MONTENEGRO
PRIVREDNA KOMORA
KANTONA SARAJEVO
BUSINESS
ALLIANCE
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI
NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU
BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Razvoj turističkog itinerera
u prekograničnoj oblasti između BiH i CG
Projekat finansira EU
IZDAVAČI:
PRIVREDNA KOMORA
KANTONA SARAJEVO
I
MONTENEGRO BUSINESS
ALLIANCE PODGORICA
UZ PODRŠKU EVROPSKE UNIJE
najznačajniji nacionaLni
- Autohtoni proizvodi na
prekograničnom području
Bosne i hercegovine i crne
gore
Brošuru pripremili:
Sulejman Selimović
Vlasta Božinović
Maja Krivokapić
Štampa:
„CPU Printing company“ Sarajevo
Tiraž:
1000 kom
Sarajevo, 2012. godine
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
s a d r ž a j
Strana
Predgovor 7
Autohtoni proizvodi na području itinerera u B i H 8
Autohtoni zanatski proizvodi 8
Stari zanati sarajevske čaršije 8
Značajniji zanatski proizvodi starog doba 9
Metalni proizvodi 9
Kujunđijski proizvodi 9
Filigranski proizvodi 10
Kazanđijski proizvodi 10
Ostali zanatski proizvodi 10
Kaligrafski ispisi 10
Proizvodi kazaza 11
Proizvodi abađija 11
Proizvodi sarača 11
Izrada predmeta od drveta 11
Duborez 11
Konjičko drvorezbarstvo 12
Opanci 13
Proizvodi grnčara 13
Klesarski proizvodi 13
Tkalački proizvodi 14
Izrada ćilima 14
Vez 14
Ostali tradicionalni proizvodi 15
Hrana i piće 15
Tekstilni proizvodi 15
Odjevni proizvodi 15
Kože i kožni proizvodi 15
Predmeti od obrađenog i prerađenog drveta 16
Štamparska djelatnost 16
Nemetalni proizvodi 16
Proizvodi i obrada metala 16
Nakit i slični proizvodi 16
Drugi tradicionalni proizvodi i aktivnosti 17
Suveniri 17
Tradicionalni kulinarski proizvodi 18
Čorbe 18
Sarajevska čorba 18
3
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Begova čorba Pite Burek Musaka Kalje Pilav Kljukuša Hljebovi Proha Čimburi Jela od različitih vrsta mlijeka i mliječnih proizvoda Tope Kajmak ili skorup Hercegovački sir iz mjeha Kiselo mlijeko ili domaći jogurt Mlačanica Zajednica Sirevi od kozijeg mlijeka Jela i proizvodi od voća i povrća Slatka jela, kolači Tufahija Baklava Ćetenija Recelji Slatko od šljiva Halva Hercegovački med Dolme, sarme i slična jela Dolme Sarme Bosanski lonac jela od mesa (sušena, sa ražnja i roštilja) Bosanski sudžuk Ćevapi Janjetina sa ražnja Ribe Pastrmka Pića Voda Bosanska kafa Slatki napitci 4
18
18
19
19
20
20
20
20
20
21
21
21
21
22
22
23
23
23
24
24
24
24
25
25
26
26
26
27
27
28
28
28
28
29
29
30
30
30
30
30
31
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Salep Boza Autohtoni poljoprivredni proizvodi i alkoholna pića Voće, povrće, prerađevine i drugo bilje Šipak ili nar Jabuka Kruška Šljiva Trešnja Blatina Žilavka Rakija lozovača Rakija šljivovica Grah Grah poljak Grah roga Krompir Duhan Kadulja ili žalfija Autohtone pasmine domaćih životinja Buša Gatačko govedo Pramenka Balkanska koza Bosanski brdski konj 31
32
32
32
32
33
33
34
34
35
36
37
37
37
38
38
38
39
40
40
40
41
41
42
42
Autohtoni proizvodi na području itinerera u CG Mimoza Kamelija Magnolija Limun Mandarina Grejpfrut Narandža Nar Rogač Žućenica Smokva Drenjine Kesten Urma, datula 44
44
44
45
45
46
46
46
46
47
47
48
48
48
49
5
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Žižula Kuke i šparoge Maginje Pečurke Med Medovina Lozova rakija Bijeli krstač Crni vranac Nikšićko pivo Maslina Maslinovo ulje Meso i mesni proizvodi Mlijeko i mliječni proizvodi Mlijeko Gruševina Sir Sir iz ulja Žetica Kajmak Tradicionalna crnogorska jela Kačamak Cicvara Popara Kuvani krompir Raštan Japraci Crnogorska jagnjetina u mlijeku Jagnjetina ispod saća Podgorički popeci Dobrotska torta, njoke i fruštule Priganice Ribe i morski plodovi Riblji specijaliteti Brodet Autohtoni zanatski proizvodi Pletenje pruća Šivenje narodne nošnje (terzije) Crepuljarstvo Čunarstvo Izrada gusala Dobrotska čipka 6
49
50
50
50
51
51
51
52
52
52
53
53
54
54
54
54
55
55
56
56
56
56
57
57
57
57
57
57
58
58
58
58
59
59
59
59
60
60
61
61
62
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Predgovor
Privredna komora Kantona Sarajevo (BiH) i Montenegro Business Alliance iz Podgorice (R CG)
realiziraju projekt „Razvoj turističkog itinerera u prekograničnoj oblasti između BiH i CG“. Realizacijom
projekta želi se dinamizirati privredni razvoj, prvenstveno u turizmu i ruralnom sektoru, kroz veću razmjenu ljudi i dobara u prekograničnom području između Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
Projektnim zadatkom predviđena je, između ostalog, i izrada brošure pod nazivom
„Najznačajniji nacionalni - autohtoni proizvodi na prekograničnom području Bosne i Hercegovine i Crne Gore“. Brošura valorizira tradicionalne zanatske aktivnosti, kulinarske vrijednosti i poljoprivredno-prehrambene potencijale BiH i CG na pravcu Stari grad Sarajevo, Konjic, Jablanica, Mostar,
Čapljina, Stolac i Trebinje u Bosni i Hercegovini i Nikšić, Herceg -Novi, Kotor i Tivat u Crnoj Gori. Njom se
aktueliziraju i afirmišu neki stari zanati, prehrambeni proizvodi i autohtoni potencijali biljnog i životinjskog
svijeta kao turistički proizvod u prekograničnom području BiH i CG. Također, želi se obezbijediti organizovaniji pristup razvoju i korištenju ovih resursa, podići njihov kvalitet i kvantitet na viši nivo i ostvariti što
veću dobit od ovih aktivnosti, sa krajnjim ciljem podizanja ukupnog nivoa razvijenosti privrede, a posebno
turističke i agro-industrijske djelatnosti u prekograničnoj oblasti između BiH i CG.
Autohtoni proizvodi su bitan elemenat svake države i predstavljaju njen imidž, prepoznatljiv ne
samo na probirljivom turističkom tržištu, nego čine privredni potencijal koji može donijeti ekonomsku
dobit ovdašnjem stanovništvu. Mnoge države u svijetu su prepoznatljive po svojim autohtonim proizvodima. Norveška po ribi, posebno po lososu, Španija i Turska po proizvodnji začinske paprike, zemlje Balkana po šljivi, Irska po proizvodnji mlijeka, Brazil i Argentina po mesu, Turska i okolne zemlje po zanatskim proizvodima itd. Šta to BiH i CG može izdvojiti od drugih i učiniti prepoznatljivim u tradicionalnim
proizvodnjama? Po većini pokazatelja (GDP, naučni i tehnološki razvoj) obje države značajno zaostaju za
većinom zemalja. Zbog toga svoju šansu trebaju potražiti u promociji vlastitih proizvoda, nastalim radom
tradicionalnih zanatlija i produktima prirodnog i kulturnog naslijeđa. Neki proizvodi imaju mogućnost
dobijanja oznake izvornosti ili tipičnog geografskog porijekla, čime dobijaju još prepoznatljiviji status na
domaćem i inostranom tržištu. Brošura je namijenjena ciljnim grupama i korisnicima, koji mogu sagledati mogućnosti i značaj ovih proizvoda za turistički i poljoprivredno-prehrambeni sektor.
Određen broj opisanih autohtonih proizvoda susrećemo i u BiH i CG. Iako se proizvode u obje
države, tekstovi su urađeni zasebno za svaku državu, tako da su neki proizvodi opisani u poglavljima o
autohtonim proizvodima i u BiH i u CG (npr. šipak, sir, kajmak ...). Svi proizvodi svoj plasman mogu naći,
prije svega, i na probirljivom turističkom tržištu.
Savremeni turistički trendovi ponude se vraćaju tradicionalnim tehnologijama proizvodnje
zanatskih proizvoda, prerade poljoprivrednh proizvoda, spravljanja hrane i sl. Autohtoni suveniri i etno
-hrana postaju glavni element turističke ponude, ne samo u oblasti seoskog turizma već i u svim vidovima turističke ponude.
Nutricionisti i naučnici otkrivaju nove kvalitete osnovnih namirnica, što otvara prostor privrednicima za nove poslovne ideje. Npr. nar/šipak - Punica granatum je vrlo perspektivna voćarska kultura
u Hercegovini, od koje se može dobiti niz traženih i dobro plaćenih proizvoda (svježi plodovi, sokovi,
ekstrakti). Na brend -menađerima je da dizajniraju i osmisle nove prozvode koji imaju mjesto na probirljivom svjetskom tržištu.
Također, imamo bogato zanatsko nas lijeđe i vrijedi zaviriti i u tu seharu i u njoj potražiti inspiraciju za nove poduzetničke ideje, ne samo u oblasti proizvodnje suvenira, vec i prerade, gastronomije,
pakovanja proizvoda, marketinga, itd.
Stoga, danas ovi proizvodi imaju sve veći značaj predstavljajući kulturno i tradicionalno ogledalo dvije
zemlje. Svi autohtoni proizvodi za neko područje predstavljaju blago zemlje iz koje potječu, označavajući
njenu tradiciju i kulturnu baštinu. Oni čine važno obilježje ovdašnjih naroda i regije i pokazatelj su tehničke
i opšte kulture.
7
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Autohtoni proizvodi na području itinerera u
Bosni i hercegovini
Autohtoni zanatski proizvodi
Stari zanati sarajevske čaršijE
Razvoj zanatstva u Sarajevu počinje odmah po dolasku Osmanlija u naše krajeve. Desna strana Miljacke postaje težište privrednog razvoja, dok je lijeva obala postala političko i vojno središte. Uzvodno, uz srednjovjekovno naselje Brodac i današnju Bendbašu, nastaje Isa-begova zavija, kompleks
građevina vjerske i, u današnjem smislu riječi, ugostiteljske namjene, te brana i mlinovi na Miljacki.
Nasuprot džamiji na lijevoj obali rijeke, Isa-beg na desnoj gradi grandiozan karavan-saraj Kolobaru sa
nizom trgovačih i zanatskih radnji, te ovaj rezidencijalno-poslovni ansambl povezuje sa dva mosta. U
središtu tog prostora nastaje Baščaršija, što doslovce znači Glavna čaršija ili glavno gradsko trgovište.
Grad sa Carstvom u usponu brzo raste, pa je i sarajevska Čaršija u potpunosti izgrađena do kraja XVI
stoljeća, kada doživljava najveći procvat. U tom vremenu u Čaršiji postoji 80 vrsta zanata, organiziranih u jake cehovske organizacije - esnafe. Grade se i objekti opće upotrebe, džamije, bezistani, hanovi
i karavan-saraji, hamami, vjerske škole i tekije, daire, česme i šadrvani...
Vremenom nastaju i razvijaju se razni specijalizovani zanati, po kojima su pojedine ulice dobile nazive:
Abadžiluk (suknar, zanatlija koji izrađuje odijela ili predmete od abe (aba, ar. - grublje i deblje domaće
sukno), Aščiluk (kuhar), Atari (travar, drogerista), Bazerdžani (trgovac), Berberska čaršija (brijač),
Bojadžijska čaršija (farba, boji sukna), Bravadžiluk (bravadžija), Čibukčijska čaršija, Čizmedžiluk
(čizmari), Ćurčiluk (proizvodi od kože), Halači (prerada pamuka), Halvadžiluk (slatko jelo od pšeničnog
brašna), Kasapi gornji (kasap, mesar), Kaukčijska čaršija (zanatlija koji se bavi izradom kauka,
kapa od debele vunene ili pamučne tkanine oko koje je omotana uska čalma), Kovači, Kazandžiluk
(prerada bakra), Kundurdžiluk (cipelari), Kujundžiluk (zlatari), Kolobara čaršija (današnje trgovke
uz zidine Kolobara hana). Mudželiti (knjigovezci), Predimaret čaršija (imaret – javna dobrotvorna
kuhinja, u ovom slučaju Gazi
Husrev-begovo imare, kompleks danas poznat kao Aeroplan), Samardžiluk (drveno
teretno sedlo za tovarne
konje), Sagrdžije (sagrakčijestruganje dlake sa goveđe
kože), Sarači (predmeti od
kože, prije svega za konjsku
opremu), Tabaci (štavljenje
kože),
Terzijska
čaršija
(krojač garderobe od čohe),
Tufekčijska čaršija (puškar),
itd. Zanatlije su mogle otvarati dućane samo u čaršiji
svoga esnafa, npr. kazandžija
8
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
u Kazandžiluku, sarač u Saračima, mudželit u Mudželitima itd. Izuzetak su činili slabiji esnafi ili neka
zanimanja koja su bila potrebna svakoj čaršiji. Sarajevo je sa Gazi Husrev-begom, najvećim dobrotvorom u historiji grada, i njegovim monumentalnim gradnjama, već četrdesetih godina XVI stoljeća od kasabe postalo šeherom, što znači da je
do tada mali grad svrstan u red velikih gradova Osmanskog carstva. S kraja XVI stoljeća, uz Istanbul,
Solun, Jedrene i Atenu, Sarajevo postaje jedan od pet najvećih gradova Balkana. To je grad bogatih i
moćnih ljudi. Bogatstvo pojedinih trgovaca mjeri se dužinom njihovih karavana dok ulaze ili izlaze iz
grada, pri čemu su, kako predanje kaže, čelni ljudi karavana već odmarali u gradu, dok su posljednji
još bili na najistočnijoj „kapiji“ grada, Kozijoj ćupriji.
U XVII stoljeću sarajevski trgovci održavaju stalne trgovačke veze sa Istanbulom, Solunom, Dubrovnikom, Venecijom, Ankonom, Splitom i Trstom. Izvozi se koža, vosak, noževi, sablje i proizvodi
sarajevskih zanatlija, a uvozi se maslinovo ulje, duhan, kafa, riža, sahtijan, pamuk, staklo, mahom iz
Venecije, te razne vrste tkanina.
Značajniji zanatski proizvodi starog doba
Metalni proizvodi
Obrada i iskorištavanje metala je zauzimala značajno mjesto u zanatskoj proizvodnji. Među zanatske
proizvode koji su se bavili obradom metala spadaju: kovački, tufekčijski, sabljarski, zildžijski, bravarski, kazandžijski i kujundžijski proizvodi. Finom, umjetničkom obradom metala bave se: kazandžije i
kujundžije.
Kujundžijski proizvodi
To su predmeti od zlata, srebra i drugih plemenitih metala. Zanatlije koji
izrađuju nakit i druge ukrasne predmete zovu se kujundžije. Kujundžijska
čaršija nastala je u prvoj polovini 16.
stoljeća na mjestu današnje Gazi Husref-begove ulice i Malog Kujundžiluka. Danas u tim ulicama većinom rade zlatari.
Ovaj zanat je jedna vrsta umjetnosti,
pošto se prave mali ukrasni predmeti
gdje je potrebna inventivnost, vještina
i preciznost. Rad se uglavnom odvijao ručno uz pomoć raznih alata.
Uobičajene tehnike rada su filigran, granulacija i cizeliranje (iskucavanje). Njihovi mnogi proizvodi bili
su ukrašavani granulacijom. To su sitna zrnca od istog metala od koga su izrađeni ti ukrasni predmeti,
rađeni pretežno tehnikom filigrana. U novije vrijeme se koristi savremena tehnologija za obradu i
izradu ukrasnih predmeta, nakita i sl. U kujundžijskoj radnji ili zlatari se pored izrade vrši i prodaja i
otkup, novog, starog ili polomljenog nakita i zlatnog novca.
9
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Filigranski proizvodi
Filigranski predmeti nastaju preciznom izradom raznog nakita i drugih proizvoda. Filigranski zanat je nastao u okviru kujundžijskog, a vremenom su se majstori filigrani usavršavli
i pojedini osamostalili. U početku su kujundžije izrađivali komade nakita, dok su filigrani pravili ispune savijajući i pletući od
srebrene žice precizne ornamente, kojima su se punile praznine
na komadima nakita ili su se samo lijepili po površini. Sama
riječ filigran je latinskog porijekla i znači „nešto precizno“. Turska
riječ za filigran je „telkar“, pa je pretpostavka da je filigransko
umijeće u naše krajeve došlo preko Dubrovčana. Srebro koje
su koristili naši majstori se uglavnom dobivalo od raznih ruda iz
okoline Kreševa i Srebrenice.
Kazandžijski proizvodi
To su najčešće razne posude za kuhinjske ali i druge potrebe,
koje izrađuju kazandžije. Kazandžijski zanat je dio esnafa kojem
pripadaju i kalajdžije. Jedni izrađuju predmete od bakra, a drugi
ih prevlače kalajem. Budući da se predmeti od bakra, naročito
posuđe, nije samo kalajisalo, nego i ukrašavalo ornamentima i
gravurama, to je davalo i umjetničku dimenziju ovim proizvodima. Posao ukrašavanja su uglavnom radile žene, a naziva se
savaćenje. To je vrsta ukrašavanja, tipična za Sarajevo, koja se
održala do danas. Zanat je u Bosnu i Hercegovinu došao sa dolaskom Osmanlija i od 16. stoljeća, na istom mjestu gdje se nalazi
i danas, locirana je Kazandžijska čaršija. Mada su se kazandžijski
dućani mogli vidjeti i na Vratniku, centar ove djelatnosti je oko
ulice Oprkanj na Baščaršiji. Ova Čaršija je podmirivala potrebe za kazandžijskim proizvodima u cjeloj
BiH. Mogli su se pohvaliti sa najmnogbrojnijim priborom za rad i sa više od sedamdeset različitih
proizvoda, među kojima se izdvaja: kuhinjsko posuđe i posuđe za serviranje raznih vrsta i veličina;
posuđe u kojem se donosila i držala voda, đugumi, ibrici i leđeni; pribor za kompletno posluživanje
kahve - table, ibrici, džezve, zarfovi; različiti sakralni predmeti - proizvodi za rasvjetu, za brijačnice, za
banje...
Ostali zanatski proizvodi
Kaligrafski ispisi
Kaligrafija se s pravom smatra jednom vrstom umjetnosti. Razne vokacije i poruke ispisane do savršenstva arapskim pismom, predstavljaju
prava remek-djela. Ovi natpisi se izrađuju na papiru, drvetu, koži, metalu
i sl. Danas se izrađuju levhe i razni ukrasni predmeti sa kaligrafskim
natpisima.
10
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Proizvodi kazaza
Zanatlije koje izrađuju svilene i pamučne zehove - gajtane, širite,
kite i ostale ukrase za starinska odijela ili konjsku opremu su
kazazi. Ostalo ih je veoma malo, ali oni svjedoče o dugogodišnjoj
tradiciji, ljepoti krojenja i umijeću ukrašavanja, kako gradske, tako i
seoske tradicionalne nošnje. Manufaktura, industrija i navike učinili
su svoje...
Proizvodi abadžija
Abadžije su se bavile izradom seoske odjeće od domaćeg platna.
Danas se izrađuju dijelovi odjeće kao suveniri.
Proizvodi sarača
Sarači (sedlari) spadaju među najstarije i jedne od
najznačajnijih zanatlija. Pojavljuju se već 1489. godine
i opstaju do danas. Ranije su se bavili proizvodnjom
konjske opreme, opreme za putnike, kao i proizvodnjom nanula i opanaka. Danas su više okrenuti proizvodnji opreme za pse, kožne galanterije, a od tradicionalnih proizvoda proizvode: zembilje, nanule i papuče.
Pored toga bave se i popravkama proizvoda od kože.
Izrada predmeta od drveta
Nekada su se predmeti koje proizvode ove zanatlije svakodnevno koristili (kace, korpe, stilski okviri
i dr.). Danas se većina njihovih proizvoda prodaju kao suveniri, i kao stilski namještaj izvanredne ljepote.
