ČASOPIS ZA ŽENSKU
KNJIŽEVNOST
I KULTURU
beograd
leto/jesen 2011.
2. specijalni broj
ro
emina
JUGOSLOVENSKI FEMINIZMI
uredili: Jelena Petrović i Damir Arsenijević
1
ProFemina
leto/jesen 2011.
P r o F e m i n a
Izdavač: Fond B92
specijalni broj
Za izdavača: Maja Čečen
leto/jesen 2011.
Glavna i odgovorna urednica: Svetlana Slapšak
Beograd
Zamenica glavne i odgovorne urednice: Dubravka Đurić
Uredništvo: Nevena Bojičić (Beograd), Myriam Diaz (Amsterdam), Ljiljana Đurđić
(Beograd), Irena Javorski (Beograd), Danica Pavlović (Beograd),
Vanda Perović (Beograd), Jelena Petrović (Ljubljana, Beograd),
Lada Stevanović (Beograd), Meredith Tax (New York)
SADRŽAJ
UVOD
Urednica i urednik specijalnog broja: Jelena Petrović i Damir Arsenijević
Recenzentkinje: Katerina Kolozova (Skopje), Katja Kobolt (Munich/Ljubljana)
Dizajn korica: Nataša Teofilović
Fotografija na koricama: Milica Tomić, Jednoga dana
Lektura: Damir Arsenijević (engleski), Nevena Bojičić, Jelena Petrović (bhs)
Korektura: Nevena Bojičić
Prelom: Miroslav Krstić
E-mail redakcije: [email protected]
Internet stranica: www.pro-femina.eu
Štampa: „Zuhra”, Vitanovačka 15, Beograd
Ovaj specijalni broj ProFemine je deo projekta Ka transformativnoj politici: povezivanje proizvodnje znanja i društvenog aktivizma (Towards transformative politics: intersecting knowledge production and social activism) The Regional Research Promotion Programme in the
Western Balkans (RRPP), University of Friburg, u saradnji sa Centrom za istraživački, stvaralački i građanski angažman “Grad” (Tuzla) sa časopisom za žensku književnost i kulturu ProFemina (Beograd) i Zavodom za društveno angažovanu umetnost i teoriju MINA (Ljubljana).
Prepared in the framework of the Regional Research Promotion Programme in the Western Balkans (RRPP), which is run by the University of Fribourg upon a mandate of the Swiss Agency
for Development and Cooperation, SDC, Federal Department of Foreign Affairs.
The views expressed in this report are those of the authors and do not necessarily represent
opinions of the SDC and the University of Fribourg.
ISSN 0354-5954 – UDK 82+396
Damir Arsenijević i Jelena Petrović:
ZAJEDNIČKI PROSTOR JUGOSLOVENSKIH FEMINIZAMA
7
Damir Arsenijević:
POLITIKA SJEĆANJA KAO POLITIKA JEDNAKOSTI
11
Tatjana Jukić:
ŽENA KAO REVOLUCIJA: OD GARBO DO TITA
33
Renata Jambrešić Kirin:
O KONFLIKTNOJ KOMPLEMENTARNOSTI ŽENSKOG PAMĆENJA:
IZMEĐU MORALNE REVIZIJE I FEMINISTIČKE INTERVENCIJE
39
Vjollca Krasniqi:
FEMINIZAM I NACIONALIZAM
53
Jelena Petrović:
DRUŠTVENO-POLITIČKE PARADIGME PRVOG
TALASA JUGOSLOVENSKIH FEMINIZAMA
59
Ivana Pantelić:
PARTIZANKE I ANTIFAŠISTIČKI FRONT
ŽENA JUGOSLAVIJE (1942–1953)
81
Elife Krasniqi:
ILEGALJA: WOMEN IN THE ALBANIAN UNDERGROUND
RESISTANCE MOVEMENT IN KOSOVO
99
Chiara Bonfiglioli:
“SOCIAL EQUALITY IS NOT ENOUGH, WE WANT PLEASURE!”:
ITALIAN FEMINISTS IN BELGRAFE FOR THE 1978
“COMARADE WOMEN” CONFERENCE
115
Danijela Dugandžić Živanović:
FRAGMENTI ŽENSKIH SJEĆANJA, 1978. I DANAS
125
Sandra Prlenda:
LOMEĆI VALOVE: FEMINIZAM U SOCIJALIZMU
Marijana Mitrović:
GENEALOGY OF THE CONFERENCES ON WOMEN’S WRITING AT
THE INTER UNIVERSITY CENTER (DUBROVNIK) FROM 1986 TO 1990
Svetlana Slapšak:
PITANJA I ODGOVORI
Nina Vodopivec:
TEKSTILNE DELAVKE: PRIDNE, MOČNE, SKROMNE
IN VZTRAJNE SOCIALISTIČNE PROLETARKE
P r o F e m i n a
Special issue
summer/autumn 2011
Belgrade
153
TABLE OF CONTENTS
157
INTRODUCTION
167
179
Damir Arsenijević and Jelena Petrović:
THE TRUE SPACE OF YUGOSLAV FEMINISMS
7
Damir Arsenijević:
POLITICS OF MEMORY AS THE POLITICS OF EQUALITY
11
Tatjana Jukić:
WOMAN AS THE REVOLUTON: FROM GARBO TO TITO
33
Adriana Zaharijević:
WOMEN’S LIBERATION, ČETRDESET GODINA KASNIJE
187
Milica Tomić:
DA LI REVOLUCIJA POČINJE ILI SE ZAVRŠAVA U KUHINJI?
201
Maja Bogojević:
THE BEAUTY OF GENDER SIN:
POLITICS OF REPRESENTATION IN YUGOSLAV AUTEUR FILM
Renata Jambrešić Kirin:
ON CONFLICTING COMPLEMENTARITY OF WOMEN’S REMEMBRANCE:
BETWEEN MORAL REVISION AND FEMINIST INTERVENTION
39
255
Vjollca Krasniqi:
FEMINIZAM I NACIONALIZAM
53
Jelena Petrović:
SOCIO-POLITICAL PARADIGMS OF THE
FIRST WAVE OF YUGOSLAV FEMINISMS
59
Ivana Pantelić:
WOMEN PARTISANS AND ANTIFASCIST FRONT
OF WOMEN OF YUGOSLAVIA (1942–1953)
81
Elife Krasniqi:
ILEGALJA: WOMEN IN THE ALBANIAN UNDERGROUND
RESISTANCE MOVEMENT IN KOSOVO
99
Dubravka Đurić:
FEMINISTIČKI I ŽENSKI ČASOPISI U
POSTJUGOSLOVENSKIM KULTURAMA
Ana Vilenica:
NOVI FEMINIZAM KAO REPOLITIZACIJA
263
283
RED MIN(E)D –
Danijela Dugandžić Živanović, Katja Kobolt, Dunja Kukovec, Jelena Petrović:
BRING IN TAKE OUT – LIVING ARCHIVE
289
BELEŠKE O AUTORKAMA/AUTORIMA
293
Chiara Bonfiglioli:
“SOCIAL EQUALITY IS NOT ENOUGH, WE WANT PLEASURE!”:
ITALIAN FEMINISTS IN BELGRAFE FOR THE 1978
“COMARADE WOMEN” CONFERENCE
115
Damir Arsenijević
Jelena Petrović
Danijela Dugandžić Živanović:
FRAGMENTS OF WOMEN’S MEMORIES: 1978 AND TODAY
125
Sandra Prlenda:
BREAKING THE WAVES: FEMINISM DURING SOCIALISM
153
ZAJEDNIČKI PROSTOR
JUGOSLOVENSKIH FEMINIZAMA
Marijana Mitrović:
GENEALOGY OF THE CONFERENCES ON WOMEN’S WRITING AT
THE INTER UNIVERSITY CENTER (DUBROVNIK) FROM 1986 TO 1990
U VO D
157
Svetlana Slapšak:
QUESTIONS AND ANSWERS
167
Nina Vodopivec:
TEXTILE WOMEN WORKERS: DILIGENT, STRONG,
MODEST AND RESOLUTE SOCIALIST PROLETARIAN WOMEN
179
Adriana Zaharijević:
WOMEN’S LIBERATION: FOURTY YEARS LATER
187
Milica Tomić:
DOES THE REVOLUTION BEGIN OR END IN THE KITCHEN?
201
Maja Bogojević:
THE BEAUTY OF GENDER SIN:
POLITICS OF REPRESENTATION IN YUGOSLAV AUTEUR FILM
255
Dubravka Đurić:
FEMINIST AND WOMEN’S JOURNALS
IN POST-YUGOSLAV CULTURES
263
Ana Vilenica:
NEW FEMINISM AS REPOLITICISATION
283
RED MIN(E)D –
Danijela Dugandžić Živanović, Katja Kobolt, Dunja Kukovec, Jelena Petrović:
BRING IN TAKE OUT – LIVING ARCHIVE
289
BIOGRAPHICAL NOTES OF AUTHORS
Ova knjiga donosi tekstove u kojima je jugoslovenski feminizam koncipiran
kao mišljenje i praksa smještena u nelagodi: u presjeku prošlosti i sadašnjosti tako da
preispituje i iznova iščitava feminističke kategorije i feminističke političke pozicije i
strategije.
Insistiranjem na ovoj nelagodi želimo upozoriti na zaborav pretpostavki i posledica jugoslovenskog feminizma u kontekstu imperativa „ne misli!” koji dominira aktivističkim i akademskim kontekstom. Pretpostavke i konsekvence jugoslovenskog feminizma koje su potisnute tiču se direktnog otvaranja prostora za politiku ljevice. Upravo
zato i jugoslovenski feminizam danas stoji kao neizrecivi ostatak u lažnoj dihotomiji
koji nam se podmeće kao jedina moguća: „Jugoslavija kao totalitarna država” nasuprot
„jugonostalgiji”. Jugoslovenski feminizam je jedan od načina na koji možemo otvoriti i
održati prostor emancipacijske politike, upravo zato što funkcionira kao tertium datur,
jer dihotomiju prokazuje kao lažni izbor.
Tekstovi u ovoj knjizi dotiču emergentna pitanja i prakse jugoslovenskih feminizama u aktualnosti novih postjugoslovenskih društvenih konteksta. U pluralitetu lažnih
činjenica i izmišljenih tradicija, etno-ekonomske elite i dalje rasparčavaju, prekopavaju, premeštaju izmasakrirano i neidentifikovano telo jugoslovenske istorije, kako joj se
sadašnjost ne bi dogodila. Istina događaja koja stoji nasuprot etno-tvornim mitovima
i njihovim konstitutivnim pljačkama izazvala bi u toj traumatičnoj sadašnosti bespovratni bankrot simboličkog i operativnog kapitala čija se moć kontinuirano okrepljuje
iz privatizovanih resursa i trajne eksploatacije po etnijama raspoređenog ljudstva. Nad
jamom jugoslovenske prošlosti koja zjapi između revizionističkog resentimenta novih
etnonacionalnih država i amnezijskog patosa kvazidemokratične jugonostalgije, kruže
još uvek neispisani glasovi koji su iz svojih različitih pozicija, istorijskih diskontinuiteta i raznih politika jugoslovenskih feminizama srasli u 90-tim godinama sa jedinom
političkom opcijom jugoslovenskog otpora, koja je izašla iz svoje istorijske kategorije i
suprotstavila se etno-nacionalizmu, ratu i kriminalu kao politička paradigma.
U tom srastanju desio se jedan delujući feminizam koji je preživeo do danas kroz
post-/trans-/neojugoslovenska feministička povezivanja i prakse i koji nas obavezuje
293
7
ProFemina
leto/jesen 2011.
da te glasove ispišemo i aktuelizujemo kroz iskustvo progona, izmeštenosti, borbe i
to upravo nad tom jamom. Ako uopće ima smisla dodatno označiti feminizam onda
je „jugoslovenski” njegova jedina moguća premodifikacija. Emancipacijsko obećanje
„jugoslovenskog”, kao premodifikacije koja samo utvarno postoji, podsjeća na emancipacijsko obećanje feminizma o društvenoj transformaciji. Ako ijedan označitelj svjedoči gubitku politike, podsjeća nas na propale pokušaje emancipacije, onda je to „jugoslovenski”. Ovaj politički označitelj stoji kao utvarni podsjetnik na rezultate fašističke
kontra-revolucije koja se odigrala u Jugoslaviji 90-tih godina. Kontra-revolucija je ubila
politički narod koji je stvoren u NOB-u. „Jugoslovenski” politički narod (kao i feminizam) formirala je ideja nadnacionalnosti koju su etno-nacionalne elite morale zamijeniti organskim, esencijalističkim identitetom, te na mjesto idejnog – jugoslovenskog
– postavile su etničko kao jedini univerzalni označitelj. Zatim su etno-nacionalne elite
uništile svako otjelotvorenje idejno-političke paradigme „jugoslovenski” u masovnoj
grobnici. Politički narod je prvo bio dehumanizovan, jer je ono što je percipirano kao
„maska” ljudskosti moralo biti otrgnuto, da bi zatim ono što je ostalo kao podsjetnik na
„jugoslovenski” bilo ubijeno, s ciljem da etničko jednom za svagda pobijedi ideju jugoslovenstva koja je otjelovljena u političkom subjektu – političkom narodu. Feminizam
je zato morao biti i mogao ostati jedino vandržavni, tj. politički – „jugoslovenski”.
Ipak, desili su se mnogi feminizmi, neki od njih su se pretvorili u svoje suprotnosti, urušili u komodifikaciji i oportunizmu, skliznuli u nacionalizme, neoliberalizme
i druge tranzicijske izme. S obzirom na sad već jedno bogato iskustvo jugoslovenskih
feminizama koji su se potirali, mimoilazili, međusobno lagali, ali isto tako povezivali i
preživljavali kroz dugi 20. vek, lekcije te prošlosti nam govore da ne možemo i ne smemo da krenemo ponovo iz početka. Jugoslovenske feminizme kao istorijsku činjenicu i
jugoslovenski feminizam kao političku opciju koja se opire apropriaciji i manipulaciji
njenog označitelja od kraja 80-tih naovamo, nužno je postaviti u tezama koje tvore
dodirne tačke dijahronijskog/istorijskog i sinhronijskog/političkog delovanja i promišljanja jugoslovenskog feminizma/feminizama danas.
U knjizi nastojimo da upriličimo produktivan susret historije i političkog djelovanja, i tako „jugoslovenski feminizam” postavljamo kao feminizam koji ne poznaje
granice državotvornih projekata i koji funkcionira kao polis onako kako ga je Arendtova
koncipirala: „kao organizaciju koju osobe proizvode kroz zajedničku akciju i govor, a
čiji se istinski prostor nalazi među osobama koje žive zajedno za ovu svrhu bez obzira na to gdje se one nalazile”. Pretpostavke i konsekvence mišljenja „jugoslovenskog
feminizma” kao istinskog prostora stavlja akcenat na subjektivni faktor u historiji – na
kolektivni život koji uspostavlja novu mogućnost bivanja skupa kroz govorenje i akciju.
U tom kontekstu postavljamo za jugoslovenski feminizam važna pitanja: kako
uopšte danas možemo da mislimo post/jugoslovenski prostor kao istorijsku i kao političku paradigmu aktuelizovanu kroz još uvek delujuće iskustvo jugoslovenskih feminizama? Kako je moguće misliti i uspostaviti zajednički feministički pokret izvan današnjih
politika koje nam se nameću kroz rodnu diversifikaciju, profesionalizaciju i projektiza8
ProFemina
leto/jesen 2011.
ciju feminizma, tranzicijski neokoloniijalizam – gender mainstreaming, menadžerske i
slične prakse u kojima su se, osim geopolitičkih, desili i drugi rascepi? Kako prevazići
sve te rascepe koji su ogradili i atomizirali delovanje aktivizma, akademije, umetnosti,
kulture i drugih polja feminističkog delovanja, naročito kroz politike identiteta i NGOizaciju? Da li je jedini odgovor feminizma danas na fašizam, rasizam, neokolonijalizam,
permanentni rat, neoliberalnu minimalizaciju „ljudskih resursa” i njihovu bespoštednu
ekspoloataciju naspram onih koji su odbačeni kao višak, a najčešće su to žene – levi
feminizam? I da li taj levi feminizam može izbeći ono u čemu današnja levica, na ovom
rasparčanom prostoru greši, a to je brisanje prošlosti, rata, etno-nacionalizama, da bi se
ispostavila samo jedna dimenzija problema – dimenzija političke ekonomije unutar nacionalnih država, kao da se subjektivizacija klasnog društva danas u tim istim državama
nije desila kroz etno-nacionalističku ideologiju nad čijom jamom i dalje stojimo?
Drugim riječima, ako je paradigma života danas grobnica živih i mrtvih, ako su
tijela i njihovi dijelovi rasparčani, i ako je politički subjekt još neidentificiran, pitanje na
koje feminizam ovog zajedničkog polisa mora da odgovori, je pitanje iz pjesme Jozefine
Dautbegović: od čega ćemo se mi sastaviti ako se ponovno odlučimo voljeti?
9
ProFemina
leto/jesen 2011.
Damir Arsenijević
POLITIKA SJEĆANJA KAO
POLITIKA JEDNAKOSTI
Ovo je izvod iz transkripta diskusije Politika sjećanja – politika jednakosti u
savremenoj bosanskohercegovačkoj poeziji koju sam moderirao 5. septembra 2009. godine u Tuzli s pjesnikinjama Adisom Bašić, Feridom Duraković, Šejlom Šehabović i
Tanjom Stupar. Diskusija je vođena kao dio aktivnosti projekta “Cultures of memory
and emancipatory politics: past and commonality in the post-Yugoslav spaces” kojeg
provodi Centar „Grad” iz Tuzle.
Okvir za diskusiju se usmjerio na načine na koji poezija snažno i politički produktivno svedoči o onome što dominantna politika u društvu nakon genocida želi da
potisne. Naše oči progledaju na prizor genocida i poezija je ta koja izražava odanost
kolektivu bezizraznih. Bezizrazni, po Benjaminovom terminu das Ausdruckslose, jesu
oni „koje je nasilje lišilo izraza; oni koji su, s jedne strane, kroz istoriju bivali utišani… [koji] su kroz istoriju bivali obezličeni, lišeni svog ljudskog lica – lišeni, takoreći,
ne samo jezika i glasa već i nijemog izraza uvek prisutnog na živom ljudskom licu”
(Shoshana Felman). Svjedočenje o prošlosti, kroz svjedočenje o bezizraznima, čini da
nepravde iz prošlosti vrše efikasniji pritisak na buduće borbe.
Poezija nakon genocida ne samo da je moguća već i dokazuje, kroz svjedočenje
o bezizraznima, da je genocid istovremeno izreciv i neizrecivo užasan, jer svjedoči o
onima kojima je uskraćen izraz i drži otvorenim konstitutivni jaz između traume i svih
simbolizacija koje pokušavaju da je izopće. Poezija nakon genocida suprotstavlja se
političkom kontekstu multikulturalnog aparthejda koji, poput svoje ideološke potpore
„tranzicije ka kapitalizmu”, insistira na razlici kao na jedinom strukturnom principu. U
ovom kontekstu, multikulturalnost predstavlja još jedan pokušaj izopćavanja društvene
traume, jer svodi društveni konflikt na inherentno trenje između mnogih identiteta, preoblikujući kulturološke, religijske i etničke razlike kao „konfliktna mesta koja moraju
biti oslabljena i kojima se treba baviti upotrebom tolerancije” (Wendy Brown).
