RUAH HADA[A
1
RUAH HADA[A
MAZAL TOV!
11. 7. 2014. ro|ena je Tali Ko`emjakin. Mazal tov mami Ani, tati Igoru te baki i djedu.
25. 5. 2014. ro|en je Igor Jonatan Jeri}evi}. Mazal tov sestri Hani, bratu Jakovu te mami i tati.
2
RUAH HADA[A
[email protected]
UVODNIK
JEZICI I KULTURA
4. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A...
Sonja Samokovlija
19. Vilnius – Jeruzalem Litve
dr. sc. Gabi Abramac
AKTUALNO IZ RABINATA
ELIEZEROV KUTAK
5. Ti{re 5775
Rabin dr. sc. Kotel Dadon
S RABINOVOG STOLA
6. Odnos `idovstva prema
kulturi i umjetnosti
Rabin dr. sc. Kotel Dadon
RIJE^ PREDSJEDNIKA
8. Bejahad
Dr. Vladimir [alamon
TEMA BROJA
9. SOUL TO SOUL
Ro{ Ha{ana
Rabin Dovid Goldwasser
STAJALI[TA
10. O Za{titnom rubu preko
ruba pristojnosti
dr. sc. Boris Havel
NA[I MIOMIRISI
16. Besamim
Jasminka Doma{
KOLUMNE
17. NA OBALAMA RIJEKA
BABILONSKIH
Tko smo?
Dolores Bettini
22. Eugenika, erudicija i pobo`nost,
socijalna inteligencija i
pokretljivost...
dr. sc. Eliezer Papo
28. Sarajevska menora
dr. sc. Eliezer Papo
[OA I NJEZINI IZVORI
29. Posljednje `rtve nacizma:
potomci po~initelja
Julija Ko{
KULTURA I UMJETNOST
32. U IZLOZIMA [email protected]
40. Europski @idovi
Michael Ledeen
41. @idovski Schindler spa{avan
iranske kr{}ane, Sirijce i
Ira~ane
Benjamin Weinthal
42. Haftara koja je nadahnula
govor Martina Luthera Kinga Jr.
’I Have a Dream’
Charles Kopel
43. Za{to se zamarati pripadno{}u
`idovstvu?
Caroline Glick
44. Fascinantno porijeklo gotovo
svakog `idovskog prezimena
Bennett Muraskin
^ITATELJI PI[U
47. Vje{tice u Zagrebu
Ivan Brn~i}
35. Jo{ jednom o sukobu
Hamas – Izrael
Msc. Josef Baruhovi}
48. Mali Joe i mali Alen:
dva vi|enja istoga
Julija Ko{
ZANIMLJIVOSTI
38. Prebrojavanje mrtvih tijela
Stephanie Gutmann
39. Wall Street Journal ponovno
objavljuje Mi{ljenje urednika
iz 1968.: @idovi su neobi~an
narod: Ono {to je drugim
narodima dopu{teno, @idovima
je zabranjeno’
Joshua Levitt
VIJESTI IZ ZAJEDNICE
49. [kola pala~a
Maya Cime{a Samokovlija
IN MEMORIAM
49. Slavni dirigent Lorin Maazel
umro je u dobi od 84 godine
50. Umrla je Nadine Gordimer,
`idovska spisateljica i dobitnica
Nobelove nagrad
Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah Hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u
okvirima standardnih normi jezika kojima se autori slu`e. Fotografija na naslovnici, Eldridge Street sinagoga, dr. sc. Gabi Abramac.
IMPRESUM
RUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL U HRVATSKOJ • GODINA X., BROJ 27, RUJAN/TI[RI 2014./5775.
GLAVNI UREDNIK: Sonja Samokovlija
UREDNI^KI SAVJET: dr. sc. Gabi Abramac, Dolores Bettini,
Maya Cime{a Samokovlija i Dubravka Ple{e
IZDAVA^: @idovska vjerska zajednica Bet Israel u Hrvatskoj
10000 Zagreb, Ma`urani}ev trg 6/II., p.p. 880.
TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376
www.bet-israel.com
UREDNI[TVO: samokovlijaºhotmail.com
ZA IZDAVA^A: dr. Vladimir [alamon
LEKTURA I KOREKTURA: Ljiljana Cikota
GRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko Jovanovski
TISAK: Skaner studio d.o.o. Zagreb
RABINI: dr. sc. Kotel Dadon i Dovid Goldwasser
KOLUMNIST: Dolores Bettini
SURADNICI: dr. sc. Gabi Abramac, Josef Baruhovi},
Maya Cime{a Samokovlija, Jasminka Doma{,
dr. sc. Boris Havel, Julija Ko{, dr. sc. Eliezer Papo,
Dubravka Ple{e, dr. Vladimir [alamon
Izla`enje Ruah Hada{a financijski poma`e
Savjet za nacionalne manjine RH.
3
RUAH HADA[A
UVODNIK / ‫ מאמר המערכת‬/ MAAMAR HAMAAREHET
“Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen”
Knjiga Salomonova 6.23
Sonja Samokovlija
Sonja Samokovlija
Dragi ~itatelji,
pribli`avamo se kraju jo{ jedne godine i vrijeme je da napravimo
rezime ove, koja je na prolazu.
Kada se osvrnem unatrag, u svom `ivotu vidim te{ku i dugu godinu s lijepim momentima, zbog kojih ovi te{ki trenuci postaju
manje te{ki.
Postala sam jo{ jednom nona i sretna sam {to se na{a obitelj
pove}ala za jo{ jednog krasnog dje~aka.
Ne{to prije njegovog ro|enja, saznala sam da sam te{ko bolesna, no isto sam tako postala svjesna da imam jo{ puno `elja
koje trebam ostvariti i da moja bolest mora na “~ekanje”. Nemam sada vremena za nju. Bacila sam se na lije~enje i pozitivno
razmi{ljanje. Za sada sam ja u prednosti. Ne}u razmi{ljati o drugom. Dok ide, ide, a ide dobro i nema predaje.
Od jeseni se na{a {kola seli na novu adresu. Nadam se da }e svi
biti zadovoljni s novim izborom.
Svjedoci smo te{kog vremena kroz koji prolazi Izrael. @alosti nas
pristranost medija i tako slabo poznavanje problema s kojima se
Izrael susre}e i bori.
Dok Irak i Sirija razaraju, dok stotine tisu}a ljudi bje`i pred sigurnom smrti koju siju ISIL i druge militantne skupine Arapa, svijet
upire prstom samo u Izrael.
@elim da nam sljede}a godina donese mir. Istinski mir i dogovore na koje se mo`e ra~unati.
Dragi ~itatelji, svima vam `elim [ana tova i Hag Sameah, Gmar
hatima tova! Zanimljivosti – Obitelj iz Crown Heightsa
nazvala je dijete prema tri ubijena tinejd`era
Napisala Marissa Newman, prevela Dubravka Ple{e
Nakon {to su k}er nazvali prema Shalhevet Pass, a sina prema Ehudu Goldwasseru, obitelj Teitelbaum ka`e
da njihova odluka treba slu`iti kao stalni podsjetnik potrebe nacionalnog jedinstva.
Eyal Gil-ad Naftali Teitelbaum (photo credit: Courtesy/Yankee Teitelbaum).
Yankee i Bina Teitelbaum iz Crown Heightsa u Brooklynu, svojeg su novoro|enog sina nazvali Eyal Gil-ad Naftali, u po~ast
trojici otetih i ubijenih izraelskih tinejd`era, Eyala Yifracha
(19), Naftali Fraenkela (16), i Gil-ada Shaara (16).
Najnoviji ~lan obitelji Teitelbaum pridru`io se ~etvero starije djece,
uklju~uju}i djevoj~icu Shalhevet koja je ime dobila u znak sje}anja
na novoro|enu Shalhevet Pass, ubijenu 2001., te sina Ehuda, koji
je nazvan prema poginulom vojniku IDF-a, Ehudu Goldwasseru.
Svoju odluku objasnio je otac Yankee u razgovoru s
The Times of Israel nekoliko sati nakon brita: “U takvim situacijama postoji osobit osje}aj jedinstva koji pro`ima cijeli `idovski narod.” Imenovanje djeteta imenima ubijenih u~enika bit
4
}e “trajni podsjetnik” na te osje}aje.
Dok su razmi{ljali kako }e nazvati svoje dijete prije nekoliko tjedana – nakon otmice, ali prije otkri}a tijela sjeverno od Hebrona – pomisao da sinu daju imena trojice tinejd`era Teitelbaumovima nije pala na pamet jer su bili uvjereni da su dje~aci `ivi.
Nakon pronalaska tijela, Teitelbaumovi su po~eli razmi{ljati da
sinu daju jedno ili dva imena ubijenih dje~aka, ali ne i sva tri.
Ta je odluka do{la tek kasnije.
Tri oteta i ubijena tinejd`era, sdesna nalijevo: Naftali Fraenkel, Gil-ad Shaar and Eyal
Yifrach (photo credit: Courtesy).
Teitelbaum sebe i svoju obitelj opisuje kao “vrlo sna`no povezanu s Izraelom” “te{ko je objasniti za{to smo to u~inili.
Jednostavno, imali smo osje}aj da je to ispravno, da se radi o
~lanovima na{e obitelji”. AKTUALNO IZ RABINATA / ‫ חדשות מהרבנות‬/ HADA[OT MEHARABANUT
RUAH HADA[A
Ti{re 5775
Rabin dr. sc. Kotel Dadon
dr. sc. Rabin Kotel Dadon
Dragi prijatelji
Po~etak rada {kole na novoj lokaciji – Katarinin trg
odr`ali. Htio bih zahvaliti gradona~elniku grada Iloka g. Zvonimiru Dragunu koji je svojim iskrenim zalaganjem i trudom oko
svakog segmenta organizacije ovog sve~anog doga|aja u~inio
komemoraciju posebnom. @elim se zahvaliti svima u gradu
Iloku na toploj dobrodo{lici i gostoprimstvu tijekom cijelog
na{eg boravka.
III. regionalni seminar o ljudskim pravima povodom
70-godi{njice transporta ~akove~kih @idova u
Auschwitz – 22. svibnja 2014.
Nova zgrada {kole na Katarininom trgu.
Pro{le godine smo donijeli strate{ku odluku o preseljenju {kole
na bolju lokaciju te smo tijekom godine tra`ili novi prostor za
{kolu. Zahvaljuju}i tome, odlu~ili smo preseliti {kolu na Gornji
grad, na Katarinin trg. U ure|enje {kole trebalo je ulo`iti puno
vremena i sredstava i to smo napravili tijekom ljeta. Novi prostor
{kole je lijep i vrhunski opremljen te je ovaj put, zahvaljuju}i
Ronald S. Lauder Fondaciji i Jewish Agency for Israel, ulo`eno
puno i u sigurnost. U zadnjih nekoliko godina interes za na{u
{kolu postao je iznimno velik, ~ak toliki da smo, na na{u `alost,
morali odbiti dosta zainteresiranih za upis i to zbog manjka mjesta. Na{a namjera je imati elitnu {kolu u kojoj razredi ne}e imati
vi{e od desetoro i, ukupno, 80-oro u~enika. [kola je jedan od
izvora na{eg ponosa, ona osigurava na{ identitet i kontinuitet
na{e Zajednice. [aljem blagoslove svim djelatnicima {kole za
uspje{nu {kolsku godinu te `elim puno sre}e i uspjeha generaciji koja nas je napustila – u njihovom daljnjem {kolovanju.
Ro|enje novog ~lana
U na{oj Zajednici ro|en je novi ~lan, Igor Jonatan, sin Lee i
Ante Jeri}evi}a. ^estitam roditeljima, baki Branki te baki Mileni i
didi Igoru, ujacima Rubenu i Emilu Albahari te teti Vandi. @elim
Mazal tov i neka dijete bude odgojeno u duhu na{ih predaka, te
neka bude izvor ponosa svojoj obitelji i svojoj Zajednici.
Udruga za edukaciju i promicanje ljudskih prava sa sjedi{tem
u Me|imurskoj `upaniji ovog je svibnja organizirala III. regionalni seminar o ljudskim pravima pod nazivom “Gdje je bio
~ovjek?”. Seminar se odr`avao povodom 70-godi{njice transporta ~akove~kih @idova u Auschwitz. Prisustvovalo je oko 50
nastavnika koji su sudjelovali u trodnevnim aktivnostima, kao
{to su: otvorenje putuju}e izlo`be “Anne Frank – povijest za
sada{njost” te u predavanjima, radionicama, okruglom stolu i
terenskoj nastavi u Mauthausenu, u Austriji. Bila mi je ~ast sudjelovati na okruglom stolu “Religija u vrijeme Holokausta” – zajedno s predstavnicima Evangeli~ko-luteranske Crkve u RH, Srpske
pravoslavne Crkve, Islamske zajednice u Hrvatskoj i Vara`dinske
biskupije.
@elim poslati sve blagoslove g. Miljenku Hajdarovi}u, predsjedniku Udruge za edukaciju i promicanje ljudskih prava kako bi
nastavio s takvim va`nim aktivnostima.
Obiteljski [abat uz gostovanje rabina Yehiela Wassermana i
rabina Dovida Goldwassera
[abat prije blagdana [avuota – [abat Jom Jeru{alajim, imali smo
obiteljski [abat uz gostovanje dva draga velika prijatelja na{e
zajednice: rabina Dovida Goldwassera iz New Yorka i rabina Yehiela
Wassermana, ~lana upravnog odbora SOHNUT-a, te jednog od osloboditelja Zida pla~a. Bio je to poseban [abat tijekom kojeg smo ~uli
puno divrej Tora od Rabina Goldwassera koji je prije svega do{ao
posjetiti na{u dragu glavnu urednicu ~asopisa Ruah Hada{a,
Sonju Samokovliju. ^uli smo i `ivotnu pri~a Rabina Wassermana,
koji je bio me|u osloboditeljima Jeruzalema 1967. godine.
Sastanak sa ~elni{tvom AJC-a
Jom Ha{oa – Ilok
Ovogodi{nja komemoracija povodom Dana Holokausta bila je
me|u najdostojanstvenijim komemoracijama koje smo do sada
Krajem lipnja Zajednicu su posjetili ~elni ljudi American Jewish Committee. Sastanak je bio dobar i konstruktivan, a posjetitelji su pokazali
veliki interes pru`anja pomo}i na{oj Zajednici te za uzajamnu suradnju.
5
RUAH HADA[A
AKTUALNO IZ RABINATA / ‫ חדשות מהרבנות‬/ HADA[OT MEHARABANUT
Kalendar
Ove godine u znak odli~ne suradnje s rabinom Isakom Asielom iz Beograda, odlu~ili smo ujediniti snage i resurse i izdati
zajedni~ki kalendar sa Savezom Jevrejskih op{tina Srbije. Nadam
se da }e se svima svidjeti novi kalendar za 5775 godinu.
Program
se `elimo sjetiti na mazkiru za Jom Kipur. Njihova }e imena biti
pro~itana u sinagogi.
Na kraju, `elim u svoje ime i u ime svoje supruge svima vama
[ana Tova, SRETNU GODINU, BLAGOSLOVLJENU GODINU, GODINU LJUBAVI I ZDRAVLJA, MIRA I SIGURNOSTI NA
PODRU^JU IZRAELA I U CIJELOME SVIJETU. @ELIM GODINU
JEDINSTVA @IDOVSKOGA NARODA.
NEKA BI NA[A ZAJEDNICA DOSTIGLA SVOJE CILJEVE I BILA
BLISKA I ^VRSTO VEZANA UZ SVOJE IZVORE.
Radi ve}e dostupnosti podataka ~lanovima Zajednice, osobito
starijima, priklju~ujem ovome pismu program molitava, predavanja i aktivnosti za Velike blagdane. Veselim se sve vas vidjeti u
velikom broju na svim blagdanima u sinagogi kako bismo mogli
imati lijepe i dostojanstvene molitve uz minjan.
Mazkir
[ana tova i Hag Sameah, Gmar hatima tova!
i tizku le{anim rabot neimot vetovot!
.‫ תזכו לשנים רבות נעימות וטובות‬,‫לשנה טובה תיכתבו ותחתמו‬
Va{ rabin,
One koji to ve} ranije nisu u~inili, `elio bih podsjetiti da {to `urnije po{alju u na{ Ured sva imena svojih dragih koji su umrli u
doba Holokausta i drugih dragih umrlih iz svojih obitelji, kojih
dr. sc. Kotel Da-Don S RABINOVOG STOLA / ‫ משולחן הרב‬/ MI[ULHAN HARAV
Odnos `idovstva prema kulturi i umjetnosti
Rabin dr. sc. Kotel Dadon doc.
U ovom ~lanku nastojat }emo izlo`iti `idovski pogled na kulturu i
umjetnost. Tako|er }emo poku{ati odgovoriti na sljede}a pitanja:
Kakav je to~no odnos `idovstva prema kulturi i umjetnosti?
Je li kulturno djelovanje ispravno, po`eljno i ima li pozitivnu vrijednost?
Je li religioznoj osobi dana{njice dopu{teno stvarati kulturu i biti
njezinim konzumentom ili je bolje da se takva osoba kloni njezinih plitkih sadr`aja u kojima je sve dopu{teno?
Je li sudjelovanje u kulturnom `ivotu po`eljno, ima li pozitivnu
vrijednost? Je li takvo sudjelovanje dopu{teno, neodre|eno ili,
mo`da, zabranjeno? Smiju li vjernici i religiozne osobe biti konzumenti postoje}e kulture?
– Pri izgradnji Hrama kori{teni su mnogobrojni vidovi umjetnosti.
Pjesma i ples Levita tako|er su imale va`nu ulogu u Hramu.2
– Na{i Mudraci u Talmudu prepoznaju zna~aj izvanjske ljepote u
vr{enju zapovijedi:
“Jer, pou~eni smo: Ovo je moj Bog i ja }u ga slaviti
(Izlazak 15,2): ¢tj.,£ ukrasi se pred Njim prilikom ¢ispunjenja£
zapovijedi. ¢Stoga:£ na~ini prekrasnu sjenicu u Njegovu ~ast,
prekrasan lulav, prekrasan {ofar, prekrasan cicit, i prekrasan
svitak Tore te ga napi{i lijepom tintom, lijepim bambusovim ¢-perom£, te neka ga pi{e iskusan pisar, zaogrni Svitak
prekrasnim svilama.” 3
Civilizirani svijet ~esto nalikuje svijetu zabave, svijetu bez svetosti,
svijetu koji `ivi u skladu s vrijednostima suprotnim Tori, svijetu koji
uludo trati vrijeme. Prema ovom stavu, vjernik i ~ovjek koji `ivi prema vjerskim pravilima, kulturu do`ivljava kao prijetnju, o njoj govori
kao o ne~em negativnom i, u najboljem slu~aju, pronalazi tek malo
pozitivnog. O~ito je da je ovakva slika kulture uvelike manjkava.
Ljepota i umjetnost nisu vrijedni samo u kontekstu zapovijedi i
Halahe nego op}enito. To postaje o~ito na temelju Halahe koja nas
u~i da kada ~ovjek ugleda “lijepe stvorove i lijepa stabla, treba re}i:
Blagoslovljen Onaj koji je takvu ljepotu postavio na svijet.” 4 Op}enito,
`idovski zakon ne ignorira ljepotu koju se mo`e na}i u svijetu.
Zva~aj kulture i umjetnosti
Tora nasuprot svjetovnog posla
Povijest nas u~i da su umjetni~ko i kulturno stvarala{tvo duboka
ljudska potreba te da su od silne va`nosti za ljudski `ivot i dru{tvo.
Umjetnost je izri~aj dubokih aspekata ljudske du{e, ona nadahnjuje,
otkriva i razvija snage inherentne ~ovjeku.
Tora se spustila u svijet poslije dvadeset i {est generacija1 {to
govori o snagama i sukobima koji postoje u svakom ~ovjeku.
6
Zaista, iz mnogih raznovrsnih izvora u Tori u~imo o va`nosti
kulture i umjetnosti. Ovdje navodimo tek nekoliko primjera:
“Na{i su nas rabini u~ili: Knjiga Zakona nikada ne}e si}i s tvojih
usana (Jeho{ua 1, 8.) Kako ne bismo pomislili da se ova naredba mora shvatiti doslovno, pisac nastavlja: “Sam }e{ prikupiti
svoje `ito.” (Pnz. 11,14.), {to ukazuje da se prou~avanje Tore
mora povezati sa svjetovnim poslom. Ovo je stav R. I{maela.
R. [imeon b. Johaj pita: “Je li to mogu}e? Ako ~ovjek ore u
S RABINOVOG STOLA / ‫ משולחן הרב‬/ MI[ULHAN HARAV
vrijeme oranja i sije u vrijeme sjetve, `anje u vrijeme `etve,
mlati u vrijeme mla}enja i vije u vrijeme vijanja, {to }e biti
s Torom? No, kada Izrael vr{i volju Sveprisutnoga, njihov rad
obavljaju drugi… a kada Izrael ne vr{i volju Sveprisutnoga,
svoj rad obavljau sami, kako je re~eno: Sam }e{ prikupiti svoje
`ito.” 5
Dakle, kojem }emo se mi{ljenju prikloniti? Mi{ljenju {kole Rabina [imeona b. Johaja koji je zahtijevao potpunu predanost Tori 6
ili mi{ljenju {kole R. I{maela, koji je zagovarao prou~avanje Tore
paralelno s bavljenjem nekim svjetovnim poslom.
Abajem, babilonski Amorej iz prve generacije, izlo`io je u
Talmudu koju praksu preferira:
“Mnogi su slijedili savjet I{maela, i pokazao se uspje{nim.
Drugi su slijedili R. Simeona b. Johaja ali taj se savjet pokazao neuspje{nim.” 7
U Talmudu nalazimo i drugo svjedo~enje o stavu koji bismo radije
prihvatili:
“Raba b. Bar Hanah rekao je u ime R. Johanana, koji je iznio
rije~i R. Jude b. Ila’ija: ’Kolika je razlika izme|u ranijih i kasnijih generacija! Ranije generacije uglavnom su se bavile
prou~avanjem Tore dok je njihov svakodnevni posao bio od
manje va`nosti, i u jednom i u drugom poslu bili su uspje{ni.
Kasnije generacije svoj su svakodnevni posao u~inile glavnim
a u~enje Tore sekundarnim i ni u jednom nisu bili uspje{ni’.” 8
Moramo razlikovati ~ovjeka koji ne prou~ava Toru, ne bavi se razvojem svojeg karaktera i prosvje}enjem svijeta nego svoje dane provodi
u ljen~arenju, od ~ovjeka koji prou~ava Toru, `ivi `ivotom punim smisla, `ivotom kojim pridonosi dobru svijeta te dio svojih snaga posve}uje i kulturi. Svaki od nas konzumira razli~itu vrstu kulture, neki vi{e,
a neki manje i pomisao da Tora zabranjuje cjelokupni svijet kulture
jednostavno nije istinita. Kako je Tora temelj na kojem ~ovjek gradi
svoj `ivot, neki segmenti kulture mogu se lijepo uklopiti i pozitivno
nadopuniti `ivot ~ovjeka, ~ak i obogatiti u~enja Tore. [tovanje Boga
mora biti u sredi{tu `ivota svakog ~ovjeka, a prou~avanje Tore na~in
razvoja raznih dimenzija osobnosti te na~in doprinosa zajednici.
Dakle, nau~ili smo da Tora mora biti “stalna” u ~ovjekovom `ivotu jer spoj
Tore i svakodnevice (zanimanja i kulture) tek tada mo`e biti uspje{na.
Opasnost
Iako je kultura ispunjena mnogim ljepotama i blagoslovima, ipak
u sebi skriva i opasnosti i pote{ko}e koje ne smijemo zanemarivati. Opasnosti mo`emo podijeliti na dvije vrste: opasnosti na koje
nailazimo bave}i se kulturom te opasnosti koje proizilaze iz naravi
dana{nje popularne kulture.
Naglasili smo da je razvoj snaga inherentnih ljudskoj psihi blagoslov
svojstven umjetnosti, ali u kulturi i umjetnosti istovremeno se skriva
opasnost usredoto~enja na osobu, a ne na Bo`je djelo. Ne mo`emo
zanijekati da u dana{njoj kulturi diljem svijeta postoje zabrinjavaju}i segmenti koji religioznom ~ovjeku onemogu}avaju ili znatno
ote`avaju sudjelovanje u kulturnom `ivotu. Znatan dio kulture odnosi se i na razmi{ljanje o duhu otkrivanja koji zagovara izno{enje
svega {to se nalazi u ljudskoj du{i. Sukob s Halahom i duhom Tore
tako|er je sna`no ispoljen u kontekstu seksualne dopustivosti kao i
na drugim poljima.
RUAH HADA[A
Iako se mnogi ljudi identificiraju s blagoslovima koje dobivaju iz kulture, zabrinutosti zbog po{tovanja Halahe i brige radi utjecaja na
duhovnost, smanjuju utjecaj kulture na svoje djelovanje. Strah od
opasnosti koje sa sobom nosi kultura sve je ve}i te ljudi tako izbjegavaju i blagoslove koje im kultura donosi.
Postoje pozivi na odvajanje ova dva svijeta, svijeta vjere i svjeta
umjetnosti, pozivi da ih se smatra paralelnim svemirima: umjetnost u sekularnom kontekstu i vjera bez umjetnosti. I taj pristup
tako|er zanemaruje silne blagoslove koje kultura donosi u svijet
vjere te jednako tako mo`e stvoriti sekularni svijet prepun osobnih
emocija paralelno s tehni~kim i religioznim svijetom bez duhovnosti. Ovo je ve}a opasnost od straha da bi kultura mogla sru{iti prikladne granice jer vjeru i zapovijedi stavlja u lo{iji, slabiji polo`aj.
Kultura i umjetnost podlo`ne su ljudskoj ruci. ^ovjek koji stvara
kulturu nastoji izna}i najbolja rje{enja kako to u~initi te je jasno
da tijekom tog stvaranja mora iskusiti dublje osje}aje od osobe
koja tu kulturu konzumira. No, osoba koja je konzument kulture
predstavlja glavni faktor pri odre|ivanju naravi i razine kulture.
Za kraj
Kultura i umjetnost su ljudske nu`nosti i mnogi izvori u judaizmu
u~e nas o njihovom dubokom doprinosu pojedincu i dru{tvu kao
i obvezi slu`enja kao blagoslov ovome svijetu. Uistinu, mnogo je
opasnosti u kulturi te stoga postoji i potreba da se tim pitanjima
pozabavimo s du`nim po{tovanjem i pa`njom, u okviru `idovskog
zakona i prema duhu Tore. Ljudska nas povijest u~i da su umjetnost
i kultura ~ovjekova potreba i nu`nost. Upravo je takvima Bog stvorio
~ovjeka i svijet. U umjetnosti skriveni le`e neopisivi blagoslovi a na{a
je obveza te blagoslove iznijeti na svjetlo dana. No, istovremeno se u
umjetnosti skrivaju i opasnosti te se stoga prema umjetnosti moramo
odnositi s po{tovanjem koji zaslu`uje, u granicama `idovskog zakona
i u skladu s duhom Tore. Tora nije suprotna `ivotu, ona pozitivno
gleda na sav `ivot, uklju~uju}i umjetnost i kulturu, cijeni i po{tuje
`ivot i posve}uje ga velikom ljubavlju. Istovremeno, Tora postavlje
i nu`ne granice.
Kultura i umjetnost prirodni su prijatelji i saveznici Tore i svetosti,
nisu neprijatelji. Nije se mudro baviti kulturom bez dovoljno znanja i bez postavljanja ikakvih granica, ali istovremeno, nije mudro
ograditi se visokim i prijete}im zidovima. Nu`no je prona}i finu
ravnote`u opreznosti i halahi~kih granica. Kona~no, treba ohrabriti ljude od vjere da se upuste u bavljenje umjetno{}u kako bi
vjera i umjetnost harmoni~no opstojali te kako bi blagoslovi koje
svaka od njih nosi pozitivno utjecali na onu drugu, `idovski narod
i cijeli Bo`ji svijet.
U ovom smo ~lanku nastojali uspostaviti temeljni pristup ovom
va`nom pitanju. Takav je pristup kojega zagovaramo, put koji
povezuje Toru i `ivot, stvarnost i ideologiju. 1 Midra{ Vajikra Raba 89
2 Vidi: Rabin Jehuda Halevi, Kuzari II, 64.
3 BT [abat 133b.
4 BT Berahot 58b, see also: [ulhan Aruh Orah Hajim 225.
5 BT Berahot 35b
6 Vidi: BT Avoda Zara 18b.
7 Ibid.
8 Ibid.
7
RUAH HADA[A
RIJE^ PREDSJEDNIKA / ‫ דבר הנשיא‬/ DVAR HANASI
Bejahad
Dr. Vladimir [alamon – predsjednik
@idovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj
Dr. Vladimir [alamon
Uspjeh projekta Bejahad u Zagrebu, sada ve} osna`enog Bejahad – @idovska kultura u Europi – danas, ohrabrio nas je da nastavimo dalje, te u novembru 2014. godine u Zagrebu gostuje zajednica iz Budimpe{te, koja se ubraja me|u zna~ajnije u Europi,
s programom koji uklju~uje predavanja, koncert, film i izlo`bu.
U `ivotu `idovske, tj. jevrejske zajednice s prostora biv{e Jugoslavije, bilo je u ovih, skoro sedamdeset godina nakon II. svjetskog rata, mnogo zna~ajnih susreta, manifestacija i proslava.
Povijest @idova ne samo s ovih prostora prepuna je nesretnih
doga|anja i ~esta su sje}anja na sve te strahote, ali, eto, u posljednjih sedamdeset godina, na ovim prostorima, @idovi/ Jevreji `ive
dosta mirno i kroz susrete i manifestacije poku{avaju sa~uvati
kulturnu ba{tinu, naslije|e ali i oplemeniti, obogatiti iste. Jedna
od kulturnih manifestacija koja se pamti i koja jo{ uvijek djeluje
je Bejahad – @idovska kulturna scena. U formi festivala djelovala
je trinaest godina – od 2000. do 2012. Ostavila je neizbrisiv trag
svojim godi{njim okupljanjima i preko 300-tinjak @idova/Jevreja
i njihovih prijatelja, tokom sedam dana, na obali Jadrana i uz
prvorazredni program, u`ivali su od jutarnjih do kasnih ve~ernjih
sati. Stotine umjetnika prodefiliralo je scenom Bejahada sa svih
strana svijeta i pru`ilo istinski kulturni do`ivljaj za sve prisutne. O svemu ovome svjedo~e i ~asopisi i dokumentarni filmovi Bejahad koji su izuzetno uspje{no dokumentovali de{avanja
u Supetru, Hvaru, Opatiji i Puli! ^asopis Bejahad, koji se
publicirao jednom godi{nje na hrvatskom i engleskom jeziku,
na preko 200 stranica, pobrao je velika priznanja i doprinio
afirmaciji Bejahada!
Recesija, koja je pogodila cijelu regiju, i njene negativne
implikacije na kulturne projekte, zahtijevala je iznala`enje
novih modaliteta djelovanja @idovske kulturne scene. Tako se
sedmodnevna kulturna maniestacija Bejahad, nakon 2013.
godine, “seli” s obala Jadrana u Zagreb i transformira se u niz
trodnevnih doga|anja pod nazivom Bejahad u Zagrebu. Prvi takav doga|aj zapo~inje trodnevnim programom Sarajevske jevrejske op{tine, potom slijedi trodnevni program Beogradske
jevrejske zajednice, zatim Berlinske, Be~ke i Pra{ke zajednice.
Sva doga|anja u Zagrebu organizirana su u suradnji sa pomenutim zajednicama i Bet Israelom, ali i u partnerstvu sa ambasadama zemalja iz kojih zajednica dolazi i sa razli~itim institucijama tih zemalja kao {to su: Goethe Institut (Zagreb), Austrijski
kulturni forum (Zagreb), Balassi institut u Hrvatskoj, Centrum
judaicum (Berlin) itd.
8
Publika je ponovo prisustvovala izvanrednim kulturnim ostvarenjima ~lanova gostuju}ih zajednica i ponovo su gosti i doma}ini
imali priliku dru`iti se i u`ivati u zajedni~kim trenucima. Brojni
koncerti, izlo`be, scenski nastupi, filmovi i predavanja svjedo~e
o privr`enosti ~lanova zajednica svojim korijenima ali i `elji da i
dru{tvo u kojeme `ivimo i radimo, vidi, ~uje i upozna se s bogatstvom `idovske/jevrejske kreativnosti i imaginacije. Na{ cilj je da
svi zajedno (“bejahad”) `ivimo bolje, ljep{e, mirnije i da tolerancija i solidarnost krase svakodnevicu.
Jedan od noviteta projekta @idovska kultura u Europi – danas je
i gostovanje zajednica Grada Zagreba u drugim evropskim centrima i predstavljanje vrlo bogatog i vrijednog `ivota ovda{njih
zajednica. Preliminarni program projekta @idovski Zagreb obuhva}a: uvodno predavanje Slavka Goldsteina; zatim [email protected] filmski festival” koji }e predstaviti Branko Lustig i Nata{a
Popovi}; koncert “Ve~er Alfija Kabilja” u izvo|enju Alfija Kabilja,
Radojke [verko i Vladimira Babina; potom izlo`bu slika akademika Zlatka Boureka i Tonija Franovi}a; predstavljanje ~asopisa
Novi Omanut – prilog `idovskoj povijesti i kulturi koji izlazi ve}
dvadeset i jednu godinu i o kojem }e govoriti Vlasta Kova~ te
prezentaciju knji`evnog opusa Jasminke Doma{ i predstavljanje
projekta Bejahad. Cilj je ponuditi takav program koji }e garantirati vrijedan kulturni do`ivljaj. Prvo gostovanje @idovski Zagreb
planirano je od 7. – 9. XI. 2014. godine u Sarajevu, a potom
slijede gostovanja i u drugim evropskim centrima.
Eho svih ovih doga|anja u medijima Hrvatske, Austrije,
Njema~ke itd. je vrlo pozitivan.
Brojne institucije i radne organizacije iz Hrvatske, kao i Grad
Zagreb, financijski potpoma`u realizaciju projekta Bejahad –
@idovska kultura u Europi – danas i doprinose uveliko razvoju tolerancije i solidarnosti, ne samo u Zagrebu, nego i mnogo
{ire. I gradovi, iz kojih dolaze zajednice, potpoma`u financijski
realizaciju projekta, doprinose}i tako boljem me|usobnom
razumjevanju i boljem zajedni~kom `ivotu.
Imamo jo{ mnogo planova i za budu}nost, ali vremena su takva
kakva jesu i u planiranju je potrebna skromnost, mudrost i strpljenje! Vjerujemo da pred nama stoje brojni uspje{ni susreti, na
koje svi zajedno mo`emo biti ponosni, a Bejahd }e i dalje motivirati i mobilizirati na{e ~lanove i prijatelje na nova stvaranja!!! TEMA BROJA / ‫ הנושא המרכזי‬/ HANOSE HAMERKAZI
RUAH HADA[A
Soul to Soul
Ro{ Ha{ana
Rabin Dovid Goldwasser, prijevod Dubravka Ple{e
Rabin Dovid Goldwasser
Ovaj ~lanak posve}en je Glavnom rabinu Kotelu Da Donu i
njegovoj Rebecin te Sonji Samokovliji.
Na Ro{ Ha{anu ~itamo iz dijela Tore koji je posve}en vezivanju Izaka i pojavi an|ela koji je nalo`io Abrahamu da ne `rtvuje
Izaka. U biti, an|eo se pojavio dva puta, ali Abrahama je blagoslovio tek nakon {to je prinesen ovan kao `rtva umjesto Izaka.
Bilo bi logi~no zaklju~iti da }e vezivanje Izaka kako bi bio
`rtvovan prije zaslu`iti blagoslov nego `rtvovanje ovna. No,
kako bi obilje`ili to zbivanje, na Ro{ Ha{anu pu{emo u {ofar
koji nas podsje}a na ovna, a ne spominje se vezivanje Izaka radi
`rtvovanja.
Rabi Yisroel Salanter, slavni utemeljitelj pokreta Mussar,
obja{njava da je Abraham ku{an vrlo te{kom ku{njom – `rtvovanjem svog ljubljenog sina. Uspje{no je odgovorio izazovu i
poslu{ao Ha{emov glas. Ali, to nije bilo dovoljno, jer voljnost da
`rtvuje Izaka ipak nije u potpunosti pokazala Abrahamovu silnu
ljubav prema Ha{emu.
voljan samo time {to je uspje{no odgovorio na izazov i nije `elio
oti}i. Htio je izvr{iti micvu prije nego li se vrati ku}i. U~imo:
ako osoba nije motivirana da se popravi, ne zaslu`uje blagoslov
s Neba. Upravo ~injenica da ga je izazov doveo bli`e Ha{emu,
u~inila je Abrahama vrijednim blagoslova.
Ovih dana na{a bra}a diljem svijeta suo~ena su s isku{enjem. Od
prvoga dana kada su trojica mladi}a u Izraelu oteta, svjedo~ili
smo izuzetnom jedinstvu na{eg narod, ~injenici da su svi bili motivirani postati boljima, ~initi vi{e micvot i pribli`iti se Ha{emu.
Na{ odgovor i na{a djela mogu se usporediti s reakcijom Abrahama Avinu. Uspje{no smo se suo~ili s izazovom, uve}ali i u~vrstili
na{u vjeru u Ha{ema i odlu~ili ~initi mnogo micvot.
Neka sva moja bra}a i sestre u Zagrebu te svi pripadnici `idovskog naroda budu blagoslovljeni godinom dobroga zdravlja,
sre}e, mira i blagostanja.
Rabin Dovid Goldwasser Kada je Abrahamu re~eno neka ne `rtvuje Izaka, Abraham se zakleo da se ne}e pomaknuti s tog mjesta dok ne bude mogao
umjesto Izaka `rtvovati neku `ivotinju. Abraham nije bio zado-
Robot pi{e Toru u berlinskom muzeju
Iako se Svitak ne mo`e koristiti u sinagogi, ima sredi{nje mjesto na novoj izlo`bi
Kirsten Grieshaber, The Associated Press, prevela Dubravka Ple{e
pa Robotlab te ga prvi put predstavila u srpnju u berlinskom
@idovskom muzeju. Dok stroju treba otprilike tri mjeseca kako
bi dovr{io 80 metara duga~ak svitak, rabinu ili soferu za isti
posao treba gotovo godina dana. No, za razliku od svitka koji
je napisao rabin, robotov svitak ne mo`e se koristiti u sinagogi.
Robot pi{e Toru u instalaciji postavljenoj u @idovskom muzeju
u Berlinu (photo credit: AP/Markus Schreiber).
BERLIN (AP) — Pero robota juri svitkom papira slijeva nadesno te ispisuje drevna slova hebrejskog jezika crnom tintom.
Robot ispisuje Toru te to ~ini znatno br`e nego {to bi to ijedan
rabin mogao jer – robot se ne mora odmarati.
Robota koji ispisuje Toru razvila je njema~ka umjetni~ka gru-
“Da bi Tora bila sveta, mora biti napisana gu{~jim perom
na pergamentu. Cijeli proces mora biti produhovljen, i dok
pi{em, ja i molim”, rekao je rabin Reuven Yaacobov. Berlinski rabin pa`ljivo je gledao kako neumorni robot ispisuje
Prvu knjigu Mojsijevu da bi zatim posjetiteljima pokazao
tradicionalni na~in pisanja svitka Tore, kojim se soferi slu`e ve}
tisu}ama godina.
I robot i rabin sudjeluju u izlo`bi nazvanoj “Stvaranje svijeta”.
Izlo`ba govori o zna~enju hebrejskih rukopisa u judaizmu te
prikazuje Svitke na hebrejskom, `enidbene ugovore i druge
srednjovjekovne dokumente iz kolekcije Braginsky. Robot }e
biti izlo`en do sije~nja 2015., dok }e rabin i Svitak svoje sudjelovanje zavr{iti 3. kolovoza 2014. godine. 9
RUAH HADA[A
STAJALI[TA / ‫ עמדה‬/ EMDA
O Za{titnom rubu preko ruba pristojnosti
Medijsko izvje{tavanje o sukobu Izraela i Hamasa vs. ~injenice
dr. sc. Boris Havel
dr. sc. Boris Havel
Na Fakultetu politi~kih znanosti Sveu~ili{ta u Zagrebu dr. sc. Boris Havel je stekao akademski
stupanj doktora znanosti iz znanstvenog podru~ja dru{tvenih znanosti, znanstvenog polja
politologija, znanstvene grane me|unarodnih odnosa i nacionalne sigurnosti.