Duborez (rezbarija, gravura) je fina obrаda drvetа
uz pomoć аlаtа kаo što su: dlijetа, čekići, rаzne testerice, stege itd. Duborezom se izrаđuju rаzličiti
predmeti, muzički instrumenti, figure, ikone, stilski
nаmeštаj, rаmovi. Duborez korišćen u enterijeru imа
dekorаtivnu ulogu.
Zа ovаj zаnаt potrebne su vješte ruke, puno strpljenjа
i pаžnje. Do finаlnog proizvodа dolаzi se kroz nekoliko fаzа: pripremа drvetа, crtаnje mustre, isjecаnje
konturа testericom i konаčno sаmа izrаdа. U stara
11
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
vremena najviše se ovaj zanat koristio za izradu kaca, a za izradu korpi, muzičkih instrumenata, stilskog namještaja i dr. i danas je aktuelna izrada na ovaj način. Zа duborez se nаjviše koristi drvo koje
imа rаvnomjernu i finu strukturu. To su: orаh, mаhаgoni, lipа, šljivа, hrаst, bukvа, jаsen i javor.
Konjičko drvorezbarstvo
Od početka 1900. godine Konjic je poznat po svom
drvorezbarstvu. Ovaj zanat je komercijaliziran
početkom 20. stoljeća s dolaskom Austrougarske. Prije I svjetskog rata Konjic je imao desetine
drvorezbarskih radionica, koje su prodavale svoj
rezbareni namještaj diljem Austrougarske i šire.
Specifična rezbarija se prenosila i naslijeđivala
sa koljena na koljeno, posebno u porodicama
Nikšić, Mulić, ali i drugim. Njihove rukotvorine
su uglavnom rađene u orahu, trešnji i javoru. Koriste se najsavremenije metode obrade i
zaštite drveta, njegujući bosansku tradiciju i baštinu. Svaki primjerak namještaja radi se ručno i kao
takav originalan je i neponovljiv. Većina proizvoda se radi po narudžbi i želji kupaca.
Asortiman proizvoda veoma je širok od malih rezbarenih kutija, stalaka, okvira, tavli do vrhunskoh
stilskog namještaja, peškuna, sećija, kreveta, spavaćih soba do kompletnog uređenja najsavremenijih konferencijskih sala i rezidencija.
Dijelovi namještaja porodice Nikšić su od 2006. godine pod zaštitom države, i predstavljaju dio
bosanskohercegovačke nacionalne kulturne baštine.
Od 1955. godine porodica Mulić je prizemlje porodične kuće pretvorila u muzej i tako su umjetnine u
drvetu postale dostupne javnosti.
12
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Opanci
Sve stare i mlade osobe u većini krajeva Hercegovine
svakodnevno su na nogama nosili opanke. Starija čeljad
je obično imala po jedne cipele koje bi obuli i nosili na
proslave, u svatove, kumstvo i u crkvu. Osim cipela,
mnogi su na proslave i u crkvu nosili nove opanke. Kad
ne bi teško radili odrasli bi nosili polovne opanke, a za
vrijeme kopanja i drugih teških poslova, muški i ženske
bi pravili i nosili opanke od svinjske i lošije goveđe kože,
kao i jeftine, pravljene od kozje opute.
Za pravljenje opanaka koristila se debela goveđa koža i
lijepo krojena oputa od bekina ovaca bijele boje. Za izradu takvih opanaka trebalo je 18 rastegalja (rastegalj je dužina opute između dvije ruke koje bi se
vodoravno ispružile lijevo i desno). Za lijepo oblikovanje opanaka postojali su drveni kalupi (veći i
manji, za muške i ženske). Oputa se plela velikom iglom čavalušom. Svaka cura pred udaju trebala je
znati napraviti opanke, da bi sutra mužu, djeci i sebi znala opanke praviti i potkivati kad se prošuplje.
Da bi bili bijeli, mazali su se gipsom, a maslom da bi omekšali.
Proizvodi grnčara
Grnčаri se bаve izrаdom sudovа zа čuvаnje i pripremаnje
hrаne, sudovа zа nošenje i držаnje tečnosti i rаznog
drugog posuđа… Pečenа glinа se nаzivа grnčаrijа (itаl.
terаkotа). Često se nаzivа i nаrodnom kerаmikom.
Rаzvijаnа je gdje god je bilo nаlаzištа crvene gline.
Grnčаrski zаnаt je bio jedаn od nаjrаzvijenijih zаnаtа nа
prostoru cijele BiH i CG. Poslije Drugog svjetskog rаtа
grnčаrskа proizvodnjа nаglo je opаlа. Ovаj zаnаt bio je
veomа znаčаjаn jer je zаdovoljаvаo osnovne potrebe
stаnovništvа.
Klesarski proizvodi
Zаnаt koji je prizveo nebrojаne ljudske grаđevine, spomenike, oruđа i rаznovrsne upotrebne, ukrаsne i simboličke
predmete. Njime se oblikuju sirovi komаdi stijenа u precizne
geometrijske forme. Nаjčešće oruđe zа rаd kаmenorezacа
predstаvljаju mаljevi, čekići i dlijetа. Zanat dаtirа od sаmog
osvitа civilizаcije, а nаročiti zаmаh doživio je u neolitu.
Dаnаs postoje mnoge sаvremene mаšine koje se koriste u
svrhu obrаđivаnjа kаmenа. Zаhvаljujući rudnicima kamena u
mnogim djelovima BiH rаzvio se i klesarski zаnаt, posebno u
Jablanici, gdje eksploatacija i prerada jablaničkog gabra ima
stogodišnju tradiciju. Nа cijelom prostoru aktuelnog itinerera
ne postoji općinа a da nema jednu ili više klesarskih rаdionicа.
13
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Tkаlački proizvodi
Uglаvnom su to predmeti zа opremаnje domаćinstvа: vunene prekrivke, peškiri, zаvjese, stolnjаci,
tkаnine zа odjevne predmete i sl. Obično su ženski člаnovi domаćinstvа tkаli zа potrebe sаmog
domаćinstvа, аli ponekаd i zа potrebe tržištа. Zаnаt se pojаvio u periodu neolitа.
Nekаdа je tkаnju prethodio dug i složen proces prerаde tekstilnih sirovinа životinjskog i biljnog
porjeklа: konopljа, lаn, pаmuk, vunа, niti svilene bube... U tehnike prerаde spаdаle su: češljаnje, predenje, bojenje, tkanje i dr. Nаjčešćа tkаčkа sprаvа je horizontаlni rаzboj, dok se vertikаlni rаzboj recimo uglаvnom koristo zа izrаdu ćilimа.
Ovа tehnikа se dugo održаvаlа u vidu kućne rаdinosti. Poslednjih godinа zаnаt doživljаvа relаtivnu obnovu putem osnivаnja brojnih udruženjа i zаdrugа. Često se nа ovаj nаčin izrаđuju unikаtni predmeti
zа odjevne potrebe ili zа tekstilno pokućstvo.
I danas postoje stupe u mnogim mjestima (Stolac, Mostar) u kojima se pripremala sirovina za izradu
raznih vunenih i drugih proizvoda.
Izrada ćilima
Ćilimаrstvo pripаdа tkаčkom zаnаtu, аli se zbog znаčаjа
ovog proizvodа smаtrа kаo posebаn zаnаt. Ćilim je vunenа
tkаninа s kudeljnom, pаmučnom ili vunenom osnovom.
Trаdicijа ove djelаtnosti vuče korjene iz stаre Perzije.
Ćilimаrstvo se u okviru nаrodnog tekstilnog stvаrаlаštvа
nesumnjivo izdvаjа kаo nаjznаčаjniji segment. Ćilim imа
poseban stаtus, posebno u tradicionalnim porodicama. Kаo
jedinstven i neizostаvni predmet korišćen je u svаdbenim i
posmrtnim rituаlimа.
Nekаdа su ćilime nа vertikаlnom rаzboju proizvodile žene u domаćoj rаdinosti isključivo zа potrebe
svog domаćinstvа, а od XIX vijekа počinje i širа zаnаtskа proizvodnjа.
Opći je utisаk dа područje ni izdаlekа ne iskorištаvа ovаj kulturni, аli i ekonomski potencijаl.
Vez
Vez je nаčin ukrаšаvаnjа tekstilne ili kožne podloge provlаčenjem
tekstilne, kožne ili metаlne niti pomoću igle. Istorijа vezа seže
u duboku prošlost civilizacije, postoje trаgovi još u stаroj Asiriji,
Egiptu, Grčkoj i Rimu. U vrijeme vizаntijskog cаrstvа vještinа vezа
je bilа veomа cijenjenа. Vez svilom, kаo i vez zlаtnom i srebrnom
žicom tаdа je doveden do visokog zаnаtskog nivoа, tаko dа su
postojаle i profesionаlne vezilje.
Vezom je prvenstveno ukrаšаvаnа nаrodnа odjećа. Vez je bio
pouzdаn pokаzаtelj društvenog stаtusа, bogаtstvа, uzrаstа,
regionаlnog i nаcionаlnog određenja.
14
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Ostali tradicionalni proizvodi
Pored predstavljenih starih autohtonih proizvoda, daje se pregled i ostalih tradicionalnih proizvoda koji
mogu naći svoje mjesto na tržištu.
Hrana i piće
• Mlinski proizvodi dobijeni isključivo na tradicionalan način u vodenicama (brašno, griz, prekrupe
od pšenice, raži, zobi, heljde i kukuruza),
• Stočna hrana, dobijena isključivo na tradicionalni način u vodenicama (mekinje i sl.),
• Proizvodi dobijeni isključivo po starim tradicionalnim receptima: medeni kolači (halva, medenjaci, gurabija ... ); igračake od tijesta ...
Tekstilni proizvodi
• Gotovi tekstilni proizvodi za domaćinstvo: prekrivači za krevet – jorgani, perine, jastuci, pufovi;
jastuci od slame;
• Tepisi i prostirači za pod, proizvedeni isključivo na tradicionalni način: tepisi, ponjave, asure,
pokrivači i sl.;
• Užad, konopci, pletenice;
• Čvorovane mreže od pletenica, užadi ili kanapa (užad ili mreže: ribarske mreže, odbojnici za
brodove, jastuci za istovar, omče za utovar i sl.);
• Razni gajtani;
• Proizvodi pozamanterije: naljepnice, značke, vrpce, rese, loptice, proizvodnja tila i drugih
mrežastih tkanina, čipki u metraži, u trakama ili u motivima vezenih tkanina itd.;
• Pleteni i kukičani proizvodi, isključivo ručni rad: čarape, puloveri, jakne (kardigan, žersej), prsluci
i slični proizvodi; ostali pleteni i kukičani proizvodi, vezenje narodnih nošnji i drugih vezenih proizvoda itd.
Odjevni proizvodi
•
•
•
•
Narodne nošnje,
Šeširi i kape, rukavice, pojasevi, šalovi, mašne, kravate, mrežice za kosu ...
Obuća od tekstilnih materijala bez dodatnih đonova,
Dorađena i bojena krzna i kože s dlakama: struganje, mekšanje, štavljenje, bijeljenje, šišanje i
čupanje, bojenje; proizvodi od krzna: krznena odjeća i pribor, spojena krzna u druge oblike (ploče,
trake...)
Kože i kožni proizvodi
• Štavljena koža; semiš kože, pergament kože, lakirane kože ili metalizirane kože; proizvodnja kože
sastavljene od kožnih otpadaka; proizvodnja vještačke kože, na podlozi od prirodne kože itd.
• Kožna galanterija, sedlarski proizvodi: koferi, torbe, torbice i sl.; kaiševi za satove, razni proizvodi
od kože i sastavljenje kože od kožnih otpadaka: sedala i opreme za jahanje itd.,
• Pokrivači od kozije kostreti za pokrivanje konja i za prostiranje: torbe i sagovi proizvedeni od
kostreti itd.
15
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Predmeti od obrađenog i prerađenog drveta
• Drvene drške i dijelovi za alat; drveni kalupi za obuću, vješalice; pribor za kuhinju, vješalica za
odijela i šešire (zidne i stojeće); drvene figurice i ukrasi, intarzije; kutije za nakit, pribor za jelo i
sl. proizvodi; drvene špule, poklopci, bobina, namotaj za konac i sl. tokarski proizvodi; rezbareni
proizvodi ( namještaj, suveniri …); restaurirani namještaj i drveni proizvodi; čibuci; samari za
konje; nanule i klompe i sl.,
• Proizvodi od pluta, slame i pletarskih materijala,
• Bačve, kace i dr. bačvarski drveni proizvodi,
• Zaprežna kola; proizvodnja drvenih točkova …
Štamparska djelatnost
• Štampanje kaligrafijom - lijepim pisanjem različitih tekstova, dokumenata, brošura.
Nemetalni proizvodi
• Staklene i kristalne flaše, baloni i staklenke; staklene i kristalnie čaše,
• Keramičko stono posuđe i keramički predmeti za druge potrebe u kućanstvu; figure i drugi
ukrasni keramički predmeti, keramički lonci, posuđe i sl.
Proizvodi i obrada metala
• Razni odljevci po narudžbi, umjetničko lijevanje,
• Kotlovi (kazani) od bakra, mjedi i drugih metala, umjetnički obrađeni kazandžijski proizvodi i
njihov popravak …
• Razni kovani proizvodi napravljeni po narudžbi od gvožđa, bakra i drugih metala; izrada konjskih
potkovica i ploča i potkivanje konja i dr.,
• Kalajisanje, emajliranje i cinkovanje posuđa,
• Umjetnička obrada metala struganjem,
• Oštrenje metalnih predmeta,
• Proizvodnja pribora za domaćinstvo kao: noževi, viljuške, kašike, britve i žileti, makaze i sl.,
• Proizvodnja željeznih i čeličnih sanduka (posuda) kapaciteta manjeg od 300 litara; proizvodnja
vedara, kanti, bačvi, limenih šporeta i kada i sl.,
• Proizvodnja sefova, ormara i kasa, armiranih vrata i sl.; sablji, mačeva, bajoneta …; raznih metalnih proizvoda: spona, kopči, kuka, ploča …; izrada i popravak ručnih mlinova; umjetnička izrada
raznih proizvoda od gvožđa, bakra i drugih metala itd.
Nakit i slični proizvodi
• Obrađeni biseri, drago i poludrago kamenje; obrađeni dijamanti; nakit od plemenitih metala ili
običnih metala presvučenih plemenitim metalima, od dragog i poludragog kamenja, od kombinacije plemenitih metala i dragog i poludragog kamenja ili od drugih materijala; zlatarski
proizvodi od plemenitih metala ili običnih metala presvučenih plemenitim metalima; pribor za
jelo, poslužavnici (naročito srebreni), toaletni pribor, kancelarijski pribor, proizvodi za religijsku
upotrebu...; gravirani predmeti od plemenitih metala; itd.
16
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Drugi tradicionalni proizvodi i aktivnosti:
• Metle i četke, slikarske četkice i četke, četke s resama; četke za obuću i odjeću i dr.,
• Kišobrani, suncobrani, štapovi za šetnju, bičevi, palice za jahače, dugmad, kopče (drikeri), patentni zatvarači itd.,
• Proizvodi za ličnu upotrebu: lule, češljevi, ukosnice…; krojačke lutke od drveta...
• Sita i rešeta i sl.
• Svijeće, voštanice i ostali slični predmeti,
• Kopanje i izgradnja bunara,
• Prevoz putnika zaprežnim vozilima,
• Čišćenje dimnjaka, kamina, peći i sl.,
• Restauriranje umjetničkih djela, kao što su slike, prepisi, rukopisi i dr.,
• Pranje, podrezivanje i šišanje kose, i niz drugih tradicionalnih aktivnosti.
Suveniri
Riječ suvenir dolazi iz francuskog jezika, souvenir što znači sjećanje. To su predmeti koji se donose
sa putovanja, poklanjanju se nekome ili se zadrže za sebe. Donosimo ih u znak sjećanja na određeno
mjesto, sportski, istorijski, kulturni ili zabavni događaj. To mogu biti privjesci, šolje, odjevni predmeti,
upaljači, olovke, satovi, umjetničke slike i zanatski proizvodi sa raznim motivima, i mnogi drugi predmeti koje se danas nabavljaju i poklanjaju kao suveniri. Suvenir se i ne mora kupiti, to može biti i neki
zanimljiv predmet, školjka pronadjena na plaži i sl. koji će obradovati drage osobe, ostati im u sjećanju
i može im više značiti nego neki skupocjeni poklon.
Značajan broj autohtonih bosnsko-hercegovačkih i crnogorskih proizvoda može biti suvenir, jer kao
i sve druge zemlje, imaju specifična obilježja i karakterističnosti koje treba sačuvati i njegovati, te ih
ponuditi kao suvenir sa prepoznatljivim identitetom. Imamo mnoge simbole koji predstavljaju našu
zemlju i koji se koriste kao suveniri. To su npr. grbovi općina ili gradova, ili simboli naših kraljevskih
porodica iz prošlosti, kao što su npr. ljiljani. Simboli kao što su ljiljani i stećci, koriste se i kao motivi
za iz radu nakita. Takvi predmeti su rezultat umjetnosti proizvodnje nakita i ljepote i značaja simbola
zemlje.
Suvenirima se mogu pokušati oživjeti i stari zanati koji nestaju ili su već nestali, jer i to je jedna važna
i specifična oznaka naroda i prošlosti sa ovih područja.
Osim predmeta koji prestavljaju simbole, građevine i ostale znamenitosti ovih krajeva, ono što treba
iskorištavati u poklanjanju suvenira su proizvodi tradicionalne kuhinje. Ukus neke hrane ili pića može
najbolje opisati jednu kulturu i ispričati priču o određenom mjestu. Bilo bi lijepo kada bi u svijetu
postali još više prepoznatljivi baklava, tufahija, sirevi, domaća rakija ili neki drugi tradicionalni proizvod naših kuhinja.
17
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Tradicionalni kulinarski proizvodi
Obzirom na geografski položaj i historiju, bosanskohercegovačka kuhinja slična je turskoj, grčkoj, i
drugim mediteranskim kuhinjama, ali u njoj se osjete i uticaji evropskih kuhinja, posebno centralne
Evrope. U većim gradovima je širok izbor restorana u kojima se služi italijanska, mediteranska, internacionalna i tradicionalna kuhinja. U ruralnim sredinama i dalje je izražen jak uticaj tradicionalnog
načina ishrane, najčešće se koriste domaći proizvodi, dobijeni iz konvecionalne proizvodnje.
Bosanskohercegovačka kuhinja koristi mnogo začina, obično u malim količinama. Sosovi su gotovo u
potpunosti prirodni. Tipični sastojci jela bosanske kuhinje su paradajz, krompir, luk, bijeli luk, paprika,
krastavci, mrkva, kupus, gljive, špinat, tikvice i grah. Od začina najčešće se koristi mljevena paprika,
biber, peršun, lovorov list i celer. Kao dodatak jelima u bosanskoj kuhinji često se koristi mlijeko,
kajmak i pavlaka.
Tipična bosanskohercegovačka jela su različiti varijeteti čorbi, pita, jela od mesa sa ražnja i roštilja,
sarmi i dolmi, kalja, musaka, pirjana, pilava, ičija, hljebova, čimbura, jela od različitih vrsta mlijeka i
mliječnih proizvoda, jela i proizvoda od voća i povrća, salata, zahlada, brojnih slatkih jela itd. Ovo su
opšti nazivi jela, ali i svakom opštem nazivu pripada više podvrsta jela koja su često karakteristična
za tačno određene lokalitete.
Čorbe
Čorbe mogu biti kao predjelo ili samostalno jelo. Često se konzumiraju: begova čorba, bosanski
lonac, bamja, tarhana, kulaci, kupus čorba i druge. Čorbe se u tradicionalnoj Bosanskoj kuhinji spravljaju dosta gusto i često je samostalno jelo. Prave se obično sa komadićima mesa, povrćem, tijestom
i dosta peršuna. Tipičan predstavnik je sarajevska čorba.
Sarajevska čorba
Sarajevska čorba se pravi od kockica telećeg mesa dinstanog na masnoći sa mrkvom, peršunom i
crnim lukom. Kad se smjesa izdinsta doda se malo brašna i prži. Potom se zalije potrebnom količinom
vode, doda se kuhana bamja, so i biber. Na kraju čorba se legira sa pavlakom i žumancetom i servira
uz krišku limuna.
