Broj 51 Novembar /Decembar 2009
DOMOVINO
SRETAN TI
ROĐENDAN
1
cijena jedna funta
Iz Networka
London-sastanak u Ambasadi Bosne i Hercegovine
PREDSTAVLJEN NOVI-STARI TIM
Krajem januara ambasadorica Negodić i britanski ambasador u Sarajevu Michael Tatham posjetit će “Bosansku kuću” u Birminghamu,
održati javnu tribinu s našim građanima
NETWORKOV
INFORMACIONI CENTAR
Tel: 0121 772 3052,
Fax:0121 773 3861
ADRESA:
BOSNIA i HERZEGOVINA
UK NETWORK,
Bosnia House
36 Medley Road,
Greet
Birmingham
B11 2NE
Email:
[email protected]
Krajem novembra u prostorijama
bosanskohercegovačke ambasade
u Londonu odran je radni sastanak
ambasadorice Jadranke Negodić s
članovima Izvršnog odbora BiH UK
Networka.
Povod sastanku bio je predstavljanje
novih starih službenika našeg diplomatskog predstavništva na Ostrvu
koji su stupili na dužnost u protekla
dva mjeseca.
Naime, u sljedećem mandatu odgovorne funkcije obavljat će Mensur
Jusić, ministar savjetnik, Slavica
Grozdanić, konzularna savjetnica,
Jasmina Turajlić, druga tajnica, Dragan Knežević, konzularni radnik, i
Adnan Hrnjić, vozač.
Svi oni, osim pravnice Slavice
Grozdanić, dobro su poznata lica
našim građanima ovdje u Velikoj
Britaniji, jer su svi već jednom bili
na nekoj dužnosti u našoj ambasadi.
S obzirom da Network i naša ambasada dugo godina imaju otvorenu i
korektnu suradnju, i ovaj sastanak je
protekao u tom tonu te je dogovoreno
nekoliko zajedničkih akcija za naredni period.
Krajem
januara
ambasadorica
Negodić i britanski ambasador u
Sarajevu Michael Tatham posjetit
će “Bosansku kuću” u Birminghamu, održati javnu tribinu s našim
građanima i zajednički svečano
otvoriti ovaj objekt, koji je već
odavno u funkciji.
Na
zahtjev
blagajnika
bosanskohercegovačke
asocijacije Derby Muhameda Siranovića
naša ambasadorica obratit će se
gradonačelniku Derbyja pismom
u kome će tražiti punu informaciju
o rušenju bosanskohercegovačkog
centra u ovom gradu i obavezama
koje grad Derby ima prema našem
udruženju, vlasniku tog objekta.
Mensur Jusić, koji je zadužen za
privredne kontakte, obećao je da će
uskoro u Londonu održati sastanak
s našim biznismenima u Velikoj
Britaniji te predstavnicima ovdašnjeg
“Biznis kluba” koji djeluje pri Svjetskom savezu dijaspore Bosne i Hercegovine.
Slavica Grozdanić prisutne je obavijestila da ni sama ne zna kada će
početi izdavanje novih biometrijskih pasoša u Londonu, jer to zavisi o Ministarstva vanjskih poslova
BiH, odnosno od brzine instaliranja
potrebne opreme za izdavanje tih
pasoša.
Kontakt s našom dijasporom bit
će u opisu radnih zadaća Jasmine
Turajlić, koja je predložila da
ona i Spaho Bajrić, rukovoditelj
bosanskohercegovačkih dopunskih
škola u Velikoj Britaniji, zajednički
lobiraju kod nadležnih britanskih institucija kako bi se popravio položaj
naših dopunskih škola ovdje na Ostrvu.
2
www.bhuknetwork.org
HABER
•
Izdavač: BiH UK Network,
Bosnia House
36 Medley Road, Greet
Birmingham B11 2NE
Tel: 0121 772 3052,
Fax:0121 773 3861
Email: [email protected]
www.bhuknetwork.org
•
Glavni urednik: Namik
Alimajstorović
[email protected]
•
Redakcija: Anes Cerić, Idriz
Kadunić, Zaim Pašić, Zlatko
Vukmirović, Almina Halilović
•
Stalna saradnja: Spaho Bajrić,
Meho Baraković (Švedska), Zijad
Bećirević (SAD), Dr Zdenka
Besara, Ferid Kevrić, Haris
Halilović (Njemačka), Faruk Tičić,
Meho i Semira Jakupović, Senadin Selimić, Mišo Marić, Vesna
Ružička
•
Štamparija: Bosanska kuća, Birmingham
•
[email protected] Bosnia & Herzegovina
UK Network
Iz Networka
Prijem u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Londonu
ZAJEDNIČKI OBILJEŽENI DECEMBARSKI PRAZNICI
U prostorijama Ambasade Bosne i
Hercegovine u Londonu je 3. decembra 2009. godine održan zajednički
prijem ambasada Bosne i Hercegovine i Republike Slovenije u Londonu. Povod organiziranja prijema
bili su obilježavanje predstojećih
praznika i rezultati koje je BiH postigla na političkom planu, podnošenje
aplikacije za NATO MAP i nestalno
članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a, u
čemu je BiH veliku podršku dobila
od Slovenije.
Pozdravljajući prisutne, ambasadorica BiH u Londonu Jadranka Negodić
istakla je podršku koju je Slovenija
pružila Bosni i Hercegovini u njenim
aktivnostima na političkom planu,
kao i na trenutno najvažnijem cilju
za BiH- liberalizaciji viznog režima.
Dodala je da BiH i Slovenija dijele istu historiju, da imaju velike
sličnosti u privredi, kulturi i jezicima.
Podsjetila je da više od 50.000 bh.
građana živi i radi u Sloveniji, gdje
su postali prepoznatljiv faktor kulturnog, naučnog, sportskog i privrednog
života Slovenije.
Slovenački ambasador u Londonu
Iztok Jarc afirmirao je dobru saradnju koju dvije ambasade imaju, te
istakao da će Slovenija nastaviti
Lord Paddy Ashdown, H.E. Ambassador Jadranka Negodić,
H.E. Ambassador Iztok Jarc
pružati podršku BiH.
Gostima se obratio i predsjedavajući
Odbora za vanjsku politiku Parlamenta Velike Britanije Michael John
Gapes.
Prijemu je prisustvovalo preko tri
stotine zvanica, među kojima članovi
diplomatskog kora u Londonu, predstavnici javnog i političkog života
Velike Britanije, visoke britanske
zvanice, bivši visoki predstavnik u
BiH Paddy Ashdown, bivši britanski
ambasadori u zemljama regiona, bh.
i slovenačka dijaspora u Londonu i
istaknuti privrednici.
U kulturno-umjetničkom dijelu programa, učestvovali su umjetnici iz
BiH koji žive i rade i Velikoj Britaniji.
EMBASSY OF SLOVENIA AND EMBASSY OF BOSNIA AND HERZEGOVINA COHOST JOINT RECEPTION MARKING THE START OF THE FESTIVE SEASON
Embassy of Slovenia and the Embassy of Bosnia and Herzegovina in
London have joined forces and organized joint reception on Thursday,
3rd of December at the premises of
the Embassy of BiH.
Reception, marking the start of the
festive season, was attended by
some 300 guests. They were greeted
by Her Excellency Mrs. Jadranka
Negodić, the Ambassador of Bosnia
and Herzegovina and by his Excellency Mr. Iztok Jarc, Ambassador
of Slovenia, whereas the role of the
Guest Speaker was taken by Rt. Hon.
Michael John Gapes MP, Chairman
of the House of Commons Foreign
Affairs Select Committee. In his address, Mr Gapes MP commended the
positive message of the joint reception, reflecting the spirit of good cooperation between the two countries.
Irena Preda and Dado Džihan
The cultural programme gave artists from both countries opportunity
to present a selection of their work:
the performances of Irena Preda (so-
3
prano) and Dado Džihan (keyboards)
were complemented by the exhibition of paintings of Arjan Pregl and
Sonja Radan.
Iz Networka
MIJENJATE KUĆU-OBRATITE SE NETWORKU
APPLYING FOR
HOUSING FROM
BIRMINGHAM CITY
COUNCIL
The Council keeps a register of people who need housing and there are
35,000 people on the register. You
can register if you have the right to
remain or you are a worker from an
EU country. You can get an application form from any neighbourhood
office.
Birmingham Home Choice is a new
way for people to get a home from
the council. It replaces the old system where you wait for an offer. Now
you can tell us which of the advertised properties you are interested in,
this is known as bidding.
When you register you will be given
points that reflect your housing need.
People with urgent or serious housing needs will usually have more
points. After a bidding cycle has
closed the bid list is sorted in priority order. Three applicants with the
highest priority will be invited to
view each property.
Birmingham Home Choice will advertise all of the council's properties
and some from housing associations.
You can see the available properties
at the Birmingham Home Choice
website:
www.birminghamhomechoice.org.uk or in paper copies
available at libraries, neighbourhood
offices and other designated Access
Points. BH UK Network will be one
of designated Access Points.
You can choose any property suitable
for your family size. You can bid on
the internet, by phone, by text messages and by using interactive TV.
To improve your chances of being
housed you should try to be flexible.
For example, if you are looking for a
3 bedroom property there were only
9 in Handsworth but 72 in Quinton
last year.
You will be able to look at the property list and bid in different places
such as libraries, Neighbourhood Offices and many other Access points
across the city.
BH UK NETWORK WORK EXPERIENCE: SONAM KHALID
My name’s Sonam Khalid. I am 15 years
old. I live in Sparkbrook with my 5 brothers and mom and I go to St Albans Academy in Highgate and before that I went
to primary school which was Lady Pool
Primary School which is in Sparkbrook.
Currently I am in year 11. I’m a Muslim
and my nationality is Pakistani. I was
born in the UK and have lived here since
but my parents were born in Pakistan. I
have good attendance and punctuality
records throughout my years at school. I
have good communication skills and can
read and write and can use resources like
the computer well.
English,
Maths, Additional Science, BTEC
Travel and
To u r i s m
and CAD,
Electronics
and Electrical which
takes place
in Birmingham Metropolitan College.
When I’m not at school I like doing
things like going out and socialising with
my friends and family and using the local Transport and Libraries. I like using
resources such as the internet and books
to get my information.
Instead
of
doing
BTEC Science I chose
Additional
Science
Sonam Khalid u Bosanskoj kući
because I
knew that
I would benefit from learning the three place in a college which is an adult based
separate subjects Biology, Chemistry environment because it gives me an inand Physics when I am in College or sight of how it will feel to be in college
university. I enjoy all these subjects and or university in the future.
they were all of my interest when I chose After leaving school when I am 16 I am
them. I chose CAD, Electronics and hoping to go to college to study A levElectrical because I wanted to do some- els in Law, Psychology, Business Studthing which involved me doing practical ies and further English Language and
and not only theory and I really enjoy the Literature. Once I have achieved my A
course. I really like the fact that it takes levels I want to go to university gaining
a degree in Law.
I have good time management. In school
all of my work and coursework are always up to date and I make sure that all
my work is handed in on time according
to the cut off dates that I am required
with from my tutors.
Occasionally when I have holidays I go
into school for revision sessions or on
the weekends. In school at the moment
I am doing my GCSE’s and they are in
4
Iz Networka
BH UK NETWORK WORK EXPERIENCE: JAMAL AHMED
My name is Jamal Ahmed and I am from
Somalia in the capital city Mogadishu. I
have not seen my country for ten years
due to the war that is taking place. I am
fifteen years old and enjoy learning new
things. My ambition is to go to college
and study ICT, maths, art and design as
well as travel and tourism which I am recently studying in school. My plans after
college will be going to Oxford University in particular, as I have relatives that
attended there, and gave me advice to do
the same, due to the quality of learning
they provide. I live in the UK for five
years. During my life time I have seen
a lot of countries such as: Syria; Saudi
Arabia; Yemen; Dubai; and Kenya.
Most of these countries are Arab countries, which gave me the chance to speak,
read and write Arabic. I studied most of
my primary school in Syria, from year
one up to year five. I really will like to
follow an architect engineer’s footsteps,
since it was my dream from a very young
age. My family is depending on me as I
am the oldest boy, so it is really important for me to stay focus on what I enjoy,
aD
DIALOGUE
LOGUE on
with
and try to make living out of it.
On my spare time, I used to go judo
classes, boxing and gym, to stay healthy
although I stopped attending as it is my
last year in school and the pressure is re-
arts andd communities
arts
com
mmuniities
local and
international perspectives
April 7th & 8th 2010
dialogue
The Drum, Birmingham
Further information and booking:
www.the-drum.org.uk/event/interchat
Airan Berg, Linz 2009 European Capital of Culture (Austria),
François Matarasso (UK), Fundacja Pogranicze (Poland),
Laundry (UK), Nova Kultura (Bulgaria)
Wednesday 7th April, 2pm - 8pm
Artist-led sessions to explore good practice in
community engagement projects, with local and
international examples from Birmingham, Bulgaria,
Crete and Poland.
www.interculturaldialogue.net/news
Thursday 8th April, 10am – 4pm
A dialogue with Airan Berg and François Matarasso,
exploring European approaches to artistic practices
that invite social engagement. The debate will
investigate how this engagement informs the
creative process and the artwork. The symposium
will highlight case studies from arts organisations
in Birmingham that work in innovative ways within
cross-cutting agendas to create art that is relevant to
particular communities.
Day One will be of specific
interest to artists and practitioners
(whether as individuals or as
part of an organisation) wishing
to develop their practice in the
context of community engagement
and cultural exchange.
Day Two will be of interest
to artists, arts organisations,
NGOs, local authority officers and
regional agencies interested in
cross-cultural practice, community
engagement and international
perspectives.
5
ally high. I am an independent person
and like to take responsibilities. I like
computer work and quit environment
which makes me feel like an adult and
motivates me to work harder. I get along
with everyone and I don’t see interest
in coursing trouble and violence. I have
already considered my place in college
and have applied for several colleges
such as: Metropolitan College; Solihull
College; Bournville College and Cadbury College. I get along well with my
teachers especially my English teacher,
Maths and science. When I first came to
England I could not speak English and I
was really low at these subjects. Due to
the fact that I couldn’t speak English I
felt left out and nearly gave up. Although
my teachers from these subjects always
made me feel like everyone else forcing
me to take part in the lessons, and before
I could remember I have improved my
grades and could speak English to the
level of my age.
I speak tree languages which are: Somalian; Arabic and English and will like to
learn few more languages. I see working as habit and will like to have a job
as soon as I get my GCSE results. I go
to St Albans academy in Highgate, and
have studied there through all the years
except year 8, where I was in another
school called Salafi. It is a private school
and has also helped through my science
and maths. I am thankful for the chance
at my work experience where on my first
day I could stain the quit environment
and try to adapt with the working attitude. I have great expectations in everything I do weather its: staying away from
trouble; focusing on my life; sharing my
ideas with everyone and encouraging
other and giving them advice when they
are in difficult situation.
Thank you very much and I hope you
have enjoyed reading this and you have
a better understanding on who I am and
what I do.
Iz Networka
London
IZBJEGLICA IZ SARAJEVA
PRVI CVJEĆAR LONDONA!
Imao je 13 godina kada je sa sestrom, samo
Spasoje Marčink
što je počela
agresija
na
BiH,
izbjegao
iz Sarajeva, a
danas je Spasoje Marčinko
–
londonska
zvijezda. Postao
je najpoznatiji
cvjećar u tom
gradu. Priče o
njemu i njegovom
životnom
putu pune stranu
štampu.
Recept za uspjeh
Po dolasku u London, nije bilo lako i valjalo je puno raditi i učiti. Spale, kako ga
zovu u tom gradu, postao je odličan student
fiklozofije i ekonomije i sjajan košarkaš pa
mu je ponuđena i stipendija za nastavak
školovanja u Americi. Nije mogao dobiti
vizu i ostao je u Londonu gdje je završio
studij, magistrirao finansije i odlučio da se
posveti privatnom biznisu.
Prije pet godina kupio je malu i neuglednu
cvjećaru i danima je dumao šta s njom. Onda
mi je „kliknulo“ – odlučio sam da uvedem
24-satnu dostavu cvijeća. U početku nije
baš išlo, njegov radni dan počinjao je u
tri ujutro, zaposlio je dvije djevojke koje
su izrađivale bukete, a on ih je dostavljao.
Trebalo je puno snage, volje i izdržljivosti,
ali to je recept koji pobjeđuje u Londonu.
Uskoro se pokazalo da je ideja bila odlična.
Danas u mojoj cvjećari radi 30 radnika i ide
nam dobro. Među kupcima su Kejt Ričard,
Kejt Mos, Žan Pol Gaultier koji ovdje kupuje cvijeće Madoni, dolaze nogometaši
Čelzija, Arsenala – kaže za stranu štampu
i dodaje:
- U Londonu sam se odomaćio iako Englesku nikada neću smatrati svojom. Ama,
nigdje se više ne osjećam kao kod svoje
kuće, ni ovdje u Londonu, ni u mom rodnom Sarajevu gdje često odlazim ni kod
mame u Mostaru...
Sarajlija nikada ne pravi bukete, kako kaže,
zato što to baš i ne zna, ali vodi kompletan
posao, brine se o najvažnijim klijentima
i obavezno odlazi na sajmove cvijeća u
Holandiji, keniji i Kostariki „kako bih bio
siguran da u svojoj cvjećari imam ono najbolje“.
-Zanimljive scene najčešće doživljavamo
noću kada se bogati Rusi vraćaju sa provoda i žele zadviti svoje pratilje. Ponekad se
dogodi da za cvijetne aranžamane žele da
potroše desetak hiljada eura i onda im je
zaista teško objasniti da tako skupih buketa
nema i odlaze
IZVRŠNOM ODBORU B-H UK NETWORK
Bosnia House, Birmingham
BiH DOPUNSKIM ŠKOLAMA U BRITANIJI
Idriz SALTAGIĆ - BiH pisac i novinar London
London, 70 Dyers lane, London SW 15 6.JT
Telefon: 0208 785 6424
A.mail: i.saltagic.uwclub.com
Prijedlozi:
osnivanja B-H biblioteka u BiH udruženjima U V.Bruitaniji
godišnja smotra B-H stvaralaštva U Velikoj Britaniji
B-H dječiji pjesnici u B-H dopunskim školama
Poštovani prijatelji,
Šaljem vam ovaj dopis sa željom da se u ovoj godine pokrene i
ostvari incijativa o osnivanju B-H biblioteka u našim udruženjima,
organizuju godišnje smotre B-H kulture u V.Britaniji, te časovi poezije „B-H dječiji pjesnici u B-H dopunskim školama.“
Akcija „B-H biblioteke u nasim udruženjima“ mogla bi da krene od
Ambasade BiH u V.Britaniji , kako je to urađeno krajem prošle godine u Norveškoj, te da se nastavi u svim nasim udruženjima koje
imaju uvjete i želju da se zvanično osnuju i djeluju B-H biblioteke u
našim udruženjima. Knjige za BIBLIOTEKE, KAKO B-H, TAKO I
ENGLESKIH I DRUGIH PISACA POSTALE BI STALNA TEKOVINA NASE KULTURE, JEZIKA I STVARALAŠTVA NA OVIM
PROSTORIMA.
Ova akcija može da se ponudi i kao projekt određenim fonodovima,
te pokrene u svim našim udruženjima, članicama NETWORKA. U
ovu akciju mogu da se uključe svi koji bi poklonili, donirali svoje
knjige. U akciju bih se svakako i ja uključio i svakoj biblioteci,
iz svog fundusa, poklonio određjen broj knjiga, kako naših tako i
stranih autora, te održao prigodnu književnu manifestaciju.
Predlažem takođe da se svake godine u drugom gradu u kojem postoje naša udruženja organizuje „Smotra B-H stvaralaštva u Velikoj
Britaniji“. Bila bi to manfiestacija na kojoj bi nastupile naše foklorne grupe, B-H pisci, recitarori, dramske sekcije, likovni stvaraoci.
Ovakva tradioonalna manifestacija već se goodinama održava u
Švedskoj. I ova manifestacija može da se ponudi kao projekat i obezbijede određena sredstva, a vjerujem da bi u svakom pogledu dobila
i podršku naših udruženja u kojima se njeguju i razvijaju različiti oblici stvaralaštva. Manifestacija bi se održavala svake godine, možda
u maju, a prva bi se mogla organizovati u Londonu.
Predlažem takodje da se u našim B-H dopunskim školama organizuju prigodnu časovi B-H poezije za djecu. U svim našim školama
koje bi to željele rado bi održao ovakve poetske časove na kojima bi
kazivao svoje pjesme za djecu, te pjesme poznatih B-H pisaca koji
su zastupljeni u našim čitankama za osnovnu šjolu – Ismeta Bekrića,
Šime Ešića. Muharema Omerovića, Enise Osmanćević – Ćurić i drugih.. One škole koje su zaniteresirane mogu da mi se lično obrate da
bismo održali ovakve časova poezije.
Molim vas da ovo, pismo razmotrite na prvoj narednoj sjednici
Izvršnog odbora UK Network-a i ukoliko ga prihvatite pošaljete
našim udruženjima, te nastavnicima maternjeg jezika koji rade u
našim školama.
Pozdrav i svako dobro.
Idriz Saltagić, B-H pisac i novinar
6
Iz Networka
New project-Novi projekat
“THE BOY WHO SAID NOTHING”
(DJEČAK KOJI NIJE NIŠTA REKAO)
GREGMIR THEATRE COMPANY
– Ova kompanija predstavlja Bosansko djelo pod nazivom ‘The Boy
who said nothing’ (Dječak koji nije
ništa rekao). U ovom djelu je opisan
život jednog dječaku koji ide kroz
svoje djetinjstvo i nalazi se u sukobima da ostane živ kroz ratna iskustva
i da sačuva svoju familiju od ratnih
agresora. Bosna & Hercegovina UK
Network nam je dao na raspolaganje
prostorije Bosanske kuće gdje smo
redovno održavali naše probe i razvijanje ovog dijela. Ovo djelo će se
premijerno izvesti u Old Wick Theatre Company 05 Marta 2010, natog
toga imamo nastup u ARC Arts Centre 12 Marta i nastupat ćemo u teatrima i školama po cjeloj Engleskoj.
Ovo dijelo će se prezentirati i u Bosni u više gradova. Već su ugovoreni
nastupi u Sarajevu, Mostaru , Tuzli i
u drugim gradovima.
GREGMIR THEATRE COMPAY
– is presenting a
new compelling
piece of theatre
‘The boy who said
nothing’
which
tells the story of
a boy’s journey
from war torn
Bosnia to Britain.
This is based on
a true story and
deals with a young
boy’s will to survive through the
adversity of war
and personal betrayal.
Bosnia UK Net- Dogovor pred predstavu
work has generously provided their
facilities for rehearsal and development of this piece. The first performance
will take place on 05th March and will tour the UK and subsequently across
all the major cities in Bosnia including Sarajevo, Mostar and Tuzla.
"KAMENI SPAVAČ"
NA ENGLESKOM JEZIKU IZDAT
U LONDONU
NEODOLJIVA KLASIKA ŠKOTSKOG
DVORCA GLENTRIUM
Londonski
izdavač Anvil
Poetry
Press je objavio engleski prijevod
djela
"Kameni spavač"
M a k a
Dizdara. Prijevod je uradio Francis
R. Jones.
Naslovna strana djela
O svome prijevodu profesor Jones je objavio i esej "Seeking the Sleepers"
(Tražeći spavače). Uz knjigu je objavljen i prijevod
eseja Rusmira Mahmutćehajića, "The Text Beneath the Text: Poetry of Mak Dizdar" (Tekst ispod
teksta: O pjesništvu Maka Dizdara).
Prvo izdanje engleskog prijevoda "Kamenog
spavača" objavljeno je 1999. godine u bibliofilskom dvojezičnom izdanju sarajevske kuće DID.
To izdanje je grafički oblikovao akademik Dževad
Hozo.
Ova knjiga ima 157 stranica, formata je 21,7x13,8
cma, dostupna je u međunarodnim prodajnim
mrežama (Amazon.com i druge). Cijena joj je 9,95
funti (oko 11 eura).
Iz snijegom okovane Škotske stiže nam foto reportaža
Oggija Tomića koja prikazuje jedan klasični škotski dvorac u mjestu
Glentriumu.
Neuništivi
duh klasike,
ljepota
jednostavnosti,
ugodne boje
i toplina kamina. Oggi je
na vrlo primamljiv način
dočarao ovaj
'praznik
za
oči' i mjesto
koje
bismo
zasigurno svi željeli posjetiti.
Oggi Tomić je Bosanac koji je nakon dječačkog života
provedenog u Domu za nezbrinutu djecu na Bjelavama
u Sarajevu, nakon rata odlučio sreću potražiti u Velikoj
Britaniji gdje je uspješno završio studij režije i danas je
nezavisni filmski stvaralac.
U Britaniji je već postigao uspjeh sa nekolicinom svojih
dokumentarnih filmova, a aktivno se bavi i fotografijom.
Sa redakcijom Sarajevo-x.com sarađuje već duže vremena,
a i u narednoj godini imat ćete priliku vidjeti njegove uratke
koji prikazuju fragmente života kako Velike Britanije tako i
svih ostalih kutaka Ostrva.
7
Haberi iz Asocijacija
Nova godina na Ostrvu
VESELO U NOVO LJETO
Centralna proslava za naše građane organizirana je u hotelu “Heritige” u Derbyju, gdje je više od 200 naših
građana uživalo u muzici koju su za njih izveli Bebana i Zlatna jabuka bend.
Više od 80.000 Škotlanđana i njihovih gostiju, uz impozantan vatromet i koncerte najpoznatijih britanskih
bendova, na glavnom gradskom trgu
u centru Edinburgha dočekalo je
Novu godinu.
Sličan program održavao se i u Londonu, Glasgowu, Birminghamu, Liverpoolu, Manchesteru.
Ipak, zbog ekonomske krize, ove
godine je to bilo mnogo skromnije i siromašnije, što se najbolje
moglo vidjeti po broju ispaljenih
pirotehničkih sredstava. Nije bilo velike buke.
Bosanskohercegovačka
zajednica
na Ostrvu novo ljeto dočekala je
različito. Veliki broj naših građana
Bolton
praznike te otputovao u domovinu, a
oni koji su ostali većinom su ponoć
dočekali u svojim
domovima u krugu
najbližih prijatelja
i uz satelitske programe naših TV stanica.
jalitete, Novu godinu dočekala u
restoranu "Masala Lounge". Do
četiri sata ujutro odlično su se za-
Centralna proslava
za naše građane
organizirana je u
hotelu “Heritige”
u Derbyju, gdje je
više od 200 naših
građana uživalo u
muzici koju su za
njih izveli Bebana i
Zlatna jabuka bend.
Mikrofon je vaš
iskoristio je božićne i novogodišnje
Srednja generacija
naših građana u
Birminghamu je, uz indijske speci-
Meliha i Nermin
bavili uz domaću zvijezdu - Nermina
Bogdanića Nerku i njegove prateće
vokale.
