INSTITUCIJA OMBUDSMENA/OMBUDSMANA
ZA LJUDSKA PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE
ИНСТИТУЦИЈА ОМБУДСМЕНА/ОМБУДСМАНА
ЗА ЉУДСКА ПРАВА БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ
Ured u Sarajevu
Broj: Ž-SA 05- 256/11, P- 175/12
Datum : 25.10.2012. godine
Federalno ministarstvo pravde
Ul. Valtera Perića 15
71000 S a r a j e v o
I Uvod
Instituciji ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine dostavljena je 09.03.2011. godine
žalba Kurtović Aziza iz Sarajeva, putem notara Mutevelić Nedžada, koja je u Instituciji registrovana
pod brojem Ž-SA 05- 256/11, radi kršenja prava na imovinu.
II Činjenično stanje
Iz žalbenih navoda proizilazi da je presudom Kantonalnog suda Sarajevo broj 009 0 Gž 09 000439
potvrđeno prvostepeno rješenje Općinskog suda Sarajevo, kojim je odbačen prijedlog podnositelja
žalbe za uknjižbu prava vlasništva na stanu u ulici Buka 3, koja je tražena na osnovu zaključenog
ugovora o doživotnom izdržavanju od 31.07.2008. godine sačinjenog u notarskoj formi, prema
odredbi člana 73 Zakona o notarima.
Podnositelj žalbe smatra da je stupanjem na snagu Zakona o notarima nadležnost u sačinjavanju
ugovora o pravnim poslovima čiji je predmet prenos ili sticanje vlasništva ili drugih prava na
nekretninama u nadležnosti notara, da se radi o specijalnom zakonu koji je svojim odredbama i
primjenom derogirao odredbe drugih zakona koji su u koliziji sa njim, pa kako je donesen mnogo
kasnije u odnosu na Zakon o nasljeđivanju, da treba primijeniti taj zakon.
Notarska komora je već više puta intervenisala kod redovnih sudova i nadležnog Ministarstva
pravde da se ne treba primjenjivati odredba člana 120 stav 3 Zakona o nasljeđivanju. Međutim,
prvostepeni sud je na osnovu utvrđenja da ugovor o doživotnom izdržavanju nije ovjeren kod
nadležnog suda, nego je obrađen i ovjeren od notara, zauzeo stanovište da je to u suprotnosti sa
članom 120 Zakona o nasljeđivanju.
Suprotno stanovište je zauzeo Kantonalni sud Tuzla u svojoj odluci broj 03 DN 004395 08 Gž.
Iz obrazloženja odluke proizilazi: ..“ u konkretnom slučaju radilo bi se o konkurenciji dva zakona tj.
odredbe člana 120 Zakona o nasljeđivanju i odredbe člana 73 i 80 Zakona o notarima. U takvoj
pravnoj situaciji, po mišljenju suda, bio bi pravno valjan i ugovor o doživotnom izdržavanju, koji za
Ravnogorska 18, 78000 Banja Luka, BiH Tel/Fax: +387 51 303 992 E-mail : [email protected]
Grbavička 4, 71000 Sarajevo,BiH Tel: +387 33 666 006 Fax: +387 33 666 007 E-mail: [email protected]
Kralja Zvonimira 6, 88000 Mostar BiH Tel/Fax: +387 36 334 248 E-mail: [email protected]
Trg mladih 8/1, 76000 Brčko BiH Tel/Fax: +387 49 217 347 E-mail: [email protected]
predmet ima prenos nepokretnosti, a koji je zaključen nakon stupanja na snagu Zakona o notarima,
pa ne bi bila potrebna i dodatna ovjera od strane sudije, u smislu člana 120 stav 3 Zakona o
nasljeđivanju. U protivnom, bilo bi povrijeđeno pravo podnosioca zahtjeva za upis na poštovanje i
mirno uživanje njegove imovine iz člana 1 Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prema kojemu
svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen
svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i općim načelima
međunarodnog prava“.