Begova čorba
Begova čorba je tradicionalno svečarsko jelo u Bosni i Hercegovini. Služi se kao toplo predjelo u vidu
klasične supe s povrćem i pilećim mesom (može i drugim mesom).
Pite
Pita je za Bosnu i Hercegovinu isto što i pizza za Italiju, i nezamjenjiv je dio ovdašnje kuhinje. Mogu
biti slane i slatke. Pripremaju se na razne načine i od raznih namirnica poput voća, povrća i mliječnih
proizvoda. Tipični primjeri su: burek, šareni burek, polagani burek, učkur burek, buredžik, zvrk burek,
sirnica, krompiruša, bundevara, prijesnac, jagluša, razljevuša, zeljanica, kvrguša, obaruša, kljukuša,
cicvara, popara, razvaruša, furdenjača, ljevača. Pite mogu biti slane, poluslane, kisele i slatke. Tijesto
je bez kvasa tanko kao cigaret papir. Pite se oblikuju kao polagane, u gužve, u male zvrkove-buredžike,
na ružice, na boščaluk i na hamajliju.
18
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Burek
Najpoznatija bosanskohercegovačka pita je
burek-pita punjena sjeckanim ili mljevenim mesom i proprženim lukom, začinjena biberom i
solju. Mota se u tanko razvučeno tijesto jufke.
Burek pita može biti pravljena kao polagani burek, burek u gužve i burek u zvrkove. Peče se u
plitkoj posudi (tepsija, pleh).
Još je Evlija Čelebija kao jelo na glasu spominjao sarajevski burek, koji se sprema od gotovih
pečenih jufki koje su bacaju na tren u ključalu
kokošju supu i potom vade i slažu u pomašćenu
tepsiju. Kokoš iz supe se iščima na konce, poprži na malo masnoće i pobiberi. Stavlja se po kori i
reda sloj kore, sloj mesa. Gornji sloj je jufka koja se prelije vrelom kokošjom supom. Jelo se ostavi
poklopljeno na toplom da se supa upije. Potom se prelije vrelom masnoćom i siječe. Obično se služi
uz kiselo mlijeko.
Za Sarajevo i okolinu su specifični buredžici, smotani komadi u manje zvrkove, koji se pečeni, posipaju smjesom
pavlake i bijelog luka. Poslužuje se uz kiselo mlijeko ili
jogurt.
Mjesta gdje se mogu probati burek i druge pite zovu se
buregdžinice i mogu se naći u gotovo svim mjestima BiH.
Musaka
Musaka (grčki: moussakas; rumunski: musaca; turski: musakka; arapski: musaqqa’a) je tradicionalno jelo
napravljeno od patlidžana koje se
pretežno priprema na Balkanu i u Bliskom Istoku. Na zapadu se većinom
smatra da musaka porijeklom dolazi iz Grčke. Grčka verzija se sastoji iz slojeva patlidžana, mljevenog
janjećeg mesa i paradajza, preliveno
sa bjelim umakom i pečeno u rerni.
U bosanskoj kuhinji (kao i u srpskoj,
bugarskoj, rumunskoj) se musaka
većinom pravi sa krompirom umjesto
patlidžana i preliva se umućenim jajetom umjesto bijelog sosa. Bjeli sos je
na bazi od putera i brašna koji se razrijedi sa mlijekom. Po volji se pred kraj doda i izribani sir po vrhu
kao što se radi i kod lazanja.
19
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Kalje
Tipični primjeri su: kalja od krompira, kalja od kupusa, kalja od repe itd. Kalja je predstavnik tradicionalnog kuhanog glavnog jela. U šerpu se slaže red goveđeg mesa, red kupusa, red ovčijeg mesa pa
red kupusa. Doda se malo masnoće pa jelo prvo uzavrije i potom se lagano krčka oko 5 sati. Kada se
meso rastavlja od kosti kalja je kuhana. Služi se tako da pri vađenju kriške kupusa ne izgube formu.
Pilav
Tipični primjeri su: pilav od pirinča, čike, bulgurov pilav, tvrda pura, rogatička cicvara, cicvara, jerišće,
šareni pilav itd.
Kljukuša
Kljukuša je tradicionalno bosansko jelo s krompirom i jedno od najpoznatijih jela u Bosni. Potiče još
iz osmanskog doba, a zbog njezine relativno lahke pripreme je jedno od osnovnih jela starobosanske
kuhinje. Do prije 35 godina, kljukuša je bila delikatesa i pravila se najčešće u posebnim prilikama kao
što su vjenčanja, odlazak mladih u vojsku itd.
Hljebovi
Tipični primjeri su: lepina, somun, bosanska pogača, proha poležaka, maslenica, truljo kolač, bosman.
Praznični hljebovi ili peciva su: kaplama (paklama), samun i lepina kod muslimana; maces i hala kod
Jevreja; božićni i uskrsni hljeb kod katolika; krsni kolač, vaskrsni pereci i česnica kod pravoslavaca.
Povijesno je poznat bosanski hljeb – Bosman koji se pravio još za vrijeme Austro-Ugarske. Pravile su
ga nane i slale sa mladićima koji su išli na vojevanje u Austro-Ugarskoj vojsci. Ovaj hljeb se odlikuje
dugim rokom trajanja.
Somuni ili lepine su okrugli tradicionalni hljebčići okruglo pljosnatog izgleda, promjera oko 20 do 30 cm. Svečani ramazanski somun se posipa čurekotom. Somun ili samun? Izvorno, dolazi od
grčke riječi psomion, što znači okrugli hljeb. Ali u svakodnevnom
mahalskom žargonu je došlo do izmjene, te je i somun i samun
pravilno.
Proha
Proha je okruglog, malo pljosnatog oblika, dobro pečene i raspucane rumeno-smeđe kore. Unutrašnjost
je žute boje, zbijene strukture i sitne poroznosti, te slatkastog mirisa i ukusa kukuruza. Koristila se u svakodnevnoj ishrani posebno 60-ih godina prošlog stoljeća
zbog lošeg standarda građanstva. Sada se koristi rjeđe,
uglavnom radi zdrave prehrane. Način pripreme prohe je
specifičan i radi se tako da se kukuruzno brašno popari
vrelom vodom zamijesi, oblikuje i ostavi da prenoći tj.
da se upoležači (skrob fermentira do šećera pa je malo
slatka) i tek naredni dan peče.
20
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Čimburi
Tipični primjeri su: čimbur sa prasom, čimbur od mladog luka, čimbur od crvenog luka.
Jela od različitih vrsta mlijeka i mliječnih proizvoda
Karakteristični primjeri ovih proizvoda na području itinerera su: kajmak, hercegovački sir iz mjeha,
kiselo mlijeko, mlaćanica, suhi dimljeni sir i drugi tvrdi sirevi, koziji sirevi (posebno u Hercegovini), sir
presukača (šire područje Hercegovine i dio Crne Gore), topa, sutlija i dr., a na ostalim dijelovima BiH
su: livanjski sir, travnički/vlašićki sir, posavska ramazanska topa itd.
Tope
Tope ili rastopljaji su karakteristična bosanska predjela ili samostalna mala jela. To je grupa jela čija
osnova je rastopljena masnoća. Tope se serviraju u toplom tanjiru ili maloj tepsijici (tembali). Konzumiraju se tople. Primjer jedne od topa je pavlaka-topa gdje se u rastopljeni uzavreli puter doda izdrobljeni mladi sir i pavlaka, posoli i pusti da vrijucka kratko vrijeme. Servira se sa somunom ili lepinom.
Kajmak ili skorup
Kajmak ili skorup je proizvod koji se
dobija kao masni sloj ili kora koja se
odvaja sa kuhanog i ohlađenog mlijeka. Načinom prerade, zrenja i starenja
stvara se specifičan proizvod, mekane, kremaste konzistencije i blago
kiselog ukusa. Proizvodi se od kravljeg,
ovčijeg ili mješanog mlijeka, na širem
području Balkana. Vrsta mlijeka osim
kravljeg mora biti označena. Prema
stepenu zrelosti, kajmak ili skorup se
stavlja u promet kao mladi kajmak ili
skorup ili kao zreo kajmak ili skorup.
Na našem itinereru najpoznatiji
proizvođači kajmaka su sa brdsko-planinskih predjela Konjica, Mostara, Stoca i Trebinja, kao i drugih
dijelova BiH. Također, područje Crne Gore je vrlo poznato po proizvodnji skorupa.
Boja kajmaka obično ovisi o starosti kajmaka, godišnjeg doba i ishrane stoke. Stari kajmak je žućkaste
boje, dok je mladi kajmak izrazito bijele boje. Stari kajmak tradicionalno se čuva u ovčijem ili kozijem
mijehu, a mladi obično u drvenim kacama, koji mu daju karakterističnu aromu.
Za tradicionalnu proizvodnju potrebno je proključati mlijeko, te ga pustiti na blagoj temperaturi da
ključa oko dva sata. Nakon toga odvaja se masni gusti sloj sa vrha i ostavi da se ohladi, pri čemu
blago fermentira. Kajmak je visoko masni proizvod sa oko 60% mliječne masti. Mladi kajmak nakon
proizvodnje treba da odstoji oko 10 dana, dok se stari kajmak stavlja u mijeh i uz određen procenat
soli može se čuvati nekoliko mjeseci.
Kajmak se servira uz različita jela, a najčešće uz pečene polovice krompira, kao predjelo zajedno sa
sirom, suhim mesom, kruhom, peksimetima i dr.
21
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Hercegovački sir iz mijeha
Sir iz mijeha ili sir iz mišine je
jedan od najpoznatijih sireva s
područja Hercegovine, posebno na
dijelovima opština Trebinje, Stolac,
Čapljina, a naročito iz Nevesinja,
Bileće, Gacka itd. Mijeh je, pored
ostalih faktora najodgovorniji za
karakterističan okus i miris ovog
sira.
Proizvodi se od sirovog kravljeg,
ovčijeg i kozijeg neobranog mlijeka, te mješavine ovih vrsta mlijeka
u različitim omjerima, a koja dolaze iz navedenih područja. Sir se
proizvodi tokom cijele godine. Udio pojedinih vrsta mlijeka varira, zavisno od raspoloživih količina. Sir
iz mijeha spada u polutvrdi sir. Kada se izvadi iz mješine sir treba biti suh i u obliku grudvica različite
veličine. Okus je umjereno slan i pikantan, tipičan za vrstu mlijeka. Sirno tijesto je bijele do žućkaste
boje. Hercegovački sir iz mijeha karakterističan je zbog zrenja u životinjskim mješinama (ovčije), koje
su isključivo izrađene od kože ovce. Sir iz mijeha, pršut i peksimeti su nezaobilazni amblemi hercegovačke meze.
Kiselo mlijeko ili domaći jogurt
Kiselo mlijeko ili domaći
jogurt je tradicionalni,
omiljeni napitak koji se
koristi u tradicionalnim i
savremenim kuhinjama.
To je proizvod bijele boje,
kiselkastog ukusa, iako
dosta gust u tekućem je
stanju. To je napitak koji
se, posebno u stara vremena, servirao na „sofru“
(niski tradicionalni drveni
sto), skoro uz svako jelo. Također, napitak koji se posebno cijenio tokom težih radova kao što su
kopanje, košenje itd, jer ima okrepljujuće i osvježavajuće dejstvo koje ubrzava probavu. Proizvodi se
na području cijele BiH.
Proizvodni proces
Prokuhano mlijeko se ohladi, a zatim se zagrije do 30 stepeni Celzijusa, dodaje mu se 2 – 3 kašike
kiselog mlijeka ili mlačanice, promiješa se i poklopi da odstoji 5 – 6 sati na toplom i suhom mjestu.
Nakon što se ukiseli može se odmah konzumirati.
22
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Mlačanica
Područje BiH, posebno u prošlim vremenima, je oduvjek bilo
bogato stokom, te se na ovim prostorima proizvode razlčičiti
proizvodi od mlijeka, kako bi se osnovna sirovina - mlijeko
- maksimalno iskoristila. Sir, maslo i kajmak su najbolji i
najdaragocjeniji proizvodi od mlijeka. U nastojanju da se sve
iskoristi, nastali su manje vrijedni proizvodi, ali u narodu
vrlo popularni i rado konzumirani. Jedan takav proizvod je
i mlačanica, kulinarsko nasljedstvo ovih prostora. Ona je u
stvari nusprodukt u proizvodnji masla. Dobila je ime po tome
što se mlijeko mlati u drvenoj posudi, zvanoj stap (visoka
drvena posuda u kojoj se proizvodi mlaćanica).
Mlaćanica se dobiva tako što se mlijeko nakon muže prokuha i ostavi da se ohladi i ukiseli. Sipa se u stap i „mete“ oko
40 minuta. Kada se na površini izdvoji maslo, prekida se
proces, maslo se pokupi, a ostaje mlačanica koja se sipa
u posude i može se odmah piti. Čuva se izvjesno vrijeme u
frižideru.
Mlaćanica je blagi, ne previše masni napitak, bijele boje malo kiselkastog ukusa. To je izrazito zdrav
napitak, koji se služi uz većinu jela, najčešće uz pite, peksimete, uštipke i druga tradicionalna jela.
Rado se nosila koscima, kopačima i čobanima, jer okrepljuje i osvježava konzumenta.
Zajednica
Proizvodnja ovog delikatesa je karakteristična za ove krajeve, posebno gdje se često proizvodi kajmak.
Pravi se od posnog, mladog kiselog sira i kajmaka ili jamuže. Tehnologija je jednostavna. „Zajednica”
proizvedena s kajmakom je slojevita, specifičnog okusa i arome, i dobrog je kvaliteta.
Sirevi od kozijeg mlijeka
Proizvodnja autohtonih sireva od kozijeg mlijeka uglavnom je vezana za područje Hercegovine, proizvode se obično dva tipa:
Tvrdi koziji sir
Upotrebljava se relativno mlad, a za duže čuvanje se stavlja u ulje. Masa ovih sireva je mala, na presjeku su zatvoreni, bijele do bijelo-žute boje. Okus mladog sira je blag, a starijih sireva, iz ulja, nešto
je oštriji.
Bijeli koziji sir
Proizvodi se u salamuri po tehnologiji travničkog sira. Sir je specifičnog okusa i mirisa. Kriške su
manje i mekše negoli sira od ovčijeg mlijeka.
23
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Jela i proizvodi od voća i povrća
Tipični primjeri su: slatki i kiseli pekmez od auhtohtonih sorti jabuka, pekmez od autohtonih sorti
krušaka, pekmez od drenjina, pekmez od šipurka, slatka od raznih vrsta autohtonog kultivisanog
i šumskog voća, suhe šljive, suhe šljive i orasi s medom, sušene mahune i sušeni grašak, sušene
bundeve, sušene paprike, turšije razne, patlidžani, sirće, sirće od ruže, kuhane babure, paprike domljene kupusom, pečene paprike sa bijelim lukom, kiseli kupus, kiseli krastavci, salata od miješanog
povrća itd.
Slatka jela, kolači
Slatka jela također mame gastronomske uzdahe, posebno posjetilaca iz inostranstva. Slastice su
ukusne i kvalitetne, jer se najčešće spravljaju od domaćih proizvoda.
Slatkih jela ima mnogo. U tradicionalne bosanskohercegovačke poslastice spadaju baklave, tufahije
i hurmašice. Ružice, pekmezli hurmašice, gurabije, smokvara, halva, slatka pura, šape, šljivopita,
lokumi, kadaif, ekmek kadaif, ćetenija itd. su također popularna tradicionalna jela u BiH.
Tufahija
Tufahija, (arapski: tuffàh - jabuka) bosanska nacionalna slastica porijeklom iz Perzije. U Bosnu i Hercegovinu je najvjerovatnije došla sa
Osmanlijama. Tufahija označava slatko jelo od kuhanih jabuka čvršće
konzistencije filovanih finom kremom od mljevenih oraha ili badema,
slatke pavlake i šećera, ukrašeno šlag-pjenom i višnjom na samom
vrhu (alternativa: džem od kajsija ili neki drugi).
Ogule se jabuke, izvade košpice i skuhaju u slatkoj vodi uz dodatak limuna. Umuti se maslac, dodaju mljeveni bademi ili orasi, malo mljevene
kafe i umućeno bjelance, te malo slatke pavlake i od svega se napravi
ujednačena masa.
Jabuke se napune filom. Preliju se šećernim sirupom (šerbetom) i ukrase šlag-pjenom, na koju se
stavlja višnja ili trešnja. Tufahije se služe hladne.
Baklava
Baklava je kolač orijentalnog porijekla koji
se pravi slaganjem jufke tanko razvijenog
tijesta, u nekoliko, obično desetak i više
slojeva između kojih se dodaje smjesa
mljevenih oraha i naizmjenično sitno ribanog tijesta tirita. Reže se na komade koji
su slični rombu. Poslije dužeg pečenja na
niskoj temperaturi zaljeva se agdom (slatkom vodom). Agda je kuhana smjesa vode
i šećera.
24
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Baklava je tradicionalno jelo na Balkanu, kao i na Orijentu. Smatra se da porijeklo ima iz Armenije, ali
zbog mnogobrojnih varijacija, postoje pretpostavke da potiče iz Arabije, kao i iz Grčke. Baklava se u
Bosni i Hercegovini tradicionalno smatra kolačem za posebne praznike, te je Bošnjaci pripremaju za
Bajram, dok je Hrvati, u dijelovima srednje Bosne, Posavine i Slavonije, pripremaju za Božić.
Ćetenija
Ćetenija je jelo koje se «konča» zimi na sijelima, a
ujedno je vrsta zabave.
Potrbno je: 1 kg šećera, malo limuna, malo finog
ulja, te 1 kg brašna (brašno se neće sve potrošiti,
ali ga mora biti više).
Dan prije sijela ispeče se brašno nasuho. Mora se
peći na tihoj vatri i miješati da ne zagori. Kada se
ispeče, brašno se ostavi i ohladi.
Na sijelu se dobro ušpinuje šećer uz dodatak vode i
malo limunova soka, te pusti da se ohladi. Kada se
šećer ohladio (stvrdnuo), u sobi na sijelu se počinje
spravljati ćetenija. Soba ne smije biti pretopla.
Rukama namašćenim uljem podigne se iz posude
u jednom komadu ohlađeni šećer, te valjajući ga
među dlanovima oblikuje valjak, pa se i dalje “radi” i presavija dok ne pobijeli, a zatim se od njega
napravi kolo (obruč, prsten).
Zatim se postavi sofra (sinija, demirlija, sto) i na sofri razastre pečeno brašno. Kolo (šećerno, ćetenija)
se stavi na sredinu sofre i opet dobro sastavi da se ne bi u toku rada rastavljalo. Okolo sofre se okupi
5-6, obično djevojaka koje ce izrađivati ćeteniju. Kolo se pomalo posipa brašnom i okreću ga na sofri,
stiskaju i okreću. Kada se neko umori okrečući, zamjenjuje ga drugi. Tako se kolo okreće sve dok se
ne počne končati. Kada se ćetenija počne sama končati, dodaje se pomalo brašna, ali ne previše, te
dalje okreće dok se potpuno ne iskonča. Ako u ćeteniji ima gutica, znači da nije dobro iskončana.
Iskončana ćetenija izreže se na patke (komade dužine oko 15 cm i širine oko 10 cm), te servira na
tanjiriće.
Recept nastao na osnovu kazivanja Rabija Bravo i Ismeta Pilavdžića iz Sarajeva.
Recelji - slatko ukuhano voce ili bestilj ( pekmez od šljiva)
“Recelj (perzijski) redžal, redželj predstavlja tzv. slatko.
Postoji više recepata za recelj, ali najpoznatiji su od dunja, recelj od đulbešećera i jabuka, te recelj od
šljiva, od tikve sa pekmezom od smokava itd.
Recelj se obično servira prilikom dočeka gostiju, a češće se nudi u tzv. “preduvodu” u obrok. Recelj se
služi, po pravilu, sa srebrenom ili zlatnom kašičicom.
25
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Recelj od tikve sa pekmezom od smokava
Tikva se pripremi prije kuhanja pekmeza od smokva, jer mora da odstoji nekoliko dana u krečnoj vodi,
tako da se tikva očisti, izreže na komade ili izrenda i odmah potopi u krečnu vodu, jer tikva jako brzo
počinje da se kvari, pa treba da je što manje u dodiru sa zrakom. U krečnoj vodi se tikva drži bar 48
sati. Dok se pekmez od smokava kuha, tikva se ocjedi od krečne vode i ubaci u vreo pekmez pred kraj
kuhanja i onda se sve dokuha dok pekmez i tikva budu kuhani.