Program za svoje prijatelje pripremio
je i popularni Sefer Haskić, koji je u
Boltonu zabavljao više od stotinu
naših građana.
Bosanskohercegovački klub Brent
u Londonu za svoje članove organizirao je doček u prostorijama
udruženja, a svi zajedno uživali su u
muzici Nijaza Aljušića.
Članovi bosanskohercegovačke asocijacije iz Coventryja zakupili su
manju salu i do ranih jutarnjih sati
uživali u karaoke muzici koju su izvodili za svoju dušu.
Derby
8
Haberi iz Asocijacija
Viktorija, održana skupđština udruženja BH Community UK
VEDRANA KOVAČEVIĆ-JAILSI NOVA PREDSJEDNICA
Uz prisustvo velikog broja članova,
polovinom decembra 2009. održana
je godišnja Skupština Udruženja BH
Community UK.
Jednoglasno su prihvaćeni izvještaj
o radu u proteklom periodu, koji je
podnio predsjednik Mirsad Handžar,
i finansijski izvještaj s izvještajem
nezavisnog računovođe. koji je
podnio blagajnik Safet Vukalić.
Daljnje vođenje rada skupštine
preuzela je verifikaciona komisija u sastavu Farko Selman,
predsjedavajući, te Zumra Kulenović
i Meho Jakupović, članovi.
Svi prisutni su aktivno učestvovali
kako u prijedlozima tako i u izboru novog izvršnog odbora našeg
udruženja.
U novi odbor su izabrani: Besima
Zengin, Jasmina Salčin, Vedrana
Kovačević Jailsi, Farko Selman,
Esad Količić i Meho Jakupović.
Za sljedeći sastanak članovi Izvršnog
odbora dogovorili su se o raspodjeli
Novi odbor
funkcija. Novi odbor čine: Vedrana
Kovačević Jailsi, predsjednica, Esad
Količić, podpredsjednik, Jasmina
Salčin, sekretarica, Farko Selman,
blagajnik, te Besima Zengin i Meho
Jakupović, članovi.
Od njih se očekuje da realiziraju
planove koji su zacrtani na prvom
sastanku.
Glavni projekt i dalje ostaje dopunsko obrazovanje.
Ne sumnjam da će izostati rezultati,
jer izabrani članovi su nebrojeno puta
iskazali požrtvovanost, nesebičnost,
kvalitet i odgovornost.
Meho Jakupović
Edinburgh-Birmingham
JASMIN MEŠIĆ “SILVANO” DONIRAO TEHNIČKU OPREMU “BOSANSKOJ KUĆI”
Nakon niza humanitarnih akcija o kojima smo u više navrata pisali, humanost
našeg mađioničara iz Edinburgha Jasmina Mešića zvanog Silvano nastavlja se.
Ovaj put naš umjetnik, koji dugo godina
živi i radi u Škotskoj, “Bosanskoj kući”
poklonio je vrijednu tehničku opremu,
razglas karaoke sistem s četiri mikrofona.
Ova oprema itekako će dobro doći aktivistima “Bosanske kuće”, prije svega
pjevaču Nerminu Bogdaniću i folklornoj
grupi “Mladost Bosne”, koji je mogu dobro iskoristiti u svojim nastupima.
Prilikom uručivanja donacije Mešić je
kazao da nije mogao učestvovati u radnim akcijama prilikom gradnje “Bosanske
kuće” jer živi u Škotskoj pa ovom donacijom želi podržati taj “značajni objekt”.
“S obzirom da sam u protekloj godini
imao dosta posla, kupio sam sebi najnoviju digitalnu opremu, a ova, koja je stara
svega dvije godine, sigurno će pomoći
aktivistima ‘Bosanske kuće.’ Karaoke
sistem može raditi i na baterije, tako
Jasmin Mesić i Emir Bolić
da ga možete koristiti i na otvorenom kuće” donatoru Jasminu Mešiću najtopprostoru. Nadam se da ću i ubuduće lije je zahvalio predsjednik BH asocijacnaći način da pomognem aktivnostima ije Birmingham Emir Bolić.
‘Bosanske kuće.’”
Karaoke sistem je već isproban tokom
Domaćini su sa zahvalnošću primili novogodišnjih praznika, prilikom dočeka
poklon. U ime menadžmenta “Bosanske Nove godine.
9
Haberi iz Asocijacija
Coventry
CRVENA ŠAMIJA RAZVESELILA PRISUTNE
Udruženje će napraviti prigodan DVD, koji će biti dostavljen svim članovima naše asocijacije i donatorima
koji finansiraju rad škole.
će, na osnovu večerašnjeg programa,
napraviti prigodan DVD, koji će biti
dostavljen svim članovima naše asocijacije i donatorima koji finansiraju
rad škole. Naravno i ovu promociju
naše škole i prisustvo velikog broja
naših građana iz Coventryja iskoristio sam da ponovno pozovem svu
djecu koja nisu uključena u rad škole
da nam se pridruže”, izjavio je Senadin Selimić.
Doprinos ovoj maloj proslavi
dječijeg znanja i pameti dali su i dragi gosti iz Birminghama, članovi BH
dopunske škole i folklora “Mladost
Bosne”, koji su u maniru iskusnih
profesionalaca izmamili ogroman
aplauz svih prisutnih u velikoj sali
Crvena šamija oduševila publiku
Sudeći po odlično pripremljenom
programu, Bosanskohercegovačka
dopunska škola u Coventryju postaje
jedna od najboljih naših škola u Velikoj Britaniji.
Ova naša najmlađa škola obilježila
je sredinom decembra godišnjicu
postojanja. Na rođendan su joj došli
učenici i članovi folklorne sekcije
“Mladost Bosne” iz Birminghama.
Domaćini su se zaista dobro potrudili
da svojim programom pokažu šta su
naučili u protekle dvije godine. Bilo
je tu interesantnih recitacija i zanimljivih doskočica, ali najviše aplauza izmamila je predstava "Crvena
šamijica", odlično pripremljena
parodija na "Crvenkapicu", u kojoj
vuk od Crvenkapice i njene nane
krade mobitel i penziju.
Nakon upućenih čestitki za odlično
izveden program, upitali smo učitelja
BH dopunske škole Senadina
Selimića šta učiteljima i učenicima
ove škole znači ta priredba.
"Ovakve priredbe nam služe da
prije svega promoviramo naš rad s
djecom, da sve one čija djeca nisu
uključena u rad škole pozovemo
da vide šta mi to radimo i da se osobno uvjere da su na gubitku samo
ona djeca koja ne pohađaju dopunsku školu. Iskoristio bih priliku da
zahvalim kolegi Ajdinu Brandiću,
koji je sa mnom vrijedno radio. On
Folklor Mladost Bosne
10
Coventry Muslim centra.
Na kraju, sve učesnike
u programu, ali i svu
djecu iz Coventryja,
svojim poklonom obradovao je njima jako
drag gost - Djed Mraz.
Naime,
rukovodstvo
bosanskohercegovačke
asocijacije iz Coventryja
prigodnim
novogodišnjim poklonima počastilo je naše
najmlađe. Oni stariji su,
nakon priredbe, uživali
u odličnim specijalitetima koje su za ovu
priliku pripremile naše
domaćice.
Haberi iz Asocijacija
Birmingham – Coventry- Derby:Mađioničar zabavljao djecu
SILVANOVI TRIKOVI RAZVESELILI DJECU, ALI I NJIHOVE RODITELJE
Nastavlja se uspješna suradnja bosanskohercegovačkih asocijacija iz Birminghama i Coventryja.
Prije sedam dana najmlađi članovi
birminghamske asocijacije bili su
gosti BH dopunske škole u Coventryju, a sinoć su im oni uzvratili
gostoprimstvo. Povod je bio ispraćaj
stare godine, koju su otpremili u
historiju prigodnim programom za
najmlađe članove.
I ove godine u goste su pozvali
mađioničara Jasmina Mešića zvanog
Silvano i njegovu suprugu Aišu iz
Silvano na zadatku
Edinburgha.
Naš mađioničar svojim izvanrednim
programom i prigodnim trikovima
razveselio je svu djecu, a bogami
i njihove roditelje, koji su također
uživali u njegovoj magiji.
Sekretarica bosanskohercegovačke
asocijacije iz Birminghama Lejla
Gološ Gazibegović zadovoljna je što
su po treći put
gost naše zajednice mađioničar
i njegova supruga, koja je
našminkala svu
djecu.
“Djeca
su
strpljivo stajala
u redu kako bi
na obrazu dobila Spidermana, zvjezdicu
ili
nasmijano
sunce. Oni su
im uljepšali noć.
Inače, ovaj program, koji već
prelazi u tradiciju, bio je tražen
od
roditelja
najmlađih, jer
se pokazao kao
Šminkanje djece
11
pravo osvježenje za djecu. Naravno,
i naredne godine ugostit ćemo naše
Jasmina i Aišu. Veliko im hvala za
odličnu zabavu”, kazala je za naš list
Lejla Gološ Gazibegović.
Mađioničar Silvano smatra da je,
sudeći po dječijoj galami i vriski,
program bio uspješan, zbog čega se
nada druženju i u narednom periodu.
"Pored večerašnjeg programa u
‘Bosanskoj kući’ gdje sam razveselio
djecu iz Birminghama i Coventryja,
u toku dana sličnim programom nasmijao sam i naše najmlađe u Derbyju. Nema veće radosti za moju
Aišu i mene nego kada vidimo nasmijana dječija lica. Drago mi je da su
nas ponovno pozvali”, izjavio je Silvano za “Haber”, zahvaljujući rukovodstvima bosanskohercegovačkih
organizacija iz Derbyja i Birminghama.
Jasmin Mešić Silvano je iz Tarevaca
kod Modriče. Poznat je kao čovjek
koji je organizirao niz humanitarnih
akcija u Škotskoj. Ovdašnjoj domaćoj
javnosti znan je i po dječijem programu koji izvodi na škotskoj televiziji i
kao jedini stranac koji svakog Božića
zabavlja članove kraljevske porodice
u kraljičinom dvoru u Edinburghu.
Haberi iz Asocijacija
Birmingham – svečanost
DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE I KURBAN-BAJRAM
OBILJEŽENI U “BOSANSKOJ KUĆI”
Emir Bolić je podsjetio prisutne na hiljadugodišnju državnost naše zemlje, posebno se osvrćući na odluke
ZAVNOBiH-a i njihov značaj za današnji status naše domovine.
Prigodnim
programom
krajem
novembra
članovi
bosanskohercegovačke asocijacije
iz Birminghama obilježili su dva
praznika: Dan državnosti Bosne i
Hercegovine i Kurban-bajram.
Više od 120 Bosanaca i Hercegovaca
okupilo se u velikoj sali “Bosanske
kuće”, a odličan program pripremili su učenici BH dopunske škole i
članovi folklorne sekcije “Mladost
Bosne” iz Birminghama.
Priredba je počela intoniranjem
himne BiH. Nakon toga je predsjednik lokalne bh. asocijacije Emir Bolić
podsjetio prisutne na hiljadugodišnju
Odličan odziv
državnost naše zemlje, posebno se
osvrćući na odluke ZAVNOBiH-a
i njihov značaj za današnji status
naše domovine.
Sekretarica bosanskohercegovačke
asocijacije
Lejla
Gološ
Gazibegović čestitala je Bajram i
pozvala najmlađe Bosance i Hercegovce da svojim nadahnutim
programom zabave prisutne. Oni
su to i učinili izvođenjem spleta
igara iz naše zemlje, prigodnih recitacija i horskih pjesama. Za odličan
nastup izmamili su ovacije i apluze, a
Intoniranje himne
za kraj su učesnici programa i publika otpjevali sportsku himnu "Haj’mo
Bosno, haj’mo Hercegovino..."
Na sličan način Dan državnosti
Bosne i Hercegovine obilježen je u
većini bosanskohercegovačkih asocijacija na Ostrvu. Nažalost, ove
godine ovaj praznik nije obilježen u
našoj ambasadi u Londonu.
Što se tiče Bajram-namaza, on
je, u skladu s uhodanom tradicijom, klanjan u prostorijama
bosanskohercegovačke asocijacije u
Derbyju, našim mesdžidima u Londonu i Birminghamu te u velikom
broju džamija i mesdžida širom Velike Britnije gdje ima naših građana.
Pored toga, veliki broj vjernika iskoristio je priliku da ove praznike
provede u Bosni i Hercegovini.
Izvanredan program
12
Haberi iz Asocijacija
Guilford-paketići za Bosnu i Hercegovinu
KOLO SREĆE SE OKREĆE
Mujina kćerka Lejla slobodno vrijeme je iskoristila za pakovanje tih paketića. Nije joj bilo teško, jer zna
šta znači dobiti paketić.
Na stranicama “Habera” nekoliko
puta pisali smo o majoru Armije
Bosne i Hercegovoine Muji Deliću,
koji je prošao svu srebreničku golgotu i nakon rata s porodicom doselio
u Englesku. Dolaskom u ovu zemlju
njegova borba za bolje sutra njegove
domovine nastavlja se: zajedno sa
zemljacima osniva veoma uspješnu
bosanskohercegovačku asocijaciju,
pokreće BH dopunsku školu i organizira niz humanitarnih akcija.
Posljednja velika akcija završena je
ovih prazničnih dana. Mujo je s engleskom humanitarnom organizacijom
"Samaritan's purse" iz Guilforda organizirao prikupljanje novogodišnjih
paketića za djecu ratnih vojnih invalida Tuzlanskog kantona te je na
adresu naših mališana otpremljeno
Lejla sa paketićima kakve je dobivala u Bosni
impozantnih 12.480
paketića.
M u j i n a
kćerka Lejla
slobodno
vrijeme
je
iskoristila za
pakovanje
tih paketića.
Nije joj bilo
teško, jer zna
šta znači dobiti paketić.
"Kad
sam
bila
mala,
živjela sam
Projekat za uzor
13
Familija Delić
u Bosni. Jednog dana dobila sam
kutiju punu poklona. U njoj su bile
igračke, školski pribor, stvari za higijenu i slatkiši. Za mene je to bila velika sreća, bar kako to moji roditelji
kažu. Bila sam mala i ne mogu se
svega sjetiti, ali kroz priču mojih
roditelja sada znam da je postojao
neko u Engleskoj ko je razmišljao o
meni i djeci koja su u istoj situaciji
kao ja. Ove godine ja sam bila jedna
od tih koji šalju te kutije za djecu u
Bosni tj. pomagala sam u pakovanju.
U organizaciji ‘Samaritan's purse’ su
vrlo humani ljudi, koji to rade svake
godine u vrijeme novogodišnjih
praznika. Ove godine ta organizacija
slavi 20. rođendan, a 12.480 paketića
ove će Nove godine obradovati isti
broj djece. Tokom te akcije u jednom
momentu sam zastala i pomislila:
‘Sve je to sudbina, ali i stvar dobrih
ljudi koji razmišljaju kako pomoći
onima kojima to treba.’ Razmislite,
svi možemo pomoći na neki način”,
Lejline su riječi.
Major Mujo Delić onako kratko,
vojnički, kazao nam je:
"Zahvaljujući našoj dugogodišnjoj
suradnji, ovi paketići će obradovati
bosansku djecu. Zahvalio bih porodici Dine Đuherića, koja učestvuje
u ovoj akciji, kao i velikom broju
engleskih porodica koje su donirale
paketiće."
Agilni humanista je, uz opasku “naša
posla", uputio kritiku našim zemljacima u Guilfordu koji nisu imali
vremena da se u decembru uključe u
ovu akciju
Haberi iz Asocijacija
Coventry
Godišnja skupština u bh udruženju u Derbiju
HAJRIJA HALILOVIĆ NA ČELU UDRUŽENJA
Poštovani uredniče Habera,
kao pojedinac i član BH asocijacije iz Derbyja i član Izvršnog
odbora Networka želim iskreno
zahvaliti Tebi i Tvojim saradnicima za sve pokušaje da naš Haber
nađe kvalitetno vrednovanje
među čitaocima širom ove zemlje i u mnogim drugim zemljama,
jer ste Vi to omogućili putem elektronskih medija.
Vaš entuzijazam, iskustvo i
nesebično zalaganje od samog
osnivanja našeg lista rezultirali su
velikim uspjesima i interesovanjem da se Haber čita među našim
ljudima, a samim time rađaju se
čitalačka kritika i svijest ljudi
da se i sami uključe u stvaranje
boljih i čitanijih tekstova, ma ko
bio i odakle pisao.
Eh, kad bi samo pronašli model dostavljanja Habera do svih
onih čitalaca koji ga željno
očekuju i s velikim interesovanjem iščitavaju po nekoliko puta!
Moramo priznati sami sebi da i
kašnjenje u izlaženju Habera stvara
ljutnju u našim čitalačkim redovima,
što ujedno umanjuje želju onih koji
bi rado pisali i naš narod blagovremeno izvještavali o svim novostima
koje su aktuelne u gradovima gdje
Bosanci i Hercegovci žive i rade.
Naprimjer, našim čitaocima nije
poznato da je BH Community u Derbyju dobio novi izvršni odbor, koji
će nas predstavljati u 2010. godini,
ali ovaj put u novom ruhu i s mlađim
kadrovima.
Možete misliti koliko je važno u toku
organizovanja godišnjih izbornih
skupština pozvati i našeg dječijeg,
vrlo popularnog mađioničara, Jasmina Mešića, koji je, eto, svojim
magičnim potezima doveo ni više ni
manje nego 80 posto ljepšeg spola
u izvršni odbor, a djeca su radosno
uzvikivala u prizemlju „Hoćemo
promjene, hoćemo izmjene“.
Radosti nije bilo kraja sve do kasno
u noć, jer su za lijepo ponašanje,
radost i osmjehe zbog uspješnih
mađioničarskih trikova djeca dobila
prigodne novogodišnje poklone, koje
su, uz ne baš malo muke, pripremili
službenici u BH asocijaciji Derby,
među kojima se ističe naš efendija Ahmet Gopo. Dječija radost je
opravdana, u što ne sumnjam, jer su i
OBEZBJEĐENA SREDSTVA ZA RAD ŠKOLE
U protekla dva mjeseca
bosanskohercegovačka asocijacija iz
Coventryja dobila je dva fonda, koja
će joj itekako pomoći u daljnjem
radu.
Prvo je britanski Lotto odnosno fondacija "Awards for all" imala razumijevanja za ovo bosanskohercegovačko
udruženje te je za potrebe BH dopunske škole donirala 4.250 funti. Nakon toga Community Foundation iz
Coventryja donirala je istoj grupaciji
990 funti.
Hajrija Halilović
bh. žene u Derbyju postigle svoj cilj
kada su u pitanju emancipacija i pravo žena u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Čast da predstavljaju BH asocijaciju u Derbyju s kolegama dobili su:
Hajra Halilović (predsjednica), Amra
Kapetanović (sekretarica), Muhamed Siranović (blagajnik, posljednji statutarni mandat), Ermina Algie
Zahirović (član), Hasnija Osmanagić
(član), Ahmo Salkić (član) i Muhamed Ajdinović (ispred Islamske
zajednice Derby).
Na kraju ovog mog obraćanja iskreno
se nadam da neće sve ostati na ovim
mađioničarskim trikovima, već se u
dubini duše nadam da će ove nove
uzdanice naše asocijacije u Derbyju
učiniti sve što je u njihovoj moći i svima nam dokazati da mjesta za paniku
nema te da nam mađioničarski trikovi neće biti potrebni kada je u pitanju
povrat za sada naše izgubljene imovine u vidu Bosanskog centra. Također
sam siguran da će dobre rezultate u
budućnosti postići i novoizabrani
Izvršni odbor folklornog društva
"Bosanski biseri", koji djeluje u
sklopu našeg udruženja.
Muhamed Siranović
14
Zdenka Besara
Predsjednica Bosanskohercegovačke
asocijacije iz Coventryja dr. Zdenka
Besara nije krila radost i za naš list
je izjavila kako su te donacije obradovale komletno naše rukovodstvo,
koje već duže vrijeme radi na dobivanju fondova.
“Naravno, ovom viješću zadovoljni
su i naši članovi. Prije svega, koristim priliku da zahvalim Networku i
njegovim radnicima koji su nam pomogli u ispunjavanju ovih aplikacija.
Inače novac je namijenjen našim
najmlađim članovima, učenicima
naše dopunske škole, i već se počeo
koristiti za njihove potrebe. S ovim
fondovima obezbijedili smo sigurnu
budućnost za BH dopunsku školu u
naredne dvije godine, tako da u tom
periodu ne treba da brinemo o kiriji
za školu i troškovima učitelja”, kazala je Zdenka Besara.
S obzirom na entuzijazam koji se
može vidjeti na licima rukovodstva
i članova ove bosanskohercegovačke
asocijacije, ovakve vijesti neće biti
rijetkost.
BiH dopunske škole
BiH dopunska škola Coventry
DRUŽENJE I NJEGOVANJE TRADICIJE CILJ NAŠEG RADA
Novogodišnji praznici došli i prošli,
vratili smo se svakodnevnim obavezama pa nekako dobro dođe da se osvrnemo na protekli period i napravimo inventuru svega što se desilo u
našem okruženju.
Prvo, Bosanska dopunska škola iz
Coventryja, uz podršku Bosanske
dopunske škole i folklora iz Birminghama, napravila je novogodišnju priredbu za sjećanje. Djeca su bila na
nivou i pokazala još jednom ko su i
odakle dolaze, a to nas starije čini još
ponosnjim.
Ne bih puno o priredbi, jer nadam se
da će i urednik “Habera” reći koju
riječ o tome. Samo bih naglasio da
su ciljevi zbog kojih se organizovala
priredba ostvareni, a to su: druženje i
njegovanje tradicije i lijepih običaja,
Zadovoljna publika
što treba i očuvati. Djeca dopunske
škole iz Coventryja izvela su igrokaz
“Zavičaj”, zatim individualno pjesmice o zimi i Novoj godini i, na
kraju, “Crvenu Šamijicu”, parodiju
na “Crvenkapicu” kojom su djeca
htjela prenijeti poruku mladima,
pogotovo starijima, da obrate pažnju
na opasnosti koje nas okružuju na
ulici i opasnosti od nepoznatih ljudi.
Poruka starijim osobama je da budu
oprezne kada im neko kuca na vrata
i kada podižu svoje penzije. Sve to,
zavijeno u satiru i komediju, izazvalo
je buru smijeha roditelja i ostalih gostiju, tako da trud i uporno vježbanje
za priredbu nisu bili uzaludni.
Dopunska škola iz Birminghama, s
folklorom, ponudila je svoj program,
koji je šarenilom bosanskih nošnji,
ljepotom narodnih kola i nadahnutim
recitalima učinio naš dan posebno lijepim i nezaboravnim.
Koristim ovu priliku da učiteljima
dopunske škole iz B-hama, koreografu, BH UK Networku, Bosanskoj asocijaciji B-ham i naravno djeci duboko zahvalimo za divnu večer
koju su nam priredili. Rukovodstvo
BH asocijacije iz Coventryja potrudilo se da za ovu priliku obezbijedi
paketiće za mališane, pa je i Djeda
Mraz odvojio par sati za nas. Da još
jednom kažem da su se družile dvije
zajednice Bosanaca u Ujedinjenom
Kraljevstvu. Svi smo napravili napor i isplatilo se. Kad smo na kraju
vidjeli nasmijana lica, znali smo da
je to to i da moramo raditi još kako bi
ovakvih druženja bilo više.
Za kraj, vrijedi spomenuti da je za
12. januara osnovna škola u Kenilwortu (Clinton Primary School) organizovala “Bosanski dan” gdje će
učenici i učitelji cijeli dan posvetiti
Bosni i životu u njoj. Organizator
manifestacije je učiteljica te škole
koja je bila u BiH i ostvarila link s
osnovnom školom u Tuzli. Ann Moseley je volonterka u našoj školi i na
taj način uči još više o nama i našoj
kulturi, a onda to prenosi na svoje
đake. Ja ću biti gost i pokušaću njihovu djecu naučiti pokoju riječ iz
bosanskog jezika te se potruditi da
predstavim našu domovinu u najboljem svjetlu.
Ajdin Brandić radi na promotivnom
CD-u koji će predstaviti naše škole,
pa se nadam da ćete i vi uskoro biti
u stanju vidjeti kako to sve izgleda.
Senadin Selimić, učitelj Bosanske
dopunske škole iz Coventryja.
Nastup škole Koventri
15
BiH dopunske škole
London-BiH dopunska škola
NEK’ MIRIŠU AVLIJE
Uz poruku “Bosna je živjela, živi i živjet će” učenici BH dopunske škole u Londonu svečano su obilježili
Dan državnosti BiH i Bajram.
Sivilo jesenjeg vremena, kratki dani
koji brzo donose sumrak i kišni novembar, već polahko unosi nemir u većinu
nas te pomalo depresivno, pesimistično
raspoloženje.
Ovu
svakodnevnu
kolotečinu polahko uveseljavaju planovi
vezani za božićne i novogodišnje
praznike. Recesija je odavno uzela maha
i rijetki planiraju odlazak u BiH.
U “Prvoj BH dopunskoj školi” u Londonu septembar i oktobar protekli su
mirno. Osim uobičajenih radnih subota i skromnog obilježavanja proteklog
Ramazanskog bajrama, nekih posebnih
aktivnosti nije bilo.
Za razliku od navedenih, novembar
obiluje događanjima, od učešća u ak-
Naska Kekić
Odličan odziv
tivnostima centra u kojem radimo, pa do
proslava državnih i vjerskih praznika.
Krenimo redom:
ZIMSKI FESTIVAL U ABBEY CENTRU U LONDONU
U subotu 21. novembra 2009. u prostorijama The Abbey centra, gdje se sada
odvija nastava, održana je manifestacija
pod nazivom Winter festival (Zimski
festival), u kojoj su učestvovale mnogobrojne organizacije, sekcije, klubovi,
dopunske škole itd. koje svoje aktivnosti
obavljaju u iznajmljenim prostorijama
ovog prelijepog a iznad svega funkcionalnog centra na području općine Westminster.
Na ovoj manifestaciji naša škola je
imala mogućnost predstaviti svoje
aktivnosti i naše bogato kulturno
naslijeđe. S obzirom na činjenicu
da škola radi s veoma skromnim
budžetom, nije bilo mogućnosti za
podjelu bilo kakvog promotivnog
materijala, ali su naši udžbenici,
knjige poznatih autora, rječnici,
turistički prospekti, brošure, fotografije s raznih priredbi i slike
naših prelijepih gradova bili na
usluzi mnogobrojnim posjetiocima. Tom ugođaju još više je doprinijela naša volonterka Vesmija
Naska Kekić, koja je za ovu priliku
obukla bh. tradicionalnu narodnu
16
nošnju i time izazvala znatiželju mnogih.
Neki od posjetilaca iskreno su priznali da
o Bosni i Hercegovini ne znaju mnogo te
da je njihova predodžba o toj zemlji uglavnom vezana za nastupe naših pjevača
na Euroviziji. Većina je ipak željela
saznati nešto više o našoj maloj ali vrijednoj zajednici.
