Glasilo o
duhovnom,
kulturološkom,
nacionalnom
identitetu i položaju
Bošnjaka u Crnoj Gori
e-mail:
[email protected]
novembar - decembar, 2014. godine
Broj 32
www.forumbosnjaka.com
Godina IX
ISSN 1800-7724
Potpisan ugovor o
finansiranju izgradnje
prioritetne dionice
autoputa Bar-Boljare
Autoput Projekat
stoljeća
Tabački most
zaštićen još godinu
Izmjene Zakona
o ljudskim i
manjinskim pravima
Mijenja se
upravljanje
Fondom za
manjine
Bajramski susreti
Podgorica, oktobar 2014. godine
FORUM
Revija
Revija
FORUM
Sadržaj
Glasilo o duhovnom,
kulturološkom,
nacionalnom
identitetu i položaju
Bošnjaka u Crnoj Gori
Izdavač:
Forum Bošnjaka Crne Gore
HRONIKA
***
Tradicionalni Forumovi Bajramski susreti
Jačati duhovno i ukupno razumijevanje................................................................................5-6
M.Ž. - E.L. - Agencija Mina
Predsjednik Savjeta:
Husein - Ceno Tuzović, prof.
Potpisan ugovor o finansiranju izgradnje prioritetne dionice autoputa Bar-Boljare
Autoput - Projekat stoljeća.............................................................................................................7-8
Predsjednik Upravnog odbora:
Mirsad Rastoder
Zavšena skupštinska rasprava o Predlogu zakona o auto-putu........................... 9
Adresa:
Podgorica, ul. AVNOJ-a br. 32
www.forumbosnjaka.com
Autoput Bar – Boljare iz drugog ugla
Put u neizvjesnost..................................................................................................................................10-11
Piše: Esad Krcić
Koaliciona vlast u Podgorici............................................................................................................12
Tabački most zaštićen još godinu..............................................................................................13-15
E.Pašić
Instanbul će donirati pješački most.............................................................................................16
E-mail:
[email protected]
Žiro račun:
550-3841-06
Podgorička banka
***
Fejzić i Zukorlić razmijenili teške riječi...................................................................................17
U Pljevljima i Podgorici svečano obilježena nova 1436.hidžretska godina
Islam zabranjuje svaki oblik smutnje i nasilja.............................................................18-19
Jakub Durgut
Koordinatori:
Melita Rastoder
Safet Korać
***
Nastavlja se suđenje Ibrahimu Čikiću.........................................................................................20
U Bijelom Polju održana tibina povodom devedeset godina od zločina u Šahovićima
Šahovići zbližili neistomišljenike.............................................................................................21-22
POVRATAK U BUKOVICU................................................................................................................................ 23
Jakub Durgut
Nakon „historijskih“ opštih izbora u Bosni i Hercegovini
Tresla se gora, rodio se miš..........................................................................................................24-25
Piše: Ruždija ADŽOVIĆ
Crna Gora ima značajnu ulogu u regionu..............................................................................26
Promocija knjige „Islamski identitet Evrope“ Ferida Mihića u IKC u Baru
Evropa ima i islamski identitet...................................................................................................27-29
Piše: Mustafa CANKA
Sakova džamija u Rožajama................................................................................................................30
Bošnjaci iz Izmira poslali kurbane za 1000 porodica u Bosni i Hercegovini............... 31
Iftari u čardaku Krpuljevića iz 1826.godine........................................................................... 32
Novembar-Decembar, 2014.
Grafička obrada:
Adil Tuzović
***
Štampa:
Daily Press, Podgorica
Tiraž: 2000
Rješenjem Ministarstva kulture i
medija Crne Gore broj 582, od 6
aprila 2006. godine, revija Forum se
upisuje u evidenciju medija.
Objavljivanje Revije Forum
sufinansira Fond za zaštitu i očuvanje
manjinskih prava
u Crnoj Gori.
3
Hronika
Revija FORUM
DRUŠTVO
TIKA pomaže razvojne potrebe..................................................................................................35-36
Evropski fondovi za poljoprivredu............................................................................................ 37
Budućnost malih i srednjih preduzeća je u udruživanju
Uspjeh klastera zavisi od Države...................................................................................................38
Izmjene Zakona o ljudskim i manjinskim pravima
Mijenja se upravljanje Fondom za manjine....................................................................39-41
Kultura, baština, obrazovanje
Plavski književni susreti:
O stvaralaštvu Huseina Bašića................................................................................................42-44
Zuvdija Hodžić
Ćamilovo pero Fehimu KajevićA..................................................................................................... 45
Poetska sehara Safeta Hadrovića Vrbičkog
Umjetnički gospodar vremena.......................................................................................................46
Ibrahim KADRIU
Dževad Karahasan
Tihe ekstaze čitanja..................................................................................................................................48
Novi roman Kemala Musića
Nešto nalik punom mjesecu.........................................................................................................49-50
Piše: Safet HADROVIĆ VRBIČKI
Nadija Rebronja, pjesnikinja iz Novog Pazara
Poezija koja dostiže sam vrh našeg savremenog pjesništva..............................51-52
Piše: Kemal Musić
Turska slikarka u Crnoj Gori
Bajkovito odslikavanje sufijske vizure života.................................................................. 53
U Tuzima promovisana monografija „Merhamet – 100 godina“ autora Ruždije Adžovića
Hronika o stoljetnoj humanosti............................................................................................54-55
Vildan Ramusović: ISLAMSKA ARHITEKTURA U CRNOJ GORI
Orijentalni dragulji..........................................................................................................................56-57
Zapis o Dautu
Čizme za Tita iz cetinjske obućarnice................................................................................... 58-59
Piše: Husein Tuzović
Priča
Iz festivalske zbirke priča “Bihorski bluz”
ČEKANJE ........................................................................................................................................................ 60-61
Autorka: Mirsada Bibić Šabotić
SPORT
Elsad Zverotić rekorder po broju nastupa u fudbalskoj reprezentaciji
Nijesam još pokazao sve što znam i mogu................................................................................62
Fudbalske nade u Luksemburgu......................................................................................................63
VJERSKI POJMOVNIK
Sihri........................................................................................................................................................................64
Piše: Enis ef. Burdžović
4
Novembar-Decembar, 2014.
Hronika
Revija FORUM
Tradicionalni Forumovi Bajramski susreti
Jačati duhovno i
ukupno razumijevanje
Tuzović i Rastoder
U susret velikom islamskom prazniku Krban
Bajramu, Forum Bošnjaka
CG priredio je (3.oktobra)
tradicionalni prijem i počastio ugledne zvanice slatkišima i biranim riječima.
I
slamski vjerodostojnici su
dužni, umjesto koketiranja sa
politikom, i kojekakvih javnih
nadgornjavanja, odnosno dodatnog zbunjivanja naroda, prije svega više posvetiti jačanju duhovnog
i sveukupnog mira i razumijevanja, i tim prije što, kako smatra
idejni tvorac i jedan od osnivača
Foruma Bošnjaka (FB) Rifat Rastoder, islamofobija i u Crnoj Gori
ima popriličan broj poklonika.
Kako je prenijela agencija
MINA, On je, na prijemu povodom
praznika Kurban Bajrama, kazao
da je Forum bio i ostao do kraja
posvećen obnovi i uređenju nezavisne Crne Gore kao zajedničke
kuće svih njenih žitelja, bez obzira
kako se ko zove ili bogu moli, ali
i sa jednakim i punim pravom da
se svako za sebe bogu mole i osjećaju kao sve svoji na svome. Zbog
toga svo vrijeme posebnu pažnju i
posvećujemo afirmaciji i jačanju,
prije svega njenog realnog multivjerskog i multinacionalnog društvenog i državotvornog bića.
- Vjerovali smo i vjerujemo da
slijdi period stabilnijih i civilizovanijih odnosa i uslova življenja.
Novembar-Decembar, 2014.
Nažalost, uprkos svemu, još su veoma uporni čak i zvanični pokušaji
jenonacionalnog prisvajanja i obilježavanja svega i svačega, počev
od kojekakvih strukovnih i interesnih udruženja, do raznih državnih institucija i projekata. Nastavlja se sa marginalizaciojm zločina
iz perioda posljednje ratne drame,
a još je prenaglašena i politizacija
duhovnog života u gotovo svim ovdašnjim vjerskim zajednicama. Pri
tom se teško oteti utisku da prije
svega - islamofobija i u Crnoj Gori
ima popriličan broj poklonika,
smatra Rastoder.
Prema njegovim riječima, nastavlja se i sa marginalizacijom
zločina iz poslednje ratne drame,
a još je prenaglašena i politizacija
duhovnog života u gotovo svim ovdašnjim vjerskim zajednicama.
Zbog toga i smatramo, naglašava Rastoder da je, u toliko delikatnija uloga i obaveza ovdašnjih
islamskih velikodostojnika da se
umjesto sve primjetnijeg koketiranja sa politikom i, nadasve, umjesto ispraznih javnih nadgornjavanja i dodatnog zbunjivanja naroda,
više posvete jačanju duhovnog i
sveukupnog mira i prije svega međusobnog razumijevanja.
On je rekao da je izvorni cilj pokretanja Bajramskih susreta afirmacija univerzalnih vrijednosti ne
samo Kurban Bajrama, kao jednog
od najvećih islamskih, ali po svojoj suštini i opštecivilizacijskih
praznika, nego i drugih sličnih
5
Hronika
datuma i vrijednosti multivjerske,
mulrinacionalne i multikulturalne
Crne Gore.
“Mi nikada nijesmo, niti imamo
ambicije preuzimanja uloge bilo
koje, a pogotovo vjerske institucije. Bili smo i ostali do kraja posvećeni obnovi i uređenju nezavisne
Crne Gore kao zajedničke kuće
svih njenih žitelja, bez obzira kako
se ko zove ili bogu moli, ali i sa jednakim i punim pravom da se svako
za sebe bogu moli i osjeća kao svoj
na svome”, poručio je Rastoder.
On je kazao da je FB zbog toga
svo vrijeme posebnu pažnju i posvetio afirmaciji i jačanju, prije
svega realnog multivjerskog i multinacionalnog društvenog i državotvornog bića Crne Gore.
“Kao preduslov takvom uređenju društva i države pretpostavili
smo u prvom redu potrebu boljeg
međusobnog poznavanja. Jer, i poslednja jugoslvenska ratna drama,
samo je potvrdila istinu da živjeti
zajedno ne znači obavezno i dobro
međusobno poznavanje”, kazao je
Rastoder.
On je naveo da su u Forumu,
umjesto ispraznog uskonacionalnog ili uskovjerskog lamentiranja
na sopstevnom sudbinom žrtve,
željeli sebe i narod kojem pripadaju afirmisati stvaralačkim iskazivanjem i istinskim vrijednostima.
“Prilika je za apel svima kojima je stalo do prosperitetnije zajedničke budućnosti, da nam se
pridruže u sprečavanju makar ponavljanja starih grešaka, kada su
se Crne Gore, u više navrata tokom
njene duge istorije, odricali čak i
njeni izvorni tvorci”, poručio je
Rastoder.
Predsjednik Savjeta FB Husein
Tuzović je podsjetio, da je Forum
osnovan 2003. godine iz potrebe da
se što objektivnije sagleda, artikuliše i demokratski promoviše interes
Bošnjaka u Crnoj Gori, zajedničkoj
kući svih njenih građana.
6
Revija FORUM
Bajramski koktel
On je kazao da je zahvaljujući
dobroj saradnji sa brojnim pojedincima, institucijama i organizacijama, Forum ostvario značajne
rezultate u interesu unapređenja
sistemskih rješenja koja se tiču
i manjiinskih naroda i društva u
cjelini.
Zahvaljujući dobroj saradnji
sa brojnim pojedincima, institucijama i organizacijama, koji su
iskreno razumjeli, podržali i činili,
– Forum je proteklih godina ostvario značajne rezultate u interesu
unaprjedjenja sistemskih rječenja
koja se tiču i manjinskih naroda i
društva u cjelini. O tome i drugim
temama ispisane su stranice, 31nog broja Revije Forum, koju od
početka objavljivanja poklanjamo
čitaocima širom Crne Gore a sve
češće , preko naše dijaspore, čitaocima i u drugim državama, do
Amerike. Ovih dana pripremamo
32. broj Revije Forum i zahvalni smo rukovodiocima Fonda za
zaštitu i ostvarivanje ljudskih i
manjinskih prava što podržvaju
štampanje ovog respektabilnog
časopisa .
Veoma smo ponosni što smo
u saradnji sa SUBNOROM i Opštinom Bijelo Polje organizovali
“Akademiju sjećanja”, povodom
100 godina od rođenja Rifata
Burdžovića Trša, Narodnog heroja i jedne od najznačajnih ličnosti
Bošnjaka i Crne Gore.Uz podršku
Fonda štampali smo zbornik “Sjećanje na Trša”, u kome će te pročitati sve važne detalje o Tršovom
revolucionarnom putu ali i stavovima, idejama koje su bliske sadašnjem i budućem vremenu. Cijeneći povod i vašu pažnju, preskočiću
dalje nabrajanje i sve što je Forum
ostvario tokom godine zahvaljujući i vašem doprinosu. Želimo da
Bajram i svi dani pred nama budu
u duhu razumijevanja,poštovanja,
solidarnosti i doprinosa opštem
dobru.
Lično i u ime Foruma želim da
Vas i Veše porodice prate sreća i
radost i da budemo zajedno u svemu što našu državu može učiniti
sigurniom bogatijom i snažniom.
Bajram Šerif Mubarek Olsun
Skupu su prisustvovali predstavnici diplomatskog kora, poslanici crnogorskog parlamenta,
predstavnici političkih partija, nacionalnih Savjeta i čelnici pojedinih državnih instucija.
M.Ž. - E.L.
Agencija Mina
Novembar-Decembar, 2014.
Hronika
Revija FORUM
Potpisan ugovor o finansiranju izgradnje prioritetne
dionice autoputa Bar-Boljare
Autoput
- Projekat stoljeća
Ugovor o kreditu za gradnju
ključne dionice auto-puta
Bar-Boljare, od Smokovca do
Mateševa, potpisalisu (30.
oktobra) predstavnici Vlade
Crne Gore i kineske Exim
banke. Nakon potpisivanja
ugovora je saopšteno da
bi pripremni radovi mogli
početi do kraja godine, ukoliko se brzo završi parlamentarna procedura koja slijedi.
Projekat je vrijedan 809,6
miliona eura, od čegaće
15% finansirati crnogorska
strana, a ostalo iz kredita
kineskebanke
U
ime Vlade Crne Gore Ugovor je potpisao ministar
finansija Radoje Žugić.
On je nakon potpisivanja ugovora
kazao da je kredit jako povoljan i
da su uslovi bolji od bilo kog kredita koji Crna Gora koristi.
Cijena projektovanja i izgradnje prioritetne dionice autoputa
Bar-Boljare, tj dionice SmokovacUvač-Mateševo je 809,6 milionaeura. Za realizaciju ovog projekta predviđeno je da EXIM banka
obezbijedi 85 odsto sredstava, a
Crna Gora ostalih 15 odsto. Rok
otplate kredita je 20 godina, grejs
period šest godina, a godišnja kamatna stopa iznosi dvao dsto.
Novembar-Decembar, 2014.
- Sada slijedi parlamentarna rasprava. Završetkom rasprave i usvajanjem zakona o auto-putu stvoriće
se sve pretpostavke za početak ra-
dova - kazao je ministar saobraćaja i
pomorstva Ivan Brajović i dodao da
se radi o najznačajnijem infrastrukturnom projektu u istoriji Crne Gore.
7
Hronika
Revija FORUM
Brajović i Žugić
“Izvođač će projektovati i izgraditi dionicu autoputa Smokovac-Uvac-Mateševo za 48 mjeseci.
Ugovorena cijena je 809.577,356
eura ili 1.100.578.217. Izvođač ima
obavezu po osnovu pet vrsta garancija. Garancije za dobro izvršenje posla, garancije za avans,
garantovani depozit, garantovani iznos za kašnjenje i garancija
matične kompanije. Izvođač je u
obavezi da angažuje najmanje 30
procenata domaćih podizvođača
u odnosu na vrijednost projekta.
Rok za prijavljivanje nedostataka
će umjesto 365 dan biti 730 dana“,
istakao je Brajović.
Ministar finasija Radoje Žugić
je kazao da će svoj dio Crna Gora
obezbjeđivati iz budžeta, odnosno
tekućih javnih prihoda, a ne iz zaduženja.
- Dva puta smo radili studiju
izvodljivosti i utvrdili da je proje-
kat potpuno ekonomski opravdan.
Interna stopa rentabilnosti je veća
od diskontne stope, što znači da su
ekonomske koristi veće od troškova – kazao je ministar.
Žugić je dodao da analiza finansijske opravdanosti nije potpuna, ali i da se radila konzervativna
procjena eksploatacije ove dionice
po cijeni za kilometar 8 centi. Po
toj računici ukupan iznos koncesije za jedno vozilo bi iznosio 3,36
eura.
- Na osnovu ovakve kalkulacije
dolazimo do podatka da za otplatu godišnjih anuiteta nedostaje 25
miliona eura. To nije malo, ali nije
ni toliko mnogo da jedan ovakav
projekat ne podržimo i ne nađemo način da kroz kapitalni budžet
finansiramo i ovaj dio nedostatka
sredstava za otplatu godišnjih
anuiteta. Projekat ima određenih
tereta prema javnim finansijama,
ali u koliko se budemo domaćinski odnosili, vjerovatno ćemo
iznaći i neke nove izvore. Nadam
se da ćemo štednjom i racionalnim odnosom prema finansijama
uspjeti da bez nekog posebnog tereta vraćamo kredit banci i na taj
način ostvarimo osnovne pravce
naše ekonomske politike, koja se
prije svega temelji na dinamičnijem rastu i razvoju – kazao je ministar.
Žugić je podsjetio da ovaj projekat ima niz direktnih i indirektnih pozitivnih efekata na ekonomiju Crne Gore i jačanje njene
konkurentnosti.
Projekat autoputa Bar – Boljare predstavlja najvažniji prioritet
Vlade Crne Gore i jedan je od elemenata crnogorske integracione
strategije prema Evropskoj uniji,
koji će omogućiti veću i sigurniju
mobilnost ljudi, roba i usluga.
Skupštinska podrška
Skupštinski Odbor za ekonomiju, finansije i budžet podržao je (13.novembra) Predlog zakona o auto-putu BarBoljare, o kojem će se na sjednici parlamenta raspravljati
25. novembra. Za Predlog je bilo sedam članova Odbora iz
Demokratske partije socijalista (DPS), Socijaldemokratske
partije (SDP), Bošnjačke stranke i Kluba poslanika Albanskih partija, dok su uzdržana bila tri člana Odbora iz Demokratskog fronta (DF) i Socijalističke narodne partije.
8
Novembar-Decembar, 2014.
Hronika
Revija FORUM
Zavšena skupštinska
rasprava o Predlogu
zakona o auto-putu
U Skupštini Crne Gore poslanici su četiri dana, raspravljali o Predlogu zakona o autoputu Bar–Boljare.
Dok su poslanici vladajuće koalicije isticali da je ovo
posao vijeka, iz opozicije su naglašavali da podržavaju projekat autoputa, ali ne na osnovu ugovora koji je
potpisala Vlada. Diskutovali su svi poslanici ali će se
naknadno izjasniti glasanjem.
O isplativosti auto-puta poslanici vlasti i opozicije
imaju različite stavove.
Predstavnici Vlade i partija vladajuće koalicije poručili su da je izgradnja auto-puta neophodna i da je
ponuda kineskih partnera za gradnju i finansiranje
ovog projekta bila najbolja.
Iz opozicije su tokom rasprave upozorili da je projekat preskup i da će Crnu Goru dovesti do dužničkog
ropstva, zbog čega bi se o njemu trebalo izjasniti na referendumu. Ocijenjeno je da se auto-put gradi zbog pojedinih preduzeća i da bi se stvorili uslovi za izgradnju
hidroelektrana.
Kroz ,na momente oštru raspravu bilo je nagvještaja da se protestima opstruira usvajanje. «Da se okupimo, saberemo, napravimo konkretan plan, izađemo
na ulice i zaustavimo ovo čudo koje je zadesilo Crnu
Goru».
Iz vladajuće koalicije su demantovali navode opozicije i tvrde da projekat, koji je, važan i sa stanovišta bezbjednosti, neće ugroziti makroekonomsku stabilnost
države.
Vlada je u julu prošle godine prihvatila ponudu Kineske kompanije za telekomunikacije i infrastrukturu
(CCCC) i njene kćerke firme China Road and Bridge
Corporation (CRBC) za izgradnju prve dionice autoputa Bar-Boljare od Smokovca do Mateševa. Te kompanije su ponudile da prioritetnu dionicu autoputa od
Smokovca do Mateševa izgrade za 809,58 miliona EUR.
Kineska Exim bankom je u septembru odobrila Crnoj
Gori kredit od oko 687 miliona EUR za gradnju dionice autoputa od Smokovca do Mateševa, što je 85 odsto
neophodnog iznosa. Preostalih 120 miliona, od ukupno
809,58 miliona EUR, obezbijediće država.
Rasprava o Predlogu zakona, kojim je predviđeno
da kineske kompanije, angažovane na izgradnji prioritetne dionice od Smokovca do Mateševa, ne plaćaju
Novembar-Decembar, 2014.
poreze počela je u utorak 25. a završena u petak 28.novembra i efetivno je trajala preko 16 sati.
Predlogom zakona, koji je Vlada usvojila 29. maja
predviđeno je da se porez na dodatu vrijednost (PDV)
plaća po stopi od nula odsto na promet prozvoda i usluga namijenjenih za gradnju autoputa koje realizuje
izvođač radova ili za njegov račun.
Ministar saobraćaja i pomorstva Ivan Brajović ponovio je da je gradnja auto-puta projekat vijeka za
Crnu Goru, kao i da je njegova realizacija ispregovarana na najbolji mogući načun.
- Niko u regionu nije imao na uvid ovakav komplet
dokumenata, koji podrazumijevaju ugovore o finansiranju i projektovanju i građenju, kao i zakon o autoputu – rekao je Brajović.
On je dodao da je idejni projekat auto-puta prepoznat način za ugovaranje po žutoj FIDIC-ovoj knjizi,
da bi se na osnovu njega radio glavni.
- Ispregovarali smo da maksimalna garantovana
cijena prioritetne dionice od Smokovca do Mateševa,
od 809 miliona eura, može biti uvećana za samo deset
odsto po osnovi naknadnih i nepredviđenih radova –
kazao je Brajović.
Svaka Vlada bi gradila autoput
Nekoliko dana prije skupštinske rasprave,Premijer
Milo Đukanović je ocijenio da je autoput ka sjeveru važan sa saobraćajnog stanovišta, dostupnosti turistima,
ali prije svega sa stanovišta bezbjednosti.
‘’Do sada je armija Crnogoraca izginula na putu
kroz Platije i mislim da bi svaka Vlada, bio u njoj DPS ili
Milo Đukanović morala donijeti odluku o gradnji autoputa››, naveo je premijer i dodao da ne može biti riječi
o dužničkom ropstvu, kada je u pitanju autoput. Premijer je ocijenio da nije preoptimistička prognoza da
autoput može biti isplaćen za 17 godina. Vlada je, kako
je poručio, ocijenila da je bez obzira na zaduženost najbolje ići u gradnju autoputa.
‹›Pod uslovom da ne uberemo ni jedan jedini cent
od drumarine, mi možemo davati tih 50-tak miliona
godišnje za autoput, koje već dajemo za servisiranje
putne infrastrukture››, naveo je Đukanović.
9
Hronika
Revija FORUM
Autoput Bar – Boljare iz drugog ugla
Put u neizvjesnost
Piše: Esad Krcić
P
rojekatautoputa Bar - Boljare koji treba da poveže
crnogorsko primorje i sjevernu granicu Crne Gore ka Srbiji predstavlja najveći poduhvat u
istoriji Crne Gorei niko u domaćoj javnosti ne spori opravdanost
ulaska u gradnju infrastrukturnih
10
projekata koji bi ozbiljno poboljšali internu i eksternu saobraćajnu
povezanost Crne Gore, ali projekat
gradnje autoputa Bar - Boljare ima
više spornih aspekata.
Vjerovatno najsporniji aspekt
projekta predstavlja činjenica da
uprkos opštem saglasju o neophodnosti izgradnje naprednijih
saobraćajnica - ne postoji opšti
društveni konsenzus u vezi sa
Vladinim vidjenjem ovog poduhvata.
Prvosepostavljapitanje - da li je
baš autoput prava mjera za Crnu
Goru ili bi podesnija bila brza ce-
sta. Ovakva saobraćajnica je prilično slična autoputu jer ima duple
trake, ali bez one treće, „žute“, a
dozvoljeni su i nešto veći nagibi i
oštriji zavoji. Autoput je, naravno,
bolji ali imajući u vidu trenutno
stanje javnih finansija koje se neće
drastično promijeniti u kratkom
roku moguće je da bi ovakva saobraćajnica bila primjerenija potentnosti državne kase jer Crna
Gora i bez zaduženja za autoput
duguje dvije milijarde eura, što je
skoro 60% bruto domaćeg proizvoda i upozorenja koja su stizala
sa više medjunarodnih adresa meNovembar-Decembar, 2014.
Hronika
Revija FORUM
dju kojima je i Medjunarodni monetarni fond.
„MMF ne podržava zaduženje za autoput“, rekao je šefmisije
MMF-a za Crnu Goru Alasdair
Scott koji je napitanje - da li bi, da
je bio u prilici da odlučuje u ime
Vlade, potpisao ugovor o gradnji
autoputa – odgovorio da je «sreća
što ne mora da odgvori na to pitanje».
Scott je objasnio da bi mjere
protivteže podrazumijevale odredjene poreske mjere za povećanje
prihoda, što bi bila kratkoročna
mjera, dok bi dugoročno bile potrebne korjenite reforme prije svega na rashodnoj strani budžeta. Pošto na vidiku nema ni jednog
ni drugog, teško je vjerovati da je
zabrinutost MMF-a bez osnova.
Zabrinutosti, i to mnogo više,
ima i unutar granica Crne Gore,
naročito zbog činjenice da će država postati visoko zadužena i to,
što se često zaboravlja, samo zbog
jedne četvrtine autoputa. Zbirom
dužina svih dionica koje se planiraju, dobija se dužina od preko
162 kilometra, a „komad“ za koji
je sklopljen ugovor je samo 41 kilometar, pa značajan dio stručne,
političke i ukupne javnosti pita
- kako će se finansirati izgradnja
ostale tri četvrtine autoputa za
koji niko ne zna koliko bi uopšte
koštao.
Velike rezerve se iskazuju i u
vezi cijene dijela autoputa od 41
kilometra koji će se prvi graditi.
Ako se 1.060 milijardi (cijena izgradnje sa kamatama) i podijeli
sa 41 dobija se cifra od skoro 26
miliona eura po kilometru. Kada
se zna da od Smokovca do Mateševa treba da se izgradi 18 tunela
ukupne dužine preko 17 kilometara, 13 mostova ukupne dužine oko
3 kilometra, 5 vijadukata ukupne
dužine 470 metarai 4 petlje, jasno
je da sve to ne možebitijeftino, ali
je legitimno pitanje - da li je cijena
Novembar-Decembar, 2014.
po kilometru baš morala da bude
najviša u Evropi, a vjerovatno i u
svijetu.
Dodatnu zebnju je, kod svih
koji imaju rezerve prema ovom
aranžmanu izazvala činjenica da
je Vlada Crne Gore, za izvodjača
radova izabrala kinesku kompaniju CRBC, odnosno, njenu kćerkompaniju CCCC koje se nalaze
na crnoj listi Svjetske banke na kojoj su preduzeća koja su do ugovora dolazila korupcijom i prevarom
i kojima je zbog toga uskraćen pristup sredstvima ove medjunarodne finansijske institucije.
Crnogorska Vlada će za finansiranje izgradnje prvih 40 kilometara autoputa, od kineske Exim
banke pozajmiti 680 miliona eura
sa kamatom od 2 posto i grace periodom od šest godina, ali sa obavezom da obezbijedi, izvjesno, opet
pozajmicom, dodatnih 120 miliona
eura koji će morati da se vrate sa
svim kamatama i time Crnu Goru
učiniti visokozaduženom zemljom
sa neizvjesnom mogućnošću nastavka gradnje cjelokupne trase
autoputa, a jedan od glavnih argumenata za ulazak u taj projekat su
tzv. multiplikativni efekti koji će
pokrenuti domaću ekonomiju što
je, takodje, izazvalo brojna osporavanja.
„Ovaj projekat bi imao ogromne multiplikativne efekte za
našu ekonomiju. Važan je i sa
bezbjednosnog stanovišta. Crna
Gora je do sada izgubila cijelu jednu armiju u saobraćajnim udesima
u Platijama. Pored turističkog stanovišta auto-put je važan i za bolje korišćenje kapaciteta Luke Bar.
Važan je i sa unutrašnjeg političkog stanovišta Crne Gore, jer bolje
integriše državu, a dio javnosti i
ne zna da smo mi druga država u
Evropi u odnosu obradivog zemljišta po glavi stanovnika, ali do tog
obradivog zemljišta je sada teško
doći“, rekao je premijer Milo Đu-
kanović maja 2013. godine što je,
vjerovatno, nesporno kao generalna premisa i da postoji opšti društveni konsenzus.
Medjutim, često se o ulasku u
izgradnju autoputa govorilo i kao
injekciji koja će sama po sebi pogurati domaću ekonomiju, a to,
čini se, nije baš izvjesno.
Prvo, kineska kompanija će
dovesti svoje radnike, uz obavezu
da 30 posto radne snage bude angažovano u Crnoj Gori u šta dio
ekonomista već sumnja da će biti
moguće zbog manjka kvalifikovane radne snage, odnosno, da postoji mogućnost da će ta kvota djelimično biti popunjena radnicima
iz okruženja.
Pored toga, u Predlogu zakona o autoputu Bar - Boljare koji
Skupština tek treba da odobri stoji da je kineska kompanija CRBC
oslobodjena poreza na dodatu vrijednost na sav promet proizvoda i
usluga u vezi sa gradnjom autoputa.
Iz Vlade je objašnjeno da bi
bilo besmisleno da država koja je
u ovom slučaju investitor, sama
sebi plaća PDV za koji bi se morala
dodatno zadužiti i time povećala
izdatke po osnovu kamata, što je
opozicija osporila tvrdnjom da bi
bilo bolje, pošto se država ionako
zadužuje po višim kamatama, da je
u budžet ušlo još 100 ili 200 miliona koji bi se finansirali kreditom sa
kamatom od 2 posto.
Pored toga, strana fizička lica
zaposlena u CRBC-u neće plaćati
porez na zaradu, ni socijalno osiguranje.
Kompanija CRBC je u potpunosti oslobodjena poreza na dobit
ostvarenu iz prihoda od gradnje
autoputa, kao i carine na sav materijal i opremu koju uveze.
Prema ovom zakonu, CRBC
neće morati da plati ni cent čak ni
za korišćenje kamena do kog dodje
tokom izvodjenja radova.
11
Hronika
Revija FORUM
Koaliciona vlast u Podgorici
Stijepović
V
iše od tri mjeseca nakon
lokalnih izbora i različitih
političkih kombinatorika,
u glavnom gradu je (7.septembra)
ozvaničeno konstituisanje vlasti.
Predstavnici pregovaračkih timova Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije
finalizovali su dogovor o raspodjeli
funkcija u glavnom gradu i pripremili teren za potpisivanje postizborene koalicije.
Novi gradonačelnik je nosilac liste DPS-a Slavoljub Stijepović, predsjednik Skupštine dr Đorđije Suhih
iz SDP-a.
Postizborna koalicija je, nakon
dugih pregovora dogovorena i u
Baru,Pljevljima i Bijelom Polju.
Na lokalnim izborima održanim
25. maja u Podgorici koalicija „Za
evropsku Podgoricu-Milo Đukanović“ osvojila je 29, Demokratski
front DF 17, Socijalsitička narodna
partija SNP osam, Koalicija Evrospko lice Podgorice koju su činile SDP
i Pozitivna Crna Gora pet mandata.
DPS i SDP rastežu sporazum
Mjesec i po nakon dogovora Demokratske partije socijalista (DPS)
Socijaldemokratske partije (SDP) o
formiranju vlasti u Podgorici, još se
čeka na aneks koalicionog sporazu-
12
Suhih
ma partnera na vlasti koji treba da
potpišu lideri partija Milo Đukanović i Ranko Krivokapić.
Aneks predstavlja strateški
okvir, odnosno skup konkretnih najvažnijih projekata u oblasti ekonomije, čijoj realizaciji do kraja mandata ove vlasti treba dati prioritet,
ali i različitih aktivnosti u političkopravnoj ravni vezanih ponajviše za
proces vladavine prava, izgradnju i
jačanje institucija, odnosno za obaveze koji proizilaze iz poglavlja 23 i
24, koje su od presudnog značaja za
intenziviranje procesa pristupanja
ka NATO i EU. Aneks će sadržati i
projekat auto-puta, kao i projekte
iz oblasti energetike i turizma, kao i
nekoliko strateških zakona.
- Aneks sporazuma je usaglašen,
ostali su samo tehnički detalji, – kazao je (sredinom novembar) direktor DPSa Tarzan Milošević. - Dogovoreno je da će oko svih finesa koje
postoje u vezi sa određenim projektima biti nastavljeni razgovori.
I ministar za informaciono društvo i potpredsjednik u Vlade i SDP-a
Vujica Lazović ističe da će o nekim
pitanjima bit nastavljeni razgovori.
