analitička psihologija
SEMINAR O NIČEOVOM ZARATUSTRI
Karl Gustav Jung
From 1934 to 1939 the subject of Jung’s Seminar was
Nietzsche’s Zarathustra which was interrupted several times by
his lecture trips to England, the United States and India. As a
general rule each seminar started on Wednesday morning in the
Psychological Club of Zurich. Nietzsche is perhaps the first
Western man to have experienced a psychological encounter
with the Self. It is a critical event in the history of human spirit.
Carl Gustav Jung throws light on Nietzsche’s psyche as well as
on the condition of the German collective psyche during those
fateful years.
„Seminar“: Latinska poslovica kaže za rasadnik i rasad, kad
se sade biljke, nakon toga rađaju nadu da će procvjetati.
Njemački univerziteti devetnaestog vijeka odredili su riječ seminar za odabranu grupu naprednih studenata, uključenih u specijalističke studije. Svi su studenti uključeni u studije pod vođstvom profesora. Slično je bilo i na njemačko švajcarskim univerzitetima i prema tome na Univerzitetu u Bazelu, na kojem je
1900. godine diplomirao budući doktor Karl Gustav Jung.
Započinjući svoju izabranu karijeru u psihijatriji Jung nije
namjeravao da podučava, već je otkrio da su njegovi pacijenti,
konačno i njegovi psihoanalitičari, željeli da uče. Počeo je da
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
419
Karl Gustav Jung
koristi seminar, da “sadi śeme” kao metod učenja još 1912.
godine, i nastavio je da ga koristi do 1941. godine. Na Seminaru
1912. godine Jung je predavao o psihoanalizi na Univerzitetu u
Cirihu. Jedna psihoanalitičarka koja je pohađala seminar bila
je Amerikanka Fanny Bowditch koja se zbog “nervnog rastrojstva” obratila Jungu, sa porodičnim prijateljem James Jackson
Putnam, doktorom medicine, koji je došao na psihoanalizu ranije. Fannyna bilježnica za predavanje nosila je naziv “Seminar”;
druga bilježnica pokazuje da su se seminari nastavili najmanje
do 1916. godine. Za vrijeme sljedećih godina Velikog rata Jung
je bio na armijskoj dužnosti kao medicinski službenik, nije često
boravio u Cirihu, i seminari su prestali.
Poslije rata, Jung je imao mogućnost da putuje u inostranstvo i
prihvatio je poziv da drži predavanja u Engleskoj đe je ustanovljena njegova škola dubinske psihologije. Godine 1920. za Junga
je pripremljena jedna grupa učenika kojoj on drži seminar na
Sennen Coveu, na vrhu Cornwalla. Predmet su bili sadržaji iz jedne male neshvatljive knjige o snovima jednog Engleza; nekog
Peter Blobbsa. Ne postoji snimak što je Jung rekao. Sljedeći Cornwall seminar o „Ljudskim odnosima u Relaciji prema Procesu
Individuacije“ dogodio se u ljeto 1923. godine na Polzeatu. Dva
analitičara iz New Yorka, Kristine Mann i Esther Harding vodila
su bilješke i jedan neobjavljeni rukopis je preživio. U 1925. godini britanski jungovci organizovali su drugi ljetni seminar o „snovima i simbolizmu“ na Swanageu, u južnoj Engleskoj. Seminar je
počeo 25. jula, dan prije Jungovog pedesetog rođendana. Ponovo
su bilješke rukopisa preživjele, još uvijek su neobjavljene.
Neposredno prije Swanage seminara Jung je održao svoje
prve “zvanične” seminare u Cirihu, od 23. marta do 06. jula.
Seminar je poznat pod nazivom Analitička psihologija*. On je
pregled Jungove misli od 1896. godine do raskida sa Frojdom
1912. godine; tumači pravila svog sistema i analizira simbolizam u Rider Haggardovoj noveli „Ona“ i drugim.
420
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Seminar o Ničeovom Zaratustri
Godine 1928. Jung se ukrcava na dvogodišnju analizu snova*,
seminar započinje neku čitavu seriju „sađenja“ i „sijanja śemena“. Sljedeći seminar od 1930. do 1934. godine bio je interpretacija vizija*, zasnovan na „aktivnoj imaginaciji“, izuzetnim
slikama jednog pacijenta, neke žene Amerikanke; ovaj seminar
je odložen u proljeće 1932. godine, zbog kratkog seminara o
Kundalini Yogi*. Od 1934. do 1939. godine predmet je bio
Ničeov „Zaratustra“*, koji je bio nekoliko puta prekidan zbog
Jungovog putovanja radi predavanja u Englesku, u Sjedinjene
Države i Indiju.
Kao opšte pravilo, svaki se seminar sastajao u srijedu ujutro, u
ciriškom Psihoanalitičkom klubu. Ništa se nije plaćalo, osim mali
porez za čaj koji je služen za vrijeme doručka. Jung je dozvoljavao pohađanje seminara samo sa neophodnim stvarima, i članovi su tako na analizi morali ili trebali biti, zajedno sa Jungom i
drugim jungovskim analitičarima (od pravila se ponekad odstupalo). Stenogrami Jungovih zapažanja u početku su vođeni od
strane članova seminara, a kasnije od zaposlenog stenogramera
Mary Foote, tihog učesnika koja je postala izdavač i privatni
objavljivač transkripta umnoženog dokumenta. Transkripti su
mogli biti čitani i kupovani samo od onih kvalifikovanih sa analize i uz odobrenje analitičara. Od Junga nije očekivano da tome
doprinosi: on je dobijao sve slobodne kopije. Kada je štampanje
ponovo traženo Jungovi prijatelji, uključujući Mary i Paul
Mallon, pomagali su sa troškovima.
Da bi uvećao (i švajcarski) auditorij Jung je 1933. godine
otvorio javna predavanja na njemačkom jeziku, u jednom auditorijumu na federalnom Tehničkom institutu (“ETH”) u Cirihu,
na temu “Moderna psihologija”. Predavanja su pretvorena u
stenogram i najzad su izdata u njemačkom i engleskom izdanju
za kvalifikovane čitaoce, na isti način kao i seminari. Teme do
1941. godine bile su istočni tekstovi, proces individuacije, misli
Sv. Ignacija od Layole, alhemija, psihološki tipovi; takođe po
posebnom rasporedu, dječji snovi.*
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
421
Karl Gustav Jung
Čitalaštvo seminara i ETH predavanja, prema upozorenju
uključenom u svako od njih, bilo je ograničeno na “ličnu upotrebu” i tekst nije mogao biti “navođen niti objavljivan bez pisanog odobrenja profesora Junga”. Godine 1956, u odgovoru
izdavaču njegovih sabranih djela i drugim jungovskim učenicima, Jung se složio da se objave bilješke sa seminara kao neki
dodatak djelima. Nedugo poslije Jungove smrti (1961) preduzeto je izdavanje i objavljivanje seminara, odvojeno od djela,
izdato je i objašnjeno u saglasnosti sa Jungovim željama. Prvi
tom koji se pojavio 1984. godine bio je „Analiza snova“. Naslov
koji je obilježen zvjezdicom iznad, bio je ili će već biti publikovan. „Vizije“ i „Zaratustrini“ seminari kreću se do nekih četrdeset sesija, i imaju 1500 stranica knjige. Saglasno tome, jedno
skraćenje je kasnije urađeno od strane njegovog izdavača,
James L. Jarretta, učenika Ničea i analitičke psihologije.
William Mc Guire
422
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Seminar o Ničeovom Zaratustri
Predavanje I
02. maj 1934. godine
Prof. Jung: Dame i gospodo, Odlučio sam da vam dam seminar o Zaratustri kao što ste željeli, ali je odgovornost na vama.