Najnoviji sukob u Pojasu Gaze izme|u Dr`ave Izraela i teroristi~ke
skupine Hamasa, dijelu vladara hrvatskoga medijskog prostora donio je jo{ jednu priliku za izno{enje strastvenih, odrje{itih mi{ljenja,
duboko pro`etih ideologijom, te nezainteresirano{}u za kontekst,
~injenice i alternativna vi|enja. Dio njih je medijski i ideolo{ki zanat ispekao u tanjugovskim laboratorijima globalnog diseminiranja nesvrstan{tine i jugoslaven{tine, pa je zauzimanje Mar{alovih
pionira za prava teroristi~kih skupina i prozivanje Amerike, Izraela
i Zapada za sva zla ovoga svijeta, za takve krik olak{anja. Vrijeme
ih je pregazilo u ve}ini vanjskopoliti~kih tema, ali arapsko-izraelski sukob jo{ je tu, a oni dobro pripremljeni. Drugi dio hrvatskog
dru{tva – dodu{e onaj manje pripremljeni – shva}a da bi bilo groteskno simpatizirati s d`ihadistima ~iji istomi{ljenici samo malo
isto~nije od “Palestine” progone i ubijaju kr{}ane, pa tako imamo jo{ jednu temu o kojoj u Hrvatskoj vlada podjela. Utje{no je
to {to ovaj put nismo sami. Za razliku od teme zlo~ina~ke naravi
komunisti~kog totalitarizma i njegovih ikona Lenjina, Tita ili Castra, o kojoj su Hrvati podijeljeni ali ostatak civiliziranog svijeta nije,
o pitanju sukoba u Gazi podijeljeni su svi. Manjinske useljeni~ke
muslimanske zajednice u mnogim zemljama organiziraju prosvjede protiv Izraela. Domicilno stanovni{tvo tu i tamo uprili~i skup
potpore Izraelu, dok kr{}anske zajednice, poput onih umre`enih
s Me|unarodnom kr{}anskom ambasadom u Jeruzalemu, rade i na
pru`anju konkretnije pomo}i `idovskoj dr`avi. Strane medijske ku}e
o sukobu izvje{tavaju sli~no kao i 2008./2009. i 2012. U dr`avama s
ve}im brojem useljenika i socijaldemokratskom tradicijom, poput
Francuske ili [vedske, te na Al-D`aziri1 i naravno BBC-ju, iskazuje se
puno razumijevanja za palestinske teroristi~ke skupine. Konzervativnije medijske ku}e, poput Fox Newsa, na~elno podr`avaju Izrael, ali
stavljaju pod upit i izraelske postupke te otvaraju puno prostora za
polemi~nu razmjenu razli~itih vi|enja. Sve u svemu, Bliski je istok
u mnogim dr`avama najva`nija vanjskopoliti~ka tema, o kojoj ve}ina ljudi ima mi{ljenje – premda ne nu`no i znanje – i spremna ga je
iznijeti pred kamerom. O njoj se raspravlja skoro kao o nogometu:
s puno emocija i `ara, podrazumijevaju}i da je sugovornika, osobito
ako navija za Hamas, nepristojno pitati za razlog.
Propaganda s ljudskim licem
Hrvatski su mediji izgradili osebujan stil izvje{tavanja o izraelsko-palestinskom sukobu. Kad vidim usredoto~eni, duboko pronicljivi pogled na licu voditelja koje se u trenu preina~i iz le`erno prilago|enog
izvje{tavanju o tijeku turisti~ke sezone, u ozbiljno i zabrinuto (pada
mi na pamet simpati~ni \urica Drobnjak), i ~ujem ga kako s nje`nim
ali odlu~nim suosje}anjem opominje gledatelja da }e kadrovi koji
slijede biti potresni, odmah znam {to je sljede}a tema Dnevnika. Potresni kadrovi po~eli su se u hrvatskim medijima pojavljivati nakon
10
{to je Izrael odlu~io zaustaviti granatiranje svojih gradova iz Pojasa
Gaze. Ono {to se zbivalo prije toga i izvan toga za uredni{tvo Dnevnika nije bilo ni potresno ni zabrinjavaju}e, pa se nije ni objavljivalo. A to uklju~uje: vi{emjese~no raketiranje izraelskih ciljeva iz
Pojasa Gaze. Hu{ka~ke propovijedi po palestinskim d`amijama na
d`ihad i ubijanje @idova gdje god ih se na|e. Nazivanje trgova u
Ramallahu imenima masovnih ubojica. Hamasovo ubijanje vlastitih
sugra|ana optu`enih za (nedokazanu) kolaboraciju s Izraelom. Progon homoseksualaca, liberala, politi~kih neistomi{ljenika, kr{}ana
i osobito @idova koji bi zalutali u palestinsko, ina~e etni~ki ko suza
~isto, podru~je. Podu~avanje djece u d`ihadizmu i fanatizmu. Izjave ponosnih roditelja bomba{a samoubojica kako se nadaju da
}e jo{ koje njihovo dijete kro~iti uzvi{enim {ehidskim putem… Da
ne spominjem druga bliskoisto~na dru{tva, poput Saudijske Arabije,
STAJALI[TA / ‫ עמדה‬/ EMDA
Jemena ili Irana, u kojima se i u vrijeme mira prakticiraju javna odsijecanja glave, kamenovanje i vje{anje apostata, preljubnika i drugih
prekr{itelja {erijatskog zakona, ubojstva iz ~asti ili genitalno saka}enje `enske djece.
Vratimo se, dakle, potresnom Izraelu. Od po~etka 2014. na `idovsku je dr`avu ispaljeno preko tisu}u razli~itih projektila prije nego
{to je Izrael pokrenuo akciju Za{titni rub. Ve}inu projektila ispalio
je Hamas, a ostatak Islamski d`ihad, Iz ad-Din al-Kasam brigade i
druge manje palestinske teroristi~ke skupine. Dakle, odredi do
zubi nenaoru`anog palestinskog naroda koji nema za kruh ali ima
za bombu. Ti su napadi bili ni~im izazvani, a projektili ispaljivani
uglavnom nasumce prema izraelskim naseljima i gradovima. Zahvaljuju}i lo{em ga|anju, te izraelskoj uvje`banosti za krizne situacije
i za{titnoj infrastrukturi, ljudskih `rtava nije bilo. No materijalna
{teta katkad je bila velika, poput one koju je izazvao po`ar u tvornici
plastike u Sderotu, `idovskom naselju udaljenom dva kilometra od
granice s Pojasom Gaze. Kako je Izraelcima bilo na zvuk sirene tr~ati
u bunker ili tra`iti zaklon iza najbli`eg zida ili stabla, mo`emo pretpostaviti jer smo u nedavnoj pro{losti pro`ivjeli sli~ne trenutke. Za
oko 7.000 Izraelaca nastanjenih u neposrednoj blizini Pojasa Gaze,
mo`da najgore od svega jest `ivot u neizvjesnosti. Otkako se Izrael
2005. povukao a Pojasom Gaze ovladao Hamas, dvadeset i ~etiri sata
dnevno, sedam dana u tjednu, stanovnici toga dijela Izraela `ive u
neizvjesnosti koja kida `ivce. Tijekom godina Hamasov se arsenal
{irio pa su danas, 2014. godine, i gradovi poput Haife u dometu
njihovih raketa. Kako je izraelskim roditeljima svaki dan – bilo da je
ondje rat ili mir – ostaviti dijete u vrti} ili ga poslati u {kolu? Kako je
buditi se jutrom i pitati se tko mo`da ne}e do~ekati ve~er? Izraelska
je vlada opetovano Hamasu slala upozorenja a me|unarodnoj zajednici prosvjede zbog raketiranja iz Gaze. No hrvatskim medijima
vijesti o `idovskom dje~jem vrti}u koji ima minutu da {ti}enike evakuira u skloni{te prije nego {to projektil iz Gaze doleti do njih nisu
bile dovoljno potresne, pa se o tome kod nas puno i ne zna.
Onda su 12. lipnja u podru~ju Gu{ Eciona, ju`no od Jeruzalema,
oteta trojica `idovskih tinejd`era, {esnaestogodi{nji Naftali Frankel
i Gilad [aer, te devetnaestogodi{nji Ejal Jifrah. Ni njihov nestanak
kod nas nije predstavljao potresnu, medijski zanimljivu temu, sve
dok Izrael u akciji potrage za nestalim mladi}ima ^uvar brata nije u
podru~ju Hebrona pohvatao ~etiristo vo|a i pripadnika Hamasa. U
to je vrijeme u izraelsku javnost dospjela snimka telefonskog poziva
za pomo} koji je policiji uputio jedan od otetih dje~aka, nakon ~ega
su uslijedili zvukovi vikanja na arapskom jeziku i pucnji. Osamnaest
dana kasnije, 30. lipnja prona|ena su njihova mrtva tijela. Bila je to
kap koja je prelila ~a{u izraelske strpljivosti; tjedan kasnije pokrenuta je akcija Za{titni rub.
Izme|u ta dva doga|aja, 2. srpnja, ubijen je {esnaestogodi{nji
Palestinac Muhamed Abu Kadir. Obdukcija je ukazivala na to
da je bio `iv spaljen. Dva stra{na zlo~ina, prvi Palestinaca nad
@idovima a drugi @idova nad Palestincem, pokazala su sav civilizacijski jaz koji postoji izme|u ta dva dru{tva. Nakon nestanka trojice `idovskih tinejd`era, me|u Palestincima se pro{irio osje}aj
trijumfa i zadovoljstva. Tih su dana `idovskim hodo~asnicima na
Hramsku goru, ondje gdje se nalazi d`amija al-Aksa i Kupola na stijeni,
muslimanski posjetitelji svojih sveti{ta podrugljivo pokazivali tri prsta
aludiraju}i na trojicu nestalih. @idovska patnja za njih je bila prilika
dati si odu{ka mr`nji bizarnim gestikuliranjem. Na sadisti~ko uboj-
RUAH HADA[A
stvo Muhameda Abu Kadira, naprotiv, @idovi su reagirali zgra`anjem.
Najprije nisu vjerovali da su takvo zlodjelo po~inili njihovi sunarodnjaci. Pojavile su se vijesti o tome da ga je ubla u`a rodbina
“iz ~asti” zbog njegove navodne spolne orijentacije. No izraelska je
policija brzo prona{la krivce i na u`as Izraelaca ispostavilo se da su
to doista bili @idovi. Izraelska se javnost konsensualno distancirala
od zlo~inaca i zatra`ila njihovo ka`njavanje. Roditelji trojice ubijenih
`idovskih tinejd`era poslali su obitelji Muhameda Abu Kadira izraze
su}uti. Zlo~in su, me|u ostalima, javno osudili premijer Netanjahu i
gradona~elnik Jeruzalema Barkat. Jedan je rabin pozvao da se ubojicu
kazni smr}u. Nedugo po uhi}enju, kontekst zlo~ina postao je jasniji:
ubojica, Jozef Haim Ben David, psihi~ki je bolesnik koji je prije nekoliko godina poku{ao ubiti vlastito dijete. Tijekom privo|enja za sebe
je tvrdio da je mesija. U zlo~inu su mu pomogla dvojica maloljetnika
~iji podatci nisu objavljeni.
Ima li Izrael pravo braniti se od terora?
Po~etak izraelske akcije Za{titni rub donio je eskalaciju sukoba
izme|u Izraela i Hamasa, te eskalaciju izjedna~avanja krivnje. Najprije, nevjerojatno je da se u demokratskoj dr`avi kakva je Hrvatska,
sukob jedne demokratske dr`ave i jedne teroristi~ke organizacije
mo`e prikazivati kao okr{aj dviju za rat podjednako krivih strana i k
tomu jo{ prozivati hrvatske politi~are jer nisu stali na stranu terorista,
kako je svoj maliciozni ~lanak Jesmo li to su}utni prema `rtvama u
Gazi ili samo mrzimo @idove? zavr{io Miljenko Jergovi}.2 Jergovi},
koji se za razliku od prozvanih politi~ara (Toma{i}, Pusi}, Karamarko, Josipovi} i Stier) i biskupa (Ko{i}, Jezerinac, Bozani}) odijevao u
nacisti~ke odore, pitanje kojim je nazvao taj pamflet mo`e postaviti
jedino samome sebi, {to je mo`da i u~inio, ali narcisoidno, preko
Jutarnjeg lista. Puno pametnije pitanje bilo bi: “Koja bi to dr`ava dopustila da se prema njezinu stanovni{tvu mjesecima ispaljuju razorni
ubojiti projektili, kao {to je to u~inio Izrael?” Dr`ava ~iju politiku Drago Pilsel (jo{ jedan nekada{nji ljubitelj crnih odora, dodu{e pokajnik) naziva “fa{isti~kom” 3 premda je imala vojnu snagu zaustaviti taj
teror strpljivo je, apelima, prosvjedima i prijetnjama, nastojala izbje}i
rat. Me|u Izraelcima, istina, u vrijeme prije akcije nije bilo smrtno
stradalih, no jedini razlog bio je taj {to su se na zvuk sirene Izraelci
sklanjali u skloni{ta, a raketni sustav obrane @eljezna kupola presreo
je preko 80% raketa koje su letjele prema naseljenim mjestima. No
svaka raketa ispaljena iz Gaze, a ove godine ih je ispaljeno tri i pol
tisu}e, bila je ni{ta drugo doli poku{aj ubojstva. Kao i u prija{njim
sukobima, Hamas i Islamski d`ihad ispaljivali su ih iz civilnih zgrada, poput {kola, bolnica i d`amija, te objekata pod za{titom UN-a.4
Zbog skrivanja Hamasovih terorista iza civila, izraelski su napadi od
po~etka izazvali i civilne `rtve me|u Palestincima. Umjesto konteksta njihova stradavanja, hrvatski su mediji prenosili slike ranjene i
mrtve palestinske djece, te izjave Hamasovih glasnogovornika. Za{to
nismo vidjeli i slike teroristi~kog ispaljivanja raketa ispred zgrade
{kole na kojoj se vijori zastava UN-a, ili poginulih terorista? Potom
su po~ele optu`be da je Izrael po~inio ratne zlo~ine, da namjerno
ga|a civilne ciljeve i da je od Gaze stvorio “koncentracijski logor” u
kojem ljudi umiru od gladi, nedostatka lijekova i zdravstvene skrbi,
bez struje, vode i skloni{ta, izlo`eni na milost i nemilost izraelskoj
ratnoj ma{ineriji. Na jednom se HRT-ovu Dnevniku ~ula tvrdnja kako
je Hamas napao Izrael raketama zbog blokade Gaze. Je li uredni{tvu
palo na pamet ispitati je li Pojas Gaze u blokadi upravo zato da bi se
sprije~ilo uno{enje raketnih projektila? Od glavnog urednika, biv{ega
11
RUAH HADA[A
STAJALI[TA / ‫ עמדה‬/ EMDA
SKOJ-evskog savjetnika za me|unarodne odnose u Predsjedni{tvu
SRH5 ili Mirjane Raki} te{ko da }emo do`ivjeti reporta`u o toj temi.
No mla|i bi se novinari trebali zapitati u kojoj mjeri na~in na koji
mediji javnosti predstavljaju ono {to se zbiva u sukobu Izraela s
Hamasom, oblikuje strategije aktera sukoba. A oblikuje ih.
Razlog stradavanja civila u Pojasu Gaze
Klju~no pitanje koje treba postaviti je: tko profitira od stradavanja
palestinskih civila, osobito djece? Profitira li Izrael? Do sada nisam
~uo ni jedan kvalitetan argument u prilog potvrdnu odgovoru na
to pitanje. No ako on i postoji, on za sobom povla~i sljede}e pitanje: za{to Izrael prije bombardiranja “civilnih” ciljeva na njih baca
letke, {alje SMS poruke i telefonski upozorava stanovnike da se
sklone? I nakon svega toga, izraelska vojska na cilj ~esto prvo ispali
projektil manje snage, a tek potom ga sravni sa zemljom. Ako Izrael
iz nekog meni doista nedoku~ivog razloga `eli stradavanje palestinskih civila, on raspola`e vojnim kapacitetima da izazove razaranje
apokalipti~nih razmjera. A to, o~ito, ne ~ini.
Profitira li od njihova stradavanja Hamas? Odgovor je nedvojben:
da, profitira. Hamas i druge teroristi~ke skupine vojno nisu u stanju nositi se s Izraelom, kao {to neko} ni zdru`ene arapske dr`ave
nisu mogle (na `alost nositelja, neko} na `alost primatelja {tafete).
Jedini na~in borbe koji im preostaje jest gerilsko, te propagandno
ratovanje. I jedno i drugo nisu nepoznati u povijesti sukoba i na
odre|eni su na~in, ~ak bi se moglo re}i, legitimni. Ukoliko neka gerila napada neprijateljsku vojsku, a pritom sukob prikazuje sukladno
svojemu vi|enju, ne ~ini ni{ta {to se nije ~inilo od po~etaka ljudske
civilizacije i sukoba slabijih skupina s ja~ima. No Hamas i njihovi
lakeji ~ine ne{to {to je u dosada{njoj povijesti ratovanja prakti~ki
nezabilje`eno: oni se skrivaju iza vlastita stanovni{tva koje im s jedne
strane slu`i kao `ivi {tit, a s druge kao na~in demoniziranja Izraela.
Jedan od razloga za{to je takvo postupanje u na~elu nezabilje`eno
u dosada{njoj povijesti ratovanja jest upravo postojanje modernih
medija koji u realnom vremenu prenose zbivanja s terena. Drugi
razlog je taj {to Izraelska vojska ~ini sve {to mo`e kako bi se izbjeglo
stradavanje civila. Koncept tohar hane{ek – ~isto}a oru`ja – va`an
je dio izraelske ratne etike zbog ~ije su primjene do sada sa~uvani
`ivoti mnogih arapskih civila, katkad i po cijenu stradavanja izraelskih vojnika.
No, vratimo se na prvi razlog. Televizijske kamere na mjestu zbivanja i tuma~enja onoga {to uhvati kadar oblikuju mi{ljenje javnosti
diljem svijeta o tome {to se ondje zbiva. Percepcija javnosti proizvest
}e pritisak na politi~are pojedinih dr`ava, koje }e potom zauzeti
stav prema sukobljenim stranama. Hamas kao teroristi~ka organizacija ima samo jedan na~in prikazati sebe u pozitivnom a Izrael u
negativnom svjetlu pred svjetskom javnosti. Taj na~in jest izlaganje
civila, napose djece, pogibelji, stavljaju}i ih na prvu crtu boji{nice,
ispred svojih militanata i raketnih lansirnih sustava. Ako Izrael zbog
nazo~nosti civila ne otvori vatru na te ciljeve, Hamas pobje|uje. Ako
Izrael otvori vatru pa stradaju civili, Hamas opet pobje|uje. Takva situacija Izrael stavlja u iznimno slo`en polo`aj, no na koncu, izraelska
vlada i vojska primorani su u~initi ono {to je njihov posao i du`nost,
a to je za{tita `ivota svojih gra|ana. Zgrada u kojoj se skladi{ti oru`je
i iz koje se lansiraju rakete nije civilni cilj jer je na nju oka~ena plo~a
na kojoj pi{e “[kola”. Ako se u tome vojnom cilju k tome jo{ nalaze
nedu`ni civili, onda bi bilo najlogi~nije ispitati dr`i li ih Hamas ondje
12
prisilno i koristi li njihovo stradanje za svoje ciljeve, jer je do sada
o tome do javnosti stiglo nebrojeno pritu`bi i dokaza. Ne dodu{e,
toliko do hrvatske, koliko do strane, uklju~uju}i i arapsku.6
Nu`nost objektivne prosudbe
Ne bih htio biti apologet ni~ijega nepravednog postupanja i,
iskreno, nemam metode saznati je li Izrael mogao u~initi vi{e na
sprje~avanju stradavanja palestinskih civila. Mo`da jeste. Ne bi me
~udilo da u odre|enom trenutku netko od Izraelaca s prstom na
obara~u, kome je mo`da netom poginuo suborac, zapuca na sve
pred sobom ne obaziru}i se na posljedice. Izraelci su i u ranijim
sukobima kao odgovor na arapske zlo~ine, i sami skrivili zlo~ine.
U ratu 1948. zabilje`eno je nekoliko pokolja, od kojih je najve}i i
najpoznatiji onaj u selu Der Jasin, u kojem je stradalo preko stotinu Arapa, me|u kojima i odre|eni broj civila i djece. Godine 1956.
izraelska je pograni~na policija ubila ~etrdeset osmero arapskih civila u naselju Kfar Kasim, preko kojega su u Izrael ulazili teroristi
iz podru~ja koje je tada dr`ao Jordan. U Hebronu je 1994. Izraelac
naoru`an automatskim oru`jem ubio 29 muslimanskih vjernika u
d`amiji. Sve te pokolje Izrael je osudio. Oni pokazuju da ni jedno
dru{tvo, pa ni izraelsko, nije imuno na zlo~ine, bilo da su njihovi
po~initelji paravojne skupine kao u prvom slu~aju, bilo da su to pripadnici redarstva kao u drugom, bilo da je to mahniti pojedinac kao
u tre}em. No ono {to imam metodu saznati i saznao sam, jest da je
Hamas organizacija beskrupuloznih ubojica ~ije su metode i ciljevi
krajnje morbidni. Hamasova Povelja tekst je u kojem su sami opisali
svoje metode, a to je d`ihad, i ciljeve, od kojih je glavni uni{tenje
Dr`ave Izrael. Ukoliko pri tome strada i netko od njih, ili netko od
njihovih sunarodnjaka, taj je {ehid (mu~enik) ~ije se stradavanje
unutar Hamasove “kulture smrti” prihva}a bez ikakva grizodu{ja. Za
dokaz Hamasove brutalnosti prema vlastitu stanovni{tvu ne treba
~ekati sukob s Izraelom. Dovoljno je pogledati kako zavr{e Palestinci
koji im se zamjere svrstavanjem uz Fatah, kritiziranjem Hamasove
politike, ako su kr{}ani ili ako na zabavi poja~aju glazbu i zaple{u sa
`enom. Predsjednik Palestinske samouprave Mahmud Abas Gazu je
pod Hamasovom upravom nazvao “Emiratom mraka”. @ivot u Emiratu mraka ne vrijedi puno, a dodatno je umanjuje tre}i akter ove
krvave pozornice, a to su neobjektivni i hu{ka~ki mediji. Da mediji
ne prenose slike mrtve palestinske djece popra}ene izjavama Hamasovih glasnogovornika, da mediji ne optu`uju Izrael za “neselektivno” i “neproporcionalno” granatiranje, Hamas ne bi imao razloga
svoje raketne sustave postavljati prvenstveno tako da napad na njih
izazove i stradavanje civila. Istina, izvjestitelje koji uz kadrove stradalih navedu i da je u blizini bila raketna rampa, Hamas protjeruje iz
Gaze,7 pa ondje ostaju samo oni ~iji je diskurs u skladu s Hamasovu.
Usprkos tomu smatram da u ovome sukobu Izraela i Hamasa, kao i u
svim sukobima nakon potpisivanja “mirovnih” sporazuma s PLO-om
i susljedne eskalacije palestinskog terorizma, mediji koji slu`e kao
apologeti toga terorizma snose izravnu odgovornost za stradavanje palestinskih civila, napose djece. Novinare koji se odva`e davati
iznimno glupe i hu{ka~ke izjave, poput one da je Hamas raketirao
A{kelon iz o~aja (je li i Marti} raketirao Zagreb iz o~aja?) trebalo bi
profesionalno sankcionirati. One pak, koji za stradavanja civila uslijed
palestinskog terorizma, nepravedno optu`uju Izrael i namjerno
pred javnost iznose neistine za~injene potresnim krvavim kadrovima, trebalo bi sudski goniti za suu~esni{tvo u zlo~inu. Medijsko
poticanje na zlo~in bilo je prepoznato kao kazneno djelo tijekom
STAJALI[TA / ‫ עמדה‬/ EMDA
velikosrpske agresije na Hrvatsku, pa takvo {to ne bi predstavljalo
presedan. Pitam se, koliko civila treba stradati prije nego {to se netko
iz pravosu|a upita koliko ih je stradalo zato da bi kamere snimile
krv, suze i oplakivanja pred kojima nitko normalan ne mo`e ostati ravnodu{an. Je li stvaranje pozitivne percepcije o teroristi~kim
aktivnostima a negativne o dr`avi koja se legitimno brani, mogu}e
putem manipuliranja emocijama javnosti? Na `alost, jeste.
Statistike i podatci koje kamere ne hvataju
Nakon slu{anja i ~itanja o jadu, siroma{tvu i humanitarnim katastrofama u Gazi, hrvatskom }e ~itatelju zazvu~ati {okantno podatak
da je o~ekivana `ivotna dob mu{kih osoba u Pojasu Gaze dulja od
o~ekivane `ivotne dobi mu{karaca u Hrvatskoj. U Pojasu Gaze ona
iznosi 72,9 godina, a u Hrvatskoj 72,81.8 Pa ipak nikom ne pada na
pamet Hrvatsku nazvati “koncentracijskim logorom”, dok se taj bezobrazni opis za Gazu ~uje sve ~e{}e. Uz kadrove ru{evina i smrti, u
prilog toj tvrdnji navodi se ~injenica da Izrael nadzire {to i tko na njegovoj strani granice s Pojasom Gaze ulazi a {to i tko iz njega izlazi. U
Pojas Gaze nesmetano ulazi hrana, lijekovi, ku}ne potrep{tine, knjige, elektroni~ke naprave i sve ostalo {to je potrebno za normalan
civilni `ivot. Usto, Pojas Gaze strujom najve}im dijelom opskrbljuje
Izrael. Po pitanju nezaposlenosti, postotak mladih nezaposlenih
Palestinaca manji je od mladih nezaposlenih Hrvata: 38,8%
nasuprot 43,1%.9 Op}a nezaposlenost prema statistici iz pro{le
godine u Hrvatskoj je tek za manje od jednog postotka ni`a nego u
Pojasu Gaze: u Hrvatskoj je iznosila 21,6% a u Gazi 22,5%.
RUAH HADA[A
litantnih aktivnosti, te da }e se, in{allah, isto tako povu}i i iz drugih
dijelova “okupirane Palestine” pa i samoga “al-Kudsa” (Jeruzalema,
koji se kao ni Palestina u Kur’anu ne spominje ni jedan jedini put),
ukoliko nasiljem i terorizmom nastave izazivati dovoljno razaranja
i smrti. Hamas je tako odmah po osvajanju vlasti 2006. zapo~eo s
raketiranjem izraelskih naselja uzdu` Pojasa Gaze, a uskoro i udaljenijih gradova. Isprva su projektili bili kratkog dometa i neprecizni:
minobaca~ke granate, te rakete Kasam i Grad. Od 2006. pa do konca
2008. Izrael je upozoravao militante iz Gaze i obavje{tavao svjetsku
javnost o tome nasilju, no reakcija nije bilo sve dok u prosincu 2008.
Izrael nije pokrenuo trotjednu akciju Lijevano olovo te na neko vrijeme vojno onesposobio Hamas. Ne za dugo. Hamas je od Irana dobio rakete Fad`er-5 dometa 75 kilometara koje je nastavio ispaljivati
na Izrael. Izraelska akcija Stup od oblaka pokrenuta je 2012. s ciljem
zaustavljanja prijetnje od tih projektila. Hamas danas, uz spomenuti arsenal, raspola`e i raketama R-160 i M-75 vlastite proizvodnje,
u ~ijem se 150 kilometara {irokom radijusu nalazi 70% izraelskog
stanovni{tva.
Statistike i glede drugih parametara, poput postotka korisnika interneta ili vlasnika mobitela, pokazuju da `ivot u Gazi izgleda sasvim
druk~ije od onoga {to uhvati kadar kamere. Dodatno izo{trenu sliku aktualnih zbivanja osobito pru`a njihova povijesna pozadina. Iz
Pojasa Gaze su na izraelska podru~ja upadale gerilske i teroristi~ke
skupine i prije 1967., dakle prije rata u kojem je Izrael ta podru~ja
okupirao. Ako je razlog terorizma nakon 1967. okupacija, {to je razlog terorizma prije 1967.? Ili jo{ bolje, {to je razlog terorizma nakon 2005. kad se Izrael unilateralno povukao iz Pojasa Gaze, sam
protjerav{i vlastito stanovni{tvo iz njihovih naselja? Gaza je danas
etni~ki ~ista judenfrei arapska paradr`ava. U Izraelu, pak, uz {est i pol
milijuna @idova `ivi i milijun i pol Arapa. A Miljenko Jergovi}, koje li
kretenske ironije, izraelsko upozorenje civilima u objektu iz kojega
Hamas lansira rakete da ga vojska namjerava ga|ati i da se sklone na
sigurno naziva pozivom “civilima da za pet minuta napuste zgradu,
da se za dvadeset ~etiri etni~ki o~iste iz svoga grada…” 10 Beogradska
i sarajevska ulizico, grad u Gazi o kojem pi{e{ ve} je odavna etni~ki
i vjerski o~i{}en. Ako te more nepravde etni~kih ~i{}enja, radije se
zabrini zbog egzodusa Hrvata iz Vojvodine, ili velikobo{nja~kog
istiskivanja Hrvata iz tvojega (i mojega) rodnog grada!
Militarizacija Gaze nakon 2005.
Izraelsko povla~enje iz Pojasa Gaze 2005. veliki je dio izraelske
javnosti percipirao kao prvi korak u uspostavi budu}e palestinske
dr`ave na tom podru~ju, s kojom }e Izrael `ivjeti u miru a mo`da
i u dobrosusjedskim odnosima. Umjesto toga, na izborima 2006.
vlast je u Gazi osvojio Islamski pokret otpora Hamas, uspostavio islamofa{isti~ku paradr`avu te prionuo dodatnoj radikalizaciji
tamo{njeg dru{tva. Teza Hamasa i drugih radikalnih skupina glede
izraelskog povla~enja bila je da se Izrael povukao zbog njihovih mi-
Porast broja i kvalitete Hamasova raketnog arsenala pokazao je da
blokada Gaze nije bila dovoljno u~inkovita ali i da je bila opravdana.
No za one koji jo{ uvijek misle da u izraelskoj vladi sjede “gadovi”
11
i da je izraelska blokada Gaze uzrok ispaljivanja raketa, pogled na
zemljovid Pojasa mogao bi biti prosvjetljuju}i. Pojas Gaze, naime,
~itavom ju`nom granicom uop}e ne grani~i s Izraelom, nego s
Egiptom. Pa ipak, i taj je dio granice zatvoren. U hrvatskim medijima nisam vidio ni ~uo ni jednu re~enicu, ni jedno pitanje o tome
13
RUAH HADA[A
STAJALI[TA / ‫ עמדה‬/ EMDA
za{to Egipat svoju granicu s Pojasom Gaze ne otvori. A ne otvara. Ni
Egipat, naime, kao ni Izrael, ne `eli u zemlju pripu{tati ~lanove gazanske podru`nice Muslimanskog bratstva kojeg su se jedva rije{ili
s vlasti. Egipatski predsjednik Abdul Fatah al-Sisi za Palestince je zatvorio prijelaz Rafijah premda na Egipat nije ispaljen ni jedan jedini
projektil. Odgovoran predsjednik u svojoj dr`avi naprosto ne `eli
uvozne radikalne militante i d`ihadiste (ima dovoljno autohtonih).
Kad smo ve} kod d`ihadista, zanimljivo je kako se u medijima pripadnici Islamske dr`ave, ranije poznate kao Islamska dr`ava Iraka
i al-[ama ({ireg podru~ja Sirije), koji ovih dana progone i ubijaju
jazide, kr{}ane i Kurde, nazivaju – to~no – d`ihadistima, dok se
ista rije~ skoro nikad ne pojavljuje kad su u pitanju borci Hamasa. (Na HRT-u se ~ak ~ulo i kako jezidi bje`e pred “smrtonosnim
hordama ISIL-a” 12). Rije~ “d`ihadist” ima ru`ne konotacije, zvu~i
odbojno i morbidno, {to i jest. Ali nema potrebe za oprezom: Hamas sam sebe opisuje kao d`ihadisti~ku organizaciju. U Povelji Hamasa, u ~lanku 13. pi{e da “nema rje{enja za palestinski problem
osim putem d`ihada”, dok u ~lanku 15. pi{e da “u umove budu}ih nara{taja muslimana moramo utisnuti da je palestinski problem
religijski problem, koji se na toj osnovi ima i rije{iti”. Prema hrvatskim medijima, dakle, ako islamisti~ka banda u ime vjere ubija kr{}ane i jezide onda su “d`ihadisti”, a ako ubija @idove onda su borci,
militanti ili “pripadnici”. Ili je to vi{e povezano s financiranjem? Ako
plja~kaju banke, onda su d`ihadisti, a ako sredstva prikupljaju preko
zaklada registriranih kao humanitarne, onda su “~lanovi”? Dr. Mirko
Biland`i}, profesor me|unarodne i nacionalne sigurnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i jedan od kandidata za {efa SOA-e 2012.
u HRT-ovoj emisiji Fokus nedavno je izjavio kako Hamas nije samo
teroristi~ka organizacija jer ima i humanitarnu djelatnost! Zna~i li to
da su ~etnici koji su u Benkovcu imali pu~ku kuhinju bili filantropska organizacija? Ili da je Cosa Nostra zbog novca koji pere kupnjom
skupocjenih ulja na platnu zbog toga kulturno-umjetni~ko dru{tvo?
Nadalje, mediji ustrajno nagla{avaju kako je me|u poginulim Palestincima dvije tre}ine civila, dok su me|u Izraelcima ve}ina poginulih vojnici. Vedrana Rudan u ~lanku Industrija fa{izma pi{e kako
“Ameri~ki i izraelski fa{isti ¢…£ ovih dana masakriraju tisu}e nevinih
civila”. Zemlju koja se brani i one koji smatraju da na to ima pravo, autorica poznata po prosta~enju a ne po pametnoj analizi i~ega,
naziva najve}im teroristima “u povijesti ~ovje~anstva.” Je li Vedrana
Rudan ikad u~ila povijest ~ovje~anstva ne znam, ali ako jest, danas
bi njezini u~itelji da su `ivi u zemlju propadali, jer takve stupidne
teorije nisu se mogle izu~iti ni u kumrove~koj politi~koj {koli. Tri
i pol tisu}e projektila koje je Hamas ispalio prema Izraelu, ispalio je mahom prema civilnim ciljevima a jedini razlog za{to me|u
@idovima nema stradalih civila je taj {to su izgradili bunkere i sustav
obrane. Trebaju li se @idovi sad ispri~avati {to nisu poginuli? Sude}i
prema logici Jergovi}a, Pilsela, Rudanove i uredni{tva informativnog
programa HRT-a, djelo poku{aja ubojstva i prijetnje ubojstvom trebalo bi izbaciti iz kaznenog zakona, a djelo samoobrane ubaciti kao
fa{istoidan prijestup. Tri i pol tisu}e neuspjelih poku{aja masovnog
ubojstva po~injenih nakon javno i opetovano izre~enih prijetnja o
novom Holokaustu koji se @idovima sprema ovaj put od muslimanske ruke, nije razlog za vojnu intervenciju u Gazi? Prekomjerno i
disproporcionalno granatiranje, velite? Moroni jedni.
Jedan od najzanimljivijih fenomena dru{tvenog `ivota Pojasa Gaze
svakako predstavlja gra|evinski sektor, to~nije niskogradnja. Osam14
sto tisu}a tona cementa13 koje je me|unarodna zajednica donirala nakon rata 2008./2009. i 2012. za obnovu razru{ene civilne infrastrukture, Hamas je uporabio za izgradnju impresivnog sustava
tunela. Pojas Gaze duga~ak je 40 kilometara – kao razdaljina od
Lu~kog do Karlovca ili od ju`nog Zagreba do Siska. [irok je od 6 do
12 kilometara. Ispod 360 ~etvornih kilometara Pojasa Gaze izgra|en
je kompleks vi{enamjenskih podzemnih tunela. Dio ih vodi do izraelskih podru~ja. Plan je bio kroz te tunele u Izrael ubaciti desetke
bomba{a samoubojica te izvesti megateroristi~ki napad tijekom
`idovskih blagdana koncem rujna.
Ve}i tuneli prokopani su prema Egiptu i kroz njih je u vrijeme
Mursijeve vlasti krijum~areno oru`je. Dio tunela koji iz Pojasa
Gaze vode do podru~ja Izraela, Izraelska je vojska uni{tila u akciji
Za{titni rub, no jasno je da ih je jo{ puno ostalo neotkriveno.
Na izraelskom radiju 12. kolovoza jedan od terorista Hamasa u
intervjuu na izraelskom radiju Re{et Bet izrugivao se Netanjahuovoj izjavi kako je Izraelska vojska uni{tila 30 tunela rije~ima
“Imamo ih jo{ tri tisu}e!” Dio podzemne infrastrukture, onaj koji
je udaljen od granice Pojasa Gaze i nalazi se u unutra{njosti ispod naselja u koja Izraelska vojska nije ulazila, slu`i za skrivanje
Hamasovih vo|a Ismaila Hanijea, Mahmuda al-Zahara i drugih
juna~ina, te za proizvodnju raketa. Ti tuneli su, uz lansirne cijevi
i rampe, glavni predmet uni{tavanja Izraelske vojske u operaciji
Za{titni rub. No ti tuneli su izgra|eni ispod stambenih ~etvrti i
civilnih objekata. Kojom to vojnom logikom, ako je ulaz u bunker u podrumu bolnice, {kole ili d`amije, ne predstavlja vojni
cilj i ne bi ga trebalo razoriti. Nego {to? Staviti pe~at na ulaz?
Okru`iti zgradu `utom trakom na kojoj pi{e Navy CIS, zabranjen
pristup? Ili za{to ne bi poslali inspekciju, da provjeri je li za tunel
izdana propisna gra|evinska dozvola? Nadalje, volio bih znati
koliko je kilometara podzemne infrastrukture terora financirano
sredstvima razvojne pomo}i koju su u ime solidarnosti u Gazu
poslali porezni obveznici Republike Hrvatske i ostalih dr`ava ~lanica EU-a? Jer paradr`ava koja mo`e financirati izgradnju tolike
betonirane mre`e podzemne infrastrukture i tunela, u kojima
se nalaze i tvornice oru`ja – 40% projektila dometa preko 20
STAJALI[TA / ‫ עמדה‬/ EMDA
kilometara sad se proizvodi u Gazi 14 – te{ko da ispunjava uvjete
primanja me|unarodne humanitarne pomo}i.
Toga su, naravno, svjesni i Palestinci. Ne znam koliko njih zabrinjava to {to se od po{tenog i napornog rada poreznih obveznika iz europskih dr`ava i njihove velikodu{ne pomo}i financira
ma{inerija ubijanja @idova, ali ih nedvojbeno zabrinjava to {to
im `ivotnim standardom, {kolstvom, zdravstvom, ekonomijom
i dru{tvom op}enito upravlja skupina nerazumnih, radikalnih
nasilnika. U hrvatskim medijima se aktualni sukob u Gazi ~esto
predstavlja kao sukob Izraelaca i Palestinaca, no on to nije. To
je sukob izme|u Izraela i Hamasa, koji vi{e ne u`iva ve}insku
podr{ku palestinskog naroda. Prema nedavnom istra`ivanju Pew
Research centra, 53% Palestinaca ima negativan stav prema Hamasu. Postotak Palestinaca nesklonih Hamasu zna~ajno je ve}i u
Pojasu Gaze (63%) nego na Zapadnoj obali kojom upravlja Fatah
(47%).15 Stav stanovni{tva prema Hamasu u Pojasu Gaze veoma
se promijenio u odnosu na vrijeme kad je ta organizacija zaposjela vlast. Dok je 2007. godine 62% Palestinaca imalo pozitivno
a 33% negativno mi{ljenje, danas je postotak obrnut. Ono {to
pak zabrinjava je postotak muslimana me|u Palestincima koji
podr`avaju samoubila~ke teroristi~ke napade. Njih je u Pojasu
Gaze ~ak 62% a na Zapadnoj obali 36%. To je zna~ajno vi{e nego
me|u muslimanima u drugim bliskoisto~nim dr`avama u kojima je provedeno istra`ivanje (Libanon 29%, Egipat 24%, Turska
18%, Izrael 16%, Jordan 15%, Tunis 5%).
Zaklju~ak: useljenik po projektilu!
