Fikret Karčić (priređivač), Muslimani Balkana: “Istočno pitanje” u XX vijeku
Sarajevo: Centar za napredne studije, 2. izdanje, 2014, str. 257, ISBN 978-9958-022-03-6,
30KM.1
Muslimani Balkana loši su učenici historije i tu svoju mahanu skupo plaćaju. Da se
muslimanima Kaira ili Mekke desio genocid 1992. god. i da su se u čudu pitali “Šta nam se ovo
dešava?”, bilo bi razumljivo. Neshvatljivo je međutim da su to pitanje postavljali muslimani
Balkana 1992. godine, kada im je to bio ko zna koji genocid u dvije stotine godina. Nesumnjivo
je da su muslimani Balkana bili i jesu žrtve balkanskih nacionalizama i nacizama, ali se
slobodno može kazati da su oni ujedno i žrtve (samo)zaborava, pomanjkanja regionalne svijesti
i historijskog pamćenja. Zato je u svakom nasrtaju neprijatelja na njih faktor iznenađenja bio
maksimalan, što dobrim dijelom, uz bezobzirnost krvnika, objašnjava veličinu njihovih žrtava.
Zbornik radova Muslimani Balkana – “Istočno pitanje” u XX vijeku veliki je čas
historije na temu sudbine muslimana Balkana u 20. stoljeću. Sastavljen je od tri dijela. Prvi i
najduži dio čine uvod priređivača i njegova dva teksta o “istočnom pitanju” kao paradigmi za
razumijevanje historije muslimana Balkana u XX vijeku i islamskoj obnovi na Balkanu u
periodu 1970. do 1992. godine. Justin McCarthy statistički je obradio promjene u strukturi
stanovništva osmanlijske Evrope prije i poslije pada Osmanske države. Autor dokazuje da su
prije balkanskih ratova 1912−1913. god. muslimani činili više od 55% ukupnog stanovništva
regiona, da princip samoopredjeljenja za njih nije važio, te da su u posljednjoj fazi rješavanja
“istočnog pitanja” 1912−1926. god. muslimani Balkana doživjeli demografsku katastrofu
izgubivši 27% stanovništva.
U svoja dva teksta američki profesor tursko-bugarskog porijekla Kemal Karpat piše o
seobama iz Rusije i Balkana, te građanskim pravima muslimana Balkana kao prve muslimanske
skupine u svijetu kojoj je priznat status manjine. Drugi američki profesor srpskog porijekla
Michael Sells u etički nadahnutom tekstu govori o interakciji vjere, historije i genocida u Bosni
i Hercegovini.
Drugi dio hrestomatije čine dokumenti i svjedočenja o stradanju muslimana u 20. st.
uključujući izvještaje Lava Trockog za rusku štampu s Balkana iz vremena balkanskih ratova
1912−1913. Knjiga završava selektivnom bibliografijom radova o islamu na Balkanu iz perioda
1980−1999, koju je sačinila magistar bibliotečkih znanosti Hamida Karčić.
Ovu hrestomatiju, koja bi se slobodno mogla nazvati antologijom, karakteriziraju
neumoljive činjenice i pronicljive analize, opservacije i zaključci, prije svih, profesora Karčića,
redovnog profesora Univerziteta u Sarajevu i zasigurno jednog od najtemeljitijih istraživača s
ovih prostora. Ključni zaključak profesora Karčića jeste da je paradigma odnosa velikih sila i
balkanskih kršćanskih nacionalnih elita prema muslimanima Balkana, zvana “istočno pitanje”,
nadživjela postojanje Osmanske države i formalno zatvaranje ovog pitanja ugovorom u Lozani
1923. godine. To se desilo jer su te elite muslimane smatrale nasljednicima Osmanlija. A
“istočno pitanje” kratica je za skup srodnih pojmova koji impliciraju, svaki na svoj način,
stradanje muslimana Balkana: “istraga poturica”, hajdučija, osveta, “razmjena stanovništva”,
“etničko čišćenje”, genocid, istražne komisije, seobe, humanitarne misije, neispunjena
obećanja, neizvršeni ugovori…
Zabrinjavajući je zaključak priređivača da sudbina muslimana Balkana nije određena
onim šta oni sami misle o sebi i kako se ponašaju, već šta “drugi” misle o njima. “A svijest
'drugih' − balkanskih nacionalnih elita – pripadala je horizontu XIX. vijeka i vremenu ratova
protiv Osmanlija” (str. 8). Na ovakav zaključak navelo ga je opažanje da su muslimani stradali
Ovo je dorađena verzija prikaza 1. izdanja ove knjige koje se pojavilo u izdanju Behram-begove medrese iz
Tuzle 2001. godine.
1
i kad su bili millet u Osmanskoj državi i kad su bili formalno priznate nacije ili vjersko-etničke
manjine nacionalnih država na Balkanu; i kad su bili privrženi svojoj vjeri i kad su bili
sekularizirani.
Pored nedostatka vlastitog historijskog sjećanja, muslimani Balkana trpe i posljedice
nedostatka svijesti o međusobnoj povezanosti svojih sudbina, tj. partikularizma i fragmentacije
svijesti. Takvo stanje svijesti onemugućuje razmjenu iskustava, saradnju i međusobno
ispomaganje u najtežim trenucima. Rijetki su muslimanski autori (poput Karpata i sada
Karčića) koji sudbinu muslimana posmatraju u regionalnoj perspektivi, mada su na kulturnom
planu zajednički obrasci i karakteristike očigledni u izgledu mahala, mostova, džamija i
obrazovnih institucija diljem Balkana. Razlog tome je pripadnost osmanlijskoj kulturnoj zoni
islamske civilizacije. Zanimljiva je opservacija da formiranje Pakta za stabilnost u jugoistočnoj
Evropi samo potvrđuje potrebu regionalnog pristupa, te da integracija Balkana može pomoći
rascjepkanim muslimanima da prevladaju svoju vlastitu “balkanizaciju” (str. 28).
Neke od ideja vjerno su ilustrirane slikama stvarnih događanja. Tako smo u prilici
porediti bugarsku džamiju srušenu 1892. s mostarskom srušenom 1992. godine. U 1. izdanju
nalazile su se i slike kolona muslimanskih izbjeglica iz 1912. god. i 1998. god., koje su jasno
ilustrirale glavnu poentu knjige: prostori su isti, žrtve su iste, vinovnici su isti; samo je tehnika
naprednija i smjer drugačiji: umjesto na volovskim kolima, muslimani se sada sele na
traktorima, i umjesto u Tursku, sada sele u Evropu. “Geopolitička situacija na Balkanu i oko
Balkana se promijenila, ali ne i mentalitet balkanskih nacionalističkih elita”, zaključuje profesor
Karčić u knjizi, koju najtoplije preporučujemo.
Ahmet Alibašić
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
Download

PREUZMITE DOKUMENT (format: PDF, veličina: 333KB)