mirovne
novosti
Žrtve rata i društvena
dimenzija pomirenja
Strategije tranzicijske
pravde u Bosni i
Hercegovini
Međunarodna
komisija za nestale
osobe
Aktivnosti logoraša
iz središnje Bosne i
Višegrada
Žena žrtva rata
Socijalna pravda:
vrijeme je za akciju
Previranja u sjevernoj
Africi i na Bliskom
istoku
Ubleha za idiote
broj 2 mart/ožujak 2011.
piše:
Suzana Božić
impressum
uredništvo:
Edita Čolo
Suzana Božić
Sara Rubert
Šejla Dizdarević
Goran Bubalo
design/DTP obrada
Šejla Dizdarević
editor engleskog
jezika
Matthew Canfield
kontakt
[email protected]
www.mreza-mira.net
tel: +387 33 617 573
2 Mirovne novosti
Kažu kako bi najbolje bilo rat što prije
zaboraviti i okrenuti se budućnosti.
Većini je preko glave sumorne kulise
stvarnosti koja ukrašava scenu
svakodnevice. Želimo zaboraviti duboke
rane i traume, prividno želimo zapuniti
ožiljke na amputiranim dušama za
koje, nažalost, nema proteza. Nema.
Ne postoje. Još nisu izmišljene. Kao ni
mehanizam za upravljanje zaboravom.
Jer, ne bi li zapravo bilo sjajno kada bismo
mogli zaboraviti gubitak najmilijih? Ne
bi li bilo poželjno zaboraviti poniženje
i bol mjeseci/godina provedenih u
logorima, tim sobama užasa čijim su
mrakom i smrdljivom vlagom odjekivali
zvuci teških udaraca, verbalnih i
neverbalnih? Kakvi su to ljudi koji su iz
uloga beskrupuloznih zvijeri u ratnim
godinama dospjeli do heroja i heroina
današnjice? Ili bolje pitati, kakvi su ljudi
oni koji su im to dopustili?
Društvena događanja i svjetske
ekonomije učinili su da mi, obični
ljudi, u današnjem društvu liberalnog
kapitalizma gubimo vjeru. Vjeru u
dobro. U fair play. Ako išta može ovu
zemlju koliko-toliko izliječiti od njezinih
dubokih trauma, onda je to učenje.
Učenje i rad. Život dostojan čovjeka.
Smisao u kojemu je najsjajnija riječ
dobro.
***
Ovaj broj mirovnih novosti posvetili smo
radu udruga/udruženja žrtava. Imati
ćete priliku pročitati na koji to način
oni rade na izgradnji mira i pomirenja
u Bosni i Hercegovni, koje aktivnosti
provode u svojim udrugama i svojim
lokalnim sredinama, o porukama mira
koje svakodnevno čitamo između
redaka. Također, pronaći ćete i
zanimljive članke o aktvnostima ICMPja (Međunarodne komisije za traženje
nestalih osoba), informacije o ženskim
studijama i viđenju mira iza ženskog
objektiva, o čojstvu i junaštvu.
Došlo je vrijeme da javnost, društvo u
cijelosti, naše lokalne zajednice, obitelji
i svaki pojedini građanin promijeni
perspektivu. Ako već danas krenemo
od sebe, možda i neće biti tako teško.
Zar ne?
Žrtve rata i društvena dimenzija
pomirenja
Definirati ću žrtve kao osobe koje su
"individualno ili kolektivno pretrpjele
štetu, uključujući i fizičke ili mentalne
povrede,
emocionalnu
patnju,
ekonomski gubitak ili znatno umanjenje
njihovih temeljnih prava." Ova definicija
uključuje i "članove uže porodice ili
osobe uzdržavane od žrtve ili osobe
koje su pretrpjele štetu pri pomaganju
žrtvama u nevolji ili u spriječavanju
viktimizacije.1" U stvari pojam žrtve
rata ima veliki broj ljudi s vrlo različitim
osjećajima, potrebama i mislima.
Ne postoji jednostavan popis utvrđenih
potreba koje imaju žrtve rata. Da bi znali
koje su potrebe žrtava, potrebno je da
se oni konsultiraju, i moramo prihvatiti
njihovu širok spektar mišljenja, ponekada
međusobno kontradiktornih. Kako ne
bi previše pojednostavili stvarnost,
spektar raznolikosti ove populacije
treba priznati, izbjegavajući krute
socijalne definicije žrtve rata kao osobe
koja ima neke definirane karakteristike
i uvjerenja. To je zato što upotreba
stereotipa kada se govori o žrtvama rata
uključuje i rizik isključivanja iz diskursa
onih koji se ne uklapaju u naša uvjerenja
i kategorije. To je slučaj za žrtve koje nisu
bile u središtu medijske pozornosti, kao
na primjer muškarci žrtve seksualnog
zlostavljanja, ili u slučaju žrtava koji
dokazuju pogrešnost naših stereotipa,
kao i žrtve koje su također djelovali kao
počinitelji.
Potrebe žrtava odražavaju njihove
osobne karakteristike i okolnosti u
njihovom okruženju. Doista, društveni
odgovori na zloupotrebe u prošlosti (na
primjer odgovori službenih agencija),
mogu imati negativan uticaj na žrtve
rata, nanoseći im reviktimizaciju. Osim
toga, potrebe žrtava mogu se promijeniti
prolaskom vremena (na primjer, prije i
poslije osude). Na isti način, žrtve rata
imaju vrlo različite poglede na ono što bi
trebao biti pomirenje, a neki to ne mogu
uzeti u obzir kao opciju.
Ne postoji dogovorena definicija
pomirenja. Idealno pomirenje je proces
suočavanja sa prošlosti i pokušaj
postavljanja temelja za budućnost. U
praksi pomirenje je vrlo krivudav put,
nelinearan proces koji treba stalno
birati. Ovaj proces funkcionira kako na
individualnoj i društvenoj razini.
Na individualnoj razini je do odluke žrtve
rata hoće li i kako se nositi s prošlosti.
Teško je reći da žrtvi rata može biti u
potpunosti nadoknađeno ono što je
on/ona izgubio/la kada govorimo o
žrtvama zatvora, mučenja, silovanja,
porodicama poginulih i tako dalje. Tu
je osobna dimenzija na način na koji
se svaka žrtva suočava sa traumom. To
ovisi o njegovoj/njenoj osobnosti, dobi,
socio-ekonomskom stanju, društvenoj
okolini i tako dalje. No, ono što ne može
biti ostavljeno na žrtvi je društvena
dimenzija njegove traume. Treba
priznati da je ono što im se dogodilo kao
pojedincima bilo više društvene prirode,
jer su bili meta društvenih događanja.
Postoje različiti načini na koji društvo
može doprinijeti procesu pomirenja kako
bi se spriječilo ponovna viktimizacija
žrtava. Na primjer, kazneni postupci su
napori društva na odgovaranju na kršenja
ljudskih prava u prošlosti. Nažalost,
žrtve su marginalizirane u okviru
kaznenopravnog sistema i njihova uloga
je ograničena na proces svjedočenja.
1
UNGA Declaration of Basic Principles of Justice for Victims of Crimes and Abuse of Power. 1985. A/
RES/40/34.
piše:
Sara Rubert
“Ne postoji
dogovorena
definicija pomirenja.
Idealno pomirenje je
proces suočavanja
sa prošlosti i pokušaj
postavljanja temelja
za budućnost.”
Mirovne novosti 3
“Samo kroz
uspostavljanje
zajedničke
interpretacije
prošlosti bilo bi
moguće da se
prevlada poricanje
ratnih zločina, i da
se vrati dostojanstvo
žrtvama.”
4 Mirovne novosti
Kao svjedoci, žrtve se često suočavaju
sa dodatnom viktimizacijom zbog
nedostatka psihološke podrške tijekom
i nakon suđenja, ili zbog nepostojanja
adekvatnih programa zaštite svjedoka.
U cilju poticanja žrtava rata da se uključe
u sudske procese, pravosudni sustav
treba pomak i pristup usmjeren prema
žrtvama, koji bi omogućio sigurno učešće
žrtvi u procesima.
S pravnog gledišta, možemo reći da
potrebe žrtava trebaju biti pretvorene
u prava kako bi bile odobrene. U BiH se
to ponekada ne događa (kao u slučaju
neriješenih statusa zatvorenika logora),
dok je u drugim slučajevima žrtve rata
imaju dobro definirane zakone koje se
odnose na njih (kao Zakon o nestalim
osobama iz 2004. godine), ali jaz između
pravne teorije i prakse još uvijek treba da
se ispuni.
Osim kaznenog postupka, još jedan
način koji može pridonijeti pomirenju na
društvenoj razini je stvaranje prostora
gdje bi se utvrdilo što se dogodilo u
prošlosti. Samo kroz uspostavljanje
zajedničke interpretacije prošlosti bilo
bi moguće da se prevlada poricanje
ratnih zločina, i da se vrati dostojanstvo
žrtvama. To se ne može postići suđenjima,
budući da im je cilj utvrditi individualnu
odgovornost, dok ono što je potrebno
BiH je društveno priznanje prošlosti.
S društvenim priznanjem mislim da
društvo kao cjelina mora priznati što se
dogodilo (afirmirajući jedno tumačenje),
te se treba priznati društvena dimenzija
masivnog nasilja (što znači da su sve
skupine su bili uključene). Do sada u BiH
još uvijek postoje tri različite istine.
Kao što je navedeno gore, društveni
odgovor na zloupotrebe iz prošlosti
može staviti dodatni teret na žrtve rata.
Huc Luyse identificira četiri moguća
uzroka ponovne viktimizacije nakon
sukoba: uskraćivanje statusa žrtve;
neispunjena očekivanja u odnosima
sa službenim agencijama; neželjeni
efekti inicijativa usmjerenih na žrtve; i
društvena stigmatizacija i isključivanje .
Nažalost, svi ovi uzroci su prisutni u BiH,
i to pokazuje da bi žrtve rata trebali biti
aktivni suradnici na svakoj inicijativi koja
za cilj ima odgovornost i legitimnost za
njih. Stoga, uloga udruženja žrtava je
temeljna za zastupanje potreba žrtava.
Društvena dimenzija pomirenja je
zadatak službenih ustanova i institucija.
Ipak, uloga civilnog društva je upravo dati
prostor za organizacije i obične građane
da promjene i utiču na sistem u kojem
žive, kako bi pokazali svoje neslaganje
s uspostavljenog sistemom ili da
predlože nove ideje. Ako društvo odriče
suočavanje sa aktualnim podjelama bh.
stanovništva, to može biti naslijeđeno od
mlađih generacija i buduće održavanje
mira u BiH će biti veoma teško. Pomirenje
nije ni oprost niti zaborav. Ono još uvijek
dopušta zadržavanje vlastitih emocija,
sjećanja i vjerovanja, ali i daje novim
naraštajima mogućnost da kreiraju svoje
vlastite.
Reference
Bloomfield, David, Teresa Barnes
and Luc Huyse. Reconciliation
after Violent Conflict. A Handbook.
Stockholm: IDEA, 2003.
Minow, Martha. Between Vengeance
and Forgiveness. Facing History after
Genocide and Mass Violence. Boston:
Beacon Press Books, 1998.
Trauma Centar. Zbornik Radova.
Trauma i pomirenje 2. Trauma Centar:
Sarajevo, 2011.
UNGA Declaration of Basic Principles
of Justice for Victims of Crimes and
Abuse of Power. 1985. A/RES/40/34.
Bloomfield, David, Teresa Barnes and Luc Huyse. Reconciliation after Violent Conflict. A Handbook.
Stockholm: IDEA, 2003. P. 61
1
Strategije tranzicijske pravde u
Bosni i Hercegovini
Kratak uvod u proces izrade
strategije
Odlukom Vijeća ministara BiH od
21.01.2010. godine, osnovana je
Ekspertna radna grupa za izradu
Strategije tranzicijske pravde u Bosni
i Hercegovini, koja se sastoji od 10
predstavnika vladinih institucija i pet
predstavnika udruženja civilnog društva
i nezavisnih eksperata. Predstavnici
vladinih institucija dolaze iz relevantnih
ministarstva koja će, na koncu biti u
velikoj mjeri uključena u realizaciju
aktivnosti predviđenih strategijom,
kada ona bude usvojena na različitim
nivoima vlasti u BIH. Osobito je važno
napomenuti učešće predstavnika
udruženja žrtava u radu ekspertne
radne grupe kao i nezavisnih eksperata
što u kombinaciji sa načinom na koji su
provedene konsultacije i mogućnosti
žrtava da u velikoj mjeri sami dizajniraju
mjere koje će biti provedene,
predstavlja potpuno inovativan pristup
izradi strategije tranzicijske pravde u
Bosni i Hercegovini. Tehničku podršku
za proces izrade strategije pruža
Razvojni program Ujedinjenih nacija
(UNDP).
Osnovni ciljevi i očekivani
rezultati strategije
Ciljevi strategije su uistinu hrabro i
ambiciozno postavljeni. Po prvi puta
se jedna zemlja, koja je prošla kroz
razdoblje teških kršenja ljudskih
prava odlučila razviti cjelokupni set
mehanizama tranzicijske pravde koji
bi se proveli u razdoblju od samo pet
godina. Oni uključuju i neke mehanizme
koji su već dijelom realizuju, ali i neke
koji su već djelomično provedeni. Izrada
strategije uključuje razradu aktivnosti
za izgradnju vansudskog mehanizma
za utvrđivanje istine o događajima
na području Bosne i Hercegovine
u razdoblju od 1992.-1995. godine,
nadoknadu šteta žrtvama počinjenih
zločina kao i memorijalizaciju stradanja
i provođenje institucionalnih reformi.
Strategija Tranzicijske pravde treba
biti kompatibilna sa već usvojenom
Strategijom za rad na predmetima
ratnih zločina.
Kao sveobuhvatni i krajni rezultat
provedenih
aktivnosti
bilo
bi
unapređenje postojećeg stanja, osobito
kada su u pitanju žrtve i njihove traume,
te potpuna društvena reintegracija
žrtava zločina, i posvećenost društva
ka izgradnju okruženja koje bi pružalo
garanciju da se zločini neće ponavljati
u budućnosti.
pišu:
Aleksandra Letić
Helsinški odbor
za ljudska prava u
Republici Srpskoj,
članica Ekspertne
radne grupe za izradu
Strategije tranzicijske
pravde u BiH
Dosadašnja iskustva u izradi
strateškog dokumenta
Potpuno je jasno da je proces
osmišljavanja i stvaranja ovakve
strategije složen, težak i izložen
različitim izazovima. Ako se samo uzme
u obzir da prvi puta jedna zemlja poseže
za izradom ovakve sveobuhvatne
strategije to već dovoljno govori
samo za sebe. Isto tako, u svijetu
postoji razmjerno malo aktivnosti koje
su provedene na polju tranzicijske
pravde, pa čak i one koje su provedene
predstavljaju tek djelomično iskustvo,
na koje se možemo osloniti jer su
oklonosti različite zavisno od okolnosti
u zemljama.
Jedan od temeljnih problema u samom
početku rada na izradi Strategije se
mr. sc. Goran Šimić
savjetnik ministra,
Ministarstvo pravde
Federacije Bosne i
Hercegovine, član
Ekspertne radne
grupe za izradu
Strategije tranzicijske
pravde u BiH
Mirovne novosti 5
“Kulturološki izazov
predstavlja sve
prisutnija društvena
tendencija guranja u
stranu onih građana
BiH koji su stradali
tokom sukoba
u prvoj polovini
90-tih a sada, u
miru predstavljaju
samo „teret“
daljem napretku
države i problem
za čije rješenje
je neophodno
uložiti mnogo
truda, energije,
vremena i istinske
posvećenosti.”
6 Mirovne novosti
očitovao u osnovnom nerazumijevanju
koncepta tranzicijske pravde, onoga što
se želi postići njenom realizacijom, te
načina kako da se to postiže. U svijetu
je razmjerno mali broj stručnjaka na
ovome polju, a u Bosni i Hercegovini
gotovo nijedan.
U ovom procesu je vrlo značajno uočiti
i ograničavajuće faktore onoga što je
realno moguće provesti. Iako u većini
slučajeva nije teško zamisliti idealna
i univerzalna rješenja, vrlo često (ili
gotovo uvijek) za njima nije moguće
posegnuti zbog niza ograničavajućih
faktora. Oni svakako mogu biti
različiti od zemlje do zemlje. U Bosni i
Hercegovini su oni možda i najizraženiji i
ogledaju se u političkim, kulturološkim i
materijalnim izazovima. Složena politička
struktura i faktička unutarnja politička
podijeljenost u Bosni i Hercegovini do
određene mjere stvara nemogućnost
za provedbu sustavnih rješenja. S druge
strane, otežavajuća okolnosti je takođe i
činjenica da se na pozicijama političke
moći nalaze djelimično ljudi koji su
dojučerašnji protivnici iz sukoba te je
za očekivati da na događaje iz nedavne
zajedničke prošlosti gledaju potpuno
drugačijim očima, kao i na posljedice
tih događaja i na način prevazilaženja
istih. Kulturološki izazov predstavlja sve
prisutnija društvena tendencija guranja
u stranu onih građana BiH koji su
stradali tokom sukoba u prvoj polovini
90-tih a sada, u miru predstavljaju
samo „teret“ daljem napretku države i
problem za čije rješenje je neophodno
uložiti mnogo truda, energije, vremena
i istinske posvećenosti. Mnogo lakše
je baviti se manje „bolnim“ temama
koje su fokusirane na izgradnju
budućnosti, a bavljenje događajima iz
prošlosti i društvenu katarzu ostaviti
za neka druga vremena i za neke druge
aktere. Materijalni izazovi su možda
i najočigledniji i najčešće se koriste
kao validan izgovor za dosadašnju
institucionalnu šutnju za sveobuhvatno
rješavanje evidentnih problema, jer
Bosna i Hercegovina ionako nema novca
te je vrlo teško obezbjediti dovoljna
sredstva za suštinsko rješavanje ovih
izazova. Ako nema novca, onda se ništa
ne može učiniti, izgleda čak ni ono,
što suštinski ne zahtjeva materijalna
ulaganja
nego
ljudski
pristup,
solidarnost i društvenu odgovornost.