Politički relevantna poezija nakon genocida, nasuprot imperativu „tolerancije”,
na scenu uprizoruje susret pravde i istorije. U ovom teatru književnosti, istorija se dovodi pred lice pravde na način na koji zakon to ne može postići. To se dešava upravo
zato što „istorijsko nesvjesno” počiva na dvostrukoj tišini od koje je sačinjeno: tišini
11
ProFemina
leto/jesen 2011.
bezizraznog ostatka – Benjaminovoj „tradiciji potlačenih” i tišini dominantne, zvanične
istorije (istorije pobjednika) prema bezizraznom ostatku (Felman).
Poezija pruža „opipljivo otjelovljenje i jezik beskonačnog koji, za razliku od
jezika zakona, sadrži ne završetak već upravo ono što u datom pravnom slučaju odbija
da bude okončano i što ne može biti okončano” (ibid.). Bezizrazni ostatak mora nositi
i nosi značenje prkoseći višestrukim zahtjevima ideološkog menadžmenta – medicinskog, političkog i mitološkog, predstavljajući „riječ koja označava iako i upravo zato
što nema mogućnost izjave” (ibid.). Samo taj svjedok bezizraznog ostatka „imaće dar
da pošalje varnicu nade u prošlost, čvrsto uvjeren da čak ni mrtvi neće biti sigurni od
neprijatelja ako neprijatelj pobedi” (Benjamin). Kroz poeziju koja konstituiše i koju
konstituiše „jezik beskonačnog”, takav svjedok bezizraznog ostatka raznijeće linearni
„kontinuum istorije” znajući više nego dobro da neprijatelj „nije prestao slaviti pobjedu” (Benjamin).
Čineći to, poezija nakon genocida pruža „jedinstveno iskustvo s prošlošću”. U
ovom ključu, ona kolektivno sjećanje odvaja od umrtvljujuće mijazme konformizma,
čita ga i konstruiše u buntu prema dominantnom, te tako osmišljava novu politiku. Poezija nakon genocida ima moć ne samo da nam ukaže na to koliko smo „ne-slobodni” već
i da promijeni kriterije mogućnosti naše slobode. Poezija koja svjedoči o bezizraznom
ostatku uvodi „pravo vanredno stanje”, podsećajući nas da je borba za razdvajanje istine
i moći u istoriji borba za dokazivanje „materijalne snage ideje”: ne samo u odnosu na
„proizvodnju i praksu mogućnosti” (Raymond Williams), nego i u vezi s „mogućnošću
mogućnosti” (Alain Badiou).
12
ProFemina
leto/jesen 2011.
Savremena poezija bosanskohercegovačkih pjesnikinja
i njihove autopoetike
Izvod iz transkripta diskusije
5. septembar 2009.
Damir: Dobar dan, evo ovo je zadnja sesija današnjeg dana na kojoj ćemo da
govorimo o jednoj drugoj vrsti intervencija, kritičkih intervencija u politiku sjećanja
u okviru teme „Politika jednakosti u svakodnevnom životu – proizvodnja i praksa”. S
nama su danas Šejla Šehabović, Tanja Stupar i Adisa Bašić, nažalost Ferida Duraković
nije mogla da bude s nama, ali je poslala tekst koji ćemo pročitat i jednu pjesmu za ovaj
skup. Ja bih sad predložio da krenemo ovakvim redoslijedom: ja ću ukratko da ispričam
koja je moja motivacija da pozovem Šejlu, Tanju, Adisu i Feridu. Nadalje, rekao bih
isto tako nešto o mom radu na savremenoj bosanskohercegovačkoj poeziji i politici
sjećanja, a onda bih krenuo sa diskusijom sa pjesnikinjama koje su ovdje o njihovim autopoetikama i svjedočenju kroz jezik poezije. Evo, ja ću da krenem. Znači, u posljednjih
nekoliko godina istražujem političku kritiku kulture koju pokušavam da izvedem kroz
poeziju u Bosni i Hercegovini i moja generalna teza jeste da postoji jedna specifična
struja poezije koja na imaginativan način preispisuje zadane mogućnosti subjektivacije,
koja se ne podređuje dominantnim matricama subjektivizacije bilo da se radi o etnonacionalnim ili lažno univerzalnim. To je neka izglobljena perspektiva koja veoma kritički
propituje sve režime moći. U okviru grupe Spomenik koristim poeziju, jer poezija nam
svjedoči o neslobodi u kojoj živimo, a isto tako može da nam ponudi neke alternativne
imaginarije koje možemo da mobiliziramo za neku politiku nade i za određenu vrstu
transformacije u ime politike jednakosti. U okviru tog rada grupe Spomenik, moram se
osvrnuti na priču koju niste svi čuli: 2008. godine sam vodio Odjel za civilno društvo
Međunarodne komisije za nestale osobe, i moja je ideja bila da napravim jednu intervenciju koja će komemorirat 30. avgust, Međunarodni dan nestalih osoba u Jugoslaviji.
Ideja je bila da se u Bosni i Hercegovini naročito taj dan obilježi jednom vrstom akcije:
da Parlament održi posebnu sjednicu i da tu komemoraciju podrže pjesnikinje i pjesnici
koji na produktivan način svjedoče traumi rata i genocida u Bosni i Hercegovini. Ja sam
pozvao pjesnikinje i pjesnike da daju svoj doprinos. Oni i one su se odazvali i onda je
nastao zaplet. Zaplet se sastoji u sljedećem: pošto je ta akcija bila podržana od strane
Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, koji su bili partneri Međunarodnoj komisiji za
nestale osobe, vrlo prosto i jednostavno sam dobio telefonski poziv od šefa misije Henri
Fournie-a, koji mi je rekao: „Dvije pjesme ne mogu da idu u Parlament! ” Ja sam rekao:
„A kako mislite ne mogu da idu? ” „Ove pjesme ne mogu da idu zato što se u jednoj
pjesmi spominje riječ ’logor’, a u drugoj pjesmi se spominje riječ ’četnik’. ” I ja nisam
13
ProFemina
leto/jesen 2011.
mogao da shvatim, u stvari, nisam mogao da prihvatim to kao argument... Gospodin
Henri Fournie je onda rekao: „Ovo ne može da ide, jer mi plaćamo za ovo. ” To je vrlo
bitno. Ja sam obavijestio direktoricu Komisije koja je pokušala da me ubijedi kako treba
da napravimo kompromis, zapravo ona ga je već napravila. Tada sam nazvao Marka
Vešovića i rekao mu šta se dešava. Marko je zaustavio štampanje Dana koji su izašli
dan prije komemoracije i ubacio članak, koji imate u readeru, a koji se zove „Hoće da
nam oduzmu pravo na sjećanje”. Dani izlaze tu noć, sutradan je sjednica Parlamenta.
(neko): Izlaze dvadeset osmog...
Damir: Dvadeset devetog... dvadeset devetog su Dani izašli naveče i sutradan
ujutro je u deset sati sjednica Parlamenta. I nastaje pometnja. To više niko ne može da
vjeruje. Pored mene se prolazi kao pored kamena i tad počinje saga i razlog mog odlaska
iz Komisije, jer direktorica nije mogla da vjeruje da sam nazvao Marka Vešovića i da
sam mu to rekao niti to da je moja dužnost i obaveza da ga nazovem i da ne prihvatim
cenzuru. I nismo mogli naći zajednički jezik, jer je premisa bila na koju sam trebao da
ostanem u Međunarodnoj komisiji, kao voditelj Odjela za civilno društvo, da u svakoj
takvoj narednoj situaciji dođem kod nje prvo pa se konsultujem kako ću da reagujem.
I onda sam rekao „Meni je žao, ali ovo će uvijek biti moja prva reakcija” i onda smo
se sporazumno dogovorili da odem iz Komisije, ali pod mojom prijetnjom da ću da o
ovome pričam i pišem, što vrlo rado i zdušno činim i danas-dan. Na temu reasocijacija je projekat koji smo radili svi skupa: Jasmina, Trša, Milica i još dva člana koja su
naknadno izašla iz grupe, Svebor Midžić i Dara Pop Mitić. Novine koje se planiraju o
temi reasocijacija jesu jedna vrsta intervencije u kojoj je književnost zastupljena, književnost i genocid. U okviru za tu rubriku, koja povezuje poeziju i svjedočenje, kazao
sam da „ova rubrika okuplja spisateljice i pisce koji na politički produktivan način svjedoče o genocidu. Pod političkim produktivnim svjedočenjem se podrazumijeva svaka
konkretna materijalna praksa koja kritički preispituje politike administriranja svjedočenja o i sjećanje na genocid. Dominantni modeli administriranja genocida obuhvataju
mitologizaciju, medikalizaciju, amneziju i viktimizaciju koja počiva na ograničavanju
genocida na ličnom iskustvu. Cilj rubrike je dvojak: 1) sakupiti i dovesti u vezu politički
produktivne umjetničke intervencije koje svjedoče o genocidu i 2) omogućiti odabranim spisateljicama i piscima da reflektiraju sopstvenu politiku svjedočenja. Ovako je
moguće promišljati način na koji se gradi etičko-politički stav nade spram svjedočenja
o genocidu i razmišljati o artikulaciji političkog subjekta koji promišlja afirmativnu
emancipacijsku politiku u odnosu na genocid.” I ovdje su spisateljice koje će učestvovat u tome. Naravno, one su se odazvale na vrijeme i poslale svoje tekstove, i ja sam
im vrlo zahvalan što su danas došle i što možemo da zajedno diskutujemo o načinu na
koji književnost svjedoči o genocidu i da one nešto kažu o autopoetikama i možda i
o sopstvenoj motivaciji pisanja i reflektiranja rata, traume i genocida u svom radu. Ja
sam ovo zamislio da bude ne tako formalno strukturirano već da pokušamo da dijaloški
14
ProFemina
leto/jesen 2011.
razvijemo tekst današnje diskusije i rasprave. Pa ne znam da li bi neka od vas možda da
kaže nešto ili da pročitamo Feridin tekst pošto ona nije ovdje, mislim da je red da prvo
to pročitamo.
Evo, Ferida kaže sljedeće:
Meni je nakon 1992. godine sasvim jednostavno odrediti temelje na kojim počiva
moja poetika: sve što od tada pišem ima gorki elemenat saznanja da raspolažem nevjerovatnim i raskošnim iskustvom ratnog užasa, koje, međutim, baš nikome ne treba i koje
nikom, ni na ovom ni na onom svijetu, neće pomoći u nekom mogućem budućem ratu:
svako svoj užas doživljava i proživljava sam. Historija nije magistra vitae. Više istine
o ratu ima u književnosti, dakle u privatnom poduhvatu pojedinca, nego u cjelokupnoj
pisanoj istoriji ovih naših trusnih prostora. Previše ovdje ima historije/istorije/povijesti
raznih kolektiva, a premalo istine o pojedincu i njegovoj sudbini. Za mene je nakon
novembra 1991, a posebno aprila 1992. čovječanstvo postalo propao projekat. No valja
nešto zabilježiti sasvim privatno, zbog djece – ne treba mi svoju djecu da lažemo kao
što su naši roditelji lagali nas – ne treba niko da laže svoju djecu kao što su naši lagali
nas – pa zato i ispisujem ove redove:
Dan nakon Vukovara napisala sam ovu pjesmu:
LJEPOTICA I ZVIJER
Lažljiva Ljepotica
Zalupila je vratima
Konačno
Kao Domovina
I nestala u Historiju.
Lažljiva, dakle, Ljepotica
I Domovina
Imaju nešto zajedničko:
Obje za sobom ostavljaju
Dječake
koji će umrijeti
Zbog njih.
Rat 1991.
15
ProFemina
leto/jesen 2011.
Prvi put u mom iskustvu, tj. prvi put sasvim svjesno, moj pjesnički impuls reagovao je „na licu mjesta” na „neposredni podražaj” – i to je bilo prelomno mjesto u
mome shvatanju uloge poezije (i književnosti uopšte) u životu koji nam se odjednom
oteo kontroli i prešao u tuđe ruke, nesmiljene i krvave – rekla sam sebi: Zahvati taj užas
svojim iskustvom i prenesi ga u književnost onako kako znaš. A s kojim ciljem? Pošteno da kažem – ne znam. Možda isključivo zbog vlastite potrebe za utjehom u užasu na
koji ne mogu uticati? Zbog straha i nemoći da uradim išta osim da pišem o onom što
vidim i doživljavam? Možda iz potrebe da vrisnem kao i svi drugi, ali da moj vrisak
bude nekako uobličen da bi se mogao zabosti u debelo uho? (Ovdje se sjećam jednog
kolege pisca, koji je kasnije postao jedna od književnih zvijezda u regiji (i šire!), a koji
je iz opsjednutog Sarajeva izašao jer je, po vlastitom pisanom priznanju, zaključio da je
Izabrani (veliko I!) koji će izaći iz užasa „da bi svjedočio o stradanju svoga naroda”. U
ovaj način sumnjam, ali ga ostavljam kao opciju koja za mene ne važi.
Možda je sve to bilo da poručim onima koji su 1991. već gorjeli u vatri rata da ih
razumijem, da mislim na njih? U svakom slučaju, tu sam pjesmu morala napisati. Isto
onako kao što je „Izabrani” morao izaći iz Opsjednutog Grada da bi o njemu pisao sa
sigurne daljine. Moja sumnja u način „Izabranog” uopšte ne želi kazati da je moj način
dobar − naprotiv: nemjerljiva je bila moja naivnost, moja glupost, moje jagnjeće uvjerenje da svjedočenje o ratu, zločinu, genocidu iznutra može prije doprijeti u svijet – o
sveta gluposti... Ali stara poslovica kaže: „Kad bi Bog svim ljudima oduzeo pamet pa je
zakotrljao nizbrdo, svako bi od nas za svojom pameću trčao. ” Moja greška je, i danas,
što za svojom pameću trčim; što više vjerujem u etiku nego u estetiku. Mea maxima
culpa. O gluposti nećemo.
U julu 1998. napisala sam – bolje reći iskašljala sam s gušenjem, s pravim fizičkim simptomima – pjesmu „Srebrenica” (godine dodajem kako prolaze):
SREBRENICA
1995
1996
1997
1998
1999
2000
2001
2002
2003
2004
2005
2006
2007...
16
ProFemina
leto/jesen 2011.
Da mi je
Već jednom
Leć u oni grob
Kojeg nema
Kraj dijeta moga
Kojeg nema
Da mu rukice zgrijem.
Pjesma je otišla internetom mojim književnim i neknjiževnim prijateljima (i nekim od mojih književnih i neknjiževnih neprijatelja takođe) na svoj vlastiti put, koji
više nije zavisio od mene kao autorice. U BiH ova pjesma nije počela da živi do 2005.
godine, kad sam je pročitala na mome, engleskom i njemačkom jeziku stranim ambasadorima, rekavši: „Želim da vam od ove pjesme ne bude lakše.” Učinilo mi se da je važno
da je prenesem drugima. Ko zna, možda doista i jeste važno. Ako moja pjesma spriječi i
gram neke buduće mržnje, ili pomogne i gram ikome u njegovom ličnom bolu – eto mi
razloga da i dalje pišem. Eto mi razloga da i dalje dišem.
Sjetih se, a sistemom slaganja kockica u mozaiku pronađoh Kišovo obrazloženje
za likove u Peščaniku − i upitah: može li se ono, takvo kakvo jeste, primijeniti na moju
pjesmu „Srebrenica”? Da pokušam: „Ja sam pokušavao da ne donosim nikakve zaključke, pokušavao sam u meri u kojoj je to mogućno da ne budem pristrasan u ocenjivanju
ljudi i pojava, da o svemu govorim tonom gotovo dokumentarnim, osim, naravno, u slučajevima gde je kroz mene, kao kroz medijum, progovarao onaj o kome knjiga govori...
” (Danilo Kiš, Homo poeticus, 2008)
Pa da: zašto se poezija jednog pjesnika ne bi mogla tumačiti prozom velikog
pisca? Pogotovo kad se radi o tome da se poezijom dokumentuje stanje svijesti onog/
onih čiju ličnu tragediju u istorijskom vrtlogu balkanskih ratova vrijedi zabilježiti
mnogo prije nego karakter i uzroke ratova. Jer premalo je empatije u svijetu. Premalo
je potrebe da razumijemo Drugoga. Premalo je svega što nije profitabilno. „Veliki svijet” laže da će ga globalizacija spasiti: dušu svijeta spasiće oni koji teže da je upoznaju
djelić po djelić i sačuvaju kroz nesreće koje nam se obilato nude, a ne kroz njegovu
merkantilnu vrijednost u barelima nafte. Naivno? Zašto ne – dobro je biti naivan onda
kad to i mala djeca odbijaju da budu, s po-etičkim ciljem da se najjednostavnijim
riječima u svijest Drugoga prenese doživljaj strašne traume izazvane ratom i genocidom. Izlazim iz svoje kože, ogoljenim pjesničkim nervima pipam po svijetu koji me
okružuje i vidim: zločin, zločin, zločin. Ali i slutim, jer „slutiti jedino još znam”, ipak,
dobrotu, dobrotu, dobrotu...
I Feridina pjesma:
17
ProFemina
leto/jesen 2011.
A ČIJA SAM JA? LJUBAVNA ILI DRŽAVNA?
Moja mama je dugo godina pričala,
ne četrdeset koliko je provela
sa mnom, nego i
pedeset i šest koliko je bila s tatom, pa tata
odustao − uh, hoću reći, nije tata odustao
tek onako nego je umro, napokon − uh,
to jest nije napokon umro nego ga je
napokon strefilo da umre, jer jako se
trudio u tom smislu − uh, ma ne napokon
nego iznenada, a napokon jer je stalno govorio:
ma napokon, živio ovako ili onako, svakom dojde
smrtna vura, i tata je baš pretjerao
jer je smrtnu vuru dozivao životom svojim
ihihi, a eto meni nikako ne polazi za rukom da mi
u glavu dođu izrazi za moga tatu i moju mamu;
kakvi su bili
kad su bili, jer ja znam ja sam ih gledala
kakvi su bili kad su bili ooo Bogo moj
kakvi su bili kad su bili, i znam
kako je nama bilo kad smo bili kad su oni bili – uh,
evo se petljam u kučine zbunjenih riječi, i ne
znam kako izaći odavde a ne povrijediti
ranu gdje spavaju
tata i mama,
dva cvijeta u bostanu rasla...
Nego, bi li mi neko, onako, pomogao
književno da se nekako izrazim, da
neku ljubavnu pjesmu o njima,
kao za nekakvo takmičenje sastavim, eto...
al’ da mi ne barne ko slučajno, kao ni u oko,
u tu čistu vodu njihovu koju pijem,
u sjećanje na tu vodu bistru ljubavi njihove,
na one godine u onoj državi, kad je
mene bilo malo a svega
drugoga mnogo, kad su mama i tata
bili tu, i bili moji, i gledali se onako
ljubavno i udarnički
ispod srpa i čekića
18
ProFemina
leto/jesen 2011.
zatim samo
ispod srpa
a onda samo
ispod čekića
što u mojim udara sljepoočnicama
teško i samrtno, kao snajper u Sarajevu 1993.
Sarajevo, februar 2009. godine
...