S obzirom na kontradiktornost važećih zakona u FBiH, te činjenicu da sudovi o istom činjeničnom i
pravnom osnovu zauzimaju različita pravna stanovišta, koja dovode ili bi mogli dovesti do
različitog tretiranja prava građana u BiH i činiti osnov za diskriminaciju, Ombudsmeni BiH u
skladu sa čl. 23 i 25 Zakona o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine1 i čl. 30 Pravila
postupka Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine 2 su pokrenuli postupak
istraživanja i od Visokog sudačkog i tužilačkog vijeća BiH ( u daljem tekstu: VSTV BiH ) zatražili
preduzimanje mjera iz njihove nadležnosti, a shodno odredbama člana 17 tačka 28 Zakona o
Visokom sudačkom i tužilačkom vijeću.
U dostavljenom izjašnjenju VSTV BiH, broj 08-50-1294-2/2011. od 10.05.2011. godine navodi se
da VSTV BiH ne može davati upute o postupanju sudovima prilikom odlučivanja u konkretnim
sudovima, ali da će dati svoje mišljenje na eventualni nacrt izmjena i dopuna zakona koji tretira
ovo pitanje.
III Relevantno zakonodavstvo
1. Međunarodni standardi
Europska Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda3
Član 6 stav 1.
“Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi
protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i
nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona…”
Član 14 (Zabrana diskriminacije)
Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije
po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili
drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom
manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.
1
Službeni list BiH broj 19/02, 35/04 i 32/06
Službeni glasnik BiH broj 45/04
3
Usvojena 04.11.1950. godine od strane Vijeća Europe u Rimu
2
2
Protokol broj 12. Europske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama:
Član 1 (Opća zabrana diskriminacije)
1. Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj
osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje,
nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili
drugi status.
2. Nikoga ne smiju diskriminisati javna tijela na bilo kojoj osnovi, kako je i navedeno u
stavu 1.''
Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima 4
Član 2
2. Države članice ovog pakta obavezuju se da garantuju da će sva prava koja su u njemu
formulisana biti ostvarivana bez ikakve diskriminacije zasnovane na rasi, boji, spolu,
jeziku, političkom ili kakvom drugom mišljenju, nacionalnom ili socijalnom
porijeklu, imovinskom stanju, rođenju ili kakvoj drugoj okolnosti.
Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima5
Član 14. Pakta propisuje:
“ Svi su jednaki pred sudovima i sudovima pravde. Svako lice ima pravo da njegov slučaj bude
raspravljen pravično i javno pred nadležnim, nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim na
osnovu zakona koji odlučuje o osnovanosti svake optužbe podignute protiv njega u krivičnim
stvarima ili o osporavanju njegovih građanskih prava i obaveza.“
Član 26.
Sva su lica jednaka pred zakonom i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku
zakonsku zaštitu. Zakon treba da zabrani svaku diskriminaciju i da garantuje svim
licima jednaku i djelotvornu zaštitu protiv diskriminacije bilo na osnovu rase, boje kože,
spola, jezika, vjere, političkog i drugog mišljenja, nacionalnog i društvenog porijekla,
imovine, roda ili bilo koje druge okolnosti.
4
Usvojen i otvoren za potpis, ratifikaciju i pristupanje Rezolucijom Generalne skupštine 2200A (XXI) od 16. decembra
1966. godine, stupio na snagu: 3. januara 1976.godine.
5
Usvojen i otvoren za potpis, ratifikaciju i pristupanje Rezolucijom Generalne skupštine 2200A (XXI) od 16. decembra
1966. godine, stupio na snagu: 3. januara 1976.godine.
3
2. Zakonodavstvo BiH
Ustav Bosne i Hercegovine6
Član II stav 1.
„Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih
ljudskih prava i osnovnih sloboda“.
