Priče iz ranog islama (Zlatna djela muslimana)
Stories from early Islam (Golden Deeds of Muslims)
Bosanski prijevod
Bosnian translation
Rašid Ahmad Čaudhry
Pregled teksta / Text review:
Wasim Ahmad
Prvo izdanje / First edition
November 2012
© ISLAM INTERNATIONAL PUBLICATION LIMITED
Izdavač / Published by:
Verlag der Islam
Genfer str. 11, 60437 Frankfurt am Main, Germany
ISBN: 978-3-932244-93-3
Ovu knjigu možete dobiti na slijedećoj adresi:
Available from the following:
Mesdžid Baitul-Islam
Ahmadija muslimanski džemat
Tuzlanska 1b, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel/Fax.: 00387-33-612612
www.ahmadija.ba i www.alislam.org
e-mail: [email protected]
Sadržaj
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
RELIGIJA ISLAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
ČASNI POSLANIK S.A.V.S. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
ISLAMSKO OBOŽAVANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
BOŽIJA RIJEČ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
LIČNOST I KARAKTER POSLANIKA S.A.V.S. . . . . . . . . . . . . . . . . 25
MUDROST ČASNOG POSLANIKA S.A.V.S. . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
ROBOVI SU DOBILI SLOBODU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
OMER JE PRIHVATIO ISLAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
JA ĆU STAJATI UZ TEBE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
PUTOVANJE U TAIF . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
NE BOJTE SE, BOG JE SA NAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
PREDSKAZANJE O ZLATNIM NARUKVICAMA . . . . . . . . . . . . . . 41
DVA MLADA ORLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
NEODLUČNA BITKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
STRANO TAKMIČENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
DVA ŠEHIDA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
BOŽIJI MAČ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
DUH ŽRTVOVANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
KO TE MOŽE SADA SPASITI? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
HRANJENJE GOSTA U MRAKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
JEDNAKA PRAVDA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
TOLERANCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
OTROVANO MESO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
PREHRANA GRUPE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
DRAŽESNA NADOKNADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
LJUBAZNOST PREMA RODITELJIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
PISMA KRALJEVIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
SNAGA DOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
MASKIRANI OMER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
PREDNOSTI DAVANJA DRUGIMA NAD SOBOM . . . . . . . . . . . . 76
POBJEDONOSNI POVRATAK U MEKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
NAPREDAK ISLAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
“Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih
svjetova; mir i blagoslov neka su na Njegovog
vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., i na
cijelo njegovo potomstvo i ashabe.”
Predgovor
Gosp. Rašid Ahmad magistrirao je islamske studije i dobio zvanje
magistra prava na Punjab univerzitetu u Pakistanu. Trenutno je
nastavnik u jednoj od općih srednjih škola u Londonu. U ovoj
knjizi on spaja svoje znanje sa devetnaestogodišnjim učiteljskim
iskustvom, da bi nastala kolekcija priča o slavnim muslimanima,
dopunjujući takve priče kratkim komentarom o islamu.
Ove priče čine jedinstveno štivo i za mlade i za stare. Daju uvid
u jednostavni način života prvih muslimana i pokazuju kako su
ti ljudi žrtvovali svoje živote, imetak i čast za svoju vjeru; time to
postaje poznato kao žrtvovanje ili herojstvo. Čitalac je zaštićen
od činjenica iz mitova, da bi predstavio golu istinu. Ovo su
istinite priče.
5
Sve istinite priče imaju pouku i zbirka u ovoj knjizi nije izuzetak.
Učimo kako su ashabi Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.
prolazili kroz razna iskušenja, i kako im je čvrsto vjerovanje u
Svemogućeg pomoglo da nadvladaju neprijatelje.
Djeca će rado prihvatiti ovu knjigu i željet će je čitati ponovno
i iznova. Oni vole priče, jer one predstavljaju logične posljedice
događaja, dajući tačan opis različitih karaktera, i inspirišu ih da
krenu stopama svojih omiljenih heroja. Svi roditelji su dužni
ohrabrivati djecu da uče mnogo iz prošlosti, da bi postali nada
budućnosti.
Uistinu, ovo je najkorisnija knjiga koju treba imati u bilo kojoj
biblioteci.
B.A. Raqif Imam
Džamija u Londonu, januar 1975.
6
Uvod
Knjiga “Priče iz ranog islama” prvi je put štampana 1975. godine
pod naslovom “Zlatna djela muslimana”. Od tada smo imali
veliki broj zahtjeva za ovu knjigu u Velikoj Britaniji i izvan nje.
Komitet “Dječija knjiga”, pod vođstvom hazreti Kalifat-ul Masiha
IV, pregledao je tekst i dodao još nekoliko slika koje će, nadamo
se, obradovati djecu, roditelje i učitelje. Posebno smo zahvalni
našem rahmetli bratu Davudu Sumersu, za mnogobrojne ideje
i komentare.
Također su nam dobrodošli i prijedlozi čitatelja.
Čitatelji su obavezni da donesu salavat na Časnog Poslanika
Muhammeda kada god se pojavi njegovo ime u ovoj knjizi.
Treba reći: “S.a.v.s. – mir i salavat Allaha neka je na njega”.
Komitet “Dječija knjiga”
23. juli 1989.
7
RELIGIJA ISLAM
Religija, propovijedana i prakticirana od strane poslanika
Muhammeda s.a.v.s., poznata je kao islam.
Ime “islam” je dato ovoj religiji od Samog Boga.
U Časnom Kur’anu piše:
“Danas sam Ja za vas usavršio vašu vjeru
i upotpunio Svoju blagodat prema vama, i
izabrao sam za vas islam kao vjeru.” (5:4)
Nema druge religije koja tvrdi da joj je ime dao Bog. Navedeni
ajeti nam govore da je islam savršena religija.
“Islam” je arapska riječ koja znači “mir”. Također znači predanost,
tj. potpunu predanost Božijoj volji. Tako su mir s Bogom, mir sa
bližnjima i predanost Bogu srži islama.
Oni koji prihvate islam kao svoju vjeru su muslimani, što znači
miroljubivi i predani ljudi. muslimani, predajući se Božijoj
volji, moraju posvetiti svoj život uspostavljanju mira na Zemlji.
muslimani vjeruju u:
Jednog Boga,
Meleke,
Božije knjige,
Božije poslanike,
život nakon smrti.
Vjerovanje ili vjera se naziva “iman”. Onaj koji vjeruje je mumin
(vjernik). Riječi “musliman” i “mumin” imaju isto značenje.
Islam je velika nagrada od Boga. To je milost, ne samo na
muslimane nego i za cijelo čovječanstvo. Čuva ljude od svih
društvenih zala. Droga, alkohol i svi ostali poroci potpuno su
zabranjeni u islamu. Kockanje nije dozvoljeno. Konzumiranje
8
svinjskih proizvoda nije dozvoljeno. Sve ovo je štetno za nas i
cijelo čovječanstvo.
Posuđivanje novca na kamate je zabranjeno, kao i taloženje
bogatstva u ograničenom krugu i na druge načine, štetno po
svojim učincima.
Islamsko učenje ima pet aspekata, koji su poznati kao pet
stupova islama. Oni su sljedeći:
Kalima (šehadet) – svjedočenje da je Jedan Bog i da je
Muhammed Njegov poslanik.
Salat – obavljati pet dnevnih namaza u određeno vrijeme.
Saum – postiti mjesec ramazan.
Zekat – odvajati određeni procenat imetka za milostinju i druge
plemenite svrhe, spomenute u Časnom Kur’anu.
Hadž – obaviti hodočašće u Meku najmanje jedanput u životu,
ako je to finansijski i fizički moguće, tokom perioda hadža.
Pitanja:
1. Koje je ime religije propovijedane od strane poslanika
Muhammeda s.a.v.s.?
2. Ko je dao ime ovoj religiji?
3. Šta znači riječ “musliman”?
4. Nabroj pet stupova islama i objasni svaki od njih!
9
ČASNI POSLANIK s.A.V.S.
Kada god bi ljudi skrenuli s pravog puta koji vodi Bogu, i okrenuli
leđa Božijem vođenju, bio bi poslat poslanik od Svemogućeg
Boga da ih približi Njemu ponovno. Ovako se desilo sa Časnim
poslanikom Muhammedom s.a.v.s. Prije njegovog dolaska skoro
svi Arapi su bili obožavaoci kipova. Kaže se da je bilo tri stotine
i šezdeset idola samo u Kabi. Ostatak svijeta nije bio u boljem
stanju. Tadašnja vjerovanja su ušla u period propadanja i njihovi
sljedbenici nisu posjedovali vrijednosti kojima su bili učeni. U
Arabiji opijanje i kockanje su bili skoro praksa. Žene u arapskom
društvu nisu imale nikakav položaj i pravo. Zakopavanje žive
ženske djece je praktikovano kod nekih porodica. Među takvim
je ljudima Časni Poslanik islama rođen.
Rođen je u Meki u Arabiji 570. godine ove ere. Meka je bila
trgovački centar gdje su se karavani zaustavljali na svom putu
od Sirije ka Jemenu i Dalekom istoku. Također je predstavljeno
kao sveto mjesto radi Kabe. Kaba, prema Časnom Kur’anu, prva
je Božija kuća koja je sagrađena za čovječanstvo. Ljudi iz cijele
Arabije su dolazili u Meku da bi posjetili ovu kuću. Tu je također
i jedno sveto vrelo nazvano “Zemzem”, u blizini Kabe.
Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. je pripadao plemenitoj
porodici Arabije po imenu Kurejšije. Ime njegovog oca bilo je
Abdullah, a majčino Amina. Njegov otac je preselio nekoliko
mjeseci prije njegova rođenja, a majka mu je preselila kada je
imao šest godina. Brigu o njemu je preuzeo njegov djed AbdulMutalib. Dvije godine poslije njegov djed je također preselio.
Nakon toga odgajao ga je njegov amidža Abu-Talib. Trgovina
je bila glavno zanimanje ljudi Meke u ovim danima. Kada je
Muhammed odrastao, zaposlila ga je Hatidža, bogata udovica
u Meki, kao svog trgovačkog zastupnika. Bila je oduševljena
njegovim poštenjem i ponudila mu je brak. Hatidža je tada imala
40 godina, dok je on imao samo 25.
10
Karavan kamila prolazi kroz pustinju
Od svog djetinjstva Muhammed je bio zadovoljan, tih i predat
razmišljanju i meditaciji. Nije sudjelovao u svađama i prepirkama,
radije je pokušavo da ih okonča. Bio je pobožan, iskren i častan
toliko da su mu ljudi dali naziv “Al-Sadiq” (iskreni, pošteni) i “Al-Ameen” (povjerljivi). Kada je odrastao, razmišljao je o porocima
i bolestima društva u kojem je živio. Volio je samoću i često se
povlačio zbog razmišljanja u pećinu Hira, nekoliko milja udaljenu
od Meke. U četrdesetim je primio objavu od Boga, i tada je
postao poslanik čija je dužnost bila da reformira čovječanstvo.
Jednog dana dok je molio Boga u pećini, čuo je glas koji mu je
naredio da uči. Bio je prestrašen. Rekao je da ne zna kako će učiti.
Glas je insistirao i Muhammed s.a.v.s. onda je počeo ponavljati
kako mu je bilo naređeno. Objava je bila novo iskustvo za njega.
Bio je zabrinut zbog dužnosti koje mu je dao Bog. Otrčao je kući
odmah i ispričao svojoj supruzi Hatidži šta se desilo.
Ona mu je rekla: “Ti si ljubazan i obazriv prema svojim srodnicima.
Pomažeš siromašnim i nosiš njihov teret. Pokušao si povratiti
vrline koje su nestale. Ti častiš goste i pomažeš onima koji imaju
teškoće. Bog te sigurno nikada neće iznevjeriti”. Predložila mu
je da odu kod njenog rođaka Waraka bin Naufala, kršćanskog
mudraca, i da traže njegov savjet.
Waraka je čuo ono što mu je Muhammed s.a.v.s. rekao: “Siguran
sam da je melek koji je došao Musau došao i tebi. Volio bih biti
živ, da ti dam svoju podršku kada te tvoj narod istjera”.
“Hoće li me istjerati?” upitao je Poslanik s.a.v.s. iznenađeno.
Kršćanski mudrac je rekao: “Nikada to što je objavljeno tebi nije
objavljeno i drugima, a da se njegov narod nije okrenuo protiv
njega”.
Kada je Časni Poslanik s.a.v.s. počeo sa svojom poslaničkom
misijom, svi osim nekoliko njih su mu se suprotstavljali. Većina
ljudi ga je odbacivala i ismijavala. Uložen je svaki napor da se
zaustavi poruka islama. On i njegovi sljedbenici su bili progonjeni
toliko da su morali napustiti Meku i iseliti se u grad Jesrib, oko
12
Ulaz u pećinu Hira
200 milja sjeverno od Meke. Ljudi u Jesribu su prihvatili islam u
ogromnom broju, tako da je to postao prvi muslimanski grad, a
kasnije je nazvan Medina-tun-Nabi (Medina skraćeno), što znači
grad Poslanika.
Kada su Mekanlije vidjeli da islam napreduje u Medini, pokušali
su to na silu uništiti. Nekoliko puta su napali grad, ali su nekoliko
puta bili poraženi. Ova neprijateljstva su trajala nekoliko godina.
Na kraju su vođeni pregovori i potpisan je sporazum između
muslimana i Mekanlija u mjestu zvanom Hudaibija. Nakon
dvije godine Mekanlije su prekršili sporazum. Časni Poslanik
s.a.v.s. bio je primoran ući silom u Meku. Sa deset hiljada svojih
sljedbenika ušao je u Meku. Bespomoćne Mekanlije su se
predali i Poslanik s.a.v.s. je pobjedonosno ušao u grad.
Tokom života Časnog Poslanika islam se proširio Arabijom.
Preselio je u 63. godini u Medini, i tamo je ukopan.
Pitanja:
1. Gdje je rođen Muhammed s.a.v.s.?
2. Zašto je Meka proglašena svetim mjestom?
3. Ko je preuzeo brigu o Muhammedu s.a.v.s. kada je njegova
majka preselila?
4. Čime su se uglavnom bavili Mekanlije u tom periodu?
5. Koje je ime pećine u koju se Muhammed s.a.v.s. povlačio da
bi obožavao?
6. Koliko je udaljena Meka od Medine?
7. Ko je bio Waraka-bin-Naufal? Šta je on odgovorio kada mu je
Muhammed s.a.v.s. ispričao o svom iskustvu?
14
ISLAMSKO OBOŽAVANJE
Islam stavlja poseban naglasak na obožavanje Boga. Shodno
tome, to je svrha ljudskog stvaranja. Svrha obožavanja je ojačati
odnos ljudi sa Bogom. U Časnom Kur’anu Bog kaže:
“Zovite Mene, Ja ću vam odgovoriti”. (40:61)
U islamskom obožavanju nema posrednika. Čovjek se moli Bogu
i uspostavlja odnos s Njim. On se moli sa čvrstim vjerovanjem
da iskrena dova nije uzaludna. U islamu teški je grijeh obožavati
nekoga drugog osim Boga. Allah Sam ima moć odgovoriti na
dove, tako da trebamo tražiti sve od Njega. Islamsko obožavanje
se može podijeliti u dvije kategorije:
formalno obožavanje kao što su namaz, hodočašće Božijoj kući
(hadž), post i zekat. Namaz znači obožavanje u džematu (grupa
ljudi obavlja namaz zajedno predvođena imamom); neformalno
obožavanje, kao što je stalno podsjećanje na Boga nazvano zikr.
Islam propisuje pet dnevnih namaza zvanih “salat” u tačno
određeno vrijeme. Oni su sljedeći:
Sabah – prije izlaska sunca
Podne – u podne (kada se sunce spušta)
Ikindija – poslije podne
Akšam – kratko nakon zalaska sunca
Jacija – navečer
Islamska molitva je drugačija od drugih, opisanih u drugim
religijama. Ima oboje, i individualni i kolektivni dio. Svaki namaz
predvodi imam. Nema ispovijedanja u islamu. Bilo koja osoba
koja ima neko religijsko znanje može predvoditi namaz. Obično,
on je odabran zbog njegove pobožnosti i znanja. Ako su samo
15
dva muslimana, onda jedan od njih vodi namaz, tj. imami. Čovjek
može klanjati u vlastitoj kući sa članovima svoje porodice koji će
ga slijediti, ali ako je osoba sama i ako ne može naći nikoga ko će
joj se pridružiti u namazu, onda treba klanjati sama.
Petkom se klanja poseban namaz nazvan džuma, koji se klanja
umjesto podne-namaza. Imam drži hutbu prije namaza. Kako
god, muslimani mogu klanjati bilo gdje, u kući, na otvorenom,
ili čak u brodu ili vozu, ali bi trebalo klanjati namaze u džematu.