“Ostalo je nekoliko otvorenih pitanja, a ta pitanja ćemo vjerovatno
razjašnjavati i poslije potpisivanja
sporazuma, jer smo ih ostavili kao
pitanja o kojima bi trebalo povesti
jednu principijelnu raspravui i nešto
što će predstavljati i mjesto ukrštanja politika koalicionih partnera u
narednom periodu”, kazao je Lazović. Ta otvorena pitanja su prodaja Kraljičine plaže i aneks ugovora
o zakupu Svetog Stefana. SDP se
protiv da se zemljište između Bara i
Budve na kojem se prostire Kraljičina plaža proda arapskoj Royal grupi
po 50 eura za kvadrat. Traže da taj
iznos bude veći.
SDP nije saglasan ni da se grčkoj kompaniji Adriatic Properties
produži zakup hotela Sveti Stefan
i Miločer sa 30 na 42 godine, a hotela Kraljičina plaža sa sa 30 na 90
godina. Grčka kompanija traži i nižu
cijenu zakupa 30 odsto.
Na sastanaku pregovaračkih timova pored Đukanovića u timu
DPS-a bili su i potpredsjednici Svetozar Marović i Igor Lukšić, politički direktor Tarzan Milošević i šef
poslaničkog kluba Milutin Simović. SDP je predvodio Krivokapić, a još
su bili potpredsjednici Ivan Brajović, Rifat Rastoder, Raško Konjević,
Vujica Lazović kao i poslanici Damir
Šehović i Borislav Banović. Sastanku
je prisustvovao i predsjednik Crne
Gore Filip Vujanović.
Novembar-Decembar, 2014.
Hronika
Revija FORUM
Tabački most
zaštićen još godinu
Tabački most početkom prošlog vijeka
T
abački most biće pod
“prethodnom zaštitom”
do kraja oktobra iduće godine, što znači da neće moći da se
rekonstruiše u narednom periodu,
saopštila je direktorica Uprave za
zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović.
“Tabački most odolio vremenu, ali ne i urbanizaciji, - Porušena ograda Tabačkog mosta,
- Tabački most plaća cijenu pohlepe i neznanja, - ŠirenjeTabačkog mosta je van pameti, što ne
prošire most u Mostaru?” - ovo
su samo neki od naslova novinskih
tekstova kojima je grčevito skrenuta pažnja na smišljenu devastaciju vrijednog spomenika orijentalne arhitekture u srcu Podgorice.
Agencija za izgradnju i razvoj
planirala je da uloži pola miliona
Novembar-Decembar, 2014.
eura za rekonstrukciju mosta, kojom je predviđeno proširenje kolovoza na devet metara.
Bivši gradonačelnik Miomir
Mugoša, u januaru ove godine kazao je za Pobjedu da će projektant
odlučiti o sudbini mosta. On je
naveo da će projektant (koga nije
imenovao) „odlučiti na koji način
će most biti saniran“, dodavši da
će most „morati da ima dvije trake
i dvije pješačke staze“.
Radovi su započeti sredinom
oktobra betoniranjem stopa za
dio konstrukcije koja bi zauvijek
prekrila staru građevinu. Tih dana
kao slučajno, porušen je dio kamene ograde i još se ne zna ko je
to učinio. Sa desne strane Tabačkog mosta “Cijevna komerc” gradi
drugi blok hotela “Nikić”, a sa lijeve firma “Neksan” iz Nikšića stam-
benu šestospratnicu. I jedni i drugi tvrde da ne znaju ko je srušio 7-8
metara kamene ograde mosta.Tik
uz stari Tabački most i oko njega
oni grade višespratnice za koje je
neophodna (očigledno obećana)
infrastruktura, sa pristupnim putevima, u koje se ne uklapa jedan
od malobrojnih preostalih simbola Glavnoga grada, stari, kameni
Tabački most. Ne odgovara, širinom kolovoza od 5 metara, novim
elitama koje (ekskluzivno) grade
tik uz ogradu dječijeg igrališta u
novom „Kraljevom parku“, koji su
prije neku godinu uredili Azerbejdžanci, za građane Podgorice.
Hitno stopiranje radova i zaštitu mosta zatražili su iz udruženja Forum Bošnjaka Crne
Gore i Šeher, predstavnici Almanaha, Mešihat islamske zajedni-
13
Hronika
Revija FORUM
Oštećenje Tabačkog mosta
ce, Pozitivna Crna Gora i druge
organizacije I pojedinci. Predsjednica Fondacije za spomenike I lokalitete “ELArt”dr Igbala Kerović-arhitekta, podnijela
je inicijativu za uspostavljanje
zaštite arhitektonskog dobra
i od Uprave za zaštitu kulturnih
dobara dobila odgovor u kojem
piše, “za Tabački most u Podgorici
nije rađena valorizacija kulturno
istorijskih i drugih vrijednosti. Na
osnovu istorijskih izvora i drugih
publikovanih saznanja, kao i iz
inicijative za uspostavljanje zaštite, zaključuje se da objekat može
imati kulturno-istorijske I urbanističko-arhitektonske vrijednosti”.
Ambasador Turske u Crnoj
Gori Mehmed Nijazi Tanlir ponu-
dio je novom gradonačelniku Miodragu Stijepoviću mogućnost da
Istambul učešestvuje u revitalizaciji Tabačkog mosta.
Nakon pomenutih reakcija i zahtjeva, Uprava za zaštitu kulturnih
dobara je 30.oktobra stavila Tabački most na Ribnici pod “prethodnu
zaštitu”, čime je rekonstrukcija
mosta obustavljena. Direktorica
Uprave za zaštitu kulturnih dobara
Anastazija Miranović objasnila
je Vijestima da čim se “dobro stavi
pod prethodnu zaštitu, stiče pravo
tretmana kao i svako drugo zaštićeno dobro, pa glavni inspektor
uprave može da interveniše i zaustavi radove. Miranović je kazala
da su prihvatili inicijativu za zaštitu mosta i da su se stekli uslovi da
Tabački ima duh mjesta i vremena
Upitan šta Tabački most preporučuje za
upis među zaštićena dobra, arhitekta, prof.
dr. Rifat Alihodžić konstatuje.
- Tabački most u sebi nosi dva bitna aspekta koja mu, bez sumnje, daju kulturnoistorijski značaj. To su “duh mjesta” i “duh
vremena”.Oni su ga ugradili u kolektivnu
memoriju mnogih generacija Podgorice.
To je dovoljan razlog da ovaj objekat bude
zaštićen, pored toga što u tehničkom i oblikovnom smislu baštini tipične elemente iz
perioda njegove gradnje. Na žalost sve to nije bilo dovoljno da se
prevaziđu puki interesi materijalne dobiti, pa je most koji je vjekovima premoštavao rijeku, olako pušten niz nju, kazao je Alihodžić.
14
Stopirani radovi
se sprovede postupak utvrđivanja
kulturne vrijednosti. “S obzirom
na postojeće okolnosti, te činjenicu da se za spomenuto dobro pouzdano vjeruje da ima kulturnu
vrijednost, Uprava je kao hitnu
mjeru preduzela stavljanje Tabačkog mosta pod prethodnu zaštitu,
u skladu sa članom 20 Zakona o
zaštiti kulturnih dobara, čime će
spriječiti rizik od daljeg oštećenja,
uništenja ili nestanka...”, kazala je
Miranović.
Tabački most biće pod “prethodnom zaštitom” do kraja oktobra iduće godine, što znači da neće
moći da se rekonstruiše u narednom periodu. Čim se «dobro stavi
pod prethodnu zaštitu, stiče pravo
tretmana kao svako drugo zaštićeno dobro» pojasnila je direktorica
Uprave, Anastazija Miranović, ali
nije precizirala koliko će trajati
procjena da li je most star nekoliko vjekova kulturno dobro.
Agencija za izgradnju i razvoj
Podgorice planirala je da uloži
pola miliona eura za “rekonstrukciju mosta”, čitaj, definitivno betoniranje mosta po modelu Vezirovog mosta, koji samo imenom u
narodu, podsjeća da je tu nekada
bio most.
Miranović je kazala da su preduzeli korake «na valorizaciji»
mosta, što podrazumijeva sačinjavanje elaborate koji sadrži obrazložen stručni stav o valorizaciji
svojstava, osobenosti, značaju i
Novembar-Decembar, 2014.
Hronika
Revija FORUM
Žila kucavica
Staropodgoričanin i predsjednik savjeta Foruma BCG Husein Tuzović ističe značaj mosta za sve građane.
- Tabački most je bio žila kucavica između Stare i Nove varoši.
Odolijevao je oko 350 godina svim nedaćama. Nekom srećom nije
srušen tokom katastrofalnog bombardovanja Podgorice 1944. godine. Samo zbog toga on zaslužuje da bude zaštićen i sačuvan kao rijetka građevina koja je služila generacijama Podgoričana i prolaznika.Grehota je danas u „razvojnom zamahu“ Glavnog grada uništiti
jedan od simbola vjekovnog razvoja Podgorice. Vjerujem u razum
i čestite namjere onih koji će odlučivati o sudbini Tabačkog mosta,
kazao je Tuzović
Drskost ili nešto drugo
Arhitekta Branisalav Vukićević u jednom od tekstova za Vijesti
konstatuje -»Tabački most – slika neznanja i drskosti gradskih vlasti».
,,Osjećam da se opet spremaju da zgaze moj javni interes, kao nebrojeno puta do sada - a osjećam i da nijesam u stanju da bilo što učinim povodom toga - osim da sa vama podijelim svoj pravednički jad
- i da se nadam da će nekome od vas pasti na pamet nekakav mudar,
stvarno učinkovit potez. Ne samo što su riješili da otpišu pola miliona
eura iz gradske kase na račun tzv. rekonstrukcije Tabačkog mosta - što
je bezobrazno mnogo para, ako mene pitate - nego su riješili i da udare na samu suštinu Tabačkog mosta, kao svojevrsne institucije - istorijske spone između Stare varoši - najstarijeg, otomanskog gradskog
entiteta, koji se četiri vijeka spontano razvijao oko otomanske tvrđave
Depedogen, na lijevoj obali Ribnice - i Mirkove, tj. Nove varoši - koja
je počela da se planski (ovo “planski” uzmite s velikom rezervom, molim vas) razvija na desnoj obali Ribnice, krajem XIX vijeka, nakon što
su Turci predali ključ grada Podgorice Crnogorcima”. kategoriji dobra, kao I opis dobra,
katastarske oznake i grafički prikaz granica nepokretnog dobra I
granica njegove zaštićene okoline.
Sasvim logično, postavljeno je
ovih dana i pitanje, što se nijesmo
bunili kada su usvajani detaljni urbanistički planovi. Naravno, ako se
želi prebaciti krivnja na građane
koji finasiraju brojne institucije
ovlaštene da se brinu o zaštiti svega što ovaj grad čini vjekovnom
urbanom cjelinom. Čime se bave
službenici, ako se zna da je jedini
most na teritoriji glavnog grada,
koji se nalazi u registru nepokretNovembar-Decembar, 2014.
nih spomenika kulture Stari most
na ušću Ribnice? Na tom spisku
nijesu ni mnogi objekti širom
Crne Gore. Očigledno, agencije,
uprave, zavodi, ministarstva će o
tome i dalje razmišljati od slučaja
do slučaja, u skladu sa potrebama
investitora, dok im se sa državnog
vrha ne naredi da rade svoj posao i
popišu, zaštite i čuvaju sve što ima
vjekovnu patina civilizacije.Valjda
je u ovom društvu sazrela svijest
da u Staroj varoši i na drugim mjestima treba zaštititi sve što se još
može spasiti od brutalne pohlepe
“graditelja”. E.Pašić
Modernizacija
bajto
Kroz Staru Varoš je prošla Jadranska magistrala, kroz
Duklju željeznička pruga, a u
najavi je autoput Bar-Boljare i
Jadransko-jonski autoput. Bojim se da ćemo ostati bez pola
Podgorice - zapisao je u autorskom tekstu Vlatko Mihajlović,
urednik časopisa Putovanja.
- Zelene površine u Novoj
varoši, koje su krasile grad,
bile polygon za dječje igre,
više ne postoje. Nikle su zgrade, garaže… A imali smo đe
gradit, da ne slažemo zgrade
kao lego kockice...
Stari most na sastavcima
i dalje prkosi vremenu, opstao, odolio zubu vremena i,
za sada, napadima (ne)prijatelja. Knjeginjin most srušili
su saveznici. Tabački most će
modernizovati. Biće isti, samo
malo drugačiji. Ispeglaće ga sa
pet na devet metara, učauriti
za buduća pokoljenja. Prijatelji Podgorice, pobornici modernizacije, kažu: imate ga na
fotografijama i slikama. Ostale
su i stare pjesme da nas podsjećaju na ta vremena. I nove
da nas opominju.
Takva nam je Podgorica, ona
stara što nestaje, napisa staropodgoričanin Bimo Abdović.
A nestala su mnoga mjesta koja pamte Podgoričani.
Kino Kultura, knjižara Kultura, Banja, Hotel Crna Gora…
Ako je za utjehu, Banja danas
ima najskuplju “tendu”. Sama
je kriva što se našla na putu
gradnje savremenog bulevara.
Samo da se neko ne sjeti da
produži ulicu Oktobarske revolucije prema mostu Union
bridž. Ode Sahat-kula.
15
Hronika
Revija FORUM
Instanbul će
donirati
pješački most
Vijesti iz hronike
02.10.2014.
Oko 2 miliona ljudi okupilo
se u Mini, nedaleko od svetog
grada Meke povodom ovogodišnjeg hadžiluka.
Vlasti Saudijske Arabije navode da je u tu državu stiglo
više od 1,4 miliona hodočasnika
iz inostranstva.
Ovogodišnjem hadžiluku,
koji je trajao pet dana, nijesumogli prisustvovati hodočasnici
iz afričkih država koje su najviše pogođene epidemijom smrtonosnog virusa ebole.
22. 09. 2014.
Tanlir i Stijepović
Gradonačelnik
Podgorice
Slavoljub Stijepović ugostio je
(29 oktobra) turskog ambasadora Mehmeda Nijazi Tanilira, sa
kojim je razgovarao o nastavku dosadašnje konstruktivne saradnje
glavnog grada i Republike Turske.
Tursku i Crnu Goru vežu brojni
zajednički interesi, kao i izuzetno
dobra kulturna saradnja.
Kako se navodi na sajtu glavnog grada, u cilju intenziviranja
ekonomske saradnje i njegovanja
prijateljskih odnosa Crne Gore i
Turske, ambasador Tanilir najavio da će grad Istanbul finansirati
izgradnju pješačkog mosta koji će
16
spojiti Staru Varoš sa desnom obalom Morače.
- Ambasador je izrazio interesovanje za rekonstrukciju Tabačkog mosta koja je u toku, u cilju
očuvanja autentičnosti ovog značajnog kulturno-istorijskog spomenika.
Ocjenjujući da je turska ekonomija jedna od najmoćnijih, ne
samo u Evropi, već i šire, gradonačelnik Stijepović je izrazio očekivanje da će u budućnosti i ekonomska saradnja dvije države biti
značajno unaprijeđena – navodi se
u saopštenju.
Odlazeća šefica Kancelarije
UNHCR-a u Podgorici, Indumati Mohandas, u razgovoru
sa ministrom pravde, Duškom
Markovićem, ocijenila je da je
Crna Gora poboljšala pitanje
raseljenih na zakonodavnom,
dokumentacionom, projektnom
i infrastrukturnom planu.
Ona je rekla da se Crna Gora
može smatrati primjerom u
regionu kad je riječ o podršci
Kancelariji UNHCR, ali i nacionalnom angažovanju i posvećenosti pitanjima rješavanja
statusa izbjeglica i raseljenih, i
njihove integracije u crnogorsko društvo.
25.09.2014.
Nakon sastanka ministra za
ljudska i manjinska prava, Suada Numanovića, i ambasadora
Italije u Podgorici, Vinćenca
del Monaka ocijenjeno da je
položaj manjina u Crnoj Gori
primjer za čitav region,“jer manjinski narodi uživaju podršku
države Crne Gore i imaju jako
kvalitetan institucionalni i zakonodavni okvir”.
Novembar-Decembar, 2014.
Hronika
Revija FORUM
Fejzić i Zukorlić razmijenili
teške riječi
Reis Fejzić
28.09.2014.
Reis Islamske zajednice Crne Gore Rifat Fejzić optužio
je Muftijstvo-sandžačko, na čelu sa muftijom Muamerom
Zukorlićem, i IZ u Srbiji da podržavaju vehabizam i verske
ekstremiste u Crnoj Gori.
“Islamska zajednica u Srbiji permanentno je u Crnoj
Gori podržavala te marginalne i radikalne grupe i sve one
koji su bili u neslaganju sa ovdašnjom islamskom zajednicom. Ja bih to pre svega nazvao zloupotrebom Kurana, ti ljudi će u prostorijama džamija organizovati nekakve kurseve za našu decu, među njima je puno onih koji
su već tamo gde ne bi želeli da budu ili su na tom putu”,
istakao je Fejzić naglasivši da su radikalisti imali više napada na vjerske službenike i da su dolazili u sukobe sa
vjernicima zbog čega je morala da interveniše i policija.
Fejzić je optužio sandžačkog muftiju Muamera Zukorlića
da pokušava da svojim “fašističkim djelovanjem” podijeli
Islamsku zajednicu,unese nemir u Crnu Goru i među ovdašnjim muslimanima.
“Umberto Eko je rekao da je za fašizam svako neslaganje izdaja. Takav je način razmišljanja ideološke oligarhije
iz Novog Pazara, Zukorlića i ljudi koji razmišljaju kao on,
rekao je Fejzić za dnevnu novinu Vijesti. On je rekao da Zukorlić taj naum (razdor u IZ CG) pokušava da ostvari preko
svog “pomoćnika za Južni Sahdžak”, hafiza Abdurahmana
Kujevića, koji je na vanrednoj sjednici rožajskog Odbora
izopšten iz IZCG.
30.09.2014.
Reagujući na ocjene reisa Islamske zajednice u Crnoj
Gori Rifata Fejzića, sandžački muftija Muamer Zukorlić
kazao je da se reis plaši za svoju funkciju. Zukorlić je rekao da se Fejzić plaši pa zato iznosi riječi koje nijesu primjerene za nekoga ko je vjernik.On je komentarišući izjavu
Fejzića da je Zukorlićevo djelovanje fašističko i usmjereno na podjelu muslimana u Crnoj Gori, kazao da je iznenađen takvim izjavama, dodajući da uz sav trud nije uspio
da razumje toliku, kako je naveo, količinu ogorčenja iz kog
proizilaze toliko teške riječi. “Fejzić je nesiguran u sebe i
plaši se za svoju funkciju, dugačije ne mogu da shvatim zašto na tako drastičan i neprimjeren način neko ko se nalazi
na čelu vjerske zajednice govori o drugim ljudima”, kazao
je Zukorlić za dnevni list Dan. Ni Fejzić, kako je kazao, ne
vjeruje u te riječi.
“Ne dolikuje jednom vjerniku da kaže za bilo koga, poNovembar-Decembar, 2014.
Muftija Zukorlić
sebno za brata Muslimana, da kaže tako ružne riječi, koje
predstavljaju uvredu. Ne mogu da shvatim kako je zaboravio prve lekcije iz Medrese u kojima su takve riječi strogo
zabranjene”, rekao je Zukorlić, poručujući da su netačne
optužbe da on želi da izazove podjele i unese nemir među
Muslimanima u Crnoj Gori, navodeći da je njegovo djelovanje u južnom dijelu Sandžaka legalno i legitimno.
30.09.14
Nadležnosti muftije sandžačkog Muamera Zukorlića
imaju granicu i on ne može da djeluje u Crnoj Gori koja
ima svoju Islamsku zajednicu, kazao je predsjednik države
Filip Vujanović.
Ja sam ubijeđen da će i reis Islamske zajednice u Crnoj
Gori, a i vjernici biti posvećeni tome da očuvaju jedinstvo.
Promocija pravog islama, kao i svake prave vjere, veliki je
interes Crne Gore. poručio je Vujanović.
29.09.2014.
Ljajić: Manipulacije Zukorlića
Ministar trgovine i telekomunikacija u srpskoj Vladi Rasim Ljajić povodom nesporazuma između sandžačkog muftije i crnogorske Islamske zakedice kazao da je uvjeren da
muslimani u Crnoj Gori neće podleći pritiscima, manipulacijama sandžačkog muftije. On se ipak boji da bi djelovanje
Zukorlića u Rožajama, otvaranjem škola i vrtića, moglo dovesti do podjela među Muslimanima, u džamijama, školama.
16.11.2014.
Predstavnici svih Rožajskih gradskih i seoskih džemata dostavili su Islamskoj zajednici pismo koje je upućeno
reisu Rifatu Fejziću, tražeći da razgovaraju sa njim povodom razrješenja poznatog hafiza Abdurrahmana ef. Kujevića sa funkcija. Oni su za očuvanje istinskog jedinstva
muslimana u Sandžaku i Crnoj Gori, hoće da se čuje riječ
i stav onih koji žive za islam i u islamu a ne od komercijalizacije islama, te iz tog razloga vjeruju da će Fejzić
prihvatiti razgovor.“ Selma R.
17
Hronika
Revija FORUM
U Pljevljima i Podgorici svečano obilježena nova 1436.
hidžretska godina
Islam zabranjuje svaki
oblik smutnje i nasilja
U
Sa obilježavanje hidžretske 1436 godine u Pljevljima
organizaciji
Odbora
Islamske zajednice, u
Pljevljima je održana centralna svečanost povodom nastupa
Nove 1436. hidžretske godine.
Svečanost je održana u prepunoj sali Doma vojske, a u programu
su učestvovali: Veliki hor Medrese „Mehmed Fatih“ iz Podgorice,
hor „Husein paša“ i vokalni solisti
Esad Merulić iz Podgorice, Sabrina Đulandžić iz Sarajeva, Nejra
Zaimović iz Bijelog Polja i Nedžib
Delić iz Pljevalja. Izvođače je pratio orkestar Kenana Kurtanovića, a
program je vodila dr. Sabrina Hadžiosmanović.
Programu je prisustvovao predsjednik opštine Pljevlja Mirko Đačić, poTpredsjednik Ljubiša Ćurčić, predsjednik Skupštine Tarik
Gadžović, administrator Budimir
Tanjević, sekretarka Sekretarijata
za društvene djelatnosti Slavica
18
Krstajić, poslanik Novica Stanić,
predsjednica OOBS Pljevlja Kenana Strujić i drugi.
O značaju Hidžre govorio je
glavni imam Samir ef. Kadribašić,
a potom je uslijedilo obraćanje reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori
Rifat ef. Fejzića, koji je govorio o
Hidžri kao novoj etapi u povijesti
čovječanstva, razlozima koji su joj
prethodili, kao i nastavku organizovanog djelovanja muslimana.
„Zbog nedostatka minimuma
uslova za život u Meki, poslanik
Muhammed a. s. je odlučio da sa
svojim slJedbenicima napusti svoj
rodni grad Meku i preseli se u Medinu. Kada su životi i imovina muslimana u Meki postali ugroženi do
te mjere da je dalji ostanak u gradu
postao nemoguć, Muhammed a. s.
je prvo ispratio i poslao u Medinu
svoje sljedbenike, pa je tek onda
pošao i on. Kada je došao u Medinu
Muhammed a. s. je formirao prvu
zajednicu muslimana, a to se desilo 622 godine“, istakao je Fejzić.
Upoređujući stanje muslimana
iz tog perioda sa stanjem muslimana u novijem vremenu reis Fejzić
je kazao:
„Ako se malo vratimo unazad
podsjetićemo se da smo i mi imali
teških vremena: napada, pritisaka,
rušenja, paljenja, čak nam ni imovina nije bila zaštićena. O tome sam
mnogo puta govorio sa predstavnicima vlasti i vidim da postoji dobra
volja da se ispravi ta nepravda. Mi
muslimani želimo samo dobro, znamo i da praštamo i opraštamo, jer
je to smisao života, a to je i obaveza
muslimana. Isključujemo pojedince
i grupice koji Islam hoće da predstave u nekom novom svjetlu što on u
osnovi nije“, rekao je Fejzić.
U nastavku je govorio o pisanju prvog Ustava jedne zamlje, to
Novembar-Decembar, 2014.
Hronika
Revija FORUM
je bio Ustav Islamske države, koji
je Muhammed a. s. napisao 623
godine u Medini i taj Ustav je podjednako tretirao kako muslimane,
tako i nemuslimane, hrišćane, jevreje i ostale koji su živjeli na tom
prostoru.
„Mi danas imamo neku vrstu
islamofobije u svijetu, dali to nekome godi ili ne godi, dali to neko
projektuje to neznam, ali svaki
oblik smutnje i nasilja na zemlji
Islam zabranjuje, jer u osnovi riječ Islam znači – mir. Terorista
može biti svaki onaj koji je spreman da liši čovjeka prava na život, onog glavnog prava koji mu je
Allah dž. š. dao. On može da nosi
bilo koje ime i da bude pripadnik
bilo koje vjere. Ono što se danas
dešava na prostoru Iraka i Sirije
koje neki nazivaju Islamskom državom, molim vas da se sustežete
takve kvalifikacije. To nije Islamska država, niti ima ikakve veze sa
Islamom. To je uvreda za svakog
muslimana i za svakog čestitog
vjernika“, između ostalog kazao
je Fejzić.
Put do dobra
Povodom Nove, 1436 hidžretske godine, Odbor islamske zajednice
u podgorici organizovao je duhovni program (24.oktobra) u velikoj sali
KICa Budo Tomović.
Hidžra označava prelazak iz jednog u drugo mjesto sa namjerom
ostvarivanja određenih ciljeva iseljenika (ar. al-muhadžir), podsjetio je u
pozdravnioj riječi glavni imam Džemo Redžematović. Kur’ansko usmjeravanje na hidžru upućeno je, onima koji su u svojoj domovini zlostavljani zbog vjerovanja u Gospodara i svega što to vjerovanje implicira;
ispravno bogoslužje, korektan odnos sa drugima i uzoran moral , kazao
je Redžematović.
O znacaju Hidžre, kao povijesnom dogadjaju koji je promijenio tok
ljudske civilizacije i oplemenio duše i srca velikog broja ljudi u svijetu,
govorio je uvaženi hafiz, prof. dr. Safet Halilović. On je u nadahnutom
izlaganju ukazao na važnost promišljanja kur’anskih pokua o stvaranju
nebesa i zemlje, izmjeni noći i dana, - preko kojiih, svaki čovjek može da
nađe put do dobra i odbaci loše navike i ponašanja.
Cjelovit program, za ugledne goste i brojne džematlije, ukrasio je hor
Đulistan iz Novog Pazara kvalitetnom iterpretacijom ilahija i kasida sa
tekstovima na nekoliko svjetskih jezika. Bilo je to 11-o svečano onbilježavanje Hdžretske u orgabizaciji IZ u Podgorici.
On je poručio da stremimo
samo dobru i da živimo dobro, a da
sve negativnosti i podjele ostavimo
po strani.
„Ovo je naša zemlja i ako je
nama dobro, onda će svima biti
dobro i uvijek tome treba da težimo“, rekao je Fejzić i čestitao Novu
1436. Hidžretsku godinu.
Jakub Durgut
„Kuća Kur’ana“ u Bijelom Polju
Odbor Islamske zajednice Bijelo Polje je danas, 16.11.2014.godine
osnovao je Darul-Kur’an, doslovno „Kuću Kur’ana“, za učenje napamet Kur’ani-Kerima. Polaznici
kurseva/ hifza/ su mališani koji su
do sada kroz mektebsku nastavu
prešli kur’ansko pismo i pokazali
izvjesni talenat za učenje Kur’ana.
U prvom ciklusu upisano je 73
polaznika iz gradskog, rasovskog
i džemata nedakusi, te će se pouka odvijati tri puta sedmično u, za
ovu namjenu prilagođenim prostorijama u pomenutim džematima. Polaznicima i njihovim roditeljima čestitao je- mubareklisao i
poželio hairli početak glavni imam
Enis ef Burdžović.
Novembar-Decembar, 2014.
19
Hronika
Revija FORUM
Nastavlja se suđenje
Ibrahimu Čikiću
V
iši sud u Bijelom Polju(13.oktobra) potvrdio je presudu
Osnovnog suda, u dijelu po
kome je Ibrahim Čikić osuđen da plati po 2000 eura, nekadašnjem Upravniku zatvora i zatvorskom doktoru za
duševne boli koje im je, po presudi, nanio netačnim navodima u knjizi “Gdje
sunce ne grije”. Čikić je u svojevrsnoj
hronici objavio sjećanja iz zatvora
1994. godine, o torturi nad njim i čelnicima Stranke demokratske akcije, koji
su uhapšeni i mučeni u akciji «Lim», a
kasnije amnestirani.
Na optuženičkoj klupi se našao
zato što je u knjizi “Gdje sunce ne
grije” opisao strahovite patnje koje
je, kako tvrdi ni kriv ni dužan, preživio za vrijeme srpsko-crnogorske
agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Nedavnom presudom Čikić je osuđen
da plati 4000 eura tadašnjem upravniku bjelopoljskog zatvora Luki Bulatoviću i zatvorskom doktoru Tomu Karišiku na ime duševnih bolova, koje im
je “nanio” svojom knjigom. Presudom
Višeg suda postupak po drugim optužnicama vraćen je Osnovnom sudu
na ponovno odlučivanje.
Početkom 1994. godine srpsk- crnogorske vlasti uhapsile su 45 Bošnjaka (24 u Srbiji i 21 u Crnoj Gori),
uglavnom političkih aktivista SDA,
sa optužbama da su spremali oružani
ustanak protiv tadašnje SRJ, a sa ciljem
odvajanja Sandžaka. U montiranim političkim procesima vođenom u Novom
Pazaru i Bijelom Polju, grupa je osuđena na ukupno 168 godina zatvora.
Među njima bio je i Bjelopoljac
Ibrahim Čikić, invalid, čija je, kako
stoji u nalazu ljekara, ”vidna sposobnost umanjena za 100 odsto trajno“,
jer se – „radi o praktično slijepoj osobi”. Njega je optužnica teretila da je
trebalo da bude snajperista prilikom
navodnog pokušaja otcjepljenja Sandžaka. Čikić je uhapšen 24. februara
1994. godine u prostorijama Crvenog
krsta u Bijelom Polju. Danima njego-
Sprječavanje zaborava
Ibrahim je, kaže godinama čekao da neka od nadležnih institucija pokrene pitanje slučaja “Lim” i svega što se desilo dok su bili u zatvoru, ali niko se nije oglasio.
“Ja sam odlučio da dam vlastiti doprinos u sprečavanju zaborava onoga što
se desilo”, kazao je Čikić : “Uz Božiju pomoć naučio sam tehniku slijepog pisanja i napisao prvo izdanje knjige “Gdje sunce ne grije”.
-Razlog pisanja knjige bio je da dam vlastiti doprinos da se crnogorsko
društvo suoči sa svojom bliskom prošlošću, kazao je za Forum Ibrahim Čikić.
-Mislio sam da će knjiga poslužiti da se i u Bijelom Polju, kao u Nirnberg
otvori prostor suđenja ratnim zločinima.Nadao sam se da će knjiga „Gdje sunce
ne grije“ poslužiti pravosudnim organima da od Crne Gore naprave društvo po
uzoru na Njemačko.Nažalost oni su ovom presudom jasno stavili do znanja da
crnogorsko društvo i dalje čuči u rovovima 90-tih.Istovremeno ova presuda je
poruka bošnjačkom narodu da i dalje,u miru slobodno glasa, ali o stradanjima
mora da ćuti.
Čikić je najavio da će se obrati ambasadama i humanitarnim organizacijama da privole Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore da otvori istragu o njegovom slučaju. Obratiću se i Ustavnom sudu Crne Gore kao posljednjoj instanci,
a onda i sudu u Strazburu, poručio je Čikić
20
va porodica nije znala gdje se nalazi, a
bio je kao i drugi uhapšeni iz crnogorskog dijela Sandžaka odveden u Foču,
gdje je preživio neviđenu torturu.
Čikić je 31. decembra 1994. godine
osuđen na dvije godine zatvora, ali je
istog dana oslobođen pod pritiskom
međunarodne javnosti. Sa njim je pušteno još 13 ljudi optuženih u istom
procesu, a sedam ih je ostalo u zatvoru
sve do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Četrnaest godina kasnije, oktobra
2008. godine, Ibrahim Čikić objavio
je knjigu ”Gdje sunce ne grije”, u kojoj
detaljno opisuje sve preživjele torture, prozivajući imenom i prezimenom
sve one ljudi koji su učestvovali u zločinu protiv njega.
Nezreli za suočavanje
s prošlošću
Poslanica u Skupštini CG Azre
Jasavić kazala je da je sramna pravosnažna presuda Osnovnog suda u Bijelom Polju, kojom je Ibrahim Čikić,
autor knjige “Gdje Sunce ne grije”,
obavezan da plati kaznu od 4.000 eura
zbog sjećanja objavljenog u knjizi.
“Ova presuda potvrđuje da naše
društvo nije zrelo da se suoči sa prošlošću. Sunce ne grije, u zemlji gdje se
ratni zločinci ne kažnjavaju, a sudovi
za sjećanje kažnjavaju žrtve zatvorske
torture. Ibrahim Čikić – čovjek koji je
javno progovorio o nezapamćenoj zatvorskoj torturi u skorijoj istoriji Crne
Gore, koji su doživjeli Bošnjaci u bjelopoljskom zatvoru, u čuvenoj akciji
“Lim” kažnjen je zbog sjećanja”, navela je Jasavić. Ovom presudom, dodaje ona, vlast šalje jasnu poruku da je
sjećanje grijeh koji treba kazniti, a da
je zaborav put stvaranja “građanskog“
društva. M.R.