Pojavili su se i plesači koji su izveli popularni flamengo ples te |kubansku salsu.
Njihov repertoar i kostimi izazvali su
divljenje. Uživali smo i u programu Bollywood plesača, koji su nam predstavili
plesove iz Indije i Bangladeša, kao i u
nastupima ritmičke grupe djece između
sedam i deset godina. Sve je “začinjeno“
“karma plesom” u izvođenju četiriju studenata Imperial collegea.
Manifestaciji, koja odražava pravu sliku
jednog multikulturalnog grada kao što je
London, u kome su svoje “mjesto pod
suncem” našli ljudi iz cijelog svijeta,
pa i naša bh. zajednica, prisustvovao je,
među ostalim, gradonačelnik Westminstera.
Nadam se da ćemo ubuduće imati priliku
predstaviti se još bolje i kvalitetnije, a
našim volonterima Vesmiji Naski Kekić,
Faruku Selmanu i Semiri Jakupović hvala za izdvojeno vrijeme i dobro predstavljanje naše zajednice.
PROSLAVA DANA DRŽAVNOSTI I
BAJRAMA
U prostorijama naše škole 28. novembra
2009. godine proslavili smo jedan his-
BiH dopunske škole
Veliko hvala svim našim volonterima,
koji su ovaj dan učinili posebnim.
torijski dan. To je 25. nonašu himnu i baBH škola London
vembar - Dan državnosti
jramsku
pjesmu
BiH, za čiji smo rođendan pripremili “Nek’ mirišu avlije”, koju su i otpjevali
poseban program.
dočaravajući ljepotu naših Bajrama u
Naši posjetioci su odali počast himni tuđini i zaboravljenih mirisa naših avBiH, a nakon toga uživali u stihovima lija koje, iako daleko, još žive u našim
USPJEŠAN ZAVRŠETAK PRVOG
ŠKOLSKOG POLUGODIŠTA
Prvo polugodište u našoj školi završeno
je 19. decembra 2009. Djeca su ovaj
školski dan provela uz muziku, crtanje,
kvizove i razne igre koje su im omogućile
da redovno školsko gradivo uče na interaktivan, zabavan i relaksirajući način.
Usput smo razgovarali o predstojećim
praznicima i planovima za zasluženi
školski raspust.
Drugo polugodište počet će 9. januara
2010. godine u Abbey centru u 14 sati.
Nadamo se dobrom odzivu djece, velikom optimizmu i uspješnom radu u
2010.
Još sam pod kestenom
Jednom kad ostaneš sama kraj
prozora
i kad misli davne krenu
moraćeš se sjetiti i mene
oslonjenog na ogradi mokroj.
I vidjećeš munje i gromove
kraj kestena što me osvijetliše
i lagano pleti kose sijede
pa prigušeno zaplači iz duše.
Baci pogled ponovo u prazno
potraži me u sjenci života
i vidjećeš moje mokro lice
ojačano dječijim suzama.
Počast himne
o “zemlji tisućljetnoj, zemlji ilirskoj,
ljepotici humskoj i zemlji slavenskoj” u
izvođenju naših učenika, Amara i Muhameda.
Evo ti moje srce cijelo, volim te, volim
Sarajevo - riječi su iz pjesme kojima je
Belma pokazala koliko voli glavni grad
svoje BiH. Kroz svoj literarni sastav
Almir nam je govorio o Bosni, a Amir je,
uz primjese engleskog akcenta, recitovao
“Bosna, Bosna, Bosnia, ti si zemlja najmilija” te njenu prošlost, sadašnjost i
budućnost “utopio” u jednu rečenicu:
Bosna je živjela, živi i živjet će.
Kruna svega bio je nastup dva brata i
dvije sestre, Ilyasa, Amira, Havse i Hane
Jilasi. Njihova mama je Bosanka , a otac
Pakistanac. Bosanski jezik im nije toliko
tečan, ali je mama Vedrana ta koja je unijela ljubav prema našoj kulturi, porijeklu
i ljepoti.
Većina njih svira različite muzičke instrumente. Za ovu priliku svirali su
srcima. Oni su dokazali da tamo gdje ne
mogu riječi pričaju note i jaka volja da
se zavoli majčina rodna zemlja. Možda
ćemo upravo njima jednog dana pljeskati dok stoje na pozornicama, s ponosom
pričati kako su upravo oni bili učenici
što su pjesmom svojom suze izazvali,
darovali nam najljepši bajramski poklon, probudili našu nostalgiju i jedan od
mnogih vikenda učinili drukčijim zbog
pjesme: Nek’ mirišu avlije, nek’ se svako
raduje,
širom Bosne ponosne nek’ se pjeva Bajram je.
Na kraju samo da kažem: Svaka čast,
djeco! Tako se na najbolji način predstavlja svoja domovina. Poslije ovog
svečanog programa, uslijedila je
zajednička zakuska na kojoj smo uživali
u našim prelijepim jelima što su ih
pripremile naše domaćice.
17
Jednog jutra strah kad te ugrize
i panika proleti licem
pođi hrabro stazom moje muke
možda ćeš me sresti pod kestenom.
Kad ti rosa postane ljepotom
vjetar drugom a šetnje utjehom
pozovi me i zatvori oči
još i tada bit ću ja dječakom.
Nemoj samo pitati me ništa
nemoj reći da si pogriješila
pogledaj me bar još jednom
oduvijek sam bio pod kestenom.
Nisad Jakupović
Ispred BIHCUK/naše škole želim
čestitati božićne i novogodišnje praznike
svim Bosancima i Hercegovcima te
poželjeti im mnogo sreće, zdravlja i uspjeha.
Tekst:Semira JAKUPOVIĆ
Fotografije:V.Kovačević-Jalisi/S.
Jakupović
Kultura
Razgovor s pjesnikom Mehom Jakupovićem
NASTOJIMO SAČUVATI JEZIK I KULTURNO NASLIJEĐE
"U cijeloj Engleskoj naši ljudi su uključeni u bosanskohercegovačka udruženja, a sva ta udruženja su
članice krovnog udruženja - BH UK Network. U sklopu članica djeluju bosanskohercegovačke dopunske
škole za najmlađe. Naravno, postoji niz programa za one starije članove. Nekoliko udruženja ima aktivne
folklorne sekcije, tako da nastojimo sačuvati i jezik i kulturno naslijeđe..."
KNS: Tokom Vaše posjete Sarajevu razmijenili smo mišljenja o
mogućnostima organizovanja nekog oblika KNS podružnice koja bi
koordinirala programske aktivnosti
udruženja i naših pisaca i umjetnika
koji stvaraju u Engleskoj. Sigurno
da ljudima treba približiti ovaj vid
saradnje i nije lahko izgraditi povjerenje s obzirom da je dosta manipulacije na relaciji dijaspora-domovina.
Kako danas razmišljate u tom kontekstu, jer imate dosta iskustva u pogledu organizacije?
JAKUPOVIĆ: Uveliko se radi na
stvaranju jednog takvog udruženja.
U razgovoru s gospodinom Zaimom
Pašićem, predsjednikom BH CAC
kluba, sa sjedištem u Brentu, riješeno
je pitanje prostora. Sljedeći korak je
kontakt s onim dobro poznatim autorima. Ovdje žive i stvaraju: Mišo
Marić, Idriz Saltagić, Himzo Skorupan... Ovdje moram naglasiti da
je kontakt s KNS-om puno jednostavniji, direktniji i prisniji nego s bilo
kojom institucijom u BiH.
KNS: Gospodine Jakupoviću, tokom
ljeta ste prisustvovali promociji knjige „Himna čovjeku u magli“ vašeg
brata Nisada Šiške Jakupovića, što
je prva knjiga autora iz dijaspore u
izdanju KNS-a. Kako ste Vi doživjeli
taj događaj koji je odisao snažnom
emotivnošću?
JAKUPOVIĆ: Drago mi je da sam
prisustvovao promociji prvijenca
u svakom pogledu. Uistinu sam
zanemario neke prethodno zacrtane
planove i prisustvovao tom izvanrednom događaju. Postali smo bogatiji
za jednu dobru knjigu te stekli prijatno i pozitivno iskustvo. Hvala Bogu
da nas okupiraju i pozitivne vijesti.
KNS: Vaši radovi, kao i radovi desetine autora iz dijaspore, već drugu
godinu se uvrštavaju u zajedničku
zbirku s Novosarajevskih književnih
susreta. U kojoj mjeri ovakav vid
saradnje stimuliše naše pisce u dijaspori?
JAKUPOVIĆ: Ljudi su prepoznali
prijatelja i saradnika u KNS-u. To je
prvi istinski kontakt s domovinom.
Drago mi je da je ostvarena ovakva
relacija. Zaista puno ljudi bavi se
pisanjem, ne treba da to drže samo
za sebe. KNS je prava prilika da se
ti radovi ocijene, po potrebi obrade i
zašto ne i objave.
KNS: Teme Vaših pjesama imaju
snažnu etičku liniju u percepciji paZov Istoka
Nešto ima, tajanstveno, skrito,
vječno svjetlo u dubokoj tami,
u genima što mi je utrto,
od iskona što me sebi mami.
Sa suncem se uvijek život rađa,
a duša se topi od miline,
otisne se k’o Nuhova lađa,
tražeći put do mirne doline.
I onda se preda gospodaru,
kao ruža koja ne miriše,
ali živi, raste u beharu,
orošena kapljicama kiše.
To je prosto sudba čovjekova,
ali tajna, daleka, neznana,
koja traje stotinu vjekova,
i trajat će do sudnjega dana.
Zaboravi istočnjačke noći,
Šeherzadu s velom preko lica,
cijeli život u trenu će proći,
k’o hurija s par dženetskih ptica.
KNS: Koliko su naši sunarodnici u
dijaspori zaista spremni da se uključe
i učestvuju u programskoj saradnji u
sferi pisane riječi i uopšte umjetnosti
i kulture?
JAKUPOVIĆ: Postoji interesovanje
da se ljudi uključe i aktivno sarađuju.
Imaju sada i tu kontakt adresu i svu
širinu koju nudi KNS.
Meho Jakupović
triotizma. Šta Vas najčešće pokreće
na poetski izražaj?
JAKUPOVIĆ:
Nažalost,
ratna
događanja ostavila su neizbrisiv trag,
tako da se teme same nameću. Kamo
sreće da sam okupiran nečim drugim
ili da su sačuvane sve moje prijeratne
pjesme.
KNS: Kolike su mogućnosti naših
iseljenika u Engleskoj da njeguju
i sačuvaju od zaborava svoj jezik i
kulturu? Da li postoje organizacije ili
kulturna društva koja djeluju na tom
polju?
JAKUPOVIĆ: U cijeloj Engleskoj naši ljudi su uključeni u
bosanskohercegovačka udruženja,
a sva ta udruženja su članice krovnog udruženja - BH UK Network. U sklopu članica djeluju
bosanskohercegovačke
dopunske
škole za najmlađe. Naravno, postoji
niz programa za one starije članove.
Nekoliko udruženja ima aktivne
folklorne sekcije, tako da nastojimo
sačuvati i jezik i kulturno naslijeđe.
18
KNS: Po našim saznanjima ima mnogo autora koji pišu u dijaspori, ali to
čine više za sebe, iz nekih dubokih pobuda, pa i duhovne potrebe.
Međutim, sigurno da postoji komunikativna barijera u „vanjskom svijetu“ te većinom to sve ostaje negdje
u ladici. Da li bi KNS podružnice
mogle da utiču da ti naši uglavnom
anonimni pisci izađu iz tog začaranog
kruga izolacije? Sigurno da tu ima i
veoma nadarenih pisaca.
JAKUPOVIĆ: Autori su se do sada
javljali redakciji „Habera“, jedinog
bh. lista koji izlazi u Engleskoj. To
je bilo isto tako vrlo rijetko i vrlo
stidljivo. Neosporno da ima vrlo
kvalitetnih autora, oni moraju izaći
iz izolacije i ponuditi radove, kako
na stručno ocjenjivanje tako i široj
čitalačkoj publici.
KNS: Knjiga Vašeg brata Nisada je
„probila led“, jer to je naš izdavački
prvijenac s autorom iz dijaspore. Ta
knjiga je trajni svjedok individualnog
proživljavanja i doživljavanja ratnih
strahota. Koliko će, po Vama, to biti
Kultura
kamen temeljac i poticaj da se i drugi
naši autori iz dijaspore odvaže i svoje pjesme i stihove objave?
JAKUPOVIĆ: Knjiga „Himna
čovjeku u magli“ ‘probila je led’ i
doživjela da se prodaje na svim kontinentima. Dostupna je na nekoliko
internet stranica. Većinom kritike
su pozitivne, a stotinu primjeraka
iste knjige donacija je za izgradnju
memorijalnog centra u Kevljanima.
KNS: Poznato nam je da i sami imate
dovoljno materijala za jednu zbirku
stihova. Kada se možemo nadati da
će ugledati svjetlo dana?
JAKUPOVIĆ: Pa mogu reći da imam
materijal za svoj prvijenac. Drago mi
je da je već prošao određene provjere
te da su neke pjesme objavljene u
zajedničkim zbirkama. Nadam se da
ćemo u vrlo skoroj budućnosti voditi
završne razgovore o tom projektu.
Sarajevo/2009.
KNS: Vaša podrška i učlanjivanje u
Udruženje za kulturu Novo Sarajevo
veoma su nas ohrabrili i nadamo se
da ćemo ubuduće imati sve više autora iz Engleske u sklopu literatnih
aktivnosti KNS-a.
JAKUPOVIĆ: Učiniću sve da
animiram druge te da im približim
udruženje KNS. Isto tako, nastaviću
s aktivnostima okupljanja autora
u Engleskoj, jer neosporno je da
materijala ima.
Autor: Ibrahim Osmanbašić
Intervju - Semira Jakupović
PROŠLOST JE NEPROMJENLJIVA, A BUDUĆNOST VJEČNA TAJNA
"Postoji i jedan broj uspješnih Bosanaca i Hercegovaca koji brinu o očuvanju našeg kulturnog naslijeđa kroz svoj
profesionalni rad, što je odličan način da radite posao koji volite, budete u kontaktu sa svojim narodom i jezikom, a
uz to je i profesija od koje možete živjeti. Ipak, rad u udruženjima zahtijeva veći broj volontera, a mladi ljudi to vrijeme ne mogu žrtvovati. Moje je uvjerenje da je očuvanje jezika i nacionalnog identiteta proces koji kreće iz kuće, a
uz to se nadograđuje kroz različite institucije.
KNS: Poštovana Semira, Vaši radovi se već drugu godinu uvrštavaju u
zajedničku zbirku s Novosarajevskih
susreta. Recite nam kako autori iz dijaspore doživljavaju ovaj vid saradnje s domovinom, s obzirom da mnogi ne mogu
objektivno prisustvovati manifestaciji?
Jakupović: Za mene je saradnja s KNS
izuzetno pozitivno iskustvo od neprocjenljive vrijednosti za moj daljnji pjesnički
rad i stvaranje na književnom polju.
Naime, moje pjesničko stvaralaštvo je
dugi niz godina bilo u anonimnosti; zaokupljenost svakodnevnim obavezama,
okupiranost na drugim poljima, a pomalo i nedostatak samopouzdanja i velika
doza samokritičnosti ostavili su moje
pjesme sačuvane od pogleda drugih negdje u ladici. Razmišljala sam šta da
radim, kako da dođem do osobe koja me
ne poznaje, a razumije i voli poeziju, da
mi da svoje objektivno mišljenje i ocijeni
moj rad. Prije dvije godine saznala sam
za KNS udruženje i nekako „stidljivo“
poslala par pjesama, želeći da vidim
reakciju dobrih poznavalaca pjesničkog
pera.
KNS je postao moja „odskočna daska“,
na neki način „prva vrata“ koja su moju
poeziju predstavila široj čitalačkoj publici. Sigurna sam da će se mnogi autori iz
dijaspore složiti da ovakav vid net saradnje predstavlja pravo blagostanje gdje
osim objavljivanja svojih književnih radova možemo upoznati i rad drugih autora u BiH i dijaspori te pratiti kulturni
život u domovini.
KNS: Znatan je broj naših pisaca širom
Evrope, ali, koliko smo mi upoznati, ne
postoji nijedna književna manifestacija u inostranstvu koja bi, bar jednom
godišnje, okupljala naše pisce u dijaspori. Šta je, po Vama, razlog tome?
Jakupović: Mi koji živimo u dijaspori na
neki način imamo dva života; onaj svakodnevni, koji se odvija u zemlji boravka, i onaj koji nosimo u našim dušama
i mislima, prepun želja i planova, vezan
književih susreta u toku ljetnih mjeseci
okupilo više autora iz dijaspore te nam
omogućilo i lično upoznavanje, razmjenu mišljenja i podsticanje organizovanja sličnih književnih susreta i u
dijaspori.
KNS: Primjetno je da većina autora iz
dijaspore piše o patriotizmu i nostalgiji
za domovinom, a mnoge je ta snažna inspiracija i uvela u sferu književnosti, što
je veoma pozitivno. Koliko znamo, vi ste
se zanimali za književnost i prije dolaska
u London?
Jakupović: Naravno, moja sreća leži
u tome što je književnost vezana za
posao nastavnika koji obavljam. Vjerovatno ćete se složiti da predavati jezik i
književnost ne znači uvijek imati ljubav
i sklonost ka pisanju. Kod mene su se, na
veliku sreću, te dvije kockice poklopile i
sretna sam što kroz pisanje mogu izraziti
dio mog unutarnjeg bića, svoje strepnje,
nemire, traume, ali i nadu i optimizam u
neko bolje sutra.
Drago mi je da je patriotizam mnoge moje
sunarodnjake uveo u svijet književnosti.
Većini je pored lične satisfakcije bio i
način oslobađanja od trauma i dubokih
ratnih rana koje je teško zacijeliti.
Semira Jakupović
za domovinu iz koje potječemo. Sve ono
o čemu maštamo jedanaest mjeseci ostavljamo za taj jedan dragocjeni mjesec
u godini kada smo na godišnjim odmorima. Onih jedanaest mjeseci pokušavamo
također održavati našu kulturu koliko
je to moguće, što podrazumijeva dosta
samoodricanja, i u finansijskom i u vremenskom smislu. Zbog toga često ostajemo zatvoreni u okvirima svojih sredina, ne sarađujući s drugima.
Razlog što ne postoji nikakva književna
manifestacija u dijaspori možda leži
upravo u tome, te bi organizovanje
književnih susreta u nekoj od zemalja
dijaspore bilo više nego dobro. Također
smatram da bi organizovanje KNS-ovih
19
KNS: O čemu najčešće pišete u posljednje vrijeme?
Jakupović: Različite životne dobi donose
i različite inspiracije i motivacije. Ja sam
svoje radove podijelila u nekoliko ciklusa, a svaki vjerovatno odražava i moje
unutarnje stanje u različitim životnim
fazama. Pisala sam o ratu, nostalgiji,
ljubavi, djeci, prirodi… I dalje pišem o
svemu tome, uz dublje unošenje, i moje
pjesme sve više postaju misaone, a vrlo
često odslikavaju životne dileme, borbu
sa samom sobom, žal za prošlošću, koja
više nikada neće biti ista, elegiju za onim
lijepim što prolazi, a što se ne može
vječno zadržati.
Prošlost je nepromjenljiva, a budućnost
vječna tajna i nepoznata. Pokušavam da
se koncentrišem na OVDJE i SADA.
Kultura
KNS: Tokom ljeta bili ste na promociji
knjige Nisada Jakupovića u Sarajevu,
čime je naša saradnja s piscima u dijaspori dobila novu dimenziju. Kako ste
doživjeli tu promociju i neposredan kontakt s našim udruženjem, jer naša komunikacija s piscima iz dijaspore uglavnom
se odvija preko Interneta?
Jakupović: Sigurna sam da će mi ova
prva promocija pjesnika u dijaspori,
koji je uz sve to i član moje familije,
ostati duboko u sjećanju, koliko zbog
organizacije cijelog događaja toliko i
zbog činjenice da mladi autori iz dijaspore nisu ignorisani, nego prihvaćeni.
Vi kao predsjednik udruženja igrate veliku ulogu u tome, jer ste, na neki način,
spona između dviju država, osoba koja
može pomoći na putu pri realizaciji
nečijeg životnog sna u javu. Drago mi
je što sam imala priliku da Vas lično upoznam i razmijenim mišljenje s osobom
čiji rad veoma cijenim, svjesna koliko je
teško sačuvati kulturna udruženja u zemlji koja se nakon rata suočava s teškom
ekonomskom krizom i gdje ljudi prvo
moraju obezbijediti hranu i krov nad
glavom za svoju porodicu, pa tek onda
razmišljati o knjigama.
KNS: Koliko, po Vama, prijeti opasnost
da se naši ljudi u iseljeništvu otuđe od
domovine, kako usljed pasivnosti institucija društva tako i organiziranosti
naših sunarodnika u inostranstvu?
Jakupović: Bojim se da će naša djeca
duboko osjetiti to otuđenje ako ne bude
postojalo neko dugoročno rješenje ili
se loptica bude prebacivala s jednih na
druge u nedogled. Moj rad u zemlji u kojoj živim uglavnom je vezan za očuvanje
našeg kulturnog naslijeđa kroz dopunsku
školu i dopisničku saradnju s novinama
na maternjem jeziku, gdje interes iz godine u godinu postaje sve manji. Razlozi
su različiti, od finansijskih do nedostatka vremena i motivacije, a vrlo često i
asimilacija u društvu u kojem se živi.
Ljudi koji pokušavaju održavati naša
udruženja u proteklih petnaest i više
godina ulaze u završne životne faze i
povlače se polagano, a nema dovoljno
ljudi da ih zamijeni. Mladih i obrazovanih ljudi je mnogo, ali prezauzetost
svakodnevnim obavezama vrlo često
ih dovodi u pasivan položaj. Podrška
državnih institucija također nedostaje, a
mnoge dopunske škole, udruženja itd.
gase se. Postoji i jedan broj uspješnih
Bosanaca i Hercegovaca koji brinu o
očuvanju našeg kulturnog naslijeđa kroz
svoj profesionalni rad, što je odličan
način da radite posao koji volite, budete u
kontaktu sa svojim narodom i jezikom, a
uz to je i profesija od koje možete živjeti.
Ipak, rad u udruženjima zahtijeva veći
broj volontera, a mladi ljudi to vrijeme
ne mogu žrtvovati. Moje je uvjerenje da
je očuvanje jezika i nacionalnog identiteta proces koji kreće iz kuće, a uz to
se nadograđuje kroz različite institucije.
KNS: U kojoj mjeri je značajna programska aktivnost našeg udruženja za
uspostavljanje mostova saradnje s našim
KORIĆANSKE STIJENE
Natrpani stari autobusi
Prepuni beživotnih tijela
Ipak duša oživljava
Uz obećanje moćnih
Da spas će doći.
Želja za slobodnim, beskrajnim prostranstvima
Od razmaka jača bi
Uz slijepa vjerovanja i obećanja
Oni žurbom na put spasa krenuše.
U mislima se počeše smjenjivati slike,
Zagrljaji, raširene ruke u susret
Najdražima hrle
I u toj kratkotrajnoj, nestvarnoj sreći
Prekinu ih HITAC.
Pade pokošena mladost
Rasuše se nade spasa
Po oštrim kamenjarima
Zelenim vlašićkim šumama
I hučnim potocima.
DANAS, nakon sedamnaest godina,
Istoga dana i časa, ja tu stojim
I pitam se koliko je tanka linija
Što nas od smrti razdvaja.
piscima koji stvaraju van domovine, jer
mi osjećamo da postoji barijera na tom
putu?
Jakupović: Već sam spomenula da barijere postoje, od geografske do finansijske, ali smo ljetos imali priliku uvjeriti
se da one nisu nepremostive. Ja sam
zadovoljna programskim sadržajima
udruženja i načinom kojim dolazimo do
različitih informacija vezano za njegovo
djelovanje. Nažalost, motivacija sama
po sebi nije dovoljna, te se nadam da
će prebrođavanjem svjetske ekonomske
krize i poboljšanjem finansijskih uslova
mnoge stvari dobiti novu dimenziju.
KNS: Pošto živite u Londonu, recite
nam koliko često imate priliku otići na
manifestacije s bosanskohercegovačkim
kulturnoumjetničkim programom koje
organizuju naša udruženja koja tamo
djeluju?
Jakupović: Naša udruženja, bosanske
dopunske škole i Ambasada BiH organizuju manifestacije s kulturnozabavnim
programom tri-četiri puta godišnje i
pokušavam se odazvati kad god je to
moguće.
Znam, više nisam dijete i ne mogu
Vjerovati u bajke sa sretnim završecima.
KNS: Vaše učlanjenje u udruženje
motiviše nas da se još kvalitetnije organizujemo i programski djelujemo. U kojoj
mjeri Vas ovaj vid saradnje stimuliše na
kreativni izražaj?
Jakupović: Vaše udruženje mi je dalo
„zeleno svjetlo“, pokazalo put ka široj
čitalačkoj publici i prije mog formalnog
učlanjenja. Sada je moj red da nešto dam
udruženju, pri čemu ne mislim samo
na članarinu koja je simbolična, ako
se uzme u obzir odgovornost ljudi koji
uređuju KNS-ovu web stranicu. Moje
učlanjenje je veliki stimulans za mene,
jer osjećam pripadnost jednoj pjesničkoj
zajednici.
KNS: Pošto se duže vrijeme bavite pisanjem poezije vjerovatno razmišljate i o
svojoj zbirci pjesama. Kad bi se mogla
očekivati Vaša autorska knjiga?
Jakupović: Naravno, razmišljam o izdavanju svoje autorske knjige, mada
je ta ideja još u povitku i nije dobila
završnu dimenziju. Mislim da mogu ponuditi kvalitet, mada je o ukusima teško
raspravljati, jer sve zavisi od načina na
koji će publika doživjeti moju pjesničku
misao. Ovaj projekt zahtijeva i finansijsko ulaganje, tako da datum ne mogu
precizirati. Nadam se da će jednom ugledati svjetlo dana.
Željela bih vjerovati da su umrli bez
muke
O, kako se neko može igrati Boga
I uzimati tuđe sudbine u svoje ruke.
Nemajući trun humanosti. bar!
KNS: I za kraj, pratite li našu internet
stranicu, jer pokušavamo, u granicama
mogućnosti, da i naše ljude u inostranstvu informišemo o aktuelnim događajima
u domenu kulture i umjetnosti?
O, spavajte snovima pravednika
Vi ,zlatni mladići
I primite moju suzu
I bijelu ružu na dar.
Jakupović: Pratim KNS-ovu internet
stranicu i aktuelna događanja onoliko koliko mi vrijeme dozvoljava.
Vaši izvještaji su iscrpni i živi, tako da
imam osjećaj da sam tu i prisustvovala.
Nadam se da ćete nastaviti informisati
našu javnost o kulturi i umjetnosti istim
žarom kao i do sada i da ćete imati još
više uspjeha u daljnjem radu.