Prije svakog namaza uči se ezan (poziv na namaz). Onaj koji uči
ezan naziva se mujezin. On stoji na uzdignutom području ili na
munari, sa licem okrenutim ka Kabi i uči ezan, koji se prevodi na
sljedeći način:
Allah je najveći, Allah je najveći.
Allah je najveći, Allah je najveći.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha.
Svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik.
Svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik.
Dođite na namaz.
Dođite na namaz.
Dođite na spas.
Dođite na spas.
Allah je najveći, Allah je najveći.
Nema drugog boga osim Allaha.
Kada čuju ovaj poziv, muslimani ostavljaju svoj posao i odlaze u
džamiju. Uzimaju abdest, tj. peru lice, ruke i stopala na propisani
način.
Ne postoji sjedište ili mjesto rezervisano za nekoga posebno u
džamiji. Imam stoji ispred grupe sa licem okrenutim prema Kabi.
16
Muslimani tokom molitve u džamiji
Iza njega stoje ljudi u safovima-redovima, sa licem okrenutim u
istom smjeru kao on. U Božijoj kući svi su jednaki bez obzira na
rang, posao, boju kože ili rasu. Ovi skupovi nisu izmiješani. Žene
su odvojene od muškaraca. Svi slijede imama dok on mijenja
različite položaje. Različiti položaji su: stajanje, naginjanje,
sedžda i sjedenje.
muslimanski način obožavanja je omogućen na najjednostavniji
način. Muzika, hor ili horsko pjevanje nisu dozvoljeni tokom
namaza. Razgovor tokom namaza je totalno zabranjen. Nema
slika u džamiji. Sve je ovo zabranjeno, jer privlači pažnju ljudi
koji klanjaju.
Pored propisanih namaza muslimani se predaju i posvećuju
skrušenom podsjećanju na Boga tokom cijelog dana, iako su
možda njihove ruke zauzete nečim drugim, ili kada hodaju ili
čitaju.
Post je sljedeća vrsta ibadeta. Post znači suzdržavanje od jela i
pića od zore do zalaska sunca, radi Allahovog zadovoljstva.
Islamski post je drugačiji od posta propisanog u drugim
religijama. Naprimjer, Hindusima i kršćanima je tokom posta
dozvoljeno da jedu određenu vrstu hrane, dok muslimani niti
jedu niti piju od zore do zalaska sunca. Ovo traje 29 ili 30 dana
mjeseca ramazana, mjeseca u kome je počela objava Kur’ana
Časnom Poslaniku s.a.v.s.
Sljedeća vrsta ibadeta je zekat. To je vrsta religioznog poreza
na posebnu vrstu imetka. muslimani koji posjeduju jednu cijelu
godinu novac ili neku drugu vrstu imetka više od minimuma
plaćaju zekat, shodno specificiranoj odrednici, koja prelazi 2,5%
vrijednosti kapitala, u formi imetka na koje je procijenjeno.
Prihodi zekata se raspodjeljuju na siromašne dijelove zajednice,
ali i u druge plemenite svrhe spomenute u Časnom Kur’anu.
Hadž ili hodočašće u Meku je sljedeća forma ibadeta u islamu.
To je obaveza ostavljena svim muslimanima koji mogu priuštiti
putovanje, da bi obavili hadž makar jednom u svom životu.
18
Vjernici tokom hadža
Milioni muslimana iz svih dijelova svijeta stižu u Meku da bi
obavili hadž svake godine tokom propisanih dana.
Postoje dva muslimanska praznika. Jedan je Eid-ul-Fitr
(Ramazanski bajram) na kraju mjeseca posta.
Okupljanje se održava na posebnim mjestima, gdje ogroman
broj stiže radi obožavanja, i imam vodi namaz i drži hutbu.
Drugi praznik je Eid-ul-Adha (Kurban-bajram), svečanost
žrtvovanja. Slavi se u čast spremnosti hazreti Ibrahima a.s. da
žrtvuje svog jedinog sina hazreti Ismaila, kako mu je zapovjeđeno
od Boga. Taj dan se obavlja jedan poseban namaz koji se zove
bajram-namaz, nakon kojeg imam drži hutbu. U ovim danima
oni muslimani koji imaju mogućnost klanja životinje to i rade
nakon namaza, kao čin žrtvovanja.
Osobi koja nudi žrtvovanje (kolje kurban) dozvoljeno je da
uzme dio mesa, ostatak se raspodjeljuje na prijatelje, komšije
i siromašne. Milioni životinja se kolju širom svijeta radi ovoga.
Pitanja:
1. Koji je značaj salata (namaza)?
2. Koliko je dnevnih namaza propisano muslimanima? Nabroj
njihova imena i vrijeme obavljanja!
3. Koje je značenje sljedećih pojmova: zekat, mujezin, ezan,
imam?
4. Gdje muslimani mogu obavljati svoj namaz?
5. Šta je po islamu svrha ljudskog stvaranja?
6. Gdje muslimani okreću lice tokom obavljanja namaza?
7. Gdje muslimani idu da bi obavili hadž?
8. U kojim prilikama imam drži hutbu?
9. Imenuj dva muslimanska praznika i objasni ih!
20
BOŽIJA RIJEČ
Riječ Kur’an jezički znači koji je čitan, objavljen, proglašen. To
je skup govornih objava objavljenih Poslaniku s.a.v.s. tokom
perioda od dvadeset tri godine i predstavlja riječ Boga. Prva
objava koja sadrži samo nekoliko ajeta objavljena je Poslaniku
s.a.v.s. u pećini Hira. Poslije toga objava je trajala sve do njegove
smrti. Kada mu je bilo koji dio Kur’ana objavljivan, on je to
pamtio. Mnogi njegovi ashabi su činili to isto nakon što su čuli.
Neki od njih su čak zapisivali ajete na bilo čemu što im je bilo
dostupno, kao što su komadići kože, kora drveta ili kamenje. Da
bi to sačuvao, Poslanik s.a.v.s. je angažovao nekoliko osoba koje
su zapisivale objavu kad god bi bila spuštena.
Časni Kur’an je najčitanija knjiga širom svijeta. Obaveza je svakog
muslimana da obavlja pet puta dnevno namaz. Najveći dio ovih
namaza je napisan u dijelovima Časnog Kur’ana. muslimani uče
dijelove ove Časne knjige svaki dan. Mnogi od njih počinju svoj
dan učenjem Časnog Kur’ana.
Tokom vremena hazreti Abu-Bekra r.a., prvog halife, odlučeno
je da se sastavi Kur’an u formi jedne knjige. Zeid bin Sabit,
istaknuti prijatelj Časnog Poslanika s.a.v.s., bio je zadužen za
ovo. S velikom je pažnjom sakupio dijelove u jednu knjigu,
dijelove koje je sastavio i sam Poslanik.
Tokom vremena trećeg halife hazreti Osmana r.a. izdato je
oficijelno izdanje Časnog Kur’ana. Napravljeno je sedam kopija,
koje su potom poslate u različite dijelove islamskog svijeta. Ovih
sedam su postali standardni tekstovi od kojih su napravljene
druge kopije.
Svi muslimani uče da čitaju Kur’an na arapskom jeziku, iako to
nije njihov maternji jezik. Skoro svaki musliman zna pojedine
dijelove knjige iz srca, i u današnjim generacijama postoje
stotine hiljada ljudi koji mogu učiti cijeli Kur’an od početka do
kraja napamet (takvi ljudi se nazivaju hafizi).
21
Časni Kur’an je preveden na nekoliko najvažnijih jezika svijeta, i
posao se dalje nastavlja. Kur’an ima 114 dijelova nazvanih sure.
Svaki dio, osim devetog, počinje sa Bismilom: “U ime Allaha
Milostivog, Samilosnog.”
Časni Kur’an je jedina knjiga na svijetu koja svjedoči da je svaka
riječ sadržana u njemu direktna riječ od Boga, i da je On, sačuvao
čistoću teksta godinama. Tekst Kur’ana je ostao nepromijenjen,
bez ikakvih izmjena i dodataka.
muslimani treba da vjeruju ne samo u Kur’an nego i druge knjige
poslate od Boga poslanicima koji su vremenom dolazili. Nažalost,
niti jedna knjiga ranije objavljena nije sačuvala originalni oblik.
U Časnom Kur’anu se spominju: Adem, Ibrahim, Jusuf, Davud,
Sulejman, Isa i nekoliko drugih biblijskih poslanika (neka je
mir na sve njih). Stotine je istinitih poslanika poslato od Boga.
Merjema, majka Isaa a.s., opisana je kao model čednosti. Prema
Časnom Kur’anu, Isa a.s. je Božiji poslanik, a ne sveto biće kao
što vjeruju kršćani.
Časni Kur’an osuđuje spominjanje trojstva i pridruživanje bilo
koga ili čega Bogu kao Njegovog druga. Uči nas da je samo jedan
Bog, čije je osnovno ime Allah, i teški je grijeh pridružiti mu bilo
koje biće.
Časni Kur’an stavlja poseban naglasak na čovječanstvo. Priznaje
podjelu ljudi na plemena i grupe, ali objašnjava da su ove podjele
potrebne samo radi raspoznavanja. Jedina oznaka ljudske časti
je pravednost. Svjedoči da nema nacionalne, plemenske ili rasne
superiornosti jednih nad drugima.
Časni Kur’an nas uči da vjerovanje u Boga ne znači samo da se
čovjek treba usredotočiti na posvećenost samo Bogu, nego to
podrazumijeva i zbližavanje s ljudskim bićima u ime Boga. Traži
da se jednako raspodjeljuju dobra kroz zekat i milostinju.
Određuje dužnosti i prava zajednice i njihovih članova. Raspravlja
o ključnim detaljima upravljanja za vrijeme rata i mira, kao
internacionalnim odrednicama i zakonima.
22
Učenje Kur’ana
Uči čovjeka da vodi jednostavan život, da bude častan, ljubazan,
iskren u dogovaranju sa drugima. Zabranjuje bilo šta što ima
namjeru da ljude uvede u laž i neodgovorno ponašanje. Stoga,
stavlja zabranu na uzimanje opijata, kockanje itd.
Časni Kur’an apsolutno odbija teoriju nasljeđivanja grijeha,
uvedenu od strane kršćana. Kaže se da je svako dijete rođeno
bezgrješno.
Časni Kur’an sadrži nekoliko predskazanja za budućnost, neka
od njih su već ostvarena. Naprimjer, predviđeno je da će doći
vrijeme kada će biti korišten brzi način prijevoza.
Također je spomenuto širenje Zemlje, predskazanje koje je
obistinjeno kada je čovjek stao prvi put na Mjesec. Svjedoči da
se svako nebesko tijelo kreće u različitim orbitama. Sljedeće
predskazanje sadržano u Časnom Kur’anu je o faraonu.
Objavljeno je da je nakon što se faraon utopio, njegovo tijelo
sačuvano i može poslužiti kao pouka sljedećim generacijama.
Ovaj događaj je opisan samo u Časnom Kur’anu. Biblija i drugi
autentični zapisi iz tog vremena ne spominju ovaj slučaj.
Predskazanje je obistinjeno u ovom stoljeću kada je tijelo faraona
otkriveno i identificirano. To objašnjava činjenicu i da je nakon
utapanja njegovo mrtvo tijelo ostalo netaknuto, mumificirano i
sačuvano.
Časni Kur’an daje rješenje za svaki problem na svijetu. To je
Knjiga vodilja za sve ljude, za svako doba.
Pitanja:
1. Kako je sačuvan tekst Časnog Kur’ana?
2. Kako se Kur’an razlikuje od ranijih objava?
3. Koliko dijelova ima Časni Kur’an?
4. Koji status Kur’an daje Isau a.s.?
5. Koji je, prema Časnom Kur’anu, najveći grijeh?
6. Nabroj neka od učenja u Časnom Kur’anu!
7. Nabroj neka od predskazanja spomenutih u Časnom Kur’anu!
24
LIČNOST I KARAKTER POSLANIKA S.A.V.S.
Život bilo kojeg učitelja niti poslanika nije tako dobro opisan
kao život Poslanika islama. Brzo nakon njegove smrti njegovi
sljedbenici su počeli sakupljati riječi i izjave Poslanika ili o
Poslaniku. Detalji o njegovom životu su doneseni do nas, tako
da imamo kompletnu sliku o svakom aspektu njegovog života.
Tolika je ljubav i posvećenost bila da je Allahov Poslanik s.a.v.s.,
inspirisao misli i srca svojih sljedbenika, te su željno pratili svaki
njegov pokret i djelo i posvetili veliku pažnju svakoj riječi i frazi
koje je izgovorio. Vjerski prijenos svega što je ljubljeni Poslanik
s.a.v.s. rekao, i detaljni opis svega što je radio, i način na koji
je to radio postali su najdragocjenija praksa, iz koje se razvila
cijela nauka-hadis. Iz ove tradicije je učinjen skromni pokušaj da
se oslika Poslanik, otkako se pojavio do kada je postao intimni,
srdačni saradnik, savjetnik, drug i prijatelj.
Da vidimo, ukratko, kakav je čovjek ustvari bio.
Znamo kako je izgledao. Bio je čovjek srednje visine, dobro
građen. Kosa mu je bila crna, djelomično kovrdžava. Ten mu je
bio svijetao. Imao je široko čelo, gustu bradu. Hodao je blago
povijen prema naprijed.
Govorio je jasno i razgovijetno, tako da su ga prisutni mogli pratiti
lahko i pamtiti ono što je govorio. Običavao je ponavljati po tri
puta, da bi bio siguran da je njegovo razmišljanje u potpunosti
shvaćeno. Sa svima je postupao ljubazno. Dobro se slagao sa
djecom. Dijelio je ljudsku radost i tugu.
Bio je iskren, ljubazan i drag. Bio je jednostavan u jelu i piću.
Nikada nije pio vino, ali je uživao u šolji mlijeka. Volio je jesti
med sa hljebom. Obično je imao skroman obrok, sastavljen od
pregršta datula.
Njegova je odjeća bila jednostavna i imala je mnogo zakrpa.
Prezirao je slavu kraljevstva. Kada je postao vođa Medine,
25
njegov život je bio skoro isti. Uobičavao je popravljati svoju
odjeću i obuću sam. Jedini luksuz koji je sebi dozvoljavao bio je
parfem koji je volio jako. Volio je čistoću i usađivao je ovu naviku
u svoje sljedbenike.
Časni Poslanik islama bio je izuzetno ljubazan prema životinjama.
Jednom prilikom vidio je magarca koji je žigosan na licu. On je
našao razlog za ovo, i objasnio je da je to urađeno namjerno, radi
prepoznavanja životinja. Bio je nezadovoljan time i zabranjivao
je žigosanje životinja po licu, jer je to osjetljivi dio njihovog
tijela. Rekao je da bi u budućnosti životinje trebale biti žigosane
na nogama, ako je to ustvari neophodno. Drugom prilikom
vidio je da je neki čovjek uhvatio mladunčad golubice. Rekao
je da ih oslobodi i da ne muči majku. Sljedeći savjet od velike
važnosti koju je Časni Poslanik s.a.v.s. poručio ljudima je da rade
vlastitim rukama. Uzeo je sebe za primjer, pomažući supruzi u
kućnim poslovima. Sam je muzao svoje koze. Nosio je kamenje
kada je džamija u Medini građena. Nikakav posao nije bio ispod
njegove časti. On je gledao na ovaj svijet kao na mjesto u kojem
živi kao putnik. On je rekao: “Moj primjer je kao sa putnikom
koji se zaustavi u podne u hladu drveta, da se za kratko odmori,
prije nego što nastavi svoje putovanje”. Nije uživao u svjetskim
bogatstvima i udobnostima.
Slušao je svakoga strpljivo. Ako je neka osoba prema njemu
postupala grubo, nikada nije pokušao uzvratiti. Uvijek je bio
spreman oprostiti ljudima njihove greške i prijestupe. Darežljivo
je postupao sa neprijateljima, što nije viđeno nigdje drugo
u svijetu. Kada su Meku zauzeli muslimani i kada je Časni
Poslanik s.a.v.s. ušao u grad, pobjedonosno, oni koji su s njim i
njegovim sljedbenicima postupali najokrutnije primili su njegov
oproštaj iako nisu to ni tražili. Trinaest godina prognanstva im je
oprošteno i zaboravljeno samo u jednom trenutku.
Svoje komšije je uvijek tretirao najljubaznije i s razumijevanjem.
Uobičavao je reći da je melek Džibril stavljao poseban naglasak
26
na razumijevanje komšija, toliko često da bi ponekad počeo
razmišljati da bi možda, stoga, komšije trebale biti uključene u
nasljedstvo.
Najviše je vremena posvećivao moleći se Bogu. Ponekad bi
toliko dugo stajao u namazu da bi mu stopala bila sva oteknuta.
Prema riječima Aiše r.a., supruge Časnog Poslanika s.a.v.s.,
njegov karakter je bio Kur’an.
Pitanja:
1. Šta se smatra hadisom?
2. Napiši kratak esej o karakteru Poslanika islama.
27
MUDROST ČASNOG POSLANIKA S.A.V.S.