Novembar-Decembar, 2014.
Hronika
Revija FORUM
U Bijelom Polju održana tibina povodom devedeset godina
od zločina u Šahovićima
Šahovići zbližili
neistomišljenike
B
ošnjački Savjet u Crnoj
Gori organizovao je u Bijelom polju (8.novembra)
tribinu “Kad su vakat kaljali insani” naslovljenu po istoimenoj knjizi o zločinu u Šahovićima prof. dr.
Šerba Rastodera.
Otvarajući tibinu povodom devedeset godina od zločina u Šahovićima, predsjednnik Bošnjačkog
Savjeta u Crnoj Gori Osman Nurković izrazio je zadovoljstvo bošnjačkim jedinstvom i bošnjačkom
zrelošću kada se radi o suštinskim
pitanjima naroda.
Bošnjačka kulturna zajednica (BKZ), dan prije ove tribine
u Centru za kulturu otkazala je
zakazani skup, istim povodom, u
istom gradu i istog dana. Skup je
otkazan “zbog nacionalnog jedinstva Bošnjaka Južnog Sandžaka”,
saopšteno je iz BKZ-a. Šta više,
upućen je poziv svim članovima
i simpatizerima da prisustvuju
skupu koji organizuje Bošnjačko
nacionalno vijeće u CG, što je s
radošću pozdravljeno od mnogih
džematlija.
- Ovim činom, nije samo upućena poruka o bošnjačkom jedinstvu, već je pokazana i zrelost ovog
naroda da umije, bez obzira na
partijske i druge podjele, racionalno da odlučuje kada se radi o važnim pitanjima bošnjačkog naroda,
istakao je Nurković.
Novembar-Decembar, 2014.
Muhić, Nurković, Rastoder
Bošnjacima nije zatražen
oprost za zločine
Autor knige o Šahovićima, prof.
dr. Šerbo Rastoder, kazao je da je
ovaj zločin poseban jer se dogodio u mirnodopskim uslovima.
- Gledano iz naučnog i stručnog
ugla, zločin u Šahovićima ima sve
elemente genocida, kazao je Rastoder. Velikih je razmjera i treba
ga naučno i stručno istražiti zbog
duga prema žrtvam tog stravičnog
pokolja i zbog sprečavanja ponavljanja. Rastoder smatra da je obilježavanje devedeset godina od
zločina u Šahovićima prije svega
pobjeda razuma i onoga što je potrebno da se kaže o nekim istoriskim događajima. On je zamjerio
Bjelopoljcima što su zaboravili
Uzeira Agu Dervovića, koji je prodao skoru svu svoju imovinu da bi
intervenisao kod Nikole Pašića u
Beogradu da se spriječi dalje širenje prema Bijelom Polju. Na kraju
izlaganja je pitao: Šta je to kultura
sjećanja i pamćenja? I u čemu je
suština tog pamćenja? - i time dao
povod akademiku Feridu Muhiću
da konstatuje:
- Suština kulture sjećanja i
pamćenja ogleda se u tome da se
ovako stravični događaji ne smiju
21
Hronika
zaboraviti kako nam se ne bi ponovili. Oni ne samo što se ne smiju zaboraviti nego se ne mogu ni
oprostiti, kazao je prof.dr. Ferid
Muhić pojasnivši da čovjek može
oprostiti samo nepravdu učinjenu
njemu lično. On ne može u svoje
ime oprostiti nepravdu koja je učinjena drugom čovjeku. Nema pravo. Obzirom da ubijeni ne mogu
iskazati taj oprost, niko drugi , pa
ni njihovi najbliži nemaju pravo i
ne mogu u njihovo ime oprostiti
ono što je žrtvama učinjeno. Da
bi u opšte raspravljali o oprostu,
potrebno je da neko zatraži taj
oprost, kazao je Muhić. Bošnjacima nije zatražen oprost, ali oni
i pored svega toga treba da žive u
miru sa svojim komšijama drugih
nacija i vjerskih opredjeljenja, ali
i da otvoreno pričaju o zločinima i
pamte, kazao je Muhić.
Među brojnim posjetiocima
tribine bile su istaknute ličnosti iz
opština u Crnoj Gori i susjednih u
Srbiji.
Osman Nurković je najavo da
će Bošnjačko vijeće pripremiti naučni skup, koji će imati za cilj da
utvrdi razmjere zločina u Šahovićima, te da će kod nadležnih institucija inicirati izgradnju spomenika žrtvama ovog zločina.
Kad su vakat kaljali insani
Prof. dr Šerbo Rasroder
- Pokolj u Šahovićima (današnje Tomaševo) je bio najveći zločin
nad muslimanima u mirnodopskim
uslovima u Kraljevini SHS. Događaj se zbio između 9. i 10. novembra
1924. godine.
Prethodno su, 7. novembra
1924. godine, crnogorski komiti
ubili Boška Boškovića, načelnika
kolašinskog okruga. Za ubistvo
Boškovića lažno je optužen komita
Jusuf Mehonjić koji se nije ni nalazio na tom području.
Tokom sahrane Boška Boško-
22
Revija FORUM
Veliko interesovanje za tribinu o Šahovićima
vića, donijeta je odluka o ,,osveti”.
Noću između 9. i 10. novembra
krenulo je oko 2000 ,,osvetnika”
na muslimanska sela u Šahovićima
i Pavinom Polju, koja su, dva dana
ranije, razoružale tadašnje vlasti.
Vlasti su pokupile taoce pod izgovorom da su im životi ugroženi.
Međutim, 28 talaca je ubijeno, dok
su ostali uspjeli da se otkupe.
Dijete od 13 godina je spasio
jedan pravoslavac, koji zbog ovog
čina umalo nije doživio sudbinu
ubijenih. Prema podacima načelnika pljevaljskog okruga, ubijeno
je oko 120 muslimana i zapaljeno
oko 45 kuća, dok Milovan Đilas
navodi da je pobijeno preko 350
ljudi, izvršena brojna silovanja,
kuće su popaljene i opljačkane.
Drugi izvori navode brojku od najmanje 500 ubijenih i zaklanih, dok
Reis-ul-ulema Džemaludin Čaušević navodi cifru od preko hiljadu
djece, žena i ljudi. Slična sudbina
je bila namijenjena i muslimanima
Bijelog Polja, koji su, navodno radi
zaštite, trebali biti prebačeni preko Šahovića, ali ih je spasio jedan
srpski oficir koji je otkrio zavjeru.
Pokolj u Šahovićima je uzrokovao skoro potpuno iseljavanje
tamošnjeg stanovništva, najvećim
dijelom u Tursku, mada se dio
njih naselio u Pljevlja, Sarajevo i
istočnu Bosnu. U tadašnju opštinu Gornji Rahić, srez Brčko, naselilo se 140 porodica sa oko 4000
članova.
Prvi o ovom zločinu je progovorio Milovan Đilas. On u autobiografskom djelu Besudna zemlja
ovako opisuje zločin u Šahovićima: ,,Nikada nije bilo takvog pohoda, niti je iko mogao i pomisliti
da se takvo što nataložilo u onome
što se zove - narodna duša. Pljačka
od 1918. godine bila je nevina igra
prema ovome. Čak se i većina učesnika iz tog pohoda stidjela onoga
što se dogodilo i što su učinili’’. Đilas dalje navodi da je čitav zločin
zataškan te da je ,,sve ispalo sprdnja s pravdom’’.
Prof. dr. Šerbo Rastoder je u
knjizi, na preko 500 strana, sakupio
sva dostupna dokumenta iz tog perioda, opise kako je zločin propraćen u literaturi i tadašnjoj štampi,
rijetke osvrte istoričara i publicista
na ovaj događaj, podatke o izbjeglicama i sjećanja potomaka.
Zabilježen je i razgovor narodnog heroja i generala JNA Danila
Jaukovića sa učesnicima ovog događaja, vođen 1973. E.P.
Novembar-Decembar, 2014.
Hronika
Revija FORUM
Povratak u Bukovicu
M
inistar za ljudska i manjinska prava dr Suad
Numanović i direktor
Direkcije javnih radova Crne Gore
Žarko Živković boravili su (19. novembra) u Pljevljima i tom prilikom razgovarali sa predstavnicima
Udruženja Bukovičana.
- Radovi na obnovi infrastrukture, stambenih i pomoćnih objekata
u Bukovici teku po planu i biće nastavljeni istom dinamikom i naredne godine, saopšteno je na sastanku.
Završeno je 70 objekata a do kraja
godine će biti useljivo još 15. Nove
kuće su dobile i tri porodice srpske
nacionalnosti.
Ministar Numanović je kazao da
je jedna trećina objekata useljena i
da tokom ljeta dolazi značajan broj
Bukovičana i bavi se poljoprivredom, i nada se da će naredne godine
Vladin projekat obnove Bukovice
biti u potpunosti završen, jer je Vlada za 2015. godinu opredijelila još
500.000 eura za ovu namjenu.
„Projekat obnove Bukovice, započet 2008 godine, (na višegodišnje iniciranje Foruma Bošnjka/rf )
uspješno se realizuje, najviše zahvaljujući razumijevanju i podršci
Udruženja Bukovičana, povratnicima, domicilnom stanovništvu i
lokalnoj samoupravi. Na naše zadovoljstvo jedan broj stanovnika
se vratio i nastavio da živi u svojim
novoizgrađenim objektima, a nama
ostaje da nakon završetka ovog projekta, radimo na valorizacije poljoprivrednog potencijala ovog kraja,
jer je urađena dobra infrastruktura,
putevi, elektro-mreža i nadamo se
da će mnogi naći načina da kroz biznis nastave život u Bukovici“, istakao je Numanović.
Žarko Živković je rekao da je
nasuto preko 50 kilometara puteva, 20 kilometara sekundarnih puteva, svi objekti su priključeni na
elektromrežu, imaju septičke jame.
Novembar-Decembar, 2014.
Sa sastanka u Pljevljima
Ukupna vrijednost projekta je oko
4,5 miliona evra i do sada je uloženo
oko 3,7 miliona evra.
Predsjednik opštine Mirko Lola
Đačić kazao je da će opština preuzeti obavezu održavanja putne infrastrukture nakon završetka projekta,
te da će podsticajnim mjerama stimulisati povratnike.
„Država je u ovom projektu pokazala punu odgovornost i lokalna
uprava će dati doprinos u podsticanju povratnika da razvijaju svoja
poljoprivredna gazdinstva i stvaraju
uslove za kvalitetan život u Bukovici
“, kazao je Đačić.
Udruženje Bukovičana iz Sarajeva se zahvalilo Vladi Crne Gore na
projektu obnove Bukovice, a Udruženje Bukovičana iz Pljevalja iskazalo nezadovoljstvo dinamikom i
kvalitetom izvedenih radova. Oni
su istakli da je i dalje ne ažurna evidencija stanovništva koje je živjelo
do 1992. godine u Bukovici, i prigovorili što je iz istog fonda izgrađena
kuća porodici ratnog zločinca, koji
je pravosnažno osuđen na 10 godina zatvora zbog počinjenih zločina
u Foči.
Prema izvještaju Udruženja građana Bukovice iz Pljevalja, tokom
rata u susjednoj BiH, od 1992. do
1995. raseljeno je 95 bošnjačkih porodica sa 277 članova, čime je ova teritorija gde su većinu činili Bošnjaci etnički očišćena. Ubijeno je šest
Bošnjaka, zapaljeno je više od deset
kuća, kao i džamija u selu Planjsko,
eksplozivom je porušen kameni minaret u selu Raščići, kidnapovano
je i odvedeno u zatvor u Čajniče 11
ljudi, od kojih je petoro staraca nakon jedan mjesec vraćeno u Pljevlja,
a ostali su razmijenjeni u Goraždu.
Sve kuće su demolirane, a imovina
opljačkana, desetine Bukovičana je
pretučeno, a dvoje je izvršilo samoubistvo. Do sada je rasvijetljen samo
jedan slučaj, ubistvo Džafera Đoga,
koji je sud kategorisao kao „obično“
ubistvo.
U sudskom procesu koji je vođen u bjelopoljskom Višem sudu u
slučaju Bukovica koji je podiglo državno tužilaštvo, optuženo je sedam
pripadnika VJ i policije Crne Gore
i svi su oslobođeni zbog nedostatka
dokaza, navedeno je u presudi.
Jakub Durgut
23
Hronika
Revija FORUM
Nakon „historijskih“ opštih izbora u Bosni i Hercegovini
Tresla se gora,
rodio se miš
Nakon 12. oktobra, kada su
podvučene crte, političke stranke su se „bacile“ na javne i tajne
pregovore, sastanke, na otvoreno
izjašnjavanje o poželjnim ili nepoželjnim strankama za koaliranje.
Riječju, svi pretendenti za vlast u
Bosni i Hercegovini sada su u fazi
opipavanja pulsa potencijalnih
koalicionih partnera. Iako, uglavnom, svi govore o programskim,
a ne matematičkim koalicijima,
na kraju će, ipak, presuditi fotelje
i privilegije
Piše: Ruždija ADŽOVIĆ
P
olovinom oktobra, u Bosni i Hercegovini održani su Opšti izbori,
koje su mnogi u ovoj zemlji najavljivali kao historijske. Međutim, ovogodišnji Opšti izbori ničim nisu opravdali
takav epitet, niti se, u suštini, išta promijenilo. Već je sada izvjesno - što bi naš narod
kazao - „tresla se gora, rodio se miš“.
Jedina očigledna promjena na političkoj sceni Bosna i Hercegovina nakon
izbora jeste činjenica da je pravi izborni
debakl doživjela Sosijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine, na čijem je čelu
Zlatko Lagumdžija. Ova partija, koja je
na Opštim izborima 2010. godine napravila najveći pozitivni pomak, 12. oktobra
ove godine gotovo je zbrisana sa političke
scene u Bosni i Hercegovini, doživjevši
nezapamćeni poraz u dosadašnjem izbornom procesu u ovoj zemlji. Lagumdžiju, kojega mnogi smatraju autokratom, i
njegov SDP građani su kaznili zbog mnogih grešaka koje su ovaj političar i stranka
24
Čović
na čijem je čelu načinili tokom proteklog
četvorogodišnjeg mandata.
Dodik uzdrman
U manjem bosanskohercegovačkom
entitetu, Republici Srpskoj, mada zvanični rezultati govore malo drugačije,
izborni je gubitnik predsjednik Saveza
nezavisnih socijaldeokrata (SNSD) Milorad Dodik. Apsolutni pobjednik na
izborima 2010. godina - Milorad Dodik
i SNSD – koji su suvereno vladali u tom
bh. entitetu, sa ovogodišnjim izborima
itekako su izgubili tu nadmoć, a Milorad
Dodik više nije nedodirljivi „laktaški suveren“. Ova partija je vrlo tijesno pobijedila u Republici Srpskoj, a Milorad Dodik,
koji je na proteklim izborima „pregazio“
ostale kandidate za predsjednika manjeg
bh. entiteta, ovoga puta je od svog glavnog
konkurenta, Ognjena Tadića i Srpske demokratske stranke (SDS), pretekao tek za
koju hiljadu glasova ili za nepunih jedan
posto, što je podobro uzdrmalo njegovu
dosadašnju poziciju „nedodirljivog i svemoćnog“.
Koliko je Dodikov SNSD oslabio kod
birača u Republici Srpskoj ilustrativno
pokazuje činjenica da je njegov kandidat
za srpskog člana Predsjedništva Bosne i
Hercegovine, dosadašnji premijer Republike Srpske Željka Cvijanović, izgubila
Izetbegović
Ivanić
od Mladena Ivanića, inače predsjednika
Partije demokratskog progresa (PDP),
što je težak „politički nokaut“ Dodiku i
SNSD-u. Ivanić je bio kandidat koalicije koju predvodi SDS Mladena Bosića.
Ovoga puta, očigledno, Dodik nije uspio
„prodati“ biračima nacionalističku ratoriku i njegovu dugogodišnju priču o
otcjepljenju Republike Srpske od Bosne
i Hercegovine, na kojoj ovaj bahati političar godinama „jaše“, prodavajući maglu
građanima tog entiteta.
Mada se izborni pobjednici, ako je suditi po zvaničnim rezultatima koje je potvrdila Centralna izborna komisija (CIK)
Bosne i Hercegovine znaju - to su Stranka
demokratske akcije (SDA), Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH i Savez
nezanvisnih socijaldemokrata (SNSD) –
još uvijek je jedino izvjesno da će članovi
Predsjedništva BiH biti: Bakir Izetbegović (SDA), Dragan Čović (HDZ) i Mladen
Ivanić (PDP). Sve ostalo je još uvijek sferi
u nagađanja i mogućih i nemogućih političkih kombinatorika. Nakon 12. oktobra,
kada su podvučene crte, političke stranke
su se „bacile“ na javne i tajne pregovore,
sastanke, na otvoreno izjašnjavanje o poželjnim ili nepoželjnim strankama za koaliranje. Riječju, svi pretendenti za vlast
u Bosni i Hercegovini sada su u fazi opipavanja pulsa potencijalnih koalicionih
partnera.
Novembar-Decembar, 2014.
Hronika
Revija FORUM
Presudiće fotelje
Iako, uglavnom svi govore o programskim, a ne matematičkim koalicijima, na
kraju će, ipak, presuditi fotelje i privilegije. Govori to dosadašnje dugogodišnje
iskustvo. Ne mora se zaviriti u prošlost
dalje od prošlih izbora 2010. godine, kada
su svi bh. političari odreda pokazali svoju
neprincipijelnost i svi su „sadili tikve s đavolom“, odnosno koalirali sa strankama o
kojima su prethodno govorili da nikada
neće sarađivati s njima. Ali, vlast je vlast,
a fotelje su čudna rabota.
Dakle, sada je sve u fazi dogovora,
pregovora među strankama. Jedino su se
SDA i SDS, čiji je predsjednik Mladen Bosić, konkretno izjasnile s kim nipošto neće
koalirati. Za Stranku demokratske akcije
nepoželjan je Savez za bolju budućnost
(SBB) Fahrudina Radončića, stranke koja
je poboljšala rezultat na ovim izborima, a
Srpska demokratska stranka „kao đavo od
krsta“ bježi od SNSD-a i Milorada Dodika.
Kako sada stvari stoje, najbrže će se
formirati vlast na državnom nivou, dakle
Parlamentarna skupština BiH i Vijeće ministara. Kada su u pitanju entitetski nivoi
vlasti, još uvijek caruje potpuna neizvjesnost, a o kantonalnom nivou da i ne govorimo.
U većem bh. entitetu, Federaciji Bosne i Hercegovine, po logici stvari, odnosno izbornih rezultata, okosnica vlasti
trebali bi biti Stranka demokratske akcije
i Hrvatska demokratska zajednica BiH.
Sada sve zavisi od izjašnjenja Demokratske fronte „najpoželjnije udavače“ i nove
stranke na političkoj sceni BiH, koju je
osnovao još uvijek aktuelni hrvatski član
Predsjednika BiH Željko Komšić nakon
što je, zbog neslaganja sa Zlatkom Lagumdžijom i njegovim poslušnicima,
napustio Socijaldemokratsku partiju. Komšićeva Demokratska fronta, koja se prvi
put pojavljuje na izborima, ostvarila je
nezamapćen uspjeh preotimajući veliku
većinu glasova upravo SDP-u i Lagumdžiji, koji nije uspio ući ni u državni parlament. Naravno, čeka se i izjašnjenje SBBa Fahrudina Radončića, koji je izjavio da
ne želi u vlast sa SDA, koja „dvadeset godina pljačka narod u BiH“.
Jedna od mogućnosti, koju svakako
ne treba isključiti, jeste koalicija Komšićeve i Radončićeve stranke, koji bi, uz pomoć ostalih opozicionih stranaka, mogli
formirati vlast u Federaciji BiH, zaobila-
Novembar-Decembar, 2014.
zeći izborne pobjednike - Stranku demokratske akcije i Hrvatsku demokratsku
zajednicu. Ali, to mnogi ne smatraju mudrim rješenjem, jer bi se time „ubio“ legitimitet izbornih pobjednika. Po mišljenju političkih analitičara, najpoželjnija i
najučinovitija bi bila široka koalicija koju
bi činile sve ove spomenute stranke i, po
mogućnosti, dobro okrnjena Socijaldemoratska partija Zlatka Lagumdžije. Međutim, vjerovatno će i ovoga puta „političke sujete“ biti presudne, a Federacija BiH
i uopšte Bosna i Hercegovina na gubitku.
U Republici Srpskoj se, takođe, igraju
naporne postiznborne utakmice. Svi bi sa
svima, osim SDS i Mladen Bosić koji su
isključili svako mogućnost saradnje sa
Miloradom Dodikom i SNSD-om. Bosić
vjeruje da će koalicija koju on predvodi, a
koja je zadala težak udarac SNSD-u i Dodiku, činiti skupštinsku većinu i da će formirati vlast u Republici Srpskoj, ali da će
biti ključni igrač iz Republike Srpske i u
državnoj parlamentarnoj i izvršnoj vlasti.
Bosić je ponudio Dodikovom političkom
partneru Petru Đokiću (predsjedniku Socijalističke partije) mjesto premijera Republike Srpske. Međutim, Đokić je ostao
vjeran Dodiku, što je dobrano pomrsilo
račune Bosiću i opoziciji.
S druge strane, Milorad Dodik tvrdi
da će on i njegovi koalicioni partneri i
dalje vladati Republikom Srpskom, te da
će biti dio parlamentarne većine u Parlamentarnoj skupštini BiH i da će njegovi
ljudi biti ministri u državnoj vladi.
Uglavnom, još će mnogo vode proteći Vrbasom, Neretvom i Miljackom dok
se bh. političari ne dogovore ko će skim
i ko će činiti vlast. Ovoga puta nismo ni
spominjali kantonalni nivo, s obzirom da
u Federaciji BiH postoji i deset kantona
koji su državice u državi, jer svaki kanton
ima parlament i vladu. Tu će tek biti političkog nadgornjavanja i neprincipijelnih
koalicija.
Podsjetimo, nakon Opštih izbora, održanih 2010. godine, BiH je izgubila mnogo
vremena čekajući da dobije vlast. Recimo,
novi saziv Vijeća ministara BiH, formiran
je tek nakon 16 mjeseci. Sada u BiH ima
više optimizma, makar kada je u pitanju
vrijeme formiranja vlasti. Međutim, optimizam itekako splašnjava kada se povede riječ o efikasnost nove vlasti. Bosna
i Hercegovina kaska sa reformama i sa
obavezama koje su pred nju stavljene na
evropskom i evro-atanstkom putu i sada
je „crna tačka na Balkanu“. Hoće li duboko podijeljena politika uspjeti pomiriti
nepomirljivo, teško je sada prognozirati.
Novi stari Predsjedništva BiH iz reda
bošnjačkog naroda Bakir Izetbegović poručio je da će svi u BiH morati prihvatiti određene realnosti - Bošnjaci da neće
ukinuti Republiku Srpsku, Srbi da neće
ukinuti Bosnu i Hercegovinu, a Hrvati da
neće napraviti treći entitet.
Dakle, ostaju srednja rješenja. Kako
do njih – moraće dati odgovor oni kojima su iscrpljeni i raspamećeni građani
dali povjerenje ili, kako je poručio visoki predstavnik međunarodne zajednice
u BiH Valentin Incko, da se vlast vrati u
službu građana.
Rezultati izbora u BiH
Centralna izborna komisija Bosne i
Hercegovine objavila je odluku o utvrđivanju rezultata Opštih izbora, koji su održani 12. oktobra.
Članovi državnog Predsjedništva su
Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić.
Milorad Dodik i dalje će biti predsjednik entiteta Republika Srpska, i to sa
samo jedan posto glasova više od opozicionog kandidata Ognjena Tadića. U predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, iz Federacije BiH se biraju dvije trećine zastupnika, pa će u njemu devet
mandata imati SDA, Demokratska fronta
pet, SBB BiH četiri, isto koliko i koalicija
predvođena HDZ-om BIH. Tri zastupnika će imati SDP BiH, te po jednog HDZ
1990, BPS i A-SDA.
Iz Republike Srpske bira se trećina
zastupnika, pa će SNSD imati šest, a SDS
pet zastupnika. Po jednog zastupnika
imaće koalicije PDP-NDP, zatim DNSNS-SRS, kao i SDA.
Kad je riječ o Parlamentu Federacije
BiH, SDA će imati 29 zastupnika, SBB
16, DF 14, koalicija predvođena HDZ-om
BIH 13, SDP BiH 11. U Parlament tog entiteta ulaze i HDZ 1990, BPS, Stranka za
BiH, A-SDA, Naša stranka i Laburisti.
Stranka demokratske akcije (SDA)
osvojila je ukupno 110 mandata na svim
nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini i
time postala vodeća stranka u BiH s obzirom da je pojedinačno osvojila najviše
mandata od ukupno 518, koliko se dužnosnika biralo na Opštim izborima.
25
Hronika
Revija FORUM
Crna Gora ima značajnu
ulogu u regionu
P
ovodom 91. godišnjice od
osnivanja Turske, ambasada ove zemlju u Crnoj Gori
priredila je (29. oktobra) koktel za
predstavnike javnog, kulturnog i političkog života, kao i za predstavnike
diplomatskog kora. Ambasador Turske u Crnoj Gori Mehmet Nijazi
Tanilir se, u ime domaćina, zahvalio
svim gostima i istakao da Crna Gora
ima značajnu ulogu u cilju mira i bezbjednosti u regionu.
“Dajemo snažnu podršku prijateljskoj Crnoj Gori i njenim evropskim i evroatlantskim ciljevima.
Paralelno s našim političkim odnosima, koji su na izvanrednom nivou,
ekonomski i kulturni odnosi sve više
jačaju”, kazao je ambasador Tanilir.
Na početku svečanosti pročitano
Tanilir
Kalamperović, Tanilir, Rastoder i Rakić
je pismo predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana koje je povodom Dana Republike Turske upućeno ambasadoru Turske u Crnoj Gori
Mehmetu Nijazi Taniliru. U pismu
Đukanović čestitao Davutogluu
Povodom dana Republike Turske, predsjednik Vlade Crne Gore Milo
Đukanović uputio je čestitku predsjedniku Vlade te zemlje Ahmetu Davutogluu.
„Čini mi zadovoljstvo što mogu da konstatujem da su odnosi Crne
Gore i Turske veoma dobri i prijateljski, što se očitava kako u intenzitetu
političkog dijaloga na svim nivoima, tako i u velikom broju zajednički
ostvarenih projekata, kao i onih koji su u procesu realizacije“ – navedeno
je u čestitki predsjednika Vlade Crne Gore.
H.C.T.
26
Erdogana se navodi da su pravda i
mir temeljni principi politike Turske.
“Politika Turske se zasniva na
odbrani mira i pravde u svijetu, poštujući unutrašnja pitanja i teritorijalni integritet svake zemlje. Ove vrijednosti smo čuvali i branili 91 godinu i kako danas tako i u buduće, oni
će da budu temeljni principi vanjske
politike Turske. Turska nikada neće
oklijevati da podrži pravednost i mir
i nastaviće braniti prava ugroženih u
svakom pogledu”, navodi se, između
ostalog, u pismu Erdogana.
Turska je demokratska, sekularna, unitarna, ustavna republika čiji
je politički sistem 1923. godine utemeljio Mustafa Kemal Ataturk.
Novembar-Decembar, 2014.
Hronika
Revija FORUM
Promocija knjige „Islamski identitet Evrope“ Ferida Mihića u IKC u Baru
Evropa ima i
islamski identitet
Početkom novembra u
Islamskom kulturnom centru, u džamiji „Selimija“, u
Baru, održana je promocija
knjige „Islamski identitet
Evrope“ akademika Ferida
Muhića. Evropa svoj identitet ne smije graditi samo
na hrišćanstvu i judaizmu,
već u njega mora utkati i
islam koji je daleko ranije,
oko 800-te godine nove ere
došao na balkanske prostore prije hrišćanstva, koje
je došlo oko 1200. godine.
U današnjoj Evropskoj uniji
ne žele da prihvate da se
u priči o identitetu Starog
kontinenta moraju poštovati
i hrišćanska Evropa potpuno isto kao i islamska
Evropa. Autor knjige, predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti
prof. dr. Ferid Muhić kaže
da niko u islamskom svijetu ne traži revanšizam
za takav odnos prema
islamu u Evropi već samo
prihvatanje i uvažavanje
činjenice da islam ima važan
uticaj na evropski razvoj i
pored pokušaja promocije
hrišćanskog ekskluziviteta
na evropske vrijednosti.
Novembar-Decembar, 2014.
Rastoder, Beglerović, Mahmutćehajić i Muhić
Piše: Mustafa CANKA
L
ijepo je bilo te divne večeri,
6. novembra, u starom i slavnom gradu Baru biti i osjećati
se kao evropski musliman. Jer, o toj
temi, istoriji i identitetu „starog kontinenta“, govorili su tri vrsna akademika (Rusmir Mahmutćehajić,
Ferid Muhić i Šerbo Rastoder) i
jedan mladi doktor nauka, sufija i
erudita sa Fakulteta islamskih nauka
u Sarajevu Samir Beglerović.
Povod je bila nedavno izašla
knjiga „Islamski identitet Evrope“ dr Muhića, ali i želja članova
Savjeta za nauku i kulturu Islamskom kulturnom centru u Baru da
otvaraju suštinska pitanja današnjice za muslimane na ovim prostorima, ruše tabue i predrasude.
Zato je moderatorka večeri,
istoričarka Jasmina Rastoder, već
u uvodu jasno poručila: „Ovo je jedna od onih subverzivnih intelektualnih tvorevina, prijeko potrebna
Muslimanima u Evropi i van nje,
terapija protiv stereotipa kojima
smo podlegli, bilo da ih ćuteći prihvatamo, bilo zato što nismo znali
da na pravi način odgovorimo“.
Upravo je to bio jedan od razloga koji su akademika Muhića
naveli da napiše ovu knjigu. “Kada
sam imao devet godina prvi put
sam čuo priču o jakim, hrabrim, sa
jedne i prevrtljivim i podmuklim
sa druge strane. Vidio sam da ja,
nažalost, spadam u onu drugu kategoriju – prevrtljivih i podmuklih
kojima svako ima pravo da udari
čvrgu i čija je vjera sramna. Sramna ili, ako hoćete besramna, i to
je jedna od rijetkih riječi kod koje i
pozitiv i negativ znače isto. Dakle,
u tom kontekstu shvatio sam da
živim u svijetu u kojem sam ja ne
samo prinuđen da budem defanzi-
27
Hronika
Muhić
Revija FORUM
van nego sam prinuđen da se osjećam i da pokazujem da jesam i da
prihvatam to osjećanje kao javno
ispoljavanje - da sam inferioran”,
kazao je Muhić.
Prema riječima akademika Mahmutćehajića, politički obrazac
funkcionisanja Evrope je vazda bio
proizvodnja unutrašnjih i vanjskih
neprijatelja. “U Evropi su kroz cijelu njezinu historiju kao političkog projekta, Jevreji bili unutarnji
ili teološki neprijatelji uz paralelno postojanje vanjskog, političkog
neprijatelja, a to su muslimani.
Islamski identitet Evrope, u Rožajama i Ulcinju
Suživot i uvažavanje nemaju alternativu, iako su
velike šanse da se negativni stavovi prema islamu i
muslimanima pojačaju s ekonomskom i moralnom
krizom u Evropi, ocjenjeno je na promociji knjige akademika Ferida Muhića “Islamski identitet
Evrope”. Knjiga, čiji su izdavači Centar za napredne studije iz Sarajeva i izdavačka kuća Logos-A iz
Skoplja, na bosanskom i albanskom jeziku, promovisana je krajem avgusta, u Rožajama i Ulcinju.
Predstavljanje Muhićeve knjige organizovao je
Centar za međukulturnu saradnju ‘’Horizonti’’ iz
Podgorice sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori.
Direktor Centra, Omer Kajoshaj, istakao je da muslimani ne treba da se stide svog islamskog identiteta, navodeći da Muhićeva knjiga ukazuje na
uticaj islama na savremenu kulturu u Evropi. On
je kazao da treba raditi na očuvanju nacionalnog i
vjerskog identiteta, kroz saznanje onoga što se desilo u prošlosti kao i ispravno razumijevanje sadašnjosti. “Treba da naučimo da se ponosimo svojom
vjerom umjesto što se neki nje stide. Islam je vjera
progresa, a ne nazadovanja kako to pokušavaju da
predstave neprijatelji islama”, kazao je Kajoshaj.
Osvrćući se na pitanje identiteta dr. Ali Pajaziti
kazao je da islam ima značajan dorpinos u širenju
kulture i humanih vrijednosti, te da je zbog toga
značajan njegov uticaj na Evropu, dok je Muhić
upozorio da islam ima važan uticaj na razvoj Evrope i pored pokušaja promocije hrišćanskog ekskluziviteta na evropske vrijednosti. Pojašnjavajući da je
islam evropska religija koliko i hrišćanstvo, Muhić
je istakao da obije vjere ne potiču s evropskog konti-
28
nenta, te da ih kao misionarske ne treba posmatrati
unutar geografskog konteksta već prema doprinosu
čovječanstvu. Na promociji u Rožajama dr Ahmet
Alibašić navodi da prof. Muhić u knjizi “Islamski
identitet Evrope” vraća islam i muslimane u evropski narativ odakle su neopravdano protjerivani. To
je tako uprkos činjenici da evropski muslimani nisu
ništa manje Evropljani u etničkom smislu od većine
drugih Evropljana indoevropskog porijekla, niti je
islam išta više azijska vjera od judaizma i kršćanstva. Dok profesor Ramiz ef. Luboder ocjenio je da je
Muhićeva knjiga potrebna nemuslimanima koliko i
pripadnicima Islama, jer ukazuje da suživot i međusobno uvažavanje nemaju alternative. On je istakao
da će knjiga muslimanskim intelektualcima pomoći
da uvide neophodnost institucionalnog organizovanja muslimana u EU, kako bi se preduprijedilo zlo
u potencijalnom velikom ratnom sukobu, kakakv je
svojevremeno zadesio muslimane u Španiji.
