Prelijepog proljetnog dana, trećega
marta ove godine, u
Jönköpingu je održana Dvadeset prva
godišnja skupština
Saveza bh. udruženja u Švedskoj.
Bosansko-hercegovačko
udruženje
”Sarajevo” iz ovoga
grada preuzelo je
ulogu domaćina i
obavilo je na najbolji mogući način, uz
svesrdnu pomoć djevojaka iz udruženja
„BiH“ Mjölby. Prije
početka Skupštine
prisutnima se predstavila folklorna
grupa udruženja „Sarajevo“.
Delegati iz 32 udruženja, njih 67,
prisustvovalo je ovom najvažnijem
godišnjem skupu predstavnika naših
udruženja.
Uvodnu riječ imao je Fikret Kadić,
predsjednik Saveza, koji je pozdravio
prisutne delegate i goste Skupštine. U
svome izlaganju Kadrić se osvrnuo na
proteklu godinu u kojoj su napravljeni značajni pomaci u organizovanju
saveznih smotri, gdje se sa uspjehom
tražila (i dobila) podrška švedskih
općina. Prijem u NBV, nagradno putovanje za pobjednike Smotre u BiH
i studijsko putovanje za aktiviste u
Brisel su događaji koji su obilježili
prošlu godinu. Redovne aktivnosti
Saveza obavljene su prema planu i sa
predviđenim troškovima. U saradnji
sa NBV-om počeo je rad na Strategiji
razvoja Saveza bh. udruženja. U ovoj
godini se obilježava 20 godina rada
Saveza i svečana akademija će se održati u gradu osnivanja, u Örebröu. Za
ovu godinu su smanjena sredstva od
Uprave za omladinska pitanja (Ungdomsstyrelse), ali to ne mora utjecati
na provođenje zacrtanih planova.
”Smatram da ćemo sa dobrim planiranjem aktivnosti, uz dobru organizaciju
rada, racionalno ponašanje i iznalaženje
novih mogućnosti finansiranja, uspjeti
finansirati sve naše aktivnosti i izmiriti
sve obaveze za 2012. godinu“, istakao
je Fikret Kadić.
2 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012.
Piše: Muharem Numanspahić
Skupštini su se obratili i pozdravili delegate: Alma Vražalica, prvi
sekretar BiH ambasade, Jonatan
Hjort, predsjednik saveza NBV-a,
Sofia Rosén, predstavnik NBV-a,
Irma Kilim, predsjednica Bosanskohercegovačkog omladinskog saveza
(BHUF), Azra Jelačić, predsjednica Bosanskohercegovačko-švedskog
saveza žena u Švedskoj, Izet Bešić
ispred Saveza logoraša BiH u Švedskoj, Fehim Halilović, predsjednik
Merhameta, Senada Bešić, predstavnica Bosanskohercegovačkog saveza
žena u Švedskoj i Merdana Ramezić, predstavnica FOLKSAMA.
Među gostima su bili i Aida Serdarević, predstavnica NBV-a, Edin
Pezo, potpredsjednik Saveza logoraša, Fikret Tufek, novinar „Bosanske
pošte“. Skupštini su prisustvovali raniji predsjednici Saveza bh. udruženja: Hamdija Tabaković, Muhamed
Babović, Nesib Karišik i Sadeta
Murić, te predsjednici i predstavnici regionalnih organizacija: Smajo
Murguz, Sead Maslan i Fikret Muratagić-Rako.
Radno predsjedništvo, koje su sačinjavali Sadeta Murić, Ferid Suljanović, Mujo Metaj, Melina Glavaš i
Alma Sejdinović, rutinirano je vodilo Dvadest prvu skupštinu.
Dnevi red i predloženi materijali
su prihvaćeni uz jednu manju dopunu, te je Glavni odbor Saveza bh.
udruženja oslobođen odgovornosti
za rad u protekloj godini. Kod pla-
niranja aktivnosti za
ovu godinu, pored već
predloženih,
Muhamed Babović je istakao
da imamo dva zadatka
kojima bi trebali posvetiti posebnu pažnju.
To su prijavljivanje za
glasanje na sljedećim
izborima, kao i planirani popis stanovništva.
„Onaj koji ne bude obavio ovaj drugi dio, imaće sto muka da dokaže
da je živ a ne da povrati
imovinu,“ slikovito je
istakao značaj popisa
stanovništva Babović.
Odlučeno je da se jedna
kruna po članu koje udruženje prima
kao podršku za aktivnost, odvoji za
humanitarnu pomoć.
Skupština je razriješila Fikreta
Kadića dužnosti predsjednika Saveza bh. udruženja, koji je iz privatnih
razloga spriječen da nastavi svoj rad.
Sadeta Murić se u ime Skupštine zahvalila Kadiću na izuzetnom doprinosu koji je dao unaprijeđenju rada
Saveza, kao i Ismetu Nuhanoviću,
bivšem potpredsjedniku Skupštine.
Za novog predsjednika izabrana
je Azra Jelačić, članica „Bosanske
Krajine“ iz Malmöa. Novi članovi
GO su Melina Glavaš, koja je izabrana za potpredsjednika Saveza, Smajo
Murguz i Jasmin Bajrić. Članovima
GO Fahudinu Muratagiću, Dževadu
Zahiroviću, Ekremu Šehiću, Beširu
Rašoviću, Muji Metaju i Enisi Deumić teku mandati. Po automatizmu u
GO ulaze predsjednik BHUF-a Irma
Kilim i predsjednik BHSKF-a koji
će biti izabran na njihovoj sljedećoj
godišnjoj skupštini
Na skupštini je prikupljena i humanitarna pomoć za učenika iz Travnika.
Opširnije na www.bhsavez.org
Slika: Glavni odbor i saradnici
Stoje: Dževad Zahirović, Fikret Kadić,
Nesib Karišik, Enisa Deumić, Azra Jelačić,
Smajo Murguz i Jasmin Bajrić
Sjede: Melina Glavaš, Muhamed Cerić,
Bešir Rašović, Mujo Metaj,
Ekrem Šehić i Irma Kilim
Intervju Hadžem Hajdarević, književnik (BiH)
Biti svjedok u
svome vremenu
Hadžem Hajdarević, pjesnik, prozni pisac, esejist, publicist, urednik izdanja drugih autora, dugogodšnji
predsjednik Organizacijskog odbora Međunarodne književne manifestacije „Sarajevski dani poezije”,
uza sve i povremeni politički aktivist u bosanskohercegovačkome društveno-političkom životu, rođen
je 18. jula 1956. u Kruševu kod Foče. Školovao se na Popovu Mostu (osnovna škola) i Sarajevu (Gazi
Husrevbegova medresa i Filozofski fakultet, studij južnoslavenskih jezika i književnosti). Živi u Sarajevu
i trenutno je uposlen na Institutu za jezik
Razgovarao: Amir Talić
• Prijatelji smo, dugo se znamo, ne moramo se persirati... Počnimo od države?
U politički nesređenoj BiH, kako ti, kao
pisac, kao kulturni i naučni radnik, odnedavno i političar, vidiš razliku između
pozitivnih i negativnih elemenata koji
čine današnju bosansku zbilju u dramatično zapetljanom klupku raznih „dejtona“ i „paradejtona“?
HAJDAREVIĆ: I samima sebi
često postavljamo ista ovakva pitanja
– koliko, zašto, dokle..., pa onda, više u
potištenosti negoli nadi, dajemo (ili,
bit će, umišljamo) neke moguće odgovore. Možda je naš ključni bosanski
„problem“ u tome što suviše naivno
i emotivno trčimo za „konačnim“ odgovorima... Lahko je reći da je Bosna
bolesno, razrušeno, umorno društvo;
ključno je pitanje koliko svako od
nas može neposredno sudjelovati u
ozdravljenju bh. društva. Ne živi se
od emocija i krupnih konstatacija,
još manje od tuge i (samo)sažaljenja. Sve će nas podaviti oštra pređa
iz dejtonskoga zamršenog klupka ne
budemo li dovoljno mudri, racionalni, odrješiti, sistematični u uspostavljanju onih akcionih prioriteta u kojima, metodom razbora, strpljivosti i
postupnosti, naša energija može doći
do punoga kreativnog izražaja.
• Gdje su korijeni takvog stanja društvene svijesti? Kako valorizirati postojeće vrijednosti, pa da, napokon, onaj
pozitivni dio bosanske supstance ispliva
ispod taloga i kala koji je pritišće?
HAJDAREVIĆ: Tu nema nikakve čarobne formule. Čarobnosti su
4 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012.
bliske brzim emocijama i maštarijama. Vremena koja su uslijedila nakon agresije i rata, pokazala su da
su u BiH, pod plaštom zaštite nacionalnih, duhovnih, državnopravnih
i samo Bog Dragi zna kojih „viših“
i „još viših“ interesa, najviše profitirali tajkunski i političko-mafijaški
lobiji. Njima je najviše odgovarala
strategija haosa. U običnom čovjeku odjednom su se „zgurdumili“ svi
„sveti“ i svi „sakralni“ pojmovi: nacija, država, zemlja, duhovnost, vjera,
patriotizam, domovina, pa su, barem
kad su Bošnjaci u pitanju, oni koji su
bili obavezni graditi državu i državne
institucije najviše mudrovali i kapriciozno „principijelisali“ uprazno, a
oni koji su morali brinuti za duhovno i moralno stanje naroda, narod su
svodili na vjersku i politički neosviještenu masu, te povlađivali kriminogenim pojedincima ili stranačkim
grupacijama. Da bi ikakav „pozitivni
dio bosanske supstance isplivao ispod taloga i kala“, najprije moraju
biti doneseni zakoni koji smiruju a
ne uznemiravaju bh. društvo. Živim
za dan kad će, na državnom nivou,
biti donesen zakon o porijeklu stečene imovine i kad će i bosanski „sanaderi“ sjesti na optuženičku klupu i
odgovarati na pitanja kako su trošili
bosanske živce i bosanske novce. Vjerujem u taj dan, kao što vjerujem i u
zemlju Bosnu.
• Ti si, prije i poslije svega, pisac. Kako
vidiš status i položaj pisaca u aktualnom
bh. društvu? Koliko je to uporedivo s
kulturnom atmosferom iz komunističkog
perioda?
HAJDAREVIĆ: Kultura se doživljava više kao budžetska nevolja
negoli kao realna životna potreba.
I ono novca što se odvoji za kulturu
prvenstveno je namijenjeno raznim
festivalskim, manifestacijskim, da
ne kažem teferičkim kulturnjačkim
potrebama. Tako, naprimjer, odnos
prema knjizi najjasnije pokazuje da
BiH sve više postaje beogradsko-zagrebačka kulturna, jezička, intelektualna, mentalna kolonija. Najmanje
dvije trećine novonabavljenih knjiga
za biblioteke u BiH kupljeno je od
izdavača iz Hrvatske i Srbije. Jedino
se, koliko-toliko, o kulturi i kulturnoj politici vodi računa u Kantonu
Sarajevo. Drugdje je odnos užasavajući. Uz to, u Sarajevu postoji stravična disproporcija između toga koliko
zajagme filmadžije i pozorištarci a
koliko, kao crkavica, ostane piscima i
slikarima. U tzv. „komunističkom periodu“ stanje u kulturi je bilo znatno
povoljnije u smislu institucionalne
sređenosti i poštovanja elementarnih
umjetničkoestetskih standarda.
• Društvo pisaca BiH? Koga ono predstavlja u kontekstu nacionalnih i entitetskih udruženja u našoj zemlji?
HAJDAREVIĆ: Društvo pisaca
BiH, najprije, predstavlja pisce, pisanu riječ, nastajuću bosanskohercegovačku literaturu. Kad kažem
bosanskohercegovačku, to ne znači da
litaretaura nema i svoj nacionalni
predznak, da bude i bošnjačka, crnogorska, hrvatska ili, pak, srpska.
Društvo pisaca BiH je multietnička,
otvorena, ideološki i stranački neuvjetovana spisateljska asocijacija;
svoje članove ima i u Banjoj Luci,
Mostaru, Brčkom, Livnu, Bihaću, u
svim krajevima BiH. Da je više političke i državotvorne pameti, Društvo
bi za one koji se busaju u prsa da su,
kao, za državu BiH moralo biti jedan
od bosanskih ponosa i prioriteta. Jedino od Kantona Sarajevo dobiva za
svoj rad, na godišnjem nivou, 18.100
KM, što nije dovoljno za elementarne
troškove. Dio sredstava se iskamči za
književnopromotivne projekte. Tu je
na prvom mjestu Međunarodna književna manifestacija Sarajevski dani
poezije.