Slatko od šljiva
Slatko predstavlja guljene šljive kuhane u
šećernom sirupu (agda). Cijeli proces proizvodnje, od guljenja do pakovanja obavlja se ručno.
Proces proizvodnje uključuje operacije guljenja
šljiva, vađenja košpica, čišćenja, potapanja
u mješavinu vode i kreča, te ukuhavanje sa
šećerom uz dodatak limuna.
Halva
Halva je klasično bosansko slatko jelo. Pravi se od brašna, masla i šećera (meda ili kvalitetnog pekmeza).
Hercegovački med
Hercegovački med je poznat na cijelom Balkanu, prije svega zbog svoje aromatske kvalitete, ali i zbog
nezagađenosti područija na kojima pčele prikupljaju nektar. Najpoznatiji medovi sa ovog područja su:
livadski, kaduljin, kestenov, bagremov, med od zanovjeti, drače i dr.
Med je sladak i gust sok što ga pčele medarice proizvode od nektara koji skupljaju sa cvjetova ili
slatkih izlučevina (medene rose) nekih
kukaca. U ljudskoj ishrani to je jedan
od najsavršenijih proizvoda prirode, u
njemu se nalaze gotovo svi sastojci
koji grade ljudski organizam. Nektar
koji pčele skupljaju iz cvijetova glavni
je izvor ugljikohidrata koje pčele pretvaraju u lako probavljive šećere - glukozu i fruktozu, koji su glavni sastojak
meda.
Zreli med ne sadrži više od 15% vode,
a pčele ga u saću pokrivaju voštanim
poklopcima i tako čuvaju od upijanja
vlage i kvarenja. U medu se nalaze
minerali, aminokiseline, visoko vri26
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
jedne organske kiseline kao što su mravlja, jabučna, limunska, sirćetna, jantarna kiselina, pigmenti,
razni derivati klorofila, vosak, inulin te elementi kompleksa vitamina B.
Med medljikovac sadrži 13 puta više mineralnih tvari od cvjetnog meda, posebno se ističe sadržajem
željeza.
Tajnu proizvodnje pravog prirodnog pčelinjeg meda pčele nose u svom tijelu i organima za probavu
koji taj proizvod pretvaraju u lijek gotovo nezamjenjiv u ljudskoj prehrani.
Nema na svijetu pčele koja proizvodi loš med, loš med rezultat je industrijskog punjenja meda ili
lošeg nesavjesnog i neobrazovanog pčelara. Svi dosadašnji pokušaji miješanja industrijske proizvodnje meda uprkos silnoj tehnologiji i uloženim ogromnim sredstvima nisu dali pozitivne rezultate.
U prisustvu obilnih cvjetova bogatih nektarom, pčele nastoje da akumuliraju velike količine meda,
koji zatim troše u hladnim zimskim danima, a posebno ga u proljeće troše matice kada se vraćaju
na ponovno skladištenje jaja. Med se skladišti u ćelije i dovodi do pravog stepena vlažnosti (obično
18-20%) prije nego što se zatvori u ćelije s voskom. Pčelar može da odstrani jednu određenu količinu
zalihe meda vodeći računa da ne ostavi društva bez zaliha. S obzirom da se radi o šećernoj namirnici
med se sam konzervira s tim da ne smije biti izložen u vlažnom prostoru, jer voda može pospješiti
fermentaciju. Vrcanje u hladnome i filtracija su jedine neophodne operacije prije nego se med stavi na
sto kao jedna apsolutno prirodna namirnica.
Kratak opis livadskog meda, kao najčešćeg proizvoda:
Livadski med se ne može dovesti u standardizovanu formu, jer je sastav određen navikama pčelara,
poziciji košnica i o periodu godine. Radi se o medu većinom proizvedenom u proljeće na lokalnim
pašnjacima uz obronke brda i stjenovitih planina Hercegovine. Med je tipično taman ili jako tamnožut.
Ponekad može da kristalizuje i poslije nekoliko mjeseci. Miris je jak i aromatičan, što je posljedica
intenzivnog proljetnog prikupljanja koje pčele ostvaruju na kadulji (žalfiji), majčinoj dušici, vrijesku...
Posebno žalfija (Salvia officinalis) daje miris karakterističan za med, iako je rijetko da prikupljeni sastojci mogu ukazati da se radi o medu od žalfije. Relativna vegetacijska siromašnost stabala bogatih
nektarom svakako utiče na to da pčele svoju pažnju usmjeravaju na cvjetne vrste livada. Dobro je
podsjetiti da u Bosni i Hercegovini postoje 3700 biljnih vrsta, odnosno više od polovine koja je poznata
cijeloj regiji Balkana.
Dolme, sarme i slična jela
Tipični primjeri su: sogan dolma, patlidžan
dolma, tikvice dolma, bosanska sarma, pirjan,
dagarice, japrak, bosansko ćufte, bosanske musake, bosanski lonac, staraš i dr.
Dolme
Dolme su jela od povrća nadjevenog mljevenim mesom i rižom. Najpoznatije bosanskohercegovačke dolme su od patlidžana, paprika,
paradajza, luka i tikvica.
27
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Sarme
Sarma je nadjev zamotan zavisno od lokaliteta u list kupusa, mlade vinove loze ili raštike. Klasična bosanskohercegovačka sarma je vrlo mala.
Bosanski lonac
Bosanski lonac je tradicionalno, veoma reprezentativno jelo iz Bosne i Hercegovine. Historičari kulinarskih prilika pretpostavljaju da jelo ima veoma
dugu tradiciju u Bosni i Hercegovini i cijeloj regiji,
a da porijeklo najvjerovatnije vuče još iz srednjovjekovne Bosne, u kojoj se pripravljao kao tradicionalno radničko jelo bosanskih rudara.
Bosanski lonac je do danas pretrpio znatne promjene, jer se prvotno spremao u puno skromnijem
izdanju nego danas. Iz kulinarske perspektive radi
se o tipičnom složencu, kakvog poznaju i ostale
kuhinje Mediterana.
Najčešći sastojci bosanskog lonca su: junetina, janjetina, krompir, luk, bijeli luk, paprika, patlidžan,
paradajz, so, biber, kupus...
Jela od mesa
(sušena, soljena, sa ražnja i roštilja)
Ovo su omiljena jela šire populacije sa ovih prostora. Tipični primjeri su: bosanski sudžuk, suho mesopastrma (posebno visočka), hercegovački pršut, ćevapi, šiš ćevap, hadžijski ćevap, sarajevski ćevap,
banjalučki ćevap, travnički ćevap, pljeskavica, ražnjići,
janjetina na ražnju, prasetina na ražnju, teletina ispod sača,
razne vrste riba na ražnju, dimljena sušena riba, pastrmka itd.
Bosanski sudžuk
Tradicionalni bosanski suhomesnati proizvod. Pravi se od
junećeg i goveđeg mesa sa dodatkom bijelog luka i bibera,
uz naglašeni miris dima. Kobasica se nakon spravljanja suši
nekoliko sedmica.
28
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Ćevapi
Ćevapi su bosanski nacionalni specijalitet sa
roštilja i najpoznatiji bosanski brand u inostranstvu. Riječ je o malim valjušcima od mljevenog
mesa, mahom teletine, sa dodatkom bijelog i
crvenog luka, te različitih začina. Prosječna dužina
ćevapa je oko 5 cm. Ćevapi se prže na roštilju, a
tradicionalno se služe u somunima natopljenim
sosom od prženja, uz dodatak sitno sjeckanog
crvenog luka. Ćevapi se mogu služiti i uz rižu,
pržene krompiriće (pomfrit), salatu, ajvar, to je
uglavnom praksa u inostranstvu.
Ćevapi se tradicionalno služe u ćevabdžinicama, specifičnim bosanskim lokalima posebnog kolorita,
gdje se osim ćevapa na jelovniku nerijetko mogu naći i ostala, slična jela sa roštilja. Uz ćevape se
mogu služiti i mliječni proizvodi kao: jogurt, kiselo mlijeko, kefir ili kajmak u somunu. Ćevapi se u
Bosni i Hercegovini služe u različitim porcijama od po pet, deset, petnaest i više komada, a postoje
i regionalne razlike u spravljanju i obliku ćevapa (posebno ili u snopovima od po četiri ili pet). Najpoznatiji su sarajevski, banjalučki i travnički ćevapi.
Janjetina sa ražnja
Janjetina na ražnju je jedno od najtipičnijih i vrlo ukusnih bosanskohercegovačkih specijaliteta. Uz ceste
ćete najčešće naići na restorane koji nude janjetinu sa ražnja. To je poseban specijalitet i poslastica za
ljubitelje mesa. Uglavnom se jede sa pečenim krompirom i sezonskom salatom. Na ovim prostorima
poznato je „jablaničko janjeće pečenje“, koje predstavlja brend ovog područja, što je utvrđeno i u Strategiji
razvoja turizma na području Općine Jablanica.
Pečenje
Za jedno janje potrebno je oko pola metra drva, najbolje je grabovo u kontinentalnom, maslinovo ili
neko drugo aromatično drvo u mediteranskom području, na osnovu kojeg meso dobija specifičan ukus.
Međutim, najčešće se koristi drveni ugalj. Meso se prije pečenja može marinirati u ulju kojem se dodaju
mirisne trave.
Potrebno je pripremiti dobru vatru kako bi bilo dovoljno žara. Prva faza pečenja je tzv. grijanje mesa.
Ražanj s janjetom polako se okreće na udaljenosti od 50 do 70 cm od vatre. Postupak traje otprilike oko
jedan sat. Nakon toga trebalo bi biti dovoljno žara, koji se zatim lopatom postavlja pod janje, ali samo
ispod buta i plećke. Treba obratiti pažnju da temperatura ne bude previsoka. Trenutak kada se iz janjetine
počne cijediti masnoća, znak je da se meso počelo peći, zatim treba početi sa postepenim dodavanjem
veće kolicine žara da bi se osigurao jednak intenzitet pečenja. Janjetinu treba peći još oko za 2 sata nakon
grijanja da bi bila gotova, što iznosi ukupno oko tri sata. Kako bi se uvjerili da je meso dobro pečeno,
treba tanki nož zabosti do kosti pod plećku ili but, kratko ga zadržati, te izvaditi i vrh nasloniti na obraz
(lice je najosjetljiviji dio). Ukoliko se osjeti da je nož jako vruć janje je pečeno, u protivnom treba nastaviti
pečenje.
Janjetinu je najbolje poslužiti sa mladim lukom i domaćim hljebom. Uz ovo odlično ide hladno pivo,
domace vino, rakija ...
29
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Ribe
Riječne ribe imaju zasluženu kulinarsku pažnju. U Bosni i Hercegovini najpoznatije i najukusnije
su pastrmka, šaran, som i jegulja. Riječna riba se marinira prije spravljanja i to u limunovom soku
ili sirćetu. Marinada može biti i od vina, a može joj se dodati i par kapi domaćeg maslinovog ulja.
Uobičajeno je marinade začiniti crvenim i bijelim lukom, paprom, peršinom i koprom koji će neutralizirati karakteristični miris riječne ribe.
Pastrmka
Sve slatkovodne ribe zastupljene su na jelovnicima
bosanskohercegovačkih domaćinstava. Najcjenjenija
i najbolja je pastrmka. Meso pastrmke je ukusno i
lako probavljivo. Nježnog, slatkog i profinjenog okusa,
idealno je za kuhanje, pečenje i prženje. Najbolje pastrmke na pravcu itinerera, vjerovatno ćete pojesti na
Buni u Blagaju. S prelijepim pogledom na najbogatiji
izvor vode u Evropi i drevnu Tekiju, te svježinom koja
dolazi s bunskih vodopada, uživat ćete u raznovrsnim
specijalitetima od tek ulovljene pastrmke koja se još
uvijek priprema na tradicionalni način na ognjištu.
Pića
Voda
Prirodne vode u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori su uglavnom dobrog kvaliteta. Skoro svi gradovi
imaju bar jednu javnu česmu, koje se najčešće nalaze ispred ili uz vjerske objekte. Sarajevo ima jako
veliki broj javnih česmi. Najpoznatije su: Sebilj na Baščaršiji i česma kod Gazi Husrev-begove džamije.
Često se mogu naći česme i uz ceste koje koriste putnici namjernici, a na planinama su uobičajeni potoci i izvori pitke vode. Posebna draž ove dvije države je, što se voda za piće ne mora kupovati flaširana
u trgovinama, jer je i ona iz česme i prirodnih izvora nadprosječnog kvaliteta. Mora se naglasiti da su
i flaširane vode izvrsnog kvaliteta, što potvrđuju i mnogobrojne regionalne i međunarodne nagrade.
Bosanska kafa
Bosanska kafa dio je bosanskohercegovačkog identiteta. Ona je simbol
zemlje i dio njene tradicije, ali je i odraz gurmanskog mentaliteta njenih stanovnika.
Bosna i Hercegovina ima dugu tradiciju
pijenja ovog napitka, koji je u našu zemlju
stigao sa osmanskim uticajima sa Orijenta.
Stoga se s pravom može reći da je kafa jedan od bosanskih nacionalnih napitaka. Priprema tradicionalne bosanske kafe počinje
30
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
prženjem zrna sirove kafe. Isprženo zrno se melje u ručnom mlinu. Tek potom se u blago zagrijanu
metalnu posudu koja se zove džezva stavlja fino samljevena kafa, na koju se dodaje zavrela voda.
Džezva se potom stavlja na vruću ploču, promiješa i čeka da se digne do vrha džezve, odnosno napravi
finu pjenu. Kako bi talog (toz) pao na dno, dodaje se još nekoliko kapi vrele vode.
Slatki napitci
Tipični primjeri su: salep, boza, limunada, šerbe, đul-šerbe, medovina, šerbe od malina itd.
Salep – zimski napitak
Salep je fini, topli, slatki napitak za hladne zimske dane. Napitak
kojeg su u Evropu donijele Osmanlije. Danas se pije u zemljama od
Bliskog istoka do Engleske i Njemačke. Riječ salep potiče od arapske riječi sahlab što znači „lisičiji testisi“. Biljke, Orchis morio, Orchis
mascula i Orchis militaris, još nazivaju i divlji krompir, pseći testisi,
kaćun, kaćunak, lijepa gospica, lijepa frajlica... Napitak se spravlja miješanjem brašna, dobijenog mljevenjem suhog korijena biljki,
sa kipućom vodom, uz dodatak određene količine šećera. Sipa se
u staklene čaše, i po želji posipa se prahom đumbira ili cimeta po
površini, te se vruć srče. Obzirom da se danas ovaj napitak često krivotvori spravljenjem od pšeničnog skroba (tzv. nišesta), dobro je znati
da se pripravak hlađenjem ne smije zgusnuti (kao npr. rjeđi puding),
jer je u tom slučaju najvjerovatnije napravljen od pšeničnog skroba.
Malo ima Sarajlija, a da nisu redovno pili ili barem kušali pravi salep,
posebno zimi.
U ne tako davna vremena, u Sarajevu salep su
prodavali ulični prodavači – salepđije (na slici), koji su na leđima nosili kazan. Kazan je obično imao dvije komore, jedna za salep, druga za
vodu. „Radio“ je na drveni ćumur, u kojima se salep kuhao i održavao vrućim. Salepdžija je nosio
par čaša iz kojih se pilo. Nakon što neko popije
salep, salepdžija opere čašu vrelom vodom i sve
se ponavlja. U Turskoj, i danas ima takozvanih
„mobilnih“ salepdžija koji svoj vreli napitak prodaju po ulicama, od jutra do mraka.
Salep, odnosno brašno dobijeno iz korijenja spomenutih biljaka, je bogat veoma hranjljivim polisaharidom, glukomananom. To je jako popularan napitak, posebno u narodnoj medicini, koji se koristi za
liječenje probavnih smetnji, jačanje sluzokože probavnog trakta, ulceroznog kolitisa, liječenje gastritisa, čira, liječenje neplodnosti. Postoji narodno vjerovanje da se upotrebom određenih gomolja može
dobiti željeni pol djeteta, po nekima ima i afrodizijačka svojstva itd.
Treba znati da je ova biljka zaštićena, i da je skoro istrebljena, te se prilikom branja treba obavezno
ostaviti jedan gomolj u zemlji, kako bi se biljka nesmetano dalje reproducirala.
31
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Boza
Orijentalno osvježavajuće kiselkasto piće, staro stotinama godina, koje nema konzervansa,
hemijskih dodataka, niti vještačke boje. Možda
najzdravije piće kod nas. Pije se hladna, boje je
žućkaste, tečnost je zamućena kao gusti sok.
Danas se sve rjeđe pravi, ali u vrijeme kada
prijete virusi i prehlade, boza svojim vitaminskim sastavom, prije svega vitaminima B i C,
osim što okrepljuje, čuva tijelo i imuni sistem. U sarajevskim slastičarnama, pored limunade, slatkiša
orijentalnog tipa, kao što su tufahije, tulumbe, baklave, kadaif, ćeten-halva i dr., može se naći i boza
kao jedan od važnih proizvoda.
Bozu je dobro čuvati isključivo u drvenom buretu, kako bi zadržala kvalitet. Poželjno je da je piju trudnice i porodilje, jer se smatra da utiče na veću količinu i bolji kvalitet mlijeka poslije porođaja.
Ako se pomiješa pola i pola sa limunadom dobija se piće pod nazivom „špricer“. Naravno, ovo piće nije
pravi špricer, koji se dobija od vina i soda-vode.
Autohtoni poljoprivredni proizvodi i alkoholna pića
Voće, povrće, prerađevine i drugo bilje
Bosna i Hercegovina je poznata po bogatstvu vrijednih sorti voća i povrća koje su sačuvane u autohtonim oblicima. Istovremeno je sve više prisutan trend potražnje voća koje je ekološki proizvedeno
i nije uopće ili je u manjoj mjeri hemijski tretirano. Polagano se razvija svijest o potrebi revitalizacije
autohtonih voćnjaka, i zasnivanja novih zasada starim autohtonim sortama, koje su otporne na bolesti
i štetočine.
To je jedan od razloga što je prisutan trend potražnje za autohtonim biljem. Stare sorte bilja traže
se kako za konzumaciju, tako i za spravljanje sokova, jabučnog octa, rakije, te sušenje raznog voće
i povrća. Miris, ukus i aromu domaćih sorti jabuke, kruške, šljive, trešnje, breskve, kajsije, šipka,
mušmule, duda, oskoruše itd., teško je ikada zaboraviti kada se jednom probaju.
Šipak ili nar
Šipak ili nar nalazimo kao samoniklu ili plantažno
uzgajanu biljku. Može se reći da predstavlja jedan od
simbola Hercegovine. Samonikli, divlji šipci nalaze se
skoro u svim krajevima, posebno u južnim nižim dijelovima Hercegovine. Predstavlja omiljeni motiv slikara, čije se
slike nalaze u mnogim galerijama svijeta.
Šipak ima dobro razvijen korijen iz kojega izrasta
listopadni grm ili drvo visine od 2 do 5 m. Na granama se
nalaze trnoviti izraštaji. Obrnutojajasti listovi na granama
smješteni su nasuprotno. Imaju sjajno lice. Dvospolni
32
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
cvjetovi žarkocrvene boje nalaze se u grupicama od tri cvijeta u pazusima listova. Plod je velika
crvena boba okruglastog oblika, debele kore, čija je osnovna boja žuta, sa dopunskom crvenom
bojom sa sunčane strane. Plod ima mnoštvo sočnih sjemenki koje su najčešće slatkog okusa. Na
vrhu ploda nalaze se ostaci čašice. Cvjeta od maja do septembra.
Plod je bogat je vitaminom C. Samo jedna glavica sadrži 40% dnevne potrebe za vitaminom C odrasle
osobe. Tanin iz kore ploda koristi se u farmeceutskoj industriji. U periodu cvata i dozrijevanja predstavlja vrlo dekorativnu biljku. Od šipka se jede zrno, i prave popularni koncentrati i visokovrijedni
sokovi, posebno od divljeg šipka. Također, prave se marmelade i džemovi.
Jabuka
Jabuka je druga najraširenija voćna kultura po zastupljenosti, odmah iza šljive i ima važnu ulogu u
ukupnoj voćarskoj proizvodnji u Bosni i Hercegovini. Gaji se širom cijelog područja. Od domaćih sorti
koje se gaje u Bosni i Hercegovini spominjemo samo neke: budimka, kolačara, staklara, bukovija,
senabija, đulabija, šarenika, šećerlama, elifana itd. U Bosni i Hercegovini je očuvan značajan broj
autohtonih sorti koje vode porijeklo iz vremena Otomanske carevine i vremena Austro -Ugarske, što
je značajan potencijal za pokretanje ozbiljne proizvodnje organskog voća, jer su ove sorte otpornije na
bolesti i štetočine od modernih.