Damir: Hoćeš li ti, Šejla?
Šejla: Ja imam problem, pošto ste čitali Feridinu pjesmu, poslije toga moja pjesma vrijedi samo zato što je cenzurisana, tako da sam dobila dodatno na književnoj vrijednosti (smijeh). Cenzurisana sam s Markom Vešovićem, to je ipak da čovjek se pohvali, izašlo je u novinama. Ja nisam mislila da čitam tekst koji sam poslala. Ovaj tekst koji
je Ferida pisala i koji smo sve četiri zapravo pisale za Damirovu rubriku, nismo shvatile
da je to Damirova privatna rubrika (smijeh), koja ima neke dvije strane, čini mi se da je
malo više, čak poetičnije od pjesme koja je cenzurisana i koja ima veze sa cijelom ovom
pričom. Ali ja sam shvatila da je naš zadatak da mi pričamo o tim autopoetikama i ono
što smo i pisali o poeziji i svjedočenju. Pošto ništa nema u mojoj autopoetici što nema
u ovoj pjesmi i obratno, ja bih onda pročitala tu pjesmu: ovaj kontekst ste čuli, ali bih
ja pričala o autopoetici preko ove pjesme, dakle ono najgore što se može desiti, da vam
pjesnikinja sjedi i priča šta je mislila da kaže. Ali mislim da nije potpuno beskorisno,
jer hoću da kažem zbog čega je meni postala bitna ova pjesma, a zbog čega mi je bila
bitna ova pjesma kad sam ja pisala, kad je ona nastajala u vrijeme u koje je nastajala.
Naravno, zove se Srebrenica–Potočari 9.5.2004. i u njen naslov sam ja stavila taj datum. Vama će biti naravno jasno, ali eto, ja bih baš htjela da govorim o tome zašto tu
stoji i naziv groblja, a ne samo naziv grada koji sad sav svijet zna i zna se po čemu ga
zna. Pročitat ću pjesmu, pa onda bih ja nešto pričala, ako vi imate poslije toga nekakvih
pitanja. Čisto znači, ja čitam pjesmu da vam objasnim preko te pjesme šta je moja autopoetika, da ispričam šta su moje opsesivne teme. Ja imam tu opsesivnu temu tog rata, ali
ja ne pišem samo i jedino o tome, niti da sam zacrtala sebi da pišem o genocidu, niti sam
ikad u životu pomislila da pišem nešto o Srebrenici, iz vrlo konkretnih razloga. Ono što
vi napišete o Srebrenici, a da se ono zove Srebrenica dobiva reference, dobiva značenja
koja niko ne želi sa dobrom namjerom da u svoje djelo unese... većinom. Dakle, već
19
ProFemina
leto/jesen 2011.
postoji oko toga čitav splet onoga što su značenja, što će se automatski pripisati bilo
kakvom nečijem djelu. Pjesma je vrlo jednostavna i ja ću vam je prvo, znači, pročitat:
Ispod marama virile su im kose
Jedna se zagrnula sa dvije marame
Drugu je držala preko ramena
Boje se nisu slagale
Mirisala je na sapun
Šal je padao preko svilene bluze
U zlaćanim odsjajima
Ruke je, držeći ga, preklopila na stomaku
Jedna je imala ružu
Doveli smo grupu holandskih tinejdžera
Na dva jezika prevodili
Jeste dobro putovali? – rekle su nam
Kako ste? – pitale su na ulazu u groblje
Lijepa su vam djeca
Zagledale su, svako
Kasnije su rekle dođite
Zaplakale i jedna za drugom
Redom pokazale albume sa fotografijama mrtvih
Stali smo u krug, kao na ugaonoj sećiji što se sjedi
One u sredinu, s rukama na stomaku, domaćinski
Nudile su da nas vode kod hrasta
Tamo staneš i vidiš sve gdje su doveli narod na klanje
I u fabriku akumulatora
Gdje su vezani probdjeli tri dana
Sinove su odveli kasnije
Gladne
Nudile su da pokažu
Kako su unproforci četnicima davali uniforme
Kao jelom i pićem što se nudi
Namjernika
Jednu po jednu sam zagrlila na odlasku
Tako se tetke grle kad goste ispraćaju
Na vratima kućnim
Eto, to je ta sporna pjesma, u kojoj sam ja govorila. Nadam se da vam nije gnjavaža da objašnjavam pjesmu. Dakle, u trenutku kad je nastala ta pjesma prošlo je devet
godina od jula ’95. Ona jeste nastala iz sličnog iskustva da ja vodim grupu holandskih
tinejdžera koji žele da vide to groblje, i ja kao ne znam ispred čega i kako, ali uglavnom
20
ProFemina
leto/jesen 2011.
prevodim toj djeci, koja tamo plaču i tako dalje, ali nije nastala samo iz nekog trenutnog
poriva da ja sad kažem koja je to emocija koja se proizvodi na mjestu nekakve tragedije od koje prolazi devet godina. Ova pjesma ne govori o genocidu u Srebrenici. Ova
pjesma govori o tome kako mi nikada nismo uspjeli da pružimo dom onima koji pate,
da godinama poslije – zato sam stavila u naziv pjesme datum i zato sam stavila naziv
groblja, a ne samo naziv grada, jer ja ne govorim o onome što se u Srebrenici dogodilo,
nego ja govorim o ženama koje trenutno podnose takvu vrstu nasilja, jer niko nije spreman da njima pruži utočište. Zato je ova situacija opisana: ona se jeste ovako realno dogodila, naravno, koliko ja realno doživljavam neke stvari u svojoj glavi, ali to je pjesma,
dakle, o ženama i o ratu i to je pjesma o tome šta je nekome dom, šta je nekome kuća.
To je pjesma o ženama koje danas, u ovom momentu, isto kao i prije 2004, kad sam ja
ovu pjesmu napisala, groblje doživljavaju kao vlastiti dom. Dakle, one primaju goste
tamo, one tamo pokazuju svoje uspomene, one govore o tom hrastu i tim uniformama
koje su tamo neki razmjenjivali, kao da se radi o tome da sam ja vas pozvala u Tuzlu, pa
vam pokazujem Panonsko jezero. Dakle, one se osjećaju dužnima da vama pokažu koje
su razmjere, koja je geografija, koji su toponimi njihove tragedije. S tim u vezi, dakle,
ova pjesma ne optužuje holandske tinejdžere, čak ne govori, dakle, ni o onome što se
u Srebrenici desilo, nije pjesma o genocidu. Ali šta je meni sad interesantno kod ove
cenzure? Ja sam se tome silno iznenadila. Prvo što su me cenzurisali zajedno s Markom
Vešovićem, jer njegova je pjesma beskrajno bolja od ove i ljepša je puno. Moje iznenađenje se odnosilo na to da je neko u ovoj pjesmi primijetio riječ „četnici”. Dakle, na
kojem nivou čitanja se dešava to prepoznavanje. U biti, ta riječ u pjesmi nije važna. Evo
ja sad kad sam je čitala, mislila sam da je ovo neka starija verzija pjesme, mislila sam da
te riječi uopće nema. Ne biste primijetili da je nisam pročitala u pjesmi, naravno, jer se
radi o odnosu nekoga ko vam govori: „Ubili su mi familiju, ja sad hoću da vam pokažem
to mjesto, evo ovdje su im davali uniforme da oni mogu da se preobuku, pa da nas pobiju.” To je umobolna situacija u koju je neko doveden ne vlastitom krivicom. Tu situaciju
ja opisujem, a ne to kako se neko zove i tako dalje. Moja namjera kao autorice je bila
da riječi koje su prepoznatljive u pjesmi po nekim, šta ja znam, istorijskim, na primjer,
referencama ili događajima iz rata, one služe tome da taj moj tekst zvuči ubjedljivo, da
to izgleda kao da se dešava, da to bude bliže onome ko sluša, ko čita itd. Ali ovo pitanje
cenzure naše je meni bilo beskrajno zanimljivo sa stanovišta toga na kojem nivou je
pročitana ta pjesma, dakle, kako se to dogodilo. Jednako je to i sa Markovom pjesmom
u kojoj se, doduše, malo u široj rečenici spominje ko je žrtva, ko je zločinac itd., ali
isto tako vrlo često biste mogli u apstraktnoj poeziji koja ne spominje nikakav toponim
naći značenja koja bi se više mogla označiti, na primjer, kao govor mržnje, zašto je nas
Furnije cenzurisao. Dakle, da sam ja napisala elegiju, tugovanku, žalopojku, da sam
napisala, kako se... kako se zove ona... Džeme Latića? Srebrenica – čovjek je napisao
poemu kao Danteov Pakao. Mislim, nikom nije na um palo da je to govor mržnje, gdje
on veliča i viktimizira te ljude i ponovo ih ubija tom formom i estetizira ljudsku patnju.
To ama baš nikome nije zasmetalo. Nama je većinom poznato šta se kod nas radi, dakle,
21
ProFemina
leto/jesen 2011.
etnonacionalna zajednica učini sve da od svojih žrtava napravi vlastiti spomenik. Raduje se što ima materijala kako da promovira svoj program, jer što više mrtvih, to duže oni
na vlasti. Radi se o dva potpuno različita nivoa čitanja. Anri Furnije je čitao unproforce,
četnike, uniforme u toj pjesmi, dok mene u toj pjesmi ništa od toga ne zanima, ja čak
ne pišem o tragediji. Ja pišem o tome da devet godina nakon grdne tragedije, zovimo je
kako hoćemo, dakle, dešava se ogromna tragedija. Da je bilo... evo, da je bio zemljotres
u Srebrenici ’95, da su toliki ljudi pomrli i da mene poslije devet godina žene dočekuju
na groblju kao da je to njihova kuća, ja bih rekla: „Ovo društvo vam je truhlo i ubijte se
svi koji ne znate ništa da radite sa svojim životom. Dakle, vi niste normalni ljudi i red
je da vam to neko kaže.” Otvorili su mi kapiju groblja i dočekuju me kao da im dolazim
kući. Niko im nije uspio pružiti dom. E, to je to. Pored svih onih ideologija koje se otimaju za te žrtve, niko se ne brine za te koji ostanu poslije, za one koji moraju da nastave
neki život. Ne može da živi u sjećanju, nego mora da polaže pravo na određeni prostor i
to je ta najbolnija činjenica, to se meni, dakle, pred očima ukazalo. Od svih prostora na
ovome svijetu koji su mogli da se otvore preživjelima, njima je ponuđen prostor groblja.
...
Damir: Adisa?
Adisa: Pa ja sam zapravo mislila da govorim o vrlo sličnim stvarima, zato što o
cijeloj ovoj priči razmišljam na način koji je sličan Šejlinom. Ono što je mene najviše
fasciniralo u cjelokupnoj ovoj poslijeratnoj stvarnosti bile su upravo to obezličavanje
žrtava i druga stvar je mahnitost iskustava koje ljudi nose i nesvjest o toj mahnitosti.
Prvo ću govoriti o toj mahnitosti. Toga sam postala svjesna imajući priliku da neko vrijeme provodim s ljudima koji su bivši logoraši i nekoliko dana u različitim situacijama
grupa nas nekih postdiplomaca smo sjedili i razgovarali s njima, odnosno slušali ih. I
oni su govorili, govorili, govorili, govorili... i u tim njihovim iskazima su se pojavljivale
rečenice od kojih je meni pamet stajala, a u njihovim iskazima su bile savršeno uklopljene i oni im se nisu čudili. Ja sam pravila bilješke dok su oni govorili i nikako nisam znala šta da napravim od toga, a osjećala sam bukvalno fizičku potrebu da odreagujem na
to... i naravno, pjesnik u meni želi da parazitira na tuđoj traumi i kao, ono što smo jučer
govorili, odnosno što je Goran govorio, snimanje dokumentarnih filmova – neko biće
u tebi hoće da proizvede nešto od toga i onda biva brutalno do kraja. I ja tako osjetim u
sebi poriv da se te rečenice nekako iščupaju i spasu i prenesu nekim drugim ljudima, a
bilo kakvo estetiziranje toga mi se čini apsolutno neumjesnim. I jedino što sam uspjela
da smislim i činilo mi se da je nekako funkcionisalo bilo je da te rečenice prenesem
doslovno i da im samo dam naslov. Ja sam im, znači, samo dala naslov i prepoznala ih
i izdvojila iz tih njihovih dugih monologa. I sad ću vam ih pročitat. Tih ima pet ili šest.
Prva se zove Neznanje:
22
ProFemina
leto/jesen 2011.
NEZNANJE
Kaže: Prekrsti se!
I ja se prekrstim.
Nego ja nisam znao
pa ja cijelom šakom.
E onda je on
ušicama sjekire
po ruci.
A dina mi, cura,
nisam znao.
ELEMENTARNA NEPOGODA
Tu nas je dovelo
u jedan kompleks:
nekoliko kuća i
garaža.
Uđeš u jednu, u drugu,
u treću.
I onda izađeš mrtav.
OSVETA
Znam ja ko mi je
ubio ženu i
sina i
šćer.
Znam, jedan se od njih vratio.
Drži pekaru.
Al’ ja gledam da
kod njega nikad ne uzimam.
TUŠIRANJE
Lelujaju se kô morska trava
dok ih stražari peru iz
vatrogasnih šmrkova.
Tridesetak muškaraca koje
ne znam. Svi goli.
I Hajra Hodžić, službenica
iz banke, među njima.
Do dan-danas tijela,
koliko ja znam,
nisu našli.
23
ProFemina
leto/jesen 2011.
ZANIMANJE
Prije sam bila pravnica.
Danas sam žrtva.
ROĐENDAN
Tu smo se svi
okupili. Ispred
fabrike akumulatora.
A ugrijalo, juli.
Na asfaltu
pored mene
u isto vrijeme
rađalo se dijete.
PREŽIVJELI
Dvaput sam
tiho
da mati ne čuje
i da se ne prepadne
oca
sa vješala
skidala.
Znači, to su gradovi Ključ, Sanski Most, Prijedor, Sarajevo i Srebrenica. To je
bila ta prva grupa pjesama koju sam ja ponudila za ovaj Damirov rad, a druga stvar je
jedna malo duža i jedna sasvim drugačija pjesma, koja je nastala nekim drugim povodom i evo, sad ću nešto malo reći o tome. Problem sa pisanjem... moj problem sa pisanjem o ratu i o genocidu i o ratnim iskustvima je taj što je to, naravno, opsesivna tema,
a pravi je problem što u poređenju s tim bilo šta drugo je irelevantno i to onda, naravno,
paralizuje, jer ne možeš, mislim, ići kroz život verglajući istu priču ali, nekako, meni se
bilo teško odmaći od ovakvih stvari i od ovakvih iskustava. Pri tome mi je, opet, moje
ratno iskustvo u tom svemu bilo puno manje bitno. Pjesma koju ću sljedeću pročitat je
nastala tako što sam jako puno vremena provodila sa prijateljem koji je izgubio oca u
ratu također, u Srebrenici, što za moju pjesmu nije važno i ja i ne spominjem to direktno.
Radi se o tome da je mene zaprepastio način na koji on o ocu priča. Taj otac, kojeg ja
nisam nikad upoznala i o njemu ne znam ništa, svako malo je iskakao u našim razgovorima i svako malo se pojavljivao i prolazile su godine, a ja o tom čovjeku nisam saznavala ništa. On je samo bio mjera svih stvari, neko savršenstvo i nikako nije dobivao
ljudsko lice. I poslije mnogo godina i poslije mnogo takvih razgovora sam ja shvatila da
je to obezličavanje zapravo nešto što je stravično. Kad te žrtve, kao što kaže Šimborska,
zaokružimo te skelete do nule, onda onaj hiljadu i prvi kao da se nije ni rodio, prazna
24
ProFemina
leto/jesen 2011.
kolijevka, koja je ni za koga. Na taj način, znači, gubi se jedan ljudski subjekt, i meni
je to bilo teško. Jedan dan je taj čovjek dobio ljudsko lice, tako što je prijatelj rekao,
pričajući o nečem, da je taj otac udario majku. Počela je da izranja slika o njemu, kao o
nasilnom i vrlo nesimpatičnom čovjeku, ali je to bilo ljudsko lice i koliko god ta cijela
situacija zvučala apsurdno, nekako se tu baš ukazivala strahota njegove smrti, nekako
je on počeo da dobiva ljudsko lice, a prestao da biva neki uljepšani, apstraktni otac. E,
to je ono što ja mislim da poezija u ovom kontekstu može da radi, to je da pomaže da se
ljudima donekle vraćaju ljudska lica, odnosno umjetnost općenito, jer u ovom trenutku,
dok mi sjedimo i govorimo, oko nas se dešavaju najstrašnije stvari i u ovom trenutku i
mi, naravno, svjesno biramo da navučemo svoje roletne i da to ne gledamo, da bismo
mogli da funkcionišemo i bavimo se nečim drugim. Povremeno nastaju mjesta prodora
te stvarnosti u našu stvarnost, u toj roletni se pojave neke rupe, bilo da je to neka vijest
koja nas dotakne, bilo da je to neka pjesma koju čujemo. Ono što ja mislim da umjetnost
može da radi, to je da gurne prste u te rupe, da ih malo poveća, proširi i da malo nekako
nam da neku vrstu uvida, i... Eto, pročitat ću tu pjesmu koja se zove „Očevi” i posvećena
je, dakle, mom prijatelju Emiru.
Otišli su.
Nisu imali vremena
Da se pokunje
Kad razgorobađeni komšija
Psuje zbog međe
Niti da pijani
Pričaju gluposti
Zbog kojih bi nas
Dugo poslije bilo stid.
Nisu stigli hiljadu i jedan put
Zakasniti na roditeljski
Ili propustiti porodično slavlje
Zabraniti bicikl
U bijesu izrezati peraja
Kupiti dugotrajne
Umjesto lijepih cipela.
Otišli su tren prije nego je
Majčina gornja usna
Pukla u susretu sa
Rubom stepenika.
Naši očevi su bezlični ukrasni kukci
Razapeti u vitrinama od stakla
I na nas, evo, budno motre
Svojim mrtvim, mrežastim očima.
25
ProFemina
leto/jesen 2011.
Damir: Tanja.
Tanja: Sad sam ja u najnezahvalnijoj poziciji poslije ovog svega...
Damir: Ja moram reći da je tvoja pjesma bila pročitana u Parlamentu 30. avgusta
prošle godine, zajedno sa Feridinom „Srebrenica”, i to pjesma „Svjedok”.