• Postoji li ikakva saradnja između
Društva pisaca BiH i velikog broja bosanskih autora koji žive u dijaspori.
HAJDAREVIĆ: Koliko znam,
neka institucionalna povezanost ne
postoji. Postoje samo lične, prijateljske relacije, ništa više. Veliki dio značajnih bosanskih autora živi i stvara
u inostranstvu (Dragoslav Dedović,
Munib Delalić, Aleksandar Hemon,
Miljenko Jergović, Refik Ličina, Semezdin Mehmedinović, Safeta Obhođaš, Josip Osti, Faiz Softić, Enes
Topalović, mnogi drugi), i njihova je
literatura jedan od najboljih ambasadora BiH u svijetu. Postoji i veliki broj bosanskih autora u dijaspori
koji književnosti i svemu što je vezano za Bosnu prilaze s populističkih
pozicija. To je očekujuće i normalno
ukoliko ne dolazi do smutnje kad je
u pitanju poštovanje književnoestetskih standarda. Obradovala me je antologija bh. priče na švedskom jeziku
od prije dvije-tri godine u redakciji
profesora Izeta Muratspahića. To
je istinski patriotski čin! Koliko je
samo Bosanaca u SAD, Kanadi, u
skandinavskim zemljama, Australiji, u zemljama njemačkoga govornog
područja, u Francuskoj, zemljama
Beneluksa, a još nema antologije
bh. poezije ili priče na mnogom od
tih jezika. I za ono što ima, poput,
primjerice, antologije bh. poezije na
engleskom, koju je priredio Chris
Agee (Scar On The Stone, London,
1998.), zaslužni su stranci. Potpuno
je zakazala diplomatska mreža BiH.
Kad naletim na neku od internetskih
stranica bh. udruženja rasutih po bijelom svijetu, uhvati me tuga čime se
sve bave, koje ih sve prikaze i aveti
muče, a šta se sve prešućuje.
• Je li to govoriš zato što si na ponekim
internetskim stranicama na „crnoj listi“,
gdje se ide dotle da te se, kao svršenika
sarajevske Medrese, proglašava i islamofobom?
HAJDAREVIĆ: Upravo su neki
od tih tekstova, poput insinuantnih
objeda izvjesnog Agovića s portala
Bošnjaci.net ili psihotičnih tirada Fatmira Alispahića, direktna karikaturalna ilustracija naše političke i medijske samoizgubljenosti. Ideološka
piromanija i etiketomanija samo je
nesretni recidiv iz totalitarnih vremena. Tim se pisanijama ne vrijedi
baviti.
• Zadržat ćemo se na Društvu pisaca i
njegovim aktivnostima. O tim pitanjima
možemo kasnije... Šta bi mogao reći o
Međunarodnoj književnoj manifestaciji
Sarajevski dani poezije? Tu je i Nagrada „Bosanski stećak“. Riječ je o najvećoj
književnoj smotri u regionu...
HAJDAREVIĆ: Protekle, 2011.
godine su održani 50. Sarajevski dani
poezije. Manifestacija je okupila pje-
snike iz više od dvadeset zemalja. Nagradu/priznanje „Bosanski stećak“
za 2011. godinu dobio je istaknuti
američki pjesnik srpskog porijekla
Charles Simic. Nagrada se dodjeljuje
onom stranom ili domaćem pjesniku
koji, uz najviše književnoestetske domete u svome ostvarenom literarnom
opusu, vodi računa i o književnoetičkom aspektu napisane ili izgovorene
riječi. Simic je velik pjesnik i velik
čovjek. Sretan sam što su ovo priznanje/nagradu do sada dobili i Boris A.
Novak (Slovenija), Tadeusz Rózewicz (Poljska), Abdulah Sidran i još
neki drugi značajni pjesnici iz naše
zemlje, pa rahmetli Mahmud Derviš (Palestina), Otto Tolnai (mađarski pjesnik iz Srbije), Petar Gudelj
(Hrvatska) i dr. U sedmodnevnom
trajanju Manifestacije nastojimo, i
simbolički, povezati mnoge bosanske
rasutosti, pa su književni programi
održavani i u Banjoj Luci, Brčkom,
Goraždu, Mostaru, Sanskom Mostu, Tuzli, u mnogim drugim bh.
mjestima. Vodi se računa da dođu i
istaknutiji bosanski pjesnici koji žive
u inostranstvu. Sarajevo u maju postane pjesnička prijestolnica svijeta.
Norvežani su prije nekoliko godina,
kao specijalni gosti Manifestacije,
napravili i dokumentarni film o Sarajevu kao gradu poezije.
• Ako su već izdavaštvo i knjiga u takvome nepovoljnom stanju, ima li onda
bosanski pisac svoje čitaoce?
HAJDAREVIĆ: Uvijek se nadam
da dobri pisci imaju svoje čitaoce.
Bez obzira što i u književnosti marketing igra vrlo važnu ulogu.
• Uposlenik si Instituta za jezik u Sarajevu. Kako se odvija rad Instituta?
Objavljen je Rječnik bosanskog jezika. Kojim jezikom govorimo u Bosni?
Šta bi mogao reći o nasilju nad jezikom i
njegovoj politizaciji na prostoru BiH, ali
i u Srbiji, Hrvatskog, Crnoj Gori?
HAJDAREVIĆ: Institut za jezik
u Sarajevu funkcionira od ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Dugi niz godina bio je sveden na
puko preživljavanje. Prije tri godine
Institut je, kako si naveo, objavio veliki, jednotomni Rječnik bosanskog jezika. Radujem se da sam neposredno
sudjelovao u tom projektu. Kasnije
je, u redakciji direktora Instituta dr.
Ibrahima Čedića, objavljen i Rječnik
stranih riječi bosanskog jezika. Od aktualne vlasti u Kantonu Sarajevo očewww.bhsavez.org 5
Intervju Hadžem Hajdarević, književnik (BiH)
kujemo već obećanu pomoć za izradu
velikog pravopisa bosanskog jezika.
Pitanje jezika na južnoslavenskim
prostorima još uvijek je izloženo međusobnim upornim poricanjima i nacionalističkim uvjetovanostima. Često sam pisao da jezik nije nešto što
se posuđuje, iznajmljuje, uzima na
kredit, jezik je najvlastitiji dio čovjekova bića i identiteta. Narod bez jezika bi bio što i rijeka bez vode. Onaj
ko ti spori pravo na ime tvoga jezika,
spori ti i pravo da te ima, da postojiš,
da pamtiš... Fašizoidno je bilo kome
oduzimati pravo da svoj jezik imenuje onako kako misli i osjeća. Ne treba
bježati ni od toga da je pitanje jezika
i jedno od fundamentalnih političkih
pitanja. Ako prihvatimo aksiom da
je jezik elementarno osjećanje čovjekove slobode, onda o tome nema
raspravljanja... Ne bih se upuštao u
jezičku politiku u Srbiji, Crnoj Gori,
Hrvatskoj, ali mogu reći da me u
Bosni često žacne nagon za reduciranjem u izboru stilskojezičkih sredstava. Nervira me orijentalizacija
bosanskog jezika od strane pojedinih
autora u ravni usiljene i neprirodne
potrage za simboličkom funkcijom
jezika.
• Eto, naveo si me na sljedeće pitanje.
Šta bi mogao reći o ugroženosti bosanskog jezika kod naših raseljenih građana? Kako to riješiti?
HAJDAREVIĆ: Mislim da to više
zavisi od građana koji žive u inostranstvu negoli od nas koji živimo
u Bosni. U očuvanju jezika mnogo
se može učiniti preko domovinskih
udruženja, klubova, škola, organiziranih kulturnih, obrazovnih, sportskih i drugih manifestacija. Zahvaljujući saradnji Instituta za jezik u
Sarajevu, izdavačke kuće BH Most i
asocijacije aktiva nastavnika bosanskoga jezika u Švedskoj, ovih se dana
treba pojaviti Pravopisni priručnik bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika s osnovama gramatike za učenike i nastavnike bosanskog jezika u inostranstvu.
Projekt je dobio podršku Federalnog
Ministarstva obrazovanja, državnog
Ministarstva za izbjeglice i mnogih
drugih bh. državnih tijela, ustanova
i udruženja. Krajem prošle godine,
zajedno s direktorom izdavačke kuće
BH Most (Sarajevo) Muhudunom
Čolićem, sudjelovao sam u razgovoru
s nastavnicima bosanskoga jezika u
Malmöu, Geteborgu i još nekim mjestima u Švedskoj. Jezik se čuva kon6 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012.
tinuiranim čitanjem, njegovanjem
u krugu porodice i živom vezom s
bosanskim asocijacijama u zemlji u
kojoj se boravi.
• Ušli ste u politiku, zašto? Kosi li se to
sa slobodom pisca? Može li se sačuvati
obraz u postojećem političkom blatu?
HAJDAREVIĆ: Posljednjih sam
godina bio jedan od onih koji je govorio da mi se politika gadi, i zaista
mi se gadi, ali kakav bi to domaćin
digao ruku od svoje kuće ako je tu
njegovu kuću – nek mi se oprosti na
gruboj direktnosti – ugrozila, recimo, septička jama... On će, kao dobar
i odgovoran domaćin, nastojati da to
uredi. Ušli mi ili ne ušli u politiku,
moramo priznati da je politika ušla u
sve nas. Biti isključivo po strani, znači dozvoliti da u bosanskoj političkoj
bujici i dalje glavnu riječ vode „trupci“ što ih je poplava izbacila u naše
avlije i živote. Prihvatio sam se naći
na listi SDP-a da se sutra ne bih stidio pred djecom kako mi je u jednom
teškom i haotičnom vremenu bilo
svejedno. Tvrdim da BiH, kao državu, iz postojećega političkog blata,
iz svih dejtonskih i postdejtonskih
„jama“, jedino može izvući socijaldemokracija. Nikakva naciokracija,
turboideološka orgijanja, niti uskonacionalno kokošije sljepilo, nego
samo jednaka pravda i sloboda za sve
bh. tradicijske vrijednosti. U politiku
sam se upustio kao već zreo čovjek.
Nisam prije bio nikakav član ni SKJ,
ni SDA, ni ikakvoga, ni ičijega mindera. Već sam, kao pisac, dovoljno
poznat i afirmiran da mi nije trebala
nikakva promocija putem politike.
• U jednom si tekstu pisao da je BiH
više monokulturalna negoli multikulturalna.
HAJDAREVIĆ: Oduvijek to mislim i pišem. Način na koji se danas
govori o bosanskoj multikulturalnosti zapravo je ubrzano stvaranje
paraleriziranih naciokratskih suprotstavljajućih torova. Bosnu valja
braniti bosanskim a ne prolaznim
naciokratskim argumentima.
• To je ono tvoje „razdvajanje“ pojmova zemlja i država...
HAJDAREVIĆ: Da. Volim naglašavati kako imamo lijepu zemlju
u odnosu na dramatično neuređenu
državu. Bosna je bila i opstala zato
što je uvijek bila zemlja. Na nama je
da ustrajemo u gradnji jednako lijepe i prosperitetne države.
• Kritizirao si rad Islamske zajednice u
BiH. Kao da si u tihom sukobu s Rijasetom IZ-e?
HAJDAREVIĆ: Nisam nimalo sretan što sam, kako konstatiraš,
kritizirao rad Islamske zajednice, ali
bio bih još nesretniji i sebi nikad ne
bih oprostio da sam prešutio određene političke nesuvislosti i bahatosti.
Stalo mi je do institucije Rijaseta,
prosperiteta Islamske zajednice i
intenzivnije duhovne i moralne profilacije našega društva. U BiH smo,
međutim, bivali dovođeni u ponižavajuću situaciju da nam je počesto
banalizirano vjersko osjećanje te razrokim intereždžijskim smicalicama
banalizirana kultura i nacionalna
osviještenost ko smo to mi i gdje smo
to mi.
• Na kraju, ono sto je za mene kao pisca
lično i najvažnije u razgovoru s tobom.
Može li Hadžem Hajdarević biti samo
pjesnik i pisac s pogledom dječaka sa
Tjentišta u Sarajevu?
HAJDAREVIĆ: Može. I ne mora.
Pjesnici su ljudi koji ostanu biti
nagrađeni ili, pak, kažnjeni djetinjstvom. Moje djetinjstvo u selu Kruševo, blizu Tjentišta (Općina Foča),
trajna mi je životna radost i inspiracija. Nova knjiga pjesama, koja bi
trebalo da se pojavi početkom aprila
ove godine u izdanju zagrebačkoga VBZ-a, nosi naziv Sutjeska. To je
moja zavičajna rijeka. Kroz život sam
išao širom otvorenih očiju i otvorena
srca. Majka Hamida me je naučila
nježnosti prema životu, a otac Agan
opreznosti i osjećanju odgovornosti
prema obavezama.