Ako mislite da je Zaratustra lakši od onih vizija, grdno se varate, on je pakao od konfuzije i izuzetno je težak.1 Razbijao sam
glavu određenim problemima; biće veoma teško da protumačimo ovo djelo iz psihološkog ugla. Međutim, pokušaćemo da to
uradimo što najbolje možemo, ali i vi morate sarađivati.
Ja mislim, što se tiče tehnike najbolje bi bilo da idemo kroz
poglavlja od početka, ali se plašim se da će nas to odvesti daleko, mnogo dalje od jednog termina, da brazdamo kroz cijelu
stvar. Vrlo je važno da moramo raditi na njemu mnogo više nego
na vizijama, ali možemo napraviti pauzu neko vrijeme ako želite; možda se od njega razbolite u dugačkoj trci, ali ja ne poznajem neki drugi način bavljenja njim. Vi znate, ova su poglavlja
Zaratustre neka vrsta propovijedi u stihu i imaju neku analogiju
sa njima, tim više koliko su evolucioni događaji. Oni oblikuju
neku nit dešavanja i iskustva, manifestacije su nesvjesnog, često
su nekog vizionarskog karaktera; zato je preporučljivo da slijedimo istu tehniku u analizi koju smo koristili za vizije. Postoje
određena poglavlja koja sadrže ili počinju iz vizija, ili su
komentari vizija ili snova koje je imao Niče, a ostala poglavlja
su propovijedi izgovorene od Zaratustre.
1 Prethodni seminar, posvećen analizi slikanih vizija jedne Amerikanke,
Cristiane Morgan zaključen je prošlog 21. marta, počeo je 30. oktobra 1930.
godine. Skraćene bilješke Mary Foote objavljene su kao Seminar o vizijama,
(Cirih, 1976), u dva toma. Kompletno djelo će se pojaviti uskoro u štampi od
Princeton University Pressa.
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
423
Karl Gustav Jung
Dakle, Zaratustra ne znači samo neku metafiziču ili poetsku figuru pronađenu od samog autora. On je jednom pisao sestri da mu
se Zaratustra pojavio u snu kad je bio dječak.2 Ja sam pronašao
neku aluziju na neobičnu činjenicu kad je Niče studirao u Lajpcigu, bio je vatreni pristalica persijanske sekte, takozvane mazdaističke sekte i njihov prorok je bio čovjek koji je sebe zvao El Ha - Nisch. Ali, taj čovjek je rekao da je njemački jezik iz blagoslovene zemlje Saksonije zvane Haenish dobro poznato saksonsko ime; činjenica je da mi je profesor orijentalnih jezika odavde
rekao da je kad je on studirao persijanski jezik u Lajpcigu taj čovjek bio sa njim na istom seminaru.3 Sasvim je sigurno da on nije
organizator te mazdaističke sekte, ona je starijeg porijekla. Oni su
preuzeli određene persijske ideje iz Zend - Aveste, praktično higijenska pravila koja su primljenjivali na manje ili više mehanički
način, udružena sa metafizičkim učenjem takođe preuzetim iz
Zend - Aveste koja je, kao što znate, kolekcija svetih knjiga Zaratustrine vjere. Pretpostavlja se da se Niče upoznao sa nekim članovim sekte i zato stekao neku ideju o Zaratustri ili o zoroasterističkoj tradiciji. Međutim, ja lično u to ne vjerujem; on nikad ne
bi prihvatio vrlo visoke ideje o Zaratustri kroz njihovo reprezentovanje. Niče je bio vrlo načitan, na mnogo načina vrlo obrazovan, tako da je sasvim vjerovatno ili čak izvjesno da je imao neke
posebne studije na pravcu Zend - Aveste, jednog njenog velikog
dijela koji je već bio preveden u njegovo vrijeme. Sad postoji
jedan dobar njemački prevod i jedan engleski iz serije Svete knjige Istoka. Sadrži knjige iz veoma različitih perioda, najranije iz
kojih je Yasna uključuje takozvane Gathas, propovijedi u stihu.4
2 Ničeova sestra Elizabet Forster Niče piše da se figura Zaratustre i ogrom-
ni broj vodećih misli u ovom djelu pojavio u snovima i spisima autora. N /
Djela (Vidi Listu bibliografskih skraćenica, Uvod, str. 13.).
3 Emil Abegg sa ciriškog Univerziteta, profesor orijentalnih jezika, najpoz-
natiji po Der Messianglaube in Indien and Iran (Berlin & Leipzig, 1920.)
4 Gathas ili pjevanja, prvi su dio persijskih rukopisa Zend - Aveste. Vidi
424
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Seminar o Ničeovom Zaratustri
Zovu se Zaratustrine propovijedi u stihu i napisane su na posebnom dijalektu starog iranskog jezika; pošto su vrlo drevne pretpostavlja se za najstarije od njih da stvarno sežu daleko unazad do
Zaratustrinog vremena. I one bi činile model za propovijedi u
stihu Ničeovog Zaratustre.
Mi moramo malo krenuti u istoriju Zaratustrine vjere zato što
ona igra određenu ulogu u simbolizmu knjige. Zaratustra je skoro legendarna figura; postoje određena mišljenja o njemu koja
dokazuju da je morao biti stvarna osoba koja je živjela u drevna
vremena. Nije ga moguće tačno locirati geografski ili istorijski,
ali je morao živjeti između sedmog i devetog vijeka p.n.e, vjerovatno u śeverozapadnoj Persiji. Podučavao je uglavnom na dvoru
kralja ili princa zvanog Vishtaspa (grčki oblik ovog imena je
Hystaspes, što morate pamtiti jer je to bilo ime oca Darija I).
Priča kaže da se Zaratustra prvo upoznao sa dvojicom savjetnika
na dvoru Vistaspe, a preko njih sa plemenitom kraljicom koju je
preobratio, i onda preko nje i kralja. To je psihološki vrlo uobičajen postupak, ono se obično dešava na takav način. Jedan od
najuspješnijih propagandista ranog hrišćanstva u visokim krugovima bio je papa Damasus I, čiji je nadimak bio matronorum aursalpius, što znači čovjek koji golica plemenite dame; koristio je
dame iz plemenitih porodica da preobrati plemstvo Rima.5
Dakle, to je vjerovatno neki istorijski detalj u Zaratustrinom
životu. Dakle, za razliku od drugih osnivača religija, on je bio
oženjen i doživio priličnu starost. Ubili su ga vojnici prilikom
okupacije njegovog grada dok je stojao u blizini svog oltara.
Gathas su vjerovatno autentični dokumenti koji datiraju iz
Zaratustrinog vremena i sasvim je vjerovatno da su njegovo vlastito djelo. Praktično iz njih se ne može ništa zaključiti o nekom
istorijskom detalju, ali to drevno učenje je bilo izuzetno inteliDrevna Persija, prevod A.V. M. Jackson, (New York, 1917), tom II u F. Max
Mullerovim Svetim knjigama Istoka, (Oxford, 1879 - 1926, 50 tomova.
5 Sv. Damasus I bio je papa od 366. do 396. godine.
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
425
Karl Gustav Jung
gentno za ta vremena i karakterisano je sa nekim posebnim osobinama, za koje čovjek može reći da su putokaz za činjenicu da
je Niče bio blizak sa tom figurom. Ustvari, Niče lično kaže da je
izabrao Zaratustru zato što je on bio pronalazač suprotnosti
dobra i zla; njegovo učenje je kosmička borba između sila svjetlosti i tame, i on je onaj ko je ovjekovječio taj vječni konflikt. I
Zaratustra se vratio nazad kroz vrijeme da popravi to otkriće, da
izmiri dobro i zlo koje je on po prvi put razdvojio u davna vremena.6 Istina je da čovjek nije sposoban da ukaže na nekog ranijeg mislioca nego što je Zaratustra koji je kao glavni princip
naglasio suprotnosti između dobra i zla. Na tom principu je
zasnovana cjelokupna zoroasteristička religija.