Član II/3.k)
:”…Katalog prava… Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz
stava 2. ovog člana, što uključuje: k) Pravo na imovinu…”, člana 1. Protokola 1 uz Konvenciju koji
glasi:“ Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Nikome se ne
može oduzeti imovina osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i općim
principima međunarodnog prava...“
Član II/4 (Nediskriminacija)
''Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima
navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez
diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i
drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom,
imovina, rođenje ili drugi status.''
Zakon o nasljeđivanju7
Uslovi za punovažnost ugovora o doživotnom izdržavanju
Član 120
Ugovor kojim se jedan ugovarač obavezuje da izdržava doživotno drugog ugovarača, ili neko treće
lice, a u kome drugi ugovarač izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njen dio u
nasljeđe nije ugovor o nasljeđivanju. To je ugovor o otuđivanju uz naknadu cijele ili dijela imovine
koja pripada primaocu izdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora, čija je predaja davaocu
izdržavanja odložena do smrti primaoca izdržavanja (ugovor o doživotnom izdržavanju).Ugovor o
doživotnom izdržavanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od sudije.
Prilikom ovjere sudija će pročitati ugovor i upozoriti ugovarače na posljedice ugovora.Kao ugovori
o doživotnom izdržavanju smatraju se i ugovori kojim je uz obećanje nasljedstva poslije smrti i
ugovorena zajednica života ili zajednica imanja, ili obaveza jednog ugovarača da će čuvati, paziti
drugog obrađivati njegovo imanje i poslije smrti ga sahraniti ili učiniti nešto drugo u istom cilju.
6
Aneks IV Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini“
7
Zakon o nasljeđivanju ("Službeni list SRBiH", br. 7/80 i 15/80), koji se primjenjuje kao federalni zakon na osnovu
člana IX 5. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
4
Ovaj ugovor mogu međusobno zaključiti lica koja su po zakonu obavezna da se međusobno
izdržavaju.
Zakona o notarima8
Obаveza notarske obrade isprava
Član 73
Pravni poslovi za koje je obаvezna notarska obrada isprava
Pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu isprava odnose se na:
1. pravne poslove o regulisanju imovinskih odnosa između bračnih drugova, kao i između osoba
koje žive u vanbračnoj životnoj zajednici,
2. raspolaganja imovinom malodobnih i poslovno nesposobnih osoba,
3. pravne poslove kojima se obećava neka radnja kao poklon s tim što se nedostatak notarske
forme, u ovom slučaju, nadomješta izvršenjem obećane radnje,
4. pravne poslove, čiji je predmet prijenos ili stjecanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na
nekretninama,
5. osnivačka akta gospodarskih društava i utvrđivanje njihovih statuta, kao i svaka promjena
statuta.
Pravni poslovi, za koje, protivno stavku 1. ovog članka, nisu sačinjene notarski obrađene isprave,
ništavi su.
Nezavisno od odredbe stavka 1. ovog članka, obaveze notarske obrade isprava mogu biti
predviđene i u drugim zakonima.
Stranke imaju pravo zahtijevati notarsku obradu isprava i za druge pravne poslove, koji nisu
navedeni u stavku 1. ili 3. ovog člana.
Odredbe ovog članka vrijede samo tako dugo dok ne budu zamijenjene posebnom regulativom o
obavezi notarske obrade isprava, koje ih izričito u cjelini ili u dijelovima stavlja van snage.
Član 80
Postupak notarske obrade isprave
U okviru postupka notarske obrade isprave notar mora provjeriti da li su stranke sposobne i
ovlaštene za preduzimanje i zaključivanje pravnog posla.
Notar mora ispitati pravu volju stranaka, objasniti situaciju, stranke poučiti o pravnom dometu
posla i njihove izjave jasno i nedvosmisleno pismeno sastaviti u obliku notarskog izvornika. Pri
tome notar mora paziti da se isključe zabune i sumnje, kao i da neiskusne i nevješte stranke ne budu
oštećene
Izvornik se mora strankama pročitati u prisustvu notara, neposrednim pitanjima notar se uvjerava,
da sadržaj izvornika odgovara volji stranaka, nakon toga stranke moraju odobriti i vlastoručno
potpisati taj izvornik. U izvorniku se mora, prije potpisa stranaka, konstatovati da se tako
postupilo.