• Je li šta u međuvremenu objavljeno?
HAJDAREVIĆ: Ovih dana mi
je, u izdanju sarajevske Dobre knjige, objavljena knjiga kolumni Život
u akvariju. Mada to nije književnost
u tradicionalnom njezinu razumijevanju, jako mi je važna ova knjiga.
Tu sam iznio neke vlastite poglede
na aktualne događaje i mijene. Biti
u vremenu, biti svjedok, živjeti, a
javno prešutjeti šta se svojom glavom i svojim srcem mislilo/osjećalo
o istom tom vremenu isto je i kao ne
biti u tom vremenu, ne biti ikakvim
svjedokom, zapravo, gotovo da znači
uopće i ne živjeti...
Opširnije na www.bhsavez.org
Ogromno interesovanje kod Bosanaca i Hercegovaca izazvao je film
Angeline Jolie ”U zemlji
krvi i meda”. Ovo je, bez
sumnje, ostvarenje koje će
se dugo pamtiti i o kome
će se pera lomiti u našoj
domovini. Za ovaj film je
istaknuti francuski filozof
i pisac Bernard-Henri Levy
napisao da je ” nevjerovatno istinit”. ”Silovanja kao
oružje rata, ponižavanje
ljudi kroz izmučena tijela
njihovih žena, to etničko
čišćenje, ja sam koristio
ne kao dekor već kao temu filma koji
sam ja snimao u Bosni. Riječ je o dokumentarcu iz 1994. godine. Ostvarenje je bazirano na ovim tragedijama,
ono je njihova rekonstrukcija skoro
20 godina poslije u mađarskim filmskim studijima, scenario, scene i sam
naziv filma su nevjerovatno istiniti i
vjerodostojno oslikavaju mračno na-
silje koje ja, nažalost, mogu potvrditi”, piše Levy.
Film je postao i lakmus preko
koga se oslikavaju odnosi u Bosni i
Hercegovini. Reisu-l-ulema Mustafa
ef. Cerić je rekao da je film „ U zemlji
krvi i meda“ najbolje što nam se desilo poslije Dejtona i da je ovo ostvarenje holivudske zvijezde i ambasadora
Ujedinjenih nacija, izuzetno značaj-
no za Bosnu i Hercegovinu
i za Bošnjake. Značaj ovoga filma shvatilo je i 7.000
posjetilaca na promotivnom prikazivanju filma u
sarajevskoj „Zetri“.
U RS-u film je zabranjen i nije prikazivan,
ali je blogerka Radost
Stroynik u privatnom stanu u Prijedoru organizovala gledanje Angelininog
rediteljskog
prvijenca.
Stroynik je izjavila da se
na taj korak odlučila “jer
je i ona deo naroda i ne
želi da dozvoli drugima da
u njeno ime vode ratove ili cenzurišu
umetnička ostvarenja“. To je iniciralo našu poznatu rediteljicu Jasmilu
Žbanić da izdvoji ovaj „čin istinske
hrabrosti, pobune i samopoštovanja
pojedinca“.
Film je u kinima BiH vidjelo već
preko 60.000 gledalaca.
Alema Pendek
Sarajevska zima po 28. put
Festival počeo ‘Buđenjem duhova’
Sarajevo je poznato po brojnim
kulturnim manifestacijama i festivalima. Od 1984. godine zimske mjesece u glavnom gradu BiH obilježava
“Sarajevska zima”, koja, predvođena
Ibrahimom Spahićem, svake godine
okupi više stotina učesnika iz svih
krajeva svijeta i koja građanima BiH
donese neke nove umjetnike, predstave, izložbe, umjetničke performanse.
Ni ovogodišnje nezapamćeno nevrijeme, te proglašenje vanrednog
stanja, nisu spriječili ili odgodili
“Sarajevsku zimu”. Festival je počeo
prema ranije utvrđenom programu,
s tim da je zbog snijega došlo do otkazivanja gostovanje izvjesnog broja
umjetnika, a došlo je i do promjene
termina pojedinih manifestacija, kao
i mjesta događanja.
Zavjesu na ovogodišnjem 28. po
redu izdanja Festivala koji će se s temom “2012” održavati do 21. marta
ove godine, imao je čast da podigne
performans “Buđenje duhova”, koji
je održan u najstarijoj bh. kulturnoj
instituciji, Zemaljskom muzeju BiH.
U
performansu
otvaranja festivala
učestvovaloje
125 mladih, što
je simboličan
broj jer je toliko godina u ovom mjesecu napunio
i Zemaljski muzej BiH, a performans
u režiji Nedžada Begovića satkao je
priču o Bosni, onoj prije stotina godina i onoj danas, protkanu različitim
mitovima i pričama.
“Neka se daleki svjetovi i umjetnosti sretnu. Otvorite um i srce, otvorite se jedni prema drugima, čuvajte
pahuljicu i nemojte se bojati čarolije
grada”, kazao je Ibrahim Spahić, direktor Festivala na njegovom otvaranju, naglašavajući da u ovoj priči nije
car go, već narod, koji je nesretan što
mu je vlast oduzela glas i pravo na kulturu, te napominjući da je ova godina
presudna za kulturu grada i BiH.
U prvim danima festivala publika
je imala priliku uživati u koncertu
umjetnika iz Koreje, koncertu pijaniste Karla Eichingera, jazz koncertu
danskih umjetnika, mogle su se pogledati i brojne izložbe, baletne predstave, filmovi, dramske predstave...
Inače, u okviru Festivala će biti
realizirani projekti iz različitih oblasti umjetničkog stvaralaštva, uz učešće više od 1.000 umjetnika iz 47 zemalja.
Posjetite web-stranicu za više informacija www.sarajevskazima.ba
Alema Pendek
www.bhsavez.org 7
Likovi aktivista Murat Hačković
Koreografije za
dušu i sjećanje
Svi će vam kazati da je ing. šumarstva Murat Hačković (45),
rođeni Sandžaklija (Crniš kod
Tutina), završio studij šumarstva u Sarajevu, Bošnjak u duši,
s osjećanjem za pravi folklor, čije
su se koreografije i ostvarenja u
„Dukatu” u Göteborgu pročule,
pa je tako ostavio neizbrisiv trag
na širim prostorima Skandinavije. Hačković je „Dukatov” dukat,
madžarija i safurin! Skroman,
tih, nenametljiv, a opet „strog”,
za poštovanje kroz rad, uvažavan kod sviju. Od malena je bio
odgovoran pa otud i „vukovac”
kao učenik generacije, ali folklor
je bio i ostao njegova vječna ljubav.Njime se bavi od 7. razreda
pa su ga TV-kamere zabilježile
još 1982. Godine u Tutinu, da bi
to potvrdio članstvom u najprestižnijem bh. ansamblu AKUD
„Slobodan Princip Seljo”. Nastavio
je s folklorom i u Švedskoj, gdje je
sinonim za uspješne koreografije, pa
po onoj narodnoj kažu, ne takmiči
se ako „Dukat“ nastupa! „Dukat“ je
slavu bh. folklora pronio gotovo po
svim zemljama Europe, nastupao
na gotovo svim saveznim smotrama kulture u Švedskoj, pobjeđivao
dok je bilo ocjenjivanja, nastupao
revijalno, na prošloj Saveznoj smotri kulture u Halmstadu pobijedio
i dobio nagradno putovanje u BiH.
Hačkoviću opet uspjesi ne znače ono
što drugi imaju kao kriterij, on želi
da folklor cvjeta u bh. mladosti, posebno dijaspori. Stigne biti i sa suprugom Nezirom, sinom Vahidinom
(9) i kćerkom Sarom (7), oni ga razumiju. Uspješan svugdje!
• Gdje si zaposlen?
U Volvo fabrici putničkih automobila, šef sam u dva pogona završne
montaže sa oko 50 radnika i zamjenik sam šefa finalne montaže sa oko
600 radnika u dvije smjene.
•Kako tvoja porodica gleda na aktivnost u „Dukatu“?
8 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012.
Šabović je tada bio u upravnom
odboru BiH udruženja u Göteborgu i na sijelu se slučajno povela
diskusija o folklornoj sekciji, koja
u to vrijeme nije imala koreografa. Na njegov sam prjedlog došao
da pogledam probu folklornog
ansambla i tu ”zaglavih” do dana
današnjeg. Ansambal sa 30-ak
članova bio je tek formiran, što
je bio i dobar preduslov da nastavim onako kako sam zamišljao da
novonastali ansambal treba da se
razvija u nešto što će da traje. Rezultat toga je danas očigledan.
Razgovarao: Fikret Tufek
„Dukat“ traži puno odricanja na poslovnom i privatnom planu. Primjera
radi, desetodnevna turneja, treba sa
vrlo odgovornog radnog mjesta dobiti odobrenje za putovanje, znajući
pritom da tvoj posao niko ne odrađuje i da te čeka. Onda, odsutan si
od porodice, koja je svjesna koliko
je „Dukat“ važan segment u našem
bitisanju van domovine i zato imam
ogromno razumijevanje.
• Od kada si u Švedskoj?
Od 1991. godine. Zapravo, Švedska
mi je bila suđena i moj dolazak nema
direktne veze sa ratom u Bosni. Moj
rahmetli otac je radio dugo u Švedskoj i ja sam u podsvijesti „znao” da
ću jednog dana i ja živjeti ovdje, no
to su bila maštanja koja su odudarala
od stvarnih životnih planova. Poslije završenih studija na Šumarskom
fakultetu u Sarajevu dolazim ovamo
kao turista.
• Kako si se uključio u „Dukat“?
U martu 1996. i to slučajno, ne mogu
reći ni po nagovoru ni po ličnom
angažmanu. Moj prijatelj Kemal
• Moto za rad u „Dukatu“?
Vrlo je jednostavan – jedna jedina
riječ: „opstanak”, u svakom pogledu značenja te riječi. Opstanak
naše kulturne baštine, opstanak
„Dukata“ kao takvog, opstanak
nas samih...
• Kako se priprema „Dukat“ za nastupe?
„Dukat“ je čitava mašinerija i pored
onog što se vidi na sceni potrebna je
logistika da se sve od početka dok
kraja odvija kako je planirano. Svijet
to ne razumije, pa često pitaju da li
bi „Dukat“ mogao da odigra samo
nešto malo. Kad je nastup u pitanju,
kod nas nema ni puno ni malo, ni ozbiljno ni neozbiljno, svakom nastupu
se prilazi sa ozbiljnošću i već unaprijed određenim smjernicama koje se
moraju ispoštovati: sastavljanje ansambla za nastup od onih koji su u
mogućnosti da učestvuju, spremanje
nošnji po imenu i prezimenu, zakazivanje proba… sve do momenta poslije nastupa dok ne saznamo da su se
svi vratili kućama.
• Kako se ti usavršavaš?
Imam sreću da imam veliko iskustvo
i odatle još uvijek crpim ono što mi
je potrebno u radu.Tu su i dobri kontakti s eminentnim osobama kroz
razmjenu iskustava.
• Šta ti znači rad u „Dukatu“?
Likovi aktivista
Ima svoje mjesto, posebno opečaćeno
ogromnim iskustvom sa dosta uspona, promjena, iznenađenja, iskušenja, razočarenja i svega onog uz ime
”institucije” kao što je „Dukat“.
• Planovi za budućnost?
Što se tiče rada u „Dukatu“, neće biti
značajnih promjena jer naš rad se
zasniva na već oprobanom receptu u
koji se stalno dodaju male promjene
za prilagođavanje. Veliki akcent se
stavlja na osposobljavanje kadrova
koji će „Dukat“ nositi i voditi dugi
niz godina. Što se mene lično tiče,
postoji jasan plan kako dalje i tačan
datum dokle, no to nije sada najvažnije.
• Šta predlažeš kao vrsni poznavalac
folklora?
Cilj nam je da folklorna tradicija,
između ostalog, bude znak prepoznavanja. Da bi folklorna tradicija
opstala, mora biti interesovanja za
nju, kojeg nema bez nadgradnje, kao
i u svakoj umjetnosti. Naravno, ne
nakaradne nadgradnje, nego spoja
izvornog sa klasičnim, sa tonovima
modernog. Okrenemo li se primijetit
ćemo to isto svuda oko nas, pa zašto
ne uradimo isto i sa folklorom. To je
ono što smo mi u „Dukatu“ testirali
i preživjeli!
Portreti entuzijasta
Siketovo dječije carstvo
Vehid Degirmendžić-Sike je iz
Olova. U Švedsku je došao krajem
1995. godine. Ništa neobično. Dolje
rat i stradanje, a ovdje mir i - nada.