Kaba je prva kuća obožavanja, koja je sagrađena za čovječanstvo
radi obožavanja Istinskog Boga. Ne možemo reći ko ju je sagradio,
ali Bog u Kur’anu kaže da ju je ponovno izgradio hazreti Ibrahim
a.s. i njegov sin hazreti Ismail a.s. Kaba je bila centar života u
Meki otkako je ponovno izgrađena. Ljudi iz okoline i udaljenosti
su dolazili da bi obavili hodočašće Allahovoj kući. U vrijeme
Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. sve bitne odluke o
gradskim poslovima su donošene u Kabi. Kada god bi postojale
neke nesuglasice, starješine različitih porodica koje su živjele u
Meki odlazili bi tamo i raspravljali o tome. Povremeno, nakon
rođenja Časnog Poslanika s.a.v.s. islama, Kaba je bila u veoma
lošem stanju i ljudi su odlučili popraviti je. Bilo je rasprava u
postavljanju poznatog crnog kamena. Crni kamen je uvijek bio
poštivan, jer ga je još poslanik Ibrahim a.s. postavio u Kabu. To
je kamen iz sjevernoistočnih dijelova zida i oko četiri stope je
iznad zemlje.
Nekoliko vodećih porodica plemena Kurejšije zahtijevalo je čast
postavljanja kamena na mjesto.
Neki od vođa su osjetili ozbiljnost situacije i bojali su se da bi
moglo doći do nasilja ukoliko se ne uspostavi dogovor. Stoga,
jedan je predložio da bi problem trebao riješiti onaj koji prvi uđe
u Kabu. Muhammed s.a.v.s. je slučajno ušao u tom momentu u
Kabu, tako da je rasprava ostavljena njemu. Muhammed s.a.v.s.
je saslušao veoma smireno prigovore obje strane. Spustio je
svoj ogrtač na zemlju i stavio crni kamen na njega. Onda je
pozvao vođe svih plemena da podignu ogrtač i da ga odnesu do
mjesta gdje je trebao biti postavljen. Kada je kamen donesen
do mjesta, on ga je podigao i stavio u zid. Ovo je zadovoljilo
svakoga, kao i vođe kojima je data čast da podižu sveti kamen.
Ova rasprava koja je započela krvavo riješena je na miran način,
mudrošću Časnog Poslanika s.a.v.s.
28
Pitanja:
1. Ko je sagradio Kabu?
2. Zašto je Kaba bila centar života za Mekanlije?
3. Zašto stanovnici Meke nisu bili ti koji su odlučili o
postavljanju crnog kamena na njegovo mjesto?
4. Kako je rasprava riješena?
Kaba u Meki
29
ROBOVI SU DOBILI SLOBODU
Davno su ljudi imali običaj da kupuju i prodaju ljude i žene. Svako
dijete je kupovano i prodavano na otvorenom tržištu. Oni su se
zvali robovima, i radili su za svoje vlasnike tokom svog života.
Islam je bio prva religija koja je ukinula ropstvo. Časni Poslanik
s.a.v.s. islama i njegovi ashabi uvijek su se trudili da kupe robove
i da ih oslobode. Slijedi priča o jednom robu koji se zvao Zeid.
Zeid je pripadao plemenitoj porodici i bio je inteligentni mladić.
Bio je zarobljen kao maloljetnik u plemenskom napadu i
preprodavan je od jedne osobe do druge, dok ga na kraju nije
kupila Hatidža, bogata dama Meke. Kada se Muhammed s.a.v.s.
oženio Hatidžom, ponudila mu je sav svoj imetak uključujući
i robove. On je oslobodio sve robove, ali Zeid ga je preklinjao
da mu dopusti da nastavi živjeti sa njim. Stoga je ostao s
Muhammedom s.a.v.s. i vremenom je njegova ljubav prema
njemu rasla.
Desilo se da su Zeida otac i amidža tražili u Meki. Došli su
Muhammedu s.a.v.s. i tražili da se Zeid vrati sa njima. Ponudili
su da plate otkup koliko zahtijeva. Muhammed s.a.v.s. im je
rekao da je Zeid oslobođen i da može ići kada god to poželi.
Poslao je po Zeida i pokazao mu oca i amidžu. Zeid se mnogo
obradovao što ih vidi nakon dugog vremena. Rekli su mu da je
njegova majka u žalosti otkako su rastavljeni i da željno iščekuje
njegov povratak. Potom su mu ponudili da se vrati sa njima kući,
ali je Zeid to odbio. Rekao je: “Oče, postoji li igdje na svijetu
osoba koja ne voli svoje roditelje? Moje je srce puno ljubavi
prema tebi i mojoj majci. Ali ja volim toliko mnogo ovog čovjeka
Muhammeda s.a.v.s. da ne mogu podnijeti rastanak s njim”.
Obojica, i otac i amidža, nastojali su ubijediti Zeida da se vrati
s njima, ali bezuspješno. Bio je čvrst u odluci da ne napusti
svog velikog učitelja. Tako je poslao poruku majci. Kada je
Muhammed s.a.v.s. vidio njegovu posvećenost, odveo ga je u
30
Kabu i u prisustvu njegovog oca i amidže izjavio da zbog toga
Zeida smatra svojim sinom.
Pitanja:
1. Ko je bio Zeid?
2. Ko je došao u Meku da odvede Zeida?
3. Zašto je Zeid odbio da ode kući?
4. Šta je Časni Poslanik s.a.v.s. izjavio u Kabi?
31
OMER JE PRIHVATIO ISLAM
Prije prihvatanja islama hazreti Omer r.a. bio je najgori
neprijatelj muslimana. Bio je dobar vojnik. Kada je vidio da
uprkos jakoj opoziciji islam napreduje iz dana u dan, odlučio je
ubiti Poslanika s.a.v.s., da bi uništio novu vjeru zauvijek. Sa ovim
zločinačkim motivom uzeo je mač u ruku i krenuo u potragu
za Časnim Poslanikom s.a.v.s. Prijatelj ga je sreo na tom putu
i pitao ga gdje ide. “Ubiti Muhammeda”, odgovorio je hazreti
Omer r.a. “Pa zar ne znaš da su tvoja sestra Fatima i njen muž
već postali muslimani”?, rekao je čovjek. Omer je bio šokiran
kada je čuo ovo. Odlučio je prvo razgovarati sa njima prije nego
ode Poslaniku s.a.v.s.
Kada je došao sestrinoj kući, čuo je učenje Kur’ana u kući.
muslimanski učitelj po imenu Khabab učio im je Časnu knjigu.
Kada su vidjeli hazreti Omera r.a. da se približava, Khabab se
sakrio, a Fatima je sakrila listove na kojima su bili napisani ajeti.
Hazreti Omer r.a. je pogledao sestru i zeta i rekao: “Čuo sam da
ste prihvatili novu religiju koju je Muhammed donio.”
Pokušali su mu objasniti, da ga smire, ali hazreti Omer s.a.v.s.
nije bio raspoložen da sluša bilo kakvo objašnjenje. Podigao je
mač da udari svog zeta. Fatima, koja je stajala u blizini, iskoračila
je brzo da bi spasila muža i blago je tada povrijeđena. Krv je
počela tada teći niz njeno lice. Pogledala ga je ravno u oči i
hrabro rekla: “Da, mi smo sada muslimani i takvi i ostajemo.
Uradi što želiš”.
Vidjevši krv na sestrinom licu, i čuvši ovaj hrabri odgovor,
hazreti Omer r.a. odmah se smirio. Uskoro je postao drugi
čovjek. Zatražio je da mu donesu listove Časnog Kur’ana koji
su pročitani. Fatima je odbila misleći da će ih uništiti. Hazreti
Omer r.a. obećao je da neće to uraditi. Rekla mu je da se okupa,
i kada je on to uradio, Fatima mu je dala listove. Vrlo smireno,
hazreti Omer r.a. počeo je da čita ajete Časnog Kur’ana i za
32
kratko vrijeme istina je spuštena na njega. Odlučio je postati
musliman. U međuvremenu, Khabab je izašao iz skrovišta. On je
rekao: “Bog je moj svjedok, jučer sam čuo da je Poslanik molio
za preobrazbu Omera ili Amira bin Hišama. Tvoja promjena je
rezultat te molitve”.
Hazreti Omer r.a. upitao je gdje se Poslanik s.a.v.s. nalazi i pravo
se uputio tamo, još uvijek noseći mač u rukama. Kada je došao
kući, Časni Poslanik s.a.v.s. sjedio je sa nekoliko svojih ashaba,
i on je pokucao na vrata. Ashabi su provirili kroz ključaonicu i
vidjeli ga kako stoji sa mačem u rukama. Odbili su da otvore
vrata. Časni Poslanik s.a.v.s. rekao im je da otvore vrata. Hazreti
Omer r.a. je ušao. Poslanik s.a.v.s. ga je upitao: “Omere, šta te
dovodi ovdje?” “Došao sam da prihvatim islam”, rekao je Omer.
Časni Poslanik s.a.v.s. i njegovi ashabi bili su jako sretni da čuju
ovo, i svi su u jedan glas rekli: “Allah-o-Akbar” (Allah je Najveći).
Vijest se raširila Mekom. To je bio težak udarac neprijateljima
islama, jer je hazreti Omer r.a. bio veoma hrabar i utjecajan
čovjek u Meki.
muslimani su u to vrijeme obavljali namaz skrivajući se. Sada
kada je hazreti Omer r.a. postao jedan od njih, odlučili su namaz
obavljati javno. Hazreti Omer r.a. učinio je toliko mnogo za
islam, tako da je nakon smrti prvog halife hazreti Abu-Bakra r.a.
on izabran od strane muslimana za halifu.
Pitanja:
1. Ko je Omer r.a.?
2. Šta je bilo u njegovim mislima kada je krenuo kod Poslanika
s.a.v.s.?
3. Šta mu je njegov prijatelj rekao?
4. Kako se zvala hazreti Omerova sestra?
5. Šta je Omera promijenilo kao osobu?
6. Zašto su Poslanikovi ashabi odbili da mu otvore vrata?
7. Kako su u Meki primili vijest o hazreti Omerovoj preobrazbi?
33
JA ĆU STAJATI UZ TEBE
Religija islam je učinila snažni poziv za slabašne i ugnjetavane.
Robovi koji su trpjeli teški napor počeli su vjerovati da će poruka
islama donijeti možda kraj ropstva. Žene koje su tretirane gore
nego životinje počele su vjerovati da će doći vrijeme kada će
imati prava u društvu. Tako je veliki broj ljudi koji je prihvatio
islam došao iz različitih grupa. Kako je broj muslimana postajao
veći, Mekanlije su ih počeli proganjati, misleći da će to zaustaviti
naredno širenje islama. Časni Poslanik s.a.v.s. nije bio izuzet.
Njegova kuća je kamenovana. U mnogim prilikama smeće je
bacano na njega kada bi prolazio. Uprkos ovakvoj poziciji, poruka
islama se nastavila širiti. Stoga su nevjernici bili jako zabrinuti.
Poslali su izaslanika po Poslanikovog amidžu Abu-Taliba.
Rekli su mu: “Ti si jedan od naših vođa i zbog toga mi toliko
pošteđujemo tvog bratića. Smatramo da bi se on trebao
suzdržavati izgovaranja bilo čega protiv idola. Ukoliko se on složi
sa ovim, neće biti rasprave između nas i njega. Ukoliko ga ne
možeš uvjeriti da uradi ovo, onda se moraju desiti dvije stvari.
Ili ćeš se morati odreći svog bratića, ili će se tvoj narod odreći
tebe”.
Abu-Talib je bio jako uznemiren. Poslao je po Časnog Poslanika
s.a.v.s. i rekao mu šta se desilo. Poslanik s.a.v.s. pažljivo ga je
saslušao. Suze su mu navirale na oči. Nije želio da njegov amidža
pati zbog njega. Rekao mu je: “Tražim ti da ne izdaš svoj narod.
Tražim ti da ne stojiš uz mene. Bog je moj svjedok, i stoga, čak
i da mi stave Sunce u desnu i Mjesec u lijevu ruku, ja ne bih
odustao od propovijedanja istine sa kojom me je Bog poslao”.
Čuvši ovaj hrabri odgovor svog nećaka, Abu-Talib je rekao: “Sine
mog brata, idi svojim putem. Obavljaj svoju dužnost onako kako
je ti vidiš. Pusti da me moj narod ubije. Ja ću stajati uz tebe”.
34
Pitanja:
1. Kako se zvao Poslanikov amidža?
2. Zašto su ga posjetili stanovnici Meke?
3. Kakav je bio njihov zahtjev?
4. Kakav je bio Poslanikov odgovor njegovom amidži?
35
PUTOVANJE U TAIF
Bilo je toliko protivnika Časnog Poslanika s.a.v.s. u Meki tako
da mu se činilo nemogućim propovijedanje Mekanlijama. Kada
god bi izašao na ulicu, napadači su hitali prema njemu i bio je
ismijavan. Ponekad je smeće bacano na njega. Poslanik s.a.v.s.
nije se obazirao na ovaj vid bolesnog ponašanja dokle god je
imao šansu da propovijeda, ali došlo je vrijeme kada više u
Meki nije mogao propovijedati. Odlučio je otići u drugi grad da
prenosi Božiju poruku.
Otišao je u Taif 60 milja udaljen. Zeid ga je pratio na ovom
putovanju. Časni Poslanik s.a.v.s. susreo se sa vođama grada i
pozvao ih na islam, ali oni su odbili njegovu poruku. Niti vođe
niti njihovo stanovništvo nisu ga htjeli saslušati. Pokušao
se obratiti ljudima na jednom mjestu, ali je vidio mržnju u
njihovim srcima prema sebi toliko veliku da su poslali skitnice
koje su bacale na njega kamenje i otjerali ga iz grada. Zeid je bio
pogođen kamenom i povrijeđen. Časni Poslanik s.a.v.s. također
je bio pogođen i krvario je na nozi. Oni su pobjegli iz grada, ali
su ljudi i dalje dolazili za njima. Potjera je nastavljena sve dok se
nisu udaljili nekoliko milja od Taifa.
Časni Poslanik s.a.v.s. bio je jako tužan i razočaran odnosom
ljudi Taifa. Zaustavili su se na jednom mjestu da se odmore.
Iznenada se melek pojavio i upitao ga: “Želiš li da svi ovi koji su
loše s tobom postupali budu uništeni”? Časni Poslanik s.a.v.s. je
odgovorio: “Ne, nadam se da će makar njihova djeca prihvatiti
islam, i obožavanje Jednog Istinskog Boga”.
Mjesto gdje su se odmarali bio je vinograd koji je pripadao
dvojici Mekanlija. Kada su vlasnici vinograda primijetili povrede,
sažalili su se na njega i poslali kršćanskog roba po imenu Adas da
donese zrelo grožđe. Adas je stajao sa strane Časnog Poslanika
s.a.v.s. i bio je toliko impresioniran njegovim govorom da je
postao musliman. Počeo je ljubiti njegovu glavu, ruke i stopala
36
i tražio njegov blagoslov. Poslanik s.a.v.s. je ostao nakratko i
krenuo nazad u Meku.
Pitanja:
1. Zašto je Poslanik s.a.v.s. išao u Taif?
2. Koliko je udaljen Taif od Meke?
3. Ko je pratio Časnog Poslanika s.a.v.s. na njegovom putovanju?
4. Kako je tretiran od strane stanovnika Taifa?
5. Šta je melek rekao Časnom Poslaniku s.a.v.s.?
6. Koji je bio odgovor Poslanika s.a.v.s.?
37
NE BOJTE SE, BOG JE SA NAMA
Kada su protivnici Časnog Poslanika s.a.v.s. vidjeli da islam
napreduje i da postoji stalni porast broja muslimana, bili su jako
isprovocirani. Upotrijebili su sve podlosti progona da bi zaustavili
širenje, te su smatrali da islam postaje prava smetnja njihovom
načinu života, njihovom vjerovanju i dogmi. Niko nije bio
zaštićen od progona, čak ni Časni Poslanik s.a.v.s. Najteže mučeni
su robovi koji su prihvatili islam. Njihovi vlasnici su provodili
nepodnošljiva mučenja nad njima, uzaludno pokušavajući da ih
odvrate od islama. Izvođeni su vani tokom žege sredinom dana i
tjerani su da legnu golim leđima na užareni pijesak i stijene dok
je kamenje bacano na njih. Dječaci su upućivani da čine okrutne
zločine. Vezali bi čvorove konopcima oko članaka ili vrata robova
i vukli ih ulicom popločanom oštrim kamenjem, ostavljajući ih
sa ogrebotinama i posjekotinama.
Dok su muslimani čvrsto vjerovali, podnosili su sva ova mučenja
smireno i ostali čvrsti. Došlo je vrijeme kada je život bio toliko
nemoguć za njih u Meki da su odlučili iseliti se. Otišli su u Jasrib,
gdje je islam već proširen i gdje su muslimani živjeli mirno.