Prilozi se također moraju uvijek pročitati, osim ako se stranke ne odreknu tog prava i izjave da su
8
Sl. Novine FBiH, br.45/02
5
upoznate sa sadržajem priloga. Ovo mora biti zabilježeno u izvorniku. Sastavljanje izvornika može
se vršiti samo onda, kada prilikom čitanja izvornika prilozi stoje na raspolaganju strankama.
9
Zakon o zabrani diskriminacije
Član 2 (Diskriminacija)
(1) Diskriminacijom će se, u smislu ovog zakona, smatrati svako različito postupanje
uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na
stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu
njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog
porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja,
članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i spola,
spolnog izražavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili
posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje
na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog života.
(2) Zabrana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizička ili
pravna lica, i u javnom i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naročito: zaposlenja,
članstva u profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke, stanovanja, zdravstva,
socijalne zaštite, dobara i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, te obavljanja
privrednih aktivnosti i javnih usluga.
Član 3 (Oblici diskriminacije)
(1)Neposredna diskriminacija je svako različito postupanje po osnovama određenim
članom 2. ovog zakona, odnosno svako djelovanje ili propuštanje djelovanja kada je neko
lice ili grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla biti dovedena u nepovoljniji položaj za
razliku od nekog drugog lica ili grupe lica u sličnim situacijama.
(2)Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgled neutralna
odredba, kriterij ili praksa, ima ili bi imala učinak dovođenja nekog lica ili grupe lica u
nepovoljan ili manje povoljan položaj u odnosu na druga lica.
Član 6 (Oblast primjene)
Ovaj zakon primjenjuje se na postupanje svih javnih tijela na nivou države, entiteta,
kantona i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, općinskih institucija i tijela, te pravnih
lica s javnim ovlaštenjima, kao i na postupanje svih pravnih i fizičkih lica, u svim a
posebno u sljedećim oblastima:
a) zapošljavanja, rada i radnih uslova, uključujući pristup zaposlenju, zanimanju i
samozapošljavanju kao i radne uslove, naknade, napredovanja u službi i otpuštanja s
posla;
(...)
h) javnog informisanja i medija; (...)
9
Sl. glasnik BiH, br. 59/09
6
Član 7 (Centralna institucija za zaštitu od diskriminacije)
(1) Centralna institucija nadležna za zaštitu od diskriminacije je Ombudsmen za ljudska
prava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ombudsmen Bosne i Hercegovine).
(...)
(2) Ombudsmen Bosne i Hercegovine u okviru svoje nadležnosti:
(...)
i) daje mišljenja i preporuke s ciljem sprečavanja i suzbijanja diskriminacije, te predlaže
odgovarajuća zakonska i druga rješenja nadležnim institucijama u Bosni i Hercegovini;
Zakon o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine 10
Član 1
1. Ombudsmen za ljudska prava Bosne i Hercegovine je nezavisna institucija
uspostavljena u cilju promovisanja dobre uprave i vladavine prava, zaštite prava i
sloboda fizičkih i pravnih lica, kako je zajamčeno posebno Ustavom Bosne i Hercegovine i
međunarodnim sporazumima koji se nalaze u dodatku tog Ustava koja će s tim u vezi
nadgledati aktivnosti institucija Bosne i Hercegovine, njenih entiteta i distrikta Brčko, u
skladu sa odredbama ovog Zakona.
Član 2
1. Institucija će razmatrati predmete koji se odnose na slabo funkcionisanje ili povrede
ljudskih prava i sloboda počinjene od strane bilo kojeg organa vlasti u Bosni i
Hercegovini.