Muhićeva knjiga tretira istoriju i efekte prisustva islama u Evropi, analizira uticaj islama na ono
što se danas naziva “evropski identitet”. Muhić u
svom djelu analizira nastanak i karakter evropskog
identiteta, navodeći perspektive razvoja u kontekstu prožimanja islama, hrišćanstva i judaizma.
Autor pokušava da protumači i razumije socijalne,
političke, kulturne i religijske komponente koje
čine savremenu Evrope, a koje su formirane kroz
islamske uticaje. Da ne bi projekat ostao samo na
nivou promocije knjige, NVO Horizonti je poklonio
ciljanoj grupi čitalaca dvjesta primjeraka knjige na
bosanskom i albanskom jeziku.
Novembar-Decembar, 2014.
Hronika
Revija FORUM
Tako su naši evropski subjektiviteti ili identiteti formulirani. Nikada
ni u jednom razdoblju bez bitnog,
hrabrog pothvata dekonstruiranja
mi nismo mogli živjeti bez ta dva
neprijatelja - vanjsko-političkog,
što jesu muslimani i unutarnjeg,
teološkog, što jesu Jevreji”, istakao
je Mahmutćehajić .
-“Samo promjenom te paradigme moguće je da Evropa postane
prostrani dom za sve njene narode i svakog čovjeka, a ne samo za
odabrane”, rekao je akademik Rastoder dodajući: “Može li Evropa
pobijediti samu sebe na putu samospoznaje ili će iznova rizikovati
sopstvenu propast i platiti novi danak svom civilizacijskom autizmu.
Odgovore na ova pitanja mi nudimo i to radimo. Da li će ih neko
čuti i uvažiti, ostaje da nagađamo.
Sudeći po dosadašnjim iskustvima
Evropa se učila na svojim greškama, ali se ipak učila.”
Dr Muhić je ukazao na opasni pokušaj promocije hrišćanskog ekskluziviteta na evropske
vrijednosti, što je posebno činio
raniji papa Jozef Racinger. Pojašnjavajući da je islam evropska
religija koliko i hrišćanstvo, čelnik Bošnjačke akademije nauka i
umjetnosti (BANU) je istakao da
obije religije ne potiču s evropskog
kontinenta, te da ih kao misionarske ne treba posmatrati unutar
geografskog konteksta već prema
doprinosu čovječanstvu.
Jedinstven zaključak je bio da
ovom knjigom Muhić vraća islam
i muslimane u evropski narativ
odakle su neopravdano protjerivani. To je tako uprkos činjenici da
evropski muslimani nisu ništa manje Evropljani u etničkom smislu
od većine drugih Evropljana indoevropskog porijekla, niti je islam
išta više azijska vjera od judaizma
i hrišćanstva.
Promociji ove knjige prisu-
stvovali su, pored ostalih, i članovi diplomatskog kora Turske,
SAD, Azerbejdžana i Hrvatske,
predstavnici Islamske zajednice
i Crnogorske pravoslavne crkve,
visoki državni i opštinski zvaničnici.
Inače, Muhićeva knjiga, koja je
gotovo istovremeno objavljena na
bosanskom i albanskom jeziku, ranije je predstavljena u Rožajama i
u Ulcinju.
Rastoderi uvakufili nauku
Prije predstavljanja knjige akademika Muhića, glavni barski imam,
h. Muhidin ef. Miljaimi, pročitao je vakuf-namu u kojoj se navodi da
su Jasmina i Šerbo Rastoder donirali biblioteci Islamskog kulturnog
centra u Baru 1462 knjige, preko hiljadu primjeraka raznih časopisa
i više od deset hiljada dokumenata iz raznih arhiva sa područja Crne
Gore i nekadašnje Jugoslavije.
Ferid Muhić, univerzitetski profesor, filozof i književnik, rođen je 1943. godine u selu Mahoje kod
Zavidovića, Bosna i Hercegovina. U svojoj bogatoj akademskoj karijeri predavao je na Univerzitetu Sv.
Kiril i Metodij u Skoplju, te na drugim univerzitetima širom svijeta, kao što su: International Institute
of Islamic Thought and Civilization u Kuala Lumpuru, Florida State University, Syracuse University,
te na univerzitetima u Jugoistočnoj Evropi. Uže oblasti njegova interesovanja su savremena filozofija,
kulturna antropologija, estetika, politička filozofija i filozofija religije. Objavio je više djela iz navedenih oblasti, kao i više književnih djela, među kojima su: Kritički metodi, Filozofija ikonoklastike, Motivacija i meditacija, Štit od zlata, Noumenologija tijela, The Study in Fragmentation and Despair, Logos
i hijerarhija, Mišljenje u akciji, Smisao i vrlina, Filozofi utješitelji, Filozofija religije u njemačkom klasičnom idealizmu, Ex cathedra, Falco Peregrinus, Sto koraka iznad, Dim ugarka snova.
Novembar-Decembar, 2014.
29
Hronika
Revija FORUM
Sakova
džamija
u Rožajama
U
Rožajaskom naselju Bandžovo brdo (15. novembra)
svečano je otvorena nova džamija čija izgradnja je
počela u martu ove godine. Izgradnju džamije finansirao je Sadrija Sako Dacić, rožajac koji već nekoliko
decenija živi i radi u Njemačkoj. Svečano predajući džamiju na korišćenje Odboru Islamske zajednice vakif Dacić je
poželio da se iz nje samo hair i dobro širi, kako to dolikuje
džamijama, te da ona bude stožer i simbol jedinstva vjernika.
Otvaranju su pored vrha uleme u CG na čelu sa reisom Fejzićem, prisustvovali predstavnici islamskih zajednica Bosne i
Hercegovine i Turske, predstavnici vjerskog i političkog života u Crnoj Gori i opština u okruženju kao i veliki broj građana.
30
Sadrija Dacić
Novembar-Decembar, 2014.
Hronika
Revija FORUM
Bošnjaci iz Izmira poslali kurbane za
1000 porodica u Bosni i Hercegovini
U organizaciji udruženja kulture i solidarnosti “Bosna-Sandžak”
iz Izmira, u bosanskim gradovima
Doboj, Žepče, Maglaj, Srebrenica i Zavidovići, podijeljeno je oko
pet tona kurbanskog mesa za oko
1.000 porodica.
Abdulah Gul, predsjednik udruženja rekao je za „Anadolu Agency”
kako su podjelu kurbana omogućili
Bošnjaci koji žive u Izmiru.
«Zaklano je 180 kurbana, od
čega 30 u Rogatici, a 150 u Maglaju i Lukavcu nakon čega je meso
podijeljeno Medžlisima IZ koji će
dalje dijeliti ove kurbane. Na ovaj
način Bošnjaci koji žive u Turskoj
su odlučili da pomognu Bošnjake
u Bosni i Hercegovini, pogotovo
Abdulah Gul
na mjestima pogođenim poplavama», rekao je Gul.
Imam u gradskoj džamiji Žepče, Irdin ef. Tutnjić, rekao je da će
kurbansko meso dobro doći najugroženijima, te se u ime i svih
džematlija i stanovništva zahvalio
donatorima iz Izmira.
Kurbani iz Emirata
Delegacija humanitarne organizacije “Šarikah” iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koju je
predvodio Muhamed Hamdan,
supervizor odjela za projekte
te organizacije, posjetila je Bijelo Polje i u saradnji odborom
Islamske zajednice Bijelo g Polja
podijelila kurbane i bajramske
poklone.
Bajramsku posjetu, sa čelnicima Mešihata, predsjednikom Odbora IZ BP i glavnim imamom, humanitarci iz Emirata započeli su
posjetom dnevnom centru za djecu sa posebnim potrebama i darivali novčano 22 korisnika centra.
Nakon toga, delegacija je posjetila
starački dom u Bijelom Polju, gdje
ih je primio direktor doma Admir
Mustajbašić i zahvalio što su dio
mesa od kurbana opredijelili za
ishranu lica treće dobi. Posredsatvom kompanije „Franca“ kurbani
Novembar-Decembar, 2014.
Burdžović sa gostima iz Emirata
su dodijeljeni i porodicama slabijeg finansijskog stanja u Bijelom
Polju, a u saradnji s predstavnicima humanitarnog fonda „Hilal“,
tokom godine biće podijeljena donacija iz Emirata u vrijednosti 22
grla krupne stoke.
Delegacija je posjetila Crnu
Goru na prijedlog Ambasade Ujedinjenih Arapskih Emirata u Podgorici, a Bijelo Polje na prijedlog
reisa Rifata ef. Fejzića.
31
Hronika
Revija FORUM
Iftari u čardaku Krpuljevića iz 1826.godine
Bunar za porodice i džemat
Z
ahvaljujući razumijevanju
vlasnika, - porodice Krpuljević, i želji Mešihata IZ,
jedinstveni Čardak u podgoričkoj
Staroj Varoši je uređen za opšte
korišćenje. Tokom ljetošnjeg Ramazana, u njemu su priređivani
iftari. Nakon dogovora sa vlasnicima o unajmlivanju Čardaka, imam
Osmanagića džamije, Ismail Dacić, od Mešihata je zadužen da ova
znamenita kuća bude posjećena i
čuvana. Čardak je sagrađen 1826.
godine, a 1860. je ova kuća prešla
u vlasništvo Krpuljevića i od tada
nosi naziv „Čardak Krpuljevića“.
Ismail ef. Dacić ističe da je
unutrašnji dio čardaka potpuno
obnovljen. Bitno je bilo da se pritom ne odstupi od izvornog izgleda. - Podove smo zastrli ćilimima,
kao što je bilo i ranije. Napravljeni
su minderluci, po uzoru na stare iz
doba osmanlija. Čardak smo otvorili prvim iftarom proteklog Ramazana. To se radilo svake večeri
a okupljanja smo nastavili i nakon Ramazana. - navodi ef. Dacić.
32
Čardak Krpuljeviča - grafika i novi enterijer
Važno je da se u čardaku okuplja
omladina, a naravno i stariji, kaže
Dacić. U cilju očuvanja ove raritetne građevine pokrenut je program
„Promijeni sebe, promijenićeš
druge“, pa će uskoro mladi imati
mogućnost besplatnog učenja engleskog, turskog i arapskog jezika.
Islamska zajednica je zahvalna porodici rahmetli Redžepa
Krpuljevića, vlasnicima čardaka,
Redžepovoj supruzi Magbuliji i
sinovima Anesu i Mustafi što su
uvažili molbe i važnost otvaranja
ove kuće za džematske potrebe.
Ovom prilikom valja podsjetiti
da Čardak ima bunar koji je povezivao dvije porodice – Krpuljeviće i Čarapiće. Bunar su koristile
i druge obližnje porodice i snabdijevale se vodom iz njega. Kada
bi se desilo da u džamiji nestane
vode, bunar su koristili i džematlije za uzimanje abdesta (vjersko
čišćenje) prije klanjanja namaza
(molitve).
U podgoričkoj Staroj Varoši
ima još dosta objekata iz osmanlijskog perioda. Najstariji je Do-
ganjska džamija u Ulici Gojka Radonjića, Most Osmanagića na ušću
Ribnice u Moraču, ostaci tvrđave
Depedogen (kraj 15.vijeka), džamija Osmanagića (18.v), Sahat-kula i još dva mosta –Kapadžića i Tabački na dijelu Ribnice preko kojih
se išlo u dio grada, bez stanovnika
(na njemu su bile livade, groblje
šehida (boraca za slobodu). U gornjem dijelu Morače, prema naselju
Đulići, izgrađen je Vezirov most,
koji je prije 20 godina izgubio svoj
izvorni izgled i upodobljen za potrebe saobraćaja.
Od objekata za stanovanje, poznata je kuća – Čubranovića, koja
je sada vlasništvo braće Vučkovića. (U jednom dijelu je restoran
Dvor).
U neposrednoj blizini, na početku Ulice Koše Đurovića, koja
vodi prema Sahat-kuli, sačuvan je
Čardak Krpuljevića. Na 30-40 metara je Doganjska džamija, koju su
izgradili trgovci, pa su je nazvali
doganjska po njihovim radnjama
(doganjama).
C.H.T.
Novembar-Decembar, 2014.
Hronika
Revija FORUM
Donatorski teferič za FK „Petnjica”
U organizaciji ZK „Bihor“, u
luksmburškom gradu Tetanžu održan je “Donatorski teferič dijaspore
za FK „Petnjica“ iz Petnjice”.Ovaj
klub ima kvalitet i pretenduje da u
narednoj sezoni zaigra u drugoj crnogorskoj fudbalskoj ligi ako obezbijedi
finasijsku podršku.
U zabavnom progranu 11.oktobra
učestvovali su poznati pjevači i kulturno-umjetnička društva. Narednog
dana, odigrana je revijalna utakmica
između FK „Tetanže“ i FK „Petnjica“, kojom je obilježena stogodišnjica
fudbalske igre u gradu Tetanž
– Ulažući u kulturu i sport, ulažemo u sebe, poruka je iz Udrženja ZK
„Bihor“- Luksemburg, koje okuplja
preko 200 članova i koje nesebično
radi na svim vidovima pomoći zavičaju.
Učesnici Donatorskog teferiča
uputili su poziv svima u dijaspori, da
im se pridruže u podršci Fudbalskom
klubu Petnjica.
Latić i Rastoder
Park doseljenika u Luksemburgu
U prostorijama ZK „Bihor“ u
Rumelanžu, Luksemburg, 22.oktobra 2014. godine održan je sastanak Upravnog odbora Udruženja
sa predstavnicima opštine: predsjednikom komune Henri Hajneom
i prvim zamjenikom predsjednika
Giom Kirschom.
U razgovoru su fokusirane mogućnosti intenzivnije saradnje Udruženja sa Opštinom i konkretne pomoći novoformiranoj opštini Petnjica.
Predstavnici opštine Rumelanže izrazili su zadovoljstvo organizacijom i
aktivnostima Zavičajnog kluba „Bihor“ i izrazili zadovoljstvo stepenom
integracije doseljenika iz Crne Gore i
sa prostora ex – YU u luksemburško
društvo, posebno istakavši činjenicu
da su djeca doseljenika sa tih prostora, u većini škola, najbolji đaci.
Predstavnici ZK „Bihor“ su
predložili da opština Rumelanže
Novembar-Decembar, 2014.
Predstavnici Opštine u posjeti
zavičajnom klubu
donira opremu za komunalno preduzeće u opštini Petnjica, kao i da
se u Rumelanžu formira etno-park
sa sadnicama koje su autohtono
porijeklom iz Crne Gore i drugih
prostora Balkana, odakle dolaze doseljenici u Luksemburg. Zaključeno
je da će na mogućoj realizaciji tih
predloga zajedno raditi i sarađivati.
Na kraju druženja, predsjednik
udruženja ZK „Bihor“ Hamdija Rastoder i predjednik opštine Rumelanže Henri Hajne razmijenili su
prigodne poklone.
33
Hronika
Revija FORUM
Monografija o školstvu u
Bihoru
Zavičajni klub «Bihor» iz Luksemburga je 18. oktobra u Rumelanžu organizovao promociju
monografije „Školstvo Gornjeg Bihora- 110 godina škole u Petnjici»
autora Šata Ajdarpašića.
Profesor Ajdarpašić, je proveo
radni vijek u školi, 20 godina bio
direktor OŠ „Mahmut Adrović “
u Petnjici, a potom i u Beranama. Duboko inkoroporiran u tkivo naroda, do tančina je spoznao
tematiku kojom se bavi u svojoj
monografiji. Na 240 stranica, autor nam na 240 stranica, vrlo autentično govori o razvoju školstva
u Bihoru, a jednim dijelom zadire
i u vrijeme Osmanske vladavine i
sistem školstva u tom periodu, što
ovoj temi koja je i ranije obrađivana, daje širu dimenziju. Prve škole
bile su organizovane kroz crkve i
džamije, a zatim mejtepe i ruždije. U knjizi se navodi da su između
dva svjetska rata u selima Gornjeg
Rastoder, Ajdarpašić, Softić, Hajdarpašić i Ramčilović
Bihora živjela samo dva fakultetski obrazovana čovjeka: Hajro
Duraković, sa završenim pravnim
fakultetom u Beogradu i Mehmed
Hodžić, sa završenim medicinskim fakultetom u Beogradu. Danas u ovom podneblju ima 22 doktora nauka, 20 magistara, 297 lica
sa završenim fakultetom i 120 sa
višom školom. Ova monografija je
živi svjedok vremena i zato je promocija izazvala veliko interesovanje budući da veliki broj ljudi koji
se spominje u knjizi, danas živi i
radi u Luksemburgu. Ova publikacija zauzima značajno mjesto u
kulturnoj baštini Bihora i Petnjice. Crnogorske biblioteke su od
danas bogatije za jedno značajno
djelo koje nam ovaj put poklanja
prof. Ajdarpašić - kazao je promoter monografije, književnik Faiz
Softić. U promociji su učestvovali Hamdija Rastoder, predsjednik
ZK „Bihor”, Đule Ramčilović i
Remzija Hajdarpašić.
Prvi doktorat u Crnoj Gori
iz oblasti sporta
i fizičke kulture
Dr Aldijana Muratović
Aldijana Muratović, saradnik u nastavi na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore u Nikšiću, uspješno je (23.oktobra) odbranila doktorsku tezu, prvu od osnivanja Fakulteta. Ujedno, to
je i prvi doktorski rad u Crnoj Gori iz oblasti fizičke kulture, odnosno iz
sporta uopšte, saopšteno je iz Rektorata UCG.
Komisiju za odbranu disertacije “Komparativna analiza biomotoričkog statusa rukometaša i nesportista u kadetskom uzrastu Crne Gore” činili su prof. dr Duško Bjelica, prof. dr Georgi Georgiev, prof. dr Dobrislav
Vujović, prof. dr Rašid Hadžić i prof. dr Veselin Jovović.
34
Novembar-Decembar, 2014.
Društvo
Revija FORUM
TIKA pomaže
razvojne potrebe
Mahmut Cevik
Turska Agencija za međunarodni razvoj i koordinaciju TIKA, od polovine 2007. godine do danas,
u Crnoj Gori je realizovala 185 projekata. Tim povodom u Podgorici je održana prezentacija projekata
Agencije, na kojoj je između ostalih prisustvovao
predsjednik Odjeljenja za Balkan i Istočnu Evropu
TIKA-e Mahmut Cevik.
Nakon što je 2007. godine otvorila kancelariju u
Podgorici, TIKA-a je značajna sredstva uložila širom
Crne Gore, kako bi poboljšala uslove u školama, bolnicama, infrastrukturi, kao i na polju kulture.
Predsjednik Odjeljenja za Balkan i Istočnu Evropu TIKA-e Mahmut Cevik je istakao da je TIKA u
svijetu do sada donirala 3,3 milijarde dolara.
“Naša organizacija ima razmišljanje da jedna
suza ne gleda na naciju i porijeklo. Odlučili smo
da budemo zastupljeni širom svijeta. Mi se nalazimo u svim državama gdje je potrebno razvijati
društvo. Kao institucija koja je do sada donirala 3,3
milijarde dolara širom svijeta nalazimo se u svijetu na osmom mjestu.
Prvi smo pritekli da pomognemo kada su se desile poplave u Srbiji i Bosni i Hercegovini”, podsjetio
je Cevik.
Koordinator TIKA-e u Podgorici Mustafa Yazici
prilikom predstavljanja projekata je poručio da je
cilj ulaganja TIKA-e u zdravstvene i obrazovne institucije Crne Gore da doprinese boljem liječenju i
Novembar-Decembar, 2014.
Mustafa Yazici
boljem kvalitetu obrazovanja. On je najavio i nove
projekte za 2015. godinu.
“Od 2007. godine pa do 2014. godine ukupan broj
realizovanih projekata u Crnoj Gori je 185. U toku
je realizacija devet projekata, što će do kraja iznositi ukupno 194 projekta. Najveći broj projekata je
iz oblasti obrazovanja, zdravstva i kulture. U drugoj
polovini 2007. godine realizovano je sedam, u 2008.
dvanajes, u 2009. šesnajes, u 2010. godini 29 projekata. Nakon toga, u 2011. godini smo realizovali 26, u
2012. godini 34 projekta, u 2013. godini 38, a do kraja
oktobra 2014. godine već su završena 23 projekta. Do
kraja ove godine planiramo završiti još 9 projekata”,
poručio je Yazici.
Kako su saopštili iz TIKA-e, u posljednje dvije
godine 50 odsto projekata je u obrazovanju i kulturi,
devet u zdravstvu, a 12 projekata na polju infrastrukture. Kao jedan od značajnijih projekata za 2015. godinu, Yazici je istakao adaptacija Urgentnog bloka
pri Kliničkom centru Crne Gore u Podgorici.
Direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Crne
Gore Kenan Hrapović iskazao je zahvalnost i saopštio da je TIKA do sada na polju zdravstva uložila
oko milion eura širom Crne Gore.
Na prezentaciji je govorio i reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić, koji se zahvalio za sva
ulaganja, posebno kada je u pitanju pomoć Islamskoj
zajednici.
35
Društvo
Revija FORUM
Ugledne zvanice povodom predsatvljanja projekata TIKE
Tika uređuje urgentni centar u Podgorici
Klinički centar, Fond zdravstva i Turska agencija
za međunarodni razvoj i koordinaciju (TIKA) potpisali su (30.oktobra) protokol o adaptaciji i opremanju Urgentnog centra KCCG. Zahvaljujući tom projektu, kako je istaknuto, Urgentni će dobiti mnogo
veći prostor i opremu čime će biti znatno unaprijeđena zdravstvena usluga za blizu 75.000 pacijenata.
Direktor KCCG dr Milan Mijović kazao je da je
rekonstrukcija Urgentnog centra procijenjena na
oko 700.000 eura.
Koordinator TIKA Mustafa Jazici pojasnio je da
se projekat sastoji iz dvije faze, te da će prvo početi
adaptacija, a potom opremanje te ustanove. Radovi
će trajati 90 dana, možda i kraće ako se u međuvremenu rad Urgentnog organizuje na drugom mjestu.
Direktor Fonda zdravstva Kenan Hrapović najavio je nastavak saradnje sa TIKA agencijom.
- TIKA je spremna da pomogne i finasijski podrži
edukaciju crnogorskih ljekara, koju će, uz podršku
36
Kenan Hrapović
Ministarstva zdravlja Turske, sprovoditi eminentni
stručnjaci u turskim zdravstvenim ustanovama - naveo je Hrapović.
On je kazao da je na poziv Fonda, zainteresovanost za taj vid edukacije iskazalo 122 ljekara, od čega
je 80 iz KCCG.
E.P.
Novembar-Decembar, 2014.
Društvo
Revija FORUM
Evropski fondovi za
poljoprivredu
Radulović, Ivanović,
Drobnič i Guadanji
M
inistarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja,
Evropska komsijia i
Svjetska banka 12. novembra su
početak novog projekta bespovratne podrške crnogorskim poljoprivrednicima - IPARD-like. Narednih 45 dana trajaće predstavljanje
projekta, a zatim će poljoprivrednici moći da konkurišu za bespovratnu pomoć u vrijednosti do 50
odsto projekta.
Poljoprivrednici će moći da računaju na ukupno 4,1 milion eura,
a maksimalna vrijednost podrške
za jedan projekat vrijedi 100 hiljada eura. Ovo će biti prvi put da crnogorski poljoprivrednici koriste
novac iz EU fondova, a uslovi će
biti nešto blaži nego u ostalim zemljama članicama EU. IPARD-like
treba da poveže dosadašnji projekat pomoći poljoprivrednicima
MIDAS, koji će formalno trajati još
pola godine, i IPARD program čiji
početak je planiran od 2016. godine. Projekti mogu biti za sve oblasti primarne poljoprivredne proizvodnje - stočarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, proizvodnja povrća i drugog bilja u zatvorenom ili otvorenom prostoru.
Oni koji apliciraju moraće da budu
upisani u registar poljoprivrednih
gazdinstava do okončanja tendera.
Poljoprivrednik će moći da
preda projekte kojima želi da
kupi priplodnu stoku, višegodišnji sadni materijal, mehanizaciju,
ili izgradi i rekonstruiše objekat
za smještaj stoke, objekte za proizvodnju u zaštićenom prostoru,
skladište za voće, povrće... Podnosilac će morati da ima neku vrNovembar-Decembar, 2014.
stu biznis plana kojim će dokazati
da će ta investicija biti uspješna i
održiva. Moraće da budu vlasnici
ili zakupnici na duži rok poljoprivrednog zemljišta ili objekata na
koje se projekat odnosi... U pripremi projekta imaće pomoć Ministarstva i savjetodavnih službi.
Cilj IPARD-lika je da pomogne
poljoprivrednicima i državnoj administraciji do dostignu standarde
EU i strožije uslove za konkurisanje za IPARD projekat čiji će fond
za podršku poljoprivredi i prerađivačkoj industriji vrijediti 39 miliona eura.
Ministar poljoprivrede Petar
Ivanović kazao je da je cilj i da komercijalne banke uvide da treba
da imaju posebne kreditne linije
za poljoprivredu sa nižim kamatama i dužim rokovima otplate.
Šef Delegacije Evropske unije u
Podgorici Mitja Drobnič pohvalio
je uspjeh Ministarstva poljoprivrede na pripremi ovog projekta. On
je naveo da je razvoj poljoprivrede
i približavanje standardima EU od
velike važnosti za 50.000 stanovnika koji žive u ruralnim sredinama
i bave se poljoprivredom. Drobnič
je naveo da poljoprivreda čini osam
odsto BDP-a Crne Gore.
Predstavnik Svjetke banke
Mauricio Guadanji kazao je da su
podržali ovaj poseban projekat
IPARD-like jer su prema iskustvima u drugim zemljama vidjali da
mnogi poljoprivrednici nijesu mogli da ispune stroge uslove IPARD
projekta zbog čega su mnoga sredstva za poljoprivredu iz EU fondova ostala neiskorišćena. Zbog toga
je, kako je naveo, važan ovaj pripremni projekat IPARD-like kako
bi se poljoprivrednici, administracija i savjetodavne službe pripremili za strože uslove i EU tržište.
Direktor Direktorata za IPRAD
plaćanja u Ministarstvu poljoprivrede Blagota Radulović kazao je
da je ovaj projekat samo prva karika u približavanju crnogorske poljoprivrede i da su uspjeli da obezbjede manje stroža pravila za one
koji će konkurisati. R.F.
37
Društvo
Revija FORUM
Budućnost malih i srednjih preduzeća je u udruživanju
Uspjeh klastera zavisi od
Države
Kolić u svojoj radionici
Prema podacima ministarstva Ekonomije, na sjeveru
Crne Gore ima 150 firmi koje
se bave proizvodnjom namještaja i preradom drveta, što
predstavlja dobru osnovu za
razvoj više klastera, udruženja srodnih proizvođača.
P
orodica Nedžada Kolića, vlasnik fabrike namještaja iz Bijelog Polja, već dvije decenije
se bavi ovim poslom, a svoje proizvode plasira na domaće i dijelom
inostrano tržište. Za ozbiljan nastup
na stranom tržištu, kaže Kolić, sprečava ih to što 90 odsto materijala
moraju da uvoze.
- Kod nas su sve firme male da bi
samostalno nastupale i napravile vid
neke jače proizvodnje i bili konkurenti firmama iz Srbije, Hrvatske i
Bosne, kaže Kolić.
Sa druge strane, ekonomisti smatraju da drvoprerađivači, fabrike namještaja i tekstilna industrija svoju
poziciju na tržištu bi poboljšali kroz
formiranje klastera, odnosno udruživanjem firmi. Statistika kaže da u
Crnoj Gori postoje 63 potencijalna
klastera, u kojima posluje oko 6.000
firmi i individualnih proizvođača
koji zapošljavaju blizu 26.000 radnika. Prema podacima ministarstva
Ekonomije, na sjeveru Crne Gore
ima 150 firmi koje se bave proizvodnjom namještaja i preradom drveta, što predstavlja dobru osnovu
za razvoj više klastera, udruženja
srodnih proizvođača. Primjera radi,
mala i srednja preduzeća u Evropskoj Uniji čine oko 99 odsto svih
38
aktivnih preduzeća, a zapošljavaju
između 60 i 80 odsto ukupne radne snage. Njihovo učešće u BDP-u
Evropske unije je oko 60 odsto.
U Bijelom Polju posluje nekoliko manjih i većih drvoprerađivača i
proizvođača namještaja. Kolić kaže
da proizvođači, da bi bili konkurentiji, šansu treba da traže u formiranju klastera, ističući kao primjer
proizvođače automobila u Kragujevcu i tekstila u Novom Pazaru.
- Kod nas su sve firme male da bi
samostalno nastupale i napravile vid
neke jače proizvodnje i bili konkurenti firmama iz Srbije, Hrvatske i Bosne.
Zbog toga, klasteri bi bili pravo rješenje. Poluproizvod bi mogao da se radi
i da 4-5 firmi sklapa jednu cjelinu. Ja
da radim jedan dio, jedan dio druga
firma, treći treća i da pravimo neku
kooperaciju i da se radi na tome.Uloga
države je presudna za uspjeh klastera.
Svima je tu perspektiva i budućnost.
Ako ostanemo mali, bićemo mali čitav
život, a sa tim udruživanjem idemo ka
ukrupnjivanju kapitala, proizvodnje i
svega ostalog, kaže Kolić.
Novica Šćepanović, drvoprerađivač i proizvođač građevinske stolarije, koji ima porodičnu radioncu, kaže da drvoprerađivači takođe
spremno čekaju inicijativu da se formira klaster. Svjesni su da bi na taj
način bio riješen problem koji sada
imaju, a to je nedovoljna zastupljenost na tržištu.
- Ideja je dobra i sigurno je bolja
šansa za bolji plasman, kompletniji
proizvod, jeftniji proizvod, samim
tim i bolje bi prošli. Ovo danas što
radimo je sve od posla do posla,
nema tu većeg posla, nema serije
a bez serije nema rada. Osim toga,
proizvođači malo i zaziru od klastera i sličnih vidova udruživanja proizvođača. Ne znam šta je u pitanju,
vjerovatno su skeptični, kao i prema
svemu novom. Jedno je sigurno, da
ćemo na taj način postati konkurentniji na tržištu, kaže Šćepanović.
On je nedavno kupio presu koja
služi za pravljenje vrata, koja je
mnogo skupa, ali koja će mu olakšati
posao i proizvodnju načiniti jeftinijom. “Do sada smo vrata kupovali, a
sada ih sami proizvodimo. Ali, mnogo je potrebno uložiti da bi se taj cilj
ostvario. U slučaju da postoji klaster, troškovi proizvodnje bi se lakše
podnosili, a samim tim i pojeftinili
proizvodnju što bi dovelo do povećanja obima posla, tvrdi Šćepanović.
K. Musić
Novembar-Decembar, 2014.
Društvo
Revija FORUM
Izmjene Zakona o ljudskim i manjinskim pravima
Mijenja se upravljanje
Fondom za manjine
- Izmjenama zakona postavljaju
se osnovni pravci reforme Fonda
koji su fokusirani na sprečavanje
objektivno mogućeg konflikta
interesa, uvođenje dvostepenosti
kod odlučivanja o projektima koji
se finansiraju iz sredstava Fonda i
razdvajanje upravljačke od poslovodne funkcije u samom Fondu,
pojašnjavaju iz Ministarstva.
- Nacrt marginalizuje nacionalne
savjete ocijenili su u zajedničkom
saopštenju čelnici “krovnihinstitucija” manjinskih narodainacionalnih zajednica. Savjeti pristaju
da se u budućnosti odreknu apliciranja prema Fondu za manjine,
samim tim i značajnih sredstava
koja bi im po tom osnovu pripadala, ali se istovremeno nipošto ne
žele odreći svojeg udjela u upravljačkoj strukturi Fonda.
M
inistarstvo za ljudska i
manjinska prava priprema Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o manjinskim pravima i slobodama, koji
je u nacrtu prošao javnu raspravu i
debatu na skupovima u Tivtu, Podgorici, Rožajama i Ulcinju, potvrdio
je za Forum, profesor Leon Đokaj u
ime Ministarstva.
Javnoj raspravi i utvrđivanju Nacrta predhodilo je dugo razmatranje
u Radnoj grupi koju je 2011. godine
formirao Odbor za ljudska prava
i slobode u Skupštini Crne Gore s
ciljem da razmotri model organizacije, funkcionisanja i način raspodjele sredstava Fonda za manjine.
Radna grupa, u čijem sastavu su bili
i predstavnici šest Savjeta, ponudila
je rješenja s alternativama koje su
Novembar-Decembar, 2014.
Leon Đokaj
mukotrpno usaglašavane u pripremi
Nacrta izmjena i dopuna Zakonana.
Prema predloženim odredbama u Nacrtu, znatno se mijenjaju
upravljanje i odlučivanje u Fondu
za zaštitu i ostvarivanje manjinskih
prava. Smanjuje se broj članova
upravnog odbora sa 15 na 9, i u tom
tijelu neće više biti predstavnika nacionalnih Savjeta.