Porodice jedna za drugom napuštale su grad i odlazile u Jasrib
tajno. Povremeno bi cijele ulice bile ispražnjene tokom jedne
noći. Ujutro bi Mekanlije vidjeli zaključana vrata i shvatili bi da
su stanovnici pobjegli. Ostao je samo Poslanik s.a.v.s. i nekoliko
njegovih ashaba u Meki. Oni su bili također spremni da odu i
čekali su Božiju naredbu. Mekanlije su vidjeli sve ovo. Nisu željeli
da muslimani napreduju u Jasribu. Tako su se sve vođe u Meki
sakupili radi dogovora. Odlučili su da ubiju Poslanika s.a.v.s. čim
prije. S obzirom na veličinu odgovornosti koju su imali, odlučili
su uključiti po jednog čovjeka iz svakog plemena da uradi ovaj
posao. Odredili su posebnu noć za taj posao. Tada je Poslanik
s.a.v.s. primio Božiju naredbu da napusti Meku, tako da je noć
njegove iseljenja iz Meke bila i noć koju su odredili njegovi
38
protivnici da urade to zlobno djelo. Hazreti Abu-Bakr r.a., kada
je čuo da Poslanik s.a.v.s. napušta Meku, preklinjao ga je da ide
sa njim. Poslanik s.a.v.s. je pristao.
Naredne večeri Poslanik s.a.v.s. napustio je svoj dom čim je
pao mrak. Dok su oni koji su ga namjeravali ubiti opkoljavali
kuću, Časni Poslanik s.a.v.s. je otišao neprimijetno. Abu-Bakr
r.a. pridružio mu se i njih dvojica su napustili grad. Popeli su
se na obližnja brda i našli sklonište u pećini Saur. Ova pećina
ima vrlo uzak ulaz, tako da osoba mora puzati da bi ušla. To nije
bilo sigurno mjesto za sakriti se, jer je postojala i prijetnja od
gmizavaca različitih vrsta. Ujutro kada su stanovnici Meke čuli da
je Poslanik s.a.v.s. otišao, poslali su potragu za njim. Rekli su da
će ko god ga dovede mrtvog ili živog primiti nagradu od stotinu
kamila. Slijedeći tragove stopa, došli su do ulaza pećine gdje su
se Poslanik s.a.v.s. i Abu-Bakr r.a. skrivali. Tragač je izjavio da se
tragovi stopa bjegunaca ne nastavljaju dalje. Stoga, oni su ili u
ovoj pećini ili su uzdignuti na nebo. Cijela grupa ga je ismijavala
zbog ove izjave. Oklijevali su da pogledaju u unutrašnjost pećine
jer su znali da pećina nije sigurno mjesto za skrivanje. Ko bi
preuzeo rizik ozbiljne tjelesne povrede i moguće smrti od ujeda
otrovnih zmija i zvijeri unutar pećine?
Abu-Bakr r.a. jako se zabrinuo kada ih je vidio da tamo stoje
ispred ulaza pećine. Mogao je čuti njihove glasove. Mogao je
čak i vidjeti njihove pokrete kroz uski otvor pećine. Otkrio je svoj
strah Časnom Poslaniku s.a.v.s., da bi mogli biti otkriveni. Časni
Poslanik s.a.v.s. je odgovorio smireno: “Ne žalosti se, Allah je sa
nama”.
Abu-Bakr r.a. se urazumio. Mekanlije su pomislili da su izgubili
trag i vratili se razočarani. Časni Poslanik s.a.v.s. i Abu-Bakr
r.a. proveli su dvije noći i dva dana u pećini. Poslije toga su je
napustili i nakon nekoliko dana putovanja su stigli u Jasrib, gdje
su im muslimani priredili veliku dobrodošlicu.
39
Pitanja:
1. Zašto su muslimani napustili Meku?
2. Kakav su plan napravili Mekanlije da ubiju Časnog Poslanika
s.a.v.s.?
3. Kako je uspio pobjeći od neprijatelja?
4. Ko mu se pridružio na njegovom putovanju iz Meke u Jasrib?
5. Gdje su našli sklonište?
6. Zašto progonitelji nisu pogledali u pećinu?
7. Kakvu su nagradu nudili Mekanlije?
8. Šta je Abu-Bakr r.a. rekao Časnom Poslaniku s.a.v.s. dok su
bili u pećini?
9. Kakav je bio Poslanikov odgovor?
10. Koliko dugo su Časni Poslanik s.a.v.s. i Abu-Bakr r.a. ostali u
pećini?
40
PREDSKAZANJE O ZLATNIM NARUKVICAMA
Časni Poslanik s.a.v.s. je, naravno, bio tužan kada je morao
napustiti Meku, grad gdje je rođen i gdje je odrastao, jedini dom
koji je poznavao. To je bilo mjesto gdje su njegovi preci živjeli
i umrli i gdje je primio objavu. Sa ovim mislima je pogledao
zadnji put Meku i rekao: “Meka, ti si meni draži grad od bilo
kojeg drugog grada na Zemlji, ali tvoji ljudi mi ne dozvoljavaju
da živim ovdje”.
Za dva dana i dvije noći Časni Poslanik s.a.v.s. i Abu-Bakr r.a.
skrivali su se u pećini. Potom su nastavili put za Jasrib. Suraka
bin Malik kada je čuo za nagradu koju su nudile Kurejšije, pratio
ih je. Jedan dan uočio je dvije natovarene kamile koje se kreću
prema sjeveru.
Shvatio je da su to osobe koje traži. Stoga je potjerao svog konja
u njihovom smjeru. Nije otišao daleko kada su noge njegovog
konja počele tonuti u pijesak i on je pao. Ustao je i uzeo svoje
strjelice i okušao sreću na stari arapski način. Nije imao sreće.
Ali kušnja nagrade bila je toliko velika da je ponovno podigao
konja i krenuo za njima dvojicom. Kako se približavao,
noge njegovog konja su potonule u pijesak i pao je. Opet je
upotrijebio svoje strjelice, koje su mu opet prenijele poruku
loše sreće. Suraka se predomislio. Shvatio je da su njih dvojica
bili pod Božijom zaštitom, tako da ih je zovnuo i rekao o svojim
lošim namjerama i o tome kako se predomislio. Prije povratka
Poslanik s.a.v.s. mu je rekao: “Suraka, kakvo će biti tvoje stanje
sa zlatnim narukvicama kralja Irana na tvojim rukama?” Suraka
je bio oduševljen što čuje to proricanje. Poslije je primio islam
i živio je u Medini. Za vrijeme Omerovog hilafeta Iran i njegova
blaga su pripala muslimanima uključujući zlatne narukvice koje
je kralj nosio dok je vladao. Hazreti Omer r.a. poslao je po Suraku i
zamolio ga da nosi zlatnu narukvicu. “Kako ću ih nositi?” – upitao
je Suraka. “Nošenje zlata je zabranjeno u islamu muškarcima”.
41
Hazreti Omer r.a. je rekao: “Znam, ali ti treba da ih nosiš kako
bi se ispunilo predskazanje Časnog Poslanika s.a.v.s.” Suraka je
stavio zlatne narukvice i tako je predskazanje Časnog Poslanika
s.a.v.s. godinama poslije bilo u potpunosti ispunjeno.
Pitanja:
1. Zašto je Poslanik s.a.v.s. bio tužan kada je napustio Meku?
2. Koje riječi je izrekao u toj prilici?
3. Ko je bio Suraka?
4. Zašto je Suraka promijenio svoju namjeru?
5. Kako se ispunilo predskazanje o zlatnim narukvicama?
42
DVA MLADA ORLA
Kad je Časni Poslanik s.a.v.s. bio prisiljen da napusti Meku
odlučio je da se nastani u Jasribu, koji je poslije poznat kao
Medina-tun-Nebi ili Medina. Islam se već proširio u tom gradu
i tamo je već postojala poprilično velika muslimanska zajednica
kada je on stigao.
Sve više ljudi je pristupalo islamu. Ubrzo je Medina postala prvi
muslimanski grad. Kada su Mekanlije čuli da je Poslanik s.a.v.s.
toplo prihvaćen od strane ljudi u Medini, i da se islam razvijao
među tamošnjim plemenima, odlučili su da napadnu Medinu.
Osnovali su armiju od hiljadu naoružanih ratnika. Većina njih
je bila veoma iskusna u ratovanju. Počeli su da idu prema
Medini godinu dana nakon što je Časni Poslanik s.a.v.s. tamo
stigao. Kad su te vijesti stigle do Časnog Poslanika s.a.v.s., on
se posavjetovao sa svojim ljudima i sakupio je 313 ljudi da se
bore protiv neprijatelja. Većina tih ljudi nije imala iskustva u
ratovanju. Neki od njih su bili tek maloljetnici. muslimani su bili
slabo opremljeni i imali su samo dva konja i nekoliko kamila. Bila
su samo dva konja i nekoliko kamila za cijelu skupinu.
To je bila prva bitka između muslimana i nevjernika. Svaki
muslimanski ratnik, mlad ili star, bio je spreman da pokaže
hrabrost u bici. Svi su oni bili odlučni da umru za odbranu svoje
vjere. Bila je to šarolika skupina, vođena Časnim Poslanikom
s.a.v.s., koja je izašla iz grada da susretne neprijatelja. Dvije
vojske su se srele na mjestu zvanom Badr. Jedan od rijetkih
iskusnih ratnika u muslimanskoj vojsci bi je Abdur-Rahman bin
Auf. Bio je sretan jer je dan koji je iščekivao došao. Mogao je
pokazati svoje umijeće i vrijednosti na ratnom polju.
Dok je Časni Poslanik s.a.v.s. raspoređivao muslimane za bitku,
Abdur-Rahman je pogledao oko sebe i bio je duboko razočaran
što vidi da su dvojica mladih dječaka bili na njegovoj strani.
Osjećao je opasnost sa obje strane i morao je dobro paziti na
43
sebe. Dok je izviđao situaciju, jedan od dječaka ga je trznuo
rekavši: “Amidža, gdje je Abu-Džehl, koji je imao običaj progoniti
Časnog Poslanika s.a.v.s. i uznemiravati muslimane?”
Abdur-Rahman mu još nije bio pokazao Abu-Džehla kada je
dječak sa druge strane isto pitao. Abdur-Rahman je podigao
prst kako bi pokazao Abu-Džehla, koji je bio na konju dobro
naoružan i u središtu mekanske vojske. Međutim, prije nego što
je uspio pokazati Abu-Džehla, dva dječaka su poletjela prema
neprijatelju, brzinom orla. Napad je bio tako iznenadan da su svi
bili iznenađeni. Vojnici i zaštitnici Abu-Džehla bili su iznenađeni.
Napali su dječake kako bi spriječili da idu dalje prema njihovom
vođi. Jedan od dječaka je udaren u rame. Njegova ruka je bila
odsječena i visila je sa strane, ali je on ipak nastavio da se bori
sa jednom rukom. I drugi dječak je bio povrijeđen, ali oni se nisu
povukli. Išli su naprijed sve dok nisu stigli do Abu-Džehla. Toliko
snažno su navalili na njega da je iskusni vođa pao na tlo smrtno
povrijeđen.
Dva mlada hrabra muslimanska dječaka su učinila nešto što je
iznenadilo čak i najbolje muslimanske ratnike.
Pitanja:
1. Kada se vodila Bitka na Badru?
2. Koliko je bilo Mekanlija koji su išli prema Medini?
3. Koliko muslimana je izašlo da se suprotstavi Mekanlijama?
4. Ko je bio Abu-Džehl i kako je ubijen?
5. Objasni stanje mekanske vojske u poređenju sa muslimanima!
44
NEODLUČNA BITKA
Da bi sakrili sramotu i nezadovoljstvo porazom na Badru,
Kurejšije su izjavili da će ponovno napasti Medinu. Imali su
dugoročne pripreme i nakon jedne godine napali su sa mnogo
većom i jačom vojskom. Njihova armija se sastojala od tri hiljade
vojnika, sedam stotina njih je bilo u oklopima, a dvije stotine
je jahalo na konjima. Kada su vijesti o približavanju ove vojske
stigle do Časnog Poslanika s.a.v.s., on je pozvao svoje sljedbenike
i održao sastanak. Sa hiljadom ljudi pod njegovom komandom
Časni Poslanik s.a.v.s. izašao je da brani grad. Nedaleko od
Medine su proveli noć. Ujutro kada je Časni Poslanik s.a.v.s.
kružio, shvatio je da im se siguran broj Jevreja Medine pridružio.
Kako nisu bili u obavezi da ratuju van grada, Poslanik s.a.v.s.
poslao ih je natrag.
Abdulah Ibn-Ubaji bio je također među muslimanima i izašao
je da se bori protiv Mekanlija. On je bio licemjer. Prigovorio je
Poslanikovoj s.a.v.s. odluci da pošalje Jevreje nazad. Osjećao je
da muslimani nemaju moć da se bore sa Mekanlijama. Nakon
što su Jevreji otišli, on se također odvukao sa tri hiljade svojih
pomogača. Časni Poslanik s.a.v.s. ostao je sa 700 ljudi pod svojom
komandom, od kojih je samo jedna stotina bila naoružana.
muslimanska vojska je zauzela mjesto zvano Uhud. Časni Poslanik
s.a.v.s. poslao je 50 svojih ljudi na uske brežuljkaste prolaze da
bez naredbe ne napuštaju svoje položaje. Sa ostatkom vojske
suprotstavio se vojsci pet puta većoj i mnogo bolje opremljenoj.
Ubrzo nakon što je bitka počela, Mekanlije su se počele povlačiti
i bježati sa bojišta, tek protjerani od strane muslimana. Vidjevši
ovo, muslimani koji su bili poslati na prijevoje dolazili su da se
pridruže potjeri. Njihov komandant ih je podsjetio na strogu
naredbu Poslanika s.a.v.s. i pokušao ih je uzaludno zaustaviti
da ne trče za neprijateljem. Kako god, mnogi od njih su otišli
govoreći da nema svrhe ostajati tamo dok je neprijatelj u bijegu.
45
Jedan od mekanskih komandanata Kalid bin Valid, koji je kasnije
postao veliki muslimanski general, vidio je ove slabo čuvane
prolaze. Privukao je pažnju svog kolege Amra bin Aasa na to.
Obojica komandanata su zaustavili bježanje ratnika i uputili se
prema prolazima iza brežuljaka. Ubili su preostale muslimanske
čuvare i napali muslimansku vojsku straga. Napad je bio toliko
iznenadan da je zakratko sve bilo zbunjeno. muslimani su bili
razasuti po cijelom polju. Neki od njih su već otišli sa bojišta,
misleći da se neprijatelj povukao. Samo nekoliko suboraca su
preostali sa Poslanikom s.a.v.s. da uzvrate napadu. Mekanlije
koji su bježali zaustavili su se i vratili kada su čuli pucnjeve
njihovih drugova koji su napali muslimane straga.
Časni Poslanik s.a.v.s. bio je u velikoj opasnosti. Svi oko njega su
padali jedan po jedan, pod intenzivnim napadom neprijatelja.
Također je bila navala strijela usmjerena na Poslanika s.a.v.s.
Talha, vjerni prijatelj Časnog Poslanika s.a.v.s., ispružio je svoju
ruku da zaštiti lice Časnog Poslanika s.a.v.s. od strijela. Strijela
za strijelom je pogađala njegovu ruku i probijala njegovu šaku.
Vidio je krv, osjetio bol, ali nije spuštao ruku. Na kraju je izgubio
ruku. Kamenje je također bacano na Poslanika s.a.v.s. Jedan ga
je pogodio u lice. Onda je došao drugi. Zatim je doletio drugi koji
se zabo u njegov štit direktno u vrat. Pao je onesviješten među
gomilu mrtvih muslimanskih boraca. Mekanlije su pomislili da
su ubili Poslanika s.a.v.s. i povukli su se misleći da je rat završen.
muslimani su također mislili da je mrtav i glasine su se proširile
kao divlja vatra toliko brzo da su žene i djeca Medine potrčali
van prema Uhudu da saznaju istinu.
Kada su preostali muslimanski borci shvatili šta se desilo, opkolili
su područje gdje je Poslanik s.a.v.s. pao. Poslanik s.a.v.s. je ubrzo
došao svijesti.
Abu-Sufijan, neprijateljski zapovjednik, koji se radovao sa
svojim ljudima, uskliknuo je: “Ubili smo Muhammeda!” Časni
Poslanik s.a.v.s. rekao je svojim sljedbenicima da šute. Kako
46
nije bilo odgovora od strane muslimana, Abu-Sufijan je bio
siguran u Poslanikovu smrt. Uzviknuo je ponovno: “Ubili smo
Abu-Bakra!” I dalje nije bilo odgovora od muslimana. Tada je
zapovjednik neprijatelja povisio glas i rekao: “Ubili smo Omera!”
