe; Berichte aus Energie- und Umweltforschung; 8/2005
196
Zvanična stranica Instituta za primjenjive tehnologije
u Beču; http://www.grat.at/home_e.htm posjećena
18.10.2012.
195
133
BiH kao potencijalni kandidat za
članstvo u EU ima priliku da koristi fondove
predpristupne pomoći koje EU nudi svim
zemljama u takvoj poziciji. Trenutno BiH ima
pristup IPA komponentama 1 i 2, te zasigurno u dijelu prekogranične saradnje ima
prostora za podršku ovakvim projektima.
Od 2014. do 2020. godine BiH bi imala
pravo da koristi sve komponente predpristupne pomoći pa i komponentu 5 koja
se odnosi na ruralni razvoj. Upravo ova
komponenta je odgovarajuća za podršku
razvoja čistih tehnologija u ruralnim sredinama, uz iskorištavanje lokanih prirodnih
resursa i otvaranju novih radnih mjesta. Dodatno, ovakvi sistemi gradnje su fleksibilni,
mogu se reciklirati i ne ograničavaju kreativnost lokalnih dizajnera.
Slama takođe posjeduje odlične
hemijske, mehaničke, zdravstvene i estetske osobine. Ona posjeduje termoizolacijske, konstruktivne, dekorativne osobine, te osobine zdravog, ekološkog i
održivog materijala. Lako se obrađuje, ne
zahtjeva puno vremena za sušenje, proizvodnju i ugradnju, a konstrukcije napravljene ovim materijalom su svojom cijenom
konkurentne na tržištu.
U BiH postoje udruženja poljoprivrednika u kojima treba da se prepoznaju
prozvođači žitarica zainteresirani za baliranje prema standardima. Njihovim uvezivanjem i edukacijom ostvarili bi se uslovi
planske proizvodnje i plasiranja slame na
tržište.
Građenjem slamom bi se otvorila nova radna mjesta, razvila ruralna
područja, uvezale druge industrije i materijali, smanjio loš uticaj građevinskog sektora
na okoliš i podigla svijest građana o zdravlju.
Regionalnim
uvezivanjem
BiH
proizvođači mogli bi obezbijediti podršku
ispitivanjima i testiranjima, kao i plasiranju
svojih proizvoda na tržište.
4.3.7.
Zaključak
Slama je materijal koji može odgovoriti svim savremenim zahtjevima u
arhitekturi, posebno zahtjevima koštanja,
ekonomičnosti, optimalnom vremenskom
periodu gradnje, jednostavnosti obrade,
ugradnje i recikliranja, raspoloživosti,
održivosti, trajnosti, fleksibilnosti, energetskoj efikasnosti, komforu i zahtjevima za
zdravim objektima.
134
Bosna i Hercegovina je bogata
kvalitetnom slamom koja se trenutno ne koristi kao građevinski materijal. Uvođenjem
čistih održivih tehnologija u preradu i proizvodnju slame i proizvoda od slame, BiH bi
riješila problem otpada.
Slama ne sputava kreativnost i dozvoljava fleksibilnost i demontažu. Lako se
reciklira u svim fazama, a na kraju životnog
vijeka se pretvara u kompost. Posebna
prednost ovog materijala jeste njegova
jednostavna montaža koja ne zahtjeva
posebnu opremu i specijane vještine.
U BiH je potrebno upravljati eksploatacijom prirodnog materijala slame na
održiv, strateški i planski način. Strateški
plan treba da uključi i druge prirodne
materijale koji mogu da se kombinuju u
građevinarstvu.Takođe, BiH treba da prilagodi svoje zakone pravnoj stečevini EU i
usvoji najsavremenije regulative u ovom
sektoru. U BIH je potrebno podići svijest
kod donosioca odluka, da podrže čiste
tehnologije. Neophodno je podići svijest i
svih drugih aktera u ovom procesu da bi
se iskorištavanju ovog materijala prišlo na
holističan način te njihovu dodatnu edukaciju.
Slama sa svojim karakteristikama daje odgovore na većinu zahtjeva
savremene održive arhitekture u stanovanju. Dodatno, želi se sugerisati da se buduća
istraživanja u BiH i regionu fokusiraju na
ostale mogućnosti eksploatacije slame,
prednostima kombinovanja ovog materijala sa ostalim prirodnim materijalima , te
drugim prednostima čistih tehnologija kod
prerade ovog materijala.
4.4.
ZAKLJUČCI O
PRIRODNIM MATERIJALIMA
KOJI SU OBRAĐENI
I PRILIKAMA ZA
RAZVOJ BIH I REGIONA
Strategija održivosti ima za cilj
održivost proizvodnje i potrošnje. Svi proizvodi treba da doprinose očuvanju okoliša
kroz cijeli životni vijek. Bitan je balans između
upotrebe sirovina i energije i kontrole otpada i štetnih emisija stakleničkih plinova jer
se za svaki materijal ili proizvod prati njegov
uticaj na okoliš kroz cijeli životni ciklus.
Dokazanao je i još uvijek se dokazuje
da se kod proizvodnje, prerade, ugradnje,
korištenja i recikliranja prirodnih materijala
troši puno manje primarne energije, a evidentna je i mnogo manja emisija štetnih
gasova. Strateškim pristupom korištenju prirodnih materijala moguće je ostvariti ciljeve smanjenja potrošnje energije i emisije
CO2 zacrtane strategijom 20/20/20.
Danas prirodni materijali, radi velikih
ekoloških vrijednosti, ponovo stupaju na
scenu jer mogu odgovoriti na većinu problema održive čiste gradnje. Obnovljivi prirodni materijali zahtjevaju manju količinu
energije za proizvodnju, trajnost im je relativno velika, lako se recikliraju i na kraju
pretvaraju u prirodni kompost, dok je nivo
zagađenja veoma mali ili ne postoji. 197
Većinu svoga vremena (80-90%)
čovjek provodi u zatvorenim prostorima,
odnosno građevinskim objektima. Najviše
vremena provodi upravo u objektima za
stanovanje. Kvalitet zraka u objektima za
stanovanje je jako važan kriterij kod odabira materijala za građenje. Prirodni materijali su građeni od prirodnih elemenata
koji ne štete zdravlju čovjeka, oni dišu zajedno s čovjekom u prostoru, stvarajući
kvalitetan zrak unutar objekta, te nemaju
štetna zračenja kojima narušavaju njegovo
zdravlje.
BiH je bogata prirodnim materijalima koji se koriste u građevinskoj industriji
i svoj strateški razvoj treba da vidi u čistim
tehnologijama ovih prirodnih materijala. Svi
navedeni prirodni materijali, koji su bili dijelom istraživanja, imaju kvalitet i dovoljno su
zastupljeni kao prirodni resursi na terioriji BiH
i regiona. Svi navedeni materijali se mogu
smatrati ozbiljnim prilikama za razvoj čistih
tehnologija i strateškog održivog ekonomskog i socijalnog razvoja BiH i regiona.
BiH treba svoje zakone, standarde i
procedure prilagoditi pravnoj stečevini EU. Prednosti prirodnih materijala trebaju biti
potvrđene od strane lokalnih istraživačkih
instituta. Njihova prednost treba biti dokumentovana, dostupna javnosti i promovisana. Tehnike građenja prirodnim materijalima trebaju biti prihvaćene i odobrene
od strane lokalnih građevinskih propisa.
Procedure građenja trebaju biti dostupne
širokoj masi korisnika, odnosno građevinske
komapnije koje usvajaju ove tehnike moraju biti obučene i uvezane sa istraživačkim
centrima. Baze podataka o klimi trebaju
biti dostupne i zvanične u BiH. Praćenje i
kontrola upravljanja resursima treba biti organizovana na teritoriji cijele države.
Iza inovativnih projekata često treba
da stanu državne agencije i univerziteti
kako bi se inovativni pristupi brže usvojili.
Primjeri takve prakse su Austrija i Njemačka.
Projekat „Slama i Drvo” u Njemačkoj,
iza kojeg stoje Tehnički Univerzitet u Minhenu, Fakultet za poljoprivredu i hortikulturu, Zavod za poljoprivrednu tehnologiju
i Državno ministarstvo za prehranu, poljoprivredu i šumarstvo, podržava regionalnu
saradnju, otvara prilike za zainteresovane
proizvođače drvne industrije da se pridruže
projektu u nastojanju da se buduće prefabrikovane drvene konstrukcije kombinuju
za slamom.
Po istom receptu, u BiH i regionu, pristup čistim tehnologijama mora biti podržan
kroz državne strateške planove, programe
finansiranja, te jake mreže građevinskih
industrija koje svoje razvojne vizije vide u
umrežavanju i čistim tehnologijama.
Berge B. (2000., 2001); „The Ecology of Building Materials“, Reed Educational and Professional Publishing Ltd
197
135
Treba naglasiti da je veoma važno u
svim segmentima proizvodnje harmonizirati važeće standarde i održive procedure s
važećim u EU.
Takođe jako je bitna saradnja
građevinske industrije s Univerzitetima i Institutima. Iz iskustava zemalja EU, industrija je
ta koja naručuje naučna istraživanja za svoje potrebe, te se naučni radovi rade sa ciljanom svrhom, kako bi rezultati istraživanja
bili aplicirani u proizvodnji. Ovakva praksa
treba da se razvije u BiH i regionu. Da bi
se inovativne tehnologije približile donosiocima odluka, stručnjacima, građevinskim
kompanijama i građanima BiH, naredno
poglavlje će obraditi dva moguća scenarija razvoja građevinskog sektora u BiH
i pokušati dokazati priliku za razvoj na osnovu resursa u prirodi.
136
Savremeni pristup planiranju održivih
sistema treba da uključi sve zainteresovane strane koje problemima, izazovima
kao i prepoznatim rješenjima pristupaju
na holističan način. U razvijenim zemljama a posebno zemljama EU zaključeno
je da se to prenosi i na građevinski sektor
koji danas predstavlja jednog od najvećih
zagađivača i potrošača na planeti, zato se
građavinski sektor u ovim državama planira i razvija na održiv način. Građevinski
sektor kod savremenog pristupa planiranju
pored stručnjaka treba uključiti sve zainteresovane strane (donosioce odluka, industriju, planere, građevinske kompanije,
univerzitete i krajnje korisnike) u rješavanju
zadataka postavljenih ispred ovog sektora.
Ovakav novi pristup uključuje sve
zainteresovane strane da kroz partnerski rad i povjerenje te opredjeljenje za
rješavanje svih izazova i ostvarivanje prepoznatih ciljeva zajednički radi za dobrobit
cijele zajednice. Intergrirani pristup planiranju i timski rad su osnova za iznalaženje
optimalnih rješenja koja će odgovarati svima.
Timski rad podrazumijeva uključivanje
stručnjaka iz svih oblasti koje mogu pridonijeti interdisciplinarnom pristupu planiranja,
stvaranju stručnih timova koji sarađuju sa
svim navedenim zainteresovanim stranama u procesu planiranja i implementacije.
Uključenost svih zainteresovanih strana, partnerstvo i povjerenje ostvareno
kroz planiranje osigurava maksimalno
provođenje planiranih aktivnosti i ostvarivanje ciljeva uz maksimalnu uključenost
građana.
Prednosti
planskog
planiranja
održivog razvoja nekog sektora su višestruke.
Najvažnijije prednosti su održivo korištenje
raspoloživih resursa, ekonomski i socijalni
razvoj zajednica, povećan broj zaposlenih,
poboljšanje uslova života i očuvanje okoliša.
Izazovi razvoja građevinskog sektora u BiH
i njihova rješenja bit će predstavljeni kroz
dva scenarija. Dobivena rješenja za svaki
scenario rezultat su razlika u pristupu planiranja. Razlika u rješenjima potvrđuje prednosti interdisciplinarnog pristupa planiranju
održivih sistema.
5.1.
SCENARIJI RAZVOJA
STAMBENOG
GRAĐEVINSKOG
SEKTORA U BIH
Nakon svih izloženih podataka, rezultata istraživanja provedenih za potrebe ove
doktorske disertacije kao i predstavljenih
rezultata drugih sličnih istraživanja u svijetu,
te argumenata koji govore u prilog održivoj
arhitekturi i važnosti održivog stanovanja, u
zadnjem dijelu disertacije, biće predstavljena analiza dva različita scenarija razvoja
stambenog građevinskog sektora za BiH.
Prvi scenario BAU (uobičajene prakse business as usual) predstavlja scenario
bez promjena u trenutnim praksama razvoja ovog sektora u BiH. Drugi scenario,
ekološki orijentisan (ECO), koristi interdisciplinarni pristup planiranju održivog razvoja ovog sektora u BiH. Rezultati dobijeni
upoređivanjem prednosti i mana ova dva
scenarija mogu pomoći kod strateškog
pristupa
planiranju
i
programiranju
održivog stambenog građevinskog sektora
u budućnosti.
Građevinski sektor je grana privrede
koja uključuje čitav niz aktivnosti i vezuje
veliki dio ostalih privrednih grana koji ga
podržavaju, kao npr. proizvodnja i obrada
građevinskih materijala i elemenata gradnje, elektro-industrija, industrija proizvodnje
mašinskih elemenata kao i industrija/proizvodnja materijala koji nisu isključivo primjenjivi samo u građevinarstvu. Građevinarstvo
predstavlja značajan dio ekonomije svake
države, pa tako i naše zemlje, te će analiza ova dva scenarija dati važne smjernice
budućeg održivog razvoja građevinskog
sektora sa pratećom industrijom i servisima
u BiH.
Kroz prvi dio razvoja dva scenarija
biće analizirano postojeće stanje i trendovi razvoja građevinskog sektora U BiH u
posljednjih deset godina. Analize će obuhvatiti ekonomske, razvojne i klimatske trendove u sektoru.
5.0.
PREDNOSTI
PLANIRANJA
ODRŽIVIH
SISTEMA
137
Učešče građevinskog sektora u BDPu BiH analizirano je u Vanjskotrgovinskoj/
Spoljnotrgovinskoj komori BiH i Agenciji za
promociju izvoza BiH, te su rezultati objavljeni 2013. godine u sklopu Izvozne strategije građevinskog sektora u BiH. Tom prilikom
su korišteni podaci dobijeni važećim metodologijama iz Agencije za statistiku BiH.
Rezultati koji slijede u dijagramu o učešću
građevinskog sektora u ukupnom BDP-u
BiH ne uključuju učešće građevinskih materijala.198
Slika 5.1.: Učešće građevinskog sektora u ukupnom BDP-u
BiH; Izvor: Izvozna Strategija za sektor građevinarstva; Vanjskotrgovinska/Spoljnotrgovinska komora BiH i Agencija za
promociju izvoza BiH; http://komorabih.ba/wp-content/
uploads/2013/06/bhepa-izvozna-strategija-za-sektora-gradjevinarstva.pdf posjećena 12.08.2013.
U drugom dijelu razvit će se dva scenarija kroz analize tri indikatora uspjeha
za oba scenarija sa postojećim alatima
i metodama proračuna razvijenim u EU.
Analizirani odabrani indikatori uspjeha su
broj novih radnih mjesta, uticaj korištenih
građevinskih materijala na okoliš i eko balans lokalnih proizvoda. Na kraju će biti prikazani rezultati istraživanja kao i upoređivanje
prednosti i mana dobijenih rezultata kao i
preporuke.
5.1.1.
Analiza trendova
građevinskog sektora
u BiH
Zvanična stranica Vanjskotrgovinske/Spoljnotrgovinske
komore BiH : http://komorabih.ba/bhepa/
http://komorabih.ba/wp-content/uploads/2013/06/
bhepa-izvozna-strategija-za-sektora-gradjevinarstva.pdf
posjećena 12.08.2013.
198
138
Ovom analizom će se obuhvatiti najvažniji segmenti koji utiču na kretanja u građevinskom sektoru u BiH kao i
upoređivanje istih sa trendovima u EU. Analiza će se osvrnuti na učešće građevinskog
sektora u nacionalnom bruto dohotku
(BDP), broj novoizgrađenih stambenih jedinica i broj uposlenih u građevinskom sektoru u određenom periodu, razvoj urbanih
i ruralnih zajednica uključujući i migracije
stanovništva, uticaj klimatskih promjena na
građevinski sektor te energetsku efikasnost
i održivi razvoj u procesu evropskih integracija.
Podaci
obrađeni
u
Strategiji
građevinskog sektora BiH se odnose na
period do 2010. godine te shodno tim
podacima je evidentiran rast učešća
građevinskog sektora u ukupnom BDP-u
za period 2007-2008 godine, kao i blagi
pad u 2009. godini. Ako se uporedi učešče
BDP-a u Bosni i Hercegovini sa susjednom
Hrvatskom, može se zaključiti da je učešće
građevinskog sektora u ukupnom BDP-u
naše zemlje za oko 2% manje u odnosu na
Hrvatsku. Na osnovu podatka, da učešće
građevinskog sektora u Evropskoj Uniji, (iako
sada EU ima 28 članica, uporedbu radimo
s podacima za stanje prije 1.7.2013. god.,
kad je Hrvatska poslata članicom EU), EU27
iznosi 10,7% od ukupnog EU27 BDP-a, može
se smatrati da je učešće od oko 5% BDPa građevinskog sektora u ukupnom BDP-u
BiH vrlo značajno, iako, za polovinu manje
od posmatranog regiona, što predstavlja
dodatni motiv za jačanje ovog sektora.