„Upravni odbor je organ upravljanja Fondom. Upravni odbor Fonda čine šest predstavnika Skupštine
Crne Gore, dva predstavnika Ministarstva i jedan predstavnik Univerziteta Crne Gore”.
- To znači da će u upravnom odboru Fonda dominirati predstavnici Skupštine, po uvriježenoj logici,
predstavnici dominantnih partija u
paralamentu, a moguće iz korpusa
manjinskih naroda, jer to nije precizirano.
Nacionalni Savjeti će i dalje imati pravo konkurisanja za sredstva
Fonda ali ne i, dosadašnje pravo
odlučivanja u Upravnom odboru,
što su predstavnici Savjeta ocijenili
neprihvatljivim. Nakon više dopisa Ministarstvu i razgovora s ministrom Suadom Numanovićem, u
obraćanju javnosti čelnici Savjeta su
istakli.
“Kao znak dobre volje, šest savjeta je pristalo da se u budućnosti
odrekne apliciranja prema Fondu
za manjine, samim tim i značajnih
sredstava koja bi im po tom osnovu
pripadala, ali se istovremeno nipošto ne žele odreći svojeg udjela u
upravljačkoj strukturi Fonda. Odricanjem od istog, savjeti bi podržali
vlastitu samodestrukciju i gašenje,
budući da bi razlog postojanja njihi
Fonda bio tako u potpunosti obesmišljen.” piše u otvorenom pismu.
Predloženim izmjenama, naznačeno je da bi za potrebe Fonda
trebalo iz budžeta, umjesto dosadašnjih 0,15%, opredijeliti najmanje
0,20% od ukupnih budžetskih sredstava umanjenih za budžet državnih
fondova i kapitalni budžet.
Direktoru Fonda namijenjena
su veća ovlašćenja i odgovornost,
da formira stručnu komisiju koja
će vrednovati projekte i na osnovu
njenog izvještaja donosi odluke o
finasiranju programa. Na njegove
odluke, podnosioci projekta mogu
se žaliti Upravnom odboru koji će
u drugostepenom postupku procjenjnjivati i odlučivati o opravdanost
prigovora. „Direktora Fonda imenuje upravni odbor Fonda, na osnovu
javnog konkursa većinom glasova
svih članova.
Prilikom imenovanja direktora Fonda upravni odbor je dužan
39
Društvo
da pribavi mišljenje svih konstituisanih savjeta manjinskih naroda
i drugih manjinskih nacionalnih
zajednica.”piše u nacrtu izmjena.
Fond o svom radu podnosi godišnji izvještaj Skupštini Crne Gore.
Preko ovlašćenog službenika obezbjeđuje internu kontrolu i reviziju tekućih i okončanih projekata sa
stanovišta namjenskog i zakonitog
korišćenja sredstava.
Revija FORUM
Kroz javnu raspravu o Nacrtu Zakona najčešće je bilo riječi
o sprječavanju konflikta interesa,
preciziranju ko su manjine u Crnoj
Gori, kako definisati kriterije za
ocjenu projekata, kvalitetu i eventualnom ograničenju broja planova,
istog predlagača, koji mogu biti podržani u toku godine.
Direktora Direktorata za unapređenje i zaštitu prava manjinskih
naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, Leon Đokaj ističe da je Nacrt Zakona o izmjenama
i dopunama Zakona o manjinskim
pravima i slobodama usaglašen sa
potvrđenim međunarodnim ugovorima i drugim dokumentima donešenim pod okriljem Ujedinjenih Nacija i Savjeta Evrope. On pojašnjava:
„Izmjenama zakona postavljaju se
osnovni pravci reforme Fonda koji
Marginalizacija nacionalnih savjeta
U Radnoj grupi za pripremu Nacrta zakona, koju
su činili predstavnici resornog Ministarstva, šest nacionalnih savjeta, nevladinih i međunarodnih organizacija, nijesu mogli doći do prihvatljivog kompromisa, saopšteno je u zajedničkom pismu čelnika Savjeta,
koji predstavljaju Albance, Bošnjake, Hrvate, Muslimane, Rome i Srbe, što – kako je navedeno, čini oko
55% stanovništva Crne Gore. Potpisnici: Genci Nimanbegu (AS), Osman Nurković (BS ), Zvonimir Deković
(HS), Sabrija Vulić (MS), Isen Gashi (RS) i dr. Momčilo Vuksanović (SS), u pismu javnosti konstatuju da
je radna grupa održala desetak sjednica na kojima se,
zbog različitih pogleda, mukotrpno, ali tolerantno pokušao postići minimum konsenzus a oko nekih zakonskih rješenja ali je svaka verzija, kako kažu isčitavana
različitim «dioptrijama». Nakon javne rasprave, oni su
pisali i razgovarali sa ministrom ali ni to, po nijihovim
mišljenju nije doprinijelo uvažavanju stavova Savjeta.
U otvorenom pismu čelnici konstatuju:
- “Na našu žalost, Nacrt Zakona se nije bavio ključnim pitanjima koje su Savjeti predlagali, a to je i definisanje u Zakonu koji su to manjinski narodi u Crnoj
Gori, već se izmjene odnose samo na Fond kao jedini
državni organ koji u kontinuitetu i neposredno pomaže i finansira projekte pripadnika manjinskih naroda.
Predsjednici Savjeta traže od se definiše zagarantovani procenat finansiranja manjinskih institucija
(savjeta) u okviru posebne budžetske jedinice, što u
dosadašnjoj praksi nije bio slučaj.
U izjavi za Forum, Zvonimir Deković, predsjednik
Hrvatskog nacionalnog vijeća i članu pravnog odbora
Fonda ističe da se o prioritetima manjina ne može odlučivati bez učešća nacionalnih Savjeta.
- “Svih šest manjinskih nacionalnih Savjeta, kao već
ranije formirana krovna tijela naroda i nacionalnih manjina u Crnoj Gori, je suglasno da je neprihvatljivo da
se o prioritetima manjinskih nacionalnih zajednica u
Crnoj Gori odlučuje bez ikakvog utjecaja nacionalnih
Savjeta, kazao je Deković. Na ovaj bi način, po novom
40
Deković
PrijedloguZakona , o financiranju prioritetnih projekta manjinskih nacionalnih zajednica odlučivali ljudi u
Upravnom odboru Fonda koji nemaju nikakve dodirne točke sa Savjetima, kazao je Deković sumnjajući u
predloženo: šest predstavnika iz Skupštine Crne Gore,
dva iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne
Gore i jedan predstavnik s Univerziteta Crne Gore”.
Deković potencira zajednički stav: - ”Da bi se pojačao kredibilitet Upravnog odbora Fonda i zaustavila
nagađanja i podmetanja o neprincipijelnosti i o sukobu
interesa unutar Upravnog odbora Fonda, svih šestnacionalnih savjeta je jednoglasno odlučilo da Savjeti neće
aplicirati za financijska sredstva kod Fonda, ali su isto
tako suglasni da se ne mogu odreći upravljačke strukture u Upravnom odboru Fonda jer bi time sami doprinijeli obesmišljavanju kako Savjeta, tako i uloge Fonda kao
glavne institucije koja financijski treba podržati projekte od izuzetne važnosti za ostvarivanje manjinskihprava”, kazao je Deković .
Podsjećajući da su predstavnici Savjeta nudili predloge i u radnoj grupi i u javnoj raspravi i razgovoru sa ministrom, Deković potencira zajednički utisak, -“da je ovakavPrijedlog bio napisan prije sastanaka Radnih grupa i
javnih rasprava, te supredstavnici Savjeta stekli dojam da
je unaprijed donesena odluka da će oni prijedlozi koje
predlaže Ministarstvo biti usvojeni, što Savjeti nikako ne
mogu podržati”.
Novembar-Decembar, 2014.
Društvo
Revija FORUM
su fokusirani na sprečavanje objektivno mogućeg konflikta interesa,
uvođenje dvostepenosti kod odlučivanja o projektima koji se finansiraju iz sredstava Fonda i razdvajanje
upravljačke od poslovodne funkcije
u samom Fondu.
Iz takvog opredjeljenja proizašlo
je nekoliko alternativnih rješenja u
Nacrtu Zakona, sa ciljem da se i kroz
javnu raspravu dođe do odgovarajućeg i prihvatljivog modela, koji će biti
u funkciji transparentnijeg ostvarivanja manjinskih prava i sloboda, zaštite svih učesnika u postupku prijave projekata i selekcije za njihovo
finansiranje s aspekta objektivnosti i
sprečavanja konflikta interesa.
Projekte prispjele na konkurs za
raspodjelu sredstava ocjenjuje posebna komisija koju imenuje direktor Fonda.
Za člana komisije ne može biti
imenovan predstavnik nevladinih
organizacija i drugog pravnog lica
ili fizičko lice koje posredno ili neposredno učestvuje na konkursu za
raspodjelu sredstava Fonda.
Komisija, na osnovu propisanih kriterijuma vrednuje prispjele
projekte i sačinjava rang listu koju,
s izvještajem o vrednovanju i kompletnom dokumentacijom, dostavlja
direktoru Fonda.
Na osnovu rang liste i izvještaja koji priprema Komisija, direktor
Fonda donosi odluku o raspodjeli
sredstava za projekte koji će se finansirati sredstvima Fonda.
Na ovu odluku, može se podnijeti žalba upravnom odboru Fonda, u
roku od osam dana od dana dostavljanja odluke. Ovim predlogom, ističe Đokaj,
obezbijeđena je i dvostepenost u
donošenju odluka, pa tako Upravni
odbor odlučuje u drugom stepenu
o žalbama na odluke o finansiranju
projekata.
Fond se finansira iz budžeta
Crne Gore i iz drugih izvora u skladu sa zakonom. Budžetom Crne
Gore i dalje će se Fondu opredijeliti najmanje 0,15% od ukupnih
budžetskih sredstava umanjenih za
Novembar-Decembar, 2014.
budžet državnih fondova i kapitalni
budžet, a ima osnova predlog, da se
iz budžeta opredijeli iznos od najmanje 0,20% » kazao je Đokaj.
Nacrtom zakona, takođe se precizira obaveza usaglašavanja sa Zakonom odluke o osnivanju Javne
ustanove, Centar za očuvanje i razvoj kulruru manjina: -„Radi podsticanja očuvanja, razvoja i izražavanja
kulture manjinskih naroda i drugih
manjinskih nacionalnih zajednica u
Crnoj Gori“. Osnivač je Vlada Crne
Gore. Rad Javne ustanove kontrolisaće Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, piše u Nacrtu.
Predloženim izmjenama, ustanovljen je novi i član kojim se propisuje kada manjinski savjet stiče
svojstvo pravnog lica, a na osnovu
usklađenosti Statuta Savjeta sa novim Zakonom, u kojem nije baš jasno, ko će nadzirati utrošak posebno
izdvojenih budžetskih sredstava za
rad NacionalnihSavjeta.
Na osnovu pisanih tragova o
predlozima i sugestijama tokom pripreme Nacrta izmjena zakona, može
se zaključiti da je nesporno potvrđeno da kredibilitet Fonda treba jačati kao izuzetno važne instititucije
za zaštitu i ostarivanje manjinskih
prava u Crnoj Gori. Sporno je, međutim, kako i kroz koji model se to
može uspješnije ostvariti. Kroz jačanje pozicije nacionalnih savjeta ili
skupštinskih predstavnika u upravnoj strukturi Fonda. U slučaju usvajanja predloga izmjena, ti za sada,
nedovoljno definisani predstavnici
Skupštine Crne Gore morali bi da
učestvuju u profilisanju i promociji
strateških potreba Savjeta, odnosno
naroda i nacionalnih zajednica. Naravno, ako je i jedan i drugi koncept
podrazumijevaju da je zajednički
cilj svih “da posebnost mora biti u
funkciji suživota, a ne podizanja nevidljivih zidova među manjinama u
Crnoj Gori » i da manjine ne treba
da se nadmeću u količini nego kvalitetu koji ih veliča, afirmiše njihovu
kulturu kao opšte dobro u društvenom i opštem kontekstu.
Mirsad Rastoder
Korektivno
uvažiti
brojnost
nacionalnih
zajednica
Kurtagić
Direktor Fonda za zaštitu i
ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava, Safet Kurtagić, takođe smatra da predstavnici Savjeta treba da imaju uticaja na
upravljanje Fondom.
On je predložio i korektivni
princip po kome bi sredstva fonda namijenjena raspodjeli trebalo okvirno namijeniti nacionalnim zajednicama, „ali tako da ni
jedna od njih ne može raspolagati pravom na iznos sredstava
veći od napr 30% , niti manje od
8 do10% od ukupnih sredstava za
raspodjelu.
Takav način raspodjele uvažio bi brojnost nacionalne zajednice ali uz primjenu principa
afirmativne akcije, kao korektivnog faktora. Time bi bila izbjegnuta mogućnost majorizacije,
ali i moguće diskriminacije pojedinih manjinskih nacionalnih
zajednica, kazao je Kurtagić.
41
Kultura, baština, obrazovanje
Revija FORUM
Plavski književni susreti:
O stvaralaštvu
Huseina Bašića
Učesnici okruglog stola o Bašiću
Djelo Huseina Bašića je žanrovski raznovrsno i obimom izuzetno bogato. Pred nama
je bibliografija koja ne samo imponuje,
nego i izaziva divljenje svojim obimom i
svestranošću – kazao je publicista Rajko
Cerović na okruglom stolu „Književno stvaralaštvo Huseina Bašića“, koji je 28.septembra održan u okviru manifestacije „Plavski
književni susreti“. Bašićevi romani, u prvom
redu, bave se tragičnim egzodusom bošnjačkog naroda iz svojeg u tuđe gnijezdo,
sa svojih vjekovnih ognjišta u neizvjesnost i
maglinu, u rizično i nepoznato – naglasio je
Cerović.
Na okruglom stolu u Plavu govorili su Šerbo
Rastoder, Bogić Rakočević, Boro Jovanović,
Milika Pavlović i drugi, a sva izlaganja sa
okruglog stola biće štampana u posebnoj
publikaciji, najavili su organizatori.
Podsjećajući na ovog velikana književnosti,
objavljujemo osvrt Zuvdije Hodžića o Bašićevoj pentalogiji – romanima „Zamjene“.
Antologičar bošnjačke sudbine
Bašić
42
Husein Bašić, umjetnik, književnik, hroničar, istraživač i sakupljač narodnog stvaralaštva Bošnjaka, jedan je od najvećih bošnjačkih, sandžačkih
i južnoslavenskih književnih stvaralaca uopšte. Rođen je u Brezovicama u
Plavu, 1938. godine.
Nakon završetka Filozofskog fakulteta duže vrijeme radio je kao profesor u gimnaziji, a onda u Ministarstvu za obrazovanje, nauku i kulturu
Crne Gore.
Pisao je poeziju i prozu i bavio se prikupljanjem, istraživanjem, proučavanjem, objavljivanjem i prezentacijom usmene književnosti sandžačkih Bošnjaka.
Osnivač je Udruženja „Almanah” i pokretač i prvi urednik istoimenog časopisa za proučavanje, zaštitu i prezentaciju kulturno-historijske
baštine Bošnjaka. Kolumnista Monitora 90-ti kada se ta novina kišom
kupovala. Od 1996. godine bio je predsjednik Kulturnog društva Boš-
Novembar-Decembar, 2014.
Kultura, baština, obrazovanje
Revija FORUM
S
Zuvdija Hodžić
Bašićeve
„zamjene“
- panteon
duha i
duhovnosti
udbinu
bošnjačko-muslimanskog naroda Crne
Gore, sigurno niko nije
umjetnički snažnije iskazao od
Huseina Bašića. Pratio ju je od
njegovog nastanka i gotovo do nestanka, od uspona i padova, zbitija
i zbivanja, kroz istorijske događaje i lomove, od vremena kad je bio
najtvrđa uzdanica moćne carevine koja ga je najprije i najlakše
otpisala, od bezgranične vjere u
njenu pravdu i širokogrudost, do
razočarenja u nju i sebe, od ostavljanja na cjedilu do muhadžerskih
potucanja anadolskim bespućima
koji će ih razbacati na sve četiri
strane. Pišući o tome u „Zamjenama“ Bašić je stvorio moderno
umjetničko djelo u kojem mudro
i istočnjački bajkovito, svježim i
bogatim jezikom, pripovijeda o
gorkoj i dramatičnoj sudbini naroda kojeg su istorijski događaji
počesto dovodili da bude tuđ na
svome, proganjan i prognan, prepušten na milost silnima i moćnima, vječiti krivac a ni kriv ni dužan, najčešće smatran za ono što
nije a sam znajući što je, pa ipak
ponavljač grešaka sa kobnim po-
njaka Sandžaka „Preporod”. Odbio je da učestvuje
na Ratkovićevim večerima poezije jer se organizator nije javno distancirao od čina dodjele te nagrade
Karadžiću.
Od 1980-1981. godine bio je predsjednik Udruženja književnika Crne Gore, iz kojeg je istupio 1990.
godine, priključujući se novoformiranom Crnogorskom društvu nezavisnih književnika i Crnogorskom
PEN centru. Bio je redovni član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, iz koje je protestno istupio
2004. godine.
Tokom više od četiri decenije stvaralačkog rada,
Husein Bašić je objavio deset romana, jedanaest knjiga poezije, tri knjige priča i novela, kao i više antologija iz usmene književnosti Bošnjaka Sandžaka.
Autor je petoknjižja „Zamjene”, koje se smatraju
kapitalnim djelom cjelokupne bošnjačke i južnosla-
Novembar-Decembar, 2014.
sljedicama, naučen da dugo pamti
i još brže oprašta.
Bašićeve „Zamjene“ se mogu
analizirati i sa psihološko-sociološko-istorijske strane, ali i one
najbitnije - estetsko–umjetničke,
pogotovu što su njegovim romanima istorijska zbitija samo okvir
za dramatična stanja i lomove pojedinaca i kolektiviteta.
Sa njihovih stranica pročitaćemo i ovo: „Pitali gavrana ima
li što crnje od njega, a on im odgovorio: srce muhadžirsko je crnje od mene“. Bašićevi junaci su
vječiti muhadžiri, uvijek između
sna i smrti, na putu nestanka. Ratovali kao Ibrahim Žioc za druge
i umjesto drugih, ginuli za „pusto
tursko“ spremnije od samih Turaka, otišli ili ostali, išli uzdignute
glave zbog junačke, mada zaludne odbrane Nikšića i pobjede na
Nokšiću, ili se bezrazložno stidjeli zbog poraza na Plevni, muhadžirski lutali Turskom carevinom
koja ne samo da je ravnodušno
gledala njihove patnje i nesreću,
već ih gurala u novu, zadajući
im bolnije rane nego bilo koji od
dotadašnjih neprijatelja, sve je
venske pismenosti uopšte; to su romani „Tuđe gnijezdo“ „Kapija bez ključa“, „Kosti i vrane“, „Pusto tursko“ i „Bijeli azijati“.
Za roman „Tuđe gnijezdo” dobio je nagradu „Svjetlosti” za najbolji roman godine, kao i najveće crnogorsko državno priznanje „Trinaestojulsku nagradu”.
Isti roman uvršten je u programe lektire za srednje
škole, kao i u programe studija književnosti u Bosni
i Hercegovini.
Za roman „Krivice“ dobio je jugoslovensku nagradu za najbolji roman na temu revolucije, a osim ovih,
dobitnik je i nagrade „Isak Samokovlija”, kao i brojnih
drugih književnih i društvenih nagrada i priznanja.
Cjelokupno Bašićevo književno djelo, bilo da je
riječ o poeziji ili prozi, svoje utemeljenje nalazi u
narodnom stvaralaštvu i životu običnog bošnjačkog
čovjeka.
43
Kultura, baština, obrazovanje
za njih bilo isto. „Karabak tamo,
Karabak ovamo“– reći će jedna
od Bašićevih ličnosti. Njihov put
se prepoznaje jedino po grobovima i sivim bašlucima pored njega.
Od potpunog zaborava čuvaju ih
samo jazije, kao zapisi Bašićevog
hroničara Podgorije, a opstanak
i visoko mjesto im obezbjeđuju
Bašićevi romani, veličanstveni i
neuništivi obelisci njihovog trajanja, ma koliko ono bilo tragično i
potresno.
Pomireni sa zlehudom sudbinom ili ogorčeni na nju, Bašićevi
junaci će, recimo, na Cetinju, sami
zgomilati i zapaliti pune vreće
svojih tapija, iako svjesni da time
potiru svaki dokaz o sebi, pa i onaj
o svom identitetu, ali će baš tom i
takvim maestralno opsianim scenama, Bašić snažno i sugestivno
djelovati na čitaočeve emocije i,
postižući suprotno od očekivanog, probuditi u njima svijest o
sebi, o onome što su bili i što neće
da budu. Poraz je pretvoren u pobjedu, ogorčenje u bunt, beznađe
u vjeru. Ta nada i san pratiće Bašićeve likove i kad će se, sve poka-
zati zaludnim i apsurdnim. Nada
ih neće napustiti ni kad se muhadžirski gladni i jadni, prospu
Anadolijom, prolazeći kroz košmarne snove i javu, kad je njih sve
manje a grobova sve više.
U prologu romana “Tuđe gnijezdo“, Husein Bašić je zapisao.
„Je li išta zaludnije na ovom dunjaluku nego pretvarati život u
priču. Kao da sam čitavo vrijeme
mrvio kamen i od njegovog praha
stvarao hljeb i nadu za sjutra.“
Iako je tako zapisao, znao je bolje nego iko – da se pretvaranjem
života u priču, život nastavlja i
poslije smrti, da nada u sjutra čini
čovjeka vrjednijim, plemenitijim
i moralnijim. A život je, kako to
kazuje i naslov Bašićevog romana SAN I JAZIJA, sav i satkan od
sna i snova, mašte i vjere, ljepote i
nade ali i od jazije, te svevremene,
i KNJIGE za sva vremena u kojoj
je zapisana istorijska i umjetnička istina o ljudima i događajima,
o čovjeku i narodu. Od sna i jazije
je Bašić stvorio svoju umjetničku
građevinu, epohalno djelo, svojevrsni Panteon u koji će ljudi ulaziti
Pjesničko veče
„Čuj, reći ću ti svoju tajnu“
U okviru „Plavskih književnih susreta“ (27.septembra) u Centru za
kulturu održano je centralno veče pod nazivom „Čuj, reći ću ti svoju
tajnu“, a učestvovale su pjesnikinje iz Crne Gore, Srbije, BiH i Kosova. Učestvovale su iz CG: Blaga Žurić, Šejla Hot,, Jovanka Vukanović;
iz Srbije: Radmila Lazić, Nadija Rebronja, Danica Vukićević, Jasmina Topić, Violeta Jović i Čarna Popović; sa Kosova Albina Idrizi, a iz
BiH Lidija Pavlović-Grgić, Anita Martinac i Vesna Hlavaček. Tokom
susreta u Plavu, pjesnikinje su, u osnovnim i srednjoj školi održale
poetske časove i zaslužile iskrene aplauze od đaka i pedagoga.
Plavske književne susrete organizovao je Centra za kulturu pod
pokroviteljstvom Ministarstva kulture Crne Gore i opštine Plav, a
program je suptilno moderirao dramski umjetnik iz Pljevalja Ismet
Šljuka.
M.R.
44
Revija FORUM
kao i u svetilište i rodni dom, a iz
njega izlaziti obogaćeni darovima
koje je i njima i budućim naraštajima poklonio Husein Bašić, pisac
za kojeg sam siguran da će proći
vjekovi do pojave nekog njemu
ravnog.
Bašićeve „Zamjene“ satkane
su od krugova, koncentričnih i
brojnih, jednih oko drugih ali i
jednih ispod drugih, slojevitih i
višeznačnih koji se mogu pratiti
u kontinuitetu, iz godine u godinu ali se i, što ih čini zanimljivim
i sa književno-teorijskog aspekta, mogu čitati odvojeno, svaki za
sebe, pa čak i tako da im se zamijene mjesta – da se posljednji u
ciklusu čita kao prvi.
Premještajući radnju romana
iz Carigrada u Plav i Gusinje, iz
njih na Cetinje i Nikšić, iz poraza
na Plevni do pobjede na Nokšiću,
uvodeći u nju stvarne ličnosti – od
knjaza Nikole i mladoturaka do
Pjera Lotija, sučeljavajući njihova
mišljenja – Bašić objektivno sagledava društveno-istorijska zbivanja i njihove posljedice, u čemu
mu pomaže i stoljetnja distanca i
književno i životno iskustvo, stvaralačka mašta i imaginacija. Zbog
toga Bašićevi romani i ne pripadaju žanru istorijskih; oni su bliski
egzistencijalističkom poimanju
svijeta i ljudi. Nabijeni metaforičnošću, simbolikom i alegorijom,
katkad i blagom ironijom, oni
su moderno poetsko-psihološko
djelo, stamena epska tvorevina
sa mjerom ukomponovanim lirskim pasažima i rečenicama koje
izražavaju gnomsku poruku i filozofsku mudrost. Svaki od romana
pentalogije „Zamjene“, dakle pojedinačno, Bašiću bi obezbijedio
visoko mjesto u našoj književnosti. Zajedno predstavljaju kapitalno djelo koje ga svrstava u književne velikane.
Novembar-Decembar, 2014.
Revija FORUM
Kultura, baština, obrazovanje
Ćamilovo pero
Fehimu Kajeviću
P
ovodom Dana Sandžaka, 20.
novembra, u organizaciji
Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Srbiji održani su 8. Sandžački književni susreti – SAKS 2014 u
Novom Pazaru.
Na svečanosti je uručena književna nagrada “Pero Ćamila Sijarića” za 2014. godinu književniku i
publicisti Fehimu Kajeviću.
Nagradu Kajeviću uručio je nedavno izabrani predsjednik BNV
Sulejman Ugljanin. On je čestitajući praznik, u svom obraćanju istakao važnost obilježavanja Dana
Sandžaka, te da se na ovaj način
najbolje njeguje i baštini bošnjačka književnost, kultura i tradicija.
Kajević se zahvalio na dodijeljenoj književnoj nagradi i pozvao
darovite književnike iz Sandžaka
da kroz književna djela daju doprinos afirmaciji sandžačkog stvaralačkog stila u bošnjačkoj kulturi.
U okviru svečanosti predstavljena je knjiga “Bajram u Beogradu”, autorice Hafize Džanković.
Novembar-Decembar, 2014.
Kajević i Ugljanin
Fehim Kajević
Pjesnik, pripovijedač, književni kritičar i publicista Fehim
Kajević, rođen 1945. godine u Šipovicama kod Bijelog Polja. Objavio
je trinaest knjiga poezije i dvije iz publicistike. Do izvorne čistote
i samobitnosti svoga pjesničkog govora probija se nenamjetljivo,
koliko zbog svog ljudskog karaktera, toliko zbog okolnosti u kojoe
su ga pratile. Zastupljen je u domaćim i inostranim antologijama
poezije. Njegova djela su prevedena na više stranih jezika. Bio je
potpredsjednik Udruženja književnika Crne Gore, predsjednik
Udruženja književnika Sandžaka, prvi glavni i odgovorni urednik
studentskog lista “Novi svet” u Prištini (1969 – 1971) i urednik
lista “Rad” Saveza sindikata Jugoslavije za Crnu Goru, urednik
revije “Sandžak”, “Sandžačke novine”, “Glas islama” u Novom
Pazaru i “Vakat” u Rožajama. Član je crnogorskog PEN-a od 1991.,
a bosanskohercegovačkog od 2004.godine. Živi u Sarajevu kao
profesionalni književnik (status samostalnog umjetnika).
Kajevićeva pjesnička veličina možda leži baš u tome što, baveći
se istraživačkom publicistikom koju mnoge kolege zaobilaze,
nenamjetljivo piše, kao umjetnik i kao pjesnik. Spada među one
rijetke naše velikane koji se ne hvali svojim djelima. Njegova
ličnost, njegovo pisanje toliko je naše i zanimljivo da će sve više
privlačiti pažnju čitalaca.
45
Kultura, baština, obrazovanje
Revija FORUM
Poetska sehara Safeta Hadrovića Vrbičkog
Umjetnički gospodar vremena
Prikupljajući i ispoljavajući sve ono
što je u prošlosti, pa i u sadašnjosti,
bio i jeste duševni teret naroda, Safet
Hadrović Vrbički je svojim djelima
zaokružio impozantan barometar
vremena. On zna da ispolji dušu svog
naroda i njegovu naklonost prema svijetu, oslanjajući se na bošnjačku tradiciju koja je vjekovima bila pogažena od
arogantnih okupatora.
Kadriu
Ibrahim KADRIU
(insert iz besjede u Petnjici)
P
očastvovan sam boravkom u
Bihora, gdje je moj prijatelj,
izvrsni pjesnik, pripovjedač,
esejista i analitičar aktuelnih političkih
zbivanja, Safet Hadrović Vrbički, počeo govoriti, hodati, pjevati, pa i plakati
zbog tegoba svojih zemljaka. Ja i jesam
privilegovan, jer upoznavajući njegov
zavičaj, dobijam drugačiji osjećaj prema njegovom obimnom stvaralačkom
opusu koji obuhvata cjelovit duh vremena, i kao takav, odslikava dušu naroda kome pripada.
Safeta sam upoznao „šetajući stranicama njegovih knjiga“. Osamdesetih godina prošlog vijeka, kada smo se
družili bez pasoša, slučajno sam naišao
na njegove pjesme koje su bile među
koricama knjige „Ne reci nikom“. Taj
metafizički naslov me je tada natjerao
da se družim s tom poezijom, i tada bio
sam ubijeđen da će od njegove preokupacije poetskim načinom kazivanja,
izaći još knjiga - i nisam se prevario.
Bijaše tako kao što sam i mislio i želio,
da njegova obdarenost bude izražena
na visini umjetnosti. I jeste, njegova
umjetnost je dostigla željene efekte
koje priželjkuju pisci velikog kalibra.
On je, kao što vi znate, obogatio svoju biografiju i, ujedno, uveličao svoj
zavičaj, što znači - Vi Bihorci, koji ste
uvijek bili taoci njegove obdarenosti,
njegovu slavu treba da prihvatite kao
46
svoju. I jeste vaša slava, jer naš Safet ne
bi bio ovaj današnji kad ne bi imao Vas
u svojoj duši. Jedna naša albanska izreka kaže: „Kamen je težak u zavičaju“,
a ovo važi i za stvaraoce. Znajući ovu
izreku, naš Safet nikada se nije odvajao od zavičaja, a to se vidi u njegovim
stihovima i mnogim njegovim pričama
gdje se suočavamo sa filosofijom ovog
naroda i ovog kraja.
Safet je vješto znao da ispolji dušu
svog naroda i njegovu naklonost prema svijetu, oslanjajući se na bošnjačku
tradiciju koja je vjekovima bila pogažena od arogantnih okupatora. Prikupljajući i ispoljavajući sve ono što je u
prošlosti pa i u sadašnjosti bio i jeste
duševni teret naroda, Safet Hadrović
Vrbički je sa svojim djelima zaokružio
imozantan barometar vremena. A to je
ono što omogućava čitaocu da u njegovim djelima nađe sebe. U ovom smislu,
Hadrovića vidim kao gorostasa vremena kojim uspijeva umjetnički vladati.
Ovo mišljenje sam stekao poslije čitanja njegove poezije sa mitovima koje je
odabrao, počevši od sredine XIX vijeka, kao što je knjiga „Žrtva“, tragičnim
događajima u Kolašinu godine 1858. do
današnjih događaja koji su bili i ostali
kao dokazi historije. Njegovi stihovi se
ističu metaforama koje se prihvataju s
nadahnućem, kao što je i naslov zbirke
„Iskopavanje vatre“, objavljene 1993.
godine.
Naš Safet Hadrović Vrbički je savremenik tragedija nad muslimanskim
življem, nad njihovim traumama kao
uzrokom svakodnevnih progonstava.
Sa bolom je pratio događaje i patnje
naroda i u svojim stihovima pjevao i
plakao, ujedno. On je te svoje pjesničke
emocije prevođenjem poklonio i drugim narodima, koji su iste sa pohvalama primili. Kao takav, kao emotivni
pjesnik, stigao je i kod nas Albanaca,
prevođenjem knjige „Žrtva“, objavljene ove godine, u odličnom prevodu
književnika, Pećanca, Smajla Smake.
Ovaj prevod označava našu želju
da budemo svoji, da ne okrenemo leđa
našim precima, i našoj tradiciji bratstva
po vjeri. Tu tragediju XIX vijeka, koju
pjesnički dokumentuje naš Safet, primamo kao svoju, pogotovo sada – kada
imamo priliku, kao Albanci, da čitamo i
osjećamo na našem jeziku. Ovaj prevod
cijenimo i kao izvanrednu formu saradnje i produbljivanja ove saradnje i sa
prevodima drugih djela sa bošnjačkog
na albanski i obratno. Kao narodi koji
smo trpili toliko tegoba, decenijama i
vjekovima, treba (i moramo!) naći snage da budemo zajedno, pogotovo kada
je mržnja drugih okrenuta prema nama.
Naš Safet je odavno bio ubijeđen u
opravdanost svog poziva; dokaz tome
su njegovi stihovi prije trideset godina,
koji su pokazali svu težinu naše tragedije.
Kao što vidite, nijesam nigdje spomenuo njegovu biografiju, zato što sam
ubijeđen da njegovu biografiju vi bolje
znate nego ja. Znam da je ona cjelishodna njegovom stvaralaštvu, ne samo
poezija, nego i proza. Kao što su priče
u knjizi „Paukova mreža“ izvanredne
priče sa koloritom ove sredine, gdje
su događaji ogledalo narodnog stvaralaštva, njihove filosofije, prenijete sa
dozom humora i sa izvanrednim dijalozima.