Časni Poslanik s.a.v.s. rekao je muslimanima da i dalje ostanu
tihi. Abu-Sufijan je nakon toga rekao: “Pobjeda, ubili smo svu
trojicu”, i pustili su nacionalni krik u čast Hubala, njihovog boga,
govoreći: “Slavljen neka je Hubal!” Tada je Časni Poslanik s.a.v.s.
rekao muslimanima da odgovore: “Šta da kažemo, o Allahov
Poslaniče?”, upitali su. “Recite: “Jedino je Allah Veliki i Moćan.
Jedino je On velik i hvale dostojan”, rekao je Časni Poslanik
s.a.v.s.
Čuvši ovo, neprijatelji su bili razočarani saznanjem da su Časni
Poslanik s.a.v.s., Abu-Bakr i Omer r.a. bili živi. Iako su muslimani
bili u veoma malom broju, Mekanlije se nisu usudili napasti ih
ponovno i vratili su se u Meku.
Pitanja:
1. Uporedi stanje muslimana sa Mekanlijama na Bici na Uhudu!
2. Zašto su muslimani ostavili prolaze nezaštićenima?
3. Ko je bio zapovjednik Mekanlija koji su napali muslimansku
vojsku straga?
4. Ko je bio Talha? Opišite njegovu hrabrost u bici!
5. Ko je bio Hubal? Zašto je Abu-Sufijan uskliknuo: “Neka je
slavljen Hubal?”
6. Kakav je bio odgovor Poslanika s.a.v.s. na taj uzvik?
7. Ko je bio Abdullah Ibn-Ubaj? Kakvu je ulogu imao u ovoj bici?
8. Šta mislite, šta je bio uzrok koji je okrenuo sigurnu muslimansku
pobjedu u zabunu u ovoj bici?
47
STRANO TAKMIČENJE
Kada su muslimani napustili Medinu i krenuli da se bore protiv
mekanske vojske u Bici na Uhudu, neki mladići su ih također
pratili u njihovom žaru borbe za islam. Časni Poslanik s.a.v.s.
ih je našao pri provjeri i tražio da se vrate. Među njima je bio
Zeid bin Sabit, Abu-Sead Kudri, Samurah bin Jundub i Rafe bin
Hudaji. Zeid je bio siroče. On je bio mladić kada se desila Bitka
na Uhudu. Uključio se u bitku, ali ga je Poslanik s.a.v.s. vratio.
Abu-Sead Kudri je imao 13 godina. On je također bio veoma
oduševljen time da učestvuje u bici. Njegov otac je prišao
Časnom Poslaniku s.a.v.s. i predložio mu: “Allahov Poslaniče,
moj sin je veoma jak. Siguran sam da će se dobro boriti, ukoliko
mu bude dozvoljeno da uzme učešće u bici!”
Časni Poslanik s.a.v.s. je pogledao u dječaka ponovno, pohvalio
njegov duh, ali je odlučio da se vrati, jer je bio premlad da bi
učestvovao u borbi.
Rafe je bio istih godina. Njegov otac je također otišao Časnom
Poslaniku s.a.v.s. i rekao: “Allahov Poslaniče, moj sin je jako
dobar strijelac. Bit će nam od velike pomoći ukoliko mu dozvoliš
da ostane!”
Kada se Časni Poslanik s.a.v.s. okrenuo prema Rafeu, stao je na
svoje prste, da bi izgledao viši nego što jeste. Poslanik s.a.v.s. se
nasmijao i dozvolio mu da ostane.
Samura je također odbijen zbog svojih godina. Žalio se svom ocu,
govoreći: “Časni Poslanik s.a.v.s. je dozvolio Rafeu da učestvuje
u bici, ali je mene odbio a ja sam jači od njega. Mogu ga sigurno
nadjačati u hrvanju.”
O ovom je obaviješten Časni Poslanik s.a.v.s. Pozvao je potom
oba dječaka i tražio od Samura da obistini svoju tvrdnju.
Hrvanje je počelo i za kratko vrijeme Samura je bacio Rafea na
zemlju. Časni Poslanik s.a.v.s. se nasmijao i također je Samuri
dozvolio da se priključi bici.
48
Tokom bitke ovi mladići su se borili jako hrabro.
Rafe se pokazao da je dobar strijelac, ali u toku bitke strijela
ga je pogodila u prsa i ranila ga. Pokušao ju je izvaditi, ali nije
mogao. Glavni dio strijele se zalomio i ostao u njegovom tijelu.
Oporavio se od povrede, ali rana se otvorila u njegovim kasnijim
godinama i od toga je podlegao.
Pitanja:
1. Nabroj neke od mladića koji su bili među muslimanskim
vojnicima!
2. Zašto ih je Časni Poslanik s.a.v.s. vratio?
3. Zašto je Rafeu dozvoljeno da ostane?
4. Kako je Samura uspio u nastojanju da se priključi borcima?
5. Šta se desilo Rafeu tokom bitke?
49
DVA ŠEHIDA
Ovo je priča o dva druga Časnog Poslanika s.a.v.s. Njihova imena
su Zeid i Kubaib. Obojica su posvetili svoj život islamu.
Desilo se da su predstavnici dva plemena “Adl” i “Karah” iz Banu
Lahijana prišli Časnom Poslaniku s.a.v.s. i rekli mu da su njihova
plemena zainteresovana za islam. Zatražili su od njega da im
pošalje nekog od muslimanskih učitelja tako da mogu naučiti
više o islamu. Časni Poslanik s.a.v.s. se složio i poslao deset
svojih ashaba sa njima. Zeid i Kubaib su bili među njima.
Kada je ova grupa stigla na teritoriju Banu Lahijan, shvatili su da su
iznevjereni. Ustvari, Banu Lahijan je bio svod neprijatelja islama.
Napravili su ovu klopku sa namjerom ubijanja muslimanskih
učenjaka. Ova mala grupa je bila napadnuta sa dvije stotine
naoružanih sa strijelama i drugim oružjem. muslimani su se
popeli na obližnje brežuljke i izazvali neprijatelja. Nevjernici
su predložili da im poštede život ukoliko oni siđu i predaju se.
muslimani im nisu vjerovali i izabrali su da se bore do kraja.
Kada je napad krenuo, borili su se hrabro. Ali s obzirom da su bili
malobrojni, nisu mogli uraditi mnogo. Sedam njih je poginulo.
Preostaloj trojici je rečeno ponovno: “Predajte se i vaši životi će
biti pošteđeni”. Ovoga puta su sišli.
Čim su sišli, zatvoreni su i vezani konopcima. Jedan od ove
trojice je rekao da je to bio prekršaj dogovora i odbio je ići sa
njima. Nakon toga su ga napali i smjesta ubili.
Preostala dvojica zarobljenika Zeid i Kubaib odvedeni su u Meku
i tamo prodani kao robovi. Mekanlija koji je kupio Kubaiba želio
ga je ubiti, kako bi osvetio smrt svog oca koji je ubijen u Bici na
Badru.
Jednog dana kada je Kubaib radio sa oštrim nožem, dijete
njegovog gazde mu je prišlo blizu da vidi šta to radi. Kubaib je
uzeo dijete u svoje krilo i počeo mu pričati. Kada je majka djeteta
ovo primijetila, bila je užasnuta činjenicom da zatvorenik drži
50
njeno dijete. Kubaib je vidio zabrinuto lice majke. Rekao joj je:
“Nemoj se bojati. Neću ozlijediti dijete. Mi muslimani nismo
licemjerni.”
Žena je bila toliko impresionirana onim što čuje da je potom
običavala govoriti: “Nikada nisam vidjela zatvorenika kao što je
Kubaib”.
Kubaib je ostao u zatočeništvu dugo. Na kraju je došao dan
kada su odlučili da ga ubiju. Stotine ljudi se skupilo oko njega
kada je odveden na pogubljenje. Pitali su ga za posljednju želju.
Rekao je da ga puste kratko da klanja. Složili su se s tim. Kratko
je klanjao. Kada je završio rekao je da je želio da produži svoj
namaz, ali nije to uradio da ne bi oni pomislili da se boji smrti.
Sa samopouzdanjem počeo je učiti:
“Sve dok umirem kao musliman, ne brinem se gdje će moje
beživotno tijelo pasti, desno ili lijevo. A i zašto bih? Moja smrt
je na Božijem putu. Ukoliko On želi, on će blagosloviti svaki dio
moga tijela”.
Tek što je završio, mač je pao na njegov vrat i njegova glava je
odsječena.
Zeid, drugi zatvorenik, također je izveden van da bi bio ubijen.
Prije nego je ubijen, vođa Meke mu je prišao i rekao: “Zar ne
bi želio da je Muhammed na tvom mjestu danas, a ti bi sjedio
sigurno među svojom porodicom?”
Zeid je odgovorio: “Bog je moj svjedok. Radije bih umro nego
da Poslanik osjeti bol koliko je ubod trna u njegovo stopalo u
Medini.”
Tako je i on dao svoj život za islam.
51
Pitanja:
1. Navedi dva plemena koja su tražila od Poslanika s.a.v.s. da
im da učitelja!
2. Koliko je učitelja poslato u Banu Lahijan?
3. Šta se desilo muslimanskim učenjacima kada su stigli na
teritoriju Banu Lahijan?
4. Zašto je majka djeteta bila tako zabrinuta kada je vidjela
dijete u Kubaibovom krilu?
5. Zašto je Kubaib klanjao namaz nabrzinu?
6. Šta je vođa Meke rekao Zeidu?
7. Kakav je bio Zeidov odgovor?
52
BOŽIJI MAČ
Kada se Medinom proširila vijest da velika armija kršćanskih
plemena stiže do sirijske granice, Časni Poslanik s.a.v.s. poslao
je 15 ljudi kao izviđačke strane da bi dogovorili primirje s njima.
Kada je ova grupa stigla tamo, našli su neprijatelje koji nisu bili
raspoloženi za razgovor. Bili su napadnuti i ubijeni.
Časni Poslanik s.a.v.s. bio je jako tužan kada je čuo ovo. Odlučio
je poslati vojne snage da osvete nepravedni masakr nad
izviđačkom grupom. Kako je planirao ovo, shvatio je da su se
neprijateljske snage raspršile. Odgodio je plan i poslao izaslanika
u mjesto sa pismom vođi plemena Gasan, koji je vladao Busrom.
U ovom pismu on se požalio na događaj na granici. Ovo pismo je
nosio prijatelj Časnog Poslanika s.a.v.s. po imenu Al-Haris.
Al-Harisa je također uhvatio i ubio vođa Gasan dok je bio na
putu. Ovo je bio još jedan čin provokacije. Časni Poslanik s.a.v.s.
stoga je podigao vojsku od tri hiljade boraca i poslao ih u borbu
protiv kršćanskog plemena. Zeid bin Harsa je imenovan za vođu
te vojske. Časni Poslanik s.a.v.s. je dao upute ako bi Zeid bio
ubijen; Džafar Ibn Ali-Talib će preuzeti vođstvo, a ukoliko pogine
i on, Abdullah bin Ravaha će ga zamijeniti. Ukoliko Abdullah
umre, muslimani će sami izabrati svog vođu. Jevrej koji je čuo
ove upute rekao je Zeidu: “Poslušaj me, ukoliko je Muhammed
upravu, ti se nećeš vratiti živ”. Zeid je odgovorio: “Ja se mogu
vratiti ili ne, ali Muhammed je uistinu Božiji poslanik”. Kada je
vojska stigla na granicu Sirije, shvatili su da je Roman vladar poveo
vojsku od stotinu hiljada vojnika protiv muslimana. Drugih sto
hiljada ratnika su uzdigli lokalna plemena da pomognu vladara
u borbi protiv muslimana.
Uprkos činjenici da su muslimani bili malobrojniji, inspirisani
vjerom i ispravnošću njihovog postojanja, borili su se hrabro.
Kao što je Poslanik s.a.v.s. već rekao, Zeid je ubijen u bici, potom
su Džafar i Abdullah također ubijeni, obojica u povratku, i
53
komanda nad muslimanskom vojskom je pala u ruke Kalida bin
Valida.
Kada je Džafar bio vođa i kada je držao zastavu u svojim rukama,
njegova desna ruka je bila odsječena. Stoga je on držao zastavu
lijevom rukom. Ubrzo je izgubio i lijevu ruku. On je potom držao
zastavu između batrljaka pritisnutu na prsima.
Kalid je bio iskusan vojnik. Kada je preuzeo komandu nad
muslimanskom vojskom, promijenio im je položaje. Oni koji su
bili u zadnjim redovima premješteni su na čelo, oni koji su se
borili sa desne strane premješteni su na lijevu. Neprijatelj je
bio iznenađen ovakvom taktikom. Mislili su da je muslimanska
vojska potpomognuta. Kalid je potom oprezno okupio svoje
ljude i vratio ih bez velikih gubitaka. Cijeli tok bitke Časni
Poslanik s.a.v.s. vidio je u svojoj viziji. Okupio je muslimane
Medine i rekao im: “Naši vojnici se vraćaju s pobjedom. Borili
su se hrabro. Prvo Zeid, potom Džafar, a onda Abdullah poginuli
su kao vojskovođe. Molite se za sve njih. Nakon njihove smrti
zastavu je držao Kalid bin Valid. On je mač među Allahovim
mačevima. Tako je spasio vojsku iz teške situacije i oni su na
povratku ovamo. Nakon ovog događaja Kalid je dobio naziv
“Božiji mač”.
Pitanja:
1. Koji je bio uzrok ove bitke?
2. Ko je bio glasnik poslat vođi Gasan plemena?
3. Zašto su tri čovjeka bila imenovana vođama muslimanske
vojske?
4. Imenuj trojicu vođa koje je postavio Časni Poslanik s.a.v.s.!
5. Ko je izabran za vođu kada su sva tri poginula?
6. Koju je taktiku koristio Kalid bin Valid u ovoj bici?
7. Opiši Džafarovu upornost usred bitke!
8. Koju je titulu Časni Poslanik s.a.v.s. dao Kalidu bin Validu?
54
DUH ŽRTVOVANJA
Za vrijeme Bitke na Tabuku Časni Poslanik s.a.v.s. pozvao je na
davanje priloga, tako da bi mogao napraviti potrebne pripreme
za bitku. Bio je izrazit odziv na njegov poziv. Primjeri hazreti
Abu-Bakra i Omera r.a. bili su tipični. Obojica su bili dovoljno
bogati da prilože bitan dio bogatstva.
Hazreti Omer r.a. običavao je govoriti da je Abu-Bakr r.a. uvijek
prednjačio u žrtvovanju za islam. Ovom prilikom je odlučio da
ga prevaziđe.
Sa ovim u mislima on je došao kući, sakupio sav svoj imetak i
podijelio ga na dva jednaka dijela. Jednu je polovinu ostavio
kući, a drugu je dao Poslaniku s.a.v.s. Časni Poslanik s.a.v.s. bio
je zadovoljan i upitao ga je: “Omere, da li si išta ostavio kući,
za svoju porodicu?” “Da, Allahov Poslaniče, kući sam ostavio
polovinu od onoga što sam posjedovao”, odgovorio je Omer r.a.
Časni Poslanik s.a.v.s. je zahvalio i molio za njega.
U međuvremenu, Abu-Bakr r.a. stigao je sa svojim prilogom.
Časni Poslanik s.a.v.s. je upitao: “Abu-Bakr, šta si ostavio kući?”
On je odgovorio: “Samo ime Allaha i Njegovog Poslanika”. Časni
Poslanik s.a.v.s. je zahvalio i molio za njega. Omer r.a. shvatio je
da nikada neće biti u stanju nadmašiti Abu-Bakra r.a.
Pitanja:
1. Zbog čega je Časni Poslanik s.a.v.s. tražio doprinos?
2. Koja je bila Omerova želja u ovoj prilici?
3. Kakav je prilog dao Omer r.a.?
4. Koliko je priložio Abu-Bakr r.a. ?
55
KO TE MOŽE SADA SPASITI?
Jednom prilikom u toku putovanja Časni Poslanik s.a.v.s. i
njegovi saputnici su odlučili da se odmore u sjeni drveća, da bi
izbjegli vrućinu. Grupa se raširila i legla da se odmori u hladu.
Časni Poslanik s.a.v.s. objesio je svoj mač na granu drveta i
legao da se odmori. Desilo se da je oštri neprijatelj Poslanika
s.a.v.s. slijedio grupu sa određene udaljenosti. Smatrao je ovo
dobrom prilikom da ga ubije. Stoga se on prišunjao našavši ga
nezaštićenim, uzeo je njegov mač sa drveta i zamahnuo da ga
napadne. Časni Poslanik s.a.v.s. probudio se iznenađen. Čovjek
je podigao mač i rekao: “Ko te može spasiti od mene?”
“Allah”, rekao je Poslanik s.a.v.s. smireno.
Mač je ispao iz ruke neprijatelja kada je čuo ovo. Časni Poslanik
s.a.v.s. ga je podigao, sklonio ispod njega i zaustavio neprijatelja.
Sada su bili u suprotnoj poziciji.
“Ko može sada tebe spasiti?”, upitao je Časni Poslanik s.a.v.s.
“Niko”, izjavio je čovjek preplašeno.
