DŽAJIĆ
D
(M
MUJO) OM
MER
(11.09.19700. – 24.08.19
992.)
Rođen 11.09.1970.godinee u Džajićim
ma. Agresiju na BiH doččekao kao raadnik
RO Tadiv-Viijčara Konjiic. Od samoog osnivanja član jedinnice MUDE
ERIS.
Šeehadet postiigao 24.08.1992.godinee u bici za Kijevo, prrilikom pokuušaja
deeblokade Saarajeva. Džennaza mu je klanjana 266.08.1992. godine
g
iza podne
p
naamaza a ukoopan je na šeehidskom mezarju kod Č
Čaršijske džamije u Konnjicu.
U trenjutku šehadeta
š
obnnašao je funnkciju komandira vodaa te je posm
mrtno
prredložen za činovanje. U oružane snage stupiio je 15.04.1992. godinne. U
jeedini “Muderris” od njenoog osnivanjaa.
U toku svog borbenog
b
putta pokazao je odlike spoosobnog i hraabrog mudžaahida
koji
k ni jednoog trenutka nije
n posumnj
njao u ideje svoje
s
borbe niti
n posustaoo na svom putu. Do šehaadeta
je
j učestvovaao u svim akkcijama jediinice. Iza raahmelti Omeera ostali su:: majka Šuhhra (1939), sestre
s
Meliha
M
(197
71) i Aziza.
MUHIIBIĆ (EMIIN) RAMIIZ – BIZO
O
(07.01.19655. – 28.08. 19
992.)
Ro
ođen je 07.001.1965.godine. u Graboovcima-Konj
njic. Prije ratta radio u ZZTP
Z
“P
Ploče”. Šehaadet je postiigao 24.08.1
1992.godine u bici za Kijevo
K
od gelera
g
minobacačke
m
granate. Džženaza mu je klanjana 28.08. 199
92.godine pooslije
po
odne namazaa u rodnim G
Grabovcimaa gdje je i ukkopan. U oruužanu agresiiju se
uk
ključio na prrvi znak agrresorskog naauma, zvaniččno od 15.044.1992.godinne. U
jedinici “MUD
DERIS” od nnjenog form
miranja.
Do svog šehaadeta nije izostao ni iz jedne
j
akcijee. Pamtićemo ga kao hrrabra,
vješta, poštena i istrajna borca.
b
Izza rahmetli Ramiza
R
ostali su: majkaa Emina (19338), brat Šaććir (1964), Alem
A
(1970), takoođer teže ranjjen u istoj biici, i sestre: F
Fatima (19667), Šaćira (1969), i Zeddina (1971).
ŠO
OTO (RAS
SIM) SEN
NADIN
(04.04.1971. – 28.08. 19
992.)
Ro
ođen 04.04.1971.godinee u Grabovciima-Konjic. Prije agresijje zaposlen u VP
Sp
plit. Šehadet postigao 224.08.1992.g
godine u bicci za Kijevoo od gelera MB
grranate prilik
kom akcije deblokade
d
gllavnog gradda BiH. Džeenaza je klannjana
28
8.08.1992.go
odine. poslijje podne naamaza u roddnim Grabov
vcima, gdjee je i
uk
kopan. U oružane
o
snage stupio je 15.04.11992.godine. Član jeddinice
“M
Muderis” od njenog osniivanja (13.066.1992.g.)
Do svog šehadeta nije izostao
i
ni izz jedne akccije jedinicee. Bio je hrrabar,
po
ožrtvovan i nije
n žalio živvot za odbraanu svoje vjere i domovvine. Pamtim
mo ga
kaao hrabra i poštena
p
borcaa.
Sjećanje na rahmetli Senadina najdu
ublje u svom
m srcu čuvajju njegovi nnajmiliji: babbo Rasim (19949),
majka
m
Kada (1950), bratt Sejo (19722) također priipadnih 4.mslbr i sestra Senada (19776).
BIBER (ZEJNIL) MUJO
(02.09.1968. – 08.09. 1992.)
Rođen je 02.09.1968. godine u Kašićima-Konjic.Rat ga je zatekao ka studenta
Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu. U oružani otpor agresoru uključio se
još kao student u Sarajevu. Početkom agresije vratio se u Kašiće (Glavatičevo) i bio jedan od organizatora otpora u svom mjestu. U ljeto 1992.
godine, napušta rodne Kašiće i priključuje se Muderisovoj jedinici. Vrlo brzo
slijedila je pokušaj deblokade glavnog grada Bosne i Hercegovine u kojem je
učestovala i Muderisova jedinica. Prema zvaničnim dokumentima jedinice,
08.septembra 1992.godine u bici na Butmiru, nakon čina nesvakidašnje
hrabrosti i odlučnosti u borbi postigao je šehadet.
Dženaza je klanjana 09. septembra. 1992. godine u Konicu, poslije podne
namaza. Mezar rahmetli Muje nalazi se u šehidskom mezarju kod Čaršijske džamije u Konjicu. U
trenutku šehadeta vršio je dužnost FM komandira voda. I prije rata i u ratu bio je primjer hrabrosti i
riješenosti da se bori do zadnjeg daha za slobodu Bosne i Hercegovine i spas Bošnjaka. Uspomenu
na rahmetli Muju najdublje u svojim srcima noce njegovi najbliži: otac Zejnil (1939), majka Zejna
(1943), brat Senad (1972), sestre Samija i Sehija (1973) sa svojim porodicama.