DANAS tu stojim nijemo
Suze tu nečujno teku
I slijevaju se u rijeku
Satkanu od bola.
Ma kakva hrabrost!!!
Tu mogu plakati do mile volje
Ali više niko u život vratiti neće
One zlatne mladiće što vjerovaše u bolje.
Zar sam toliko slaba i nemoćna
Pa ne mogu vjerovati u bolest ljudskog
uma?!
O čemu su mislili?
Da li ih je bilo strah?
Da li su znali da idu u smrt?
Ta nevina, draga bića
DANAS što podsjećaju na kamen.
Bacih i ja, konačno,
Tu ružu bijelu.
Dugo oklijevah
Ne želeći se pomiriti s tom užasnom
smrću.
Posvećeno svim žrtvama logora koji
život izgubiše na Korićanskim stijenama
na Vlašiću 21.08.1992.
20
Bosanskohercegovačka dijaspora
SSDBiH: Četiri inicijative proslijeđene Vijeću ministara BiH
DUGOGODIŠNJI NAPORI SVJETSKOG SAVEZA DIJASPORE
BOSNE I HERCEGOVINE KONAČNO URODILI PLODOM
Dugogodišnji napori Svjetskog
saveza dijaspore Bosne i Hercegovine (SSDBiH) da se u zakonsku proceduru uvedu inicijative o
promjeni Ustava BiH, Izbornog zakona BiH, Zakona o državljanstvu
BiH i konačne implementacije člana
7. Daytonskog ugovora konačno su
urodili plodom.
Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine obavijestilo je pismom
Glavni odbor SSDBiH da je ove
četiri inicijative proslijedilo Vijeću
ministara Bosne i Hercegovine da ih
uputi u daljnju zakonsku proceduru,
kako je to uobičajeno u ovakvim
slučajevima.
Naravno, u SSDBiH znaju da je
proces promjena i uvođenja novih
zakona itekako težak i dugotrajan.
Međutim, Savez će i dalje istrajavati
na svojim inicijativama i kao krovna
organizacija Bosanaca i Hercegovaca štititi interese naših građana u
dijaspori.
Radi podsjećanja, inicijativu za
promjenu Ustava Bosne i Hercegovine bh. građani u dijaspori pokrenuli
su kada su uvidjeli da postojeći ustav
nije funkcionalan i da je najveća prepreka stvaranju jedne takve države i
njenom bržem razvoju.
Nadalje, inicijativom za promjenu
Zakona o državljanstvu Bosne i
Hercegovine (dvojno državljanstvo)
SSDBiH želi promijeniti birokratsko rješenje postojećeg zakona kojim se na jedan neprimjeren način
oduzima pravo građanima BiH koji
žive van njenih granica da pored
državljanstva država u kojima sad
borave, iz različitih razloga, zadrže i
državljanstvo svoje matične države.
Inicijativa za konačnu implementaciju tačke 7 Daytonskog ugovora
i omogućavanje neometanog povratka u Bosnu i Hercegovinu proistekla je iz saznanja da taj ugovor nije
do sada profunkcionirao, naročito u
sferama manjinskog i održivog povratka.
Na kraju, inicijativa za izmjenu Izbornog zakona Bosne i Hercegovine
podrazumijeva zahtjev dijaspore
BiH da ima svoju izbornu jedinicu
i da se poboljšaju procesi pri registraciji i glasanju, a samo s jednim
ciljem - da se poveća broj glasača.
Pored navedenog, SSDBiH do sada
je upućivao i sljedeće inicijative:
Inicijativu za priznavanje izgubljenih
godina radnog staža u periodu
1992.-1995. godina, kojom traži da
se građanima BiH priznaju te ratne
izgubljene godine i iste uvedu u penzijski staž, jer na to imaju potpuno
pravo.
Inicijativu za donošenje jedinstvenog
programa za bh. dopunske škole i
za priznavanje svjedočanstava i diploma stečenih u tim školama. Ova
inicijativa je urodila plodom, ali se
mora stalno dograđivati, jer mnoga
pitanja od zajedničkog interesa ostala su još otvorena.
Inicijativu za povrat stanova i
uvođenje zakona o restitucij.
SSDBiH pokrenuo je ovu inicijativu kako bi se prolongirao rok
za povrat stanova. Taj proces je
nažalost zatvoren, iako je veliki broj
tih slučajeva ostao neriješen, što iz
subjektivnih a što iz objektivnih razloga. Restituciji, kao jednom validnom problemu, nije se nikad do sada
pristupilo s većom ozbiljnošću.
Inicijativu za jednostrano priznavanje diploma i kvalifikacija koje su
građani Bosne i Hercegovine stekli u
inostranstvu.
Ova inicijativa je djelomično usvojena, ali se mora još dorađivati.
Priznavanje diploma je vrlo značajan
proces, kako u procesu povratka tako
i u procesu zapošljavanja.
Inicijativu da se što prije pokrene
satelitska televizija Bosne i Hercgovine i u sklopu toga da se organiziraju posebne emisije od obostranog
interesa.
Može se reći da je jedan od problema djelomično riješen, jer ipak ne
postoji jedinstveni program za dijasporu.
Inicijativu za pojeftinjenje cijene
pasoša za bh. građane koji žive u dijaspori.
21
Ovom inicijativom SSDBiH želi
reguliranje cijene pasoša prema
uvjetima država u kojima bh.
građani trenutno žive. Ovaj problem je djelomično reguliran i svim
potražiteljima koji nisu zasnovali
radni odnos cijena pasoša je umanjena.
Inicijativu u vezi s ulaganjem – investiranjem u bh. privredu.
SSDBiH traži da se brže i što dosljednije sprovede akcija “Buldožer” koja
je govorila o načinu ulaganja u BiH.
Inicijativu
da
se
popisom
predviđenim za 2011. godinu
obuhvate i građani BiH koji žive u
izbjeglištvu.
Inicijativu za formiranje ministarstva za dijasporu.
Povod inicijativi je to što su mnoga
pitanja od interesa za dijasporu, a
vjerujemo i od interesa za državu
BiH, ostala otvorena i neriješena.
Inicijativu za donošenje zakona o dijaspori.
Odnos između države BiH i dijaspore trebalo bi da bude praćen i
zvaničnim dokumentom te reguliran
zakonom kako je to već predviđeno
odredbama EU. SSDBiH će i dalje
zahtijevati da se donese zakon koji
će regulirati tu važnu problematiku.
Inicijativu za donošenje zakona o
matici iseljenika.
U svom radu SSDBiH sve ove inicijative za promjene iznosi u direktnim
kontaktima s visokim predstavnicima OHR-a, političkim strukturama
Bosne i Hercegovine, a isto tako
podnošenjem pismenih zahtjeva na
način koji se primjenuje u ovakvim
slučajevima.
S poštovanjem
U ime SSDBIH
Nesib Karišik
Potpredsjednik
Bosanskohercegovačka dijaspora
FOND ZA POVRATAK BIH: Zataškavanje rasipništva
NOVCEM IZ FONDA ZA POVRATAK KUPOVANI SKUPOCJENI POKLONI ZA
UPOSLENICE FONDA?!
Navodna briga zbog kašnjenja ratifikacije UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom NIKOLI ŠPIRIĆU je
poslužila kao povod da zatraži smjenu SAFETA HALILOVIĆA; javna je tajna, međutim, da je riječ o zakulisnoj igri
u Vijeću ministara nakon izbijanja afere u Halilovićevom ministarstvu, odnosno u Fondu za povratak BH; dok SIPA
sprema izvještaj Tužilaštvu BiH o istrazi u Fondu, u ovoj državnoj instituciji pokušavaju prikriti rasipanje povratničkog
novca na nezakonite donacije, ali i skupe poklone i privatne večere
Državna agencija za istrage i zaštitu «prljavog veša». Iako je to do sada
demokratske akcije. Veoma
(SIPA) okončala je istragu u Fondu za bila javna tajna, tek su sada na vidje blizak prijatelj Salke
povratak BiH, pokrenutu prošlog mjeseca jelo počeli izlaziti dokazi o donacObhođaša, a nakon «donacpo nalogu državnog Tužilaštva. Istraga je ijama koje je Božović nezakonito
ije» Hubaniću, Obhođaš se
uslijedila nakon krivične prijave protiv dodjeljivao svojim poznanicima i
ljetos, prije nego što će i sam
direktora Fonda Mlađena Božovića, zbog bizarne priče potkrijepljene kopipasti u nemilost stranačkog
navodne zloupotrebe položaja i trošenja jama fiktivnih računa iz restorana
vrha, odužio žestokim lopovratničkog novca za sanaciju vikendica koje je Božović navodno svabiranjem u predsjedništvu
rođaka i prijatelja, kupovinu službenih kodnevno posjećivao a potom
SDA da bošnjački ministri
automobila, finansiranje školovanja u višestruko
uvećane
troškove
u Vijeću ministara, kada se
Novom Sadu, kupovinu luksuznih pok- pravdao u Fondu. Uslijedio je
bude glasalo za direktora
lona. Inspektori SIPA-e su u proteklih i odgovor lobija - zaštitnika Mlađena Fonda, podrže Božovića. Mimo zakonske
mjesec dana iz Fonda izuzeli obimnu do- Božovića iz Vijeća ministara, a vrhunac procedure je 15.000 maraka dodijeljeno i
kumentaciju, ispitali direktora Božovića spremnosti da zaštite svog pulena je ak- Ranku Vukoviću iz Foče, iako se tokom
te još četiri uposlenika. Navodno su, osim tuelni zahtjev predsjedavajućeg Vijeća rata nikada nije pomakao sa svog ognjišta.
navoda iz prijave Tužilaštvu, u dokument- ministara Nikole Špirića da, tobože zbog Riječ je o jednom od braće Vukovića,
aciji pronašli brojne dokaze o rasipništvu kašnjenja ratifikacije UN-ove Konven- protiv kojih se na Sudu BiH vodio sudski
u ovoj državoj instituciji.
cije o pravima osoba s invaliditetom, proces zbog ubistva dva bošnjačka civila
MEĐUSOBNE UCJENE ŠPIRIĆA I Vijeće ministara smijeni ministra Safeta u fočanskom selu Podkolun, u maju 1992.
HALILOVIĆA
Halilovića. Time resornom ministru žele godine. Vukoviće je Sud BiH, sredinom
Kako su rezultati povratka na terenu poručiti kako je za navodne zloupotrebe ove godine, drugostepenom odlukom
obeshrabrujući, uprkos tome što je i ove u Fondu jednako odgovoran koliko i oslobodio svih optužbi.
godine samo za interventne povratničke Božović. Kako se konkursna procedura Frapantan primjer Božovićevog stimuprojekte iz budžeta odobreno 3,2 mil- u ADS-u smatra više formalnim dijelom liranja povratka u Istočnu Bosnu je i
iona maraka, nakon Tužilaštva BiH, in- izbora jer je za imenovanje novog direk- slučaj «povratnika» Ljubiše Simića.
ternu istragu o trošenju novca u Fondu tora najvažnija potvrda Vijeća ministara, Simić je porijeklom iz Sarajeva, ali je
pokrenulo je i Vijeće ministara BiH. Božoviću u lobiranju za ostanak na čelu cijeli rat živio u Foči. Neposredno nakon
Taj se potez državne Vlade, međutim, državne institucije navodno svesrdno rata osnovao je udruženje Opstanak. U
u povratničkim udruženjima u Istočnoj pomaže Dragomir Kovač, sekretar Minis- međuvremenu je iz Fonda za povratak
Bosni smatra licemjernim jer je novac di- tarstva za ljudska prava i izbjeglice, inače dobio 40.000 maraka i plac u Foči na
jeljen upravo uz znanje državne Komisije veoma blizak Miloradu Dodiku.
kojem je trebao graditi porodičnu kuću.
za izbjeglice, odnosno ministra za ljud- DONACIJOM DO NAKLONOSTI Donaciju je navodno prodao, ali je upska prava i izbjeglice Safeta Halilovića. MINISTARA
rkos tome, ponovo aplicirao za pomoć i
Prvi su se pobunili demobilisani borci Za sticanje naklonosti državnih minis- iz Fonda mu je odobreno još 19.000 maArmije BiH iz Foče i tamošnje udruženje tara Božović je navodno šakom i kapom raka. Zanimljivo je, također, da je Simić
Sopot zbog načina raspodjele novca. Od dijelio budžetski novac. Na spisku ljudi odnedavno preregistrirao svoje udruženje
286.000 maraka iz Interventnog fonda kojima je dodijeljena pomoć iz Inter- i promijenio mu ime u Udruženje za
namijenjenog za Foču, za Srbe koji žele ventnog fonda za povratak, našlo i oko povratak! Uposlenici Fonda za povraostati u tom gradu izdvojeno je 239.000 200 ljudi koji prema Zakonu o izbjeglim tak tvrde kako se uz svesrdnu pomoć
a za Bošnjake samo 47. 000 i to u vidu i raseljenim osobama BiH ne ispunjavaju Božovićevih saradnika u ladicama mindodjeljivanja motokultivatora. Međutim, ni osnovni uvjet, odnosno nemaju status istra Safeta Halilovića osim prmjedbi na
samo što je Komisija Vijeća ministara raseljenog lica.
raspodjelu donacija «zagubilo» i jedno od
BiH počela s radom, njen predsjed- Na spisku su se tako našli Ika i Brane upozorenja na kršenje Zakona o javnim
nik, inače pomoćnik ministra za ljudska Zirojević koji trenutno žive u Istočnom nabavkama. Naime, u julu ove godine
prava i izbjeglice Mario Nenadić podnio Sarajevu i iako nikada nisu aplicirali za Bogdan Brnjašić, revizor tenderske proje ostavku na funkciju u Komisiji, ali i povratak u sarajevsko naselje Radava, cedure za izvođača radova na rekonstrukkabinetu ministra. Spekulira se kako se u Nahorevu, odakle potiču. Pa ipak, ciji vodovoda u Berkovićima, upozorava
Nenadić povukao uvidjevši zloupotrebe Zirojevićima je za sanaciju kuće u Ra- na nelogičnosti u Ugovoru sklopljenom
povratničkih projekata, međutim, resorni davi dodijeljeno 24.000 maraka. Riječ u januaru sa firmom UNIMONT Gacko.
ministar Halilović njegovu ostavku još je, inače, o roditeljima državnog ministra Iako je ova firma sa svojom ponudom od
uvijek (mjesec dana) drži u ladici radnog za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose 11.571 KM proglašena najpovoljnijim
stola. Navodno se ozbiljan početak priče Mladena Zirojevića, kojima je, kako tvrde izvođačem radova, Božović je naknadno
o dešavanjima u Fondu (ukoliko do toga uposlenici Fonda, direktor Božović lično sa firmom potpisao Ugovor u kojem je
uopće i dođe) odugovlači do izbora novog otišao u Istočno Sarajevo javiti radosnu navedena cifra od 19.793 KM, dakle za
direktora. Božoviću je četverogodišnji vijest. Zauzvrat se Božović nada kako oko 8.000 viša nego je bilo prvobitno
mandat istekao još u junu a uprkos tome će ministar bez razmišljanja podići ruku odobreno.
što se na aktuelni konkurs u Agenciji za kada se bude glasalo o podršci novom UMJESTO KANCELARIJSKOG MAdržavnu službu (ADS) javilo 27 kandi- direktoru Fonda. Na spisku ljudi kojima TERIJALA, U FONDU ZA POVRATAK
data, Božovićevi uposlenici tvrde kako se je Fond za povratak dodijelio pomoć NABAVLJALI MARKIRANE ŽENSKE
on javno hvali da je već osigurao političku je i Mirsad Hubanić, savjetnik minis- MARAME
podršku za ponovni izbor. Kako je krenuo tra za privredu Goraždanskog kantona. Otpremnica iz privatne sarajevske firme
za žestokom kampanjom za sticanje na- Hubanić nema status raseljenog lica i u Farmus Commerce dokazuje i jednu od
klonosti državnih ministara, iz Ministar- centru Goražda ima trospratnu kuću. Pa javnih tajni u Fondu za povratak, kupovinu
stva za ljudska prava i izbjeglice, odnosno ipak mu je iz Interventnog fonda krajem skupocjenog asesoara za odane saradnike
iz lobija željnog da Mlađena Božovića prošle godine dodijeljeno 18.000 maraka. direktora Mlađena Božovića. Preko prinaslijedi Bošnjak, počelo je iznošenje Hubanić je, međutim, blizak vrhu Stranke vatne sarajevske firme, za Fond su između
22
Bosanskohercegovačka dijaspora
ostalog kupljeni i ženski novčanici te marame Sergio Tacchini, ženske rukavice
Martina, muški kaiš Valentino, ali i ženski
novčanik iste marke?! Božović, navodno
novcem Fonda za povratak redovito sebi
kupuje skupocjene Samsonite poslovne
torbe. Takve se nabavke u Fondu prikazuju posebnim specifikacijama, navodno
kao nabavka kancelarijskog materijala za
uposlenike Fonda. Inspektori SIPA-e su
tokom istrage u Fondu za povratak izuzeli
i brojne račune koje je Božović pravdao, a
napravljene u restoranima Kula i Toplik u
Istočnom Sarajevu. Navodno su provjerom
u ovim ugostiteljskim objektima utvrđeno
kako su računi većinom fiktivni.
Mrtvi na spisku za donacije
POLJOPRIVREDNE
MAŠINE
DIJELJENE UPOSLENICIMA MINISTARSTVA ZA LJUDSKA PRAVA I IZBJEGLICE, PA ČAK I UMRLIM OSOBAMA!
U izvještaju Komisije za izbjeglice i
raseljena lica BiH o dodjeli poljoprivrednih mašina raseljenim osobama, našlo
se i ime Džemila Bajraktarevića iz Foče.
Navedeno je kako je Bajraktareviću dodijeljen motokultivator u vrjednosti oko
7.000 maraka. Međutim, Bajraktarević
nije među živima niti ima nasljednika!
Na spisku za donacije u poljoprivrednim
mašinama našlo se i ime Ahmeda Tuza iz
Jeleča kod Foče. Tuz se, međutim, još prije
rata odselio iz Jeleča i uopće nema status
raseljene osobe. Ipak, frapantan primjer
zloupotrebe je donacija Božovićevom
bratu Sreti Božoviću. Naime, direktor
Fonda za povratak isposlovao je da jedan
od motokultivatora namijenjen povratnicima u Trnovo dospije u ruke njegovog
brata, iako živi u Istočnom Sarajevu. U
međuvremenu smo dobili i kopiju Ugovora
o dodjeli poljoprivredne mašine, primjeru
nezapamćenom u administrativnoj praksi
državnih institucija BiH. Sačinjeni Ugovor su, naime, bez ičijeg nadzora, potpisali
lično Mlađen Božović i njegov brat.
MLAĐEN BOŽOVIĆ PRIJAVLJEN
TUŽILAŠTVU BIH ZBOG NEZAKONITOG ZAPOŠLJAVANJA U FONDU ZA
POVRATAK
Prijava protiv direktora Mlađena Božovića
Tužilaštvu BiH je navodno uslijedila nakon što je nezakonito zaposlio svog vozača
u Fondu. Božović je, kako je navedeno u
prijavi, mimo odredbi Pravilnika o radu
i striktnih uvjeta konkursa Agencije za
državnu službu BiH uspio zaposliti kandidata Dragana Kokota, iako nije ispunjavo uvjet o stručnoj spremi. Kokot je,
međutim, jedan od ljudi od povjerenja
direktora Božovića, upoznat i sa čestim
privatnim vožnjama u službenim automobilom. U novom Tiguanu je Kokot vozio
svog direktora i u Novi Sad prošle godine
da uplati školarinu za studij na Akademiji za privredu u Novom Sadu, za što je
također upozoren u revizorskom izvještaju
za 2008. godinu. Iako Pravilnik o radu to
ne dozvoljava, Božović je sam sebi odobrio 4.000 maraka za plaćanje školarine u
Novom Sadu.
Dino Čolić: Ostavio Francusku i vratio se u Gračanicu
Davne 1968. otišao iz BiH graditi sportsku karijeru,
oženio se i izgradio porodicu
Opet bi Gračanlija Dino
Čolić kada bi to bilo
moguće
izabrao
isti
životni put koji je proživio
do sada. I ništa ne bi mijenjao.
Bivši rukometaš Gračanice
je davne 1968. godine poput mnogih Bosanaca i Hercegovaca krenuo trbuhom
za kruhom. Dok su drugi
išli na bauštele, rudnike i
šumska bespuća, Čolić je
otišao u francusaki grad Porodica Čolić na okupu u toplom domu u Gračanici
Flori Lezobre kod Pariza i
zemlju u kojoj još nisu bile zarasle ratne
nastavio rukometnu, a zatim i trenersku karijeru. Nije ni sanjao da rane. Došli su, kako kažu, da opet, na svoj
način, pomognu ljudima u razrušenoj
će mu sve to promijeniti život.
zemlji.
Lijepa Lilian
Tu je upoznao lijepu Francuskinju Lilian, - Nije bilo dvojbe, kud moj suprug, moja
koju od milja danas zove Ljiljan, rodila djeca, tu i ja. Ja volim ovu zemlju, lise ljubav iz koje je rođeno troje djece - jepa je, ljudi su ovdje susretljivi, hoće
da se druže, a toga Evropljanima fali.
Deni, Sabin i Nadin.
Nikada, međutim, Dino nijednog tre- Jezik nije bio prepreka, a počela sam
nutka nije zaboravljao svoju Gračanicu, i kuhati bosanska jela. Išlo je sve bolje
roditelje, rodbinu, prijatelje. Tako je or- nego što sam očekivala. Tri puta godišnje
ganizirao pojedinačne, a onda i organ- posjećujemo moje roditelje, rodbinu i
izirane posjete prvo gračaničkih sportaša donesemo dobrog vina - govori nam Lil- rukometaša, pa privrednika i kulturnih ian.
Prijem na Pantovčaku
radnika u Francusku.
Dino
nam nije imao vremena pričati
- Više od trideset puta bili smo u Floriu i
odakle
seže prijateljstvo sa hrvatskim
Formiu, vidjeli Pariz, Ajfelov toranj, sve
predsjednikom
Stjepanom Mesićem, ali
što vrijedi u ovoj lijepoj zemlji. Da nije
bilo našeg Dine, ko zna kome bi se sreća da oni razgovaraju na "ti", to je istina.
osmjehnula da se besplatno vidi i pos- Mesić je bio u Gračanici, a Čoliće je
jeti Francuska. On je bio nešto kao naš primio prije dvije godine i na Pantovčaku.
ambasador - kaže jedan od gračaničkih Nedavno mu je Dino kao potpredsjednik
Evropskog pokreta u BiH uručio najviše
rukometaša Ernest Miki Sokolušić.
Gračanički osnovci, predstavnici JP priznanje. Nema francuskog ambasadora
"Komus", DVD, kulturno-umjetnička koji nije bio u Gračanici, radi Dine, nardruštva, svi oni su imali sreću da se nađu avno, u čemu prednjači sadašnja ambau Francuskoj, a svima njima svoja vra- sadorica Mariz Bernio (Maryse Berniau),
ta otvarali su Čolići. Ništa im nije bilo koja se na sve načine uključila da pomogne ovoj zemlji da uđe u veliku evteško. A onda je BiH zahvatio rat.
- Imali smo informacije šta se to zbiva ropsku porodicu.
u mojoj zemlji. Javno sam na televiz- Proglašen Najevropljaninom
iji i radiju upro prst i prozvao i genera- Dino Čolić je prije dvije godine u glala Žanvijea, protestirao kod Moriona, sanju u jednoj radioemisiji i anketnim
dolazio do Miterana i tražio da se zaus- glasanjem u svim gradovima BiH izatavi agresija. Ne bih da se ovo shvati kao bran za Najevropljanina u organizaciji
hvala, ali moja supruga i ja ustupili smo Evropskog pokreta u BiH. Kako izgleda
kuću bh. izbjeglicama iz Gračanice, Sre- današnji Najevropljanin, pitali smo Dinu
brenice, Mostara, Prijedora, Sarajeva... Čolića.
Znalo ih je u jednoj sobi biti i po dvade- - Ništa posebno, ni u čemu ne treba guset. Halal bilo! Ali, to nije bilo dovoljno. rati glavu u pijesak, kao mnogi današnji
Shvatili smo da je u Bosnu potrebno slati političari, probleme treba rješavati ralijekove, hranu, medicinske stvari. Os- cionalno i civilizirano, uvažavati svatalo je negdje zapisano da smo uspjeli u koga, ne biti isključiv, različitosti treba
tome i poslali desetine konvoja. Prvi sa da budu prednost. Treba pročitati pro26 kamiona pomoći krenuo je 1992. god- gram rada Evropskog pokreta u BiH i sve
ine - priča nam Čolić, dok je na videoza- će biti jasno. Mene su za Najevropljanina
izabrali obični ljudi u našoj zemlji, ljudi
pisu sve to pokazivao.
svih
vjera i nacija - kaže skromni Dino
Čolići 2000. godine donose pomalo
Čolić.
očekivanu odluku, pakuju se, ostavljaju
lijepu Francusku i stižu u Gračanicu, u Hasan ČALIĆ
23
Bosanskohercegovačka dijaspora
IZ JUGOZAPADNE ŠPANIJE Primijenjena ska muzika
ŠPANSKA BOSNIADA
cija u Španiji, jer preko
interneta i naših koncerata i prezentacija, trebalo
bi da nam ide dobro.
Ipak radimo na prezentacijama, promocijama,
itd... A u Bosni i Hercegovini pokušavamo da
napravimo jednu malu
turneju već dvije godine,
pa ćemo vidjeti šta će se
desiti ove», objašnjava
Jasmin Mešić.
ČUDNI MIKS
Naš muzičar otišao je
Svoj treći studijski al1996. u Cáceres i u
bum prije tri dana obtom gradu diplomirao
javila je španska grupa
je informatiku. «Svirao
Los Nińos de los Ojos
sam, za vrijeme studija,
Rojos (Djeca crvenih
po tamošnjim kluboviočiju). Ta je činjenica
ma zajedno sa svojim
za nas zanimljiva prije
svega zbog toga jer je Jasmin Mešić: «Kada sam španskim kolegom koji
gitarista tog benda iz došao u bend, moji Španci su je profesor gitare. Tek toCáceresa Tuzlak Jasmin izrazili želju da sviraju muziku liko da imam za cigarete.
sa Balkana»
Malo sam skrenuo sa inMešić.
formatike u muziku, pa
«MOJA MALA NEMA
od tog posla pokušavam
MANE...»