2. Institucija će djelovati po prijemu žalbe ili ex officio....
VII –Obaveza saradnje sa Ombudsmenom
Član 25
1. Organi vlasti u Bosni i Hercegovini obavezni su Instituciji pružiti odgovarajuću pomoć
u istrazi i vršenju kontrole.
X – Preporuke
Član 32
1.Ombudsmen može dati preporuke organima vlasti u Bosni i Hercegovini ....
10
7
IV Mišljenje ombudsmena BiH
Zakonom o Ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine predviđeno je da Ombudsmeni
mogu reagovati u slučaju kada osnovano sumnjaju da način na koji su primijenjeni Zakon i
međunarodni dokumenti o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, vodi nepravičnim rezultatima.
Osnovi sumnje na kršenja ljudskih prava, po ocjeni Ombudsmena BiH u konkretnom slučaju,
odnose se na moguću povredu prava na pravičnu javnu raspravu kod odlučivanja u građanskim
pravima iz člana 6, zabranu bilo kog vida diskriminacije iz člana 14, te prava na imovinu iz člana 8.
Europske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te člana 1 Prvog protokola uz
Europsku Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda., kao i zabrane diskriminacije iz
člana 2 Pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te člana 14 i 26 Pakta o građanskim i
političkim pravima prema kojima su „Sva lica jednaka pred zakonom i imaju pravo, bez
ikakve diskriminacije, na jednaku zakonsku zaštitu“.
Ombudsmeni BiH ukazuju da principi vladavine prava ukazuje na to da su organi dužni postupati
na način kako je to prije svega propisano Zakonom, a zakoni moraju biti u skladu sa međunarodnim
standardima za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Radi toga odluke organa i tijela institucija
u Bosni i Hercegovine ne mogu biti u koliziji sa vladavinom prava i međunarodnim standardima za
zaštitu ljudskih prava, ne mogu kod podnositelja žalbe stvarati osjećaj pravne nesigurnosti, iz
razloga što takvo postupanje za posljedicu u konačnici ima kršenje ljudskih prava i osnovnih
sloboda.
Ombudsmeni Bosne i Hercegovine zaključuju da su odredbe člana 120 Zakona o nasljeđivanju i
odredbe člana 73 i 80 Zakona o notarima u suprotnosti sa citiranim međunarodnim dokumentima i
da su već proizvele negativne posljedice u smislu različitog postupanja sudova u predmetima sa
istim činjeničnim i pravnim osnovama, što predstavlja vid diskriminacije građana pred zakonom.
8
Iz naprijed navedenih razloga Ombudsmeni Bosne i Hercegovine u cilju zaštite ljudskih prava i
osnovnih sloboda smatraju, da postoji potreba izmjena i dopuna naprijed navedenih zakona,
pa donose s l j e d e ć u
PREPORUKU
1. Nalaže se Federalnom ministarstvu pravde da u okviru svoje nadležnosti preduzmu sve
neophodne mjere kojima će se izvršiti izmjene i dopune Zakona o nasljeđivanju i Zakona o
notarima u Federaciji Bosne i Hercegovine ili iste harmonizirati i uskladiti sa međunarodnim
dokumentima na način da otklone svako različito postupanje sudova u postupcima po istom
činjeničnom i pravnom osnovu
2. u roku od 2 mjeseca od dana prijema ovog Izvještaja obavijestiti Instituciju ombudsmеna
BiH o načinu realizacije ove preporuke
OMBUDSMENI BOSNE I HERCEGOVINE
Nives Jukić, s.r.
Ljubomir Sandić, s.r.
Jasminka Džumhur, s.r.
Dostavljeno:
1 x VSTV BiH, ul. Kraljice Jelene 88, 71000 Sarajevo
1 x podnosiocu žalbe, putem notara
1 x spis
9
Download

I Uvod II Činjenično stanje - Institucija ombudsmena/ombudsmana