Petnjica, avgust 2014.
Novembar-Decembar, 2014.
Revija FORUM
Kultura, baština, obrazovanje
Sjedočenje o balkanskoj
drami i akterima
Iz štampe je nedavno izašla knjiga pod nazivom „Kilibarda - Sarajevski dani“ autora Ruždije Adžovića,
novinara, publiciste i književnika.
Ova knjiga, kroz dijalog govori
o profesoru, književniku, bivšem
političaru i diplomati Novaku Kilibardi, o njegovoj transformaciji od
protagoniste velikosrpske politike,
kada je s Radovanom Karadžićem i
Jovanom Raškovićem držao mitinge po Bosni i Hercegovini, do čovjeka, kako kaže autor knjige Adžović,
koji je uvidio i javno priznao svoju
grešku, “te se u najtežem periodu po
bošnjački narod javno, u Parlamentu Crne Gore, izvinio Bošnjacima“.
- Knjiga je i svjedočenje o jednoj
epohi, o njenim akterima, o krvavoj
balkanskoj drami koju je režirao Slobodan Milošević, a u kojoj je stradao
bošnjački narod - kaže Adžović.
U predgovoru knjige, recenzent
Adil Kulenović je primijetio da je
Novak Kilibarda bio samo “crtica
u nizu već stvorenih predrasuda i
oformljenih crno-bijelih stavova“.
- Nama koji smo bili ponekad kolateralna šteta mrzitelja Kilibardine
preobrazbe, upravo onih koji u mržnji profitiraju od beskonačnog ponavljanja i trajanja mržnje, ostaje van
svake sumnje čak i pitanje da li je riječ o pukoj konverziji ili pak istinskoj
katarzi - naglašava Kulenović.
Kada je Misija Crne Gore u Sarajevu ukinuta, Kilibarda je Adžoviću
kazao: “…, kada sam obaviješten da
Nova knjiga Braha Adrovića
„S one strane nade“
U izdanju Štamparije „Pegaz“ iz
Bijelog Polja, nedavno je objavljena
deveta knjiga poezije Braha Adrovića. Urednik i recenzent dr Draško
Došljak je zapisao da u ovoj zbirci,„Adrović poetski unaprijed pristaje
na jednu osobenu gramatiku pjesničkog govora i na jedan osoben obrazac
modelovanja svih komponenata slike
ljubavi. Posrednik u svemu tome je,
naravno, pjesnikovo „duševno stanje“
u koje Adrović dospijeva u svakom
suočavanju sa onim temama koje su
za njega izazovne. “
Pjesnik Velimir Ralević, u recenziji, naveo da od prve zbirke pjesama
„Biti živ“, čiji je urednik i recezent
bio Ćamil Sijarić, pa do ove, devete
po redu knjige poezije „S one strane
nade“, beranski književnik, Braho
Adrović, je konstantno oplemenjivao
novim nijansama osnovnu nit svog
„pjevanja i mišljenja“ koja ga nedvo-
Novembar-Decembar, 2014.
smisleno svrstava u red istaknutih crnogorskih savremenih liričara.
„Poput prolaznosti i ljubav prema
životu naglašeno je obojena žalom što
sve što je lijepo i čitav ljudski život
na ovome svijetu isuviše kratko traje
i brzo prolazi i što život i takav kakav
je često kvari ljudska pohlepa i ljudski
„vjetrovi sumnjivi“. Pri tom ljudi zaslijepljeni sebičnošću čestvo i ne primjećuju sreću koja im je data samim činom
rođenja i postojanja na ovoj planeti
koja je po Adroviću „vrh ljepote same“ i
vrhunac sreće ako je život u granicama
časnog, ako nije previše obojen ljudskim manama“, ističe Ralević.
Knjiga poezije „S one strane
nade“ je deveta zbirka pjesama Braha
Adrovića. Prethodne pjesme su mu
predstavljene kroz knjige: „Biti živ“,
„Juče na ulici“, „Hiljadu dana ljubavi“, „Balkanske elegije“, „Rat u kući“,
„Objava nezaborava“, „Gorki vijenac“
će Misija biti ukinuta, doživio sam
neku prazninu koja me još nije napustila, kao da gubim nešto svoje
najrođenije”.
Izdavač knjige “Kilibarda – Sarajevski dani“, autora Ruždije Adžovića,
je Centar za kulturu „Bihor“ Petnjica.
Knjiga je štampana u Podgorici.
Adrović
i „Vječno uzaludno“. Poezija mu je
prevođena na engleski i bugarski jezik, a zastupljen je u knjigama „Ko je
ko u kulturi Crne Gore“, „Ko je ko u
humoru i satiri Jugoslavije“ i antologiji „Limopis“.
Adrović je dugogodišnji novinar.
Bio je član prve redakcije lista „Studentska riječ“, a jedno vrijeme i urednik tog studentskog glasila, zamjenik
glavnog i odgovornog urednika revije
„Novi dani“, a pune tri decenije je bio
profesionalni novinar lista „Pobjeda“
i TVCG. Dobitnik je i najvećeg opštinskog priznanja Berana, Nagrada
“21. jul”. E.P.
47
Kultura, baština, obrazovanje
Revija FORUM
Dževad Karahasan
Tihe ekstaze čitanja
Samo knjiga i čitanje omogućuju
vam da proživite desetke, stotine sudbina kojih ste pošteđeni u
stvarnom životu, samo knjiga i čitanje dozvoljavaju vam da na neko
vrijeme iziđete iz svoje kože bez
opasnosti da tamo izvan i ostanete.
Karahasan
Piše: Dževad Karahasan
(NOVO VRIJEME/ news portal)
P
rije nekoliko godina dva velika bibliofila, Umberto Eko
i francuski profesor i filmski
autor Žan-Klod Karijer, razgovarali su o svojoj velikoj ljubavi – knjizi.
Veliki dio tih razgovora bavio se,
naravno, temama koje nam svakodnevno nameću proizvođači tehničkih čudesa, koji svaki svoj proizvod
reklamiraju kao čudo, stvar koja će
nam iz temelja promijeniti život,
otkriće nakon kojega svijet više
neće biti kao prije njega. Hoću reći,
bavili su se i pitanjima tipa “hoće li
internet potisnuti knjigu?”, “može
li klasična knjiga preživjeti uz ebook?” i njima sličnim. Ti su razgovori objavljeni kao knjiga pod
sasvim tačnim naslovom “Velika
budućnost knjige”, jer sugovornici
dokazuju da knjigu ama baš ništa
ne može zamijeniti. Ima stvari koje
su se prvi put otkrile u svojoj konačnoj formi, tako da se one više ne
mogu popraviti i ne mogu zamijeniti nečim drugim. Takav je točak.
Ili makaze. Vi ne možete papir ili
tkaninu ničim na svijetu rezati tako
dobro kao makazama, kao što ničim na svijetu ne možete zamijeniti
točak. Takva je i knjiga.
Nema stvari koja će ljudsko sjećanje i pamćenje, individualno i kolektivno, čuvati tako dobro i pouzdano kao knjiga. Knjiga je najbolje
48
mjesto i najbolji način da se pohrani i sačuva vrijeme, jer ona ne čuva
stvari poput muzeja ili slike, poput
filma i fotografije – ona čuva struju
svakodnevnog života, predodžbu o
sebi i svome mjestu u svijetu, koju
su imali ljudi jedne epohe, ona prenosi u današnje vrijeme unutrašnje
forme postojanja i trpljenja koje su
bile suđene ljudima onog vremena…
Historiju pišu pobjednici, kaže stara mudrost. Tačno. Historiju pišu
pobjednici, a književnost ljudi koji
pamte. Ništa vam ne može Periklovu Atenu dočarati onako dobro i
precizno kao Sofoklove tragedije,
jer nigdje nisu pitanja i strahovi,
nedoumice i nade ljudi tog vremena
izražene tako tačno i neposredno.
Stvar je, kao i slika, materijalna i pojedinačna, ako hoćete – jednokratna, zato ona ne može izraziti ono
skrovito, duhovno, unutrašnje. To
može samo riječ, jer je tijelo riječi
vremenito.
Riječ i knjiga nadilaze tupu doslovnost slike i svih formi govora
koje su utemeljene na slici, zato
knjiga njeguje i razvija ljudsku fantaziju. Oku se otvaraju stvari, po-
jedinačno, doslovno, a uhu riječi,
duh, univerzalno. Zato čitalac ne
može biti konzument, on je uvijek sugovornik, su-autor, su-pisac.
S ekrana se na vaše oči lijepe slike
čija vas doslovnost nužno pretvara
u konzumenta. A knjiga se obraća vašoj fantaziji, obavezuje vas da
onom duhovnom, koje vam knjiga
nudi, dodate tijelo, pojedinačnost,
doslovnost. Svaki od nas ima svoju
Anu Karenjinu i svakom od nas ona
plače drugačije. Ne sjećam se imena
autora koji je govorio o “digitalnoj
demenciji”, dakle o smrti pamćenja
koju proizvode kompjuteri, interneti i mobiteli, koji pamte za nas. Volio bih po ugledu na njega govoriti
o smrti fantazije kojom nam prijeti
diktatura slike u našoj kulturi.
Samo knjiga i čitanje omogućuju vam da proživite desetke, stotine sudbina kojih ste pošteđeni u
stvarnom životu, samo knjiga i čitanje dozvoljavaju vam da na neko
vrijeme iziđete iz svoje kože bez
opasnosti da tamo izvan i ostanete. Zato čitajte, suvremenici moji,
nema ljepših i otmjenijih ekstaza
od tihih ekstaza čitanja…
Novembar-Decembar, 2014.
Kultura, baština, obrazovanje
Revija FORUM
Novi roman Kemala Musića
Nešto nalik punom mjesecu
Roman „Nešto nalik punom
mjesecu“ autora Kemala Musića pripada novoj književnosti
krajnjeg nadrealizma, svojom
neobičnom temom, a još neobičnijom fabulom.
Da bi čitaoca uveo u zamršeni
koloplet dioba i seoba, koje na
Balkanu traju vjekovima, pisac,
u prvom licu, sa punim imenom i prezimenom, vrtoglavo;
kao da je nečim usisan, prolazi
kroz „svijet crnila i nepodnošljivog mraka“, da bi došao u
onostrani, iracionalni svijet, u
kojem se susreće sa svojim rodonačelnikom Musom.
Tek u tom svijetu koji ne poznaje granice prostora i vremena, književnik Musić je našao širinu krajnje slobode, da
ispriča priču o Musićima kao
pripadnicima sve tri religije.
Izdavač novog Musićevog romana je JU Ratkovićeve večeri
poezije, Bijelo Polje.
N
Piše: Safet
HADROVIĆ VRBIČKI
akon prvog čitanja, ove,
po mnogo čemu neobične
knjige, krajnje iznenađen
njenim sadržajem, čitalac će se makar na kratko zamisliti i osvrnuti na
vrijeme u kojem živimo, na dešavanja koja nas prate.
Ne treba biti posebno mudar da
se shvati, da živimo u vremenu naglih i neočekivanih promjena, kad
nam svaki naredni dan nagovještaNovembar-Decembar, 2014.
va i donosi nešto posve novo, nešto
krajnje neobično; što koliko do juče
ni u podsvijesti nijesmo mogli zamisliti.
„Pojeo sam ženu koju sam obožavao. Ne kajem se zbog toga, i to
bih ponovo učinio!“, riječi su jednog Japanca, koji je; u Parizu, gdje
je živio unazad dvadesetak godina,
zaklao djevojku sa kojom je živio, i
njeno meso nakon toga pojeo. Njegovo opravdanje pred sudom bilo je
da je toliko neizmjerno volio, da je
naprosto poželio da je pojede. Njegov koeficijent inteligencije bio je
135.
Živimo, dakle, u tim i takvim
vremenima, koja, i na ovim našim
prostorima već nagovještavaju dolazak i procvat ljudske izopačenosti
i nastranog sladostrašća (gej parade, sklapanje istopolnih brakova),
ujedno i zamiranje duha i duhovno-
sti, što sve čini preduslov da se javi
jedna nova književnost, kao odsjaj
realnosti u ovalnom, ispupčenom
ogledalu.
Toj novoj književnosti krajnjeg
nadrealizma, svojom neobičnom
temom, a još neobičnijom fabulom,
pripada i roman „Nešto nalik punom mjesecu“ autora Kemala Musića, roman koji nagoni čitaoca da se
iznova prihvati čitanja, u potrazi za
odgovorom, u kakvim to vremenima
živimo, i kakva nas vremena u budućnosti iščekuju.
Već na prvim stranicama ove neobične knjige, čitalac se susreće sa
jednim izopačenim svijetom, i morbidnom sviješću odslikanom kroz
lik glavnog junaka, koji nalazi zadovoljstvo u skupljanju posmrtnih
plakata, i to isključivo onih sa likom
umrlog. Citiram: „ A one što bi mi se
posebno svidjele, lijepio sam na zid
svoje sobe“, ... „Živio sam i razgovarao sa njima. Drugog društva, osim
njih, nijesam imao“...
Poznavalac psihologije ličnosti i
karaktera naroda jednog podneblja,
jasno i nedvosmisleno će otkriti da
se na tim prostorima vode česti, krvavi ratovi, sa nebrojeno žrtava, da
su zatišja kratka, a ljudsko otuđenje
vremenom poprima sve veće razmjere, do onog krajnjeg i potpunog,
kad čovjek počinje da razgovara sa
mrtvima.
Da bi čitaoca uveo u zamršeni
koloplet dioba i seoba, koje na Balkanu traju vjekovima, autor romana, u prvom licu, sa punim imenom
i prezimenom, vrtoglavo; kao da je
nečim usisan, prolazi kroz „svijet
crnila i nepodnošljivog mraka“, da
bi došao u onostrani, iracionalni svijet, u kojem se susreće sa svojim rodonačelnikom Musom, prvim Musićem, zetom samog cara Lazara1.
49
Kultura, baština, obrazovanje
Tek u tom svijetu koji ne poznaje granice prostora i vremena, književnik Musić je našao širinu krajnje
slobode, da ispriča priču o Musićima kao pripadnicima sve tri religije:
hrašćanstva, islama, i katoličanstva,
što je svojstveno samo narodima
balkanskog podneblja.
„A Musići k’o Musići, „vole žene
i u Boga nešto posebno ne vjeruju“.
Ovaj novi stil pisanja nalazimo
kod savremenih pisaca, Marka Vidojkovića u Srbiji (roman: „Kandže“, zbirka pripovjedaka: „Bog to
pomogo“), i kod Saladina Burdžovića (roman: „Povratak u Schwarzer
Berg, i dr.), ali krajnji novitet koji u
savremenu književnost uvodi Kemal
Musić jeste taj da su ličnosti romana, akteri radnje, ličnosti iz realnog
života, sa punim građanskim imenom i prezimenom. Time ovaj roman poprima elemente fragmenata
svojevrsne hronike porodice Musić,
i onih koji su sa njima po bilo čemu
u vezi.
Tako se, kroz tok radnje ovog
romana, čitalac upoznaje sa životnim sudbinama mnogih Musića.
Upoznaje sudbinu Muhameda Mula
Musića, prekaljenog komuniste i
predratnog pravnika, koji je preživio
zlaglasni logor Dahau, nakon čega je
oslijepio, inače poratnog književnika, autora dvaju zapaženih romana.
Autor nam kroz radnju romana kazuje; i o ocu Huseinu, o djedu
Zahidu, koji je bio hodža. O amidži
Ibrahimu, koji je poginuo u aprilskom ratu 1941. negdje u Albaniji,
kojeg je, kako autor kaže: „sin moje
tetke, očeve sestre Halime, akademski slikar Džeko Hodžić, koji živi u
Sarajevu, ovjekovječio na platnu.
Upoznaje nas i sa zlom sudbinom drugog svog amidže Hadra:
„Samo zbog toga što je rekao da
„neki drugovi odoše na Goli otok, i
mog amidžu Hadra, tadašnjeg službenika Centralnog komiteta, poslaše
na to zloglasno ostrvo da tuca bijeli
kamen. Da mu tamo iz mozga izbace majčicu Rusiju i onu pjesmu: „Oj
Staljine, ruski sine“. Ni Bog ga nije
mogao spasiti od toga, kad dođoše
50
drugovi“ i priupitaše ga koga je on
to pokušao da odbrani. Zaboraviše
„drugovi“ junaštvo mog amidže Hadra“.
Kroz radnju romana, autor nam
iznosi sudbinu mula Jusa Musića,
koji je bio „sanduk emin“ (blagajnik) krajem 19. vijeka, u kolašinskom
vilajetu, koji je volio mehane i da mu
rospije zaigraju trbušni ples.
Otkriva nam sudbinu mula Sada
Musića, imama džamije u Plavu, koji
je zaradio metak u vrijeme nasilnog
pokrštavanja plavskih muslimana
1913. godine.
Susrećemo se sa sudbinom još
jednog Musića, Stephanus Molshics, koji je bio svještenik u katoličkoj
crkvi, na rtu Kostur, kod Dubrovnika. A sin onog prvog Muse, rodonačelnika plemena Musić, Jovan, bio
je pravoslavni svještenik.
Kroz tu galeriju likova sa prezimenom Musić, upoznajemo sudbinu koju je imao Resul Musić, što je
živio u Herceg Novom, za koga bi
rodonačelnik Musa rekao: „Jok, nije
taj od naših“, koji je imao sreću da
na vrijeme proda svoje nekretnine
na savini, Ivanu Buroviću Grgovu iz
Perasta za 200 reala, prije nego su
svi muslimani razagnani sa tih prostora.
Opisujući sebe u prvom licu, dok,
tamo u tom svijetu, gazi neko lepljivo blato koje mu se rasteže ispod
stopala (a svi smo od blata i u blato
se vraćamo), autor romana nam kazuje storiju o Zuferu Musiću, partizanskom oficiru, generalu Jugoslovenske narodne armije, koji se ni
smrti nije bojao, a čija je smrt, kako
je vrijeme pokazalo, bila uzaludna.
Koliko krajnjim realizmom iznijetim kroz određene činjenice koje
se odnose na pomenute ličnosti iz
plemena Musić, roman “Nešto nalik punom mjesecu”, Kemala Musića, obiluje i detaljima apsurdnosti
(skupljanje posmrtnih plakata, život
Paška Vržine sa pacovima u kući, i
dr.), što je u suštini ironija i sarkazam, što iznova nagoni čitaoca da
romanu pristupi sa pronicljivijim
čitanjem i dubljom analizom.
Revija FORUM
Od nastanka ljudske civilizacije, kod svih naroda i u svim kulturama: “Mjesec je simbol biološkog
ritma: kao nebesko tijelo koje raste,
smanjuje se i iščezava, kojega je život potčinjen univerzalnom zakonu
evolucije, rađanja i smrti… Mjesec
ima patetičan životopis, baš kao i
čovjek … ali njegova smrt nikad nije
konačna … Zbog toga vječnog vraćanja svome početnom obliku, zbog te
beskonačne periodičnosti, Mjesec je
izrazito nebesko tijelo ritma života…
On upravlja svim kosmičkim razinama što se podvrgavaju zakonu ciklične evolucije: vodama, kišom, vegetaciom, plodnošću”… (ELIT, 139)2.
Krajnja poruka romana “Nešto
nalik punom mjesecu”, jeste da su i
ovozemni život koji živimo, gdje se
gložimo, ubijamo, gonimo i proganjamo, što odslikavaju scene skupljanja posmrtnih plakata, i onostrani život koji tek naslućujemo, dvije
strane jedne te iste medalje. Imamo
dva puta koje nam je Musić otvorio
na kraju romana, na nama je da odaberemo onaj pravi.
A za naš pravi put koji smo dužni
da slijedimo, evo upute izrečene od
Dželala ad- Dina Rumija, jednog od
najvećih mudraca islama, koji kaže;
citiram: “Prorok odražava svjetlost
sunca. I mistik koji živi od bljeska
Božjeg nalik je mjesecu prema kojemu se ravnaju hodočasnici u moći.
(E. M).3
Meni na kraju ostaje da autoru
romana, Kemalu Musiću, iskreno
čestitam i da poželim da nas iznova
obraduje svojim novim rukopisom,
kao i do sada.
1.Musa, m (st. hebr.) vlastito
muško ime. Onaj koji pluta, koga
voda nosi. Ime jednog od Božjih poslanika. Kao lično ime prihvaćeno
je u mnogim religijama, pa tako i u
islamu. Lično ime čini korijen prezimena Musić.
2. J. Chevalier, A. Gheerbrant:
Rječnik simbola, Nakladni zavod
Matice Hrvatske, Zagreb 1989. (str.
406 – 407).
3. Ib. idem, (str. 408).
Novembar-Decembar, 2014.
Revija FORUM
Kultura, baština, obrazovanje
Nadija Rebronja, pjesnikinja iz Novog Pazara
Poezija koja dostiže sam
vrh našeg savremenog
pjesništva
Nadija Rebronja
Piše: Kemal Musić
N
adija Rebronja, pjesnikinja iz Novog Pazara, kao
da se drži one Andrićeve „Piši da riječima bude
tijesno a mislima široko“. Svjedok tome je i njena
nova knjiga poezije „Flamenko utopija“, koju je nedavno
promovisala i u Bijelom Polju. To je knjiga nevelika po obimu ali, kako tvrde književni kritičari, i te kako umjetnički
dotjerana. Da nije tako, kraljevačka „Povelja“ ni pogledala
ne bi Nadijin rukopis, a kamo li objavila knjigu.
„Flamenko utopija“ inspirisana je studijskim boravkom
Nadije Rebronje u Španiji. I to donekle, kako kaže pjesnikinja, jeste knjiga o Španiji, ali i o bezgraničnosti prostora
i o prostorima u nama, o prostorima koji su vanvremenski.
- Po mnogo čemu to je knjiga o Balkanu i o identitetima.
Kada odete u neku zemlju, naizgled posve stranu, može da
vam se desi da tamo prepoznate sebe i da saznate mnogo
toga o prostoru iz kog dolazite. To se upravo meni desilo
dok sam živjela u Andaluziji. Zapravo, shvatila sam da sve
kompleksnosti Balkana i miješanje kultura koje ga karakteriše, pa i ta zatečenost savremenog čovjeka u kulturno kompleksnom prostoru Balkana, postoji i na drugim mjestima i
u drugim vremenima, a ja sam pokušala da iz te kompleksnosti i susreta kultura (susreta, koji je često sudar) izvučem ono utopijsko, a to je umjetnost, kaže Rebronja.
U Bihoru, na sjeveru Crne Gore, priča i pričanje imaju
veliku cijenu. Tu, na tom oštrom vazduhu i surovom terenu, rođeni su pisci Ćamil Sijarić i Ismet Rebronja – otac
Nadijin. Tu, gdje se nebo skoro može dohvatiti rukom,
Ismet Rebronja je brusio svoje književničko pero. O svom
ocu, dok je odrastala, Nadija nije mnogo razmišljala kao o
pjesniku.
- Otac i pjesnik za mene nijesu bile iste osobe. Otac je za
mene bio onaj koji mi ne da da idem u grad radnim danom,
jer mora da se uči, koji brine jesam li jela i jesam li obučena
toplo. Pjesnik Ismet Rebronja je onaj o čijoj poeziji predajem na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru onim
studentima koji izaberu predmet Književno stvaralaštvo u
Sandžaku, onaj pjesnik čiju poeziju tumačimo na tim časovima, i zbog koga padaju na ispitu ako njegove knjige ne
Novembar-Decembar, 2014.
pročitaju. Često me pitaju o ocu na književnim nastupima,
spominju ga ili citiraju kada pišu o mojim knjigama poezije. To mi je razumljivo, ali nekad i iznenađujuće, jer njegovi stihovi nijesu direktno uticali na mene. Mislim da smo
poetički sasvim različiti autori, što je i prirodno s obzirom
na generacijsku razliku. Naravno da je kao intelektualna
pojava i ogroman književni autoritet uticao na odrastanje
moje, mog brata i djece mog brata. U tom aspektu su se,
možda, pjesnik i otac sreli, priča Nadija. A ona, iako nije
rođena u Crnoj Gori, rado dolazi u zavičaj svog oca. I prati crnogorsku pjesničku scenu. Često se vraća stihovima
Mladena Lompara, ciklusu „Male smrtne stvari“ iz knjige
„Cinober“ Pavla Goranovića, nekim pjesmama Svetlane
Kalezić u kojima prepoznaje priču o balkanskoj i crnogorskoj ženi.
- Često u razgovorima sa prijateljima citiram pjesmu
„Kurve i umjetnici“ Dragane Tripković, naročito stih o
pjesnicima koji glasaju za vlast, kaže pjesnikinja Nadija
Rebronja, književni kritičar, doktor književnosti, univerzitetski profesor. Kaže i to da ovih godina čita odlične knjige
poezije u izdanju Povelje iz Kraljeva, Kulturnog centra iz
Novog Sada i edicije Najbolja iz Pančeva. Mada, kako kaže,
dobre poezije u Srbiji ima i kod mnogih drugih izdavača. A
ovih dana Nadija se najviše vraća poeziji Ane Ristović, jer
piše studiju o njenom pjesništvu.
Nadija piše studije o Aninom pjesništvu, ali i o njenom
pjesništvu se ovih dana piše. Književna kritika kaže da je
ova pjesnikinja čitalačkoj publici odavno poznata kao stva-
51
Kultura, baština, obrazovanje
ralac izuzetnih kako pjesničkih tako i književno naučnih
tekstova. Radoman Čečović u osvrtu na Nadijinu Knjigu
„Flamenko utopija“ kaže da je to knjiga koja formalno i
sadržinski prilično odudara od svega onoga što se događa
na književnoj sceni ovog nam četvoroimenog književnog
prostora.
- To je, prije svega, tekst nesvakidašnje stvaralačke
inventivnosti i izrazito suptilne osjećajnosti za ono što
se zove problem savremenog svijeta i čovjeka u njemu.
Utopija sadrži četrdesetak vanrednih pjesničkih tekstova
koji se na kraju čitanja, kao na kraju avanture, sastaju u
Revija FORUM
jak utisak o razglobljenosti prostora, kulturnoj polivalentnosti i nesvodivosti identistetske matrice na jedno kao
konačno i jedino. Knjiga pjesama Nadije Rebronje po
svojim stilskim i idejnim osobenostima dostiže sam vrh
našeg savremenog pjesništva. Pred njom se otvara prostor analitičkog čitanja i sveobuhvatnijeg tumačenja kakvo zahtijeva djelo ovakve umjetničke vrijednosti, kaže
Čečović. A Nadija Rebronja je uživala ljetos u još jednom
putovanju kroz Španiju i potom stigla u Bihor, na “Zavičajne staze”.
Možda i to zaiskri nekeim novim stihovima.
Mirela i Hana nagrađene
za pismo
Dobitnice nagrada za pismo
Prigodnom svečanošću u Upravnoj zgradi Pošte Crne Gore , 9.oktobra, obilježilen je, Svjetski dan pošte.
Tradicionalno, Pošta Crne Gore ovaj
dan obilježava dodjelom nagrada
autorima najboljih radova pristiglih
na Takmičenje za najljepše pismo
koje Pošta, pod pokroviteljstvom
Svjetskog poštanskog saveza, a u saradnji sa Ministarstvom prosvjete,
organizuje već 11 godina. Na temu Napiši pismo i objasni
kako muzika može dodirnuti naše
živote pisalo je na stotine djece iz 43
osnovne škole u Crnoj Gori. Na konkurs objavljen u aprilu,pristigla su
134 pisma, koja su, prema procjeni
profesora, bila najbolja na školskom
nivou. Pobjednik ovogodišnjeg Takmičenja je Mirela Rujović, učenica OŠ “Štampar Makarije” iz Podgorice. Stručna komisija Ministarstva
prosvjete, odlučila je da drugo mjesto pripadne Hani Rastoder, učenici podgoričke osnovne škole „Vuk
Karadžić”. Treće mjesto osvojila
je Anđela Medojević, učenica OŠ
„Radomir Rakočević” iz Mojkovca,
dok je, za osvojeno četvrto mjesto,
nagrada otišla u ruke Jelene Bjelice,
učenice osnovne škole „Branko Višnjić”, Golija,Nikšić.Prva nagrađena
je dobila lap top računar, druga tablet računar,a treća mobilni telefon.
52
Pošta je uručila i posebnu, četvrtu
nagradu - biciklo. Izvršni direktor Pošte Crne Gore
Milan Martinović je na čestitao učenicima koji su osvojili nagrade i naglasio da je Takmičenje za najljepše
pismo jedan od projekata kojim Pošta, u eri informaciono-komunikacionih tehnologija, želi da doprinese
očuvanju kulta lijepo pisane riječi. Vesna Vučurović, pomoćnica u
Ministarstvu prosvjete, rekla je da
je Takmičenje izuzetna prilika da se
afirmiše pisana riječ i tradicionalna
forma pisma. Svjetski dan pošte u čitavom poštanskom svijetu obilježava se kao
podsjećanje na istorijsku odluku 22
države svijeta da se udruže u Svjet-
ski poštanski savez, globalnu organizaciju koja će olakšati komunikaciju među građanima i privredama
zemalja članica. Crna Gora je bila
među 22 države koje su 1874. godine osnovale Svjetski poštanski savez. Krovna poštanska organizacija
danas ima 192 zemlje članice. Komisija Ministarstva prosvjete
je posebno pohvalila i autore šest
veoma lijepih pisama: Abinu Emini, OŠ „Džafer Nikočević”, Gusinje;
Nemanju Krgovića, OŠ „Anto Đedović”, Bar; Ivanu Medojević, OŠ
„Radomir Rakočević”, Mojkovac;
Ivanu Đilović, OŠ „Ilija Kišić”, Herceg Novi; Anđelu Glušac, OŠ ”Braća
Ribar”, Nikšić i Anastasiju Petrović,
OŠ „Njegoš”, Kotor.
R.F.
Novembar-Decembar, 2014.
Kultura, baština, obrazovanje
Revija FORUM
Turska slikarka u Crnoj Gori
Bajkovito odslikavanje
sufijske vizure života
Asli Turkeli
Samostalna izložba slika turske
umjetnice Asli Turkeli, pod nazivom „The world is not enough“
(Svijet nije dovoljan), otvorena je
(28.oktobra) u u Institutu „Yunus
Emre“ turskog kulturnog centra u
Podgorici.
Ambasador Turske u Crnoj
Gori Mehmet Nijazi Tanilir istakao je da umjetnica, koristeći
određene metode u slikanju, odvodi publiku u jedan sasvim poseban
svijet i svaka slika ima svoju filozofsku pozadinu .
Na otvaranju izložbe govorili
su ambasador Turske u Crnoj Gori
Mehmet Nijazi Tanilir, direktor
Instituta „Yunus Emre“ turskog
kulturnog centra Džihan Ozdemir
i umjetnica.
-Turkeli je kazala da je „sufizam“ jedan od najvažnijih izvora
koji pothranjuje njeno umjetničko
shvatanje, te da je njenu pažnju
uvijek privlačio pogled sufista prema postojanju.
Novembar-Decembar, 2014.
- Moja prezentacija slika objašnjava slikarsko stvaralaštvo pod
islamskim uticajem, povezano sa
problemima svakodnevnog života
– istakla je Turkeli.
Više od 30 slika rezultat su njenog jednogodišnjeg rada, a predstavljaju egzistencijalni status
svijeta, prostora i tijela iz obrnute
perspektive. Umjetnica, koja se
u svojim djelima koncentriše na
koncept prostora i tijela sa filozofijom „viđeno/vidljivo“ i „neviđeno/nevidljivo“, preispituje tačke
presjeka tijela i prostora bez obzira na spoljašnje i unutrašnje, što
se često može vidjeti u psihologiji,
sociologiji, religiji i filozofiji.
Sufijski poredak
Pisac Huma Gencer ocijenio je
da Asli Turkeli pokušava da, koristeći se metaforama, predstavi
sufijski poredak univerzuma kao
sistem.
- Zapanjena iskustvom novih koncepata, umjetnica bajkovito oslikava priču, oživljavajući
vjerske simbole i dajući im novo
značenje. Izražavanje kroz raznovrsnost i nanošenje većeg broja
slojeva čini postavku veoma raznovrsnom i raznobojom. Ona pokušava da nađe odgovore u svom
unutrašnjem, uzburkanom svijetu, ponekad iz islamskih motiva i
arhitektonskih planova, iz svijeta
boja ili cvijeća i predmeta, ponekad iz ajeta koje je čula, kao i iz
priča o stvaranju. Sve ovo pomaže da se objasni jaka veza između
boga i čovjeka – zapisao je Gencer.
Nakon Podgorice, izložba je
predstavljena 14. novembra u Bijelom Polju, 26. novembra ‘e biti u
Budvi, 8. decembra u Baru i 19. decembra na Cetinju. Projekat su podržali Ambasada Republike Turske u Crnoj Gori i turski kulturni
centar „Yunus Emre“.
E.P.
53
Kultura, baština, obrazovanje
Revija FORUM
U Tuzima promovisana monografija
„Merhamet – 100 godina“ autora Ruždije Adžovića
Hronika o stoljetnoj
humanosti
Aždović
Ova monografija je jedna
historijska knjiga koja će
svjedočiti o onome što
je “Merhamet” uradio u
proteklih 100 godina.