«U bendu nas je, trenutno, jedanaest preživjeti. Ali, teško», kaže Mešić.
muzičara i dva tonca. A, osnova našeg E, na novom albumu Djeca imaju i pjespreduzeća se sastoji od pet muzičara iz mu Bosniada. «Bosniada bi na španskom
benda: ja sviram gitaru, Hector je osno- jeziku značilo nešto kao karakteristično
vao bend i svira violinu, Mili svira frulu, bosanski, ali pošto se meni to nije
Pedro Mario - akustičnu gitaru i H22 je sviđalo, morali smo promijeniti ime
vokal i beat box. Kada treba odlučivati, pjesme, jer pjeva se na bosanskom, pa se
pitaju se oni koji najviše rade, a to smo sada zove Sa malo kapi za oči, a riječi su:
Mili, Hector i ja. A kada su u pitanju Sa malo kapi za oči, fasadu jedan sredi/
odnosi sa menadžerima, onda s njima Sretan je iznutra a spolja ništa/Ove dvije
sarađujemo Hector i ja. I, svi su u bendu vijuge zajedno dobro ne stoje/Jedna je na
jednoj strani, a ona druga ne znam ni ja
Španci osim mene», veli Jasmin Mešić.
Sa Jasminom smo razgovarali u januaru sam. Kada je u pitanju taj naš čudni miks
prošle godine, a tada nam je rekao da su, ritmova i melodija sa svih strana svijeta,
kada je on došao u taj bend, Djeca svirala sve zavisi od čega se počinje. Naprimjer,
mješavinu irskog i španskog folka. Pa ih kada neko donese u studio neku meje onda on upoznao sa sevdalinkama i lodiju, ona se proba u nekoliko ritmova,
starogradskim pjesmama: «Kada sam a isto tako radimo i kada neko donese i
ja ušao u bend, oni su izrazili želju da neki ritam. I on se proba u nekoliko mesviraju muziku sa Balkana, a tada sam lodija, pa tako gradimo taj čudni miks»,
imao obrađenu, sa Pedrom Mariom, govori Jasmin Mešić.
starogradsku pjesmu Moja mala nema «Djeca crvenih očiju su bend koji
mane, koja im se svidjela, da bi kasnije stiže sa jugozapada egzotične Španije,
završila na drugom albumu Los Nińos iz specifičnog i jedinstvenog mjesta
de los Ojos Rojos, baškao i pjesme Evo Cáceres, donoseći sa sobom jednu potbanke Cigane moj i Hanuma.» I sada svi- puno nesvakidašnju muziku», tako su
raju miks irskog i španskog, ali i balkan- Jasminov bend najavili organizatori
skog folka, te ska, reggae, hip hop, rock, beogradskog Beer Festa, na kojem su
Djeca u augustu prošle godine svirala
latino.
Treći album objavili su, dakle, prije tri pred, valjda, dvadesetak hiljada posjetidana, a počeli su ga snimati u januaru laca. Valjda? Pa možda je bilo i trideset.
2007. godine. «Na albumu je devet pje- «U posljednja dva mjeseca nismo imali
sama, a trebalo ih je biti dvanaest, no puno koncerata, a trenutno odmaramo do
tehnički problemi... Jer, kada snimaš u početka promo koncerata. A moja inforsvom siromašnom studiju, svašta ti se matika je primijenjena muzici, taman»,
desi. Za svu produkciju zaduženi smo tvrdi Jasmin Mešić.
Hector i ja, a za dizajn je bio zadužen A, Bosne je željan, ponavlja po ko zna
Mili i jedan slikar/ilustrator iz Cáceresa. koji put Jasmin Mešić. Pa da Los Nińos
Obje stvari, koliko muzika toliko i dizajn, de los Ojos Rojos odsvira kod nas još
vrlo su interesantni, jer je sve originalno nekoliko koncerata koji će se približiti
i pravljeno od srca. Izdavača još nema- brojci - sedam stotina!
mo, a i ne treba nam baš toliko promoTuzlak JASMIN MEŠIĆ
gitarista je španske grupe
«Los Nińos de los Ojos
Rojos» (Djeca crvenih
očiju) koja je upravo objavila svoj treći studijski
album; Mešić govori o
bendu iz Cáceresa, koji
svira mješavinu irskog,
španskog i balkanskog
folka, te ska, reggae, hip
hop, rock, latino...
24
HASAN ZAHIROVIĆ,
ČEŠKI STUDENT
Zenički glumac, koji trenutno
živi u Brnu, na češki preveo
nekoliko drama savremenih bh.
pisaca
Zahirović: Promocija naših kulturnih vrijednosti
Glumac Hasan Zahirović iz Zenice
je otišao u Češku na postdiplomski studij i osim ulaganja u vlastito
obrazovanje, odlučio je svoj boravak
u Brnu iskoristiti za promociju kulturnih vrijednosti svoje zemlje.
Nakon što je magistrirao teatrologiju na Filozofskom fakultetu Masarikova univerziteta u ovom češkom
gradu, na Zahirovićevu inicijativu u
program je uvršteno i izučavanje bh.
dramske književnosti.
Uporedo s tim, Zahirović vrijedno
prevodi savremene bh. dramske pisce. Tako su se na češkom našle drame
"Igra plakanja" Almira Imširevića te
"Re:Pinocchio" i "Priviđenja iz srebrenog vijeka" Almira Bašovića.
Uskoro će biti upriličeno i scensko
čitanje "Priviđenja" u teatru u Brnu,
a Zahirović se pobrinuo da autorska
prava na ovu dramu uzme "Aurapont", kuća koja zastupa kompletan
rad Vaclava Havela. Trenutno prevodi drame Zlatka Topčića i Abdulaha
Sidrana.
Rođen je 28. januara 1975. godine.
Diplomirao je glumu na Fakultetu
humanističkih nauka u Mostaru
Bosanskohercegovačka dijaspora
POEZIJA JE VJEČNA
Ovo je priča o jednoj našoj ženi pjesnikinji koja trenutno živi i radi u
Švedskoj, priča o Slađi Zubčević Viđen.
Njen život bio bi sličan životima svih
drugih izbjeglica iz Bosne i Hercegovine
koji žive razasuti po cijelom dunjaluku,
da se ona ne bavi tim, kako kažu, čudnim
a toliko lijepim zanatom - pjesništvom!
Način njenog kazivanja toliko je osoben
i originalan, kao da je rođena pjesnikinja.
E, to je to što je pravi različitom od ostalih!
Rođena je 23.1.1966. u Trebinju, u porodici Zubčević, iz koje su potekla
mnoga imena što su se okušala na raznim
poljima umjetnosti.
Osnovnu i srednju školu završila je u
Trebinju, da bi školovanje nastavila
na Pravnom fakultetu i Pedagoškoj
akademiji u Sarajevu.
Imala je lijepo i bezbrižno djetinjstvo i
školovanje.
Prve korake u pjesništvu napravila je vrlo
rano. Prve stihove i prve pjesme stidljivo
je pokazivala svojim roditeljima.
Međutim, kad su se nad Trebinje nadnijeli crni oblaci etnomržnje i nacizma, ona
i njena familija bili su žrtve šikaniranja
i mržnje! U tom sivilu ljudske niskosti
ubijen joj je otac, što nikad nije zvanično
utvrđeno ili, bolje reči, nije se htjelo doći
do istine koja je kao i sve što se tada
događalo bila itekako dobro znana.
Sve je to na njoj ostavilo duboki trag.
Prolazeći kroz te traume, okrenula se
poeziji, jer je na taj način ispoljavala
svoju vječitu unutrašnju borbu između
prošlosti i sadašnjosti.
I kako se za njih – pjesnike - kaže da
žive u nekakvom svom svijetu, koji je
za nas obične smrtnike nekad i čudan i
nedostupan, počela je izvlačiti iz njega
pjesme koje su nalazile najkraći put do
srca njenih čitalaca. Slađina poezija nabijena je izlivima emotivnosti. Ona piše
o ljubavi prema svom gradu i svemu
onome što ga je okruživalo nekad i sad.
Piše o svojoj zemlji i Srebrenici - na svoj
neobičan način.
Piše o toj vječitoj temi, ljubavi, na način
koji plijeni pažnju, iako se o tome pjevalo i ispjevavalo dosada bezbroj puta, ali
eto - ipak nedovoljno.
Slađa Zubčević Viđen danas je u braku,
poslovna je žena, predaje u gimnaziji.
Pored svih tih obaveza ipak nađe dovoljno vremena da piše pjesme. Uspjela je čak da izda zbirku pjesama na
švedskom jeziku ,,Iz mog srca”.
Ipak, uvijek postoji ono „ali“. Ona je veliki nostalgičar za onim što je prošlo: nosi
svoj grad, svoju državu, svoju prošlost,
svoja osjećanja sa sobom i u sebi, i sve to
Tuđina
Jedan stranac
uvijek nosi
svoju domovinu
u duši
Ali
ne nalazi
više nikada
kuću opet
Moje duše
beskonačno more
nestaje polako
u
jednu mirnu rijeku
Ja nisam ovdje
a tamo
me više nema.
Slađa Zubčević Viđen
pretače u svoje pjesme kako bi bila bliža
ljudima sličnih sudbina.
O Slađi Zubčević Viđen najbolje govore
njene pjesme:
Faruk Tičić
POŠTOVANI ČITAOCI
LISTA HABER I
POTENCIJALNI
KORISNICI USLUGA
BOSANSKE KUĆE
izuzetno nam je zadovoljstvo i
čast obavijestiti vas da je sa izgradnjom pokretnih pregrada
i prikladne kuhinje velika
sala Bosanske kuće spremna
za višenamjenske aktivnosti.
Ukoliko imate potrebu da
vaše dijete proslavi rođendan,
te da održite poslovni sastanak, seminar, otvorenu tribinu,
školu, sportsku aktivnost ili jednostavno da ugostite svoje prijatelje, menadžment Bosanske
kuće stoji vam na raspolaganju.
Pozovite nas da se dogovorimo
i predočimo vam cjenovnik
naših usluga. Naravno koristimo prilku da sve posjetioce
Bosanske kuće posjetimo da
je u skladu sa Zakonom u njoj
strogo zabranjeno pušenje i
konzumiranje alkohola.
Takodje koristimo priliku da
svim zainteresiranim možemo
ponuditi usluge naše štamparije
i fotkopira po veoma pristupacnim cijenama.
Uz to u cilju poboljšanja kval25
iteta naših novina za koje su
neophodna financiska sredstva,
pozivamo čitaoce da se pretplate na Haber.
Pored toga, koristimo priliku
da pozovemo biznismene da
se reklamiraju u našem listu i
na taj način pomognu izlaženje
našeg magazina.
Humanitarne aktivnosti
Ratni vojni invalidi u bh. dijaspori – humanitarna akcija
POMOZITE U IZGRADNJI CENTRA ZA REHABILITACIJU NA VLAŠIĆU
moram naglasiti da će centar, kada bude
otvoren, moći koristiti i naši građani
koji nisu ratni vojni invalidi”, kazao je
Isović.
Do sada je u projektnu dokumentaciju
i grubu fazu izgradnje utrošeno više od
100.000 KM. Slijede fini radovi i opremanje objekta, u kojem će uz smještajne
kapacitete biti i ambulanta s pratećom
rehabilitacionom opremom.
Humana akcija u toku Hajrudin Isović
Hajrudin Isović, član Glavnog odbora
Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine i predsjednik ratnih vojnih invalida u dijaspori - sa sjedištem u Minhenu, pokrenuo je, uime ratnih vojnih
invalida Srednjebosanskog kantona, akciju prikupljanja sredstava za izgradnju
centra za rehabilitaciju ove kategorije
stanovništva na Vlašiću.
Akcija je naišla na podršku naše dijaspore. Kompletan materijal može se naći
na web stranici SSDBiH www.bihdijaspora.com.
Informaciju više, zbog naših čitalaca,
potražili smo direktno od Hajrudina
Isovića.
“Centar za psihosocijalnu rehabilitaciju i
sportsku rekreaciju invalidnih osoba prvi
je objekt ovakve vrste u Bosni i Hercegovini. Objekt je u izgradnji i već je
završena gruba faza radova. Smješten je
u rejonu Babanovca na Vlašiću i imat će
izuzetno značajnu ulogu za psihofizičku
rehabilitaciju i sportsku rekreaciju ratnih
vojnih invalida. Pošto je bilo već upita,
“Procjene su da nam je za to potrebno još
oko 1,2 miliona KM. Očekujemo da će
se u ovaj projekt uključiti kantonalne i
federalne vlasti naše zemlje, a mi u dijaspori smo pokrenuli akciju kupovine internacionalnog bona i od tih humanitarnih sredstava ćemo pomoći u završnici
gradnje ovog objekta. Podršku za ovu
humanitarnu akciju dobili smo i od
Ministarstva za boračka pitanja u Vladi
FBiH i Uprave za boračko-invalidsku
zaštitu Srednjebosanskog kantona. Prilikom uključivanja u akciju treba imati
u vidu i činjenicu da će centar, kada
bude u funkciji, zaposliti novih 20 radnika, a među njima najveći broj će biti
iz najugroženije kategorije ratnih vojnih
invalida”, naglasio je Isović.
Vaše priloge za ovu plemenitu akciju možete uplatiti direktno u Travnik:
Savez RVI- Srednjebosanskog kantonaBosanska 80, 72270 Travnik.
Devizni račun 3389002210385958,
IBAN BA39 - 3389002210385958
Unicredit Bank DD, Swift Code UNCRBA 22 Travnik.
Sarajevski "Librag" pred zatvaranjem
U PRAONICI I RADIONICI TRENUTNO ZAPOSLENO SEDAM GLUHIH OSOBA
Zbog teške finansijske situacije
preduzeće "Librag", koje vrši osposobljavanje i zapošljavanje invalida
oštećenog sluha, nalazi se pred zatvaranjem. U prostorijama Doma gluhih ovo
preduzeće ima praonicu rublja i limarsko-bravarsku radnju u kojima trenutno
radi sedam gluhih osobe i dvije koje
nemaju problema sa sluhom.
- Zbog dotrajalosti mašina, valjaka
za peglanje i sušilica, nastavak rada
praonice je upitan. Radnicima nismo u
mogućnosti isplatiti plaće još od juna, a
dužni smo i nekoliko rata kredita. Ako
nam neko ne pomogne, doći ćemo u situaciju da moramo zatvoriti praonicu, a
osposobljene gluhe ljude poslati na ulicu
- kazala nam je Jasminka Karahasanović,
direktorica preduzeća.
Ni u limarsko-bravarskoj radionici nije
bolja situacija. Alat i mašine koje imaju
stari su i dotrajali. No, najveći problem
im je zakonska regulativa i PDV koji
moraju
plaćati,
pored svih doprinosa koje uplaćuju
za
uposlene
radnike.
Kako
kaže direktorica,
preduzeće je u sve
težoj situaciji još
od 2006.
Već
sedam
godina zakon o
profesionalnoj
rehabilitaciji
i
zapošljavanju invalida je u proceduri i čeka usvajanje u Domu naroda
FBiH. U RS je ovaj zakon usvojen, a osnovan je i Fond za zapošljavanje invalida, koji doprinosi boljem statusu gluhih
i nagluhih osoba. Dok se to ne uradi u
FBiH, mi ćemo biti primorani da tražimo
pomoć - dodala je Karahasanović.
26
Osoblje Libraga
Ne traže milostinju
- Ne želimo živjeti od milostinje i socijalne pomoći, nego tražimo da nam
se doniraju mašine i osigura zakonska
mogućnost za ravnopravan rad - kaže
Karahasanović.
Humanitarne aktivnosti
POMOĆ ZA LIJEČENJE ELME HODŽIĆ IZ BIHAĆA
VIKTORIJA
Na inicijativu BiH UK Networka
mnoga bh. udruženja, među njima
i naša škola/BHCUK/, te roditelji
iz ostalih organizacija na području
Londona uključili su se u projekt
prikupljanja pomoći za oboljelu
djevojčicu iz Bihaća Elmu Hodžić
(1993). Dobroćudno srce bosansko nije ostalo tvrdo ni ovoga puta.
Na molbu za pomoć teško oboljeloj
djevojčici, kojoj su hitno potreba
novčana sredstva za nastavak terapije, odazvali su se mnogi naši
sugrađani, vjerujući da će njihovi
novčani prilozi pružiti nadu spasa i
konačno ozdravljenje Elmi.
Novac su donirali:
BAKALOVIĆ
JASMINA/MIRSAD
DELIĆ
VEHBIJA/ZARINA,
HEDER FADIL/SULEJMAN, SALIBAŠIĆ
SUADA
I ZET , DŽAFIĆ MERIMA,
SEMANIĆ
ZLATE,
SMAJIĆ
MUŠKIJA, JAKUPOVIĆ NISAD,
JAKUPOVIĆ
ADNAN/AMAR,
JAKUPOVIĆ SENAD CENO, JAKUPOVIC SABIT, MEŠIĆ JASMINA/ARMIN, ZUKIĆ MEDINA,
FAZLIĆ VAHIDA, DIZDAREVIĆ
FUAD, JUSUFOVIĆ MIDHAT,
FARKO SELMAN I MAJDANAC
HASNIJA.
Prikupljeni iznos, u visini 250 funti, je zajedno sa donacijama naših
udruženja u Birminghamu i Brentu
proslijedjen na račun male Elme.
Djevojčici Elmi Hodžić želimo brzo
ozdravljenje, a njenoj familiji snagu
i podršku u ovim teškim trenucima.
P.S. Naša volonterka Naska Kekić je
u svom okruženju prikupila donaciju
od 60 funti. Novac su donirali: Šabić
Vasva, Šabić Sanela, Almira/Sead
Todorovac i Naska/ Nihad Kekić.
Nažalost, ova novčana donacija
je stigla u vrijeme kada je prikupljeni novac za Elmu već poslan. U
razgovoru s Naskom Kekić saznali
smo da će prvom prilikom biti usmjeren za sljedeću humanitarnu akciju, po mogućnosti za ovu bolesnu
djevojčicu.
BH SAVJETODAVNI CENTAR BRENT
Miftari Mina
Pašić Zaim
Šistek Hajrudin
Mujčinović Nedim
Trožic Huse
Jahaj Fejzo
Ismet Avdić
Torlo Nuhan
Bakalović Šaban
Kapetanović Zlatan
Jasmin Aljić
Memidžan Emin
Hadžić Rijad
Burazerović Adis
Lutfo Kadrić
Nebojša Fakić
Kućera Željko
Kadar Almaza
27
20
10
10
10
10
10
10
10
10
10
10
10
10
10
10
10
10
10
Hodžić Sejad
Nasić Nermin
Elvedin Senka
Šandor Jakupović
Selman Faruk
Hasanagić Smajil
Đemil Bond
Alagić Ago
Boris
Spahović Vedo
Filipović Nihad
Kapetanović Mirza
Mevdić Enisa
Švraka Admir
Trožić Sađida
Kahrimanović Mesud
Zahid
UKUPNO
10
10
10
10
5
5
5
5
5
5
5
5
10
10
10
10
5
£315
Kako pomoći sebi
Štitna žlijezda
UZROCI, SIMPTOMI I “NEUGODNE” POSLJEDICE
h uloga hormona štitnjače upravljanje metabolizmom, kada ih nema dovoljno, bolesnik počinje osjećati
simptome sporog metabolizma. Statistike kažu da približno deset posto žena pati od nekog stupnja nedostatka
hormona štitnjače.
Štitna žlijezda ili, kako se u narodu kaže, štitnjača mala je žlijezda,
promjera pet centimetara i težine
tridesetak grama, leptirastog oblika.
Sastoji se iz dva režnja od kojih je
desni obično veći nego lijevi.
Glavna funkcija štitnjače je da iz
joda i aminokiselina sintetizira trijodtironin (T3) i tetrajodtironin (T4),
kao i učešće u ostalim metaboličkim
procesima u tijelu.
Bolest te žlijezde, po broju slučajeva,
druga je metabolička bolest, poslije
dijabetesa. Osam puta su češće kod
žena nego kod muškaraca. Razlog
brojnim problemima sa štitnjačom
je u tome što ona proizvodi hormone
koji imaju učinak na gotovo sve
tjelesne funkcije, sve organe. Nepravilan rad štitnjače može dati za
posljedicu niz neugodnih problema,
naprimjer: naglo debljanje, povišen
holesterol, do problema sa začećem
i depresije.
Hipotireoza je stanje gdje imamo
premalo lučenje hormona. To je
obično i najčešći problem. S obzirom da je jedna od glavnih uloga
hormona štitnjače upravljanje metabolizmom, kada ih nema dovoljno,
bolesnik počinje osjećati simptome
sporog metabolizma. Statistike kažu
da približno deset posto žena pati od
nekog stupnja nedostatka hormona
štitnjače.
Uzroci nastanka hipotireoze mogu
biti različiti: prethodne upale žlijezde
- koje oštete ili unište stanice.
Najčešći je tzv. autoimuni tiriditis,
poznat kao Hashimotov sindrom,
gdje imamo upalu štitne žlijezde
koju izaziva pacijentov odbrambeni
sistem. Drugi čest uzrok za oslabljen
rad štitnjače su različite terapije,
poput liječenja radioaktivnim jodom.
Kad nivo hormona štitnjače padne,
hipofiza luči (TSH) tireostimulirajući
hormon, koji je potiče da luči više
svojih hormona (T3, T4). Poremeti
li se taj "signalni put"- nastaju problemi.
Simptomi - umor, debljanje, suha
ili žućkasta koža, nepodnošenje
hladnoće, krhkost, pa ponekad i gubitak kose, promuklost, gušavost, usporeni refleksi, oslabljena koordinacija, zatvor, problemi s pamćenjem i
koncentracijom, depresija, neredovit
menstrualni ciklus ili jaka menstrualna krvarenja, bolni mišići, povišen
holesterol, usporen rad srca, nakupljanje tekućine u tkivima.
Hipertireoza je hipermetaboličko
stanje nastalo zbog pojačane produkcije tiroidnih hormona ili, jednostavnije rečeno, kad imamo prebrz metabolizam u štitnjači. Sve tjelesne stanice
reagiraju na povećanje količine hormona štitnjače tako što povećavaju
brzinu kojom rade svoj posao. Zbog
prevelike količine hormona, tijelo
prolazi kroz pravu buru, a ne treba
zaboraviti da se radi o svim tjelesnim
sistemima i organima.
Uzroci: Hipertireoza je inače jedina
poznata bolest uzrokovana autoantitijelima koja djeluju tako da potiču
endokrine stanice na pojačanu sekreciju. Najčešće oboljenje je Graversova ili Bazedowljeva bolest.
Tijelo stvara protutijela koja se
vežu za štitnjaču i potiču je da luči
prekomjerne količine hormona.
Uglavnom se radi o pretjeranoj aktivnosti cijele žlijezde.
Graversova bolest češće pogađa žene
nego muškarce. Zovu je difuzna
toksična guša, jer je cijela žlijezda
povećana.
Hipertireoza može biti uzrokovana
pojavom čvora u žlijezdi i tada govorimo o toksičnoj čvornoj guši. I upala štitnjače tiroiditis može natjerati
žlijezdu da radi prekomjerno. Kod
subakutnog tiroiditisa smatra se da
je bolna upala uzrokovana virusom. Češći bezbolni oblik tzv. post
partum tiroiditis javlja se kod žena
neposredno poslije poroda, ali nakon
par sedmica iščezava.
Čvorići - većina bez simptomatologije, ali se ne smije zanemariti.
Upale mogu biti bakterijske, uz svu
simptologiju, povišenu temparaturu
i neugodnu bol, na vratu se može
primijetiti crvenilo, uz ograničene
28
pokrete vrata. Štitnjaču mogu napasti
i virusi. Često se pojavljuju nakon
upale gornjih dišnih puteva. Simptomi su nalik na viroze: opća slabost,
otežano micanje glave, bol u vratu te
povišena temperatura
Treći oblik, kronična upala štitnjače
(Hashimotov tireoiditis), bolest je
autimuna i jedan od glavnih krivaca
za hipertireozu, pa bolesnici osjećaju
različite simptome tog poremećaja.
Liječi se nadomještanjem hormona,
a, ako je žlijezda jako velika, onda i
kiruški.
Simptomi: Bolest se obično manifestira postepeno, tako da bolesnici
postaju emocionalno labilni, nervozni, pojačano se znoje, ne podnose toplinu, imaju osjećaj drhtavice, lupanje
srca, gubitak težine, pojačan apetit,
ubrzanu probavu, umor, slabost
mišića, povećanje štitnjače (guša),
oticanje nogu, probleme s disanjem,
slabo menstrualno krvarenje, probleme s plodnošću, poremećaj spavanja, promjene vida (nepodnošenje
svjetla), dvostruki vid "izbuljene
oči" (egzoftalmus) i nadražene oči.
Istraživanja govore da se kod oboljelih od hipertiroidizma mijenja metabolizam kalcija, pa ih to čini osjetljivima na osteoporozu.
Rak: Kada se na štitnjači razvije
zloćudni tumor, tada govorimo o
raku štitnjače. Srećom, to je jedan
od oblika raka s velikim postotkom
izliječenosti, mada i ovdje vrijedi
pravilo: što ranije otkrivenje, to veća
šansa za potpuno izlječenje.
Većina tumora štitne žlijezde raste
sporo i mogu se u potpunosti ukloniti kiruškim putem. Cilj terapije lijekovima je da se hormonima štitnjače
bolesnik dovede u stanje eutireoze
(normalne vrijednosti hormona).
Dr. Zdenka Besara
-pedijatar-
Pisana riječ
RAZMIŠLJANJA O.....GRADNJI I RAZGRADNJI
SJEĆANJA NA UMJETNIČKI PAVILJON U SARAJEVU I ALADŽA
DŽAMIJU U FOČI
Evo prije nekoliko dana elektronskom poštom dobih od mog školskog
druga fotografiju s natpisom “Sjećate
li se?”
Na fotografiji nekadašnji sarajevski
Umjetnički paviljon, u parku u dnu
Koševa gdje se ulica donedavno zvana Kralja Tomislava ulijeva u Titovu.
Niska, skromna građevina mirno
počiva pod jednom od onih dugotrajnih, vlažnih ili prhkosnjegovitih bosanskih zima, doimljući se
pomalo tužno i zaboravljeno, kao
da predosjeća vlastiti kraj. Neko je
u gradskim forumima bivše jugoadministracije odlučio, a pitamo se
danas ko je to bio, da se Umjetnički
paviljon ima srušiti. I tako i bi! Na
njegovu mjestu nikad ništa ne bi
sagrađeno, a Sarajlijama zauvijek
razgradiše i odnesoše dio svakodnevnice.
Sjećam se u ono vrijeme svi smo
uzdisali: Ma zar je moguće, paviljon će rušiti? Kako ćemo bez njega?
Pred paviljonom u 7 bila je naša
glavna odrednica za ljubavne sastanke, za prijateljska dogovaranja.
Paviljon je postao naša konstanta i
naša emocionalna sigurnost, bilo da
smo se ispred njega nalazili ili u njeg’
ulazili na svaku bogovjetnu izložbu,
“uzdižući se likovno”, kako se to tad
što je čovjek
izgradio,
pa
zatim
razgradio
iz gluposti
ili, još gore,
mržnje.
Da, mržnje
i
zaslijepljenosti.
Pamtim jednog ranoproljetnog
dana
tek
završenog
rata u BiH
stajala sam
na mjestu
gdje se od
1549. godine, kad ju
je u Foči
sagradio
pomoćnik
velikog
Sinana,
uz
Drinu
vodu
oku
pokazivala
ljepotica
Aladža.