KORIĆ (OSMAN) RASIM – GERA
(01.05.1963. – 15.04. 1993.)
Rođen je 01.05.1963.godine u Vrbljanima - Konjic. Agresija ga je zatekla kao
radnika ZZTO Sarajevo. Član je jedinice MUDERIS od prvog dana njenog
osnivanja. Izrazito hrabar, sposoban, borac i čvrst vjernik. Šehadet je postigao
15.aprila 1993.godine na Galjevu. Dženaza mu je klanjana 18.04.1993.g.
poslije podne namaza u Podorašcu gdje je i ukopan.
U toku svog borbenog puta pokazaoje odlike sposobnog i hrabrog mudžahida
koji ni jednog trenutka nije posumnjao u ispravnost svoje borbe. Učestvovao
je u akcijama u Bjelmićima, Glavatičevu, Trnovu, Staroj Gori, Kotorcu i u
svojoj posljednjoj bitci za oslobođenje Galjeva i proboj obruča HVO-a oko
Konjica. Bio je jedna od oslonaca Muderisove jedinice. U trenutku šehadeta bio je FM komandira
voda. Posthumno je odlikovan najvećim ratnim prizanjem ZLATNI LJILJAN.
Iza rahmetli Rasima ostali su: Babo Osman (1937), majka Humija (1938), brat Nazif (1966),
brat Hamo (1971) Sestra Tidža (1961).
NUHANOVIĆ (HAMZA) MUZAFER
(23.03.1973. – 16.04.1993.)
Rođen 23.03.1973.g. Član jedinice Muderis od njenog osnivanja. Šehadet je
postigao 15. aprila 1993.g. na Galjevu. Dženaza mu je klanjan 16.04.1993.
godine poslije podne namaza u haremu Čaršijske džamije gdje je i ukopan.
U OS RBiH stupa 15.04.1992.godine, a Muderrisovoj jedinici se priključuje
13.06.1992. godine.
7
Mnogo
M
je akcija
a
bilo izza rahmetli Muzafera: Glavatičevo, Stara Goraa, Kotorac, Butmir-sam
mo su
neke
n
od njih
h. U njima je ispoljio veliku
v
hrabrrost i požrtvvovanost i uuvijek je nasstojao biti isspred
drugih.
d
Nossila ga je vjjera u Allahha dž.š. i naada u bolje sutra i jeddinstvenu, slobodnu Bossnu i
Hercegovinu
H
u.
Bio
B je visokk, naočit mo
omak, uvijekk nasmijan, a u Borcu, sjedištu Jeddinice i prijee i poslije akkcija,
volio
v
se sa saborcima
s
takkmičiti ko će prije raskloopiti i sklopiiti pušku.
Iza
I Muzaferra u tom tren
nutku ostali su njegov ottac Hamza, majka Šefikka i sestra Attija. No ubrzzo će
majka
m
Šefika ostati i bezz supruga jerr će na bolji svijet preselliti i njen muuž Hamza.
KO
ORIĆ (JU
USUF) MIR
RSAD
(13.12.19711. – 28.06.19993.)
Mirsad je roođen 13.12.1971.g. u Kanjini
M
K
- Koonjic. Na Ahiret
A
je preeselio
2
28.06.1993.
s
metka u veliikoj bici na Ljubini. Bioo je u
godine od snajperskog
g
grupi
boracaa koja je sm
mjelim jurišom zauzela skoro nesaavladivo upoorište
Ć
Ćelavica.
Džženaza mu jee klanjana 300.06. 1993.ggodine u rodn
noj Kanjini.
U OS RBiH
H stupio jee 15.04.1992.godine. Č
Član jedinicee „Muderis“ od
n
njenog
osnivvanja. U tokuu svog borbeenog puta pookazao je oddlike sposobnnog i
h
hrabrog
muddžahida, kojji ni jednog trenutka nijje posumnjaao u ideale svoje
s
b
borbe,
niti je
j posustao na tom puttu. Pamtimoo i pamtićem
mo, dok je ovog
d
dunjalučkog
g života njegove riječi: „JJa se borim za Din, Džen
nnet i Bosnuu“.
Do
D svog preeseljenja nijje izostao niiti iz jedne akcije svojee jedinice. Posebne
P
bitkke nema, jer i na
Glavatičevu
G
u, Staroj Go
ori, Kotorcu, Donjem S
Selu, Vracam
ma, Kilavcuu, Gašinom brdu i u svvojoj
posljednjoj
p
b na Ljubiini, bio je prrvi i svojim primjerom
bici
p
i hrabrošću i požrtvovanjjem prednjaččio je
ispred
i
drugih i na taj naččin motivisaao ostalu braćću da daju svvoj maksimuum.
Iza
I rahmetli Mirsada osttali su: babo Jusuf (19444), majka Raamiza (19477), sestra Mirrsada (1970)),
sestra Senadda (1981) i seestra Samijaa (1987).
ĆU
UKAS (BA
AJRO) NU
USRET
(06.05.19677. – 28.06.19993.)