Priključuje se porodici (supruzi
Maidi i malodobnom sinu Dini).
Dijeli sudbinu hiljada drugih, ali
je danas, ipak, po nečemu poseban.
Vehid vodi jedan neobičan klub za
djecu i mladež, koji izaziva širu
pažnju i respekt. Pokrenuo ga je
2000-te, a u međuvremenu i njegova se porodica povećala za još jednog člana - kćerku Azru.
Kada dođete u prostorije kluba, koji se nalazi u geteburgškom
naselju Hjällbo, bolje rečeno u
dječije carstvo, imponira besprijekorna čistoća, kao u apoteci. Malo
je čudno, s obzirom na „klijentelu”
koja ispunjava prostorije. Sve je tu
na svome mjestu: rekviziti za stolni tenis, bilijar, šah, pikado, tv i
kompjuterske igrice, te mnogobrojni
muzički instrumenti. Klub je internacionalnog karaktera, jer kako reče
Sike, „ni sam ne znam iz kojih sve
zemalja, osim Bosne i Hercegovine,
dolaze djeca. I ne treba da znam, sva
su djeca svijeta ista”.
Sike ne voli da priča o sebi i jedino što sam saznao o njemu bilo je to,
da je prije zaposlenja u općini Olovo,
radio kao profesionalni muzičar, pa
nije ni čudo što u klubu postoji tako
puno muzičkih instrumenata. „Da
bi uspješno mogao raditi sa djecom”,
veli, „prvo moraš zadobiti njihovo
puno povjerenje. Moraš im ući u
dušu. Djeca ne vole laž, ne vole namrgođena lica. Uz to”, naglašava,
„moraš imati volju, strpljenje i jasan cilj.”
A ovdje je jasan cilj: što više
spriječiti da djeca svoje slobodno
vrijeme provode na ulici. „Taj strah
od ulice”, kaže Sike, „svakom roditelju visi kao Damaklov mač nad
glavom.
Dovoljna je jedna mala greška
da se dijete otisne i osjeti naličje
ulice. Posljedice toga su poznate
(prva cigareta, prva čaša pića, prvo
probanje droge, nasilničko ponašanje itd.)
Ja ovdje, kroz zabavno-edukativni program sa djecom, a imam
ih 207, nastojim da oni izbjegnu te
neželjene posliedice. Razgovaramo,
igramo se, učimo, družimo… Ovakav rad u klubu prepoznat je i od
odgovornih u komuni, koja jednim
dijelom participira u finansiranju
našeg programa, a vrlo česti gosti su
nam direktori i nastavnici ovdašnjih
škola.“
Muhamed Kapetanović
www.bhsavez.org 9
Vijesti iz udruženja
Udruženje ”BiH” Norrköping za Dan nezavisnosti BiH
Prigodnim programom pod sloganom ”Bosna, to je jedna dobra
zemlja”, sekcije Udruženja ”BiH” iz
Norrköpinga obilježile su Prvi mart
– Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Bila je to prilika da se starije
generacije, a posebno generacije rođene u Švedskoj, podsjete kako je to
bilo prije dvadeset godina. Nakon intoniranja himni Bosne i Hercegovine
i Kraljevine Švedske, o historijskim
činjenicama vezanim za put BiH od
Referenduma za nezavisnost i međunarodnog priznanja BiH kao suverene države, do agresije i ”Dejtonskog
mira”, govorila je Azra Sarajlić. Pjesnik Nedžad Ibrišimović je poetski
naslikao najljepšu sliku Bosne, a te
njegove slike-stihove odrecitovala je
Medina Purić, učenica trećeg razreda osnovne škole. Članica Mješovitog
hora, Baisa Mujakić, recitovala je stihove pjesnika Hamde Čame ”Ljubav
prema Domovini”. Veterani amaterskog kulturno-umetničkog rada – članovi Mješovitog hora, još jednom su
bili tu da svojim učešćem uveličaju
ovu svečanost. Pod dirigentskom pa-
licom Nihada Mujakića izveli su pjesmu ”Ruse kose curo imaš”, za koju
mnogi balkanski narodi tvrde da je
njihova, a ona je ipak najviše bosanska. Završnicu su imale sve kategorije folklorne sekcije ”Zlatni ljiljan”,
sa koreografom Farukom Sarajlićem.
Za neke je ovo bio prvi nastup pred
”pravom publikom”, pa su zato dobili i najviše aplauza. Za one koji su i
pored sutrašnjeg radnog dana mogli
ostati duže, pjevali su i svirali Nihad
Huskanović i Sanjin Jegić. Scenario i
konferansu svečane akademije preuzeo je na sebe Muhamed Mujakić.
T.S.
Skenirano iz novina
Bh. udruženje iz Emmabode je četvrtog februara uspješno organizovalo
deveti po redu fudbalski turnir za veterane. Osam ekipa, čiji igrači su bili
stariji od 33 godine, odigrali su fin i miran turnir, kako i priliči ozbiljnom svijetu, reče nam predsjednik udruženja Nihad Bešić. Odlika ovoga turnira je
učešće kako bosanskohercegovačkih tako i švedskih ekipa. Finalna utakmica
između ”BiH” iz Alveste i ekipe Madesjö završena je pobjedom Alveste sa 3:2.
U borbi za treće mjesto „BiH“ Värnamö nadigralo je ekipu ”Södra Timber”
iz Långasjöa sa 1:0. Iz Alveste dolaze i Džemil Vajrača, proglašen najboljim
igračem, i Mustafa Memić, najbolji golgeter. Uspješno je organizovana i prodaja lutrije, te prikupljanje humanitarne pomoći za srčanu operaciju Aladina
Bašića. Domaćini vas srdačno pozivaju da se dogodine prijavite za deseti,
jubilarni turnir.
10 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012.
Ravnopravnost među ljudima i raznovrsnost u društvu, bile su teme
o kojima se raspravljalo u gimnaziji Sunnerbo u Ljungbyju. Cilj ovih
tematskih dana bio je spriječiti rasizam i mržnju prema strancima.
Aktivno učešće u ovoj manifestaciji uzeli su članovi bh. udruženja
„Una“ Ljungby, koji su odgovarali
za plesni program, te za predstavljanje bosanskohercegovačke kuhinje.
Vijesti iz udruženja
Iz bh. udruženja ”Ljiljani” Hallstahammar dobili smo zanimljiv
prijedlog: takmičenje bh. udruženja
pod motom: „Ko ima najbrojniju i
najsređeniju zbirku sportskih trofeja?“ Posredstvom bračnog para Cerić – Sevdžide i Smaila, dobili smo
hronološki i po disciplinama sređen
popis osvojenih sportskih trofeja od
osnivanja udruženja, pa do danas.
Od 1994. godine do danas osvojeno
je 37 pehara. U fudbalu su pehari
najbrojniji – 25: za prvo mjesto 14, za
drugo 5 i za treće mjesto 6. Žene su u
košarci 1994. godine u Västeråsu bile
prve, muškarci u stonom tenisu imaju jedno treće mjesto. U nadvlačenju
konopca jednom su bili prvi, a dva
puta drugi, a u šahu su osvojili 7 pehara – 5 za prvo i 2 za drugo mjesto.
U prilogu je i fotografija sportskih
trofeja u uzornom udruženju ”Ljiljani” iz Hallstahammara.
Bh. udruženje ”Ljiljan” i sam
grad Växjö (Vekše) spremni su da
ugoste Bosance i Hercegovce na
Smotri kulture i školstva, sedamnaestoj po redu. Sve pretpostavke su
ostvarene za divno jednodnevno
druženje starih prijatelja.
Prvi dio programa, gdje ćemo se
predstaviti našim švedskim i drugim prijateljima, predviđen je za
nastup na Storgatanu, najprometnijoj pješačkoj ulici. Ovaj prostor je
u blizini Konserthuset (Koncertna
kuća), mjesta gdje će se održati najmasovniji susret amatera, kulturnih
djelatnika bh.dijaspore.
Konserthus je moderna građevina, otvorena 1991. godine. Sastoji
se od četiri zgrade ukupne površine od 15.000 m2. Veći od dva foajéa
ima površinu od 1.100 m2 i idealan
je za izložbe. Prozračnost i otvorenost Koncertne kuće daje 5.000 m2
staklenih površina. Sala u kojoj će se
održavati naša smotra nosi ime operske dive Christine Nilsson i prima
800 osoba. Sjedišta su poredana kao
u amfiteatru, tako da svaki posjetilac ima nesmetan pogled na veliku
scenu od 300 kvadrata.
Akustičnost ove sale je na dobrom glasu i među operskim pjevačima.
Planirajte 19. maj u vašim kalendarima za susret sa prijateljima,
ovaj put u Växjöu, najzelenijem od
svih evropskih gradova.
www.bhsavez.org 11
Intervju Fikret Kadić
Na kraju mandata
Uvrstili smo Saveznu smotru
u kulturna dešavanja
švedskih komuna
• Dvije godine si predsjednik Saveza bh.
udruženja. Kako si doživio taj period?
Bila je to za mene istovremeno
čast i velika obaveza. Svoje slobodno
vrijeme posvetio sam radu za Savez
bh. udruženja, a obaveza je bilo napretek. U radu nisam štedio sebe, ali
ni kolege iz Glavnoga odbora. Na samom početku bilo je određenih nesporazuma koje sam uz pomoć većeg
dijela članova GO i udruženja uspio
riješiti. Kad danas razmišljam koliko
sam vremena potrošio na nečije ”dobre namjere”, a nisam se bavio onim
što sam planirao, osjećam se u duši
nezadovoljno. Međutim, kad analiziram urađeno u dvogodišnjem periodu, ipak sam zadovoljan postignutim
i moj mandat smatram uspješnim.
• Napravljene su promjene u načinu
rada i organizovanja Saveza i njegovih
aktivnosti. Kojim promjenama si najviše
zadovoljan?
Promjene su bile neophodne, ali
one idu sa dozom rizika. Dio promjena je u normativnom dijelu. Napravili smo sporazume o saradnji sa
Bosansko-hercegovačko-švedskim
savezom žena i sa Bosansko-hercegovačkim omladinskim savezom u
Švedskoj. Tu su još promjene naših
normativnih akata. Tu mislim na
statutarne promjene sa ciljem smanjenja broja članova GO, pravilnike
o unutrašnjoj organizaciji, smanjili
smo broj i vrijeme trajanja sjednica
GO, uveli internet sjednice. Prijem u
članstvo NBV-a znači i novi pristup
u saradnji sa ovom organizacijom. Sa
NBV-om ostvarili smo i jedno grupno
studijsko putovanje u Brisel, kao nagradu za volonterski rad u izvršnim
organima Saveza. Imamo urađen i jedan projekt kojeg ovih dana podnosimo Upravi za omladinska pitanja
12 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012.
(Ungdomsstyrelsen).
Ono čime sam najviše zadovoljan
su promjene u načinu organizovanja
Savezne smotre kulturnog stvaralaš-
tva i školstva. Uvrstili smo, napokon,
Saveznu smotru u kulturne aktivnosti grada u kojem je održavamo i
time smo ostvarili mogućnost dobija-
nja finansijske podrške. Istovremeno
smo izašli jednim dijelom programa
iz zatvorenog prostora i predstavili
našu kulturnu baštinu na otvorenom.
Jedan dio promjena se odnosi na drugačije propozicije za organizovanje
Regionalnih i Savezne smotre,
• Zbog porodičnih i zdravstvenih razloga napuštaš funkciju predsjednika.
Kojim putem, po tvom mišljenju, Savez
treba nastaviti?
Dvije godine su vrlo brzo prošle,
kao da je jučer sve to počelo. Međutim, obaveze nose čovjeka, uzimaju svoj danak, umoran sam, imam i
zdravstvenih poteškoća, tako da su i
to razlozi da se povučem i oslobodim
dijela obaveza.