Ta
prva
džamija
podignuta u
Aladža džamija
tuđe, ni tvoje neće ostati dovijeka.
Umjetnički paviljon Sarajevo
u sali govorilo, družeći se sa slikama Dimitrijevića, Likara i inih, sa
skulpturama Kockovića i svih suvremenika našeg doba što prođoše ovim
ugodno osvijetljenim, prozračnim
prostorom, ni malim ni velikim, već
upravo kako nam je u tim mladim
godinama odgovaralo.
I kad s nostalgijom gledamo ovu fotografiju iz vremena kojeg više nema,
budi se tiho žaljenje za svim onim
klasičnom osmanlijskom stilu
bila je uzorom svim drugim kasnije sagrađenim džamijama u
Bosni i Hercegovini, jedinstvena po idealnoj proporcionalnosti svih svojih arhitektonskih elemenata i izvornim ukrasima na
unutarnjim zidovima. Osjetih
bol u grudima dok sam gledala
kako između razbacanog kamenja i nišana travu pase nekoliko konja. To je sve što je bilo
ostalo od prekrasne Aladže, ni
imena ne bi više, a ime grada u kojem je ponosita stajala pokopaše
zajedno s njom te tako promijeniše
povijest. Navedoše tako vodu na svoj
mlin oni koji rade na neki drugi pogon, pogon mržnje slijepe za ljepotu,
za prošlost, za sjećanje na kulturnu
baštinu cjelokupnoga ljudskog roda,
a ne samo svoga. Kako to objasniti
kad bi čovjek trebalo da zna da, ako
ne poštuješ tuđe uspomene, nemaš
respekta ni za svoje, ako razgradiš
29
Oni koji su devedesetih granatirali
biser Jadrana – Dubrovnik - navodno
rekoše kako će izgraditi novi, ljepši.
Koliko je samo ljudske gluposti i
primitivizma u tim trima riječima!
Sva sreća da im se nakana nije ostvarila. Takve sreće ne bijahu one divovske Bude, zauvijek nestale u oblacima dima talibanskog ludila.
I tako me misli od našeg paviljona
odvedoše daleko, do Aladže i svih
namjerno porušenih mostova, vrijednih zgrada i bogomolja što ih sravniše
oni koji ne znaju da i građevine imaju
dušu, satkanu od ljudske inspiracije i
naših za ta zdanja vezanih životnih
uspomena.
Sjećate li se?
Sjećamo...
Vesna Ružička Šehović
Bosanskohercegovački gradovi
BOSANSKOHERCEGOVAČKI GRADOVI I NJIHOVE LEGENDE
Ljudi odlaze, ali njihova djela kao legende ostaju
Svaki grad poznat je i prepoznatljiv po
svojim ljepotama, po historiji koja ga
je kroz vijekove gazila, ali i po svojim
građanima koji su vijekovima tu živjeli
i iza sebe ostavili nekoliko po nečemu
posebnih ljudi. Priče o njima i njihovim
dogodovštinama prenose se s generacije
na generaciju i u narodu su poznati kao
legendarni ljudi, oni koji se pamte i ne
zaboravljaju. Ali da napomenem, u ovim
legendama se radi o ljudima koji su zaista živjeli na spomenutim prostorima i
opisani događaji nisu izmišljeni, nego su
se stvarno dogodili.
Od ovog priloga za “Haber” pozivam
vas dragi Bosanci i Hercegovci da pišete
o istinitim događajima i ljudima iz vašeg
grada, o legendama koje su ih zauvijek
obilježile a koje ste vi čuli ili vidjeli. Bilo
bi lijepo i interesantno da ih podijelite sa
svima nama tako da donekle upoznamo
i druge gradove i njihove legendarne
stanovnike.
Evo, ja ću od ovog broja početi da
pišem o Banjalučanima iz svih staleža
po kojima se Banjaluka prepoznavala i o
kojima i danas kruže priče, a to su:
Mujo – ćevapdžija, Sarač – zlatar, Pulja
– Romkinja prosjakinja, Arif Tamburija
- pehlivan na žici, Asim Trokić – pekar
zvani Grbica, Šukrija – slastičar, Ramo
Arnautović – fenjeraš, Avdo Mešinović
zvani Tica, Ademaga Šćeta – propali beg,
Alijica – čovjek koji puno pamti, Remza
- iz naselja Potok, Ćamil Šašivarević –
hrvač, kao i mnogi drugi za koje se i danas vežu legende o njihovim događajima
iz života.
Priča o Ćamilu Šašivareviću – hrvaču i
slastičaru (Arnaut)
Porodica Šašivarević stanovala je u
jednom slijepom puteljku kojeg smo
zvali sokačić. Tu su imali kuću s nešto
dvorišta, jednom ovećom džanarikom,
a nasred avlije bunar. Kuća je bila vrlo
trošna, pokrivena "šimlom", tj. naročitim
daskama za te namjene. Unutrašnjost
kuće je bila raspoređena s malim
sobama, malim bosanskim prozorima, a
nasred kuće veliki prostor s ognjištem,
gdje se kuhalo, sjedilo i povremeno se
pekao kadaif ili neka druga poslastica
kao jabuke u šećeru ili tulumbe, slatki,
sočni kolač. Porodica je bila vrlo brojna.
Ćamil je imao pet sinova i dvije kćeri, a
cijela porodica se zanimala
su se zanimali tim poslom, obilazili s ocem
razne zborove, svetkovine, vašare, prodajući
svoju robu i razne arnautske napitke (bozu,
limunadu i kraher). Kada
ne bi bilo dovoljno posla
kod oca, Edhem i Suljo su
znali raditi kao "kolporteri", tj. rano ujutro ili u
predvečerje prodavali su
dnevne novine - štampu i
od tog procenta su dopunjavali kućni budžet.
Stariji brat Muharem je
bio vrlo otresit i sposoban mladić, inteligentan i snalažljiv. Vrlo brzo se uključio
na trgovački zanat, a zatim se razvio u
dobrog trgovačkog putnika. Radio je kod
predratnih velikih trgovačkih radnji kao
što su bili "Tivar", "Elka" i "Lonko" te
poznate židovske radnje Poljokana. Kasnije se i Edhem, Suljo i Senko priključiše
tom zanatu, pogotovo poslije Drugog
svjetskog rata. Išo je držao slastičarnicu i
buregdžinicu u Gornjem Šeheru, a često
je išao na zborove i vašare, sve do1992.
godine, do početka ovog posljednjeg rata
u Bosni kada je silom prilika morao sve
ostaviti i otići kako bi spasio sebe i porodicu od srpske agresije.
Sva su Ćamilova djeca bila vrlo čestita,
poštena i radna. Nisu se stidjela bilo
kakvog posla, samo da se šta zaradi i
unese u kuću. Njihovu majku smo zvali
Ćamilovca, a pravo ime joj je bilo Nazifa. Kći Fatka je bila malo defektna u
ZBOGOM BOSNO, ODOH JA U PRIJEDOR
PRIČALA MI KOMŠINICA JAZA
A, da! Imali smo mi i Ćiru. Kad smo
1995. izbjegli, svi su govorili da smo
iz džungle i seljaci, a mi i voz imali.
Zamislite samo, pa on je čak i kroz
naš kraj prolazio, i to do Prijedora.
Znao je narod kad prođe na voz vikati: "Zbogom Bosno, odoh ja u Prijedor". One malo starije Grmečlije se
toga sjećaju, a meni je poznato samo
iz njihovih priča.
Išao je Ćiro i svakakvog naroda
prevozio od Prijedora, preko Sanskog Mosta, valjda do Drvara i
nazad. Kaže moja komšinica Jaza
da su u njenom selu (da, da, voz je
poslastičarskim zanatom. Djeca su,
pogotovo muška, pomagala ocu u tom
zanatu. Iznosili su slatkiše na čaršiju,
pogotovo u pijačne dane, prodavali, te
su većinom živjeli od tog zanata. Muharem, Edhem, Suljo, Senko i Išo dugo
30
i tuda išao) ljudi trpali u voz mačke,
kuje i kučiće da ih se otarase jer su se
nemilice kotili. Poznato je da mačka,
kako god da je baciš, uvijek pada na
noge i, gdje god da je ostaviš, uvijek
nađe svoju kuću. Tako se i njenom
komšiji mačka iz Prijedora vratila
kući u Glamoč, a ja nešto sumnjam da su joj možda Prijedorčani
kupili povratnu kartu i istim vozom
vratili je natrag. A Ćiro i danas kao
spomenik na lijepa minula vremena
stoji na Oštrelju kao dokaz lijepih
priča, koje još žive u njegovim bišim
putnicima.
Bosanskohercegovački gradovi
nogu, a sestra Hadžera vrlo lijepa i stasita
djevojka. Obje su se udale, lijepo živjele
i porodile djecu. Sinovi su se poženili i
udobno živjeli sa svojim porodicama.
Otac Ćamil je posebna priča. Bio je vrlo
krupan i debeo čovjek, niskog rasta. Vrlo
plemenit i dobar čovjek. Volio je hrvanje, a to je donio sa sobom kao osobinu
vještog hrvača, Arnautluka, Albanije,
otkuda su i došli u Banju Luku brojna
braća Šašivarevići: Avdija, Ćamil, Rejsil
i Đido zvani Arnaut. U ovim porodicama
najbolje se snašao Rejsil s dvama sinovima, Zijadom i Mehmedom, kao i dvjema
kćerima.
Za vrijeme godišnjih vašara ili bilo
kakvih drugih zborovanja Ćamil je
znao da ode pod "šatru" gdje su se
ljudi pozivali da pohrvaju s njihovim
čovjekom ispod šatre, uz nagradu od
tadašnjih 100 dinara. Ćamil bi obilazio
te šatre i, na poziv ko smije da se pohrve
s tim čovjekom, obično bi se Ćamil javio
i uspješno obarao protivnika te dobijao
zasluženu nagradu. Za njegove sposobnosti hrvača mi komšijska djeca nismo
znali. Mi, nekoliko komšijske djece
BABO “PUKO” VOLE
Selo Čaplje kod Sanskog Mosta
Ova anegdota vezana je za selo
Čaplje, koje se nalazi na putu za Sanski Most i Ključ.
Siromašna porodica Havić očekivala
je prinovu, kojoj su se neizmjerno
veselili. Bila je to jaka zima, a štala
(staja) trošna i stara, a Zekulja otelila
telence. Bio je to lijep i napredan
vočić, najljepši u selu. Ali od velike
hladnoće prijetilo je da se još slabašni
vočić smrzne i ne dočeka proljeće. Da
se to ne bi dogodilo, njegov gazda,
stari Havić, sjetio se savjeta i iskustava svojih predaka te uzme blata pa
ga svega oblijepi. Mislio je da tako
neće promrznuti te da će mu sačuvati
tjelesnu toplotu. Sutradan, kad je sin
otišao u štalu da obiđe vočića, imao
je šta i da vidi. Blato se osušilo i popucalo i izgledalo je kao da mu je koža
popucala, tako da je žalostan dječak,
ne shvativši šta se dogodilo, utrčao u
kuću i sav uplakan povikao: "Babo,
babo, puko vole".
Kada su svi ukućani, a s njima i prvi
komšija, otrčali u štalu, svi su se grohotom počeli smijati shvativši šta se
zapravo dogodilo. Komšija koji je tu
sjedio, ne mogavši izdržati smijeh
koji ga je naduo, brzo je pronio "telal" kroz Čaplje. Zato se u Čaplju i
danas kad se kod nekog u selu oteli
krava može čuti: “Je li komšo, je li
puko vole?”
koja se družila sa Suljom, Edhemom i
Senkom, bili smo jednog dana prisutni u
avliji uoči vašara kada su njegova djeca,
sinovi, mazala Ćamila uljem toliko
dugo da mu se koža svijetlila od utrljane
masnoće.
Baš tih dana približavao se vašar, obično
to je bilo u junu na tzv. duhove. Slušali
smo priču da je neki vašardžija u šatri
imao medvjeda i da je raspisao nagradu
od 100 dinara ko obori medvjeda. Čekali
smo taj dan.
Ćamil je otišao na vašar, a i mi djeca, nas
nekoliko, išli smo za Ćamilom, kao da
idemo na kakav teferič ili miting. Ćamil
je bio odjeven u arnautsku odjeću, plašt
preko leđa, posebne gaće, kapa na glavi,
a njegovi sinovi s ponosom išli s njim,
pogotovo Suljo i Edhem zvani Hedo. Išla
su i komšijska djeca. Ušli smo pod šatru,
priredba je počela. Osman Kadrović i
Rifat Gačanin, vrlo razvijeni i mišičavi
ljudi, pokazivali su svoje vještine. Razbijali su im kamenje na grudima, savijali
su željezne šipke oko vrata, dizali tegove
i napunjene buradi te pokazivali druge
vještine cirkuskih atleta.
Pored drugih nastupa, žonglera i gutača
plamena, dođe na red da se i medvjed
pojavi. Ciganin vodi medvjeda vezanog u lance s brnjicom na ustima i
željeznom halkom u nozdrvama te najavi, govoreći, eto tko želi i smije da se
hrve sa "međedom". Pod šatorom nasta
tajac a iz mase prisutnih javi se Ćamil Arnaut riječima: “Evo, ja ću.”
Svi se zagledaše, a Ciganin kad ugleda
Čamila sav problijedi i nešto promrlja
na ciganskom jeziku. Ćamil skide ogrtač
te reče da on, Ciganin, dobro drži medvjeda za uzda kao i da mu zamota šape
ili odreže malo nokte kako ga ne bi izgrebao. Ciganin je to i uradio. Ćamil
priđe medvjedu. Hvatali su se za pojas,
medvjed urliče, Ćamil steže li steže
medvjeda. U jednom momentu Ćamil
podiže medvjeda u visinu glave i baci
ga na zemlju. Medvjed i Ciganin su zajedno urlikali. Ciganin je vikao: “Ubi
mi medvjeda.” Ćamil uze nagradu od
100 dinara, izađe iz arene - borilišta i
sa sinovima ponosito iziđe u svjetinu, a
narod pođe vikati: “Ovaj čovjek obori
medvjeda.”
Tako je u narodu ostala izreka: Ćamil
Arnaut oborio medvjeda u cirkuskoj šatri
na vašaru.
Negdje pred Drugi svjetski rat,
1939. godine, dođe u Banju Luku veliki
putujući cirkus i s njime hrvač Ali bin
Abdul, Abesinac, čovjek visoka rasta,
krupan, ogrnut šarenim ogrtačem, s kapom na glavi. Šetao je gradom i čaršijom,
tražio hrvača riječima da će onaj ko mu
iziđe na mejdan u cirkusu dobiti dobru
nagradu. Ćuje to Ćamil, pripremi se dobro i pođe u taj circus, koji je bio smješten
na prostoru oko tvrđave Kaštel. Ćamil
31
POJELA KERA BUREK - Trnova
kod Sanskog Mosta
Ako se neko vozio Ćirom do Prijedora ili iz Prijedora, onda vjerovatno zna šta znači kad se kaže "Pojela
kera burek".
Jednog dana neki efendija prije
popodnevne molitve rekao ženi da
iznese burek na prozor da se ohladi.
Mislio je on: "Taman kad ja završim,
i burek će se o'laditi". S vodom u ustima popeo se efendija na munaru i
počeo s molitvom. Baš kad drugi put
uzviknu: "Allahu ekber", vidio je
kako komšijina keruša jede njegovu
pitu. Pretpostavljao je da ne može
stići odozgo i otjerati je, pa je umjesto riječi molitve povikao: "Ženo,
nesrećo, pojede kera burek!”
Kako je rečeno, tako je i zapamćeno.
To se sve desilo u selu Trnova kod
Sanskog Mosta.
Kad je voz nailazio kroz Trnovu
prema Prijedoru, neko kroz prozor
vikne: "Pojela kera burek", a Trnovljani uvrijeđeni bacali bi kamenje
na voz. Onda kondukter obično
opomene u Sanskom Mostu da se
ni slučajno u Trnovi iz voza ne viče
"pojela kera burek".
iziđe na mejdan tom Arapinu. Narod je
išao kao na čudo. Ćamil, onizak, Arapin visok oko dva metra. Dođe vrijeme
da se pohrvaju. Ćamil uhvati Arapina u
koštac, nosili su se nekoliko minuta, ali
ne bi malo vremena Ćamil podiže Arapina sa zemlje i baci ga na tlo. Nasta graja,
veselje, povikaše: Ćamil obori Arapina.
Nagrada je bila pozamašna. I ta se priča
raspredala po gradu i komšiluku kako je
Ćamil - Arnaut oborio u cirkusu velikog
Arapina po imenu Ali Bin Abdul iz Abesinije.
Eto, to su neka sjećanja na porodicu
Šašivarevića, pogotovo na podvige
Ćamila, hrvača i njegovu djecu.
Prilog pripremila – Fahira Hasedžić
Bosanskohercegovački gradovi
Drhte usne
ADIL HAJRIĆ
PLAHO
Vahid završio škole i zaposlio se u velikoj firmi koja ga je stipendirala kao
odličnog studenta. Kako je učio tako je
i radio, pa ga ubrzo poslaše na malo duži
službeni put u inozemstvo.
Dan uoči polaska sjede svi ukućani i
tabire šta će kome Vaha donijeti. Otac
prepustio da se izredaju ostali, pa će na
kraju kazati svoje potrebe. Sestra hoće
mirise i prsten, zadjevojčila se i vidjela
u školi kod drugarica.
_ Ne prećeruj - veli otac kćeri. Donesi
joj, sine, malo surme, i kapak....
Mati hoće svile za haljine i da obavezno
kupi nani povezaču.
Tu narudžbu Avdaga prešuti. ....
Na kraju su svi uperili oči u oca, šta li
će on tražiti, a Avdaga naredi sinu da
zapiše:
Prvo, javi se s puta mome i tvome brici
Šemsiji, i to najljepšom razglednicom
koju nađeš; drugo, meni donesi čibuk
od čehrubara... Nemam ti više ništa reći,
kaza Avdaga i prileže na sećiju.
- Dobro, babo, zašto izdvajaš baš bricu
Šemsiju? - Vaha će.
- Plaho je dobro javiti se brici lijepom
razglednicom - kaza Avdaga i prevrnu se
na drugu stranu.
Otputova Vahid s mladim kolegom. Drugi dan po dolasku, nakon što su obavili
prve poslove, idući na poslovni ručak,
Vaha zastade kod jednog dućana.
- Nećeš, valjda, odmah kupovati drangulije, ima dana za kupovinu - kaže mu
drugar.
- Da izaberemo samo jednu razglednicu,
to mi je prva obaveza sa spiska, reče mi
otac da se odmah javim Šemsiji brici.
Kupiše dio drevnog grada noću, sav u
svjetlosti višebojnih sijalica, bajkovit, i
Vaha napisa uz ručak:
Tebi i tvojoj obitelji, tvojim mušterijama
i komšiluku srdačni selami i najljepše
želje iz dalekog i prelijepog Bagdada ...
Vahid Avdagin.
Domalo stiže Bagdad Šemsiji. Kad vidje razglednicu, brico zaustavi poštara,
poruči kahvu i dade bakšiš, pročita šta
je napisano i s velikim merakom zadjenu
na srednje ogledalo u ravni sa stolicom
za kojom je on radio.
Ulaze mušterije i nakon pozdrava
svaki priđe ogledalu, niko nije mogao
promašiti ljepotu s Istoka.
- Plaho lijepa razglednica, Bagdad, eh,
1001 noć ... Ko ti, bogati, posla ?
- Vahid Avdagin.
- Ma, hajde, čak do Bagdada stigao.
Mogu li Šemsija pročitati šta piše?
- Možeš, uzmi pažljivo, da se ne prlja i
vrati na isto mjesto.
- Vidi, vidi ... i nas, sve tvoje mušterije
selami, sjeća nas se iz daleka... baš je Vahid plah momak ...
- I Avdaga je plah čovjek.
- Ne velim da nije .. Vidiš, bogati, mlad
Vahid, skoro završio, a daleko dogur’o ...
Vaha se nakon mjesec dana vrati kući,
donese što je naručeno, svi se ukućani
radovaše i zahvaljivaše, pa kad se mlađi
raziđoše, a Avdaga i Vahid ostadoše
sami, otac reče:
- Otiđi Šemsiji daljim putem u tom
novom odijelu, cijela čaršija zna da si
bio u Bagdadu i plaho si lijepo napisao
ono na Šemsijinoj razglednici ...
Drhte usne, ja ljubiti ne znam
pogledajmo u nebo zvjezdano
i slutimo ono što će doći
volio bih daleko da budem.
Da me nose valovi života
čežnjiv miris sijena pokošena
zaljubljen pogled sa zapada
modro snena kiša izlivena.
Vjerovat će srcem zaljubljeni
čar da se čežnja rana u visini,
da se svode ljubavni računi
kad nestane duše napaćene.
Smijat će se zlobnici za stolom
prazne čaše dok smiješe se plafonu,
vino dok se izvlači kroz prozor
i sumrak zbližava sa sjenkom.
Zaboravi, samo zaboravi
čitav život smjenjuju se čežnje
gori duša, prve sijede kreću
drhte usne, ja ljubiti ne znam.
Što je ljubav pitam zvijezdu sreće,
a ona me mrsko pogleduje,
hoće reći nejasnom sanjaru:
Idi dijete to za tebe nije!
Subject: Песма за вас - Pesma za vas
Песма Босне и njene dece
.................................
Cтoјим ја, па хајде сада гледај ме у очи,
zatim me udari, pljuni me, gurni ме u blato,
нека цели овај свет овде сада сведочи,
i krvava iz blata, takva, zvaću brata brato...
победићемо ми, јер mi смо од љубави,
cvetaće naše cveće i ugasiće vaše sveće,
sada naše ruke mlade ukradenu ljubav grade...
ja sam takva, i zemlja moja, i ljudi njeni,
такви се ми увек рађали у нашој Босни,
i pre vekova puno u ljubav zaljubljeni,
и поробљени, увек пркосни и поносни
победићемо ми, јер mi смо од љубави,
cvetaće naše cveće i ugasiće vaše sveće,
sada naše ruke mlade ukradenu ljubav grade...
ponovo nam dajte oružja i mržnje puno,
изморите нас неправдама и увредама,
žigošite svuda da smo mi to jagnje crno,
коме место цвећа сузе цветају ливадама
победићемо ми, јер mi смо од љубави,
cvetaće naše cveće i ugasiće vaše sveće,
sada naše ruke mlade ukradenu ljubav grade...
Јелена, Бања Лука
32
Moj stav
Opet ta Bosna....
Nevjerovatno je kako građani Bosne i
Hercegovine mogu ostati pri zdravoj
pameti u ovakvoj nakalemljenoj državi.
Svaki čas neko maše nekakvim zastavama, kao da hoće još i da ih oslijepi.
Sad su u modi takozvane referendumske
zastave dodikovsko-grmaljskog tipa.
Malo po malo, pa on opet naređuje svojim potrčkalima da vade „te zastave za
otcjepljenje“ i da samo ne pomiješaju.
Čim tako napominje, vjerojatno u svom
koferu ima još nekakvih zastava. On
ih razvija, ovisno od prilike do prilike,
i maše njima, ali je svaka namijenjena
rušenju BiH i daljnjem zaluđivanju
bosanskohercegovačkog stanovništva.
Izgleda da on nastavlja terapiju
zaluđivanja koju su primjenjivali njegovi
prethodnici: Radovan Karadžić, koji je
specijalizirao temom „Kako manipulirati
masama“, i Ratko Mladić, koji je znao
reći: Tucite ih do izluđenja!
Pitam se šta bi se desilo da neko ovako,
na izrazito prizeman način, ruši Veliku
Britaniju, Francusku, SAD... Šta bi se
desilo da Škotska ili tamo neki county
(regija) i tamo nekakav njihov Dodik
počnu mahati tim zastavama otcjepljenja? Šta bi se desilo da dio Francuske,
Baskija ili Normandija, i tamo neki
Dodik počnu tražiti da se otcijepe? Šta
bi bilo da u SAD-u, Teksasu ili Kaliforniji traže da budu samostalni?
Ne bi bilo ništa!
Oni imaju izrađen sistem tzv. demokratske zaštite i svi takvi bi našli svoje mjesto - u raznim Bastiljama, Alkatrazima...
Međutim, ovdje je to drukčije. Ovdje nas
uče demokraciji i naša BiH je pokusni
kunić za propagiranje nekog novog vida
demokracije. Kako bi se reklo: Drži vodu
dok majstori odu!
Pa vi, raznorazni medijatori, visoki predstavnici, popnite se na svoju visinu i uradite nešto. Kažete: Ne, ne, mi smo ovdje
da usmjeravamo političke snage u Bosni
i Hercegovini i ka pravoj demokraciji. To
bi bilo dobro da taj pojam narodnog ili
građanskog kreiranja postoji. To je davno nestalo. Pa ako hoćete da pomognete
tom narodu, uradite to već jednom! Imate mogućnosti, a imali ste ih i ranije, ali
ih namjerno niste koristili. Sve te priče
da mi sami možemo to uraditi, isprazne
su. Postavljate neke uvjete: mape puta
ili kako se već svi ti saltaneti zovu. Svi
mogu da putuju, a vi ne, bolje je da osta-
nete u svojim avlijama. Pa, kao građani
BiH pitamo se kako to da su Bugari,
Rumuni i drugi mogli ispuniti te uvjete,
a mi nismo. Zaista čudno?! A što je još
čudnije, te su države otišle još dalje, punopravne su članice EU.
Evo zaboravih, pa i dio Kipra je u EU.
Dio jedne države postao je dio EU, kao
da se nekom tako ćefnulo i samo kazao:
Vi ćete biti ovdje, a vi ćete ostati tamo!
Vidite, sve se može uraditi, ali zavisi od
toga na koju nogu su ti moćnici ustali.
Građani BiH nisu protiv vas! Mi smo
gostoljubljivi, mi vas ne tjeramo. Ne,
naprotiv, ostanite ovdje, uživajte, čas na
moru, čas na snijegu, ali uradite nešto.
Na ovaj dosadašnji način potvrđujete
teoriju da niko ne voli one koji uvijek
nešto traže, mole, već one koji pokazuju silu, snagu, brutalnost u političkom
ophođenju.
BiH jeste na vjetrometini, tamo gdje
pušu snažni vjetrovi, sa svih strana, ali
mi želimo da imamo jedan maestral koji
je podnošljiv za sve nas! Stalno postavljate neke vrste uvjeta: mora se ovo,
mora se ono, mora se sprovesti popis
stanovništava. Pa dobro, razumljivo, ali
je nerazumljivo da se zakonom o popisu
predviđa da će biti popisan svako onaj
ko ima rezidentski status. Pa šta vam je
sad to? Jedva izgovorih. Samo znam da
sam uvijek bio popisivan kao građanin
BiH, pa bez obzira gdje se nalazio, jesam li u ovom jadnom izbjeglištvu ili
radim u inozemstvu. Sve dok imam status državljanina BiH trebalo bi da budem
popisivan, ali vjerujem da i VI i ONI
nećete biti toliko radikalni. Nisam vjerovao u mnoge stvari, pa su se dogodile.