Značaj učešća udruženja
žrtava u svim fazama izrade
strategije
Proces izrade strategije je otvoren
i inkluzivan. Pored rada imenovane
Ekspertne radne grupe, sadržaj
strateškog dokumenta se stvarao na
širokim konsultacijama u čijoj realizaciji
su učestvovali svi relevantni akteri
koji su direktno povezani sa sadašnjim
ili budućim aktivnostima iz oblasti
Tranzicijske pravde. Posebnu ulogu
imaju predstavnici udruženja žrtava.
Način provedbe konsultacija je bio takav
da je u dva kruga konsultacija uključio
relevantne predstavnike svih žrtava
iz cijele Bosne i Hercegovine i dok je
prvi krug konsultacija otvorio općenito
problematiku sa kojom se suočavaju
udruženja žrtava u drugom krugu se išlo
ka razrađivanju konkretnih aktivnosti
na prevazilaženju tih problema.
Sa ovakvim učešćem žrtava u kreiranju
državne strategije ostvarile su se dvije
fundamentalno vrijedne stvari.
Prvo, žrtve su same u otvorenom
i slobodnom razgovoru, vrlo često
prožetom dubokim i jakim emocijama,
same prepoznale najveće teškoće
sa kojima se same susreću, a zatim i
dizajnirale u najvećoj mjeri aktivnosti
kojima bi se te teškoće prevladale.
Ovdje je svakako neprocjenjiv doprinos
dolazio i od osoba iz Ekspertne radne
grupe kao i konsultanata i drugih
stručnjaka koji su značajno pomagali
u artikuliraju, ponekad vrlo zamršenih
identificiranih problema i predloženih
rješenja, jer je neophodno bilo,
predložena rješenja posmatrati kroz
prizmu realno ostvarivog u trenutnim
društveno političkim okolnostima u BiH.
Drugo, učesnički pristup u procesu izrade
strateškog dokumenta omogućava
percepciju finalnog dokumenta kao
stvarnog „vlasništva“ žrtava i društva
uopšte. Vrlo bitno je napomenuti, da
ovaj dokument neće i ne smije biti papir
koji su osmislili neki stručnjaci nudeći
žrtvama ona rješenja za koja oni misle
da su najbolja za njih. Proces stvaranja
dokumenta je dao dovoljno prostora
i podrške predstavnicima žrtava da
sami artikulišu potrebe i predlože
rješenja za situaciju u kojoj se nalaze.
Finalni strateški dokument će na koncu
biti zbirna reprodukcija onoga, što
građani ove zemlje, koji su tokom 90tih bili suočeni sa kršenjima njihovih
ljudskih prava smatraju neophodnim
za prevazilaženje stanja u kojem se oni
ali i društvo općenito nalaze. Na taj
način, sama strategija dobiva neupitan
kredibilitet među žrtvama, ona
predstavlja zbir potreba velikog broja
građana BiH, na koje i institucije ove
države moraju dati valjan odgovor. 
“Ovaj dokument
neće i ne smije biti
papir koji su osmislili
neki stručnjaci
nudeći žrtvama ona
rješenja za koja oni
misle da su najbolja
za njih. Proces
stvaranja dokumenta
je dao dovoljno
prostora i podrške
predstavnicima
žrtava da sami
artikulišu potrebe i
predlože rješenja za
situaciju u kojoj se
nalaze.”
Mirovne novosti 7
O ICMP-u
“Kulturološki izazov
predstavlja sve
prisutnija društvena
tendencija guranja u
stranu onih građana
BiH koji su stradali
tokom sukoba
u prvoj polovini
90-tih a sada, u
miru predstavljaju
samo „teret“
daljem napretku
države i problem
za čije rješenje
je neophodno
uložiti mnogo
truda, energije,
vremena i istinske
posvećenosti.”
8 Mirovne novosti
Međunarodna komisija za nestale
osobe je osnovana na inicijativu
američkog predsjednika Bila Clintona
1996. godine, nakon samita zemalja
grupe G-7 održanog u francuskom
gradu Lyonu. Njen glavni zadatak je da
obezbijedi saradnju vlada na lociranju
i identifikovanju osoba nestalih tokom
oružanih sukoba ili kao rezultat kršenja
ljudskih prava. Osim toga, ICMP
podržava rad drugih organizacija,
podstiče uključivanje javnosti u ove
aktivnosti i aktivnsti na odavanju počasti
nestalim osobama.
Organizacija je osnovana kao podrška
Daytonskom mirovnom sporazumu
čijim su donošenjem okončani sukobi
u Bosni i Hercegovini. Pored aktivnosti
koje obavlja u zemljama nastalim
nakon raspada bivše Jugoslavije, ICMP
čije je sjedište u Sarajevu, aktivno
sudjeluje u procesu pružanja pomoći
vladama i drugim institucijama u raznim
dijelovima svijeta prilikom rješavanja
socijalnih i političkih pitanja u vezi sa
nestalim osobama, kao i uspostavljanju
efikasnih sistema identifikacije nakon
sukoba ili prirodnih nepogoda.
ICMP-ev mandat je da obezbijedi
saradnju vlada i drugih organa vlasti pri
lociranju i identificiranju osoba nestalih
tokom oružanih sukoba, drugih oblika
neprijateljstva ili kršenja ljudskih prava,
te nastoji pružiti pomoć u provođenju
ovih aktivnosti.
Od novembra 2001. godine, ICMP
prednjači u korištenju DNK analize kao
prvog koraka u procesu identifikacije
većeg broja nestalih nakon oružanog
sukoba.
ICMP je predvodnik u korištenju DNK
tehnologije za identifikaciju velikog
broja nestalih osoba i do danas je ICMP
pomogao da se na naučnoj osnovi
identificira 18,000 nestalih osoba, a
u njegovoj bazi podataka nalazi se
150,000 genetičkih uzoraka koji se
odnose na nestale iz više od 20 zemalja.
Efikasno korištenje DNK analize kao
sredstva za masovnu identifikaciju,
pretvorilo je ICMP, nekada malu
organizaciju koja je funkcionisala na
političkom nivou u najveći svjetski
program za identifikaciju. ICMP
posjeduje najveći laboratorij na
svijetu za identifikaciju ljudske DNK
sa mogućnošću istovremene analize
većeg broja uzoraka DNK.
Osim pružanja stručne pomoći
u
procesu
identifikacije,
ICMP
je suosnivač Instituta za nestale
osobe BiH. Također, ICMP pomaže
uspostavu pravde u periodu tranzicije,
obezbjeđuje pravnu podršku i pomaže
razvoju mreža organizacija civilnog
sektora koje se zalažu za istinu, pravdu
i za prava članova porodica nestalih.
Odjel za pravdu i inicijative
civilnog društva
Napori izgradnje kapaciteta koje
provodi Odjel za pravdu i inicijative
civilnog društva (JCSI) su podijeljeni u
dvije kategorije: izgradnja kapaciteta
udruženja nestalih osoba i dodjela
grantova. Dugoročni cilj JCSI-ijeve
izgradnje
kapaciteta
udruženja
porodica nestalih osoba je da postanu
informirani, učinkoviti članovi civilnog
društva, odnosno članovi civilnog
društva koji aktivno učestvuju u
političkim procesima i koji su izazov
trenutnim vjerskim / nacionalnim
politikama proisteklim iz sukoba, bez
da se sa njima politički manipulira.
To se može postići kroz promoviranje
duha suradnje i poticanje zajedničkog
pristupa rješavanju problema na
temelju uzajamnih interesa. Konkretno,
JCSI podupire rad Savjetodavnog
odbora Instituta za nestale osobe (MPI
AB), pomogao je MPI AB u razvijanju
potrebnih
internih
dokumenata,
procedura, i planiranju aktivnosti,
te je facilitirao različite sastanke
izgradnje kapaciteta i tematske
seminare o aspektima međunarodnog
humanitarnog prava, standarda ljudskih
prava, te pitanja nestalih osoba.
Priroda sukoba i obrasci prisilnih
nestanaka u bivšoj Jugoslaviji su imali
izrazito regionalni karakter. Uzimajući
to u obzir, JCSI nastoji ojačati strukture
regionalne koordinacije, tako da
se udruženja nestalih mogu bolje
zalagati za ispunjenje svojih prava i
tražiti od državnih aktera rješavanje
pitanja nestalih osoba. Naime, JCSI
je omogućio osnivanje neformalnog
Regionalnog koordinacijskog odbora
do čega je došlo nakon regionalne
konferencije u Novom Sadu u
novembru/studenom 2005. godine,
kada su udruženja porodica nestalih
osoba iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine,
te Srbije i Crne Gore formirali 15-člani
Regionalni koordinacijski odbor, te
6-člano Izvršno tijelo Regionalnog
koordinacijskog odbora. U većini
slučajeva te osobe predstavljaju unije
ili pod-koordinacijske grupe udruženja
u cijeloj regiji. JCSI za cilj ima jačanje
Regionalnog koordinacijskog odbora
i Izvršnog tijela pružajući im tehničku
pomoć i potporu za redovne sastanke i
aktivnosti Regionalnog koordinacijskog
odbora i sastanke Regionalnog
koordinacijskog Izvršnoga tijela. JCSI
“Priroda sukoba
i obrasci prisilnih
nestanaka u bivšoj
Jugoslaviji su imali
izrazito regionalni
karakter. Uzimajući
to u obzir, JCSI
nastoji ojačati
strukture regionalne
koordinacije, tako
da se udruženja
nestalih mogu bolje
zalagati za ispunjenje
svojih prava i tražiti
od državnih aktera
rješavanje pitanja
nestalih osoba.”
Mirovne novosti 9
“JCSI program malih
grantova je usmjeren
na razvoj inovativnih
rješenja koja
doprinose riješavanju
sudbina nestalih i
stvaranje inventivnih
i univerzalnih oblika
komemoracija kroz
partnerstva.”
10 Mirovne novosti
također podržava napore Regionalnog
koordinacijskog odbora na registraciji
formalne mreže udruženja porodica
nestalih iz regiona bivše Jugoslavije. To će
pomoći Regionalnom koordinacijskom
odboru da ima bolju komunikaciju
i
koordinaciju
kroz
osnivanje
administrativne jedinice u Bosni i
Hercegovini. Nadalje, kao registrirana
organizacija Regionalni koordinacijski
odbor će biti u mogućnostii aplicirati za
donatorska sredstva.
JCSI program malih grantova je usmjeren
na razvoj inovativnih rješenja koja
doprinose riješavanju sudbina nestalih
i stvaranje inventivnih i univerzalnih
oblika komemoracija kroz partnerstva.
Kako bi poticao takve projekte i bolje
veze između porodica i udruženja
civilnog društva, kroz dodjelu grantova
JCSI se fokusira na zajedničke aktivnosti
s multietničkim pristupom. Strategija
omogućava udruženjima porodica i
drugim nevladinim organizacijama za
ljudska prava suradnju, na taj način
čineći udruženja porodica održivijim i
povećavajući broj nevladinih organizacija
koje su uključene u pitanja nestalih
osoba. JCSI također daje kratkoročnu
potporu organizacijama konferencija i
javnih tribina koje zajednički organiziraju
bilo dva udruženja nestalih različitih
nacionalnosti ili udruženja nestalih i
jedna ili više nevladinih organizacija.
Jednako važno za udruženja porodica kao
finansijska potpora je dobro poznavanje
problema nestalih osoba uključujući i
prateće zakonodavstvo, mehanizme i
procese kako bi najučinkovitije mogli
provesti svoje ciljeve. S tim na umu,
JCSI je prethodno oirganizirao, a i dalje
nastavlja organizirati informativne
sastanke na specifične teme kao što su
kako pravilno otvoriti pravne predmete
na različitim nivoima, DNK analiza, i
Središnji registar za nestale osobe u
Bosni i Hercegovini (CEN).
JCSI organizira događaje u cilju stvaranja
prostora za dijalog između udruženja
porodica nestalih osoba, drugih skupina
žrtava-preživjelih, i drugih nevladinih
organizacija koje rade na područjima
tranzicijske pravde, kao i pružanju
informacija i mogućnostima davanja
preporuka donosiocima odluka. JCSI
također nastavlja poticati dijalog o
tranzicijskoj pravdi i reagira i podržava
konkretne inicijative / aktivnosti
uključujući podršku za posebne sastanke
/ događaje u Bosni i Hercegovini
usmjerene na koncept o priznanju
krivnje kao mogućnost prikupljanja
informacija o mogućim masovnim
grobnicama i novim osumnjičenicima.
JCSI radi sa studentima i akademicima iz
Bosne i Hercegovine, šire regije i čitavog
svijeta. Ranije je JCSI je surađivao
s Pravnim fakultetom u Sarajevu, a
posebno sa Studentskom unijom na
Pravnom fakultetu. Predavanja ICMP-a
su se bavila generalnim radom ICMP-a,
Zakonom o nestalim osobama, pravima
porodica nestalih, preprekama i
mogućnostima. Studenti su poticani da
daju komentare i izraze svoje mišljenje o
različitim pravnim aspektima problema
nestalih osoba. Dugoročno, JCSI bi
volio da se Zakon o nestalim osobama
(u slučaju Bosne i Hercegovine) i
Međunarodna
konvencija
protiv
prisilnog nestanka ugrade u nastavne
planove i programe na pravnim i
fakultetima političkih nauka u regiji.
Osim nastojanja da se osigura suradnja
vlada i drugih tijela u lociranju i
identificiranju osoba nestalih kao
posljedica oružanih sukoba, kao i drugih
neprijateljstava ili kršenja ljudskih
prava i pomažući im u tome, ICMPijev program također facilitira razvoj
odgovarajućih izraza komemoracije
i počasti nestalim osobama. JCSI
radi na pitanjima komemoracije
pomažući stvaranje kulture sjećanja
i uspostavljanje društveno-političkih
uvjeta potrebnih kako bi se spriječilo
ponavljanje sukoba i kršenje ljudskih
prava na temelju dugotrajnih neriješenih
pitanja. Univerzalne komemoracije i
modeli sjećanja su dio većih napora od
strane društva za izgradnju održivog
mira nakon sukoba. ICMP podržava
niz aktivnosti u regiji koje za cilj imaju
dolazak do ovoga cilja. Oni obuhvataju:
facilitiranje
regionalnog
dijaloga
između civilnog društva (udruženja
porodica nestalih, drugih skupina
žrtava, nevladinih organizacija koje se
bave ljudskim pravima), memorijali
i sjećanja koja će doprinijeti razvoju
univerzalnog oblika obilježavanja
nestalih osoba; pružanje tehničke
pomoći za memorijale i sjećanja,
oslanjajući se na najbolje prakse i
lekcije naučene iz globalne perspektive;
i podržavajući odgovarajuće oblike
komemoracije na 30. avgusta/kolovoza,
Međunarodni dan nestalih osoba, te
10. decembar/prosinac, Međunarodni
dan ljudskih prava.
Dok su njegovi glavni korisnici
udruženja porodica nestalih, Odjel za
pravdu i inicijative civilnog društva
kroz partnerstva nastoji uključiti
i druge skupine u pitanja nestalih
osoba. Ciljne skupine JCSI strategije
uključuju: NVO-i - upoznajući postojeću
mrežu udruženja porodica nestalih
osoba sa drugim NVO-ima, kako
bi se poboljšala borba za ljudska
prava i na temu tranzicione pravde;
studenti sa univerziteta i akademici
- sa dugoročnim ciljem uključivanja
Zakona o nestalim osobama (u slučaju
Bosne i Hercegovine) i Međunarodne
konvencije protiv prisilnih nestanaka u
nastavne planove i programe fakulteta
prava i političkih nauka; umjetnici –
stavljajući javnu pažnju na prava žrtava
kroz umjetničko eksperimentiranje i
radove koji nisu eksplicitno politički.
Takva partnerstva mogu imati samo
pozitivan uticaj na održivost udruženja
porodica i na taj način pridonijeti
rješavanju pitanja koja se odnose na
sudbinu nestalih.
Članak možete naći i na web
stranici Razvojnog programa
Ujedinjenih nacija u BiH www.
undp.ba.
Mirovne novosti 11
“ICMP-ev online
centar za upit o
nestalim osobama
omogućit će
porodicama nestalih
i drugima da preko
interneta provjere
slučajeve nestalih
osoba pomoću tri
različita pretraživača:
„Upit o nestalim
osobama“, „Upit o
uzorcima posmrtnih
ostataka“ i „Upit o
grobnicama“.”
12 Mirovne novosti
ICMP-ev online centar za upit o
nestalim osobama
Aktivnosti Hrvatske udruge
logoraša središnje Bosne
Međunarodna komisija za nestale
osobe (ICMP) pokrenula je interaktivni
pretraživač pod imenom „ICMPev online centar za upit o nestalim
osobama“ na svojoj web stranici
www.ic-mp.org.
ICMP-ev online centar za upit o
nestalim osobama omogućit će
porodicama nestalih i drugima da preko
interneta provjere slučajeve nestalih
osoba pomoću tri različita pretraživača:
„Upit o nestalim osobama“, „Upit o
uzorcima posmrtnih ostataka“ i „Upit o
grobnicama“.
Porodice koje su ICMP-u prijavile
nestalu osobu moći će pomoću
„Upita o nestalim osobama“ pronaći
informacije o statusu slučaja. „Online
centar za upit o nestalim osobama“ je
interaktivan, što znači da će porodice
moći da pronađu ali i pruže informacije.
Nadalje, predstavnici institucija vlasti
i sudsko-medicinski vještaci koji su
ICMP-u na DNK analizu predali uzorke
posmrtnih ostataka će pomoću „Upita
o uzorcima posmrtnih ostacima“ moći
pratiti konkretne slučajeve. „Upit o
grobnicama“ će korisnicima omogućiti
da pronađu osnovne informacije
o statusu DNK analize po mjestu
ekshumacije.