Ro
ođen je 06.005.1967. goodine u Čuho
ovićima-Konnjic. Šehadeet je postigaao na
Ljjubini 28.066.1993.godinne od minobbacačke grannate 82mm. Dženaza m
mu je
kllanjana u Podorašcu 30.006.1993. god
dine gdje je i ukopan.
U OS RBiH stupa 15.04.1992.godine, odred „ZUBČANIK““, četa Čuhoovići.
Fo
ormiranjem jedinice
j
„MU
UDERIS“, 13.06.1992.g
1
godine ukluččuje se u istuu.
U toku svog borbenog
b
putta iskazao jee odlike hrabbrog i sposobbnog mudžaahida,
ko
oji nikada niije žalio sebe i uvijek jee nastojao daa bude međuu prvima. Vjjera i
Bo
osna uvijek su mu bili i ostali na srccu- u te idealle nikad nije posumnjao.
Do svog presseljenja nijee izostao nitti iz jedne bitke svoje jedinice. U tim
borbama
b
višše puta lakšee je ranjavann. Bitke u G
Glavatičevu, Staroj Gorii, Kotorcu, Vrcima,
V
Kilaavcu,
Gašinom
G
brddu, kao i possljednja bitka na Ljubinii, kratak su borbeni
b
put rrahmetli Nućće.
Bio
B je i ostao ponos svojjih Čuhovićaa.
Iza
I rahmetli Nusreta osttala je majkaa Begija (19228) i njegov brat Duran s porodicom
m.
NUHA
ANOVIĆ ((AHMET)) HAMZA
A
(1940 – 1993)
Nuhanović (A
Ahmet) Ham
mza se uklju
učio od prviih dana agreesije na RB
BiH u
dbranu našee Domovinee, zajedno sa
s svojim ssinom Muzaaferom. Člaan je
od
Muderrisove
M
j
jedinice
od njenog osniivanja i u toom trenutku je njen najsstariji
član. Na Ahirret je preseliio nakon bittke za Ljubinu 1993. goodine, tačnijee 11.
odine. Isti daan mu je klanjana dženaaza na mezarrju kod Čarššijske
juuna 1993. go
džžamije u Konjicu.
K
Otac je šehidaa Nuhanovićć Muzafera koji je šehhadet
po
ostigao nepuuna tri mejseeca prije njegga. Iza Ham
mze je ostala supruga Šeffika i
kććer Atija.
Biio je omiljen među borrcima i kom
mšilukom. M
Mlađi borci su
s ga uvažavvali i
prrema njemu se odnosili kao prema ocu.
o
Bio je iznimno
i
hraabar i učestvvovao
je
j u svim akcijama, ram
me uz rame sa sinom M
Muzaferom. Nakon svakke akcije bii kazao „Moomci,
idemo
i
dalje!“ i „Kad moore dedo, štaa i vama falii!“ Jedini je pripadnik Brigade koji je
j u istoj zajedno
det. Posthum
mno je odlikoovan najvećim
m ratnim priizanjem ZLA
ATNI LJILJA
AN.
sa sinom postigao šehad
SARAJLIIĆ (AHME
ED) IZUD
DIN – SUL
LJO
(11.02.19655. – 23.07.19993.)
Saarajlić Izudiin-Suljo je rođen 11.002.1965.godiine u Lisiččićima - Koonjic.
Agresiju na BiH
B dočekaao je kao raadnik RO R
RUDAR Konnjic. Preseliio na
Ahiret 23.07.1993.godinee u bici na Bijeloj
B
Lijescci tokom igm
manske ofannzive.
U toj zadnjoj bici ne žaleći svoj živott zajedno sa saborcima hrabro
h
zausttavlja
jaak četnički napad. Šehhadet postižže zajedno s nerazdvojjnim prijateeljem
Hodžić Mirsaadom. Dženaaza mu je kllanjana 24.077.1993.godinne, poslije podne
p
naamaza u hareemu Čaršijskke džamije u Konjicu gddje je i ukopaan.
U OS RBiH stupio je 15.04.11992.godine,, a formirranjem jeddinice
“M
MUDERIS” priključujee se istoj. Učestvovaoo je u mno
ogim akcijaama::
Glavatičevo, Stara
S
Gora, Kotorac, Buutmir, Galjevvo, Donje seelo, Vrci, Gaašino
brdo
b
i drugee.U toku svo
og borbenogg puta uvijeek je išao naaprijed i svoojim gazijskiim ponašanjjem i
plemenitošć
p
u bio primjeer za druge. Iza Izudina ostali su otaac Ahmed, majka
m
Begija, sestra Ferrida i
braća
b
Ferid i Hajrudin Sarajlić.
S
HODŽIIĆ (ENES)) MIRSAD
D - HODŽ
ŽA
(13.03.19722. – 23.07.19993.)
Mirsad je rođđen 13.03.19972.godine u Konjicu. P
M
Prije agresije na BiH već je
im
mao ratna isskustva buduući da je biio na odslužženju vojno
og roka u JN
NA i
pooslan na hrv
vatsko ratištee, koje napuššta i priključčuje se Terittorijalnoj odbbrani
BiH.
Prreselio su naa Ahiret 23.07.1993.goddine u bici na
n Bijeloj Liijesci u snažžnom
prrotuudaru čeetničkog aggresora, tokoom igmanskke ofanzive. Ne žaleći svoj
žiivot kreće naaprijed i zausstavlja sa svo
ojim saborciima četničkii prodor.