Tanja: Poslije svega ovoga, teško je biti svjedok, jer su ovo stvarno neke pjesme i neke stvari koje je nemoguće govoriti bez emocija, a opet, potrebno je da se svi
susretnemo s tim emocijama. Ja nisam pisala o ratu nešto puno. Pisala sam rijetko iz
jednostavnog razloga što mislim da sam sav taj period svog života, ne samo mog, i svih
tih života koji su bili u doticaju sa mnom, potisnula negdje duboko, daleko, jer je to za
mene bilo nekako strašno. Ne toliko strašno, mislim, moja lična priča, sad ja ću to sve
da isprepletem možda i mislim da ću krenuti od pjesama, kao Goran Dević, onako, od
filmova. I ti njegovi filmovi, morat ću ih spomenut, nekako su u meni probudili jedan
dio tog sjećanja. Pokušala sam da ne govorim o tome, jer je to bilo preužasno, zato što
su ljudi jednostavno umirali, zato što nisam imala normalno djetinjstvo, što ništa oko
mene nije bilo normalno, na kraju krajeva, i što je sav taj moj sistem u glavi pobjegao u
neki imaginarni svijet. Ja sam čitav rat samo čitala knjige. Mislim, nekako, ne sjećam se
ništa drugo da sam radila, nego sam čitala knjige. Kad ima struje, kad nema – pod svijećom, ne znam, i uopšte se ne mogu sad sjetit nekih drugih važnih dešavanja. Mislim,
sjećam se: stalno dođe glas „Neko je poginuo, neko je...” i sve to, ali sve je to nekako u
nekom bunilu, da. Možda je bunilo najbolja riječ. Pisala sam pjesme i kao dijete i sav
taj period sam ja pisala, u stvari, ali nijedna pjesma nije bila o ratu. Znači, sve su bile ti
neki lični momenti, neke nedoumice, ali rata kao da nije bilo. I onda mi se desilo, kad
sam otišla u Zadar nakon svih tih godina, ja sam iz Zadra, i kad sam došla pred tu svoju
kuću, ja sam se rasplakala. A ja sam sve vrijeme mislila... prvo, to je neka minorna stvar,
u ratu ostaneš bez kuće. Mislim, mene je stid to i spominjati, jer još i kontekstu svih tih
tragedija, to je nekako nevažno, glupo je o tome govoriti. Ja sam se stalno osjećala da bi
bilo malo glupo da ja kažem: „Ej, ja sam ostala bez kuće.” Kome ćeš reći da si ostao bez
kuće? Ljudi su izgubili pola familije, 15–20 članova familije, mene je bio stid da uopšte
pričam o tome. Ali kad sam otišla tad do kuće, tad sam shvatila, u stvari, da je to neki
čep tu u meni i da sam ja to sve svezala i kad sam sama, tu svoju neku traumu, ma koliko
bila, je l’, mala, ona se razvezala i otvorila kao neka Pandorina kutija. Tad sam počela da
uviđam i te druge stvari, i ljude i okolnosti. I ne mogu reći da nisam prije razumjela, ali
da mogu na neki način da to i proživim i racionalizujem i da pustim taj rat u sebe. Tako
ja mogu reći da ja sad proživljavam rat, što je malo paradoksalno. Sve te stvari nekako
za mene i jesu i nisu bile. Sad ću pročitat pjesme, dvije-tri koje, kažem, moje pjesme
nisu možda toliko izravne o ratu. Ovo je ta pjesma „Svjedok” što je pročitana i o kojoj
ću nešto reći poslije:
26
ProFemina
leto/jesen 2011.
SVJEDOK
Kamione s leševima
Što su prošli kroz jutro u maglu
Nisam vidio.
Zatvorio sam čvrsto oči
Čulo se samo brujanje motora i sitna kiša
Ništa nisam vidio.
Nisam tovario, slab sam
Tovario je onaj ludi iz sela
Ja sam išao u šetnju dalje iza kuća, iza.
Puckale su grančice pod vojničkim čizmama
Nisam vidio ništa
Ne znam ko su
Nisu dozivali, nisu govorili
Puckale su grančice pod nogama
Nisam čuo
Ništa ja ne znam
Doktor je napisao
Da imam psihičkih problema
Otkud znam pod ceradama čija lica
Otišli su niz drum kamioni
Dolje prema selu
Nisam vidio
Čvrsto stisnute oči
Tuda je putovao zvuk
Možda tri-četiri kamiona, ne više
Koliko je bilo ljudi, ne znam
Nekad ih sanjam
Ništa ne govore, samo neće da zatvore oči
Ja svoje stisnem jače, čvrsto, čvrsto
Da ništa ne vidim
To je ta pjesma „Svjedok” koja govori o toj poziciji nekog ko je izravno vidio. A
ovo je „Kuća”, to je pjesma, ta moja neka priča...
Otišla sam da vidim kuću
Jedna kritičarka je pisala
Kako pjesnici u ratu
Puno koriste motiv kuće
U ratu nisam bila pjesnik, nego dijete
Koje je ostalo bez kuće
27
ProFemina
leto/jesen 2011.
Uopšte meni nije bilo tužno
Najprije me obradovala promjenom
Drugi grad i ljudi
Čudio me očaj roditelja
Vjerovala sam da postoje kuće
I mimo te kuće
Govorila sam gluposti
Kuće, kao peteljka trešnju,
Drže uspomene.
One sazriju,
Ispljuneš im tvrdu košpicu
A pojedeš slast
Kuće su samo
Mutne močvare, mračni hodnici,
Duhovi u boci.
Pravo mjesto duše je na raskrsnici
Gdje uvijek šiba vjetar novih početaka
S godinama sam sve češće
Mislila o kući
Dolazila mi je u san
Njeni hodnici, njena vrata, njeni prozori
Dugo mi je trebalo da shvatim
Da sam nesretna zbog kuće
I da mogu... da ne mogu
Nastaviti dalje dok ne odem
Isplačem se kraj nje
Kuća je velika i bijela
Sunce se zabija u stakla,
Vrućina peče
Stojim ispred kuće, plačem
„To je njena kuća”
Kaže moj muž nepoznatim ljudima
Oni se čude i sliježu ramenima
„Tu je nekad živjela,
Hoće samo da vidi,
Sve je u redu,
Samo da vidi kuću.”
Gledam kuću
Žutokosi dječak protrča ispred mene
To je moj brat
To nije moj brat
Moj brat je sad čovjek
28
ProFemina
leto/jesen 2011.
I živi u drugom gradu
Kuća je lavirint
Ne smijem ući unutra,
Može me progutati prazna utroba
Samo je gledam spolja
Ona me grli i odbacuje
To je moja kuća
Kako sve uspomene mogu stati
U par minuta
Skakanje preko ograde
Šaht kraj zida
Garaža, česma
Šljiva se smanjila,
Govorim kroz suze.
Sve se smanjilo.
Ja sam odrasla bez kuće sa bijelim zidovima
Nikad više ne želim imati kuću
Kupit ćemo stan
Tu imam još jednu koja nema direktno veze sa ratom, možda ni sa ovom temom, ali sa
nekom percepcijom, možda nas izvana i nas na te ljude koji dolaze.
Nestor u borbi protiv globalizacije
Poželjno je biti angažovani pisac
Koji javno govori svoje mišljenje
Za ili protiv
Globalizacije, nacije, pičke materine
Sramno je biti bez stava
Bez sredstava, bez sebe sama danas
Nestor putuje u Bosnu
S malim bedžom na kojem piše
Kako je on protivnik globalizacije
Stoji na trgu nevin i čist
S naočarama i šarenom maramom oko vrata
Kao pionir novog rajskog svijeta
Zamišljam Nestora na gradilištu
Među zidarima koji veselo psuju sami sebi majku
Pripiti i ludi na plus četrdeset
Zamišljam Nestora u rovu
Nestora, kako u jednom danu
29
ProFemina
leto/jesen 2011.
Na dvije različite strane u istoj zemlji
Slavi dan borbe protiv agresora
I plače za poginulim saborcima
Zamišljam Nestora u izbjegličkoj koloni
Sa babama u crnom koje kukaju, plaču i govore
„E, moj sinko...”
Zamišljam Nestora kako u šizofrenoj atmosferi
Ima amneziju i zaboravlja svoju Holandiju,
Svoju Englesku, svoju lijepu sobu iz koje je doputovao
Da se bori protiv globalizacije
Zamišljam Nestora u sopstvenom krevetu
Kako ga more nesanice
Trza se u snu i strepi
Jer od svukud mogu doći neprijatelji
Izdajice i potkazivači
Iz kreveta, zida, iz žene,
Iz sebe sama
Gledam Nestora u oči
Ljubazno mu se smješkam
I na sva njegova pitanja odgovaram potvrdno
Da, Bosna je lijepa zemlja
Priroda, zelenilo, brežuljci
Da, volim Hrvatsko primorje,
Poznajem ga vrlo dobro
Tamo sam se rodila
Da, lijepo nam je, družimo se
Mi smo svi ovdje prijatni i gostoljubivi ljudi
Fin neki čovjek taj Nestor
Sretan put Nestore i dođi nam opet!
ratnih zločinaca. Mislim da ta pjesma „Svjedok” pokazuje taj užas i negiranje zločina
koje je nemoguće negirat. I nekako mislim da je potrebno suočavati se s tim stalno...
i ovo je neka vrsta suočavanja... govoriti o tome. Nekako, zločin se mora imenovati,
koliko je god to moguće. Ja znam da neće svi zločinci biti kažnjeni, nažalost, ali više
se mora insistirati na tome da se ljudi koji su odgovorni za to da i odgovaraju. I da se to
ne prenosi na plan, ne znam, naroda. E sad, zašto me ovaj Goranov film jako potresao,
odnosno i sad ću se nadovezat zašto je to loše kad se prenosi na plan naroda. Postoji ta
šaljiva strana: nas dvije razgovaramo stalno kako, gdje god idemo, plašimo se da ćemo
ostat gladne. Mislim, to nam je od rata. Mi u suštini nismo ni u ratu bili gladni, mislim,
ja nisam bila gladna. Ali moji baba i djed su neprestano to koristili i pričali: „Glad, bit
ćemo gladni, bit ćemo...” Cijeli ovaj rat zadnji su oni bili u tome, i u onom prethodnom
ratu bili su gladni i ja imam strah bit ću gladna. I sad, došla recesija, i opet pričaju „Bit
ćemo gladni, bit ćemo gladni”. Morbidnija stvar o tome kad je ovo sve počelo sa demokratijom kod nas i Hrvatskom i Tuđmanom, ja sam živjela tamo, i moj djed je kupio
bombu. „Što će ti, djede, bomba? ” „Kad dođe ustaša da me kolje, da raznesem i sebe i
njega! ” Nekako postoji taj strah. Kad sam gledala onaj tvoj film, kad sam gledala onog
ustašu, ja sam osjetila u sebi neku nervozu, nekakav strah, ne mogu ti ni opisati. Ja cijeli
život odrastam u tom strahu od ustaša, i od gladi... mislim, zato što te babe i djedove...
i od Švaba, naravno, doći će i Švabe... (smijeh). Mislim da je to problem, kako da mi
nekako odgojimo svoju djecu da se djeca ne boje da će doći glad, ustaše, četnici, babaroga ili neko. Kako da ih odgojimo da su svjesni tog svega, ko su bili svi ti ljudi, ko je
činio zločine sve, i oni moraju bit svjesni toga, ali ne smiju imati ovaj strah. Mislim da
je taj strah užasan. I mislim da tu trebamo biti i oprezni i pametni i mudri da ne usadimo
našoj djeci te strahove.
Sad što se tiče te pjesme „Svjedok”, koju je Damir pomenuo, nekako u jednom
trenutku sam shvatila da ne smatram, možda je bolje reći mjerom patriotizma štićenje
ratnih zločinaca. Nekako, ja smatram da je to neka ljaga koju treba neko, ako se smatraš,
ne znam, Srbinom, Hrvatom, Bošnjakom, nekako ti prvi, ako si istinski patriota, trebaš
reći: „Jao, ovi su ljudi nekoga ubili, oni trebaju biti u zatvoru.” Meni je nelogičan taj patriotizam i meni je to najstravičnije što se kod nas pojavilo – patriotizam koji se zasniva
na veličanju ratnih zločinaca. Oni su junaci. Na neki način želim biti čovjek koji će reći:
ne želim stajati iza tih ljudi, ili da me oni predstavljaju. Mislim da je potrebno da ljudi
kod nas, da nekako ukažemo da nisu svi ljudi za to, da nije svima ljudima to normalno.
Kod nas se to tretira kao normalno. Nekako je taj momenat koji mene užasava to da je
mjera patriotizma odbrana ili negiranje ili podržavanje – sve te varijacije na temu tih
30
ProFemina
leto/jesen 2011.
31
ProFemina
leto/jesen 2011.
Tatjana Jukić
ŽENA KAO REVOLUCIJA:
OD GARBO DO TITA*
Istaknula bih nekoliko stvari koje mi se čine ključnima za svaku raspravu o
o relaciji komunizma i socijalizma.
Prvo: socijalizam i komunizam nisu međusobno zamjenjivi. Socijalizam nije
isto što i komunizam, komunizam nije isto što i socijalizam. To je samo naoko očito:
fascinira broj ljudi koji među njima ne pravi razliku ili je obezvređuje.1 Politički projekt
komunizma, naime, formira se oko logike i dinamike obećanja: komunizam obećava
besklasno društvo kao ono u dolasku, i zapravo se događa u sablasnome vremenu obećanja, ne u vremenu historijske realizacije. Logika i dinamika toga vremena odgovaraju
mesijanskome prije nego historijskome; zato se Derrida, kad u Sablastima Marxa teži
opisati Marxovu filozofiju i njezino izglavljeno vrijeme, opetovano poziva na Waltera
Benjamina, koji za marksizam zagovara ne prezent već takozvani Jetztzeit, dverce koje
se otvara u historijskome za prolazak Mesije.2 Komunizam u tome smislu računa na
liminalno, delirično stanje kakvo svaki put iznova dovodi u pitanje racionalizaciju u
podlozi socijalizma i njegovih organa vlasti, tip racionalizacije u podlozi onoga što je
raison d’État socijalizma. Ili, parafraziram li Alaina Badioua kad govori o svetome
Pavlu (premda se s mnogim tezama iznesenim u njegovoj studiji o svetome Pavlu ne
slažem), odnos komunizma i socijalizma odgovarao bi odnosu svetosti i svećenstva.3
Upravo se zato politički projekt komunizma da zahvatiti onako kako postajanje
u svojim tekstovima zahvaća Gilles Deleuze. Naravno, upravo se zato socijalizam ne
*
1
2
3
Ranija verzija ovoga teksta objavljena je u Zarezu, broj 285/XII, od 10. lipnja 2010.
Fascinantno u tome smislu bilo je posvemašnje zanemarivanje razlike između socijalizma i
komunizma tokom konferencije „Kolaps neoliberalizma i ideja socijalizma danas”, održane u
Zagrebu u svibnju 2010. godine – konferencije, dakle, koja je socijalizam obećala kao svoju
ekskluzivnu temu. Pri čemu nije nevažno to što je ton konferencije uvelike odredio Slavoj
Žižek, jedan od vodećih lijevih teoretičara današnjice: jer to znači da se u sferi utjecaja koja se
formira oko Žižeka dopušta ili čak potiče bešavno spajanje komunizma i socijalizma.
“Die kleine Pforte…” Vidi Benjamin 1977: 261. Kad komentira taj Benjaminov koncept, Hannah Arendt naglašava da se Jetztzeit (doslovno, sada-vrijeme) ne odnosi na nekakvu sadašnjost, već na „mistični nunc stans”. Vidi Benjamin 1969: 261.
Usp. Badiou 2006: 56.
33
ProFemina
leto/jesen 2011.
da tako zahvatiti. Indikativno je pritom to što komunizam pokazuje strukturni afinitet
sa ženom, i to ondje gdje je žena za Deleuzea također platforma za postajanje, devenirfemme; gdje žena za Deleuzea označava logiku i dinamiku postajanja u podlozi svakoga
kasnijeg identiteta i identifikacije. Takva žena, devenir-femme, nalik na sablast iz prve
rečenice Komunističkog manifesta, progoni tada sve što se poslije razvija kao rodna
politika socijalizma. Istom mjerom, to bi značilo da je rodna politika socijalizma uvijek
i unaprijed neadekvatna, već zato što nužno ne uspijeva zahvatiti taj strukturni afinitet
žene i komunizma. Stoga se postavlja pitanje može li se rodna politika socijalizma uopće opisati i analizirati ne uzme li se u obzir taj njezin formacijski promašaj, ili neuspjeh.
Također, upitno je može li se takva žena, devenir-femme, zahvatiti iz filozofije,
ili filozofiji za pristup tome mjestu trebaju jezik i prikazivačke prakse koje filozofija
može prepoznati jedino kao liminalne, i kao skandal. Jedan takav slučaj bila bi nagađanja britanskih i američkih obavještajnih službi o identitetu Tita u prvim godinama
Drugog svjetskog rata, to jest u vrijeme izbijanja, ovdje, komunističke revolucije. Drugi
je Ninotchka Ernsta Lubitscha, iz 1939. godine, posljednji uspjeh Grete Garbo i pretposljednji film koji je ikad snimila. Ta dva slučaja samo su naoko nesumjerljiva; štoviše,
način na koji korespondiraju širi polje analize komunizma i socijalizma.
U Lubitschevoj komediji, priča se naizgled temelji na transformaciji Nine Jakušove (Greta Garbo) iz uvjerene ruske komunistkinje u ženu koja se prepušta užicima
kapitalizma, ili pak kapitalizmu kao užitku. Nadalje, producenti su računali da će film
ostvariti komercijalni uspjeh zbog podjednako skandalozne transformacije, iz Garbo
kao melankolične heroine hollywoodske melodrame u komičnu Garbo, pa su film reklamirali pod sloganom „Garbo se smije”.
Ipak, pomniji pogled otkrit će da se Lubitscheva priča ne gradi oko Ninotchkine
transformacije. Upravo suprotno: priča filma funkcionira samo u onoj mjeri u kojoj Ninotchka ostaje komunistkinja sve vrijeme, čak i kad svi drugi oko nje to mogu ili moraju
prestati. Naime, ni u jednoj dionici filma – ni u Parizu, kamo dolazi, ni u Moskvi, kamo
se vraća, ni u Istanbulu, gdje završava – ona ne odstupa od jednoga kriterija, a to je goli
život gladnog ruskog naroda, goli život proletarijata, preživljavanje mnoštva.
Naravno, pripovijedanje je mašinerija koja zahtijeva pokret i transformaciju.
No ako Lubitscheva priča ne bi mogla opstati da se Ninotchka, kao njezina središnja
figura, transformira i prestane biti komunistkinja, to znači da se priča ovdje formira oko
komunizma, da je komunizam logika njezine koherencije, jednako kao što se priča u
detektivskom romanu (kako u Razlici i ponavljanju napominje Deleuze) formira oko
specifične koherencije samoga zločina.4 Nadalje, ako je Ninotchkin komunizam logika
oko koje se formira Lubitschev film, a ima li se u vidu da je za Lubitscha karakterističan
4
Usp. Deleuze 2003: 3. Deleuze pritom ističe da bi filozofska knjiga trebala dijelom biti takav
detektivski roman. U detektivskom romanu, naime, sami koncepti mijenjaju se zajedno s problemima: oni moraju posjedovati koherenciju među sobom, kaže Deleuze, ali ta koherencija
ne smije proizlaziti iz njih. Svoju koherenciju oni moraju primiti iz nekog drugog mjesta. To
je, kaže Deleuze, tajna empirizma: jer empirizam nije naprosto reakcija protiv koncepata, ni
obično pozivanje na iskustvo. Prema Deleuzeu, empirizam je misticizam koncepta i njegov
matematizam: jer tretira koncept kao predmet susreta.
34
ProFemina
leto/jesen 2011.
takozvani the Lubitsch touch, sposobnost da se opscen detalj mobilizira u filmu kao
privlačna i prihvatljiva subverzija, ispostavlja se da je jedina autentična i neprihvatljiva
opscenost za Lubitscha neosjetljivost spram golog života.