Što se tiče Saveza bh udruženja,
on nastavlja svojim tokom. Svi ti ljudi
koji su bili angažirani u i oko Saveza
su prolazni, pa i ja, samo on ostaje. U
svom radu Savez je imao uspona i padova, kao i organizacionih promjena,
ali je nastavljao sa djelovanjem. Činjenica jeste da imamo krizu volonterskog rada i manje sredstava, tako
da to ima i imat će uticaja u daljem
radu. Zato i jesmo započeli rad na
Strategiji razvoja koja će obuhvatiti
analizu stanja u Savezu i bh. udruženjima, sagledati naše realne mogućnosti i želje u ovom vremenu, doći
do odgovora šta to želimo i kako da
ostvarimo. Progonoze su nezahvalne,
Azra Jelačić
Nova predsjednica Saveza bh. udruženja u Švedskoj je Azra Jelačić, djevojačkog prezimena Memić. Azra je rođena u Banjoj Luci, na Adi, 1961.
godine. Po završetku elektrotehničke škole radila je u „Slateksu“ i „Jelšingradu“. Udajom za Nihada 1983. godine uzima prezime Jelačić, koje
sa ponosom nosi i ne planira ga, kako kaže, mijenjati. Kao novovjenčani, preseljavaju se u naselje Hiseta u Banjoj Luci. Imaju dva odrasla
sina Mirzu i Nermina. Familija je protjerana iz Banje Luke u aprilu
1994. U izbjegličkom centru Gašinci ostaju tri mjeseca, a nakon toga
dolaze u Švedsku, u Malmö, gdje i danas žive. Od 1999. godine zaposlena je u Bladins školi. Prije mjesec dana završila je višu pedagošku školu
(Lärarhögskolan) u Malmöu, te se vratila na posao u Bladins skolu.
Bez iskustva u društvenom djelovanju u bivšoj Jugoslaviji, ali sa tananim osjećajem za ovu vrstu rada, ovdje, u Švedskoj, 1998. godine počinje njen angažman vođenjem aktiva žena, te Odbora za kulturu u udruženju „Bosanska Krajina“. Inače, cijela familija Jelačić je, svako na svoj
način, dala doprinos u ovom udruženju. 2004. godine postaje predsjednica ovog udruženja. U Glavni odbor Saveza bh. udruženja ulazi 2005. i
tu ostaje do 2008. godine. Te godine postaje predsjednica Bosansko-hercegovačko švedskog saveza žena te, po toj funkciji, ostaje i dalje među
članovima GO Saveza bh. udruženja. Sve ovo vrijeme angažovana je u
GO Skåne kotara, obavljajući odgovorne zadatke.
Za predsjednicu Saveza bosanskohercegovačkih udruženja izabrana je
3. marta 2012. na XXI skupštini održanoj u Jönköpingu.
ali još uvijek imamo entuzijasta koji
će nastaviti sa radom, unoseći nove
ideje i svježu krv, koristiti dosadašnje
iskustvo i odoljeti svim izazovima.
Pitaš me, kojim putem treba nastaviti - ja kažem, svi putevi vode u
bazu, tamo treba čuti članstvo, upoznati ljude na terenu, steći njihovo
povjerenje. Treba obrazovati članstvo
u smislu volonterskog angažmana i
uključivanja u švedsko društvo kako
bi znali iskoristiti postojeće mogućnosti ove zemlje. U svakom gradu
gdje imamo naše bh. udruženje, ono
mora biti prepoznatljivo radom i angažmanom u sistemu komune.
Na kraju, neka mi bude dozvoljeno da parafraziram Kenedija: ”Ne
pitaj šta Savez može učiniti za tebe,
nego šta ti možeš učiniti za Savez.”
Odbor za kulturu Saveza bh. udruženja u Švedskoj
Na sastanku Odbora za kulturu
Saveza bh. udruženja u Švedskoj,
koji je održan 28. januara 2012. u bh.
udruženju ”BiH” u Göteborgu, raspravljano je o ”Utvrđivanju prijedloga načina organizovanja regionalnih i savezne smotre kulture”.
Bešir Rašović, predsjednik odbora za kulturu, istakao je u uvodu
da se nakon višegodišnjeg rada mora
neizostavno pristupiti racionalizaciji
završnih regionalnih i savezne smotre kulture.
„Do sada je“, kazao je Rašović,
„bilo deset muzičkih i govornih kulturnih sadržaja, te je vrijeme ili da se
oni razdvoje u dvije grupe ili da se
izvrši značajna racionalizacija kroz
skraćivanje trajanja sadržaja i smanjenje broja kulturnih sadržaja.“
Fikret Kadić, predsjednik Saveza
bh udruženja u Švedskoj, podržao je
inicijativu i rekao da je više nemoguće da savezna smotra traje preko deset
sati, da će se skratiti kulturni sadržaji
na kreativno dozvoljeni nivo, te da na
saveznoj smotri više nema potrebe da
se prikazuju kulturni sadržaji u kojima ne učestvuje više udruženja.
Ovakav pristup organizaciji regionalnih i savezne smotre kulturnog
stvaralaštva podržali su i članovi odbora za kulturu: Rabija Arslanagić,
Mujo Metaj, Faik Saltagić, Fahrudin
Muratagić i Enisa Deumić.
Nakon iscrpne i veoma kvalitetne
rasprave doneseni su zaključci:
Očuvaće se masovnost kroz jedinstvenu izvedbu muzičkih i govornih
sadržaja u jednom danu. Formiraće
se jedinstven stručni žiri za regionalne smotre koji će vršiti selekciju najboljih ostvarenja za saveznu smotru.
Smanjiće se minutaža u svim kulturnim sadržajim, te reduciranje sadržaja na saveznoj smotri. Sve kulturne
tačke moći će se izvoditi samo pod
uslovom da se premijerno prikazuju.
Izvršiće se i racionalizacija u vođenju
programa kombinacijom voditelja i
korištenjem elektronskih najava na
platnu.
Predloženo je, a na sjednici Glavnog odbora i usvojeno, da se Savezna
smotra kulture održi 19. maja 2012.
godine u Växjöu, Konserthus, gdje će
prije takmičarskog dijela, nastupiti
oko 600 učesnika iz bh. udruženja u
nošnjama u centru grada.
Fikret Tufek
www.bhsavez.org 13
Mina 13 år med bosnierna
Det har varit en spännande resa.
Genom NBV (Nykterhetsrörelsens
Bildningsverksamhet) har jag mött
så många olika människor från Bosnien & Hercegovina. Jag har haft privilegiet att under lång tid lära känna
många bosnier. Vi har mötts på resor
och konferenser, seminarier och i
projekt.
Vi har nu äntligen varit med om
att välkomna bosnisk hercegovinska
organisationer som Medlemsorganisationer (MO) och ägare till NBV!
Vilken resa!
Allt detta har fått mig att reflektera lite kring den bosniska folksjälen.
Naturligtvis finns det lika många
sätt att leva och tänka som det finns
bosnier.
Ändå vill jag ge er några av mina
tankar:
Alla dessa fantastiska, hängivna
kvinnor! Så många varma tankar och
goda bakverk jag fått del av under
alla dessa år. En av mina allra bästa
väninnor, Fadila, är från Bosnien.
Hon är trohet, godhet och humor i en
härlig blandning! Hon har gett mig
14 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012.
så mycket. Hon säger att hon reser
hem, när hon reser till Bosnien, men
när hon sedan reser tillbaks till Sverige reser hon också hem!
Man är mycket stolt över den
egna kulturen och har många stora
manifestationer! Det är viktigt att
visa respekt och aldrig låta omvärlden glömma det förfärliga som hänt
i kriget. Det egna språket talas länge
och gärna med uttrycksfullhet och
många gester. Man tycker om högtidliga ceremonier och reser sig respektfullt för både den bosniska och
svenska nationalsången och flaggan.
När man samlas sjunger man gärna
de bosniska sångerna med stor inlevelse och alla kan texterna!
Ivriga att bidra till det svenska
samhället, flitiga och intelligenta,
har många bosnier redan börjat en
karriär i Sverige. Ambitiösa och intresserade är de eftersökta både som
personal och som förtroendevalda.
NBV och Nykterhetsrörelsen har all
anledning att vara glada att de valde
oss!
Finns det då inget som är svårt
med att arbeta tillsammans med bosnierna? Jo, visst kan det finnas jobbiga typer även här. Var finns inte det?
Fördomsfulla, envisa, maktmänniskor har jag stött på, och särskilt några män kan använda härskartekniker
mot mig som kvinna. Ett annat problem är att en del bosnier inte kan
svenska och jag inte kan bosniska,
så det blir lite tröttsamt efter ett tag.
Dessutom har jag lite svårt att fördra
att man röker så ofta och så mycket.
Men detta betyder ändå ganska lite,
då jag har fått bilden av ett fantastiskt folk!
Bosnierna har kommit för att
stanna, hoppas jag! Vårt svenska
samhälle har stor glädje av att de
finns! Jag tror att när man sedan tittar tillbaka på den här perioden i vår
historia, kommer vi att se hur viktiga
bosnierna varit för att vi i Sverige ska
kunna fortsätta att bygga ett samhälle fyllt av kreativitet, värme, stolthet,
omtanke och kärlek.
Ulla Lingesjö,
Verksamhetsutvecklare på
NBV Förbundet
Osjećam se privilegovanom da
sam imala priliku da upoznam mnoge Bosance i Hercegovce u Švedskoj,
ali i jedan značajan broj u BiH. Dabome, zahvaljujući NBV-u srela sam
ljude porijeklom iz cijele Bosne i
Hercegovine, kako stare tako i mlade, žene i muškarce, i upoznala se sa
njima. To je jedan uzbudljiv doživljaj. Zajedno smo putovali, održavali
konferencije, seminare, a i realizirali
zajedničke projekte.
I konačno smo dočekali i to da
bosanskohercegovačke organizacije
postanu članice i vlasnice NBV-a.
Zaista interesantan zajednički put!
Sve ovo me je navelo da malo razmislim o duši Bosanaca i Hercegovaca.
Naravno, koliko ima Bosanaca i Hercegovaca isto toliko ima i načina na
koji žive i razmišljaju. Ali, ipak, ja ću
iznijeti nekoliko mojih razmišljanja.
Te sve fantastične, odane žene!
Mnogo, mnogo inspirativnih ideja,
srdačnosti i konstruktivnih mišljenja sam čula i dobila, i mnogo ukusnih kolača sam probala u toku ovih
godina. Jedna od mojih najboljih prijateljica, Fadila, je iz BiH. Odanost,
dobrota i dobra volja, sjajna je kombi-
nacija. Jako puno mi je pružila. Ona
govori ”idem kući” kada putuje u Bosnu, ali poslije, kada putuje nazad u
Švedsku, kaže isto ”idem kući”.
Bosanci i Hercegovci ponosni su
na vlastitu kulturu koju predstavljaju
na mnogim manifestacijama. Važno je
pokazati respekt i ne dozvoliti svijetu
da zaboravi strahote koje su se desile
u toku rata. Vlastitim jezikom pričaju
rado, izražajno i sa mnogo gestova.
Svi mi volimo svečane ceremonije
na kojima se sa uvaženim respektom
podjednako ustaje na intoniranje
bosanskohercegovačke ili švedske
himne i uzdizanje zastava. Kada se
okupe, rado pjevaju bosanske pjesme, sa velikim uživanjem i svi znaju
tekstove pjesama.
S najvećim žarom žele dati doprinos švedskom društvu, marljivi i
inteligentni, mnogi Bosanci i Hercegovci su započeli svoju karijeru ovdje
u Švedskoj. Ambiciozni i zainteresirani, poželjni su, kako kao zaposleni,
tako i kao dobrovoljno angažirani.
NBV i Trezvenjački pokret imaju sve
razloge da budu sretni što su izabrani
za saradnike.
Nameće se i pitanje: postoje li
poteškoće u saradnji sa Bosancima
i Hercegovcima? Da, postoje osobe
sa kojima se teže sarađuje, ali gdje
nema napornih ljudi? Srela sam različite ljude, od onih sa predrasudama, tvrdoglave, moćnike, a posebno
nekoliko ljudi koji znaju da iskoristite vještinu vladanja prema meni kao
ženi. Jedan drugi problem je da dio
Bosanaca i Hercegovaca ne poznaje
dovoljno švedski jezik, a ja ne znam
bosanski, što dovodi do otežavanja
i zamaranja u komunikaciji. Uz to,
teško mi je naći opravdanje da jedan
dio njih puše, i to mnogo. Ali sve ovo
je prilično malo i ne remeti sliku
koju sam dobila da se radi o jednom
fantastičnom narodu.
Bosanci i Hercegovci će ostati
ovdje u Švedskoj, ja se nadam! Naše
švedsko društvo ima velike koristi da
ste vi ovdje sa nama. Ja vjerujem da
u budućnosti, kada se jednom bude
gledala historija sadašnjeg vremena,
moći ćemo vidjeti koliko su Bosanci
i Hercegovci bili važni za Švedsku i
njen razvoj, u izgradnji društva ispunjenog kretivnostima, toplinom
ponosom, pažnjom i ljubavlju.