Zbivanja u Izraelu i Pojasu Gaze ali i na {irem podru~ju Bliskoga istoka veoma su razli~ita od simplificiranih i neukih prikaza u hrvatskim
medijima. Ukoliko bi se postavljala dijagnoza problematike u jednoj
re~enici, u njoj ne bi bilo mjesta ni za spomen `idovske dr`ave. Bliski je istok slo`eno konfliktno podru~je i za njegovu analizu nu`no
je puno vi{e od krvavog kadra koji uhvati kamera i izjave Hamasova
glasnogovornika za Radmanov sredi{nji Dnevnik. Sr` bliskoisto~nog
problema jest pluralnost islamisti~kih aktera koji se me|usobno nadme}u u radikalizmu. Erdoganova pobjeda na predsjedni~kim izborima u Turskoj tome je zboru pridodala jo{ jednoga aktera, ~ije }e ambicije da postane vo|om islamskog svijeta odvesti Tursku u smjeru koji
}e tek iznenaditi Zapad. Abu Bakir el-Bagdadi, samozvani kalif i amir
el-muminin Islamske dr`ave, svoj utjecaj nezadr`ivo {iri diljem Iraka, a njegova vojska nemilosrdno ubija sve {to se ne pokori {erijatskom zakonu. ^ak su i hrvatski mediji javili o ljudima, `enama i djeci
koje vojska Islamske dr`ave `ive zakopava. U tom se kaosu ne mo`e
olako govoriti o spirali nasilja na Bliskom istoku, niti se krivnja mo`e
rasporediti na sva dru{tva po sistemu spojenih posuda. Egipat pod
al-Sisijem, za razliku od Egipta kojim je vladao Mursi, ~imbenik je
stabilnosti, kao i kraljevina Jordan pod miroljubivim `ezlom Abdulaha II. Me|u nedr`avnim akterima, postojan saveznik demokratskog
zapada, protivnik religijskog radikalizma i potencijalni ~imbenik
dugoro~ne stabilnosti su Kurdi. No najva`niji, najsna`niji i presudni
~imbenik stabilnosti i me|unarodne sigurnosti jest Dr`ava Izrael. Nepotpunim i iskrivljenim zvje{}ima o izraelskoj akciji Za{titni rub dio
je hrvatskih medija pre{ao rub pristojnosti i objektivnosti, pa i zdrave pameti. Tragedija nije samo u tome {to vidimo da u novinarstvu,
kao i u mnogim drugim sferama hrvatskog dru{tva, vlada neukost,
nezainteresiranost, deficit kreativnoga, samostalnog razmi{ljanja te
RUAH HADA[A
tendencija uskla|ivanja s matricama i {prancama svekolike korektnosti. Tragedija je {to oni daju vjetar u jedra malicioznim tezama
o Hrvatima koje su desetlje}ima plasirane iz Beograda, a danas
ih u Hrvatskoj reciklira nesu|eni zet biv{eg {efa KOS-a: da Hrvati
podr`avaju Palestince jer su Hrvati neizlje~ivi antisemiti. Mnogi komentari ispod novinskih ~lanaka na internetu tako|er potvr|uju tu
tezu, no budu}i da su anonimni, tko zna koliko ih je doista poslano iz Hrvatske. Pravo je osvje`enje bilo vidjeti ~lanak Igora Mati}a
Palestinska djeca umiru grade}i tunele, Hamasovi vo|e u`ivaju
u rasko{i! koji je po~etkom kolovoza objavio tjednik 7DNEVNO.16
Autor se odva`io napisati ne{to o ~emu inozemni mediji ve} odavno govore, no nije za zanemariti ni to da 7DNEVNO spada u rijetke medije koje su prete`ito gra|anske i konzervativne orijentacije,
dakle “desni~arski”. Dosljedno vi{egodi{njem trendu, protucionizam je ostao glavna metoda analize bliskoisto~nih zbivanja me|u
ljevi~arskim, samoprogla{enim antifa{isti~kim du{ebri`nicima, koji
lamentiraju {to su @idovi tijekom Holokausta poubijani, a tijekom
d`ihada nisu. Fa{isti jedni izraelski, brane se neproporcionalno!
Neproporcionalno o~ekivanjima antifa{ista, @idovi ne namjeravaju
kapitulirati pred stvarnim fa{izmom 21. stolje}a, d`ihadizmom. U
posljednjih nekoliko tjedana tri i pol tisu}e novih useljenika stiglo je
u Izrael. Ubojstvo trojice tinejd`era, pogibija 64 vojnika i troje civila te tisu}e projektila ispaljenih na njihovu zemlju pridonijeli su da
mladi @idovi diljem svijeta – posljednja je skupina pristigla iz SAD-a
i Kanade – donesu kona~nu odluku o tome gdje i za {to `ele `ivjeti.
Ove je godine za svaki na Izrael ispaljeni projektil, u Izrael sletio
jedan novi useljenik.
E, to je i hucpa i antifa{izam. Kol hakavod, haverim!
1 Vidi http://www.memritv.org/clip/en/4404.htm. U ovom se izvje{taju vidi i kako izgledaju betonski tuneli u Gazi. Sve internetske stranice pregledane su od 10. do 15.
kolovoza 2014.
2 http://www.jutarnji.hr/jesmo-li-to-sucutni-prema-zrtvama-u-gazi-ili-samo-mrzimo-zidove--/1209615/. a
3 http://www.autograf.hr/gaza-kao-vukovar/.
4 Vidi primjerice https://www.youtube.com/watch?v=0Zf8YUOpfKI
5 http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/102942-video-pogledajte-ravnatelja-hrt-a-gorana-radmana-kako-nosi-stafetu-na-titovu-ispracaju.html.
6 Vidi intervju s kuvajtskim kolumnistom Fuadom al-Ha{imom na saudijskoj televiziji
http://www.memritv.org/clip/en/4412.htm.
7 Vidi izjavu Hamasove glasnogovornice za libanonsku televiziju Majadin na http://
www.memritv.org/clip/en/0/0/0/0/0/0/4422.htm.
8 Podatci preuzeti sa stranica CIA World Fact Book https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/gz.html (Pojas Gaze) i https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/hr.html (Hrvatska). Kako je u Hrvatskoj
o~ekivana `ivotna dob `ena dulja od one u Gazi, i prosjek je dulji, pa iznosi 80,2
godine, a u Pojasu Gaze 76,48 godina.
9 Statistika je preuzeta sa stranica CIA World Fact Book a odnosi se na mlade` do 24
godine starosti. Podatci za Palestince uklju~uju i podru~je Zapadne Obale.
10 Miljenko Jergovi}, Jesmo li to su}utni prema `rtvama u Gazi ili samo mrzimo
@idove? (http://www.jutarnji.hr/jesmo-li-to-sucutni-prema-zrtvama-u-gazi-ili-samomrzimo-zidove--/1209615/).
11 Vedrana Rudan, Industrija fa{izma (http://www.rudan.info/industrija-fasizma/).
12 Vijesti na 4. programu HRT-a od 11. kolovoza 2014. u 22.00.
13 http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/128904-palestinska-djeca-umiru-gradeci-tunelehamasovi-vode-uzivaju-u-raskosi.html.
14 IHS Jane’s Defence Weekly od 16. srpnja (vol. 51, br. 29), str. 3.
15 http://www.pewglobal.org/files/2014/06/PG-2014-07-01-Islamic-Extremism-Full-Report.pdf, str. 8.
16 ^lanak se mo`e pogledati na stranici http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/128904-palestinska-djeca-umiru-gradeci-tunele-hamasovi-vode-uzivaju-u-raskosi.html.
15
RUAH HADA[A
NA[I MIOMIRISI / ‫ בשמים‬/ BESAMIM
Besamim
Jasminka Doma{
Jasminka Doma{
Dolazak Nove godine uvijek je preispitivanje po ~emu }emo
pamtiti godinu koja je oti{la. [to se dogodilo nama osobno i
ljudima koje znamo i koji su nam bliski?
Uo~i Ro{ ha{ane, kada pogledam na prije|eni put u proteklih
dvanaest mjeseci, ja uvijek izaberem sebi osobu godine, onu
koja je u moj `ivot unijela ne{to novo i lijepo. Ali to ne ostane
samo misao nego tom ~ovjeku napi{em pismo, otvorim srce i
ka`em za{to i po ~emu je u moj `ivot unijela radost i svjetlo.
Ljudi su puno vi{e otvoreni za ljubav nego {to naoko izgleda.
Na`alost, `ivot postaje iz dana u dan sve te`i, neizvjesniji u grubom naletu totalitaristi~ke ideologije neoliberalizma koji uni{tava
Europu i svijet. Mi u Hrvatskoj nismo iznimka. Te{ko je bilo {to
planirati, ve}ina `ivi od danas na sutra. To utje~e na zdravlje pojedinca, na obitelj, djecu. Pre{u}uje se da Hrvati najkra}e `ive od
gotovo svih stanovnika unutar zemalja EU. Nije ni ~udno {to mnogi mladi ljudi odlaze u inozemstvo kako bi sebi i svojoj obitelji
osigurali egzistenciju, a ne samo puko pre`ivljavanje.
No kakav bi to bila Ro{ ha{ana ako bismo gledali na `ivot samo
crno? Rekla bih, da upravo u situaciji koju sam opisala, obitelj
i `idovska zajednica imaju sasvim izuzetno mjesto, u danima
te{kim i danima lijepim. Sa sigurno{}u znam da taj osje}aj brige
i ljubavi koji imamo jedni za druge, nismo izgubili.
Zadr`ali smo svjetlo vjere u Jednog, nadu da smo zauvijek Njegova predraga svojina. Pamtimo rije~i AHAVA RABA! Velika ljubav.
Koliko smo samo puta u razdoblju koje je sada za nama sjeli za
{abatnji stol ozareni mirom i sre}om. Koliko smo se samo puta
na obiteljskom [abatu u Bet Israelu obradovali jedni drugima?
I bili me|u ostalim zahvalni i na{oj doma}ici Miri {to Bet Israel
odi{e divnim mirisima ko{er jela koja nam spravlja na blagdan i
{to je pridonijela da Bet Israel doista odi{e atmosferom doma.
Tijekom ljetnih mjeseci, na{a sinagoga naj~e{}e je bila puna gostiju iz Izraela. Dobar glas o Bet Israelu putuje Erecom i svijetom.
Ne posustajemo. Radimo na novim projektima, mnogo je ~lanova zajednice uklju~eno u njih. Jedna od va`nih odlika `idovskog naroda je svijest o va`nosti obrazovanja, jer druk~ije svijet
se ne mo`e popravljati, tikun olam ne bi bilo mogu}e posti}i. I
zato je {kola “Lauder-Hugo Kon” na samom vrhu na{ih prioriteta. U~enici koji su `idovskog podrijetla ostat }e i nakon izlaska iz {kole ~vrsto povezani sa @idovstvom i Torom, a ne`idovski
u~enici, duboko se nadamo, bit }e, zajedno sa svojim kolegama,
promicatelji su`ivota, osvjedo~eni u vrijednost prijateljstva i sloge. Jer `ivimo u svijetu koji je na{ zajedni~ki dom i svatko od nas
je pozvan da ga ~ini mjestom Bo`jeg kraljevstva na zemlji.
U{li smo u prvo razdoblje Ro{ ha{ane, iskustva koja smo stekli
neka osvijetle put u budu}nost. I neka nam svima komadi} hale s
medom bude sladak,a `ivot bogat uspjesima, zdravljem i sre}om
kao {ipak pun ko{tica. A ona mala, sme|a kruna na mogranju
neka podsje}a na Kralja svih kraljeva. Na Onog koji zna da nam
je potrebno: srce da bismo osje}ali, mozak da bismo shvatili i
ruke da bismo djelovali.
U danim 5775., isku{ajmo na tom tragu svoje srce i svoju poniznost. Cedaka Box
Za rad zajednice
Ilya Zavelev
Obitelj Ben~i}
Milan ^ervinka
2.400,00 kn
500,00 kn
1.000,00 kn
Za sinagogu/vjerski odbor
N. N.
N. N.
5.000,00 kn
1.096,00 kn
Za socijalni odbor
N. N.
ELC – donacija za Pesah 5774
Jasenka Fürst – donacija za kidu{
Tamar Buchwald – donacija za kidu{
16
29.075,00 kn
300,00 kn
140,00 kn
300,00 kn
KOLUMNE / ‫ טורים‬/ TURIM
RUAH HADA[A
Na obalama rijeka babilonskih
Tko smo?
Dolores Bettini
Dolores Bettini
Judaizam
moderno-ortodoksnog smjera je pravac unutar ortodoksnog judaizma koji nastoji ujediniti `idovske vrijednosti i
pridr`avanje `idovskog zakona sa sekularnim suvremenim svijetom. Sredi{nji aspekt moderno-ortodoksnog razmi{ljanja jest da
@idovi trebaju konstruktivno sudjelovati u svijetu u kojem se nalaze
i me|usobno poticati na dobrotu i pravdu u {iroj i u`oj zajednici,
kao i kloniti se grijeha u vlastitim `ivotima i brinuti se za one koji su
manje sretni od njih samih.
To bi bio najjednostavniji i najkra}i opis smjera kojem i na{a Zajednica pripada.
Kako je do{lo dio nastanka moderno-ortodoksnog pravca?
Kao odgovor na pojavu `idovske emancipacije s kraja 18. i po~etka
19. st., pojavu prosvjetiteljstva i modernosti, pojedine `idovske
grupe su odlu~ile napustiti neke obi~aje i na~ela `idovskog zakona i udaljiti se od prakse koju nisu mogli tako lako objasniti svojim
ne`idovskim sugra|anima, a drugi su odlu~ili u cijelosti ignorirati
sekularne studije i samo u~iti Toru.
Izme|u te dvije krajnosti nastao je moderno-ortodoksni judaizam,
pokret koji je vjerovao da je mogu}e pridr`avati se `idovskog vjerskog zakona, dakle, obreda i obi~aja, i istodobno se otvoriti sekularnim znanjima, znanosti i suvremenim idejama. Tako je nastao most
izme|u ortodoksnog judaizma i suvremenosti. Za~etnik te ideje bio
je rabin i filozof Samson Raphael Hirsch (1808. – 1888.). Vjerovao
je da je mogu}e sudjelovati u sekularnim studijama, posebno u
znanosti, a ne ugroziti po{tivanje i provedbu halahe. Osim njega,
moderno-ortodoksnom judaizmu temelje su udarili i rabini: Azriel
Hildesheimer (1820. – 1899.), Abraham Isaac Kook (1864. – 1935.)
i Joseph Soloveitchik (1903. – 1993.). Iako pripadnici istog pokreta,
me|usobno se pomalo i razlikuju: Hirschova filozofija Tora im
dereh erec je filozofija ortodoksnog judaizma koja formalizira
odnos izme|u halahi~kog pridr`avanja judaizma i suvremenog
svijeta. Hirsch smatra da judaizam zahtijeva primjenu filozofije Tore
na sve ljudske djelatnosti i znanja koja su s time u skladu. Tako
sekularno obrazovanje postaje stvarna vjerska du`nost. “Judaizam
nije samo puka dopuna `ivota: on obuhva}a sve segmente `ivota...
od sinagoge do kuhinje, od polja do skladi{ta, od ureda do govornice, ... od olovke do dlijeta.” Hirscheva vizija, iako ne bezuvjetno,
pru`a se do znanosti, kao i do (njema~ke) knji`evnosti, filozofije i
kulture. Tora im dereh erec ostala je utjecajna do dana dana{njeg u
svim granama ortodoksnog judaizma.
Rabin Hildesheimer je tvrdio da ortodoksnim @idovima koji `ive na
Zapadu vi{e nije mogu}e izolirati se iza zidova geta. Naprotiv, moderno `idovsko obrazovanje mora nau~iti @idove kako se na najbolji
na~in suo~iti i nositi sa suvremeno{}u u svim njezinim aspektima.
Njegov pristup “kulture ortodoksije” “predstavlja bezuvjetnu sugla-
snost s dana{njom kulturom, sklad izme|u `idovstva i znanosti, ali i
bezuvjetnu postojanost u vjeri i tradiciji judaizma.”
Moderno-ortodoksni vid judaizma oslanja se i na u~enje rabina Abrahama Isaaca Kooka i na vjerski cionizam ~iji je rabin Kook za~etnik i
po ~ijem je mi{ljenju cionizam dio Bo`jeg plana koji }e u kona~nici
dovesti do ponovnog naseljavanja `idovskog naroda u svoju domovinu Izrael i ubrzati dolazak Mesije. Judaizam je “sredstvo pomo}u
kojeg posve}ujemo svoj `ivot, a sve njegove prakti~ne, sekularne
elemente priklju~ujemo duhovnim ciljevima”.
Tora umada – Tora i sekularna znanja – vezuje se uz razmi{ljanja
rabina Soloveitchika: to je filozofija koja se odnosi na sekularni svijet i judaizam, a posebno na sekularna znanja i `idovsku tradiciju.
Zami{ljeno je kao osobna obrazovna sinteza koja proizlazi iz u~enja
Tore i sekularnih znanja {to za sobom povla~i i aktivno sudjelovanje
u dru{tvu. “Pojedinac usvaja stavove karakteristi~ne za znanost, demokraciju i `idovski `ivot i reagira na odgovaraju}i na~in u razli~itim
odnosima i kontekstima.”
Do sada je Bet Israel kao manjinska zajednica organizirao i ostvario
brojne sjajne i hvalevrijedne projekte i time se aktivno uklju~io u
`ivot ve}inske zajednice i ve}insku zajednicu uklju~io u na{ `ivot,
{to i jest jedna od karakteristika i ciljeva moderno-ortodoksnog judaizma. Ali, budu}i da u samom nazivu na{e zajednice iza ’`idovska’
stoji ’vjerska,’ nije na odmet s vremena na vrijeme se podsjetiti {to
to ‘vjerska’ zna~i jer ne tako davno, upravo na na{e uporne tvrdnje
i dokazivanje da smo vjerska zajednica, dr`ava nas je kao takvu i priznala, pa i uklju~ila u svoj program financiranja vjerskih zajednica.
Naime, nije dovoljno voljeti Izrael, u~iti izraelske plesove, s vremena
na vrijeme sjetiti se Holokausta i tradicije kroz predavanja, film ili
koncert, ~itati Amosa Oza i sl., i jesti maces za Pesah. Za to ne treba
biti vjerska zajednica. Dovoljno bi bilo biti `idovski klub ili dru{tvo
ili tome sli~no. Biti vjerska zajednica malo je slo`enije, zahtjevnije i
sadr`ajnije.
Na{ rabin Kotel Da Don je moderno-ortodoksni rabin, a kako je on
neka vrsta na{eg “duhovnog oca,” i mi, ~lanovi Bet Israela (vjernici,
nevjernici, tradicionalisti ili kako god sami sebe nazivali i do`ivljavali),
po njemu smo moderno-ortodoksni @idovi. Za{to – po njemu? Zato
jer bi sami po sebi i po na{im roditeljima, bili jedva svjesni da smo
nacionalna manjima, zato jer od njih o judaizmu nismo ni{ta nau~ili,
a nisu nas ni mogli nau~iti jer ni sami nisu znali ili (poslije Holokausta) nisu ni htjeli znati i{ta vezano uz bilo koju religiju, pa ni vlastitu.
Biti vjerska zajednica zna~i biti odan Tori kroz po{tivanje halahe,
obreda, a posebno preko izvr{avanja eti~kih micvot i to iz du`nosti
prema Bogu, ali i zbog osobnog zadovoljstva i dobrobiti; to zna~i
o svijetu razmi{ljati kao o Bo`jem djelu i prou~avati sve njego17
RUAH HADA[A
KOLUMNE / ‫ טורים‬/ TURIM
ve aspekte: znanost, povijest, ljudsku kulturu kao put prema jo{
ve}em uva`avanju stvaranja i Stvoritelja. Biti vjerska zajednica
zna~i odr`avati ~vrstu vezu s Dr`avom Izrael kroz vr{enje obreda,
podr`avanje Izraela, alija i ~uvanje cionisti~kih vrijednosti. Vjerska
zajednica je obvezna svima koji to `ele, prvenstveno djeci i mladima,
osigurati u~enje Tore i rabinskih izvora i time im pomo}i u izgradnji
svijesti o vlastitom identitetu i pripadnosti, poticati ljubav prema tradiciji, intelektualnu znati`elju, otvorenost i osobni odnos s Bogom
u kontekstu suvremenog `ivota. Omogu}iv{i ~lanovima zbli`avanje
s tradicijom, vjerska zajednica im poma`e uspostaviti vezu izme|u
tradicije i dru{tvenih, politi~kih i tehnolo{kih promjena u na{em
svijetu i u njima se snalaziti dok se istovremeno pridr`avaju svojih
halahi~kih obveza.
lepezu mogu}nosti. No, budu}i da je judaizam na~in `ivota, a ne
samo religija, da bi oni koji to `ele mogli istinski `ivjeti `idovskim
`ivotom, mora biti ispunjen jedan va`an uvjet, a to je ko{er ishrana.
Za izdavanje ko{er certifikata nije zadu`ena zajednica, nego ko{er
organizacija ili rabin koji kao stru~njak za pravila ko{era u`iva povjerenje Glavnog rabinata Izraela koji odobrava ko{er certifikate izdane
u inozemstvu. U Hrvatskoj samo rabin Kotel Da Don osobno ima
pravo izdati ko{er certifikat. Danas na hrvatskom tr`i{tu ima nekoliko tisu}a ko{er proizvoda, a preko tisu}u ih se proizvodi u Hrvatskoj. Dakle, ne mo`e se re}i da ne postoji izbor.
U ovako maloj dr`avi kao {to je Hrvatska i s tako malo @idova, sre}a
je imati vjersku zajednicu koja svojim ~lanovima pru`a ovako veliku
[ana tova umetuka svima! ^ovjek se na dobro brzo navikne, pa je sklon zaboraviti odakle je
krenuo i {to je sve pro{ao da bi dospio tu gdje se sad nalazi, pa zato
ovaj mali podsjetnik ili rekapitulacija pred Velike blagdane.
Zanimljivosti – Francuski ministar vanjskih poslova ka`e:
Francuski @idovi `ive u strahu
Reuters, prevela Dubravka Ple{e
Antiizraelski demonstranti s palestinskim zastavama na Place de la Bastille u Parizu.
PARIZ – Prema rije~ima francuskog ministra vanjskih poslova,
mnogi ~lanovi francuske `idovske zaajednice `ive u strahu nakon propalestinskih demonstracija tijekom posljednjih tjedana. Demonstracije su bile popra}ene nasiljem i antisemistkim
tiradama.
Francuska ima najve}u `idovsku i najve}u muslimansku populaciju u Europi pa napetosti na Bliskom istoku ~esto pridonose napetostima izme|u ove dvije zajednice.
[email protected] u Francuskoj ne bi se trebali bojati, ali mnogi od njih
su u strahu”, rekao je Laurent Fabius radiju France Inter nakon
{to je slu{ateljica nazvala i ispri~ala o mnogim antisemitskim
komentarima koje je ~ula u javnosti.
“Bit }emo izuzetno ~vrsti.”
Lokalni mediji prikazali su – nakon nedopu{tenih demonstracija – spaljeni izlog prodavaonice ko{er proizvoda u Sarcellesu, gusto naseljenom `idovskom predgra|u Pariza. Tjedan
dana ranije, demonstranti su se sukobili sa specijalnom policijom ispred dvije pari{ke sinagoge.
18
Danas u Francuskoj `ivi oko 550.000 @idova dok je muslimansko stanovni{tvo, uglavnom imigranti iz nekada{njih francuskih
sjevernoafri~kih kolonija, znatno brojnije – oko pet milijuna.
Premijer Manuel Valls tako|er je potvrdio da se u srpnju tijekom demonstracija moglo ~uti skandiranje “Smrt @idovima” te da je me|u
u~esnicima na mirnim demonstracijama u Parizu bilo uhi}enih.
“^ini se da su neki po~inili antisemitska djela i iznosili antisemitske komentare, {to je neprihvatljivo”, rekao je premijer,
govore}i o pari{kom mar{u koji je dopu{ten nakon {to su
odr`ana dva protesta bez dopu{tenja.
Valls i Fabius ponovili su poziv na trenutni prekid vatre u regiji i odbili kritike francuskog stava vezanog uz ovaj poslijednji sukob. Propalestinski demonstanti i neki lijevi politi~ari
optu`uju ih za favoriziranje Izraela.
U odnosu na bilo koji trenutak od stvaranja `idovske dr`ave
1948. godine, u prva tri mjeseca 2014., Francusku je napustilo
vi{e @idova koji su oti{li u Izrael. Naj~e{}i razlozi odlaska su, uz
stagnaciju ekonomije, i porast antisemitizma. JEZICI I KULTURA / ‫ שפות ותרבות‬/ SAFOT VETARBUT
RUAH HADA[A
Vilnius – Jeruzalem Litve
dr. sc. Gabi Abramac
dr. sc. Gabi Abramac
Vilne, Vilna, Wilno, Vilnius ili na jidi{u Yerushalayim d’Lite grad je povijesnog zna~aja. Litavcima
je Vilnius povijesni centar njihovih drevnih kraljeva, Nijemci ga nazivaju draguljem u Poljskoj kruni,
a za @idove to je bio va`an duhovni centar rabinskog judaizma ~ime je stekao naziv Jeruzalema
Litve. Ovo ime Vilniusu je nadjeveno za vrijeme carstva Poljsko-Litavske Unije (Lublinska Unija)
koje se protezalo sve od Baltika pa skoro do obale Crnog mora u dana{njoj Ukrajini, obuhva}aju}i
vi{e od milijun ~etvornih kilometara. U `idovskoj historiografiji i kulturi, granice Litve otprilike
odgovaraju podru~ju koje je bilo pod jurisdikcijom Litavskog `idovskog vije}a (Va‘ad Medinot
Lita), koje je upravljalo litavskim `idovskim dru{tvenim `ivotom izme|u 1623. i 1764. godine.
Vilnius je stolje}ima bio jedan od glavnih sredi{ta `idovskog
stvaranja. S Vilniusom su povezani gotovo svi moderni politi~ki
i kulturni pokreti – evolucija kriti~ke metodologije i racionalne
analize rabinskih tekstova, pojava isto~noeuropskog `idovskog
prosvjetiteljstva, uspon moderne knji`evnosti na hebrejskom i
jidi{u, te rast cionizma i `idovskog radni~kog pokreta.
@idovi se naseljavaju u Vilniusu od sredine petnaestog stolje}a.
Godine 1593., `idovsko naseljavanje pravno je odobreno na temelju privilegiuma koji je @idovima dodijelio kralj Sigismund III.
Godine 1812., nakon zauzimanja Vilniusa, Napoleon je posjetio Veliku sinagogu u Vilniusu gdje je ostao zadivljen njezinom neobi~nom
i veli~anstvenom arhitekturom. Kako bi obilje`io svoj posjet, poklonio je sinagogi poroykhes (zavjesu koja pokriva svetu arku u kojoj
se ~uva Tora). Ova zavjesa bila je sa~uvana u sinagogi sve do Holokausta. Kada je Napoleon odlazio iz sinagoge, hodaju}i uskim srednjovjekovnim uli~icama Vilniusa, izjavio je da ga podje}aju na Jeruzalem. Od tada je jedna od ulica postala poznata kao Jeruzalimska
Ulitsa (ili na jidi{u, Ruzele), a dva kvarta nazvana su “novi” i “mali”
Yeruzalimki (na jidi{u: Yerusholayimkes).
Vilnius se po drugi put spominje kao Jeruzalem sredinom sedamnaestog stolje}a. Rabinska delegacija iz Kehile (organizirane `idovske
zajednice) predala je Sredi{njem Vije}u `idovskih zajednica popis
u kome su navedena imena 333 u~enjaka iz Vilniusa koji su znali Mi{nu napamet. Broj 333 je, prema Gematriji, ekvivalentan hebrejskoj rije~i sheleg – “snijeg”. Jedan od rabina u Vije}u ustao je
i blagoslovio grad od 333 `ivu}a “Mishnahs” kao pravi “Jeruzalem
Litve”, citiraju}i Joba (37:6). Vilnius je odr`avao svoju sheleg
tradiciju izu~avanja Tore sve do Holokausta. Sredi{nje Vije}e Je{iva u
Vilniusu predstavljalo je i 333 `idovska grada i gradi}a. Vije}e je nadziralo sve stavke koje su se odnosile na izu~avanje Tore i izobrazbu.
U me|uvremenu se sheleg tradicija prenijela i na molitve i dobrotvorne priloge. Tijekom vremena, ukupan broj sinagoga (kloyzn),
ku}a u~enja (botey-medroshim) i molitvenih kvoruma (minyonim)
nadma{ilo je simboli~ki broj sheleg. Isto se dogodilo i s brojem
dobrotvornih i dru{tvenih organizacija.
U podru~ju dobrotvornih organizacija, uvedena je zna~ajna inovacija.
Svako dobrotvorno dru{tvo preuzelo je odgovornost za ispunjavanje
jedne od 248 pozitivnih zapovijedi iz Zakona i nazivalo se prema biblijskom citatu koji se odnosio na tu odre|enu zapovijed. Najpoznatija
dru{tva bila su Soymekh Noflim (pomo} potrebitima), Royfe Khoylim
(iscjeljivanje bolesnih) te Matir Asurim (oslobo|enje zatvorenika).
Jedinstveno za Vilnius bilo je da je neuobi~ajeno veliki broj pojedinaca koji su na sebe preuzeli ulogu organizatora, prikuplja~a sredstava i distributora, dolazio iz siroma{nog sloja te da su se rukovodili
Lamed Vov principima. Sekularno stanovni{tvo Vilniusa slijedilo je
njihov primjer. U katastrofalnim dru{tveno-ekonomskim okolnostima koje su svele polovicu `idovskih zajednica na razinu ekstremnog
siroma{tva, `idovsko pomaganje vlastitoj zajednici, doslovno se svelo na pikuakh nefesh – spa{avanje od neminovne smrti. Na primjer,
godine 1916., polovica od 60.000 @idova u Vilniusu bila je nezaposlena i u potpunosti se oslanjala na pomo} zajednice.
Vilna Gaon
Rije~ gaon zna~i “genije” i smatra se da nikome ovaj naziv ne odgovara prikladnije kao rabinu Elijahu iz Vilniusa (1720. – 1797.). Na
jidi{u znan kao Der Vilner Goen, smatra se najzna~ajnijim i najautoritativnijim talmudskim komentatorom svojeg doba. Tako|er je
bio i veliki inovator. Odbacio je pilpul i uveo svoju vlastitu metodu
podu~avanja koja je bila temeljena na jednostavnosti i transparentnosti. Hebrejski termin pilpul, koji se okvirno mo`e prevesti kao
“o{tra analiza”, ozna~ava metodu izu~avanja Talmuda kroz intenzivnu tekstualnu analizu pomo}u koje se poku{avaju objasniti konceptualne razlike izme|u razli~itih halahi~kih odredbi ili se poku{avaju
pomiriti sve kontradikcije koje se naizgled nalaze u razli~itim ~itanjima razli~itih tekstova. Uz svoje napredno gramati~ko znanje,
Gaon je utemeljio to~no zna~enje razli~itih problemati~nih rije~i u
talmudskoj literaturi. Gaonov Dikduk Eliahu (“Elijahuova gramatika”) iz 1833. godine i njegov Kelaley HaDikduk Mehagra (hebrejski
za “Gramati~ke aksiome Gaona rabina Elijahua”) iz 1840. godine,
postali su nezamjenjivim priru~nicima. Gaon je ukinuo i zabranu
izu~avanja sekularnih znanosti dr`e}i da:
Sve su znanosti bitne za u~enje Tore: algebra, geometrija,
~ak i glazba koja je esencijalna za na{e razumijevanje
biblijskih napjeva i za misterije pjesama Levita i Tikuney
Zohar. (J. Shklover, Pat HaShulkhan, Jeruzalem, 1911.).
Gaon je dao odobrenje svojem u~eniku Borukhu Shkloveru da
prevede Euklidove Elemente (geometrijske elemente) na hebrejski. Gaon je osobno napisao knjigu Ayil Meshulash (na hebrejskom: trogodi{nji ovan, ref. Postanak 15: 9) gdje obja{njava
19
RUAH HADA[A
JEZICI I KULTURA / ‫ שפות ותרבות‬/ SAFOT VETARBUT
osnovna na~ela aritmetike, algebre, geometrije i astronomije.
Gaon je tako utemeljio presedan u izu~avanju ne`idovskih izvora.
Prvi poku{aj izdavanja hebrejskog ~asopisa u Vilniusu koji je
imao paralelan tekst na jidi{u pokrenuo je Gaonov u~enik Menashe Iliyer. Godine 1823. izdao je Sama deKhayey/ Lebn Mitl
(Eliksir `ivota) koji je do`ivio samo jedno izdanje. S pojavom
haskale, pojavio se i pokret Khibat Tsion znan i kao “Alija iz Vilniusa u Izrael” koji su tako|er pokrenuli Gaonovi sljedbenici. Sam
Gaon krenuo je na put prema Izraelu i vratio se s polovice puta.
Njegov u~enik, rabin Borukh Shklover, organizirao je i uspje{no
okon~ao putovanje u Izrael s tri grupe Gaonovih sljedbenika
izme|u 1808. i 1810. godine.
Gaon je bio vode}i protivnik hasidizma koji je koncem osamnaestog stolje}a utemeljio Baal [em Tov. Hasidizam je uveo veliki broj
promjena u odnosu na standardnu `idovsku praksu i mnogi veliki
vode}i rabini smatrali su ga otpadni~kom sektom istinskog judazima, sli~no nekim drugim pokretima u povijesti. Dio hasidizma
koji je najvi{e zabrinjavao bio je nagla{eni misticizam. Hasidizam
je stavljao veliko te`i{te i na strastveno {tovanje. Premda je hasidizam djelovao u okviru granica tradicionalnog judaizma, mnogi
od njegovih protivnika, koji su se nazivali misnagdim, smatrali su
da hasidski obi~aji odvra}aju pa`nju od va`nosti izu~avanja Tore.
Hasidski pokret i tradicionalne je{ive Litve zanemarili su svoje
nesuglasice kada se pojavila sekularna haskala koja ih je ujedinila u poku{aju da obrane tradicionalni judaizam. Unato~ Gaonovom protivljenju hasidizmu, on je bio univerzalno prepoznat kao
vode}i autoritet izu~avanja Tore svojeg vremena.
Promjene u `idovskom dru{tvu
Povijesne promjene unutar `idovskog dru{tva, zajedno s utjecajima iz vanjskog ne`idovskog svijeta, donijele su radikalne
promjene u tradicionalnom `idovskom stilu `ivota u Isto~noj
Europi. Jeruzalem Litve nije bio po{te|en. U Njema~koj su bili
osnovani reformni ogranci vjerskog judaizma te je do{lo i do
pojave prosvjetiteljstva. U Ruskom Carstvu vidljiv je razvoj revolucionarnih ideja. Haskala je postala most prema suvremenom
vanjskom svijetu. Ovaj pokret koji je vodio ka sekularizaciji vrlo
brzo se razbio u niz skupina koje su predstavljale razli~ite intelektualne trendove, {to je privla~ilo i mlade i stare iz svih slojeva
`idovskog dru{tva. Vilnius je postao zajedni~ko sredi{te – Jeruzalem modernog `idovskog sekularizma. Ektremni ogranak haskale zagovarao je `idovsku asimilaciju u op}u rusku kultru. Carski
ministar obrazovanja poticao je asimilacijske tendencije me|u
@idovima te su 1847. godine otvorene dvije slu`bene ne-ortodoksne rabinske akademije u @itomiru i Vilniusu. Kada glavna
`idovska {kola nije otvorila svoja vrata u tradicionalnom ortodoksnom okru`enju, ruske vlasti promijenile su 1873. godine
njezino ime: iz Rabinskog instituta izu~avanja u @idovski institut za u~itelje s namjerom izobrazbe u~itelja za dr`avne osnovne
{kole za `idovsku djecu.
Rani poku{aji carske vlasti i maskilima (zagovornika haskale) asimilaciji `idovske mladosti u rusku kulturu, nisu urodili plodom.
Situacija se, me|utim, znatno promijenila godine 1930. kada je
prinudni asimilacijski program poljskog re`ima nametnuo sustavnu zabranu postojanja `idovskih {kola. @idovske {kole bile
20
su zamijenjene poljskim {kolama u kojima je jedan nastavni sat,
koji se odr`avao na poljskom jeziku, bio posve}en `idovskoj vjeri – za “one koji dr`e [abat”. Samo su diplome koje su dodijelile
privatne poljske {kole za `idovsku djecu bile slu`beno priznate.
Litavski dijalekt jidi{a
Sjeveroisto~ni dijalekt jidi{a, tzv. “Litvish”, bio je dominanatan u
jidi{koj kulturi 20. stolje}a i uzet je kao baza za standardni jidi{.
Ju`ni dijalekti jidi{a danas se mogu puno ~e{}e ~uti u hasidskim
zajednicama. Dvije su glavne razlike izme|u litavskog jidi{a i
ostalih dijalekata jidi{a.
U litavskom jidi{u se {in izgovara kao sin. Druga razlika le`i u izgovoru samoglasnika i diftonga. Na primjer, u litavskom izgovoru
jidi{a glagol ’re}i’ izgovara se kao zogn, a u poljskom i ma|arskom
jidi{u kao zugn. Tako|er, Galicijaner (@idov s podru~ja negda{nje
Galicije) priprema kigel za [abat, dok Livak jede kugel. Zbog ovakvog izgovora, hasidski @idovi iz Poljske i Ma|arske Litavce nazivaju Lutvaks, ismijavaju}i tako njihov izgovor, dok Litavci njih s
podsmijehom nazivaju Paylishe Yidn umjesto Poylish Yidn.
Unato~ lingvisti~kim nesuglasicama, izme|u @idova Litve, Poljske i Galicije, te usprokos tome {to su Litavci uvijek ~inili relativno malen udio u isto~no-europskoj `idovskoj populaciji koja je
govorila jidi{ (na po~etku Drugog svjetskog rata bilo je otprilike
1,3 milijuna litavskih @idova unutar otprilike 7,5 milijuna govornika jidi{a u Isto~noj Europi), litavski izgovor samoglasnika
gotovo univerzalno je prepoznat kao standardni te je preuzet
kao standard koji se koristio u `idovskim {kolama diljem Poljske,
Galicije i Ruskog Carstva od konca 19. stolje}a.
O`ivljavanje hebrejskog u Vilniusu
Vilnius je tako|er bio sredi{te sekularne hebraisti~ke kulture i pokreta Khibat Tsion (“ljubav prema Cionu”). Sekularni nacionalisti
zadr`ali su svoju ljubav prema svetom jeziku i svetoj zemlji. Ova
skupina posvetila se o`ivljavanju hebrejskog kao nacionalnog govornog jezika, zajedno sa sekularnom literaturom i kulturom, te s idejom povratka u zemlju Izrael. Vilnius je postao jedan od najva`nijih
sredi{ta moderne hebrejske knji`evnosti. Jedno od najva`nijih dostignu}a sekularnog cionisti~kog pokreta izme|u dva rata bilo je
izobrazba mlade, sekularne generacije koja je govorila hebrejski.
Ovo je bilo postignuto kroz mre`u hebrejskih {kola koje je otvorila
organizacija zvana Tarbut (“kultura”). Tarbut je utemeljio dva dje~ja
vrti}a, pet javnih {kola, ~etiri gimnazije, te dvije vi{e {kole. Tarbut
je tako|er sponzorirao razli~ite organizacije za mlade, dramske i
glazbene skupine. Izme|u 1903. i 1940. godine izvedeno je vi{e od
stotinu kazali{nih predstava na hebrejskom jeziku. Od 1918. godine,
na hebrejskom je izlazilo deset `urnala.
Kulturni `ivot Vilniusa
Izme|u 1906. i 1940. godine, u Vilniusu je tiskano 30 dnevnih
novina na jidi{u. Tako|er je bila znatna preobrazba jidi{kog folklora u nove knji`evne formate. U Vilniusu su objavljivane knjige
na jidi{u, organizirani su mjuzikli na jidi{u te su se pojavile didakti~ke pri~e. Ayzik Meyer Dik i sekularni pisac “Shomer”
(Sheikewitz) napisali su preko 500 pri~a koje su oslikavale `idovski
i ne`idovski `ivot udariv{i tako temelje za masovno ~itateljstvo moderne knji`evnosti na jidi{u. Stotine studenta debitirale su u rukom
JEZICI I KULTURA / ‫ שפות ותרבות‬/ SAFOT VETARBUT
pisanim `urnalima i ~asopisima `idovskih jidi{kih {kola u Vilniusu
te su nakon toga nastavili pisati za jidi{ke novine i ~asopise.
Zalmen Reyzen, veliki jidi{ki u~enjak i jedan od vode}ih skrbnika
jidi{kog talenta u Vilniusu, dodijelio je jednu stranicu u svojem
dnevnom listu zvanom Vilner Tog grupi Yung Vilne (mladi Vilniusa). ^lanovi ove skupine bili su sirotani bez jednog ili oba roditelja
i `idovske {kole, njihovi u~itelji i omladinske organizacije su postale njihovim skrbnicima. Velika imena u jidi{koj knji`evnosti postali
su Avrom Sutzkever, Chaim Grade, Leyzer Wolff, Shimshn Cahan,
A. Wogler, Perets Miransky, Sh. Katzcherginsky i Hirsh Glik. ^lanovi grupe Yung Vilne bili su pripadnici zadnje kreativne `idovske
generacije u Vilniusu. Ve}ina @idova Vilniusa nestala je u Holokaustu.