Pri čemu nije nevažno to što Garbo filmu sve vrijeme nameće melankoličnu
atmosferu. Unatoč sloganu „Garbo se smije”, ona ostaje vjerna melankoliji svojih ranijih filmova, zbog kojih i jest postala ikona filma kao takvoga, božanska Garbo, baš
kao što Ninotchka ostaje vjerna komunizmu, s implikacijom zapravo nerazlučivosti komunizma i melankolije. To, međutim, nije banalna dosjetka; ako i jest dosjetka, nipošto
nije banalna. Komunizam, naime, doista pokazuje strukturni afinitet spram melankolije.
Naoko, melankolija bi bila logična posljedica razočaranja u komunizam, točnije, u socijalizam, u onoj mjeri u kojoj je socijalizam iznevjera mesijanskog impulsa komunizma.
Ipak, ovdje se ne radi o tome. Melankolija se, naime, s komunizmom spreže kao njegov strukturni zahtjev, jer se komunizam bazira na obećanju univerzalne proletarizacije,
obećanju onoga u dolasku: kao obećanje, komunizam ne može jamčiti ništa nego vlastitu prekršivost, jedino nasilje i nesreću prije svega – jedino ono što svojem subjektu
radi melankolija. U tome smislu zaista vrijedi poslovica „obećanje ludom radovanje”.
Jer, ako je tako, pametnome je obećanje prijetnja žalošću, što znači da obećanje u oba
slučaja prijeti patologijom: ludilom ili melankolijom. (Što također znači da subjekt postajanje možda i ne može zahvatiti osim kao patologiju.)
Spregnuvši komunizam s Garbo kao prototipnom melankoličnom ženom, Lubitschev film otvara ogledno mjesto političkoga. A upravo takvu strukturu političkoga
reflektira slučaj jugoslavenske komunističke revolucije. Naime, kad su u prvim godinama Drugoga svjetskog rata britanske i američke obavještajne službe radile na identifikaciji tajanstvene figure koja se krila pod imenom Tito (ne bi li stvorile platformu za
analitički zahvat u revoluciju), prvi rezultati govorili su da se radi o mladoj ženi, ili o
političkom kolektivu. Većina britanskih vojnih obavještajaca, koji su poslije sudjelovali
u misijama pri partizanima, ističe u svojim memoarima tu činjenicu, ponajprije Fitzroy
Maclean, kasnije blizak Titov prijatelj.5 Štoviše, ta se početna pretpostavka gotovo razvila u skandal kad je Evelyn Waugh, poznati engleski književnik, stacioniran tokom
rata najdulje pri partizanskom štabu u Topuskom, i nakon susreta s Titom nastavio tvrditi da je Tito žena. (Nastavio je to navodno i nakon što je Tita vidio na Visu samo u
kupaćim gaćicama. Pri čemu nije nevažno da je Waugh bio prijatelj Churchillova sina
Randolpha, odnosno da je bio blizak s britanskom političkom elitom.6)
Premda je iz današnje vizure Tito-žena evidentan promašaj zapadnih obavještajnih službi, taj promašaj pokazuje kako se formiralo znanje o revoluciji: ako je znanje neizvjesno i manjkavo, treba mu inauguralna fikcija da bi se obavještajni rad uopće nastavio.
Takva inauguralna fikcija, barem u slučaju jugoslavenske revolucije, razotkriva strukturni,
deleuzeovski afinitet revolucije i političkoga kolektiva, odnosno komunizma i žene. Waughovo inzistiranje da Tito jest žena zato ne treba otpisati kao mahnitost koja može preživjeti
5
6
Vidi Maclean 1967: 235, 328.
Waugh je Tita opisivao kao lezbijku, te ga zvao „ona” ili „tetica” (Auntie). Vidi Patey 2001:
214.
35
ProFemina
leto/jesen 2011.
samo u filmu i književnosti, ili u sferi psihopatologije. Ta Waughova fikcija razotkriva zapravo bliskost književnosti i tipa racionalizacije u podlozi obavještajnoga rada, i to ondje
gdje je obavještajni rad politička inteligencija par excellence.7
Svakako je zanimljivo to što kasniji, lokalni zapisi, koji revoluciju teže prikazati
kao stvar vojno-političke povijesti i svršenu stvar, ističu važnost savezničkih misija pri
Vrhovnom štabu, da bi se stekli nužni uvjeti za Drugo zasjedanje AVNOJ-a u studenome
1943. (na primjer u Oslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije 1941–1945, i to u svesku
„Od sloma stare Jugoslavije do Drugog zasedanja AVNOJ-a”, u izdanju beogradskog
Vojnog istorijskog instituta Jugoslovenske narodne armije iz 1957). Drugim riječima,
da nije došlo do pozitivne savezničke identifikacije i legitimacije Tita, upitno je bi li se
stekli uvjeti za zasjedanje u Jajcu.8 Podsjećam pritom da Drugo zasjedanje AVNOJ-a
znači prije svega obnovu jugoslavenske države, sada kao (socijalističke) republike. Ili:
Drugo zasjedanje AVNOJ-a, odnosno raison d’État jugoslavenskog socijalizma, postalo
je moguće tek kad je Tito prestao biti žena.
7
8
Valja istaknuti činjenicu da je i John Langshaw Austin tokom Drugog svjetskog rata radio za
britansku vojnu obavještajnu službu, kao signal intelligence officer. Tako je primjerice blisko
surađivao s Eisenhowerom u planiranju savezničkoga iskrcavanja u Normandiji, u lipnju 1944
– operacije koja je uvelike odredila ne samo tok rata već i način na koji se formirala memorija
Drugog svjetskog rata u kasnijim dekadama. To znači da je u podlozi Austinova filozofskog
rada, pa onda i njegove teorije govornih činova, iskustvo obavještajnog rada kao političke inteligencije par excellence. Važnost Austinova obavještajnog rada, u ratu, za ono što će Austin tek
postaviti kao filozofiju jezika, ističe i Stanley Cavell, njegov kasniji student, koji upravo Austinova harvardska predavanja o teoriji govornih činova prepoznaje kao trenutak u kojemu se
formirao, kao filozof. (Vidi Cavell 1995: 43) Ovdje, to je simptomatično jer Cavellova analiza
žene na filmu kao simptomatske figure same filozofije (kao figure onoga što se u filozofiji može
zahvatiti samo kao simptom) korespondira u velikoj mjeri s Deleuzeovim i Guattarijevim opisom devenir-femme. Pri tome nije nevažno što je primjerna takva Cavellova devenir-femme –
Greta Garbo. (O melankoličnoj Garbo kao primjernoj figuri neznanke, za filozofiju, vidi Cavell
1996: 2, 17, 19, 106.) Inače, tokom Drugoga svjetskog rata za britansku obavještajnu službu
radio je i Raymond Klibansky, jedan od autora Saturna i melankolije: „Njegov ured nalazio se
u blizini Bletchley Parka, gdje je bila smještena i glavna britanska baza za dešifriranje, središte
supertajne operacije ‘Enigma’. Nakon britanske pobjede kod El Alameina 1942. i odluke o invaziji na Italiju, Klibansky je imao zadaću sintetizirati obavještajne podatke o Italiji i napraviti
priručnike za svaku od 18 regija zasebno. Poslije je kolala anegdota da su vojnici Klibanskoga
pitali kakvo će biti vrijeme u doba žetve u Toscani, a on bi za odgovor posegnuo za Vergilijem”
(Klibansky, Panofsky i Saxl 2009: 598).
Indikativno je ono što s tim u vezi u svojim memoarima kaže Vladimir Velebit, i to o vremenu
prije nego što je „postavljen formalni zahtev za priznanje novostvorene narodne vlasti”. Prema
Velebitu, “prva etapa na putu ka priznanju bilo je ‘de facto’ njeno priznanje kao savezničke
oružane snage koje je postignuto dolaskom savezničke vojne misije u Vrhovni štab i recipročno prihvatanje misija NOVJ kod savezničkih komandi” (1983: 137). Jednako je indikativan i
događaj iz ožujka 1944. godine, kad je Tito preko Macleana predao formalnu notu britanskom
Foreign Officeu u vezi s raspolaganjem jugoslavenskim zlatom i devizama. Tim aktom, kaže
Velebit, Tito je „predložio savezničkim vladama da pomognu AVNOJ-u da se kraljevskoj vladi
oduzmu revolucionarnim putem prerogativi i prava koje ona, kao priznata vlada, poseduje.
Bizarnost tog postupka zapanjuje posmatrača. Drugim rečima, događa se sledeće: AVNOJ i
KNOJ ne traže formalno priznanje saveznika, ali donose revolucionarnim putem neustavne
odluke koje priznatoj vladi sprečavaju vršenje njenih prava, pa onda zahtevaju od savezničkih
vlada da im pomognu pri ostvarenju tih revolucionarnih odluka” (Velebit 1983: 178–179).
36
ProFemina
leto/jesen 2011.
LITERATURA
Badiou, Alain (2006). Sveti Pavao. Utemeljenje univerzalizma (Saint Paul. Le
Fondation de l’universalisme, prev. Marko Gregorić). Zagreb: Naklada
Ljevak.
Benjamin, Walter (1969). Illuminations (Illuminationen, ur. Hannah Arendt, prev.
Harry Zohn). New York: Schocken Books.
Benjamin, Walter (1977). Illuminationen. Ausgewählte Schriften 1. Frankfurt am
Main: Suhrkamp.
Cavell, Stanley (1995). Philosophical Passages: Wittgenstein, Emerson, Austin,
Derrida. Oxford: Blackwell.
Cavell, Stanley (1996). Contesting Tears. The Hollywood Melodrama of the Unknown
Woman. Chicago: The University of Chicago Press.
Deleuze, Gilles (2003). Différence et répétition. Paris: Presses Universitaires de
France.
Klibansky, Raymond, Erwin Panofsky i Fritz Saxl (2009). Saturn i melankolija.
Studije iz povijesti filozofije prirode, religije i umjetnosti (prev. M. Kralik, M.
Kolarec i J. Uremović). Zagreb: Zadruga Eneagram.
Maclean, Fitzroy (1965). Eastern Approaches. London: Four Square.
Marx, Karl i Friedrich Engels (s. d.). Manifest der Kommunistischen Partei. Leipzig:
Verlag Philipp Reclam Jun.
Patey, Douglas Lane (2001). The Life of Evelyn Waugh. Oxford & Cambridge (Mass.): Blackwell.
Velebit, Vladimir (1983). Sećanja. Zagreb: Globus.
37
ProFemina
leto/jesen 2011.
Renata Jambrešić Kirin
O KONFLIKTNOJ KOMPLEMENTARNOSTI
ŽENSKOG PAMĆENJA: IZMEĐU MORALNE
REVIZIJE I FEMINISTIČKE INTERVENCIJE
[…] potraga za pripovijestima naših pretkinja, za feminističkim genealogijama, može nam
pružiti osjećaj sigurnosti u sadašnjosti kroz različito razumijevanje naše prošlosti (Petö 2002: 212).
Dvadeset godina nakon raspada Jugoslavije, dok stasa prva generacija bez osobnog sjećanja na ovu „stranu zemlju” prošlosti (Lowenthal 1998), jugoslavensko je nasljeđe sve češća inspiracija blogerima, umjetnicima, teoretičarima, muzealcima, dizajnerima, ekonomistima i mnogim drugima. Gotovo je svaki pisac i viđeniji intelektualac
objavio knjigu o „vlasTITOM” iskustvu socijalizma, svaki ambiciozniji filmaš montirao
svoju ideju o tome što je bio „cinema komunisto”1, a poduzetniji muzeji već su priredili
izložbu o nekom razdoblju ili fenomenu jugoslavenske povijesti – od umjetnosti do terora. No na tom valu mahom merkantilnih, spektaklu sklonih, fabriciranih i očuđujućih
politika sjećanja na život u socijalizmu, jedna je baština vidno zanemarena i/ili prešućena. Riječ je o ženskoj baštini, o pogubljenoj majčevini koja nikad nije dobila svoj
inventar ni simbolički nazivnik i koja prije označuje zamišljeni poredak u kojem bi skup
heterogenih, heterotopnih, nesustavnih i redovito omalovažavanih ženskih napora, htijenja, identitarnih projekcija i utopijskih nastojanja dobio zasluženu pozornost i referentni okvir.2 U tranzicijskim društvima, gdje su ženski i muški svjetovi diskursa, značenja,
razumijevanja i vrednota udaljeniji no ikad (usp. Slapšak 2004), pokušaj rekonstrukcije
1
2
Dokumentarac Cinema Kommunisto (2011) redateljice Mile Turajlić artistički je dobro „upakiran proizvod” koji mahom zapadnoj i mladoj publici nudi atraktivan pregled jugoslavenskog
ratnog filma i produkciju filmskog poduzeća „Avala” uz vrijedna svjedočenja i sjećanja istaknutih filmskih radnika. Međutim, osim pojedinih oštroumnih zapažanja o važnoj ulozi filma u
jugoslavenskom reprezentacijskom režimu i inauguraciji Titovog kulta, film ne nudi korektan
prikaz filmske produkcije ni u Srbiji ni u drugim jugoslavenskim sredinama (crni val se uopće
ne spominje), a još manje nudi korektan prikaz povijesti SFRJ.
Jedan prijedlog takvog referentnog okvira dala je povjesničarka Michelle Perrot (2009), koja
opisuje „glavne frontove” povijesti borbe za ženska i opća ljudska prava, povijesti kojoj kao
da nema kraja, i koja se najčešće odvija kao „feminizam bez teorije”, a obuhvaća: borbu
žena za duhovnu jednakost; borbu žena za znanje, obrazovanje i profesiju; borbu za pravo na
odlučivanje o vlastitom tijelu i reprodukciji; borbu za slobodan brak i pravo na razvod; borbu
za upravljanje vlastitim dobrima i ekonomsku neovisnost; borbu za rad i jednaku plaću; borbu
za izbor prebivališta; borbu za izbor prezimena itd.
39
ProFemina
leto/jesen 2011.
rodnog poretka koji je težio jednakopravnosti i egalitarizmu nalik je gradnji deridijanskog „gorućeg arhiva” u kojem dokumenti i artefakti, potom cijele zemlje, gradovi i
privredni giganti uskrsnu pa nestaju „zajedno s komunizmom, odvodeći djedove i roditelje, i njihove djedove i roditelje, što dalje od plamena” (Ferida Duraković, Nestajanje
domovine). Derridina ideja „interaktivnog arhiva” koji postoji sve dok postoje subjekti
živog sjećanja bliska je ideji ženskog melankoličnog žalovanja (usp. Jukić 2011) koje,
za razliku od nostalgičnih politika sjećanja, predstavlja neokončan proces u kojem se
žali (ne)postojanost revolucionarnog emancipacijskog zamašnjaka.
Nasuprot mišljenju nekih povjesničara da iz analize povijesti treba izbaciti politiku, suglasna sam s tvrdnjom mađarske feminističke povjesničarke Andree Petö da se u
analizi bilo koje regije Srednje i Jugoistočne Europe povijesnoj građi mora uzeti u obzir
„dodatna doza politike” (2002: 217). Slažem se i da je cilj feminističkog pristupa povijesti dvojak, da on „stvara i definira agendu za istraživanje žena”, ali i pomaže ženama
„da prihvate svoje vlastite interpretacije [prošlosti] i daju vrijednost svom iskustvu” (op.
cit., 212). Recimo, ideološki pojmovi poput emancipacije, regresije, konzervativnosti ili
tradicionalizma semantičke su ljušture bez biografskog punjenja i perspektive ženskog
iskustva. Isto tako, kategorija ženskog iskustva nije puki proizvod samodefiniranja i samopercepcije, nego je riječ o simbiozi raznorodnih empirijskih i kulturalnih, činjeničnih
i fantazmatskih, svjesnih i nesvjesnih doživljaja svijeta života koji sačinjavaju i žensku
historiju i ženski simbolički imaginarij. Putem individualnog sjećanja, baš kao i društvenog pamćenja, pluralizam tih doživljaja i iskustava strukturira zamišljene zajednice
žena po različitim osima ne samo opresije nego i afiniteta i osjećanja. Unutar patrijarhalnog društvenog okvira, snaga je tog zamišljanja u njegovim različitim inačicama,
konkretizacijama, alternativnim mapama i arhivima koji upućuju izazov pravolinijskoj
i monumentalnoj ideološkoj povjesnici.
Uspomene istarskih revolucionarki
Nikad vi nećete doživiti, ni mi da smo sto let još žive… onaj entuzijazam… To je
nevjerojatno bilo kako su ljudi pristupili tom pokretu. Jer fašizam je bio težak (…) Ja
sam rekla: Ja imam svoj ideal, taj moj ideal je i dalje aktualan. A kad će se on ostvarit,
to je sad malo zapelo. To je malo zapelo. Danas, sam rekla, su nas malo zabrenzali. Ne
moremo… Ali ja rečem: Ako bude poštenja i humanosti… kad-tad će to pobijediti…
(Marija Licul, rođ. 1921., IEF rkp. 1877)
Dok sam početkom 2004. godine, zajedno s Reanom Senjković, pripremala oral
history istraživanje istarskih partizanki i aktivistkinja AFŽ-a, netom prije proslave 60.
godišnjice prve Oblasne konferencije AFŽ-a za Istru, zanimalo me kako žene u ideološki netrpeljivom kontekstu, nakon više od pola stoljeća, pripovijedaju i vrednuju svoju
osobnu povijest, svoje životne izbore, politička opredjeljenja i kulturne obrasce koje su
40
ProFemina
leto/jesen 2011.
slijedile. Ove žene su bile i ostale homogena zajednica vjerovanja i uvjerenja, čvrsto
povezana istom strukturom osjećaja, bez obzira što nisu održavale neposredne kontakte niti se okupljale u formalnim udrugama posljednjih desetljeća. Njihove su životne priče najčešće otkrivale suprotstavljanje tradicijskoj, patrijarhalnoj kulturi vlastitih
majki te prihvaćanje vrijednosti regionalne „napredne” radničke kulture, impregnirane
komunizmom i antifašizmom kao jedinim opcijama koje su mogle organizirati borbu
za opstanak u dugotrajno okupiranoj Istri. Revolt zbog omalovažavanja antifašizma u
tranzicijskoj Hrvatskoj, zbog protuljevičarskog raspoloženja te nepoznavanja ili iskrivljavanja osnovnih povijesnih činjenica kod mojih je sugovornica bio izraženiji od, na
primjer, ljutnje što su mnoge ostale bez prava na materijalnu odštetu žrtvama Trećeg
Reicha zbog nepostojanja dokumentacije o njihovom zatočenju u logorima za prisilni
rad ili privatnim imanjima, najčešće u Austriji. Mnoga traumatska sjećanja na dane provedene u fašističkim zatvorima i nacističkim logorima izronila su „neplanirano”, kao
odgovor na nepravičnost birokratskih procedura suočavanja s prošlošću ili kao reakcija
na ideološko manipuliranje prošlošću od strane aktualnih političara. U tom smislu, žene
su pridavale najviše pozornosti događajima i doživljajima vezanim uz vlastiti politički
i „gerilski” angažman, a kao posebno važne izdvajale su zgode u kojima su pojedinci
pokušavali omalovažiti relevantnost njihovog djelovanja u partizanskim redovima (usp.
Jambrešić Kirin i Senjković 2005).