„ICMP-ev online centar za upit o
nestalim osobama je pretraživač koji će
značajno unaprijediti transparentnost i
odgovornost u procesu traženja nestalih
osoba“, izjavila je Kathryne Bomberger,
generalna direktorica ICMP-a. „Srodnici
nestalih osoba koji su ICMP-u dali
uzorak krvi će po prvi put moći
putem naše internet-stranice pratiti
status njihovih slučajeva. Ako je ICMP
pronašao podudaranje DNK, porodice
će biti upućene instituciji koja je od nas
Hrvatska udruga logoraša domovinskog
rata u Kantonu Središnja Bosna je
osnovana 16.07.2003. godine. U
Kantonu Središnja Bosna je veliki broj
hrvatskih logoraša, branitelja koji su
prošli sve torture brojnih logora i bili
žrtve surovih i nečovječnih postupaka,
stoga naša Udruga sukladno svojim
mogućnostima
nastoji
osigurati
temeljna prava ovoj populaciji, koja joj
po zakonu pripadaju.
Broj članova naše udruge je između
četiri i pet tisuća, točan broj nije
još utvrđen jer još uvijek radimo na
sređivanju baze podataka o članstvu.
Djelujemo na području Kantona
Središnja Bosna i imamo šest
podružnica: Busovača, Kiseljak, Fojnica,
Bugojno, Travnik i Novi Travnik.
Posjedujemo vlastiti prostor za rad
dobila izvještaj o podudaranju“.
„ICMP-ev online centar za upit
o nestalim osobama je od danas
dostupan članovima porodica koje
su donirale krvne uzorke ICMP-u i
drugima koji traže osobe nestale
tokom oružanih sukoba u 1990-tim
na Zapadnom Balkanu. Ovaj centar će
uskoro biti proširen i na slučajeve iz
ostalih dijelova svijeta u kojim ICMP
ima svoje aktivnosti, odnosno gdje
još ima otvorene slučajeve. ‘Upit o
uzorcima posmrtnih ostataka’ će biti
dostupan samo vladinim institucijama
i sudsko-medicinskim vještacima koji
su dio ICMP-evog DNK identifikacijskog
programa. ‘Upit o grobnicama’ će
uskoro biti dostupan cijeloj javnosti“,
izjavio je zamjenik direktora odjela
forenzičkih nauka ICMP-a, Adnan Rizvić.
ICMP-eva baza podataka sadrži oko
150.000 genetskih profila dobijenih
od porodica nestalih osoba i vladinih
institucija diljem svijeta. Ova baza sadrži
preko 90.000 krvnih uzoraka dobijenih
od članova porodica nestalih i preko
50.000 uzoraka posmrtnih ostataka
koje su ICMP-u predale institucije vlasti
koje se bave traženjem nestalih osoba.
Provjerom podudaranja DNK profila
koje dobija iz uzoraka krvi porodica i DNK
profila iz posmrtnih ostataka koje prima
od institucija vlasti, ICMP pomaže u
identifikaciji osoba nestalih u oružanim
sukobima, zločinima protiv čovječnosti
i prirodnim nesrećama. Analizom DNK
u svrhu provjere identiteta ICMP je
pomogao u zatvaranju preko 18,000
slučajeva nestalih osoba.
koji smo uspjeli djelomično opremiti,
imamo jednog zaposlenog koji radi dva
sata dnevno, a ostale poslove radimo
na bazi volontiranja.
Budući da još ne postoji zakon
o logorašima, te je tu i problem
financiranja kako na općinskoj tako i na
kantonalnoj razini, a neke druge udruge
smatraju da su temeljne ili krovne
pa mi prema njihovim kriterijima ne
spadamo u tu kategoriju, za financije
se snalazimo kako znamo i umijemo, ali
uglavnom putem donacija osiguravamo
rad Udruge. U našem djelokrugu rada
našem članstvu pružamo uglavnom
pravnu pomoć, ponekad psihosocijalnu,
a rijetko materijalnu jer nam to ne
dozvoljavaju financijska sredstva.
Naša dosadašnja pomoć članovima
Udruge sastojala se u tome da smo
piše:
Anđelko Kvesić
HULDR Kantona
Središnja Bosna,
Busovača
“Budući da još ne
postoji zakon o
logorašima, te je tu i
problem financiranja
kako na općinskoj
tako i na kantonalnoj
razini, a neke druge
udruge smatraju
da su temeljne ili
krovne pa mi prema
njihovim kriterijima
ne spadamo u
tu kategoriju,
za financije se
snalazimo kako
znamo i umijemo,
ali uglavnom
putem donacija
osiguravamo rad
Udruge.”
Mirovne novosti 13
“Sa Ministarstvom
za ljudska prava
i izbjeglice smo
pokušali sačiniti tekst
Zakona o logorašima
koji je završio negdje
u fiokama drugih
ministarstava
koja nisu voljna
da bivši logoraši
ostvare svoja
prava predviđena
međunarodnim
konvencijama,
a u Zakonu o
braniteljima smo
samo spomenuti na
način „i logoraši“. “
14 Mirovne novosti
svim članovima osigurali sredstva za
naknadu pravne pomoći u procesu
traženja namirenja nematerijalne štete
pretrpljene zbog različitih vrsta torture.
Osim toga, kako su naše materijalne
mogućnosti skromne više puta smo
jednokratnom pomoći najugroženijim
pojedincima
prigodom
praznika
donirali manja materijalna sredstva
kako bi i njihove obitelji osjetile ljepotu
blagdanskih proslava.
Imamo
odličnu
suradnju
sa
međunarodnim organizacijama kao
što su: USAID, CRS, Caritas Bk BiH,
ICMP i članica smo Koalicije za Rekom,
te dobro surađujemo sa Mrežom za
izgradnju mira, UNDP-ijem i TACSOom čije edukativne radionice redovno
posjećujemo.
Sa Ministarstvom za ljudska prava i
izbjeglice smo pokušali sačiniti tekst
Zakona o logorašima koji je završio
negdje u fiokama drugih ministarstava
koja nisu voljna da bivši logoraši ostvare
svoja prava predviđena međunarodnim
konvencijama, a u Zakonu o braniteljima
smo samo spomenuti na način „i
logoraši“.
Kako je članstvo ove udruge uglavnom
u trećoj životnoj dobi, da bismo im
osigurali ljepšu starost bavimo se mišlju
da od OS BiH zatražimo vojarnu koja se
nalazi na području općine Busovača, a
na pasivnom je popisu vojnih objekata,
te bismo uz pomoć donatorskih
sredstava i vlastitim snagama pokušali
preurediti u dom za starije osobe. Time
bismo osigura li odljev mladih kadrova
sa naših općina, a uljepšali staračke
dane ove populacije.
U narednom periodu želimo se više
fokusirati na psihosocijalnu pomoć
našim članovima, pokušati ostvariti
suradnju sa domaćim i međunarodnim
donatorima, poboljšati materijalni
položaj naših članova, a sa udrugama
druga dva naroda i pripadnicima
manjina uspostaviti bolju i uspješniju
komunikaciju i suradnju.
Lokalna zajednica u akciji protiv
nasilja u porodici
Unatoč postojanju zakonskih regulativa,
porodično nasilje sve više postaje
jedan od gorućih problema društva
usljed
nedostatka
odgovarajućih
mehanizama kojima bi se spriječila
rasprostranjenost ove vrste kriminala.
Iz godine u godinu bilježi se porast
broja slučajeva nasilja u porodici kako
u Bosni i Hercegovini tako i u Unskosanskom kantonu. Udruženje Žene sa
Une iz Bihaća, od svog osnivanja 1994.
godine, predano radi na suzbijanju ove
vrste nasilja i pružanju pomoći ženama
i djeci koji su pretrpjeli ovakav vid
torture.
„Samo u 2010. godini kao direktna
posljedica nasilja u porodici u Sigurnoj
kući u Bihaću boravile su 22 žrtve, i to 9
žena i 13 djece. Pored toga, zaprimljena
su 52 telefonska SOS poziva,“ rekla je
Hatidža Pečenković, izvršna direktorica
Udruženja Žene sa Une.
Sa ciljem što djelotvornijeg i
energičnijeg odgovora na probleme
prisutnosti nasilja u porodici udruženje
je u augustu 2010. godine, uz podršku
programa Pristup pravdi: Suočavanje
s prošlošću i izgradnja povjerenja za
budućnost pri UNDP u BiH, pokrenulo
projekat pod nazivom „Lokalna
zajednica u akciji“ u trajanju od osam
mjeseci. Projekat se sastoji od dvije
komponente koje obuhvataju ranu
intervenciju i bolju uključenost lokalnih
zajednica i drugih relevantnih organa i
institucija.
„Prva komponenta, aktivnost u lokalnim
zajednicama, je osmišljena tako da se
radi na širenju svijesti o postojanju,
prevenciji i suzbijanju nasilja u porodici
kao najozbiljnijeg oblika nasilja protiv
žena i djece,“ istakla je Aida Behrem
„Samo u 2010.
godini kao direktna
posljedica nasilja u
porodici u Sigurnoj
kući u Bihaću
boravile su 22
žrtve, i to 9 žena
i 13 djece. Pored
toga, zaprimljena su
52 telefonska SOS
poziva.“
Mirovne novosti 15
„Žene su u lokalnim
zajednicima slabo
informisane o
svojim pravima, a
naročito zakonskim
mehanizmima koji
regulišu pitanja
nasilja u porodici.“
16 Mirovne novosti
kooridnatorica za implementaciju
projekata ovog udruženja. „U okviru
druge komponente, rehabilitacija i rad
sa počiniocima, nastoji se prekinuti
ciklus nasilja. U tom kontekstu
fokusirali smo se na rad sa počiniocima,
te učestvujemo u izradi strategije koja
bi na sveobuhvatan način pristupila
reguliranju pojedinačnih i kolektivnih
mehanizama reintegracije počinitelja,“
dodala je.
U sklopu projekta, članice udruženja
uspostavile su odličnu saradnju sa
lokalnim nevladinim organizacijama
i institucijama, a tokom održanih
16 edukativnih radionica pružile im
pomoć u razvijanju sposobnosti na
polju prevencije i suzbijanja nasilja u
porodici.
„Žene su u lokalnim zajednicima
slabo informisane o svojim pravima,
a naročito zakonskim mehanizmima
koji regulišu pitanja nasilja u porodici.
Mislim da je ova edukacija prije svega
ukazala na problem postojanja nasilja
u porodici kao najraširenijeg oblika
diskriminacije i zlostavljanja žena i da će
u velikoj mjeri doprinijeti širenju svjesti
ne samo o postojanju nasilja nego i
mehanizama za njegovu prevenciju,
suzbijanje i iskorjenjivanje“, kazala je
Jasmira Mehić, predsjednica Udruženja
žena Izvor iz Bužima, čije su članice
učestvovale na edukaciji.
Udruženje je objavilo i dva priručnika,
„Priručnik odgovornosti“ i „Standardi
i smjernice za programe intervencije
za počinioce nasilja“, za predstavnike
centara za socijalni rad, sudova i
relevantnih
lokalnih
organizacija,
te pripadnike policijskih snaga. U
toku je i informativna kampanja
na podizanju svijesti javnosti koja
uključuje emitovanje televizijskoj spota
na lokalnim medijima i entitetskoj
televiziji.
„Ova kampanja ima za cilj edukaciju
šireg dijela javnosti o prisutnosti nasilja
u porodici i mjerama koje se mogu
poduzeti kako u cilju prevencije tako i
u cilju suzbijanja nasilja, sa posebnim
akcentom na počinioce nasilja da
potraže
profesionalnu
pomoć,“
objasnila je Aida Behrem.
Osim toga, oformljene su dvije
savjetodavne službe za rad sa
počiniocima nasilja i njihov monitoring
nakon individualnih savjetovanja. Rad
sa njima je specijaliziran iz razloga
što uključuje profesionalno osoblje iz
Centra za mentalno zdravlje, Centra za
socijalni rad i psihologa koji će i nakon
završetka projekta pratiti učinkovitost
ovog programa. Službe trenutno rade sa
više od 50 korisnika usluga rehabilitacije
i ključni su uslov za prevenciju slučajeva
ponavljanja nasilja u porodici.
„Bitno je da muškarci razvijaju vještine
ponašanja koje će im pomoći da
prevaziđu nasilno rješavanje konfliktnih
situacija u svojim porodicama“, izjavila
je Dragana Milojković iz Centra za
socijalni rad Velika Kladuša.
Od svog osnivanja, članice udruženje
pružile su pomoć za preko 5000 žena
da se suoče sa životnim problemima
i to putem više od 50 projekata
realizovanih u saradnji sa domaćim i
stranim organizacijama.
„Kad pada kiša ako nemate kišobran –
pokisnut ćete! Udruženje Žene sa Une
imale su kišobran kada mi je to trebalo
i pružile su mi utočište u najtežim
trenucima. Zahvaljući njima rješila
sam svoje porodične i egzistencijalne
probleme,“ Nada Rošić, bivša korisnica
u Sigurnoj kući.
Udruženje Žene sa Une, koje trenutno
broji preko 300 aktivnih članica, je jedna
od značajnijih nevladinih organizacija
koja podržava bosanskohercegovačke
žene u njihovoj reintegraciji u obiteljski
život i društvenu zajednicu na način
da uspješno i ravnopravno učestvuju
u ekonomskom, javnom i političkom
životu.
Kako izaći sa margine društvene
nebrige
Aktivnosti, organizovanje, iskustva i problemi članova Regionalnog
udruženja logoraša Višegrad
Regionalno
Udruženje
logoraša
Višegrad osnovano je krajem 2003.
godine, na inicijativu logoraša srpske
nacionalnosti-žrtava brojnih logora
na području Federacije BiH tokom
proteklog rata i sastavni je dio Saveza
logoraša Republike Srpske.
“Udruženje je organizovano i djeluje na
regionalnom principu i obuhvata opštine
Višegrad, Rudo, Čajniče i Novo Goražde,
okupljajući kroz razne aktivnosti oko
200 članova. Od osnivanja smo se
bazirali na prikupljanju podataka o svim
članovima-logorašima, što je na neki
način baza za izradu njihove socijalne
karte, koja je osnov za sve aktivnosti
i projekte”, ističe predsjednik ovog
Udruženja Dragiša Andrić.
U toj plemenitoj misiji Udruženje u
početku nije nailazilo na odgovarajuću
pažnju društva, počev od lokalnog ka
višim nivoima.
“Ipak,
zahvaljujući
razumjevanju
lokalne uprave opštine Višegrad, od
prije četiri godine ušli smo u spisak
organizacija koje se stalnim grantovima
finansiraju iz opštinskog budžeta. Mada
to nisu prevelika sredstva, ona su ipak
omogućila da oformimo kancelariju
Udruženja, tako da su nakon toga i
aktivnosti znatno veće”, naglašava
Andrić.
On ističe da je prevashodni cilj ovog
Udruženja raznovrsna pomoć ovoj
ugroženoj populaciji, posebno kad je
u pitanju njihova ukupna socijalizacija
u društvu i prevazilaženje postratnih
trauma i stresova zbog patnji u logorima
tokom minulog rata.
“Mada je od prestanka rata prošlo
petnaestak godina, zbog nerješenog
statusa u odnosu na boračke kategorije,
piše:
Slavko Heleta
Novinar, bivši
logoraš
“Prevashodni cilj
ovog Udruženja je
raznovrsna pomoć
ovoj ugroženoj
populaciji, posebno
kad je u pitanju
njihova ukupna
socijalizacija
u društvu i
prevazilaženje
postratnih trauma i
stresova zbog patnji
u logorima tokom
minulog rata.”
Mirovne novosti 17
“Naši članovi
najvećim dijelom
žive izuzetno teško,
ekzistencijalno i
socijalno nezbrinuti,
a s druge strane oko
80 odsto njih je bez
posla i mogućnosti
obezbjeđenja
minimalnih prihoda
za sebe i članove
njihovih porodica.“
18 Mirovne novosti
naši članovi najvećim dijelom žive
izuzetno teško, ekzistencijalno i socijalno
nezbrinuti, a s druge strane oko 80
odsto njih je bez posla i mogućnosti
obezbjeđenja minimalnih prihoda za
sebe i članove njihovih porodica. Ipak, ti
ljudi imaju nesalomivu želju, duh i snagu
da se istina o njihovom stradanju istraži,
medijski i institucionalno prezentira
javnosti i procesuira kod nadležnih
sudskih instanci”, kaže Andrić.
“Međutim”, dodaje Andrić, “na tom
putu do istine članovi ovog Udruženja
ne nailaze na razumjevanje pravosudnih
institucija”.
“U nekoliko slučajeva naše članice,
koje su u ratnim logorima zlostavljane,
maltretirane, mučene, pa čak i silovane
nisu dobile odgovarajući i očekivani
tretman zaštićenih svjedoka, a u jednom
slučaju zlostavljač je nakon prevremenog
izlaska iz zatvora otvoreno prijetio svojoj
žrtvi! Sve su to ne-očekivani problemi sa
kojima se naši članovi i Udruženje teško
nose, pogotovo kad izostaje sistemska
zaštita društva, upozorava Andrić.
Zahvaljujući brojnim donatorima, kroz
više projekata Udruženje je uspjelo da
koliko-toliko sanira navedene probleme
svojih članova.
“Već
nekoliko
godina
redovno
organizujemo
besplatne
ljekarske
preglede
od
strane
specijalista
Međunarodne mreže iz Beograda, a
u nekoliko navrata to smo radili i sa
ljekarima iz Sarajeva. Pored besplatnih
specijalističkih pregleda naši članovi
na tim pregledima dobijaju i besplatne
lijekove”, kaže Andrić.
On dodaje da su u nekoliko navrata kroz
posebne projekte uspjeli unaprijediti rad
svoje kancelarije, ali i pomoći članice.
“Zahvaljujući projektu koga je finansirao
Caritas BiH, a nakon učešća jednog
broja naših članova na seriji edukativnih
seminara, obezbjedili smo kompletnu
tehniku, uključujući kompjuter sa
pratećom opremom i foto kopir aparat,
kojim svim članovima Udruženja vršimo
Da li postoji Feniks???
besplatne usluge fotokopiranja. Tim
projektom više naših članica dobilo
je šivaće i druge mašine za osnivanje
vlastitom malog biznisa”, podsjeća
Andrić, dodajući da se na sličnim
osnovama već drugu godinu provodi
i projekat socijalizacije i finansijske
pomoći kroz mali biznis članica
Udruženja od strane UNHCR-a.