Godine 1925. osnovana je prva jidi{ka akademija – YIVO, koja
je tako nazvana prema skra}enici za Yidisher Visnshaftlekher
Institut (Jidi{ki znanstveni institut). YIVO je utemeljio odjele za
filologiju, povijest, ekonomiju i demografiju, etnografiju i folklor
te bibliografiju.
Skupina talentiranih jidi{kih glumaca osnovala je 1916. godine
Vilner Trupe i u{la u povijest. Bila je to prva jidi{ka kazali{na trupa koja je i{la na turneje po Europi i Sjevernoj Americi, donose}i
@idovima i ne`idovima `ivu}e svjedo~anstvo moderne jidi{ke
kulture putem svojih predstava.
za @idove u getu, sabotirati njema~ke industrijske i vojne aktivnosti te se pridru`iti partizanskoj i Crvenoj Armiji u borbi protiv
nascista. Pjesnik Hirsh Glick, koji je preminuo nakon deportacije
u Estoniju, napisao je partizansku himnu Zog nit keynmol, az du
geyst dem letstn veg.
Geto u Vilniusu bio je zvan Jeruzalemom svih getoa jer je bio poznat po svojem intelektualnom i kulturnom duhu. Centar kulturnog `ivota u getu bila je knji`nica Mefitze Haskole koja je bila zvana
“ku}om kulture”. Sadr`avala je knji`nicu s 45.000 naslova, ~itaonicu,
arhiv, statisti~ki ured, sobu za znanstveni rad, po{tu i sportski teren.
Kulturne skupine odr`avale su ~itanja jidi{kih i hebrejskih tekstova i uvje`bavale su kazali{ne predstave na ovim jezicima. Popularni
jidi{ki magazin Folksgezunt nastavio je izlaziti u getu. Yitskhok
Rudashevski (1927. – 1943.) bio je mladi} koji je u svojem dnevniku
opisao `ivot i kulturu u getu Vilniusa. U getu je postojalo kazali{te
u kome je do 10. sije~nja 1943, odigrano 111 predstava. Posljednju kazali{nu izvedbu, Der mabl (Poplava), producirao je {vedski
dramatist Henning Berger i izvedena je u ljeto 1943. u posljednjem
tjednu postojanja geta. Joshua Sobolova predstava Geto govori o
zadnjim danima postojanja kazali{ne trupe u getu Vilniusa.
Nebeski Jeruzalem na zemlji,
To je nama bio Vilna grad!
I u na{im srcima, sveto mjesto,
Ostat }e zauvijek.
(A. N. Stencl, “Vilna”) Posljednji dani Jeruzalema Litve
Njema~ke trupe u{le su u Vilnius 26. lipnja 1941. godine i osnovale geto u Vilniusu.
@idovski pokret otpora pod imenom Fareynikte Partizaner
Organizatsye (Ujedinjena partizanska organizacija), osnovana je
u getu 21. sije~nja 1942. godine i organizrala je oru`ani otpor nacistima. Pokret su osnovali Abba Kovner i Yitzhak Wittenberg. Bio
je to prvi pokret otpora osnovan u nekom getu tijekom Drugog
svjetskog rata. Ciljevi organizacije bili su utemeljiti samoobranu
RUAH HADA[A
Izvori
1 Ran, Leyzer: “Vilna, Jerusalem of Lithuania”. Govor odr`an 18. 8. 1986. godine na
ljetnoj {koli jidi{a u Oxfordu.
2 The YIVO Encyclopedia of Jews in Eastern Europe.
3 Yad Vashem arhiv. The Jerusalem of Lithuania. The Story of the Jewish Community of
Vilna.
4 Jacobs, Neil: Yiddish. A Linguistic Introduction; 2005.
Napoleon i @idovi Vilniusa
dr. sc. Gabi Abramac
Pu~ka predaja govori o Napoleonovoj okupaciji Vilniusa godine
– “Tako”, re~e Napoleon, “no kada i gdje se to to~no dogodilo?”
1812. Napoleon je, ka`e pri~a, prije useljenja u svoju pala~u odsjeo u domu bogatog @idova iz Vilniusa. Bila je kasna no} kada
je Napoleon za~uo jecaje s drugog kraja hodnika gdje je @idov
imao svoje odaje. Narediv{i dvojici vojnika da idu s njim, Napoleon je zatekao @idova kako sjedi na prevrnutoj stolici i pla~e.
– “U Jeruzalemu, prije pet stotina i osamdeset godina prije
na{e ere, odnosno, prije dvije tisu}e, tri stotine, devedeset i
devet godina.”
– “[to se dogodilo?” zapitao je Napoleon, “Je li se netko iz
moje pratnje prema temi lo{e odnosio ili te uvrijedio? Ukoliko
je tako, odmah }e biti strogo ka`njen!”
– “Ne, Va{e Veli~anstvo, ovo nema nikakve veze s Va{im vojnicima.”
– “Za{to onda sjedi{ ovdje usred no}i pla~u}i?”
– “Danas je Ti{a b’Av”, odgovorio je @idov, “`idovski dan oplakivanja uni{tenja na{eg svetog Hrama. Ovaj dan obilje`avamo
suzama i `alidbenim molitvama.”
“Prije dvije tisu}e, tri stotine, devedeset i devet godina u Jeruzalemu i ti no}as sjedi{ u Vilniusu i `ali{?!”
– “Da, Va{e Veli~anstvo, @idovi ne mogu i ne `ele zaboraviti
veliki gubitak koji je nanesen na{em narodu.”
Napoleon je neko vrijeme stajao mirno i promatrao @idova
s ~u|enjem i divljenjem. Tada se okrenuo prema jednom
od svojih pomo}nika i rekao: “Narod koji je kadar ponovno
pro`ivjeti tu`an trenutak koji se dogodio prije dvije tisu}e i
~etiristo godina, mo`e pre`ivijeti zauvijek, sve dok ih njihovo
povijesno pam}enje slu`i!” 21
RUAH HADA[A
ELIEZEROV KUTAK / ‫ הפינה של אליעזר‬/ HAPINA [EL ELIEZER
Eugenika, erudicija i pobo`nost,
socijalna inteligencija i pokretljivost...
... @ivotna pri~a R. Davida ben Jakova Parde kao studija
slu~aja o stasavanju tradicionalnog sefardskog hahama
dr. sc. Eliezer Papo
dr. sc. Eliezer Papo
Kroz vi{estoljetnu jevrejsku istoriju, brojne duhovne vo|e birane
su iz redova obi~nih ljudi, isklju~ivo na osnovu njihovih li~nih dostignu}a, njihove u~enosti i pobo`nosti; ali, unato~ tome, ~ini se da
je broj pravnih autoriteta, autora i mislilaca koji poti~u iz rabinskih
porodica, ipak, znatno ve}i. Imaju}i u vidu opseg rabinske kanonske
literature i sve pote{ko}e u vezi dola`enja do iste, te njenog savladavanja, ovaj fenomen i ne iznena|uje pretjerano. Jevrejsko pravo je
u su{tini precedentno pravo. Stoga, odluke svih prethodnih sudova,
arbitara i pravnih eksperata imaju zakonodavnu mo}. Shodno tome,
ove odluke se smatraju zakonski obavezuju}im i kasniji sud ne mo`e
da ih odbaci bez prethodnog razmatranja i obrazlo`enja. Od svakog
ko `eli da bude dayyan ¢rabinski sudija£ ili poseq ¢arbitar jevrejskog
zakona£ ne o~ekuje se samo da vlada Biblijom i razli~itim kodeksima jevrejskog prava i prakse (kao {to su Mi{na, Tosefta, Sifra, Sifre,
Jerusalimski Talmud i Vavilonski Talmud, te njihovim klasi~nim i
prihva}enim komentarima), ve} tako|e i beskrajnim tomovima rabinskih responzi iz post-talmudskih generacija (uklju~uju}i stotine
tomova i hiljade dugih detaljnih pravnih odluka), kao i raznim srednjevjekovnim i kasnijim kodifikacijama koje se na njima zasnivaju.
O~igledno, savladavanje tako obimne literature, pored neophodnih
intelektualnih vje{tina zahtijeva i jako mnogo vremena, opse`nu biblioteku, postojanje dobrohotnog a meritornog mentora, i neki vid
finansijske podr{ke. Sve u svemu, mnogo je lak{e bilo potomcima
rabinskih porodica (koji su ro|eni upravo u svijetu u~enja, intelektualnih nastojanja i pravnog razmi{ljanja, koji su imali pristup skupocjenim i rijetkim rukopisima i koji su mogli, {to je jednako va`no,
da ra~unaju na finansijsku podr{ku njihovih porodica) da posvete
svoje `ivote idealu ovladavanja Zakonom i postanu njegovi arbitri.
Ovo svakako ne zna~i da su vrata u~enja bila zatvorena za mlade iz
“svjetovnih” porodica. Bilo je relativno malo vjerovatno da bi mladi}
bez “rabinskog pedigrea” mogao da ostvari rabinsku karijeru, osim
ako ne bi bio posebno nadaren. U takvim slu~ajevima, mladi talenat
bi brzo bivao apsorbovan u rabinsku elitu, prvo kroz brak (dok je
jo{ uvijek na rabinskim studijama), a kasnije i time {to bi i sam bio
promovisan u rabina. U~enje i erudicija su bile najvi{e jevrejske vrijednosti tog doba. Ljudi su vaspitavani s krajnjim po{tovanjem prema nauci i u~enim ljudima. Potpuno posve}ivanje `ivota izu~avanju
Tore smatralo se najvi{im nivoom postojanja, te najboljim i najkra
}im putem do ljudskog savr{enstva. Ve}inu, koja nije mogla da posveti svoje `ivote u~enju, podu~avali su i ohrabrivali da poma`e manjini
sposobnoj da se posveti u~enju. I samo promovisanje u~enja Tore
smatralo se jednim od najpobo`nijih djela. Toliko je veliko talmudsko po{tovanje prema u~enju i njegov prezir prema neu~enima da
je zabranjeno u~enima da udaju svoje k}eri izvan rabinskih krugova.
22
Prihvatanje ovog diktuma kao norme od strane ranih rabina i njihovih u~enika zna~ajno je doprinijelo evoluciji samih rabinskih krugova u jasno definisanu dru{tvenu klasu; treba jo{ jednom podvu}i,
uvijek je bila otvorena da apsorbuje i asimiluje bilo kog nadarenog
pojedinca koji bi prihvatio njen pogled na svijet i njene vrijednosti.1
Me|utim, iako su rabini u stvari stvorili vladaju}u klasu koja se
zasniva na porodici, malo je rabinskih porodica koje su uspjele
da ostanu na pozornici jevrejske istorije onoliko dugo koliko je
to po{lo za rukom porodici Pardo. Generacijama je ova porodica iznjedrivala rabine. Njeni sinovi su slu`ili kao sudije u rabinskim sudovima, kao predava~i u rabinskim akademijama, te kao
priznati arbitri jevrejskog prava u mnogim centrima sefardske
dijaspore, kao {to su: Solun, Amsterdam, Venecija, Sarajevo,
Beograd, Dubrova~ka Republika,2 Split3 i Jerusalim.
Sam R. (skra}enica za Ribi, u~itelj odnosno rabin) David ben
Jakov Pardo, najplodonosniji autor koji je potekao iz ove porodice, je slu`io (ili makar poku{ao da do|e na polo`aj) u pet od
osam pomenutih gradova. David Pardo je ro|en 5479. ¢1718/19£
godine, u Veneciji.4 Ka`u5 da je ova grana porodice bila vezana za
Dubrovnik, i da su iz Dubrovnika R. Jakov Pardo i njegova `ena
Justina,6 roditelji Davidovi, odselili u Veneciju. I zaista, R. David
zaklju~uje uvod svog komentara na Mi{nu, po imenu [o{anim
le-Dawid, izra`avanjem svoje zahvalnosti svima onima koji su
pomogli izdavanju ovog rada, zavr{avaju}i sljede}im rije~ima:
I me|u onima koji zaslu`uju blagoslov nalaze se tako|e svi
~lanovi Svete zajednice u Dubrovniku, Bog ih sa~uvao, jer
oni su tako|e osna`ili moje ruke, a me|u njima posebno
moja bra}a i prijatelji, milostive du{e iz moje porodice i
doma oca moga: gospoda, u~enjaci i izvrsni ljudi, sinovi
njegovog prevashodstva, hahama, na{eg ~asnog u~itelja,
R. Jakova, sina ~asnog R. Avrama Parde, neka je sje}anje na
njega na blagoslov. Petorica bra}e ~iji je akronim I[ YAD.
Na kraju uvoda u Maskil le-Dawid, autor jo{ jednom izra`ava
svoju zahvalnost ~lanovima porodice u Dubrovniku, ovaj put na
jo{ nejasniji na~in:
I da zaklju~im: jo{ mnogo blagosloveniji bi trebalo da budu
moji ro|aci i ljubljeni, I[ YAD, koji su u Svetoj zajednici
u Dubrovniku, zajedno s onima koji su povezani s njima,
zdravi i beri}etni bili!7
Mogu}e je da je u vrijeme kada su napisani ovi redovi, njihov pomalo ezoteri~ni ton do`ivljavan kao znak posebne intime i bliskosti.
U svakom slu~aju, te{ko je (ako ne i nemogu}e), za savremenog
ELIEZEROV KUTAK / ‫ הפינה של אליעזר‬/ HAPINA [EL ELIEZER
istra`iva~a da do|e do nekakvog definitivnog zaklju~ka o blizini srodstva na{eg autora i petorice bra}e iz Dubrovnika. Mogu}nosti idu od
bra}e do polubra}e (ipak je ime oca svih njih Jakov ben Avram Pardo) ili ro|aka ~etvrtog koljena (sa zajedni~kim pradjedom). Li~no,
naklonjeniji sam drugoj mogu}nosti i smatram da je ime djede
petorice bra}e: Avram, dodato imenu njihovog oca, Jakova, kako bi
se razlikovali njihov otac: Jakov ben Avram i otac R. Davida: Jakov
(koje se uvijek navodi bez patronima).
Po{to je malo vjerovatno da su dvojica bra}e imali isto ime (Jakov), mo`e se pretpostaviti da su Jakov, otac R. Davida, i Jakov
ben Avram bili ro|aci prvog koljena (vjerovatno prvoro|eni sinovi dvojice bra}e, od kojih je svaki dobio ime zajedni~kog djede).
Me|utim, mogu}nost da su petorica bra}e iz Dubrovnika sinovi iz prvog braka R. Jakova, dok je R. David njegov sin iz drugog braka, koliko god neubjedljiva bila, i dalje je ipak mogu}a.
Mo`da su razlika u godinama i to {to je R. David ro|en u “inostranstvu”, u Veneciji, dovoljni da objasne to {to odnos izme|u
navodne bra}e djeluje previ{e zvani~no.
Bilo kako bilo, R. Jakov je umro tokom Davidove mladosti; no,
po{to je mladi} bio potomak tako istaknute rabinske porodice
(~ija linija uklju~uje izvanredne rabinske li~nosti kao {to su
R. [emuel ben R. Avram Abuhav8 ili R. Josef Pardo),9 omogu}eno
mu je da zavr{i studije. R. Jakov Belilius, ~lan rabinskog suda
grada Venecije i priznati talmudista, otvorio je svoj dom i je{ivu
za ovog mladog rabinskog u~enika.10
Treba napomenuti da su tada glavni centri u~enja, kao {to je
Venecija na primjer, opskrbljavali ostatak jevrejskog svijeta rabinima, sudijama i predava~ima. Mnogo mladih diplomaca s rabinskih akademija, koji nisu mogli da ra~unaju na poziciju u mjestu
gdje su studirali, napu{tali bi akademiju i grad po zav{etku studija, i tra`ili posao drugdje, ~esto u mjestu odakle poti~u, ili makar
u mjestima gdje su imali porodi~ne odnose i kontakte.
Dok izraelski sefardista Mo{e David Gaon, i sam porijeklom Bosanac, u svojoj ~uvenoj enciklopediji sefardskih mudraca i intelektualaca ne navodi bilo kakve korake u Pardinoj karijeri koji bi prethodili
njegovom dolasku u Split,11 dr Moric Levi tvrdi da je mladi talmudista poslije napu{tanja Venecije prvo stigao u Dubrovnik. No, po{to
ova mala zajednica nije mogla da mu ponudi bilo kakvo uposlenje,
oti{ao je u Sarajevo, gdje je proveo nekoliko godina, nastaviv{i kasnije
u pravcu Beograda.12 Sve se ovo desilo, prema Leviju, prije no {to se
Pardo naselio u Splitu, prvo kao predava~ u lokalnoj jevrejskoj {koli,
a kasnije kao rabin ovog grada. Poslije djelimi~nog uspjeha u Splitu,
Pardo je ponovo (jednako neuspje{no kao i prvi put) poku{ao da
postane rabin jevrejske zajednice u Beogradu. Tek ga je njegovo drugo pojavljivanje u Sarajevu dovelo bli`e ostvarenju njegovih ciljeva.
Encyclopedia Judaica13 tako|e navodi da je Pardo oku{ao svoju
sre}u u Sarajevu, prije no {to je dobio posao vjerou~itelja u Splitu
oko 1738; ali ne pominje nikakav Pardin poku{aj nastanjivanja i zapo{ljavanja u Dubrovniku. Razlog zbog kog je Pardo morao da napusti Sarajevo je, prema ovom izvoru, rasprava oko
nekog nasljedstva. Bilo kako bilo, iz njegove li~ne zbirke rabinskih responzi, koja je nazvana Mihtam le-Dawid, saznajemo da
je Pardo sve do 5500. ¢1739/40£ godine bio u Splitu. U responzi
br. 2, u vol. Yore De’a, obavje{tava nas (retroaktivno napisanom
responzom) o sljede}em:
RUAH HADA[A
Ovdje, u gradu Espalatru, neka ga Bog ~uva-Amen!, godine
5500. vidio sam veoma ~udno bi}e, naime: ovna sa {est
rogova i dva mu{ka polna organa, i vr{io je nu`du na oba
odjednom. Tako|e, imao je ~etiri testisa u dvoje mo{nica,
a pozadi je imao dve rupe i opet koristio obje. Tako|e,
pozadi je imao dvije dodatne noge, koje su bile u obliku
dodatnih nogu, ali nisu doticale zemlju. U tom trenutku
rekoh: Kako su brojna tvoja djela, o Gospode.14 A onda su
me tu upitali da li je dozvoljeno jesti meso od takve `ivotinje, a ovo je ono {to sam im nasumi~no odgovorio u tom
trenutku. Odgovor:…15
Iz posljednjih re~i saznaje se da je odgovor zapisan iz glave, poslije nekog vremena od samog doga|aja. Tako|e, iz rije~i ovdje,
u gradu Espalatru mo`e se zaklju~iti da je re~ena responza, ~ak
i ako je napisana ne{to poslije opisanog doga|aja, ipak napisana
u Splitu – a ne u nekom drugom gradu.
Na~in na koji je Pardo napisao ime tako|e nije nasumi~an. To
je prije rezultat unaprijed smi{ljenog i ustaljenog stava o toj
temi. U responzi br. 9 (na `alost bez datuma), u oblasti Even
ha-’Ezer, Pardo objavljuje svoje mi{ljenje o ispravnom na~inu
pisanja imena grada u kom slu`im u jednom brakorazvodnom
dokumentu.16 On po~inje svoj odgovor od tri strane navode}i
razliku izme|u na~ina na koji se ime grada pi{e i na~ina na koji
se izgovara u govornom jeziku.
Osobeno je svim onima koji pi{u hri{}anskim ¢= nehebrejsko pismo, ovdje latinica£ pismom, bilo da pi{u poslanicu
ili nezvani~ni dokument, da napi{u Spalato, ali kada do|e
do izgovaranja imena ovog grada, oni dodaju glas ’r’ i ka`u
Spalatro. A sinovi na{eg naroda koji me|u sobom pri~aju
na {panskom dodaju glas ’e’ na po~etku rije~i, i ka`u Espalatro. Provjerio sam, i ovako sam ga na{ao napisano u svim
bra~nim ugovorima i ostalim dokumentima koji su izdati
u ovom mjestu jo{ od davnina, i u svim njima je uvijek
napisano sa slovom ’e’ na po~etku....17
Prevod ne do~arava svu osebujnost Pardinog stila. On je smatrao
knji`evnost rabinskih responzi formalnom umjetno{}u koja se
mora nau~iti putem imitacije, vje`be i ponavljanja. Zbog ovog
razloga on je ohrabrivao svoje u~enike da se vje`baju u pisanju
responzi na hipoteti~ka pitanja, jo{ mnogo prije nego {to su promovisani u rabine. ^ini se da je ova vje`ba analiti~kog uma i
rabinskog stila bila vrlo va`an dio nastavnog plana svih rabinskih
akademija koje je vodio: u Splitu, Sarajevu i Jerusalimu.18 Posve}en svojoj ideji izo{travanja umova svojih u~enika kroz stalne izazove na preispitivanje njihovih stanovi{ta i sagledavanje
problema kojim se bave iz svih zamislivih uglova i perspektiva,
tako|e ih je ohrabrivao da pi{u jedni drugima responze na responze. Mnogo puta on u zbirci Mihtam le-Dawid ponosno navodi responze koje su pisali njegovi u~enici ili sinovi, daju}i sud o
ponu|enim rije{enjima, ili zavr{nu rije~. [tavi{e, ovo nije jedino
mjesto u antologiji gdje Pardo retroaktivno zapisuje usmeni odgovor koji je dat na usmeno postavljeno pitanje, ili odgovor na
set pitanja koja su se javila tokom zajedni~kog u~enja na akademiji,19 ili ~ak vlastita uputstva napisana u obliku pitanja i odgovora. ^ini se da je postavljanje retori~kih pitanja i raspravljanje
23
RUAH HADA[A
ELIEZEROV KUTAK / ‫ הפינה של אליעזר‬/ HAPINA [EL ELIEZER
o hipoteti~kim pitanjima dio italijanske rabinske tradicije koju je
Pardo doneo sa sobom do najdaljih granica Mleta~ke Republike
(u Split), a kasnije ~ak i van njih (Sarajevo, Beograd, Jerusalim).
okrunisan skromno{}u, njegova uzvi{enost, na{ gospodar i
u~itelj R. Avram David Papo, neka je sje}anje na pravednika
i sveca na blagoslov…
Izu~avanje svakog korpusa klasi~ne rabinske knji`evnosti zasebno i
u svom vlastitom kontekstu, je tako|e posebna italijanska tradicija.
Nasuprot tome, Sefardi i A{kenazi, prate}i tradiciju zasnovanu na
vavilonskim akademijama, zasnivali su studije klasi~ne rabinske literature skoro isklju~ivo na vavilonskom Talmudu, izu~avaju}i samo
mi{nayot 20 i beraytot 21 koje su bili uklju~ene u njega (naj~e{}e ih
poznaju}i samo u njihovom talmudskom kontekstu, po~esto bitno
druga~ijem od izvornog). Shodno tome, ve}inu komentara o ekstratalmudskim kodeksima su pisali italijanski rabini. Ova metoda kontekstualnog ~itanja i pristupa svakom kodeksu ponaosob je zapravo
predstavljala dio tradicije izraelskih akademija iz prvih vijekova nove
ere, a odatle se pro{irila {irom Rimske Imperije (Egipat, Sirija, Gr~ka
i Italija), ne dopiru}i, me|utim, do vavilonskih Jevreja (kao ni njihovog sjevernoafri~kog i {panskog ogranka) koji su razvili sopstvenu
metodologiju.
^ini se da je 5508 ¢1747/48£ godine Pardo ve} slu`io kao odabrani rabin zajednice u Splitu, jer mu je tad R. [elomo Lucena uputio
zvani~no pismo po pitanju moralne du`nosti jevrejske zajednice u
Dubrovniku prema sarajevskoj jevrejskoj zajednici. Naime, sarajevski Jevreji su se godinama oslanjali na Jevreje iz Dubrovnika da im
obezbijede ~etiri biljke (palma, vrba, mirta i plod `utog citrona)27
koje su neophodne za rituale na praznik Sukot (Sjenice, Kolibe), po
dogovorenoj cijeni, kao i dotad. Me|utim, desilo se da je i sama
jevrejska zajednica u Dubrovniku te godine imala samo jedan jedini citron, te se postavilo pitanje da li bi dubrova~ki Jevreji trebali
(nakon {to sami ispune biblijsku zapovijed o obrednom kori{tenju
citrona i ostalih triju biljaka vezanu za prva dva dana praznika, te
rabinsku zapovijed tokom dijela od preostalih pet dana polupraznika) da po{alju taj citron sarajevskim Jevrejima (ne bi li ovi ispunili
makar rabinsku zapovijed za preostale dane polupraznika). Pardin
nedvosmislen stav je bio da je u takvom slu~aju obavezno omogu}iti i drugim zajednicama da barem donekle u~estvuju u ispunjavanju zapovijedi.28
Kao potomak protjeranih Sefarda, odgojen i obrazovan u italijanskoj rabinskoj tradiciji, Pardo je bilo predodre|en da pro{iri
ovaj italijanski kontekstualni pristup rabinskoj literaturi me|u
svojom sefardskom sabra}om na Orijentu, o`ivljavaju}i staru
izraelsku tradiciju u~enja, prvo u Splitu, kasnije u Beogradu i
Sarajevu, a na kraju i u samoj Zemlji Izraela. Njegov prvi rad,
[o{anim le-Dawid, kao {to je ve} re~eno, predstavlja komentar na Mi{nu (kasnije }e napisati komentare na jo{ dva korpusa
pred-talmudske rabinske knji`evnosti: Tosefta i Sifre) i napisan
je dok je radio kao u~itelj u Splitu.
U svakom slu~aju, na prvoj stranici djela [o{anim le-Dawid 22
Pardo se ve} naziva u~iteljem pravednosti 23 Svete zajednice u
Esplatru. Te{ko je konstatovati kada su ta~no Jevreji u Splitu odabrali Pardu za svog rabina. Levi, na primjer, tvrdi da je odabran
1750 ¢5510£ godine, posle smrti R. Avrama Pape.24 Me|utim, u
responzi br. 2, u oblasti Orah Hayyim, koja je napisana 5501
¢1741/42£ godine, Pardo govori kako Jevreji Splita nesvjesno
kr{e propise [abata, jer su im bila data pogre{na uputstva, od
strane jedne polu-u~ene osobe:
A poznato je da jo{ od ranih dana ovdje nije bilo rabina ili
u~itelja pravednosti, osim na{eg gospodara i u~itelja R. Avrama Davida Pape... koji je i sam do{ao ovde slu~ajno, i usnio
kao {to s ~ovjekom biva,26 {to se desilo malo prije nas, tako
da smo imali privilegiju da vidimo njegovu svjetlost.
O~ito, Papo je umro dosta prije 1750. godine, po{to je iznad
citirana responza napisana, 5501. ¢1741/42£ godine. Stoga, moramo zaklju~iti da je Pardo postavljen za rabina ove zajednice
nekad prije 5512. ¢1751/52£ godine (godine kada je njegov komentar na Mi{nu od{tampan), nezavisno od smrti Haham Pape.
Pardo je imao veliko po{tovanje prema svom prethodniku. U
uvodu u [o{anim le-Dawid on nam govori o tome kako je po
dolasku u grad Espaltro, koji je u provinciji Dalmaciji, tra`e}i
podr{ku i na~in da nastavi sa svojim u~enjem, tamo prona{ao:
Dragocjeno svjetlo… iskusnog pravnika, jedinstvenog eksperta, koji je pritom izvrstan rabin, pobo`an i svet, dragulj
24
U godinama koje su slijedile, nalazimo Pardu kako vodi svoju
malu zajednicu, pi{e svoje rabinske responze, osniva mali krug
u~enika29 i posve}uje se novom poslu: komentarisanju Ra[Ijevog
tuma~enja Tore.30 Zavr{etak ovog rada, koji je nazvan Maskil leDawid,31 tako|e je ozna~io i zavr{etak Pardinog “splitskog perioda”. Ve} te iste godine Pardo je po~eo da “obigrava” oko brojnije
i uticajnije beogradske zajednice, nude}i joj svoje usluge. Po svemu sude}i, Pardi je bilo jasno da njegov renome ve} prevazilazi
poziciju rabina u jednoj tako maloj zajednici kao {to je Split.
Ipak, on nije ostavio svoje stado bez nadzora. Njegov u~enik,
R. [abetaj Ventura, je unaprije|en na poziciju rabina ove zajednice ve} prije Pardinog odlaska.32 U~itelj i u~enik su do kraja `ivota
odr`avali blisku vezu, koja je posvjedo~ena i njihovom prepiskom
objavljenoj u Pardinoj ili u responzi R. Avrama Pensa. 33
U to vrijeme R. [elomo [alem, koji je slu`io u beogradskoj zajednici devet godina, odlazi u Amsterdam34 gdje je postavljen na
mjesto ~elnika ~uvene rabinske akademije ’Es ha-Hayyim.35 Po
svemu sude}i, istori~arka srbijanskog i makedonskog Jevrejstva,
@eni Lebl, je u pravu kada tvrdi sljede}e:
Vjerovatno je da dolazak Davida Parde nije bio slu~ajan.
Bio je ubje|en da }e biti postavljen za vrhovnog rabina ove
zajednice, ne znaju}i da su ruke zajednice bile vezane ugovorom s rabinom ([alemom) koji je `iveo daleko. Pardo
je poku{avao da poka`e svoje sposobnosti daju}i pravne
savjete36 gradskom vije}u kojim je predsjedavao Rafael Ruso.37
Pardo je brzo shvatio da bi beogradska zajednica dugo mogla da
ostane u nerazrije{enom statusu sa nerezidentnim rabinom,38 pa nije
oklijevao da prihvati poziv zajednice u Sarajevu, ~ije je rabinsko mjesto bilo prazno jo{ od smrti R. Je{ue Isaka Ma~ora39, 1763 godine.40
^ini se da je ve} 5524. ¢1763/64£ godine Pardo slu`io u Sarajevu
kao ~elnik rabinskog suda i rabinske akademije. U uvodu u
knjigu Lamnaseah le-Dawid,41 koja je iza{la iz {tampe sljede}e,
5525. ¢1764/65£ godine, u Solunu, izrazio je svoju zahvalnost:
ELIEZEROV KUTAK / ‫ הפינה של אליעזר‬/ HAPINA [EL ELIEZER
…svim ~lanovima moje zajednice, koji su moji saveznici,
me|u kojima sam da slu`im i pomognem, svima njima uklju~uju}i i slabe, Svetoj zajednici koja je u Bosni, Bog je
sa~uvao, i koja se zove Saraj…42
Zanimljivo je da je zvani~ni ugovor izme|u Parde i zajednice potpisan tek ~etiri godine kasnije, na 1. dan mjeseca {evata 5528.
¢1768£ godine,43 kao da su obje strane bile zainteresovane za
odmjeravanje one druge tokom nekog “probnog perioda” prije
“prepu{tanja” ozvani~avanju njihovog odnosa.
U to vrijeme, Sarajevo, prestonica sjeverno-isto~ne osmanske provincije, bilo je veoma va`na lokacija na trgova~koj mapi, s `ivahnom
zajednicom koja je bila u stalnom porastu. Grad je ve} bio razvio
sve odlike va`nog centra jevrejskog `ivota, ali je i dalje smatran za
“satelit” Soluna, najva`nijeg centra jevreskog `ivota i obrazovanja na
Balkanu, koji su mnogi u to vrijeme vidjeli kao “Republica Judia”
(Jevrejsku Republiku). Kao i mnoge druge male jevrejske zajednice
koje su osnovali doseljenici iz Soluna, jevrejska zajednica u Sarajevu
se okretala ka Solunu za uputstva i savjet. S Pardinim dolaskom, Sarajevo je po~elo da se razvija od male zajednice ka sve ve}em centru
jevrejske kulture i obrazovanja. Od sad pa nadalje, okolne zajednice
(Dubrovnik, Split, Beograd) okre}u se ka Sarajevu, {alju svoje najbolje sinove u tamo{nju rabinsku akademiju, a po~esto preuzimaju
i “sarajevsku modu”.
Nukleus Pardine je{ive je bila “splitska grupa”: sam Pardo, njegova dva starija sina, R. Jakov i R. Avram, i njegov stariji u~enik,
R. David Pinto (koji se tada vratio u svoj rodni grad da nastavi sa
u~enjem Tore od svog u~itelja). Novi u~enici su se pridru`ili Sarajevu, kao {to je na primer bio R. Avram Penso. Mogu}e je ste}i
utisak o nastavnom planu akademije iz responzi (posebno
teoretskih) koje su sakupljene u Pardovoj ili Pensovoj antologiji.44
Godine 5532. ¢1771/72£, osam godina po njegovom dolasku u Sarajevo, antologija Mihtam le-Dawid je iza{la iz {tampe u Solunu. Zbirka je ure|ivana i pripremljena za {tampanje u Sarajevu. Pardo ka`e:
Gospode, imaj milosti i podigni me –
Da sagradim ku}u, prebivali{te starih –
Jer naumio sam da objasnim rije~i mudraca,
¢koji su poput£ serafima i ofanima,
rabini – an|eli koji slu`e ¢pred Bogom£,
koji su ruke ¢snaga£ svijeta i njegovi temelji,
¢spomenute£ u op{tim rije~ima Tosefte
Koja je predanje R. Nehemije …
Jer revnuju}i revnovah,45
Za{to bi ¢Tosefta£ bila kao neko ko se skriva,46
prije – kao djevojka47
na prestolju Gospoda,48
sigurno bi trebalo da istupi.
O Bo`e, Gospodaru svemira,
Daj mi snage da otopim ciglu (kamen),
Da blagoslovim zavr{eni posao u godinama koje slijede,
I nek Izrael, molim Te, ka`e:
Hasde Dawid, su istina.49
Najplodnije Pardine godine su bile u Sarajevu. Tamo je po~eo da
radi na svom remek-djelu: Hasde Dawid, spomenutom komentaru na Toseftu koji je neprevazi|en i do dana{njeg dana. Time
RUAH HADA[A
je pratio uputstva R. Hilela: Tamo gde nema ~ovjeka, trudi se da
bude{ ~ovjek,50 zahtijevaju}i zadovolj{tinu za ovaj odavno zapostavljeni kodeks. Ako je i postojalo nekoliko mudraca koji su se
posvetili obja{njenju Mi{ne, skoro da nema onih koji su se posvetili obja{njenju Tosefte. U to vrijeme se gotovo ni u jednoj
rabinskoj akademiji Tosefta vi{e nije u~ila kao kodeks za sebe,
nego isklju~ivo u kontekstu dvaju Talmuda u kojima je citirana,
{to zna~i da se Pardo opredijelio da obja{njava tekst koji se ne
u~i. Ve}ina rabinskih autora na njegovom mjestu smatrala bi da
je to uzaludan posao, ali je Pardo u Tosefti zapravo prona{ao ono
{to Talmud naziva “¢dosad nekultivisanim£ mjestom koje su ti oci
ostavili da ga sam ogradi{”.51 Ako je do ovog trenutka Pardo i{ao
putem svojih prethodnika, sada je krenuo da utire stazu kojom
}e hoditi svi koji budu dolazili iza njega. I uistinu, kako tradicionalno – tako univerzitetsko prou~avanje Tosefte je danas nezamislivo bez djela ovog sarajevskog rabina. Pardov komentar je za
Toseftu je ono {to je Ra{ijev komentar za Talmud: neizbje`ni klasik. ^ak i oni rabinski ili akademski auori koji se uop{te ne sla`u s
Pardinim interpretacijama, moraju da ga uzmu u obzir i obrazlo`e
za{to smatraju da je pogrije{io. “Preskakanje” njegovog tuma~enja
smatra se neukusnim, kako na je{ivi tako na akdemiji.
Tek ~etiri godine nakon javnog objavljivanja svoje namjere, godine 5536. ¢1775/76£, od{tampan je u Livornu komentar Hasde Dawid na prve tri oblasti Tosefte.52 Hasde Dawid na ~etvrtu
oblast Tosefte 53 je od{tampan u Livornu 5550. ¢1789/90£ godine, skoro deceniju posle Pardinog odlaska u Zemlju Izraela. R.
Avram Penso, jedan od najnadarenijih Pardinih u~enika, igrao je
zna~ajnu ulogu u objavljivanju pojedinih neobjavljenih radova
svoga u~itelja, nakon {to je ovaj ve} izgubio volju i snagu za prikupljanje ogromnih sredstava potrebnih za {tampanje opse`nih
radova.54 Ni Pardo, pa ~ak ni Penso, nisu ni do`ivjeli jerusalimsko
izdanje Hasde David na petu55 ili {estu56 oblast Tosefte, budu}i
da je tuma~enje pete oblasti Tosefte objavljeno ~itavih sto godina nakon objavljivanja tuma~enja ~etvrte oblasti, dakle 5650.
¢1889/90£ godine, dok je tuma~enje {este i posljednje oblasti
Tosefte objavljeno u tri toma, tokom perioda od sedam godina,
5730-5737. ¢1969/70 – 1976/77£.
Me|utim, Pardo je ipak do`ivio da vidi kako njegova djeca
idu njegovim stopama, sjede na ~elu rabinskih sudskih vije}a,
podu~avaju narod Izraela Tori, i doprinose njegovoj knji`evnosti.
Tokom 5544. ¢1783/84£ godine, njegov prvoro|enac, R. Jakov
Pardo, ~elnik rabinskog suda u Dubrovniku, i “jedan od najve}ih
rabina svoje generacije u otkrivenim i skrivenim naukama” 57,
objavljuje svoj prvi rad: Qehilat Ya’aqov (komentar na biblijske
rane proroke), a uvod djelu je napisao sam R. David, u svom
novom domu u Izraelu.
U mjesecu elulu 5541. ¢1781£ godine, predstavnici jevrejske
zajednice Sarajeva su zabilje`ili u Pinqasu (Protokolu) op{tine
da su odlu~ili da potvrdno odgovore na Pardin zahtjev da mu
zajednica obezbijedi penziju koja bi mu omogu}ila da se povu~e u
Zemlju Izraela. Odbor je odobrio godi{nju penziju od 250
gro{a58 (koja se pla}ala od jevrejsko-op{tinskog poreza), pod
uslovom da Pardo ne prihvati nikakvo radno mjesto u bilo
kojoj drugoj zajednici, i da pred Bogom posveti dio sevapa svog
u~enja dobrobiti jevrejske zajednice u Sarajevu.
25
RUAH HADA[A
ELIEZEROV KUTAK / ‫ הפינה של אליעזר‬/ HAPINA [EL ELIEZER
Poslije 17 godina59 slu`be, u 62-oj godini `ivota, R. David ben Jakov Pardo je napustio Sarajevo, ostavljaju}i sudsko sjedi{te ovog
grada svom sinu, R. Isaku (koji je slu`io kao ~elnik rabinskog
suda i rabinske akademije od 1781 – 1810),60 i svom u~eniku
R. Avramu Pensu (koji je nastavio stopama svog u~itelja, te se i sam
povukao u Zemlju Izrael posijle 5561. ¢1800/01£ godine).61
Najmla|i sin R. Davida, Avram, preselio se zajedno s njim u Izrael i tamo se o`enio Levanom, k}erkom R. Josefa Davida Azulaja,
drugog najve}eg mudraca tog doba. Njen brat, Refael Isaija Azulaj je bio o`enjen jednom od k}erki R. [elome [alema – {to nas
vrlo lijepo vra}a na po~etnu tezu ovog istra`ivanja…
K}erka R. Davida, ~ije ime jo{ nisam na{ao u dostupnim dokumentima, bila je udata za Avrama Pintu, a njihov sin R. Hajim David ben Avram Pinto, bio je beogradski rabin, i 5578. ¢1817/18£
godine je objavio rukopis svog djeda Mizmor le-Dawid – elaborat o jednom komplikovanom pravnom problemu iz poglavlja
Jore De’a u [ulhan ’Aruhu.
Jo{ jedno Pardino va`no djelo, Sifre de-Ve Rav, komentar na Sifre (tanaitski Midra{ na IV i V Knjigu Mojsijevu), tako|e je objavljeno posle
njegove smrti, u Solunu 5559. ¢1798/99£ godine. Smatra se da je
ovo jedan od najva`nijih komentara na ovaj retko obra|ivan kodeks.