Stanovništvo tradicionalno proizvodi domaći pekmez, slatko, sušenu jabuku, te spravlja mnoge druge
proizvode na bazi domaće sirovine bilo slatkih ili kiselih jabuka. Na tržištu se jabuka plasira uglavnom
u svježem stanju, nešto malo kao sušena, te mali procent kao koncentrat, sok, sirće ili kao alkoholno
piće.
Svježe jabuke se korsite za spravljanje tipičnih jela kao što su lijena pita, zaljevena jabukovača, tufahije itd. Sok od jabuke „šira“ tradicionalno se korsiti u svježem stanja, mada ima mogućnosti konzerviranja. Pekmez od jabuka se koristi kao slatki desert u kombinaciji sa pavlakom, ili kajmakom kao i
za pravljenje kolača, posebno tradicionalnih gurabija. Tradicionalni postupak proizvodnje pekmeza od
jabuka uz određena poboljšanja mogao bi postati prepozantljiv proizvod i u evropskim razmjerama.
Od pojedinih sorti jabuka se pravi kvalitetna i skupa rakija.
Kruška
U odnosu na šljivu i jabuku, kruška je nešto manje
zastupljena, ali vrlo važna voćna vrsta u Bosni i Hercegovini. Plasira se na tržište u vidu svježih plodova.
Proizvodnja kruške odvija se na istim prostorima gdje
i jabuka, jer su prirodni uvjeti u kojima ove dvije kulture uspijevaju slični. Također, na terenu, kao i kod
jabuke, prisutan je veliki broj starih autohtonih sorti
kruške koje narod koristi za razne vidove prerađevina.
Poznate stare sorte su: alibegovača, aliđunka, bijela
kajzerica, citronka, dugulja, huseinbegovača, jeribasma, ječmenka, kaluđerka, kantaruša, sarajka, takiša,
zimnjača itd.
Proizvodi od kruške uglavnom se plasiraju na domaće
i strano tržište u vidu svježih plodova, prerađevina i
čuvene rakije Viljamovke.
33
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Šljiva
Šljiva je proizvod po kome je BiH bila nekad
prepoznatljiva u svijetu i na proizvodnji
suhe šljive i drugih proizvoda se zasnivala
ekonomska stabilnost porodica u ruralnim
područjima. Šljive i danas nose značajan
potencijal u robnim mogućnostima razvoja
tipičnih bosanskih proizvoda zbog svojih
tehnoloških, nutritivnih i bioloških svojstava.
Osim suhih šljiva, šljivovice, šljivopite, bestilja ( pekmez od šljiva) šljiva omogućava
zaokruženje procesa u brojne druge proizvode
po kojima BiH može biti prepoznatljiva.
Šljiva je porijeklom iz Male Azije, odakle ju je
na Balkan donio Aleksandar Veliki. Na posmatranom Itinereru najčešće je nalazimo na području
Konjica i Jablanice. Na drugim područjima BiH nalazimo je na značajnijim površinama i većim
količinama.
Šljiva spada među najrasprostranjenije sorte voća. Poznato je preko 2500 sorti. Za svoj rast i razvoj
traži humoznija tla, dobro opskrbljena fosforom i kalijem, pH neutralna do slabo kisela tla. Na jače
karbonatnim tlima, sa većim sadržajem kreča (preko 12%), lošije uspjeva. Dobro podnosi apsolutno minimalne temperature u periodu mirovanja (od -25 do -350C), stoga je susrećemo u najnižim
područjima gdje se duže zadržava hladan zrak. Rijetko se događa da u periodu mirovanja dolazi do
oštećenja šljive uslijed niskih temperatura. Cvjetovi smrzavaju na temperaturi od -0,5 do -2 stepena.
Što se tiče zahtjeva za oborinama, oni su izraženiji u periodu sazrijevanja ploda, kada uslijed nedostatka oborina, treba šljivu navodnjavati. Dosta je osjetljiva prema vjetru, posebno prije dozrijevanja ploda,
koji može uzrokovati njegovo prijevremeno opadanje.
Izvrstan okus šljive potiče od dobro raspoređenog odnosa šećera (pet vrsta) i voćnih kiselina. Zbog
obilja vitamina, minerala, biljnih vlakana, prirodnih šećera, kiselina itd. šljiva ima vrlo značajna nutritivna svojstva. Njeni proizvodi regulišu probavu, čiste organizam i odstranjuju štetne materije,
podstiču rad jetre, popravljaju apetit itd. Koristi se u svježem i prerađenom stanju (sušena, sokovi,
koncentrati, džemovi, marmelade, pekmezi itd.) ili kao dodatak raznim vrstama slatka, kolača. Od nje
se proizvodi na daleko čuvena rakija „šljivovica“.
Trešnja
Areal rasprostranjenosti uzgoja trešnje je
širok. Susrećemo je na cijelom području
BiH. To je izuzetno cijenjena vrsta voća.
Za područje Mostara trešnja predstavlja poseban simbol, naročito sorta alica.
Zahvaljujući ovoj voćki i njenim cvijetovima Mostar je opjevan kao grad behara. U
cilju potpune zaštite ove sorte, urađena je
34
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Strategija za valorizaciju trešnje alice, autohtone i tradicionalne trešnje sa ovog područja, definirane od
lokalnih partnera u saradnji s Poljoprivredno-prehrambenim fakultetom u Sarajevu i talijanskom organizacijom Ucodep. Tokom valorizacije trešnje alice, uz niz postupaka i određena znanja, alica će se
proglasiti tipičnim i karakterističnim proizvodom za ovo područje. Realizacijom ovih aktivnosti alica bi
dobila svoju etiketu i svoj znak i ušla u lanac tipičnih proizvoda, koji bi onda otvorio mogućnost tržišne
valorizacije i promocije. U čast ove voćke u Mostaru se svake godine održava tradicionalni sajam pod
nazivom „Dani trešnje“.
Cvjeta rano u proljeće, u isto vrijeme kad i lista. Cvjetovi su grupisani u cvatove, od po 2 do 6 cvjetova.
Pojedinačni cvjetovi su bijeli sa pet latica. Oprašuju ih pčele. Zrije krajem proljeća. Plod je poluovalnog
oblika, meso je mekano i sočno. Boja ploda u početku je žućkasta, zatim dobija rumenu boju koja nije
po cijelom plodu jednako izražena.
Plodovi trešnje su bogati borom, koji zajedno sa mineralima kalcija i magnezija daju čvrstinu kostima.
Od vitamina najčešći su vitamini A i C, gotovo svi vitamini iz grupe B i drugi. Plodovi su vrlo traženi u
svježem stanju, ali i prerađeni u kompote, kolače, voćne salate itd, koji u proljeće predstavljaju pravo
osvježenje.
Za uzgoj trešanje alice od posebnog značaja su zimske temperature. Ona prilično dobro podnosi niske
temperature, ali one ne smiju dugo trajati. Za trešnju su najopasniji periodi u proljeće kada krenu
kolati sokovi, pa iznenada dođe do naglog pada temperatura i mogućeg gubitka očekivanog roda.
Blatina
Blatina je autohtoni kultivar (sorta)
Hercegovine. Ona ima funkcionalno ženski cvijet (autosterilan) zbog
čega se u nasadima uvijek uzgaja s
drugim kultivarima (sortama) kao
što su Alicante Bouschet (Kambuša),
Gamay (Game), Merlot, Vranac i Trnjak koji su ujedno i oprašivači Blatine. Zbog kiša u vrijeme oplodnje,
rod zna podbaciti. Uzgaja se nisko ili
povišeno. Reže se kratko na reznike,
ali i mješovito na rodne reznike ili na
lucnjave (mace), radi povećanja rodnosti. Rodnost joj je obilna i redovita ukoliko joj je oplodnja normalna. Vršci mladica Blatine su savijeni, zelenkasti, pahuljasto obrasli, a mladi listići na rubu crvenkasti. Odrasli list je na rubu crvenkast ili draguljast, srednje velik ili velik, pravilan peterodijelan do
sedmerodijelan: prostrani sinusi sežu do polovine plojke ili su plići, uski obično zatvoreni. Sinus peteljke je eliptičan, preklopljenih rubova. Lice lista je tamno zeleno bez dlačica, a naličje lista praktički
bez dlačica osim na rebrima gdje se nalaze sitne čekinjice. Peteljka lista je kraća od glavnog rebra,
jasnocrvena. Zreo grozd je širok, velik i rastresit. Zrele bobice su dosta velike, nejednake, ako su manjkavo oplođene, crnomodre, izmiješano s ljubičastim, okrugle. Kožica je tanka, a meso vrlo sočno,
sok neobojen i specifičnog je sortnog okusa. Rozgva je debela, crvenoljubičasta, na malo istaknutim
koljencima tamnija; članci razmjerno kratki. Rast je snažan, poluuspravan. Blatina traži suha i umjereno vlažna tla na toplijim položajima. Ne podnosi vlažne položaje.
35
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Blatina se smatra kvalitetnom sortom koja s odabranih položaja i uz stručnu vinifikaciju daje renomirana crna vina. Daje kvalitetna ili vrhunska crna (crvena) vina proizvedena od istoimene sorte grožđa
uz dodatak 15% sorata «oprašivača» koji joj pomažu pri oplodnji (Alicante Boushet, Gamay, Trnjak,
Plavka). Mošt Blatine sadrži 19 – 22% šećera, nekada i više. Količina ukupnih kiselina iznosi 6 – 7 gr/
lit. To je snažno i svježe suho, crveno vino s 12-13,5 vol. % alkohola, 5-7 g/l ukupnih kiselina, 25-32
g/l ekstrakta. Boje je tamno rubin crvene, prepoznatljive svojstvene arome, puna i harmonična okusa.
Kao južno vino posjeduje zadovoljavajuću koncentraciju kiselina. Za vino je dobro da odleži koju godinu, obično mu kakvoća raste do pet godina starosti. Preporučuje ga se piti uz jača jela od mesa, a
posebno uz pečenja, riblje paprikaše, uz nareske od goveđeg pršuta. Pije se polako, čisto, tempirano
18-20o C iz lijepo oblikovanih čaša, a u seoskom ambijentu i iz drvene bukare. Čuvajte se njegove
snage! U njemu je kondenzirano sunce i sabrana sva žega Hercegovine.
Žilavka
Autohtona sorta Hrcegovine. Dobre je rodnosti.
Grozd je srednje krupan do krupan, kupast često
sa krilcem, prosečne težine 150-200 grama.
Bobica je srednje krupna, okrugla, žuto-zelene
boje pokožice. Sa sunčane strane jasno se
uočavaju žilice-sprovodni sudovi, po čemu je
sorta i dobila ime. Sazrijeva u trćoj epohi, pozna
je sorta. Srednje je otporna na bolesti, a vrlo
slabe otpornosti na niske temperature. Grožđe
je dobrog kvaliteta naročito ako se gaji na kamenitim i šljunkovitim zemljištima. Ravnoteža
između toplih dana i hladnih noći je omogućilo
da Žilavka preuzme najbolje od jesenskog sunca i očuva svoju svježinu. Pri rezidbi na kondir
treba je rezati na 3-4 okca, a lukove rezati na
6-8 okaca.
Vino žilavka je suho, vrhunsko vino, prijatnog
ukusa i mirisa, vrlo popularno na prostorima
bivše Jugoslavije. Karakterizira ga punoća, elegantna voćnost dinje i dugačak okus koji se zadržava
u ustima. Sa zrelom strukturom tanina ovo vino ima izuzetan potencijal odležavanja. Ima prosječan
sadržaj alkohola, zrelo i vrlo suho, sa ugodnom, osvježavajućom kiselošću.
Serviranje:
-
-
Služi se rashlađeno na 10-12°C
Preporučuje se uz bijelo meso, bijelu ribu, rakove, školjke, ...
O žilavci nobelovac Ivo Andrić u svom romanu Omer Paša-Latas piše: „A ta žilavka višestruko plaća
pažnju koju joj čovjek ukazuje. I to brzo i moćno, tako da uskoro ne primjećuješ ništa drugo ni u sebi ni
oko sebe do njene zlatne, zelene vidike, sa slutnjom plavog i velikog južnog neba u daljini i povorkom
obećanja od kojih se blažen osmijeh javlja na licu. Dragocjeno vino tvrdog, suhog a blagoslovljenog
kraja… Kao da čovjek pije smijeh i pjesmu, i samo smijehom i pjesmom pozdravlja svijet oko sebe“.
36
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Rakija Lozovača
Bosna i Hercegovina je poznata po proizvodnji kvalitetnih rakija. Rakija je visoko alkoholni proizvod, tipičan za Balkan. U vinogradarskoj Hercegovini proizvodi se rakija od grožđa, poznata pod
imenom Loza ili Lozovača. Pravi se od grožđa, odnosno od grožđanog kljuka plemenitih vinskih sorti.
Lozovača je jako alkoholno piće koje sadrži od 40 – 55 vol % alkohola i niz drugih sastojaka, propisanih Pravilnikom o kavalitetu alkoholnih pića. Čuva se u starim drvenim sudovima od kojih poprima
karakterističnu braonkasto-žućkastu boju i miris.
Rakija se koristi obično u vrijeme nekih značajnih društvenih događanja, najčešće na slavljeničkim,
pogrebnim i drugim prilikama. Na vjenčanjima mladoženjin otac sve uzvanike počasti čašicom rakije
za sreću mladenaca. Za vrijeme pravoslavne pogrebne ceremonije pojede se komad pogače i popije
čašica rakije. Prije nego se popije čašica, dio rakije se prolije po zemlji „za dušu pokojnika“.
Osim nesumljivo ekonomskog značaja, rakija i sada ima, posebno u ruralnim sredinama, važnu socijalnu komponentu. Loza se obično peče u kasnim jesenjim mjesecima, i tada je običaj da se muškarci
okupe i pomažu domačinu u pripremama i pečenju rakije. Na kraju rakija se obično proba, ostaje se
do kasno u noć, tako da najčešće novembar bude mjesec druženja, te se naziva i „veseli“ mjesec.
Rakija Šljivovica
Dobijanje rakije šljivovice u Bosni i Hercegovini predstavlja kulturološko-folkloristički i socijalni
događaj. U većini domaćinstava tradicija je da se rakija čuva za posebne prilike. Rakija se obično peče
krajem novembra, i tada obično počinju mjesna okupljanja i druženja. Da se ne bi propustilo neko od
druženja, obično se rakija po nepisanom pravilu peče po domaćinstvima u različite dane.
Rakija šljivovica je tražen proizvod ne samo kod nas, nego i u inostranstvu. Proizvodi je cijeli Balkan,
a najviše Srbija.
Najkvalitetnija rakija šljivovica dobija se od šljive sorte „požegača“. Obzirom da je kvalitetne „požegače“
sve manje, šljivovica se proizvodi i od ostalih dosta dobrih sorti šljive. Rakija je potpuno bezbojna, bistra i karakteristična mirisa. Puni se u staklene boce. U zadnje vrijeme pakira se u atraktivnu, kvalitetnu
ambalažu.
Sam proizvodni proces započinje zasnivanjem kvalitetnog zasada. Šljiva se bere u punoj zrelosti,
poželjno je da se stavlja u hrastovu burad, napunjenu do 80% zapremine. Smjesa se naziva kljuk, koji
povremeno treba mješati. Tokom fermentacije, najpovoljniji momenat za pečenje rakije je kada čvrsti
dio kljuka padne na dno.
Grah
Grah nazivamo sjeme biljke phaseolus vulgaris iz porodice mahunarki. Na svijetu postoji oko 70 vrsta
ovog povrća. Radi se o jednogodišnjoj biljci koja sazrijeva u jesen. Grah sadrži mnogo bjelančevina,
ali su one fiziološki nepotpune, što znači da im nedostaju aminokiseline koje su za ljudski organizam
neophodne. Ovaj nedostatak se lako nadoknađuje upotrebom žitarica u ishrani.
U bosanskohercegovačkoj kuhinji grah se uglavnom konzumira u obliku čorbe. Kuha se zajedno sa
sušenim mesom ili/i sa povrćem.
U vegetarijanskoj kuhinji grah je veoma popularan, jer se njegovom upotrebom nadoknađuje
nedostatak bjelančevina.
37
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
U nekim zemljama on nije toliko omiljen, jer se smatra teškom hranom. Sadrži opdređene polisaharide, koji su teško svarljivi, jer crijeva nemaju određene enzime da ih brzo razgrade, stoga podlijžu
višesatnom procesu fermentacije. Međutim, ova kultura je izuzetno bogata vitaminima A i B, vlaknastim strukturama, dok masti sadrži malo. Sastav u koji ulazi grah, kobasica, mladi luk i domaći hljeb je
san, naročito hercegovački, o dobroj gozbi.
Grah poljak
Grah je najpoznatija biljka mahunarka, od kojih je posebno interesantan grah poljak sa područja
jugoistočne Hercegovine. Veže se za mikrolokalitet Zgonjeva, odnosno područje Trebinja.
Grah poljak je nepravilnog oblika, veličine oko 1 cm. Može se
naći u različitim bojama. To je prije svega jako zdrav proizvod,
jer sadrži veći procenat proteina od običnog graha. Samim
tim, njegov prehrambeni kvalitet dobija na značaju. Nije toliko
zahtjevan za uzgoj, jedino što ne podnosi vlažna područja i zbog
toga tako dobro uspjeva u mediteranskom području. Prednost
graha poljaka je što nakon konzumiranja ne izaziva osjećaj
nadutosti i težine kao obični grah.
Grah roga
Grah roga ili grah trebinjac je poznati grah iz ovih krajeva i predstavlja sinonim za kvalitetu. Na širem
području ovog lokaliteta postoje porodice koje se isključivo bave uzgojem ove kulture. Grah je kod nas
posebno zimi zastupljen u ishrani u domaćinstvima, ali i u restoranima.
Mahuna je pljosnata i duga, obično oko 10 – 20 cm. Postoje dvije vrste ovog graha, sa žicom i bez žice.
U proizvodnji neophodan je naslon, jer je ovo vrsta graha puzavca. Jako je važno redovno zalijevanje.
U ishrani se koristi kao zelena mahuna i kao suhi grah u zrnu. Obično se priprema kao čorba, što je u
skladu sa tradicionalnom hercegovačkom kuhinjom, u kojoj su jako zastupljena čorbasta jela.
U proizvodnji najčešće ga susrećemo na širem području Trebinja.
Krompir
Krompir (lat. Solanum tuberosum) je
višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Solanacea, u koju spadaju također i paradajz,
paprika i duhan. U Evropu je prenešen iz
Perua i Čilea u 16 vijeku. Od ukupne svjetske proizvodnje, 80% otpada na proizvodnju u Evropi. Krompir ima mnogo sorti,
preko 1500, razlikuju se po boji, ukusu, obliku, sastavu gomolja, vremenu sazrijevanja itd. Na posmatranom području najviše se
uzgajaju jerla, dezire, kondor i dr.
Odabirom kvalitetnog sjemena, sjetva se obavlja krajem aprila ili početkom maja. Raste u podzemnom stablu, a plod je okrugao cvijet različitih boja: crvenkast, ljubičast, plavičast. Kada nadzemni dio
38
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
potpuno uvehne, krompir se vadi iz zemlje. Na istoj površini najbolje je ga gajiti svake treće godine.
U Bosni i Hercegovini najpogodnije područje za uzgoj krompira visoke kvalitete jeste područje velikih
kraških polja. To su: nevesinjsko, livanjsko, glamočko i duvanjsko polje, ali uzgaja i u svim ostalim
dijelovima BiH.
Procentualno krompir sadrži velike količine vode do 80 %, bjelančevina 1,7 %, ugljeno hidrata 17,2 %,
masti 0,1 %, mineralnih materija cca. 1,0 %. Najviše sadrži željeza – 0,9 mg na 100 g, fosfora 0,6 mg,
raznih vitamina itd.
U bosanskohercegovačkoj kuhinji priprema se na mnogo načina: kuhani krompir, pire krompir,
krompir ispod sača, krompir isječen na pola i pečen u rerni ili ispod sača poslužen uz domaći kajmak,
sir, pršut, također, tradicionalne hercegovačke proizvode. Osim u ljudskoj ishrani, koristi se hemijskoj
i farmaceutskoj industriji i kao visokovrijedna stočna hrana.