Kroz brojne aktivnosti Uprava Udruženja
logoraša u Višegradu je konstatovala da
je, u uslovima kad društvo nedovoljno
vodi brigu o ovoj ratom oštećenoj
populaciji, od izuzetne važnosti
aktivnost ovog strukovnog Udruženja
kako bi makar uz sopstvene napore i uz
pomoć donatora ova populacija izašla sa
margine društvenih zbivanja.
“Na to smo obavezni i zbog sve češćih
slučajeva da se naši članovi »zatvaraju
u sebe« radi indolentnog odnosa
nadležnih na svim nivoima prema
njima i njihovim problemima, uz realnu
prijetnju od gubitka komunikacije sa
najbližom okolinom”, upozorava Andrić.
Zato će, kaže on, njihova prevashodna
aktivnost, ukuljučujući i strukovni
savez logoraša Republike Srpske, biti
usmjerena na promjenu odnosa prema
ovim ljudima i njihovoj sistemskoj zaštiti,
uključujući i regulisanje njihove životne
egzistencije.
Vareš, gradić bosansko-hercegovačke
zbilje i svega lijepog i lošeg u ovoj
napaćenoj državi, proživljavao je i
stasao kao sama naša stvarnost danas.
Kažu nigdje u svijetu nema teritorija
bogatijeg rudnim blagom (željezo,
olovo, barit, cink, srebro, zlato,
amfibolit - ukrasni kamen), šumsko
blago, bistri i čisti potočići, zdrava
priroda, lijepi proplanci i najsvjetlije
plavo nebo na svijetu. O ljudima
otvorenog srca, skromnim, radišnim,
vrhunskim znalcima 3-4 zanata, kuća
lijepih, čistih i uređenih mirisom koji
izražava ljepotu i opčinjenost koju
Varešani razumiju i poštuju.
Govoriti o svom gradu vrlo je teško i
nezahvalno i gotovo nemoguće, a da se
njegovo dostojanstvo ne ožalosti ili ne
povrijedi.
To je gradić gorostasnog čovjeka koji na
svojim plećima i u svojoj pameti pamti
mnogo i lijepog i ružnog, sreće i radosti,
ali i žalosti, bola i patnje, veselih i
sretnih dana.
I dođe ovaj nesretni, posljednji sramni
rat...
Dolazi do smjene vlasti SDP, HVO,
Armija BiH, pa SDP, a svaki put se neko
zavije u omot boli, tuge, žalovanja,
sakupljanja u duši, nerazumjevanja i
mržnje, a na drugoj strani prkos i inat. I
takvim vaspitanjem i prevaspitavanjem
danas Varešu nedostaje 10 - 12 hiljada
ljudi.
Varešani i Varešanke uvijek su razmišljali
srcem, a ne kalkulacijama. Poslije
ratnih dejstava u Varešu su se formirale
organizacije civilnog društva (NVO-i):
Porodice šehida i poginulih boraca,
Udruga obitelji poginulih i nestalih
hrvatskih branitelja domovinskog
rata, Udruga dragovoljaca i veterana
domovinskog rata HVO, HVIDRA Vareš,
OO RVi Vareš 92, U.L. 23. oktobar 1993.,
Udruženja nosioca najviših odličja odlikovanja, Patriotska liga, HULDR BiH
ogranak Vareš i Udruga maloljetnih
dragovoljaca domovinskog rata HVO
Vareš.
Udruženja logoraša nisu svrstana
u kategoriju temeljnih organizacija
i logoraši nisu uvršteni u proračun
kao temeljne organizacije u općinski,
kantonalni, federalni ili republički
proračun. Dok se organizacije logoraša
- zatočenika u većini slučajeva tretiraju
na neprihvatljiv način kao neke
organizacije koje trebaju što prije da
se zaborave. Pa ni jedna vojna sila nije
imala logore i zatvore i druga kršenja
osnovnih ljudskih prava. Logoraši su
živi svjedoci bosansko - hercegovačke
stvarnosti i istine.
Hrvatska udruga logoraša domovinskog
rata u BiH ogranak Vareš osnovana
je vrlo kasno, 14.04.2008. godine,
na inicijativu samih logoraša, koji
nisu mogli ostvariti svoja zakonska
prava. Održan je Sabor, izabrano
Predsjedništvo od 7 članova i radna
tijela Udruge. Predsjedništvo Udruge
na prvoj sjednici uvidjelo je sve teškoće,
podijelilo zaduženja i prišlo radu, samo
o tom kad nas nisu mogli uništiti logori,
ne može ni nerazumijevanje.
HULDR ima za svoju zadaću
„promoviranje istine o svim zbivanjima
tokom rata u BiH od 1991. pa do danas,
a jedna od aktivnosti je zaštita prava i
interesa logoraša i stradalnika rata“.
Mi jesmo Hrvatska udruga logoraša, ali
u svojim redovima imamo Bošnjaka,
Srba, ljudi iz mješovitih brakova i dr.
Mi tvrdimo da su stradalnici rata samo
stradalnici bez razlike na sve moguće
podjele. Saradnja sa organizacijom
logoraša 23. oktobar 1993. godine iz
Vareša je odlična tako da sprovodimo
zajedničke aktivnosti na obostranom
piše:
Zlatko Prkić
“Udruženja logoraša
nisu svrstana u
kategoriju temeljnih
organizacija i
logoraši nisu
uvršteni u proračun
kao temeljne
organizacije u
općinski, kantonalni,
federalni ili republički
proračun.“
Mirovne novosti 19
“Kad logoraši pričaju
o sebi, vrlo su škrti
na riječima i vrlo
rijetko pričaju svoje
doživljaje jer ne žele
da i jedan čovjek
na zemaljskoj kugli
proživi ono što su oni
proživjeli.”
20 Mirovne novosti
interesu dva udruženja logoraša. Krajem
prošle godine priveli smo kraju projekat
„Ljekari žrtvama rata“ koji je trajao šest
mjeseci. Mi znamo da ovo nije neka
senzacija o kojoj bi se trebalo pisati, ali u
ovim današnjim uvjetima dobro je znati
da se može raditi sa povjerenjem ako je
to od interesa za sve nas. Potrebno je
kroz rad stalno razgovarati i otklanjati
nepovjerenje i nejasnoće da se sve
razjasni kako bi došli do cilja.
Kako je u Varešu vrlo teška materijalnofinancijsko-razvojno-politička
klima
okrenuta prema budućnosti i mladima,
udruženje se u svojim aktivnostima
okrenulo prema edukaciji svog članstva
kako prema međunarodnim tako i
prema domaćim organizacijama civilnog
društva. Svi poslovi se obavljaju na
volonterskoj osnovi članova, a posebno
predsjedništvo udruge. Veliki problem
u radu predstavlja i to što logoraši nisu
svrstani u kategoriju temeljnih udruga
na općinskom i svim drugim nivoima.
Najveći dio logoraša prošli su kroz teške
torture ratnih zatočeničkih logora tako
da se to teško odrazilo na njihovo fizičko
i mentalno zdravlje. Zdravstvo nam je
toliko neučinkovito i podijeljeno da se
teško dolazi do adekvatne zdravstvene
zaštite članova.
U zadnje vrijeme otvaranjem privatnih
ordinacija i dijagnostika u državnim
zdravstvenim institucijama za pojedine
preglede čeka se na red i do godinu dana,
a onda dobronamjerni iz tih ustanova
sugerišu i pomažu „evo vam broj
telefona privatne ustanove gdje ćete
doći brzo na red“. E sad dolazi začarani
krug, specijalista određene zdravstvene
ustanove priznaje samo pregled od
ustanove koju je on predložio, a cijene
ultrazvučne dijagnostike kreću se od
četrdeset do stotinu KM.
Udruženje Hrvatskih logoraša Vareš
imalo je veliku podršku vlade Hrvatske,
Ministarstva znanosti, školstva i športa
odobrivši jedan projekt za rad izrade
baze podataka za članstvo i logore.
Treba istaći i rad na edukaciji članstva
i Predsjedništva za period tranzicijske
pravde i mira u BiH, novog ponašanja
i ekonomskog razmišljanja, pravnog
ustroja, poštovanja osnovnih ljudskih
prava i drugih prava i povelja koja je
BiH potpisala i prihvatila kao Zakone
iznad nacionalnih zakona. To je i naše
udruženje uvidjelo na samom startu kao
strateški cilj usavršavanja članstva za
buduću Bosnu i Hercegovinu. Uz pomoć
međunarodnih i domaćih organizacija i
fondacija, i uz svestranu pomoć UNDPija, CRS-a, Caritasa Bk BiH, Mreže za
izgradnju mira, NVO Vijeća, Mreža
Sporazum plus, ADI-ija, Federalnog
ministarstva pravde, REKOM-a i drugih.
Pri ovome moramo istaći CRS i
Caritas Biskupske konferencije BiH za
dvogodišnji projekat „Izaberimo mir
zajedno“. Treba istaći veliku želju da se
pomogne stradalnicima rata, a i njihovo
zadovoljstvo samim angažiranjem. Kad
smo počinjali to su bile tri nepomirljive
strane koje su se držale svojih „busija“
dok su danas to novi vijesnici za
izgradnju novog mira i mirnog života
koje šire u svojim sredinama. Tu je došlo
do stvaranja nekih novih i prijatnijih
dijaloga koji su budućnost u ovoj BiH,
kroz realizaciju zajedničkih projekata
kako bi se omogućili bolji uvjeti za život.
Ne možemo a da ne spomenemo gosp.
Gorana Bubala i gđicu Suzanu Božić koji
čitav ovaj period nesebično rade da što
bezbolnije logoraši prihvate svoju zbilju
i da ih upute na put kojim ide BiH.
Kad logoraši pričaju o sebi, vrlo su škrti
na riječima i vrlo rijetko pričaju svoje
doživljaje jer ne žele da i jedan čovjek
na zemaljskoj kugli proživi ono što su
oni proživjeli. I zato na kraju izgradimo
mir zajedno da nam bude ljepše.
Žena žrtva rata
Djelatnosti udruženja
Udruženje se bavi prikupljanjem
dokumentarno-arhivske
građe
i
analizom informacija i podataka o svim
aspektima stradanja žena tokom rata
u BiH, te analizom načina, uzroka i
posljedica stradanja u cilju adekvatnog
planiranja i programiranja razvojnih
aktivnosti i pravaca pomoći ženama i
djeci žrtvama rata.
Uspostavljena je baza podataka i sistem
arhiviranja podataka o ženama-žrtvama
rata koje su otvorene i dostupne
pravosudnim, istraživačko-naučnim i
stručnim projektima, edukaciji budućih
generacija prije svega mladih.
Zalažemo se za provođenje UN
Deklaracije o osnovnim princima
pravde za žrtve zločina i zloupotrebe
vlasti prije svega u dijelu koji se odnosi
na pristupanje mehanizmima pravde
i poticanja obezbjeđenja materijalne,
medicinske, psiho-socijalne i druge
pomoći kroz vladine, dobrovoljne i
druge oblike pomoći.
Pomažemo žrtvama u traženju
zaposlenja, u pripremi programa i
iznalaženju izvora finansiranja projekata
kućne radinosti i pokretanje vlastitog
biznisa.
Uspostavljamo kontakte sa vladinim i
nevladinim organizacijama, stručnim i
naučnim institucijama i pojedincima u
zemlji i svijetu s ciljem pronalaženja i
prikupljanja dodatne dokumentacije iz
izvora u inostranstvu, kao i pronalaženje
izvora finansiranja projekta udruženja
i razmjene informacija, iskustava i
saznanja.
Pružemo mogućnost pomoći žrtvama
u ostvarivanju materijalne pomoći,
medicinske i psiho-socijalne pomoći,
putem vladinih, dobrovoljnih i državnih
organizacija, poticanjem i pomaganjem
ženama-žrtvama rata na povratak u
mjesto iz kojih su prognane ili na drugi
način bile prisiljene da napuste mjesto
svog stanovanja.
Obezbjeđujemo smještaj - prebivališta
žrtvama- izbjeglicama, koje su nesposobne
da same riješe probleme povratka.
Lična karta
Udruženje “Žena žrtva rata” osnovano je 14.05. 2003. godine s osnovnim ciljem da
okuplja seksualno zlostavljane i silovane žene tokom agresije na BiH.
Udruženje je nevladina, nestranačka, multietnička i multinacionalna asocijacija
građana.
Udruženje čine seksualno zlostavljane djevojčice, djevojke i žene koje se, slobodno
i dobrovoljno priključuju u Udruženje “Žena-žrtva rata” radi ostvarivanja prava i
interesa svojih članova kako u oblasti pravde tako u oblasti socijalne i zdravstvene
zaštite.
2006. godine u Udruženje su se dobrovoljno priključili i muškarci žrtve silovanja i
seksualnog zlostavljanja.
Status seksualno zlostavljanih i silovanih žena i muškaraca utvrđuje se na nivou
Udruženja, a u skladu sa Pravilnikom o utvrđivanju statusa seksualno zlostavljanih i
silovanih žena.
Zajednički interesi članova udruženja su: osposobljavanje, vraćanje u normalan život,
zdravstvena zaštita, zapošljavanje, sredstva izdržavanja i stambena pitanja iz BiH sa
sličnim u svijetu.
“Zalažemo se za
provođenje UN
Deklaracije o
osnovnim princima
pravde za žrtve
zločina i zloupotrebe
vlasti prije svega u
dijelu koji se odnosi
na pristupanje
mehanizmima
pravde i poticanja
obezbjeđenja
materijalne,
medicinske, psihosocijalne i druge
pomoći kroz vladine,
dobrovoljne i druge
oblike pomoći.”
Mirovne novosti 21
Pomažemo njihove članove uže porodice
u školovanju, naučnom i umjetničkom
usavršavanju u BiH i u svijetu.
Surađujemo sa vladinim i nevladinim
sektorom u programskom i zakonskom
regulisanju mjere i obaveza pružanja
pomoći ženama-žrtvama rata i izgradnji
i osposobljavanju odgovarajućih službi
specijaliziranih za prevenciju i edukaciju
broja žrtava, za njihovo zbrinjavanje, zaštitu
i pomoć u kriznim situacijama, istražnom i
“Surađujemo
sa vladinim i
nevladinim sektorom
u programskom
i zakonskom
regulisanju
mjere i obaveza
pružanja pomoći
ženama-žrtvama
rata i izgradnji i
osposobljavanju
odgovarajućih službi
specijaliziranih za
prevenciju i edukaciju
broja žrtava, za
njihovo zbrinjavanje,
zaštitu i pomoć u
kriznim situacijama,
istražnom i sudskom
postupku kao i poslije
toga.”
22 Mirovne novosti
sudskom postupku kao i poslije toga.
Bitna aktivnost je zaštita afirmacije
i promocije osnovnih ljudskih prava
žena-žrtava rata i njihovih porodica,
informisanje o njihovim pravima i
pomaganje u obezbjeđenju pomoći i
dokaza u pravnim i sudskim postupcima
protiv
zločinaca
zločina
pred
međunarodnim Tribunalom i domaćim
sudovima.
Programski ciljevi udruženja su:
‚‚
‚‚
‚‚
‚‚
‚‚
‚‚
‚‚
‚‚
‚‚
‚‚
‚‚
‚‚
‚‚
uzimanje izjava od žene žrtve rata o izvršenom ratnom zločinu nad istom;
uspostavljanje baze podataka o ženama žrtvama rata;
pokretanje prijedloga za procesuiranje ratnih zločinaca i dostavljenje izjava žrtava i svjedoka Tužilaštvu BiH;
saradnja sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju ( ICTY) i Državnim sudom BiH;
traganje i pronalazak grobnica;
angažiranje kompetentnog kadra za pružanje psiho-socijalne pomoći;
zdravstvena zaštita i liječenje;
pomoć onima koje ne mogu i ne žele iz opravdanih razloga da se vrate u prijeratne domove kako bi ostali na području trenutnog prebivališta;
organizacija različitih programa edukacija žena i njihovo osposobljavanje za vlastito privređivanje i osamostaljivanje;
zapošljavanje žene žrtve rata;
rješavanje stambenog pitanja žene žrtve rata koja se ne može vratiti u prijeratno mjesto boravka gdje je nad njom izvršen ratni zločin;
obilježavanje logora i mjesta stradanja;
otvaranje puteva pomirenja i sprečavanja ponavljanja genocida i bilo kojih drugih oružanih sukoba i nasilja u budućnosti.
Organizacija ratnih vojnih
invalida „Travnik-94“
Općinska organizacija ratnih vojnih
invalida „Travnik-94“ Travnik je
udruženje građana koje okuplja više
od 800 osoba koje su u toku rata 199295. bile izložene ratnim događanjima
i usljed istih zadobile manja i veća
tjelesna oštećenja. Za više od 15
godina našeg postojanja uspješno smo
pomagali našim članovima kroz različite
segmente – od obezbjeđenja protetskih
pomagala i sufinanciranja liječenja, pa
do pronalaska posla i stipendiranja djece
naših članova. Međutim, iako okupljamo
osobe s tjelesnim oštećenjima tokom
vremena pokazalo se da jednako velik,
ako ne i veći, problem našim članovima
predstavljaju psihički problemi za
uključivanje u normalan život, koji su
okarakterizirani kao posttraumatski
stresni poremećaji. Obzirom na skromna
sredstva kojima je naša organizacija
raspolagala u ranijem periodu i
ograničenost ljudskim resursima ovo je
problem s kojim se nismo mogli direktno
suočiti posebno zbog, prema našim
procjenama velikog broja oboljelih na
ovom području koje je tokom rata 199295. bilo višestruko izloženo različitim
traumatskim događajima.