Tako nam je osamdesettrogodišnja Marija Licul iz Labina pripovijedala o dimnjačaru koji ju je, primijetivši hrpu starih tiskovina na njezinom tavanu, zamolio da mu
neke od njih pokloni, samo ne „partizanštinu”. Revoltirana takvim apriornim negiranjem „revolucionarnog tiska”, testirala je dimnjačarevo znanje o talijanskom antifašističkom pokretu: „Znate Vi ko je bio Pertini, znate? Ne znate? Dobro, kad ne znate,
onda bolje da ne znate. Kad ne znate već tako, onda morete i ovo govorit. Da znate za
ovo, onda ne biste to rekli…” (IEF rkp. 1877).3
Nakon posjeta Istri, nakon učestalih vijesti o smrti naših sugovornica, a posebice
nakon hegemonijski intoniranih recenzija članka koji smo Reana i ja ponudile Godišnjaku za žensku i rodnu povijest Srednje, Istočne i Jugoistočne Europe Aspasia4, više me
nije mogla zadovoljiti „diplomatska” konstatacija kako svako novo doba i svaka nova
generacija preslaguje, destabilizira i usložnjava historijsku sliku o onom prethodnom,
3
4
Sandro Pertini, jedan od glavnih protagonista pokreta za talijansko nacionalno oslobođenje u
vrijeme Drugog svjetskog rata i predsjednik Republike Italije 1978–1985, bio je tijekom 1943.
u fašističkom zatvoru u Rimu zajedno s ocem Marije Licul koja ga je čak uspjela posjetiti.
Osnovna primjedba peer-review prikaza članka pod naslovom “Legacies of the Second World
War in Croatian Cultural Memory: Women as Seen through the Media”, koji je u recenzentskom
postupku bio pune dvije godine, bila je da rad ne uzima u obzir istraživanja inozemnih
istraživača i komparativne publikacije poput zbornika K. Passmorea (2003) Women, Gender,
and Fascism in Europe 1919–1945, zbornika N. M. Wingfield i M. Bucur (2006) Gender and
War in Twentieth-Century Eastern Europe ili zbornika S. P. Ramet (1999) Gender Politics in
the Western Balkans. Paralelno, recenzije su obilovale „sitničavim” primjedbama i pitanjima
koja su otkrivala nedovoljno poznavanje problematike o kojoj smo pisale. Na primjer, jedan
je recenzent tražio da ispravimo „krivi” navod o fašističkoj kolaboraciji četničkog pokreta.
Članak je, nakon mnoštva dopuna i preinaka, konačno objavljen u svesku IV iz 2010. godine.
41
ProFemina
leto/jesen 2011.
te kako suprotstavljena ideološka viđenja nekog događaja bitno i plodotvorno utječu
jedno na drugo. I dalje me mučilo temeljno pitanje: je li moguće napisati povijest koja
će manje govoriti o vremenu iz kojeg se piše no o vremenu u koje se situirao predmet
istraživanja? No nelagoda i oklijevanje istarskih veteranki da govore o vlastitom ratnom stradanju i/ili svekolikoj represiji neposredno nakon oslobođenja, kao i njihova
spremnost da se do posljednjeg daha bore za ostvarenje svojih ideala o pravednom,
demokratskom i egalitarnom društvu, uvjerila me da, umjesto imperativnog praćenja
strane stručne literature o ženama i svjetskim ratovima, prednost treba dati bilježenju
svjedočenja i sjećanja davno zaboravljenih akterica povijesnih događaja. Ove su krhke
starice dostojanstvenog držanja, s Titovim slikama na komemorativnim skupovima na
obroncima Ćićarije, tijekom najmasovnijih okupljanja antifašističkih veterana u tranzicijskoj Hrvatskoj, privlačile još jedino fotografe. Njihove pripovijesti pune životnog
elana, samoprijegora i vjere u bolji svijet više nikog nisu zanimale.
Usprkos tome što se jugoslavenska politička retorika nastavila na revolucionarnu
pripovijest koja se „dokazala” za trajanja rata, obična je svakodnevica omogućila preživljavanje i konkurentske pripovijesti. Upravo je ta konkurentska pripovijest, koja je
opstala na manje vidljivim mjestima društvenoga zemljovida Hrvatske, a ponajviše u
dugo vremena getoiziranim naracijama hrvatske političke i ekonomske dijaspore, omogućila povijesni revizionizam i novu nacionalnu naraciju u devedesetima. Oživljavanje
sjećanja na partizanke kao dehumanizirane, „devijantne” ili bestijalne žene, kakvo su
ponudili hrvatski mediji tijekom devedesetih, zapravo je udahnulo novi život stereotipima iz ustaškog tiska iz vremena Drugog svjetskog rata. Dok je, prema Žižekovim
riječima, „nedužni i zgroženi pogled na užas Balkana i sam dio problema” (2002: 11)
liberalnog multikulturnog Zapada, domaća se demokratska javnost nakon posljednjeg
rata u Hrvatskoj, 1991–1995(1997), na sličan način nije mogla suočiti s novim traumama a da ne posegne za povijesnim analogijama i primjerima zapadnjačkog toleriranja
(po)ratnog „crvenog terora”, te komunističkih zatvora/logora za političke protivnike i
protivnice sistema.
Od trash nacionalne tragedije do telenovele o heroinama soc-revolucije
U analizi još jedne medijske transformacije lika partizanke kao ideološki i građanski „pripitomljene” ženske ikone (pomoću partizanskog filma), istraživala sam novi
ideološki i ikonografski zaokret u hrvatskoj politici pamćenja u prvom desetljeću novog milenija. Naime, na nekoliko primjera, filmovima „Četverored, priča o Bleiburgu”
(1999)5 i „Duga mračna noć” (2004), te TV seriji „Ponos Ratkajevih” (2007/2008),
pokazala sam kako se ambivalentne slike poželjnog „domestificiranog” ženstva iz so-
cijalističkog registra samo multipliciraju u postsocijalističkom režimu reprezentacije,
uvelike prožetom militarnim vrijednostima i traumatskim poremećajem pamćenja uzastopnih ratnih tragedija (usp. Jambrešić Kirin 2009). Pokušala sam rasvijetliti načine
na koje su spomenuti socijalistički i nacionalistički diskurs reducirali, stereotipizirali
i stabilizirali simbolička značenja lika revolucionarke na način srodan zapadnom rodnom poretku.6 „Uzorna” se žena devedesetih, dakle – „apstrahirana” od zahtjeva koje je
pred nju postavila „nova demokracija” i oslobođena socijalističkog mita o ravnopravnoj suputnici „novog čovjeka” – vratila predrevolucionarnim idealima. U velikom je
medijskom projektu hrvatske televizije, filmu i televizijskoj seriji „Četverored, priča o
Bleiburgu” (1999), koji je tematizirao ravnodušnost saveznika i krvavu odmazdu partizanskih pobjednika nad poraženima s kraja Drugog svjetskog rata, glavna junakinja,
u odori časne sestre i s trakom sunčeva svjetla dok se nadvija nad ranjenog vojnika,
priziva lik Bogorodice. Nasuprot obožavanoj junakinji nacionalnog kazališta Eni Begović, koja glumi glumicu istog tog kazališta u bijegu prema zapadnoj granici, među
negativnim se prikazima partizanki izdvojio lik Bosiljke Đurić, povijesne osobe, čuvarice u sabirnom logoru za slavonske Nijemce. No dok svjedočenja o povijesnoj osobi,
zapisana tek 1961. godine među pripadnicima hrvatske dijaspore, ne tematiziraju rodne
specifičnosti njezine nehumanosti niti njezino „ekscesno ponašanje” pretvaraju u supstrat rodnih, etničkih ili ideoloških generalizacija (Nikolić 1995: 362–63), literarni se i
filmski portret ove partizanke oblikuje u smjeru njezine radikalne mizogine, dehumanizirane i karikaturalne preobrazbe na tragu ustaške protukomunističke propagande.7
Ivan Aralica, istaknuti član tada vladajuće stranke, autor romana i filmskoga scenarija,
zadržavajući čak i ime povijesne osobe, hiperboličkim ocrtavanjem njezine groteskno
karikirane tjelesne ružnoće, njezine jezične i etničke drugosti, uz psovački vokabular,
implicira „moralnu nakaznost” ne samo ove već i drugih partizanki. No svoju etičku
i estetičku „devijantnost” pokazala je politička elita koja je svoje simboličko oruđe
usmjerila na neuvjerljivu remaskulinizaciju „moralnih pobjednika” na gubitničkoj strani i „histeričnu” feminizaciju „nezasluženih” povijesnih pobjednika.
Kao i svaka populistička politika, i ona hrvatska iz devedesetih snažno se oslonila
na podršku i entuzijazam žena kao generatora biološke, kulturne i simboličke reprodukcije kolektiva, posebice u kontekstu teškog oporavka od još jednog rata. Želim vjerovati
da je emancipacijski diskurs antifašistkinja o relevantnom doprinosu modernoj povijesti
Hrvatske dobio svoje nasljednice koje žele čuti i zabilježiti sjećanja svojih borbenih
6
7
5
TV film „Četverored” se, nimalo slučajno, počeo emitirati 26. prosinca 1999. godine, 16 dana
nakon smrti Franje Tuđmana, predsjednika Hrvatske demokratske zajednice i Republike Hrvatske, te neposredno pred parlamentarne izbore u siječnju 2000. godine, kada je HDZ, koja se
opisivala kao stranka desnoga centra, prvi puta nakon osamostaljenja Hrvatske, izgubila vlast.
42
ProFemina
leto/jesen 2011.
Simboličku (re)konstrukciju dominantnih rodnih slika i uloga u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata bitno su odredili snažna ideološka polarizacija tijekom Hladnog rata i propagandno korištenje medija u cilju „restauracije” starog rodnog poretka, to jest u svrhu promicanju
novog tipa ženstva i muškosti okrenutih vrijednostima potrošačkog društva uz istovremeno
slabljenje moći (nacionalnih) obrazovnih i kulturnih institucija.
Naime, kako je rat odmicao, ustaška su glasila sve češće objavljivala poruke o „dva svijeta
– dvije žene”, gdje je jedan svijet bio „svijet žene-majke”, a drugi „svijet žene-zvijeri”, koja
je, opsjednuta „teorijama o slobodnoj ljubavi i emancipaciji”, na kraju postala „popljuvana,
obeščašćena, ponižena i zgažena”, žena koja „ubija svoju djecu još dok su u njenoj utrobi” da
bi s „drugovima-komesarima” mogla pirovati „obijesan pir” (Naša Borba, 1945, br. 4, 1).
43
ProFemina
leto/jesen 2011.
pretkinja kako bi pomoću njihovih životnih priča „transformirale historiografsku literaturu” (Petö 2002: 211) i stvorile vlastiti sud o jednom razdoblju i jednoj političkoj zajednici. Ili kao što je jedna od aktivnijih članica ženske grupe NEO AFŽ, Snežana Žebić,
vukovarska pjesnikinja s trenutnim prebivalištem u Chicagu, napisala 2001. u fanzinu te
udruge: „U polaganju prava na vlastitu povijest (…) možemo se jedino osloniti na sebe
same i učiniti napor da saznamo što više i osvijestimo postojanje bogate, mada ne nužno
idilične priče o ženskim pokretima. ” (ZXC [Snežana Žabić], 2001)8
I dok se činilo kako je partizanski imaginarij završio na odlagalištu politički nekorektnih simbola i naracija, jedan je proizvod masovne kulture iznenada intervenirao
u već temeljito opustošenu i revizionističkim čitanjima kontaminiranu ratnu prošlost.
Naime, iznimno gledana povijesna telenovela „Ponos Ratkajevih” (2007/2008) svoju
popularnost zahvaljuje, između ostalog, postmoderno zaigranoj interpretaciji emancipacijskog potencijala socijalističke revolucije. Za razliku od historizma i revanšizma
dominantnih (popularnih i povjesničarskih) rasprava o Drugom svjetskom ratu, nepretenciozna je telenovela proizvela učinak „pozitivne manipulacije” (Lowenthal 1998), to
jest pozitivnu rekonstrukciju prošlosti koja se – unatoč brojnim faktografskim i biografskim nedosljednostima s obzirom na ratnu povijest žena – prikazuje kao izvor (rodno,
klasno i ideološki) relevantnog kolektivnog iskustva koje i danas određuje društveno
(ne)angažirano ženstvo. Dok je u seriji feministička intervencija vezana uz narativno
oživljavanje likova skojevki i partizanki kao heroina koje zaslužuju divljenje, negativne
predrasude i patrijarhalne predodžbe o društveno poželjnim „modusima ženskosti” prenose se formulaičnim jezikom, stereotipnim izrekama i izrazima, uobičajenim repozitorijem tradicijskog i „televizualnog” mišljenja kojim i ova sapunica obiluje.
Premda su postupci junakinja upravljani ljubavnim interesima, emotivnim impulsima i osobnim projekcijama o mogućnostima ženskog samoostvarenja u ratnom
nevremenu, mimo žanrovskih očekivanja i „povijesne istine”, sve su junakinje glasnogovornice feminističkih stavova i bespoštednih kritika na račun svojih muških drugova
i njihove slijepe poslušnosti partijskom vodstvu. U neskladu s očekivanjima gledatelja
sapunice su i „realistične” scene nasilja prema ženama u obiteljskom domu, bolnici,
prilikom ilegalnog abortusa te scene mučenja ilegalaca, posebice Rajke i Zdenke Baković, u ustaškom zatvoru. No, za razliku od socijalističkih TV serija o ilegalnom pokretu
otpora, u „Ratkajevima” su svi pokretači akcije žene koje s lakoćom prelaze privatnu i
utječu na zbivanja u javnoj sferi.
Da su prototipove za svoje likove tražile samo u prošlosti, serija vjerojatno ne
bi izazvala toliki interes suvremenih gledatelj(ic)a. Međusobno vrlo različite, junakinje
„Ponosa Ratkajevih” velikim dijelom utjelovljuju dileme modernih žena koje neoliberalno društvo prisiljava da se nose s kontradiktornostima višestrukih uloga, da se bore
8
Ista autorica naglašava da povjerenje u institucionalnu politiku pamćenja nikud ne vodi i da
svaka generacija žena mora pronaći svoje uzore i potražiti genealoške poveznice: „Možemo
čekati još dvjesto godina da ova i slične priče [o partizankama] postanu sastavni dio naših udžbenika, da ’Neda Ritz odabere’ za gledateljstvo HRT-a neki još nenapravljeni dokumentarac o
ženskom pokretu između dva svjetska rata, a o igranim filmovima da i ne govorimo.” (Ibid.)
44
ProFemina
leto/jesen 2011.
s ekonomskim ograničenjima i političkom marginalizacijom, ali i da biraju između odbacivanja feminizma i redefiniranja feminizma. Poput tolikih suvremenih intelektualki,
junakinje poput Lise ili Ivke zastupaju stav: „Ja nisam feministica, ali...” (Marinucci
2005: 522). To „ali” podrazumijeva da su, bez obzira na uvjerenja i osjećaj pripadnosti,
feministički stavovi i vrijednosti postali dijelom opće ženske kulture, što je zasluga, ma
koliko to paradoksalno zvučalo, i globalno popularnih TV sapunica.
Dakako, nije nimalo jednostavno govoriti o motivima koji su tri mlade scenaristice poveli u realizaciju u mnogo čemu neočekivanoga projekta. Čini se plauzibilnim
pretpostaviti da slavljenje politički aktivne i ideološki osviještene žene – revolucionarke
koja se podudara s romantičnom junakinjom – uvelike dugujemo rodnoj samosvijesti,
zrelosti i humanističkoj formaciji scenaristica u egalitarnom društvu pod snažnim utjecajem feminističkih ideja tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina. Riječ je, dakle,
o kontinuitetu emancipacijske strukture osjećaja, o preslojavanju i nadslojavanju feminističke i ženske antifašističke tradicije, koja se suprotstavila barem desetgodišnjoj
repatrijarhalizaciji društva.
Povijesna kostimirana telenovela „Ponos Ratkajevih” feminističkom pristupu nameće niz teškoća koje, čini mi se, ne ruše osnovnu hipotezu prema kojoj je ova netipična
sapunica subverzivnim ženskim užitkom (fabulirane, ali historijski korektne imaginacije) potkopala hegemonijske povijesne naracije o Drugom svjetskom ratu i tako izazvala
kolektivni učinak olakšanja i prihvaćanja (nepolitizirane) drugosti prošlosti koja više
ne izaziva odbojnost, nezainteresiranost ni traumatično međugeneracijsko pamćenje.
Upravo zbog nepretencioznosti, izbjegavanja didaktičnosti i resantimana, povijesna
se stvarnost kroz „ružičaste naočale” ženskog žanra otkrila kao višeslojna i višebojna, intrigantna pri/povijest otvorena za nove interpretacije, za nova sociokulturalna i
historijska (oral history i biografska) istraživanja. Dojam afirmativnog, življenog a ne
monumentalnog, a opet „istinolikog” povijesnog okvira9 jedne obiteljske sage s brojnim
narativnim rukavcima rezultat je nekoliko diskurzivnih premisa:
- prošlost se ne vidi kao završena, linearna ni progresivna;
- nacionalni velikani su predmet ironijskog odmaka;
- umjetnička moć uvjeravanja važnija je od faktografske rekonstrukcije;
- estetska proizvodnja/nadomišljanje povijesti nadaje se kao „proizvodnja nade”
i progresivnog mišljenja.
Ono što su na početku novog milenija isticale marginalne anarhofeminističke
grupe, poput grupe NEO AFŽ, naime želju da se nadovežu na progresivnu povijest ženskih pokreta koja se „ne uči u školama”, nakon jednog desetljeća postalo je predmetom
rasprava, negodovanja, podsmjeha i naravno zabave vrlo raznolike televizijske publike.
Dok su se neoafežejkinje obraćale uskom dijelu postjugoslovenske ženske scene, od
jeseni 2007. godine na TV ekranima od Ljubljane do Beograda i Banja Luke odjekivala
9
Jedna od tri scenaristice (M. Foretić, J. Svilan i J. Veljača) ispričala mi je kako su tijekom rada
na scenariju – dok je gledanost bila na vrhuncu – autorice nazivali povjesničari ukazujući na
nekorektnost pojedine historijske reference ili događaja, a modni eksperti reagirali optužbama
o „neautentičnim” krojevima i materijalima za kostime glavnih junakinja.
45
ProFemina
leto/jesen 2011.
su odavno zaboravljena imena revolucionara Rade Končara i sestara Baković, zatim
toponimi poput zatvora Kerestinec, logora Danica, stratišta Rakov potok te odavno zaboravljene parole poput „Bolje rat nego pakt! ”. Na taj se način jedan proizvod masovne
kulture pridružio feminističkim intervencijama i memorijskim gestama, poput ženskih
vodiča kroz Zagreb i Split, iznova mapirajući ključne točke pamćenja vrijednog međugeneracijskog prenošenja.