U početku je to bilo jedno dogmatsko učenje, postoji jedan
najmudriji i najmoćniji bog zvani Ahura Mazda (što jednostavno
znači neko mudar, nešto poput Lao Cea), sa atributom Ahura.
Ahura je iranska verzija riječi iz sanskrita Asura, što je ime boga
u najstarijim djelovima Rig Vede. Vi znate, Rig Veda je kolekcija pjesama i himni, dio svete literature Hindusa koja seže unazad do nekih ekstremno davnih vremena, vjerovatno do vremena prvobitnog arijevskog osvajanja Indije. Jedan od najstarijih
djelova sadrži takozvane pjesme žaba svještenika i za njih se
pretpostavlja da datiraju unazad do pet hiljada godina p.n.e, iako
ja ne znam da li je ta procjena tačna.7 U tim starim pjesmama
žabe, kao što sam vam rekao, svještenici u svom kišnom zanosu
poistovjećuju sebe sa žabama; kad je bila suša svještenici su pjevali pjesme žabe da bi pala kiša. Oni oponašaju žabe kako pje6 Niče kaže, Zaratustra je bio prvi koji je vidio borbu između dobra i zla,
suštinski točak u dešavanju stvari ... Zaratustra je stvorio najznačajniju grešku morala. Konsekventno tome, on je takođe bio prvi koji je opazio grešku,
(Elizabet Forster - Niče, Uvod, N / Djela, str. 26).
7 Rig Veda (Pjesma u slavu svetog saznanja) je najstarija i najvažnija od
hinduističkih svetih knjiga, bavi se Asurama, ili visokim bogovima, kolektivno. Različito datira od 2000. do 1200. godine p. n. e.
426
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Seminar o Ničeovom Zaratustri
vaju poslije kiše zato što se tada dobro ośećaju u svojim barama,
ali kad nema vode, nema ko da pjeva - takođe i primitivci, da bi
proizveli kišu, imitiraju padanje kapi kiše, ili prosipaju krv ili
mlijeko, ili zvižde imitirajući zvuk vjetra da donese oblake.
Ovaj Asura je najveći bog i on je različit od koncepta deva
(Deva, korijen je riječi iz koje je na primjer izveden Zevs, Deus
i Ziu kao i eng. riječ Tuesday).8 Deve su sijajući bogovi dana,
čistog plavog neba, vidljivih stvari na svjetlosti dana, dok je
Asura skriveni bog, neki bog uglavnom duhovnog i moralnog
karaktera. Dakle, u kasnijem razvoju, kasnijim djelovima Rig
Vede - Asura je dezintegrisan u mnoštvo asura, i oni su očigledno demoni zle prirode. I vi pronalazite da se iste stvari dešavaju sa devama u Persiji. Zoroasterizam ima taj koncept Asure najvećeg boga, te vrlo drevne ideje iz Rig Vede, i oni biraju ime u
persijskoj formi Ahura, kao neki atribut za Mazdu, tako da se
njihov bog zove Ahura Mazda.
Ahura Mazda, najveći bog, mudri čovjek, pretpostavlja se da
je Zaratustrina kreacija, i on stiže do te formulacije vjerovatno
kroz unutrašnje iskustvo o kojem njegova priča govori. Ova se
iskustva u staroj literaturi zovu „susreti i pitanja“; to jest, on je
sreo Ahuru Mazdu ili njegovu izgovorenu riječ zvanu Vahu
Mano koja znači dobro stajalište. Njemačka riječ za Vahu Mano
bi bila: die gute Gesinnung, dobro stajalište, dobra namjera,
dobra riječ, prava riječ. Mi to lako možemo prevesti, bez naročite filosofske teškoće, sa hrišćanskim konceptom Logos; izgovorena riječ koja reprezentuje boga u inkarniranom svijetu,
Logos kao inkarnacija u Hrista bio bi tačan duplikat Vahu Mano.
Čovjek pronalazi isti koncept u islamu u mističnoj Sufi sekti đe
se Allah, zato što je bezimen, neizreciv i stoga bezobličan,
pojavljuje u opipljivoj formi u Chidr, neko ko je zelen, ko je
nazvan „prvi Allahov anđeo“, „riječ“, „lice Allahovo“. „Anđeo
8 Pored sličnosti sa sanskritom, postoji njemačka riječ Tiwas, latinska Deus,
avestanska Daeva, a sve znače nebo, raj, bog.
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
427
Karl Gustav Jung
lica“ slična je koncepcija u Starom zavjetu, vrsta neke opipljive
reprezentacije nekog apsolutno neopipljivog i neopisivog
božanstva.9 Dakle, Ahura Mazda ili Vahu Mano postaje Zaratustrino iskustvo takozvanih susreta i pitanja: On je imao, ja mislim, sedam susreta sa dobrim duhom Ahure Mazde. (Postoji takođe i loši duh o kojem ćemo pričati uskoro). Zaratustra je doživio otkrovenje, on je podučavao istinu pomoću tog duha. To
sada pominjem zato što je on paralela sa Ničeovim Zaratustrom.
Ime Zaratustra je persijsko i piše se Zarathustra; ushtra je
tipično persijsko i znači kamila. Postoji porodična priča o njemu
i sva imena u njegovoj porodici imaju posla sa ždrijepcima,
konjima, stokom, kamilama itd. pokazujući da su sasvim prirodni ljudi i da pripadaju vrsti stočnih ljudi. Takođe je njegova
ideja o nagradi u raju bila previše arhaična. Nadao se da će
poslije života u budućoj zemlji biti potpuno nagrađen dobrom
nagradom, jednim ždrijepcem i dvanaest kobila, kao i savršenim
tijelom i vječnom mladošću. Čovjek pronalazi sličnu ideju još i
u islamu. Grčka verzija imena Zaratustra je Zoroaster. Ali Grci
ne znaju praktično ništa o njegovom učenju; za njih je on bio
veliki čarobnjak i astrolog, sve što je dolazilo pod njegovim
imenom bila je magija i crna vještina.
Dakle, iza manifestacije boga u izgovorenoj riječi ili u dobroj
namjeri Vahu Mano, postoji korespondirajuća crna manifestacija, zli duh Angro Mainyush. (On je kasnije nazvan Ahriman, a
Ahura Mazda je nazvan Ormazd). Ova dva duha, Vohu Mani i
Angro Manyuish pokazuju da u početku nije bilo razdvajanja
dobra i zla. Ali su se kasnije posvađali jedan sa drugim, dogodila se borba i tada je stvaranje svijeta postala nužda. Dakle,
Ahura Mazda je stvorio svijet, ali je bio pometen sa njim šest
hiljada godina, tako da nije znao što da radi i onda je Angro
9 Chidr, u Sufi literaturi, je prvi Allahov anđeo, „Allahovo lice“. U Starom
zavjetu, poslije Jakovovog rvanja sa anđelom on kaže: ...Vidio sam Boga licem
u lice, (Postanje 32: 30).
428
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Seminar o Ničeovom Zaratustri
Manyuish razbio njegovu kreaciju i uništio čitav prizor. I od
tada postoji pakao za plaćanje, zato sva svjetlost nestaje u tami,
i donio je mnoštvo demona u ovaj sadašnji svijet da bi ga umanjio. U početku je imao jedan veliki pravi uspjeh: uspio je preobratiti deve za svoja uvjerenja i tako one postaju đavoli (svakako, devils dolazi od deva), upravo kao što Ahura postaje ahuras,
mnogi demoni. Tako originalni predivni bogovi dana, bogovi vidljivih stvari, ljepote i harmonije postaju zli i noćni demoni i formiraju osnovno tijelo zlih sila, upravo kao što stari germanski
bogovi postaju đavoli oluje i svih vrsta zlih duhova, kad su detronizovani od strane hrišćanstva. Dakle, postoji neprestalna borba između Vahu Mano i duhova zla koje vodi Angro Manyuish.