Analizirajući podatke iz Agencije za
statistiku BiH zabilježen je pad broja uposlenih u građevinskom sektoru od 2008. godine sve do 2012. godine, tako da se može
zaključiti da je građevinski sektor nastavio
tendenciju smanjivanja obima djelatnosti,
što je prikazano u tabeli 5.2.
S druge strane, analiza informacija Agencije za statistiku BiH o broju
novoizgrađenih stambenih jedinica pokazuje da je u prva tri mjeseca 2013. godine
broj završenih stanova iznosio je 420, što
je za 83,4 % više u odnosu na isti period
2012. godine, ali za 30 % manje u odnosu
na 2010. godinu, kada se bilježi najveći
broj izgrađenih jedinica u razdoblju 2009.
do 2012. god. U prvih šest mjeseci 2013.
godine, broj završenih stanova je 1.185,
što je za 9,4 % više u odnosu na isti period
2012. godine. Broj nezavršenih stanova na
kraju prvog kvartala 2013. godine je 2.776,
što je za 37,1 % manje u odnosu na isti period prošle godine. 199 Treba napomenuti
da je prvi kvartal u godini najnepovoljniji
za izvođenje građevinskih radova, ali je
ova usporedba data radi prikaza trenda
rasta izgradnje stambenih jedinica nakon
2010. godine, a u vrijeme ekonomske krize
koja je zahvatila BiH, što predstavlja blagi
oporavak građevinskog sektora. Do istog zaključka se može doći ukoliko se koriste podaci o novoizgrađenim stambenim
jedinicama na godišnjem nivou gdje je
također primjetan određeni rast, a prema
izvještajima Agencije za statistiku BiH.
„Metodologija koja je korištena od
strane Agencije za statistiku BiH podrazumijeva da su podaci koji su prikazani
prikupljeni kvartalnom izvještajnom metodom
pomoću obrazaca “Mjesečni
izvještaj građevinarstva“. Podaci o broju
i površini završenih stanova, te podaci o
broju nezavršenih stanova prikupljaju se
od glavnih izvođača radova koji imaju direktan ugovor s investitorom. Pod brojem
(završenih i nezavršenih) stanova podrazumijevaju se samo novi stanovi, dakle
stanovi u potpuno novim zgradama koje
su podignute na gradilištima na kojima prije nije bilo nikakve građevine ili je postojala
građevina, ali je prethodno srušena tj. uklonjena. U prikazane nove stanove uključuju
se i dograđeni ili nadograđeni stanovi na
postojećim građevinama ukoliko se grade
kao nove stambene jedinice. Stanovi u
obnovi prikazuju se kao novi stanovi, samo
ako su ponovno sagrađeni od temelja, bilo
da su prije toga potpuno srušeni, bilo da su
ostali djelimično sačuvani.
Slika 5.2.: Izvor: Agencija za statistiku BiH; saopštenja o broju zaposlenih; Izvor: http://www.bhas.ba posjećena 15.08.2013.
Slika 5.3.: Izvor: Zvanična stranica Agencija ze statistiku BiH, www.bhas.ba http://www.bhas.ba/saopstenja/2013/Stambena%20gradnja%20%20I%20KVARTAL%202013%20-%20bos.pdf posjećena 15.08.2013.
Slika 5.4.: Izvor: Zvanična stranica Agencija ze statistiku BiH, www.bhas.ba posjećena 15.08.2013.
Zvanična web stranica Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine; http://www.bhas.ba/ posjećena 15.08.2013.
199
139
Podaci o završenim stanovima odnose
se na stanove završene u periodu od
početka godine do kraja izvještajnog kvartala bez obzira na to kada su započeti. Za
nezavršene stanove stanje se daje na kraju
izvještajnog perioda.“200
Teško je predvidjeti trend izgradnje
stambenih jedinica za narednih 26 godina,
što će biti period koji će se tretirati kroz dva
scenarija koja će ovde biti predstavljena,
radi nepredvidivih rezultata ekonomske
krize u BiH te, shodno tome, teško odredive
kupovne moći stanovnika u BiH. Trenutno
se u BiH bilježi mali napredak u procesu
evropskih integracija što dodatno otežava
adekvatno predviđanje. Za pretpostaviti je
da će BiH premostiti političke probleme i u
skorom periodu se pridružiti razvijenim zemljama EU, što bi dovelo do približavanja
standarda i regulativa koje se koriste u EU,
a time i većim opredjeljenjem BiH za principe održivog razvoja u građevinskom sektoru, te bi ostvarili dobre pretpostavke za
snažan ekonomski napredak.
Zvanična web stranica Agencije za statistiku BiH, www.
bhas.ba
posjećena 18.08.2013. http://www.bhas.ba/
saopstenja/2013/Stambena%20gradnja%20%20I%20
KVARTAL%202013%20-%20bos.pdf
201
Pogledati dio 2.2.1. Održiva arhitektura
202
Zvanična web stranica Agencije za statistiku BiH,
www.bhas.ba;
http://www.bhas.ba/saopstenja/2013/
DEM_2012_001_01_bos.pdf posjećena 12.08.2013.
200
140
Vođeni
takvom
pretpostavkom
bržeg procesa pridruživanja BiH zajednici
zemalja EU, za oba scenarija , korišten je
pregled standarda, trendova i zahtjeva
u sektoru stanovanja koje se koriste u EU
i kod nas. Globalno postoji trend porasta
stanovništva u urbanim sredinama u svijetu kao i EU a koji je vidljiv i kod nas.201
Sve je veći broj stanovnika koji iz ruralnih
sredina seli u urbane, te imaju potrebu za
rješavanjem stambenog pitanja u gradovima EU i BiH. Nerazvijenost ruralnih sredina
i teža mogućnost zaposlenja su razlog migracije stanovništva iz tih područja u razvijenije sredine BiH. Iz pobrojanih razloga
mladi ljudi žele svoje potrebe za edukacijom, zaposlenjem i rješavanjem stambenog pitanja obezbjediti u većim gradovima. Najveći broj preseljenog stanovništva
unutar Bosne i Hercegovine, bilo je starosti
od 20 do 39 godina (19.579 stanovnika) što
predstavlja 48,6 % ukupnih kretanja za 2012
god. prema izvještaju agencije za statistiku
BiH.202
Istovremeno, da bi ublažila pomenute migracije stvanovništva iz ruralnih ka
urbanim sredinama, EU je odlučila da izdvaja preko 35%203 svog ukupnog budžeta
i da ta sredstva usmjerava u razvoj ruralnih zajednica. Ukoliko bi se navedeno implementiralo u BiH, to bi bio snažan impuls razvoja ruralnih sredina, te bi dovelo
do uravnoteženih potreba za izgradnjom
novih stambenih jedinica na cijeloj teritoriji BiH, kako u ruralnim tako i u urbanim
područjima, a sve na principima održivog
razvoja.
Također, najveći broj gradova u BiH
treba da upravlja dijelovima na kojima su
se nekada nalazile industrijske zone, kao i
neuređenim dijelovima grada koji se trebaju rekonstruisati, odnosno preurediti. Većina
gradova u BiH ima prostora za svoje plansko
širenje upravo u ovim zapuštenim zonama
koje treba uključiti u gradski život. Potrebno je izraditi nove regulacione planove za
većinu gradova BiH koji bi trebali sadržavati
najnovije regulative za okoliš i održivi razvoj,
te poštovati i pratiti metodologije razvoja
održivih zelenih gradova.
Nadalje, klimatske promjene dovode
do novih uslova stanovanja. Porast vanjske
temperature s dugim vrelim periodima u
toku ljeta, dovodi do potrebe za hlađenjem
velikog broja stanova u gradovima koji se
klimatizuju, što opet dovodi do povećane
potrošnje energije i emisije stakleničkih gasova.204 S druge strane, zime su duže s manje
sunčanih dana, što dovodi do povećanja
potrošnje energije za zagrijavanje. Sve pobrojano dodatno otežava i usložnjava razvoj stambenog građevinskog sektora koji
treba dati odgovore i na ova pitanja kroz
veću brigu za okoliš, te djelimično amortizovati negativne posljedice ovih pojava.
Upravo kvalitet ovojnica zgrada,
uključujući prozore i vrata, može odgovoriti izazovu koji je stavljen pred građevinski
sektor a koji se odnosi na uštedu energije
i smanjenje zagađenja. Većina starih pa
čak i novoizgrađenih objekata ne zadovoljava zahtjeve energetske efikasnosti, te
standarde koji su prihvaćeni u EU, što dovodi do velikih gubitaka energije i emisije
štetnih gasova. U BiH se bilježe aktivnosti
podizanja svijesti kako investitora tako i
korisnika prostora o značaju energetske
efikasnosti. Nažalost, napori se uglavnom
svode na prostu ugradnju debljeg sloja
izolacionih materijala, uglavnom stiropora
na fasade i u krovnu konstrukciju, te eventualno ugradnju kvalitetnijih prozora sa
nižom U vrijednošću. Veoma su rijetki objekti izgrađeni sveobuhvatnim pristupom
po važećim standardima o održivim objektima u EU.
5.1.2.
Uvod u
scenarije
BAU i ECO
Nakon analiziranih trendova za oba
scenarija pretpostavlja se da će u BiH doći
do veće posvećenosti njenih donosioca
odluka k Europskim integracijama. Brži
put k evropskim integracijama će dovesti do bržeg ekonomskog razvoja BiH, te
povećanja zahtjeva za stambenim jedinicama, kako u urbanim tako i u ruralnim
sredinama.
Kroz razvoj dva različita scenarija za
sektor stanovanja, istražit će se okolišni, socijalni i ekonomski uticaji na dvije razvojne
opcije građevinske prakse u budućnosti,
te uporediti dobijene indikatore i sugerisati
razvojne prilike. Treći scenario koji bi predstavljao razvoj sa djelimičnim promjenama
nije uzet u razmatranje u ovom istraživanju
da bi se naglasila važnost integralnog
pristupa sveobuhvatnom planiranju razvoja stambenog građevinskog sektora u
budućnosti.
Prvi scenario BAU
(uobičajene prakse - business as usual) pretpostavlja nastavak razvoja građevinskog
sektora po trenutnim standardima, trendovima i zahtjevima, uz statičan razvoj bez
velikih promjena i inovacija u građevinskoj
praksi.
Drugi scenario ECO (ekološki orijentisan) pretpostavlja nastavak razvoja
građevinskog sektora po najsavremenijim
standardima, trendovima i zahtjevima uz
dinamičan razvoj s ciljanim promjenama
u smjeru održivog inovativnog razvoja koji
prvenstveno koristi lokalne prirodne resurse
u građevinskoj praksi.
Za oba scenarija procjenjuje se njihov uticaj na tri pokazatelja uspjeha razvoja građevinskog sektora:
1.
2.
3.
Broj novih radnih mjesta (metodom poređenja trendova i pretpostavki razvoja)
Uticaj korištenih građevinskih
materijala na okoliš
(uporedna metoda)
Eko balans lokalnih proizvoda (meto
da analiza indikatora za procjenu održivosti i HAMD 3D metoda)
Oba scenarija su rađena uz pomoć
najsavremenijih trenutno dostupnih razvijenih metodologija i alata. Najveći izazov je
predstavljala veoma sužena baza dostupnih informacija i statističkih podataka do
kojih je bilo veoma teško doći radi neuvezanog sistema prikupljanja podataka
na nivou države. Neki podaci su prikupljeni
kroz intervjue, odnosno kroz istraživanje
tržišta dok su neki prikupljeni putem informacija prikupljenih u Agenciji za statistiku
BiH. Zvanični klimatski podaci ne postoje u
BiH, te su za svrhu ovih scenarija kod sofwerskih proračuna korišteni klimatski podaci
za grad Beč.
Vremenski okvir za oba scenarija je
26 godina, odnosno period 2014-2040 godina, jer taj period predstavlja optimalnu
dugoročnu perspektivu razvoja.
Ova dva odabrana scenarija nisu
i jedina dva moguća scenarija niti pretenduju da budu dva najbolja. Oni predstavljaju dva ostvariva scenarija razvoja
građevinskog sektora u BiH do 2040 godine. Osnovna intencija rada na ova dva
scenarija jeste da u budućnosti razviju konstruktivnu diskusiju koja bi trebala iznjedriti
optimalna rješenja za razvoj građevinskog
sektora u BiH.
141
BAU scenario ne bi trebao biti opcija
razvoja, ukoliko se pretpostavi da će BiH
započeti sa bržim preuzimanem legislativa
i standarda EU. Dodatno ukoliko BiH želi
da uklopi svoju viziju razvoja građevinskog
sektora u stratešku viziju razvoja ovog sektora EU, iz razvojne i pravne prespektive
takođe, BAU scenario neće moći biti opcija. Međutim rezultati BAU scenarija mogu
pomoći da se bolje sagledaju i razumiju
posljedice istog, kao i da se njegovi rezultati uporede sa rezultatima ECO scenarija.
5.1.3.
Pokazatelji
uspjeha
U ovom dijelu će biti predstavljeni i
pojašnjeni pokazatelji uspjeha pojedinačno
te način posmatranja i provjera uspjeha
ovih pokazatelja.
5.1.3.1.
Pokazatelj uspjeha broj novih
radnih mjesta
Građevinarstvo
je
sektor
sa
specifičnim karakteristikama koji je strogo
regulisan, i koji se u velikoj mjeri razlikuje
od drugih sektora. Predstavlja heterogen i
fragmentiran sektor, zasnovan na velikom
broju različitih profesija. Građevinski sektor je definiran po modu EU NACE 1205,1
sektorske klasifikacije, a uključuje sljedede
podsektore:
NACE kod sistem je Europski standard za industrijsku
klasifikaciju koji je predstavljen 1970. god. Od 1990 godine
usvojena je revidirana verzija, tačnog naziva: NACE stands
for “Nomenclature Generale des Activites Economiques
dans I`Union Europeenne” (General Name for Economic
Activities in the European Union). Trenutno je na snazi verzija prihvaćena od strane Ujedinjenih nacija iz 2008. god.
Internacionalni standard za klasifikaciju industrije u svim
ekonomskim aktivnostima, “International Standard Industrial Classification of all economic activities” (ISIC).
206
Zvanična stranica Vanjskotrgovinske komore BiH; Izvozna strategija za sektora građevinarstva, Vanjskotrgovinska / Spoljnotrgovinska Komora BiH, www.komorabih.ba
posjećena 02.09.2013.
205
142
1.
Dobavljači građevinskih proizvoda i komponenti (uključujući loka-
lnu proizvodnju)
2.
Priprema gradilišta, izgradnja
kompletnih objekata, izgradnja
postrojenja, dovršenje i
iznajmljivanje građevinskih strojeva
3.
Profesionalne usluge (projektiranje i konsalting)206
Na osnovu zvanične sektorske klasifikacije analizirat će se porast broja novih
radnih mjesta u građevinskom sektoru sa
svim njegovim podsektorima u periodu do
2040. godine za oba pretpostavljena scenarija u nastavku.
5.1.3.2.
Pokazatelj uspjeha uticaj korištenih
građavinskih
materijala
na okoliš
Iako
prema
NACE
kodovima
građevinski materijali ne pripadaju klasifikaciji građevinskog sektora, za izradu
predmetne analize građevinski materijali
će se razmatrati kao dio građevinskog sektora, posebno u dijelu scenarija ECO, jer
po ovom scenariju fokus se stavlja na razvoj građavinskog sektora uz maksimalno
korištenje raspoloživih lokalnih prirodnih
materijala.
Alati i metodologije za proračun uticaja pojedinog građevinskog materijala ili
građevinskog proizvoda su razvijeni u svijetu i EU. U ovom dijelu koristit će se podaci
iz državnog kataloga za građevinarstvo
Austrije gdje je za svaki materijal ili proizvod
već proračunat ovaj uticaj shodno pomenutim alatima i metodologijama.
5.1.3.3.
Pokazatelj uspjeha eko balans
lokalnih proizvoda
U dijelu proračuna eko balansa lokalnih proizvoda za oba scenarija koristit će
se već razvijene metode analiza indikatora
za procjenu održivosti i HAMD 3D simulacija.
Prva metoda je razvijena na švicarskom
Institutu za upravljanje konstrukcijama i infrastrukturom ETH Cirih, dok je druga metoda HAMD 3D razvijena na Tehničkom
univerzitetu u Beču TUW. Obje metode su
prihvaćene u EU. Njihovom kombinacijom
može se na precizniji način sagledati sveobuhvatan uticaj na okoliš građevinske
tehnologije, uporediti prednosti i mane, te
realnije analizirati strateška opredjeljenja.
5.1.4.
Razvoj
scenarija
U ovom dijelu će se predstaviti razvoj
scenarija, trenutni i ECO odabir materijala
te promjene koje nastaju razvojem ova
dva scenarija u stambenom građevinskom
sektoru u BiH.
5.1.4.1.
Scenario
BAU
Kako je već izloženo scenario podrazumijeva nastavak razvoja građevinskog
sektora po trenutnim standardima i zahtjevima bez velikih promjena. Eventualne
promjene bile bi vođene individualnim
naporima entuzijasta koji prate savremene
trendove, ali su te promjene toliko male da
ne bi napravile suštinske promjene.
Većina novoizgrađenih objekata indvidualnog i kolektivnog stanovanja u BiH
najčešće se gradi s nekvalitetnim i jeftinijim
materijalima koji se uglavnom proizvode izvan BiH, a prilikom uvoza ne podliježu jakim
kontrolama. Većina građevinskih materijala s kojima se trenutno gradi, zahtijeva visok procenat potrošnje primarne energije
i visoku emisiju CO2 prilikom proizvodnje,
transporta, ugradnje i korištenja. Isti se ne
mogu reciklirati, odnosno moguće je recikliranje ali uz velike troškove.