O ambivalentnosti i komplementarnosti ženskih iskustava socijalizma
Više je puta bilo istaknuto kako su posljedice tranzicijskih promjena različito
doživjele žene i muškarci u Istočnoj Europi, a novi sustav očekivanja i vrijednosti uspostavljen pomoću novog rodnog poretka (Corrin 1992; Ramet 1999; Gal i Klingman
2000). Inozemne, mahom američke i britanske istraživačice ponudile su komparativne
analize koje predmnijevaju bitnu razliku rodnih odnosa i položaja u zemljama bivšeg
Istočnog bloka u odnosu na Zapad, razliku koja utječe na teškoće prilagođavanja (neo)
liberalnom sustavu vrijednosti i kompetencija. No za razliku od usporedivih socioekonomskih pokazatelja, niz je kulturalnih fenomena potrebno istražiti i objasniti u specifičnim (post)socijalističkim nacionalnim kontekstima. Na primjer, tezu Suzane Milevske (2009) kako su diljem Istočnog bloka intelektualke, znanstvenice i umjetnice
bile „glavne žrtve” paternalistički usmjerenog državnog feminizma jer su vjerovale da,
nakon osiguranja socioekonomske jednakosti, nije potrebno problematizirati „minorne”
rodne razlike i njihove reprezentacije u javnosti. Ili tezu Bojane Pejić, autorice važne
izložbe Gender Check. Femininity and Masculinity in the Art of Eastern Europe (Beč,
2009–2010; Varšava 2010), koja smatra da nema relevantnog pristupa socijalističkoj
prošlosti bez feminističke intervencije. Intervencija nam treba kako bismo razlomile,
dekonstruirale „strateški univerzalizam” socijalističkog projekta i pokazale kako (rodno
markirani) odnosi moći oduvijek oblikuju povijesnu svijest i „kontaminiraju” osobno
pamćenje. Intervencija je također nužna da se feministička povjesnica ne pretvori u povijest svakodnevice kao refleksiju onog privatnog, banalnog, trivijalnog i „nehistoriziranog” vremena, a metoda osobne i usmene povijesti (kao i interes za svakodnevicu) su
nužni da bismo se oduprijeli velikim (hegemonijskim) naracijama i dualističkim kategorizacijama pojedinih socijalnih i političkih fenomena (na primjer kroz opoziciju demokracija / totalitarizam). Naime, samo nam povijest svakodnevice može otkriti intenzitet
i dugotrajnost pojedinih povijesnih promjena, načine otpora radikalnim mijenama, kao i
načine postizanja osjećaja sigurnosti i smislene egzistencije u neizvjesnim vremenima.
Problem je harmoniziranja „uže” i „šire” feminističke perspektive u postpolitičkom promišljanju povijesti i to što se „istočno” iskustvo obično definira kao niz
„diskontinuiteta, prekida i zaostajanja”, kao neurotično iskustvo povijesti koja „uvijek
iznova započinje i uvijek se iznova prekida” (Petö 2002: 212). U tom smislu borba za
rodnu jednakopravnost i političku vidljivost nije okončana 1945, a još manje tijekom
46
ProFemina
leto/jesen 2011.
devedesetih. Osobne pripovijesti naših pretkinja o instrumentalizaciji žena u kolektivističkim i populističkim projektima – socijalističkim i nacionalističkim – pomoći će nam
razumjeti strukturu osjećaja jednog doba, ali i pojavu „nekontroliranog” nasilja prema
ženama u nedavnim ratovima. S druge strane, osobni primjeri ženske solidarnosti, udruživanja i postojanog otpora totalitarnim vlastima podsjetit će nas da su svakodnevica i
dom važna poprišta svih ideoloških bitaka.10
Kako mi se čini da je korpus stranih i domaćih feminističkih tekstova koji tumače
različite politikološke, sociološke, antropološke ili psihološke aspekte ratnih zbivanja i
(orodnjenog) ratnog nasilja značajniji od onog koji tumači žensku svakodnevicu u socijalizmu, osvrnula bih se na dva antropološka polazišta koja smatram produktivnima
za buduća istraživanja. S jedne strane, tu je ambigvitet ženskih vrijednosnih orijentacija i iskustava, to jest ambivalentnost ženskih identiteta i reprezentacija u socijalističkoj
kulturi, a s druge strane bitno performativna, imitativna i „inauguralna” priroda života
u socijalizmu (usp. Bosanac 2005) koja je prožela sve aspekte života: ideologiju, rad,
komunikaciju, odgoj i komunitarne prakse. Ideju ambivalentnosti nadopunjuje postavka
o „konfliktnoj komplementarnosti” (Creed 1998) tipičnoj za socijalističku svakodnevicu.
Na primjer, konfliktna simultanost i raslojenost ženskih uloga proizvela je trostruko opterećenu „super-ženu”: radnicu, majku/domaćicu i društveno angažiranu građanku koja
je svoje uzore tražila barem u tri različite ideosfere. Socijalistički životopisi (usp. Dijanić 2004) obiluju primjerima takvih konfliktnih komplementarnosti, iskustvima koje
karakterizira osjećaj ekonomske osnaženosti, ali i potplaćenosti „nekvalificiranog” ženskog rada, socijalna sigurnost, ali i frustracije zbog sve većeg društvenog raslojavanja,
obožavanje Titovog kulta, ali i nepovjerenje prema političkoj nomenklaturi, ateizam i
„kriptoreligioznost”, izazovi (samo)definiranja nove žene i patrijarhalna podređenost
socijalističkom moralu koji nije pružio jednak prostor slobode ženama i muškarcima.
Zanimljivo je da tek društvenokritični filmovi crnog vala tematiziraju socijalno rubne
egzistencije i fenomen „neutilitarne”, „neprilagođene” ženskosti i muškosti koja svoju
seksualnu slobodu i obranu individualnosti plaća društvenom degradacijom i izolacijom.
10
Naizgled suprotstavljene teze o domestifikaciji revolucije kao uzroku depolitizacije žena i o
politizaciji mundanog djelovanja kao motoru promjene u socijalizmu zovu na daljnje istraživanje i novu interpretaciju ženskih sjećanja na život u socijalizmu. Ono je u Centru za ženske
studije započelo još devedesetih, u okviru međunarodnog projekta Women’s memories: searching for identity within socialism, koji je pokrenula češka sociologinja Jiřina Šiklova, a rezultiralo je prvom feminističkom knjigom usmenopovijesnih intervjua Ženski biografski leksikon:
sjećanje žena na život u socijalizmu, 2004. (ur. Dijana Dijanić, Mirka Merunka-Golubić, Iva
Niemčić i Dijana Stanić) te s njime povezanim dokumentarnim filmom Borovi i jele (2003)
Sanje Iveković. Pored spomenute knjige intervjua s najstarijom generacijom žena, ambivalentne ženske identitete pronašla sam i u memoarima koji, rubno ali uporno i historiografski
intrigantno, preispisuju socijalističku povijest odozdo iz ženskog ugla. Riječ je o knjigama
sjećanja Eve Grlić, Sonie Wild Bićanić, Zore Dirnbach, Jele Godlar, Marije-Vice Balen, koje je
teško svrstati u dominantne glasove o socijalističkoj prošlosti jer poput „disidentskih” glasova
(političkih zatvorenica Mare Čović, Slavice Kumpf ili Marice Stanković) također tematiziraju
cijeli niz traumatskih iskustava: od zatočeništva na Golom otoku do stalne borbe s androcentrizmom i autoritarnošću socijalističkih institucija.
47
ProFemina
leto/jesen 2011.
Peter Sloterdijk (2007) smatra da se svaka modernizacija naposljetku svodi na
„dramatičnu reviziju morala”, a ceremonije sramoćenja političkih zatvorenica (usp.
Jambrešić Kirin 2010), kao i povijest jugoslavenskog filma, pokazuju kako je „moralizacija” političkog života bila talac starih komunističkih prijepora oko slobodne ljubavi i
opasnosti „ljubavnog nereda” za državni poredak te u kojoj je mjeri pomogla uspostaviti
patrijarhalni heteroseksualni režim. Od rasprava A. V. Lunačarskog do eseja M. Đilasa
o idealnoj komunistkinji – koja zbog političke borbe žrtvuje „i radost ljubavi i materinstva” – provlači se misao da komunistkinje, to jest politički angažirane žene, ne mogu
odvojiti društvenu egzistenciju i „privatnu” osobnost. A upravo je mogućnost odvajanja
ova dva egzistencijalna modaliteta za H. Arendt temelj ljudskog integriteta. Nasuprot
feminističkoj ideji „osobno je političko” koja propituje uvjete tvorbe (političke) subjektivnosti građana i građanki u liberalnom društvu, komunistički je diskurs (od arhitekture
do zdravstvene zaštite) bio sklon totalitarnom nadziranju i kontroli svih aspekata svijeta
života.11 Tek su radovi feminističkih umjetnica – poput Sanje Iveković i Vlaste Delimar
s kraja sedamdesetih – osvijestili subverzivni potencijal ženskog tijela u imperativnoj
rutini socijalističke svakodnevice. Zajedno s feminističkim društvenim kritičarkama,
umjetnice su započele kritiku marginalizacije i instrumentalizacije žena u političkom
diskursu te osvijestile „neposlušno” žensko tijelo kao oruđe borbe za političku vidljivost, a dom kao primarni prostor otpora (političkih) građanki.
Onaj drugi antropološki moment koji mi se čini produktivnim za analizu ženske
povijesti u širem istočnoeuropskom kontekstu jest teza o utopijskoj i izvedbeno-inauguralnoj prirodi socijalizma, koju je svojom studijom Utopija i inauguralni paradoks
u domaću epistemologiju uvela Gordana Bosanac (2005). Rodni aspekt ove teze pretpostavlja da su uniformni, repetitivni i „citatni” obrasci ponašanja i djelovanja proželi
sve aspekte života socijalističkog pojedinca premda konsenzus oko toga što je uspješna
izvedba egzemplarne socijalističke biografije žena i muškaraca novog kova nikad nije
postignut. Drugim riječima, birokratska jednoobraznost i značenjska ispražnjenost javne komunikacije te politički rituali u „teatru države” ostali su više-manje stalni i prepoznatljivi, ali se idealizirana slika socijalističke muškosti i ženstva radikalno mijenjala od
prvih poratnih godina do kolapsa socijalizma. Iz današnje je perspektive – koja priznaje
samosvojnost procesa i autonomnost „prijelomnih” događaja kulturne i rodne povijesti
izvan ideoloških kategorija – teško izdvojiti neki skup razlikovnih karakteristika socijalističke spram dominantne kapitalističke muškosti i ženstva u određenom razdoblju.
11
Predrasuda da su žene kao „kobni drugi ideologije” (Slapšak 2001) nesposobne za samostalan politički život (i da im stoga ne treba samostalna platforma političkog djelovanja poput
AFŽ-a) učinila je društveno aktivne žene izloženije napadima i insinuacijama, te ovisnijima o
očinskom liku vođe. Ovisnost o zakonu i imenu oca pokazuje i podatak da čak ni žene koje su
prošle torturu Golog otoka i Sv. Grgura ne spominju Tita u negativnom kontekstu niti ga smatraju odgovornim za vlastito kažnjavanje. Upravo nam četrdeset godina duboke šutnje žena,
koje su nakon 1948. nepravomoćno osuđene kao „neprijateljice države” i „izdajice partije”,
svjedoči da su metode partijske inkriminacije ženske društvene kritike, a posebice skriptotortura kao anatomopolitičko oruđe za ništenje semiotičke sposobnosti svjedočenja u prvom licu
bile učinkovite (usp. Jambrešić Kirin 2010).
48
ProFemina
leto/jesen 2011.
Naime, ako uvažimo pretpostavku povjesničarke Michelle Perrot kako je masovna primjena kontracepcije najvažniji povijesni „događaj” 20. stoljeća, događaj koji je najviše
uzdrmao odnose među spolovima i počeo rastakati njihovu hijerarhiju, onda se potraga
za politički relevantnim događajima koji predstavljaju prekretnicu ili cezuru u rodnim
odnosima čini manje produktivnom.12
Nepostojanje konsenzusa o uzornim socijalističkim „izvedbama” primjerne ženskosti i primjerne muškosti imalo je svoju dobru i svoju lošu stranu. Dobra strana je da
se improvizacijom i intervencijom odozdo obnavljala snaga svakodnevnih praksi da
određuju same uvjete proizvodnje rodnih identiteta i izvedbi, a loša da je u svakom trenutku pojedine pojave i prakse nomenklatura mogla ocijeniti kao „moralno devijantne”
i nepoželjne, kao buržoasko „zastranjenje”, i reagirati bilo represijom (kao u slučaju
homoseksualnosti), bilo ciničkim strategijama javne osude i istovremene prešutne tolerancije (recimo pornografije i prostitucije), ili pak pregovorom između hegemonijskog
diskursa i manjinskih subjekata, između predstavnika „kontrakulture” i „kulture mladih”. Pojednostavljeno rečeno, od sredine pedesetih težište socijalne konstrukcije „novog čovjeka” prebacilo se s materijalne kulture (zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih
potreba) na „ljudski materijal”, s korektivno-disciplinskih mjera na internalizaciju socijalističkog sustava vrijednosti, te je stoga ovisio o individualnoj izvedbi i individualnom
djelovanju prije nego o (kolektivnoj) sposobnosti imaginiranja utopijske socijalističke
komunitarnosti. Kao i u slučaju drugih društava s izraženim ceremonijalnim praksama
i ritualima, i socijalistički se sustav oslanjao na više-manje sistemski proizvedenu nesigurnost i neizvjesnoj oko sadržaja poželjnih socijalističkih (rodnih) identiteta i praksi.
Ta je temeljna nesigurnost oko osobne (ne)prilagođenosti, (ne)uspješnosti i (ne)primjernosti – u većoj mjeri no policijski nadzor – proizvodila učinak autocenzure, atmosferu
nelagode, podozrivosti, strah od nepripadanja te uvijek iznova nametala potrebu za aktualizacijom socijalističkih doksi (sekularizam, egalitarizam, rodna ravnopravnost) kroz
značenjski sve ispražnjenije retoričke formule i izvedbene geste.
12
Ipak, u budućim analizama „ konfliktno komplementarnih” rodnih politika u različitim regionalnim i sociokulturnim sredinama moramo uzeti u obzir val poratne patrijarhalne „normalizacije” rodnih uloga, zatim „buntovničko” iskustvo studentskih pobuna i novih društvenih
pokreta (povezanih s refleksivnom modernizacijom od kraja šezdesetih nadalje); dočim od
osamdesetih ne možemo bez detaljne komparativne analize utjecaja masovne kulture na postupno „zamućivanje” rodnih identiteta i „krizu muškosti”. Na tom tragu, ratn(ičk)u remaskulinizaciju društva iz devedesetih možemo interpretirati i kao lokalni odgovor na globalnu „krizu
muškosti” poticanu egalitarnim i feminističkim diskursima u drugoj polovici 20. stoljeća.
49
ProFemina
leto/jesen 2011.
LITERATURA
Bosanac, Gordana (2005). Utopija i inauguralni paradoks. Zagreb: Kruzak.
Corrin, Chris (1992). Superwomen and the double burden. London: Scarlet Press.
Creed, Gerald (1998). Domesticating revolution: from socialist reform to ambivalent transition in a
Bulgarian village. University Park, PA: The Penn State University Press.
Dijanić, Dijana et al. (2004). Ženski biografski leksikon: sjećanje žena na život u socijalizmu. Zagreb:
Centar za ženske studije.
Felski, Rita (2000). Doing Time. Feminist Theory and Postmodern Culture. New York and London:
New York University Press.
Gal, Susan i G. Klingman (2000). The Politics of Gender After Socialism. Princeton: Princeton University Press.
Jambrešić Kirin, Renata i Reana Senjković (2005). „Puno puta bi vas bili izbacili kroz vrata, biste bila
išla kroz prozor nutra”, Narodna umjetnost, Zagreb, sv. 42, br. 2, 109–126.
Jambrešić Kirin, Renata (2009). „Ponos i predrasude: Ratkajevi i medijska repriza soc-revolucije.”
U: M. Grdešić (ur.). Mala revolucionarka: Zagorka, feminizam i popularna kultura. Zagreb:
Centar za ženske studije, 173–194.
Jambrešić Kirin, Renata (2010). „Izdajice su uvijek ženskog roda: političke zatvorenice u arhipelagu
Goli.” Up & underground, [posebni broj Art dossier socijalizam], Zagreb, br. 17–18, 232–241.
Jukić, Tatjana (2011). Revolucija i melankolija: granice pamćenja hrvatske književnosti. Zagreb: Ljevak.
Lowenthal, David (1998). The Past is a Foreign Country. Cambridge University Press.
Marinucci, Mimi (2005). “Television, Generation X, and Third Wave Feminism”, The Journal of
Popular Culture, sv. 38, br. 3, 505–524.
Nikolić, Vinko (ur.) (1995). Bleiburška tragedija Hrvatskog naroda. München – Barcelona: Hrvatska
revija.
Pejić, Bojana (2010). “Proletarians of All Countries, Who Washes Your Socks? Equality, Dominance and
Differance in Eastern European Art.” U: B. Pejić (ur.), Gender Check: Femininity and Masculinity
in the Art of Eastern Europe. Beč: Museum Moderner Kunst; Köln: Walther König, 19–29.
Perrot, Michelle (2009). Moja povijest žena (prev. Vesna Čaušević Kreho). Zagreb: Ibis grafika.
Petö, Andrea (2002). “Stories of Women’s Lives: Feminist Genealogies in Hungary.” U: M. Jovanović
i S. Naumović (ur.), Gender Relations in South Eastern Europe. Beograd–Graz: Udruženje za
društvenu istoriju – Zur Kunde Sudosteuropas, sv. II, br. 33, 211–218.
Ramet, Sabrina P. (ur.) (1999). Gender Politics in the Western Balkans. University Park: The Penn
State University Press.
Senjković, Reana (2002). Lica društva, likovi države. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku.
Sklevicky, Lydia (1996). Konji, žene, ratovi (priredila D. Rihtman Auguštin). Zagreb: Ženska infoteka.
Slapšak, Svetlana (2001). Ženske ikone XX veka. Beograd: Biblioteka XX vek.
Slapšak, Svetlana (2004). “Introduction: Post-Yugoslav Feminism. Paradoxes, Myths, and Perspectives.” R. Braidotti et al. (ur.), The Making of European Women’s Studies, vol. V. Utrecht University: Athena Advanced Thematic Network in European Women’s Studies, 19–29.
50
ProFemina
leto/jesen 2011.
Sloterdijk, Peter (2007). „Rasipanje gnjeva u eri sredine” (prev. S. Horvat). Europski glasnik, Zagreb,
sv. 11, br. 11, 19–65.
Žižek, Slavoj (2002). Sublimni objekt ideologije. Zagreb: Arkzin; Sarajevo: Društvo za teorijsku
psihoanalizu.
51
ProFemina
leto/jesen 2011.
Vjollca Krasniqi
FEMINISM AND NATIONALISM
Introduction
We are constantly reminded that the globe is becoming smaller and more integrated. Everywhere closer links are being forged between economies and societies, and
everywhere formerly independent states and nations are being merged by complex web
of interstate organisations and regulations into what has been termed, euphemistically,
an ‘international community’. Yet, paradoxically, in this highly globalised world, there
is also a clear trend towards affirmation of the local, of particularist identities (Einhorn
1996: 1). Ethnic pasts are being updated and old cultures fragmented and recast (Smith,
1995: 1). Indeed, the current wave of nationalism testifies to the enduring nature of national idea and to the way in which it responds to, in Mary Kaldor’s words, a deep-felt
human need (Kaldor 2004: 161). After all, since the 19th century, nationalism has been
one of the defining features of modernity (Cockburn 1998: 12), and of the nation-state.