Pardo je umro 5552. ¢1791/92£ godine, u Jerusalimu. Tokom poslednje decenije `ivota bio je ~elnik rabinske akademije Hesed
le-Avraham u Jerusalimu.62 Njegovi sinovi i sinovi njegovih sinova su i{li njegovim stopama. R. Jakovljev sin R. David [emuel je
bio rabin u Veroni. R. Isakov sin R. Avram je bio rabin u Beogradu. Me|u njima je bilo i plodotvornih pisaca. Na primjer, pored
ve} pomenutog komentara na Rane proroke, R. Jakov je napisao
jo{ deset djela, i o njemu bi svakako trebalo povesti nezavisno
istra`ivanje. R. Isak je postao poznat po svom djelu Toafot Rem,63
komentaru na djelo R. Haj Gaona, [eiltot. Tokom 1862. godine,
njegov sin, ~etiri knjige R. Isakovog sina, R. Avrama, su objavljene
u Beogradu. Na`alost posmrtno. Objavio ih je autorov sin:
R. Hajim [emuel ben R. Avram Pardo. Bibliografija
GAON, M. D., 1938, Oriental Jews in Eretz-Israel, Past and Present, Jerusalem,
KAMHI, H., 1996, “Sarajevski rabini”, Spomenica 400 godina od dolaska Jevreja u
BiH, Sarajevo.
LEBL, @ENI, 2001, Do ’kona~nog re{enja’ – Jevreji u Beogradu 1521. i ¬1942, Beograd, str. 68.
LEVY, M., 1925, “David Pardo sarajevski haham”, Jevrejski almanah, Vr{ac, str. 118 – 126,.
LEVY M., 1996, Die Sephardim in Bosnien: Ein Beitrag zur Geschichte der Juden auf
der Balkanhalpinsel, 2. ed., Klagenfurt, Wieser Verlag,.
MARGALIYOT, SH. E., 5750. ¢1989/90£, “Tehilla le-Dawid”, Miktam le-Dawid, Jerusalem, (uvod u ponovo {tampano izdanje).
Bilje{ke
1 Kako bi se bolje razumio rabinski judaizam i uloga rabina u tradicionalnom jevrejskom
dru{tvu, treba ista}i sljede}e: rabini i njihovi u~enici su u su{tini bili jedina eminentno
jevrejska aristokratija koja je kao nad`ivjela razaranje Drugog Hrama. Ba{ preko R. Jehude
I (koga su Rimljani zadu`ili da vlada rimskom “Palestinom” kao provincijom u njihovo
ime) su ~lanovima ove intelektualne elite dati javna odgovornost i autoritet, {to ih je na
kraju na~inilo vladaju}om klasom. Me|usobni brakovi u istaknutim rabinskim porodicama su doprinijeli razvoju jasno definisanog mentaliteta klase koji ima zajedni~ke duhovne
i materijalne interese. Zanimljivo je da je sli~na postavka postojala u Vavilonu, najve}em
centru jevrejskog `ivota (tokom nekoliko vjekova, devedeset postotaka svjetske jevrejske
26
populacije je `ivjelo tamo), gde je jevrejskoj svjetovnoj (etnarsi- preostali ~lanovi Davidove ku}e, koje su smatrali vazalnim vladaocima nejevrejskog kralja) i religijskoj (rabinskoj) aristokratiji data mo} da vladaju Jevrejima u ime kralja. ^esto je postojala napetost
izme|u etnarha i vode}ih rabinskih autoriteta, po{to njihova me|usobna prava i obaveze
nisu bili regulisani. Kasnije su ostaci davidovske dinastije izgubili sav autoritet i priznanje
istog, koje im je bila dodijelila vavilonska nejevrejska dr`avna vlast. Od tog trenutka pa
nadalje, jevrejskim podanicima u (sada ve} hri{}anskim i muslimanskim) zemljama sa
zna~ajnom jevrejskom populacijom su vladali isklju~ivo rabini; kojima su, naravno, mo}
prisile i prinude dodjeljivali kraljevi i zemaljski vladari. Ovaj monopol je uzet iz rabinskih
ruku tek s modernom, kada su Jevreji potpuno priznati kao dr`avljani zemalja u kojim
`ive i njihova autonomija i personalni zakoni se ukidaju.
2 U originalnim sefardskim tekstovima, bilo na hebrejskom bilo na ladinu, uvijek Raguza.
3 U sefardskim tekstovima, bilo na hebrejskom bilo na ladinu, uvijek se pojavljuje neka
od romanskih formi: Spalato/Spalatro/Esplatro.
4 U duhu tog vremena, on bi, kad bi pisao u Veneciju, dodavao sljede}e rije~i: Wenesiya,
’ir moladti (Venecija, moj rodni grad) – upor. Mihtam le-Dawid, vol. Orah Hayyim, resp. 10.
5 Levy, M. 1925.
6 Obi~no se veoma malo zna o `enskim ~lanovima rabinskih porodica: majkama, `enama ili k}erkama. Me|utim, u uvodu u njegov kometar na Ra{ijev komentar na Toru,
koji se naziva Maskil le-Dawid, Pardo nam otkriva da se jedan od razloga {to je
nazvao svoj rad tako nalazi u tome da je numeri~ka vrijednost rije~i maskil (400)
pribli`na numeri~koj vrijednosti re~enice: Ya’aqov we-Yustina holidu (Jakov i Justina
su rodili…) (403).
7 Upor. Psalmi 94:15.
8 Tako|e poznat pod akronimom MaHaR[A, Hamburg 1610 – Venecija 1694, predsedavaju}i rabinskih akademija u Veroni, a kasnije i u Veneciji, jedan od najistaknutijih
protivnika Sabetijanskog pokreta, autor zbirke rabinskih responzi Devar [emuel, te
knjige Sefer hazihronot: zbirke obreda, zakona i obi~aja, zbirke homilija i kratkog
pregleda Majmonidovog kodeksa jevrejskog zakona: Mi{ne Tora). U njegovom ve}
pomenutom komentaru na Mi{nu (Berahot 8:8), raspravljaju}i o pravnom mi{ljenju
Ribi [emuela ben R. Avrama Abuhava, Pardo ka`e: I, po{to sam potomak ovog svetog
~ovjeka....
9 Umro je 1620. godine, u Amsterdamu. Bio je rabin u Solunu, a kasnije u Veneciji i
Amsterdamu. Njegova tri sina, Isak, Avram i David su tako|e bili rabini: R. Avram u
Solunu i kasnije u Amsterdamu, R. Isak u Solunu – i R. David u Amsterdamu. R. Davidov sin Jo{ija je emigrirao u Kurasao i slu`io tamo kao rabin. R. David Pardo, rabin
portugalske zajednice u Surinamu, je vjerovatno bio njegov sin.
10 U njegovom uvodu u [o{anim le-Dawid, Pardo se prisje}a petogodi{njeg perioda
koji je proveo pod okriljem R. Jakova Beliliusa: Ko mo`e da govori o svojim mo}nim
postpupcima, svojoj snazi i djelima ~udesnim ¢prema Psalmu 78:4£ – jer me je jo{
od detinjstva odgajao kao otac, car me je odveo u svoje odaje ¢prema Pjesmi nad
Pjesmama 1:4£. Pokazivao bi mi svoje Tora-inovacije i govorio: “Obrati pa`nju na
ovo kako bi i sam mogao tako da ~ini{…”
11 Gaon, M. D. 1938, 539.
12 Vidi fusnotu 5 iznad, str. 120.
13 Vidi unos: Pardo, David Samuel ben Jacob (1718 – 1790). Ovo dodatno vlastito
ime, Samuel, pridodato je gre{kom. R. David Samuel ben R. Jakov Pardo je druga
osoba – unuk na{eg autora, R. Davida (sin njegovog prvenca, R. Jakova) i slu`io je
kao rabin u Veroni. Unato~ gre{ci u naslovu unosa, ostatak podataka u samom unosu
mahom su ta~ni.
14 Psalam 104:24.
15 Slijede dvije stranice analize ovog pitanja koje ne odaju nikakvu nasumi~nost.
Kona~ni zaklju~ak: Ovna bi trebalo zaklati bez blagoslova, a iznutrice mu treba provjeriti. Ako se ispostavi da ima samo jedno crijevo, svi drugi udvojeni ili utrojeni
dijelovi tijela se smatraju nepostoje}im, i meso je ka{er, dakle podobno za obredno
klanje i dostojno blagovanja.
16 Brakorazvodni dokumenti va`e za najformalnije zvani~ne dokumente u Judaizmu.
17 Skoro je nemogu}e odve} naglasiti va`nost rabinskih responzi u unapre|ivanju
na{eg znanja o `ivotima razli~itih jevrejskih zajednica. Dok se u hri{}anskom svijetu
sudske odluke ~uvaju u arhivima sudova u kojim su izdate, u daleko manje institucionalizovanom jevrejskom svijetu, odluke su se smatrale inetelktualnom svojinom
sudije ili arbitra, te su ih on (ili njegovi sinovi i u~enici) skupljali i objavljivali. Tako
bi, odluke koje potpi{e jedan poznati pravni autoritet u jednom gradu uskoro bile
citirane i uzete u obzir u ostatku jevrejskog svijeta, postaju}i res publica – op{te dobro i zajedni~ko pravno naslije|e. Unato~ ovoj notornoj ~injenici, istorije jevrejskih
zajednica biv{e Jugoslavije su pisane (~ak i u dva slu~aja kad je sam autor istorije
bio rabin) bez ikakvog posizanja za ogromnom koli~inom informacija o `ivotu zajednice, njenom odnosu s hri{}anskim i muslimanskim kom{ijama, njenom odnosu
ELIEZEROV KUTAK / ‫ הפינה של אליעזר‬/ HAPINA [EL ELIEZER
s vladom, ulogu u ekonomskom `ivotu grada, stepenu tradicionalnosti i erudicije
njenih ~lanova, njihovom broju, me|usobnim odnosima, lingvisti~kim navikama,
specifi~nim obi~ajima, itd. Sve ovo i jo{ mnogo toga bi se dalo izvesti iz rabinske
responze, prvenstveno iz one koju su pisali lokalni rabini. U drugoj fazi, ova neophodna (ali na`alost, jo{ uvijek samo pri`eljkivana) istraga bi trebalo da posegne za
rabinskom responzom uop{te, tra`e}i sve tekstove u kojima su spomenuti Sarajevo,
Beograd, Dubrovnik, Split, Bitolj, [tip i drugi sefardski centri na na{im prostorima.
18 Ovaj pristup je naizgled bio norma u venecijanskoj akademiji, u zbirci Mihtam leDawid, u oblasti Orah Hayyim, responza br. 1, saznajemo da je Pardo odmah po
dolasku u Veneciju (gde je do{ao kako bi nadgledao {tampanje svog prvog djela)
dobio od jednog od ~elnika venecijanske rabinske akademije, R. Hayyima Voltere,
vi{eslojno pitanje o no{enju i otvaranju ki{obrana na [abat. Ovo pitanje, koje je
vjerovatno davano svim u~enicima, zavr{avalo se sljede}im rije~ima: nek bi rije~ gospodinova odlu~ila izme|u dve mogu}nosti i pokazala koje je bolje. Zanimljivo je da
je Pardo odabrao ba{ ovu responzu da otpo~ne svoju zbirku rabinskih responzi, kao
da je tra`io nit koja }e ga povezati s mjestom njegovog duhovnog ro|enja, odnosno
na~in da ope~ati svoje djelo pe~atom venecijanske akademije.
19 Upor. Miktam le-Dawid, oblast Orah Hayyim, responza br. 3, o pitanju koje se
javilo na akademiji….
20 Najmanja knji`evna jedinica Mi{ne se tako|e zove mi{na.
21 Talmudski termin koji se odnosi na rane rabinske tradicije koje nisu uklju~ene u Mi{nu,
ali su navedene u drugim klasi~nim zbirkama, kao {to su Tosefta, Sifra, Sifre itd.
22 Venecija 5512 ¢1751/52£.
23 Sinonim za rabina.
RUAH HADA[A
je njegova udaljenost u~inila bilo kakvu stvarnu uklju~enost u svakodnevni `ivot i
probleme stada jako komplikovanom, ako ne i nemogu}om.
35 Upor. Lebl, @., 2001, 68.
36 Upor. Miktam le-Dawid, oblast Ho{en Mi{pat, responza br. 6, te Hasde Dawid,
Leghorn 1776, str. 70.
37 Lebl (fusnota br. 35 iznad), str. 69.
38 I zaista, tek poslije 11 godina je beogradska zajednica unajmila novog rabina koji
se nastanio u gradu, R. Isahara Abulafiju – upor. Lebl (fusnota br. 35 iznad, str. 69).
39 U zbirci Mihtam le-Dawid, oblast Orah Hayyim, responza. br. 4, nailazimo na prakti~no
pravno pitanje (o mogu}nosti blagoslova tefilina Rabenu Tama u slu~aju da su ovo jedini
filakteriji koje neko posjeduje, ili ako su ovo jedini tefilini s kojima neko moli popodnevnu molitvu) koje je Ma~oro postavio Pardi. Pitanje se zavr{ava rije~ima: neka nam On
poka`e put kojim treba i}i i praksu koju bi trebalo uspostaviti. O~igledno, Pardin pravni
savjet su tra`ili i rabini iz zajednica koje su bile ve}e od Pardine. Zbog intimnog tona prepiske, dobija se utisak da su ova dva rabina bili prijatelji, {to samo potvr|uje pretpostavku
da je Pardo proveo neko vrijeme u Sarajevu prije 5524. godine.
40 Levi (vidi iznad, fusnota 5, str. 121), vjerovatno prema drugom Pinqasu (Protokolu)
Jevrejske zajednice u Sarajevu. Prvi Pinqas je uni{ten u po`aru, tokom opsade Sarajeva od strane hordi Eugena Savojskog. Ovaj drugi Pinqas, koji je pokrenuo R. Isak
Sevi, je ve} 1941. godine jedan njema~ki oficir oteo od Jevrejske Op{tine Sarajevo.
Ova tu`na ~injenica pridaje jo{ ve}i zna~aj rijetkim odlomcima koje je citirao Levi
u svom ~lanku ili u svojoj doktorskoj disertaciji na temu bosanskih Sefarda (vidi
Levi, M., 1996). Ovaj potonji rad je bio jako popularan, kao {to se mo`e zaklju~iti iz
~injenice da je objavljen dva puta na njema~kom (1911 i 1996), dva puta na srpskohrvatskom (1969 i 1996), i jednom na jevrejsko-{panskom (5693/1932).
24 Upor. Margaliyot, Sh. E., 5750 ¢1989/90£ koji tako|e tvrdi da je Pardo odabran poslije smrti Hahama Pape, ali ne navodi godinu.
41 Obja{njenja nekih te{kih odlomaka Talmuda.
25 = umro je.
42 Jevrejsko-{pansko ime Sarajeva.
26 = prije moga dolaska, Pardo koristi ovdje rabinski pluralis majestatis.
43 Levi (vidi fusnotu br. 5 iznad) donosi faksimil (str. 121) ugovora iz Pinkasa sarajevske zajednice i njegov prevod na srpskohrvatski (str. 125). Zainteresovani za detalje
rabinskih plata i uslove rabinskih ugovora bi trebalo da upotrebe ovaj zanimljivi
izvor.
27 Heb. etrog, lat. citrus medica.
28 Mihtam le-Dawid, oblast Orah Hayyim, responza br. 6.
29 Nema sumnje da je poslije objavljivanja njegovog komentara na Mi{nu Pardo postao
poznato ime u svijetu rabinskih nauka, i ~ini se da je njegova slava bila dovoljna da
privu~e u~enike iz drugih gradova u njegovu malu zajednicu. Pored Spli}anina [abetaja Venture, me|u Pardinim u~enicima, ve} u ovoj fazi, nalazimo i jednog Sarajliju:
Davida Pintu, sina poznatog trgovca Benjamina Pinte.
30 R. [elomo ben Isak, ili u akronimu Ra[I, 1040 - 1105, ~uveni srednjevjekovni tuma~
Tore i Talmuda, ~iji su komentari u me|uvremenu postali locus communis rabinskog judaizma, u toj mjeri da je klasi~no izdanje Talmuda nezamislivo bez njegovog
komentara, a prvi komentar Tore s kojim se upoznaju osnovci u tradicionalnim jevrejskim {kolama je upravo Ra[Ijev komentar. S obzirom na rasprostranjenost ovog
komentara i njegov uticaj na jevrejsko obrazovanje, ubrzo su vi|eniji rabini po~eli da
pi{u komentare Ra[Ijevog komentara, obja{njavaju}i ne samo za{to je autor rekao
to {o je rekao (i {ta je pri ome mislio), nego i za{to nije rekao ne{to {to je mogao ili
za{to se nije osvrnuo na neko pitanje koje proizilazi iz komentarisanog stiha.
31 Objavljeno u Veneciji 5521. ¢1760/61£.
32 Godine 5534. (1773/74) R. [abetaj Ventura objavljuje u Amsterdamu svoju knjigu Nahar
[alom (pravne inovacije, rasprave i obja{njenja prve oblasti [ulhan ’Aruha, Orah
Hayyim). Na naslovnoj strani knjige, autor je opisan kao ~elnik rabinskog suda i rabinske akademije u Epalatru. U skladu sa duhom vremena, knjiga po~inje pismima preporuke vode}ih imena rabinskog sveta tog doba. Me|u deset takvih pisama na{li smo i ona
koja su potpisana kao: autorov u~itelj, ~elnik rabinskog suda i rabinske akademije svete
zajednice u Bosni, David, sin po{tovanog R. Jakova, neka je uspomena na njega na
blagoslov, Pardo; ili: R. [elomo [alem, ~elnik rabinskog suda i rabinske akademije svete
zajednice Sefarda ovde u Amsterdamu; a knjigu je preporu~io i njegov a{kenaski kolega
iz istog grada: R. [aul Hone. Uz navedene, knjigu preporu~uju i dazzanim Firence, Haga
i Roterdama; ~elnik rabinske akademije u Veneciji, itd. ^ini se da je R. [abetaj Ventura bio
priznati arbitar jevrejskog prava tog vremena. Sam uvod autora prati uvod koji je napisao
jedan od njegovih u~enika, R. Avram Jona, koji se zavr{ava pjesmom u ~ast autora. Na
`alost, malo se (ako i{ta) zna o ovim spli}anskim rabinima, a njihove biografije tek ~ekaju
da ih neko napi{e. Gaon (vidi fusnotu br. 11 iznad) ne pominje ni jednog od njih u svojoj
enciklopediji sefardskih mudraca.
33 ’Ezra mi-sar, Jerusalem 5755 – 1995, po prvi put, i to na osnovu autorovog originalnog rukopisa djelo je objavila Fondacija Manfreda i Ane Lehman i Ye{ivat Hevrat
Ahavat [alom.
34 Kako je bio prijatelj Rafaela Rusa, ~elnika lokalnog Jevrejskog savjeta (preko braka
njegove k}erke i sina Rafaela Rusa), [alem je bio siguran da }e nagovoriti zajednicu
da ga prihvati kao nerezidentnog rabina. Ovo je, opet, zna~ilo da bi on primao punu
platu za ono {to bi se u najboljem slu~aju moglo smatrati po~asnom funkcijom, jer
44 Vidi fusnotu br. 33 iznad.
45 Prema I Knjizi o Carevima, 19:10, 14.
46 Prema Pjesmi nad pesmama 1:7.
47 Prema Knjizi proroka Isaije 7:14.
48 Prema II Knjizi Mojsijevoj 17:16.
49 Prema Knjizi Proroka Isaije 55:3. Igra rije~i: autorovo ime je David, a u re~enom
biblijskom stihu se spominju milosti Davidove, dakle milosti cara Davida, koje su
istinite. Otud i naslov budu}e knjige Hasde Dawid – Milosti Davidove.
50 Mi{na, Avot 2:6.
51 Vavilonski Talmud, Hulin 7a.
52 Na prve tri oblasti (Zera´im, Mo´ed i Na{im).
53 Neziqin.
54 Za vi{e o ovome, vidi Lehmanov uvod u Pensovu zbirku rabinskih responzi (vidi
fusnotu br. 33 iznad), str. 18.
55 Qoda{im.
56 Taharot.
57 Gaon, (vidi fusnotu br. 11 iznad) str. 540.
58 Polovina plate koju je primao slu`e}i kao rabin.
59 Prema Gaonu (vidi fusnotu br. 11 iznad) Pardo se preselio u Izrael 5546. godine,
poslije ~etrnaestogodi{nje slu`be u Sarajevu. O~ito mu nisu bile poznati precizni podaci koji se nalaze u Pinqasu i pominje ih Levi (vidi fusnotu br. 5 iznad). Margalijot
(vidi fusnotu br. 24 iznad) daje ta~nu godinu odlaska u Izrael, ali njegova tvrdnja da
je Pardo slu`io u Sarajevu samo devet godina nije potkrepljena dokazima.
60 Vidi Kamhi, H., 1996, 274. Prema Kamhiju, R. Isak Pardo je umro u Sarajevu i sahranjen je na jevrejskom groblju. Me|utim, Gaon (vidi fusnotu br. 11 iznad) tvrdi da je
R. Isak Pardo u poznom dobu oti{ao u posjetu sinovima koji su `iveli u Skoplju, te
da je na povratku, na putu od Skoplja do Izraela preminuo.
61 Upor. Lehmann, (vidi fusnotu br. 54 iznad) str. 21.
62 Pardin pjesni~ki i liturgijski rad su van fokusa ovog istra`ivanja.
63 Solun, 5577 ¢1816/17£.
27
RUAH HADA[A
ELIEZEROV KUTAK / ‫ הפינה של אליעזר‬/ HAPINA [EL ELIEZER
Sarajevska menora
dr. sc. Eliezer Papo
Bilo
je to 1966. godine, kada je grad Sarajevo slavio
450-godi{njicu dolaska svojih prvih gra|ana Jevreja, zbog
kojih }e, nekoliko stotina godina kasnije, biti prozvano i Malim
Jerusalimom (^iku Jeru{alajim). Bilo kako bilo, tom je prilikom,
usta{kim zlo~inima gotovo potpuno satrvena Jevrejska op{tina,
poklonila gradu Kal grandi, odnosno Veliki hram (koji je tad
postao Radni~ki i univerzitetski centar \uro \akovi}, a potom i
Bosanski kulturni centar), koji, ionako, poslije njegove devastacije, 1941. godine, nikada nije uspjela renovirati – a Grad je, sa
svoje, strane u dvori{te istog tog Templa (tako su stare Sarajlije
zvale Veliki hram, prije nego {to su ga neke druge Sarajlije devastirale) postavio spomenik 450-godi{njici dolaska Jevreja.
Elem, no} prije centralne manifestacije, stigla je u Predsjedni{tvo
sarajevske Jevrejske op{tine i slika spomenika koji bi sutra trebao biti sve~ano otkriven – no, gle ~uda, na kemenoj menori bilo
je 6, a ne 7 krakova, koliko bi ih trebalo biti na svakoj menori.
Iziritirani predsjednik op{tine po~eo je da galami: Opstrukcija,
sabota`a, antisemitizam… ovo je namjerna sabota`a. Ne znaju}i {ta da rade, Jevreji, kao i uvijek u takvim prilikama, sjeti{e
se da Op{tina ima i rabina – te se iz onih stopa uputi{e Ham Ribi
Menahemu Romanu, alav a{alom, sinu ~uvenog Ham Merkada. Haham (koji se protivio poklanjanju Hrama, pa je stoga bio
potisnut u svim projektima vezanim za manifestaciju) je si{ao u
predsjedni{tvo u {lafroku koji je, nabrzaka, ogrnuo preko spava}e
haljine, sa sve spava}om kapom na glavi. Predsjednik krenu
28
da mu pokazuje slike spomenika, drhtavim rukama, govore}i:
Pogledaj, {est krakova… menora… molim te, lijepo… Haham
mu na to odgovori: A vi, k’o da ste naumili jerusalimski Hram
pravit’ ovde, pa vam treba prava menora.
Znam, predsjednik }e, ali ovo nije vidjelo menore. Ham
Menhem za{kilji i zagleda se u menoru, pa }e rabinsko-{eretski:
Meni, vala, ne li~i ni na krst. Onda ponovo za{kilji, pa preletiv{i
jo{ jednom pogledom preko menore, kaza: A ne li~i mi ni na
polumjesec. Tu se rabin di`e i iza|e, ostaviv{i cijeli upravni odbor za sobom. Predsjednik jo{ sti`e da mu dobaci: Znam, ali nije
ni menora, na {ta mu rabin odgovori, odmahuju}i rukom: Ih…
Sarajevska menora…
Pro{le su otad mnoge godine i do{ao je i raspad SFRJ, a samim
tim i Saveza jevrejskih op{tina Jugoslavije. Jevrejska zajednica
BiH po~injala je da djeluje kao nezavisan igra~ na bosanskoj i
me|unarodnoj sceni – i bio joj je potreban i novi logo. Nekako
se sama po sebi nametnuo model one menore koju je Grad postavio u dvori{te poklonjenog hrama – i tako {estokraka, ne zvijezda – nego menora, postade simbol Jevrejske Op{tine Sarajevo
i Jevrejske Zajednice u BiH. Time su prvaci sarajevskog Jevrejstva
iz vremena posljednjeg rata, i ne htiju}i, bolje re~eno i ne znaju}i,
ispunili {eretsko proro~anstvo pokojnog Ribi Menahema o
Sarajevskoj menori. [OA I NJEZINI IZVORI / ‫ השואה ומקורותיה‬/ HA[OA UMEKOROTEHA
RUAH HADA[A
Posljednje `rtve nacizma:
potomci po~initelja
Julija Ko{
Julija Ko{
«¢Potkraj 1960-ih£ je takozvani razdor me|u nara{tajima u
Njema~koj postao osobito sna`nim. Mladi ljudi su zahtijevali istinu o tomu {to su njihovi o~evi radili u Führerovo ime, a kada
su ju otkrili, ili – kako je to ~esto bivalo – kada su im roditelji
uskratili odgovor, mnoge obitelji su se raspale. ... Do po~etka
1990-ih njema~ka je vlada svim kategorijama Hitlerovih podljudi
(Untermenschen) na neki na~in odala po~ast. Me|utim, jednu
kategoriju patnika Führer nikada ne bi mogao ni zamisliti: to su
djeca i unuci njegovih vjernih sljedbenika, koji danas nose teret
zlodjela svojih roditelja. Nikomu nije mu~nije nego sinovima i
k}erima ljudi koji su isplanirali Tre}i Reich ili ga javno podupirali. Nije ~udo {to iz ovih ljudi izvire zbunjenost, gor~ina, tuga i
gnjev. ... Nitko od ¢one djece koja su do posljednjih dana svojih
`ivota branila oca£ nije bio u stanju prona}i svoj vlastiti `ivot.
Ni ja nisam siguran da sam ga prona{ao. Ali barem sam opstao.
... O~e, za{to si izabrao takav `ivot, kada si imao toliko drugih
mogu}nosti? Bio si nadaren pravnik, dobar glazbenik, osje}ajan,
profinjen, drag. O~e, za{to si svima lagao, osobito meni, svome
sinu, koji te mrzi, a `elio bi te voljeti? O~e, za{to si bio takva kukavica da si povukao svoju jedinu istinitu izjavu – onu sa su|enja
– o veli~ini svojih zlodjela, kojima si posvetio `ivot? O~e, za{to si
pomra~io moj `ivot dr`e}i me poput kakvog razma`enog malog
kneza, dok su `idovsku djecu samo dva kilometra od nas smrskavali bacanjem o zid? ... Vidio sam slike djece mojih godina i
osje}ao sam se bolesno od srama. Oni su umrli, a ja }u `ivjeti.
Zbog toga sam vrlo rano nau~io ~itati i tako sam spoznao da sam
~lan zlo~ina~ke obitelji.» Ovako pi{e Erna Paris u svojoj knjizi
Long Shadows: truth, lies and history (Duge sjene: istina, la`i
i povijest), citiraju}i sina Gauleitera (guvernera) Poljske, Hansa
Franka.
Pritom, treba imati na umu da su «samo krivci krivi; njihova djeca
nisu», kako nam poru~uje Elie Wiesel. Djeca i unuci po~initelja
Holokausta i genocida u Drugom svjetskom ratu razli~ito se
nose s te{kim bremenom svijesti o zlo~inima koje su po~inili
njihovi bli`nji. Nose se s time kako tko mo`e, zna i umije. @ivoti
prakti~no svih potomaka po~initelja nacisti~kih zlo~ina neizbrisivo i do`ivotno su time optere}eni i o{te}eni, gotovo podjednako, a ponekad i vi{e, nego su to `ivoti pre`ivjelih `rtava i njihove djece, rodbine i unuka. Neovisno spadaju li u rje|e, koji se
uporno identificiraju sa `ivotima i uvjerenjima svojih roditelja i
djedova, ili, poput ve}ine, sa zgra`anjem misle o njihovim zlodjelima, `ivoti potomaka po~initelja neizlje~ivo su ranjeni.
Potomcima po~initelja `ivot je uvijek obilje`en ~injenicom da
potje~u iz obitelji masovnog nacisti~kog zlo~inca. ^esto su depresivni i svoje dane provode u tjeskobi i razmi{ljanju o svome
djetinjstvu, rascijepljeni izme|u naravnog nagona ljubavi za ro-
ditelje i spoznaje o njihovim stra{nim ~inima, {to ih optere}uje
osje}ajem krivnje zbog ljubavi prema roditelju-zlo~incu. To
mnoge vodi u krajnost dubokog iracionalnog kajanja za djela
koja oni osobno nisu u~inili, niti su ih mogli sprije~iti, jer su u
vrijeme po~injenja zlo~ina mnogi bili premladi da bi ih mogli
~ak i pojmiti, a drugi se jo{ nisu ni rodili. Prirodni, a za mnoge
i religijski zakon ljubavi i po{tovanja prema roditeljima povla~i
se pred osje}ajem da se potje~e od zlo~inaca kojima nema usporedbe u ljudskoj povijesti. Tu granicu, ~ini se, ve}inom ne mo`e
premostiti ni prirodno nagnu}e ka bliskosti s roditeljima.
Pred mnoge od djece po~initelja postavila se dvojba: kako je
mogu}e da i dalje osje}aju ljubav prema roditeljima za koje
sada, kao odrasli i informirani, znaju da su organizirali i po~inili
stravi~an zlo~in? Prema o~evima i djedovima stoga istodobno
osje}aju ljubav, mr`nju, ga|enje, u`asavanje, prijekor, prkos,
ogor~enost, sram, bijes, prezir, ljutnju, o~aj... a `ivoti im prolaze
pod teretom tih osje}aja. Mnogi nesvjesno prilago|avaju svoje
vi|enje povijesne istine do stupnja koji mogu podnijeti: sna`nije
osobnosti prihva}aju vi{e istine, slabije i nesretnije manje. Drugi u potpunosti poniru u povijesne ~injenice, koje ih ~ine jo{
ogor~enijima i tu`nijima. Mnogi se odlu~uju za neizbje`no bolan potpuni prekid veza s jo{ `ivu}im roditeljem i ro|acima,
koji ustrajavaju u nacisti~kim zanosima i negiranju krivnje za
po~injene zlo~ine. Ponekad je osje}aj krivnje za zlo~ine koje su
po~inili roditelji toliko sna`an da uzrokuje samoubojstvo: potomak po~initelja tako postaje posljednjom ubijenom `rtvom svojih roditelja ili ro|aka i njihovih nacisti~kih uvjerenja.
Rane su neposredno nakon Holokausta dugo bile tako duboke
i svje`e, ali i na svojevrstan na~in tabuizirane, da ih desetlje}ima
nitko nije sustavno istra`ivao. Austrijski novinar Peter Sichrovsky
prvi je intervjuirao djecu i unuke istaknutih nacista (nakon {to
je istra`io osje}aje mladih @idova, djece `rtava Holokausta, koji
su u to doba `ivjeli u Njema~koj i Austriji). Intervjue je 1987.
objavio u knjizi Schuldig geboren: Kinder aus Nazifamilien
(Ro|eni s krivnjom: djeca nacisti~kih obitelji, englesko izdanje
1988.: Born Guilty: Children of Nazi Families). On bilje`i svoje
zaklju~ke: «Roditelji su ¢nakon rata£ sebe vidjeli kao `rtve, te su
djeca u ranoj dobi usvojila isti stav. Me|utim, kada su postala dovoljno odrasla da saznaju ne{to o stvarnoj ulozi svojih roditelja
u ratno doba, ta su djeca ~esto doista postajala `rtvama: `rtvama
svojih roditelja... `rtvama mentaliteta koji je, i nakon izgubljenog
rata, kod ku}e njegovao fa{isti~ke stavove.» Ova knjiga je prvi put
javnosti jasno otkrila da je `rtvom nacista postao i ~itav nara{taj
djece po~initelja i podupiratelja Holokausta ro|ene pred rat, tijekom rata i nakon njega. Unuk nekog od bezbrojnih anonimnih
po~initelja, mladi} Rudolf, misli za sebe da bi trebao biti u zatvo29
RUAH HADA[A
[OA I NJEZINI IZVORI / ‫ השואה ומקורותיה‬/ HA[OA UMEKOROTEHA
ru, jer ’tko zna kakvo ¢nasljedno£ zlo nosim u sebi’; drugi je opsjednut @idovima (odnos prema njima mu je ’gotovo eroti~an’),
te ~ita sve do ~ega do|e o koncentracijskim logorima, smatraju}i
to svojom ’kaznom’ ili ’obrnutom presudom’; neka djevojka je
zbunjena jer se u sebi divi elegantnim odorama na fotografijama
svoga djeda i njegovih suboraca, ali i stoga {to o djedu ne uspijeva dobiti nikakve odgovore osim da je bio ’lo{’.
I Dan Bar-On s Hebrejskog sveu~ili{ta u Jeruzalemu prou~avao
je psiholo{ke posljedice poslijeratne {utnje o po~injenim
zlo~inima na njema~ku djecu. Na radionicama koje je dr`ao u
Njema~koj otkrilo se da su neki potomci nacista podredili sve u
`ivotu spoznaji o svojim predcima-zlo~incima. Neki su ~ak odbacili vlastite `ivote i po~inili samoubojstvo, jer su umislili da imaju
’otrovnu krv’. Jednoga od sudionika tih radionica zanimalo je
~ini li ga zlo~incem to {to i dalje osje}a ljubav prema majci i ocu,
drugi su ~itav svoj `ivot prilagodili nekoj vrsti kolektivnog kajanja i simboli~ne osvete roditeljima-nacistima, poput, primjerice,
mu{karca koji je odlu~io o`eniti Izraelku samo stoga {to }e tako
unuci njegova oca, nacista, biti @idovi.
Sram zbog roditeljskoga grijeha zajedni~ki je osje}aj koji dijeli
ve}ina djece po~initelja. Nasuprot tomu, dio djece po~initelja
zlo~ina javno se ponosi i identificira sa svojim roditeljima ili
djedovima i opravdava njihove `ivote. Tako je, primjerice, Edda
Göring, k}i Hermana Göringa, 1995. izjavila za francuski list
Le Monde da je njezin otac u Njema~koj i dalje ’popularan’. Svoj
je `ivot potratila u sjeni o~eva neostvarenog megalomanskog
sna o njegovim kipovima koje }e se, desetlje}ima nakon njegova vremena, podi}i diljem Europe, kako bi mu ljudi pred njima
odavali po~ast. I dio me|u petero djece na smrt osu|enoga ratnog zlo~inca Hansa Franka, Gauleitera Poljske, branili su oca do
posljednjeg dana `ivota (umrli su rano, od bolesti za koje suvremena medicina dr`i da mogu biti potaknute psiho-somatskim
uzrocima). Wolf Hess (umro 2001.), sin Hitlerova zamjenika do
1942. Rudolfa Hessa, do kraja `ivota je branio svog oca, sinovi
Adolfa Eichmanna nakon njegova uhi}enja nisu u brojnim izjavama novinama iskazali ni malo su}uti za o~eve `rtve i zatvarali su
o~i pred o~evim zlo~inom. K}eri vo|e usta{kog pokreta, Ante Paveli}a, tako|er su se jasno do kraja `ivota opredijelile za obranu
i zata{kavanje o~evih zlo~ina... Na svoj na~in, pate i patili su i oni.
Ali patnja onih koji su osvijestili zlodjela svojih predaka neusporedivo je te`a. Danas od te patnje stradava i tre}i i ve} ~etvrti
nara{taj, unuci i praunuci po~initelja. Patnju koju osje}aju djeca
i unuci koji se srame zlo~ina svojih o~eva i djedova mo`emo upoznati i u izraelsko-njema~kome dokumentarnom filmu Chanocha
Ze’evija Hitlerova djeca, snimljenoga 2012. godine. Film prati
nekoliko sudbina djece, unuka i prane}aka nekih od najve}ih
ratnih zlo~inaca iz Drugoga svjetskog rata, koji su uglavnom
ili osu|eni na smrt i obje{eni, ili su prije toga uspjeli po~initi
samoubojstvo.
U filmu upoznajemo Moniku, k}er Amona Götha, zapovjednika
logora u okupiranome poljskom Plaszowu. Kao djevojci joj je
bilo re~eno da je to bio tek «radni» logor, {to joj se ~inilo dovoljno stra{nim, ali ne i neizdr`ljivo u`asnim, sve dok slu~ajem
nije otkrila pravu prirodu toga logorskog «rada» i neposrednu
krivnju svoga oca za desetine tisu}a smrtno stradalih zato~enika.
30
Njezin u`as i o~aj zbog toga {to je k}i «kolja~a iz Plaszowa»
grani~e s neizdr`ljivim, a dugotrajna bol, ogor~enje i sram ucrtali su se u njezino lice i pogled. Ali ovim filmskim prizorom
ne zavr{ava obiteljska drama. Sadisti~ki zlo~ini Amona Götha
postali su {ire poznati putem filma Schindlerova lista, redatelja Stevena Spielberga. Film je vidjela i mlada Njemica, Jennifer
Tege, knji`evnica ro|ena 1970., koja je ubrzo nakon ro|enja bila
dana na usvojenje u Münchenu, a ~iji su biolo{ki roditelji Nigerijac i Njemica. Isprva je smatrala slu~ajno{}u {to joj je prezime
(po majci) identi~no s prezimenom ratnoga zlo~inca Götha. Ipak
je, donekle uznemirena filmom, istra`ila obiteljsku povijest, te
uskoro do`ivjela te`ak {ok: ustanovila je da je Amon Göth njezin
djed! U`asnuta, svoje istra`ivanje i traumu je preto~ila u knjigu
Amon: moj djed bi i mene sugurno ubio – misle}i time na svoje
mje{ovito afro-europsko podrijetlo. Ona prihva}a osje}aj da ju
je biolo{ka majka, s kojom ne odr`ava vezu, `eljela po{tedjeti
prijenosa vlastite traume zbog otkri}a da potje~e od zlo~inca, ali,
svojevrsnom okrutno{}u mla|eg nara{taja, smatra da se majka
«nije sposobna suo~iti s vlastitom pro{lo{}u». Jennifer ima {iru
spoznaju i bolje se nosi s ~injenicama o svome podrijetlu od
svoje biolo{ke majke, a i ro|ena je mnogo godina nakon {to je
nad djedom 1946. izvr{ena smrtna kazna. Uz podrijetlo za jedan
stupanj srodstva dalje nego ga sa zlo~incem ima njezina majka,
za Jennifer `ivot nakon ovog otkri}a ipak nikada vi{e ne}e biti
oslobo|en sjene pro{losti koja se nad nju nadvija. Ironi~no i za
nju zacijelo jo{ te`e, Jenniferino lice nevjerojatno nalikuje licu
djeda Amona.
Ze’evijev film Hitlerova djeca prikazuje tako|er i putovanje
unuka zapovjednika Auschwitza Hössa zajedno s izraelskim novinarom u sam Auschwitz, te njegov potresan susret sa skupinom
izraelske mlade`i, koja u odgojne svrhe redovito posje}uje to
mjesto najve}eg stradanja svoga naroda, te s mu{karcem u njihovoj pratnji, pre`ivjelom `rtvom Holokausta. Od iracionalnoga
ali stoga ne manje dubokog osje}aja krivnje nije ga oslobodila ni
svijest da on sam, ro|en nakon rata, niti njegov otac, u vrijeme
zlo~ina tek mali dje~ak, ne mogu biti krivi za zlodjela njegovoga
djeda. Gledaju}i stare obiteljske fotografije, bio je upoznao okoli{ vile u kojoj je obitelj njegovog oca kao dje~aka boravila, u neposrednoj blizini logorskih postrojenja za industrijsko ubijanje i
krematorija za industrijsko spaljivanje ubijenih. Osobni dolazak
i prepoznavanje toga okoli{a doveli su ga do nemo}nog o~aja.