Početkom jeseni 2010. godine Općinska
organizacija ratnih vojnih invalida
„Travnik-94“ u suradnji s Centrom za
mentalno zdravlje Travnik i Udruženjem
„Šumski plod“ Travnik nakon nekoliko
mjeseci priprema otpočinje projekat
„Nismo sami!“ s ciljem pomoći i
podrške velikom broju oboljelih od
posttraumatskog stresnog poremećaja
(PTSP) na području općine Travnik.
Važnost ovog projekta i potrebu za
pomoć pri rješavanju ovog problema
prepoznao je UNDP BiH u okviru svog
projekta – Pristup pravdi, tako da je
financirao isti i pružio nam ogromnu
tehničku i stručnu pomoć u toku cijele
realizacije projekta.
Sam projekt osmišljen je tako da pokaže
oboljelim da nisu sami i da se zajedno
mogu mnogo uspješnije boriti ptoriv ove
bolesti. Posebna pažnja je posvećena
i tome da se šira zajednica upozna s
ovom bolešću, da se ona demistificira
i pokrene proces institucionalnog
prepoznavanja i lijećenja ove bolesti.
Kako je i predviđeno na samom početku
smo proveli veliko istraživanje na 685
ispitanika svih starosnih i socijalnih
kategorija na području općine Travnik
i došli smo, na žalost, do poražavajućih
podataka – više od 37% ispitanika
pokazalo je simptome PTSP-ja, dok je
35% ispitanika izjavilo da povremeno
osjete simptome koji ukazuju na ovu
bolest. Ovo istraživanje je ne samo
potvrdilo opravdanost ovog projekta
nego i na urgentnost sistemskog
rješavanja ovog problema.
U novmebru mjesecu formirane su 4
terapeutske grupe sa 5 do 9 članova
koje su se sastajale 1 sedmično u ciklusu
od 10 terapija. Ove grupe su vodili po
jedan terapeut i koterapeut iz Centra za
socijalni rad i pokazale su se kao veoma
učinkovite i ono što posebno ohrabruje
je činjenica da preko 95% oboljelih
koji su prisutvovali terapijama osjeća
poboljšanje, dok bi 85% njih željelo
nastaviti sa terapijama.
Paralelno s terapeutskim grupama
sa nešto širom grupom od 30 do
40 osoba radilo se i na okupacionoj
terapiji. Ovdje nam je cilj bio pokazati
oboljelim različite mogućnosti kako da
ostvare dodatna primanjanja za svoje
porodice kroz istovremeno lijećenje
ove bolesti. Ovdje je angažovano više
pišu:
Adem Šiljak
Admir Arnautović
“Kad logoraši pričaju
o sebi, vrlo su škrti
na riječima i vrlo
rijetko pričaju svoje
doživljaje jer ne žele
da i jedan čovjek
na zemaljskoj kugli
proživi ono što su oni
proživjeli.”
Mirovne novosti 23
“Gledajući ukupne
rezulate možemo reći
da smo zadovoljni –
u nekim dijelovima
smo prebacili plan
u nekim podbacili,
ali ono što mislimo
da je najbitnije u
cijeloj priči je da smo
znatnom broju ljudi
direktno pomogli, da
smo pokrenuli priču
vezano za sistemski
pristup PTSP, da smo
pokrenuli projekt koji
bi dugoročno mogao
biti održiv.”
24 Mirovne novosti
različitih eksperata iz različitih oblasti
s akcentom na okupacionu terapiju u
prirodi kroz prikupljanje ljekovitog bilja
i šumskih plodova za šta je iskazano
veliko interesovanje. Najveći problem
u realizaciji ovog dijela projekta
predstavljali su nepovoljni vremenski
uslovi i zima čime je onemogućena
praktična nastava u prirodi, tako da smo
mišljenja da bi nastavak ovog projekta
u proljetnim i ljetnim mjesecima
polučio još bolje rezultate. Također, kao
problem, ali i kao izazov za neke buduće
projekte možemo istaći i nepostojanje
adekvatnih objekata za skladištenje
i sušenje ljekovitog bilja i šumskih
plodova, te se nadamo da ćemo u
budućnosti kroz neke druge projekte biti
u mogućnosti da i to obezbjedimo. Kao
kruna ove priče pojavila se i kompanija
iz Francuske (vlasnica je porijeklom iz
Bosne i Hercegovine) koja je čula za
ovaj projekt i iskazala interes za okup
ljekovitog bilja i šumskih plodova koji se
prikupe kroz naše aktivnosti.
Pored ovih direktnih individualnih
rezultata u okviru projekta nastale su
i dvije brošure – jedna koja se odnosi
na simptome i lijećenje PTSP-ja, te
druga koja se odnosi na mogućnosti
prikupljanja ljekobilja na području općine
Travnik kao oblika okupacione terapije,
ali i kao mogučnosti da se dodatno
zaradi posebno u ruralnim područjima,
te nekoliko promotivnih tetaka koji su
široko distribuirani. Za ove materijale
iskazano je veliko interesovanje i
nadamo se da ćemo u budućnosti biti u
mogućnosti da ih doradimo, proširimo i
ponovno štampamo.
Gledajući ukupne rezulate možemo reći
da smo zadovoljni – u nekim dijelovima
smo prebacili plan u nekim podbacili,
ali ono što mislimo da je najbitnije u
cijeloj priči je da smo znatnom broju
ljudi direktno pomogli, da smo pokrenuli
priču vezano za sistemski pristup PTSP, da
smo pokrenuli projekt koji bi dugoročno
mogao biti održiv kroz suranju vezano
za otkup ljekovitog bilja i što je posebno
važno – pokazali smo oboljelim da nisu
sami!
Izaberimo mir zjedno
Zovem se Almedina, imam 26 godina,
živim i radim u Vogošći u Udruženju
logoraša. Ja sam iz generacije djece koja
je imala "privilegiju" da odrasta u ratu,
i da kao i mnogi drugi izgubi svoj dom.
Sami početak rata prekida moje
djetinjstvo, igru, školovanje, gubim
dom, prijatelje, oca mi odvode u logor.
Ostajem sama sa mamom i bratom.
Tako maloj ništa mi nije bilo jasno, ali
ono što sam znala je to da sam bila
uplašena, i da su mi falili drugari, a
nisam smjela vani da se igram sa njima.
Iz ratom zahvaćene Vogošće odlazimo
kod rodbine u Sarajevo.
Ono što moram da kažem je da dok
smo bili u Vogošći, dosta naših komšija
(pravoslavaca) nam je pomagalo, štitili
su nas, donosili hranu, vodu, i bili su tu
kada su nam trebali. Naravno, bilo je i
onih koji nam nisu htjeli pomoći, ali oni
ni tada, a ni sada nisu bitni.
U svakom slučaju, hvala svima koji su
pomogli, a i onima drugima. Prvima
hvala jer su dokazali da su humani,
da su ipak i oni samo ljudi, i da hoće
pomoći. A opet, i drugima hvala jer su
nas uvjerili u onu izreku staru" u nevolji
drug se pozna" (u ovom slučaju oni nisu
bili drugovi)...
Znamo da na ovom svijetu nismo svi isti,
nemamo svi iste želje, ciljeve, nadanja....
To je čak i dobro jer ne bi valjalo ni da svi
mislimo, i osjećamo isto jer to bi onda
značilo da smo se stopili sa sredinom,
da nemamo svoje vlastito mišljenje i
svoje "JA"... U svakom slučaju, svaka
različitost je dobra i treba je cijeniti,
poštovati, da bi mogli da komuniciramo,
i živimo punim plućima bez straha i
predrasuda.
Sredina u kojoj odrastamo, živimo,
radimo je podložna raznim pritiscima,
što od strane trenutne situacije,
političara, raznih profila ljudi koji ovoj
državi žele "dobro", a samo traže svoju
korist.
U svoj toj zbrci jedina svijetla tačka,
nešto što može da uspije su mladi ljudi.
Mladi ljudi koji žele dobro sebi, porodici,
prijateljima, i jedinoj nam državi koju
imamo. Mi mladi, moramo da težimo
zajedništvu na ovim prostorima, i da
pokušamo bar malo da vratimo onog
dostojanstva, mira i blagostanja koje
smo svi zajedno imali prije ratnih
dešavanja.
Ja znam da je to težak i mukotrpan posao,
da zahtjeva puno truda, strpljenja, jer
smo svi u ratu ma gdje bili, i kako se
god zvali pogođeni nekom nesrećom
(gubitak doma, prijatelja, roditelja...),
ali zbog budućih naraštaja ipak bi
bilo dobro da imamo dobrosusjedske
odnose. Mir je proces, znamo, ali
upravo zbog toga tom procesu moramo
prići svi zajedno, bez obzira kako se
zovemo i kojoj vjeri pripadamo.
Upravo o tome smo učili, učimo,
i primjenjujemo iskustvo i znanje
sa seminara, treninga koje su nam
omogućili CRS, Caritas i USAID.
Mladi, društveni, školovani, poduzetni,
iskreni ljudi koji žele pozitivne promjene,
kako kod sebe tako i u sredini gdje žive,
studiraju i rade. Učili smo zajedno o
komunikaciji, konfliktu, opraštanju, i
drugim bitnim stvarima.
Sa svakog seminara odlazili smo bogatiji
za novo iskustvo, za neku novu tehniku
koju kasnije možemo primjeniti u radu i
životu. Bogatiji smo za nova prijateljstva
i druženje. Najbitnije je to što smo
"na prvu loptu", svi postali dobar tim,
odlična ekipa. Nije bilo odstupanja u
radu, komunikaciji i druženju. Dokazali
smo i pokazali da možemo i hoćemo
da se družimo, radimo, učimo jedni
od drugih, bez obzira ko smo i odakle
dolazimo. Mislim da bi i dosta političara
piše:
Almedina Karić
Udruženje logoraša
Vogošća
Mirovne novosti 25
“No najviše me ipak
dotakla ta iskrenost,
moć slušanja,
odlična međusobna
komunikacija. Od
tema koje smo
obrađivali sve je
preneseno na pravi
način i prihvaćeno.
Ipak, vjerujem da
smo gradeći mir,
zajedno izgradili i
nova prijateljstva, jer
naša druženja nisu
prestajala ni kada
odemo kućama.“
26 Mirovne novosti
mogli da nauče od nas dosta toga...
Imali smo priliku, mogućnost, i volju
da se iskažemo, i pokažemo koliko smo
mi dobri ljudi i da želimo da tako i dalje
bude. Pokazali smo da se zajedno može
graditi mir, sloga, prijateljstvo...
Zbog toga sve čestitke idu organizatorima
ovog projekta, trenerima (a mi smo imali
vrhunske), hvala svima koji su u ovome
zajedno sa nama jer vjerujem da ni njima
nije bilo lako da izaberu naše profile
i da sa nama rade, a da se ne boje da
će nešto poći po zlu. Kako su nam često
treneri znali reći "ekipa ste koja je puna
entuzijazma, sa kojom je super raditi,
imate puno toga dobrog u sebi"...
Kada bi me pitali šta me najviše dojmilo
na našim seminarima-treninzima, ne
bih znala šta prvo da odvojim: odlična
organizacija, vrhunski treneri, mladi
ljudi željni učenja, promjene (pozitivne
naravno).
No najviše me ipak dotakla ta iskrenost,
moć slušanja, odlična međusobna
komunikacija. Od tema koje smo
obrađivali sve je preneseno na pravi
način i prihvaćeno. Ipak, vjerujem da
smo gradeći mir, zajedno izgradili i
nova prijateljstva, jer naša druženja
nisu prestajala ni kada odemo kućama.
Čestitamo jedni drugima rođendane,
praznike, čujemo se telefonom,
porukama, zezamo se preko društvenih
mreža... Mislim da je to ono najbolje i da
će dugo da traje.
E, zbog toga bi da se još jednom
zahvalim svima koji učestvuju u projektu
"Izaberimo mir zajedno" jer ga zajedno
gradimo i čuvamo.
Neću pogriješiti kada kažem da jedva
čekamo nova okupljanja.
U projektu “Izaberimo mir zajedno”
sam učestvovala kao trenerica
i voditeljica radionica za grupe
odraslih učesnika. Učesnici su
dolazili iz udruženja bivših logoraša i
udruženja porodica kojima su članovi
porodica ubijeni i nisu pronađeni iz
cijele Bosne i Hercegovine.
Upoznala sam divne osobe, njih 130
hrabrih, iskrenih i posebnih.
Čast mi što sam imala priliku upoznati
ih družiti se sa njima, razmjenjivati i
učiti od njih, osjećam se bogatijom
nakon ovog iskustva.
Kontaktiramo i dalje, a znam da
kontaktiraju i međusobno .
Tokom
realiziranja
projektnih
aktivnosti u sedam mjeseci, zajedno
smo mnogo postigli, ostvarili ciljeve
projekta - usvajanje i sticanje znanja i
vještina tokom treninga, povezivanje
grupa i pojedinaca i nešto predivno
-stvorena je jedna socijalna mreža i
izgrađeni dobri odnosi unutar nje.
Većina učesnika su pravi biseri
među ljudima, puni razumjevanja,
tolerantni, motivirani, puni podrške
jedni za druge.
Priče koje su djelili sa nama u
grupama su bolne, potresne i
posebne, kroz njih su nam pokazali i
svoje individualne načine nošenja sa
svojim iskustvima kao i spremnost da
nauče i nove, tako smo zajedno učili.
Nemam pravo da iznosim priče
učesnika, ali mogu naglasiti da su
jedni drugima konkretno pomagali:
informacijama,
u
pronalasku
izgubljenih
veza,
poslovnim
ponudama, ponudama da se ugoste,
da nauče plesati, kako osvariti neka
svoja prava, da nauče kad je kome
važan praznik da bi jedni drugima
poželjeli dobro zdravlje, uspjeh i
sreću.
Teško je izdvojiti bilo šta, a najviše su
me dojmili:
Dragiša koji lijek za svoje boli vidi
u tome da pomaže i razveseljava
ljude, Mihnet koji konkretno rješava
probleme, Željka koja svojom
energijom pomaže i bodri, Abida
koja se na jedinstven način bori sa
životnim teškoćama, Zijada koja je
pronašla svoje “utočište“ u druženju,
a Zdenko svoj mir u pogledu čovjeku
u oči, Lale koji se zeza na svoj račun
da bi druge razveselio, Brane koji
brine o sestrični, Senaid koji zna
da pleše, Eme i Semine koje svoju
energiju dijele sa drugima, Boriše
koji nas uveseljava...i svih drugih koji
su ih podržavali.
Zadovoljstvo mi je bilo raditi sa
grupama, pomagali su mi, olakšavali
mi da radim, inspirisali su me da
prezentiram,
tumačim,
pitam,
odgovaram, otvaram i zatvaram
procese u grupi, jednostavno bilo mi
je divno raditi s njima.
piše:
Dženana Kalaš
Pedagog-psiholog
Psihoterapeut
transakcione analize
Sudski vještak
pedagoškopsihološke
struke
“Priče koje su djelili
sa nama u grupama
su bolne, potresne i
posebne, kroz njih su
nam pokazali i svoje
individualne načine
nošenja sa svojim
iskustvima kao i
spremnost da nauče
i nove, tako smo
zajedno učili.”
Veliko vam hvala, drage i dragi moji!
Mirovne novosti 27
Događaji
Konferencija Izaberimo mir
zajedno
“Izaberimo mir zajedno” naziv je
konferencije održane u Sarajevu 15.
marta 2011. godine, koju su organizovali
CRS, Caritas Bk BiH (uz podršku USAID),
UNDP, i ICMP s ciljem cilj promovisanja
izgradnje mira u Bosni i Hercegovini
(BiH).
Konferencija je imala za cilj promovirati
izgradnju mira u Bosni i Hercegovini
kao temeljne tačke našeg djelovanja,
i potaknuti razgovor o potrebama
udruženja žrtava, jer relevantne institucije
i generalno javnost nisu svjesni veličine
ovog problema, i često zaboravljaju
obratiti potrebnu pažnju na ovu temu,
odnosno populaciju koja se svakodnevno
bori sa brojnim poteškoćama.
Konferencija je okupila oko 180
predstavnika/ca
udruženja
žrtava,
organizacija
civilnog
društva,
predstavnika/ca vlasti, i međunarodnih
i donatorskih institucija, i imala je
za cilj promicanje i prezentaciju
trenutnih aktivnosti, kao i dijalog među
28 Mirovne novosti
sudionicama i sudionicama, i definiranje
preporuka o daljnjem radu udruženja
žrtava na procesu izgradnje mira u BiH.
“Udruženja žrtava, odnosno individualni
članovi i članice mogu biti i jesu nosioci
poruke pomirenja, kako u svojim
lokalnim sredinama tako i u čitavom
društvu. Osobe koje su stradale tokom
rata najbolje znaju sve negativnosti koje
nosi rat, i svojim pozitivnim stavovima
mogu biti glasnici pomirenja.” Kazao
je ovom prilikom koordinator projekta
CRS-a Goran Bubalo.
Konferenciju je otvorio Alan Reed,
direktor USAID, nakon čega su govorili
Jacob Hershman, direktor CRS, Klaudia
Kuljuh, koordinatorica za zapadni
Balkan ICMP, i Armin Sirčo, pomoćnik
rezidentnog predstavnika UNDP.
Na konferenciji su definirane preporuke
o potrebama i mogucnostima rada
udruženja žrtava. Više informacija o
konferenciji je dostupno na web-stranici
www.mreza-mira.net.
Socijalna pravda: vrijeme je za
akciju
Početkom februara objavljen je Izvještaj
o društevnim kretanjima u Evropi za
2010. godinu (European Social Watch
2010). Mreža za izgradnju mira je zajedno
za fondacijom Jedan svijet – platforma
za jugoistočnu Evropu učestvovala u
pripremi dijela izvještaja koji se odnosi
na Bosnu i Hercegovinu (BiH).
Izvještaj
se
bavi
društvenom
isključenošću u Evropi iz raznih uglova,
uključujući nezaposlenost, zdravstveno
osiguranje i finansijsku isključenost.
Takođe analizira situaciju u kojoj se
nalaze grupe ljudi koje su posebno
izložene siromaštvu i društvenoj
isključenosti, kao što su migranti i Romi.