Dženaza mu je
j klanjana 24.07.1993.g
2
godine, posllije podne namaza
n
u harremu
Čaršijske
Č
džžamije u Kon
njicu gdje je i ukopan.
U OS RBiH
H stupio je 155.04.1992.goodine, a form
miranjem jeddinice “MUD
DERIS” priklljučuje se isttoj.
Mnogo
M
je akkcija je iza rahmetli
r
Mirrsada: Glavattičevo, Staraa Gora, Kotoorac, Butmirr, Galjevo, Donje
D
selo, Vrci, Gašino
G
brdo i druge. U toku
t
svog boorbenog putaa uvijek je išao naprijedd i bio primjer za
druge.
d
Iza Mirsada
M
ostalli su otac En
nes, majka Hava i brat Seenad.
L
LAVIĆ
(AV
VDO) OSM
MAN
(17.08.19488. – 20.08.19993.)
Roođen je 17.08.1948. u D
Dudlima-Glavvatičevo. Priije rata zapo
oslen kao vozzač u
Koonjic-transu Konjic. U OS RBiH stupa 15.044.1992. godiine u OpSS
S TO
Koonjic konjiččki bataljon, da bi form
miranjem jeddinice “MUD
DERIS”preššao u
isttu. Na Ahireet preselio 200.08.1993.g.. u Mostaru od minobacačke granataae 82
mm
m. Dženazaa mu je klannjana 22.08..1993.godinee u Bijelom
m Polju gdjee je i
ukkopan. Do dana šehadetaa učesnik je svih akcija jedinice Mu
uderis. Radi se o
hrrabrom i naddasve požrtvvovanom mu
udžahidu koj
oji za ideale borbe ni jednog
treenutka nije žalio
ž
ni svojj život. Učesnik je, do ddana preseljjenja, svih akcija
a
brrigade. Sjećaanje na rahhmetli Osmaana u svojiim srcima najdublje
n
čuuvaju
njeegovi najbližži: supruga M
Munta, sinovvi Enid i Reffik.
MUHAR
REMOVIĆ
Ć (HUSO)) MUSTAF
FA
(24.09.19744. – 13. 09.19994.)
Rođen je 24.0
09.1974.goddine u Bjelim
mićima-Konjjic.Pripadnikk Armije BiH
H od
155.04. 1992.g
godine. 07.004.1994, priistupio je 4.. muslimansskoj brigadi. Pet
m
mjeseci
kasniije učestvujee u borbamaa za oslobođđenje Ljubin
ne gdje pokaazuje
hrrabrost i neu
ustrašivost. U trenucim
ma kada neprijatelj poku
ušava da poovrati
izzgubljene pooložaje Musstafa hrabro napušta zakklon i s oru
užjem u rukkama
izzlazi pred nep
prijatelja. Njjegova hrabrrost povuklaa je i druge suborce
s
da izzdrže
i odbiju neprrijatelja. Bioo je to 13 seeptembar 19994.godine. Mjesto šehaadeta
G
Gluhi
do-Ljubbina. Za jedaanaest dana napunio bi 220 godina. Dženaza
D
rahm
metli
M
Mustafi
klanjana je 14.099. 1994.g. Njegovi
Nj
rodittelji otac Hu
uso, majka Hata
H i
brrat Jasmin najjačim
n
će emocijama svjedočit ljjubav i ponnos na hrabrrost i
šehadet rahm
metli Mustaffe. Još je bioo maloljetan kada je stao u odbranu svoje
s
vjere i domovine.
Posthumno
P
je
j odlikovann najvećim raatnim prizannjem ZLATN
NI LJILJAN.
NEFIĆ (DŽEVAD
(
D) ALMED
DIN - NEF
FA
(26.04.19644 – 19.09.19994)
Rođen je 26
6.04.1964. ggodine u Maaglaju. Jedann je od hrabrrih sinova B
Bosne
što svoj živvot dadoše zaa njenu sloboodu. Život jee proveo u Konjicu.
K
Vollio je
sport i mogglo bi se sllobodno reći da je živiio u sportskkom duhu, d aje
razvijao fizzičku i duhoovnu snagu što na jedann način pred
dstavlja i sm
misao
ljudskog po
osotjanja. U borbu je krenuo bez okklijevanja, bez malodušnničke
računice, kaako mogu saamo veliki individualite
i
eti, ljudi herojskog damaara u
sebi. Srcem
m je krenuo od
o prvog danna dok su jooš mnogi gleedali šta će biti
b u
našoj
n
državii. Uputio se u Sarajevo po
p pozivu Vikića
V
da se priključi
p
speecijalnim odrredima MUP
P-a R
BiH.
B
Nije mogao
m
proći u tom trenu
utku do Saraj
ajeva te se vrratio u Konjjic gdje s eoodmah uključčio u
prvu
p
interveentnu jedinicu. Od tog momenta nnjegov ratni put ide kroz Vojnu policiju
p
Konj
njičke
brigade,
b
pa DIČ
D „Velija i Mujo“ i naa kraju se naašao u redovima 4.mlbr.
Sve ljudske vrline koje je tradicija našeg narodda isticala Almedin
A
–Neefa je nosio u sebi. Skroman,
obrazovan,
o
disciplinovan
d
n, hrabar, oddmjeren, sussojećajan naddasve sposobban borac.