Kvalitet uslova stanovanja u većini
novoizgrađenih stambenih objekata je
veoma upitan radi pogrešne orijentacije, materijalizacije ili pozicije objekta na
parceli. Ideja vodilja investitora ovakvih
novih stambenih objekata je profit, a ne
komfor budućih korisnika, a briga o okolišu
svakako nije prioritet. Postoje svijetli primjeri
koji teže sveobuhvatnom pristupu u održivoj
arhitekturi, ali je njihov broj zanemarljiv.
Materijali koji se najčešće koriste u
građevinskoj praksi kod izrade stambenih
objekata su: armirani beton, betonski
blokovi, pečena opeka, cementni malter,
rigips, stiropor, staklena vuna, akrilne fasade itd., odnosno većina materijala koji ne
spadaju u kategoriju ekološki prihvatljivih
materijala.
5.1.4.2.
Scenario
ECO
ECO scenario pretpostavlja nastavak razvoja građevinskog sektora po najsavremenijim standardima i zahtjevima uz
dinamičan razvoj s ciljanim promjenama u
smjeru održivog inovativnog razvoja, te koristi lokalne prirodne resurse u građevinskoj
praksi. Promjene u građevinskoj praksi bile
bi zavidno vidljive, uslovi za život korisnika mnogo kvalitetniji, a ukupan uticaj na
okoliš znatno povoljniji.
Predpostavlja se da će u ovom scenariju većina novoizgrađenih objekata individualnog i kolektivnog stanovanja biti
rađena sa najkvalitetnijim lokalno proizvedenim materijalima povoljnih cijena.
Ovi prirodni materijali ne zahtjevaju visok procenat potrošnje primarne energije, te nemaju visoku emisiju CO2 prilikom
svoje proizvodnje, transpotta, ugradnje i
korištenja jer se proizvode lokalno. Većina
lokalnih materijala koji bi se koristili u ovom
scenariju trenutno predstavljaju ekološki otpad, te bi se njihovim održivim zbrinjavanjem dodatno pospješila zaštita okoliša.
143
Šumama u BiH bi se upravljalo po
strogim standardima EU, a proizvodnja
drveta bila bi certificirana i održiva. Svi
materijali se mogu reciklirati ili ponovno koristiti. Samo recikilranje ne zahtijeva veliku
potrošnju energije niti izaziva velika dodatna zagađenja. Većina prirodnih materijala
se na kraju životnog vijeka pretvara u kompost i služi kao đubrivo ili dohrana poljoprivrednom zemljištu.
Uslovi stanovanja u ovakvim objektima su veoma zdravi, a objekti napravljeni od prirodnih materijala dišu i stvaraju
ugodnu atmosferu za korisnike. Konstrukcije
mogu biti veoma fleksibilne i dozvoljavaju
izmjene bez oštećenja susjednih dijelova i
modula, te shodno tome smanjuju troškove
održavanja i rekonstrukcije.
Materijali koji se najčešće koriste u
savremenoj održivoj građevinskoj praksi kod
izrade stambenih objekata od montažnih
prefabrikovanih elemenata su: drvo, ovčja
vuna, slama, gips, glina, kreč.
5.1.4.3.
Pokazatelj uspjeha broj novih
radnih mjesta
za scenario
BAU i ECO
144
207
U-vrijednost - Koeficijent prolaska topline je informacija
o toku toplote U [W/m²K], kroz pojedini materijal ili više
materijala u konstrukciji. U-vrijednost je bitna karakteristika
vanjskog elementa konstrukcije i igra veliku ulogu u analizi
ukupnih gubitaka toplote (kWh/m2), a time i potrošnji energije za grijanje. Što je koeficijent prolaska topline manji,
to je toplinska zaštita zgrade bolja.
Za scenario BAU, uz pretpostavku porasta potrebe za novim stambenim jedinicama u BiH, kako je ranije obrazloženo,
očekuje se porast novih radnih mjesta. U
podsektoru za dobavljače građevinskih
proizvoda i komponenti može se očekivati
porast potražnje za radnom snagom,
pretežno sa srednjom stručnom spremom.
Postojeća postrojenja građevinske industrije uz pretpostavku razvoja i proširenja
(betonare, cementare, aluminijski pogoni,
staklo i fasade te obrada plastike), takođe
će zahtjevati nova radna mjesta s nižom i
srednjom stručnom spremom, a manje s visokom stručnom spremom.
Na gradilištima se može očekivati
porast zahtjeva za radnom snagom sa
srednjom i nižom stručnom spremom, te
manji broj zahtjeva za radnom snagom s visokom stručnom spremom. Slična situacija
se može očekivati u kompanijama za iznajmljivanje građevinskih strojeva.
U podsektoru profesionalnih usluga,
projektiranja i konsaltinga, pretpostavlja
se porast zahtjeva za novim projektima,
te samim tim i porast zahtjeva za radnim
mjestima s visokom stručnom spremom.
Kompanije koje proizvode prefabrikovane montažne kuće, trenutno u svojim pogonima proizvode elemente koji
imaju U-vrijednosti207 prema standardima
EU. Zahtjevi za ovakvim kućama u BiH su
sporadični. Registrovan je izvoz ovakvih
građevinskih elemenata. Pored lokalnog
drveta koje se koristi u proizvodnji iz registrovanih održivih izvora, većina drugih
elementi zida se ne proizvode lokalno u
BiH nego se uvoze iz inostranstva. Ukoliko
se i poveća nivo zahtjeva za ovim objektima za izvoz ili njihovu gradnju u BiH, nova
radna mjesta u zemlji se mogu očekivati
jedino u lokalnoj drvnoj industriji, odnosno
pilanama, te manji broj u industriji drvenih
montažnih kuća i lokalnim pogonima za
proizvodnju stiropora, uglavnom s nižom ili
srednjom stručnom spremom. Većina ostalih elemenata zida bi se i dalje uvozili i ne
bi došlo do novih zahtjeva za zapošljavanje
u proizvodnji pomenutih elemenata jer i
dalje ne bi postojala podrška lokalne proizvodnje, odnosno ona bi bila zanemarljiva.
Može se zaključiti da će doći do
značajnijih zahtjeva za otvaranjem novih
radnih mjesta na samim gradilištima i tradicionalnoj građevinskoj industriji i proizvodnji građevinskih materijala, te manji broj
zahtjeva u podsektoru za stručne usluge
projektovanja i konsaltinga. Istovremeno,
neće doći do značajnih zahtjeva za novim
radnim mjestima u naučnim institucijama
jer će se po ovom scenariju i dalje uvoziti
najveći broj građevinskih materijala, odnosno neće doći do otvaranja industrijskih
postrojenja za inovativne čiste tehnologije
koje trebaju podršku istraživačkih centara.
Kod scenarija ECO došlo bi do velikih promjena u građevinskoj praksi koja
bi unijela veliki broj inovacija u čistim
održivim tehnologijama u BiH. Potencijal za otvaranjem malih preduzeća koji
će pokrenuti proizvodnju elemenata za
gradnju koristeći prirodne lokalne resurse
je veliki. Nastojanje da se svi dijelovi ovih
konstrukcija proizvode u BiH će rezultirati otvaranjem manjih pogona širom BiH,
posebno u njenim trenutno nerazvijenim
ruralnim sredinama, što dodatno podržava
razvoj značajnog podsektora dobavljača
i proizvođača građevinskih materijala. Otvaranjem ovakvih pogona neumitno vodi
ka povećanju zahtjeva za novim radnim
mjestima, prvenstveno nekvalifikovanom
radnom snagom, te radnicima sa srednjom stručnom spremom kao i manji broj visokoobrazovanih kadrova neophodnih za
upravljanje ovim pogonima.
Pored prilagođavanja starih postrojenja za proizvodnju prefabrikovanih drvenih kuća, ovim scenarijem bi došlo do otvaranja novih postrojenja čistih tehnologija
kakvih do sada u BiH nije bilo. Inovativni
proizvodi iz ovih postrojenja bili bi korišteni
u proizvodnji montažnih prefabikovanih
kuća, kao i kod drugih ekoloških pristupa
građenju. Ovakav pristup će pomoći ukupnom razvoju BiH ekonomije, posebno razvoju ruralnih sredina u BiH. Istovremeno,
migracija mladih ljudi iz ruralnih u gradske sredine bila bi dodatno balansirana s
vizijom razvoja ruralnih sredina i novih čistih
tehnologija.
U podsektoru profesionalnih usluga,
projektiranja i konsaltinga, pretpostavlja
se porast zahtjeva za novim projektima,
te samim time i porast zahtjeva za radnim
mjestima visoke stručne spreme.
Sveobuhvatan pristup projektiranju građevinskih stambenih objekata, koji
podrazumjeva održivost i uštedu energije
i smanjivanje emisije CO2, zahtjevati će
dodatno uključivanje stručnjaka iz drugih
struka (hemija, fizika, psihologija, alternativna energija itd.), što će dovesti do
povećavanja novih zahtjeva za otvaranjem radnih mjesta visoke stručne spreme i
145
u ovom važnom podsektoru.
Inovativni
pristupi
proizvodnji
građevinskih elemenata od prirodnih lokalnih materijala, koji primjenjuju savremene
prakse će ostvariti veoma dobru i neophodnu saradnju industrije i univerziteta,
odnosno instituta za istraživanje i razvoj.
Ova saradnja koja podržava inovacije u
čistim tehnologijama će zahtjevati nova
radna mjesta za istraživački rad, odnosno
radna mjesta za visoku stručnu spremu u
svim segmentima obrazovanja i nauke.
Takodjer, ovakav pristup će dati mnoge
odgovore za lokalnu građevinsku industriju,
uz otvaranje novih pitanja koja mogu biti
tema budućih naučnih studija.
Očekuje se manji porast novih radnih
mjesta u konvencionalnim građevinskim
praksama koje se bave pripremnim radovima na temeljenju (betonare, cementare),
uglavnom sa srednjom stručnom spremom.
I u ovom dijelu se može koristiti inovativni
pristup građenju temelja za manje objekte,
uzimajući u obzir metode koje su se koristile u tradicionalnom načinu građenja uz
korištenje lokalnog kamena i lokalno proizvedenog hidrauličnog kreča.
Scenario
ECO
pretpostavlja
masovnu gradnju sa prefabrikovanim
montažnim elementima koji se proizvode
lokalno u postojećim i novootvorenim pogonima za proizvodnju. Također, svi elementi za gradnju se proizvode lokalno
uz dobru komunikaciju i saradnju lokanih
proizvođača i naučnih institucija. Pored
toga, pretpostavlja se povećan izvoz
ovakvih održivih konstrukcija na tržišta EU i
USA, posebno iz razloga što su se te zemlje
obavezale da će do 2020. godine podržati
izgradnju objekata po sistemu montažne
gradnje od prirodnih materijala s osnovnim
ciljem uvećanja udjela izgradnje ovakvih
objekata u ukupnom broju novoizgrađenih
objekata od minimalno 10%.
146
Lokalno proizvedena prefabrikovana konstrukcija, iz razloga manjih cijena
proizvodnje i ugradnje, što je direktni rezultat niže cijene rada i materijala, može biti
konkurentna na pomenutim zahtjevnim,
ali ekološki osviještenim i otvorenim tržištem
EU i USA. Cijene ovakvih proizvoda su
također konkurentne i za lokalno tržište.
Ovdje je potrebno napomenuti da
je neophodno uzeti u obzir veliki uticaj
transporta na okoliš. Shodno tome, odabir modela transporta treba prilagoditi i
zahtjevima održivosti i zaštite okoliša, te
maksimalno koristiti transport željeznicama
kao najčistijim vidom transporta. Ovakav
zahtjev za transport može pokrenuti rekonstrukciju
postojećih
infrastruktura
željezničkog saobraćaja u BiH, što dodatno otvara nova radna mjesta u čistom,
ekološki balansiranom sektoru transporta.
Može se zaključiti da scenario ECO
obezbjeđuje veliki broj novih radnih mjesta
u čistoj industriji i održivoj građevinskoj industriji u BiH, te ukupni ekonomski i socijalni
razvoj države u svim njenim regijama.
5.1.4.4. Pokazatelj uspjeha uticaj korištenja
građevinskih materijala na okoliš za scenario
BAU i ECO
Scenario BAU
Do sada korišteni materijali i
građevinske prakse u BiH imaju veliki uticaj
na okoliš. Trenutne prakse ne posvećuju
pažnju novim standardima i kretanjima
koja zagovaraju održivu čistu gradnju i
korištenje prirodnih lokalnih materijala.
Materijali koji se koriste u najvećem dijelu
zahtjevaju puno primarne energije, imaju
visok procenat emisije CO2, ne mogu se reciklirati ili je recikliranje veoma skupo, mogu
biti toksični i štetni po zdravlje čovjeka, te
ne dozvoljavaju fleksibilnost. Vrijednosti uticaja na okoliš za materijale koji će biti predmetom analize za oba scenarija su preuzeti
iz zvaničnog kataloga građevinskih materijala u državi Austriji „baubook“, izvor: www.
baubook.at
Za neke od ovih materijala navest će
se vrijednosti potencijala globalnog zagrijavanja radi lakše usporedbe. Iz tabele je
jasno vidljivo da građevinski materijali koji
se trenutno koriste u gradnji imaju velike
negativne uticaje na okoliš, što se vidi kroz
iskazane vrijednosti potencijala globalnog
zagrijavanja.
Vrijednosti potencijala globalnog
zagrijavanja za materijale koji se koriste
u proizvodnji montažnih prefabrikovanih
kuća, pored već navedenih, slijede.
Tabela 5.1.: vrijednosti potencijalnog globalnog zagrijavanja za neke materijale u konstrukciji BAU;
Izvor: www.baubook.at
208
Tabela 5.2.: vrijednosti potencijalnog globalnog zagrijavanja za prirodne materijale u konstrukciji BAU;
Izvor: www.baubook.at
Kroz usporedbu vrijednosti potencijala globalnog zagrijavanja, gdje prirodni
materijali (drvo i OSB ploča) imaju negativne vrijednosti uticaja na okoliš, naspram
građevinskih materijala, koji se koriste
u konvencionalnoj gradnji, uviđa se da
montažna gradnja prefabrikovanih kuća
ima manji uticaj na okoliš.
I pored iskazanih negativnih vrijednosti koje prirodni materijali imaju na okoliš,
obje vrste gradnje koriste, u prvoj tabeli prikazane materijale, koji uglavnom nisu proizvedeni lokalno, te troše visok procent energije za transport, proizvodnju, ugradnju i
emituju visok nivo štetnih gasova. Većina
materijala koji se koriste u praksi, nemaju
visoke okolišne ocjene iz dodatnih razloga
što se ili ne mogu ili teško recikliraju i nisu
flesibilni.
209
Nova inovativna praksa bi preuzela
postojeće važeće standarde i regulative
iz EU koji zagovaraju održivu čistu gradnju i
korištenje prirodnih lokalnih materijala.
Po BAU scenariju, s trenutnim konvencionalnim praksama, građevinski sektor će
imati veliki štetan uticaj na okoliš u BiH, što
će se dodatno potvrditi u dijagramu koji slijedi u dijelu predstavljanja ECO balansa.
Scenario ECO
ECO pristup građevinskoj praksi i inovacije koje bi dovele do korištenja prirodnih
materijala, koji su trenutno ekološki otpad
u BiH, smanjile bi u velikoj mjeri postojeće
štetne uticaje građevinskog sektora na
okoliš.
Zvanična stranica državnog kataloga za građavinatsvo
u Austriji: http://www.baubook.at/vlbg/ posjećena
27.07.2013.
209
IBIDEM
208
147
Tabela 5.3.: vrijednosti potencijalnog globalnog zagrijavanja za prirodne materijale u konstrukciji ECO;
Izvor: www.baubook.at
210
Ovakav pristup bi pomogao BiH na
njenom putu pridruživanja EU, jer je to jedna od obaveza koja se treba ispuniti na
tom putu. Prirodni lokani materijali koji se
koriste na inovativan način, a koji je već
provjeren i primjenjiv u zemljama EU, smanjuje potrošnju primarne energije i emisiju
CO2. Dodatno tome građevinski elementi,
proizvedeni od prirodnih lokalnih materijala pogodni su za recikliranje, nisu toksični
niti štetni po zdravlje ljudi i omogućavaju
modeliranje i fleksibilnost.
Za neke od ovih prirodnih materijala bit će navedene vrijednosti potencijala globalnog zagrijavanja, radi lakše usporedbe.
Može se zaključiti da scenario ECO
obezbjeđuje maksimalno smanjenje uticaja globalnog zagrijavanja u veoma visokim
vrijednostima, iz razloga veoma dobrih
karakteristika lokalnih prirodnih materijala koji mogu odgovoriti na sve zahtjeve
održivog razvoja.
5.1.4.5.
Pokazatelj uspjeha eco balans lokalnih proizvoda
za scenario
BAU i ECO
Za utvrđivanje ovog pokazatelja uspjeha – eco balansa lokalnih proizvoda
korištene su dvije metode istraživanja koje
su primjenjene na oba scenarija te njihovo
direktno upoređivanje.
Zvanična stranica državnog kataloga za građavinatsvo
u Austriji: http://www.baubook.at/vlbg/ posjećena
18.07.2013.