Međunarodna posvećenost smanjenju
siromaštva usvojena je još 1995. godine
na samitu u Kopenhagenu i potvrđena
2000.
godine
u
Milenijumskim
razvojnim ciljevima UN-a. Istraživanje
Međunarodne
organizacije
rada
pokazuje da su dovoljna dva procenta
svjetskog BDP-a da bi se osigurala
osnovna socijalna zaštita za sve ljude
koji žive u siromaštvu.
Siromaštvo i društvena isključenost
su stvarnost za mnoge Evropljane i
Evropljanke. Čak i do 17% građana i
građanki EU žive u siromaštvu. Jedno
od petero djece rodi se i živi u situaciji
gdje su mu/joj uskraćena ekonomska
i socijalna prava. Dvadeset pet odsto
mladih iz EU (16-24 godine) trenutno
živi na rubu siromaštva. Ovi podaci jasno
pokazuju slabost politika za suzbijanje
siromaštva i društvene isključenosti.
Sa skoro pola svjetske populacije koja
živi od dva američka dolara dnevno,
siromaštvo i društvena isključenost
su akutni problem u cijelom svijetu.
Zemlje u razvoju oštro su pogođene
kombinacijom kriza – finansijska,
ekonomska, kriza sa hranom, okolišem...
To je neizbježno imalo nateži uticaj na
žene i djecu, posebno djevojke.
Kako izvještaj prenosi, direktor razvojne
mreže Eurostep Simon Stocker smatra
kako je vidljiv ”porast siromaštva u
Evropi, a to nije dovoljno visoko na
evropskoj listi prioriteta”. Stocker
je na prezentaciji izveštaja rekao da
”Strategija Evropa 2020. stavlja prioritet
na privredni rast, ispred socijalnih
politika. Pojava slamova i favela u
evropskim gradovima, u kojima žive
doseljenici bez dokumenata, dokaz je da
pitanje socijalne pravde treba ići na vrh
liste prioriteta Evropske Unije”.
Kada je u pitanju BiH, u izvještaju
stoji kako naša zemlja prolazi kroz
tešku tranziciju ka tržišnoj ekonomiji
dok je vode neodgovorni političari i
međunarodne organizacije aktivne na
ovom području, poput Međunarodnog
monetarnog fonda, Svjetske banke i
raznih tijela Evropske unije.
„Sa svojih 14 centara političkih
i administrativnih vlasti, Bosna i
Hercegovina je onemogućena da se
bavi potrebama ranjivih grupa građana
i nije u mogućnosti da provede u djelo
brojne deklaracije, izjave, ratifikovane
konvencije, politike, strategije i akcione
Plan Mreže za izgradnju mira je formirati koaliciju koja će
raditi na prikupljanju i analizi podataka za buduće izvještaje o
društvenom kretanju u BiH (Social Watch).
piše:
Šejla Dizdarević
Jedan svijet platforma za
Јugoistočnu Evropu
www.oneworldsee.org
Mirovne novosti 29
“Izvještaj naglašava
kako su žene s
invaliditetom,
samohrane majke
i djevojke izložene
značajnoj društvenoj
isključenosti u
okruženju u kojem
je nedostatak
resursa kombinovan
sa patrijarhalnim
sistemom življenja.”
planove – a tu je i nedostatak političke
volje da se ovi problemi riješe“, stoji u
izvještaju.
Izvještaj donosi mnoge zabrinjavajuće
podatke i statistike. UNDP-jev izvještaj
o ljudskom razvoju iz 2007. godine
pokazuje kako je 50 odsto stanovništva
BiH izloženo raznim oblicima socijalne
isključenosti, dok stopa siromaštva iznosi
18 odsto.
Prema nekim indikatorima, ruralno
stanovništvo je u težoj poziciju usljed
slabog pristupa obrazovaju i socijalnim
servisima, često u kombinaciji sa
statusom povratnika ili raseljenog lica
ili pripadanjem nacionalnoj manjini
u zemlji koja je još uvijek opterećena
nacionalizmom.
Ove
kategorije
stanovništva su dodatno opterećene
nepostojanjem sporazuma između
institucija (uglavnom na entitetskom
nivou) koje su nadležne za obrazovanje,
zdravstvenu i socijalnu zaštitu. To često
rezultira u njihovoj nemogućnosti da
ostvare svoja prava puput medicinskih
usluga i penzija. Prema procjenama, 20
odsto stanovništva nema zdravstvenu
zaštitu. Također, poslodavci ne plaćaju
beneficije za radnike u skladu sa zakonom,
tako da se dešava da pojedinci otkriju u
vrijeme kada se trebaju penzionisati da
nemaju pravo na penziju. U zemlji sa
stopom nezaposlenosti od 27,2 odsto,
još više zabrinjavajući je podatak da oko
16,4 odsto zaposlenih živi u siromaštvu.
Izvještaj naglašava kako su žene s
invaliditetom, samohrane majke i
djevojke izložene značajnoj društvenoj
isključenosti u okruženju u kojem je
nedostatak resursa kombinovan sa
patrijarhalnim sistemom življenja.
Preporuke
Ispred BiH je dug put ka izgradnji inkluzivnog i pravednog društva, stoji u
izvještaju. Konkretne preporuke uključuju prvenstveno jačanje kapaciteta i
osiguravanje kontinuiteta kroz izgradnju znanja, razumijevanje, učešće i koncenzus. Preporuke izvještaja uključuju slijedeće korake:
-
veće korištenje Zakona o slobodnom pristupu informacijama kao načina
da se vlasti drže odgovornima za svoje politike i dodjelu sredstava,
-
implementacija vladinih alatki za unapređenje transparencije i pristupa
informacijama na državnom, entitetskom i opštinskom nivou,
-
bolje praćenje javnih troškova od strane organizacija civilnog društva i
zagovaranje provedbe zakona i strategija za smanjenje siromaštva,
-
provođenje kampanja podizanja javne svijesti kako bi građani razumjeli
kako aktivnost ili neaktivnost vlasti utiče na njihovu dobrobit, i
-
borba protiv korupcije koja uključuje učešće građana, te podrška nezavisnom sudstvu i istraživačkom novinarstvu.
ONI su uhapsili Jovana Divjaka
ONI su uhapsili jovana divjaka. Da, ONI, sa podebljanim i velikm slovima. I
njegovo ime sa malim slovima, ne jer je manje bitan, već zbog toga što Jovan
Divjak pripada ljudima. Njihovim srcima.
Tako još jednom moramo svjedočiti toj stalnoj razlici između njih, onih
koji donose odluke, koji imaju moć, i nas građana i građanki, bez obzira
na etničku pripadnost ili bilo koju drugu "pripadnost". Život u BiH će vas
naučiti da je neutralnost utopija, a da je pokušaj bijega od običnog klišea
“zauzimanja za nečiju stranu" gotovo nemoguć, iako još uvijek vrijedi
pokušati.
U stvarnosti šta će nas BIH naučiti je da nije relevantno odlučivati se za
jednu stranu, ono što je stvarno-stvarno bitno je pokazati prstom na nekoga
drugoga.
Prva lekcija je biti siguran da si izabrao stranu protiv koje si! Tako suptilno
nastavljamo sa daljim guranjem mržnje, održavamo je živom.
Ovo jutro sam izrazila podršku čovjerku, bivšem generalu koji zadnjih 15
godina podržava djecu. Večeras sam tužna, nezmjerno tužna gledajući kako
se uspješno igramo “igre zauzimanja pozicija“.
Osim toga naučila sam i drugu lekciju, koja je o "mijenjanju razine diskursa".
To je druga lekcija koja pokazuje kako je efikasno pomjeriti diskurs iz
solidarnosti prema čovjeku, znamo za njegove humanističke kvalitete, i biti
zarobljen u slučaj oko "Dobrovoljačke ulice".
Tako sam pomislila da je moralna dužnost izraziti solidarnost sa čovjekom sa
kojim radimo rame uz rame, koji je dio istih mreža kao što si i ti, i koji je bio
uhapšen na aerodromu u Beču jer je bio državljanin ne-države.
Mislila sam da mogu uspješno izbjeći prvu zamku, ali mislim da nisam
pobjegla drugoj.
To je neprelazna diverzija žalbi na pravdu i istinu, i ona će vas uništiti. Više
vremena ćete provesti u "ali", nego u "šta".
Iz prve i druge lekcije morate definirati i treću lekciju koja kaže: "Oduprite
se! Stanite iza svojih riječi i nastaviti tražiti zajednički riječnik mira".
Dug je put pred nama, opasan labirint diveruzija da, ako živiš u BiH, trebaš
hodati u, kroz i van???, i ja živim u ovoj ne-državi gdje ne-građani i negrađanke pokušavaju postati građani i građanke.
piše:
Valentina
Pellizzer
Jedan svijet platforma za
Јugoistočnu Evropu
www.oneworldsee.org
I sada osmijeh sa ironijom.
Cijeli izvještaj možete preuzeti na
engleskom jeziku putem ovog linka:
www.socialwatch.eu
30 Mirovne novosti
Mirovne novosti 31
Zmija rata i čovjek mira
piše:
Goran Božičević
mirovni aktivist
32 Mirovne novosti
Ima jedna konstanta, crta, linija, koja se kao zmija spretno provlači od ranih
90ih na 'ovim prostorima'. Jednostavna, učinkovita i ubitačna poput kakvog
sarkastičnog uputstva za dolijevanje kerozina na tihu vatru („ Benzin a najbolje
kerozin se izlije i vatra više nije tiha. Nimalo.“). Ta konstanta kaže kako se Zlo,
konkretnije Rat najbolje hrani i brani tako da se udari najjače na one koji mu
najviše smetaju. Devedesetih su to bile tzv multietničke sredine na makro
planu odn, ružnog li izraza - 'mješoviti' brakovi, na mikro razini. Ratovi su
najkrvaviji bili baš tamo jer je poruka iz takvih sredina najbolje odjekivala i
Ratu najugodnija bila. Trebalo je pokazati da je 'zajednički život' ne samo loš i
nemoguć nego i poguban, ne samo da ti glava ode nego i dostojanstvo svako
ti oduzeti treba.
Glavom je tako platio 1991. Josip Reihl Kir – visoki hrvatski dužnosnik,
policajac čak, koji se ratu protivio i nenaoružan s ljudima uznemirenim
neumorno razgovarati išao. Razmišljao sam 10. Prosinca 2010. na Dan ljudskih
prava u osječkom Arheološkom muzeju kako sam osobno dosegao plafon
nečega što kao ljudskošću zadojeno biće mogu očekivati. Bio sam u prilici,
komisiji točnije, Jadranki Reihl Kir, udovici neumornoj i neustrašivoj Josipovoj,
reći: „ Hvala. Divim Vam se. I ne samo ja. Najmanje što možemo napraviti je
dodijeliti Vam nagradu Krunoslav Sukić, sjajnu nagradu kojoj Vi sjaj samo još
pojačati možete.“
Nisam ni sanjao tada, pred nepuna tri mjeseca, da će ubitačna crta, konstanta
Izgradnje rata, koja je Kiru došla glave, udariti i ovih dana. Prvo na javnosti
nepoznatog Tihomira Purdu a par sati nakon njegovog oslobađanja i na
čovjeka, zbog kojeg i pišem ovaj tekst.
Jovana Divjaka treba
uhapsiti, zatvoriti,
osumnjičiti – a onda
i – velikodušno
– pustiti. Da se
poruka Izgradnje
rata ponovo čuje.
Na Jovana treba,
pravosudno legalno
– pljunuti, da se ne
bi tko drznuo opet
njegovim primjerom
povesti u ratovima
slijedećim (jer su ovi
'prošli' kao završili).
Upoznao sam Jovana Divjaka 1998. na višednevnoj radionici u Sarajevu koju
je organizirala Ambasada Lokalne demokracije iz Barcelone. Vodio sam neke
sesije a začudio sam se da je osoba o kojoj sam mnogo slušao – Jovan
Divjak – samo sudionik. Ubrzo me, sa sebi svojstvenim šarmom i prodornom
inteligencijom , naravno kao u šali, testirao. Ne sjećam se više njegovog
komentara, upita ali se sjećam da mi je ponudio dvije vrste odgovora koji će
njemu razjasniti – ili sam ja umišljeni i priučeni NVO-ovski papak iz Hrvatske
koji je sarajlijama došao maglu prodavati ili sam netko tko bi njemu mogao
biti vrijednosno blizak, koji Rat istinski prezire a Život slaviti i Mir graditi želi.
Nasmijao sam se na njegovu opasku, priznao odmah svoju grešku (nešto
sam krivo ili nespretno rekao) i prepoznao novog ako ne prijatelja, a onda
jakog suradnika u Izgradnji mira kojom sam se od ljeta 1993 u podijeljenom
i razrušenom Pakracu bavio. „ Ovaj čovjek istinski zna i shvaća kako se gradi
mir i civilno društvo.“isti sam čas pomislio a utvaram si da se niti Jovan u
meni nije razočarao. Viđali smo se nakon toga niz puta, pogotovo u Tuzli
studenog 2002 kada su Kvekeri (Quakers) za koje sam tada radio počinjali
tada pionirski program podrške radu na Suočavanju s prošlošću. Velika nam
je podrška umirovljeni general Jovan Divjak u tim počecima bio.
Pokušavam hladne glave sagledati njegovo uhićenje sinoć u Beču. Od niza
misli najmanje mi se sviđa ona da su danas u austrijskim zatvorima i Ivo
Sanader i Jovan Divjak. Bivša nam imperija, drži u 'reštu' dvojicu istaknutih
pojedinaca s 'ovih prostora' koji valjda ništa zajedničko nemaju. Možda zato
i jesu obojica u post-Habsburškom, danas EU zatvoru, kako bi se pokazalo da
ratovi raspada SFRJ nisu logike niti imali.
To nije točno, naravno. Logika rasplamsavanja, veličanja i građenja Rata
bila je i tada i još je sada ista. Udariti na časne, hrabre i nepotkupljive. Dati
primjer slabijima i neodlučnima, što će im se desiti ako ne pristanu 'zavijati
s vukovima'. Istovremeno , pomješati karte, zamjeniti uzrok i posljedicu,
nasilnika i žrtvu, zločin tvoj i moj, relativizirati sve, krivicu pravilno na sve
strane raspodijeliti i obavezno – sve u celofan demokratski neovisnog
pravosuđa zapakirati.
Pod dojmom sjajnih knjiga Drage Hedla „ Glavaš – Kronika jedne destrukcije“
i Tomislava Jakića „Nisam zavijao s vukovima“, osmijeh mi ipak dolazi
na lice, iako je u zatvoru častan čovjek, osoba kojoj je tamo najmanje
mjesto. Destrukciju, tu zmiju koja nam je rat za ratom nizala, počeli smo
prepoznavati. Maske ovih dana padaju, prosvjedi u Hrvatskoj nisu samo
socijalni bunt, nerad i nekompetentnost raznih 'vladajućih' u ovoj 'regiji'
izlaze na vidjelo, nažalost i kroz šikaniranje Tihomira Purde, Ilije Jurišića i
Jovana Divjaka.
Ima nas dosta koji u devedesetima nismo zavijali s vukovima. Još i više kad
pribrojimo one koji sada prestaju zavijati, plus oni koji tada nisu ni bili rođeni
a ne žele se savijati pod teretom mraka nedavne prošlosti. Zato i jeste važno
dići glavu ovih dana i ustati u obranu mira, stati na glavu toj zmiji destrukcije
i pokazati joj da ima u ovoj 'regiji' i časti i digniteta i ljudskosti dovoljno da se
ne damo zaplašiti.
“Logika
rasplamsavanja,
veličanja i građenja
Rata bila je i
tada i još je sada
ista. Udariti na
časne, hrabre i
nepotkupljive. Dati
primjer slabijima i
neodlučnima, što će
im se desiti ako ne
pristanu ‘zavijati s
vukovima’.”
Grožnjan, 4.3.2011.
Mirovne novosti 33
Reagiranje
www.mreza-mira.net
“Želimo također
privući pažnju na
dvoličnost svih
vladara takozvanih
demokratskih
zemalja, koji su
se do prekjučer
slikali i rukovali
sa diktatorima i
posmatrali kao
ključni akteri i
savršeni saveznici.”
Kako gledati dešavanja u Tunisu, Egiptu, Jemenu, Bahreinu ili Libiji i ostati
ravnodušni i ravnodušne? Kako ne osjetiti potrebu javno progovoriti?
Očekujemo da vlasti u BiH osiguraju povratak naših sugrađana koji tamo
rade ili žive i da vlasti, kao i sve relevantne institucije, osude svaku vrstu
nasilja u Libiji kao i u svim drugim zemljama, i stave na prvo mjesto osnovna
prava građana i građanki, a ne ekonomski interes države ili moćnika.
Kao mreža koja okuplja 53 organizacije u Bosni i Hercegovini, koje se
svakodnevno suočavaju sa kompleksnošću mira i neriješenih posljedica rata,
osjećamo potrebu iskazati podršku svim građanima i građankama koje su bile,
jesu, i biti će na ulici zahtijevajući pravo na život, hranu, i slobodu izražavanja
svojih političkih stavova.
Smatramo našom dužnosti priznati sve građane i građanke koje su mirno
izašli/e na ulice, svjesni i svjesne kako podizanje glave i glasa može dovesti u
pitanje njihov život.
Svaka zemlja je imala drukčiji scenariji. Zadnji scenarij ispred nas je najtužniji
i najokrutniji koji možemo gledati. U Libiji vlast uzima sebi za pravo reći kako
"je ujedinjena Kina važnija od Tiananmen" poručujući svima nama da životi
građana, bilo da je u pitanju jedan ili hiljadu, ne znači ništa za vladare i njihove
vizije.
Želimo također privući pažnju na dvoličnost svih vladara takozvanih
demokratskih zemalja, koji su se do prekjučer slikali i rukovali sa diktatorima i
posmatrali kao ključni akteri i savršeni saveznici. I na trenutak, kada su građani
i građanke pale i pali od batina ili metka, otkrili su etiku i principe demokratije
koja kaže da niko ne može vladati bez legitimiteta jer, legitimitet je narod.