Što na kraju radi Ahura Mazda nije sasvim vidljivo niti shvatljivo; svakako, pretpostavlja se da je na strani dobra - on je sa
dobrim duhom, ali nije jasno da li je i sa svojim zlim duhom. To
je neka ista neugodna situacija koju imamo i u hrišćanstvu đe
nijesmo potpuno sigurni kakva je relacija između boga i đavola.
Da li on vlada zajedno sa bogom, ili što je to već? Ta hrišćanska
neugodnost je staro nasljeđe iz Persije. Mogu vam reći još nekoliko stvari koje potvrđuju tu ideju i zato teolozi ne vole
Zaratustru i kritikuju ga. Ali on je stvarno utemeljivač hrišćanske dogme; sve posredne i suprotne stvari takođe se mogu pronaći u persijskoj religiji. Jedina stvar koju teolozi o tome kažu je
da je hrišćanstvo mnogo viša religija. Oni sa velikim zadovoljstvom ističu da je persijska religija samo religija nagrađivanja,
ljudi su dobri samo da bi bili nagrađeni u raju i utemeljivač lično
očekuje ždrijepca i dvanaest kobila - i vi vidite koliko je to
nisko! Ali, ja se sa tim potpuno ne slažem. Mala je razlika bila
od njega do vremena Homera i grčke mitologije - da i ne govorimo o germanskoj tradiciji - kada se žrtvovanje đece i jedenje
ljudskog mesa još uvijek dešavalo. To su bila visoko primitivna
vremena, dakle, nije čudo da je Zaratustra imao neka konkretna
očekivanja. Inače, njegovo je učenje bilo izuzetno mudro i
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
429
Karl Gustav Jung
napredno. Bio je, na primjer, glavni protivnik magije; htio je da
je iskorijeni đe god je sreo, takođe su hramovi i svještenici trebali da siđu s pozornice. Na početku nijesu imali prave svještenike, to je bilo poput početaka hrišćanstva. Ali, uskoro su se
pojavili isti procesi kao i u hrišćanstvu - priliv primitivne magije i primitivnih bezbožničkih ideja i predivni monoteizam Ahure
Mazde bio je razbijen u mnoštvo bogova, poput razbijanja boga
u Trojstvo, i onda u mnoge svete i tako dalje. Naravno, Ahura
Mazda je imao kvalitete, bio je istina, bio je mudrost, bio je
pravda i tako dalje - i ovi su kvaliteti bili personifikovani kao
takozvane amesha spentas, koji su besmrtni duhovi. Jedan je bio
istina, drugi pravda - apstraktni kvaliteti poput takozvanih atributa Boga u hrišćanskoj dogmi. Ovi amesha spentas takođe su
postali bogovi, i cjelokupni duhovni stav ranog Zaratustrinog
učenja se promijenio i postao užasno usavršen ritualizam.
Međutim, originalno učenje Zaratustre bilo je karakterisano
stvarnom duhovnom pobožnošću. To je bio Gesinnung, moralni
stav koji pretpostavlja mnogo više nego spoljašnje djelovanje.
Njegovo je stajalište bilo da ako počiniš neki grijeh vani u stvarnosti, dakle ti činiš grijeh unutra u savjesti, i to je ista stvar,
upravo loša. I razmišljanje iz osmog ili devetog vijeka p.n.e. bilo
je niveau (nivo) takvog religioznog učenja! To je neki iznenađujući visoki nivo, i ovo izuzetno moralno rasuđivanje pokazuje jednog najneobičnijeg genija.
Dakle, to je bio model za Ničeovog Zaratustru. To nije imalo
nikakvog posla sa mazdaističkom sektom. Ja mislim da je on,
tačnije, kao što je rekao, bio figura starog opstajanja; on je bio
staro iskustvo mudrog starca. Vi znate, mi često govorimo o
ovoj figuri kao o personifikaciji prenesene mudrosti vjekova,
istini koja je postala instinktivna kroz iskustvo, čovjek može
reći, koja živi milionima godina, neka vrsta prirodne mudrosti
koja je rođena u nama i kojoj dugujemo koordinaciju našeg cjelokupnog biološkog i psihološkog sistema - to staro iskustvo
430
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Seminar o Ničeovom Zaratustri
koje je još uvijek vidljivo u našim snovima i našim instinktima.
To je mentalni i spiritualni aspekat savršene prirodne činjenice,
naime teleologije živog sistema. Tako Niče bira najdostojniji i
najvredniji model za svog mudrog starca, zato što je on za njega
bio ista vrsta iskustva.
Vidite, u prvoj polovini svog života Niče je bio veliki i intuitivni intelektualac, uglavnom buntovan i kritičar tradicionalnih
vrijednosti, i vi to još pronalazite u Zaratustri. Bilo je vrlo malo
onoga što bi čovjek zvao pozitivnim u njemu; mogao je kritikovati sa izuzetnom učenošću, ali ipak nije bio sintetičan ili konstruktivan, i nije mogao proizvesti vrijednosti. Onda iznenada,
poput nekog izuzetnog otkrovenja, pojavilo mu se ono što je izostavio u prethodnim spisima. Rođen je 1844. godine, počeo je
da piše Zaratustru 1883. godine, dakle kad je imao trideset devet
godina. Način na koji ga je napisao posebno je osoben. On je lično o tome napisao stih: Du wurde eins zu zwei und Zarathustra
ging un mir vorbei: Tada jedan postade dva i Zaratustra pođe sa
mnom,10 značeći da je tada Zaratustra postao manifestovan kao
10 Predivna mala pjesma koju je Niče napisao negđe između 1882. i 1884.
godine, zaslužuje navođenje u cjelosti:
Sils - Maria
Śedio sam čekajući - ništa određeno.
S onu stranu dobra i zla, uživajući u skorašnjem svijetlu,
Uskoro hlad, sad se samo igra, sada
jezero, sada podne, cijelo vrijeme bez kraja.
Tada iznenada, prijatelju, jedan postade dva i Zaratustra pođe sa mnom.
Niče je volio švajcarski grad Sils - Maria, đe je napisao drugi dio Zaratustre.
Jung će se vratiti na ova dva posljednja reda kao na izraz Ničeovog trenutka
objektivnosti, njegovih kreativnih namjera, što je bilo neko unutrašnje jedinstvo.
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
431
Karl Gustav Jung
druga ličnost u njemu. To pokazuje da je on imao prilično jasnu
ideju da on nije identičan sa Zaratustrom. Ali kako je on mogao
pomoći pretpostavljajući neki takav identitet u tim vremenima
kada nije bilo psihologije? Tada se niko ne bi usudio da uzme za
ozbiljno ideju o personifikaciji ili čak o nekom autonomnom duhovnom činiocu. Godina 1883. je bila vrijeme procvata materijalističke filosofije. Dakle, on je morao da se poistovjeti sa Zaratustrom uprkos činjenici da je ośećao, kao što ovaj stih dokazuje, određenu razliku između sebe i mudrog starca.11 Tako je njegova ideja da se Zaratustra vraća da popravi greške svog prethodnog otkrića psihološki najkarakterističnija, to pokazuje da je on
imao neko apsolutno istorijsko ośećanje o tome. On je očigledno
ośećao sasvim jasno da je iskustvo te figure bilo arhetipsko. Ono
je sa sobom donosilo nešto od daha vjekova i to ga je ispunjavalo posebnim ośećanjem sudbine: on je osjećao da je bio pozvan da popravi štetu učinjenu u dalekoj prošlosti čovječanstva.