Ulla Lingesjö (prevod sa švedskog)
Linköping
29-og u mjesecu
Tranås
29-og u mjesecu
Örebro
28-og u mjesecu
Malmö
30-og u mjesecu
Trollhättan
27-og u mjesecu
Landskrona
30-og u mjesecu
Motala
29-og u mjesecu
Uppsala
28-og u mjesecu Helsingborg
30-og u mjesecu
Norrköping
29-og u mjesecu
Varberg
30-og u mjesecu Halmstad
30-og u mjesecu
Skultunna
28-og u mjesecu
Värnamo
29-og u mjesecu Göteborg
30-og u mjesecu
Stockholm
28-og u mjesecu
Västerås
28-og u mjesecu
27-og u mjesecu
Strängnäs
28-og u mjesecu
Växjö
29-og u mjesecu Alvesta
Borås
29-og u mjesecu
www.bhsavez.org 15
TRAŽIŠ
Na 12. redovnoj Godišnjoj skupštini Bosansko-švedskog saveza žena u
Švedskoj, održanoj 26. marta 2011. godine, donešena je odluka o promjeni imena Saveza:
Sadašnje ime:
Bosansko-švedski savez žena u Švedskoj
Bosnisk-svenska kvinnoforbundet i Sverige
mijenja se u:
Bosanskohercegovačko-švedski savez žena u Švedskoj
Bosniskhercegovinsk-Svenska kvinnoforbundet i Sverige
13. redovna Godišnja skupština BOSANSKOHERCEGOVAČKOŠVEDSKOG SAVEZA ŽENA U ŠVEDSKOJ će se odrzati 24. marta
2012. godine u Halmstadu / Adresa: Medborgarservice Andersberg,
Grönevångs torg, Halmstad
Medborgarservice Andersberg je
zanimljivo mjesto koje je nastalo iz
potrebe da ljudi koji žive u naselju
Andersberg imaju prostor gdje mogu
dobiti široku lepezu informacija, upustava, usluga i aktivnosti.
U sklopu servisa možete dobiti
pomoć oko popunjavanja različitih
formulara, pomoć vezanu za pitanja
stanovanja, pomoć oko pitanja vezanih
za probleme omladine, djece, roditelja,
pomoć novopridošloj useljeničkoj dje-
ci u općini Halmstad i još mnogo toga.
Ovo je ujedno i mjesto gdje možete
doći i popiti kafu sa svojim prijateljima, naći lijepu knjigu u biblioteci ili
iznajmiti salu za društvena ili privatna okupljanja.
Kako reče naš domaćin Mujo Metaj, dio zasuga za postojanje ovakvog
mjesta pripada i „Aktivitets centru
Bosna/Hercegovina“, bh. udruženju koje će biti domaćin ovogodišnje
Skupštine BSKF-a.
Tražiš osmijeh skrivenoga oka.
Tražiš osmijeh zašuškane duše.
Tražiš osmijeh usahloga duha.
Tražiš osmijeh tihog žubora
jednog potoka.
Tražiš osmijeh gdje duša
dušu traži.
Tražiš osmijeh gdje se
poged ledi.
Tražiš osmijeh gdje sunce
u gramima sja.
Tražiš osmijeh gdje tuđina
dušu drobi.
Tražiš osmijeh gdje svoj
tuđin je svome.
Tražiš osmijeh gdje živ
živi, a da i ne zna.
Tražiš, a dan sve kraći biva.
Tražiš osmijeh, a noć
obavila i jutarnji sjaj.
Tražiš osmijeh, a duša
ti umrla.
Tražiš osmijeh, a duša
mi razasuta u
zabačenom kutku vremena.
Rabija ARSLANAGIĆ
Žena i pisana riječ
Očuvati jezik, kulturu i tradiciju bosanskohercegovačkih naroda, osnovni je cilj postojanja i rada
BOSANSKOHERCEGOVAČKOŠVEDSKOG SAVEZA ŽENA.
Već tradicionalna manifestacija “Žena i pisana riječ” postala
je prepoznatljiva po svom prilazu
ovim temama.
Ovogodišnja manifestacija “Sanjaj i budi se na svom jeziku” planiranje je za 6. maj 2012. godine.
Ove godine navršava se 20 godina od proglašenja nezavisnosti
BiH. Veliki broj njenih građana
raseljen je po svijetu.
Obilježavajući ovu godišnjicu,
želimo potvrditi važnost prepoznavanja svojih korijena, veličinu
očuvanja identiteta i maternjeg
jezika.
Više informacija o manifestaciji bit će naknadno objavljeno.
16 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012.
Sa prošlogodišnje manifestacije "Žena i pisana riječ"
8. mart Međunarodni dan žena
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, usvojena 1948. godine, predstavlja jedan od najvažnijih
međunarodnih dokumenata gdje se
ravnopravnost muškaraca i žena pominje kao jedan od temeljnih ciljeva
Ujedinjenih nacija.
Konvencija o eliminaciji svih
oblika diskriminacije protiv žena
(1979) predstavlja centralni i najobuhvatniji dokument o ravnopravnosti spolova i rezultat je višegodišnjeg
rada Komisije UN-a o statusu žena.
Evropska komisija je 5. marta
2010. godine donijela Žensku povelju
i obavezala se ojačati ravnopravnost
spolova u svim svojim politikama.
U cilju provedbe Ženske povelje
u praksu, donešen je akcijski plan za
promovisanje ravnopravnosti između muškaraca i žena – Strategija za
ravnopravnost spolova.
Evo nekoliko izvoda
iz teksta „EU STRATEGIJA ZA RAVNOPRAVNOST IZME\U
ŽENA I MUŠKARACA
2010-2015”
Postizanje
ravnopravnosti između žena
i muškaraca je integralni dio procesa koji vodi
stvarnoj demokratiji.
Kao preduvjet, sudjelovanje svih članova
društva, žena i muškaraca, u svim
sferama života, mora biti u potpunosti osigurano.
Spolne uloge i dalje utiču na važne odluke pojedinca vezane uz obrazovanje, karijeru, posao, familiju i
broj djece. Ove odluke, opet, utječu
na privredu i na društvo u cjelini.
Svima je, dakle, u interesu ponuditi istinske mogućnosti izbora
jednako ženama kao i muškarcima u
različitim fazama njihova života.
Muškarci bi trebalo da odigraju
značajnu ulogu u postizanju ravnopravnosti između žena i muškaraca,
posebice kada su oni ti koji donose
odluke.
Veće sudjelovanje muškaraca u
oblasti privatnoga života, posebno u
svakodnevnoj brizi o djeci, familiji i
kući, kao i ravnopravnije dijeljenje
odgovornosti pri donošenju odluka
u političkom, javnom i profesionalnom životu sa ženama, poboljšalo bi
kvalitet života za sve.
Uz sve ovo ne zaboravimo da
“jednaka prava nisu povlastice”.
www.bhsavez.org 17
Jezik je glavni stup
našeg identiteta
P
rije dvadesetak dana,
otprilike, dobio sam
niz mailova od naših
ljudi iz nekoliko gradova, prilično dramatične
sadržine, a u kojima je bila glavna tema status bosanskog jezika u
Švedskoj. Većina onih koji su mi
poslali mailove pitali su zašto još
uvijek neki pokušavaju negirati naš
jezik i predlagali neodložnu reakciju. Povod za uznemirujuće mailove
bio je slučaj u jednoj biblioteci u
kojoj bibliotekar nije znao kako da
pomogne čovjeku koji je pitao gdje
može u toj biblioteci pronaći knjige na bosanskom jeziku. Naime, na
njihovim policama sa našim knjigama nije bilo oznake „Bosniska“ i
te knjige su različito katalogizirane.
Pregledavši sve prispjele mailove i
njihove priloge, vidjeh da je dotični
bibliotekar bio ažuran i odmah potražio savjete od drugih biblioteka
i drugih instanci. Uslijedili su različiti odgovori, među kojima ima
korektnih savjeta iz biblioteka gdje
je to pitanje regulirano u skladu sa
zvaničnim odnosom Švedske prema našem jeziku, ali ima i jedan u
kojem se na izvjestan način dovodi u pitanje postojanje bosanskog
jezika. Ljudi naravno imaju pravo
da iznose lična viđenja o bilo kojoj
temi, pa i o svakom jeziku, ali bi se
svi u službenoj komunikaciji, kad
se od njih traži stručni savjet, trebali pridržavati stvarnih činjenica i
zakonskih odluka. A tu je situacija
sasvim jasna u pogledu svih jezika
novonastalih država nakon raspada
Jugoslavije (pa i bosanskog), kako
njihovih statusa, tako i njihovih
oficijelnih imena.
Osobno nisam pobornik ishitrenih reakcija i žučnih protesta, već
mirne analize stanja i provjere svih
18 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012.
Piše: Dr. Izet Muratspahić
Veliki broj naše djece ne
pohađa nastavu maternjeg
jezika ni u švedskoj školi,
a ni u nekoj od dopunskih
škola. Mnogi od nas ni u
vlastitoj kući ne razgovara
s djecom na maternjem
jeziku. Teško ćete danas
ovdje razgovarati i sa
nekom odraslom osobom,
a da u tom razgovoru
ne bude makar nekoliko
švedskih riječi ubačeno
u naš jezički sistem
činjenica, pa u skladu s tim odgovorih na primljene poruke. Nakon
nekoliko dana nazvao sam i dotičnu biblioteku i razgovarao sa odgovornim osobljem o konkretnom
slučaju. Objasnio sam da je zvanični naziv jezika u BiH „bosanski/hr-
vatski/srpski“, da tako stoji u Ustavu BiH i da je to davno oficijelno
priznato u Švedskoj i mnogim državama u cijelom svijetu, pa bi trebalo da tako stoji i u bibliotekama.
Bibliotekar se uljudno zahvalio i
rekao mi da su oni u međuvremenu
ispravili grešku. Dakle, problem je
brzo riješen i naše knjige sada stoje
i u toj biblioteci na polici sa imenom „Bosniska/Kroatiska/Serbiska“, što je sasvim u skladu sa relevantnim odlukama i činjenicama.
Pomenuti događaj, po mom mišljenju, nije sam po sebi vrijedan
posebne pažnje jer može biti i rezultat nedovoljne informiranosti
bibliotekarskog osoblja, kojemu
nije lako da se snađe u masi naziva raznih jezika i knjiga. Međutim,
itekako je važan za nas, Bosance i
Hercegovce u Švedskoj, kao jasan
primjer naših nedopustivih propusta u odnosu prema našem jeziku.
Mi se vrlo nemarno ponašamo kad
je u pitanju vlastiti maternji jezik,
njegov status i zaštita ovdje, gdje
je on po prirodi stvari konstantno
na margini i izložen riziku opstanka. Htjeli mi to priznati ili ne, vrlo
malo radimo na očuvanju našega
jezika, kako pojedinačno, tako i
kroz udruženja i saveze kojima
pripadamo. Veliki broj naše djece
ne pohađa nastavu maternjeg jezika ni u švedskoj školi, a ni u nekoj
od dopunskih škola. Mnogi od nas
ni u vlastitoj kući ne razgovara s
djecom na maternjem jeziku. Teško ćete danas ovdje razgovarati i
sa nekom odraslom osobom, a da
u tom razgovoru ne bude makar
nekoliko švedskih riječi ubačeno
u naš jezički sistem. Mi ne kupujemo, nego „handlamo“, ne uzimamo
zajam, nego „lån”, ne plaćamo kazne, nego „böter”, ne vodimo djecu
u vrtić, nego „dagis“, ne idemo na
odmor, nego na „semester“, i tako
unedogled. Sa djecom je, naravno,
još teže. Njihovo miješanje jezika
je konstantno, a fond riječi toliko
siromašan da stalno moraju tražiti oslonac u švedskom jeziku da bi
kazali ono što žele. Jedina sreća je
što većina nas još uvijek jednom
godišnje posjeti domovinu, pa se
tamo donekle obnovi jezički sistem. Izlaz iz ove situacije je poznat
i jednostavan. U kući treba govoriti
maternjim jezikom, djeca trebaju
pohađati nastavu maternjeg jezika,
a u kućnoj biblioteci treba imati
knjiga na našem jeziku i čitati ih.
Što se tiče naših udruženja i saveza, trebali bi u svojim programima
imati više promocija naše literature, više predavanja, seminara, debata, okruglih stolova i, naravno,
pokušati predstaviti i neko klasično djelo naših pisaca na švedskom
jeziku. Svako od njih ima u početnim članovima svojih statuta brigu
o maternjem jeziku, pa u skladu s
tim treba i postupati. Moja iskustva, nažalost, pokazuju da je bilo
pojedinaca na odgovornim funkcijama nekih naših organizacija, a
vjerovatno ih ima i danas, koji se
„plaše knjiga“ i radije novac okreću u drugim smjerovima. Mislim
da je to sasvim pogrešno i zbog toga
nam se događaju još uvijek ovakve
stvari negiranja našeg jezika i kulture uopće.