Mreža za izgradnju mira
Građanke i građani Sjeverne Afrike i
Bliskog istoka traže svoja prava na ulicama
piše:
Građanke i građani Sjeverne Afrike
i Bliskog istoka traže svoja prava na
ulicama
Pažnja cijelog svijeta već nekoliko
mjeseci je okrenuta ka Sjevernoj
Africi i Bliskom istoku zbog građanskih
protesta i političkih nemira u nekoliko
zemalja. Najviše reakcija iz svijeta
privukla je situacija u Libiji, gdje mediji
izvještavaju o hiljadama mrtvih u
brutalnon gašenju „narodnog ustanka“.
U trenutku pisanja ovog teksta,
predsjednik Muammar Gaddafi prijetio
je još većim krvoprolićem, dok je Zapad
prijetio sankcijama.
Početak 2011. godine svakako će ostati
zapamćen po protestima građana
u Sjevernoj Africi i Bliskom istoku i
brutalnom nasilju kojem su bili izloženi
u nastojanjima da se izbore za svoja
ljudska prava. Mnogi su izgubili živote,
ali je pokret otpora došao do tačke sa
koje nema povratka.
Slijedi pregled demonstracija po
zemljama:
Libija
34 Mirovne novosti
Dugogodišnji autokrat Muammar
Gaddafi izgubio je kontrolu nad
istočnom Libijom, izvještavaju svjetski
mediji. Njegova vojska, uz podršku
stranih plaćenika, vodi brutalni rat
protiv civila.
Manji protesti u januaru doveli su do
većih sredinom februara, uglavnom
na istoku zemlje. Protesti su nastavili
da rastu u drugoj polovici februara,
sa hiljadama ljudi na ulicama 17. i 18.
februara – od kojih su desetine ubijene,
mnogi snajperskim hicima.
Nekoliko dana kasnije, Bengazi –
drugi po veličini grad Libije – bio je
u rukama demonstranata i protesti
su se pomjerili na ulice Tripolija.
Svjetski mediji su izvjestili kako libijska
vojska bombarduje civile, dok bande
plaćenika haraju ulicama, pucajući na
civile bez razmišljanja.
Gadafijeva 42-godišnja vladavina,
najduža u arapskom svijetu, održala se
zahvaljujući velikoj političkoj represiji i
kršenjem ljudskih prava. Demonstranti
su takođe ogorčeni lošim upravljanjem
ekonomijom ove zemlje: Libija ima
veliko bogatstvo u nafti – više od pola
BDP-a dolazi od nafte – ali taj novac ne
dolazi do stanovništva. Nezaposlenost
je visoka, posebno kada su u pitanju
mladi, koji čine trećinu stanovništva.
Tunis
Demonstranti u Tunisu uspjeli su,
nakon mjesec dana protesta, smjeniti
predsjednika Zine El Abidine Ben Alija,
koji je na toj funkciji bio 23 godine.
Protesti su počeli kada je ulični
prodavač, Mohamed Bouazizi, zapalio
sam sebe, nakon što mu je policija
konfiskovala kolica.
Njegova ljutnja – zbog nezaposlenosti,
siromaštva i korupcije – odjeknula je
Tunisom i dovela do uličnih protesta
protiv Ben Alijevog autokratskog režima.
Sigurnosne snage brutalno su napale
demonstrante, rezultirajući sa 200
mrtvih. Ipak, protesti su nastavljeni i Ben
Ali je na kraju pobjegao iz zemlje.
Njegov odlazak 14. januara nije zaustavio
pokret otpora, jer mnogi Tunižani i
dalje zahtijevaju i smjene premijera
Mohameda Ghannouchija, te nekoliko
drugih članova Ben Alijeve stranke
Ustavnih demokrata, koja je i dalje na
vlasti. U trenutku pisanja ovog teksta,
Ghannouchi je takođe najavio ostavku.
Šejla Dizdarević
Jedan svijet platforma za
Јugoistočnu Evropu
www.oneworldsee.org
“Demonstranti
su ostali dvije
sedmice na trgu
Tahrir, braneći se
od razbojnika koje
su finansirale vlasti.
Demonstranti su
takođe ogorčeni
lošim upravljanjem
ekonomijom ove
zemlje.”
Mirovne novosti 35
Egipat
“Gadafijeva
42-godišnja
vladavina, najduža
u arapskom
svijetu, održala se
zahvaljujući velikoj
političkoj represiji
i kršenjem ljudskih
prava.”
Poslije Ben Alija, egipatski predsjednik
Hosni Mubarak bio je drugi arapski
autokrata koji je odstupio sa vlasti.
Njegovih 30 godina vladavine završilo je
nakon 18 dana protesta, koji su počeli
25. januara, kada su desetine hiljada
demonstranata prtotestvovale protiv
Mubarakove vlasti.
Na „Dan bijesa“- kako su ga strani
mediji nazvali – 28. januara, još veći broj
građana skupio se na protestima u Kairu,
gdje su ih sigurnosne snage brutalno
napale. Demonstranti se nisu povukli
i naposlijetku je policija bila ta koja se
povukla, ostavljajući im kontrolu nad
trgom Tahrir.
Demonstranti su ostali dvije sedmice
na trgu Tahrir, braneći se od razbojnika
koje su finansirale vlasti. Mubarak
je u početku odbijao da da ostavku,
obećavajući reforme. Smijenio je kabinet
vlade i imenovao potpredsjednika –
dugogodišnjeg šefa obavještajne službe
Omara Suleimana, ali je odbijao da se
povuče sa vlasti. U TV obraćanju 10.
februara najavio je kako planira da završi
svoj mandat do kraja. Ipak, Mubarak
je izgubio podršku vojske i Suleiman je
najavio njegov odlazak manje od 24 sata
nakon TV obraćanja.
Stotine hiljada Egipćana nastavilo je
sa demonstracijama, zahtijevajući od
nove vojne vlade da provede stvarne
demokratske reforme.
Alžir
Alžirska vlada za sada drži proteste pod
zavjesom. Većina se održava u glavnom
gradu, Alžiru.
Tokom januara, demonstranti su
organizovali nekoliko manjih protesta,
uglavnom usmjerenih na probleme
nezaposlenosti i inflacije. Planirali
su veliki protest za 12 februar, kada
su se demonstranti – izvještaji nisu
ujednačneni o njihovom broju, pa broj
varira od 2000 do 10000 – suočili sa
blizu 30000 policajaca koji su zatvorili
grad. Desetine demonstranata su
uhapšene, ali su protesti ostali mirni.
Demonstranti su uzvikivali parole poput
„Bouteflika, odlazi“ koje su se odnosile
na predsjednika Abdelaziz Bouteflika,
alžirskog vladara u posljednjih 12 godina.
Drugi protest održan 19. februara okupio
je nekoliko stotina demonstranata koji
su opet bili brojčano nadjačani od strane
policije. Vlada je takođe obustavila rad
vozova i napravila barikade na putevima
ka glavnom gradu. Nekoliko građana je
bilo uhapšeno ovom prilikom.
Bouteflika je pokušao zaustaviti dalje
protest tako što je ukinuo Zakon
o vanrednom stanju, koji je već
decenijama na snazi u ovoj zemlji.
Ukidanje vanrednog stanja znači da će
protestni marševi biti dozvoljeni, ali
samo van glavnog grada.
Bahrein
Anti-vladini protesti u Bahreinu traju već
skoro dvije sedmice i nije izgledno da
će uskoro stati. Hiljade demonstranata
su se okupile 14. februara na Bisernom
trgu (Pearl Roundabout) da bi kasnije
bili rastjerani od strane sigurnosnih
službi koje su koristile smrtonosnu silu.
U narednim danima, pogrebne povorke
i drugi marševi takođe su se našli na
udaru policije, koja se kasnije povukla,
a vojska je dopustila da se nastave mirni
protesti na Bisernom trgu.
Demonstranti zahtijevaju ekonomsku
i političku reformu, a mnogi od njih
takođe zahtijevaju i smjenu kralja
Hamad bin Isa Al Khalifa.
Demonstrante uglavnom čine šiiti,
većinska religijska grupa koja se često
žali na opresiju od strane sunitskih
vladara. Oni tvrde kako kraljeva
ekonomska politika favorizuje sunitsku
manjinu. Khalifa je pokušao umanjiti
tenzije poklanjajući svakoj porodici u
Barheinu po 1000 dinara ($2650), ali to
mu nije pomoglo u osiguravanju veće
podrške.
Maroko
36 Mirovne novosti
Prvi značajniji protesti u Maroku počeli
su 20. februara kada su desetine hiljada
građana (zvanični podaci marokanske
policije kažu 37000) izašli na ulice.
Demonstracije su organizovane od strane
neformalne koalicije grupa za zaštitu
ljudskih prava, novinara i sindikata.
Demonstranti nisu zahtjevali smjenu
kralja Mohammeda VI, već niz
skromnijih reformi. Oni su tražili od
kralja da se odrekne nekih od svojih
prava – trenutno, on može raspustiti
parlament i proglasiti vanredno stanje –
i da raspusti svoj trenutni kabinet. „Kralj
treba upravljati, a ne vladati,“ stajalo je
na nekim transparentima.
Protesti su prošli mirno, iako ih je
slijedilo nekoliko slučajeva vandalizma:
desetine banaka su spaljene, zajedno sa
oko 50 drugih zgrada. Počinioci nisu bili
poznati u trenutku pisanja ovog teksta.
Mohammed je obećao nepovratne
političke reforme, ali nije predstavio
konkretna rješenja.
Jordan
Protesti u Jordanu počeli su
sredinom janura, kada su se hiljade
demonstranata okupile u Amanu i šest
drugih gradova. Njihovi problemi bili su
uglavnom ekonomske prirode: cijene
hrane koje nastavljaju rasti, kao i stopa
inflacije, koja je sada dvocifrena.
Jordanski kralj Abdullah pokušao je
umiriti proteste smjenom svog kabineta.
Novi premijer, Marouf Bakhit, obećao
je „stvarne ekonomske i političke
reforme“.
Ipak, smjena kabineta nije umirila
demonstrante. Hiljade građana i
građanki ponovo su izašli na ulice 18.
februara, zahtijevajući ustavne reforme
i niže cijene hrane. Najmanje osam
osoba je povrijeđeno u tom protestu.
“Jordanski kralj
Abdullah pokušao
je umiriti proteste
smjenom svog
kabineta. Novi
premijer, Marouf
Bakhit, obećao je
„stvarne ekonomske i
političke reforme“.”
Jemen
Protesti u Jemenu trajali su skoro dvije
sedmice u februaru. Većina protesta
održana je u glavnom gradu Sanaa,
te u Adenu na jugu i Taizu na istoku
zemlje. Problemi građana Jemena su
brojni: skoro trećina radno sposobnog
stanovništva je nazaposlena, a građani
krive vlast za rasipanje naftnog
bogatstva vrijednog milijarde.
Mirovne novosti 37
Žene i mir
“Irački demonstranti,
za razliku od onih u
drugim zemljama,
za sada jos uvijek ne
traže smjenu vlade.
Oni zahtijevaju bolje
osnovne servise:
električnu energiju,
hranu i veće napore
na suzbijanju
korupcije.”
Predsjednik Jemena Ali Abdullah Saleh
obećao je reforme ali i upozorio da neće
tolerisati ono što je nazvao „državnim
udarom i preuzimanjem vlasti kroz
anarhiju i ubijanje“. Također je ponudio
dijalog opozicionim strankama, ponuda
koja je ubrzo odbijena.
Saleh je demonstrante nazvao „virusom“
koji je napao njegovu zemlju. Sigurnosne
snage su odgovorila ne proteste sa
smrtonosnom silom, posebno u Adenu,
gdje je, prema izvještajima stranih
medija, ubijeno najmanje deset civila.
Irak
38 Mirovne novosti
Hiljade građana Iraka protestvovali su
sredinom februara protiv korupcije i
loše ekonomske situacije. Najmanje pet
osoba je ubijeno i desetine povrijeđeno
od strane kurdskih sigurnosnih snaga
koje su otvorile vatru na demonstrante.
Irački demonstranti, za razliku od onih u
drugim zemljama, za sada jos uvijek ne
traže smjenu vlade. Oni zahtijevaju bolje
osnovne servise: električnu energiju,
hranu i veće napore na suzbijanju
korupcije.
U odgovoru na proteste, irački parlament
je pauzirao sa radom jednu sedmicu, a
zastupnici su dobili instrukcije da se vrate
kućama i sastanu sa biračima – čudan
odgovor obzirom na to da je neaktivnost
vlasti vodeći uzrok ljutnje građanstva.
Iran
Opozicioni pokret u Iranu pokušao
je organizovati nekoliko protestnih
okupljanja sredinom februara, dok su
nezvanične vođe pokreta otpora, Mir
Hossein Mousavi i Mehdi Karroubi, i
dalje u kućnom pritvoru.
Prvi krug protesta koji je počeo 14.
februara izvukao je građane na ulice po
prvi put nakon nekoliko mjeseci. Prema
iranskim zvaničnicima, najmanje dvije
osobe su ubijene i desetine povrijeđene
u protestima.
Desetine hiljada građana i građanki
pokušali su se okupiti na protestima 19,
februara, ali su ih dočekale naoružane
policijske snage, prilikom čega su još
tri osobe ubijene. Još protesta može
se očekivati u narednim danima, a
iranski demonstranti su se okrenuli
„tihim protestima“ i manjim protestnim
grupama, kako bi izbjegli konflikte sa
sigurnosnim snagama.
Priznajem da nisam bila pacifistiknja
prije dolaska u Hrvatsku, tačnije u
Rijeku/Fiume negdje u decembru 1994.
godine.
Deklarativno
jesam.
Bila
sam
feministikinja, aktivistikinja koja je
vjerovala u rješavanje konflikata bez
nasilja - bez vrijeđanja na ličnoj osnovi,
bez napada na drugo žensko/muško
i svako drugo tijelo. Ali nisam imala u
stvari pojma šta to znači kada je tvoje
tijelo i tijelo onih koje voliš u opasnosti.
Nisam znala šta znači kada te “sistem”
pritišće i kada hoćeš da budeš na strani
“svojih”. To sam naučila kada sam
prešla granicu, kada sam počela raditi i
živjeti u Hrvatskoj. Kada sam gledala na
autobuskoj, tamo kolodvorskoj stanici
razne uniforme i oružje. Razni policajci,
razni vojnici. Mladi, stari, uvjereni i
ponosni na uniforme, ali uglavnom
tužni. Prisiljeni zbog svog muškog tijela
da se bore, da pucaju, ubijaju, tuku…
brane domovinu.
Prije mjesec dana, taj usvojeni pacifizam
se vratio tijelom i duhom slušajući Nejru
Nunu Čengić, voditeljicu radionice “Žene
i mirovni pokreti” u sklopu Ža, program
koji su Žene Ženama ponovo pokrenule u
BiH i gdje sam i ja tutorka. Slušajuci Nejru
ponovo sam osjetila potrebu da priznam
sebi i drugima da ne može drugačije
nego bez nasilja i da se ponovo želim
javno odreći od svake vrste militarizma
koje nam se svaki dan prodaje.
Osjetila sam također da postoje jasne
političke prakse preko kojih to možemo
ostvariti, ali te prakse nisu jednostavne.
Zahtijevaju puno energije. Te prakse
su meni zenit i nadir, kompas bez
kojeg bih ostala jos jedna deklarativna
“miro-žena”. Te prakse ili principi su
solidarnost, antimilitarizam, empatija i
feminizam.
‚‚
‚‚
‚‚
‚‚
Solidarnost o nepristajanju na bilo koji oblik upotrebe nasilja
Empatija sa osobama koji/e su isključene/i po bilo kom osnovu
Feminizam kao rad na građenju drugačijih društvenih odnosa
Antimilitarizam kao iskorijenjivanje svake vrste isključenosti, militarizma, partijarhalog mentaliteta, autoritarnosti i fašizma s naših prostora (Žene u crnom)1
piše:
Valentina
Pellizzer
Žene Ženama
Tutorka, Ženske studije
www.zenezenama.org
O Ženskim studijama
Ženske studije “Žarana Papić” – Žene Ženama Sarajevo je prvi interdisciplinarni
studij o ženskim temama u Bosni i Hercegovini, osnovan 1998. godine u Sarajevu.
On je bio izraz našeg stava u pogledu položaja žena u BiH, njihove podređenosti,
nevidljivosti. Ženske studije su zamišljene kao alternativa tradicionalnim obrazovnim
institucijama, zasnovane na znanju kao najvažnijem nositelju moći, ali ne bilo
koje i bilo kakvo znanje, već znanje u kom je akcenat stavljen na sticanje ženskog
znanja i ženske spoznaje koja potiče iz specifičnih ženskih iskustava. Fokus je
bio na slobodi izbora i vlastitoj kreaciji svih zainteresovanih, kako bi se osigurao
siguran prostor za otvorenost u redefiniranju pojmova unutar naučnih disciplina.
Program ženskih studija je dao smjernice za uvođenje Studija roda u visoko školske
obrazovne programe Univerziteta u Sarajevu. Više detalja na: http://zenskestudije.
oneworldseepartner.org/
1
Žene i mirovni pokret, Ženske studije “Žarana Papić” Žene Ženama - Voditeljica radionice:
Nejra Nuna Čengić Sarajevo, 22. januar 2011
Mirovne novosti 39
Projekti
Pozivi
Donatori
Delegacija Evropske unije u BiH je objavila novi poziv za projekte Upoznajmo Evropu,
a neslužbeni prevod Vodiča za aplikante koji je uradila Mreža za izgradnju mira se
nalazi na web-stranici www.mreza-mira.net. Originalni Vodič, Aplikaciona forma, kao
i svi ostali prilozi se mogu naći na službenoj web-stranici Delegacije Evropske unije u
BiH http://www.europa.ba/?akcija=tenderi&jezik=2.