Svakako, takvo ośećanje je najuzvišenije za nekog pojedinca:
nije čudo da je Zaratustra imao dionizijsko iskustvo par exellance. U kasnijem dijelu knjige dolazi ta ekstasis. Zaratustra ga je
stvarno vodio do potpunog razumijevanja misterija Dionisovog
kulta: on je već imao ideju o njemu, ali je Zaratustra bio iskustvo koje je činilo cijelu stvar realnom. U jednom pismu svojoj
sestri on daje najimpresivniji opis ekstasis u kojoj je on pisao
Zaratustru.12 Postoje četiri dijela knjige i svaki od prva tri dijela napisan je unutar deset dana, što je poprilično značajno. Prvi
11 Zaratustra kao druga Ničeova ličnost podśeća čovjeka na ono što je Jung
rekao o svom vlastitom prepoznavanju pośedovanja oboje, Ličnosti broj 1 i
Ličnosti broj 2, (Vidi, MDR str. 44 - 45 / 55). Niče se često suprotstavljao njemačkom idealizmu svojim materijalističkim naučnim gledištem. Jung bira
1883. godinu, zato što je to bila godina kada je počelo sastavljanje Tako je
govorio Zaratustra.
12 To je takođe u Uvodu za N / Djela od Elizabet Forster Niče, str. 16.
Zaratustra je započet 1883. a završen 1885. godine.
432
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Seminar o Ničeovom Zaratustri
dio je napisan na Rivijeri, drugi u Sils - Maria i Engadine, a treći
ponovo na Rivijeri; četvrti je napisan na raznim mjestima i pisanje je trajalo duže. Rekao je o svom načinu pisanja da je iz njega
prosto istekao, bio je skoro autonomne izrade; pouzdanom
sigurnošću riječi predstavljaju sebe i čitav nam opis daje utisak
o sasvim izuzetnom stanju u kojem je on morao biti, stanju pośednutosti u kome praktično već duže vremena lično nije bio. To
je bilo kao da je bio pośednut kreativnim genijem koji je uzeo
njegov um i stvorio ovo djelo, van jasne potrebe, na neki najneizbježniji način.
Sada ćemo početi prvo poglavlje, uvodni govor Natčovjeka,
posljednjeg čovjeka:
Kada Zaratustri bijaše trideset godina on napusti svoj
zavičaj, i ode u planine. Tu se radovaše duhu svome i samoći svojoj, i to mu nije dosadilo za deset godina. Ali na
kraju njegovo se srce promijeni - i izlazeći jednog jutra sa
rumenom zorom, dođe prije sunca i tada mu reče:
Ti velika zvijezdo! Što bi bila tvoja sreća kada ne bi
imao one za koje je tvoj sjaj!
Deset si se godina penjalo žurno u moju pećinu ovamo
gore: dosadila bi ti tvoja svjetlost i tvoje putovanje da nije
bilo za mene, mojeg orla i moju zmiju.
Ali, mi smo te čekali svakoga jutra, uzimali smo tvoje
preobilje, i blagosiljali te zbog toga.
Gledaj! Umoran sam od moje mudrosti, poput pčele koja je sakupila toliko mnogo meda: potrebne su mi ispružene ruke da ga uzmem.
Željan sam da darujem i dijelim, sve dok mudraci ne
postanu zadovoljni u svojoj ludosti, i siromašni srećni u
svom bogatstvu.
Mi moramo prvo pokušati da stvorimo psihološku situaciju.
Kao što sam rekao, ja ću se baviti ovim poglavljima ili iskustviwww. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
433
Karl Gustav Jung
ma poput vizija. Ovđe počinje priča o Zaratustri. Čovjek koji
govori i piše je Niče; to je kao da je on bio istoričar o Zaratustri,
opisujući što je on radio. Zaratustra je očigledno ovđe objektiviziran, ne čini se da je pisac poistovjećen sa njim. Dakle, on je
rekao da je bio trideset godina star kad je napustio svoj dom. Na
koju se činjenicu odnosi ovih trideset godina? Koliko ja znam,
ne postoji određena hronologija u Zaratustrinom životu osim
kad je umro, imao je sedamdeset sedam godina.
Mr. Allemann: To se odnosi na Hristove godine.
Dr Jung: Da, legendarne Hristove godine kad je počeo svoju
karijeru poučavanja; to odmah stvara neku sličnost između
Zaratustre i Hrista. To je neka sličnost koja je uopšte istorijski
dozvoljena: naime, to je u zoroasterističkom učenju svakih hiljadu godina - što svakako znači neki neodređeni period svijeta,
oko pola mjeseca velike idealne godine - Saoshyant se pojavljuje (on je popravljač, spasilac), koji uči ljude novo otkrovenje,
neku novu istinu ili obnavlja stare istine, neki je posrednik između boga i čovjeka. To je neka najodređenija ideja koja je stigla u
hrišćansko učenje đe je dobila neku različitu formu. U hrišćanstvo je ušla ideja enantiodromie.13 Da bi Hristovo učenje imalo
efekte data je šansa Satanu, što učite iz knjige Otkrovenja, „za
dva vremena i polovinu vremena“ - takođe to je neki neodređeni period za koji je on priznat, očigledno da zadovolji sebe, čine13 Jung je uzeo riječ od Heraklita, grčkog „mračnog filosofa“ iz VI vijeka
p. n. e. Ona znači surovi „brojač koji se kreće za“: Jung je koristio riječ da
označi tendenciju nekog stanja da porodi svoju suprotnost. Tako rano kao
1921. godine Jung navodi samo-identifikaciju bolesnog Ničea sa Hristom, njegovu deifikaciju i poslije mržnju prema Vagneru, kao instance enantiodromia,
(CW 6, par. 708-9).
434
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Seminar o Ničeovom Zaratustri
ći sve vrste zla.14 Ovo je jedan od izvora o Antihristu što dokazuje da je ideja postojala i u prvom vijeku. Praktično, pod istim
okolnostima pod kojima je rođen Hrist, rođen je i njegov crni
brat Antihtrist, i on pravi ista čuda da bi zavodio čovječanstvo.
On je vrsta negativnog Saosyanta koji se pojavljuje kada pozitivna vladavina Hrista dođe do kraja. Prema persijanskom računanju, vladavina Antihrista bi počela poslije mjeseca velike idealne godine oko 1100. ili 1200. godine.15 Činjenica je da je oko tih
godina u hrišćanskom svijetu bila velika pometnja zato što su
pretpostavljali da je kraj svijeta došao u 1000. godini - prema toj
staroj ideji da se novo otkrovenje događa ili se nešto dešava sa
svijetom poslije hiljadu godina. Ali, očigledno ništa se nije dogodilo. To je istina, međutim, u tim vremenima moć crkve je dostizala svoj vrhunac i svjetovne snage su bile ukroćene. Ubrzo
zatim, počele su da se uzdižu i crkva je bila u opadanju; i to se
nastavilo; najgori udarac joj je zadat oko početka šesnaestog
vijeka kad se unutar crkve dogodila šizma: protestantizam.
Dakle, ova ideja o Saosyantu svakako je, takođe, ušla u Ničeov um: njegov Zaratustra je Saosyant koji dolazi poslije hiljadu
godina koje su ispunjene - ne sasvim, već a peu pres (manjeviše, pp.). Na nesreću, to je bilo samo 1883. godine, ali rajske
moći su nešto neredovno - vjerovatno sat u raju ne radi ispravno,
i niko ne zna tačno vrijeme - tako da Saosyant dolazi nešto ranije, kao neka reinkarnacija u liku Zaratustre. I on ulazi u svoj
poziv poput prethodnih Saosyanta, Hrista ili Antihrista. Iz
Ničeovih djela čovjek svakako zna da je on veoma mnogo imao
14 Vidi Otkrovenje 12 : 14 i Danilo 12 : 7: U Otkrovenju neki komentatori
poistovjećuju Nerona sa zvijeri i Antihristom, satanskim mesijom.