211
Wallbaum H., Csalzer Y, Zea Escamilla E.(2012) ; „Indicator based sustainability assessment tool for affordable
housing construction technologies“,Ecological Indicators
18 (2012) 353–364
210
148
Prva
metoda s kojom su testirani pokazatelji za procjenu održivosti
pristupačnih tehnologija u stanogradnji je
metoda koju je prof.dr. H. Wallbaum, šef
katedre za održive konstrukcije pri Institutu
za upravljanje konstrukcijama i infrastrukturom ETH Cirih u Švicarskoj (Institution of
Construction and Infrastructure Management), razvio sa svojim saradnicima i objavio 2012. godine. 211
Metoda se sastoji od niza strukturiranih procjena konstrukcije kroz razvijene
tabelarne analize i ocjenjivanje kako bi se
dobili traženi indikatori. Indikatori su razvijeni i definisani na osnovu rapoložive literature, intervjua i razgovora sa stručnjacima.
Dobijeni indikatori se odnose na:
cijenu koštanja konstrukcije, zahtjevnost
proizvodnje i ugradnje konstrukcije, vremenski okvir i nivo prefabrikacije, ekonomski obim odnosno prednost masovne
proizvodnje, trajnost, troškovi održavanja,
moduliranje i fleksibilnost, kreiranje lokalnih
vrijednosti uz korištenje lokalnih potencijala i razvoj lokalnih zajednica, nivo jednostavnosti i koštanja pri priključivanju na
lokalnu infrastrukturu i servise te mogućnost
recikliranja ili ponovnog korištenja. Zatim se
dobijeni indikatori upoređuju s izazovima
testirane tehnologije: nedostatak lokalnih
resursa, nedostatak dovoljnih ili sigurnih
fondova, nedostatak vremena prema hitnosti zahtjeva, nedostatak obučene radne
snage, kontrola kvaliteta, rasipanje zbog
neefikasnosti, nedostatak dodane vrijednosti kreativnosti, kvalitete i lokacija.
Za odabrane materijale i konstrukcije
pridodaje se indikator vrijednost izolacijskih
osobina nekog materijala, odnosno konstrukcije u cjelini koji se procjenjuje prema
njegovom U - koeficijentu. U - koeficijent ili
toplinska provodljivost materijala je količina
provedene topline po jedinici površine materijala kroz temperaturnu razliku između
unutrašnjeg i vanjskog okoliša. (W/m²K).
Nakon ovako provedenog istraživanja u
kojem se upoređuju pobrojani indikatori sa
izazovima stanogradnje, dobija se procjena održivosti pristupačnih tehnologija u
stanogradnji, koja je odabrana kao uzorak
za scenario BAU i ECO.
Druga metoda istraživanja jeste metoda HAMD 3D modela za proračun, razvijena na Tehničkom univerzitetu u Beču
(TUW) za potrebe nastave kao i proračuna
konstrukcija. HAMD 3D model numerički
rješava jednadžbe za kombinaciju topline,
vlage i protoka zraka u posmatranim materijalima i konstrukcijama sa zadanim
okolišnim uslovima, a koristeći bazu
podataka za klimatske zone u kojima se
analizirana konstrukcija nalazi. U ovom
slučaju korištena je klimatska zona grada
Beča radi nepostojanja zvaničnih baza podataka za klimatske zone gradova u BiH.
U nastavku istraživanja za obje predstavljene metode odabrana su dva uzorka
konstrukcije montažnog prefabrikovanog
zida koji se razlikuju u materijalizaciji. Za
konstrukciju 1. korišten je prefabrikovani zid
koji se trenutno proizvodi u BiH, dok je za
konstrukciju 2. korišten savremeni prefabrikovani zid koji koristi slamu u dijelu termoizoalacijskog materijala.
Treba napomenuti da odabrani
uzorci konstrukcije imaju slične U vrijednosti
što ih ubraja u konstrukcije koje se mogu
koristiti za izgradnju pasivnih kuća.
5.1.4.5.1.
Pokazatelji za procjenu
održivosti pristupačnih
tehnologija u stanogradnji –
metodologija 1.
Metodologija za procjenu održivosti
pristupačnih tehnologija se sastoji od niza
struktuiranih procjena konstrukcije kroz tabelarne analize i ocjenjivanje kako bi se dobili traženi indikatori.
Ovom metodom posmatraju se dvije
odabrane konstrukcije koje predstavljaju
tehnologiju koja se trenutno koristi u BiH kao
konstrukciju BAU i inovativnu konstrukciju
koja se trenutno koristi u EU kao konstrukciju
ECO. Obje konstrukcije su prefabrikovane
drvene montažne konstrukcije.
Konstrukcija BAU –
standardni prefabrikovani zid koji se trenutno proizvodi u BiH (Krivaja Zavidovići)212
Konstrukcija ECO –
Savremeni prefabrikovani zid koji koristi slamu u dijelu termoizoalacijskog materijala
( Mod Cell Homes Velika Britanija )213
Zvanična stranica komapnije Krivaja: http://www.krivajahomes.com/ posjećena 20.07.2013.
213
Zvanična stranica komapnije ModCell: http://www.
modcell.com posjećena 20.07.2013.
212
149
Zbirne
informacije o
posmatranim
konstrukcijama
Tabela 5.4.: Zbirne informacije o posmatranim konstrukcijama
Prva tabela predstavlja zbirne infomacije o odabranim konstrukcijama koje
se upoređuju i analiziraju putem prve metode koja se koristi.
214
150
214
Ukupna kalkulacija cijena se nalazi u Anexu II
Predstavljanje
vrijednosti
indikatora –
inicijalno koštanje
konstrukcije [KM/m]
Dobivene kataloške cijene ne mogu
se usporediti radi velikih razlika cijena materijala i radne snage u UK i BiH. Iz tog razloga cijene u tabeli predstavljaju kalkulaciju
cijena elemenata zida prema dobivenim
cijenama elemenata i materijala na tržištu
BiH a bez ukalkulisane cijene rada.
Tabela 5.5.: inicijalno koštanje konstrukcije [KM/m˛]
Tabela 5.6.: zahtjevnost proizvodnje i ugradnje konstrukcije
Konstrukcija BAU - ukupna cijena
samo za materijalizaciju zida bez cijene izrade i ugradnje 86,64 KM
Konstrukcija ECO - ukupna cijena
samo za materijalizaciju zida bez cijene izrade i ugradnje 67,67 KM215
Vrijednosti
indikatora –
zahtjevnost
proizvodnje
i ugradnje
konstrukcije
Pretpostavljeno je da je zahtjevnost
procesa proizvodnje i ugradnje za obje
prefabrikovane montažne konstrukcije
na istom nivou jer se radi o o dostupnim
tehnologijama i alatima te materijalima
koji ne zahtjevaju posebnu obradu i zaštitu
pri radu. U BiH takođe postoji radna snaga
koja može odgovoriti na zahtjeve izgrade i
ugradnje datih konstrukcija.
Tabela 5.7.: vremenski okvir, nivo prefabrikacije
Vrijednosti
indikatora –
vremenski okvir,
nivo
prefabrikacije
Pretpostavljeno je da je za obje konstrukcije vremenski okvir i nivo prefabrikacije sličan jer su tehnologije slične.
215
Ukupna kalkulacija cijena se nalazi u Anexu II
151
Tabela 5.8.: Ekonomski obim / prednost masovne proizvodnje
Vrijednosti
indikatora –
Ekonomski obim /
prednost masovne proizvodnje
Pretpostavljeno je da se masovnom
proizvodnjom konstrukcije ECO, podrstiče
veći ekonomski razvoj u BiH, te se masovnom proizvodnjom povećava broj radnih mjesta i smanjuje krajnja cijena proizvoda na tržištu, čime proizvod postaje
konkurentniji.
Tabela 5.9. Trajnost
Tabela 5.10.: Troškovi održavanja
Vrijednost
indikatora –
Trajnost
Radi veće trajnosti prirodnih materijala koji su ugrađeni u konstrukciju ECO
procjenjuje se veća trajnost kompletne
konstrukcije u uslovima održavanja konstrukcija po važećim standardima i propisima.
Vrijednost
indikatora –
Troškovi
održavanja
Radi veće trajnosti materijala u konstrukciji ECO pretpostavlja se lakše i povoljnije održavanje ove konstrukcije naspram
konstrukcije BAU.
Tabela 5.11.: Moduliranje i fleksibilnost
Vrijednost
indikatora –
Moduliranje i
fleksibilnost
Pretpostavlja se da su vrijednosti
mogućnosti moduliranja i fleksibilnosti za
obje konstrukcije jednake.
152
Vrijednost
indikatora –
Kreiranje lokalnih
vrijednosti uz korištenje lokalnih
potencijala i razvoja
lokalnih zajednica
Tabela 5.12.: Kreiranje lokalnih vrijednosti uz korištenje lokalnih potencijala i razvoja lokalnih zajednica
Radi velikog broja elemenata i materijala koji se uvoze iz inostranstva da bi se
ugradile u konstrukciju BAU u BiH, vrijednost
indikatora za kreiranje lokalnih vrijednosti i
potencijala te razvoja lokalnih zajednica
ima veliku razliku kod konstrukcije ECO radi
maksimalnog korištenja lokalnih prirodnih
resursa i potencijalnog razvoja lokalnih zajednica.
Vrijednost
indikatora –
Nivo jednostavnosti i
cijena koštanja pri
priključivanjue na
lokalnu infrastrukturu
i servise
Tabela 5.13.: Nivo jednostavnosti i cijena koštanja pri priključivanjue na lokalnu infrastrukturu i servise
Nivo jednostavnosti i cijena koštanja
kod priključivanja na lokalne infrastrukture
je slična za obje posmatrane konstrukcije
jer je tehnologija građenja slična.
Vrijednost
indikatora –
Mogućnost recikliranja
ili ponovnog korištenja
Tabela 5.14.: Mogućnost recikliranja ili ponovnog korištenja
Vrijednost recikliranja i ponovnog
korištenja, kada se upoređuju date konstrukcije, je mnogo veća kod konstrukcije
ECO radi maksimalnog korištenja prirodnih
materijala koji imaju široke mogućnosti recikliranja i ponovnog korištenja.
Ukupna vrijednost posmatranih indikatora uspjeha za konstrukciju ECO je
visoka, što govori da je konstrukcija ECO
veoma pristupačna održiva konstrukcija
u stanogradnji. Dobiveni ukupni rezultati
za konstrukciju BAU ukazuju na prednost
konstrukcije ECO u vrijednosti od 20,6 bodova, odnosno 28% dobivenih vrijednosti
ispitivanja ima slabije vrijednosti, što za ovu
konstrukciju i njen razvoj u BiH postavlja veliki razvojni izazov.
Tabela 5.15.: Ukupni rezultati
153
U sljedećim tabelama i pisanim
pojašnjenjima, dat je finalni pregled izazova i indikatora za procjenu održivosti
pristupačnih tehnologija u stanogradnji.
Korištenjem razvijene metodologije kroz
date tabele kombinuju se izazovi i indikatori da bi se dobila detaljna pojašnjenja
analiza i procjena za obje konstrukcije. Dodatnim upoređivanjem i analizama dolazi
se do važnih informacija o dodatnim rizicima, izazovima, prednostima i manama
posmatranih konstrukcija.
Tabela 5.16.: Upoređivanje dobijenih indikatora i izazova za konstrukcju BAU
154
Zid Konstrukcija
BAU – standardni
prefabrikovani zid koji se
trenutno proizvodi u BiH
Zid Konstrukcija
ECO – Savremeni
prefabrikovani zid
koji koristi slamu u
dijelu termoizoalacijskog
materijala
Tabela 5.17.: Upoređivanje dobijenih indikatora i izazova za konstrukciju ECO
155
Pregled indikatora za procjenu
održivosti pristupačnih tehnologija u stanogradnji, koji su dati u gornjim tabelama,
ukazuje da u slučaju konstrukcije BAU,
odnosno kod analiziranja standardnog
prefabrikovanog zida koji se trenutno proizvodi u BiH, postoji veliki broj izazova. Prvi od
izazova je da se veliki broj elemenata prefabrikovanog montažnog zida trenutno ne
proizvodi u BIH (minealna vuna, OSB ploča,
gipskartonska ploča, stiropor), odnosno
uvoze se u zemlju.
To je jedan od razloga zašto su ovi
proizvodi skuplji, te utiču na veću ukupnu
cijenu prefabrikovanog zida. Primarna energija i emisija CO2 kod nekih elemenata
zida (stiropor, mineralna vuna, mreža za
fasadu) su veoma visoke, te dolazi do rasipanja resursa i energije prilikom korištenja
ovih materijala.
Nedostatak dovoljnih i sigurnih fondova koji će podržati lokalnu proizvodnju
nekih dijelova zida, podržati samu proizvodnju montažnih prefabrikovanih kuća,
te porast zahtjeva na tržištu, dodatno utiče
na cijenu. Kontrola kvaliteta je uspostavljena, te su postignuti traženi standardi i za
zahtjevna trišta EU i SAD. Kontrola kvaliteta
pripremljene lokacije odnosno temelja je
dodatni izazov ove gradnje.
Kod konstrukcije ECO, odnosno kod
savremenog prefabrikovanog zida koji koristi slamu u dijelu termoizoalacijskog materijala, veliki izazov koji utiču na cijenu
predstavlja nedostatak dovoljnih i sigurnih
fondova koji će podržati ovu proizvodnju
kao i porast zahtjeva na tržištu.
Pored toga na cijenu ove konstrukcije veliki uticaj može imati izazov uspostavljanja kontrole kvaliteta novih proizvoda.
Poljoprivrednici koji uzgajaju žito u BiH do
sada nisu imali specijalne zahtjeve kod
pravljenja bala nakon žetve što bi sada
morao biti slučaj. Neophodno je obezbjediti edukaciju farmera i kontrolu kvaliteta
baliranja na njivama. Kontrola kvaliteta
pripremljene lokacije odnosno temelja je
dodatni izazov ove gradnje.
156
Konstrukcija BAU - proizvodnja prefabrikovanih zidova po trenutnoj tehnologiji nije zahtjevna pri proizvodnji ili ugradnji i
ima dugu tradiciju u BiH. Izazov stoji u malom postotku korištenja lokalnih sredstava i
materijala jer je većina elemenata u prefabrikovanom zidu uvezena iz inostranstva
što utiče na velike troškove primarne energije i emisije CO2 za ovaj zid.
Konstrukcija ECO - proizvodnja prefabrikovanih zidova s ispunom od slame
takođe nije zahtjevna pri proizvodnji ili
ugradnji. Postojeći pogoni za proizvodnju
prefabrikovanih drvenih kuća u BiH jedan
dio proizvodnje mogu preusmjeriti u modularnu pripremu koja ima drugačije dimenzije i način slaganja elemenata u zidu.
Potreban je dodatni prostor za
skladištenje bala slame. Uslovi ovog prostora su slični skladištnim protorima za druge
termoizolacijske materijale. Nije potrebna
posebna zaštitna oprema za ugradnju ovih
elemenata u zid. Izazov je kontrola kvaliteta
u samim pogonima kako bala sijena tako
i završne obrade zida, jer je sistem ugradnje nov. Kako je slama nosivi element kod
izrade ovog prefabrikovanog zida smanjuju se dimenzija potrebne nosive, drvene
konstrukcija na minimum. Uloga drvene
konstrukcije zida u ovoj tehnologiji jeste
stvaranje okvira a ne primarne nosivosti.
Vrijeme izrade i ugradnje prefabrikovanih konstrukcija je minimalno za obje
posmatrane konstrukcije. Ako se upoređuju
kompleksnost gradnje i potrebno vrijeme za
izradu i sušenje klasične zidane konstrukcije, prefabrikovane drvene konstrukcije imaju ogromnu prednost u vremenu gradnje,
odnosno štede vrijeme za sušenje.
Dodatni izazov za konstrukciju BAU
leži u vremenu nabavke materijala i elemenata koji se ne proizvode u BiH ili regiji. Na
vrijeme izrade i montaže konstrukcije ECO
dodatno će uticati kontrola kvaliteta kao
najveći izazov uspostavljanja ove nove
tehnologije u proizvodnji u BiH.
Kreativnost i opredjeljenost za gradnju lokalnim zdravim materijalima je izazov
za buduće arhitekte i dizajnere u BiH kada
se govori o konstrukciji ECO.
Nivo prefabrikacije nekog objekta
zavisi od lokacije gradnje. Neophodna
je edukacija i promocija ove gradnje na
lokalnom nivou preko institucija za formalnu i neformalnu edukaciju gdje će se
predstaviti optimalno vrijeme za gradnju i
jednostavnost ugradnje kao prednost ove
konstrukcije.
Kombinacija niske ekonomske moći
građana BiH i regije, te povećanje potreba za stambenim jedinicama, jeste razuman razlog za podršku gradnje prefabrikovanim elementima konstrukcije BAU, koja
je svojom cijenom i dalje konkurentna. S
druge strane, ukoliko se uzmu u obzir sve
prednosti koje pruža proizvodnja, ugradnja i korištenje konstrukcije ECO, koja je
inovativna, te bi njenom masovnom proizvodnjom, prednosti na nivou države bile
umnogostručene, svakako daje za pravo
da se posebna pažnja prida ovoj konstrukciji.
osobine lokacije gradnje.Trajanje nekih elemenata zida treba biti ispitano i testirano
da bi zid imao jednaku trajnost i osobine u
toku svog životnog vijeka, odnosno treba
obezbjediti garancije od proizođača kao
i garanciju za cijeli zid. Dodatno, za sve
klimatske zone u BiH potrebno je istražiti i
testirati najpogodnije fasade da bi se osigurala trajnost i olakšalo održavanja ovih
objekata.