Duhan
Duhan ( lat. Nicotiana spp.) je zeljasta biljka iz porodice Solanaceae. Sadrži alkaloid nikotin, koji biljka
duhana proizvodi u korijenu, a odlaže ga u listovima. Osušeni listovi prerađuju se u cigarete, cigare,
za lule kao i duhan za žvakanje. Duhan je relativno snažna droga. Danas je poznato oko 70 Nicotiana
vrsta, ali samo dvije imaju komercijalni značaj: Nicotiana tabacum L. i Nicotiana rustica L. Nicotiana
tabacum potječe iz andskog dijela Južne Amerike, a danas se uzgaja u preko 120 zemalja na svih 5
kontinenata, ukupne proizvodnje od preko 6 milijuna tona. Ljudi u velikom broju postaju ovisnici iako
nikotin nema neki prepoznatljivi psihotropni učinak.
U zadnjih dvjesto godina veliki dio historije hercegovačkih seljaka, vezan
je za uzgoj i prodaju duhana. U nekim
krajevima Hercegovine egzistencija
cijele porodice ovisila je o proizvodnji duhana. Proizvodnja duhana vezala
se za raznovrsne situacije, počev od
državne kontrole pa do pisanja raznih
trilera i krim romana. Međutim, danas
je situacija izmijenjena, i tradicionalni
hercegovački Ravnjak je izgubio nekad
veliko tržište, te je u toku borba za
njegovo očuvanje.
Proizvodni proces odvija se tako što se prvo uzgaja rasad duhana. Rasad se njeguje, zaljeva, prozračuje,
prehranjuje i štititi od bolesti i štetočina. Nakon uzgoja rasada, mlade biljke se sade na stalno mjesto.
Tokom uzgoja, biljke treba njegovati, okopavati, štititi, zaljevati.. Nakon 50-60 dana, duhan se obire,
obično po dva lista. Potom se niže ili nita i stavlja na sušenje. Sušenje obično traje 20-30 dana, poslije
čega treba da dobije lijepu žutu boju. Po završenom procesu sušenja, skladišti se ili se odmah reže i
pakira u papirnu ambalažu. Ukupna godišnja proizvodnja na ovim prostorima kreće se oko 0,3 – 4 t, i
uglavnom sva se predaje otkupnim stanicama.
Duhan se u Evropi naglo raširio, nakon što ga je 1560. godine francuski poslanik Jean Nicot Villemann
samljevenog poslao francuskoj kraljici Katarini Medicci kao lijek za njenu migrenu. Nije poznato je li
39
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
kraljici pomogao, ali je duhan postao univerzalni svjetski fenomen za uživanje. Uživaju ga svi ljudi bez
obzira na rasu, pol, društveni status ili religijsku pripadnost. Od duhana se najviše proizvode cigarete.
Svjetska godišnja proizvodnja cigareta se procjenjuje na preko 7 miliona tona. Više od polovine ove
količine proizvodi se u Kini i Indiji dok svjetskim tržištem duhana vladaju gigantske američke korporacije.
U svijetu postoji oko 1,2 milijarde pušača. Polovica njih umre prerano od raka, bolesti srca, emfizema
i drugih bolesti povezanih s pušenjem.
Iz analize stručnjaka tijekom 20 do 30 godina istraživanja, pasivno pušenje za 20 posto povećava rizik
od raka pluća.
Kadulja ili žalfija
Kadulja ili žalfija (lat. Salvia officinalis), višegodišnja polugrmovita biljka visine 30 do 60 cm jakog
korijena. Donji dijelovi stabljike su drvenasti, a gornji zeljasti. Listovi su dugački, ovalnog oblika, a
cvjetovi tamnoljubičaste boje.
Raste divlje, ali se i uzgaja.
Kadulja je ljekovita biljka, ali se koristi i kao začin. Ljekovitost kadulje spoznali su još Stari Rimljani i antički Grci. U
faraonskim grobnicama u Egiptu jedan od glavnih sastojaka
smjese za balzamiranje bila je upravo kadulja. U srednjem
vijeku spravljao se ljubavni napitak od listova kadulje, rute
i latica ruže.
Autohtone pasmine domaćih životinja
Raznolikost prisutnih pasmina goveda, ovaca, koza, svinja i konja je vrlo izražena. Njihova brojnost
praktično je svedena na minimum. Autohtona pasmina od krupne domace stoke je krava buša, od
ovaca je pramenka, od koza je domaća balkanska rogata, a od svinja šiška. Od divljači su značajnije
srna divokoza, divlja svinja, fazan itd.
Buša
Poznata je i pod nazivom domaće planinsko ili ilirsko govedo. Spada u primitivne (ekstenzivne) pasmine goveda
koje nalazimo u krajevima u kojima je čovjekov utjecaj
na uzgoj vrlo slab. Buša je sitno govedo grube konstitucije. Greben je visine 100 do 110 cm. Krava je teška od
180 do 250 kg, a bik oko 300 kg. Ženske životinje ostaju
u rasplodu 10 do 12 godina. Živi oko 20 godina. Plodnost
buše je oko 85 do 90%. Telad su sitna, pri rođenju težine
oko 15 kg. Za bušu je tipična srneća gubica tj. tamno pigmentirana sluzokoža s bijelim dlakavim vijencem oko
40
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
nje. Rogovi i papci uvijek su tamne boje. Na kratkim rogovima česte su svijetle presvlake oko korijena
roga, a vrhovi su redovito crni. Kosti glave su nježne, čelo redovito široko, rogovi kratki, jače ili slabije
savijeni, u bazi vodoravno usmjereni. Vrat je suh, zategnute kože, s neizraženom vratnom maramom.
Leđa su uska, kratka i ravna, sapi krovaste i oborene. Grudni koš je uzak, ali dubok i prostran. Noge su
relativno kratke s prostranim i tvrdim papcima koji su rezultat viševjekovnog prilagođavanja na hodanje po ekstremno lošim podlogama (kamen, neravnine...). Buša je rezultat slabe ishrane i oskudne
njege tako da joj muznost nije veća od 700 do 800 litara mlijeka. Mlijeko je izvrsnog kvaliteta jer ima
4 do 6% mliječne masti. Laktacija traje oko 8 mjeseci. Proizvodnja mesa je slaba jer je buša koščata
i sitna, randman mesa je oko 55%. Radna snaga buše je skromna, ali zadovoljava potrebe ekstenzivne poljoprivrede svog područja. Buša je veoma otporna na zarazne bolesti, te je uglavnom dobrog
zdravlja. Goveda se i ljeti i zimi mogu držati vani, bilo na pašnjaku ili u toru, samo se po najvećoj zimi
i nevremenu zatvaraju u staje.
Gatačko govedo
Gatačko govedo je bosanskohercegovačka autohtona pasmina domaćeg goveda. Nastala je u
okolini Gacka križanjem bosanske buše prvo sa
viptalskim i montaflonskim bikovima, a kasnije
sa oberintalskim bikovima. Ova pasmina goveda
ima karakterističnu sivu boju. Domovina gatačkog
goveda je širi region Gacka, odnosno planinski
region istočne Hercegovine sa prosječnom nadmorskom visinom oko 1.200 m nadmorske visine,
sa surovom kontinentalnom klimom prosječne
temperature oko 80°C, sa dugom hladnom zimom
i kratkim toplim ljetom, godišnjom količinom padavina od oko 1600 mm. Pedesetih godina prošlog
vijeka, gatačko govedo je činilo 90% cijelokupnog fonda goveda ovog regiona. Iz ovog regiona ova
goveda su se proširila i na područje Crne Gore, Dalmacije i sjeverno preko Kalinovika sve do Sarajeva.
Pramenka
Pramenka je autohtona bosanskohercegovačka
pasmina ovce. Osim Bosne i Hercegovine ova pasmina ovaca je autohtona i u Hrvatskoj (lička i dalmatinska pramenka), kao i u ostalim balkanskim
zemljama.
To je ovca kombinovanih proizvodnih svojstava
(meso-mlijeko-vuna). Živa mjera ovaca se kreće
između 25 i 55, a ovnova između 35 i 80 kg. Proizvodnja mlijeka je relativno mala, a znatno varira
između sojeva (od 40 - 100 l i više u laktaciji od 6
mjeseci) i zavisi također od ishrane. Težina runa u prosjeku iznosi 1,4 kg. Boja runa je najčešće bijela,
mada kod nekih sojeva može biti mrko pa i crno. Plodnost pramenke je relativno dobra. Od 100 ojagnjenih ovaca dobija se 100-110 jagnjadi. Porođajna težina jagnjadi je između 2 i 4 kg, što zavisi od soja
i nivoa ishrane majki. Jagnjadi su otporna, a mortalitet je nizak.
41
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Balkanska koza
Domaća balkanska koza je tipičan primjer primitivnih rasa
slabih produktivnih osobina. Najviše je rasprostranjena u
brdsko planinskim predjelima.
Prosječne je visine oko 65 cm u grebenu, a masa im je 3440 kg. Dlaka je duga i javlja se u svim varijetetima boje.
Jarčevi na glavi imaju velike i dobro razvijene rogove, kod
koza ti rogovi su manji. Plodna je tek sa navršene 2 godine.
Jari 1-2 jareta. Laktacija je kratka 7-8 meseci. Vrlo je otporna na niske temperature.
Bosanski brdski konj
Bosanski brdski konj je jedina bosanskohercegovačka autohtona pasmina konja. Po međunarodnoj
klasifikaciji bosanski brdski konj spada u kategoriju ponija, pa se shodno tome koristi i njegov naziv
“bosanski poni” (engl. Bosnian Pony). Također, u literaturi koriste se i nazivi “bosansko-hercegovački
brdski konj” i “balkanski konj”.
U nauci je prihvaćeno stanovište da su konji ove pasmine daleki potomci divljih konja tarpana i przewalskog koji su križanjem sa arapskim konjima oformili pasminu današnjeg bosanskog brdskog
konja. To je konj čelične tjelesne građe, nesrazmjerne snage, otporan na bolesti, snažne konstitucije
i velike izdržljivosti, vrlo dobro prilagođen klimatskim prilikama područja na kojem živi, a zadovoljava se skromnom ishranom i smještajem. On se vrlo vješto i okretno kreće i po najnepristupačnijim
planinskim predjelima noseći razne
vrste tereta ili razne vrste jahača, uvijek oprezan i siguran. Vrlo je poslušan,
a istovremeno dovoljno temperamentan. Prosječna visina grebena ovog
konja, mjerena štapom, je 130-140
cm, obim prsa je 135-162 cm i obim
cjevanice 16-18 cm. Tjelesna težina
se kreće oko 300-400 kg. Konj je
pretežno kvadratnog formata, slabijih dubinskih i širinskih mjera, te
osrednje koščatosti. Brdski konj se
ubraja u tovarne životinje i na samaru
može nositi 100-120 kg. Pored toga
koristi se kao konj za vuču i jahanje.
Što se tiče boje dlake, najzastupljenija je dorata (oko 42%), siva, odnosno, bijela boja (oko 20%),
vrana (16%), alata (oko 15%), kulasasta (oko 6%), izabela (0,5%) i šaraca ima oko 0,5%.
Radna sposobnost bosanskih brdskih konja ispitivana je do sada na različite načine, ali nije izgrađen
čvrsti sistem takvih ispitivanja koji bi mogao poslužiti pri uzgojno-selekcijskom radu. Testiranja su
vršena na tri načina: na ravnoj stazi galopom, održavanjem daljinskih jahačkih utakmica i održavanjem
42
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
brdskih daljinskih utakmica. Prilikom ovih testiranja postignuti su slijedeći rezultati: 2400 m za 13,1
m/s; 12 km sa usponom - 20 km/h; 45 km sa usponom - 18km/h; 288 km (Bihać - Sarajevo) 30h, 26
min (9,5 km/h).
U cilju afirmacije autohtonih proizvoda, u Mostaru, u Starom gradu, otvoren je Centar za promociju
tipičnih proizvoda s teritorija Hercegovine koji vodi Udruženje “Okusi Hercegovinu”.
Prodavnica i galerija tipičnih proizvoda Hercegovine u Mostaru
43
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Autohtoni proizvodi na području itinerera u
crnoj gori
Mimoza
Mimoza je divan cvijet, koji potiče iz Južne Amerike.
Nju su, kao i većinu drugog bilja, u Boku donijeli
pomorci, kao uspomenu sa svojih putovanja. To
je nježan cvijet, sitnih, žutih bobica, koji raste na
stablu. Dani mimoze održavaju se početkom februara u Herceg Novom. Njih prate književne večeri,
promocije Boke Kotorske, turizma, kulture, hrane, preko maskembala za djecu i odrasle, sve do
završne svečanosti, koja po tradiciji uvijek pada u
prvu subotu februara mjeseca. Te subote, gosti iz
raznih krajeva zemlje i inostranstva posjećuju rivu
od Kumbora do Baošića. Na plažama i pontama, domaćice prže sardele, koje uz parče hljeba i čašu
gemišta daju svakom prolazniku koji im zatraži. Šetalište tada vrvi od ljudi, koji se dive ovom prelijepom cvijetu i uživaju u njemu. Kraj fešte obilježava tradicionalni marš mažoretkinja iz Herceg Novog,
koje su prepoznatljive po svom crvenom odjelu, dok u ruci drže grančice mimoze. Mažoretkinje u
ritmu prate gradsku muziku koja predvodi povorku.
Kamelija
Kamelijina pradomovina je Azija. Plemeniti cvijet kamelije spoj je ljepote anemone,
elegancije ruže i prefinjenosti orhideje.
Kamelije cvjetaju u vrijeme kada u vrtu
ima malo cvjetnih senzacija, a to je jesen,
zima i rano proljeće. Biljka cvijet nosi i po
četiri mjeseca. Paleta boja je velika: sve
nijanse ružičaste, od nježne do snažne
jake crvene, bijele, šarene, s tačkicama ili
pjegama.
Dani kamelije je lokalna manifestacija
koja se održava u Kotoru (Prčanj, Stoliv) u martu mjesecu, sa bogatim programom kojim dominira
kamelija. Tokom višednevnih dogadjanja ističu se izložbe cvijeća, likovne izložbe, pozorišne predstave,
Bal kamelija i izbor Dame Kamelija, kao i niz koncerata. Po legendi, 1870. godine ovaj cvijet je donjeo
stari stolivski kapetan sa Dalekog istoka, iz Japana, u Boku Kotorsku da bi je poklonio svojoj ženi.
44
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Magnolija
Magnolija se može naći najčešće u
tropskim predelima i jugoistočnoj Aziji,
južnoj i centralnoj Americi i Sjedinjenim
Američkim Državama. Cvjetovi su veliki,
dekorativni. Magnolija je veoma stara
biljka, pronadjeni fosilni ostaci su stari
20 miliona godina, postoji oko 210 vrsta.
U okviru manifestacije Dani magnolije, u cilju ljepšeg i uredjenijeg grada, u
Tivtu se u martu mjesecu sprovodi akcija „Turistički cvijet“.Ova manifestacija
za cilj ima animiranje gradjana da daju
svoj doprinos u uredjenju grada u hortikulturnom smislu, u susret ljetnoj
turističkoj sezoni. To veče dodijeljuju se nagrade Tivćanima koji su imali najljepše uredjeno dvorište,
balkon, naljepše uredjen prostor ispred stambenih i poslovnih prostora, najljepše stablo magnolije,
koja je cvjetni simbol Tivta. Cilj manifestacije je afirmacija hortikulture u Crnoj Gori.
Limun
Crnogorsko primorje se pokazalo kao idealno za
uzgajanje južnog voća. Najviše su zastupljeni agrumi, plodovi roda citrusa: narandža, mandarina, limun,
grejpfrut, ali i nar, smokva i drugi.
Limun je manje drvo, visoko od 3 do 6 metara. Ubraja
se u grupu najvažnijih citrusa. Plod je okrugli, žute
boje, a meso je razdijeljeno od 8-12 režnjeva u kojima se nalaze sjemenke. Sočnog je i kiselog ukusa.
Od svih vrsta citrusa najbogatiji je vitaminom C koji je
snažan antioksidans, zatim askorbinskom i limunskom kiselinom. Kora limuna je bogata kumarinima
koji sadrži eterična ulja. Upotrebljava se u svježem
stanju za osvježavajuće napitke, kao začin (naročito
u pripremi ribljih specijaliteta) zatim za kolače, torte,
slatko i džemove, kao i u preventivi. Najkorisniji je u
svježem stanju jer se vitamin C na temperaturi uništava. Limun se ne koristi samo za dobijanje soka
i limunske kiseline. Od kore se pravi kandirano voće i dobijaju esencije i pektin. Od sjemenki se dobija
ulje, a ostatak se preradjuje za životinjsku hranu. U odgovarajućem podneblju limunovo drvo rodi dva
put godišnje.
45
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Mandarina
Mandarina se ubraja medju najotpornije agrume prema
hladnoći. Iako liči narandži, njezina kora se puno lakše guli,
kriške lakše odvajaju, a ukus joj je sladji. U 100 g mandarine
ima 30 mg vitamina C (narandža na istu količinu ima 50 mg C
vitamina), a tu su i vitamini B kompleksa, minerali: kalcijum,
magnezijum, cink, pa čak i kalijum, koji je, izmedju ostalog,
zaslužan za dobar rad srca. Plod je okrugao, mesnat, sočan
i slatko-nakiselog ukusa. U kori ima eterična ulja. Koristi
se najviše u svježem stanju, za voćne salate i torte. Sok od
mandarina je izvrstan dijetalni proizvod koji jača imunitet,
poboljšava varenje, ubrzava metabolizam itd.
Grejpfrut
Plod je okrugao, meso je sočno, gorko nakiselog ukusa.
Po pravilu ga treba jesti sirovog, jer se pri termičkoj obradi izgubi oko 90% korisnih sastojaka. Ima izuzetno malo
kalorija. Sadrži vitamine B1, B2, B9, C i flavonoide. Koristi
se za pripremu sokova i u kombinaciji sa drugim voćem u
vidu voćnih koktela. Najbolje ga je koristiti sirovog ujutro
na prazan želudac, jer podstiče probavu i rad želuca.
Narandža
Narandža je zimzeleno drvo iz jugoistočne Azije,
roda Citrusa. Uzgaja se u široko rasprostranjenim
regionima sa toplom klimom medju kojima je i
crnogorsko primorje. Gaji se u zemljama sredozemlja, Južnoj Africi, Kaliforniji i suptropska je
biljka. Ima mirisne bijele cvjetove i okrugli plod
sa žućkastom i crvenkastom korom i kašastim
sadržajem izdijeljenim u kriške. Plod je ukusan
i sa sočnim i aromatičnim mesom slatko-nakiselog ukusa. Iz kore se dobija etersko ulje. Drvo
narandže može živjeti više od 100 godina.
Nar (šipak)
Nar je grm ili drvo koje uspijeva u krajevima s toplijom klimom. Šipak je polulistopadna biljka, tj. za
blažih zima će zadržati dio svojih listova, dok će za oštrijih zima izgubiti sve listove. Biljka ima uspravne
46
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
i razgranate grane, a stanište joj je osunčano s visokim temperaturama, tlo vodopropusno, jer biljka ne voli mnogo vlage.
Cvjetovi su zvonoliki a plod veličine jabuke je žućkasto-crvene
boje. Kora ploda je kožasta i ne jede se. Unutar ploda nalaze
se jestive, slatke i sočne sjemenke koje imaju po jednu ovalnu
košticu. Koristi se za izradu želea i sokova. Bogat je fosforom,
kalijumom, kalcijumom i željezom, a sadrži i vitamin B3 (niacin), te vitamine B1, B2, B6 i B5 (pantotensku kiselinu).
Rogač
Rogač je zimzelena biljka iz porodice mahunarki,
čija je pradomovina područje Mediterana, a danas je
rašren i u područjima Južne Amerike. Poznata je od
pradavnih vremena, a cijenjena je zbog svojih plodova. Samo stablo je vrlo razgranato, širokog debla,
grube smedje kore, krošnja je gusta s brojnim listovima. Plod je u obliku mahune s mesnatim vanjskim
dijelom i tvrdim sjemenkama smještenima unutar
tzv. mahune. Stablo može narasti i preko 10 metara. Ima dubok i jak korijen. Rogač uspijeva na toploj
mediteranskoj klimi, iako ne podnosi dobro preveliku količinu vode. Iz suvog sjemena se proizvodi ekstrakt, brašno iz pulpe cijelog ploda i karuba guma
iz endosperm sjemena. Svojim sastojcima sličan je čokoladi. Meso rogača se koristi kao slatka hrana,
za pravljenje alkoholnih pića, za pečenje rakije. Pržen i samljeven u prah, rogač čini osnovu većine
kakaom začinjenih napitaka. Ukusan je i kao dodatak ili zamjena za kafu. Rogač u prodavnice dolazi u
vidu osušenih mahuna ili grubo mljeveno brašno.