Gottfried Wagner je neposredno nakon rata ro|en kao praunuk Richarda Wagnera, jednoga od najve}ih kompozitora koje
~ovje~anstvo poznaje, ali i jednoga od vode}ih fanati~nih antisemita svoga doba i kasnijeg nadahnu}a za nacisti~ka protu`idovska
na~ela. Premda i sam iz glazbenoga svijeta, Gottfried je – prividno
paradoksalno – poduzeo sve {to je mogao kako bi uni{tio slavni
i me|unarodno vrhunski ugledni glazbeni festival u Bayreuthu,
koji je utemeljio sam Richard Wagner. U tome njema~kom gradu
kompozitor je, samo radi prikazivanja svojih opera u kojima je
uzdizao mitski njema~ki stari herojski duh, sagradio opernu zgradu i utemeljio festival. Taj je festival u nacisti~ko doba bio poprimio kultne zna~ajke, a i do danas je ostao kultnim okupljali{tem
ljubitelje glazbe, ali i manje ili vi{e otvorenih simpatizera nacizma i antisemitizma, uglavnom iz bogatijih i aristokratskih krugo-
[OA I NJEZINI IZVORI / ‫ השואה ומקורותיה‬/ HA[OA UMEKOROTEHA
va. Zainteresirane publike ima svake godine deset puta vi{e nego
mjesta u gledali{tu (58.000 tijekom festivala), a ulaznica se ~eka
najmanje tijekom deset godina upornog prijavljivanja. Festival
prema njegovim pravilima do danas vode Wagnerovi potomci.
Me|utim, Gottfried strastveno mrzi romanti~arski ideal njema~ke
nacije iz kojega je izrastao novovjekovni njema~ki antisemitizam:
prezire ga onoliko koliko ga je njegov pradjed Richard uzdizao.
Gottfried je djetinjstvo neizbje`no proveo u ozra~ju obiteljskoga
obo`avanja velikog djeda odnosno pradjeda. Obitelj je slijedila djedove antisemitske ideje, a u nacisti~ko doba je bila u vrlo
bliskim odnosima sa samim Hitlerom. Otac Wolfgang pri~ao je
Gottfriedu kako ga je Hitler, ranjenoga u borbi, osobno posjetio u Poljskoj, te kako mu je do~arao sliku budu}nosti, kada
}e se svijet kona~no osloboditi ’`idovskih bolj{evika’, a on, Wolfgang, ravnat }e svjetskim kazali{tem na istoku, dok }e njegov
brat Wieland ravnati svjetskim kazali{tem na zapadu osvojenoga
nacisti~kog svijeta.
Me|utim, 1961. je Gottfried, tada ~etrnaestogodi{njak, u {koli gledao neki ameri~ki film o nacisti~koj Njema~koj, koji je prikazivao i
scene osloba|anja koncentracijskih logora. Uslijedila su dje~akova
pitanja ocu i baki, na koja su oni izbjegli odgovore, a baka mu je
rekla samo da su to ’la`i @idova iz New Yorka’. Nakon toga, potajno
pregledavaju}i obiteljske uspomene, vidio je fotografije svoje bake i
strica s Hitlerom, te tisu}e osobnih pisama koje je baka izmijenila s
Hitlerom. Tada, izjavio je Gottfried, «sam shvatio... film koji sam gledao u {koli, koncentracijske logore, nacisti~ke skupove, svoju obitelj... od tog trenutka postao sam stranac.» Otac i baka su s Gottfriedom prekinuli sve odnose, a on je prema njima osje}ao samo bijes i
ogor~enje. Nakon vi{e poku{aja da uvjeri oca neka kona~no prekine
sa svojom nacisti~kom pro{lo{}u, 1975. je izba~en iz obiteljske vile,
a otac mu je poru~io da on za njega ’vi{e ne postoji’. Gottfried je,
aludiraju}i na Hitlerov nadimak Wolf – Vuk, odgovorio objavljivanjem autobiografije pod naslovom Wer nicht mit dem Wolf heult
(Tko sve nije zavijao s Wolfom, objavljeno na engleskome pod naslovom Twilight of the Wagners: the Unveiling of Family Legacy).
Ali, kao muzikolog, i dalje je dr`ao da glazba nema izravne veze s
ideologijom. Me|utim, 1991. godine je gostovao u Izraelu i suo~io
se s valom protesta zbog antisemitskoga djelovanja svoga pretka. «To
putovanje bilo je prekretnica u mome `ivotu, jer sam shvatio... da
postoji jedinstvo izme|u glazbe, libreta i stavova Richarda Wagnera.»
^ini se da je Gottfried tijekom godina svoga izgona iz obitelji
mnogo patio za ocem. Pred o~evu smrt u 90-im godinama `ivota,
Gottfried je 2010. zatra`io da ga posjeti, ali su ga odbili. Obitelj je
Gottfriedovo ime ~ak izostavila s osmrtnice koju je objavila na cijeloj stranici vi{e njema~kih novina. Nije mu bio dopu{ten dolazak
na sprovod, ~ak ne zna ni gdje je grob njegova oca (za oca i tako
ve} godinama ’nije postojao’). Me|utim, nakon o~eve smrti je i
Gottfriedova mla|a sestra Katarina, kojoj je sa starijom sestrom
pripalo pravo vo|enja opernog festivala u Bayreuthu, po~ela sebi
postavljati bolna pitanja o obiteljskoj pro{losti, te je javno iskazala
svoju `elju da ekipa stru~njaka pregleda obiteljski arhiv.
Martin Bormann mla|i ro|en je 1930. kao najstariji me|u desetero djece istoimenog oca, jednoga od najvi{ih nacisti~kih
du`nosnika i ideologa. Martin Bormann stariji i njegova supruga
Gerda bili su fanati~ni nacisti i antisemiti. Otac obitelji mrzio je i
RUAH HADA[A
kr{}anstvo, koje je dr`ao opasnim za nacisti~ku ideologiju, a majka obitelji nagra|ena je zlatnom Hitlerovom medaljom za plodnost, jer je nacisti~kome re`imu bila podarila osmero djece. Martin mla|i je 1940., kao desetogodi{njak, iz obiteljske sredine u
kojoj ga je rano djetinjstvo za{titilo od spoznaja o dru{tvenoj
stvarnosti u kojoj je `ivio, dospio u be{}utnu Reichsschule der
NSDAP – {kolu za djecu strana~kih ~lanova, koja je odgajala mladi nara{taj nacisti~ke elite. Djeca su tamo Hitlerovu knjigu Mein
Kampf studirala «kao Bibliju... na{a religija bila je mr`nja.»,
sje}ao se mnogo kasnije Martin mla|i. «Znali smo za postojanje koncentracijskih logora, ali nam je bilo re~eno da oni slu`e preodgoju
kriminalaca i njihovoj obuci u radu, a sve to da bi postali vrijednim
~lanovima dru{tva.» Kada je taj petnaestogodi{njak u posljednjim
ratnim danima saznao da je Hitler mrtav, bio je «posve uni{ten. Doista sam mislio da je to kraj svijeta.» Na{av{i skloni{te kod nekog
seljaka, ugledao je u tisku fotografije osloba|anja logora BergenBelsen. «U`asno sam se osje}ao, ali nikada to nisam smatrao la`ima
na{ih neprijatelja ¢kako je to uobi~ajeno u krugovima nacisti~kih
nostalgi~ara£. Dokumentacija je bila jasna i bez emocija. Znao sam
da je bila istinita.» Ovaj dje~ak, do tada bez ijednoga dana predaha
odgajan u dubokom nacisti~kom i protukr{}anskom duhu, tada je
otkrio Bibliju. Tra`e}i du{evni mir u stra{noj spoznaji da je duboko
voljeni otac sudjelovao u organiziranju povijesno neusporedivoga zlo~ina, godine 1947. preobratio se na katolicizam, a zatim se i
zaredio za sve}enika. «^itanje Biblije promijenilo je moj `ivot, jer
sam uvidio da izgubljena i o~ajna osoba mo`e biti spa{ena Kristovom uzvi{eno{}u, te da ~ak i kriminalci mogu biti spa{eni. To mi
je pru`ilo nadu za mene i za moga oca.», rekao je. U dokumentarnom filmu Marion Milne Hitler’s Fixer (Popravlja~ Hitlera), Martin
mla|i je izjavio: «^ovjek ne bira roditelje i ne mo`e ih se osloboditi.
U tome sam nemo}an. I ne mogu mu suditi... moram to prepustiti Bogu.» Utjehu je na{ao u zamisli da su njegov otac i Hitler prije
nego su postali zlo~incima i sami bili `rtvama svojih obiteljskih okolnosti, te da odgovornost za sve njihove zlo~ine po~inje s ljudskom
gre{no{}u. Rije~ima autorice Erne Paris, teologija mu je omogu}ila
da transformira muku i bol zbog oca-zlo~inca u neku blagu, prihvatljivu mje{avinu (Erna Paris, Long Shadows: truth, lies and history).
Nema me|u djecom i unucima po~initelja Holokausta ni jednoga
istog slu~aja, sve su njihove sudbine optere}ene, te{ke, pa i tragi~ne,
svaka na svoj na~in, premda su neki uspjeli svoje `ivote usmjeriti
u pozitivnom smjeru. Neki potomci izabrali su svojevrstan bijeg
od tereta pro{losti, na manje ili vi{e pozitivan ili negativan na~in,
ali uvijek prepoznatljiv kao bijeg, pa ~ak i inat sudbini koja im je
na okrutan na~in nametnula podrijetlo koje nisu `eljeli. Irene,
k}i glavnoga ideologa nacizma Alfreda Rosenberga (obje{enoga u
listopadu 1946. nakon osude na smrt u Nürnbergu), ro|ena 1930.,
odbijala je svaki kontakt s onima koji su bili u potrazi za obiteljskim
sje}anjima. K}i francuskog ratnog zlo~inca, komesara za ’`idovska
pitanja’ u Vishijevskoj vladi Louisa Darquiera de Pellepoixa, engleska psihijatrinja Anne Darquier, ro|ena je 1930., a roditelji (majka
je bila Australijanka) su ju odmah nakon ro|enja napustili i ostavili njezinoj londonskoj dadilji. Tako njezin `ivot nije bio izravno
vezan sa `ivotima njezinih roditelja, ve} je istinu o ocu saznala tek
kao mlada `ena, tijekom 1950-ih. Godine 1970. umrla je u 40. godini `ivota od zloporabe barbiturata i alkohola, a njezina smrt je
ocijenjena kao ’dugotrajno samoubojstvo’. Prane}ak i prane}akinja
31
RUAH HADA[A
[OA I NJEZINI IZVORI / ‫ השואה ומקורותיה‬/ HA[OA UMEKOROTEHA
Hermanna Göringa u mladosti su se podvrgnuli sterilizaciji, kako
bi, njihovim rije~ima, «prekinuli» nastavak ~ak i pobo~nih grana
njegove obitelji, smatraju}i da bi svojoj djeci mogli prenijeti obiteljsko zlo. Unuka Heiricha Himmlera, Katrin, udala za izraelskog
@idova i majka je `idovske djece, i tek u po~etku zrelijih godina pomalo ostvaruje «obi~na» `ivotna zadovoljstva, neoptere}ena pro{lo{}u.
Nasuprot mnogima, izravno pozitivan pristup izabrala je Hilde
Schramm, k}i Alberta Speera, posve}uju}i `ivot borbi protiv rasizma.
Jo{ se vi{e na planu javnog iskazivanja istaknuo Niklas Frank,
sin vrhovnog guvernera okupirane Poljske Hansa Franka, koji je
na su|enju u Nürnbergu bio osu|en na smrt i smaknut. Mnogo
godina kasnije Niklas je, nakon duge du{evne muke i istra`ivanja
pro{losti, 1987. godine objavio knjigu Der Vater (Otac; hrvatski prijevod: U sjeni Tre}eg Reicha, 1991.). Imao je dvije sestre
i dva brata. Jedna sestra je odselila u Ju`noafri~ku Republiku,
tada jo{ pod vladavinom rasisti~kog sustava Apartheida, kako bi
mogla `ivjeti u okru`enju najsli~nijem nacisti~kome, te je Niklasa uvjeravala da je «la`» sve o ~emu se saznaje da se dogodilo u
Holokaustu. Druga je sestra te{ko oboljela u 46. godini `ivota,
nakon {to je dugo govorila da ne}e biti starija od oca u doba
kada je ka`njen smr}u, te se, ne poku{avaju}i se lije~iti, ubila.
Jedan, pak, Niklasov brat je u Njema~koj klevetama poku{ao u
tisku pobiti Niklasovu knjigu u kojoj je te{ko optu`ivao oca. Sam
Niklas, premda je uspio na}i `ivotnu ravnote`u i u`iva sa sretnom
obitelji, do`ivotno se posvetio raskrinkavanju o~evih zlo~ina i
zlo~ina njegove nacisti~ke organizacije.
U knjizi je iznio da svake godine groteskno i sa stra{}u proslavlja
obljetnicu smaknu}a svoga oca. O majci i ocu, kojega naziva «odvratnim gadom», iznosi mo`da najbolniji iskaz me|u svim javno
izre~enim ispovijedima djece nacisti~kih zlo~inaca: «Kao dje~ak
upio sam tvoju smrt i ona je mene upila; prihvatio sam to kao
dio sebe. Morao sam, jer sam `elio `ivjeti. Razumije{ li to – ~uje{
li me? I uspio sam: ja sam onaj koji `ivi! I sada sam stariji nego
si ti ikada uspio postati. To je ono ~emu sam te`io. To je ne{to
{to sam se zakleo posti}i jo{ dok sam bio dijete, ~ak i ako bi to
bilo samo trenutak vi{e nego si ti imao kada si umro. ... Geta
su se osnivala da bi majke ¢supruge nacista£ mogle imati svoje kroja~e... S kakvom je samo potro{a~kom groznicom majka
i{la u kupnju u svom mercedesu, uz SS pratnju. I meni je bilo
dopu{teno pratiti ju ... O~e, kad god ~ujem rije~ ’krzno’, vidim
majku kako prekapa po golemoj hrpi krznenih kaputa oduzetih
@idovkama prije nego su odvedene u plinsku komoru... O~e, u
svojoj glavi nosim neizrecive slike... I znam da ih se nikada ne}u
osloboditi...»
KULTURA I UMJETNOST / ‫ תרבות ואמנות‬/ TARBUT VEOMANUT
U izlozima knji`ara – pripremila Dolores Bettini
Julija Ko{: Ulaznica za nebo - mesijanska zna~enja
`idovskog blagdana Pesaha
izdava~: @idovska vjerska zajednica Bet Israel, Zagreb, 2013. • broj stranica: 224
U uvodnome dijelu knjige J. Ko{, analiziraju se sve slo`ene vizure blagdana Pesaha: burna povijest @idova od
pada u egipatsko ropstvo do ~udesnoga izbavljenja pod Bo`jom rukom i Mojsijevim vodstvom, pravila za ~i{}enje doma pred blagdan i za proslavu sedera i blagdanskih dana, navodi se vi{e tradicijskih recepata za prigodna
jela, opisuje se u pojedinostima obrednik Hagadu te njezinu povijest i suvremenost… U svim poglavljima
knjige obra|uju se spasenjski motivi i pojedinosti u vezi s Pesahom i njegovom proslavom, koji ~itatelju pribli`uju
dublji smisao i poruku ovoga blagdana, jer taj blagdan najavljuje Mesijin dolazak. Za njegov dolazak u {to skorijoj
budu}nosti moli se, kako bi se ostvarilo kona~no spasenje `idovskog naroda, svih @idova koji su ikada `ivjeli,
u budu}emu svijetu. U zasebnome dijelu knjige objavljen je tekst Hagade, obrednika za proslavu do~ekivanja
blagdana odnosno Lel seder – ve~er sedera, na hebrejskome i na hrvatskom jeziku. Piotr Pazinski: Pansion
izdava~: Disput, Zagreb, 2014. • prijevod: Dalibor Bla`ina • broj stranica: 160
U sredi{tu naracije romana neobi~ni je pansion smje{ten nedaleko Var{ave, u kojemu borave @idovi koji su pre`ivjeli
Holokaust. U pansion, u jednodnevni posjet, dolazi mladi} koji je kao dje~ak tu, s bakom, ~esto provodio praznike i
susre}e nekoliko ostarjelih gostiju koji ga se sje}aju iz tog razdoblja. Od tog trenutka glavni junak otpo~inje potragu
za izgubljenim vremenom, rekreaciju vlastitog djetinjstva, koja je ujedno poku{aj rekonstrukcije pam}enja zajednice
kojoj s punom svije{}u mladi} pripada: zajednici poljskih @idova kojih vi{e, prakti~ki, nema. 32
KULTURA I UMJETNOST / ‫ תרבות ואמנות‬/ TARBUT VEOMANUT
RUAH HADA[A
U izlozima knji`ara – pripremila Dolores Bettini
Predrag Finci: ^itatelj Hegelove estetike
izdava~: Naklada Breza, Zagreb, 2014. • broj stranica: 260
Petnaesta Fincijeva knjiga bavi se Hegelovim shva}anjem umjetnosti i mogu}im “novim ~itanjem” njegove
Fenomenologije duha.
U prvom dijelu knjige, Finci razmatra problem umjetnosti i mjesto estetike u sklopu Hegelova filozofskog
sustava te podrobno analizira zna~enje jedne od najprijepornijih Hegelovih tvrdnji da je umjetnost postala
pro{lost.
Tema drugog dijela Fincijeve knjige jest Hegelova Fenomenologiju duha koju autor ~ita kao mogu}u estetiku,
u kojoj je razvoj “apsolutnog duha” put i na~in shva}anja same umjetnosti. Alessandro Piperno: Progon
izdava~: Oceanmore, Zagreb, 2014. • s talijanskog prevela Ita Kova~ • broj stranica: 384
Rim osamdesetih, doba je Bettina Craxija, prvoga socijalisti~kog premijera u povijesti Republike Italije.
Tema je te{ka, mu~na, eti~ki problemati~na i prepuna zamki: Leo Pontecorvo, vrstan dje~ji onkolog, potomak
imu}ne `idovske obitelji, `ivi sa suprugom i sinovima u luksuznoj vili u okolici Rima, ~etvrti koju nastanjuju
slavna imena politi~kog i dru{tvenog `ivota prijestolnice. Idilu jednog dana dramati~no prekida bombasti~na
vijest ispaljena s TV dnevnika u vrijeme ve~ere: Leo je optu`en za napastovanje 12-godi{nje djevoj~ice, s kojom
je pak u vezi njegov stariji sin. Po~inje kalvarija bez izlaza: dok medijski napadi plju{te, Lea napu{taju obitelj,
prijatelji, kolege, a on sam, premda je nedu`an, ne zna se nositi s optu`bama te upada u la`i, poluistine i naposljetku u medijsko-pravnu zamku iz koje ga ne uspijeva izvu}i ni najbolji rimski odvjetnik. Ingeborg Bachmann, Paul Celan: Vrijeme srca
izdava~: OceanMore, Zagreb, 2013. • prijevod: Truda Stama~ • broj stranica: 361
Godine 1948. u razorenom poslijeratnom Be~u susre}u se 28-godi{nji pjesnik Paul Celan i 22-godi{nja studentica filozofije, pjesnikinja u nastajanju, Ingeborg Bachmann. On je @idov koji je pre`ivio Holokaust, ona
k}i ravnatelja {kole i istaknutog nacista, no mladi ljubavnici vedro nose svoj teret. Veza traje tek nekoliko tjedana. Ponovne susrete razdvajaju godine, a ono {to znamo o vezi ostaje razbacano u pismima koje su Celan i
Bachmannova razmjenjivali tijekom godina. Godine 1952. Celan se `eni, a pet godina kasnije Ingeborg i Paul
obnavljaju vezu koja traje do prolje}a 1958. Nakon toga se vi{e nisu vidjeli, a zanimljivo je da su u jednom
trenutku oboje bili hospitalizirani u psihijatrijskoj bolnici. Celan se 1970. ubija skokom u Seinu, a dopisivanje s
Ingeborg nastavlja njegova supruga Giselle. Godine 1973. Bachmannova te{ko stradava u po`aru. Druk~ije kao
da nije moglo ni zavr{iti za ljubavnike koji su ne htiju}i na sebe preuzeli simboliku i traumu poslijeratne Europe. Korespodenciju Paula Celana i Ingeborg Bachmann, naslovljenu prema prvim rije~ima Celanove pjesme
“Koeln, Am Hof ”, uredili su i komentirali Bertrand Badiou, Hans Hoeller, Andrea Stoll i Barbara Wiedemann. Jasminka Doma{: @ena sufi
izdava~: Biakova &. Bet Israel, Zagreb, 2014. • prijevod (na engl.): Iskra Pavlovi} • broj stranica: 179
Metafizika svakodnevice kakvu ispisuje Jasminka Doma{ nastavlja se na tragu `ive rije~i hasidske tradicije; u njoj
se »prepoznaju lica davno prosvijetljenih«, ali upravo u onim stihovima gdje naizgled ne postoji nijedan novi
duhovni element — sve drevno i sve bitno ponovno se dovodi na okup kako bi se od elemenata naslje|a, uz
pomo} poetskoga »jezika ~uda«, stvorila harmonija nove cjeline. Ba{ kao i u hasidskoj i sufijskoj tradiciji, poanta
nije toliko u intelektualnome tuma~enju, nego u na~inu `ivljenja koje pou~ava posve}enike i prijenosnike Glasa
poput Jasminke Doma{ da {to god ~inili, moraju raditi snagom du{e i uma, `ive}i u svijetu i za svijet.
(Sibila Petlevski) 33
RUAH HADA[A
KULTURA I UMJETNOST / ‫ תרבות ואמנות‬/ TARBUT VEOMANUT
U izlozima knji`ara – pripremila Dolores Bettini
Gwenaëlle Aubry: Podjele
izdava~: Disput, Zagreb, 2014. • prijevod: Sanja [o{tari} • broj stranica: 168
Prema rije~ima autorice, pri~a o dvije sedamnaestogodi{njakinje, @idovki Sari i Palestinki Leili, glavnim junakinjama romana, bila je neka vrsta opsesije koja je autoricu progonila od trenutka kada je u novinama vidjela slike dviju vrlo sli~nih djevojaka od kojih je jedna bila bomba{ samoubojica, a druga njezina `rtva. Sarah i njezina
majka su nakon napada 11. rujna napustile New York i oti{le u Jeruzalem. Leila je, pak, “ro|ena u kavezu”, u
izbjegli~kom logoru na Zapadnoj Obali i tek povremeno s majkom dolazi u Jeruzalem. Djevojke }e se prvi put
“susresti” u ogledalu postavljenom na tr`nici u arapskoj ~etvrti: njihova su lica toliko sli~na da se pitaju vide li
u ogledalu vlastiti ili tu|i odraz. Saul Singer, Dan Senor: Start-up nacija: Tajna izraelskog ekonomskog ~uda
izdava~: Profil, Zagreb, 2014. • prijevod: Ksenija Juri{i} • broj stranica: 380
Izraelski autori, Dan Senor i Saul Singer, u knjizi Start-up nacija obja{njavaju u ~emu se sastoji tajna izraelskog ekonomskog ~uda, kako to Izrael – dr`ava sa samo 7 milijuna stanovnika, stara samo 65 godina, okru`ena
neprijateljima, u trajnom ratnom stanju jo{ od svog osnutka, bez ikakvih prirodnih resursa – stvara vi{e
start-up tvrtki od ve}ih, stabilnijih dr`ava koje nisu u ratu, kao {to su to Japan, Kina, Indija, Ju`na Koreja, Kanada i Ujedinjeno Kraljevstvo. Chil Rajchman: Ja sam posljednji @idov (Treblinka 1942. – 1943.)
izdava~: Fraktura, Zapre{i}, 2014 • prevela s francuskog: Mirna Herman • broj stranica: 160
Treblinka, Belzec, Sobibór – imena triju logora smrti zauvijek bi trebala biti urezana u memoriju ~ovje~anstva. U
njima je u ne{to vi{e od godine dana ubijeno preko milijun i petsto tisu}a @idova. Pre`ivjelih svjedoka gotovo da
i nije bilo, postoji tek nekoliko fotografija Treblinke i Sobibóra, dok su zapisi o u`asima tih logora iznimno rijetki.
Chil Rajchman u Treblinku je deportiran u ljeto 1942. s mla|om sestrom koja je odmah ubijena. Izbjegao je
trenuta~nu likvidaciju jer je izabran da razvrstava odje}u ubijenih. Sje}anja na Treblinku zapisao je na jidi{u nakon bijega iz logora u ustanku 2. kolovoza 1943., dok se skrivao u Poljskoj. Knjiga Ja sam posljednji @idov prvi
je put objavljena 2009., u Francuskoj, pet godina nakon autorove smrti. Eric John Ernest Hobsbawm: Kako promijeniti svijet:
Pri~e o Marxu i marksizmu
izdava~: Profil, Zagreb, 2014. • prijevod: Boris Peri} • broj stranica: 326
Kako promijeniti svijet ne ostavlja nikakvu dvojbu o tome da je Karl Marx jednako velik mislilac danas kao {to
je bio i prije dva stolje}a. Temi i marksizmu se prilazi i kriti~ki: autor govori o Marxu iz dana{nje perspektive, o
odnosu Marxa i Engelsa, kao i o Marxovu pogledu na kapitalizam. Rije~ je o vrlo va`noj knjizi u kojoj su prikazana razli~ita razdoblja utjecaja marksizma na svijet i dru{tva u kojima se oblikovao: do Prvoga svjetskoga rata,
u eri antifa{izma te zna~enje marksizma recesiji i krizi.
Knjiga Erica Hobsbawma jasno je i utemeljeno obja{njenje ~injenice da i danas svaka namjera promjene svijeta,
svako nezadovoljstvo stanjem stvari, mora u}i u razgovor s radovima Marxa i Engelsa i mi{ljenjem na Marxovu
tragu: upravo zato {to se to naslje|e ne mo`e smatrati monolitnim i neprijepornim singularitetom, nego ga se
mo`e shvatiti samo u kontekstu prethodnika, suputnika pa i osporavatelja.
(Nade`da ^a~inovi}) 34
^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM
RUAH HADA[A
Jo{ jednom o sukobu Hamas – Izrael
Msc. Josef Baruhovi}
Msc. Jozef Baruhovi}
Osnivanjem
Dr`ave Izrael 1948. godine, deo ostatka jevrejske zajednice ex-Jugoslavije re{io je da se iseli u tek osnovanu
dr`avu. Te iste godine do{lo je i do oru`anog sukoba i napada
okolnih arapskih dr`ava na tek osnovanu Dr`avu Izrael. Cilj napada bio je uni{titi Izrael, “baciti Jevreje u more...” Drugi deo
zajednice ostao je na svojim ognji{tima i nastavio da `ivi u novoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Mala jevrejska zajednica
zajedno sa ostalim narodima i narodnostima uklju~ila se u izgradnju i novi `ivot i bila je aktivna na svim poljima dru{tvenih
delatnosti. U po~etku odnosi Jugoslavije i Dr`ave Izrael bili su
prijateljski. U prvim danima sukoba 1948. godine /za vreme Prvog arapsko- izraelskog rata / preko teritorije Jugoslavije odvijao
se transport oru`ja za pomo} mladoj izraelskoj dr`avi. Ti dobri
odnosi trajali su sve do 1967., tj. Do [estodnevnog rata, Drugog izraelsko-arapskog rata. Nevoljno, treba se prisetiti tih dana
i doga|anja vezanih za sam sukob i za doga|anja koja su sledila
kada je rat zavr{en. Jedan od ~lanova trijumvirata nesvrstanih,
Gamal Abdel Naser, po~eo je da sprovodi u delo svoju nameru
da uni{ti Izrael. Ujedinjene snage Egipta i Sirije krenule su u
novu ratnu avanturu – ratni sukob 1967. godine. Kada su prestala ratna dejstva, kada je Izrael pre`iveo i kada se izborio po
drugi put za svoje “mesto pod suncem” / prvi put1948. / i kada je
iz tog sukoba iza{ao kao pobednik, nastala je divlja antiizraelska
medijska kampanja u svim zemljama Isto~nog bloka, uklju~iv{i
i SFRJ. Izrael je progla{en za agresora. Triujmvirat Tito, Naser,
Nehru, nosioci pokreta nesvrstanih, nisu mogli da prihvate taj
poraz. Do{lo je i do prekida diplomatskih odnosa; prekinule su
ga sve dr`ave Isto~nog bloka i SFRJ. I umesto o~ekivanog priznanja i uva`avanje jednog malog naroda, koji je svojom pokazanom hrabro{}u uspeo da se odbrani od daleko ja~eg i dobro
naoru`anog neprijatelja, do{lo je do antiizraelske medijske
satanizacije koja je potrajala nekoliko godina. Neposredno
posle rata 1967. godine, odr`an je sastanak arapskih zemalja u
Kartumu. Zaklju~ak sastanka bila su tri NE: nema sporazuma,
nema pregovora i nema priznavanja Dr`ave Izrael. Strana koja
je pokrenula i izgubila rat nije `elela, niti je imala nameru da
pokrene mirovne pregovore. Te, 1967. godine, kao i 1948., nisu
postojala danas sporna jevrejska naselja na tim takozvanim “okupiranim teritorijama”.Trebalo je da se odigra jos jedan te`ak ratni sukob da bi do{lo do kakvog-takvog mirovnog sporazuma i
uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Egiptom i Kraljevinom
Jordan. Dobro naoru`ane, sovjetskim oru`jem, arapske zemlje
Sirija i Egipat poku{ale su jo{ jednom da uni{te jevrejsku dr`avu.
Pokrenule su 1973. takozvani Jomkipurski rat. Uz velike `rtve
Izrael je i ovaj put uspeo da se odbrani. Jo{ jednom odbranio
je svoje pravo na `ivot. Pet godina kasnije, posle Jomkipurskog
rata, tj.1978., do{lo je do prvih diplomatskih kontakata i pri-
znavanje Dr`ave Izrael od strane Egipta i Kraljevine Jordan. Ali
na`alost, danas, i posle vi{e od 60 godina od progla{enja Dr`ave
Izrael, ni{ta se bitnije nije izmenilo na tom “planu”. Od ukupno
23 arapske dr`ave samo dve imaju diplomatske odnose sa Izraelom. U me|uvremenu pojavili su se i novi “akteri” pa i jedna
dr`ava me|u njima, sa istim ciljem – uni{titi izraelsku dr`avu.
Teroristi~ka organizacije Hamas u Pojasu Gaze i teroristi~ka organizacija Hezbolah u Libanu iskazuju otvoreno neprijateljstvo
prema Izraelu i ne kriju nameru da im je cilj uni{tenje Izraela.
[to se ti~e odnosa izme|u Republike Srbije i Dr`ave Izrael ti su
odnosi, ve} du`e vremena, na uzlaznoj liniji. Negde 1992. ponovo su uspostavljeni prvo konzularni, a onda i diplomatski odnosi, 2001. za`iveo je i bezvizni re`im. A po jednom vrlo osetljivom
diplomatskom pitanju – priznanju Kosova, stav Izraela je jasan:
Izrael ne priznaje dr`avu Kosovo. U proteklom periodu do{lo
je do “bratimljenja” dva grada u Izraelu i Srbiji. Ostvarene su i
stalno se poja~avaju: kulturne, ekonomske, turisti~ke i sportske
veze. Za mnoge Izraelce Srbija je atraktivna turisti~ka destinacija
posebno za one koji su poreklom iz ovh krajeva.
Investitori iz Izraela prisutni su i u Srbiji i ve} su realizovali nekoliko zna~ajnih projekata: Airport sity, Trgovinski lanac Plazma
u Kragujevcu, trgovinski lanac Aviv u Pan~evu, trgovinski lanac u
Novom Sadu i drugi. U Izraelu postoji mala grupa srpskih Jevreja
koji jo{ uvek gaji naklonost i pozitivna ose}anja prem starom
kraju. Oni prate sa interesovanjem doga|anja u starom kraju.
Pokrenuli su svojevremeno akciju se}anja na Pravednike, na
Srbe koji su za vreme nema~ke okupacije rizikovali svoje `ivote
da bi spa{avali `ivote pripadnika jevrejske zajednice. I sada posle
skora{njih poplava spremaju se da prikupe dobrovoljne priloge
za postradale.
I sada nekoliko “tvrdih ~injenica” vezanih za arapsko-izraelske
odnose. Izrael je mala zemlja sa jedva osam miliona stanovnika
(od ~ega je 20% pripadnika arapske manjine); povr{ine ne{to
manje od AP Vojvodine. 50% od celokupne izraelske teritorije je
pustinja Negev. [irina Izrael na naju`em delu iznosi svega 12, a
na naj{irem 50 kilometara. Izrael je siroma{an i u prirodnim bogatstvima i sem ne{to soli sa Mrtvog mora nema drugih prirodnih bogatstava. Oskudan je i u vodenim resursima. Svoje potrebe u vodi zadovoljava, ne{to iz prirodnih izvora ostalo obradom
otpadnih voda (obra|uje se 70% otpadnih voda, najve}i procenat obrade otpadnih voda u svetu) i preradom morske vode u
postrojenjima za desalinizaciju. Drugi deo Izraela, uz intenzivnu
primenu savremenih agrokulturnih mera i proizvodima visoke
tehnologije poku{ava i uspeva da nadoknadi sve svoje prirodne
nedostatke. Arapske zemlje sa druge strane raspola`u teritorija35
RUAH HADA[A
^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM
ma ~ija se povr{ina meri milionima kvadratnih km, velikim rudnim bogatstvom u skoro neiscrpnim izvorima fosilnih goriva u
nafti i gasu i naseljene su sa preko 150 miliona stanovnika. Iz ovih
podataka mo`e se lako oceniti ko je tu “David a ko Golijat”, ali
neko je “pobrkao lon~i}e” i poku{ava da Davida proglasi za Golijata i obratno. Da bi se odr`ao na ovom turbulentnom podru~ju,
da bi sa~uvao svoje dru{tveno demokratsko ustrojstvo, da bi
sa~uvao svoju nezavisnost i mir, Izrael mora da ula`e velike napore. David mora da ima jaku “pra}ku”. Ta “pra}ka” ko{ta Izrael i
ljudskih `rtava i novaca i nerava. Obavezni vojni rok u Izraelu za
mu{karce traje 3 godine, za devojke 2,5 godine, to se stanje ne
menja od postanka Izraela, tj. zadnjih 60 godina. Vojnici se kre}u
i van kasarni pod oru`jem. To se sve de{ava i danas 2014., godine kada mnoge dr`ave u svetu ukidaju obavezni vojni rok. Time
spisak odbrambenih mera nije iscrpljen. U samom Izraelu vr{e
se stroge kontrole u svim javnim objektima, `elezni~kim i autobuskim stanicana, dr`avnim ustanovama, velikim robnim ku}ama. Posebno se vr{e stroge kontrole na aerodromima prilikom ukrcavanja putnika pre poletanja. Stroge kontrole vr{e se
za sve aviokompanije koje odr`avaju vezu sa Izraelom i pole}u
sa aerodroma Ben Gurion. Nevoljno se vr{i kontrola na klju~nim
punktovima i pri prelasku arapskog stanovni{ta iz Judeje i Samarije u Izrael. Izgra|en je i duga~ak odbrambeni zid prema Judeji
i Samariji, {to je izazvalo svojevremeno posebnu “zabrinutost”
nekih komisija pri UN. Zid je sagra|en sa jasnim ciljem – da bi se
spre~io upad terorista i bomba{a samoubica na teritorij Izraela.
Podizanje zida imalo je svoje puno opravdanje kao {to su kasniji
doga|aji to i pokazali. Broj upada terorista drasti~no je smanjen
ali za te birokrate UN-a udaljene preko 3000 kilometara, stradanje civilnog stanovni{tva nije bilo od nekog posebnog zna~aja.
Ali ~itaju}i deo na{e {tampe i izve{taje medijskih ku}a i TV
izve{taja sti~e se utisak da tu “drugu stranu medalje” ne uva`avaju
dovoljno. Kao da su u delu {tampe i dalje prisutni “recidivi” iz
vremena 1967. Ti “recidivi” poja~avaju se pri svakom malo ozbiljnijem sukobu na Bliskom istoku.
Takvim izve{tavanjem, deo na{e {tampe svrstava se u isti red sa
svetskim i belosvetskim medijima BBC, CNN, Al Jazeera, krajnjom levicom na Zapadu, islamskim fundamentalistima na Istoku, povremeno pojedinim odlukama generalne skup{tine UN-a
u ~iju se objektivnost sve vi{e sumnja i {irokom lepezom brojnih “dobronamernih du{ebri`nika” i “analiti~ara” koji svojim
delovanjem samo ote`avaju zaklju~enje mira na Bliskom istoku.
U celom tom slo`enom spletu doga|aja i izukr{tanih interesa,
zaokupljeni svojom hladnom “profesionalnom” logikom, reklo
bi se da ne vide jedan jedini klju~ni kamen~i} u tom slo`enom
mozaiku- jo{ uvek egzistencijalnu ugro`enost Izraela. Reklo bi
se da od “drve}a ne vidu {umu.” U stvari, klju~ni kamen spoticanja je nespremnost druge strane da prizna pravo Izraela na
svoje par~e zemlje i mesta pod suncem. Svi u~esnici ove drame,
pozvani i nepozvani, uporno iznose istu dobro poznatu pri~u
koja se ve} godinama vrti i provla~i, bez `elje ili namere ili interesa da malo dublje sagledaju su{tinu problema i poku{aju da
ga re{e. Ta medijska pri~a je naro~ito poja~ana ovih dana kada
je ponovo do{lo do eskalacije – sukoba u Pojasu Gaze. Glavni
argumenti kao i uvek do sada su “neumerena upotreba vojne
36
sile”, stradanje civila, posebno dece, i potreba da se sukob {to
pre zaustavi. I pri tome se koriste dobo poznate novinarske
“alatke”: izvrtanje redosleda doga|aja, tj. izme{tanje uzroka i posledica, prihvatanje izve{taja samo jedne strane ili u najboljem
slu~aju prenagla{avanje izve{taja jedne i prigu{ivanje izve{taja
druge strane, tj. jedne “istine” na ra~un “druge” istine, klasi~no
izvla~enje pojedinih delova, citata iz konteksta celog izve{taja
posebno, kod postavljanja naslova, itd. Te{ko je poverovati da
medijske ku}e ne shvataju su{tinu problema, posebno kada je
re~ o najnovijem sukobu u Gazi. Ali je jo{ te`e shvatiti razlog
za{to se taj “mit” i ta pri~a ponovo i ponovo ponavlja posebno kada je u pitanju Pojas Gaze. Na primer g|a Navi Pilaj koja
nosi visoku funkciju pretstavnice UN za ljudska prava nedavno je
izrazila “ozbiljnu sumnju da se u izraelskoj vojnoj operaciji protiv Gaze po{tuju me|unarodni zakoni”. G|i Navi Pilaj je zadnjih
dana sukoba ipak u~inila pomak u pravcu objektivnosti, i stavila znak jednakosti izme|u izraelske vojne akcije i Hamasa. Ona
ka`e: “Hamas i Izrael kr{e ljudska prava, i humanitarno pravo i
zakon” zna~i nije jedini krivac Izrael. I Hamas nosi deo krivice
u ovom najnovijem sukobu. Izgleda da joj jo{ uvek ne pada na
pamet da iska`e jednu o~iglednu istinu da objasni za{to Hamas
{alje rakete na izraelske gradove i za{to gradi tunele ispod izraelske teritorije i {to je najtragi~nije koristi civilno stanovni{tvo
Gaze kao ’`ivi zid’. G|a Pilaj je istu pri~u pri~ala i pre nekoliko
godina i na `alost ista pri~a bi}e aktuelna i ponovo za nekoliko
narednih godina ako se ni{ta u su{tini ne izmeni i ako uva`ena
dama ostane na tom mestu. Ukazati na pravog i jedinog krivca za
sve ove neda}e i patnje, tj. Hamas izgleda da je za uva`enu damu
neprihvatljivo. Ako je Hamas ve} re{io da {alje rakete (da ispali
cca 4 – 5000 preostalih raketa koje ima u svojim skladi{tima)
onda bi bar trebao da svoje lansirne rampe i skladi{ta raketa izmesti iz gusto naseljenjh delova Gaze, iz bolnica, {kola, d`amija
i objekata pod upravom UNRWE-a.
Izrael nema alternativu, mora da se brani. Hamas ima alternativu
da prestane da preti i {alje rakete, i gradi podzemne tunele i da
u svojoj Povelji izbri{e alineju o uni{tenju Izraela.
Jedna misao velikog fizi~ara A. Ajn{tajna kao da se dobro uklapa u ovaj vrlo dugi i jo{ uvek nere{iv izraelsko-arapski sukob.
On ka`e: “Ako neki dugotrajni problem poku{avamo da re{imo
uvek na isti na~in, onda smo nerazumni.” U~esnici u izraelsko-arapskom sporu ve} pola veka poku{avaju da razre{e ovaj
spor bezuspe{no (!); ako i bukvalno poku{amo da primenimo
ovu izreku Ajn{tajna, ispada da su oni nerazumni. Ali nije tako.