“Zašto ne kažeš Allah?” rekao je Časni Poslanik s.a.v.s.
Čuvši buku otamo, neki od ashaba Božijeg Poslanika s.a.v.s.
potrčali su smjesta i našli ovu dvojicu u ovakvom stanju. Časni
Poslanik s.a.v.s. im je objasnio šta se desilo.
Tada je Poslanik s.a.v.s. upitao čovjeka: “Šta misliš, kako treba
da postupamo sa tobom?”
Odgovorio je: “Budite darežljivi.”
Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Vrlo dobro, oslobođen si”.
Kada se čovjek vratio svom plemenu, ispričao im je cijeli
događaj i rekao je da je Muhammed s.a.v.s., čovjek čija su milost
i opraštanje bili nevjerovatni. Ovo je navelo njega i njegovo
pleme da prihvate islam.
56
Pitanja:
1. Zašto je čovjek pratio Časnog Poslanika s.a.v.s. i njegovu
grupu?
2. Šta je učinio kada je našao Poslanika s.a.v.s. uspavanog i
nezaštićenog?
3. Zašto mu je mač ispao iz ruku?
4. Kakav je bio efekat Poslanikovog darežljivog postupanja sa
neprijateljem?
57
HRANJENJE GOSTA U MRAKU
Gost je uvijek dobrodošao i počašćen u muslimanskoj
porodici. Arapi su poznati po svojoj gostoljubivosti. Čak i prije
dolaska Časnog Poslanika s.a.v.s. gostoprimstvo je bila njihova
nacionalna vrlina. Pokazivali su veliki obzir i zaklali bi najbolju
životinju da počaste gosta.
Jedan je stranac došao u Medinu. Otišao je pravo u džamiju gdje
je Časni Poslanik s.a.v.s. sjedio, i rekao mu da je gladan. Časni
Poslanik s.a.v.s. potom je poslao nekoga da potraži bilo kakvu
hranu u njegovoj kući za gosta koji je stigao. Dobio je odgovor
da nema ničega osim vode u kući. Časni Poslanik s.a.v.s je potom
ispitao svoje ashabe da li ima iko ko bi primio gosta u svoju kuću,
nahranio ga i smjestio. Jedan od ashaba se ponudio za to.
Kada su stigli kući, Poslanikov ashab je upitao ženu ima li
dovoljno hrane u kući za gosta. Njegova žena je odgovorila da
je bilo samo malo hrane u kući, koja je jedva bila dovoljna za
djecu.
Poslanikov ashab je rekao da je doveo sa sobom gosta kojeg
mu je povjerio Časni Poslanik s.a.v.s. Tražio je od nje da uspava
djecu i da pripremi hranu za gosta. Rekao joj je da će kad hrana
bude spremna, on pozvati gosta da uđe unutra, da jede sa njima.
Nakon što su sjeli, on je ugasio svjetlo. Predložio je da se nakon
toga pretvaraju da jedu i prave zvukove kao da žvaču hranu. Oni
su ostvarili ovaj plan. Tako je cijela porodica ostala gladna, dok
se gost najeo. Sljedeće jutro obojica su otišli u džamiju. Časni
Poslanik s.a.v.s. ga je predstavio i rekao: “Bog se nasmijao i bio
je zadovoljan djelom koje ste uradili prošle noći”.
Pitanja:
1. Zašto je savjetnik primio stranca u svoju kuću?
2. Kako su smislili da nahrane gosta?
3. Koju ste pouku izvukli iz cijele priče?
58
JEDNAKA PRAVDA
Jednom je žena iz veoma ugledne kurejšijske porodice počinila
krađu i suđeno joj je prema propisanoj kazni. Neki od ashaba
Božijeg Poslanika s.a.v.s. bili su zabrinuti za to da bi iznošenje
kazne u javnost osramotilo porodicu krivca. Stoga su se brinuli o
tome da bi se neko trebao zalagati kod Časnog Poslanika s.a.v.s.
u korist žene i iznuditi njen oprost. Odlučili su tražiti od Usama
bin Zaida, kojeg je volio Časni Poslanik s.a.v.s. da se zalaže u
korist žene.
Usama je otišao kod Časnog Poslanika s.a.v.s., i tražio njegov
prijedlog o onom što je zahtijevano od njega. Časni Poslanik
s.a.v.s. bio je mnogo uznemiren. On je upozorio Usamu: “Da li si
ti došao da se zalažeš za smanjivanje propisane kazne?
Ljudi prije vas su uništavani radi diskriminacije. Primjenjivali su
punu kaznu zakona protiv siromašnih, a bogate su puštali na
slobodu.
Tako mi Allaha, u čijim je rukama moj život, da je moja kćerka
Fatima napravila uvredu, ja bih je striktno kaznio propisanim
zakonom protiv nje.”
Pitanja:
1. Kakva je bila optužnica protiv žene?
2. Zašto su ashabi odlučili pristupiti Časnom Poslaniku s.a.v.s.?
3. Ko je poslat Časnom Poslaniku s.a.v.s. da se zalaže za kaznu
žene?
4. Koji je bio Poslanikov odgovor kada mu je Usama rekao želju
Kurejšija?
59
TOLERANCIJA
Tokom Bitke na Badru mnoge Mekanlije su bile zarobljene. Svi
su bili vezani konopcima, kako bi se spriječio njihov bijeg. Među
zarobljenicima bio je Abbas, amidža Časnog Poslanika s.a.v.s.,
koji je još uvijek bio nevjernik i borio se protiv muslimana. On
je također bio vezan konopcima i nije udaljavan sa mjesta gdje
je Časni Poslanik s.a.v.s. odmarao noću. Konopci su bili toliko
stegnuti da su svi zarobljenici ječali od bola. Časni Poslanik
s.a.v.s. čuo je Abasov jecaj i nije mogao zaspati. Ashabi su
shvatili ovo i olabavili su čvorove Abbasa. Niti jedan jecaj nije
više dolazio od njega. Časni Poslanik s.a.v.s. je poslao nekoga
da se raspita zašto više ne čuje Abasovo stenjanje. Rekao mu
je da su čvorovi Abasa olabavljeni, kako njegovo stenjanje ne bi
ometalo Poslanika s.a.v.s. Stoga je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao:
“Sa svim zarobljenicima treba postupati jednako. Olabavite
čvorove svima, ili stegnite čvorove kod Abasa kao što su bili
ranije.”
Potom su ashabi olabavili konopce kod svih zarobljenika.
Pitanja:
1. Ko je bio Abas?
2. Zašto je zarobljen?
3. Zašto su njegovi čvorovi bili olabavljeni?
4. Kakva je bila Poslanikova reakcija na to?
60
OTROVANO MESO
Jedna Jevrejka se raspitivala kod ashaba: “Koje meso voli Časni
Poslanik s.a.v.s.?” Rečeno joj je da voli jesti but od janjeta ili
koze. Ona je zaklala kozu, isjekla je na male komade i zapekla
ih. Zatim je u njih utrljala neki smrtonosni otrov i odnijela ovo
meso Časnom Poslaniku s.a.v.s. Časni Poslanik s.a.v.s. se vraćao
iz džamije nakon večernjeg namaza kada je vidio ženu da stoji
u mraku sa nečim u rukama. Prišao joj je i upitao: “Šta mogu
učiniti za tebe?” Žena je odgovorila: “Donijela sam neko pečeno
meso za tebe. Sigurna sam da ćeš biti dovoljno ljubazan da
to prihvatiš?” Časni Poslanik s.a.v.s. zahvalio je ženi i zamolio
nekog od njegovih ashaba da uzmu meso. Kasno uvečer kada su
on i njegovi ashabi sjeli da večeraju zajedno, pečeno meso koje
je žena poklonila Poslaniku s.a.v.s. također je bilo postavljeno
pred njih. Čim je Poslanik s.a.v.s. okusio meso, posumnjao je da
je otrovano. Zaustavio je ostale da ne uzimaju meso, ali ashab
Bišer je već progutao nekoliko. Uskoro se Bišer razbolio i umro
od otrova. Časni Poslanik s.a.v.s. je poslao po ženu i upitao je
da li je ona otrovala meso. “Kako možeš to reći?”, rekla je žena.
Časni Poslanik s.a.v.s. držao je komad mesa u rukama i rekao:
“Moje ruke su mi rekle ovo”, misleći na to da je znao čim je
probao meso. Žena je priznala svoju krivnju i preklinjala za
milost.
“Zašto si to učinila?”, upitao je Poslanik s.a.v.s.
Odgovorila je: “Moj narod je bio u ratu s tobom, i moji srodnici
su ubijeni u bici”. Odlučila sam otrovati te, uvjerena da ćeš
ukoliko si varalica, umrijeti, i mi ćemo biti sigurni, a ukoliko si
istiniti poslanik, Bog će te spasiti”.
Čuvši ovaj odgovor, Časni Poslanik s.a.v.s. joj je oprostio, iako je
zaslužila smrtnu kaznu.
61
Pitanja:
1. Šta je žena donijela Časnom Poslaniku s.a.v.s.?
2. Zašto je otrovala meso?
3. Ko je umro od otrova?
4. Zašto joj je Časni Poslanik s.a.v.s. oprostio?
Džamija Časnog Poslanika u Medini
62
PREHRANA GRUPE
Abu-Hurejre r.a. bio je Poslanikov ashab, koji je kao i većina
ostalih provodio većinu vremena u džamiji. Bili su poznati kao
“Ashab-i-Suffa”, ashabi predvorja. Oni su uglavnom skupljali
milostinju za one koji su oskudijevali u potrepštinama za život.
Njihov primarni cilj je bio da provedu svoje vrijeme u društvu
Poslanika s.a.v.s., da ga slušaju, posmatraju njegove dogovore
sa ljudima i da prenesu ovo znanje drugima. Kako su teško
zarađivali za život, bili su često gladni duže vrijeme.
Hazreti Abu-Hureirovo r.a. pravo ime je bilo Omair, ali kako
je čuvao mačke i kako ih je mnogo volio, postao je poznat po
imenu “Abu-Hureira”, što znači “otac mačaka”.
Jedne prilike nije imao ništa da jede tri dana. Časni Poslanik
s.a.v.s. posjetio ga je i primijetio njegovo stanje, i pitao ga da
li je gladan. Hazreti Abu-Hureira r.a. je odgovorio: “Da, Allahov
Poslaniče”. U to vrijeme nije bilo hrane u Poslanikovoj kući.
Poslanik s.a.v.s. je tražio od hazreti Abu-Hureire r.a. da ide i
pozove svoju braću u predvorje. Hazreti Abu-Hureira r.a. je bio
ubijeđen, ako sve gladne odjednom pozove da dijele mlijeko sa
njim, da će malo ostati njemu, ali nije bilo izbora, osim da ne
posluša Časnog Poslanika s.a.v.s.
On je zato otišao u džamiju i pozvao ostale. Zajedno s njim bilo ih
je sedam. Časni Poslanik s.a.v.s. je tražio od hazreti Abu-Hureira
r.a. da naspe čašu mlijeka svakom od njih redom, što je i učinio.
Poslanik s.a.v.s. ih je požurivao da popiju pune čaše. Kada su sve
popili, u šolji je još uvijek bilo dovoljno mlijeka.
Časni Poslanik s.a.v.s. je potom rekao: “Abu-Hureira, ostali smo
samo nas dvojica. Izvoli i napij se”.
Hazreti Abu-Hureira r.a. uzeo je šolju i počeo da pije mlijeko.
Časni Poslanik s.a.v.s. ga je požurivao da pije sve više, sve dok
nije rekao da ne može više.
Onda je predao šolju Časnom Poslaniku s.a.v.s., koji je popio
63
mlijeko što je preostalo i zahvalio Bogu za Njegovu milost.
Pitanja:
1. Ko je bio hazreti Abu-Hureira r.a.? Zašto je nazvan ovako?
2. Koje je bilo njegovo pravo ime?
3. Koliko je ljudi došlo da pije mlijeko?
4. Zašto se hazreti Abu-Hureira r.a. bojao da neće ostati
dovoljno mlijeka za njega da pije?
5. Ko su bili Ashabi-i-Suffa?
64
DRAŽESNA NADOKNADA
U zadnjim danima svog života na ovom svijetu Časni Poslanik
s.a.v.s. je mislio da je njegova misija završena i da se može
mirno vratiti Bogu. Stoga je on pripremao svoje ashabe,
nagovještavajući im na različite načine da je njegovo preseljenje
blizu.
Jednog dana im je rekao: “Ukoliko čovjek pogriješi, bolje je da to
ispravi u ovom životu, tako da ne bude pozvan da odgovara za to
nakon smrti. Zato vam kažem da ukoliko sam ja pogriješio prema
bilo kojem od vas, neka dođe, tako da mu se mogu odužiti, s
obzirom da se ne želim podsjećati na svoje odgovornosti u
životu nakon smrti”.
Prisutni su bili veoma dirnuti kad su čuli ovo. Njihove oči su
bile ispunjene poštovanjem prema njemu i neki od njih su čak
zaplakali. Sjetili su se svih njegovih ljubaznih djela. Znali su da
on nije nikada nikoga u svom životu povrijedio. Bila je potpuna
tišina. Iznenada, začuo se glas sa strane. Čovjek je rekao:
“Allahov Poslaniče, jednom kada si nas redao za bitku, tvoj lakat
je udario u moja leđa.”
Časni Poslanik se okrenuo leđima čovjeku i rekao: “Dođi i uzmi
svoju osvetu”. Čovjek je prišao Poslaniku s.a.v.s. i rekao: “Allahov
Poslaniče, postoji razlika. Moja leđa su bila gola kada ih je tvoj
lakat zakačio, dok su sada tvoja leđa pokrivena”.
Časni Poslanik s.a.v.s. mu je rekao da podigne njegovu majicu
sa leđa. Čovjek je podigao majicu sa Poslanikovih leđa i umjesto
da ga udara, prišao je bliže i poljubio ga u leđa. “Šta je ovo”?,
upitao je Časni Poslanik s.a.v.s.
Čovjek je odgovorio: “Tvoj lakat me jeste ogrebao. Ali ko bi se
svetio tako ljubaznoj osobi kao što si ti. Ti si mi sada ponudio
dobru priliku da pokažem svoju ljubav i posvećenost tebi”.
Ashabi koji su pohitali ovamo i bili veoma ljuti na njega sada su
mu počeli zavidjeti.
65
Pitanja:
1. Kakav je bio Poslanikov poziv ljudima?
2. Zašto su ashabi došli da ga poslušaju?
3. Zašto je ashab došao da se osveti?
4. Zašto je čovjek poljubio leđa Časnog Poslanika s.a.v.s.?
66
LJUBAZNOST PREMA RODITELJIMA
Jedno od osnovnih učenja Časnog Kur’ana je da moramo
pokazati veliko poštovanje našim roditeljima. U islamu ljubav
prema roditeljima i dužnosti prema njima na višem su nivou od
ljubavi prema djeci i dužnosti prema njima.
Časni Kur’an kaže:
“Tvoj Gospodar je naredio: ‘Ne molite se nikom osim Njemu,
i pokazujte dobročinstvo prema roditeljima. Ako jedno od njih
ili oboje doživi starost s tobom, nikada im nemoj reći “uh” ili
podviknuti na njih, nego sa njima govori blagim riječima i sa
poštovanjem. Spusti prema njima ponizno krilo samilosti i reci:
‘Moj Gospodaru, smiluj im se oboma, kao što su njih dvoje
mene podizali dok sam bio dijete.” (17:24,25)
Ovo pokazuje da u poznim godinama roditelji trebaju biti
njegovani i paženi i voljeni, kao što su mala djeca pažena od
strane roditelja u djetinjstvu.
Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Džennet je pod majčinim
nogama.”
Jednom je čovjek došao njemu i upitao ga: “Allahov Poslaniče,
koji od mojih srodnika ima prednost u mojoj posvećenosti?”
Časni Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: “Tvoja majka.”
Čovjek je onda upitao: “A poslije nje?”
Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: “Tvoja majka.”
Čovjek je pitao po treći put: “A poslije moje majke?”
On je i dalje govorio: “Tvoja majka.”
Kada je upitao po četvrti put, Časni Poslanik s.a.v.s. je odgovorio:
“Tvoj otac, a onda poslije njega tvoji srodnici shodno njihovom
srodstvu s tobom.”
Kada je Meka pala u ruke muslimana, i kada je Časni Poslanik
s.a.v.s. ušao u grad, hazreti Abu-Bakr r.a. je doveo svog oca,
veoma starog, da ga upozna.
67
Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao hazreti Abu-Bakru r.a.: “Zašto
si izložio oca nevolji, dovodeći ga meni ovamo? Rado bih sam
otišao njemu da ga vidim”.
Također je rekao: “Najnesretnija je osoba koja propusti šansu
da služi roditeljima, ukoliko izgubi šansu da dobije Džennet kroz
ljubaznost prema njima.”
Pitanja:
1. Šta je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao hazreti Abu-Bakru r.a.
kada je on doveo svog oca da ga upozna?