Najveći izazov u BiH jeste popis
šumskih bogatstava i održivo upravljanje
šumama. Za obje konstrukcije neophodno
je obezbjediti drvne resurse iz certificiranih
šuma, te osigurati održivo upravljanje
šumama na cijeloj teritoriji BiH.
Nedostatak dovoljnih i sigurnih fondova za rješavanje stambenog pitanja, kao
i nedostatak lokalne kreativnosti i podrške
prefabrikovanoj drvenoj gradnji, predstavljaju izazov za konstrukciju BAU. Rijetki su
zahtjevi za rješavanjem stambenog pitanja
izgradnjom drvene prefabrikovane niskoenergetske kuće. Većina investitora koji
se odluče za prefabrikovanu kuću u BiH,
odlučuju se za klasičnu gradnju koja ne
podrazumjeva i uštedu energije, jer je takva gradnja jeftinija.
Izazov kod omasovljavanja gradnje sa konstrukcijom BAU jeste nabavljanje većine materijala i elemenata zida za
njenu gradnju iz inostranstva što bi dovelo
do ekonomskog razvoja drugih država,
a ne do ekonomskog razvoja BiH. To dodatno dovodi do rasipanja vrijednosti radi
neefikasnosti proizvodnje. Masovnom proizvodnjom povećao bi se i broj novih radnih
mjesta, ali samo u primarnoj industriji ne i
pratećim podsektorima u građevinarstvu.
Masovnom proizvodnjom savremenih održivih konstrukcija ECO, povećao
bi se broj novih radnih mjesta, kako u primarnoj proizvodnji, tako i u svim njenim
podsektorima, u poljoprivrednom, te sektoru ruralnog razvoja.
Najveći broj inovacija, što konstrukcija
ECO svakako jeste, traži vrijeme za podršku
i masovnu primjenu istih. Promocija lokalnih
vrijednosti, zdravlja i održivosti mora biti sistemski pripremana, te osigurati kontinuitet
da bi okupila veći broj istomišljenika koji će
svojom kreativnošću obezbjediti dodatnu
vrijednost, fleksibilnost i masovniju gradnju
sa savremenim održivim konstrukcijama.
Razvoj proizvodnih pogona obezbjeđuje
kreiranje lokalnih vrijednosti uz maksimalno
korištenje lokalnih potencijala i materijala
koji su trenutno ekološki otpad, a mogu biti
resursi održivog ekonomskog razvoja ruralnih zajednica BiH što dovodi do višestrukih
prednosti.
Prefabrikovani objekti su trajni objekti, bez obzira o kojoj od posmatranih
konstrukcija se govori. Na trajnost ovih objekata utiče nivo održavanja, ponašanje
korisnika, kontrola kvaliteta, te kvalitet i
Izazov za obje posmatrane konstrukcije jesu i inovacije u izgradnji temelja
na održiv način koji ne šteti prirodi. Odlaganje gornjeg sloja zemljišta na deponije
za poljoprivredna zemljišta, korištenje
157
prirodnih lokalnih materijala koji ne
zagađuju okolinu, recikliranje nekih materijala pogodnih za izgradnju temelja koji se
nalaze na lokaciji gradnje, prostorno planiranje i racionalno korištenje postojećih
infrastruktura bili bi elementi inovacije u
izgradnji temelja.
Najveći okolišni izazov postojećih
prefabrikovanih elemenata konstrukcije
BAU jeste upravo nemogućnost da se
većina elementa zida reciklira ili ponovo
koristi. Drvo i OSB ploče koje se rade od otpadaka drveta su jedini elementi zida koji
mogu da se recikliraju. Ostali elementi ove
konstrukcije se ne mogu reciklirati ili je njihovo recikliranje preskupo i štetno. Dodatni
izazov leži u istraživanjima koja će odgovoriti na zahtjeve modularanosti i fleksibilnosti ovih sistema u budućnosti čime bi se
smanjila potreba za recikliranjem. Ovim
modularnim pristupom obezbjedilo bi se
višestruko korištenje elemenata zida koji bi
se nakon demontaže trebali bacati ili reciklirati. Nedostatak fondova koji će podržati
ovu fazu nakon rekonstrukcije ili rušenja je
izazov koji u BiH treba prevazići.
Prednost sistema konstrukcije ECO,
koja se 100% može reciklirati, odnosno ponovo koristiti, je najdragocjeniji i
najvažniji argument pored argumenta razvoja lokalne ekonomije, lokalnih vrijednosti,
pretvaranja otpada u proizvod, otvaranja
većeg broja novih radnih mjesta, zdravlja korisnika i veće kvalitete življenja. I kod
ove konstrukcije postoji izazov u istraživanju
naprednih sistema moduliranja i fleksibilnosti ovih konstrukcija čime bi se još više
unaprijedile čiste inovativne tehnologije.
Zaključna
razmatranja
dobivenih
rezultata
metodologijom 1
158
Slika 5.5.: Dijagram odnosa vrijednosti analiziranih idikatora
za posmatrane konstrukcije.
Dijagram koji slijedi zbirni je prikaz
rezultata dobijenih analizom indikatora za
procjenu održivosti pristupačnih tehnologija u stanogradnji za dvije posmatrane konstrukcije: BAU i ECO.
Kroz analizu i dijagram koji vizuelno
predstavlja prednosti i mane analiziranih
konstrukcija može se zaključiti da konstrukcija ECO, naspram konstrukcije BAU,
ima prednosti u sljedećim kategorijama:
cijena koštanja, prilika za ekonomski razvoj BiH, trajnost, lakše održavanje, prilika za
lokalni razvoj, te mogućnost recikliranja svih
dijelova zida. U kategorijama zahtjevnosti,
vremena ugradnje, fleksibilnosti i moduliranja kao i jednostavnosti priključivanja na
postojeće infrastrukture obje konstrukcije
imaju iste vrijednosti.
Može se zaključiti da je analiza indikatora za procjenu održivosti pristupačnih
tehnologija u stanogradnji dokazala veliki
broj prednosti prirodnih lokalnih materijala.
Prednost konstrukcije ECO jeste mogućnost
postizanja nižih cijena izgrađenih objekata sa ovom tehnologijom. Niže cijene
omogućavaju lakšu dostupnost ovih konstrukcija građanima BiH, koji se odluče
na gradnju ili kupovinu stambenog objekta. Pored cijene ove konstrukcije pružaju
zdraviji i kvalitetniji stambeni prostor.
Objekti se mogu lakše održavati i
njihova trajnost je duža radi dužeg vremena trajanja prirodnih materijala od kojih
su izgrađeni, uz napomenu da se trebaju
održavati prema preporukama i standardima proizvođača. Ogromna prednost
recikliranja i ponovnog korištenja svih dijelova konstrukcije je najveća vrijednost u
ekološkom smislu za analiziranu konstrukciju
ECO, što takođe ima veliki uticaj na zdraviji
okoliš u BiH.
Za BiH najznačajnija prednost ogleda se u mogućnostima ukupnog održivog
ekonomskog razvoja, a posebno održivog
razvoja ruralnih zajednica. Planskim pristupom ekonomskog razvoja stvara se puno
prostora za otvaranjem novih pogona, razvojem istraživačkih centara, uvezivanjem
manjih proizvođača te za edukacijom i otvaranjem novih radnih mjesta koji donose
ukupan prosperitet BiH.
5.1.4.5.2.
Pokazatelji
za procjenu
održivosti
pristupačnih
tehnologija u
stanogradnji –
metodologija 2.
Tabela 5.18. : HAMD 3D rezultati
Druga metoda istraživanja razvijena je na
Tehničkom Univerzitetu u Beču. To je kombinacija simulacija uz softwer HAM 3D i
proračun Eco balansa, te pregled odnosa
materijala prema globalnom zagrijavanju za date konstrukcije koje su predmet
istraživanja. Rezultati dobijeni ovom metodom će obezbjediti dodatnu provjeru dobijenih rezultata ranije obrađenom metodom.
HAMD 3D metoda za posmatrane
konstrukcije:
Iz prvog dijagrama je vidljivo da je
temperatura na unutrašnjoj strani vanjskog
zida jednako stabilna jer su U vrijednosti
konstrukcija skoro jednake. Takođe, stabilni
sadržaj vlage, kod obje konstrukcije, postiže
se u drugoj godini nakon ugradnje i ostaje
stabilan, odnosno nakon što se stabilizuje
ne dolazi do povećanja vlage u konstukciji
(Proračun rađen s realnim klima podacima
za grad Beč).
159
U ova dva dijagrama za date konstrukcije takođe se vidi da, pod uticajem
realnih klima podataka, ukupna količina
vlage u konstrukciji se stabilizuje u prve dvije godine nakon čega ostaje stabilna – ne
dolazi do akumuliranja vlage u narednom
vremenu korištenja.
Slika 5.6.: Izdvojen rezultat o sadržaju vlage za konstrukciju BAU prema HAM 3D proračunima
Rezultati dobiveni propračunima
Eco balansa i pregleda odnosa pojedinih
materijala kao i cijele konstrukcije prema
globalnom zagrijavanju, ekvivalentu emisije CO2 i kiselosti za date konstrukcije, koje
su bile predmet našeg istraživanja, prikazani su u tabelama koje slijede.
Potrebno je naglasiti da su se za obje
posmatrane konstrukcije izostavile konvencionalne parne brane jer su materijali za
takve parne brane vještački i veoma nepovoljni za kombinaciju sa prirodnim materijalima. Postoji parna brana koja je rađena
od celuloze, te se koristi kod prefabrikovanih montažnih drvenih konstrukcija,a
koje se rade u kombinaciji sa prirodnim
materijalima (ovčja vuna i slama), a koja
pokazuje dobre rezultate i dozvoljava prirodnim materijalima da dišu.
Slika 5.7.: Izdvojen rezultat o sadržaju vlage za konstrukciju ECO prema HAM 3D proračunima
Pošto primarni cilj istraživanja nije bio
pregled kretanja vlage u konstrukciji, parna brana je izostavljena iz obje analizirane
konstrukcije.
Tabela 5.19: U - vrijednost - Konstrukcija BAU
U - vrijednost za obje konstrukcije
provjerena je metodom proračuna za U
- vrijednosti usvojenim na TUW, te slijedi u
narednim tabelarnim prikazima. U vrijednosti za obje konstrukcije su u rangu vrijednosti pasivnih kuća.
160
Upoređivanjem samo vrijednosti potencijala globalnog zagrijavanja i emisije
CO2 dobiju se rezultati koji jasno ukazuju
na prednosti prirodnih materijala koji imaju
minimalan uticaj na okoliš u svom životnom
ciklusu.
Tabela 5.20: U - vrijednost - Konstrukcija ECO
Kod primjera konstrukcije BAU iz dijagrama 55, jasno se vidi koliko nepovoljan
uticaj na okoliš i visok potencijal globalnog
zagrijavanja, imaju materijali kao što su stiropor i PVC mreža za fasadu, te mineralna vuna. Svi navedeni materijali se uvoze
u BiH što dodatno doprinosi njihovom
povećanju negativnog uticaja na okoliš
radi proračuna emsije CO2 prilikom njihovog transporta do lokacije ugradnje.
Kod primjera konstrukcije ECO iz dijagrama 56 odmah se može uočiti koliko
su prirodni materijali u velikoj prednosti
naspram vještačkih materijala. Neki prirodni materijali neutralizuju efekte globalnog
zagrijavanja i emisije CO2 radi svojih prirodnih sposobnosti akumulacije CO2 pa su iz
tog razloga vrijednosti uticaja na okoliš i
potencijal globalnog zagrijavanja u negativnim vrijednostima. Dijagram predstavlja
veoma jak argument podrške razvoju čistih
tehnologija u BiH koje bi proizvodile sve
dijelove prefabrikovane montažne kuće
lokalno. Razvojem čistih tehnologija imali
bismo veći broj otvorenih radnih mjesta,
smanjili bi uticaj industrije na okoliš, razvili
bi ruralne djelove BiH, te građanima BiH
obezbjedili ugodne zdrave, štedljive prostore za život.
Slika 5.8.: Potencijal globalnog zagrijavanja - Konstrukcija BAU
Potrebno je naglasiti da su izazovi
ulaganja u alternativne tehmologije veliki. Postoji rizik za ulaganje u tehnologiju
koja neće dati veću dobit od dosadašnje
prakse u kratkoročnom periodu.
Potrebno je naglasiti dugoročnost
procesa i ekonomsko-financijske rezultate
u dugoročnom smislu. Za pokretanje nove
tehnologije treba investirati u istraživanja,
registrovati ili patentirati proizvod, te otvoriti nove pogone što predstavlja dodatno
finansijsko opterećenje u početku.
Slika 5.9.: Potencijal globalnog zagrijavanja - Konstrukcija ECO
161
Slika 5.10. : Prihvatanje inovacija u praksi; Izvor: www.valuebasedmanagemant.net
Kod inovativnog pristupa materijalu
i njegovom predstavljanju na tržište treba
biti pažljiv i realističan. Sve inovacije zahtjevaju vrijeme da se klijenti i potrošači upoznaju s tim proizvodom, te da ga počnu
koristiti. Kada se pogleda dijagram prihvatanja inovacija, može se primjetiti da
je u početku veoma mali broj entuzijasta
koji podržavaju inovaciju i da je potrebno
vrijeme kako bi se tako malom broju ljudi
priključio nešto veći broj onih najhrabrijih
koji će podržati inovaciju. Potrebno je imati
veći broj praktičnih primjera i iskustava da
bi se inovacija prihvatila od strane većine
budućih korisnika.
Na dijagramu je prikazan vremenski period i odnos prema inovacijama u
praksi gdje se vidi potrebna investicija u
vremenu da bi se inovacija prihvatila od
strane širih masa. Sve dok investitori koji kupuju svoj dom ili kuću ne dostignu visoku
svjest odgovornom održivom stanovanju, o
potrebama enegetske efikasnosti i zdravim
prirodnim materijalima, primjeri green objekata izgrađenih od prirodnih materijala
će biti rijetki primjeri. Kada zahtjevi kupaca
postanu veći i bude više primjera koji dokazuju tvrdnje struke, onda će i potražnja za
održivim domovima biti veća i masovnija.216
Ukupna dobit i rezultati ne trebaju se
gledati samo kroz financijski aspekt, jer upravo ova disertacija govori o svim vidovima
ušteda i prednosti – od smanjenja utroška
energije, smanjenja emisije CO2, zdravijeg
života, povratka prirodi i prirodnim resursima kroz upotrebu prirodnih materijala i
nakon prirodnog vijeka materijala njihovo
vraćanje u prirodu, u istom ili drugačijem
obliku.
Magwood C., Mack P., T. Therrien (2005); „More Straw
Bale Builidng“, New Society Publisher, Canada
216
162
Kratkoročno
uvođenje
novih
tehnologija ima svoje rizike i negativne financijske aspekte za investitore. Ključnu ulogu treba da preuzme na sebe Vlada BiH
koja bi svojim odlukama trebala olakšati prihvatanje ovih čistih tehnologija te, samim
time, podstači razvoj čistih inovativnih
tehnologija te pospješiti prilično sumornu
sliku BiH u njenom ekonomskom dijelu.
5.2.
ZAKLJUČAK
Iz svega gore navedenog, a što je
rezultat provedenog istraživanja, jasno se
može doći do zaključka da je korištenje
prirodnih materijala u čistim tehnologijama
prefabrikovanih montažnih konstrukcija u
stanogradnji od višestruke koristi za razvoj
BiH. Ista se ogleda u širokom spektru pogodnosti koje bi bile vidljive u broju novih
radnih mjesta i smanjenju lošeg uticaja na
okoliš.
Posebno bi se ovde trebala istaći
pogodnost koja podrazumijeva ekonomski
napredak BiH, koji bi uslijedio usvajanjem
novih čistih tehnologija. Naime, u zemljama EU, u kojima su doneseni strateški
ciljevi koji propisuju da minimalno 10%
novoizgrađenih objekata treba graditi na
inovativan način sa prirodnim materijalima, BiH može osigurati tržište za svoje inovativne tehnologije i proizvode. Činjenica
da je Bosna i Hercegovina bogata upravo
prirodnim materijalima neophodnim za
inovativan način proizvodnje savremenih
kuća, državi omogućuje razvoj i izvoz gotovih proizvoda u zemlje EU. To nadalje
svakako utiče na smanjivanje spoljnotrgovinskog deficita i povečanje BDPa.
Razvojem čistih tehnologija u BiH
bi došlo do izgradnje novih ili adaptacije
starih postrojenja te uvezivanja ovih postrojenja u cilju proizvodnje finalnog proizvoda,
kao što su montažne fleksibilne konstrukcije
od prirodnih materijala. Dodatno bi se razvili svi prateći servisi kroz razvoj upravljanja
šumama, poljoprivrednim dobrima i kroz
razvoj ruralnih zajednica i servisa u njima.
Što je posebno važno, riješila bi se pitanja
ekološkog otpada. Iskorištavanjem potencijala prirodnih materijala poboljšala bi se
diverzifikacija i zaštita biodiverziteta.