Abdulah Abdić, Glas razuma
P
romocija monografije „Merhamet – 100 godina“ održana
je ljetos u podgoričkoj Opštini
Tuzi, u organizaciji Kulturno-informativnog centra „Malesija“. O knjizi
su govorili: urednik u KIC-u Vahid
Drešević, prvi predsjednik i jedan od
osnivača „Merhameta“ u Crnoj Gori
Abdulah Bato Abdić, predsjednik
HO „Merhamet“ MDD doc. dr. Hajrudin Šahić i autor monografije, novinar, publicista i književnik Ruždija
Adžović. Prema riječima Šahića, ova
monografija je jedna od sadržajnijih
monografija na prostoru cijele BiH.
-Ovo je historijska knjiga koja će
budućim generacijama svjedočiti o
onome što je “Merhamet” uradio u
proteklih 100 godina .
Šahić je podsjetio da je Ruždija
Adžović, uporedo sa ovom monografijom, napisao i kraću verziju
koja je objavljena u Turskoj na turskom jeziku.
54
Glas razuma i savjesti
„Merhamet“ u Crnoj Gori je cijelo
vrijeme jada, muke i čemera, tokom
agresije na Bosnu i Hercegovinu, bio
glas razuma i savjesti, kazao je Abdulah Abdić.
- Svojevremeno je jedan istaknuti
političar i književnik , za Prvi svjetski
rat kazao: Bio je to rat koji je trebao
da uništi rat. Međutim, humanistička
ideja, koju je napredno čovječanstvo
vjekovima mukotrpno izgrađivalo i
baštinilo, potopljena je u moru nevino prolivene ljudske krvi. U osvit XXI
vijeka, u osvit III milenijuma bili smo
svjedoci agresije na jednu nezavisnu i
međunarodno priznatu državu. U Bosni i Hercegovini je vođen bestijalan
rat, čije najveće žrtve bijahu upravo
civili i neboračko stanovništvo. Ovo
je izazvalo masovno pokretanje ljudi. Najveći broj muhadžira iz istočne
Hercegovine i istočne Bosne pribježište su našli u Crnoj Gori. Njihova prva
stanica na muhadžirskom putu bila je
Podgorica, a prvi su im u pomoć pritekli džematlije Starodoganjske, tada
jedine gradske džamije. Slike tog vremena, poput filmske trake, prelete mi
očima. Navešću jedan primjer koji je
krajnje paradigmatičan za ukupan
ambijent u kojem smo djelovali i radili.
Avgusta 1992. godine prihvatio
sam dva prenatrpana autobusa sa oko
150 muhadžira iz Foče. Bio je to moj
prvi susret sa strahotama jednog rata
koji je bošnjačko-muslimanski narod
doveo na rub biološkog opstanka. Priznajem, po prvi puta sam vidio prostrijelne rane, oguljotine, posjekotine i re-
zove nastale od hladnog oružja. Vidio
sam gladne, žedne, iznemogle ljude.
Ljude koji, odmah nakon što ih izvedemo iz autobusa, padaju na zemlju,
obzirom da nijesu imali snage stajati
na nogama. Prići će mi jedna izbjeglica, koja bijaše novinarka radija Foče,
i apsolutno svjesna ambijeta u kojem
radimo doslovce će me pitati: Zašto
ovoliko rizikujete zbog nas? Ja sam,
umjesto odgovora, glasno razmišljao o
imanu kojim nas je Allah dragi darivao
i kojim smo se godinama prije toga busali u prsa. Ako je ikada taj iman trebao
da progovori konkretnim djelima, zašto ne bi upravo sada, kada je najteže. A opšte siromaštvo, glad, sankcije
i nacionalistička ostrašćenost učinile
su svoje i na ovim prostorima. Tako je
i samo razmišljanje o pravima i slobodama bilo prokuženo i opasno, a javno
iznošenje i praktično djelovanje u tom
pravcu bijaše na nivou bogohuljenja.
Zbog toga ću ponoviti ono što sam već
kazao Ruždiji Adžoviću. Kao čovjeku
mi je drago što su se moja Podgorica
i moje Tuze našli na Merhametovoj
mapi i na mjerjlivoj ljestvici merhametluka koji nosimo u sebi, i to sve zahvaljujći našim ponosnim i gordim: Podgoričanima, Tuzanima, Dinošnjanima,
Milješnjanima, Vranjanima, Vladnašima, časnim i čestitim ljudima, koji su
se u vremenu zlom i naopakom legitimisali kao građani u punom značenju
te riječi. I dodati: ne samo našli na toj
mjerljivoj ljestvici merhametluka, već
je i osjenčili nekim novim nijansama
iz prebogatog spektra čovječnosti, humanosti i hrabrosti.
Mehamet za Podgoricu i Tuze jeste zaista rijetko viđen fenomen, koji
Novembar-Decembar, 2014.
Revija FORUM
je svojim ukupnim djelovanjem uveliko prevazišao uske nacionalne i državne okvire. Članovi i aktivisti Merhameta su bili ne samo lica Bošnjačko
–muslimanske nacionalnosti, već bez
razlike i naše komšije Crnogorci i Albanci. Gro muhadžira, koji su nam se
obratili za pomoć, bili su bošnjaci-muslimani iz BiH, ali isto tako obraćali su
nam se izbjeglice srpske i hrvatske nacionalnosti. Ne samo iz Bosne i Hercegovine, već i iz Republike Hrvatske.
U naponu snage, Merhamet je preuzeo i dio socijalne funkcije države.
Tako smo, u granicama mogućnosti,
servisirali osnovne životne potrebe za
oko 500 porodica, ne samo iz Podgorice i Tuzi, već i iz Golubovaca, Bara,
Ulcinja, Nikšića i Danilovgrada, bez
razlike na bilo koje lično svojstvo i
osobenost. Nikada u njima nijesmo
prepoznavali ljude s ovim, ili onim nacionalnim ili vjerskim osjećajem, već
nevoljnike koji su bili u potrazi za pukim preživljavanjem.
Danas, Crna Gora i Bosna i Hercegovina su dvije susjedne i prijateljske države sa velikim protokom
ljudi, roba i kapitala. Obuhvaćene
su procesom stabilizacije i pridruživanja. Ta ideja je začeta, sada već
daleke 2001. godine tzv. Solunskom
agendom, kada je Unija potvrdila
evropsku perspektivu našim državama. U fokusu Solunske agende bila je
potreba poštovanja prava i sloboda, s
posebnim osvrtom na prava i slobode
manjinskih nacionalnih zajednica.
Crna Gora je za kratko vrijeme daleko odmakla na tom iznimno zahtjevnom putu usvajanja evropskih vrijednosti. Uz rizik da budem shvaćen
kao pretenciozan, pa i drzak, kazaću
da smo kao država daleko odmakli na
tom putu, jer sa usvajanjem evropskih vrijednosti nijesmo počeli od Solunske agende, već cijelu jednu deceniju ranije. Tačnije, onog dana 1992.
godine kada smo se u prostorijama
IZ Tuzi, a u prisustvu tuškog imama
Islama efendije Pepića dogovorili o
potrebi osnivanja MDD Merhamet i
kada smo nedugo potom u Ministarstvu pravde Crne Gore registrovali
ovo društvo. Tako smo za cijelo vrijeNovembar-Decembar, 2014.
Kultura, baština, obrazovanje
Sa promocije monograije u Tuzima:
Drešević, Abdić, Adžović, Šahić i Heleg
me jada, muke i čemera, tokom ratnih
dešavanja u Bosni i Hercegovini, bili
glas razuma i savjesti, te najavljivači
one prave i čojske Crne Gore.
I na samom kraju da konstatujem: da su zaista rijetke organizacije
na ovim našim balkanskim prostorima, koje se poput Merhameta mogu
podičiti vjekovnim postojanjem.
Zbog toga je Ruždija Adžović jedan
od rijetkih, pa rekao bih i odabranih,
koji je svojom monografijom premostio vjekove. Znam da je Ruždija
uložio puno rada i truda, a nadasve
znanja kojim nesporno rapolaže, ali
je ispisao jedan hvale vrijedan istorijski dokument.
Za nas iz Podgorice i Tuza, ova
monografija ima poseban značaj, obzirom da smo se našli rame uz rame
sa ostalim Merhametovim organizacionim jedinicama iz regiona i Evrope.
A moglo je biti i drugačije, jer ono što
nije zapisano kao da se nije ni desilo.
I ne bi bilo prvi puta da se to dogodi
upravo nama. Zbog toga, u svoje i u
ime one stare Merhametove garde,
Ruždiji Adžoviću upućujem jedno veliko ljudsko hvala, naglasio je Abdulah
Bato Abdić.
„Živa“ svjedočenja
Autor Ruždija Adžović je podsjetio da monografija ima 16 poglavlja i
da je posebna pažnja posvećena misiji
„Merhameta“ tokom agresije na BiH,
kao jednom od najtežih perioda u historiji ove humanitarne organizacije.
- Ovaj period, kada su „Merhamet“
i njegovi aktivisti nadljudskim naporima uspjeli pomoći opstanak BiH i bošnjačkog naroda, odlučio sam opisati
kroz „živa“ svjedočenja neposrednih
aktera, zbog čega sam ovo poglavlje,
najobimnije u knjizi, nazvao „Svjedoci“. To poglavlje moglo bi biti knjiga
sama za sebe. Pored autentičnih svjedočenja, fotografija i dokumenata, u
ovoj knjizi su zastupljene mnoge činjenice koje do sada nisu bile poznate
javnosti, čak ni mnogim tadašnjim, ali
i današnjim članovima i aktivistima
„Merhameta“.
Upravo će svjedočenja u poglavlju
„Svjedoci“ biti najtvrđi bedem protiv
zaboravljanja veličanstvenih akcija
hrabrih „Merhametovih“ aktivista,
pogotovo onih koje je patriotska i humanitarna misija koštala života - kazao je Adžović i zaključio:
- Nadam se da sam ovom knjigom
uspio otrgnuti od zaborava brojne činjenice koje potvrđuju značaj misije
„Merhameta“ tokom čitave njegove
stogodišnje historije i da će ova knjiga biti svojevrsni putokaz budućim
pokoljenjima u „Merhametu“, ali i još
jedno dragocjeno svjedočenje novim
generacijama o tome šta su sve Bošnjaci i država Bosna i Hercegovina
preživjeli u posljednjih sto godina.
Adžović je naglasio da je, kao autor, s pravom dao ravnopravan prostor
„Merhametu“ za Podgoricu i Tuzi,
koji je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu odigrao značajnu ulogu u
zbrinjavanju i pomaganju izbjeglica,
na čemu im je Bosna i Hercegovina
zahvalna. Priredio E.Pašić
55
Kultura, baština, obrazovanje
Revija FORUM
Vildan Ramusović: ISLAMSKA ARHITEKTURA U CRNOJ GORI
Orijentalni dragulji
U publikaciji “ISLAMSKA ARHITEKTURA U CRNOJ GORI”
jasno je pokazano da ova arhitektura u Crnoj Gori nije samo gradnja sakralnih objekata za potrebe
vjerskih obreda, već da značajan
dio čini i izgradnja gradskih naselja, stambenih prostora, sahat-kula,
mostova i drugih objekata, koji su
stavljani na raspolaganje svim ljudima kao javno dobro. Kao takvi,
značajna su vrijednost baštine u
našoj državi.
U
Rektoratu
Univerziteta Crne Gore (7.oktobra)
promovisana je publikacija pod nazivom “ISLAMSKA ARHITEKTURA U CRNOJ GORI”,
autora Vildana Ramusovića, svršenog studenta osnovnih studija na
Arhitektonskom fakultetu u Podgorici, prva i, za sada, jedina, kada
je riječ o islamskoj arhitekturi u
Crnoj Gori koja stručno predstavlja raznovrsnost arhitektonskih
objekata koji pripadaju kulturnom
nasljeđu stanovništva islamske
vjeroispovijesti na ovom prostoru. Publikacija, kroz fotografije i
tekst, preveden na albanski i engleski, posmatra sedamnaest karakterističnih objekata islamske
arhitekture. Ramusović navodi period izgradnje, načine građenja i
materijalizaciju pojedinih objekata i pokazuje da su graditelji, koji
su dolazili sa strane, arhitektonsku formu i način građenje često
prilagođavali ovdašnjim uslovima
i tradicionalnom načinu i formi
građenja objekata u tadašnjoj Crnoj Gori.
Predstavljena su arhitektonska
djela koja su svojim konceptom i
56
Ramčilović, Pejović, Lješković-Mitrović, Alihodžić, Ramusović i Jašarević
ahitektonskom formom jedinstvena na širem području Balkanskog
poluostrva, što je izuzetan dokaz
ukupne vrijednosti kulturnog nasljeđa Crne Gore. Takođe, publikacija jasno pokazuje da islamska
arhitektura u Crnoj Gori nije samo
gradnja sakralnih objekata za potrebe vjerskih obreda, već da značajan dio čini i izgradnja gradskih
naselja, stambenih objekata, sahat-kula, mostova i drugih sličnih
objekata, koji su stavljani na raspolaganje svim ljudima kao javno
dobro.
Kako je zapisao u predgovoru
publikacije Irfan Ramčilović, poznati crnogorski arhitekta (autor
spomenika poginulim putnicima
velike željezničke nesreće na Bioču), publikacija” ISLAMSKA ARHITEKTURA U CRNOJ GORI”,
mladog i nadarenog autora Vildana Ramusovića, budećeg arhitekte, predstavlja jedinstveno, vrijedno i kvalitetno štivo, potkrijepljeno adekvatnim fotografijama. On
je na promociji istakao pronicljivo
zapažanje autora da je širenjem
islama na prostoru Crne Gore, u
arhitektonskom i kulturološkom
smislu, pored pojave nekih novih
graditeljskih vrijednosti dolazilo
do prihvatanja zatečenog načina
gradnje objekata na ovom području, kao i na svim područjima gdje
se širio islam na teritoriji Balkanskog poluostrva.
- Zato se stiče utisak da graditeljstvo i kulturno nasljeđe, za koje
možemo reći da pripada islamskoj
arhitekturi u CG, nije u dovoljnoj
mjeri istraženo i predstavljeno na
način koji značajan kulturološki
opus zaslužuje, kazao je između
ostalog Ramčilović, navodeći da je
publikacija kvalitetan doprinos i
izvanredan podstrek za dalja istraživanja.
Docent dr Rifat Alihodžić,
profesor Arhitektonskog fakulteta
u Podgorici, konsultant pri izradi publikacije, istakao je nekoliko
bitnih vrijednosti onoga što je Ramusović htio pokazati kada je riječ
o izučavanju islamske arhitekture
u CG i njenom predstavljanju na
ovaj način:
- U veoma uspješnoj publikaciji su se našli objekti sakraralne i
Novembar-Decembar, 2014.
Revija FORUM
svjetovne arhitekture. Tu su i fortifikacioni objekti. Pored džamija,
predstavio je i mostove, bedeme i
kule. Zanimljivi su i primjerci orijentalne i lokalne arhitekture. On
je, uz pomoć šireg kruga saradnika, odabrao tipične uzorke, istakao je tom prilikom dr Alihodžić,
napominjući da njegov primjer
pokazuje da neke mlade i budući
arhitekte, poput Vildana, imaju
viziju i ideje i da ih treba valorizovati kao što je to uradio Ramusović.
Dr Sanja Lješković Mitrović,
Takođe profesorica Arhitektonskog fakulteta i direktorica crnogorske Direkcije za prostorno planiranje smatra da je ovo značajan
“kulturni kapital za naš zajednički
kulturni indentitet, jer je islamska
aritektura važan element identiteta svih građana i države...”Ona se
osvrnula i na mogućnosti zaštite
vrijednih ojekata.
- Potrebna su velika finansijska
sredstva da bi se održavali objekti koje država ne može da obezbijedi u potpunosti. Da ne bi stalno
pričali o tome kako para nema,
postoji jedno bolje rješenje. Radi
se o privatno-javnom partnerstvu
koje bi omogućilo da se određeni
objekti ožive, da postanu turističke
atrakcije, a da od toga imaju koristi i investitori takvih projekata a i
naša država, istakla je dr Lješković
Mitrović, napominjući da istraživanje Vildana Ramusovića i njegova zainteresovanost za izučavanje
islamske arhitekture kao studenta
predstavlja primjer kako se treba
odvažti, što je za svaku pohvalu.
Vanredni profesor fotografije
na Cetinjskom Fakultetu likovne
umjetnosti, mr Lazar Pejović, takođe stručni konsultant, istakao je
važnost i kvalitet fotografija zastupljenih u ovom radu, jer publikaciju dodatno čine vrednijom i kompetentnijom u ovoj oblasti, kazao
je Pejović.
Novembar-Decembar, 2014.
Kultura, baština, obrazovanje
Kanli kula u Herceg Novom
Zahvaljujući se učesnicima
promocije, mladi autor Vildan Ramusović je kazao da je poblikacija
prvi korak i da se nada da će dobiti podršku za izdavanje nastavka
(drugog dijela) publikacije, a možda kasnije i knjige koja bi sačinjavala sveobuhvatan izraz ostataka,
ali i sadašnjih objekata islamske
arhitekture u Crnoj Gori.
On se nada da će publikacija
prije svega “koristiti studentima,
a onda ostaloj javnosti i da bi bilo
dobro da se i u budućim generacijama nađu studenti koji će napraviti nešto slično, nevezano za
islamsku arhitekturu, jer je u arhitekturi opus tema vrlo veliki...”
Ramusović je pojasniio da ga je
ponukalo to što, iako postoje neke
publikacije, većina njih napisana
je u prošlom milenijumu:
- Nisam želio da ova publikacija predstavlja neki tip vjerske knjižice, već da nam pomogne sa jedne
strane da shvatimo kakav je nekad
bio život, gdje su to ljudi živjeli i za
šta su se koristili određeni objekti, a s druge strane da pomognem
svojim kolegama u stručnom izučavanju samih objekata i njihovih
formi, rekao je Ramusović. On se
zahvalio mentorima i posebno
Fondu za zaštitu i ostvarivanje
manjinskih prava, komisiji i direktoru Safetu Kurtagiću koji su procijenili da se radi o kvalitetnom i
vrijednom projektu koji treba podržati.
Kako se čulo na promociji održanoj u Podgorici, predstavljanje
publikacije biće organizovano u
još nekoliko crnogorskih gradova uz jedinstven zaključak da će
ona svakako doprinijeti još većem
saznanju i interesovanju o islamskom arhitektonskom nasleđu
Crne Gore u pravom smislu. Dobro osmišljenu i posjećenu promociju publikacije ISLAMSKA
ARHITEKTURA U CG, znalački je
moderirala arhizekta mr Ema Alihodžić-Jašarević .
H. Tuzović
57
Kultura, baština, obrazovanje
Revija FORUM
Zapis o Dautu
Čizme za Tita iz
cetinjske obućarnice
- Daut (Meda Abova) Redžepagić
je predratni izdanak Kule Redžepagića u Plavu. Radio je u cetinjskom
Obodu i njemačkom Mercedesu, a
penzionerske dane provodi u Podgorici i rodnom kraju.
Piše: Husein Tuzović
J
oš za života SFR Jugoslavije, od
moga sagovornika Dautu Meda
Abova Redžepagić sam čuo
anegdotu o plavsko-gusinjskim nadmudrivanjima. Ona se proteže još iz
vremena osmanlijske uprave na Balkanu, a time i našim zemljama. Otprilike,
kada je izgrađena Kula Redžepagića
(1671.), kad Gusinjanin hoće da pecne
Plavljanina, dobaci mu: “Zar ste zaboravili da je Plav bilo selo, kad je Gusinje
bila varoš! To je bilo doba kada su kroz
Gusinje išli karavani. Ali,vremenom,
Plav i njegovi stanovnici postajali su
ekonomski snažniji, osobito s kraja 19.
i početkom 20.vijeka, pa i danas, Taj
odnos se promijenio: Plav je izrastao
u varoš, a Gusinje je čamilo. To potvrđuje i nedavna odluka Skupštine Crne
Gore da Gusinju vrati status opštine,
koji je izgubilo 1957. godine.
Daut ističe da mu je izuzetno drago što Gusinje ponovo ima status opštine i konstatuje:
“- Gusinje će procvjetati kad se izgradi put do Podgorice, koji bi trebalo
da ide starom karavanskom stazom.
Tada će se od Plava i Gusinja do glavnog grada dolaziti za jedan sat”- kaže
Daut.
Predratni izdanak Kule Redžepagića, Daut je rođen 14. jula 1935. godine, u porodici Meda Abova i Bahte
Redžić. Umrlo im je pet sinova i dvije
kćerke.
58
Da bi zaustavili umiranje, Medo i
Bahta (u drugom stanju) preselili su
se u drugu Kulu u kojoj se rodio Daut.
Poslije porođaja, Medova strina
Pemba iznijela je novorođenče na ulicu (ispred Kule) i čekala prvog prolaznika da ga, simbolično, ošiša i na
taj način produži život tek rođenom
djetetu. U tom je naišao Salih Meha
ujak (dajdža) srećne majke Bahte. I,
eto, Daut je u toku svog života (80 godina) prošao Scile i Haridbe. Evo ga u
Podgorici kao da mu je 60-ta godina.
Daut priča da je otac Medo Abov bio
trgovac, dobrog imovnog stanja te je
povodom rođenja sina čašćavao po cijelom Plavu. Bio je poznat dobrotvor
i spreman pomoći svakome u nevolji.
Ime novoronđenčeta dao je Husein Redžepagić, prvi muftija Islamske
zajednice u Crnoj Gori. Tim imenom
zvao se neki poznati kralj iz helenskog doba, koji je dugo živio. Želio
je da i novorođeni Daut pođe tim putem. Ne,naravno, da bude kralj, već da
dugo živi. To je bilo najvažnije, nakon
što su prije njega umrlo sedmoro Medove i Bahtine djece. Zato se i ponosi
tom kulom, znamenitim istorijskokulturnim objektom. Ona zaista krasi
plavsku dolinu s istoimenim jezerom.
Kula se u početku zvala Bećiragića, po
njenom graditelju Ali Mucu, potomku
Ali-bega Redžepagića. Kulu su gradili
radi odbrane Plava od Klimenata.
Kad je Daut odrastao, brzo je odabrao svoj put. Iz Plava je došao na
Cetinje i tu počeo izučavati obućarski
zanat kod majstora i dobrog čovjeka
Sava Komnenića za kojega je znalo
cijelo Cetinje. Zaposlio se u Obodu,
kojim je tada vrlo uspješno rukovodio
Petar Sinanović – Nagib. Preporuku
mu je dao Petar Filipović, cijenjeni
građanin Cetinja. Bio je vrsni obućarski majstor. Da bi uspio u novom
poslu, morao se prekvalifikovati. Istovremeno, postao je i član Vatrogasnog
društva, kojem je na čelu bio Ilija Popović.
Po odsluženju vojnog roka, nastavio je život u Titogradu. Zaposljenje
je našao u zadruzi “SLOGA”, pa u
“Dalekovodu”. Još se sjeća Đorđija
Radulovića, Dušana - Dulje Martinovića i nezaboravnog, vrsnog sportiste
(stonotenisera) Milutina Mica Maraša. I danas ga, kada je u Podgorici,
barem dva-tri puta nedjeljno posjeti,
šale se i sjećaju lijepih trenutaka.
Daut se oženio sugrađankom Fatimom, učiteljicom iz Plava. Bračni
medeni mjesec proveli su kod sestre
Dalibe u Njemačkoj. Boravak im se
dopao, ali se zbog propisa morao vratiti. Poslije nekoliko mjeseci pripremili su dokumentaciju i otišli u Njemačku.
- “Majka Bahta nije bila zadovoljna tom našom odlukom, ali se morala
Novembar-Decembar, 2014.
Revija FORUM
Kultura, baština, obrazovanje
Daut Redžepagič sa potomcima
pomirit, kaže sa uzdahom Daut. Pamtim njene mudre riječi na ispraćaju ...”Sine, Daute, ko trči-preskače; ko
brza, sporo stiže; ko ide prečicom,
vazda opozni; ko zna đe ide – meleci-anđeli ga prate!
- I zaista sam imao sreće u Švarcvaldu, na izvorištu Dunava. Tu smo
ostali dugo, radili i lijepo proživjeli.
Nijesam vjerovao da ću u Njemačkoj
ostati oko 45 godina. Kad shvatiš, sve
lakše primiš. Prilagodili smo se onome šta nam je zapalo.
Dobili su tri sina; Harisa, Meda i
Edina koji su se uspješno obrazovali
i našli odgovarajuće poslove. Dvojica
su oženjena. Haris ima Emira i Eminu, a Medo Danijela i Darisa. Srednji
Edin još nije oženjen, priča Daut.
- Unučad su mi sve na svijetu. Da
nije njih, teško bih započeo devetu
deceniju života. I sada, odvojen od
njih, kad im čujem glas, dođu mi suze
radosnice - kaže Daut. Ističe i dobrotu
snahe Alte, Medove supruge.
Po dolasku u Njemačku, Daut je
radio u firmi “Junkans”, koja je proizvodila precizne satove. U njoj je
ostao 12 godina. Odlično je savladao
časovničarstvo. I danas, u 80.godini,
odlično zna popraviti sat. U toj firmi
bilo mu je dobro. Međutim, želio je
Novembar-Decembar, 2014.
nova saznanja, pa je dospio u svjetski
poznatu i priznatu fabriku automobila “Mercedes-Benc”, od koje dobija i
fabričku penziju.
Bio je i ostao privržen SFRJ.Rado
se prisjeća srećnih trenutaka, ljepote zajedništva u Titovo vrijeme, na
Cetinju pod Orlovim kršem. Tada se
nije imalo, ali se svemu radovalo. Zamislite, moji drugovi Savo Komnenić,
Blažo Ćalović, Mustafa Šehović, njemački zarobljenici Johan i Herman,
pravili smo čizme za druga Tita. To je
bila ogromna čast i nezaboravan događaj. Bili so to dani neke zajedničke
sreće među ljudima koja oplemenjuje
i koja se pamti, sa svim lijepim druženjima o kojima bi se mogla knjiga sastaviti, priča Daut.
Ovaj krepki penzioner voli rodni
Plav, svoju Crnu Goru, ali u svom srcu
čuva uspomene na predsjednika Tita,
Jugoslaviju i petokraku zvijezdu.
- Zato za svaki Dan mladosti dođem u Crnu Goru, Titograd (Podgoricu) i Tivat i proslavim ga sa ljudima
koji do toga drže. Dan državnosti
13.jul i Dan nezavisnosti ne zaboravljam. To su datumi koje nikad neću
mimoići - ističe Redžepagić.
Rado priča o unučadima, uspjehu
djece na poslu i njihovoj privrženosti
Crnoj Gori.
- Svi su zanatlije. Haris radi u firmi za proizvodnju tehničkih djelova
za radio, televizore, kompjutere i druge predmete. U toj firmi je 30 godina.
Edin je zapošljen u firmi Hekler-Koh.
Radi na izradi specijalnog naoružanja
koje nose policije Amerike, Njemačke
i drugih zemalja Evrope. I Crna Gora
se snabdijeva od njih. Kad naši dođu
tamo, Edin je i prevodilac.
Unuk Emir je završio fakultet za
bankarstvo. Zapošljen je u Mercedesu, u kojem mu je djed Daut stekao
veliki ugled. Emina je druga godina
Bankarskog fakulteta.
Uz sve to, oni su vjerni navijači
reprezentacije Crne Gore na svim gostovanjima u zemljama Evrope. Tako
je bilo i na nedavnoj utakmici u Beču,
pa su zbog stalnog isticanja crnogorske zastave drugovi na poslu Harisu
dali nadimak “Bajraktar”. Haris je
inače fudbalski trener mladih u gradskom klubu, pojašnjava Redžepagić.
Daut je ponosan na ostvareno u
Njemačkoj, u moćnoj firmi Mercedes
od koje uredno dobija penziju mimo
one redovne ali penzionerske dane
provodi u Crnoj Gori gdje su mu uspomene i duša susretanja sa prijateljima i rođacima.
59
Priča
Revija FORUM
Iz festivalske zbirke priča “Bihorski bluz”
Posvećeno žrtvama
zločina u Štrpcima
ČEKANJE
Autorka: Mirsada Bibić Šabotić
I Allah stvori čovjeka i dade mu sve
blagodati ovoga svijeta, a on, čovjek, ne
mareći za ljudskost, okalja sve. Svaki pedalj zemlje pretvori u blato, svaku dušu
progna iz božije milosti, ostavljajući da
vječno trajemo pod nebeskim svodom
u nadi da ćemo sjećanjima utkati nur u
džennetske duše svih onih koji su žrtve
zlog udesa jednog vremena.
N
***
a pragu omalene kuće sjedjela
je osamdesetogodišnja Mejra i
gledala u vedro nebo, čiji su se
zraci sunca probijali kroz ogromnu krošnju orahovog drveta. Kuća, oronula od
vremena i ljudskog nemara, sjedinila se
sa staričinim izgledom. Njene ruke, mršave i ispucale, stezale su čvrsto mačugu
kojom se pridržavala za tlo. Usta suva,
modra i uvučena, podsjećala su na prezimjelu jabuku, zaboravljenu u fioci starog
kredenca. Ispod sitnih i umornih očiju,
nazirali su se sivomaslinasti kolutovi podočnjaka koji su bili premreženi borama.
Da je mogla vrisnuti, njen bolan krik bi
potresao svaki pedalj bihorskog kraja.
Ni sinoć nije spavala. Zaspala je
samo na trenutak. Opet je sanjala isti
san koji joj poput aveti već dvadeset godina neumorno luta dušom, prijeteći da
joj samelje svaki damar oko srca. San je
strašan i zlokoban. I sinoć je bila u Bistrici, svom rodnom mjestu. Vidi sebe
kao djevojčicu kako viri kroz pukotinu,
sakrivena u jaslima štale. Napolju, zavezani oko sijena, u bolu i grču zapomažu
njeni roditelji i tri brata. To zapomaganje je propraćeno smijanjem nekih
strašnih, prljavih i bradatih ljudi. Odjednom vidi plamen. Snažna vatra zahvata
sijeno. Zapomaganje njenih najmilijih
pretapa se u kuknjavu, vrisku i naposljetku u krike smrti. Ona trpa šamiju
u usta da zločinci ne čuju njene bolne
60
vapaje. I onda, tu pored nje, pojavljuje
se njen sin Sakib. Steže ga za ruku. On
se otima. Nemoćna je da se pomjeri i da
bilo šta kaže. Sakib juri ka vratima i gubi
se u plamenu vatre, spajajući svoju dušu
sa dušama svojih predaka.
– Nano, nano, jesi li se naspavala?
– zavikaše mališani tjerajući goveda na
pašu. Ti umilni djetinji glasovi na trenutak razbiše agoniju koja je poput bršljana pustila korijenje oko njene bolne
duše. Trže se i prag zaškripi. Ništa im
nije odgovorila, samo im je klimnula
glavom.
Nana ćuti već dvadeset godina, ćuti
i čeka istinu. Njeno ranjeno srce je prekriveno tamom i prazninom. Vrijeme je
učinilo da sjećanja na stradanja njene
porodice u doba Drugog svjetskog rata,
kada su ih četnici Pavla Đurišića spalili
oko sijena, polako blijede. No, niko ne
zna da će ta slika vječno plamtiti u njenoj duši, iako je zamagljena velom tuge
koji se nadvio nad njenom kućom prije
dvadeset godina. Imala je sina Sakiba,
koji je radio u Beogradu, negdje na građevini. Jedanput mjesečno je uspijevao
da dođe i posjeti majku. Htio je da zaradi, da napravi kuću za svoju majku, da
dovede nevjestu, da majci podari unučad. Imao je samo nju. Otac mu je umro
davno. Pao je sa sijena i parošci vile su
mu se tada zarili u srce.
Tog februara 1993. godine, Sakib je
krenuo iz Beograda. Majka ga je očekivala te večeri. Sakib joj je svaki put
zaokruživao datum na kalendaru da je
podsjeti na dolazak. Ovog puta je bio zaokružen 27. februar. Majka, kao i svaka
druga, spremala je najukusnija jela za
svog sina, jer joj se svaki put činilo da je
sve mršaviji. Znala je da voli pitu ukotur.
Dok je tanjila jufke, njen Sakib se približavao Štrpcima. Svaki dolazak kući činio
ga je srećnim. Bio je vezan za svoju majku. Osim toga, na posljednjem saboru na
Turjaku, upoznao je Eminu. Dala mu je
čevre. Obećala mu se.
U kupeu su mu bili saputnici Dragan
i stara Milijana, sin i majka. Bili su u po-
sjeti Draganovoj sestri Ljubici u Beogradu. Živjeli su u Beranama.
Brzo su se upoznali. Da li zbog želje
da dobiju na vremenu i da što prije stignu, ili zbog ljudskosti i topline koja je
izvirala iz njihovih duša, ovo troje ljudi
nije prestajalo sa pričom. Tu u kupeu
stopila se ljudskost.
Ubrzo su stigli u Štrpce. Tog dana je
voz neuobičajeno dugo stajao na stanici.
Sakib je nekoliko puta ustajao i nekakav
crv sumnje mu je razjedao srce. Strah
mu se uvukao pod kožu. Rat je uveliko
buktao u Bosni, a oni tu, u dijelu teritorije Bosne i Hercegovine. Vidjevši ga
zabrinutog, stara Milijana mu pruži pola
jabuke, a drugu polovinu dade sinu Draganu. Baš u tom trenutku u kupe uđoše
dva naoružana muškarca, pripadnika
srpskih paravojnih formacija. Nosili su
maskirne uniforme. Bili su prljavi, kosmati i bradati. Jedan od njih dvojice
je imao kokardu na kojoj je bila ucrtana
trobojka. Zatražiše im lične karte. Nedugo zatim, Draganu i Milijani vratiše
isprave, a Sakibu rekoše da pođe sa njima. Sakib se strese, ali se strese i starica.