2. Koje je značenje govora Božijeg Poslanika s.a.v.s.: “Džennet
je pod majčinim nogama.?”
68
PISMA KRALJEVIMA
Nakon što se nastanio u Medini Časni Poslanik s.a.v.s. poslao je
pisma različitim vladarima, pozivajući ih na islam. Jedno takvo
pismo je poslato vladaru Abesinije, koji je bio kršćanin. U njemu
je pisalo:
“U ime Allaha Milostivog, Samilosnog.
Od Muhammeda, Božijeg poslanika, Negusu Abesinije.
Neka je Božiji mir na vas, o vladaru. Molio sam Jednog i Jedinog
Boga za Vas. Niko drugi osim Njega nije vrijedan obožavanja.
On je Kralj kraljeva. Izvor svakog savršenstva, oslobođen svih
nedostataka. On je zaštitnik svih Njegovih stvorenja, i opskrbljuje
mirom Svoje robove.
Svjedočim da je Isa a.s. sin Merjemin, Božiji poslanik, koji joj je
dat radi njene posvećenosti Njemu, i ispunjenja obećanja koje
joj je Bog dao.
Pozivam Vas da mi se pridružite u obožavanju Jednog Jedinog
Boga. Pozivam Vas također da me slijedite i vjerujete u Boga koji
me je poslao. Pozivam Vas i Vaš narod da se pridružite silama
Svemogućeg Boga. Ja ću ovdje obavljati svoju dužnost, kao što
sam poslao Vama Božiju poruku. Učinio sam to iskrenog srca, i
nadam se da ćete vrednovati iskrenost koju nosi ova poruka. Ko
god se pokorava Božijem vođenju, Bog ga blagoslovi.”
Kada je ovo pismo stiglo do vladara, on je pokazao veliko
poštovanje prema njemu. Uzeo je pismo u svoje ruke, prinio
očima i s poštovanjem odložio u kutiju, rekavši: “Dok god je ovo
pismo sigurno, moje kraljevstvo je sigurno”.
Ono što je vladar rekao obistinilo se. I sve dok se muslimanska
imperija širila preko Indije i Kine u jednom smjeru, i Španije i
Maroka u drugom, Negus je i dalje nastavio vladati Abesinijom
bez ikakvog ometanja.
Časni Poslanik s.a.v.s. napisao je slično pismo vladaru Irana. Kada
69
je pismo stiglo do njega, naredio je prevodiocu da ga pročita.
Kada mu je značenje pisma objašnjeno, pocrvenio je od bijesa,
uzeo je pismo u svoje ruke i poderao ga na komadiće. Kada je
ovo javljeno Časnom Poslaniku s.a.v.s., on je rekao: “Ono što
je vladar učinio sa mojim pismom Allah će učiniti sa njegovim
kraljevstvom.”
Ali kraljeva srdžba nije tu završila. Naredio je guverneru Jemena
da pošalje vojnike po Časnog Poslanika s.a.v.s. i da ga dovedu
pred kralja.
Stoga je guverner poslao dva vojnika u Medinu da uhapse
Poslanika s.a.v.s. Također im je dao pismo da ponesu Poslaniku
s.a.v.s., u kome je rekao da bi on trebao poći sa vojnicima bez
odlaganja.
Pri dolasku u Medinu vojnici su rekli Poslaniku s.a.v.s. razlog svog
dolaska. Rekli su mu da će ukoliko on odbije da pođe sa njima,
on i njegov narod biti uništeni. Časni Poslanik s.a.v.s. saslušao ih
je i rekao im da dođu po njega sljedeće jutro. Tokom noći on se
molio Svemogućem Bogu, i tada mu je došla objava.”Sin je ubio
oca, ove noći.”
Ujutro kada su ova dvojica vojnika došli, Časni Poslanik s.a.v.s.
rekao im je šta mu je objavljeno. On im je također dao pismo
sa odgovorom, naslovljeno na guvernera Jemena, spomenuvši
ubistvo vladara od strane njegovog sina.
Kada je guverner primio ovaj odgovor, rekao je: “Ukoliko je ovaj
čovjek istiniti poslanik, onda će se ovo desiti. A ukoliko nije,
neka Bog pomogne njemu i njegovom narodu”.
Ubrzo poslije toga glasnici iz Irana su potvrdili vijest da je
Poslanik s.a.v.s. uvjerio guvernera. Također je sadržavalo vijest
promjene odluke ranijeg vladara o hapšenju Poslanika s.a.v.s.
Guverner je bio toliko impresioniran da su on i mnogi njegovi
prijatelji prihvatili islam.
70
Pitanja:
1. Šta misliš o Negusu?
2. Kako je vladar Abesinije postupio sa pismom Časnog Poslanika
s.a.v.s.?
3. Kakva je bila reakcija vladara Irana kad mu je pročitano pismo?
4. Šta je odgovorio Časni Poslanik s.a.v.s. dvojici izaslanika
guvernera Jemena?
5. Kakvo je predskazanje Časni Poslanik islama imao o vladaru
Irana?
6. Kako je guverner Jemena prihvatio islam?
71
SNAGA DOVE
Dova primarno znači način na koji se čovjek približava Bogu
Svemogućem. Bog kaže u Časnom Kur’anu:
“A kada te Moji robovi pitaju za Mene, zaista sam Ja blizu. Ja
odgovaram na molitvu molitelja kada me zove. Zato oni treba
da se odazovu Meni i vjeruju u Mene, da bi bili upućeni.” (2:187)
Kako god, čovjek može biti moćan, ali njegova svaka radnja
ovisna je o Božijoj volji i pomoći, kojem će se vratiti. Čak i
Časni Poslanik, kao i ostali, ima potrebu za Njegovom milošću i
blagostanjem. Molio je za Njegov put i pomoć u svim radnjama i
situacijama. Ovdje su neki događaji koji pokazuju koliko pomno
Bog sluša Svoje.
I
Jednom davno, tokom suše, Medina se suočila sa glađu i žeđu.
Kako je Časni Poslanik s.a.v.s. držao hutbu, neko od prisutnih je
pozvao: “O Allahov Poslaniče, stoka umire od gladi i žeđi. Ljudi
gladuju do smrti. Moli Boga da nam On kroz Svoju milost pošalje
kišu”.
Časni Poslanik s.a.v.s. podigao je ruke i molio Boga za kišu.
Nebo koje je bilo u potpunosti čisto iznenada je prekriveno
pješčanom olujom. Potom su se pojavili tamni oblaci, koji
su donijeli nebesku kišu. Kako su ljudi trčali kućama, njihova
odjeća je bila smočena. Kiša je nastavila padati cijelu sedmicu.
Ljudi su se zabrinuli. Sljedeći petak dok je Poslanik držao hutbu,
isti čovjek ili neko drugi je ustao i rekao: “Kiša pravi štetu, kuće
bivaju uništene. Moli Boga da je zaustavi”.
Časni Poslanik s.a.v.s. se nasmijao i zamolio ponovno. Ubrzo su
se oblaci razišli i Medina je bila ponovno osvijetljena.
72
II
Hazreti Abu-Hureirova majka je bila nevjernica. On se jako trudio
da je ubijedi, ali ona nije htjela prihvatiti islam. Jednog dana dok
je on razgovarao sa njom, ona je pričala protiv Poslanika s.a.v.s.
Hazreti Abu-Hureira r.a. veoma se zabrinuo. Otišao je Časnom
Poslaniku s.a.v.s. i nakon što je ispričao cijeli događaj, molio ga
je da čini dovu Bogu da je uputi na Pravi put. Časni Poslanik
s.a.v.s. molio je Boga za nju.
Kasnije kada se hazreti Abu-Hureira r.a. vratio kući, našao je
vrata kuće zatvorena. Pokucao je na vrata. Majka mu je rekla da
sačeka nakratko. Okupala se i presvukla odjeću i sa riječima na
usnama: “Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed s.a.v.s.
je njegov poslanik”, otvorila je vrata.
Hazreti Abu-Hureira r.a. bio je sretan toliko da je otrčao nazad
Časnom Poslaniku s.a.v.s. da mu prenese ovu dobru vijest.
III
Jednom se Saad bin Abi-Wakas, koji se pridružio Časnom
Poslaniku s.a.v.s. u Meki, ozbiljno razbolio.Nije bilo nade da će
preživjeti i njegovi srodnici su bili spremni da ispune njegovu
želju. Časni Poslanik s.a.v.s. došao je da ga vidi. Saad mu je
rekao: “Allahov Poslaniče, idem da umrem u gradu iz kojeg smo
protjerani”.
Časni Poslanik s.a.v.s. tješio ga je: “Ne, ti nećeš umrijeti, ako Bog
da”. Potom je dovio tri puta za njegov oporavak. Njegove dove
su uslišene i Saad se uskoro oporavio od bolesti i živio narednih
15 godina.
Pitanja:
1. Navedi primjer primanja dove Božijeg Poslanika s.a.v.s.!
2. Napiši kratki esej o važnosti dove!
73
MASKIRANI OMER
I
Kada je hazreti Abu-Bakr r.a. preselio, Omer je izabran za
drugog halifu. Bio je visok, dobro građen, plav. Bio je dobar
govornik, pravedan vođa i veoma disciplinovan. Bio je čovjek
sa jednostavnim navikama. Kada je postao vođa, raspolagao je
golemim bogatstvom zlata, srebra, dragulja i dragocjenostima,
dok je njegov vlastiti mantil imao mnogo zakrpa. Bio je prvi vođa
koji je uveo administrativnu mašineriju u državi. Posjećivao bi
porodice vjernika, i bio udaljen od kuće, kupujući potrepštine za
njih, pisao pisma za njih, i čak isporučivao njihova pisma lično.
Bio je jako zabrinut stanjem svoga naroda. Stoga bi neprimijetno
odlazio u mrak da bi saznao stanje naroda.
Jedne prilike dok je šetao u mraku, čuo je plač djece. Privučen
glasom, krenuo je prema šatoru odakle je zvuk dolazio. Vidio je
ženu kako sjedi ispred vatre. Vidio je da je žena kuhala nešto,
dok su njena mala djeca plakala u blizini. Bilo je kasno za djecu
da ručaju.
Omer je prišao ženi i upitao: “Šta je u loncu na vatri”?
Objasnila mu je da nema hrane da nahrani djecu, i da je stavila
lonac pun vode i kamenja u vatru, u namjeri da stvori utisak da
će hrana biti spremna.
Omer je bio uznemiren kada je čuo ovo.
Odjurio je u ostavu, podigao vreću brašna, mesa, ulja za
kuhanje i nekoliko datula i vratio se u šator. Njegove sluge su
ga preklinjale da im dopusti da oni nose teret, ali on je odbio
govoreći: “To je moja odgovornost. Vi nećete nositi moj teret
na Sudnjem danu.”
Stigavši do šatora, predao je namirnice ženi i rekao joj da
pripremi jelo. U međuvremenu djeca su zaspala izgladnjela.
Hazreti Omer r.a. sačekao je dok obrok nije bio spreman i djeca
74
su probuđena i nahranjena. Žena mu je zahvalila za njegovu
ljubaznost i izražavajući zahvalnost, rekla je: “Bilo bi puno bolje
da si ti halifa muslimana, radije nego taj jadni Omer, koji ne zna
u kakvom je stanju njegov narod”.
Omer je rekao: “Pa majko, sve u svemu, Omer i nije tako loš” i
otišao.
II
Jednom kada je hazreti Omer r.a. kružio okolo, vidio je beduina
kako sjedi ispred vrata svog šatora. Halifa je izašao i pričao sa
njim. Iznenada je čuo jecanje iz šatora. Omer je upitao šta je
to. Čovjek mu je rekao da je njegova žena na porodu. Omer je
upitao da li je ijedna žena sa njom unutra. Čovjek je odgovorio
da tamo nema nikoga. Halifa je odjurio kući, uzeo svoju suprugu
i poveo je da brine o ženi. Dijete je rođeno i Umme Kulsum, žena
halife, pozvala ga je vani: “Amir-ul-Muminin (vođa pravovjernih),
čestitaj svom prijatelju na rođenju sina”. Kada je čovjek čuo
riječi “Amir-ul-Muminin”, skočio je i stao sa poštovanjem pred
hazreti Omera r.a.
“Nema veze”, rekao je hazreti Omer r.a., “dođi do mene sutra i
ja ću odabrati naknadu za bebu”.
Pitanja:
1. Zašto je hazreti Omer r.a. šetao u mraku?
2. Zašto djeca nisu bila nahranjena?
3. Zašto hazreti Omer r.a. nije dozvolio slugama da nose teret?
4. Šta je halifa uradio da pomogne ženi koja se porađala?
5. Kako je beduin saznao da je osoba koja mu je pomogla
hazreti Omer r.a., halifa?
75
PREDNOSTI DAVANJA DRUGIMA NAD SOBOM
Bitka za Jarmuk je bila jedna od najvećih bitaka u historiji islama.
muslimani su bili pod vlašću bizantijskog vladara. Protiv vojske
od dvije hiljade stotina vojnika Kalid bin Valid, vojskovođa
muslimanske vojske, imao je vojsku od samo 40 hiljada. Rimljani
su bili mnogo bolje opremljeni u svakom pogledu u odnosu na
muslimane. Bitka je trajala šest dana i svakoga dana borba je
divljala u odnosu na prethodni dan. Žene su također učestvovale
u bici. Nisu samo ohrabrivale muslimanske muškarce da se bore
hrabro protiv mase i upozoravale ih kada su oni pokušavali
pobjeći sa bojišta, nego su im također prijetile motkama šatora
i kamenjem, tjerajući ih da se vrate i suoče sa neprijateljem.
Neke od muslimanskih žena krenule su naprijed sa svojim
mačevima i utrčale u gustu bitku, dok su na čelu bili muškarci.
Umme Hakim, Harisova kćerka, Esma, kćerka Abu-Bakra,
Đuvarije, sestra Muavije, bile su među ženama koje su se hrabro
borile u ovoj bici.
Zapisano je da su muslimani pretrpjeli gubitak od četiri hiljade
muškaraca u ovoj bici. Mnogi od onih koji su preživjeli bili su
povrijeđeni, od lahkih povreda do teških. Četvrti dan same bitke
oko 7 stotina muslimanskih vojnika je izgubilo oči od strijela
rimske vojske. Kao rezultat ovoga četvrti dan bitke je poznat kao
“Dan gubitka očiju”.
Gubici Rimljana su bili mnogo veći nego gubici muslimana.
Posvjedočeno je da je oko 70 hiljada rimskih vojnika poginulo u
toku bitke. Propovijedano je da je tokom ove bitke muslimanski
vojnik Abu-Džahm išao tražiti svog rođaka koji je nestao. Ponio
je vodu sa sobom za ranjene vojnike. Povrijeđeni i mrtvi su
ležali u gomilama svugdje na polju. Abu-Džahm je našao svog
rođaka kako leži na zemlji sa nekoliko povreda. Prišao mu je i
dao mu vode da pije. Tek što je povrijeđeni vojnik prinio posudu
76
sa vodom usnama, čuo je vapaj za vodom drugog ranjenika
koji je ležao u blizini. Odbio je da pije vodu u prisustvu drugog
vojnika, rekavši Abu-Džahmu da da prvo njemu vodu. AbuDžahm je odnio vodu drugom vojniku, kada se začuo jecaj
još jednog ranjenika koji je ležao nedaleko. Drugi čovjek ga je
uputio trećem. Abu-Džahm je otišao do trećeg, ali prije nego
mu je dao vodu da pije, on je preselio. Abu-Džahm je požurio
do drugog, ali je i on također umro. Otrčao je do mjesta gdje je
njegov rođak ležao, ali nažalost, i on je izdahnuo.
Ovi vojnici su dali prije smrti prednost svojoj braći nad sobom.
Neka Allah spusti Svoju milost na njihove duše, zbog njihove
žrtve za druge, iako ih je to koštalo njihovog života.
Pitanja:
1. Između koga je vođena bitka za Jarmuk?
2. Ko je bio vojskovođa muslimanske vojske?
3. Koliko je muslimanskih muškaraca učestvovalo u ovoj bici?
4. Koliki je bio broj kod neprijatelja?
5. Kakvu su ulogu muslimanske žene igrale u ovoj bici?
6. Imenuj neke od muslimanskih žena koje su učestvovale u bici.
7. Zašto je četvrti dan bitke poznat kao “Dan gubitka očiju”?
8. Za koga je Abu-Džahm nosio vodu?
9. Da li je njegov rođak pio vodu? Ako nije, zašto nije?
77
POBJEDONOSNI POVRATAK U MEKU
Shodno postupanju Hudaibije, arapskom plemenu je dato da
izabere da se pridruži ostalima: Mekanlijama ili muslimanima.