15 Jung na drugom mjestu zapaža da je Idealna godina bila različito računa-
ta: 36.000 godina u vremenu Origena i 24.120 godina od Tycho Brahe, (CW
9, II. par. 136 n.).
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
435
Karl Gustav Jung
na umu ideju o Antihristu. On je, svakako, napravio veliku priču
o svom anti - hrišćanstvu i sebe smatrao kao neku inkarnaciju
Antihrista - ali ne samo sa značenjem destruktivnog đavolskog
Hristovog brata već, novog Saosyanta. On će svakako u dovoljnoj mjeri uništiti stare vrijednosti, ali za neki bolji i viši ideal, za
neki moral koji je mnogo viši od hrišćanskog. On se zbog toga
ośećao kao pozitivni Saosyant, uprkos činjenici da je usvojio
naziv „imoralist“ i „Antihrist“. Takođe, i u Indiji postoji ideja o
spasiocu ili popravljaču koji se pojavljuje svakih hiljadu godina
u nizovima inkarniranih bodhisattvas; na primjer, bodhisattva
prošlog svijeta Buddha Amitabha, Buddha Sakya Muni stvarnog
sadašnjeg svijeta i Buddha Mitraya dolazećeg svijeta; postoje i
mnoge druge, zato što postoje i mnogi drugi svjetovi. Buddha
Amitabha je jedan od najvažnijih. Posebno je obožavan u Japanu, on je Buddha čistote, istine; a Matraya koji još treba do dođe
je Buddha savršene ljubavi.16 Ovo je ista ideja o periodičnosti. I
to je zasnovano na takvom iskustvu kao Ničeovo o arhetipskoj
figuri mudrog starca; on je neka izuzetna istorijska figura koja
sa sobom donosi miris prošlih vjekova, ośećaj sadašnjeg prisustva davnih vremena, kao da je vrijeme u potpunom zastoju i
5000 godina su upravo u dotičnoj sobi do 2000. godine naše ere.
Ja sam potpuno siguran, iz onoga što je Niče rekao o Zaratustri,
da ga je doživio kao identitet unutar sebe, koji postoji mnogo
hiljada godina prije njega, i da je još uvijek tu. Kad se ta figura
pojavi, on izlazi iz pozadine koja je još uvijek prisutna; pozvan
je da se pojavi u sadašnjoj epohi zbog potrebe vremena. Pošto je
Zaratustra rekao da je star trideset godina, on objavljuje izvjesnu
analogiju sa Hristom.
16 Buda Amitabha je „zaštitnik našeg sadašnjeg perioda svijeta“, (CW 11,
par. 912). Shakya Muni je istorijski Budha. Mitraya je Bodhisattva koji će biti
rođen 5000 godina poslije smrti Gautame.
436
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Seminar o Ničeovom Zaratustri
Onda mi ovđe imamo nagovještaj za mjesto đe je živio, on
napusti jezero svog zavičaja. Zašto bi tako mala stvar bila pomenuta? To je neki najbeznačajniji detalj, ali ako upotrijebite pravila interpretacije sna ovog simbola to je psihološki sasvim očaravajuće. Što bi bilo jezero nečijeg zavičaja i đe čovjek ide kad
napusti jezero?
Miss Hannah: Zar jezero njegovog zavičaja nije lično nesvjesno koje on napušta radi kolektivnoga nesvjesnog.17
Dr Jung: Sasvim tačno. Jezero je ograničeno i određeno za razliku od mora za koje se pretpostavlja da je neograničeno. Zato je
more uvijek simbol kolektivno nesvjesnog koje niđe nema granice, dok je jezero poput bića uvijek zaključanog u terra firma koje
uvijek simbolizuje svijest. To bi bila ta količina nesvjesnog koja
je zaključana u svijesti, savršeno kontrolisani dio od strane svijesti. Tako je jezero nečijeg zavičaja blisko lično nesvjesnom, taj
dio koji čovjeka povezuje sa ocem i majkom, braćom i stričevima, naslijeđenim okolnostima i tako dalje; ono je neko lijepo,
dobro znano mjesto koje svojom istorijom stvara početak nečijeg
života. Onda se Zaratustra pope na planine. Što je to?
Mrs. Crowley: Radi razmišljanja.
Dr Jung: Da, ali vi sasvim dobro možete razmišljati i u blizini
jezera. Na Tibetu su uobičajeni zahtjevi mudraca, s jedne strane
brijeg, a sa druge jezero, inter collem et aquam.
17 Đe su za Frojda nesvjesni sadržaji uglavnom potiskivanja, toliko rano do
1912. godine Jung je pisao o supraindividualnoj sveprisutnosti koju će on kasnije zvati kolektivno nesvjesno za razliku od ličnog nesvjesnog, (CW 5, par.
258.).
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
437
Karl Gustav Jung
Dr Bahadurji: On je želio da bude na višem nivou iznad običnog čovječanstva.
Dr Jung: Da, to je svakako neka analogija sa rishis, legendarnim
mudracima koji su živjeli na vrhovima himalajskih planina na
Tibetu,18 Ovi ljudi su živjeli još u samoći, tačnije na sumornom
mjestu između voda, poželjnije jezera ili rijeke i planinske strane,
visoko gore iznad običnih ljudi. To ośećanje je igralo veliku ulogu
u Ničeovom slučaju. Kada se popeo u Sils - Maria koji je blizu
šest hiljada stopa iznad nivoa mora, on je iskoristio da kaže da je
bio šest hiljada stopa iznad dobra i zla - to jest, iznad običnog
čovječanstva. Stoga se on sasvim dobro ośećao u Engandine - to
je vrlo visoki sprat. Dakle, to ovđe znači da je on ostavio kontrolisane obične zavičajne uslove, porodičnu psihologiju i popeo se
na posebno visoki nivo đe je povećao svoj horizont, kao što
mudraci idu na takva mjesta radi povećanja svoje svijesti i svog
horizonta, da se odvoje od haosa događaja da bi jasnije viđeli. Zato poslovica Lao Cea kaže: Onaj ko se odvoji da gleda iz daljine,
jasnije vidi.19 I u samoći on je pośednut svojim duhom, i deset
godina mu nije dosadilo. Ovđe je sljedeći detalj deset godina.
Mr. Allemann: Trideset plus deset otprilike čini doba koliko je
imao Niče kad ga je napisao.
18 Rishis su mudraci, gurui, komentatori, koji nastavljaju da budu inkarni-
rani kao učitelji.
19 Tao Te Đing (vjerovatno 4. vijek p. n. e.) - da bi se dostigao Tao nužno
se odvojiti od tenzija suprotnosti (enantiodromia) da bi postigao distancu od
konflikta i želje. Vidi CW 6, par. 358 - 370 i Put i njegova moć, ed. i prevod
Arthur Waley (New York, 1958, str. 141, i passim).
438
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Seminar o Ničeovom Zaratustri
Dr. Jung: Da, imao je trideset kada je otišao i četrdeset kada je
ostvario povećanje mudrosti. To je detalj iz njegovog života koji
nijeste znali, prvih deset godina nije imao učenike i zbog toga je
brinuo - čak i tada je imao samo jednog, svog mlađeg rođaka.
Ipak, mnogo kasnije uspio je preobratiti ljude za svoju mudrost.