Koliko je vaš posao bio uspješan zajedno s našim političarima govori i to da se
poslije 17 godina od izgona pravi nova
strategija o povratku. Kako to objasniti
nego da je taj proces održivog povratka
propao. Svaki čas se neko oglašava s
različitih strana svijeta, s istoka ili zapada, ovisno o situaciji kad i gdje su
ugroženi njegovi interesi.
Srbija i dalje vodi politiku „mic po mic“,
„toplo-hladno“. Jednom se ne slaže
s Dodikom, a drugi put izjavljuje da
podržava Bosnu i Hercegovinu i Republiku Srpsku. E, to je ono što zbunjuje: Da
li je Republika Srpska dio Bosne i Hercegovine ili je Republika Srpska nezavisna država? Pa Bosna i Hercegovina
još nema ustoličenog ambasadora u
33
državi našeg istočnog komšije. Oni se
još bave traženjem i vađenjem nekakvih
kostiju. Sad ih zahvatila euforija potrage
za kostima Čiče, Draže Mihajlovića, ne
znajući, ili neće da znaju, da ih je voda
odnijela. Sve dok tako djeluju, ne vjerujem da su oni daleko odmakli od svog
Načitanija!
Sa zapada opet druga priča, ona o trećem
entitetu. Kandidati za predsjednika te
nam susjedne države, Hrvatske, vrše
svoju predizbornu agitaciju u BiH. Kako
kažu: I u BiH ima Hrvata. Ima, itekako
da ih ima, oni su konstitutivni narod u
BiH i nisu nacionalna manjina!
Svi smo mi svjesni da se nešto treba mijenjati, a najžalosnije je da ste vi ovdje
prisutni i da ste na tome uradili vrlo
malo. Vi ćete nabrojati da ste uradili ovo,
ono. Sve je to uredu, ali niste sproveli
osnovne odredbe Daytonskog mirovnog sporazuma - kako je to navedeno
u njegovom aneksu 4 - da ćete stvoriti
funkcionalnu državu Bosnu i Hercegovinu, i da ćete vratiti građane BiH kako je to navedeno u aneksu 7.
Nakon svega govorite da je potrebno
napraviti ustav, ali s tim da se samo nešto
mijenja, a nešto biste ostavili za drugu
priliku. Najbolje bi bilo da pomognete da
se napravi ustav koji će omogućiti funkcioniranje države i koji će biti u interesu
građana, a ne u opciji zaštite postojećeg
teritorijalnog organiziranja. Pa nismo u
kozmetičkom salonu! Bili smo tamo već
jednom i ta krema nam nije djelovala!
Ipak, građani se obraćaju vama, jer vi imate instrumente kako da se to uradi. Oni i
dalje smatraju da ste vi malo drukčiji od
ovih, njihovih političara, koji su potrošili
njihov krediblitet a sad su zauzeti sami
sobom, troše njihove višemilionske
bankovne kredite.
Samo nešto, više nam nemojte govoriti da je to do naših političara. Iako
smo dosta zaluđeni, nismo još toliko
pomatušili da ne vidimo ko šta može ili
ne može. Vjerujemo da nećete dozvoliti
da se pitanje BiH „palestinira“ i da se
sve pretvori u vječnost. Vjerujemo da bi
i vama, zajedno s nama, bilo drago da ta
naša zemlja više ne ispunjava novinske
stupce i da se uzvikuje: Opet ta Bosna!
Faruk Tičić
Iz štampe
Ashdown i Hague:
RASPAD BIH NEZAMISLIV
Bh.liderima moramo jasno staviti do znanja da se suverenitet ne smije dovoditi u pitanje
Ashdown: Opasnost od raspada je realna
"Financial Times" donosi tekst koji
su potpisali ministar inostranih poslova britanske Vlade u sjenci Vilijam
Hejg (William Hague) i bivši visoki
predstavnik u Bosni i Hercegovini
Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) pod
naslovom "Evropa i Amerika moraju
da obrate pažnju na razbijenu Bosnu".
Americi i njenim saveznicima,
suočenim sa teškim zadacima u Avganistanu i drugim dijelovima svijeta,
Bosna danas možda djeluje manje
važna nego prije, ali opasnost od njenog
raspada je realna, konstatuju autori teksta.
Opisujući napetost na relaciji SarajevoBanjaluka, Hejg i Ešdaun primjećuju
da su, kako kažu, čak i bosanski Hrvati
u posljednje vrijeme počeli da pominju
formiranje sopstvenog entiteta i razbijanje bošnjačko -hrvatske Federacije.
Raspad Bosne i Hercegovine na nezavisne etničke državice bi predstavljao
katastrofu, navode dalje Hejg i Ešdaun.
Ne samo da bi predstavljao nagradu
etničkim čistačima, već bi taj scenar-
Bh.liderima moramo jasno staviti
do znanja da se suverenitet ne smije
dovoditi u pitanje i da je raspad zemlje
nezamisliv.
io mogao da vodi u pravcu nastanka
propale države u samom srcu Evrope,
zemlje koja bi bila plodno tle za terorizam i kriminal.
BiH ne može sama da riješi svoje probleme, niti je evropska perspektiva sama
po sebi dovoljna da je vrati sa ruba ponora.
Hejg i Ešdaun nude slijedeće rješenje:
- Pozivamo SAD i EU da imenuju po
specijalnog izaslanika za region, kako bi
uskladili politiku i insistirali na napretku.
Takođe, zemljama kandidatima za
članstvo u Evropskoj uniji (EU) ,
kako Hejg i Ešdaun opisuju Srbiju i
Crnu Goru, moramo reći da od njih
očekujemo da se drže zajedničke politike u pogledu BiH'.
Robusan međunarodni pristup BiH
mora se zasnivati na jednom jedinom
cilju - uspostavljanju centralne vlade
koja je dovoljno efikasna da ispuni zahtjeve članstva u EU i NATO-u.
Svaki bosanski lider morao bi da se izjasni za ili protiv te jednostavne ideje i
da se potom suoči sa posljedicama svog
izbora, navode Hejg i Ešdaun.
Autori teksta, takođe, se zalažu za
očuvanje kancelarije visokog predstavnika, do provođenja ustavnih reformi i ostanak mirovne misije EU na terenu, kako
bi svima bilo jasno da ni secesija niti
nasilje neće biti tolerisani.
Autor: ON ASA
NAKON UKIDANJA VIZA ZA GRAĐANE SRBIJE: DALEK JE PUT DO CRVENOG PASOŠA
Zanemarljivo interesovanje za sticanje dvojnog državljanstva BiH i Srbije - čak i poslije uvođenja bezviznog
režima - objašnjava se time što rijetki
uspijevaju ispuniti uslov o trogodišnjem
prebivalištu na teritoriji susjedne države,
što je nužno za izdavanje biometrijskog
pasoša te zemlje.
Građani Srbije koji imaju crveni biometrijski pasoš od kraja prošle godine
bez viza mogu putovati u zemlje Schengena. Iako je odluka Vijeća ministara
pravosuđa i unutrašnjih poslova EU o
stavljanju Srbije, Crne Gore i Makedonije na bijelu listu - uz zadržavanje viznog
režima za građane Bosne i Hercegovine
- u Sarajevu ocijenjena kao nepravedna
prevashodno po Bošnjake, činjenice
dovode do drugačijeg zaključka.
Evropski parlamentarac Jelko Kacin
nedavno je ustvrdio da ta priča ne pije
vode. On je upravo u Sarajevu iznio
podatak da tek nešto oko 2.600 ljudi sa
dvojnim državljanstvom BiH i Srbije
ima biometrijski pasoš susjedne zemlje.
To je zanemarljiv broj ljudi u odnosu na
milion i po Srba, koliko se pretpostavlja
da ih živi u BiH. I zato ovaj parlamentarac s pravom kaže da treba prestati sa
stvaranjem novih mitova na Balkanu.
Jedan od njih je i mit kako su sada bosanski Srbi riješili problem sa vizama. A za
Kacina, čije su velike zasluge o usvajanju rezolucije o genocidu u Srebrenici
u Evropskom parlamentu, niko ne može
reći da nije naklonjen Bosni i Hercegovini. Jednostavno, BiH mora nastaviti
ispunjavati preostale obaveze kako bi
njeni građani od ljeta mogli slobodno
putovati u zemlje Evropske unije.
Logična stvar
Puno toga govori i izjava Darinke Đuran,
savjetnice u Sektoru za statusna pitanja
u Ministarstvu dijaspore Srbije, da im
se češće obraćaju građani Kosova nego
Srbi s ove strane Drine tražeći odgovor kako mogu doći do biometrijskog
34
pasoša. Đuran podsjeća da je zbog toga
svojevremeno uputila pismo MUP-u Republike Srbije tražeći od njih pojašnjenje
ko i pod kojim uslovima može dobiti biometrijski pasoš.
- Pokušala sam da dobijem odgovor
koristeći se logikom, a ona je sljedeća:
ukoliko neko ima državljanstvo Republike Srbije i hoće da koristi pogodnosti
bijelog Schengena, preduslov je da ima
biometrijski pasoš.
Daniel OMERAGIĆ
Iz štampe
STRAZBUR PRESUDIO USTAVU BIH
TIHIĆ TRAŽI DA ČLANOVE PREDSJEDNIŠTVA BIH NE BIRAJU
GRAĐANI NEGO STRANAČKI LIDERI
Presuda Evropskog suda za ljudska prava o diskriminatorskim odredbama Ustava BiH ponovo će zaoštriti sukob na
bošnjačkoj političkoj sceni; „Slobodna Bosna“ otkriva zašto su propali svi dosadašnji pokušaji reforme Ustava BiH i
zašto se Tihić zalaže za posredan, a Silajdžić za neposredan izbor članova Predsjedništva BiH
Kako se i očekivalo, Evropski sud za ljudska
prava osudio je diskriminatorske odredbe Ustava BiH i Izbornog zakona BiH, kojima je
pripadnicima nacionalnih manjina uskraćeno
pasivno biračka pravo i nadležnim institucijama BiH naložio da u roku od šest mjeseci
nacionalno zakonodavstvo uskladi s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Pravo građana da biraju i da budu birani nalazi
se u temelju Evropske konvencije o ljudskim
pravima, koja je starija od nacionalnog zakonodavstva a koju je ratificirala i BiH. No,
u slučaju izbora tri člana Predsjedništva i tri
nacionalna kluba zastupnika u Domu naroda
Parlamenta BiH, ova se odredba primjenjuuje selektivno - pripadnicima nacionalnih
manjina dato je aktivno, ali im je uskraćeno
pasivno biračko pravo, jer je Ustavom BiH i
Izbornim zakonima jasno precizirano da se tri
člana Predsjedništva BiH biraju isključivo iz
reda tri konstitutivna naroda - Srba, Bošnjaka
i Hrvata. Identičana odredba propisana je i u
slučaju izbora Doma naroda Parlamenta BiH.
TEHNIČKO ILI POLITIČKO PITANJE
Jedan od podnosilaca prijave Sudu u Strazburu, Jakob Finci, pozdravio je presudu i
poručio da provedba sudske odluke ne bi
trebala predstavljati problem. „Ako postoji
saglasnost svih političkih opcija, onda se radi
samo o tehničkom pristupu“, rekao je Finci.
Finci je samo djelimično u pravu: u saglasnost svih političkih opcija uopće ne treba
sumnjati, tim prije što se radi o formalnom
davanju prava čija primjena ni na koji način,
sasvim izvjesno, neće uskratiti i ograničiti izborni monopol triju nacionalnih političkih elita. Znatno prije izricanja presude Evropskog
suda u Strazburu, sve vladajuće i opozicione
političke partije uključene u pregovore oko
ustavnih promjena bile su spremne iz Ustava
BiH eliminirati diskriminatorske odredbe
prema nacionalnim manjinama, i to se vidjelo
i kod ranije rasprave o propalom aprilskom
paketu ustavnih promjena kao i kod aktuelne
rasprave o butmirskom paketu ustavnih
promjena. No, u oba slučaja, najveći kamen
spoticanja među političkim akterima bio je
upravo u „tehničkom pristupu problemu“.
Prema važećim ustavnim rješenjima, koja
je Sud u Strazburu ocijenio diskriminatorskim, tri člana Predsjedništva BiH biraju se
isključivo iz reda tri konstitutivna naroda, i
to na taj način da se iz Republike Srpske bira
jedan član - srpske nacionalnosti, a iz Federacije BiH dva člana -bošnjačke i hrvatske
nacionalnosti. Ovako postavljena ustavna
odredba nije diskriminirajuća samo za pripadnike nacionalnih manjina, koji nemaju
ni formalno pravo da se kandidiraju na izborima, nego je podjednako diskriminirajuća
i za pripadnike tri konstitutivna naroda - Srbe
u Federaciji BiH, i Bošnjake i Hrvate u Republici Srpskoj, kojima je jednako kao i pripadnicima nacionalnih manjina uskraćeno
„pravo da budu birani“.
I u aprilskom i u butmirskom paketu ustavnih promjena dogovoreno je da se prob-
lem riješi tako što bi se iz Republike Srpske
i dalje birao jedan, a iz Federacije BiH dva
člana Predsjedništva BiH, ali bi se iz Ustava
i Izbornog zakona BiH eliminirala odredba o
nacionalnoj pripadnosti kandidata. Formalno,
svima bi se dalo jednako pasivno biračko
pravo („da budu birani“), ali je posve jasno
da bi uvijek iz Republike Srpske bio biran
Srbin a iz Federacije BiH Bošnjak i Hrvat.
Takva promjena Ustava BiH u potpunosti
bi bila usklađena s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, i oko tog principa
ne postoji ni najmanji spor. Međutim, koplja se lome oko izbornog modela: hoće li
članove Predsjedništva BiH birati građani
neposredno na izborima, ili će se pak tri člana
Predsjedništva BiH birati posredno, iz reda
izabranih zastupnika u Parlamentu BiH.
ELIMINACIJA
IZBORNOG
INŽINJERINGA
Svi se naravno slažu da posredni izbor
članova Predsjedništva BiH nije demokratski
jer eliminira izbornu volju građana a preferira
zakulisnu trgovinu između najvećih nacionalnih političkih partija. Direktni izbor članova
Predsjedništva BiH nesumnivo je demokratski, ali za većinu hrvatskih političkih partija
nije prihvatljiv jer ostavlja mogućnost da
većinski bošnjački narod u Federaciji BiH
izabere oba člana Predsjedništva BiH, kao,što
se desilo na posljednjim predsjedničkim izborima 2006. godine kada su predominantno bošnjačkim glasovima izabrani Haris
Silajdžić i Željko Komšić.
Ovaj bi se problem mogao riješiti tako što
bi se Federacija BiH podijelila na dvije izborne jedinice iz kojih bi se, jednako kao i
iz Republike Srpske, birao po jedan član
Predsjedništva BiH. Na ovaj način osigurala
bi se i demokratičnost izbornog postupka, ali
bi se istovremeno eliminirala mogućnost izbornog inžinjeringa, od čega najmalobrojniji
hrvatski narod s pravom zazire.
Iako su dakle svi argumenti na strani direktnih izbora, tri najveće političke partije u BiH,
SDA, HDZ i SNSD, uporno insistiraju na
posrednom izboru tri člana Predsjedništva
BiH, koji bi se dakle birali iz reda izabranih
zastupnika u Parlamentu BiH.
FINALNI OKRŠAJ NA BOŠNJAČKOJ
SCENI
Puno više od drugih, na posrednom modelu
izbora članova Predsjedništva BiH insistira
SDA, odnosno njen lider Sulejman Tihić,
kojem bi posredni izborni model bezmalo
garantirao ponovni ulazak u Predsjedništvo
BiH. Osobni politički rejting Sulejmana
Tihića neuporedivo je lošiji od političkog rejtinga njegove partije SDA, jednako kao što
je osobni politički rejting Tihićevog rivala
Harisa Silajdžića neuporedivo bolji od rejtinga njegove Stranke za BiH. To se pokazalo
i na posljednjim parlamentarnim izborima
na kojim je SDA do nogu potukla Stranku
za BiH, dok su predsjednički kandidati dvije
partije, Tihić i Silajdžić, prošli dijametralno
35
suprotno: Tihić je dobio preko 50 hiljada
glasova manje od SDA, dok je Silajdžić dobio preko 100 hiljada glasova više od Stranke
za BiH.
Upućeni tvrde da se u „prudsku avanturu“
Tihić uputio prvenstveno zbog političke kalkulacije da bi s Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom mogao postići čvrst pakt
o trojnoj podršci modelu posrednog izbora
članova Predsjedništva BiH, koji bi unaprijed
iz predsjedničke utrke eliminirao lidera SBiH,
koji nimalo nije po volji Dodiku i Čoviću, a
puhnuo u leđa lideru SDA, koji je Čoviću i
Dodiku neuporedivo prihvtljiviji. Problem je
baš u tome što u slučaju primjene posrednog
izbornog izbora članove Predsjedništva BiH
ne bi birali građani BiH nego Tihić, Dodik i
Čović.
Presuda Suda iz Strazbura, koju BiH mora realizirati prije narednih parlamentarnih izbora,
nije dakle „stvar tehničkog pristupa“, kako
je ustvrdio Jakob Finci, nego je riječ o vrlo
kompliciranom i složenom političkom problemu koji se neće riješiti ni brzo ni glatko.
„Sve je bolje od postojećih rješenja“
LAGUMDŽIJA
RAZOTKRIO
TIHIĆEVE NAMJERE
Tokom butmirskih pregovora o ustavnim
promjenama lider SDA Sulejman Tihić bio
je u toj mjeri kooperativan („sve je bolje
od postojećih rješenja“), da je bio spreman
podržati i najminimalnije, kozmetičke ustavne promjene, samo pod uvjetom da se
članovi Predsjedništva BiH biraju posredno.
Na momente je Tihićeva kooperativnost u toj
mjeri bila napadna da je lider SDP-a Zlatko
Lagumdžija u jednom momentu cinično
primijetio da se Tihić „ne pita treba li potpisati nego se samo pita gdje treba potpisati“!
Tihićev strah od izbora
NOVI IZBORNI PORAZ TIHIĆ NE
BI POLITIČKI PREŽIVIO
Nakon posljednjih predsjedničkih izbora,
na kojima je Tihić pretrpio težak izborni
debakl, iz krugova međunarodne zajednice
lansirana je teza da je Tihić slab lider jake
partije, a Silajdžić jaki lider slabe partije. Na
tragu ove teze iz krugova najužeg stranačkog
vodstva SDA pokrenuta je kampanja za
Tihićevu smjenu, uz obrazloženje kako nije
logično da najjaču političku partiju u državi
predvodi izborni gubitnik. Tihićeva politička
karijera visila je o tankom koncu, no od sigurne smjene ga je spasila serija teških operativnih zahvata kojima je bio podvrgut u ljeto
2007. godine a nešto kasnije i „prudska inicijativa“ na kojoj je stekao goleme simpatije
međunarodme zajednice.
Novi izborni poraz na predsjedničkim izborima, sasvim izvjesno, Tihiće ne bi mogao
politički preživjeti i upravo zbog toga insistira da članove Predsjedništva BiH ubuduće ne
biraju građani nego lideri najjačih političkih
partija - Dodik, Čović i Tihić.
Iz štampe
Tuta, Adolf i Jenki u Italiji, Krstić i Krajišnik u UK, a Galić u Njemačkoj!
OSUĐENIK ZA ZLOČINE U SREDNJOJ BOSNI DARIO KORDIĆ KAZNU IZDRŽAVA U AUSTRIJI
Gdje se trenutno nalaze osuđenici Haškog
tribunala, "heroji" ubijanja Srebrenice,
zlostavljači iz prijedorskih, brčanskih,
vlaseničkih, hercegovačkih i mnogih drugih logora, rušitelji Sarajeva i drugi akteri
posljednjeg rata, koje smo godinama gledali
kako u sudnicama Tribunala negiraju zločine
koji im se stavljaju na teret?
Za 16 godina postojanja Haškog tribunala, za
blizu 70 optuženih, među kojima je i jedan
broj onih koji zbog smrti nisu dočekali da
budu presuđeni, postupak je u potpunosti
okončan. Ostali su ili u fazi pretresa, ili još
čekaju na odluke Žalbenog vijeća, ili su
njihovi predmeti ustupljeni nacionalnim sudovima.
Krajiški logori
Iako je samo manji broj na sudu dokazao svoju nevinost i oslobođen krivice, najviše njih
ipak se moralo suočiti s oštrom zatvorskom
kaznom i ostatak života nastaviti u nekom od
evropskih zatvora koji su izrazili spremnost
da ih prime.
Stanislav Galić, presuđen za višegodišnji
teror nad stanovnicima Sarajeva, svoju
doživotnu robiju izdržava u zatvoru u
Njemačkoj, gdje je nakon presude prebačen
i Duško Tadić, koji je za zločine počinjene u
Kozarcu te u krajiškim logorima osuđen na
20 godina robije.
Milomir Stakić, osuđen na 40 godina zatvora zbog zločina počinjenih u Prijedoru,
kaznu izdržava u Francuskoj, dok Radoslav
Brđanin, jedna od najznačajnijih ratnih figura
iz Krajine, dosuđenu tridesetogodišnju kaznu
izdržava u Danskoj.
U Danskoj kaznu izdržava i Ranko
Češić, osuđen na 18 godina zatvora za
zločine počinjene u Brčkom, dok njegov
sugrađanin Goran Jelisić zvani Adolf svoju
četrdesetogodišnju zatvorsku kaznu izdržava
u Italiji.
U italijanskim zatvorima kaznu "odrađuju"
i Mladen Naletilić Tuta, ratni zapovjednik
zloglasne
Kažnjeničke
bojne iz Mostara, osuđen
na 20 godina
zatvora,
kao i njegov
potčinjeni
zapovjednik
jedinice "Mrmak" Vinko
Martinović
Štela, osuđen
na 18 godina
zatvora.
I
čuveni
mučitelj
iz
Vlasenice, koman- Mladen NalatelićTuta
dant
logora
Sušica Dragan Nikolić Jenki, već tri godine nalazi se također u Italiji, gdje izdržava
dvadesetogodišnju zatvorsku kaznu. U Italiji je kaznu izdržavao i Milorad Krnojelac,
osuđen za zločine u Foči.
Radislav Krstić, desna i lijeva ruka Ratka
Mladića kada je u pitanju zločin u Srebrenici, svoju tridesetpetogodišnju kaznu
izdržava u zatvoru u Velikoj Britaniji. Prema
neslužbenim informacijama, Krstić je prilično
razočaran tretmanom u britanskom zatvoru,
posebno što je dosta narušenog zdravstvenog
stanja. Na gostoprimstvo u britanskom zatvoru odmah po dolasku, za razliku od
Krstića, reagirao je Momčilo Krajišnik, koji
tamo izdržava dosuđenih 20 godina robije.
Krajišnik se požalio da je smješten u ćelijama
s ubicama, silovateljima djece, itd.
Vidoje Blagojević, nekadašnji komandant
zloglasne
Bratunačke
brigade,
petnaestogodišnju
kaznu
izdržava
u
Norveškoj, dok je njegov saborac iz
Zvorničke brigade, inžinjerac Dragan Jokić,
prošle godine prebačen u Austriju, gdje
36
izdržava dosuđenih devet godina zatvora.
Obrenović u Norveškoj
U Austriji je i Mitar Vasiljević, osuđen za
zločine u Višegradu. Momir Nikolić, također
osuđen za zločine u Srebrenici, svoju
dvadesetogodišnju zatvorsku kaznu izdržava
u Finskoj, dok Dragan Obrenović, presuđen
na 17 godina za zločine u Srebrenici, kaznu
izdržava u Norveškoj.
U Finskoj desetogodišnju kaznu zatvora
izdržava i Ante Furundžija, komandant
zloglasne jedinice "Džokeri", koja je počinila
zločine u Lašvanskoj dolini, dok pripadnik
ove jedinice Miroslav Bralo dosuđenih 20
godina zatvora izdržava u švedskom zatvoru.
Osuđenik za zločine u srednjoj Bosni Dario
Kordić dvadesetpetogodišnju kaznu zatvora
izdržava u Austriji, dok je Ivica Rajić nakon
pravosnažnosti presude od 12 godina zatvora prebačen u jedan od zatvora u Španiji.
Bilt osigurao dobre uvjete za Biljanu
Plavšić
Jedina žena u svijetu presuđena za ratni
zločin, Biljana Plavšić, za razliku od ostalih
haških osuđenika, može se smatrati zatvorskim ekskluzivcem. Ona je za vrijeme boravka u švedskom zatvoru, zahvaljujući vezama
i utjecaju aktuelnog šefa švedske diplomatije
Karla Bilta (Carl Bildt), uživala poseban tretman i pažnju zatvorskih vlasti, kao i pažnju
vrlo jakog srpskog lobija u toj zemlji.
Delić i Landžo bili u Finskoj
U Finskoj su kazne izdržali Hazim Delić i
Esad Landžo, osuđeni za zločine u logoru
Čelebići. Među onima koji su hašku kaznu
već odslužili nalaze se i mnogi kojima je ona
dosuđena tek da bi im "pokrila" njihov boravak u pritvorskoj jedinici Tribunala, ali i
mnogi drugi "sitni" zločinci iz BiH.
Autor: Almasa HADŽIĆ
Sport
Ćiro Blažević
POJEDINCI SU JEDVA ČEKALI DA ME SE RIJEŠE
Godinu i «kusur» je bio selektor bh reprezentacije. Više nije. Na zadovoljstvo
Sulejmana Čolakovića, koji je tek nakon
selektorove ostavke ustvrdio da je «selektor preuzeo sve ovlasti». Dok je Ćiro
bio u Sarajevu, predsjednik to nije primijetio ili nije smio vidjeti, reagirati...
Blažević je još uvjek u Zagrebu.
- Jesam još malop, trebam ići u Kinu,
jeste izazovno, ali mi je žao što nisam
odradio još jedan mandat sa onim sjajnim
lavovima, ali pojedinci kao da su jedva
čekali da me se riješie - kaže Blažević.
Njima su prijetili linčom prije mog dolaska
Čolakoviću nije žao. Naprotiv.
- Vjerovatno slavi. On je okolo pričao,
jer nije smio meni u lice to reći, kako
je anarhija gdje nema hijerarhije. Kako
nema sreće u savezu ako selektor i
njegovi novinari vode politiku. Zamisli
drskosti. Eto mu sada neka on vodi politiku kako zna u umije. Pa, on je godinama u Savezu, zbog njega su navijači
protestirali, prijetili linčom, puno prije
nego što sam došao za selektora.
Zahvalio Vam se dirljivim riječima
Čolaković?