Također su se složili da se za deset godina grupe neće boriti
međusobno. Shodno ovom dogovoru, pleme Banu-Bakr se
priključilo Mekanlijama, dok je pleme Banu-Khuza ušlo u
alijansu sa muslimanima. Desilo se da je Banu-Bakr, priključen
Mekanlijama, napao pleme Banu-Khuza i ubili su mnogo njihovih
ljudi. Predstavnici plemena Banu-Khuza su otišli Časnom
Poslaniku s.a.v.s. i zatražili pomoć. Kako je ovo bio prekid
sporazuma, Poslanik s.a.v.s. je obećao pomoć i pripremio svoje
ljude za juriš na Meku. Kada su izlazili iz Medine, nekoliko drugih
muslimanskih plemena im se pridružilo. Nakon nekoliko dana
putovanja stigli su u Faraan. Broj muslimana pod komandom
Časnog Poslanika s.a.v.s. prelazio je 10 hiljada. Ovo je bilo tačno
prema predskazanju spomenutom u Starom zavjetu:
“Dragi je moj bijel i rumen, ističe se među deset hiljada.”
Solomonova pjesma (5:10)
Reče: “Sa Sinaja dođe Gospod, u svjetlu se ukaza sa Seira narodu,
zasja s gore paranske, dođe usred svetih četa anđeoskih, iz
desnice njegove razbuktio se plamen.” Ponovljeni zakon (33:2)
Kako su vijesti o muslimanskoj vojsci stigle u Meku, poslati su
izviđači od strane njihovog vođe Abu-Sufijana da saznaju koliko
ima muslimanske vojske. Abu-Sufijan je napustio Meku sa
nekoliko svojih prijatelja i počeo putovati prema Medini. Putovali
su cijeli dan i noć i vidjeli su čudesan prizor. Vidjeli su ognjišta u
šatorima gdje su muslimani ostali da provedu noć . Bila je vatra
ispred svakog šatora. Abu-Sufijan je bio veoma iznenađen što
vidi ovoliko veliku vojsku. Upitao je svoje saputnike: “Je li ova
78
armija pala sa neba? Ja ne znam toliko veliku arapsku armiju.”
Dok su se oni čudili, začuo se glas iz mraka koji je pozvao AbuSufijana. To je bio Abas, koji je čuvao kamp, i bio je stari prijatelj
Abu-Sufijana. Abas ga je uvjerio da ga prati do Poslanika s.a.v.s.
Časni Poslanik s.a.v.s. rekao je Abasu da ugosti vođu Mekanlija
te noći. Rano ujutro Abu-Sufijan je vidio još jedan neobičan čin.
Vidio ih je kako izlaze iz svojih šatora perući ruke i stopala, i kako
se redaju iza Časnog Poslanika s.a.v.s. Bio je prestrašen i upitao:
“Šta to rade”? Abas mu je odgovorio da se samo spremaju za
jutarnji namaz.
Abu-Sufijan je bio jako iznenađen kada je vidio kako su
disciplinirani. U toku namaza slijedili su svaki pokret Poslanika
s.a.v.s.: stajanja, naginjanje, sedždu i sjedenje.
Rekao je iznenađen: “Ja sam bio kod raznih kraljeva. Vidio sam
dvorište Chosroesa (imperija Irana) i dvorište Kaisera (kralj
Rimljana), ali nikada nisam vidio ni jedan narod tako odan svom
vođi kao što su muslimani svom vođi”.
Abu-Sufijan je shvatio da nisu imali šanse da pobijede
muslimane. Kada su završili namaz i kada je doveden Časnom
Poslaniku s.a.v.s., zatražio mu je da bude ljubazan prema
stanovnicima Meke. Bio je zabrinut da bi se muslimani mogli
osvetiti zbog ranijih zlodjela Mekanlija. Stoga je upitao Poslanika
s.a.v.s. da li će Mekanlije imati mira ukoliko oni ne povuku mač.
Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Da, svi oni koji ostanu u svojim
kućama imat će mir. Ko god živi u Abu-Sufijanovoj kući imat će
mir. Ko god uđe u Kabu, imat će mir. Oni koji spuste svoje oružje
dobit će mir.”
Časni Poslanik s.a.v.s. potom je dao zastavu Abu-Ruvaihu, koji se
pobratimio sa Bilalom, i rekao: “Ovo je Bilalova zastava. Ko god
bude pod ovom zastavom, imat će mir”. Rekao je Bilalu da juriša
na čelu i da se oglašava. Bilal, koji je bio rob, i bivao mučen,
ponižavan od strane Mekanlija, samo zbog svog vjerovanja u
islam, bio je ponosan taj dan što nosi zastavu mira u svoje ime.
79
Kako je jurišala muslimanska vojska, kolona za kolonom prema
Meki, Abu-Sufijan ih je gledao sa litice. Prizor je bio impresivan.
On je vidio odlučnost na njihovom licu. Vidio je njihovu odanost
Časnom Poslaniku s.a.v.s.
Ovdje je bio čovjek koji je prije sedam godina napustio Meku,
zbog straha za svoj život, sada se vraća sa vojskom kojoj se Meka
ne može oduprijeti.
Abu-Sufijan se vratio da obavijesti svoje ljude o miru. Mekanlije
su bili zaštićeni, tako da je Meka pala u ruke muslimana bez
krvoprolića. Bio je samo jedan incident koji se desio tom prilikom.
Časni Poslanik s.a.v.s. naredio je svim svojim sljedbenicima da
ne ubijaju nikoga osim u samoodbrani. Dio grada u koji je Kalid
ušao nije čuo uvjete mira, tako da su se počeli boriti. Dvanaest
ili trinaest Mekanija poginulo je.
Vijest o ovom je brzo stigla do Časnog Poslanika s.a.v.s. i odmah je
izdao naređenje koje je zaustavilo borbu i krvoproliće. Ustvari, u
svim bitkama koje je Časni Poslanik s.a.v.s. vodio u samoodbrani
davao je jasna naređenja svojim sljedbenicima da ne ubijaju
žene i djecu, religijske službenike, starce, niti one nesposobne
za rat. Oni koji su odložili svoje mačeve nisu bili ubijeni.
Objekti nisu uništavani. Također je zabranio sječu drveća voćki.
Časni Poslanik s.a.v.s. nakon ulaska u Meku uputio se prema Kabi
i kružio sedam puta oko Božije kuće. Tamo je bilo 360 kipova u
Kabi. Časni Poslanik s.a.v.s. lomio ih je jednog po jednog, i kako
bi svaki od njih padao, on bi učio ajete:
“Istina je došla i neistina je pobjegla. Zaista,
neistina je ta koja bježi.” (17:82)
Tako je Kaba obnovljena za svoju pravu namjenu, obožavanje
samo jednog Boga.
Poslanik je potom poslao po vođe Kurejšija i pitao ih kakve
postupke očekuju od njega.
80
“Onako kako je Jusuf postupio sa svojom braćom”, odgovorili
su. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Onda niti jedan prigovor
nećete dobiti ovaj dan.”
Ovakav plemeniti postupak Časnog Poslanika s.a.v.s. prema
njegovim krvnim neprijateljima, koji nisu ostavili niti jedan
kamen u namjeri da ga ubiju i unište islam u korijenu, ostao je u
historiji čovječanstva neuporediv.
Pitanja:
1. Koji su bili uslovi sporazuma mira?
2. Ko je prekršio sporazum mira?
3. Ko je bio vođa Mekanlija? Šta je on vidio u pustinji tokom
noći?
4. Koje je predskazanje spomenuto u Starom zavjetu i kako se
ostvarilo?
5. Koji su bili uslovi postavljeni od strane Časnog Poslanika
s.a.v.s. za mir?
6. Kako je postupao sa Mekanlijama Časni Poslanik s.a.v.s. kada
je Meka pala u ruke muslimana?
7. Spomeni neka od Poslanikovih s.a.v.s. propisa o ratu!
81
NAPREDAK ISLAMA
Časni Poslanik islama je preselio, ali je ostavio iza sebe:
Časni Kur’an – vodilju za cijelo čovječanstvo;
svoja djela i govore; vjerne ashabe koji su
nosili zastavu islama na četiri strane svijeta.
Časni Poslanik s.a.v.s. posebno je cijenio znanje iako je bio
nepismen. Prenosi se da je rekao: “Dužnost je svakog muslimana,
muškarca i žene, da traži znanje, i najbolji dio sadake za
muslimane je da tragaju za znanjem i da ga prenose drugima”.
Vođeni ovim, muslimani se posvećuju učenju i širenju znanja sa
značajnim uspjehom. Kroz srednji vijek muslimanski univerziteti
i škole bili su najbolji i naučnici su pristizali njima iz svih dijelova
svijeta. Posvetili su se istraživanju u skoro svakom polju. Vrata
ovih univerziteta bila su otvorena za svakoga, bogate i siromašne,
domaće i strane. Siromašni su bili ohrabrivani i finansirani od
države ili bogataša.
U svom oduševljenju znanjem muslimanski naučnici su preveli
mnoga djela grčkih filozofa na arapski jezik. Ne bi bilo neumjesno
spomenuti da su važna grčka djela bila sačuvana samo naporom
ovih muslimanskih učenjaka. muslimanski slikari nadilazili su
druge u kiparstvu, dizajnu i posebno u upotrebi boja. Dokaz
njihove vještine može se i dalje vidjeti u mnogim dijelovima
svijeta, na primjer Alhambra u Španiji, Plava džamija u Istanbulu,
Tadž Mahal i ostale mongolske građevine u Indiji i Pakistanu.
U ovim građevinama su predstavljeni: sjajna kompozicija slika,
skulptura i geometrijski dizajni. Kur’an, kao kod života, vodi
muslimanske naučnike u svakom periodu da otkriju rješenje
problema sa kojim se svakodnevno suočavaju u životu. To je
budilo u njima duh za istraživanjem i pronalaženjem. Stoga
je poslat poziv za razmišljanjem o svrsi stvaranja Zemlje i za
izučavanjem predivnog stvaranja Božijih dokaza. Časni Kur’an
82
izjavljuje da su nebesa sa svim nebeskim tijelima i Zemljom sa
svim njenim riznicama, dubokim morima i visokim planinama
napravljeni za čovjeka.
Potaknuti učenjem Časnog Kur’ana, muslimani su počeli
istraživati ove riznice. Postali su pioniri u civilizaciji i kulturi,
izvršioci divnih javnih radova, organizatori čudesnih institucija i
pronalazači mnogih nauka i umjetnosti. Izumili su instrumente
astronomije i napravili brojčane opservatorije. Pomoću
trigonometrije skicirali su područja, napravili mapu mora i
istražili nebo. Sa otkrivanjem pomorskog kompasa počeli su
plovidbu okeanima slobodno. Njihovi krhki čamci su zamijenjeni
dugim jedrilačkim brodovima.
Njihov interes za geografijom probudio se ovim velikim
putovanjem. Plovili su morem istočno do Kine, istražujući obalu
Afrike, i područjem Skandinavije. Neki od njih su putovali preko
centralne Azije i sjeverno u Rusiju.
Bili su to muslimanski učenjaci koji su istraživali nauku algebre
u Evropi. Pokazali su veliki interes za medicinsku nauku. Bili
su upoznati s upotrebom anestetika i pripremom pacijenata
za operacije. muslimanski doktori tog stoljeća uveli su praksu
kućne posjete. U hemiji su imali veliki uspjeh, otkrili su mnogo
novih hemijskih spojeva kao što su: alkohol, azotna kiselina i
sulfurična kiselina. Najveći arapski hemičar bio je Džabir bin
Hajan (Geber). Neka od ovih otkrića činila su osnovu evropskih
studija i nakon 18. stoljeća. muslimanski naučnici iz tog vremena
su primijenili znanje iz hemije na agrikulturu. Poznavali su korist
plodova i uroda. Njihov čelik je proizveo omiljena imena Toledo
i Damask. Također su proizvodili najfinije vrste kože.
Drugi veliki doprinos muslimanskog izučavanja je proizvodnja
papira, umjetnost koju su naučili od Kineza, ali su je usavršili
do perfekcije. Prvi papir je proizveden u Bagdadu krajem 8.
stoljeća.
Voljeli su literaturu i knjige. Utemeljili su mnoge univerzitete
za visoko obrazovanje. Neki od njih su imali svjetski ugled.
83
Univerziteti Kordove i Toledo u Španiji su bili veoma popularni i
i privukli su naučnike iz civiliziranog svijeta tog perioda.
Iz ruku muslimanskih učenjaka nisu samo izlazila djela nauke
i umjetnosti samostalno, nego su prevodili drevna djela grčke,
indijske i perzijske filozofije i medicine na arapski jezik. Stoga su
muslimanski gradovi postali centri učenja i znanja, i naučnici su
stizali u ove centre sa svih strana.
Sve dok su muslimani slijedili učenje Časne knjige, napredovali
su i bili su vodilja cijelom svijetu. Kada su počeli ignorisati Božiju
poruku, njihov napredak je zaustavljen i postepeno je njihovo
stanje postalo nepodnošljivo.
Danas je čovječanstvo ušlo u novu eru. Prisutan je brzi napredak
nauke i tehnologije.
Sa brzim promjenama pristizali su i novi problemi, čije se
rješenje moglo naći u Časnom Kuranu, izvoru znanja. Potrebe
današnjice jesu da se prepozna dinamičnim karakter vođenja
ove Časne knjige. Kada se čovjek vrati Bogu, On će ga izvesti iz
tame i mraka u svjetlost i na put mira.
Pitanja:
1. Spomeni govor Poslanika s.a.v.s. koji naglašava potrebu
traganja za znanjem!
2. Spomeni neki od muslimanskih doprinosa razvoju
tehnologije i nauke!
3. Šta je bio uzrok zaustavljanja napretka muslimana?
84
Primjer arapske kaligrafije
Ako želite više informacija o Ahmadija muslimanskom džematu preporučujemo
Vam slijedeću literaturu na bosanskom jeziku:
Filozofija učenja islama • Osnovne i bitne informacije o ahmadijanstvu • Istina o
ahmadijama i njihovom svetom osnivaču • Knjiga o namazu • Preporod vjere • Ljubaznost
Časnog Poslanika prema djeci • Ahmad i Sara • Ahmad i Sara idu u džamiju • Molba za
našu braću i sestre • Zašto sam postao ahmadi • Poruka mira • Ahmadija muslimanski
džema’at – kratak uvod • Odgovor na primjedbe protiv ahmadija i njihovog osnivača •
Naše učenje • Odabrani ajeti iz Časnog Kur’ana • Odabrani hadisi Časnog Poslanika islama
• Odabrani hadisi Časnog Mesije • Hazreti Ahmad - Obećani Mesija • Halifat u ahmadijatu
• Oporuka • Šta je Ahmadija muslimanski džema’at ponudio čovječanstvu? • Islamski
odgovor na suvremena pitanja • Potreba za Imamom • Časni Kur’an i kosmologija •
Uvjeti Bai’ata i odgovornosti ahmadi muslimana • Islam – moja vjera • Ljubaznost Časnog
Poslanika prema djeci • Hazreti Sejjida Hatidža r.a. • Blagoslovljeni uzor, Časni Poslanik
s.a.v.s. i stvarna pozadina karikatura • Stvarno značenje izraza ‘Khataman-Nabiyyeen’
• Predskazanja Časnog Kur’ana • Halifa je određen od Boga • Ponovno uspostavljanje
halifata • Hulafa-e-Rašedeen • Božija uputstva za muškarce i žene navedena u Časnom
Kur’anu • Islamski veo • Uloga žene u islamskom društvu • Žena u islamu • Odgovori na
četiri pitanja gosp. Siradžuddina, kršćanina • Ponovna uspostava svjetskog mira • Život
Muhammeda s.a.v.s. i mnoge druge knjige, brošure i materijali...
Bilo kakve informacije o islamu ili literaturu na raznim jezicima možete dobiti na
slijedećim adresama:
Bosna i Hercegovina:
Mesdžid Baitul - Islam
Tuzlanska 1b
71000 Sarajevo
Tel. 00-387-33-612612
Web: www.ahmadija.ba
E-mail: [email protected]
Belgija:
Brusselstraat 3
1700 Sint-Ulriks-Kapelle
(Dilbeek), Brussels
Tel. 00-32-2-4666856
Holandija:
De Moskee
Oostduinlaan 79
2596 JJ, Den Haag
Tel. 00-31-703-242881
Kanada:
Baitul - Islam
10610 Jane Street
Maple, Ontario
L6A 3A 2
Švedska:
Nasir Moske
Tolvskillings Gatan 1
414-82 Gotenborge
Tel. 00-46-31-414044
Švicarska:
Mahmud Moschee
Forchstrasse 323
8003 Zurich
Tel. 00-411-3815570
Njemačka:
Genfer Strasse 11
60437 Frankfurt am Main
Tel. 00-49-69-50688600
Fax. 00-49-69-50688666
Norveška:
Ahmadiyya Muslim Mission
Frogner VN 53
0266 Oslo 2
Tel. 00-472-244718
Velika Britanija:
The London Mosque
16 Gressenhall Road
London SW 18 5QL
Tel. 00-44-20-8870-8517
Download

“Priče iz ranog islama (zlatna djela muslimana)” u PDF formatu.