U napadu na četničkee bunkere 12.09.1994.g
1
godine na rejonu
r
Ljubbine, zajednno sa saborrcima
hrabrošću
h
koja krasi sam
mo najodvažžnije i najspposobnije uskače u neprrijateljske traanšeje krčećći put
brigadi
b
za jeednu od najvvećih ratnih pobjeda
p
. Teeško je ranjeen gelerima bbombe i preb
bačen u konjjičku
bolnicu
b
a oddatle u Tuzluu gdje od težžina zadobijeenih rana 17..09.1994.goddine preselioo na Ahiret.
Posthumno
P
je
j odlikovann najvećim raatnim prizannjem ZLATN
NI LJILJAN.
MAKSUM
MIĆ (RAM
MO) DŽEM
MAL - SA
AKS
(03.01.19544. – 19.09.19
994.)
Rođen 03.011.1954.godinne u Konjjicu. Diplom
mirani inžiinjer mašinnstva.
Obavljao je niz
n rukovodnnih funkcijaa, prvo u preeduzeću Igm
man, prije raata, a
pootom u ratu u JP IGMAN
N, kao generralni direktorr.
199.09.1994.go
odine u borrbama za osslobađanje Kisera
K
pao je
j kao šehiid. U
vrrijeme šehaddeta nalazioo se na form
macijskom mjestu
m
PK za
z bezbjednoost u
brrigade. Džennaza mu je kklanjana 20.009.1994.goddine kod Čarršijske džam
mije u
K
Konjicu
gdje je
j i ukopan u šehidsko mezarje.
m
Prripadnik Arm
mije od prvoog dana otppora. U jedinnici “MUDE
ERIS” od njenog
ossnivanja pa do odlaskaa na dužnosst dirketora JP IGMAN
N Konjic, dda bi
12.04.1994. godine doošao u 4.mllbr. Posthum
mno mu je dodjeljeno ratno priznanje "ZLA
ATNI
LJILJAN".
L
U
Učesnik
je više
v akcija 4.mlbr. istakaao se velikom
m hrabrošću, patriotizmoom, sposobnnošću
i primjerom za druge. U oslobađanjuu Ljubine voodio je značaajnu ulogu u zaprečavan
nju puta koji vodi
iz
i Bijele kaa Ljubini om
mogućivši taako sa svojoom grupom zauzimanje
z
položaja naa Ljubini osttalim
borcima
b
i zaadržavanje isstih. Iza rahm
metli Džemaala ostale su supruga Šem
msa i kćerke Emina (19984) i
Senija (1985
5).
JAHIĆ (SULEJM
(
MAN) SAN
NEL – ČUP
PO
(03.01.19755. – 24.11.19994.)
Ro
ođen je 03.0
01.1975.godiine u Konjiccu. Preselio nna Ahiret 24
4.11.1994.goodine
u borbama u Bjelimićimaa, tačnije na Požiljku odd gelera MB granate 82 mm.
j klanjana 225.11.1994.ggodine u Konnjicu, poslije podne nam
maza,
Dženaza mu je
n šehidskoom haremu pored Čaršijske džamij
ije, uz svogg oca
a ukopan je na
raahmetli Sulejjmana, pripaadnika 43.bbbr.
U OS R BiH stupa Kao maloljetan 15.04.1992.
1
godine u OpSS
O
TO Koonjic,
Konjički
K
batalljon, da bi foormiranjem jedinice
j
„MU
UDERIS“ prrešao u istu.
U toku svogg borbenogg puta pokazao je oddlike sposobbnog i hraabrog
mudžahida.
m
D svog preeseljenja nijje izostao nni iz jedne akcije
Do
a
jedinnice i
brrigade. Pamttimo ga po iizuzetnoj hrrabrosti na B
Bijeloj Lijescci gdje bio teško
t
ranjen,
r
Galjeevu i Ljubin
ni, kao i sve druge
d
akcije u kojima je učestvovao.
U miru ved
dar i veseo u ratu hrabbar i uvijek među prvima. Nosilacc najvećeg ratnog priznnanja
ZLATNI
Z
LJJILJAN. Izaa rahmetli Saanela ostali ssu: majka Zu
uhra i sestra S
Sanela.
ĆU
UKAS (RA
AMO) DU
URAN
(19.02.19599. – 25.11.19994.)
Ćuukas (Ramo
o) Duran rođen 19.02.1959. godinee u Čuhoviććima. Šehaddet je
poostigao 25.11.1994.godiine u Bjelim
mićima od ggelere minobbacačke graanate.
Dženaza mu je klanjana 26.11.1994.g
2
godine u Konnjicu.
Rahmetli Durran u OS RBiH
R
stupa 15.04.1992..godine, a u 4.Mlbr. prrelazi
155.10.1994.go
odine. Na ssvom ratnom
m putu istakkao se kao hrabar i uuzorit
m
mudžahid
kojji se niti jeddnog trenutk
ka nije koleebao u borb
bi. Život njeegove
djjece i njegoove braće muslimana
m
bio mu je preči od svih
s
dunjaluučkih
zaadovoljstavaa.
Izza rahmetli Durana
D
ostalii su supruga Hava i dva sina: Verness i Sumedin.