Izgleda da jedna strana ne `eli da razre{i spor i ve{to maskira
svoje stavove pred me|unarodnom zajednicom ve} vi{e od pola
veka. Da li me|unarodna zajednica to vidi ili ne vidi? Najverovatnije vidi, ali je nama, prose~nim ~itaocima dnevne {tampe,
nejasan razlog takvog stava. Odgovor bi mo`da opet mogao da
se prona|e u onoj staroj engleskoj poslovici “Interes nikad ne
vara.” Taj interes je lako sagledati – nafta. Su{tina problema nije
Jerusalim, nisu jevrejska naselja, ve} neprihvatanje postojanja
jedne jedine jevrejske dr`ave na malom prostoru – Bliskom istoku! Treba se prisetiti da su se na tom podru~ju od 1948. (godina
formiranja Dr`ave Izrael) odigrala tri rata 1948., 1967. i 1973.
godine. U sva tri rata cilj arapske strane bio je jasam – “baciti
^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM
Jevreje u more”. U sva tri rata egzistencija jevrejskog – izraelskog
naroda bila je na ivici no`a! Ti biv{i, pre`iveli logora{i, ~vrsto
jezgro Izraela ipak su izdr`ali.
I sad, na kraju, jo{ nekoliko re~i o najnovijem, a nadajmo se i
poslednjem sukobu u Gazi. Scenario je isti kao 2008. i 2011.
godine. Re`iser i glavni krivac je dobro poznat, Hamas. Poznat
je i redosled, sled doga|aja. Hamas {alje rakete na Izrael i gradi
pozdemne tunele na teritorij Izraela. Cilj je otmica i ubistvo izraelskih gra|ana. Izrael ne mo`e da toleri{e takvu vrstu teroristi~ke
aktivnosti i po~inju napadi iz vazduha sa ciljem da se uni{te lansirne rampe i skladi{ta raketa. I pored upozorenja koje Izrael {alje
redovno, stanovni{tvu Gaze, da se uklone iz delova grada gde se
izvode ratna dejstva, neminovno dolazi i do civilnih `rtava. Zato
{to Hamas postavlja svoje lansirne rampe i skladi{ta raketa u gusto naseljenim delovima grada. [email protected] ljudski zid” pla}a svojim
`ivotima cenu dok se pripadnici, “borci” Hamasa sklanjaju po
podzemnim tunelima, a njihove vo|e se sklanjaju po hotelima
Katara. UN i dobronamerni po~inju pritisak na Izrael i Hamas da
se neprijateljstva obustave. G. Kim Il-sun apeluje na obe strane
da se neprijateljstva obustave, ali neprijateljstva jos uvek traju. I
trenutni sukob nije prvi a nadajmo se da je i poslednji. [ta je u
ovom zadnjem sukobu druk~ije od prethodna dva 2008. i 2011.?
Na `alost rakete koje {alje Hamas sada su ubojitije i du`eg dometa i dopiru do izraelskih glavnih gradova Jerusalema Tel-Aviva.
Ali izmenio se stav pojedinih arapskih dr`ava, i Egipta prema
Hamasu. Izostaje bezuslovna podr{ka. Osim toga Egipat je blokirao svaku komunikaciji izme|u svojih granica Pojasa Gaze onemogu}io doturanje oru`ja u Pojas Gaze. Egipat se pojavljuje i u
novoj ulozi mediatora. Raste pritisak me|unarodne zajednice i
UN-a da se sukob obustavi. Odgovornije medijske ku}e sada deo
RUAH HADA[A
krivice za sukob svaljuju i na Hamas. Sti`u i izjave ~elnika velikih
dr`ava da “Izrael ima prava da se brani”. Ko su gubitnici u ovom
sukobu? Gubitnici su Izraelci i stanovnistvo Gaze koje pati. Da li
ima dobitnika? Izgleda da je do sada bio Hamas. Novi raspored
snaga na Bliskom istoku posebno u arapskom svetu kao da je i
od Hamasa napravio gubitnika. Mo`da neke koristi imaju svetski
i belosvetski mediji i TV stanice koji uvek inaju neiscrpan izvor
“udarnih vesti” i mo`da uvek prisutni liferanti oru`ja, a mo`da i
jo{ poneko. Ina~e tvrdnja koja se pojavila zadnjih dana u na{oj
{tampi da se “ne sme kritikovati Izrael” i zatim u istom ~lanku
upozorenje da je strpati u isti ko{ i Holokaust i antisemitizam
i sukob u Gazi neprihvatljivo i neta~no. Uostalom ta tvrdnja o
“kritikovanju Izraela” demantuje samu sebe kroz dosta kriti~ko
pisanje dela na{e {tampe koja upravo kritikuje Izrael. Izraelu nije
potrebno da se zaklanja iza Holokausta, antisemitizma i posebno ne u slu~aju sukoba u Gazi. Ta tvrdnja i to poigravanje sa
Holokaustom “i bilo ga je, i nije ga bilo”, potrebna je pojedinim
“analiti~arima” pa ~ak i nekim dr`avama da bi opravdali samo
njima znanu iracionalnu mr`nju prema Jevrejima i Izraelu.
I na kraju jo{ jedna “~vrsta ~injenica.” Svetski mediji a delimi~no
i na{i pokazuju ve}e interesovanje za sukobe u Gazi nego za daleko ve}e sukobe sa daleko ve}im posledicama u `rtvama i razaranju u arapskom svetu, koji se odigravaju pred na{im o~ima
(Sirija, Irak, a sada i Libija). Obja{njenje prose~nog ~itaoca dnevne {tampe moglo bi da bude da su prisutna “dvostruka merila”,
tj. kada je u pitanju Izrael, sa jedne i arapski svet, sa druge strane.
Bez namere da se skrene u vode teorije zavere, ispada da su
`rtve proistekle iz sukoba Arapa i Jevreja dragocenije od `rtava
proisteklih iz sukoba Arapa i Arapa. KULTURA I UMJETNOST / ‫ תרבות ואמנות‬/ TARBUT VEOMANUT
Tetova`a
Jasminka Doma{
Kao {to drugi nose tetova`u
ispisanu i iscrtanu na svojoj
ko`i ja nosim u o~ima, na
ramenima, na nogama, na
trbuhu, na vratu i rukama milijun
pitanja za Tebe.
I tako prekrivenima slovima i
rije~ima ja sam za Te poput Knjige
nad knjigama, zapis svih zapisa
i poruka iz Kumrana.
37
RUAH HADA[A
ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
Prebrojavanje mrtvih tijela
Stephanie Gutmann, National review online,
prevela Dolores Bettini
O tome kako su zapadni mediji slabi na Palestince
Djeca u Izraelu u improviziranim skloni{tima izra|enim od cijevi.
Dragi Bo`e, po{tedi me, opet je po~elo: prebrojavanje mrtvih
dje~jih tijela i bezumno moraliziranje koje si, na kraju, kad god
izbije bitka izme|u palestinske frakcije i IDF-a, prokr~i put u skoro svaki novinski izvje{taj.
Evo ga – ja to nazivam dvobojem mrtvim tijelima – u ju~era{njem
Guardianu. Jasno je, ka`e autor, “da zapadni mediji izraelski
`ivot smatraju vrednijim od palestinskog”. Postoji “hijerarhija u
smrti”, tvrdi on. Dokaz? Brojevi. “Prema izraelskoj organizaciji
za ljudska prava B’Selem, od sije~nja 2009. IDF je ubio 565 Palestinaca. Na izraelskoj je strani ubijeno 28 civila i 10 pripadnika
IDF-a. Asimetrija tog tzv. sukoba ogleda se u broju mrtvih...”
Poslije razmatranja zabilje`enih brojki, uvijek je na redu
isti zaklju~ak: Izrael je nekako u nepravednoj prednosti i
me|unarodna zajednica mora smjesta ne{to poduzeti i to zaustaviti. Uobi~ajeni izraz je “nesrazmjeran odgovor”.
Stigli smo do sr`i problema: mediji vole `rtve, a `idovska dr`ava
je zavr{ila tako da bude `rtvom. Jednostavno, @idovi vi{e ne odlaze tiho u smrt. Inzistiraju – bahato, sebi~no, gnjavatorski – na
`ivljenju. Rade okrutne stvari kao {to je izgradnja odli~nih bolnica, odli~nog obrambenog sustava, uvje`bali su odli~nu vojsku, a
sve to u pohlepnom traganju za `ivotom.
38
le. Umjesto toga, jednostavno su odlu~ili da to ne `ele jer, kako
ka`e jedan palestinski novinar kojeg poznajem: “Nije ih briga.”
Mrtvi civili mnogo su korisniji od `ivih.
To je kultura koja slavi i koristi se smr}u civila. Znate kako to
ukratko ide: oni zaka~e samoubila~ke bombe na malu djecu.
Uvje`bavaju djecu za slavu mu~eni{tva, nov~ano nagra|uju
majke koje im daju svoju djecu – budu}e mu~enike. Javnim
gra|evinama daju nazive po najuspje{nijim “mu~enicima”.
Najgore od svega: svaki put kad je sukob na vrhuncu, vodstvo
Hamasa, koje je postavilo vojne instalacije u {kole, d`amije,
stambene zgrade, ~ak i bolnice, pobrine se da na kraju dana u
vijestima budu gomile mrtvih palestinskih civila. To je ratna taktika koju mnogi mediji jo{ uvijek ne `ele vidjeti. “Pobijedit }emo”,
izjavio je 2008. na Al-Aksa TV, Hamasov ~lan parlamenta Fathi
Hamad, “jer `elimo smrt kao {to vi `elite `ivot”. Za palestinski
narod, pohvalio se Hamad, smrt je postala “industrija”.
Glavni razlog {to je broj izraelskih civilnih `rtava uvijek jednoznamenkast jest to {to Izrael odr`ava ogromnu mre`u skloni{ta; ljudi
znaju kamo potr~ati radi za{tite (iako u prosjeku imaju samo 15
sekundi da tamo stignu). Izrael je razvio sustav ranog upozoravanja i rasporedio mnoge od najboljih umova da rade na promjeni
obrasca @eljezne kupole za presretanje raketa u zraku.
U me|uvremenu, od vremena kad je Hamad odr`ao taj govor
(iako to svakodnevno ponovi na ovaj ili na onaj na~in neki drugi
Hamad) Izraelci su utro{ili godine da postanu sjajni u nizu uvjerljivo korisnijih industrija: visokoj tehnologiji, biotehnologiji, medicini, a nedavno ~ak i u dizajnu. Tvrdoglavo su se zaka~ili za
`ivot jer su svoj si}u{ni komadi} beskrajno ljubomorno ~uvane
zemlje pribli`ili raju. Izraelska djeca odrastaju u dobre vojnike
umjesto u dobre mu~enike jer im nisu od djetinjstva govorili da
ih najve}a zabava ~eka na nebu. Oni se vesele karijeri – i seksu
– nakon odslu`enog vojnog roka. U me|uvremenu palestinski
tinejd`eri fantaziraju o djevicama koje na njih ~ekaju u raju.
U me|uvremenu, Palestinci i Hamas i PA, idu u suprotnom
smjeru. U najmanju ruku, Hamasova Vlada, primatelj milijunske
pomo}i izvana, mogla je uspostaviti sustav skloni{ta za svoje civi-
Okru`eni uzavrelom srd`bom i psihopatijom, Izraelci su sebi izgradili prili~no ugodan `ivot, a na{im ljubiteljima `rtava, medijima – mrziteljima postignu}a, to predstavlja problem. ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
RUAH HADA[A
Wall Street Journal ponovno objavljuje Mi{ljenje urednika
iz 1968.: @idovi su neobi~an narod: Ono {to je drugim narodima dopu{teno, @idovima je zabranjeno.
Joshua Levitt, prevela Dolores Bettini
The Wall Street Journal u ~etvrtak je ponovno objavio Mi{ljenje urednika koje se izvorno pojavilo u LA
Timesu 1968., a koji je napisao dobitnik Predsjedni~ke
medalje slobode, ne`idov, te se u njemu osvrnuo na
uvjete i postupanje prema `idovskom narodu i na borbu
`idovskog naroda da obrani Izrael.
“Mi{ljenje” je nastalo nakon izraelske pobjede u ratu
1967. godine, a zna~ajno je jer su izazovi s kojima su
se tada susretali @idovi identi~ni izazovima s kojima se
susre}u i danas.
“Mi{ljenje urednika” napisao je Eric Hoffer (1902.-1983.),
koji je autor devet knjiga te je dobio i Predsjedni~ku
medalju sobode.
Ikoni~na fotografija izraelskih vojnika koji prvi put u `ivotu gledaju Zapadni zid u
Jeruzalemu nakon {to su u{li u grad poslije izraelske pobjede nad arapskim agresorima
1967. godine. Foto: Izraelski Knesset.
@idovi su neobi~an narod: Ono {to je drugim
narodima dopu{teno, @idovima je zabranjeno.
Eric Hoffer, LA Times
Drugi narodi protjeruju tisu}e, ~ak i milijune ljudi no izbjegli~ki
problem ne postoji. To je u~inila Rusija, u~inile su to i Poljska i
^ehoslova~ka. Turska je protjerala milijun Grka, a Al`ir milljun
Francuza. Indonezija je izbacila bog zna koliko Kineza i nitko ni
rije~ da ka`e o izbjeglicama. Ali, raseljeni izraelski Arapi postali
su vje~ni izbjeglice. Svi inzistiraju da Izrael mora vratiti apsolutno svakog Arapina.
Arnold Toynbee raseljenje Arapa naziva zvjerstvom gorim od
onoga {to su ga po~inili nacisti.
Kada su drugi narodi pobjednici na bojnom polju, onda oni diktiraju uvjete mira. No, kada je Izrael pobjednik, mora moliti za
mir. Svi o~ekuju da @idovi budu jedini pravi kr{}ani na svijetu.
Kada su drugi narodi pora`eni, oni pre`ive i oporave se, ali kada
bi Izrael bio pora`en, bio bi i uni{ten. Da je Naser pobijedio
pro{log lipnja, izbrisao bi Izrael s karte svijeta i nitko ne bi ni
prstom maknuo kako bi spasio @idove. Podr{ka @idovima niti
jedne vlade, uklju~uju}i i na{u vlastitu, nije vrijedna papira na
kojem je napisana.
Cijeli svijet se di`e u bijesu kada ljudi umiru u Vijetnamu ili kada
su dvojica crnaca pogubljena u Rodeziji. Ali, kada je Hitler ubijao @idove, nitko mu se nije protivio. [ve|ani, koji su spremni
prekinuti diplomatske odnose s Amerikom zbog djelovanja u Vijetnamu, nisu ni rije~ rekli kada je Hitler likvidirao @idove. Slali
su Hitleru najbolju `eljeznu ruda~u i kugli~ne le`aje te njegove
trupe opslu`ivali u Norve{koj.
@idovi su sami na svijetu. Ako Izrael pre`ivi, bit }e to isklju~ivo
zahvaljuju}i trudu samih @idova i njihovoj snala`ljivosti. No, u
ovome trenutku, Izrael je na{ jedini pouzdan i bezuvjetan saveznik. Vi{e se mo`emo osloniti na Izrael nego {to se Izrael mo`e
osloniti na nas. A mo`emo samo zamisliti {to bi se dogodilo da
su pro{loga ljeta Arapi i njihovi ruski sponzori pobijedili u ratu.
Zamislimo li to, postat }e nam jasno koliko je Americi i Zapadu
op}enito va`an opstanak Izraela.
Progoni me stalno predosje}aj da }e onako kako bude Izraelu,
tako biti i nama svima. Nestane li Izrael, svi }emo se suo~iti s
Holokaustom. 39
RUAH HADA[A
ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
Europski @idovi
Michael Ledeen, PJ MEDIA
prevela Dolores Bettini
Sve `e{}a kampanja protiv francuskih @idova osobito se ogleda
u napadima na pari{ke sinagoge i u velikim antiizraelskim prosvjedima odr`anima unato~ slu`benoj zabrani. Neki @idovi ozbiljno razmi{ljaju o iseljavanju (u Francuskoj emigracijska stopa
iseljavanja u Izrael je 60 %), a drugi nastoje prikriti svoj vjerski
identitet.
U Italiji su stvari prili~no druk~ije. Tamo su veliki proizraelski
prosvjedi uobi~ajeni, ko{er restorani, pogotovo u Rimu (najve}a
`idovska zajednica u Italiji oko 15.000), su vrlo popularni, stara
`idovska ~etvrt oko sinagoge postala je trendy i skupocjeno mjesto, a `idovskih doga|anja je u izobilju. ^ak je postao i trend, posebno i neo~ekivano na jugu, konverzije na judaizam. Glavni napuljski rabin nedavno je pisao guvernerima 6 ju`nih provincija i
predlo`io im da se uvede dan sje}anja na prisilno pokr{tavanje
@idova s juga Italije tijekom inkvizicije. Neki guverneri spremni
su prihvatiti prijelog.
Odakle tako upadljivi kontrast izme|u Francuske i Italije? Za{to
su francuski @idovi tako zapla{eni, a talijanskim sasvim dobro?
Mnogo je razlika, neke su povijesne, druge povezane sa suvremenim pona{anjem `idovskih zajednica. Mislim da pouke iz talijanskog `idovskog preporoda trebaju uzeti k srcu i `idovske
zajednice drugdje, uklju~uju}i Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave.
Prvo, posve razli~ite nacionalne tradicije. Treba imati na umu
da Francuska ima najve}u `idovsku zajednicu u Europi, a Italija
jednu od najmanjih.
Ve}ina ljudi ima na umu Njema~ku kad razmi{lja o europskom
antisemitizmu, ali suvremeni masovni antisemitizam je francuski izum s kraja 19. st. koji se potom pro{irio na druge zapadne dr`ave. Njegovo sramtono prvo pojavljivanje bila je afera
Dreyfus, kad je `idovski ~asnik la`no optu`en za izdaju, a zatim
i osu|en. Theodor Herzl je prisustvovao su|enju i zaklju~io da
@idovi nikad ne}e biti dobrodo{li u Europi i da trebaju vlastitu
dr`avu. Tako je ro|en cionizam.
Trenutna kampanja protiv francuskih @idova je dijelom nastavak
tog staromodnog desni~arskog antisemitizma, usko povezanog
s nacionalistima i dugogodi{njom katoli~kom mr`njom prema
@idovima, a dijelom je rezultat radikalnog islamizma s dubokim
korijenima me|u {irom arapskom zajednicoma, a dijelom ohrabren radikalnom ljevi~arskom mr`njom prema Izraelu i @idovima koji ga podr`avaju.
Nasuprot tome, u Italiji ne postoji tradicija masovnog antisemitizma. Dok je fa{isti~ki re`im u~inio mnoge grozne stvari, mr`nja
40
prema @idovima nikad nije privukla ve}u pa`nju. Za razliku od
Francuske, krajem 19. i po~etkom 20. st. nije bilo popularnih antisemitskih pokreta u Italiji. Kao iu Francuskoj, mnogi muslimani
su do{li u Italiju, ali oni su se puno vi{e asimilirali i mnogo su
manje islamisti~ki nastrojeni (oko 5 % muslimana u Italiji redovito odlazi u d`amiju). [to se ti~e katoli~ke ve}ine, papa Franjo
je tre}i uzastopni pro`idovski papa. Kad mu njegovi `idovski prijatelji iz Buenos Airesa dolaze u posjet, on naru~uje ko{er hranu
iz popularnih restorana oko sinagoge. Vatikan reagira kriti~ki na
antisemite kojih ima puno u Italiji.
Osim toga, iako obje zemlje imaju vlade lijevog centra, francuski predsjednik Hollande nema pro`idovsko zale|e usporedivo
s talijanskim premijerom Matteom Renzijem, koji je pomagao
firentinske @idove kad je bio gradona~elnik, pa ~ak i organizirao
da se osvijetli gradska sinagoga.
Najve}a razlika le`i u pona{anju `idovskih zajednica. Talijanski
@idovi, suo~eni s aktivnim neofa{isti~kim pokretom nakon rata,
vrlo brzo su shvatili da se ne mogu osloniti na dr`avu, {to se ti~e
sigurnosti. @idovske vo|e su znale da }e to morati u~initi sami.
Pod vodstvom glavnog rabina u Rimu, Elia Toaffa, @idovi su organizirali ilegalnu obrambenu organizaciju i oformili nove, male
sinagoge koje }e odgajati i trenirati mlade ljude. Ova organizacija, na ~elu sa “`ilavim” rabinima (“politi~ki” ~elnici u rimske
zajednice op}enito su bili moderni ljevi~ari koji nisu imali `eludac za borbu; to se promijenilo u posljednjih nekoliko godina),
branila je @idove i napadala neofa{iste i neonaciste (provaljivala
u njihove urede, plijenila i objavljivala njihove dokumente, te ih
napadala na ulicama).
Rezultat? Danas su talijanski antisemiti – koji sigurno postoje –
vrlo oprezni. Ne o~ekuju pobjedu ni u politi~koj konfrontaciji ni
u uli~noj borbi.
Francuska `idovska zajednica, uklju~uju}i glavninu rabinata,
mnogo vi{e se oslanja na dr`avu. To~no je da postoje organizacije za obranu – posebno Betar i @idovska obrambena liga, {to
smo vidjeli pro{log tjedna kad su branili sinagogu u Rue de la
Roquette u Parizu – ali one nisu sastavni dio zajednice i vo|e
zajednice ih ~esto izbjegavaju.
Mnogo se ~uje o mogu}oj lo{oj kobi @idova u Europi i bez sumnje @idovi su na udaru u mnogim dijelovima Starog kontinenta.
Ali bilo bi dobro izbjegavati generaliziranje o uvjetima i budu}nosti europskih @idova i pobli`e razmotriti odre|ene slu~ajeve.
Slika nije sasvim crna. Judaizam cvjeta u Italiji, i vjerski i politi~ki.
Trebamo od njih u~iti. ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
RUAH HADA[A
@idovski Schindler spa{avan iranske
kr{}ane, Sirijce i Ira~ane
Benjamin Weinthal, Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e
Yank Barry osigurao je uto~i{te za 782 osobe s Bliskog istoka, uglavnom iz Sirije.
Obitelj iranskih kr{}ana koju je spasio kanadski @idov-filantrop Yank Barry, stoji pred crkvom u Bugarskoj.
Kanadski
@idov-filantrop, Yank Barry, nazvan jo{ `idovskim
Schindlerom, pribli`io se svom cilju da spasi 1200 izbjeglica
pristiglih iz ratom razru{enog Bliskog istoka. Toliko je @idova,
naime, spasio Oskar Schindler tijekom Holokausta.
U intervjuu skypeom s Barryjem, koji boravi u okolici Sofije u
Bugarskoj, The Jerusalem Post je saznao da je Barry osigurao
uto~i{te za 782 osobe s Bliskog istoka. Ve}ina izbjeglica dolazi
iz Sirije.
U znak zahvalnosti, rekao je Barry, “sirijske izbjeglice dopremili
su 200 000 litara vode” Bugarima pogo|enim poplavom i velikim valom vru}ine.
Barry je potro{io 3 milijuna dolara na tro{kove dva hotela u kojima su smje{tene izbjegle osobe. U hotelima su dostupne socijalne slu`be, omogu}ena lije~ni~ka skrb i obrazovanje.
Barry je stekao svjetsku slavu s grupom The Kingsmen (pjesma
“Louie, Louie”), a danas vodi poznatu me|unarodnu, internacionalnu dobrotvornu organizaciju Global Village Champions.
Tijekom skype intervjua, Omid Salehi, iranski kr{}anin i izbjeglica, okrenuo se Barryju i rekao: “On mi je spasio `ivot.”
Bugarska je prva to~ka pri ulasku mnoguh bliskoisto~nih izbjeglica, koji bje`e od rata i progona – u Europu. Iranski kr{}ani
suo~eni su sa stra{nim progonom u Islamskoj Republici Iranu.
Salehi je s dvojicom bra}e, roditeljima, i brati}em pobjegao u
Bugarsku jer svoju kr{}ansku vjeru nisu mogli `ivjeti u Iranu.
Salehi je rekao da iranskog predsjednika Hassana Rouhanija nije
briga za pobolj{anje `ivotnih uvjeta kr{}anske zajednice koja se
nalazi u velikim problemima.
“Svi predsjednici Irana samo misle na sebe, na novac... Predsjednici se mijenjau, ali politika ostaje ista.”
George Sabbagh, sirijski kr{}anin, rekao je Postu: “Svi bi sirijski
kr{}ani trebali oti}i.”
Rekao je i da su teroristi~ke d`ihadisti~ke grupe odgovorne za
progon kr{}ana.
Zapitan o Izraelu, Sabbagh je rakao: “Ako postoji itko tko bi mogao maknuti Assadam, bio bi to Izrael.” Dodao je i da su Izraelci
“na{a bra}a, nikad nisu protiv nas.”
Izbjeglica iz Iraka, Nidahal Faraj, objasnila je da je pobjegla jer su
joj obitelji prijetili smr}u zbog suradnje s ameri~kom vojskom.
Faraj je dodala da je za vrijeme Saddama Husseina zemlja bila
sigurna te ka`e da je razo~arana ira~kim premijerom Nourijem
al-Malikijem.
Lheg Youseff Kassem, sirijski Kurd, rekao je da je pobjego od
teroristi~kog krila al-Qaide, ISIS-a.
[email protected] nas ubiti, odsje}i nam glave”, rekao je.
Pet ~lanova njegove obitelji prebjeglo je u Tursku, a zatim u Bugarsku. Kassem dodaje, “islamisti~ka grupa ISIS opasnija je od
Assada”. 41
RUAH HADA[A
ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
Haftara koja je nadahnula govor
Martina Luthera Kinga Jr. ’I Have a Dream’
Charles Kopel, Tablet, prevela Dubravka Ple{e
Kingov govor oslanja se na dio teksta proroka Izaije, {to ga @idovi govore poslije Ti{a b’Av.
Ove sna`ne rije~i povezuju cilj rasne jednakosti i sveobuhvatnije
obe}anje harmonije i bo`anstva. Ove su rije~i potakle mnogobrojne Kingove slu{atelje na akciju 1963. godine. Protestanti koji
su ga slu{ali ~uli su karizmati~nog propovjednika kako o`ivljava
njihovo socijalno Evan|elje, dok su katolici ~uli iz njegovih
usta svoju teologiju oslobo|enja. @idovima koji su ~uli govor –
kako oni koji su nazo~ili zbivanju, tako i oni koju su te rije~i
prou~avali i ~uvali tijekom sljede}ih pet desetlje}a – vjerojatno je
stil govora propovjednika bio manje blizak, nepoznat iz vlastitih
vjerskih iskustava. Ali, mnoge od njih sasvim je sigurno podsjetio
na Haftara.
Haftara naslovljena “Nahamu nahamu ami”, prema kojoj je i
[abat koji slijedi Ti{a b’Av dobio ime, sadr`i ulomke iz Izaije 40.
Kao prva od sedam “Haftarot utjehe” koje se ~itaju izme|u Ti{a
b’Av i Ro{ Ha{ane, “Nahamu” predstavlja proro~ku viziju te poziva narod Jude da utje{i patni~ki Jeruzalem. Ha{em objavljuje da
}e, nakon {to Jeruzalem otplati svoje grijehe i oporavi se, do}i
povisiti doline, spustiti gore, poravnati neravno i izravnati strmine – provesti potpunu i sveobuhvatnu uspostavu pravde.
Tradicija ove Haftara prihva}a povijesne napetosti i prenosi nam
poruku nepokolebljive ustrajnosti i postojanosti, bez obzira na
sve nevolje. Kada se proro{tva ne ostvare odmah, @idovi ih ne
odbacuju nego razumiju da se vjerojatno odnose na neki budu}i
trenutak te nastavljaju borbu. Sve to kao da je stvoreno za Dan
Martina Luthera Kinga Jr.
Svakoga sije~nja Amerikanci slave Dan Martina Luthera Kinga.
Umjesto proslave sveobuhvatnijeg Dana gra|anskih prava, radije
pri~amo pri~u o junaku koji je utjelovio i vodio borbu za pravdu
i jednakost te za svoje ideale dao i `ivot. King nam je, usprkos
mnogobrojnim zabilje`enim osobnim nedostacima, dao upravo
onakvu pri~u kakva nam je i trebala. Njegova pri~a ne govori
samo Kingovoj bra}i kr{}anima, ona govori i @idovima.
Poziv da i ljudi crne boje budu uklju~eni u ameri~ko dru{tvo,
King je utemeljio na najsvetijim tekstovima: “Deklaracije neovisnosti”, Ustava i Biblije. Time je otvoren dijalog i s drugim
ameri~kim tradicijama, kako kr{}anskim, tako i `idovskim, koje
su dio ovih tekstova. Godine 1963., King je poveo povijesni
Mar{ na Washington i odr`ao govor po kojem ga i pamtimo,
“I Have a Dream”. U njemu se osvrnuo na temeljne dokumente
ameri~ke dr`avnosti te “Proklamaciju o emancipaciji”, a citirao je
i dio teksta proroka Izaije: “Sanjam da }e se jednoga svaka dolina
povisiti, svaka gora i bre`uljak spustiti. [to je neravno, poravnat
}e se, strmine }e postati ravne. Otkrit }e se tada Slava Ha{emova
i svako }e je tijelo vidjeti, jer Ha{emova su usta govorila.”
42
S vremenske udaljenosti od pola stolje}a mo`emo promi{ljati
Kingovo naslje|e i prihva}anje u nacionalni kanon. King je
postao sinonim za ameri~ke vrijednosti; re~enica “Svi su ljudi
stvoreni jednaki”, danas je jednako njegova kao i Jeffersonova.
Poziv “Neka sloboda zvoni” njegova je koliko i Samuela Francisa Smitha, a “Obe}ana zemlja” njegova koliko i Mo{eova. No,
do dana{njeg dana neostvareni ciljevi i dalje predstavljaju neugodan podtekst godi{nje proslave dana ove nacionalne ikone.
Prema istra`ivanjima (Pew Research Center) provedenima 2013.
godine, od Kingovog Mar{a na Washington za slobodu i posao 1963.
godine (kako je glasio puni naziv pohoda), stopa nezaposlenosti
crnih Amerikanaca i dalje je dvostruko vi{a od stope nezaposlenosti
bijelaca. @ene i dalje dobivaju samo 84 centa po dolaru.
Svakodnevno se otvaraju i nove fronte u borbi za gra|anska prava. Za isti zlo~in crnci slu`e 20 posto du`e zatvorske kazne od
bjelaca. U 33 dr`ave SAD-a dr`avne vlasti jo{ uvijek ograni~uju
bra~na prava parova suprotnih spolova. Gotovo 46 godina poslije smrti dr. Kinga, borba za pravdu i jednakost i dalje se nastavlja
ali bez u~inkovitog vodstva. ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
RUAH HADA[A
Za{to se zamarati pripadno{}u `idovstvu?
Caroline Glick, Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e
Ve}ini @idova nedostaje temeljna `idovska pismenost.
Ne mo`ete se odre}i onoga, {to nikada niste imali.
Za{to
bi se ameri~ki @idovi zamarali daljnjom pripadno{}u
`idovstvu? Prema podacima dobivenim anketiranjem ameri~ke
`idovske zajednice (anketu je proveo Pew Research Center), sve
vi{e ameri~kih @idova zaklju~uje da nema razloga da i dalje budu
@idovi.
S izuzetkom ortodoksne `idovske zajednice, brak s pripadnicima drugih naroda sklopilo je 71 % @idova. Trideset i dva posto
@idova ro|enih poslije 1980. godine te 22 % svih @idova, sebe ne
opisuju kao pripadnike `idovske religije. Svoj `idovski identitet
temelje na podrijetlu, etni~koj pripadnosti ili kulturi.
Iako 73 % @idova smatra da je sje}anje na Holokaust temeljni
dio `idovstva, samo 19 % smatra da je pridr`avanje `idovskog
zakona vitalni aspekt `idovskog identiteta. ^etrnaest posto ka`e
da je konzumacija `idovske hrane klju~ni aspekt njihovog `idovskog identiteta. Njih 42 % smatra da je smisao za humor ono {to
@idova ~ini @idovom.
Gabriel Roth, pisac u braku s ne`idovkom, zadovoljan je ovim
statistikama. U kolumni za ~asopis Slate Roth tvrdi da je jedini razlog zbog kojeg se ve}ina kulturolo{kih @idova i dalje dr`i
tradicije osje}aj krivice prema vlastitim roditeljima i prethodnim generacijama @idova. Uvjeren je da je do{ao trenutak da se
nadi|e takav osje}aj krivice budu}i da dr`anje takvih tradicija
“nema intrinzi~ne vrijednosti”. “Od kakve je vrijednosti `idovsko
naslje|e ako postoji samo radi vlastitog samoodr`anja?” podrugljivo se pita Roth.
O~ito, odgovor je da takvo naslje|e nema nikakve vrijednosti.
^initi ne{to za {to osje}a{ da je intrinzi~no besmisleno samo zato
{to su i tvoji preci ~inili to isto, predstavlja ~ist gubitak vremena.
Ako @idovstvo ne mo`e ponuditi ni{ta osim lososa i Seinfelda,
onda uistinu nema razloga da i dalje ostanemo @idovi.
Centra [alem i autor knjige Filozofija `idovskog Petoknji`ja,
koja je objavljena pro{le godine.
Hazoni, koji danas vodi Herzlov institut, nastavlja: “Poku{ali smo
sve osim onog glavnog: @idovi moraju shvatiti da postoji ideja
zbog koje je vrijedno biti @idovom.” Ta ideja nalazi se u Tori,
obja{njava Hazoni u svojoj knjizi.
Roth ka`e: “Ako vjerujete da su `idovske tradicije dio saveza s
Ha{emom, jasno je da `elite da ih i va{a djeca nastave.”
Da, naravno. Ali, ako mislite da se judaizam mo`e sa`eti u tek
nekoliko fraza, onda nemate pojma {to napu{tate! Upravo zato,
u biti, ni{ta ni ne napu{tate. Jer, ne mo`ete napustiti ono {to
nikada niste imali. A ono {to @idovi poput Rotha nikada nisu
imali, jest temeljna `idovska pismenost.
Hazonijeva izvrsna knjiga laganim, pristupa~nim jezikom
obja{njava da su mudrost i filozofiju iznesene u Tori namjerno i planski zatajili antisemitski raspolo`eni filozofi prosvjetiteljstva. Immanuel Kant, Friedrich Hegel i drugi vode}i filozofi
prosvjetiteljstva, strastveno su mrzili @idove. Nastojali su o~istiti
modernu filozofiju od svih utjecaja Tore u nastojanju da izbri{u
@idove i `idovstvo iz povijesti ideja i modernog intelektualnog svijeta. To su postigli time {to su Toru (kao i Novi Zavjet) sveli pod
zajedni~ki naziv Djela otkrivenja. Kao otkriveni tekst (bo`anski
zavjet koji je naredilo bo`anstvo s kojime nitko od nas nije imao
nikakvog izravnog kontakta), Tora je zatim krivo predstavljena kao
djelo koje nema nikakve va`nosti za ljude koji sami nastoje otkriti
{to zna~i `ivjeti dobrim, moralnim `ivotom. Te ideje, kako nam
je re~eno, mo`emo shvatiti samo na temelju djela gr~kih filozofa
koje su, pak, pogre{no prikazali i a autore prozvali ateistima.
Rezultati ankete te stavovi nalik na one koje opisuje Roth ne
iznena|uju ljude koji ve} neko vrijeme prate silaznu putanju
ameri~ke `idovske zajednice.
Hazoni nije samo predo~io filozofski zlo~in {to su ga filozofi
prosvjetiteljstva izvr{ili nad @idovima, on je pokazao i za{to su
ideje iz Biblije i danas duboko relevantne i va`ne za na{e `ivote
te kako se na njima temelji svaka ~ovjekova potraga za oblikom
dobrog i moralnog `ivota.
Tijekom proteklih desetak godina prihva}ene su brojne inicijative u poku{aju zaustavljanja trenda asimilacije i gubitka `idovskog identiteta. Me|u inicijativama vrijedi istaknuti web stranice
poput JDatea koje @idovima-samcima poma`e da prona|u svoju
srodnu du{u te sklope brak, ili program Birthright, zahvaljuju}i
kojemu su deseci tisu}a mladih @idova, koji ne pripadaju niti jednoj `idovskoj zajednici stigli u Izrael. Ovi su programi imali pozitivan utjecaj te su donekle usporili trend. Ali, ~ini se da je udaljavanje neortodoksnih Amerikanaca od judaizma neizbje`no.
[email protected] ideja nalazi se u Tanahu, `idovskoj Bibliji te u rabinskim komentarima Tanaha”, obja{njava Hazoni. “Ako nam je stalo
i ako nastojimo vidjeti ne{to vrijedno u ovim idejama, sve }e drugo sjesti na svoje mjesto, Me|utim, ako izbacimo ve}i dio pri~e,
onda se ono {to je preostalo pretvara u krafnu – vrlo je ukusno
ali u sredi{tu, gdje bi se trebala nalaziti ideja, stoji ogromna rupa.
@idovi su ljudi koji su svijet upoznali s idejom da je svaki pojedinac odgovoran za otkrivanje istine i onoga {to je ispravno te da je
obaveza svakoga istinu i pravdu staviti u prvi plan”.
“Isprobali smo mno{tvo razli~itih ideja i stvorili gomilu izvrsnih programa”, obja{njava politolog Joram Hazoni, utemeljitelj
Upravo je ova ideja oslobodila ~ovje~anstvo. To je biblijska ideja.
Biblija govori o o~ekivanju da }e svako ljudsko bi}e preuzeti
43
RUAH HADA[A
ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
odgovornost za otkrivanje istine i pravde te da }e posvetiti svoj
`ivot pravdi i pravednosti. “^injenica da ve}ina @idova Toru vi{e
ne prou~ava i da je vi{e ne pamte, zna~i da su prestali sudjelovati u povijesnoj `idovskoj drami. Upravo zahvaljuju}i sudjelovanju u toj velikoj drami ljudima je stalo da i njihova djeca dobiju
`idovsku naobrazbu te da sklope `idovski brak. Upravo zato ti
isti ljudi podr`avaju Izrael. Bez te velike drame koju u~imo iz
Tore Izrael postaje bezna~ajan, a brak s pripadnicima drugih vjera i naroda izgledan”, zaklju~uje Hazoni.
Za identitet ortodoksnih @idova Holokaust je manje va`an nego
za identitet konzervativnih ili reformiranih @idova (66 % ortodoksnih naprama 78 % konzervativnih i 77 % reformiranih @idova).
S druge strane, 69 % ortodoksnih @idova smatra je da je za `idovstvo klju~no pripadanje zajednici dok su takvog mi{ljenja samo
40 % konzervativnih i 25 % reformiranih @idova. I, to ima smisla.
Holokaust je tek najrecentniji poku{aj silnika da uni{ti @idove. Tijekom ~etiri tisu}e godina postojanja `idovskog naroda,
svjedo~ili smo desecima takvih poku{aja. @idovska pri~a nije
samo pri~a o nastojanjima drugih da nas uni{te, ~ak ni pri~a o
na{im sposobnostima pre`ivljavanja takvih nastojanja. @idovska
pri~a je pri~a o `ivotima koje smo `ivjeli, kulturi koju smo razvili
te napretku ideje koja nas sve povezuje.
@idovi koji su u~ili Toru znaju da na{a povijest nije po~ela 1933.
godine. Oni znaju da je `idovska pri~a pri~a ljudi koji toliko
~vrsto vjeruju u svoju misiju upoznavanja svijeta s osloba|aju}om
idejom osobne odgovornosti te odabira dobrog na~ina `ivota
umjesto zloga i `ivota umjesto smrti, da su se odbili pod~initi
tla~iteljima.
@idovska drama, kako je pripovijeda Tora, je pripovijest o narodu koji je od samih po~etaka do dana{njeg dana uvijek birao
slobodu ali istovremeno ostajao vjeran svetom obe}anju, pri~a o
drevnom narodu i obe}anoj zemlji.
Kada ste to shvatili, ostati @idovom postaje privilegij, a ne `rtva.
Na`alost, ako to niste shvatili, napu{tanje judaizma nije tragedija
nego prirodni tok stvari. Fascinantno porijeklo gotovo
svakog `idovskog prezimena
Bennett Muraskin, Slate, prevela Dubravka Ple{e
A{kenazi su me|u zadnjima u Europi prihvatili prezimena. Neki
@idovi s njema~kog govornog podru~ja prezimena su prihvatili
ve} u 17. stolje}u, ali ve}ina @idova `ivjela je u isto~noj Europi i
nije prihvatila prezimena sve dok na to nije bila prisiljena. Proces
je zapo~eo u Austro-Ugarskom Carstvu 1787., a zavr{io u Carskoj
Rusiji 1844. godine.
U nastojanju da izgrade moderne dr`ave, vlasti su inzistirale da
@idovi prihvate prezimena kako bi bili podlo`ni porezima, regrutaciji i kako bi se mogli obrazovati. Stolje}ima su vo|e `idovskih
op}ina bili zadu`eni za prikupljanje poreza od `idovske populacije, a u nekim slu~ajevima i za regrutaciju `idovskih novaka. Obrazovanje je oduvijek bilo unutra{nja stvar `idovskih zajednica.