Žućenica
Žućenica ili cikorija je jedinstvena autohtona,
primorska biljka, tamno zelene boje, koja se ručno
bere na livadama ili padinama brda. To je zeljasta
biljka, razgranatih listova, od koje se najviše i
najčešće prave salate. Najjednostavnija priprema
je, da se žućenica dobro (ali ne previse) obari, dobro
ohladi, iscijedi i začini bijelim lukom i maslinovim
uljem. To je veoma jednostavan način pripreme
salate od žućenice, ali se od ove biljke prave još
mnogi ukusni specijaliteti. Žućenica je veoma značajana u Tivtu, a to potvrdjuje informacija da se
organizuje i festival posvećen toj biljci koji se održava svake godine u martu mjesecu.
47
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Smokva
Smokva je listopadni grm ili malo drvo porijeklom iz jugozapadne Azije i istočnog Mediterana, koje se uzgaja na široko rasprostranjenim područjima zbog svog jestivog ploda.
Plod je kruškastog oblika, mekan, sočan sa mnogo sitnih
sjemenki. Može biti žućkaste ili purpurne boje. Smokva se
koristi svježa i sušena. Preradjuje se u džem i rakiju.
Drenjine
Mlade grančice su zelenkastosmedje i većinom fino dlakave. Listovi su naspramni, jajasti, sa dugačko izvučenim
vrhovima. Cvjetovi su žuti. Javljaju se rano, prije listanja,
sakupljeni u štitaste cvati, pravilni su i četvoročlani. Cvjeta
u februaru i martu. Drenjina je jestivih plodova. Korisno je
uzgajati najviše po suvim, sunčanim, kamenitim stranama
svijetlih listopadnih šuma zajedno s drugim grmljem i
šibljem. Uzgaja se i u vrtovima i parkovima zbog lijepih žutih
cvjetova i u blizini pčelinjaka. Najbolje uspijeva na krečnjačkim toplim i suvim staništima. Zadovoljava
se i plitkim zemljištem. Plod drijena je koštunica, zvana drenjina. Mlade drenjine su svijetlo crvene
boje, dok su zrele drenjine tamnocrvene. Rastu u šumi i spadaju pod jesenske plodove. Zajedno obično
raste po jedna ili dvije drenjine. Drenjine se koriste kao suvo voće, za pravljenje pekmeza, čaja, soka
i sl.
Kesten
Kesten može biti divlji i domaći. Domaćem kestenu je kora glatka i sivosmedja. Listovi su duguljasti, krupno nazubljeni, na licu
goli na naličju dlakavi. Cvjetovi se pojavljuju tek početkom juna,
kada su već listovi potpuno razvijeni. Smedji orašasti plodovi su
na površini sjajni, polukuglasti ili zaobljeno pljosnati i dozrijevaju
početkom oktobra, a smješteni su po jedan do tri u velikoj ježolikoj torbici. Raste najbolje na kiselom tlu, a ne podnosi veću vlagu. Plod kestena spada u nutritivno visoko vrijedne namirnice.
Iz tog se razloga od njegovih plodova proizvodi i brašno, koje
pomiješano s brašnom žitarica daje punovrijedna peciva i hljeb.
S obzirom da drvo kestena kasno cvjeta, odlična je ispaša za pčele i tada jedini izvor peluda i nektara.
Kestenov med je vrlo ljekovit i pomaže kod gastritisa, štiti jetru, pridonosi boljoj cirkulaciji.
Plodovi divljeg kestena koji se skuvaju ili ispeku vrlo su ukusni i omiljeno samostalno jelo ili se pripremaju kao pire, kao dodatak raznim poslasticama i jelima. Divlji kesten potiče iz Persije, a plodovi
su nejestivi, ali zbog svoje ljepote je omiljeno stablo u parkovima, koje dostiže i starost od 200 godina,
48
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
a cvjetovi, kora i plodovi se koriste u narodnoj medicini.
Naraste do 20 metara s velikim prstenastim listovima koji se sastoje od većinom 7 listića klinastog oblika zajedno sastavljenih.
Veliki grozdasti cvatovi stoje u uspravnom položaju i čunjastog
su oblika. Cvjetovi su sasvim bijeli ili crveni sa žutim ili crvenim mrljama. Plod se sastoji od bodljikavog zelenog omotača u
kojem se nalaze 1 do 2 ploda sjajne tamnosmedje boje s bijelom
tačkom.
Cvjeta u maju, a plodovi sazrijevaju u septembru i oktobru. Kora
drva prilikom sušenja ima miris sličan amonijaku i gorkog je
ukusa, a svi djelovi divljeg kestena su neotrovni.
Urma, datula
Pretpostavlja se da potiče iz oaza sjeverne Afrike, a moguće i jugozapadne Azije. Rodu palmi pripada jedanaest vrsta. Prava datula ima
oko sto vrsta. Aromatični i veoma slatki plodovi, imaju oblik izdužene
šljive sa duguljastim košticama. Ljuska je tanka i tamno-mrke boje.
Jedu se zajedno sa ljuskom. Koristi se kao hrana i za pravljenje
osvežavajućih napitaka, sirupa, alkoholnih pića i kao surogat kafe.
Idealne su u ishrani onih koji se bave intelektualnim radom. Plodovi
datule se jedu svježi ili suvi, a mogu biti i punjeni s orasima, lješnjicima, marcipanom ili suvim narandžama. Od nje se prave razna slatka
jela: kompoti, džemovi, sirupi, med (zvani dibs), sirće i vino.
Žižula
Žižula je grmolika biljka ili manje stablo visine do
5 m, sa gustom krošnjom i povijenim granama. Na
granama se nalazi veliki broj oštrog trnja i manje,
lisne grančice duge do 25 cm. Na lisnim grančicama
rastu manji, duguljasti, sjajni, kožnati i blago nazubljeni listovi. Cvjetovi su maleni, dvospolni i privlačni
pčelama. Na istim grančicama rastu cvjetovi i
plodovi, a one otpadaju po završetku vegetacije.
Plodovi su jajasti i oblika masline, kao nedozreli su
svijetle zelene boje. U septembru počinju mijenjati
boju, lagano žute, a zatim poprimaju jarku crvenonarančasto-smedju boju. Krajem septembra ili početkom oktobra plodovi se beru i upotrebljavaju.
Meso ploda je svijetle, žućkasto-zelene boje, prijatnog, slatko-kiselog ukusa, a u sredini je tvrda
koštica. Od plodova žižule prave se marmelade, sokovi i rakija na bazi lozovače. Plodovi, lišće i kora
žižule koriste se u farmaceutskoj industriji za proizvodnju ljekova i čajeva.
49
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Kuke i šparoge
Kuke su ime dobile vjerovatno po kukastom izgledu. Riječ je o samoniklom jestivom bilju. Najčešće se nalaze u krajevima livada (ne u blatu),
uz suhozid i draču. To je biljka penjačica i izdanci rastu uvijajući se i
penjući se uz draču. Pojedini izdanci narastu u visinu do 1-2 m, a neke
su „prizemnice” visine do 50-ak cm. Debljina je do 10 mm. Jestivi dio
je onaj mekši dio koji se nalazi pri vrhu (20-ak cm) koji se ujedno i
bere. Kuke najbolje rastu nakon kišnog vremena kad doslovno bujaju.
Sezona im traje negdje do pred kraj maja kad otvrdnjavaju i nisu za
jelo (zbog tvrdoće). U dobrom “lovištu”, može se za sat vremena nabrati
snop kuka debljine 20 cm što je obilan ručak za nekoliko ljudi. Zajedno
s kukama beru se i šparoge, kojih je manje. Šparoge su ravne i u većini
slučajeva tanje od kuka. U trgovinama ih možemo kupiti u teglama,
uzgajane na plantažama.
Maginje
Maginje rastu kao zimzeleni grm, duž jadranske obale, poznate
su još kao planika. Plodovi planike - maginje vrlo su zdravo
voće, s puno vitamina C, pektina, voćnog šećera i jabučne kiseline. Mogu narasti i do 2 cm u prečniku, a posebnost im je
što dozrijevaju vrlo sporo, tako da potpuno zrele-tamnocrvene
plodove nalazimo tek u zimu. Zreli plodovi mogu se jesti sirovi, mada ne treba pretjeravati s količinom. Danas se maginje
malo koriste što je velika šteta s obzirom na vrijednost njenih
sastojaka. Bobice sadrže mnogo malih sjemenki, a površina
im je “naježena” s mnoštvom sitnih, kratkih izraslina. Dobar su
izvor C vitamina. U malim količinama se mogu jesti sirove, a u većima mogu često izazvati vrtoglavicu
i stanje slično pijanstvu. Zdrava je marmelada od njih. Ukus joj je slatkasto, kiselkast.
Pečurke
Sjeverni dio Crne Gore izuzetno je bogat jestivim vrstama
pečurki, pa ne čudi veliko interesovanje medjunarodnih
korporacija za eksploataciju ovog prirodnog bogatstva. Lokalno stanovništvo vas može uputiti na neke od lokacija
gdje skrivene leže vrste poput vrgnja, lisičarke i smrčka, od
kojih neke koštaju i po stotinu eura po kilogramu. Ako se
pitate zašto – degustacija će vam biti najbolji odgovor. Ukus
smrčka je, pored svih energetskih i ljekovitih svojstava,
božanski.
50
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Med
Raznovrsnost i bogatstvo biljnog svijeta u našoj zemlji, kao
i geografski položaj Crne Gore koja velikim dijelom gravitira
Sredozemlju, omogućavaju našim pčelarima da proizvedu
med izvrsnog kvaliteta.U našim prirodnim uslovima, u pojedinim godinama, mogu se dobiti relativno čisti medovi od
bagrema, lipe, vrijeska, kadulje, lavande, ruzmarina, suncokreta, pitomog kestena i nekih drugih biljaka. Porijeklo
meda u odnosu na biljnu vrstu od koje potiče najpouzdanije
se utvrdjuje kroz analizu prisutnog polena koji se u manjoj
ili većoj mjeri uvijek nalazi u svakom medu. Naši medovi su cijenjeni i van zemlje. Med proizveden
od naših pčelara ima veću vrijednost u pogledu kvaliteta, nego uvezeni iz drugih regiona, a posebno
iz prekomorskih zemalja. U crnogorskoj tradiciji med opstaje kao hrana i lijek, proizvodi se gotovo
od kako se zna proizvodnju meda na Balkanu. Na tradicionalnoj crnogorskoj trpezi nezaobilazne su
priganice sa medom, a u nekim ruralnim krajevima Crne Gore imaćete priliku i da ga probate uz hranu
uz neke od lokalnih specijaliteta poput pečenja i sl.
Medovina
Smatra se da je medovina jedno od najstarijih alkoholnih pića koje je čovjek otkrio. Med, kao osnovna
sirovina, bio je lako dostupan u prirodi, koristio se za ishranu, a vremenom se dodavao raznim napicima i tako je nastala medovina. Ovaj napitak, poznat i kao eliksir mladosti, spravljali su i stari Grci,
čak prije nego što su otkrili vino.
Medovina se dobija alkoholnom fermentacijom rastvora prirodnog meda, a postupak kojim se dobija
isti je kao u proizvodnji vina. Prema nekim ispitivanjima, medovina sadrži oko 13 odsto alkohola, 5
odsto ekstrakta i 0,17 odsto mineralnih soli. Može da se proizvodi kao alkoholno i kao bezalkoholno
piće, prijatne je arome i ukusa. Medovina nije vještačko piće, naprotiv, ona je prirodni proizvod sličan
vinu, pošto se osnovni sastojci med, odnosno groždje, pod uticajem alkoholnog vrenja, pretvaraju u
alkohol i ugljen-dioksid. Kao što kod vina ukus i kvalitet zavise od sorte groždja i njegovih osobina,
tako i kvalitet medovine zavisi od vrste meda, načina njegove proizvodnje i starosti.
Lozova rakija
Lozova rakija je najbolji ambasador crnogorskih vinograda. Za aromu
nadaleko poznate lozovače odgovorna je autohtona crnogorska sorta
- vranac. Jačina rakije iznosi 50 stepeni. Najbolje ide uz pršut, suvo
meso i sir. Pije se kao aperitiv, rashladjena, a u Crnoj Gori je očuvan
običaj da se ujutro, prije obroka, popije jedna čašica. Kruna koju proizvode podgoričke „Plantaže“, vrhunska je lozova rakija, prijatne arome,
čistog i harmoničnog ukusa, izuzetno pitka. Biotehnički institut u Podgorici proizvodi po specijalnoj recepturi elitnu lozu.
51
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Bijeli krstač
Nacionalno vino, vrhunsko, suvo, bijelo, uravnoteženo na ukusu
i mirisu. Svijetlo zlatno žute boje sa zelenkastim odsjajem. Lako,
pitko vino, karakterističnog sortnog mirisa. Krstač je autohtona
crnogorska sorta koja se od davnih vremena uzgaja u vinogradima podgoričkog vinogorja. Karakteriše ga veličina zrna i oblik
grozda koji podsjeća na krst, po čemu je i dobio ime. Servira se na
temperaturi od 10-12°C. Preporučuje se uz sva predjela od ribe,
lagane čorbe, jela na bazi ribe i jaja, kao i uz bijela mesa sa manje
začina. Krstač je vrhunsko bijelo suvo vino kontrolisanog porijekla, izuzetne punoće, skladno razvijenog bukea i svijetložute boje,
sa 12,5 % alkohola.
Crni vranac
Vranac je autohtona crnogorska sorta koja se
vjekovima u Crnoj Gori gajila u Crmnici. Autohtoni
sortiment ovog područja, zahvaljujući ambijentalnim i agrotehničkim uslovima, koji su omogućili
potpuno ispoljavanje potencijalnih mogućnosti
sorti, stvorio je osnovu za proizvodnju groždja
karakterističnog sastava i osobina koje daju pečat
i osobinama vina i njihovom kvalitetu.
Grozd vranca ima male, blago eliptične bobice plavocrne boje čije meso je neobojeno i veoma ukusno.
Karakteriše ga visoki sadržaj šećera. Crnogorski Vranac obično se bere u zadnoj nedjelji avgusta, ili
prvoj nedjelji septembra. Vrhunsko crno vino Vranac predstavlja robnu marku po kojoj je Crna Gora
prepoznatljiva, a o kvalitetu proizvoda najbolje govore brojna priznanja i nagrade na domaćim i medjunarodnim izložbama, sajmovima i vinogradarskim olimpijadama.
Vranac je vrhunsko suvo crno vino, tamnocrvene rubin boje sa nijansama ljubičastog, prijatnog sortnog voćnog mirisa, puno, temperamentno vino južnjackog tipa, sa visokim sadržajem ekstrakta i
alkohola - 12 %. Ukus je pun, karakterističan i lagano taninski. Danas je vranac vodeća sorta u
podgoričkom vinogorju i tu daje vrhunski kvalitet sa veoma skladnim odnosom šecera i kisjelina.
Servira se na temperaturi od 16-18°C. Preporučuje se uz crvena mesa, divljač, začinjena jela i masne
sireve. U Crnoj Gori se vino Vranac pije uz njeguški pršut i jela od kvalitetne ribe.
Nikšićko pivo
Nikšićko pivo postalo je najprepoznatljiviji crnogorski brend. U svakom buretu, krigli, boci, limenci
ili plastičnoj ambalaži čuvenog „Nikšićkog”, sadržana je i istorija crnogorskog industrijskog razvoja, njegovi počeci i savremeni tokovi. Prvo medjunarodno priznanje za kvalitet proizvoda, dobijeno
52
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
je davne 1932. godine u Parizu, kada je „Trebjesa“ odlikovana Poveljom grada
Pariza, Zlatnim krstom i Zlatnom medaljom. U narednim godinama uslijedilo je
više od 70 priznanja na domaćim i medjunarodnim takmičenjima. Nikšićko pivo
je omiljeno i jedinstveno nacionalno lager pivo koje se proizvodi od 1896. godine.
Pravi se od ječma, tvrde planinske vode i gorkog i aromatičnog hmelja. Sadrži
11,8 % ekstrakta i 5 % alkohola.
Maslina
Pretpostavlja se da je Crna Gora imala ukupno
oko 400.000 stabala masline. Tačnih podataka
još uvijek nema jer se odnos izmedju uništenih,
prodatih i posadjenih ne može pratiti zbog
nedostupnosti podataka. Stari maslinjaci su u velikoj mjeri zapušteni i otpočela je njihova revitalizacija, kao i sadnja novih maslinjaka.
Maslina razvija stablo, koje je nepravilno, kvrgavo
i razgranato. Listovi su kožnati i ovalni, boja listova na naličju je tamno zelene boje, dok je donja
strana lista bijelkasto - srebrne boje. Kada je u cvatu, maslina razvija bijele cvjetove u grozdovima,
a plod je ovalnog oblika tamnozelene do crne boje. Plod je bogat uljem. Maslinovo drvo izuzetno je
kvalitetno i namještaj, izradjen od njega, je jako skupocjen. Na teritoriji Crne Gore se nalazi maslina
koja je medju najstarijima na svijetu, stara izmedju 2.000 i 2.500 godina. Najpoznatija autohtona vrsta
masline je barska žutica koja ima veliki procenat ulja i karakterističnu aromu.
Maslinovo ulje
Iako vanjski izgled različitih sorti odlikuju odredjene razlike u veličini i svojstvu, plod masline ima
konstantan sastav koji sačinjavaju kožica, mesnati
dio koji sadrži oko 70% ulja i drvenastu košticu iz
koje dobijamo preostalih 30% ulja. Maslinovo ulje
se iz maslina dobija na dva načina: tiještenjem
korišćenjem pritiska kroz razne prese (hladna obrada) i izdvajanjem koristeći vruću vodu ili paru.
Na području Boke ima nekoliko starih, kamenih
mlinova, kao i izvjestan broj mlinova muzejske
vrednosti, najviše na Luštici. Takodje postoje i dvije savremene uljare sa dekanterom I svom neophodnom opremom. Ukupna proizvodnja maslinovog ulja je veoma skromna, iako je zanimanje za
maslinarstvo u porastu, uglavnom kao dodatna djelatnost. Postoji interesovanje za investiranje u sadnju/podizanje maslinjaka na površinama , u izgradnju uljara, pratećih, ugostiteljskih i dr. turističkih
objekata.
53
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Meso i mesni proizvodi
Zahvaljujući bogatim pašnjacima Durmitora, Sinjajevine i Bjelasice, mliječni proizvodi i meso s planina crnogorskog sjevera
pravi su generator životne energije. Tradicionalni autohtoni crnogorski proizvodi
nijesu brendovi u smislu medjunarodne
trgovine, ali su brend u domaćoj trgovini.
Pod vrhom planine Lovćen nalazi se selo
Njeguši, poznato po brojnim suhomesnatim proizvodima: pršutu, kobasici, pečenici, slanini, kaštradini (ovčijem suvom mesu) i kobasici. Pršut
se pravi od svinjskog mesa, a poseban ukus i aromu dobija zahvaljujući mješavini morskog i planinskog vazduha i drvima koja se lože za njihovo sušenje.U Crnoj Gori su takodje poznati i: crnogorska
jagnjetina i jaretina, sirevi (njeguški, primorski, lisnati kolašinski, pljevaljski, kučki), pivski skorup iz
mješine itd.
Mlijeko i mliječni proizvodi
Mlijeko
O mlijeku i njegovoj energetskoj vrijednosti se zna
sve. Kvalitet mlijeka je posebna stvar, a Crna Gora se
može podičiti visokim kvalitetom istog. Na planinskim pašnjacima sjevera Crne Gore i plodnim ravnima Zete i Bjelopavlića, krave, ovce i koze dobijaju
najkvalitetniju ispašu u ovom dijelu Evrope. Daleko
od zagadjivača i industrijskih zona, crnogorska poljoprivreda postaje primjer borbe za zdravu hranu i
život. Mlijeko koje se „vari“ – varenika, izuzetno je
bogato mliječnom masti i proteinima – a proizvodi koji se daljom preradom dobijaju, poput pavlake
ili masla, stoga su, vrhunskog kvaliteta. Kisjelo mlijeko - osvježavajući napitak – gotovo istovjetan
sa jogurtom, iako se neki crnogorski proizvodjači ne slažu sa ovom konstatacijom, može se naći na
svakoj trpezi jer ga svako domaćinstvo pravi. Ukusom zna biti i kisjelije, i gušće od jogurta, pa se
preporučuje degustacija posebno ovčijeg kisjelog mlijeka zbog nivoa mliječne masti.