- Uh, kosa mi se diže od Suljine
dirljivosti. Pa, on nije ni došao na sjednicu, a već me blatio. Bit ću sretan ako
se moj odlazak ne osjeti na rezultatima
reprezentacije, ali se bojim. Raja je
provalila Čolakovića i Čeku, a mene raja
voli. Naklonost i simpatije obične raje ne
možeš ničim kupiti, iako je bilo i onih
koji su mislili da moram otići. I među
vama novinarima, istina mali broj, ima
onih koji sada likuju.
Da li Vas je zvao neko od igrača nakon
ostavke?
- Zvao me Samir Muratović. Da li ti je
sada jasno zašto sam uvjek govorio kako
je on naš kapitalan igrač. Ponio se gospodski.
Ima li kod Vas razočarenja što Vas i ostali nisu zvali?
- Čitao sam izjave nekih mojih igrača.
Kažu, žao im mene. Ne trebaju oni
mene žaliti. Trebaju žaliti što je prekinut
jedan kontinuitet, jer smo bili na putu da
napravimo bum u Evropi. Ova to generacija može, ima sve kapacitete.
Ali, nema selektora?
- Ne brini ti, naći će oni selektora kakvog
žele. Ja im nisam bio po volji. Eto, nije
im valjao ranije Slišković, pa Kodro,
sada će potrošiti nekog drugog. Nemoj
ti podcjenjivati to društvo. Oni se samo
za neupućene «krve», ali su složna braća
kada nađu zajednički interes.
Bio sam u zabludi
Iskreno, jeste li očekivali da će ostavka
biti usvojena, da li ste se nadali razgovoru sa ljudima iz Saveza?
- Ja sam bio u zabludi neko vrijeme.
Smatrao sam normalnim da će se nakon što je završio baraž, javiti, pričati o
novom ugovoru. Onda sam shvatio da
kupuju vrijeme, da čekaju da izgubim
strpljenje. Pričali su da imam ugovor
do ljeta, a da sam ostao proturali bi
priče kako uzimam džabe plaće. Sve je
to njihov scenarij. Nisam očekivao da
će me moliti, jer sam osjetio kako im je
laknulo nakon moje ostavke. Istina, ja
sam mogao čekati, pustiti da me smijene
i natovariti im raju na leđa, ali ja nisam
Miroslav Ćiro Blažević
takav. Nisam parazit. Želim im sve najbolje, neka vladaju sa onima sa kojima
mogu.
Za čim najviše žalite?
- Žalim što nismo prošli, jer bi to bila
najveća nagrada napaćenom i ponosnom narodu Bosne i Hercegovine. Svim
srcem sam to želio, ali su me u mom
poslu onemogućili oni kojima to nije cilj
- ispričao nam je Blažević, koji u srijedu
dolazi primiti nagradu za trenera godine.
S.S.
O Ušanoviću
Zamjera vam se što ste uporno branili
Muniba Ušanovića?
- Jesam i branit ću ga i dalje. Ako je to
moj grijeh, ako je to bio razlog što nisam
dobio novi ugovor, onda ti ljudi dole ne
žele BiH na evropskom prvenstvu, već
ne žele Ušanovića na poziciji sekretarapodvukao je Blažević.
SAŠA PAPAC-GLASGOW
SUŠIĆ ĆE UVAŽITI MOJ STAV DA NE IGRAM ZA REPREZENTACIJU
Izjava novog selektora Safeta Sušića da
će obaviti razgovor sa svim zanimljivim
igračima, pa tako i Hasanom Salihamdižićem i Sašom Papcem, malo je koga
iznenadila. Uostalom, to je i Sušićeva
obveza.
Ipak, isto tako mnogi su unaprijed znali
epilog ove priče. Salihamidžić je odmah
izjavio da nema potrebe ni otvarati tu
temu, a sličan stav zauzeo je i Mostarac
u dresu škotskog giganta Rendžersa.
- O Sušiću sam čuo sve najbolje i nema
nikakvog razloga da ne porazgovaramo
ako novi selektor to bude želio, ali moj
stav o igranju za reprezentaciju je nepromijenjen i neće se mijenjati. Uvjeren
sam da će Sušić uvažiti moj stav, izjavio
je Papac.
BiH je bila blizu SP-a u Južnoafričkoj
Republici?
- Reprezentacija ima odličnu generaciju
i šteta zbog propuštene prilike protiv
Portugala. Nakon druge utakmice opet
su na površinu isplivale priče o slaboj
organizaciji i nedostatku prave potpore
Saša Papac
igračima i selektoru od strane Saveza,
tako da je jasno da se nije ništa promijenilo od vremena kada sam i ja bio član
reprezentacije. Ova generacija koju imamo zaslužuje puno više.
Čini se da Rendžers grabi prema novom
naslovu prvaka?
- Igramo dobro i zasluženo smo na vrhu,
ali daleko je kraj prvenstva. Ne treba
zaboraviti da smo prošle godine u ovo
vrijeme mi bili u zaostatku za Seltikom,
ali smo na kraju ipak osvojili titulu. U
37
ovom trenutku je najvažnije da igramo
dobro i trebamo pokušati što duže ostati
u ovom ritmu.
Ovo je već četvrta sezona da ste u
Škotskoj?
- Ugovor sa Rendžersom me veže do
2011. i vjerujem da ću ga odraditi do
kraja, a dalje ćemo vidjeti. Sve su
opcije otvorene.
Inače, život u Škotskoj je dosta dosadan,
dijametralno suprotan od stila života
kod nas gdje se ljudi dosta druže po
kafićima. Ovdje toga nema, ali dugo sam
u Glazgovu tako da sam se već navikao,
zaključio je Papac.
U Evropi niste briljirali?
- Za škotske okvire imamo vrlo dobru
momčad, a to uostalom potvrđuju i rezultati. S druge strane, kadar koji imamo
nije dovoljno kvalitetan za Ligu prvaka.
Financijska kriza koja trese čitav svijet
nije zaobišla ni Škotsku, tako da već
dugo nismo doveli skupo pojačanje.
Sport
Haris Seferović-nova nada BiH fudbala
Na sceni je novi Zlatan Ibrahimović
Na pragu svog životnog punoljetstva
mlađahni Haris Seferović vinuo se već
u sami vrh svjetskog fudbala. Igrajući
pod zastavom Švicarske na Svjetskom
fudbalskom prvenstvu za U-17 kategorije u Nigeriji, dijete sa bh korijenima
najzaslužniji je za titulu svjetskog prvaka, kojom je (nakon neuspjeha najboljeg
bh. tima u baražu) donio tračak radosti
bh. fudbalskoj naciji.
Priču
o
talentiranom
golgeteru
Švicarske prvi je načeo ”San” tekstom
o 17-godišnjem fudbalskom dijamantu,
objavljenim uoči njegovog odlaska u
Nigeriju. Tokom četiri sedmice boravka,
autor teksta kontaktirao je Seferovića
u više navrata i bio je u prilici, skupa
s njegovim roditeljima, biti dijelom
svečanog dočeka mladim fudbalskim
zvijezdama na ciriškom aerodromu.
Susret bosanskih familija na aerodromu
U prvom reagiranju, neposredno nakon osvajanja titule svjetskih prvaka i
postignutog jedinog pogotka u finalu
protiv domaćina Nigerije, napadač
Grasshoppersa zbog silnog uzbuđenja
uspio je izustiti tek nekoliko riječi: Ne
mogu zamisliti ljepši kraj prvenstva.
Perfektno. Dati gol u finalu bila je moja
želja, koja se i ostvarila - izjavio je „novi
Ibrahimović“
Atmosferu na ciriškom aerodromu u
utorak ujutro je zaista teško opisati.
Na putu ka mjestu ceremonije dočeka
svjetskih fudbalskih prvaka, Harisove
roditelje,majku Šefiku i oca Hamzu, te
mlađeg brata Adisa, susretali su brojni
švicarski navijači, obični ljudi i putnici
namjernici, čestitajući na velikom uspjehu.
Pokušavajući skriti svoje uzbuđenje, majka Šefika je Viviane Buehr, novinarki
magazina „10vor10 švicarske Televizije,
priznala da je jednomjesečno odsustvo
sina teško podnijela, te da „jedva čeka
da ga zagrli. Otac Hamza je svoj mir
pokušavao zadržati ispijanjem jakih kafa,
dok je 11-godišnji Adis s nestrpljenjem
iščekivao dolazak svog starijeg bratasvjetskog prvaka. Priključio im se i Harisov savjetnik, menadžer Max Urscheler,
vlasnik agencije Gold-Kick, sa svojim
suradnicima iz Siona. Nešto kasnije,
zabilježit ćemo susret Šefike i Hamze s
drugom bosanskom familijom, čiji sin
također nastupa za svjetske fudbalske prvake, švicarsku U-17 selekciju. Riječ je o
familiji Hajrović. Zilka i Safet Hajrović
stigli su da dočekaju 16-godišnjeg sina
Seada, fudbalera londonskog Arsenala.
Nakon 15-minutnog kašnjenja leta aviona iz Nigerije, dolazak autobusa sa
mladim fudbalerima na parking P40
ciriškog aerodroma propraćen je gromoglasnim skandiranjem nekoliko stotina
švicarskih navijača uz izvođenje pjesme
„The winner takes ist all grupe ABBA .
Mladići koji su donijeli najveći fudbalski
uspjeh švicarskom nacionalnom savezu
u njegovoj 114-godišnjoj
istoriji prijatno su bili
iznenađeni tim dočekom.
Dočekala ga nena sa 81
godinu
Na „presici“, koju je u
luksuznom
„Radisson
Blu“ hotelu na ciriškom
aerodromu izvrsno organizirao švicarski Fudbalski
savez, Haris Seferović je
svojom odmjerenošću u
svojim izjavama zadivio
sve prisutne. Osim brojnih zaljubljenika u fudbal i njegovih komšija,
svjetskog
fudbalskog
prvaka dočekala je u
gradiću Sursee i njegova
81-godišnja nena Zejna,
koja je zadnjih dana bila
glavno lice izvještaja
Marca Lueschera, novinara TelleTell-a. Familija
Seferović preplavljena je telefonskim
pozivima i znanih i neznanih. Naravno,
javljaju se i menadžeri velikih evropskih
klubova - svoj skori dolazak kod familije Seferović najavili su predstavnici FC
Barcelona.
Familiju Seferović posjetili su i „prvi
čovjek“ gradića Sursse Ruedi Amrein i
Patrick Ineichen, predsjednik FC Sursee.
Gradsko vijeće Sursee također priprema
oficijelni prijem za mladog fudbalera,
dok sličan potez priprema i švicarska
Savezna vlada (Bundesrat).
I pored činjenice da je on i bh državljanin,
Seferoviću se osim običnih Bosanaca
i Hercegovaca i bh. novinara nitko od
službenih BiH vlasti nije (do sada) javio.
Vjerojatno uposlenici bh. Amabasade u
Bernu čekaju da ih mladi fudbaler prvi
pozove ili će kazati da to “nije njihova
dužnost”. Ako već zbog “silnih obaveza” i posjeta kojekakvim priredbama po
Švicarskoj nisu imali vremena, onda su
se mogli barem telefonski javiti familiji
Seferović.
Haris Seferović ne želi razgovarati na
temu kojem će se (fudbalskom) carstvu
prikloniti - BiH ili Švicarskoj. Nakon
jednomjesečnog izbivanja mladi fudbaler želi malo odmora, tj. u krugu svojih
najblizih-majke Šefike, oca Hamze, brata Adisa, nene Zejne, sestre Azre i njene
kćerke Šejle.
Žali što se BiH nije uspjela kvalificirati za SP 2010 u Južnoj Africi. Uprkos
umoru, utakmicu u Zenici nije mogao
propustiti.
- I sreća nam je okrenula leđa. Mislim da će bh. tim sa selektorom Ćirom
Blaževićem imati više uspjeha u kvali-
38
fikacijama za Euro 2012 i vjerujem da će
tada naši fudbaleri pokazati svoju pravu
fudbalsku vrijednost i kvalitet, poručuje
Haris Seferović u akciji
Bosanac Haris Seferović, svjetski fudbalski prvak.
M.F.H
Poželio mamine ćevape
Tokom susreta sa navijačima, Haris
Seferović se nije odvajao od pokala kojeg su Švicarci dobili za osvojeno prvo
mjesto. Pokal je držao u lijevoj ruci, dok
je desnom potpisivao autogram-karte,
što je primljeno sa velikim simpatijama.
Bila je to svojevsrna satisfakcija mladom
fudbaleru, koji je sa pet postignutih golova u šest utakmica bio u samom vrhu
liste strijelaca prvenstva. (Izmišljajući
„pravila“, FIFA je proglašavajući najboljim strijelcima Španca Borju, Nigerijca Sani Emmanuela i Urugvajca Sebastiana Gallegosa, golgetera Švicaraca
neopravdano ostavila bez zasluženog
priznanja.) Na upit moderatora koji će
specijalitet tražiti da mu majka pripremi
po dolasku kući, Haris je kazao samo
jednu riječ: ćevapčiće, i za to je svoje
„priznanje“ dobio salvu aplauza.
Ima bh pasoš, ali niko ne zove
Haris je rođen 22. februara 1992. godine. Njegovi roditelji potiču iz mjesta
Hrustovo pokraj Sanskog Mosta i u
Švicarsku su stigli krajem 1987. godine
(majka Šefika), odnosno 1988. godine
(otac Hamza).
Prve fudblaske korake Haris je napravio
kao 6-godišnji dječak u gradiću Sursee.
FC Luzern ga je doveo u svoje redove
1998. godine, gdje su ga trenirali Peter
Hauser i Brazilac Everson Rodrigues
Ratinho. Ostat će upamćen po tome da
je igrajući za U-15 selekciju tog kluba
u jednoj sezoni postigao 50 golova. Luzern i Centralnu Švicarsku zamijenio je
Sport
u julu 2007. godine za ciriški Grasshoppers. Iz jedne od najjačih švicarskih fudbalskih škola, koja se nalazi u gradiću
Emmen, prešao je u Zuerich i GC-fudbalsku akademiju. Uz redovne treninge
sa U-21 i prvim timom Grasshoppersa,
Haris Seferović ima i dodatne treninge
u talent-grupi GC-fudbalske akademije.
Osim utakmica za U-21ekipu GC-a,
zabilježio je nastupe za prvi tim Grasshoppersa u vrijeme dok je trener bio
Hanspeter Latour.
Visok je 1,85 i ima ugovor sa Grasshoppersom do juna 2011. godine. Posjeduje
dvostruko, CH-BiH državljanstvo. Cijeni fudbalske kvalitete Cristiana Ronalda,
ali mu je idol Zlatan Ibrahimović.
Ćiro i Hicfeld u akciji
Sva sreća da selektor BiH Miroslav Ćiro
Blazevic ne sjedi skrštenih ruku. Selektor je najavio svoj dolazak kod familije
Seferović u pokušaju da bosanskog fudbalskog dijamanta uvjeri da ubuduće nosi
dres zemlje iz koje vuče korijene. Bh. selektoru neće biti nimalo lako u tom nastojanju, jer je i selektor A-tima Švicarske
Ottmar Hitzfeld najavio razgovor sa
mladim fudbalerima-osvajačima titule
svjetskog prvaka.
London
NEKI NOVI KLINCI……
Ovu priču pišem u nadi da će doći do
onih koji su stručni i dobro plaćeni
za posao, koji nažalost ne obavljaju
najbolje.
Uz specijalne golove
idu
i
specijalna
priznanja.
U svojoj karijeri
Armin ih ima nebrojeno. Da ne nabrajamo unedogled,
pomenut ćemo samo
ona najveća: ”Igrač
godine”,
”Igrač
mjeseca”,
”Igrač
utakmice” (desetinama puta), ”Najbolja
ekipa” od pedeset
ekipa, trofej za najbolji napredak, trofej
za najbolje izvođenje
penala, specijalni trofej za spektakularne
golove iz daljine…..
Amerika
ANEL ĐOZO NA METI ENGLEZA
U Americi se igra novi dragulj
bh. fudbala. Riječ je o Anelu Đozi
rođenom 23. jula 1992. godine u
Goraždu. U SAD je preselio sa pet
godina, a sa sedam je počeo trenirati
fudbal.
Trenutno igra za ekipu Eastern Iowa
United, u saveznoj državi Iova. Odlikuje se izrazitom visinom, a iako
dešnjak, u igri koristi obje noge. Ove
sezone je odigrao 15 utakmica i postigao 10 pogodaka sa 13 asistencija.
Anel svojim načinom igre podsjeća
na bh. reprezentativca Zvjezdana
Misimovića. Ovaj mladi Goraždanin
trenutno ima nekoliko ponuda iz
austrijskih prvoligaša, a ovaj mjesec
će se naći i na probi u slavnom engleskom premijerligašu Derby County-u. Iz Amerike je svojedobno u Evropu došao Vedad Ibišević i postao
bundesligaška zvijezda.
sredini terena, kao i u napadu. Ostat
će zapamćeni njegovi golovi dati s
njegove polovine terena.
Vrlo često Armin je
u postavi najboljeg
tima. Tako je među
1.470-oro djece izabran među sedam
najboljih. Priznanja
je dobijao od onih
Armin Dizdarević sa osvojenim trofejima
najboljih koji imaju
Neka ovo bude povod da ozbiljnije, svoje mjesto u historiji engleskog i
opširnije i odgovornije pristupimo svjetskog nogometa. To su Matt Le
Tissier, Neil Razor Ruddock, James
svim našim talentima.
Beattie….
Izostavit ćemo namjerno genetsko
Govorimo ovaj put o nogometu.
naslijeđe i upitati ‘po naški’na koga
Moramo se sjetiti koliko Bosanaca i se baci.
Hercegovaca igra za Sloveniju, Srbiju, Hrvatsku, Švicarsku, Švedsku… Aktivnim igranjem nogometa bavio
Nisu bili na vrijeme primijećeni od se njegov amidža Safet, prijedorskim
naših (skauta), ali zato jesu od inos- ljubiteljima “Bubamare” poznatiji
po nadimku Ape. Najduže je igrao u
tranih.
Armin Dizdarević, drugo dijete Azre Prijedoru za istoimeni klub, nastupao
i Fuada, rođen je u Londonu 16. apri- je i za druge klubove širom Bosanske krajine. Trenutno živi i radi u
la 1994.
Vrlo mlad počeo je igrati nogomet, Švicarskoj. Na dobrobit svih ostao je
tako da već sada ima bogato iskustvo u nogometu. Vrlo je uspješan trener
na jednoj nogometnoj akademiji.
od jedne decenije.
Imao sam prilike upoznati neke od
Prve nastupe zabilježio je za ”Old njegovih učenika.
Isleworthians Youth F.C”. Sada igra
za “Brentford F.C”, naravno za jun- Naravno, svi uče od nekoga, a svi
iore (U-16). Brentford se takmiči u smo nogomet učili od Engleza. Ali
prvoj ligi (leage one) i nalazi se u uče i oni od nas. Da vas ne začudi
gornjem dijelu tabele. Naravno, to je tipični engleski navijač kad na utaknajbolji klub u okruženju, s veoma mici na tečnom bosanskom jeziku
dugom tradicijom. Arminova po- poviče: ”Pucaj Armine, pucaj!” To je
zicija za sada je ona lijevog beka, naučio od oca Fuada…
mada se on vrlo dobro snalazi i na Meho Jakupović
39
Sport
Još malo o Portugalu
NAVIJAČI SA SVIH KONTINENATA
Navijači iz BiH donijeli su i “šljive”, koju su s ponosom nudili portugalskim konobarima, a na stolovima
su se našle i naše pive. Navijače na trgu posjetio je i bivši kapiten reprezentacije Sergej Barbarez,
Proteklog vikenda glavni grad Portugala, Lisabon, i njegov centralni
trg Rossario uistinu su bili centar
bosanskohercegovačke dijaspore.
Naime, kompletan vikend naši
navijači proveli su na ovom trgu i
u njegovoj okolini. Sve značajno
dešavalo se na njemu. Šta napisati a
da već nije napisano? Možda ono što
je vaš reporter doživio i vidio. Ako
je osobno, nadam se da ćete oprostiti.
Vjerovatno ste čitali kako su naši
reprezentativci dočekani na aerodromu. Pasoška kontrola ništa bolja
nije bila ni za građane koji imaju
neki od evropskih pasoša. Na ulaz u
ovu prelijepu zemlju čekali su "Evropljani" više od 45 minuta, a da se
niko od portugalskih oficira nije nimalo uzbudio. Još su nam na ulazu
kazali da ćemo kući ponijeti četiripet komada???
Okupljanje je počelo već u petak
ispred restorana “Nicola” i između
Kazaferović putovao je avionom dva
dana iz Australije da bi bodrio naš
tim. “Preko bare” doletjeli su naši
već prepoznatljivi navijači iz Čikaga,
a pridružile su im se kolege iz Kanade - i svi onda zajedno odoše na
Bilino polje.
Oko stotinjak navijača iz Velike
Britanije doputovalo je raznim letovima do portugalske prijestolnice.
Najuzbudljivije putovanje imali su
navijači iz Bosne i Hercegovine koji
su putovali autobusom do Firence u
Italiji, zatim brodom 24 sata do Barcelone pa onda opet autobusom do
Lisabona. Na put su krenuli u utorak
uvečer. Da Bog da da su stigli na
revanš u Zenicu! Vidio sam i dosta
poznatih "Skandinavaca". I oni su
u velikom broju došli na utakmicu.
Tu su bili i “Fanaticosi” iz Minhena,
a predvodio ih je neizbježni Omer
Vrace.
Došao je i kolega Alosman
navijanja najčešće pitanje je bilo
odakle ste i kako ste došli. Svi su
imali svoju verziju dvojaca. Radnici
“Energoinvesta”
doletjeli su iz
Alžira za Madrid i onda za
Lisabon. Let je
trajao tri sata, a
prijatelji iz Sarajeva donijet će
im karte. Zemljaci iz Dortmunda putovali su
automobilom 23
sata da bi vidjeli
ovu utakmicu.
Navijači
Miralema Pjanića,
uključujući
njegovog
oca,
doputovali
su
u tri kombija
iz LuksemburVjerni navijači Adil i Huse
ga. Bračni par
Velentin Inzko sa Fanatikosima
40
Sport
Huseinović, kojem kasnije nisu dali
da uđe u stadion s maloljetnim sinom.
Sreo sam i Mensura Jusića, prvog
sekretara
bosanskohercegovačke
ambasade u Londonu. Kada smo
već kod političara, treba kazati da
je najveći aplauz i ovacije doživio
visoki predstavnik Valentin Inzko, koji je sam, bez pratnje, došao
među naše navijače, proveo s nama
dosta vremena i slikao se sa svima
koji su to željeli. Nasuprot njemu,
okružen tjelohraniteljima po trgu
je hodao federalni premijer Mustafa Mujezinović. Njemu niko nije
skandirao niti izrazio želju da se
slika s njim. Navijače na trgu posjetio je i bivši kapiten reprezentacije Sergej Barbarez, kojem su
oni skandirali. Ovacije je doživio i
reporter Marijan Mijailović s RSG
radija, koji je stoički izdržao dvosatno slikanje s našim fanovima.
Kasnije, u kafani, pitao me zašto
postoji razlika između navijača BiH
iz Bosne i dijaspore. Kao ekspert u
ovoj oblasti objasnio sam mu da je
razlika u trenutnom načinu života i
da stanje u našoj zemlji ima itekako
afekta na ove odnose. Iz razgovora
smo saznali zašto je napustio NTV
Hayat a i to da će, zajedno u paketu
sa Senadom Hadžifejzovićem, preći
na jednu veoma popularnu mladu
TV stanicu u Sarajevu. Za sada neka
ostane tajna koja je to informativna
kuća. U njegovom društvu bio je vlasnik RSG radija Adnan Osmanagić,
koji je navijačima iz Engleske donio
ulaznice za utakmicu koje su uredno
platili u Nogometnom savezu BiH.
Sigurno najveći profit u Lisabonu ostvario je vlasnik restorana “Nicola”,
koji je prvu večer našim navijačima
pola litre pive naplaćivao 3,5 eura,
da bi dan kasnije ta ista piva, samo
u plastičnim čašama, koštala 6,2
eura. Naši im nisu ostali dužni već
su pronašli obližnje prodavnice, na-
Trg Rosario preplavljen navijačima naše reprezentacije
kupovali pive i votke kako bi jeftinije prošli. Navijači iz BiH donijeli su i “šljive”, koju su s ponosom
nudili portugalskim konobarima, a
na stolovima su se našle i naše pive.
Kako su izdržale ovaj put to samo
ptice znaju. Portugalskih navijača
na ovom trgu nije bilo, a problemi su nastali kada su naši navijači
krenuli na utakmicu. Grupa naših
fanova ušla je na pogrešnu stanicu
i pri pokušaju da preskoči barijere
koje su tu bile postavljene reagirala
je specijalna policija te pendrecima
vrlo brzo zavela red i vratila naše
momke na trg, pa ih tek onda uputila
u pravi smjer. Da bi izbjegli nerede
prilikom odlaska na utakmicu, voz u
Stadion Luž, Lisabon
41
kojem su bili naši navijači napustili
su portugalski građani i u njemu su
do stadiona Luz pjevane samo naše
pjesme. Zahvaljujući dojavama iz
Nogometnog saveza BiH, neviđeno
maltretiranje doživljeno je na ulazu
u stadion. Više od tri sata vaš reporter, zajedno s našim navijačima,
čekao je da uđe na tribine ovog prelijepog zdanja. Dva puta su nas mlatile portugalske "ninje", tako dobro
opremljenje da je iskusni policajac
iz Sarajeva Emir Bolić odmah kazao
da ovi prvo udaraju a onda pričaju.
Kontrola je bila izuzetno velika,
pretjerana i nimalo ugodna, tako da
su neki na utakmicu ušli onog momenta kada je Portugal zabio jedini
gol na meču. Atmosfera na stadionu
bila je izuzetno dobra, navijanje gromoglasno, a na kraju utakmice naši
navijači su iz sigurnosnih razloga
ostavljeni na stadionu. Prije toga,
na kraju meča razmijenili su šalove
i navijačke rekvizite s Portugalcima,
na čijim licima se moglo vidjeti da
su zadovoljni minimalnom pobjedom. Sve to ponovno su pokvarile
portugalske “ninje” pokazivanjem
mišića koje su jednog našeg navijača
izvukle iz mase, napravile špalir i
dobro ga namlatile te vratile među
izlazeću publiku. Navodno je tokom
meča provocirao policajce, oni ga
zapamtili...
Za kraj, važno je napomenuti da
samo Lisabon ima više prosjaka
od Sarajeva. U subotu na efektan
način uspio ih se jedino riješiti naš
bivši reprezentativac u ragbiju Edin
Hrapović, koji im je, kao i portugalske "ninje" nama, pokazao svoje
mišiće.
42
43
Bosnia & Herzegovina UK Network; Head Office: Bosnia House, 36 Medley Road, Greet, Birmingham B11 2NE
44
Tel: +44 (0) 121 772 3052, Fax: +44 (0) 121 773 3861, Email: [email protected]
Download

haber 51-1.indd - Bosnia and Herzegovina UK Network