– Đe ćete ga, za ime boga? – zavika
usplahirena Milijana.
– Gledaj svoja posla, baba – zavika
oštro jedan od njih.
Sakib je nijemo gledao, nemoćan u
tom trenutku da išta kaže. Pogledao je u
Dragana i, kao da traži pomoć, pružajući
mu torbu tiho je izgovorio:
– Čuvaj mi ovu torbu, unutra je nešto za moju majku.
Dragan je samo klimnuo glavom.
– Daj tu torbu ovamo – ljutito reče
onaj isti vojnik, koji se prethodno obratio Milijani.
Dragan nemoćno pruži torbu ka
njemu, a on je drsko i alapljivo povuče
k sebi i ubrzo je otvori. Zavukao je svoju
prljavu ruku i počeo nešto da traži. Nezadovoljan onim što je našao, baci je Milijani pred noge. Žena se saže i drhtavim
rukama privuče torbu k sebi.
Nakon izvjesnog vremena, iz voza je
sišao Sakib pod pratnjom ova dva vojni-
Novembar-Decembar, 2014.
Priča
Revija FORUM
ka, koji su ga prijeteći oružjem pripojili
većoj grupi civila, opkoljenih vojnicima.
Zvižduk voza pomiješan sa krikom bola
stare Milijane odzvanjao je tog strašnog
februara kroz promrzlu golet krvavih
Štrpaca.
Dragan je ćutao i trpio tu zlokobnu
tišinu svjestan da će do smrti živjeti sa
osjećanjem sramote zbog nemogućnosti da pomogne nemoćnom, a duboko u
duši je osjećao krivicu da je ćutanjem na
neki način učestvovao u zločinu hladnog ubijanja nemoćnih i nevinih.
Februarska zima je tog dana Sakibovu dušu stopila sa drhtanjem pahuljica
što su bježale od zamagljenih zvijezda,
dušu koja će, možda, nadu za trajanjem
pronaći pod crnom i hladnom zemljom.
Zao usud ljudskog zločinstva je tog dana
svojim kandžama ugrabio i proždro još
sedamnaest nevinih duša. Tijela žrtava
koje su nosile biljeg druge vjere, nikada
nijesu pronađena, a kosti sakrivene od
stuba srama ljudskog zločina odnijela
je surova Drina, razbijajući muk tišine
ljudskog stradanja.
I evo, majka i poslije dvadeset godina čeka. Njena duša trpi. Očajni uzdah
nade nikako da zamre. I dok se njen
prigušeni plač širi selom, vjetar iz tajnovitog pravca poče da joj mrsi sijedu
kosu i povlači šamiju unazad. Povukla je
i prekrila čelo. Lijevo oko nikako da joj
zasuši. Evo dvadeset godina, neprestano, suze joj kvase lice i to samo iz lijevog
oka. Možda se nadaju da dopru do njenog srca i na trenutak ugase vatru bola
koja je peče i koju nikakve vode ne mogu
ugasiti, možda...
Spušta se mrak. Gluva je tišina. Jedino se čuje treperenje gore koja se polako
gubi iza magle. I opet se čuju šumovi.
Možda su to sjećanja majke, koja ljube
svaku stazu kojom je prolazio njen Sakib. Ali ne, crni džip se zaustavi ispred
Mejrine kuće. Izađoše dva čovjeka. Starica ih je nijemo gledala dok su silazili
i gazili po uskom puteljku popločanom
grubo klesanim kamenom. Sakib je prije
odlaska taj puteljak popločao. Znao je da
u proljeće kada snijeg počne da se otapa
sa planine, voda dopre i do njihove kuće
i pravi rupe. Eto, ova dva čovjeka gaze
tim puteljkom i gledaju da ne isprljaju
cipele. Prilaze starici nadajući se da će
ustati. Međutim, starica je poput klade
pričvršćena za svoj prag i suznim očima
ih gleda. Čeka šta će da kažu. Nada se da
su, možda, pronašli Sakibovo tijelo i da
Novembar-Decembar, 2014.
će konačno njegove kosti ukopati i dati
mu spokoj duši.
– Nano, kako si? – misleći da ne čuje
dobro, glasno reče neznanac.
Starica je ćutala gledajući u dva čovjeka na čijim usnama se mogao uočiti
vještački smiješak. Jednog je prepoznala. Bio je to njen komšija Refo.
- Nano - povišenim tonom zavika
Refo – poznaješ li me?
Starica je i dalje ćutala, ali tu njenu
tišinu razbiše koraci još jednog muškarca, koji je prilazio noseći džak. Gledala
je u ono što je taj čovjek nosio. Srce poče
da joj lupa, a svaki damar tijela se zateže.
- Nano! – zavika opet Refo. – Ovi dobri ljudi su ti donijeli džak brašna. Evo,
vele i šećera ima.
Oštar bol još jednom probi staričine
grudi, a iz onog lijevog oka prestadoše
suze da liju. Ćutala je, ali njena slomljena duša trpjela je svu patnju ovoga svijeta.
- Nano – potkoljenčivši se, opet
prozbori Refo – gdje ćeš da ti ovo spustimo? Ćutala je skrenuvši pogledom
ka klupi ispod oraha. Nijesu shvatili da
ih u ovom trenutku niti vidi, niti čuje.
Gledala je u daljinu i čekala.
Misleći da im pogledom ukazije na
klupu, spustili su džak na nju. Međutim,
džak se pocijepa i brašno poče da ispada.
Nekako su uspjeli da ga smjeste na sredinu klupe, gazeći svojim cipelama po
njegovim ostacima rasutim po bašti. Refo
tada priđe starici držeći marker u ruci.
– Nano – sada joj već nježnije reče,
hvatajući je za mršavu ruku, pa nastavi: – Sjutra su izbori, doći ćemo rano da
glasaš, evo ti ovaj broj da zaokružiš – i
napisa joj na dlan.
U tom trenutku Mejri zadrhtaše
ruke i bijesno ih steže. Bolan krik se proteže njenim tijelom. Ovi ljudi se uznemiriše i bez pozdrava odoše.
Uskoro stara Mejra uđe u svoju trošnu kuću. Rano je legla. Ujutru je mrtvu
pronašao Refo, koji je doveo izbornu komisiju za još jedan glas.
Na starom otomanu ležalo je beživotno tijelo Sakibove majke. Tu pored
njene glave, ležala je i torba koju je Dragan davno donio i ispunio obećanje dato
Sakibu onog kobnog dana na stanici u
Štrpcima. Na lijevoj šaci, s unutrašnje
strane, nazirala se plava boja od markera. Suze jedne nesrećne majke su te večeri obrisale broj koji je u ovom suludom
vremenu mjerilo ljudskih vrijednosti.
Bilješka
o autoru
Mirsada Šabotić, profesorica
maternjeg jezika i književnosti,
rođena je 1966. godine u Peći, gdje
je završila osnovnu i srednju školu a filološki fakultet, odsjek za
jugoslovenske književnosti i srpski jezik, u Prištini. Kao profesor
radila je u Prištini, Peći i u Rožajama gdje i sada predaje u gimnaziji. Govori ruski, turski i albanski
jezik. Majka je četvoro djece. Organizator je mnogih manifestacija u školi i u gradu. Za poseban
doprinos u oblasti obrazovanja
dobitnica je Septembarske nagrade, najvećeg opštinskog priznaja u
Rožajama, a Ministarstvo prosvjete i sporta Crne Gore dodijelilo joj
je zvanje savjetnika.
Autorka je (tekstopisac, scenograf i režiser) dvadesetak pozorišnih predstava. Objavila je sedam
pripovjedaka, te brojne recenzije i
stručne radove. Stručni je saradnik
Ispitnog centra i Zavoda za školstvo Crne Gore. Autorka je romana Majko, zašto?. Priprema izbor
dramskih tekstova za objavu. Živi
i radi u Rožajama.
Dvadeset godina se ucvijeljena nadala
da će zvijeri koje su ime i vjeru uzele za
krivicu njenom Sakibu, biti uhvaćene, a
ovi neljudi joj upisaše broj na ruku kojom je milovala svog Sakiba. Tog dana
su je ukopali. Nije bilo plača niti suza,
jedino je bilo ljutnje i mrmljanja jer se
džematlijama obuća lijepila za blato pomiješano sa prosutim brašnom.
Mezar su obilježili kamenom iz čijih
se šupljina i dalje čuje vapaj jedne majke da i mrtva čeka istinu. Sivilo kamena
na mezaru svjedočiće o ukletoj sudbini
čovjeka i njegovom usudu da često bude
nedužna žrtva rulje bezumlja i nedokučive tajne i bezdana ljudske prirode.
Istorija se ne ponavlja, čovjek je onaj
koji se ponavlja!
61
Prenosimo
Revija FORUM
Prenosimo, Deutsche Welle: PANORAMA
Safet Zec u
Rimu i Parizu
Pošto je u kapeli čuvene crkve Gesù u
Rimu naslikao “Skidanje s krsta”, čijem
predstavljanju je prisustvovao i papa
Franjo, bosanskohercegovački slikar
Safet Zec je u Parizu priredio izložbu o
nastanku tog ostvarenja.
Toj sakralnoj kompoziciji prethodile su
proživljene slike s temama rata u Bosni
i Hercegovini, a posebno srebreničkog
ciklusa. Suštinu “Skidanja sa krsta” i umjetničkog iskaza bosanske tragedije sačinjavaju nasilna smrt, žrtve, bol, iskazani
tijelima kojima je oduzet život, rukama,
zagrljajima bližnjih, licima živih učesnika, kao i drugim elementima slika.
Autor: Dževad Sabljaković
U
istoriji evropske umjetnosti, posebno epohe renesanse, narudžbina slikarskog ostvarenja sakralne
sadržine i za sakralna zdanja bila je visoko
priznanje za svakog umjetnika. Crkveni velikodostojnici su pratili umjetničko
stvaralaštvo, uočavali talente, prepoznavali genije i angažovali ih da ostvare slike na
biblijske teme. Ono što je zahvaljujući tim
narudžbinama ostvareno po zidovima zapadnoevropskih kršćanskih crkava spada
u najveće domete slikarske umjetnosti svih
vremena. Po narudžbini nastala su najbolja
djela Djota, Mantenje, Leonarda da Vinčija, Rafaela, Mikelanđela, Ticijana,…
Čast i umjetnička slava, nerijetko vjekovna, vezane su za takve narudžbine i njihovu realizaciju. U izmijenjenom istorijskom ambijentu, u XXI vijeku, takva čast i
priznanje pripali su jednom bosanskohercegovačkom umjetniku, istina poznatom i
slavnom i prije toga - Safetu Zecu. U centralnoj crkvi Isusovačkog reda u Rimu, izgrađenoj krajem XVI stoljeća, postavljena
je njegova slika “Skidanje Isusa sa krsta”.
Tom činu prisustvovao je sam poglavar Rimokatoličke crkve, papa Franjo.
62
Safet Zec
U Parizu se moze vidjeti kako je nastalo djelo Skidanje s krsta
Kako je Safetu Zecu
povjeren ovaj poduhvat?
“Pozvan sam da konkurišem za izradu te slike. Predstavnici Isusovačkog reda
su pripremili interni konkurs na koji su
pozvali četiri italijanska slikara i mene.
Po njihovoj prethodnoj procjeni jedan od
nas petorice mogao je da ispuni njihove
zahtjeve u ostvarivanju poznate biblijske
teme skidanja sa krsta”, kaže Safet Zec za
Deutsche Welle. “Kao i ostala četvorica
izradio sam veliki broj skica i studija i
predočio tim velikodostojnicima. Prošlog
proljeća su mi javili da je prihvaćen moj
prijedlog i koncepcija. Počeo sam raditi
u aprilu i posao je završen u septembru.
Imao sam čast da predstavljanju ostvarenja prisustvuje sam papa Franjo i da se
pozdravi sa mnom i članovima moje porodice”, ispričao je umjetnik.
Na izložbi u Ateljeu grafike Zec u
Parizu u prilici smo da se upoznamo sa
svim fazama tog stvaralačkog poduhvata
koji će ući u istoriju zapadnoevropske
umjetnosti, od prvih skica do ostvarenja
ove sakralne kompozicije visoke tri i široke dva metra koja je postavljena u ka-
peli Della Passione crkve Gesù u Rimu.
Na toj pariškoj izložbi eksponati su i slike
iz ciklusa na temu rata u Bosni i Hercegovini i srebreničke. Reklo bi se disparatna
ostvarenja, ali ne, nije tako: duboko su
povezana.
“Oni koji su odlučivali kome će povjeriti kreaciju kompozicije skidanja sa
krsta dobro su se upoznali sa mojim prethodnim radom. Saznao sam da je i za njih
bio intenzivan i potresan doživljaj vidjeti
moje slike o bosanskohercegovačkoj tragediji. Prepoznali su dubinu te tragedije,
vidjeli su na tim slikama ranjena i mrtva
tijela, ruke koje ih drže u zagrljaju i nose
ili polažu, vidjeli su okrvavljenu odjeću i
platna kojim su prekrivena, reflekse bola
na licima bližnjih. Sve su to oni vidjeli i
spontano napravili paralelu sa mučeništvom Isusa Krista i skidanjem njegovog
tijela sa krsta”, kaže umjetnik.
Patnja i iskustvo
Osnovni kriterijum za izbor stvaraoca koji će realizovati ovakvu kompoziciju jeste slikarsko majstorstvo, naprosto
savršeno savladan zanat, kako voli da
istakne sam Safet Zec. Taj zahtjev ispu-
Novembar-Decembar, 2014.
Prenosimo
Revija FORUM
njava svaka njegova slika, ali slično majstorstvo nije nedostajalo ni njegovim,
italijanskim, konkurentima. Oni koji su
odlučivali kome povjeriti taj odgovoran
zadatak, uvjerili su se da nema umjetnika
koji će toj temi prići s toliko iskrenosti i
emocionalnog učešća kao Safet Zec. To
je istakao poznati istoričar umjetnosti
Đandomeniko Romaneli (Giandomenico Romanelli) u tekstu povodom predstavljanja slike “Skidanje Isusa sa krsta”.
Toj sakralnoj kompoziciji prethodile su
proživljene slike s temama rata u Bosni
i Hercegovini, a posebno srebreničkog
ciklusa. One su čvrsto kreativno vezane,
možemo se uvjeriti na pariškoj izložbi.
Suštinu “Skidanja sa krsta” i umjetničkog iskaza bosanske tragedije sačinjavaju
nasilna smrt, žrtve, bol, iskazani tijelima
kojima je oduzet život, rukama, zagrljajima bližnjih, licima živih učesnika, kao i
drugim elementima slika.
U te “druge elemente” prije svega
spada tkanina uz tijela srebreničkih žrtava, ista ona koja djelomično prekriva
tijelo mrtvog Isusa Krista dok ga skidaju
sa krsta. Na mnogim ranijim slikama Safeta Zeca tema je bila nošenje mrtvog ili
ranjenog čovjeka. I preko njih i preko tijela Isusa Krista prebačeno je isto krvlju
poprskano platno, i ono je neodvojiv dio
ekspresivnosti tih ostvarenja. To platno
koje prepoznajemo kao tradicionalno
bosansko, ručno tkano, sačuvano čisto i
neupotrebljeno do tragičnog trenutka,
prebačeno je preko stradalih tijela kao
melem, nada, saživljenost. Ono je moglo
imati i druge namjene, moglo je postati
ženska bluza ili muška košulja za svečane prilike, moglo je krasiti sto i krevet
ili biti zavjesa, ali na Safetovim slikama,
tako okrvavljeno, postaje brutalno svjedočanstvo mučeništva, patnje i smrti.
Taj emocionalni naboj iz njegovih slika
iz bh. i srebreničkog ciklusa, inspirisanih
stvarnim zbivanjima, emanira podjednako intenzivno i iz sakralne slike u rimskoj
isusovačkoj crkvi Gesù.
“Ne pripadam hrišćanstvu, ali to nije
smetalo da se nađem među umjetnicima
koji su ostavili i ostavljaju iza sebe djela koja u svakoj epohi pobuđuju dubok
doživljaj. Kako ova sakralna slika, tako
se nadam da će i srebrenički opus ostati
među takvim ostvarenjima”, kaže veliki
bosanskohercegovački umjetnik. Dodaje
da je posao kojeg se prihvatio bio utoliko
odgovorniji što se u crkvi Gesù već na-
Novembar-Decembar, 2014.
Srebrenicka tragedija - paralelele s mucenistvom Isusa Krista
laze slike i freske velikih majstora XVI i
XVII stoljeća. Na mjestu gdje je sada njegovo ostvarenje, bila je do 1800. “Pieta”
poznatog italijanskog slikara Šipionea
Pulconea (Scipione Pulzone) iz Gaete,
poznatog kao Il Gaetano. Ta slika se sada
nalazi u jednom od najvećih svjetskih
muzeja, Metropoliten muzeju u Njujorku. A slika Safeta Zeca na istom mjestu u
rimskoj crkvi ostaće tu vjekovima.
Osnovno je jesi li umjetnik,
a ne ko si i odakle si
“Time što je moje ‘Skidanje s krsta’
postavljeno na mjesto koje je zauzimala
‘Pieta’ čuvenog Il Gaetana, koji je, usput
budi rečeno, jedan od velikih portretista
kasne renesanse, ispunjen je i jedan moj
davnašnji, mladalački san da ostvarim
veliku kompoziciju posvećenu religioznim temama, kakve su stvarali veliki
slikari zapadnoevropske umjetnosti.
Utoliko sam zadovoljniji što je moja slika
u crkvi u čijem projektovanju je učestvovao i Mikelanđelo i koja je bila model za
izgradnju svih crkava isusovačkog reda”,
kaže Safet Zec.
Nametnulo se pitanje kako su velikodostojnici tog reda, a i italijanske institucije za zaštitu kulturno-istorijskih spomenika prihvatili da upražnjeno mjesto
u ovoj čuvenoj crkvi svojim djelom ispuni umjetnik koji je musliman iz Bosne i
Hercegovine.
“Za njih to nije bio neki problem. Njima je bilo važno hoće li taj umjetnik zadovoljiti visoke kriterijume koje to djelo
iziskuje. Njima je bitno da li si ti majstor
i imaš li kreativne potencijale, a ko si i
odakle si sasvim je nevažno. Meni je ta
okolnost bila još manji problem: bio sam
spreman svim svojim iskustvom za to
ostvarenje. Decenijama sam upijao ono
što su stvarali klasični zapadnoevropski
umjetnici, a svi u svom opusu neizostavno imaju djela posvećena religioznim temama. Valjalo mi se samo uklopiti među
njih, i uklopio sam se. Na kraju krajeva,
mi smo se obrazovali i formirali u epohi
kad religiozna pripadnost nije bila smetnja normalnom komuniciranju među
ljudima, a pogotovu ne razlog sukoba i
neprijateljstava. Uostalom, ja sam u mladosti radio na restauraciji fresaka i slika
po srbijanskim i kosovskim manastirima”, kaže za DW Safet Zec.
Veliki bosanskohercegovački umjetnik u svojoj 72. godini neumorno i dalje
radi. Tek što je završio “Skidanje s krsta” za čuvenu jezuitsku crkvu i u Parizu otvorio izložbu o nastanku tog ostvarenja, čekale su ga pripreme, a prije dva
dana i otvaranje velike izložbe u italijanskom gradu Trevizu.
„Riječ je faktički o retrospektivi, jer
je izloženo više od 70 slika, grafika i crteža nastalih od 1970. do 2010. godine.
Pokrovitelj je fondacija ‘Benetton’ koja
već 20 godina dodjeljuje nagrade ljudima
i mjestima koji su stradali u zemljotresu,
elementarnim nepogodama ili ratu. Ove
godine nagrada je pripala selima Osmače
i Brežani kod Srebrenice i njihovim stanovnicima koji su se vratili iz izbjeglištva
i koji prisustvuju različitim manifestacijama u Trevizu. Moja izložba je dio te
manifestacije“, rekao je za DW veliki bh.
slikar Safet Zec.
63
Sport
Revija FORUM
i
Elsad Zverotić rekorder po broju nastupa u fudbalskoj reprezentacij
Nijesam još pokazao
sve što znam i mogu
Elsad Zverotić prvi je fudbaler
Crne Gore sa 50 i više nastupa u
u dresu seniorske reprezentacije.
Neumorni vezista sa brojem 17 na
leđima protiv Švedske upisao je 51.
nastup. Debitovao je 27. maja 2008.
godine u duelu sa Kazahstanom u
Podgorici. Od tada nijedan vezni red
ne može se zamisliti bez njega, iako
su promijenjena tri selektora.
Uručujući nagradu predsjednik
Fudbalskog saveza Dejan Savićević
je čestitao Elsadu, prvom igraču u
istoriji crnogorskog fudbala sa 50
utakmica u reprezentitivnom dresu. «Nadam se da neće stati na ovome i da će i dalje igrati dobro kao i
do sada», rekao je Savićević.
- »Čast je igrati za svoju državu i
nositi dres njenog fudbalskog tima.
Srećan sam što sam prvi fudbaler sa
50 utakmica u nacionalnom dresu.
Nijesam pokazao još sve što znam i
mogu, nadam se još boljim partijama i još većem doprinosu još boljim
rezultatima reprezentacije“, kazao
je Zverotić.
Elsad Zverotić je karijeru počeo
u švajcarskom Bazenhajdu, a afirmaciju stekao u Vilu.
Član Lucerna postao je u junu
2008, a u ljeto 2011. godine prešao je
u Jang bojs iz Berna.
Dobre partije i golovi u dresu
Jang bojsa u Ligi Evrope i crnogorskoj reprezentaciji preoporučili su
ga londonskom Fulamu, koji je pojačao posljednjeg dana prelaznog
roka, 2. septembra prošle godine.
Dvogodišnji ugovor ističe mu
u junu naredne godine, a već sada
spekuliše se da bi njegova nova de-
64
Elsad Zverotić
stinacija mogla biti Turska i Bešiktaš, klub iz Istanbula, kojeg sa klupe
predvodi trofejni hrvatski stručnjak,
Slaven Bilić. Pouzdanog vezistu i po potrebi
desnog beka široj crnogorskoj javnosti otkrio je selektor mlade reprezentacije Dušan Vlaisavljević i
pozvao ga za prijateljski meč sa Albanijom u Skadru
Odužio mu se na najbolji način i
u debitantskom meču postigao odlučujući pogodak za pobjedu od 2:1.
Debitantski gol potvrdio je
ispravnost njegove odluke da reprezentativnu karijeru gradi u državi u
kojoj je rođen, a ne u onoj u kojoj je
rastao i stekao afirmaciju, iako je u
švajcarskom nacionalnom timu prošao sve mlađe selekcije.
Uslijedili su nastupi u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo za
igrače do 21 godinu, koje je završio
sa kapitenskom trakom na ruci.
Dobre partije nijesu promakle tadašnjem selektoru Zoranu Filipoviću, na čiji je predlog prekomandovan
u seniorski tim i čiji je i danas član.
Mijenjali su se selektori, ali je
broj 17 rezervisan za njega.
U seniorskom timu postigao je i
pet golova, od kojih su dva nezaboravna - protiv Engleske u Podgorici i
odlučujući za pobjedu protiv Bugarske u Sofiji.
Emil Ličina
Novembar-Decembar, 2014.
Sport
Revija FORUM
Fudbalske nade
u Luksemburgu
Denis Agović
U fudbalskoj javnosti Luksemburga raste popularnost blizanaca Denisa i Edisa Agovića koji su od svoje
šeste godine igrali zajedno, u selekcijama FK “Jeunesse” a od prošle godine nastupaju u različitimklubovima.
Edis je u sezoni 2012-2013.godine, na pozajmicu za igrao
za“Kajl - Tetanže” i redovno postizao golove. Denis je
ostao u Jeunesse”i standardan je u prvoj postavi. Pišući o
ovim talentovanim fudbalerima list „Tageblatt“ bilježi da
su blizanci, optički veoma slični, a u fudbalskom smislu
različiti. Edis je nepredvidivi napadač , sa odličnim instiktom za gol, a Denis radilica sa velikom željom i borbenošću po sredini terena. I jednom i drugom , fudbalski
stručnjaci prognoziraju uspješnu fudbalsku karijeru.
Edis od prošlegodine igra za FK “Strassen”koji u 14
kola druge lige nije poražen tako da je najozbiljniji kandidat za ulazak u Prvu ligu. U ovoj sezoni to je jedina ne
poražena ekipa.
Denis je kapiten mlade reprezentacije Luksemburga i
standardani prvotimac u matičnomklubu “Jeunesse”koji
je jedanod vodećih prvoligaša.
List bilježi zanimljivost kako će u četvrtfinalu KUP-a
Luksemburga braća igrati jedan protiv drugog, i konstatuje da će duel dva tima svakako biti praznik u porodici
Agović.
Novembar-Decembar, 2014.
Edis Agović
Edis se nada da će postići gol protiv kluba u kome je
rastao, a Denis odgovara.
-Znam da bi mom bratupunoznačiogolali je to protiv
velikog tima malo moguće, kazao je Denis povodom duela sa bratom.
Moje srce kuca za Crnu Goru
Denis i Edis su rodjeni u Luksemburgu, a porodično
su rodom iz Petnjice na sjeveru Crne Gore. Na pitanje
novinara lista „Tageblatt“ za koga je navijao u takmici
Luksemburg – Crna Gora, Edis je odgovorio „I ako sam
rodjen u Dvdelanžu i odrastao u Luksemburgu ipak moje
srce kuca za Crnu Goru. To je reprezentacija koja je sve
bolja i bolja. Na žalost u crnogorskim klubovima situacija nije takva zbog ekonomske nestabilnosti ali ima dosta
talentovanih igrača“ –objasnio je Edis.
On je istakao da je sa bratom Denisom bio u kampu
Fudbalskog saveza Crne Gore, gdje dolaze talenti iz čitave Evrope, ali prošlog ljeta nijesu mogli da se pridruže
zbog obaveza u klubvima.
Agovići igraju za mladu reprezentaciju Luksemburga, ali bi se rado odazvali na poziv selektora Crne Gore.
M.R.
65
Vjerski pojmovnik
Revija FORUM
Vjerski pojmovnik
Sihri
U narodu, sihr je poznat kao magija, ili preciznije crna magija
kojom se nekom želi posredstvom džinskog djelovanja nanijeti zlo i
napakostiti. Bavljenje sihrom, prema učenju islama, spada u velike,
upropaštavajuće grijehe. Osoba koja priprema sihire, postavlja ih i
njima nastoji napakostiti ljudima, naziva se sihirbaz.
U arapskom jeziku riječ sihr dolazi od glagola sehare što znači obmanuti, opčiniti, začarati, zavarati. Sihr je obmana, zavaravanje, predstavljanje nečega u nerealnom, nestvarnom kontekstu.
I u značenju šerijata, sihr ima sasvim slično značenje. Ima cilj da
obmanom šokira čula, zavara ljude. Međutim, u šerijatu se sihr
predstavlja kao potvrda postojanja vanmaterijalnog, gajb svijeta.
Sihir je akt obmane koji nastaje kao manifestacija djelovanja
šejtansko-džinnskog svijeta nakon što se čovjek približi
ovom svijetu, na osnovu međusobne usluge. Sa tog aspekta, sihr je realnost u čije postojanje je svaki musliman obavezan vjerovati.
U narodu, sihr je poznat kao magija, ili preciznije crna magija kojom se nekom želi posredstvom džinskog djelovanja nanijeti zlo i
napakostiti. Bavljenje sihrom prema učenju
islama predsavlja čin ravan nevjerstvu, i spada
u velike, upropaštavajuće grijehe. Osoba koja
priprema sihire, postavlja ih i njima nastoji
napakostiti ljudima, naziva se sihirbaz.
Duhovna kriza, praznina i izopačenst, glad
za smislom i suštinskim odgovorima na smisao postojanja, u današnje vrijeme sve više uzrokuje pojavu
bavljenja ovim pogubnim zlom. Sihirom je rastavljeno
mnogo porodica, mnogima je zbog konstantnih obmana i
zastrašivanja uništeno psihičko zdravlje, imetak. Sihiri bi se
jezikom današnjice mogli nazvati psiho-nasiljem i terorom na
duševno zdravlje ljudi.
U borbi protiv sihira, zlog šejtanskog i džinskog uticaja, jedini
šerijatom prihvatljivi i valjani način je liječenje Kur’anom. Sve metode mimo toga su produbljivanje zablude, jer je Kur’an lijek duhu,
srcu, razumu, spas od zablude, te ga zato šejtani ne podnose i bježe
iz okoline gdje se on citira i uči.
Zato je i plemeniti šerijat propisao rigorozne kazne, zaprijetivši
da će onome koji čini sihire propasti dobra djela i biti izolovan od
Allahove milosti. Kaže poslanik Muhammed, s.a.v.s.: „Ko ode vračaru i nešto ga upita, neće mu biti primljen namaz četrdeset noći.“ (Bilježi Muslim) Za praktičnog vjernika, prekidanje veze sa Uzvišenim
na ovako dug period, užasavajuća je nenadoknadiva izolovanost. U
drugom hadisu se kaže: „Ko ode vračaru ili proricatelju i povjeruje
u ono što mu kaže, negirao je ono što je objavljeno Muhammedu.“
Negirao je islam, postao je nevjernik. Ovaj hadis navodimo jer je linija između vračara, proricatelja sudbine, sihirbaza i raznih iscjelitelja čudotvoraca jako tanka. Odlazeći kod njih, od njih tražeći spas
dovodimo u opasnost svoju vjeru.
Međutim, nije pošast samo bavljenje sihrom. Poražavajuća je i
percepcija prema kojoj je svaki problem u našem životu i najmanja
66
Piše: Enis ef. Burdžović
nevolja koju naizgled nismo skrivili, produkt mračnih sila svijeta
sihra.
Sihr je za mnoge savršen bijeg od odgovornosti i savršen alibi
za lijenost i neodgvorno ponašanje. Nije sihir krivac našoj lijenosti,
neuravnoteženosti, nespremnosti da se suočimo sa izazovima života. Tada je najlakše svoje poraze pravdati tuđim zlim očima, rukama
sihirbaza zavidnika.
Samo interesovanje i pridavanje važnosti svijetu sihra, izvodi na
pozornicu današnjice mnoge spasitelje, koji tuđu nevolju i možda
prostu duševnu nesigurnost ili sujeverje pretvaraju u vlastiti profit.
Trgovci tuđom nesrećom, iscjelitelji, samoprozvani hodže, derviši
i šejhovi, spadaju u najgoru parazitsku kategoriju društva. Danas ih ima na sve strane, od televizijskih kontakt emisija, do
usmenih predanja o navodnim sveznajućim iscjeliteljima,
piscima hamajlija, čarolija, itd. Svaka čaršija ima po minimum dva čarobnjaka koji se međusobno optužuju
za bacanje sihira, a onaj koji optužuje je obavezno
„spasitelj“. Najgore od svega je što se ime plemenite vjere islama upliće u sve ovo, jer gore
pobrojani spasitelji su u stvari trgovci tuđom
nesrećom, profiteri i šićardžije koji – da je
istina ono što rade, sebe bi zaštitili od nesreća
i nevolja, i ne bi imali potrebu da pljačkaju nevoljnike na ovako perfidan način.
Islam je vjera realnosti ne obmana, čarolija
i čudesa. Zato i traži od čovjeka da sam sebi bude
lijek, da u sebi traži uzroke slabosti ali i izvore ozdravljenja. Allah hoće da se u Njega uzdamo, da u Njegovoj
pomoći crpimo hrabrost pred slabostima. Svijet šejtana i
džina postoji. Navraćaju na zlo i obmanjuju ljude. Ali Allah onima koji u njega vjeruju obećava: „Zaista on (šejtan) nema moći
nad onima koji vjeruju i koji se u svoga Gospodara uzdaju“. Hadisi
vjerodostojni bilježe da se je šejtan plašio Omera. Kada bi Omer
krenuo jednim, šejtan bi pobjegao drugim putem.
Uvjeravajmo ljude da je spas od sihira vrlo često položen u
nama samima. Kad vjerujemo u Allaha, i na njega se oslanjamo, ne
postoje mračne sile koje će napakostiti svjetlu Allahove podrške i
unutarnje pozitivnosti roba-vjernika. Veliki alim i pobožnjak, Seid
bin Džubejr, r.a., je rekao: „Ko oslobodi čovjeka hamajlije, ima nagradu kao da ga je oslobodio ropstva“. Hamajlijama, zapisima i sličnim sredstvima osobi se nameće da nesvjesno čini širk – pripisuje
Allahu druga, jer vjeruje u pomoć predmeta, a u drugi plan stavlja
Allahovu pomoć.
Nije spas u papiricima, končićima, hamajlijama i talismanima
koje ljudi nose oko ruku, vrata, drže po kućama. Spas je u onome što
nosimo u srcu, mislima, i što nam je na jeziku. I spas je u preventivi,
traženju zaštite kod Allaha od svakog zla, vidljivog i nevidljivog, poznatog i nepoznatog. Spas je u oslanjanju na Allaha. Početi od sebe,
svako obmanjivanje je vid sihra, a teška je obmana ako smo sebe
zavarali da je neko drugi krivac našoj nesreći.
Novembar-Decembar, 2014.
JANUAR
FEBRUAR
MART
APRIL
MA J
JUN
JUL
AVGUST
SEPTEMBAR
OKTOBAR
NOVEMBAR
DECEMBAR
Aldemar Ibrahimović
Download

Autoput - Projekat stoljeća - forum bošnjaka/muslimana crne gore