Ovih deset godina je lako moglo imati posla sa tom činjenicom,
iako ja nijesam u to siguran. Ali, je takođe i psihološka činjenica da upravo čini vrijeme kad je počeo da piše Zaratustru, trenutak kada je napustio svoje planine.20 Ovđe opisuje kako je
došao da da svoju poruku čovječanstvu, njegovo se srce promijenilo. I tada stiže da prizove sunce. Dakle, kako biste vi razumjeli njegovo prizivanje? To je prvi događaj, prvo iskustvo
avanture. Ovo nije tako jednostavno kao naše vizije; imamo
određeni kod, ali je on ovđe neobilježeni tok voda.
Mrs. Fierz: Ako bi planinska visina bila više nego obična ljudska svijest, sunce bi bilo simbol te ljudske svijesti, koje je on
gledao toliko mnogo godina, i o kojem sada govori. To jest, on
bi bio na putu koji je mnogo više nego čovjekova svjesna psiha,
a pozdrav suncu bi bio ośećaj ili razumijevanje toga.
Dr Jung: Vi biste razumjeli ovaj simbol sunca kao objektivizaciju njegove vlastite superljudske svijesti koju je on stekao
kroz život, podižući je na taj viši nivo? Da, svakako sunce je
simbol središta svijesti, on je princip svijesti zato što je svjetlost.
Kad razumijete stvar, vi kažete, Ja vidim - i da biste viđeli vi trebate svjetlost. Suština razumijevanja, saznanja je simbolizovana
gledanjem sunca, mudrošću i sveznanjem sunca koje se kreće
20 Ničeovaa sesta navodi bilješku o njemu rođen je na jezeru Urmi, napu-
stio dom u njegovoj tridesetoj godini, došao u provinciju Aria, i za vrijeme
deset godina samoće u planinama sastavio Zend - Avista, (N / Djela, str. 14).
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
439
Karl Gustav Jung
iznad zemlje i sve vidi na svojoj svjetlosti. Tako bi bilo sasvim
moguće da on ovđe govori o svojoj personifikovanoj svijesti. To
je neki neobični performans, ako pokušate da se stavite u nevolju čovjeka koji je uvijek sam kao što je Niče bio, vi shvatate da
je vaša svijest počela da gleda u vaše vlastito lice. Vi ste uvijek
vaš lični govornik i vaš lični slušalac; uvijek gledate u vašu vlastitu svjetlost, u vaše vlastite oči. I tada vi dobro možete personifikovati svijest kao vašeg dnevnog partnera, dnevno dešavanje; čak možete i proklinjati vašu svijest kao vašeg jedinog
postojećeg druga.
Dakle, Niče u tim godinama poslije 1879. godine, kada je
napustio akademsko zvanje u Bazelu neprekidno je skitao živeći po malim hotelima i pansionima, ponekad na francuskoj i italijanskoj rivijeri i ljeti u Engadine, pomagan je od nekih bogatih
prijatelja jer nije imao svojih sopstvenih sredstava.21 I uvijek
sam, nije mogao ljude zadržati. Bio je željan prijatelja, uvijek u
potrazi za nekim prijateljem, ali kad bi pronašao nekog takvog
sirotog drugara on nikad nije bio toliko dobar i Niče je postajao
nestrpljiv da ode bez odlaganja. Ja poznajem ljude koji su lično
poznavali Ničea, zato jer je živio u mojem gradu Bazelu, tako da
sam čuo mnogo detalja takve vrste. Na primjer, na jednom od
svojih predavanja govorio je o Grčkoj i Graecia Magna u najentuzijastičkijim terminima, i poslije predavanja jedan mladić koji
nije razumio nešto što je on rekao - za ove obične studente bilo
je sasvim nemoguće da prate Ničeov izuzetni um - došao je do
profesora da ga pita o tome. Ali, prije nego što je mogao postaviti svoj skromni zahtjev Niče je rekao: Ah dakle, vi ste čovjek!
21 Niče je počeo da predaje na Univerzitetu u Bazelu 1869. godine, od 24
godine, i u penziju je otišao zbog slabog zdravlja 1879. godine. U svojim
narednim lutanjima u Bazel se vraćao s vremena na vrijeme. Penziju je imao
od Univerziteta.
440
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Seminar o Ničeovom Zaratustri
Plavo nebo Hellasa! Ići ćemo tamo zajedno! I mladić je pomislio: Kako ja mogu ići sa ovim čuvenim profesorom i otkud mi
novac da to uradim? i on je uzmicao sve dalje i dalje, Niče je
idući sa njim pričao o vječnom smijehu neba Hellasa i bog zna
što još dok mladić nije krenuo prema zidu. Tada Niče iznenada
shvati da se njegov kolega prepao od njegovog entuzijazma i
naglo se vrati nazad, i više nikad sa njim nije pričao. To je način
na koji je on postupao sa prijateljima, bio je potpuno nesposoban da se prilagodi ljudima, i kad ga oni u trenutku nijesu ispravno razumjeli on nije imao strpljenja za bilo koga. Takođe je bio
previše nestrpljiv i sa sobom. Bio je strašno, lakomisleno impulsivan. Volio je da bude pozvan na izvjesne društvene skupove,
ali ako je tamo bio piano svirao je ludački; od njega je odlazio
tek kad bi mu prokrvarili nokti na prstima. Ovo nije prećerivanje, ovo je činjenica. Sa svoje druge strane bio je smiješan. U
Bazelu to je prizvalo njegovu fantaziju da se pojavi u društvu
kao neki elegantni Englez. Tih dana Englez je smatran kao vrh
svega čudesnog, i oni su tada imali običaj da nose sive rukavice
i sive visoke šešire; tako je Niče išao uokolo u sivom redingotu,
sa sivim visokim šeširom i sivim rukavicama i mislio je da
izgleda poput nekog Engleza. A sa tim brkovima! Mi moramo
znati o ovim kontrastima da bismo razumjeli jezik Zaratustre.
Stoga možemo pretpostaviti da je ovo sunce o kojem on govori
stvarno velika svjetlost koju je dobijao i sa kojom je razgovarao
svaki dan, koja je svakako velika jasnoća njegove usamljene svijesti. I za račun ove činjenice sunce je njegova svijest, on za njega
može reći, Što bi ti radilo bez mene? Ja uvijek još postojim u
suprotnosti sa takvom sviješću. Kada ste potpuno sami sa sobom
takva svijest postaje takva poražavajuća činjenica da prosto zaboravite ko ste van te čiste svijesti. Zato ljudi koji su patološki svjesni sebe poništavaju svoju egzistenciju, oni ne pokušavaju da
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
441
Karl Gustav Jung
budu; oni uvijek stoje u svojoj svjetlosti, zato što su pobijeđeni od
svoje vlastite svijesti. On je ovđe više nego zadovoljan. On čak
postaje bolestan od samosvijesti i kaže, Što bi bilo ako ja ne bih bio
sa tobom, ja sa mojim životinjama, mojim orlom i mojom zmijom?
Dakle, što ovo znači? Što on stavlja suprotno suncu svijesti?
Mrs. Bailward: Instinkte.
Dr Jung: Da, životinje znače instinkte, ali što bi bio orao, a što
zmija?
Mrs. Schlegel: Orao bi bio intuicija, a zmija chthonic moći (gr.
duhovi zemlje, pp.).
Dr. Jung: Što vam znači chthonic moći.
Mr. Allemann: Prirodni duh, chthonic mudrost.
Dr Jung: Čovjek može reći duh, ali mi moramo znati što
chthonic znači. Pročitajte Keyseringovu novu knjigu, Le
Revolution Mondiale đe on govori o revolte des forces tellurgiques .22 To je chthonuic. Ali što je to psihološki?