Pažnju treba usmjeriti i na zahtjeve
koji bi se pojavili za novim radnim mjestima,
u primarnim postrojenjima i pratećim servisima kako u građevinskoj industriji, tako i u
pratećim industrijama koje upravljaju prirodnim materijalima.
Povećanje zaposlenosti ima za posljedicu
adekvatnije punjenje budžeta na svim
nivoima, a posebno penzionih i zdravstvenih fondova.
Posebno se želi naglasiti velika potreba da se pripremi jedinstvena baza podataka na nivou u BiH, koja bi tretirala klimatske informacije neophodne za buduće
proračune optimalnih rješenja za uže lokalitete. Statistički klimatski podaci za svaku
lokaciju pridonijet će optimizaciji budućih
rješenja što je zadatak budućih istraživanja.
Da bi se radila istraživanja ili certificiranje
objekata neophodno je da se definiše i
usvoji baza podataka o klimatskim uslovima u zadnjih 100 godina na cijeloj teritoriji
države, a sve na osnovu prikupljanja podataka u meteorološkim stanicama u BiH.
Masovnije korištenje i prihvatanje inovativnih tehnologija zahtijeva vrijeme stoga
je potrebno je da država BiH pruži potpunu
sveobuhvatnu podršku uvođenju inovativnih čistih tehnologija. Nadasve važno je
uključivanje svih aktera u interdisiplinarni
pristup rješavanja izazova u građevinskom
sektoru.
Pošto su inovativne tehnologije
strateški cilj razvoja EU, u prvoj fazi razvoja
BiH ima priliku da većinu proizvoda plasira
na EU tržište. Na taj način će inovacije u
BiH biti lakše prihvaćene kroz izvoz i primjere dobre prakse iz EU.
Rizik postoji i kod donošenja odluke
investitora da investira u čiste inovativne
tehnologije jer u BiH ne postoje olakšice za
takve investicije. Međutim ukoliko bi Vlada
BiH podržala inicijativu u smislu oslobađanja
pripadajućih poreza, odnosno inicijativu
„Green“ poreznih olakšica, te dodatno
obezbjedila fondove podrške razvoju čistih
tehnologija, investitori bi sa takvim i sličnim
olakšicama bili ponukani na takva ulaganja i razvoj. Bilo bi važno obezbjediti subvencije ili paket olakšica za ekološki osvještene
investitore koji se odluče za gradnju s novim
tehnologijama, kao dodatni stimulans.
163
Posebno bi bilo važno obezbjediti
podršku Vlade BiH institucijama za edukaciju i istraživanja i promociju ove gradnje. Anketa217 provedena u Odjelima za urbanizam i prostorno planiranje u opštinama
BiH, pokazala je da svi akteri, od opština,
projektantskih biroa, građevinskih industrija i kompanija, do univerziteta iskazuju
veliku potrebu za edukacijom na temu
održive arhitekture i EU standarda. Anketa
je sadržavala pet pitanja koja su se odnosila upravo na prikupljanje informacije o
nivou poznavanja evropskih integracija,
potrebne harmonizacije legislativa BiH sa
važećim legislativama EU, direktiva EU u
sektoru građevinarstva, potreba za dodatnim neformalnim treninzima i radionicama, kao i nivoom zahtjeva za izgradnju
održivih objekata na teritoriji BiH. Rezultati
ankete pokazuju da je poznavanje procesa evropskih integracija površno, harmonizacija domaćih legislativa sa legislativom
EU neujednačena na teritoriji BiH, poznavanje direktiva EU ograničeno na teoretsko
poznavanje bez iskustva u praktičnoj primjeni, potreba za dodatnom edukacijom
neophodna i poželjna, a da zahtjeva za
izgradnjom niskoenergetskih ili pasivnih objekata nema. Sve ovo ukazuje na potrebu
jačanja svijesti i znanja državnih službenika
koji će biti nosioci promjena u budućnosti.
Ovakvu dodatnu edukaciju je potrebno
planirati i za investitore, te građevinske
kompanije i industrijska postrojenja koji bi
na ovaj način usvojili nova znanja o EU
standardima i primjeni čistih tehnologija u
građevinarstvu.
Shodno tome, Vlada BiH bi, dajući
podršku formalnoj i neformalnoj ciljanoj
edukaciji koja bi se sprovela na svim nivoima i svim ključnim akterima obezbjedila
višestruku dobit za građane, građevinsku
industriju, prateće građevinske podsektore, institucije obrazovanja i istraživanja te
njihovo umrežavanje.
Anketa je rađena u mjesecu julu i augustu 2013. god.
Anketa je poslana na 33 adrese šefova ili načelnike odjela
za urbanizam i prostorno planiranje na cijeloj teritoriji BiH.
Dobijeni su odgovoro od ukupno 10 šefova ili načelnika
odjela iz Bijeljine, Konjica, Mostara, Modriče, Novi grda Sarajevo, Prijedora, Sokolca, Teslića, Tuzle i Višegrada. Anketna pitanja se nalaze u Anexu I dokumenta
217
164
Balansiranjem prednost i mana, rizika
i dobiti otvara se mnogo prostora za pozitivnu diskusiju o budućim strateškim opredjeljenjima naše države u sektoru stanovanja. Dodatne pozitivne diskusije i istraživanja
omogućili bi optimalno iskorištavanje
prednosti koje primjena čistih održivih
tehnologija zasnovanim na prirodnim
resursima donosi za ukupni razvoj BiH. Integralnim interdisciplinarnim pristupom koji
uključuje sve zainteresovane strane sigurno
je moguće doći do najboljih strateških ciljeva održivog razvoja BiH.
Građevinska industrija kao najveći
potrošač energije i materijala jeste i
jedan od najvećih zagađivača na planeti. Zahvaljujući velikom broju entuzijasta i
sručnjaka, svaki dan se dokazuje da postoje održiviji načini da se pristupi ovom sektoru i rješe izazovi koji stoje pred njim.
segmentima životnog ciklusa.
Objekti za stanovanje su najbrojniji
građevinski objekti koji se najviše koriste i
koji najviše doprinose da građevinski sektor
bude najveći potrošač i zagađivač. Stambeni objekti danas treba da pruže sigurnost,
komfort i zdrave prostore za čovjeka uz
maksimalno smanjenje potrošnje energije
i emisije štetnih gasova. Samo interdisciplinarni pristup planiranju stambenih naselja
i objekata je jedini pravi pristup planiranju
gradnje novih ili rekonstrukcije starih stambenih objekata u budućnosti.
BiH je zemlja koja posjeduje prirodne
resurse, tradiciju prerade i proizvodnje, ima
razvijen građevinski sektor, velike potrebe
za ekonomskim razvojem i prilike da se
razvije u smjeru čistih tehnologija. Takođe,
BiH treba da vidi svoju šansu razvoja i potencijalnog tržišta u EU kroz ostvarivanje
strateških ciljeva 20/20/20.
Materijali su uvijek imali važnu ulogu u
arhitektonskom stvaralaštvu. Uloga materijala je danas sveobuhvatnija jer odabirom
materijala dodatno se brine o okolišu i borbi
protiv globalnog zagrijavanja. Savremeni
održivi zahtjevi, korištenjem savremenih al
Pristup rješavanju najvećih izazova ata i metodologija, analiziraju svaki materiovog sektora se prepoznaje kroz:
jal kroz njegov životni ciklus. Danas se svaki
materijal pojedinačno, odnosno pozicije
•
Strateški, interdisciplinarni, sveobuh
svakog materijala u objektu te mogućnosti
vatni planski pristup sektoru koji ar
fleksibilnosti, recikliranja i održivosti materi
gumentirano i naučno pristupa iza
jala, sveobuhvatno analiziraju, adaptiraju i
zovima i problemima, te racionalno planiraju.
prepoznaje ciljeve i rješenja.
•
Održivo iskorištavanje resursa, poseb Prirodni materijali kao građevinski
no onih koji se obnavljaju u prirodi.
materijali dobijaju na važnosti u savre•
Sveobuhvatni pristup planiranju menom građenju. Naučno utemeljenim
održivih građevinskih objekata
argumentima vezanim za upotrebu pri•
Uvezivanje industrije i naučnih in
rodnih materijala kao građevinskih ma
stitucija kroz zajednički pristup probl terijala u gradnji individualnih stambenih
emu kroz inovacije i čiste tehnologije kuća moguće je bitno povećati efikas•
Suštinski pristup certificiranju sa nost građenja, kvalitet uslova stanovanja,
tačnim uputstvima, zvaničnim baza zdravlje, uštedjeti energiju, očuvati okoliš,
ma podataka i standardima, te podržati održivi razvoj, zaustaviti globalno
educiranim stručnjacima koji pro
zagrijavanje, te uticati na ekonomski raz
vode certificiranje.
voj i opšti prosperitet društva.
Održiva stambena arhitektura može
odgovoriti na sve zahtjeve savremene
arhitekture i stanovanja kroz udružen rad
stručnjaka, donosioca odluka i građana.
To podrazumjeva brigu za primarnu energiju materijala od kojih se objekat gradi,
ukupnu emisiju CO2 u toku životnog vijeka
kako materijala tako i arhitektonskog objekta, te uštedu energije objekta i korisnika
uz minimalno zagađivanje okoline i maksimalnu efikasnost i recikliranje u svim
Analizom tri odabrana prirodna materijala dobiveni su rezultati koji mogu biti
smjernice budućeg razvoja građevinskog
sektora. Kada govorimo o drvetu, industrija
prerade drveta u Bosni i Hercegovini ima
dugu tradiciju. BiH je širom svijeta bila poznata po visokokvalitetnom drvetu i drvnim
proizvodima, takođe proizodi od drveta su
zauzimali značajan dio izvoza 80-tih godine
prošlog vijeka. Danas drvni sektor BiH ima
veliki potencijal za globalnu konkurentnost
radi visokokvalitetnih sirovina, duge tradicije u šumarstvu i preradi drveta, iskusnih
kadrova i postojećih infrastruktura.
6.0.
ZAKLJUČNA
RAZMARTANJA
165
Takođe geografski položaj i blizina EU
zahtjevnog tržišta daje smjernice razvoja građevinske industrije u BiH. Mnoge
bosanskohercegovačke kompanije za
proizvodnju i građenje montažnih drvenih
kuća, obnovile su svoje pogone, prilagodile
svoje proizvode zahtjevnim EU standardima te se uključuju kao konkurentne na evropsko tržište.
Drvo sa svim pozitivnim karakteristikama prirodnog materijala koji štedi energiju i smanjuje emisiju CO2 daje odgovore na
većinu zahtjeva savremene održive arhitekture. Drvo je materijal koji može odgovoriti
savremenim zahtjevima u arhitekturi koje
se odnose na uštedu energije i emisije CO2.
Prednost drvenih montažnih konstrukcija
leži u relativno kratkom vremenskom periodu gradnje, lakoći obrade i transporta,
fleksibilnosti, suhom procesu gradnje, recikliranja, komfora i zdravlja.
Savremeni stvaraoci se slažu da
drvo ne sputava kreativnost, ono naprotiv
inspiriše svojim osobinama svakog arhitektu da stvara savremene, estetski veoma visoko vrednovane objekte i zdrave objekte.
BiH je bogata kvalitetnim šumama
kojima treba upravljati na održiv način.
BiH treba prepoznati prilike u razvoju čiste
industrije montažnih drvenih kuća te se
osloniti na evropske projekte građenja
u drvetu, prihvatiti EU standarde i norme.
BiH takođe treba izraditi i prilagoditi zakone sa zakonima EU, izraditi strategije za
održivi razvoj i eksploataciju šuma, završiti
certificiranje šuma, izgraditi institucionalne
stukture koje će garantovati održivo upravljanje šumama i drvnim resursima, iskoristiti
potencijal svoje drvne industrije, educirati
mlade kadrove iz svih sektora koji mogu
pomoći u promovisanju i izvođenju budućih
projekata koji su u funkciji održivog razvoja
u sektoru građevinarstva. Sve navedeno bi
pomoglo da se bosansko hercegovačke
kompanije opredjele čistim tehnologinama i osiguraju veći izvoz na EU tržište.
166
Uvođenjem čistih održiih tehnologija
u preradu i proizvodnju montažnih drvenih
elemenata i drugih proizvoda od drveta,
svi ovi proizvodi mogu odgovoriti na najnovije zahtjeve certificiranja po važećim
regulativama EU i postići maksimalne
ocjene održivosti.
BiH treba pripremiti institucionalni i
pravni okvir za održivo upravljanje šumama.
Potrebno je izgraditi kapacitete te povezati industriju sa naučnim institucijama koje
će obezbjediti transfer znanja i usvajanje
najboljih praksi u BiH.
Dodatno tome u BiH je potrebno
podići svijest svih aktera u građevinskom
sektoru (arhitekata, javnih službenika u
svim institucijama BiH, građevinskih industrija, projektantskih biroa, univerziteta, istraživačkih centara, investitora) o
održivosti i okolišnim zahtjevima i standardima i prilikama razvoja.
Dodatno, potrebno je sugerisati da
se buduća istraživanja u BiH i regiji fokusiraju na ostale mogućnosti proizvodnje
i prerade drveta, prednostima kombinovanja ovog materijala sa ostalim prirodnim
materijalima kao što su ovčja vuna, glina,
kreč, slama, te drugim prednostima čistih
tehnologija.
Kada govorimo o ovčjoj vuni, BiH je
takođe imala organizovanu proizvodnju,
prikupljanje, preradu i plasiranje proizvoda
od ovčije vune 80-tih godina prošlog vijeka. Domaća vuna je korištena u sektoru
tekstilne industrije koji je obuhvatao nekoliko velikih fabrika za proizvodnju tekstila i
ćilima. BiH je dodatno uvozila kvalitetniju
sirovinu ovčije vune jer domaća proizvodnja sirovine nije mogla zadovoljiti potrebe
tekstilne industrije.
Ovčarstvo je tradicionalna grana
poljoprivrede koja se svake godine obnavlja u BiH. Prema izvještajima Svjetska organizaciju za hranu i poljoprivredu FAO iz 2012
god. broj ovaca u BiH trenutno je veće od
onog iz 1990. godine. Ono što je razlika u
odnosu na 1990. god jeste neorganizovano prikupljanje ostriženog runa vune u BiH,
neobnovljena tekstilna industrija, minimalna potražnja ovog materijala na tržištu što
je dovelo do situacije da je ovaj materijal
postao otpad u BiH.
U BiH trenutno postoji praonica vune
kojoj je potreban remont i ulaganje da bi,
nakon rekonstrukcije, mogla prati vunu
ispunjavajući zahtjeve važećih standarda
u EU i svijetu. Postoji tradicija i kapaciteti
koji bi mogli ponovo oživjeti tekstilnu proizvodnju.
Ovčja vuna je prirodan, obnovljiv
i održiv materijal. Istovremeno, to je materijal koji smanjuje opasnost od klimatskih promjena kao i emisiju CO2 prilikom
obrade, transporta, ugradnje, korištenja i
recikliranja. Također, to je materijal koji je
zdrav za okoliš i čovjeka.
Kvalitet domaće vune nije zavidan
pa se uglavnom samo najkvalitetnija vuna
trenutno plasira na tržištu. Inovativnim
pristupom obrade ovčje vune, iniciranim
savremenim građevinskih zahtjevima, za
proizvodnju termoizolacijskih panela, visokokvalitetna vuna nije nužna. Upravo
taj i takav zahtjev visoke tolerancije koji
se odnosi na kvalitetu vune, BIH priliku da
iskoristi svu vunu u primarnoj proizvodnji.
Finalni termoizolacioni proizvodi od
ovčje vune imaju slične termičke karakteristike kao i mineralna i staklena vuna.
Prednost ovog materijala ispred
konvencionalnih termoizolacijskih materijala leži u njenoj higroskopnosti, odnosno
sposobnosti da apsorbuje vlagu, a pri tome
sprečava stvaranje kondenzata, reguliše
vlažnost zraka/vlagu u zraku, te stvara
veoma kvalitetan i ugodan unutrašnji ambijent. Pored higroskopnosti prednost ovog
materijala leži u dugotrajnosti, fleksibilnosti i recikliranju, a što je najvažnije u maloj
primarnoj energiji i emisiji CO2 u životnom
ciklusu ovog materijala. U BiH dodatno
ovaj materijal ima nisku tržišnu cijenu.
Sve navedeno govori u prilog da
BiH treba da prepozna ovčju vunu kao
strateški građevinski materijal i da se koristi na okolišno prihvatljiv način čime bi se
riješili okolišni probleme zbrinjavanja ovog
materijala. BiH ima tradiciju uzgoja ovaca,
obrade i proizvodnji ovčje vune, kvalifikovanu radnu snagu. Postojeća infrastruktura
bi se uz manja ulaganja mogla prilagoditi
važećim standardima u EU.
BiH i u ovom sektoru treba izgraditi
institucije, prilagoditi svoje zakone pravnoj
stečevini EU i usvojiti najsavremenije standarde. Potrebno je podići svijest svih aktera (poljoprivrednika, arhitekata, javnih
službenika, predstavnika građevinske industrije, projektnih biroa, univerziteta, investitora) o održivosti i okolišnim zahtjevima.
Ovčja vuna, sa karakteristikama
izolacionog materijala i zdravog materijala koji štedi energiju, daje odgovore
na većinu zahtjeva savremene održive
arhitekture. Dodatno, treba sugerisati da
buduća istraživanja u BiH i regionu budu
fokusirana na ostale mogućnosti proizvodnje vune, na prednosti kombinovanja vune
sa ostalim prirodnim materijalima kao što
su drvo, glina, kreč, slama, te druge prednosti čistih tehnologija.