Grušavina
Pitki specijalitet od ovčijeg mlijeka. Pravi se u kasnim ljetnjim i ranim jesenjim mjesecima jer je ispaša
tokom tih mjeseci bogatija i mlijeko se lakše gruša tj. zgušnjava. Mlijeko se vari, miješa i blago soli tokom kuvanja. Rezultat je ukusan i slaniji proizvod sa više masnoće. Pretežno se jede sa kačamakom,
drugim domaćim specijalitetom.
54
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Sir
Tradicija pravljenja sira najstarija je kada je
u pitanju proizvodnja hrane na ovim prostorima. Kvalitet i iskustvo, prenošeni generacijama, učinili su sir najomiljenijim crnogorskim jelom – nezaobilaznim dijelom svakog
obroka. Geografski položaj Crne Gore kojim
dominiraju visije bogate pašnjacima išao je
na ruku razvoju stočarstva, a samim tim i
mljekarstva kada je u pitanju proizvodnja
hrane. Danas ćete u skoro svakom kutku Crne Gore naići na specifičan način proizvodnje koji se
ne razlikuje mnogo od onog sa početka prošlog vijeka. Nešto južnije – naići ćete na izvrstan i zdrav
kozji sir, preporučljiv za dobar rad respiratornih organa. U okolini Cetinja na Njegušima pravi se nadaleko poznati njeguški sir kao izvrstan pratilac pršuta. On se nakon sirenja čuva na hladovitom ali
prozrazčnom mjestu i do tri mjeseca prije degustacije. Suv i bogat mliječnim mastima – jednostavno
izvrstan. Sir koji se uglavnom proizvodi na sjeveru Crne Gore – „puni sir“ možda je i najkvalitetniji,
posebno ukoliko se sprema od mješavine kravljeg i ovčijeg mlijeka.
Posebnu draž i aromu, crnogorski sir dobija od kace, drvene posude u koju se odlaže mladi sir na koji
se stavlja poklopac i kamen kako bi se zgusnuo. Danas se kace proizvode sve manje i polako postaju
suveniri koji će nas samo podsjećati na način na koji su naši preci spremali sir i kajmak.
Sir iz ulja
Sir u ulju je presovan i dobro ocijedjen ovčiji ili kravlji sir, koji se siječe na komade i stavlja u tegle ili
posude, a potom zaliva maslinovim ili sunckretovim
uljem radi zrenja i boljeg čuvanja. Može mu se dodati i pokoji začin (biber, lovor, ruzmarin…). Sir je
tvrd, skoro kao parmezan, žute boje, punomasan, a
izuzetno se dobro slaže sa pršutom.
Žetica
Žetica je sir koji se dobija od nevarenog mlijeka. Riječ je o tzv. „najmladjem“ siru koji još nije postao
dovoljno tvrd da bi se kupio u kacu. Riječ je o hranljivom produktu koji svi ljekari savjetuju kao neophodan za pravilan rad i regeneraciju jetre. Urda je nešto siromašniji sir po pitanju proteina, ali je
izvrstan dijetetski proizvod. Sir iz mješine, sa svojom specifičnijom aromom i većom tvrdoćom, kao
i atraktivnim izgledom mješine koja se pravi od specifične kože, najčešće jagnjeće koja prolazi kroz
zanimljiv proces čišćenja, nešto je što morate probati. O samim vrstama i tehnikama proizvodnje
moglo bi se naširoko pisati – jedna stvar je stalna i uvijek istinita: ukoliko se odlučite za sir iz bilo koje
crnogorske domaće radinosti-izabrali ste zdrav i ukusan način upoznavanja Crne Gore.
55
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Kajmak
Zaštitini znak ne samo crnogorske već i
bliskoistočnih kuhinja. Izuzetno ukusan i bogat mliječni proizvod koji se u Crnoj Gori naziva
i skorup, nešto je što morate okusiti kako biste
saznali odakle Crnogorcima izrazita fizička snaga
i svježina. Način njegovog spremanja vijekovima
je isti – nakon što se sa ključalog mlijeka skine
kajmak, isti se odlaže u drvene kace gdje se tokom vremena formira kremasta masa sa bogatim
i pomalo kiselkastim ukusom, u zavisnosti od dužine stajanja. Posebno ukusan, ali i skuplji i rjedji
je onaj koji se čuva u mješini (napravljenoj od životinjske kože ili iznutrice). Jede se kao dio hladne
zakuske – meze, a nerijetko ćete ga naći i u restoranima brze hrane gdje se jede sa lepinjom.
TRADICIONALNA CRNOGORSKA JELA
Kačamak
Kačamak je kašasto, jako jelo koje
se sprema od pšeničnog, heljdinog,
ječmenog ili kukuruznog brašna i služi se
sa sirom i kisjelim mlijekom. Smočanim
kačamakom se naziva onaj kome se
dodaje sir, odnosno kajmak koji se dugo
miješa specijalnom drvenom kašikom.
Ukus je u ovom slučaju još bolji, a ljudi na selima ga preferiraju jer im daruje energiju koju troše nešto
težim radom. Nalazi se u ponudi svakog nacionalnog restorana. Kačamak od krompira je možda i
najzanimljivija varijanta ovog jela.
Cicvara
Uz ovo jelo obično se služi
bijeli kuvani krompir i kisjelo
mlijeko. Pravi se od mladog
kravljeg sira ili kajmaka koji
se miješaju s brašnom dok
se ne oslobodi masti. To je
obrok visoke energetske vrijednosti, lijepog ukusa koji
se doslovno topi u ustima.
56
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Popara
Popara nastaje uz miješanje komada hljeba sa mlijekom, uljem i sirom čime se dobija zanimljiv i jeftin
obrok koji je duboko ukorijenjen u crnogorskoj kuhinji.
Kuvani krompir
Kuvani krompir je lagan i omiljen obrok, koji prat sir i kiseli kupus. Sprema se jednostavno – polučasovnim kuvanjem krtole tj krompira.
Raštan
Jako ukusno jelo od lokalnog povrća iz porodice kupusa, kuva se uz bijeli krompir i dosta začina.
Japraci
Japraci su izuzetno bogato i hranjivo jelo. U kilogram
raštana i pola kilograma junećeg mesa dodaju se pirinač, biber, pa čak i suvo meso. Uz kuvanje se oslobadja
masnoća, a jelo dobija na ukusu. Sarma, punjene paprike, paprikaš, pilav itd. su još samo neka od jela koja
su, osim u Crnoj Gori , karakteristična i za neke druge
zemlje na Balkanu.
Crnogorska jagnjetina u mlijeku
Crnogorska jagnjetina u mlijeku pravi je specijalitet. Sprema se od oko 2 kg mesa koji se kuvaju u
domaćem mlijeku uz dodavanje začina i krompira, može se poslužiti osam osoba, pa se, pogotovu u
sjevernijim oblastima, ovo jelo sprema prilikom svečanijih prigoda.
Jagnjetina ispod sača
Kada je riječ o jelima napravljenim pod
sač, bilo bi zanimljivo spomenuti i proces pripreme. Jela ispod sača su daleko ukusnija od svih jer se spremaju na
gotovo prastari način – meso i krompir
stavljaju se pod metalni poklopac tzv.
sač, koji se zatim prekriva žarom i pepelom. Na ovaj način, zadržava se aroma, a
jelo je ravnomjerno pečeno na prirodan način. Jagnjetina je, recimo, najukusnija ukoliko je spremljena
na ovaj način. Crnogorski nacionalni restorani pripremaju je na ovaj način i danas.
57
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Podgorički popeci
To zanimljivo aranžirano jelo: u odrezak od telećeg mesa zamota se komad sira ili starijeg kajmaka
i komad pršuta, daljim pohovanjem i prženjem dobija se izvrsno jelo sočne i bogate unutrašnjosti, i
ukusne i hrskave spoljašnjosti.
Dobrotska torta, njoke i fruštule
Fruštule su krckavi, suvi, slatki kolači romboidnog oblika, specijalitet grada Kotora. Najčuveniji desert je ipak Dobrotska torta,
dok su od slanih jela najpoznatije kotorske njoke, (specijalitet
od tijesta), koje se najčešće služe za vrijeme velikih i poznatih
kotorskih karnevala u okviru njokada i pašticada.
Priganice
Kada se pomisli na tradicionalni crnogorski desert, misli se na priganice. Priganice se lako i brzo
spremaju, a služe se sa medom, džemom ili sirom. Mogu se služiti i kao lakša večera ili kao desert.
Riba i morski plodovi
Na crnogorskom primorju ribari love
u priobalnom pojasu malim i srednjim
barkama, ne upuštajući se u velike dubine.
Najčešće se u mreži nadje barbun, zubatac, arbun i orada. Od sredine ljeta nailazi
riba-putnica, mali gofići-porci- jaša, cipoli,
palamide, lice, gofovi i lampuge, da bi se
krajem ljeta lovila velika jata širuna i srdela. Najpoznatija vrsta jestivih školjki su
mušulje kojima pogoduju bioekoloski uslovi. Za uzgoj mušulja su najbolji primjeri
u Boki, upravo na onim mjestima gdje je
voda relativno čista prve i druge kategorije.
Orahovcu i Dobrota po standardima Evropske unije potpuno zadovoljavaju uslove za proizvodnju hrane
u moru. Ostale vrste jestivih školjki su, prije svega, kamenice (ostrige). „Školjke Boke” je prvo i jedino
uzgajalište jadranskih školjki, ostriga i vongola u Crnoj Gori (Kotor) izgradjeno na principima održivog
razvoja u neposrednoj blizini nekoliko slatkovodnih izvora i 100m od rijeke Ljute.
Sjevernije, na Skadarskom jezeru najviše se love krap i sitna ukljeva koja se, zbog ulova u velikim
količinama, suši. Specijalitet jezerske kuhinje su krap i jegulja. Naročito je cijenjen dimljeni krap, ali I
sušena ukljeva i dimljena pastrmka.
58
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Riblji specijaliteti
Jug Crne Gore, posebno dio oko Skadarskog
jezera i, naravno, primorje, obiluje kvalitetnom
ribom, koju lokalno stanovništvo izvrsno priprema u svim prilikama. Ukljeva, karaš, skakavica, šaran i krap, uz kap crmničkog vina i topao
razgovor ostaće vam u najboljoj gastronomskoj
uspomeni kada je Crna Gora u pitanju. Ukljeva
se suši, a dimljeni krap je delikates par ekselans. Specijaliteti jezerske kuhinje su krap u tavu, sa suvim šljivama, koji se služi i uz drugo voće, krap
na luku, jegulja na orizu i jegulja na ražnju, pastrmaka na žaru i dr.
Riba se inače u Crnoj Gori sprema na više načina – na roštlju uz aromatične dodatke, neizbježni ruzmarin i maslinovo ulje, ili pak pržena uz krompir salatu… jelo od ribe prate i domaći limun, lovor, bijeli
luk i peršun. Nalik većini mediteranskih kuhinja, i crnogorska nudi tunj, salatu od hobotnice, mušlje i
lignje i škampe.
Brodet
Domaći riblji brodet (najčešće se sprema od kuvane ribe škrpine) je zapravo jedna vrsta riblje čorbe, sa većim komadima ribe, riže i raznim
dodacima koja jelu daju tamnocrvenu boju i oštar miris koji toliko mami
da to jelo morate degustirati, čak i ukoliko nijeste veliki ljubitelj ribe.
AUTOHTONI ZANATSKI PROIZVODI
Pletenje pruća (pletarstvo)
Pletenje korpi od pruća je prastari zanat koji se danas gasi. Prvi put se
pojavio u mezolitu, kada je čovjek ispreplijetao nekoliko grana da bi zatvorio ulaz u pećinu. Kasnije su na red došli zakloni od pruća, prostirke,
mreže za ribu, vrše, korpe za različite potrebe (kotari, za ribu ili žito) i na
kraju, ukrasi od pruća (ukrasne korpice, flaše). Ovaj zanat je prvoshodno
nastao iz potrebe da seoska domaćinstva imaju „posude” za odlaganje i
nošenje poljoprivrednih proizvoda, koje su zbog vrste materijala izuzetno savitljive I izdržljive.
Glavni materijal u pletarstvu su prutevi vrbe koje je teško nabaviti. Skupljaju se tj. beru na jesen kada više nema listova, čiste i kuvaju nekoliko sati u velikom kazanu. Zatim
im se skine koža i opet se suše na suncu. Prije upotrebe se nakvase vodom i pristupa se pletenju.
Od alata je tu samo: nožić, manji čekić i kliješta.Izrada počinje od osnove za koju se odabiraju deblji
prutići, napravi se osnovni oplet i sve se fiksira malim ekserima ili čak žicom. Pletenje se radi tanjim
prutićima, dok se pletenje osnove završava debljim prutevima po obodu, a onda se dodaju vertikalne
osnove za pletenje zida. Visina buduće korpe zavisi od tipa i namjene.
59
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Šivenje narodne nošnje (terzije)
Crnogorska svečana narodna nošnja kako u pogledu
pojedinih odjevnih cjelina, tako i u pogledu pojedinih
djelova odjeće i nakita, pored samosvojnosti u narodnom rukotvorenju nosi tragove minulih epoha. Po bogatstvu i ljepoti izrade, po živosti boja pravi je kontrast
nekada skromnim privrednim mogućnostima zemlje
u kojoj je nastala. Ona ne samo da pokazuje visoki
domet terzijskog zanata na ovom području, nego i
jednu karakterističnu psihičku osobinu crnogorskog
čovjeka da mnogo polaže na svoj spoljni izgled.
Svečana nošna izradjivana od skupocjenih tkanina
(svita, somot) je ukrašena vezom od pozlaćene srme
zanatske izrade, dok je materijal nabavljan iz trgovačkih centara Istoka i Zapada.
Pored kolorita i vrste materijala značajan element
nošnji predstavlja i ornament. Nošnje u dnevnoj upotrebi, bile su uglavnom proizvod domaće kućne
i seoske radinosti. Izradjivale su ih uglavnom žene, koristeći razne tehnike, tkanja, veza i pletenja.
Svitenu nošnju su izradjivale terzije po gradovima. I danas u Crnoj Gori postoji nekoliko terzija kojima
je ovaj zanat prenšen kao porodična tradicija. Alat koijm se služe su: igla, naprstak, santimetar I
makaze. Način izrade se nije promijenio već je isti kao I nekada. Radi se isključivo ručno što ovaj stari
zanat i čini napornim. Materijal je sve teže naći, a sama cijena nošnje zavisi od količine utrošenog
zlata (pozlaćene srme). Nekada je ovaj zanat bio cijenjen I tražen, svako domaćinstvo je imalo nošnju,
ona je bila znak prestiža. Danas se najčešće izradjuju za kulturno umjetnička društva, a veliki dio je
očuvan u muzejima.
Crepuljarstvo
Vrijedna pažnje je i ženska grnčarija, takozvano
crepuljarstvo-izradjivana bez kola. U pojedinim
selima se još može naći po koja umješnija žena
koja izradjuje crepulje, za sebe, ali i za prodaju, i
koja to radi uz ostale domaće poslove.
Crepulja je plića glinena posuda koja se prije
upotrebe stavi na vatru da se dobro ugrije, a
zatim se stavi tijesto za pečenje hljeba ili meso.
Posuda se poklapa sa sačem, većim metalnim
poklopcem, oblika zvona, sa ručkom u sredini.
Sač se posipa sa žarom i pepelom što omogućava
pečenje sa obje strane: odozdo od usijane crepulje
I odozgo od žara sa sača.
60
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
I danas se crepulje prave kao i nekada, ručno.
Prave se u ljetnjim mjesecima jer se ne suše u
peći već na suncu. To je fizički veoma zahtjevan
posao. Crepulje se koriste za pečenje mesa,
krompira i svih vrsta hljeba (hljeb, lepinja, pita…).
Jela spremljena na ovaj način spadaju u etno
specijalitete u Crnoj Gori, Srbiji i Bosni i Hercegovini. U današnje vrijeme ih kupuju restorani koji
žele održati stari crnogorski duh, kao i pojedinci .
Danas se prave i ukrasne crepulje koje su manje i
premazane lakom pa izgledaju kao lijepi suveniri.
Čunarstvo
U Crnoj Gori, pogotovo na Skadarskom jezeru, su nezaobilazni oni koji izradjuju drvene
čunove, karakteristično prevozno sredstvo,
koje zahvaljujući svom obliku i konstrukciji i
dalje odolijeva vremenu, uprkos tehničkom
I industrijskom razvitku. Postoji nekoliko
zanatlija koji čunarstvo čuvaju od zaborava.
Čun se pravi od borovog ili bukvinog drveta.
Drvo se prvo blanja da bi dobilo duguljast
oblik, zatim se stavlja na vatru jer je to jedini
način da se debele daske izviju na krajevima
kako bi se dobila krivina čuna. Pred samo potonuće se nekada izmedju dasaka stavljala specijalna
vrsta mahovine, koja se u dodiru s vodom širila ne dopuštajući da ni kap vode prodre u korito. Uvodjenjem motora kao pokretačke snage, veslo, koje se nekad koristilo za pokretanje, je izgubilo svoju
osnovnu funkciju ali je i dalje bitan dio opreme čuna za potrebe isplovljavanja I pristajanja. Čun može
trajati od deset do petnaest godina, a i duže ako se redovno održava.
Izrada gusala
Gusle su jednožičani muzički instrument
duboko ukorijenjen u istoriji i tradiciji Crne
Gore, prihvaćene kao nacionalni instrument, naročito Crnogoraca. Izrada gusala
je stari zanat kome prijeti izumiranje, iako
rijetki majstori pravljenja gusala prodaju
svoje instrumente u cijelom svijetu. Gusle
se prave od javorovog drveta, janjeće
kože i konjske dlake. Stariji tipovi gusala
61
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
imali su obično glave u obliku divokoze, orla, vuka, simbolizovale su hrabrost, snagu i izdržljivost,
slobodu. Kasnije su vrlo često bile sa likovima iz narodne poezije, a u novije vrijeme sa likovima
Petrovića. Od gustine javora, gustine kože i drugih faktora zavisi hoće li zvuk biti dobar i da li će se
odvajati od svih ostalih gusala. Jareća koža mora da odleži najmanje godinu. Ranije se koristila konjska dlaka za gudalo i na gusle, dok se sada koristi „silk” ili vještačka dlaka. Gusle se probaju pod mali
prst da se čuju tonovi i tako se zna jesu li dobre ili nijesu.
Dobrotska čipka
U nauci je poznato da su na raznim tačkama u srednjem
vijeku i kasnije na istočnoj obali Jadrana i drugdje, postojali mali centri za izradu gotičkih i renesansnih ručnih
radova, priznate visoke umjetničke vrijednosti. Tu prvenstveno treba pomenuti ostrvo Pag, Primošten, ali i Dobrotu. Dobrota je poznata kao pomorsko naselje,naselje
kapetana i mornara, ljudi koji su svoj vijek proveli ploveći
morima i okeanima svijeta, ostajući na njima i godinama. U takvim prilikama majke, supruge, sestre i djevojke predano su radile na izradi pomenute divne i veoma
vrijedne čipke, i u tim radovima, kod svakog uboda igle unošena je ljubav prema svom pomorcu koji
se nalazi na dalekim morima. Bokeljska mornarica je realizovala ideju da se u okviru Podružnice
Kotor organizuje radionica Dobrotske čipke, u kojoj bi se obučavale djevojke iz Kotora, kako bi se ovaj
jedinstveni vez otrgao zaboravu. Cilj ove obuke je osim valorizacije ručnog rada specifične renesansne
čipke i očuvanje tradicionalne kulturne vrijednosti, i po prvi put brendiranje čipke kao dijela turističke
i privredne ponude. Najstariji radovi dobrotske čipke su sačuvani u crkvi Svetog Eustahija u Dobroti,
Kotor.
62
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Bilješke
63
NAJZNAČAJNIJI NACIONALNI - AUTOHTONI PROIZVODI NA PREKOGRANIČNOM PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE I CRNE GORE
Bilješke
64
Download

najznačajniji nacionalni - autohtoni proizvodi