Sto je specifičnost ovoga poziva je da se istovremeno šalju i sažetak projektnog
prijedloga (concept note) i puna aplikacija, iako će kao i ranije sažetak prijedloga
projekta biti i eliminatoran.
Novi USAID program podrške medijima je petogodišnji projekat vrijedan $5.7
miliona implementiran od strane Internews Network. Pokrenut decembra/prosinca
2010. godine, projekat za cilj ima jačanje medija u BiH kroz podršku regulatornim i
samo-regulatornim institucijama, poboljšanje medijskog zakonodavstva, sigurnost
i neovisnost profesionalnih novinara, kao i kvalitet, i rast on-line medija i novih
medijskih tehnologija i inovacija. Projekt pomaže medijske organizacije kroz ciljane
aktivnosti, obuke i mentorstva mladih novinara i stažiranja za studente. Kroz program
malih grantova vrijedan $1 će biti podržati istraživačko novinarstvo, ideje inovativnih
novih medija, zastupanje i outreach, putovanja/studije projekata i stipendija.
Više informacija o ovom pozivu za projekte dostupno na www.mreza-mira.net
United States Institute of Peace je objavio svoj prvi poziv za projekte u okviru
programa Communication for Peacebuilding (CfP) Priority Grant Program. Poziv za
projekte pod imenom Information, Violence, and Peacebuilding, je fokusiran na
poboljšanje naše sposobnosti da poboljšamo protok informacija koje proizlaze iz
nasilnih incidenata na načine koji stvaraju pozitivnije rezultate u izgradnji mira.
Sve američke i međunarodne organizacije i univerziteti mogu aplicirati za
finansiranje. Poziv je objavljen na www.mreza-mira.net
Ove godine će biti organizirana četvrta po redu Post-jugoslavenska Mirovna Akademija za ljude sa prostora bivše Jugoslavije, aktivne na polju izgradnje mira,
suočavanja sa prošlošću i zaštite ljudskih prava, za aktiviste/ice, studente/kinje,
istraživače/ice, teoretičare/ke, novinare/ke i sve ostale kojima je mirovni rad u
fokusu življenja i djelovanja. Četvrta Mirovna Akademija se organizira u Sarajevu od
17-26.07.2011. godine.
Osnovna nam je namjera doprinijeti unapređivanju praksi i teorija izgradnje mira u
regionu bivše Jugoslavije te ponuditi ljudima koji se bave izgradnjom mira priliku za:
- kritičko sagledavanje i refleksiju dosadašnjih praksi i modela primjenjivanih na
polju izgradnje mira u regionu bivše Jugoslavije, ali i svijeta;
- upoznavanje sa novim teorijama i praksama izgradnje mira, aktuelnim u različitim
dijelovima svijeta.
Nakon trogodišnjeg izuzetnog iskustva i realiziranih devet kurseva, tri sesije sa tri
istovremena kursa, Post-jugoslavenska Mirovna Akademija će ove godine, zainteresiranim aktivistima/cama i istraživačima/cama ponuditi tri nova kursa koji će se
odvijati paralelno (u isto vrijeme, na istom mjestu):
1. Jezik i ideologija
Snježana Kordić
Radni jezik kursa je bosanski/hrvatski/srpski.
2. Mediji i sjećanje
Snježana Milivojević
Radni jezik kursa je bosanski/hrvatski/srpski.
3. Gender, Sexuality, and Violent Conflict
Dubravka Žarkov
Radni jezik kursa je engleski.
Za više detalja o kursevima i voditeljima/cama molimo posjetite www.mirovnaakademija.org
Princip prijavljivanja
Ukoliko želite da učestvujete u ovom programu, molili bismo Vas da popunite
priloženi upitnik i pošaljete nam ga najkasnije do 20.5.2011. godine e-mailom na
adresu: [email protected] ili faksom na broj: +387 33 715 482.
Bit će odabrano do 22 učesnika/ce po kursu. O ishodu odabira obavijestit ćemo Vas
najkasnije do 1.06.2011. godine. Također će se formirati lista čekanja sa ukupno 30
aplikanata/ica koji će popuniti mjesto na jednom od kurseva Mirovne akademije u
slučaju da učesnik/ca koji/a je izabran/a u prvom krugu odustane od učešća.
Za sve dodatne informacije o Mirovnoj Akademiji možete posjetiti našu web stranicu www.mirovna-akademija.org ili nas kontaktirati na:
E-mail: [email protected]
Telefon: +387 33 715 480
Fax: +387 33 715 482
Kontakt osoba: Emina Trumić, Koordinatorka Mirovne Akademije
40 Mirovne novosti
Mirovne novosti 41
Tolerancija
piše:
Zdravko
Marjanović
Kako je mi u Društvu za toleranciju
shvatamo
“Šta je to tolerancija?
To je plata ljubavi.
Svi smo mi sazdani od slabosti i
zabluda;
opraštajmo jedni drugima,
to je prvi zakon prirode.“
Volter
42 Mirovne novosti
O toleranciji se može pričati i pisati
na razne načine. Mi u Društvu za
toleranciju kažemo jednostavno:
“Tolerancija znači ljubav!”. I sigurni
smo u to! Smetaju nam bukvalni
prevodi sa latinskog na naše jezike:
trpeljivost, snošljivost (trpi, snosi se;
na čega to liči?). Ne, nije to samo ono
što iskazuju ove naše reči. To je ljubav!
Ljubav prema svemu što postoji, to je
naša lična usklađenost sa prirodom i
vasionom. To je bezuslovna ljubav, to
je ljubav prema izvornoj i prirodnoj
slobodi.
Ono što se obično govori o Toleranciji,
to je samo priča o tome kako je
opažamo ili šta želimo postići kroz
toleranciju. Jedna od osnovnih misli na
ovu temu izrečena na našim prostorima
je misao crnogorskog vojvode
(nikako ne ovih današnjih lažnih i
krvoločnih) Marka Miljanova koji je
tek u četrdesetoj godini naučio čitati i
pisati. On govori o dva pojma: čojstvo
i junaštvo, i to objašnjava: junaštvo je
kada braniš sebe od drugoga a čojstvo
je kada braniš drugoga od sebe. Divna
misao. Ovde je iznesena i ona teza
o pragu tolerancije. Teza koja govori
da tolerancija znači trpljenje svega i
svačega do neke mere, ne! Ona sadrži
obe ove vrednosti u kojoj je naglasak
na humanosti, na ljubavi prema
čoveku jer suprotstaviti se zlu, ne znači
suprotstavljanje čoveku nego zlu u
njemu. Vesna Krmpotić s pravom kaže:
odvojite zlo od zločinitelja.
Dakle, tolerancija je nešto kompleksno
i nikako jednoznačno. Ona je
kompleksna. Ali isto kao i sve oko nas,
ona je jednostavna kada se sagleda
u svoj njenoj kompleksnosti i lepoti.
Mi u Društvu za toleranciju kažemo:
Tolerancija znači život! To je put kojim
treba ići da bi nam bilo svima dobro,
i tebi i meni i svima nama. Dakle, to
je, isto kao što Mahatma Gandi kaže
za mir – to je put a ne cilj. To je način
života, to je sam život. Ko ne uskladi
svoj život sa ovim principima on ustvari
ne živi. On je mučenik! Jer živeti bez
tolerancije, bez ljubavi, nije život.
Najčešće se o toleranciji kod nas
govorilo i još uvek govori sa aspekta
međunacionalnih odnosa. Posebno
posle divljaštva koje smo činili,
koje smo sami sebi činili. Sve to je
pripremljeno u sličnim kuhinjama,
u nacionalističkoj euforiji koja
uvek završava u fašizmu. Da bi se
shvatilo šta je tolerancija, možda je
najjednostavnije sagledati pojave
koje dovode do netolerancije. To je
nedovoljno međusobno poznavanje,
nerazumevanje, različitost stavova i
mišljenja uz neimanje želje za njihovom
razmenom, predrasude, neznanje,
nesigurnost, vaspitanje, strah od
drugog i drugačijeg, kulturni obrasci,
malograđanština, nedostatak empatije,
slabi kontakti među ljudima i mnogo
toga sličnog. Pokazalo se u našem
poslednjem divljanju da je na
ovakvim osnovama bilo lako
nas nagovoriti da postanemo
divljaci. Posebno je to bilo lako
kod pripadnika najmnogoljudnije
nacije bivše nam zajedničke
države. Tako je zbog neimanja
tolerancije naše divljaštvo dovelo
do genocida nad Bošnjacima u
Bosni i Hercegovini – ne samo
u Srebrenici. Dakle, moglo bi se
iz našeg skorašnjeg iskustva reći
da je tolerancija ono suprotno
od onoga svega što smo radili
u sukobima u svojoj kući, da je
tolerancija sve ono što nismo
radili, a kao ljudska bića smo
morali raditi.
Ponašanje u smislu želje da
sve mora biti uniformno, da
svi budemo “isti”, borba protiv
različitosti, dovela je i uvek
je dovodila do sukoba koji su
rešavani nasiljem. Tolerancija
traži razumevanje, dijalog i
mirno rešavanje sukoba na
zadovoljstvo svih u sukobu. Ne
da nema pobednika u sukobu,
nego da su svi dobitnici. Glupost
netolerantnih o istosti zanemaruje
osnovnu činjenicu da smo
svi različiti, čak i jednojajčani
blizanci. Dakle, tolerancija
podrazumeva izgradnju zajednice,
ne na osnovama istosti, nego
na osnovama različitosti. Ne
jedinstvo istih nego različitih. To
nam je na kraju krajeva jedino
zajedničko – jer, svi smo mi
na isti način različiti; kako je
govorio jedan pesnik iz Vojvodine
(Miroslav Antić).
To je i razlog što je naš moto
(stoji u nadnaslovu našeg
časopisa “Tolerancija”) “Učimo
se bogatstvu i lepoti življenja u
različitosti”.
Sve naše aktivnosti, sav naš napor,
posebno u radu sa mladima, ide
u ovom pravcu. Na mladima je
budućnost. Oni moraju graditi
svoju budućnost uviđajući
greške prethodnih generacija.
Ulaganjem napora da se živi
tolerantno, ne trpljenjem, nego
aktivnim odnosom prema svemu
što nas okružuje. U svemu tome
je nabolji dijalog, razgovor,
razumevanje, empatija – sve ono
što nam je nedostajalo poslednje
decenije prošlog veka. Rane
su duboke, posebno zbog toga
što potiču od suseda, prijatelja,
braće, ali se mora živeti život
koji je na putu sprečavanja
novog divljaštva. Koliko sam ja
video, ovoga su najsvesniji oni
koji su najviše izgubili, koji su
najviše zla pretrpeli. Oni koji
su sve posmatrali sa strane se i
danas busaju u “junačke grudi” i
prizivaju svojim divljaštvom nove
tragične sukobe.
Mislim da razna izvinjenja
“vođa” pojedinih naših državica
nije rešenje. Naravno, ona
su poželjnija radi podsticanja
normalnog života. Sa tolerancijom
možemo živeti ako mi sami
to shvatimo. Da bi to shvatili,
potrebno je da što više istine
saznamo jedni o drugima. Zbog
toga smo i formirali Forum „Most
prijateljstva“ sa jednom od
osnovnih poruka preuzetom od
naših mladih: Upoznajmo se da bi
nam život bio lepši! 
Mirovne novosti 43
ALBUM, Časopis
za književnost i
kulturu, broj 20,
godina 6, Sarajevo,
proljeće 2004, pp.
46-73.
Ubleha za idiote
koji će se, tvrde zlobnici, vrlo brzo po odlasku internacionalaca (v.) iz BiH izgubiti iz
uporabe prije negoli je u nju zapravo i ušao.
Apsolutno nepotrebni vodič kroz izgradnju civilnog društva i
vođenje projekata za lokalce i internacionalce u BH i šire
Bosna i Hercegovina - Međunarodno priznata, neovisna, suverena država na putu
u Europu već od 1991. Sastoji se od entiteta, kantona, konstitutivnih naroda (v.),
lokalaca (v.), internacionalaca (v.), ljudskih prava (v.), ratnih zločinaca, lokalne
mafije, minskih polja, povratnika, demokracije (v.), putovnica i drugih osobnih
isprava, autoceste u izgradnji i mnogih drugih stvari protumačenih u ovom vodiču.
Upute za uporabu ovog vodiča:
Kod svake riječi koja se rabi za tumačenje određene stavke stavljeno je: v., što znači
da je ta riječ definiens, koji je obrađen na odgovarajućem mjestu kao definiendum.
Ovaj vodič možete čitati kao i bilo koji rječnik, ili kao Pavićev Hazarski rječnik, ili
ga uopće ne čitati. Za bilo koju opciju da se opredijelite, nećete osjetiti nikakvu
znakovitu promjenu u životu, niti ćete shvatiti Ublehu.
Brainstorming - U prijevodu na BHS (v.): moždana oluja, mada se u pravilu ne
prevodi kako se ne bi lišila važnosti i mističke aure. Tehnika bacanja ubleha (v.) koja
svima daje priliku iskazati vlastitu glupost a doživjeti priznanje ravnopravnosti na flip
chartu (v.).
Agencija za razvoj - Najviši ublehaš neke (bogate) države. Zgodan politički aparat za
održavanje stabilnosti domaće valute a tako da to izgleda kao dobročinstvo spram
druge države (korisnice). Financiraju gotovo sve što je dobro upakirano u sve što je
navedeno u ovom vodiču, a napose s naglaskom na razvoj zajednice (v.), demokraciju
(v.) i ljudska prava (v.).
AJ-TI - Vidi: IT
Aktivnost - Umješno opisan ne-bitak. Postoji mnoštvo aktivnosti ali su vidljive jedino
kao rezultati (v.), koji se mjere indikatorima (v.), koji se pak nalaze u izvješću (v.).
Cilj (dugoročni) - Najšupljija priča koju treba uvaliti donatoru; totalna ubleha (v.). I,
da bi sve bilo pošteno, naglasi se da je cilj neostvariv premda je to očevidno.
Aplicirati - Ponuditi sebe ili svoj projekt (v.) nekom financijeru.
Cilj (srednjoročni) - Ubleha koja liči na stvarnost premda jednako neostvariva kao i
dugoročni cilj (v.). Potječe iz submetafikcionalnog neorealizma u književnosti.
Arhivirati - V. fajlirati.
ASAP - Engl. "Što je prije moguće". Doslovno, kao tehnički termin, odražava
paradigmatičnu projektnu situaciju: probijeni su svi planirani rokovi. "Ne pominji
nikakve datume kako se ne bi otkrilo gdje je zapelo i ko je odgovoran! Svi se trudimo
ubrzati stvar, i uvijek smo se trudili. Gori mi pod nogama, ali ne diži paniku kako ne
bi bilo još gore!" Uveliko se ovim hoće i prebaciti odgovornost na osobu od koje
se nešto traži ASAP, jer se implicira da je pošiljatelj poruke brži i organiziraniji od
primatelja. (Vidi općenito KRATICE.)
44 Mirovne novosti
Budžet - Od donatora popušena (v. pušenje 2) ubleha (v.) razdijeljena na porcije
unutar jedne NGO (v.). Radi se o novčanim vrijednostima, koje samo djelomice
imaju referencu u robi ili aktivnosti (v.) i to višestruko precijenjenim.
Cedeolog - Dolazi od kratice CD, što znači civilno društvo. Cedeolog zna sve o CD
što jedan građanin ne smije ni pomisliti da zna. Cedeolog se bavi civilnim društvom
već godinama i stekao/la je jedno neprocjenjivo iskustvo, o kojemu se ranije, u
totalitarnom režimu (v.) ništa nije moglo ni govoriti ni izučavati. Svaka mu/joj je za
zapisati.
Aplikacija - Na uljudan, lijep i nadasve logičan način napisana umolba da se
(uglavnom) financijski podrži specifična Ubleha. Zbirka svih u ovom vodiču
raspoloživih termina sastavljena je tako da što je moguće više specificira
najopćenitiju ublehu a poradi uvlačenja financijerima (v.). Ubleha prosuta na papir.
Moguće da bude naplaćena (v. pušenje 2), ako poštuje sve ovdje nabrojane elemente
ali tako da izgleda kao da je riječ o nečemu konkretnom, pa još k tome i ostvarivome.
BHS - Bosansko-hrvatsko-srpski. Naziv za jezik(e) kojim se služe konstitutivni
narodi (v.) Bosne i Hercegovine (v.). Svaki od konstitutivnih naroda zove ga - iz čisto
praktičnih razloga - skraćeno: Bošnjaci - bosanski, Hrvati - hrvatski, a Srbi - srpski.
Neki internacionalci (v.) forsiraju pak ovaj titoistički (v. Tito), homogenizirajući naziv,
Autori:
Ranko
Milanović-Blank
Ciljna grupa - Virtualno kolektivno biće koje vektorski proizlazi iz korisnika (v.),
demokracije (v.) i ljudskih prava (v.). Sliči dinosaurusu, samo je mnogo veća i mnogi
tvrde da je često susreću u stvarnome svijetu. Nezaobilazan element u izvješću (v.).
Civilno društvo - Nije samo suprotno vojnom društvu, mada to mnogi misle. Nije,
dakle, ni politika, ni socijala, ni ekonomija, a nije ni samo urbano; šta je - niko ne zna
ali dobro zvuči; također jedna od RVR (v.).
Curriculum Vitae - Vidi: CV
CV - U narodu poznat kao SI-VI (v.), što mnogi ne povezuju ni sa čim stvarnim. U
prijevodu na kolokvijalni BHS (v.): osobna biografija. Hist. Pod tim domaćim nazivom
rabljena u vrijeme mrskog socijalističkog, totalitarnog režima (v.), ponajprije uz
zamolbu za prijem u KPJ/SKJ. - U suvremenom NGO pa donekle i poslovnom svijetu:
pokazuje nivo ublehaštva na kojem se osoba nalazi. Nije uvijek presudna dužina, već
vrlo često i obrazac. Mnogi ljudi sami sastavljaju svoje CV.
Nebojša
Šavija-Valha
Nastavak u slijedećem broju!
Mirovne novosti 45
[email protected]
www.mreza-mira.net
Download

Mirovne novosti 2