Jer, da smo u dovoljnoj mjeri educirali naše ljude i upoznali ih o
važnosti maternjeg jezika, književne baštine i kulture uopće, te pravima i zaštiti našeg jezika ovdje, ne
bi bilo moguće da se i nakon dvije
decenije našeg života u Švedskoj
događaju ovakve stvari – da u biblioteci nema naziva jezika iznad naših knjiga. Vrlo je logično pitanje:
Kako je bilo moguće da Bosanci i
Hercegovci koji žive u tom gradu
nisu to ranije primijetili i blagovremeno reagirali. Samo dva razloga mogu biti što se dešavaju ovakve
stvari: prvi, da naši ljudi ne idu
nikako u biblioteke, i, drugi, da ih
je „baš briga“ pod kojim imenom
jezika stoje knjige njihovih pisaca.
I jedan i drugi pogubni su za sve
nas ovdje, za naš opstanak, status
i identitet.
Ono što se čini u ovoj situaciji najprimjernijim jest da svi mi posjetimo biblioteke u našim mjestima i
provjerimo da li su natpisi korektni. Knjige sa naših prostora trebaju biti smještene u policama sa
jasnim nazivom i zvanično priznatim abecednim redom jezika: „Bosniska/Kroatiska/Serbiska“. Razdjelbu knjiga unutar ova tri jezika
teško je zahtijevati, a i realizirati, s
obzirom na njihovu sličnost, zajedničku prošlost i pisce koji objavljuju i danas na svakom od njih. Osim
toga, ovi jezici bili su pod jednim
imenom, ali je, svakako, sasvim neprihvatljivo da se danas koristi to
ime, te da se knjige s tih prostora
stavljaju pod ime „serbokroatiska“
jer taj jezik, jednostavno, već dvije
decenije zvanično ne postoji.
Djelo Muhameda Hevaija Uskufija:
Predstavljeno reizdanje bosanskoturskog rječnika iz 1631.
Ekskluzivno izdanje prvog Bosansko-turskog rječnika, autora
Muhameda Hevaija Uskufija, predstavljeno je danas u Tuzli, koje je, u
saradnji sa Ministarstvom obrazovanja i nauke FBiH, objavila Općina
Tuzla.
O ovom djelu govorili su njegovi urednici, prof. dr Svein Monnesland
i prof. dr Ahmet Kasumović, zatim
recenzent prof. dr Josip Baotić, te
općinski načelnik Jasmin Imamović
i federalni ministar nauke i obrazovanja Damir Mašić.
“Nema sumnje da se radi o jednom od prvih bosanskih rječnika. Siguran sam da su jezici mostovi među
narodima, a rječnici mostovi među
jezicima, te mogu ponosno kazati da
iz mnogo razloga ponovno izdavanje postavljeni snažni temelji već rečeno
Bosansko -turskog rječnika je izuzet- bosanskom jeziku, kazao je Mašić..
Bosansko-turski rječnik najstariji
no važno za cijelu BiH, jer su njime
je južnoslavenski rječnik, štokavskog
narječja u Evropi.
Autor: Onasa
www.bhsavez.org
19
Čitajući knjigu nećeš usavršiti vještinu življenja. Život je neobuhvatno protjecanje i opire se svakom određenju.
Čitajući knjigu nećeš doprijeti do istine. Sve što je napisano izmišljeno je, stvarnost se ne pokorava riječima.
Čitajući knjige nećeš postati ni sretniji ni bolji –ali knjige moraš čitati da bi sve to shvatio.
Piše: Rabija Arslanagić
To je bio naslov repotaže na TVekranu OBN televizije. Zašto sam
stala na toj temi, na toj reportaži?
Umorna i svjesno upućena na zdrav
razum, otupjela od ljudskih gluposti, od politike, i bolesnih političara,
s gađenjem otvorim, uključim TV i
dosta tog svog gledalačkog vremena
buljim u prazno. Očito je bila neka
igra ili intuicija, bolje rečeno, jedan
intuitivan osjećaj, da sam stala i počela vrlo zorno slušati i pratiti tok
razgovora koji je vođen. I bila sam
ugodno iznenađena! To iznenađenje došlo je od čovjeka koji obnaša
svoju diplomatsku dužnost. Bio je
to ambasador Kraljevine Švedske u
BiH, gospodin Bosse Hedberg i njegova supruga u svom domu u našem
Sarajevu. Što je to što me iznenadilo? Bila je to njegova i priča njegove supruge. Dobar dio reportaže, tj.
dio tog posjeta i prezentacije jednog
diplomate uzima i priča o njihovom
odnosu prema pisanoj riječi. Za jednog diplomatu vrlo imponzantno posjedovanje naših književnih naslova.
Iznenađenje ide dalje - poznavanje
svih naših prevoda na švedski jezik,
počevši od Ive Andrića i njegove, Nobelovom nagradom nagrađene „Na
Drini ćuprije“, Selimovićeve „Tvrđave“ i „Derviš i smrt“, Sidranove
„Zašto tone Venecija“, Samokovlijinog „Nosača Samuela“, Sijarića,
Jergovića, Drakulićeve itd. Nije to
bilo samo nabrajanje naših knjiga
i pisaca, bio je to osvrt na sadržaj i
tematiku pisanja ovih autora. Slušajući amabasadora i njegovu suprugu,
shvatila sam da to nije tako ni čudno, vizavi toga da oni potječu ipak iz
zemlje u kojoj se puno čita, gdje su
izdavačke kuće puno jake i gdje se
pobožno prate svjetski trendovi pisanja. Slušajući i prateći cijeli tok emisije bila sam sretna da ima ljudi koji
prate našu literaturu, našu pisanu
riječ, našu povijest, iako je naša zemlja mala zemlja i naš jezik je mali
jezik. Naša knjiga, naša pisana riječ
pripada, nažalost, maloj literaturi,
maloj kulturi, i malom narodu, šteta
jeste, ali svojom kvalitetom i svojim
opusom sigurno smo u evropskoj
ravnini i na ravnopravnom nivou sa
drugim narodima Evrope. U toj plejadi naših pisaca različitih žanrova
možeš naći sebe, možeš naći poruku
i spoznati svijet i sredinu u kojoj živiš. Ne, ne možeš a da se ne vraćaš na
ponovno iščitavanje knjiga kao što
su: „Tvrđava“, „Travnička hronika“,
„Derviš i smrt“, „Vječnik“, „Šehid“ i
mnogih drugih, od pisaca koji žive i
pišu na tim prostorima.
Bože, pitam se, da li je naš čovjek
svjestan da mu je najjeftinija zabava
knjiga, koja će ga zabaviti, nasmijati,
oduševiti, ako je ima samo dva sata
u ruci. Helenska mudrost kaže da je
čovjek obavezao da u životu sagradi
kuću, formira obitelj i napiše knjigu.
Za dobru knjigu potrebna su teška
vremena i loši prijatelji jer knjiga
je kolektivni autoportret vremena
u kome živiš i života koji živiš. Ne,
ne moraš napisati knjigu, ali nađi
vremena, pročitaj, imaj što više vremena da s knjigom relaksiraš sebe i
svoju okolinu.
kako Semir reče. Za sada je pripremio više intervjua, nekoliko reportaža iz Bosne i Hercegovine, a od
prije osam mjeseci radi i animirane
filmove.
„Prvi eksperimentalni animirani
film koji sam napravio pod nazivom
„Patriot“ izazvao je interesovanje
u srpskim medijima i za 2 dana smo
imali preko 50.000 gledanja na You
Tubeu. Ipak, cilj mi je praviti animirane filmove koji će biti interesantni i
poučni našim najmlađimai i koji će im
govoriti da vole našu domovinu BiH,
da budu dobri u školi, da slušaju roditelje...“ kaže nam ovaj svestrani
amater.
Semir je glavni finansijer svih
ovih projekata, a oni koji mu poma-
žu rade to volonterski. Želja mu je
da ljudi prepoznaju vrijednost ovakvog webb TV-a i da potom podrže
ovaj projekt.
O ovom izuzetnom projektu možete saznati više na www.zlatnjiljiljan.org
www.zlatniljiljan.org
Na Dan nezavisnosti Bosne i
Hercegovine počela je sa radom
Webb televizija „Zlatni ljiljan“.
Njen osnivač, Semir Lokmić, poznat je kao veliki volonter, ljubitelj
kamere i, naravno, naše domovine.
Ne mogavši više pasivno da posmatra izjednačavanje naše oslobodilačke borbe i neprekidnog agresorskog
napadanja na našu krhku državu,
Semir je odlučio da se upusti u projekt otvaranja Webb TV. Njegova
zamisao je da probudi i održi patriotska osjećanja kod Bošnjaka i svih
prijatelja Bosne i Hercegovine i da
širi istinu o ratu u našoj domovini.
Dio programa ima vjerski karakter,
a i „mnoštvo informativnih emisija
će, akobogda, ugledati svjetlo dana“,
20 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012.
Da se ne zaboravi i ne ponovi
I Bošnjacima se
dogodio holokaust
Švedska je jedna od zemalja koja
poštuje rezoluciju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija iz 2005. godine o obilježavanju Međunarodnog
dana sjećanja na žrtve Holokausta
počinjenog nad Jevrejima i drugim
nacionalnim manjinama za vrijeme
vladavine nacizma u Njemačkoj. Na
inicijativu njemačkog saveznog kancelara Romana Herzoga od 3. janura
1996. godine za memorijalni praznik u Njemačkoj uzet je datum 27.
januar, dan kada je Crvena armija
oslobodila koncentracioni logor Auswitz – Birkenau. U svojoj proklamaciji Herzog je kazao:”Prisjećanje ne
smije prestati – ono takođe mora biti
upozorenje budućim generacijama
da budu na oprezu. Zato je veoma
bitno naći pravi način koji će biti
efektivan, koji će iskazivati žaljenje
za patnje i gubitke, a biti posvećen
sjećanju na žrtve, što će pomoći sprječavanju ponavljanja zločina”.
I nakon 50 godina
ponovljen genocid
Komuna i Muzej rada (Arbets
museum) u švedskom gradu Norčeping (Norrköping) ove su godine
obilježavanju Holokausta dali novu
dimenziju. Uz predavanja za omladinu u višim razredima osnovnih škola
i srednjoškolcima, organizovana je
i tribina u Muzeju rada na kojoj se
govorilo o Holokaustu, ali i genocidu u modernom vremenu – agresiji
na BiH u periodu od 1992. do l995.
godine. O ovoj temi govorili su Zekerijah Čajlaković, imam u Bošnjačkoj
islamskoj zajednici u Norčepingu,
Katarina Wendal (Wändahl), Švedska crkva, Peter Frojdental (Freundetahl), Jevrejska (mojsijeva)
zajednica i Li Teske, predsjednica
Skupštine komune Norčeping. Voditeljica tribine Alexandra Hjelm dala
je riječ prvo Peteru Frojdentalu iz
Jevrejske zajednice, koji je podsjetio
da se sjećanjem na žrtve Holokausta
izgrađuje kod mladih svijest o otporu, netoleranciji i mržnji po rasnoj i
vjerskoj osnovi. Imam Čajlaković je
na primjeru agresije na BiH, a posebno zločina u Srebrenici, koji je
dobio dimenzije genocida, ukazao
da se Holokaust može ponoviti i toliko godina nakon završetka Drugog
svjetskog rata. ” Da bi ovozemaljska
pravda bila zadovoljena i da bi žrtve i
njihove porodice dobile kakvu-takvu
satisfakciju, sve planere i izvršioce
zločina, bez razlike iz kojeg su naroda, treba imenovati i osuditi. Javno treba imenovati evropske vlade i
političare koji su mogli spriječiti zločine u BiH, a nisu, ili i danas sprečavaju da se saznaju prave razmjere
stradanja bosanskih civila. Za osudu
je plasiranje neistina o Srebrenici
putem norveške i švedske televizije,
te posjete političara osuđenim ratnim zločincima u zatvoru,” rekao je
imam Čajlaković. Katarina Wendal
iz Švedske crkve govorila je o saradnji raznih konfesija u Norčepingu, o
studijskoj posjeti Bosni Hercegovini
koju je organizovao imam Čajlaković
za švedske sveštenike da bi se bolje
upoznala Bosna i Hercegovina, njena kultura, tradicija i vjere, a u cilju boljeg razumijevanja i saradnje.