Do tog vremena, `idovska su se imena mijenjala u svakoj generaciji.
Na primjer, ako je Mo{e, sin Mendela (Moj{e ben Mendel), o`enio
Saru, k}er Rebeke (Sara bat Rivka) i imali bi sina kojem bi nadjenuli
ime Samuel ([muel), djetetovo ime bilo bi [muel ben Moj{e. Ako bi
imali k}er i nazvali je Fejgele, dijete bi se zvalo Fejgele bat Sara.
@idovi nisu vjerovali vlastima te su se opirali novim zahtjevima. Iako
su bili prisiljeni uzeti nova prezimena, isprva su se njima koristili
samo u slu`bene svrhe. Me|usobno su i dalje zadr`ali svoja tradicionalna imena. Tijekom vremena, @idovi su prihvatili nova prezimena
koja su bila nu`na kako bi mogli napredovati u dru{tvu izvan `idov44
ske zajednice. Bilo je to vrijeme kada su se {tetli transformirali i kada
je mnogo @idova po~elo odlaziti u gradove.
Najlak{i na~in da @idov preuzme slu`beno prezime bilo je prilagodbom imena kojeg su ve} nosili te je ono tako postajalo trajno.
Time se mo`e objasniti kori{tenje patronimika i matronimika.
PATRONIMICI (sin...)
Na jidi{u ili na njema~kom, rije~ “sin” bila bi ozna~ena nastavkom “son”, “sohn” ili “er.” U ve}ini slavenskih jezika, poput poljskog ili ruskog, nastavak bi bio “wich” ili “witz”.
Na primjer, sin Mendela uzeo je prezime Mendelsohn; sin Abrahama postao je Abramson ili Avromovitch; sin Mena{ea postao
je Manishewitz; sin Itzhaka postao je Itskowitz; sin Berla uzeo je
prezime Berliner; sin Kesla prezivao se Kessler, itd.
MATRONIMICI (k}er …)
U skladu s va`no{}u koju su `idovske `ene imale u poslovnom
`ivotu, neke su obitelji svoja prezimena formirale na temelju
`enskih imena: Chaiken – sin Chaikeh; Edelman – mu` Edel;
Gittelman – mu` Gitl; Glick ili Gluck – moglo bi potjecati od
Glickl, {to je bilo popularno `ensko ime, o ~emu nam svjedo~i
ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
RUAH HADA[A
Karta naseljenosti @idova sredi{nje Europe Richarda Andreea iz 1881. godine.
i djelo Glickl iz Hamelna ~iji memoari, napisani po~etkom
1690-ih, predstavljaju rani primjer knji`evnosti na jidi{u.
IMENA KOJA POTJE^U OD ZANIMANJA
Gold/Goldman/Gulden moglo bi potjecati od imena Golda; Malkov od Malke; Perlman – mu` Perl; Rivken – potje~e od Rivke;
Soronsohn – sin Sare.
Obrtnici/Radnici
TOPONIMI
Sljede}i naj~e{}i izvor `idovskih prezimena vjerojatno su toponimi. Kako bi izmislili prezimena, @idovi su uporabili naziv regije
ili grada u kojem su `ivjeli ili otkuda su im potjecale obitelji.
Stoga se i germansko porijeklo ve}ine isto~noeuropskih @idova
jasno vidi iz njihovih imena.
Na primjer, Asch je akronim gradova Aisenshtadt, Altshul
ili Amshterdam. Druga prezimena bazirana na toponimima
uklju~uju: Auerbach/Orbach; Bacharach; Berger (generi~ko ime
za gra|anina); Berg(man) – s brdovitog mjesta; Bayer – iz Bavarske; Bamberger; Berliner, Berlinsky – iz Berlina; Bloch (stranac);
Brandeis; Breslau; Brodsky; Brody; Danziger; Deutch/Deutscher
– German; Dorf(man) – seljak; Eisenberg; Epstein; Florsheim;
Frankel – iz Frana~ke regije Njema~ke; Frankfurter; Ginsberg;
Gordon – iz Grodna, Litva ili od ruske rije~i gorodin, gra|anin;
Greenberg; Halperin – iz Helbronna u Njema~koj, Hammerstein;
Heller – iz Hallea u Njema~koj; Hollander – ne iz Nizozemske nego
iz grada u Litvi koji su naselili Nizozemci; Horowitz, Hurwich,
Gurevitch – iz Horovica u ^e{koj; Koenigsberg; Krakauer – iz
Krakova, Poljska; Landau; Lipsky – iz Leipziga, Njema~ka; Litwak
– iz Litve; Minsky – iz Minska, Bjelorusija; Mintz – iz Mainza,
Njema~ka; Oppenheimer; Ostreicher – iz Austrije; Pinsky – iz Pinska,
Bjelorusija; Posner – iz Posena, Njema~ka; Prager – iz Praga;
Rappoport – iz Porta, Italija; Rothenberg – iz grada crvene tvr|ave
u Njema~koj; Shapiro – iz Speyera, Njema~ka; Schlesinger – iz
[leske, Njema~ka; Steinberg; Unger – iz Ma|arske; Vilner – iz Vilne,
Poljska/Litva; Wallach – iz Blocha, potje~e od poljske rije~i za stranca;
Warshauer/Warshavsky – iz Var{ave; Wiener – iz Be~a; Weinberg.
Ackerman – ora~; Baker/Boker – pekar; Fleisher/Fleishman/Katzoff/Metger – mesar; Cooperman – kotlar; Drucker – tiskar; Einstein – zidar; Farber – bojadisar; Feinstein – zlatar; Fisher – ribar; Forman – voza~; Garber/Gerber – ko`ar; Glazer/Glass/Sklar
– staklar; Goldstein – zlatar; Graber – graver; Kastner – stolar;
Kunstler – umjetnik; Kramer – trgovac; Miller – mlinar; Plotnick
– stolar; Sandler/Shuster – postolar; Schmidt/Kovalsky – kova~;
Shnitzer – rezbar; Silverstein – zlatar; Spielman – svira~ (glazbenik); Stein/Steiner/Stone – zlatar; Wasserman – vodono{a.
Trgovci
Garfinkel/Garfunkel – trgovac dijamantima; Holzman/Holtz/
Waldman – trgovac drvom; Kaufman – trgovac; Rokeach – trgovac
za~inima; Salzman – trgovac solju; Seid/Seidman – trgovac svilom;
Tabachnik – trgovac burmutom; Tuchman – trgovac tkaninom;
Wachsman – trgovac voskom; Wechsler/Halphan – mjenja~ novca;
Wollman – trgovac vunom; Zucker/Zuckerman – trgovac {e}erom.
Zanimanja koja su povezana s krojenjem i {ivanjem
Kravitz/Portnoy/Schneider/Snyder – kroja~; Nadelman/Nudelman – tako|er kroja~, prezime potje~e od rije~i za iglu; Sher/
Sherman – tako|er kroja~, prezime potje~e od rije~i za {kare;
Presser/Pressman – gla~alac; Futterman/Kirshner/Kushner/Peltz –
krznar; Weber – tkalac.
Lije~ni{tvo
Aptheker – ljekarnik; Feldsher – kirurg; Bader/Teller – brija~.
45
RUAH HADA[A
ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
Trgovina alkoholom
Bronfman/Brand/Brandler/Brenner – destiler; Braverman/Meltzer
– pivar; Kabakoff/Krieger/Vigoda – gostioni~ar; Geffen – trgovac
vinom; Wine/Weinglass – trgovac vinom; Weiner – trgovac vinom.
Religiozna/Op}inska prezimena
Altshul/Althshuler – povezano sa starom sinagogom u Pragu; Cantor/
Kazan/Singer/Spivack – kantor u sinagogi; Feder/Federman/Schreiber
– pisar; Haver – od haver (sudski slu`benik); Klausner – rabin male
kongregacije; Klopman – osoba koja ljude poziva na jutarnju molitvu kucanjem o prozorske grilje; Lehrer/Malamud/Malmud – u~itelj;
Rabin – rabin (Rabinowitz – sin rabina); London – u~enjak, od hebrejskog lamden; Reznick – ritualni kolja~; Richter – sudac; Sandek
– kum; Schechter/Schachter/Shuchter – ritualni kolja~ iz hebrejskog
{ohet; Shofer/Sofer/Schaeffer – pisar; Shulman/Skolnick – pomo}nik
u sinagogi; Spector – {kolski nadglednik.
OSOBNE KARAKTERISTIKE
Alter/Alterman – star; Dreyfus – s tri noge, pretpostavlja se da se
odnosilo na osobu koja je hodala pomo}u {tapa; Erlich – iskren;
Frum – pobo`an; Gottleib – bogoljuban, pretpostavlja se da se
odnosilo na osobu koja je bila vrlo pobo`na; Geller/Gelber –
`ut, pretpostavlja se da se odnosilo na osobu plave kose; Gross/
Grossman – velik; Gruber – grub ili vulgaran; Feifer/Pfeifer – zvi`da~;
Fried/Friedman – sretan; Hoch/Hochman/Langer/Langerman
– visok; Klein/Kleinman – malen; Koenig – kralj, pretpostavlja se
da se odnosilo na osobu koja je izabrana za “purimskog kralja,”
u stvarnosti, puka sirotinja; Krauss – rudlav; Kurtz/Kurtzman –
kratak, nizak; Reich/Reichman – bogat; Reisser – div; Roth/
Rothman – ri|okos; Roth/Rothbard – ri|obradi; Shein/Schoen/
Schoenman – lijep, zgodan; Schwartz/Shwartzman/Charney –
crnokos ili tamnoga tena; Scharf/Scharfman – mudar, bistar; Stark
– jak, sna`an; Springer – `ivahan iz jidi{a – springen – skakati.
HEBREJSKI AKRONIMI
Baron – bar aron (sin Aarona); Beck – bene kedo{im (potomak
mu~enika); Getz – gabbai cedek (pravedan poslu`itelj sinagoge);
Katz – kohen cedek (pravedan sve}enik); Metz – moreh cedek
(u~itelj pravednosti); Sachs, Saks – zera kode{ {emo (njegovo
ime potje~e od mu~enika); Segal – se gan levia (Levit drugoga
reda).
DRUGA IMENA KOJA POTJE^U IZ HEBREJSKOG ILI JIDI[A
Lieb – zna~i “lav” na jidi{u. U korijenu je mnogih a{kenaskih
prezimena, uklju~uju}i Liebowitz, Lefkowitz, Lebush i Leon. To
je prijevod hebrejske rije~i “arije” (lav) na jidi{. Lav je simbol
plemena Jude.
Hirsch – zna~i “jelen” na jidi{u. U korijenu je mnogih a{kenaskih
prezimena, uklju~uju}i Hirschfeld, Hirschbein/Hershkowitz (sin
Hirscha), Hertz/Herzl, Cerf, Hart i Hartman. To je prijevod hebrejske rije~i “cvi”, gazela. Gazela je simbol plemena Naftalija.
Taub – zna~i “grlica” na jidi{u. U korijenu je a{kenaskog prezimena Tauber. Simbol grlice povezan je s prorokom Jonom.
Wolf je u korijenu a{kenaskih prezimena Wolfson, Wouk i Volkovich.
Vuk je simbol plemena Benjamina.
Eckstein – jidi{ naziv za ugaoni kamena, potje~e iz Psalma
118:22.
Good(man) – prijevod hebrejske rije~i “tuvija” dobar na jidi{.
UVREDLJIVA IMENA
Margolin – na hebrejskom “biser”.
Obi~no su nadijevana @idovima koji su ih se nastojali rije{it {to
je br`e bilo mogu}e. Ipak, neka su se zadr`ala:
IZMI[LJENA IMENA
Billig – {krt, jeftin; Gans – guska; Indyk – guska; Grob – grub/
sirov; Kalb – krava.
@IVOTINJSKA IMENA
Baer/Berman/Beerman/Berkowitz/Beronson – medvjed; Adler –
orao (mo`da potje~e iz Psalma 103:5); Einhorn – jednorog; Falk/
Sokol/Sokolovksy – sokol; Fink – zeba; Fuchs/Liss – lisica; Gelfand/
Helfand – deva (doslovno zna~i slon, ali koristilo se i za devu); Hecht
– {tuka; Hirschhorn – jelenji rogovi; Karp – {aran; Loeb – lav; Ochs –
vol Strauss – noj (ili buket cvije}a); Wachtel – prepelica.
HEBREJSKA IMENA
Neki @idovi zadr`ali su ili prihvatili tradicionalna `idovska imena iz Tore ili Talmuda. Naj~e{}i su Cohen (Cohn, Kohn, Kahan,
Kahn, Kaplan) i Levi (Levy, Levine, Levinsky, Levitan, Levenson,
46
Levitt, Lewin, Lewinsky, Lewinson). Druga uklju~uju: Aaron
– Aronson, Aronoff; Asher; Benjamin; David – Davis, Davies;
Ephraim – Fishl; Emanuel – Mendel; Isaac – Isaacs, Isaacson/
Eisner; Jacob – Jacobs, Jacobson, Jacoby; Judah – Idelsohn, Udell,
Yudelson; Mayer/Meyer; Menachem – Mann, Mendel; Reuben –
Rubin; Samuel – Samuels, Zangwill; Simon – Schimmel;
Solomon – Zalman.
Neki @idovi Austro-Ugarske Monarhije izabrali su prezimena povezana s prirodom ili ljepotom, kao {to su: Applebaum – stablo
jabuke; Birnbaum – stablo kru{ke; Kestenbaum – stablo kestena; Kirshenbaum – stablo tre{nje; Mandelbaum – stablo badema; Nussbaum – stablo oraha; Tannenbaum – jelka; Teitelbaum
– palma.
Druga imena imala su ove korijene: Blumen (cvijet), Fein (fin,
lijep), Gold, Green, Lowen (lav), Rosen (ru`a), Schoen/Schein
(lijep, zgodan), Berg (brdo ili planina), Thal (dolina), Bloom
(cvijet), Zweig (vijenac), Blatt (list), Vald ili Wald ({uma), Feld
(polje).
@idovska prezimena iz ne`idovskih jezika: Sender/Saunders –
od Alexander; Kagan – potomak Hazara; Kelman/Kalman – od
gr~kog imena Kalonymous, gr~kog prijevoda hebrejskog {em tov
(dobro ime); Marcus/Marx – iz latinskog, odnosi se na poganskog boga Marsa. ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
RUAH HADA[A
Vje{tice u Zagrebu
Ivan Brn~i}, Zagreb on line
U Zagrebu je, po spisima, poznato da je na Gri~u bilo 326
uhva}enih i pritvorenih vje{tica, a od toga ih je 106 optu`eno.
“Vje{tice” su nakon uhi}enja dr`ali zatvorenima i mu~ili u kuli
Kamenitih vrata, zbog ~ega je i danas vidljiv buzdovan na vrhu
koji “tjera” vje{tice, kako ne bi pomogle prijateljici da pobjegne.
Oni koji su bili optu`eni na smrt, bili su odvedeni na Tu{kanac
(tam’ di je danas kino), gdje su se izvr{avale smrtne kazne. Tada
su taj dio grada Zagrep~ani zvali Zvedi{}e. Na crkvenom Kaptolu
je bilo 26 pritvorenih, a od toga 12 optu`enih. Smrtne kazne
su se provodile kraj bedema, koji je tada okru`ivao katedralu
(negdje gdje je danas kip Bla`ene Djevice Marije).
Javno spaljivanje vje{tica.
Za ovotjedno dru`enje pripremil sam jednu temu, za koju se
nadam da }e vam bit zanimljiva. Tema je – vje{tice u Zagrebu.
Svi znamo tko su vje{tice, ali znate li ne{to o vje{ticama u svijetu
tijekom srednjeg vijeka? A o “na{im” vje{ticama iz Zagreba, u to
doba?
Poznato je da su u svijetu prva su|enja vje{ticama zapo~ela jo{ u
13 st., dok je prva vje{tica osu|ena u Zagrebu 1360. Tada vje{tice,
iako osu|ene za vje{ti~arenje, nisu za kaznu bile ni mu~ene, ni
spaljivane na loma~i.
Tek u 15. st., kada je 5. prosinca 1484. papa Inocent VIII (ime
Innocent zna~i nevin, a usput da spomenem – imao je {esnaestero djece s razli~itim `enama), izdal bulu Summis desiderantes affectibus, kojom se dozvoljavao progon vje{tica, po~inju
stravi~ni progoni i mu~enja. Bula je kasnije tiskana u najzloglasnijoj knjizi u povijesti ~ovje~anstva Malleus Maleficarum, ~iji su
autori Heinrich Institorisa i Jakob Springer. Knjiga ima vi{e od
800 stranica, i u detalje opisuje razne na~ine mu~enja. Prvi put je
tiskana 1487. godine i nazvana je “Ud`benik” ili “Biblija” protiv
vje{tica. Iako prepuna mu~enja i ostalih strahota, prodana je u
velikom broju primjeraka, pa tako danas ima gotovo sto izdanja.
Odluka crkvene sinode (sinoda – sabor Crkve koji donosi odluku o va`nim crkvenim pitanjima), od 1. kolovoza 1611. godine o
obveznom propovijedanju protiv ~arobnja{tva i vje{tica, koju je
Hrvatski sabor 25. listopada iste godine potvrdil (potvrda znana
kao “Arti-kulu{”), daje podr{ku progonu i mu~enju vje{tica na
na{im prostorima. Rezultat te odluke je jo{ ve}i broj mu~enih i
pogubljenih kao vje{tica, ve}inom `ena. Kroz povijest, poznati
su i slu~ajevi mu{karaca koji su do`ivjeli istu sudbinu.
Postojale su dve smrtne kazne: lak{a i te`a. “Lak{a” kazna je bila
odrubljivanje glave, dok je “te`a” bila `ivo spaljivanje. Postoje, ali
su iznimno rijetki, slu~ajevi da optu`eni izbjegne smrtnu kaznu.
Da bi vje{tica bila oslobo|ena kazne za nju je morala jam~iti jako
ugledna, va`na i utjecajna osoba. Postoji tako legenda o jednoj
“zagreba~koj vje{tici”, koja je oslobo|ena kazne jer se krvnik zaljubil u nju, te je kao va`na osoba jam~io `enidbom, na {to je ona
pristala, te je tako bila i oslobo|ena.
U Hrvatskoj se ovom temom prvo bavio Ivan Tkal~i}, koji je 1892.
godine napisao knjigu Izprave o progonu vje{ticah u Hrvatskoj
u kojoj opisuje 28 procesa. Njegov rad su kasnije nadopunjavali
E. Laszowski, V. Ku~ini}, R. Horvat, V. Bayer i drugi.
Pitanje je, do kada bi progon vje{tica trajao da Marija Terezija
nije 26.o`ujka 1756. godine izdala naredbu da se prije izricanja
presude moraju svi dokazi dati njoj na uvid, pa }e ona odlu~iti o
sudbini optu`ene. Tako je “Kri`eva~ka vje{tica” Magdalena Logomer, “zaslu`na” {to je u Hrvatskoj prekinut lov na vje{tice. Ona
je kao optu`ena da je vje{tica, na zahtjev Marije Terezije, dovedena u Be~ gdje je kraljica htjela vidjeti njezin slu~aj. Kraljica je
poni{tila optu`bu i oslobodila Magdalenu. Hrvatsko pravosu|e
odlustalo je tada od daljnjih progona jer su komunikacija s kraljevskim dvorom i transport optu`enih previ{e ko{tali. Iako se
slu`beno odustalo od progona, bilo je i kasnijih slu~ajeva gdje je
obi~an puk sam “sudil” i spaljival vje{tice.
Na{a najpoznatija vje{tica je Barica Cindek u koju se zagledao pohotljivi i nezaja`ljivi gradski notar Lacko Sale. Smrtno uvrije|en
{to se njemu, uglednom gra|aninu i mo}niku, obi~na piljarica
usu|uje dati ko{aru, spletkama posti`e da se Baricu optu`i da
je vje{tica. Njen je slu~aj opisala M. J. Zagorka u svom ciklusu
romana Gri~ka vje{tica, prou~avaju}i taj slu~aj kak bi ga {to vjerodostojnije prijenjela u svoj roman. U Zagorkinom ciklusu je i
knjiga pod naslovom Malleus Maleficarum (nazvana po najzloglasnijoj knjizi koju sam gore spomenul), u kojoj opisuje njeno
mu~enje. Barica je spaljena na Zvedi{}u 4. rujna 1743. godine. 47
RUAH HADA[A
ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
Mali Joe i mali Alen:
dva vi|enja istoga
Julija Ko{
povrije|ena strana ne postoji, pa, ka`e, nema ni crimena.
I ~ovjek se po~inje pitati je li tome Joeu netko stvarno rano u
`ivotu ulio u glavu da je poziv na usta{ki pozdrav O. K., ili se
ipak samo pravi naivan?! I zapravo, zar nikome od onih znamenitih ljudi kojima je toliko `ao malog Joea i (ne)slavnog zavr{etka
njegove karijere nije palo na pamet da malo, samo malo javno
po`ali i (ipak postoje}u) povrije|enu stranu: mnoge koji su smrtno stradali pod tim «starim hrvatskim pozdravom» – etni~ki zauvijek o~i{}ene Srbe, @idove i Rome, i njihove o`alo{}ene bli`nje.
Ne tako davno imali smo priliku do`ivjeti da hrvatski nogometa{,
ponesen patriotskim zanosom, urla i uz pomo} razglasa uzastopnim vi{ekratnim povikom «Za dom...», di`e ~itav `arko osvijetljeni stadion pun ljudi, koji mu urlaju}i uzastopno odgovaraju:
«Spremni!». Nisam neki ljubitelj nogometa, ne pratim sportska
doga|anja, pa sam lako ustanovila da se ovaj slu~aj nije uspio
probiti dalje od sportske rubrike u informativnim emisijama –
nipo{to do panela na kojima bi se povela rije~ me|u stru~njacima
o tome zastra{uju}em incidentu. Uglavnom su svi intervjuirani
(u sportskim dijelovima programa), tijekom tjedana i tjedana do
kona~ne odluke me|unarodnog sportskog suda u [vicarskoj,
iskazivali su}ut prema tome nogometa{u koji je, eto, pripadnik
iseljeni{tva, dolazi iz Australije, a tamo je, navodno, normalno
kliktati usta{ki pozdrav... Me|utim, uvjerena sam da u toj zemlji,
pripadnici savezni~ke koalicije iz Drugoga svjetskog rata, osim na
privatnim domjencima pod Poglavnikovim portretom, nije dozvoljeno fa{isti~ko divljanje. Niti bi tamo nai{lo na toliko odu{evljenih
grla. A svakako bi nai{lo na policijsku, pa zatim reakciju javnog
tu`itelja i suda. Javnost bi se zgrozila.
Bilo je ovo kao kada bi, primjerice, netko u Berlinu na stadionu
podizao masu urlikom: Sieg..., a masa bi mu jednako urlaju}i
odgovarala: Heil!!! Nezamislivo! Tu bi odmah dojurila policija i
uklju~ili se ostali mehanizmi demokratskog dru{tva. Sudovi bi
primijenili zakone koji na vi{egodi{nje zatvorske kazne osu|uju
pozivanje na nacizam. U Hrvatskoj nije tako bilo. Ali, za~udo,
na ~u|enje mnogih u Hrvatskoj, u [vicarskoj je bilo ipak malo
druk~ije... Tamo su opet ti mo}ni @idovi, koji vrte svijetom, i
njihovi prijatelji, kojih je nekim ~udom vrlo mnogo u demokratskome svijetu, ishodili da na{ mladi} Joe ne mo`e svoju malu
predstavu u~initi ba{ posve neka`njeno. Udarilo ga po d`epu, ali
to mu i nije neki problem, ima on pun d`ep..., nego udarilo ga
po ponosu, po kruni karijere pred umirovljenje, po moma~kom
zanosu toga znalca povijesti. Jer, poru~io nam je taj povjesni~ardiletant da si malo pro~itamo povijest, smatra da nam nedostaje znanja o starim hrvatskim pozdravima... A njegov odvjetnik, tako|er dobar znalac hrvatske povijesti, smatra da ovdje
48
Ali, manimo nesretnog malog Joea. Tu se ovih dana dogodio i sretni mali Alen (@uni}), nadobudni mladi arhitekt, nositelj kojekakvih
nagrada i pohvala – svaka mu ~ast, blago majci koja ga je rodila –
koji se sjetio javno na vi{e mjesta predstaviti svoju «viziju @idovskog
kulturno-dru{tvenog centra koji bi mogao niknuti na praznoj livadi
izme|u MSU i Centra Bundek», kako pi{e Globus od 28. velja~e
2014., a ve} je prije toga s time istr~ao na teren i na prezentaciji u
Hrvatsko-izraelskom dru{tvu. Dodu{e, tada nije ni guknuo o samoj
sinagogi, koja bi se trebala na}i na 14. katu (?!?!) nebodera, jer bi ga
dvije tada nazo~ne stru~njakinje za `idovstvo upozorile ne samo na
neprimjerenu lokaciju za takvu namjenu (kao {to su tada u~inile),
ve} bi mu, malenome, u dvije-tri rije~i prikazale i za{to sinagoga NE
mo`e biti na bilo kakvom toliko visokom katu... Prije ne{to godina,
drugi ugledni arhitekt je htio zagreba~ku novu sinagogu na starom
mjestu zatvoriti u podzemlje, ovaj mladac sada ho}e natjerati starce
i sve ostale da se [abatom penju na 14. kat?! Da, umiljati de~ko,
netko tko je to trebao u~initi propustio ti je re}i da se, prije nego
se baci{ na taj o~ito lukrativni projekt, raspita{ kako tijekom tjedna
i [abata `ivi `idovski vjernik, jer valjda se taj, a ne tvoji mentori, prijatelji i rodbina, treba [abatom uspinjati stubi{tem, kora~ati, penjati
se, stenjati, kona~no i puzati – nose}i suhu hranu i bo~icu s ~ajem
– da bi dosegnuo sinagogu na 14. katu. Pa, za{to ne: u zatvorenom
prostoru `idovski vjernik se smije [abatom od napora i oznojiti. Tek
jedno ne smije: pozivati dizalo. Dakako, postoje {abatna dizala, ali
to je slu~aj kada se visoki katovi ne mogu izbje}i (hoteli i sli~no), a
ne iz bijesa, jer jednostavno nije prakti~no, a mo`e i nestati struje,
pokvariti se ure|aj, itd. O sigurnosno o~ajno lo{oj procjeni za stakleni neboder sa sinagogom pri vrhu, nakon 11. rujna, nema smisla
ni govoriti.
Tako, neki bi nas ponovo izgazili i pokopali, drugi bi nas pod plemenitim geslom navodne pomirbe me|u @idovima htio spakirati
u oblake... a mnogi im aplaudiraju, na`alost mnogi me|u odgovornim ~lanovima dru{tva i medija. Tako smo od dva novokomponirana doma}a mladi}a i njihovih po{tovatelja dobili ponovnu
poduku o uvijek istome: gdje nam je mjesto. Kada do|e do doba
za povike Za dom spremni, mjesto nam je u krematoriju, a kada
nije vrijeme za to, trebamo poslu`iti tek kao sredstvo za dokazivanje upitne genijalnosti kojekakvih nepotrebno samouvjerenih
maminih maza. VIJESTI IZ ZAJEDNICE / ‫ חדשות מהקהילה‬/ HADA[OT MEHAKEHILA
RUAH HADA[A
[kola pala~a
Maya Cime{a Samokovlija
Nova zgrada {kole na Katarininom trgu
Na Gornjem gradu, povijesnom srcu Zagreba i jednom od
zagreba~kih najromanti~nijih kvartova koji nas jednim pogledom na stare lampe i bajkovite ulice vra}a u Zagreb kakav je bio
nekad, smjestila se prekrasna pala~a Kulmer.
Sagradjena 1776. godine, tijekom svog dugog `ivota promijenila je mno{tvo stanara te je kao jedna od zagreba~kih najljep{ih
pala~a progla{ena spomenikom kulture. Dugo je njezin prostor
slu`io kao muzejski prostor razli~itim umjetni~kim kolekcijama.
Njezine zidove krasila su neka od najve}ih umjetni~kih djela Jugoslavije, Hrvatske i svijeta.
Imamo vam ~ast najaviti da }e od 8. 9. 2014. (to~no 11 godina od otvaranja na{e {kole) pala~u Kulmer krasiti lica na{ih
najdra`ih u~enika. Njezin interijer vi{e ne}e ~initi muzejski
eksponati ve} malene glavice na{ih u~enika koje }e u tom
prekrasnom prostoru dobiti priliku oblikovati svoj `ivot u smijeru
koji im se najvi{e svi|a. Mo`da ba{ zbog ~arobne atmosfere koja vlada
Gornjim gradom i duhom svih umjetnina koje su kroz prostor
pala~e Kulmer procirkulirale, netko od na{ih u~enika postane novi
Chagall. Ovim putem zahvaljujemo svima koji su bili uklju~eni u
projekt preseljenja i ure|enja {kole. Vjerujemo da }e nova {kola
biti savr{eni dom za kojim ve} jedanaest godina tragamo. IN MEMORIAM / ‫לעילוי נשמת‬
Slavni dirigent Lorin Maazel
umro je u dobi od 84 godine
AP, prevela Dubravka Ple{e
Osim dirigiranja, Maazel je bio i kompozitor opere “1984”
temeljene na romanu Georgea Orwella.
CASTLETON, Virginia — Dirigent i skladatelj Lorin Maazel umro
je u svom domu u Virginiji u dobi od 84 godine, tijekom priprema za godi{nji festival Castleton Festival.
Maazel je umro zbog komplikacija koje su uslijedile nakon uplae
plu}a.
Skladatelj Lorin Maazel.
Tijekom karijere bio je umjetni~ki direktor Deutsche Oper Berlin, glavni direktor Be~ke dr`avne opere te glazbeni direktor berlinske Radio Symphony, Simfonijskog Orkestra bavarskog radija,
Pitsbur{ke simfonije, Klivlendskog orkestra, Minhenske filharmonije i Njujor{ke filharmonije. Osim toga, Maazel se bavio i
skladanjem. Njegova prva opera nazvana “1984” temeljena je na
romanu Georgea Orwella. 49
RUAH HADA[A
IN MEMORIAM / ‫לעילוי נשמת‬
Umrla je Nadine Gordimer, `idovska
spisateljica i dobitnica Nobelove nagrade
AP, prevela Dubravka Ple{e
Dugogodi{nji prijatelj spisateljice, Nelson Mandela, mnogo je nau~io od Gordimer
o liberalnim razmi{ljanjima ju`noafri~kih bijelaca.
o stavovima bijelih liberala.”
Vladaju}i Afri~ki nacionalni kongres istaknuo je da je Gordimer
bila ~lanica stranke u vrijeme kada je ta organizacija bila zabranjena te da je “zemlja izgubila knji`evnog gorostasa ~ije je `ivotno djelo bilo neprekidna bitka za humanost i na{e zrcalo.”
Pisanje kao bolest
Za Gordimer, pisanje je bilo bolest.
“Pisanje je uistinu neka vrsta bolesti jer zahtijeva samovanje i introspekciju”, jednom je prigodom rekla Gordimer. Osim toga,
spomenula je i da nije sama istina za sebe ljepota nego glad za
istinom. Ta ju je glad obuzela jo{ u djetinjstvu koje je, kao dijete iz
bogate obitelji u rasno segregiranoj ~etvrti, provela u knji`nicama.
Nadine Gordimer.
JOHANNESBURG, Ju`na Afrika — Ju`noafri~ka dobitnica
Nobelove nagrade za knji`evnost i dugogodi{nji borac protiv
aparthejda, Nadine Gordimer, koja je – zahvaljuju}i svojim
jedinstvenim uvidima u socijalnu agoniju Ju`noafri~ke Republike
– postala pojam, umrla je u dobi od 90. godina. Prema rije~ima
obitelji, spisateljica je umrla mirno, u snu, u svom domu u
Johannesburgu.
U svojih 15 romana, u mnogobrojinim kratkim pri~ama, esejima i drugima radovima objavljenim na 40 jezika diljem svijeta,
Gordimer je detaljno ra{~lanila vladavinu bjela~ke manjine u sustavu aparthejda te posljedice takvog sustava nakon prihva}anja
demokracije 1994. godine. Reputacija Nadine Gordimer temelji
se na nizu romana me|u kojima svakako treba spomenuti
A Guest of Honour, The Conservationist, Burger’s Daughter,
July’s People i A Sport of Nature koji je Nobelov komitet opisao
kao “veli~anstveno epsko djelo”.
Na vijest o njezinoj smrti, odmah je reagirala Fondacija Nelsona
Mandele, koja se bavi o~uvanjem naslje|a ju`noafri~kog borca
za mir te prvog demokratski izabranog ju`noafri~kog predsjednika. Fondacija je prikazala Gordimer kao “veliku spisateljicu,
patriotkinju i glas jednakosti i demokracije”.
Mandelu i Gordimerovu povezivalo je dugogodi{nje prijateljstvo
koje je zapo~elo kada je Mandela bio tek mladi aktivist te se nastavilo i nakon {to je 1990. pu{ten iz zatvora. O vremenu provedenom u zatvoru, Mandela pi{e u svojoj autobiografiji: “Pro~itao
sam sve nezabranjene romane Nadine Gordimer i nau~io mnogo
50
“Tek sam mnogo godina kasnije shvatila: da sam bila crno dijete
vjerojatno nikada ne bih postala spisateljica jer knji`nica koju
sam posje}ivala nije bila otvorena za crnu djecu”, rekla je prigodom prihva}anja Nobelove nagrade.
K}er urara iz Litve i majke Engleskinje, ro|ena je 20. studenog 1923.
Gordimer je odrasla u dobrostoje}em susjedstvu rudarskog grada
Springsa, isto~no od Johannesburga. Majka Nadine Gordimer bila
je uvjerena da njezina k}er ima slabo srce te ju ~esto nije pu{tala
u {kolu. Kako je imala mnogo vremena na raspolaganju, Nadina
Gordimer je po~ela pisati ve} u dobi od 9 godina. Svoju prvu pri~i
“Come Again Tomorrow” (“Vrati se sutra”) objavila je u dje~joj rubrici jednog johannesbur{kog ~asopisa u dobi od 14 godina.
S borbom za oslobo|enje suo~ila se kada je njezina najbolja prijateljica Bettie du Toit uhi}ena zbog sudjelovanja u antiaparthejdu 1960.
godine. Gordimer je po~ela pisati o segregiranom dru{tvu, borbi za
slobodu, zabranjenim prijateljstvima i ilegalnim mre`ama.
“Do`ivjeti kraj vladavine aparthejda i odigrati makar i si}u{nu ulogu u njegovom uni{tenju bilo je fantasti~no i prekrasno”, rekla
je Gordimer nakon zavr{etka vladavine aparthejda 1994. godine.
Tijekom poslijednjih nekoliko godina izbjegavala je javna pojavljivanja te je svoje slo`ene stavove o mladoj demokraciji svoje
zemlje radije zapisivala nego o njima govorila.
U jednom je intervjuu istaknula da u novoj Ju`noj Africi “postoje stvari
koje su za~u|uju}e dobre i stvari koje su jako, jako zabrinjavaju}e”.
Ju`noafri~ka `idovska organizacija odala je po~ast ovoj k}eri
`idovskih useljenika te je opisala kao “hrabru, principijelnu
`enu koja je svoje zapanjuju}e knji`evne talente koristila kako bi
govorila u korist potla~enih”. IN MEMORIAM / ‫לעילוי נשמת‬
RUAH HADA[A
51
RUAH HADA[A
52
RUAH HADA[A
PROGRAM ZA BLAGDANE
Program za blagdane, godina 5775.
Rabin dr. sc. Kotel Dadon
Ro{ Ha{ana
[abat [uva – 3. ti{re 5775/ 27. rujna 2014.
Erev Ro{ Ha{ana – 29. elula 5774/ 24. rujna 2014.
09.00 – [ahrit
18.30 – Minha
19.26 – Arvit i Havdala
18.35 – Paljenje svije}a za Ro{ Ha{anu
18.45 – Minha
19.00 – Ve~ernja molitva za Ro{ Ha{anu
Nakon molitve imat }emo blagdansku proslavu i
kidu{ u sinagogi.
Com Gedalija – (Gedalijin post):
nedjelja 4. ti{re. 5775/ 28. rujna 2014.
Prvi dan Ro{ Ha{ane – ~etvrtak 1. ti{re 5775/ 25. rujna 2014.
9.00 – [ahrit, Molitva za Ro{ Ha{anu i ~itanje Tore i {ofar.
Nakon molitve imat }emo kidu{.
18.00 – Minha za Ro{ Ha{anu
18.30 – Ta{lih
19.00 – Arvit za Ro{ Ha{anu
Kasnije }emo paliti svije}e za Ro{ Ha{anu svije}om
koju smo upalili u nedjelju nave~er.
Nakon molitve imat }emo kidu{ i proslavu za Ro{
Ha{anu.
Drugi dan Ro{ Ha{ane – petak 2. ti{re 5775/ 26. rujna 2014.
9.00 – [ahrit. Molitva za Ro{ Ha{anu, ~itanje Tore i {ofar.
Nakon molitve kidu{.
18.28 – Paljenje svije}a za {abat
18.30 – Minha za Ro{ Ha{anu
19.44 – Arvit za {abat
Post po~inje ujutro i traje do 19.45.
Jom Kipur
Erev Jom Kipur – petak 9. ti{re 5775/ 3. listopada 2014.
18.14 – Paljenje svije}a
18.15 – Minha
18.30 – Kol Nidre i Arvit
Jom Kipur – [abat 10. ti{re 5775/ 4. listopada 2014.
9.00 – [ahrit za Jom Kipur
11.00 – Mazkir
Musaf
16.30 – Minha
Nejila
Arvit
19.13 – Havdala mocae Jom Kipur
Blagoslov Mjeseca
Post }emo prekinuti zajedno, uz kola~e i
tople napitke.
1
RUAH HADA[A
PROGRAM ZA BLAGDANE
Sukot
[mini aceret – ~etvrtak 22. ti{re 5775./16. listopada 2014.
Erev Sukot – srijeda, 14. ti{re 5775/8. listopada 2014.
9.00 – [ahrit
10.30 – Mazkir
Nakon molitve kidu{ u suki.
18.05 – paljenje svije}a za Sukot
18.15 – Minha
18.30 – Arvit za Sukot
Nakon molitve kidu{ u suki.
Sukot – prvi dan – ~etvrtak 15. ti{re 5775/9. listopada 2014.
9.00 – [ahrit
Hakafot s Arbaat haminim (etrog, lulav...)
Nakon molitve kidu{ u suki.
18.15 – Minha
18.30 – Arvit za Sukot
Nakon molitve kidu{ u suki i paljenje svije}a za
drugi dan Sukota.
Sukot – drugi dan – petak 16. ti{re 5775/10. listopada 2014.
9.00 – [ahrit
Hakafot s Arbaat haminim (etrog, lulav...)
Nakon molitve kidu{ u suki.
18.01 – Paljenje svije}a za {abat
18.15 – Minha
18.30 – Kabalat [abat i arvit za {abat hol hamoed
Nakon molitve kidu{ u suki.
[abat Hol HaMoed Sukot –
subota 17. ti{re 5775/ 11. listopada 2014.
9.00 – [ahrit
Nakon molitve kidu{ u suki.
18.00 – Minha
19.00 – Arvit za Mocae [abat
Hol hamoed Sukot –
od subota 17. ti{rea 5775/ 11. listopada 2014. –
do srijeda 21. ti{rea 5775/15. listopada 2014.
[mini aceret
Ho{aana raba i Erev [mini aceret –
srijeda 21. ti{rea 5775/15. listopada 2014.
17.52 – Paljenje svije}a za [mini aceret
18.00 – Minha
18.15 – Arvit za [mini aceret
Nakon molitve kidu{ u suki.
2
Simhat Tora
Erev Simhat Tora – ~etvrtak 22. ti{re 5775/16. listopada 2014.
17.50 – Paljenje svije}a za Simhat Tora
18.00 – Minha
Arvit za Simhat Tora
Nakon molitve kidu{ i Hakafot.
Simhat Tora – petak 23. ti{re 5775/ 17. listopada 2014.
9.00 – [ahrit
Nakon molitve Hakafot i kidu{.
17.49 – Paljenje svije}a za [abat
18.00 – Minha
18.15 – Arvit za [abat
[abat Bere{it – [abat 24. ti{re 5775/ 18. listopada 2014.
9.00 – [ahrit
17.45 – Minha
18.47 – Arvit za Mocae [abat
[ana tova, Hag Sameah i Gmar hatima tova!
i tizku le{anim rabot neimot vetovot!
Va{ rabin
dr. sc. Kotel DaDon 
Download

Ruah Hadaša br. 27, rujan 2014.