GA
AKIĆ (RA
AMO) IBR
RAHIM
(03.06.19499. – 25.11.19994.)
Gaakić (Ramee) Ibrahim jje rođen 03.06.1949.goodine. Šehaadet je posttigao
255.11.1994.goodine u Bjelimićima od gelere minoobacačke granate zajednno sa
Ćuukas (Rame)) Duranom.
Džženaza im je klanjana 26.11.1994.g
2
godine posliije podne naamaza u harremu
Čaaršijske džam
mije u Konjiicu gdje je i ukopan
u
u šehhidskom meezarju.
U odbranu Bosne
B
i Herrcegovine ukključio se ood prvih daana agresije. Iza
Ibrahima ostalli su, babo hhadži Ramo Gakić, suprruga Fata (11959) , sin Sanel
S
(1978), kćeri: Sanela (19775) i Lejla (1981).
GA
AKIĆ (AV
VDO) RAH
HMAN
28.09. 19600. – 07.04.19
995.
Rođen je 288.09. 1960. ggodine u Gaakićima-Konj
njic. Agresijuu na bih doččekao
kao radnik „Elplina“ B
Borci. Pripaadnik je Arrmije RbiH od 15.04.11992.
j bio pripaadnik
godine, a u 4.Mlbr. doolazi 25.01.1995.godinee. Do tada je
443.bbr. u Konjicu.
K
Šehhadet postig
gao 07.04.19995.godine u bivi za Vlaašićki
plato tačnijee na SRC B
Babanovac prilikom
p
nappad ana čettničko utvrđđenje.
Postao je šehid
š
krećućći se naprijjed, uprkos očitoj smrrtnoj opasnoosti i
snajperskim
m hicima u žželji da pom
mogne ranjennom suborcuu. Tijelo šeehida,
rahmetli Raahmana zboog teških vremenskih uslova
u
i ratn
nih dejstavaa nije
izvučeno odmah
o
po šehadetu, razmijenjenoo je 22.055.1995.godinne u
Travniku. Dženaza
D
je kklanjana 24.004.1995.goddine poslije podne namaaza u
Konjicu,
K
gdjje će kasnijee bit u šehidssko mezarje položeno i njegovo
n
tijelo.
Po
P svjedočeenju saboracca iz 4. Musslimanske i ssaboraca iz brigada u kkojima je priije bio, uvijeek je
pokazivao
p
odlike
o
sposoobnog i vrlo hrabrog boorca koji nijeednog trenuutka nije possumnjao u iddeale
naše
n
osloboddilačke borbbe. Iza njega ostali su babbo Avdo i brraća Alija i Salko.
S
HAĆIM
MIĆ (MUSTAFA) ZE
EKERIJA
AH
(11.12.19744. – 07.04.19995.)
Roođen je 11.1
12.1974.goddine u Ripciima-Prozor. Prije rata stekao
s
je sreednje
obbrazovanje-m
mašinbravar. 28. 07. 19994. godinee pristupio 4.
4 muslimannskoj
lahhkoj brigadii. Do svog ššehadeta nijee izostao ni iz jedne akccije. Pamtim
mo ga
poo izuzetnoj hrabrosti isskazanoj u oslobađanjuu Ljubine, Bijele, Kiseera i
Poožiljka. Lijeepo odgojen,, nadasve skkroman, disciplinovan, hrabar
h
i odmjjeren
voojnik pun strppljenja i željje za borbom
m. Šehadet postigao
p
07.004.1995.goddine u
hrrabrom jurišuu na četničkee rovove na Vlašićkom pplatou (SRC
C Babanovac)).
Džženaza mu jee klanjana 10.04.1995.go
odine u Šćippama gdje jee i ukopan.
Izaa Zekerijahaa ostali su ottac Mustafa (presleio naa Ahiret 19997.godine) majka
m
Zineta
Z
,brat Mujo i Omeer.
JAH
HIĆ (IBRA
AHIM) SE
ENAID
(12.05.19755. – 07.04.19995.)
Ro
ođen je 12.05.1975.goddine u seluu Gradac-Koonjic. Agressija na Bossnu i
Hercegovinu zatekla
z
ga jaa kao učenikka 3. razreda srednje školle.
Prripadnik je Armije
A
bih od 29.09.19993.godine a u 4. musliimansku briigadu
do
olazi 06.11.1994. godinne. Na svom
m ratnom pputu iskazaoo se hrabroššću i
po
ožrtvovanjem
m. Šehadet jje postigao 07.04.1995. godine u bici na vlašiććkom
pllatou, SRC Babanovac.
B
Zbog teških
h vremenskihh uslova i borbenih
b
dejsstava
tijjelo mu nijee izvučeno u toku bitkee. Razmijenjjeno je 22.0
05.1995.godiine u
Trravniku. Džženaza mu jee klanjana 233.04.1995.goodine poslijee ikindije nam
maza
u rodnom Graadcu gdje je kasnije i ukoopan u harem
mu pored džamije.
Izza Senaida ostali
o
su: babbo Ibrahim (također
(
borrac 4. muslim
manske briggade),
majka
m
Zehraa, sestre Sabina i Azemin
na, te brat A
Adnan.
PIR
RIJA (IBR
RAHIM) AMIR
A
(01.12.19744. – 07.04.19995.)