Li Teske je govorila šta sve komuna
Norčeping poduzima da bi među
njenim stanovnicima bilo više tolerancije, razumjevanja i saradnje. Ova
komuna je poput drugih imala teške
trenutke u vrijeme njemačkog nacizma i zato je prihvatala i saosjećala sa
izbjeglicama iz ratnih poprišta, pa i
Bosne i Hercegovine.
Rezultat dugogodišnje
aktivnosti
To što se stradanje civila u BiH
našlo na javnoj tribini zajedno sa Holokaustom u Drugom svjetskom ratu
nije slučajan izbor. Od 1992. godine
prognanici iz BiH u ovom gradu su
aktivni na očuvanju svog jezika, kulture i tradicije, ali i širenja istine o
agresiji na suverenu BiH. Ne samo
brojnim akcijama za vrijeme rata,
nego i poslije – manifestacijama ”Sarajevski zid”, ”Opkoljeno Sarajevo”,
”Genocid u BiH” u Bosanskom kulturnom centru i drugim ustanovama
predstavljena je istina o zbivanjima
u BiH i dat je odgovor mnogima zašto su Bosanci i Hercegovci ovdje, a
ne u svojoj domovini. U tome se, očigledno, i uspjelo.
Muhamed Mujakić
www.bhsavez.org 21
Od Une do Sane
Poratne su teške rane
Piše: Fikret Tufek
U Bosnu i Hercegovinu, pa i Unsko-sanski kanton, treba otići zimi,
da bi se moglo uvidjeti, kao što je
vlastitim očima učinio i ovaj reporter, da baš ništa ne liči slici od ljeta,
kada mnogi iz dijaspore dođu s punim novčanicima sa Zapada i kada
im se sve učini idiličnim. Sredinom
decembra gradovi Unsko-sanskog
kantona zjape poluprazni, tek uz Božić i Novu godinu dođu „dijasporci“.
Kada je o povratku u BiH riječ,
analitičari iznose da je registrirano
više od milion povrataka, nakon što
je BiH zbog rata 1992.- 1995. napustilo ca 2,2 miliona osoba iliti više od
polovine predratnog domicilnog stanovništva BiH – do sada je registrirano oko 1.050.000 povrataka. Ministar
za ljudska prava i izbjeglice, Safet
Halilović, baš je prilikom posjete
Sanskom Mostu, kazao da u poslednje tri godine imamo opet „uzlaznu
liniju povratka“. Halilović je uručio
ključeve povratnicima za devet saniranih stanova za čiju je rekonstrukciju izvršilo ovo Ministarstvo.
Unsko-sanski kanton imao je
najveće razvojne šanse nakon rata,
ne samo zbog blizine Hrvatske i
Slovenije, time i Zapada, već i zbog
privrednih kapaciteta. Struktura
stanovništva ratom je znatno promijenjena, Bošnjaci čine apsolutnu
većinu, s malim brojem Hrvata, dok
Srba gotovo i nema. Jednonacionalna struktura pokazala se na primjeru
kantona pogubnom, razlike i svađe
među mahom bošnjačkim strankama
pogubne su za razvoj.
Nije nimalo lako žiteljima Unsko-sanskog kantona. Nezaposlenost
je veća od 55 procenata. Prof. dr. Jusuf Kumalić na Ekonomskom fakultetu u Bihaću, kaže da nije dijaspore
i novca koji na taj način dolazi, te ca
14.000 penzionera samo iz Slovenije, da bi kanton odavno pokleknuo.
Budućnost vidi u okretanju proizvodnji i ulaganjima npr. u Rudnik
mrkog uglja Kamengrad i izgradnju
termoelektrane i toplane po najnovijim tehnologijama, što bi u početku
obezbijedilo hiljadu radnih mjesta,
kasnije i znatno više, a za što postoje
realne šanse jer EU želi ulagati u takve energetske projekte.
Ima i lijepih vijesti, kao ona da
22 Glas BiH | broj 159 | januar-mart 2012.
Kuvajćani žele investirati tri miliona
KM u agrar, koji su nakon značajne
investicije u proizvodnju meda u općini Sanski Most, zainteresirani za
ulaganja i u druge oblike proizvodnje.
Investitor Muhamed el-Farisej sastao
se s općinskim načelnikom dr. Mustafom Avdagićem i govorio pohvalno o
suradnji kroz firmu „Api-med“, koja
je u Kuvajt izvezla pet tona meda.
Ima i finih primjera pomaganja
općinama kantona iz dijaspore - tako
je dr. Jasim Kičin, raniji liječnik
Doma zdravlja u Sanskom Mostu,
sada radi u Lincu, donirao za potrebe smještajnih odjela Opće bolnice u
Sanskom Mostu novu posteljinu.
Ima i novih poslovnih poteza:
krajem 2011. općina Sanski Most postigla je dogovor za izgradnju gradskog mosta na temeljima sadašnjeg
– na javnom tenderu izabrana je firma „Prijedorputevi“ iz RS, znači entitetska suradnja na djelu. Izgradnja
mosta koštat će 1.150.000 KM, koje je
obezbijedila FBiH, a radovi će početi
2012. godine kad dozvole vremenske
prilike. Počinje i izgradnja tribina
sa 600 sjedećih mjesta za NK „Podgrmeč“, najstariji nogometni klub
u bivšoj Jugi. Tribine će se graditi
na starom stadionu, izođač je „Grupeks“ iz Velike Kladuše, investicija
je ca 200.000 KM koje obezbjeđuje
općina i NK „Podgrmeč“.
Gradi se i asfaltni put prema podrgmečkom selu Jelašinovci u vrijednosti od 500.000 KM iz federalne kase,
prije rata naseljenom srpskim stanov-
ništvom, koje se počelo vraćati.
„Da nije dijaspore i nekoliko mjeseci dobrog poslovanja, pitanje je da
li bi naš restoran na gornjem spratu
trgovinskog lanca „VF“ u Sanskom
Mostu mogao opstati“, kaže Faruk
Hodžić.
Vlasnik firme „Bosnia Granit“,
Senad Dudić, koja ima 20-tak zaposlenih i izvodi radove u BiH ali i zemljama zapadne Europe, kaže da rad
i poslovne ideje jedino mogu promijeniti stanje. Premalo je proizvodnih
firmi u kantonu, poput one metalske
koju vodi Almir Gvožđar, koja je povezana s njemačkim firmama i ima
siguran plasman svojih proizvoda.
Gradnja samo trgovina, iliti otvaranje poslovnica velikih svjetskih
banaka, samo su prvi znaci teške
tranzicije. „Banke su potrebne“, kaže
direktor poslovnice Reiffeisen banke
Senad Trožić, povratnik iz Švedske,
„poslujemo sve bolje zahvaljujući i
ulaganjima iz dijaspore.“
Sabiha Babović, direktorica bivše
OŠ „Narodni front“ i autorica knjige
iz matematike, čija škola blista, kaže
da je sve manje djece, posebno u još
tri gradske škole, jer kanton boluje i
od bijele kuge – tamo gdje nema proizvodnje i gdje vlada nezaposlenost
nije dobro.
U Fajtovcima, 15 kilometara
od Sanskog Mosta, džamija i turbe
Mehmeda Alagića, sa fotosima o osmoj
godišnjici od njegove smrti. Selo zamrlo, oživi kad dođe dijaspora.
Džemal Cerić pokazuje mi novosagrađenu kuću brata Sakiba iz Švedske, pravljenu po švedskom projektu,
s velikim uloženim sredstvima, da
djeca imaju...
Kolika je svrsishodnost ovog i drugih brojnih ulaganja niko ne pita.
Snovi generala Mehmeda Alagića
o gradu od 100.000 stanovnika nažalost nisu ostvareni. Sanski Most polagahno nestaje, preživljava na kapljice zahvaljujući novcu dijaspore, koji
doduše pristiže sve manje, kao što i
Sanjani dolaze sve manje jer mnogi
odlaze u poznatije svjetske turističke
destinacije. Reče mi jednom sanski
biznismen Alagić: „Dođite češće u
BiH, ne čekajte da vas donesu na tabutima i u mrtvačkim sanducima!“
Sport
Februarski turnir u malom fudbalu, koji je održan u Västeråsu u
organizaciji bh. udruženja ”BSK”,
bio je posljednji u nizu uvodnih turnira za izbor reprezentacije Saveza
bh. udruženja u Švedskoj. Muhamed
Cerić, koordinator za sport u Savezu,
”budnim okom” pratio je i ovaj turnir i bilo je interesantno čuti koje su
dalje u aktivnosti.
Predtakmičenja po oblastima su
završena. Završni turnir će se održati 24. marta, a domaćin je BKF
”Sarajevo” iz Huskvarne. Nastupiće predstavnici oblasti ”Sjever”
– Enköping, Västerås i Hallstahammar; ”Jug”- Landskrona, Helsingborg; ”Zapad”- Borås i Göteborg;
”Centar”- Jönköping, Värnamo i
”Istok”- Norrköping. Pobjednik turnira predstavljaće Savez na Devetom
svjetskom prvenstvu dijaspore BiH u
Malo je naših sportskih kolektiva koji su u relativno kratkom periodu postigli tako izvrsne rezultate,
kao što je fudbalski klub ”Bosona”
(ilirski naziv za rijeku Bosnu) iz
Göteborga.
Naime, ovaj klub, u svom trogodišnjem takmičarskom ”stažu”,
prošao je tri ranga i ove godine igra
već u petoj diviziji. Kada se osnivao
ovaj klub, zajedno sa donošenjem
akata o osnivanju, donešen je i dugoročni plan i program rada, i on
se i danas uspješno ostvaruje.Jedan
od zaslužnih je vođa ekipe Damir
Kurbašić.
Predsjednik kluba Darmin
Muslimović, aktivan igrač, jedno
vrijeme trener, ne krije svoje zadovoljstvo, i, kako kaže, taj uspjeh
je uspjeh kolektiva, uspjeh svih 35
igrača i preko 120 članova kluba,
te agilne uprave. Inače, ta je ekipa
spoj iskustva i mladosti što joj daje
sasvim realne šanse da i u budućem takmičenju budu kandidati
za viši rang, adekvantan njihovom
kvalitetu.
Presretan je i trener slavljeničke
ekipe Nikola Majdandžić, koji veli
malom fudbalu od 22. do 24. aprila
u talijanskom gradu Biella. „Prošle
godine u Velikoj Kladuši bili smo do
sada najbliže tituli prvaka. Iako smo
bili bez poraza, sklopom raznih okolnosti, zauzeli smo četvrto mjesto.
Ove godine očekujem daleko bolji
plasman, ako ne i titulu prvaka,” sa
odlučnošću kaže Cerić.
Domaćin najavljuje
najbolju organizaciju
do sada
Talijanski grad Biella nalazi se
podjednako udaljen od velikih industrijskih centara i svim ljubiteljima
fudbala poznatih gradova Milana i
Torina. Bosanci i Hercegovci u ovom
gradu, predvođeni agilnim Alijom
Salihovićem, najavljuju najbolju organizaciju Prvenstva do sada. U po-
da je ovaj uspjeh došao zbog discipliniranog prilaza igri svakog igrača, drugarske atmosfere i velike želje svih da se postigne zacrtani cilj.
U dugoročnom programu ”Bosone” zacrtano je osnivanje vlastite škole fudbala za mlađe uzraste,
što je već realizirano. Preko 30-tak
dječaka konkurisalo je za mjesto u
juniorskom sastavu, i ove godine ti
su dječaci upriličili radost u klubu,
jer su se kao prvaci u četvrtoj diviziji plasirali u viši rang.
Trener juniorske ekipe, Sejad Džaferagić, presretan je ovim
moć im je priskočila Gradska uprava nudeći sportsku dvoranu sa oko
3.000 sjedišta, a turistička zajednica
planirala je defile svih učesnika u
centru grada, a što bi bio prvi ovakav
nastup i predstavljanje široj javnosti.
Očekuje se da na Devetom svjetskom
prvenstvu nastupe reperezentacije iz
16 zemalja članica Svjetskog saveza
dijaspore BiH.
Muhamed Mujakić
uspjehom, a ujedno i ponosan što
su mnogi prepoznali stručnost
u radu sa mlađim kategorijama:
”Nije nam cilj da ove dječake učimo samo fudbalskim vještinama,
nego da im pružimo priliku za druženje, da ne bi zalutali na drugu
stranu ulice”.
Na kraju, sa sigurnošću se može
reći da ”FC Bosona” ne treba brinuti za svoju budućnost jer ovaj
uspjeh juniora je garancija da će
ovaj klub svoje buduće fudbalere
moći regrutirati iz vlastitih redova.
Muhamed Kapetanović
www.bhsavez.org 23
Download

Jezik je glavni stup našeg identiteta