Miss Hannah: Ako je orao intuicija ja pretpostavljam da je
zmija senzacije.23
22 Grof Herman Alexander Keysering (1880 - 1934) bio je svjetski putnik i
esejist. Njegova Le Revolution Mondiale et la Responsabilite de l‘Espirit
publikovana je u Parizu 1934. godine. U svojoj kritici Jung čini šalu na
Keysirlingov predlog da se osnuju kulturni manastiri, ali je otkrio ovu dobru
knjigu, (CW 10, par. 935 - 45). Vidi oba toma Pisama za Jungovu korespodenciju sa Keyserlingom.
23 Za Junga je intuicija psihološka funkcija kroz koju čovjek ima razumije-
442
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Seminar o Ničeovom Zaratustri
Dr Jung: To je istina, on takođe može biti uzet na opšti način
kao neko vazdušno biće. Dakle, orao bi bio duh, a zmija bi bila
tijelo zato što je zmija starovjekovna reprezentacija nižih svjetova, na primjer, stomak sa njegovim sadržajem i utrobom. Ona je
peristaltik kretanje, ona je personifikacija simpatetičkog sistema,
kao što je uvijek bila. Zato je ona uvijek personifikacija nečega
što dolazi iz tijela, seksualnosti i svake vitalne fizičke funkcije;
takođe svih činjenica stvarnosti, da stvari koštaju novac ili da ti
je soba prevruća, da ti je krevet tvrd, da je tvoja odjeća skupa, da
nijesi dobio određeni honorar; sve ove stvari su chthonic. I naši
odnosi sa svim vrstama ljudi koji nas uznemiravaju ili u kojima
uživamo su chthonic, sve što je na površini ove zemlje i što je
tako banalno da se neko teško usuđuje da o tome govori. S druge
strane orao visoko leti, on je blizu sunca. On je sin sunca - čudesno. Ptica svjetlosti, on je veoma visoko mišljenje, veliki entuzijazam. Na primjer, kad je Ganimed Zevsov glasnik uzdignut od
orla do olimpijskih visina, on je bio genij i entuzijazam mladosti
što ga je čvrsto držao i nosio bogovima na visine. Čovjek tako
može reći da je on duhovna, uzdižuća sila. Vi znate da se za orla
kaže da se spušta dolje i da odnosi ovcu ili čak i malo dijete; mi
ovđe u Švajcarskoj imamo tako zastrašujuće priče. On je ono što
duh može uraditi - duhovno uzdizanje, duhovni entuzijazam;
iznenada dok kruži iznad gomile duh nekoga izabere i podigne
ga u visine. I zmija bi bila la foraca terrestre. I što to sada znači
kada je on konfrontiran sa svojom sviješću od koje je umoran,
ove dvije simbolične životinje se pojavljuju s njegove strane?
Zapamtite, one su često s njim u knjizi.
vanje posredovano kroz nesvjesno, mogućnosti. Senzacije su njena suprotnost.
Vidi niže, 10. oktobar 1934. godine, red 3, o četiri osnovne funkcije.
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
443
Karl Gustav Jung
Mr. Nathall-Smith: On nije svjestan bića kontrolisanog od chthonic i spiritualnih sila; on je nesvjestan njihove egzistencije u sebi.
Dr. Jung: U redu, one bi bile ovđe neka vrsta korisnih sila.
Vidite, one uvijek igraju korisnu ulogu i mi ćemo se kasnije sresti s pasusom đe su orao i zmija isprepletani, i to znači izmirenje
suprotnosti. Kad ste u snu u društvu neke životinje što to znači?
Mr. Allemann: To znači da su vaši instinkti s vama.
Dr. Jung: Da, ali vi znate to nije uvijek slučaj, vi često idete
protiv instinkata ili ste u nekoj indirektnoj poziciji prema njima.
Tako kada tekst kaže da je Zaratustra sa svojom zmijom i svojim
orlom, to znači kao u snovima, da on ide uporedo sa svojim
instinktima; on je u pravu gledano iz spiritualne i chthonic tačke
posmatranja. U ovom slučaju, on je upravo u pravu u onome što
radi govoreći svojoj svijesti da je od nje umoran; on treba da se
odvoji od toliko mnogo svijesti. Vidite, to je bilo stanje čovjeka
koji živi samo sa i kroz svijest, bez posvećivanja pažnje instinktima. Ili, mogli bismo reći da je bio samo misaono svjestan živeći sa svojom svjesnom duhovnošću, bez razumijevanja o postojanju nesvjesnog, ovđe reprezentovanog sa orlom i zmijom. Tada
je on na strani nesvjesnog kada nesvjesnom može reći: Ja mislim
mi sada imamo bolji dio. Tada će on slijediti svoje nesvjesno.
Ako se neko razboli od svoje svijesti i bira drugi način, koja vrsta
simbolizma neizbježno slijedi? Što je sljedeći potez?
Dr Reichstein: Mjesec.
Dr Nuthall Smith: Silazak.
444
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Seminar o Ničeovom Zaratustri
Dr. Jung: Da, silazak, zalaženje, kad kažete doviđenja suncu,
naravno ono zalazi ili vi zalazite, ili oboje zalazite; to je silazak
u mrklu noć. Mjesec je u redu, vidite. To što radi Zaratustra
počinje s idejom zalaska poput sunca, der Undergang Zarathustras. Tada on nužno silazi u što?
Mr. Allemann: U svijet obične ljudskosti, kolektivitet.
Dr. Jung: Dakle, to je sasvim izvjesno da kad napusti sunce
svijesti on će sići do neke forme nesvjesnog. Pitanje je sada,
svakako, da li će tada nesvjesno biti projektovano ili će biti
forma pura (čist oblik, pp.). Ako je u svojoj čistoj formi ono
neće biti projektovano, on će tada ući u nesvjesno. To bi bila
noćna plovidba morem.24 Tako, kao što ste rekli to je silazak u
obični svijet u kojem je nesvjesno vladajući faktor, u običnom
svijetu svijest igra vrlo malu ulogu, on je uglavnom instinktivan.
Ali, mi nijesmo sposobni da kažemo da li je on sišao u čisto ili
projektovano nesvjesno, ako to nije bilo u pasusu koji smo pročitali za njegovu namjeru. On dolazi ljudskim bićima, čovječanstvu. I tu tekst kaže da on ide da uči mudrog između ljudi i siromašnog. Sve dok mudri ponovo ne postanu zadovoljni u svojoj
ludosti, i siromašni u svom bogatstvu. Tako, o čemu bi on učio?
Mrs. Crowley: O suprotnostima.
Dr Jung: Tačno, on ide da stvori enantiodromiu, on ide da
snabdije čovječanstvo onim što mu nedostaje, onim što mrze ili
24 Sveti Jovan od Krsta (1542 - 1592) radeći na temi iz Knjige o Joni, heroju
koji je bio progutan od morskog čudovišta i koji je poslije prolaska koji Sveti
Jovan zove tamna noć duše, ponovo rođen na obali. Vidi, CW 16, par. 479.
www. maticacrnogorska.me
MATICA, Jesen 2009.
445
čega se plaše ili što preziru, onim što su mudri ljudi izgubili, njihovom ludošću, i siromašne njihovim bogatstvom. Drugim riječima, on ide da obezbijedi kompenzaciju. Dakle, ja mislim da bi
bilo bolje da smo uzeli simbolizam na subjektivnom nivou i tada
bi to značilo-kada je Zaratustra bolestan od svoje svijesti on silazi dolje, na niže nivoe običnog čovječanstva, on će postati mudar čovjek koji je kompenzirao svoju mudrost ludošću. Dakle,
mi vidimo da je on na ovoj velikoj svjetlosti planine postao vrlo
mudar i izgubio svoju ludost - i vrlo siromašan izgubio svoje
bogatstvo.
Preveo s engleskog: Ilija Kapičić
446
MATICA, Jesen 2009.
www. maticacrnogorska.me
Download

20 ilija kapicic.pdf