Slama je još jedan materijal na koji se
može računati kao na prirodni građevinski
materijal budućnosti BiH. Prema podacima Svjetske organizacije za hranu FAO i
zvaničnim podacima Agencije za statistiku
BiH, površine zasijana žitaricama u BiH za
2009. godinu, izuzimajući kukuruz, iznosila
je 121.923 ha. Računa se da jedna trećina
ostaje kao ekološki otpad na oranicama,
druga trećina se koristi za ishranu stoke, što
onda pokazuje da BiH raspolaže sa oko
200,000 tona slame godišnje. Ovih 200,000
tona se trenutno ne koristi, a predstavlja
potencijal za građevinsku čistu industriju.
Količina materijala koji svake godine ostaje
neiskorišten može odgovoriti na zahtjev za
izgradnju 10,000 pasivnih kuća.
U mnogim državama EU slama se
preporučuje od strane stručnjaka kao
materijal budućnosti. Mnoge države EU
svojim programima razvoja podržavaju
istraživanja o ovom materijalu. Mnogo je
lakše postići standarde pasivne kuće sa prirodnim materijalima, posebno sa slamom,
pa je većina izgrađenih kuća od slame u EU
upravo postigla standarde pasivnih kuća.
167
Prednosti ovog materijala ogledaju
se u: dostupnosti ovog materijala i blizini
lokacije gradnje, malim transportnim i
troškovima ugradnje i proizvodnje, te manjim građevinskim troškovima pripreme temelja za objekte od slame.Dodatno tome
objekti od slame zahtjevaju malu potrošnju
energije za grijanje, hlađenje i recikliranje.
Cijena bale sijena u BiH je niska u
odnosu na cijene konvencionalnih izolacionih materijala, međutim potrebno je
osigurati standarde baliranja da bi se
bale direktno sa njive mogle sa sigurnošću
ugrađivati u objekte. Porebno je uz edukaciju i udruživanje poljoprivrednika obezbjediti da domaća slama bude konkurentna i veoma atraktivna na tržištu.
Slama ne sputava kreativnost i dozvoljava fleksibilnost, lako se reciklira u svim
fazama, a na kraju životnog vijeka se pretvara u kompost. Posebna prednost ovog
materijala jeste njegova jednostavna
montaža koja ne zahtjeva posebnu opremu i specijane vještine.
Građenjem slamom bi se otvorila nova radna mjesta, razvila ruralna
područja, povezale druge industrije i materijali, smanjio loš uticaj građevinskog sektora na okoliš i podigla svijest građana o
zdravlju.
U BiH je potrebno upravljati eksploatacijom prirodnog materijala slame na
održiv, strateški i planski način. Strateški
plan treba da uključi i druge prirodne
materijale koji mogu da se kombinuju u
građevinarstvu.
168
Da bi slama postala važan
građevinski materijal u BiH i da bi bila prepoznata od strane industrije neophodno je
ostvariti podršku države. BiH dodatno treba
da prilagodi svoje zakone pravnoj stečevini
EU i usvoji najsavremenije standarde u ovom
sektoru. U BiH je potrebno podići svijest kod
svih aktera (donosioca odluka, građevinske
industrije, projektanata, investitora) da
podrže čiste tehnologije. Edukacija i razmjena znanja kroz razvojne regionalne projekte je prilika ekonomskom razvoju BiH.
Zajedničko za sve prirodne materijale jeste da kod proizvodnje, prerade,
ugradnje, korištenja i recikliranja, troše
puno manje primarne energije nego
vještački materijali, a evidentna je i mnogo
manja emisija štetnih gasova. Strateškim
pristupom korištenju prirodnih materijala moguće je ostvariti ciljeve smanjenja
potrošnje energije i emisije CO2 zacrtane
strategijom 20/20/20. Zemlje EU se već
približavaju ovim strateškim ciljevima. Neophodno je da to uradi i BiH na putu evropskih integracija.
Veoma bitno jeste i to da su prirodni
materijali građeni od prirodnih elemenata
koji ne štete zdravlju čovjeka stvarajući
kvalitetne uslove unutar objekta, te nemaju
štetna zračenja kojima narušavaju zdravlje.
BiH je bogata prirodnim materijalima koji se koriste u građevinskoj industriji
i svoj strateški razvoj treba da vidi u čistim
tehnologijama koji tretiraju ove prirodne
materijale. Svi navedeni prirodni materijali,
koji su bili dijelom istraživanja, a i oni koji to
nisu, imaju kvalitet i zastupljeni su na terioriji
BiH i regije. Svi navedeni materijali se mogu
smatrati ozbiljnim prilikama za razvoj čistih
tehnologija i strateškog održivog ekonomskog i socijalnog razvoja BiH i regiona.
Dobijeni rezultati kroz razvoj dva
scenarija potvrđuju da bi u BiH razvojem
čistih tehnologija došlo do izgradnje novih
ili adaptacije starih postrojenja te medjusobnog povezivanja istih postrojenja u cilju
proizvodnje finalnog proizvoda, kao što su
montažne fleksibilne konstrukcije od prirodnih materijala. Razvojem čistih tehnologija
u građevinarstvu kroz korištenje lokalnih
prirodnih materijala dodatno bi se razvili
svi prateći servisi kroz razvoj upravljanja
šumama, poljoprivrednim dobrima kao i
kroz razvoj ruralnih zajednica i servisa u njima.
Pored ekonomskih pokazatelja razvoja i otvaranja novih radnih mjesta, BiH
bi korištenjem lokalnih prirodnih materijala
obezbjedila smanjenje potrošnje energije
i emisija CO2 u sektoru građevinarstva u
skladu sa strateškim ciljevima EU.
Jednako važno za BiH u ovom trenutku, riješila bi se pitanja ekološkog otpada iz šuma, ovčarskog sektora i sektora
proizvodnje žitarica. Iskorištavanjem potencijala prirodnih materijala poboljšala bi
se diverzifikacija i zaštita biodiverziteta te
zaštitio autohtoni biljni i životinjski svijet.
BiH kao potencijalni kandidat za
članstvo u EU ima priliku da koristi fondove
predpristupne pomoći IPA koje EU nudi
svim zemljama u takvoj poziciji. Trenutno
BiH ima pristup IPA komponentama 1 i 2,
te zasigurno u dijelu prekogranične saradnje ima prostora za podršku ovakvim projektima. Od 2014. do 2020. godine BiH bi
imala pravo da koristi sve komponente
predpristupne pomoći pa i komponentu 5
koja se odnosi na ruralni razvoj. Upravo ova
komponenta je odgovarajuća za podršku
razvoja čistih tehnologija u ruralnim sredinama, uz iskorištavanje lokanih prirodnih
resursa i otvaranju novih radnih mjesta.
Da bi BiH mogla koristiti ove značajne
fondove potrebno je izgraditi institucije,
prilagoditi zakone, standarde i procedure
pravnoj stečevini EU u svim sektorima (poljoprivreda, ruralni razvoj, građevinarstvo,
okoliš i dr.). Prednosti prirodnih materijala
treba dokumentovati, prestaviti javnosti
kroz promociju te iste argumente koristiti
prilikom izrade budućih strateških planova. Savremene tehnike građenja prirodnim materijalima trebaju biti prihvaćene i
odobrene od strane lokalnih građevinskih
kompanija i industrije. Procedure građenja
trebaju biti pojednostavljene, usvojene
od strane institucija, harmonizovane na
cijeloj teritoriji BiH i sa EU te biti dostupne
širokoj masi korisnika. Građevinske kompanije koje usvajaju ove tehnike trebaju
usvojiti standarde i regulative, educirati
svoje uposlene, koordinirati svoje aktivnosti
sa istraživačkim centrima u BiH i regionu
te podržati istraživanja i razvoj novih čistih
tehnologija.
Baze podataka o klimi trebaju biti
razvijene, dostupne i zvanične u BiH da bi
se zvanični podaci mogli koristiti prilikom
istraživanja, korištenja simulacijskih softvera
i certificiranja objekata.
Praćenje i kontrola upravljanja resursima
treba biti organizovana na teritoriji cijele
države.
U BiH i regiji, pristup čistim tehnologijama treba biti podržan kroz državne
strateške planove, programe finansiranja,
te jake mreže građevinskih industrija koje
svoje razvojne vizije vide u umrežavanju i
čistim tehnologijama.
Istraživanja prikazana u ovom
radu daju smjernice daljem razvoju i otvaraju prostor za nova istraživanja i diskusije. Ulaganjem u istraživački rad i inovativne tehnologije koje podržavaju čista
tehnološka dostignuća ulažemo direktno u
društveno - ekonomski održivi razvoj zemlje,
regije, svijeta.
Iskustva drugih država ukazuju da
se samo uz podršku države, strateškim
planiranjem i razvojem regionalne saradnje mogu podstaći suštinske održive promjene u građevinskoj industriji BIH. Svi akteri
građevinskog sektora i građani BiH treba
da vide svoju dobit u inovativnim čistim
tehnologijama koje stvaraju zdraviji okoliš i
zdravije i komfornije građevinske objekte.
Država treba da prepozna razvojne
mogućnosti korištenja prirodnih resursa kroz
održivo upravljanje resursima i okolišem.
Veliki je broj primjera dobre prakse iz susjednih država i svijeta koje mogu biti primjer Vladi BiH u budućem planiranju.
Neki od dobivenih rezultata ovog
rada, koji su metodom upoređivanja dva
scenarija razvoja približili i uporedili indikatore razvoja, takođe mogu služiti kao smjernice u budućem strateškom planiranju
i određivanju prioriteta, ciljeva i mjera razvoja građevinskog sektora u BiH. Balansiranjem prednosti i mana kroz konstruktivne
diskusije moguće je doći do optimalnih
rješenja i održivog razvoja građevinskog
sektora.
Razvojem održivih čistih tehnologija
u BiH, građevinska industrija će dati doprinos globalnoj održivosti kroz planiranje
procesa energetske uštede, razvoj green
tehnologija kroz održivo korištenje prirodnih
169
lokalnih materijala, strateško planiranje i poveziranje, masovnije optimalno
korištenje alternativnih izvora energije, te
optimalno upravljanje otpadom.
Strateškim pristupom obrazovanju
i povezivanju aktera u sektoru, uveliko
se može doprinijeti većem razumjevanju
prilika i potreba čistog održivog razvoja
građevinskog sektora na bazi dostupnih
lokalnih resursa. Informisani i edukovani
građani i stručnjaci mogu stvoriti adekvatne uslove za daljnja istraživanja, diskusije i strateška opredjeljenja u budućnosti.
Izazovi koji stoje ispred BiH jesu:
•
Strateški pristup razvoju građevinskog
sektora koji uključuje interdisciplinarni sveobuhvatni pristup planiranju i implementaciji.
•
Izrada jedinstvene baza podataka
na nivou BiH koja bi tretirala i obezbjedila neophodne klimatske informacije za
buduće proračune optimalnih rješenja,
korištenje simulacijskih softwera i certificiranje građevinskih objekata.
•
Analiza potreba obrazovanja svih
aktera u sektoru kao i organizacija formalnog i nefromalnog obrazovanja sa
ciljem povećanja svijesti i znanja građana,
ali i vještina i znanja glavnih aktera
građevinskog sektora.
•
Podrška države u prepoznavanju i
obezbjeđivanju uslova za prilike, i investicije u održivi razvoja građevinskog sektora.
•
Obezbjeđivanje primjera dobre
prakse kroz korištenje optimalnih rješenja i
iskustava iz svijeta.
•
Strateški pristup sektorima poljoprivrede, ruralnog razvoja i zaštite okoliša
kroz holistični pristup planiranja i implementacije te povezivanja sa drugim strateškim
sektorima kao što je građevinski sektor.
170
BiH treba da iskoristi svoju prednost
industrijski nerazvijene zemlje, te da svoje
razvojne mogućnosti usmjeri u održive čiste
tehnologije. Upravo nerazvijenost može
biti prednost naše zemlje ukoliko bi na
početku razvoja svoje napore usmjerili prema dostizanju održivih standarda i sistema.
Pojam „nerazvijena zemlja“ u ekološkom
svjetlu potpuno zavarava jer u mnogim
slučajevima (prema Berge B.) ekološki
ciklus mnogo bolje funkcioniše u tzv. nerazvijenim zemljama.
Knjige i publikacije
Adensam H., Breinesberger J., Staribacher M., Hiller S., Unfried G., Schwarzmüller E., Hegedys H., Frosch V., Ganglberger E. (2005); „Stroh kompakt; Fabrik der Zukunft als regionales Produktionsnetzwerk auf Basis nachwachsender Rohstoffe anhand eines Pilotprojektes im Bereich Dämmstoffe“; Berichte aus Energie- und Umweltforschung; 8/2005
Alcorn A. (2003); „Embodied energy and CO2 coefficients for nz building materials“, Centre for Building Performance Research; Victoria University of Wellington; New Zealand
Anderson J., Edwards S. (2000); „Addendum to BRE methodology for envornmental profiles of construction materials“, components and buildings, Building Reserach Establishment
Annink D., Noonstra C., Mak J. (1996); „Handbook of Sustainable Building: An Environmental Preference Method for Selection of Materials for Use in Construction and Refurbishment“, Earthscan Publications Ltd
Asdrubali F. (2006); „Survey on the Acoustical Properties of New Sustainable Materials for
Noise Control“, Euronoise, Tampere, Finland
Ashour T., Georg H., WeiWu (2010); „An experimental investigation on equilibrium moisture content of earth plaster with natural reinforcement fibres for straw bale buildings“,
Applied Thermal Engineering, xxx (2010) 1e11
Ashour T. (2003); „The use of renewable agricultural by-Products as building materials“,
Ph. D Thesis, Faculty of agriculture, Moshtohor
Barbier E. (1987); „The Concept of Sustainable Economic Development“, Environmental
Conservation,14(2):101-110
Ballarin i Bargallo J. (2005); „Wooden house“, Teneues publishing, London
Beaver R. (2007); „The new 100 houses x 100 architects“, Images Publishing Group Pty Ltd
Bednar T., Korjenic A. (2014) “IEA Energie in Gebäuden und Kommunen, Annex 53: Gesamtenergieverbrauch in Gebäuden”; in Buchreihe “Schriftenreihe 18/2014”, BuchreihenHerausgeber: H. Bmvit; herausgegeben von: Berichte aus Energie- und Umweltforschung;
Bundesministerium für Verkehr, Innovation und Technologie-BMVIT,Wien,2014,59S. http://
www.nachhaltigwirtschaften.at/iea/results.html/id6192
Berge B. (2000. 2001); „The Ecology of Building Materials“, Reed Educational and Professional Publishing Ltd
7.0
BIBLIOGRAFIJA
Berman A. J. (2001); „The Healthy Home Design Hendbook“, Frances Lincoln, London
Boras M. (2009); „Contemporary house design“, Daab GmbH, Koln
Boot N. K.,Hiss J. E. (2011); „Residential Landscape Architecture: Design Process for the
Private Residence“, Prentice Hall
171
Brand S. (1995); „How Buildings Learn“, What Happens After they’re Built, Quebecor Printing, Tennessee
Butters C. (2006); „Evropski razvojni regionalni fondovi - Kuće i drvena konstrukcija
Norveške“, ECONO publishing, Helsinki
Chini A. (2005); „Deconstruction Material Reuse – International Overwiev“, CIB Publication o 300, ISBN 90-6363-044-1
De Campagne M. i Hauser L. (2008); „Natural flair“, Evergreen GmbH, Koln
Daguerre M. (2003); „20 houses by twenty architects“, Electa architecture, Milan
Doubilet S. i Boles D. (1999); „Eurpean House now“, Contemporary Architectural Design,
Universe Publishing, London
Doubilet S. i Boles D. (1997); „American House now“, Universe Publishing, New York
Durmišević E. (2006); „Tranformable building structure“, CEDRIS M&CC, Netherlands
Đukić P. (1991); „Gradnja u drvetu - Drvo kao građevinski materijal“, Moja Kuća, Beograd
Edwards B. (2000); „Guía básica de la sostenibilidad“, Gustavo Gilli, Barcelona
Glasnović Z., Horvat J., Omarić D. (2008); „Slama kao superiorni građevinski materijal“;
Magazin Stručno/Zaštita okoliša, maj 2008.god.