Ro
ođen je 01.12.1974.godiine u Konjiccu a svoju mlladost proveeo je u Pirićima –
Po
odorašac. Prripadnik Arm
mije BiH od
d prvog danaa. U 4. muslimansku briigadu
prrijavljuje se 03.06.19944.godine. Šeehadet je poostigao 07.0
04.1995.godiine u
bo
orbama na Vlašićkom platou (Sp
portsko-rekreeacioni cen
ntar Babanovac).
Tiijelo mu nije bilo izvučeno na dan ššehadeta. Razmijenjeno
R
o je
22
2.05.1995.go
odine u Travvniku.
Dženaza je klanjana 24.044.1995.godin
ne poslije ikkindije namazza u Podorašcu a
uk
kopan je u haaremu kod ddžamije u Po
odorašcu.
Riijetki su prim
mjeri ljudi kaakav je bio rahmelti
r
Am
mir.
Bio
B je uzoraan mladić, znnao je da je borba na A
Allahovom pu
utu jedina suudbina musllimana a Boosna i
Hercegovina
H
a jedina dom
movina.
Izuzetne
I
akccije nema jerr je jednako hrabro nasttupao i na Ljjubini i na K
Kiseru i na Bjelimićima
B
k i
kao
u svojoj possljednjoj bitcci na Babano
ovcu. Bio je među prvim
ma i svojom hhrabrošću poodsticao drugge na
borbu.
b
Iza
I rahmetli Amira ostalli su babo Ib
brahim, majkka Šefika, brat Safedin i sestra Eminaa.
Posthumno
P
je
j odlikovann najvećim raatnim prizannjem ZLATN
NI LJILJAN.
PRO
OHO (IBR
RAHIM) NERMIN
N
(24.04.19733. – 07.04.19995.)
Roođen je 24.04.1973.godine u Žugglićima-Jablanica. Prijee rata je sttekao
sreednje obrazo
ovanje elekttrotehničkogg smijera. Prripadnik je Armije
A
RBiH
H od
233.09.1992. godine. U 4. muslimanskku brigadu prelazi
p
25.01.1995.godinne iz
4444.bbr - Jablaanica.
Naa svom ratnnom putu istakao se kaoo hrabar i uzzorit borac koji
k se ni jednog
treenutka nije kolebao
k
u boorbi.
U posljednjoj bici svoga života,
ž
pri napadu
n
na čeetničke linijee zaustavili su
s ga
geeleri minobaccačke granatte, prilikom previjanja svvog ranjenogg saborca.
Šeehadet je posstigao 07.04.1995.godinne na Vlašićuu (SRC Babaanovac) priliikom
napada
n
na čeetničko utvrđ
đenje.
Dženaza
D
mu
u je klanjanaa 10.04.1995.godine pooslije ikindije namaza u rodnim Žugglićima gdjee je i
ukopan.
u
Iza
I rahmelti Nermina osstali su: baboo Ibrahim, m
majka Fatimaa, brat Jasminn i sestre Neermina i Adilla.
PU
URGIĆ (O
OMER) AL
LMIR
(20.03.19744. – 07.04.19995.)
Roođen je 20.003.1974. goddine u selu Lug, opštinna Prozor. Pripadnik
P
Arrmije
BiiH od 27.110.1993. goodine. U 4. muslimannsku lahku brigade prrelazi
288.07.1994. goodine.
Šeehadet je posstigao 07.04..1995.godinee u borbamaa na Vlašiću..
Zb
bog vremensskih uslova i teških borbbenih okolnoosti tijelo muu je razmjennjeno
222.05. 1995.goodine u Travvniku.
Džženaza mu je klanjana 223.04. 1995.g
godine posliije podne naamaza u Šćippama
gddje je i ukopaan.
Uččestvovao jee u mnogim akcijama: Ljubina,
L
Bijeela. Kiser, Bjjelimići i dr. te u
istima
i
ispoljjio veliku hraabrost i odluučnost.
Nosila
N
ga je vjera u Allaaha dž.š., mladost i čvrstta odlučnost da oslobodi našu domovvinu od agreesora.
Iza
I rahmetlii Almira ostali su baboo Omer, maajka Zulka, brat Mujo i sestre: Mirsada, Jasm
mina i
Razija.
R
SAL
LIHOVIĆ
Ć (MEHO)) ADIL
(14.04.19711. – 03.07.19995.)
Ro
ođen 14.04.1971.godinee. U odbranuu BiH uključčio se od prvog dana agreesije.
Čllan jedinice Muderis odd prvih dana osnivanja jeedinice. Na Ahiret
A
preseelio u
bo
orbama kod
d Hadžića pprilikom po
okušaja debllokade glavvnog grada BiH
03
3.07.1995.g..
Učestovao u svim
s
akcijam
ma jedinice Muderis i kkasnije 4. msslbr. Saborcii koji
su
u ga bolje po
oznavali svjeedoče veselom duhu i hraabrosti ovogg mudžahida.
Izza Adila ostaali babo Mehho, majka Šaaha i brat Miralem.
ŠĆ
ĆUKULJ ((OSMAN) EDIN
(09.06.19775 – 20.7.1995)
Ro
ođen je 09. Juna 1975. godine. Mjesto rođenjaa Mostar. U 4. muslimaansku
slaavnu lahkku brigaduu prijavljujje se na dan njeenog osnivvanja
04
4.04.1994.go
odine.