Guy-Quint C. (2006); „Tackle Climate Change:Use wood“, European Parliament, Brussels
Field T.G. i Taylor R.E. (2008); „Scientific Farm Animal Production; Pearson Prentice Hall
Fiell C. & P. (2006); „Design Now“, Taschen GmbH, Koln,
7.0
BIBLIOGRAFIJA
Fordham M. (2009); „Environmental design“, third edition, aylor and Francis, London and
New York
Freid G. W. (2007); „From Concept to Form in Landscape Design“, John Wiley & Sons
Galović K. (2003); „Savremena češka arhitektura, vile za 21. Stoljeće“, Vijenac, Godište
XI, br. 235, 06. mart 2003
Glover J. (2000); „Which is better? Steel, Concrete or Wood“, A Comparison of Assessments On Three Building Materials In the Housing sector Department of Chemical Engineering University of Sydney, Boral Green Shareholders
Hadrović A. (1993); „Gradska kuća orijentalnog tipa u Bosni i Hercegovini“, Avicena,
Sarajevo
Hadrović A. (2008); „Bioklimatska arhitektura-traženje puta za raj“; Arhitektonski fakultet
Sarajevo
172
Hadrović A. (2011); „Arhitektura u kontekstu“; Arhitektonski fakultet Sarajevo
Hall K. (2006); „The Green Building Bible“, 3rd edition, Green Building Press
Hon B. (2002); „Design and Manufacture for Sustainable Development“, University of Liverpool in June 2002; ISBN: 978-1-86058-396-4
Hyde R. (2007); „Bioclimatic Housing“, Inovativ Design for Warm Climates, Earthscan Publications
Jacobs J. (2013); „Vision + Reality The Instruments of Urban Design“, Aspern Seestadt
Citylab Report, www.aspern-seestadt.at
Jones B. (2006); „Priručnik za gradnju kuća od bala slame“; Data art+Studio, Mursko
Središće
Jones K. (2009); Sustainable Development Policy; Cardiff and Vale NHS Trust;http://cardiff.
ac.uk/osheu/resources/SUSTAINABLE%20DEVELOPMENT%20POLICY.pdf
Juriško I. (2010); „Ekološki termoizolacijski materijali“, Sveučilište u Zagrebu Fakultet kemijskog inžinjerstva i tehnologije
Kadić M. (1967); „Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini“, Veselin Masleša Sarajevo
King B. (2006); „Design of sraw bale buildings“, The state of the art. San Rafael, California,
Green builidn press
Korjenić A., Klarić S. (2011); “The revival of the traditional Bosnian wood dwellings”, Energy Efficiency, Volume 4 (2011), Number 4; S. 547 - 558.
Korjenić A., Breu R.: “Efficiency Optimization of a Real Settlement”; Sustainable Building
Conference 2013 in Graz, Graz; 25.09.2013 - 28.09.2013; in: “Sustainable Buildings -Construction Products & Technologies”, Verlag der Technischen Universität Graz, (2013), ISBN:
978-3-85125-301-6; P. 556 - 561.
Kovačić I. (2012); Industriebau und interdisziplinäre Bauplanung; 234.985 Lebenszykluskosten und analyse; TUW BI IBPM
Krajinović M. (1992); „Ovčarstvo i kozarstvo“, Redakcija “Savremene poljoprivrede”
Dnevnik, Novi Sad
Kuismanen K. (2005); „Evropski regionalni razvojni fondovi“, ECONO publishing for SAFA,
Helsinki
Kuzman M. K. i Kušar J. (2004); „Gradnja iz masivnega lesa“, COBISS 1.02 pregledni znanstveni članek, Ljubljana; AR/1 2004
7.0
BIBLIOGRAFIJA
Lechner N. (2001); „Heating, Cooling, Lighting; Design, Methods for Architects“, John
Wiley and Sons
Lubell S. (2009); „New residental architecture in Southern California“, Thames & Hudson
Ltd, London
Lončarić H. D. (2007); „Tehnologija drveta“, Građevinski fakultet Univerziteta; Zagreb
173
Lovrić L. (2004); „Wood Industry in BiH“, katalog drvoprerađivača, Vanjskotrgovinka komora, publikacija, 14. maj 2004
Magwood C., Mack P., Therrien T. (2005); „More Straw Bale Builidng“, New Society Publisher; Canada
McDonough W., Braungart M. (2002): „Cradle to Cradle“; North Point Press, New York
Moss S. A.(1994): „Energy consumption in public and commercial“; Building Research
Establishment
Norberg-Šulc K. (2002); „Egzistencija prostora i arhitekture“, Građevinska knjiga Beograd
Offine M. (2001); „Straw bale construction: assessing and minimizing embodied energy“,
Queen’s University, Kingston, Ontario, Canada
Postiglione G. (2008); „One hundred houses for one hundred architects of the 20th century“, Taschen Ltd,
Rakennettu P. (1996); „Timber Construction in Finland“, Museum of Finish Architecture
Rand H. (2012); „Hundertwasser“; TASCHEN GmbH; Koln
Roaf S., Fuentes M., Thomas S (2008); „Ecohouse“, Architectural Press, Elsevier, treća
edicija
Sanz N. (2002); „Living wooden culture throught Europe“, Counsil of Europe Publishing
Skates H. (2011); „Building your own sustainable and energy efficient house“, The Crowood Press Ltd, Wiltshir
Slavid R. (2006); „New Wood architecture“, Laurence King Publishing Ltd
7.0
BIBLIOGRAFIJA
Sljepčević S. (2010); „Studija isplativosti tržišta vune“ UNDP BiH, http://www.undp.ba/upload/
publications/Studija%20isplativosti%20trzista%20vune.pdf.
Snell C., Callahan T. (2005); „Building green: a complete how-to guide to alternative builidng methods“, Chelsea Green Publishers
Staab A. (2010); „The Europen Union Explained“, Indiana University Press
Strongman C. (2008); „The sustainable home“, Merrell Publishers Limited, London
Todorovic B. (2011); „Towards zero energy buildings: new and retrofitted existing buildings“, in: EXPRES 2011, 3rd IEEE International Symposium on Exploitation of Renewable
Energy Sources, Subotica, Serbia
Tufegdžić V. (1979); „ Materijali“, Naučna knjiga Beograd
Zach J., Korjenić A., Petranek V., Hroudova J., Bednar T. (2012); “Performance evaluation
and research of alternative thermal insulations based on sheep wool“; Energy and Building, Volume 49 (2012), pp. 246 - 253.
174
Zbašnik Senegačnik M. (2009); „Pasivna kuća“, Sun Arh d.o.o. ISBN 978-953-08906-2-7,
Zagreb
Yoshino H. (2013) ; Annex 53, Total energy use in buildings - analysis and evaluation methods; Final report; Graduate School of Engineering, Tohoku University Sendai, Japan
Wallbaum H., Ostermeyer Y., Csalzer E. Escamilla Z. (2012); „Indicator based sustainability
assessment tool for affordable housing construction technologies“, Ecological Indicators
18 (2012) 353–364
Walker B., Salt D. (2006); „Resilience Thinking“, Sustaining Ecosystems and People in a
Changing World
Wimmer R., Hohensinner H., Drack M. (2010); „S-house – Sustainable Building Demonstrated by Passive House made of Renewable resource“, GrAT – Center for Appropriate
Technology at the Vienna University of Technology; www.grat.at
7.0
BIBLIOGRAFIJA
175
Web stranice
Zvanična stranica Instituta za pasivne kuće; http://www.passivhaustagung.de/Passive_
House_E/economy_passivehouse.htm, članak „Is it profitable to build a Passive House?“
Autor teksta Dr. Wolfgang Feist, director of the PHI, posjećen 10.10.2012
Zvanična web stranica Vanjskotrgovinske/Spoljnotrgovinske komore BiH; Izvozna strategija za sektora građevinarstva, Vanjskotrgovinska / Spoljnotrgovinska Komora BiH, http://
komorabih.ba/wp-content/uploads/2013/06/bhepa-izvozna-strategija-za-sektora-gradjevinarstva.pdf
Zvanična stranica Centra za primjenjive tehnologije u Beču; http://www.grat.at/home_e.
htm
Zvaniča stranica za razmjenu alata i medota u upravljanju: www.valuebasedmanagemant.net
Zvanična stranica državnog kataloga za građavinatsvo u Austriji: http://www.baubook.
at/vlbg/
Zvanična web stranica komapnije ModCell http://www.modcell.com
Zvanična stranica komapnije proizvođača blokova od rižine slame u USA;
www.ecology.com; http://www.oryzatech.com/
Canada Mortage Hausing Corporation); Pilot Study of Moisture Control in Stuccoed
Straw Bale Walls, http://www. cmhc-schl.gc.ca
Europen Strawbale gathering 2007 report; http://www.strawbale-net.eu
Zvanična web stranica kompanije : http://www.sheepwoolinsulation.ie/about/company_history.asp
7.0
BIBLIOGRAFIJA
Zvanična stranica mongolijske vlade: http://www.senatorsmongolia.com
Zvanična stranica Evropske Unije; www.europa.eu;
Zvanična stranica mreže za promociju organske proizvodnje Naturland; http://www.
naturland.de ili www.woolets.at
National Toxicology Program, Department of Health and Human Services¸ http://ntp.
niehs.nih.gov
Zvanična web stranica USA Agencije za zaštitu okoliša; http://www.epa.gov
Vanjskotrgovinska / Spoljnotrgovinska komora BiH Izvozna strategija drvnog sektora
http://komorabih.ba/wp-content/uploads/2013/06/bhepa-izvozna-strategija-drvnogsektora.pdf
Zvanična stranica sa bazom klimatskih podataka za cijeli svijet; http://apps1.eere.energy.gov/buildings/energyplus/cfm/weather_data.cfm
176
Zvanična baza podataka Instituta za drvo pri TUW; www.dataholz.at
Annex 41. „Moist-eng subtask 1: Modelling Principles and Common Exercises http://www.
kuleuven.be/bwf/projects/annex41/protected/Common_Exercises/CE1/Overview%20
of%20Common%20Exercise%201%20from%20ST1%20Main%20Report.pdf
TRADA Timber Researche and Development Association UK ; www.trade.co.uk
Zvanična stranica Ministarstva okoliša Finske; The Finnish Ministry of Environment www.
enviroment.fi ili www.ymparisto.fi/
Zvanična stranica Instituta za drvo u Finskoj; www.puuinfo.fi
Zvanična web stranica Svjetske zdravstvene organizacije WTO; www.who.int; 22. Juli.
1946. god.¸ http://www.who.int/trade/glossary/story046/en/index.html
Zvanična web stranica Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu FAO; Sektorske
analize za BiH, Sektor ceralija u BiH, 2012, http://www.fao.org/fileadmin/user_upload/
Europe/documents/Publications/IPARD_BiH/1Diversification_en.pdf
Zvanična web stranica Evropskog Instituta za zaštitu zgrada „Sentinel Hous Institute“
www.sentinel-house.eu
World Commission on Environment and Development (WCED), Our Common Future, Oxford 1987, http://www.un-documents.net/wced-ocf.htm
Zvanična stranica Agencije za ekonomski razvoj i saradnju: http://www.oecd.org/env/
Zvanična stranica za statistiku EU; http://epp.eurostat.ec.europa.eu,
Zvanična stranica EU programme „Culture 2000“ – Directorate of Culture, Brusselhttp://
ec.europa.eu/culture/index_en.htm
Politike održivog razvoja UK; http://www.cardiff.ac.uk/osheu/resources/SUSTAINABLE%20
DEVELOPMENT%20POLICY.pdf
Zvanična stranica komapnije Build Green u N Zelandu: http://buildgreen.co.nz/definition.html
Zvanična stranica Agencije za zaštitu okoliša u USA: http://www.epa.gov/greenbuilding/
pubs/about.htm
Zvanična stranica USA Viječa hemičara: http://www.greenbuildingsolutions.org/MainMenu/What-is-Green-Construction/What-is-a-Green-Building
Ekološko certificiranje zgrade; http://www.zumtobel.com/hr
7.0
BIBLIOGRAFIJA
Zvanična stranica USA Nacionalnog naučnog istituta za građevinarstvo http://www.
wbdg.org
Zvanična stranica USA Inicijative Arhitektura 2030; http://www.architecture2030.org/
enews/news_031609.html
Zvanična stranica Međunarodne agencije za energiju: IEA 2009; http://www.iea.org
177
Zvanična stranica Evropske komisije: Directorate-General for Energy; http://ec.europa.
eu/energy/observatory/eu_27_info/doc/key_figures.pdf
Zvanična stranica Prof Ken Young: http://www.kenyeang.com/
Zvanična stranica TUW; http://urbem.tuwien.ac.at/EN/
Zvanična stranica Instituta bez granica www.institutewithoutboundaries.com; http://
worldhouse.ca/publications/
Zvanična stranica magazina Zelene tehnologije USA: http://www.green-technology.
org/green_technology_magazine
Magazin Hausbau, hrvatsko izdanje http://www.hausbau.mbi.hr/
Zvanična straniva Agencija ze statistiku BiH, www.bhas.ba; http://www.bhas.ba/saopstenja/2013/Stambena%20gradnja%20%20I%20KVARTAL%202013%20-%20bos.pdf
Zbornik
naučnih
radova
Energy
article/10.1007%2Fs12053-011-9120-z#page-1
www.green-council.org
7.0
BIBLIOGRAFIJA
178
Efficiency
http://link.springer.com/
Anketna pitanja
Istraživanje o poznavanju principa, zakona, propisa i standarada čistih tehnologija i zelenog građenja te o potrebama za neformalne edukacije u institucijama BiH. Istraživanje
i rezultati se koriste za potrebe izrade doktorske disertacije na temu „Stanovanje u službi
održivog razvoja“, kandidat mr. Sanela Klaric, dia; Univerzitet u Sarajevu, Arhitektonski
fakultet.
Anketa, namijenjena voditeljima Odjela za prostorno planiranje u pojedinim opštinama
Sarajevskog, Tuzlanskog i Zapadno-Hercegovačkog Kantona, te opštinama grada Banja Luke i Brčko Distrikta.
Anketna pitanja:
1.
Koliko poznajete zahtjeve EU i evropskih integracija prema Bosni i Hercegovini u procesu pridruživanja, a koji se odnose na okoliš, građevinski sektor i prostorno planiranje?
2.
Da li je Bosna i Hercegovina napravila potrebne napore u prilagođavanju pravnoj stečevini EU i prihvatanju važećih zakona, propisa?
3.
Poznajete li odredbu EU u građevinarstvu- Directive 2010/31/EU Evropskog
Parlamenta i Vijeća od 19. maja 2010. god? Odredba definiše energetsko ponašanje građevinskih objekata.
Odredba: Energetsko certificiranje objekata treba obezbjediti informacije o ak
tuelnim potrebama građevinskog objekta i uticaju istog na grijanje i hlađenje uključujući potrošnju primarne energije i emisije CO2.
4.
Da li smatrate da vama i vašim kolegama trebaju dodatna predavanja na temu novih trendova u arhitekturi, planiranju pametnih gradova (green cities) i održivom razvoju? Koju oblast biste vi preferirali odnosno predložili?
5.
Da li ste imali slučajeva izdavanja dozvola za izgradnju niskoenergetskih ili pa
sivnih kuća u vašoj opštini/općini? Ako da, koliko? Da li ste mogli odgovoriti na zahtjev? Imate li informacije jesu li ovi objekti izgrađeni i kako funkcionišu?
Hvala vam puno na vašem vremenu i odgovorima. ANEX
I
mr.Sanela Klarić dia
179
Kalkulacija cijene konstrukcija BAU i ECO
ANEX II
Izvor za većinu materijala: Kompanija Termoline doo Sarajevo; podaci dobijeni, na upit
putem e-maila, 30. juli 2013.god.
Drvo (bor ili jela) - 250 do 300 KM/m3 u zavisnosti od debljine i kvalitete
Rigips ploča 12,5 mm - 4,00 KM/m2 za običnu rigips ploču, vodotporna je oko 6,5 KM/
m2
OSB ploča 12,0 mm - 6,00 KM/m2
Mineralna vuna 15 cm - 7,5 KM/m2
Mineralna vuna 45 mm - 2,8 KM/m2
PE folija obična - 0,30 KM/m2
Parna brana (perforirana paropropusna brana -unutrašnja) - 0,80-1,50 KM/m2
Stiropor (styrofoam) 20 cm ( meki za ispune) - 14 KM/m2, a fasadni 19 KM/m2
Troslojna fasada (završna fasada kvalitetna sa ljepilom, armirnom mrežicom i završnim
slojem TIPA JUB) - 22 KM/m2
*Slama: Izvor: prof Hamdija Ćivić, Poljoprivredni fakultet Sarajevo; izborni predmet:
Ishrana biljaka; podaci dobijeni putem e-maila na dan 30. juli 2013. god.
180
„Što se tiče cijena bala slame u BiH ona se kreće trenutno oko 1 KM a kasnije van sezone
je I skuplja, kažu mi da zna ići I do 2 KM. Po pitanju dimenzija evo ti dimenzije bala slame
od balirke (mašina za baliranje koja je kod nas česta mislim da se zove Welger ili takko
nešto slično a ona je upravo njemačke ili možda I austrijske proizvodnje, znam da je naši
farmer otuda dosta uvoze) ona balira slamu sljedećih dimenzija 29,5 cm visina bale,
43 cm širina i 80 cm dužina bale. S tim da se dužima nože podešavati i ona može biti i
manje od 80 cm a može se povećavati i do 150 cm ili 200 cm pa i više. Dakle dužina je
proizvoljna.“
*Ovčja vuna : Izvor: http://www.sheepwoolinsulation.ie/products.asp?cat=14
Izolacija od vune Premium Rolls rolna 570mm x 50mm, dužina 8 metara. Podobna za
montažu standardnih dimenzija 55-60 cm. Pokriva 9.12 m2 zida. Cijena - 82.29 eur.
Cijena za 1 m2 zida 4,304 EUR što po važećem kursu u BiH na dan 03.august. 2013. god.
iznosi 8,42 KM
*Drvena vlakna: Izvor: http://www.ecomerchant.co.uk/content/steico-flex-wood-fibreinsulation
Izolacione ploče od drvenih vlakana (Steico flex) 50 x 1220 x 575 (cijena pakovanja od 10
ploča iznosi 29 funti, odnosno 64,90 KM po srednjem kursu dana 03. augusta. 2013. god.
Cijena 1 m2 iznosi
Kalkulacija za dio zida 100x100 cm
ANEX II
181
Download

Ovdje - Green Council