Šeehadet postig
gao u borbam
ma za osloboođenje Treskkavice 20.077.1995.godinne.
Od dolaska u brigade pa do
d šehadeta učestvovao u velikom broju
b
bitaka naše
brrigade iskazuujući hrabrosst i odlučnosst.
Po
ored njegov
ve porodicee, babe Ossmana, majkke Đulse iI
i brata Allmira
usspomenu na Edina čuva i njeguje i konjički
k
hor “Sejfullah”
“
i Konjica, ččiji je
iz
član bio.
K
KEZO
(FE
ERID) OSM
MAN
(05.11.19722. – 18.09.19995.)
Ro
ođen u Raotićima-Konjjic 05.11.197
72.godine. Šehadet
Š
posttigao u borbbama
naa Prenju 18.009.1995.goddine.
U 4. Muslimaansku slavnuu brigade preešao 01.05.19995.godine.
U ratnom izvještaju o ratnom putuu rahmetli Osmana pu
ukovnik Kuubura
naapisao je izm
među ostalogg: "Iza Osm
mana ostala ssu mnoga izzviđanja i mnoge
m
zoore dočekanee ispred neprrijateljskih rovova."
Izza Osmana suu ostali: babo Ferid ,majjka Munira, ttri brata i sestra.
ŠPAGO (IBRAHIM) ADEM
(04.11.1958. – 11.11.1994.)
Rođen je u Gornjim Gojnicama - Podveležje 04.11.1958.g.
Šehadet postigao 11.11.1994.godine na Brasini u akciji "Jesen '94".
Komandir jedinice MOS – Mostar.
Za iskazanu hrabrost u borbama nagrađen ratnim priznanjem "Srebreni štit".
Iza šehida Špago Adema ostali su supruga Đulsa i djeca Alem, Nasiha i
Lejla.
MARIĆ (BAJRO) ADIS
(04.02.1974. – 11.11.1994.)
Marić (Bajre) Adis rođen je 04.02.1974 u Podveležju, a šehadet postigao
11.11.1994. na Brasini u akciji "Jesen '94".
Završio je Srednju saobraćajnu školu u Mostaru.
U Armiju BiH stupio je 20.08.1992.
Iza rahmetli Adisa ostali su:
otac Bajro, majka Emina, brat Zijad i sestra Adisa.
BREZAC (HIMZO) DŽEVAD
(03.01.1963. – 06.11.1993.)
Rođen 03.01.1963.godine u Lađevcima-Čajniče od oca Himze i majke Zinete.
Po sukobu između HVO-a i Armije prelazi u Vranjeviće i priključuje se
jedinici MOS.
Dževad je šehadet postigao 06.11.1993. godine u Mostaru.
Uspomenu na rahmetli Dževada danas najdublje u srcu nose brat Šaćir i sestra
Šaćira. Mezar rahmetli Dževada je u Mostaru u haremu „Šehitluci“.
ZILIĆ (HASAN) ESAD
(1963. – 1993.)
Rođen 1963.g. u Bileći,
Šehadet postigao u septembru 1993.godine u Raštanima -Mostar.
16
PAJEVIĆ (SMAJO) ISLAM
(02.05. 1963.g. – 23.09.1993.)
Rođen je 02.05. 1963.g. u Kruševljanima - Nevesinje.
Bio je najmlađe od petero djece oca Smaje i majke Pleme.
Brat Kasim, sestre: Sevda, Mejra i Tidža.
Odmah na početku agresije na BiH u maju 1992. godine bio je teško ranjen.
Nakon oporavka vraća se u borbu i 23.09.1993. godine postiže šehadet u
Šantića ulici u Mostaru.
ČEVRO (BEĆIR) MIRSAD
(11.12.1966. – 17.09.1993.)
Mirsad Čevro rođen je 11.12.1966. godine u Mostaru, od majke Hatidže
rođene Golić i oca Bećira. Živio na Strelčevini u ulici Mahe Đikića br.39.
Studirao pravo na Univerzitetu "Džemal Bijedić" u Mostaru. Ustaške bande i
HVO su ga zatvarali na Fakultetu i Heliodromu. Poginuo je 17.9.1993.
godine u Mostaru prilikom povratka sa borbenog zadatka iz Šantićeve ulice.
Nije bio oženjen. Imao je djevojku koja je čuvši da je poginuo sama pretrčala
liniju razdvajanja i prešla na istočnu stranu. Dženaza mu je obavljena noću na
Šehitlucima u Mostaru. Zbog granatiranja ostarjeli babo Bećir nije mogao
prisustvovati dženazi. Teško ranjeni brat Miralem koji je bio u toku rata u Sarajevu tek za Novu
1994. godinu saznaje da mu je brat postao šehid. Osim Miralema iza Mirsada je ostala sestra Rabija.
"Allahu,podarinašimšehidimaobećanunagradu,njihovim
porodicamadajsaburisvimanamakojismoostaliizanjih
svijestoznačajunjihovašehadetaisnagudaživimoiumiremo
samokaomuslimani!!!"
‐POBJEDAILISMRT!!!
17
Download

(m ibić (emi oto (ras mujo) om in) rami sim) sen mer iz – bizo nadin o