Feminists have long argued that the nation, national identity, and nationalism
are gendered. As Nira Yuval-Davis and V. Spike Peterson have pointed out, women in
nationalist discourse and practice play such diverse roles as biological and social reproducers, as cultural forms, as signifiers, and as embodied agents (Yuval-Davis 1996,
1997; Peterson 1999). Thus it is a well-known fact that the nation is often symbolised
as a woman; conversely, women often serve as symbolic markers of a group’s cultural
identity embodying the repositories of its traditions, reproducers of its authenticity as
well as of its workforce and soldiers. Nations may be ‘imagined communities’ (Anderson 1983). But struggles over national territory and ethnically based identification of
‘us’ versus ‘them’ have real consequences for women because they occupy a specific
location within the national project (Einhorn 1996: 2).
In this essay, I will argue that nationalism and feminism can never be made
compatible. To support my argument that nationalists cannot be feminists, I will make
several points based on two examples: Israel and Serbia. First, I will show that there is
always a contested relationship between nationalism and feminism. While the former
stabilises hierarchical gender relations of power, the latter seeks to do away with them.
53
ProFemina
leto/jesen 2011.
Second, I will stress that women’s participation in nation-building processes – even if
it can from a short-term perspective provide emancipatory and liberatory potentials –
fails, to challenge hierarchical power relationships and, thus ultimately, reinforces traditional notions of femininity. What accounts for this is that women are always ‘second’
actors in nationalist movements; they may play a role in anti-colonial struggles, but
they are always pushed back to the domestic/private sphere after self-determination/
independence is achieved. This is not to downplay the political role of women as actors
without agency (Cockburn 1998; Shadmi 2000), for they often resist nationalism (even
in limited numbers). Women in Black in Israel and Women in Black in Serbia are ample
proof of this. However, there is a need to be conscious of the fact that not all forms of
women’s activism is feminist. Women defining themselves as mothers, for instance,
may be constructing a single identity of a ‘mother’, biologically, by not questioning the
ideology of a patriarchal family, or they may be constructing it socially as a primary
caretaker (Cockburn 1998: 43).
Nationalism and feminism in contestation
Challenging the notion that feminism should be seen as a singular term, I agree
with Chantal’s definition of feminist politics as the pursuit of feminist goals within the
context of a wider articulation of demands. For that reason, feminist politics should not
be seen as a separate form of politics designated to pursue the interests of women as
women. Feminists aim at transforming all the discourses, practices and social relations
where the category of ‘woman’ is constructed in subordination. True, in its most general
understanding, feminism is the struggle for the equality of women. But this should not
be understood as a fight for realising the quality of a definable empirical group within a
common essence of identity. On the contrary, it is a struggle against the multiple forms
of the constructed, subordinated ‘woman’ (Chantal 1992: 382).
One such form is nationalism, a gendered ideology whose practice rests on the
subordination of women and on the constant construction/reconstruction of notions of
femininity and masculinity. By subjecting women to nationalist goals, they can only
play a role as long as they reinforce male-designed politics (this also applies to non-hegemonic/subaltern nationalisms, even if in a less restricted form). Nationalism draws on
socially constructed ideas of masculinity and femininity to shape female and male participation in nation-building embodied in the imagination of self-professed nationalists
(Banerjee 2003: 167). Thus as an ideology, nationalism relies on exclusion of groups
and individuals who do not fit the characteristics of the ‘self-imagined community’. In
extreme cases, the exclusionary potential of nationalism can lead to ethnic cleansing
(Yuval-Davis 1997: 11) and other genocidal practices. In general, national projects are
multiplex, even if one version is more hegemonic than others at different historical moments (ibid.: 21). As Cynthia Enloe contends, if one casts an eye toward nationalism
54
ProFemina
leto/jesen 2011.
without feminist understanding of its inner working or its consequences, one can simply
revise patriarchy to enable it to thrive in new forms fit for a contemporary ‘New World
Order’ (Enloe 1993: 251).
Women in national liberation movements
It needs no elaboration that the enlistment of women in nationalist projects has
a long history (Griffin & Braidotti 2002: 239). Women’s issues do not only offer nationalist movements a vital social platform for the collective mobilisation of multiple community groups. Female emancipation – a powerful political symbol describing at once a
separation from the past, the aspirations of an activist present, and the utopia of an imagined national future – supplies a mechanism of self-description and self-projection of incalculably more than pragmatic value in the self-fashioning of nations and nationalisms
(Heng 1997: 31). Indeed, ‘Third World’ feminists were, in many countries, an integral
part of anti-colonial nationalist struggles for independence (Bardan 1995; Jawardena
1986; Mohanty 1991). For these women, nationalism was an emancipatory movement
for autonomy, sovereignty, and universal citizenship. Yet, when the nationalistic goal of
independence had been achieved, women usually found themselves excluded from the
public sphere and power (Yuval-Davis & Werbner 1999: 1). Tamy Jacoby points out that
while national liberation has played a crucial role in the development of Middle Eastern
feminism, it has also been a problematic site from which to negotiate women’s rights
and equal status in the post-revolutionary period (Jacoby 1999: 511).
This raises the important question of whether women really have equal opportunities for agency within nationalist movements (ibid.: 511). Contradictions within
gendered nationalism are bound up in the dynamic symbol and practical assertions of
national identity. The symbolic female role in discursive constructions of nationalism
does not necessarily coincide with the practice of women’s politics (ibid.: 513). Thus
colonial or neo-colonial rule has often been reproduced through patterns which reinforce the domination of the local men over their women (for example, the continuation
of customary law and clan leadership). These patterns are articulated through efforts to
postpone consideration of women’s concerns until after the revolution (ibid.: 515).
No variety of feminism in the ‘Third World’, then, has been secure from the
intervention of the state or from the power of those who are able to control the discourse
of nationalism with unchallenged authority. Rights historically granted to women by
patriarchal authority to accomplish nationalist goals and agendas do not necessarily
constitute acts of feminism, even if such practices may initially enhance their social
status (Heng 1997: 31). During the independence struggle in India, women stepped out
into a public world for the nationalist cause. But after helping defeat colonialism, they
were marginalised and forced to reoccupy their traditional roles as mothers, wives and
sisters (Rao 1999: 317). Even if Gandhi‘s Satyagrha and Swadeshi movement allowed
55
ProFemina
leto/jesen 2011.
women to participate in the public sphere, they could not organise and transform the
religious and social roots of their oppression (ibid.: 321).
Women’s resistance to state militarised nationalism
State and nationalist militarism produces – and is produced – by gendered identities and divisions of violence manifested both internally and externally. Whereas men
are socialised to be aggressive and competitive protectors of the nation, and even lifetakers, women are socialised to be passive, and supportive of those in need of protection, and life-givers (Peterson 1999: 7). Yet, even if women shape and are shaped by
nationalist ideology some also resist nationalism. The methods used by Women in Black
in Israel in their resistance against militaristic nationalism and the Israeli occupation of
Palestine (women’s body, the black colour and the constant presence in time and space)
were distinctly feminist (Shadmi 2000: 25). As Erella Shadmi points out, the context of
a political struggle within which these means of resistance amplified their power. Thus
women’s bodies were not used for traditional women’s purposes, such as temptation or
advancement of women’s interests (day-care centres and equal opportunities, for example). Instead, they served the purpose of pursuing a general and all-encompassing social
goals. These goals were articulated and argued in body-speak, and there was a room for
new, female messages and strategies.
Women in Black did not capitalise on the traditional roles of women as mothers
and wives to advance their position; they established their status and position in town
squares through their mere presence as citizens with equal rights. They confiscated from
the public sphere (traditionally a male reserve), a space of their own for their alternative
message which depended no longer on their sex roles. Womanhood was presented in a
new political and ideological context, transforming the woman from an object, contingent on men’s perception and conventions to a subject with her own right and distinctive
position (ibid.: 25–26). Still, despite being able to carve out a potentially subversive
space, Women in Black were a small collective of individual women and unable to push
their agenda in a wider socio-political context. They did not pose a real threat to the established order and were marginalised. But in the case of the Israeli Women’s Network
and the Women’s Peace Network, there was not even the need for silencing. In contrast
to Women in Black, these organisations adopted a distinctly male/nationalist political
discourse. As Shadmi argues, such a culture did not allow women’s free expression unless they conformed to male norms. Furthermore, it connected and associated gender
with nationalism, imperialism/colonialism, religion and tradition (ibid.: 26).
In Serbia, the re-emergence of nationalist ideology as a dominant political force
in the wake of Tito’s death reinforced the notion of seeing mothers as symbols of the
nation and of emphasising women’s responsibility for the biological and cultural reproduction of the nation. The result was a marked change in the concept of patriotic
56
ProFemina
leto/jesen 2011.
womanhood – a women’s task was no longer to build socialism through work but to
regenerate the nation through her roles as a mother (Bracewell 1996: 26). As Bracewell
argues, in the militarised setting of Serbia during and after the wars in the former Yugoslavia, what became women’s responsibility was not only to produce babies but future
fighters (ibid.: 29). Stasa Zajović of Women in Black in Serbia divides the development
of Serbian nationalist propaganda into two phases (although they were constantly intertwined). The first began as early as the middle of the nineteen-eighties. It involved
the preparation of various exclusionary projects aimed at the suppression of the ‘white
plague’ (for example, the non-Serbian population, in particular the ethnic Albanians).
The second one was of propaganda about child-bearing for patriotic reasons, that is, for
the enhancement of national security (Zajović 1995). The abuse of woman and their
bodies in the ‘pure’ nation-building processes resulted in two interdependent forms of
violence against women: highly restricted identity ‘demands’ (no abortion) for women
insiders, and extreme violence (rape) against women outsiders (Papić 2002: 129).
Conclusion
I have made the case here that nationalism and feminism are not only in constant tension with each other but they can never be reconciled because nationalist movements/ideologies or state nationalism instrumentalise women. Nationalism augmented
by militarism goes hand in hand with the suppression of women (Shadmi 2000: 26). As
long as women struggle and protest through traditional means – as the Israeli Women’s
Network and the Women’s Peace Network (Herzog 1997) – women’s politics is considered acceptable. Yet, those women who defy patriarchy and successfully undermine the
existing order by alternative means (Women in Black) are, beyond limited support and
appreciation, downplayed (ibid.: 28). The only constant is that women are being used to
serve arbitrary national interests, which are repeatedly redefined according to changing
male priorities. The role of women in contemporary Serbian state nationalism is, thus,
primarily symbolic; women are rarely actors or autonomous citizens (Bracewell 1996:
32). And despite well-documented evidence of Palestinian women’s centrality in the
Intifada in terms of co-operative production, military struggle and grassroots leadership,
nationalist narratives have always tended to differentiate masculinity and femininity on
the basis of traditionally constructed roles (Jacoby 1999: 513–514).
57
ProFemina
leto/jesen 2011.
LITERATURE
Banerjee, S. (2003). ”Gender and nationalism: the masculinization of hinduism and female political
participation in India.” Women’s Studies International Forum, Vol. 26, Issue 2: 167–179.
Bracewell, W. (1996). ”Women, motherhood, and contemporary Serbian nationalism.” Women’s
Studies International Forum, Vol. 19, No. 1/2: 25–33.
Chantal, M. (1992). ”Feminism, citizenship, and radical democratic politics.” In Butler, J. & Joan. W.
Scott (eds.), Feminist Theorize the Politics. London: Routledge, 341–369.
Cockburn, C. (1998). The Space between Us: Negotiating Gender and National Identities in Conflict.
London: Zed Books.
Einhorn, B. & S. Duchen (eds.) (1996). ”Links across differences: gender, ethnicity and nationalism.”
Women’s Studies International Forum, Vol.19, Issues 1–2: 1–3.
Enloe, C. (1993). ”Feminism, nationalism and militarism after the Cold War.” (ch. 8) In The Morning
After: Sexual Politics At the End of the Cold War. Berkeley: University of California Press.
Griffin, G. and R. Braidotti (2002). ”Whiteness and European situadness.” In Griffin, G. and R. Braidotti
(eds.), Thinking Differently: A Reader in European Women’s Studies. London: Zed Books, 205–221.
Heng, G. (1993). ”A great way to fly: nationalism, the state, and the varieties of Third
World feminism.” In Alexander, M. J. and Ch. T. Mohanty (eds.). Feminist Genealogies, Colonial
Legacies, Democratic Futures. New York: Routledge, 30–46.
Jacoby, T. A. (1999). ”Feminism, nationalism, and difference: reflections on the Palestinian women’s
movement.” Women’s Studies International Forum, Vol. 22, No. 5: 511–523.
Kaldor, M. (2004). ”Nationalism and globalisation.” Nation and Nationalism. ASEN, Vol. 10: 161–177.
Peterson, V. Spike (1999a). ”Political identities / nationalism as heterosexism.” International Feminist
Journal of Politics, Vol. 1, No. 1: 34–65.
Peterson, V. Spike (1999b). ”The politics of identification in the context of globalization.” Women’s
Studies International Forum, Vol. 19, No. 1/2: 5–15.
Papić, Z. (2002). ”Europe after 1989: ethnic wars, the fascitization of civil society and body politics
in Serbia.” In Griffin, G. and R. Braidotti (eds.), Thinking Differently: A Reader in European
Women’s Studies. London: Zed Books, 127–145.
Rao, S. (1999). ”Woman as symbol: the intersections of identity politics, gender, and Indian nationalism”,
Women’s Studies International Forum, Vol. 22, Issue 3: 317–328.
Shadmi, E. (2000). ”Between resistance and compliance, feminism and nationalism: Women in Black in
Israel.” Women’s Studies International Forum, Vol. 23, No. 1: 23–34.
Smith, A. (1995). Nations and Nationalism in Global Era. Cambridge: Polity Press.
Yuval-Davis, N. (1996). ”Women and biological reproduction of ‘The Nation’.” Women’s Studies
International Forum, Vol. 19, No 1/2: 17–24.
Yuval-Davis, N. (1997). Gender and Nation. London: Sage.
Yuval-Davis, N. and P. Werbner (eds.) (1999). Women, Citizenship and Difference. (Introduction)
London: Zed Books.
Zajović, S. (1995). Birth, Nationalism and War. [email protected]
.missouri.edu
58
ProFemina
leto/jesen 2011.
Jelena Petrović
DRUŠTVENO-POLITIČKE PARADIGME
PRVOG TALASA JUGOSLOVENSKIH
FEMINIZAMA
Društveno-politička istorija ženskog pitanja pozicionira položaj žene kao istorijskog subjekta u stvaralačkom procesu političkih, društvenih i kulturnih paradigmi
novonastalog jugoslovenskog prostora preko emancipacijskih praksi prvog talasa feminizma koji svoj vrhunac doseže neposredno posle prvog svetskog rata. Žensko pitanje
koje pokreće prvi talas jugoslovenskog feminizma, pojavljuje se kao konfrontacija tri
ideološka pravca koja su se u nekim odsudnim (istorijski važnim) trenucima doticali i
preplitali, obrazujući posebne društveno-političke struje ženskih diskursa: građanskog
feminizma, ženskog proletarijata i pro-patrijarhalnog ženskog zadrugarstva. U okviru
njihovih ideološki suprotstavljenih, ali isto tako i međusobno prožetih polja delovanja,
oblikovali su se paradigmatični društveno-politički obrasci u okviru kojih su žene delovale, ili bile prisiljene da deluju, u različitim javnim sferama međuratnog jugoslovenskog prostora. Navedene diskurzivne paradigme postale su opšta mesta (toposi) javnog/
privatnog života, koja su o(ne)mogućavala žensku emancipaciju, a time posredno i uticala na političko pozicioniranje žena, naročito u međuratnom periodu izuzetno moćne i
kasnije višestruko istorijski revidirane ženske mobilizacije.
Problem discipline i nekoliko teorijskih napomena
Politička angažovanost, kao i razgranato stvaralaštvo žena u ovom periodu, ukazuju na nužnost definisanja rodno obeležene (inter)discipline1 koja se, u još uvek aktu1
„Pod terminom „istorija žena” podrazumevamo nužnost definisanja istorije žena u metodološkom pogledu u smislu znaka jednakosti sa istorijom raznih socijalnih grupacija, jer su one
u istorijskoj pojavnosti u ovoj oblasti istorijske artikulacije sa svim svojim specifičnostima
opterećene polnošću kao socijalnom kategorijom definisane društvom, a ne prirodno istorijska
pojava, što zapravo jesu. Ovo znači i podrazumeva posmatranje i izučavanje žena kao socijalne
grupacije, ili grupacije koje se u proteklim vremenima istorije ljudi artikulisala ne samo kao
socijalno, nego i socijalno-polno biće sa svim iz toga proisteklim socijalnim ograničenjima
i reprekusijama, koje su različite u različitim društvima i civilizacijama – od ropstva do nejednakosti u pogledu prava glasa, zarade za isti rad itd. U savremenoj civilizaciji.” Smiljana
Đurović: Istorija žena – opšta metodološka razmatranja sa osvrtom na jugoslovenski istorijski
prostor u 20. veku, Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka – 2, Položaj žene kao
merilo modernizacije: naučni skup, Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd, 1998, str. 534
59
ProFemina
leto/jesen 2011.
elnom istorijskom kanonu, svodi na vrlo oskudno obrađenu i marginalizovanu odrednicu – žene u istoriji. Pojmovna distinkcija: žene u istoriji vs. istorija žena upućuje
na razlike u istoriografskim interpretacijama ženskih iskustava između već postojećeg
tradicionalnog i relativno novog rodno utemeljenog istorijskog diskursa. U tradicionalnoj istoriografiji ženama su dodeljene statične i sporedne uloge, pa su, shodno tome,
u nju uključene samo kao saputnice, žrtve ili svedokinje važnih istorijskih događaja,
dok, s druge strane, u okviru rodno obeleženog istorijskog (uglavnom ne-akademskog)
toka, žene ponovo postale aktivne učesnice zbivanja, istorijski subjekti koji stvaraju
sopstvenu političku, društvenu i kulturnu istoriju. U stvaralačkom procesu ovih akademski neprilagođenih istorijskih diskursa one tako „prestaju da budu samo anonimne
sa-učesnice, sa-putnice, sa-borci, sa-radnice ili sa-vremenice nekih dešavanja”, i u istoriju: „ulaze sa svojim punim imenom i prezimenom, sa svojim ulogama, funkcijama,
mislima, osećanjima, nadama i strahovima... ”.2 Istorija žena, time, ne ispisuje izolovani
i paralelni istorijski tekst i ne popunjava prazna mesta postojećeg kanona, već prenosi
znanje utemeljeno na ženskom iskustvu istorije i dekonstruisanoj politici sećanja, na
kategorijama koje su godinama bile brisane, cenzurisane i izostavljane u ’univerzalnom’
procesu istorizacije politike, društva i kulture. Zbog toga, uvođenje kategorije roda3 u
analizu i preispisivanje istorijskih naracija, predstavlja jedinu mogućnost da se izađe iz:
beskonačnog kruga otkrivanja i ponovnog zaborava ženske istorije, emancipacije i
ponovnog potčinjavanja, iz beskonačnosti obnavljanja patrijarhalnog poretka odnosa i
vrednosti, koji u svakoj istorijskoj epizodi postaje sve suroviji.4
Ovakav komparativan pristup postaje nužan za istraživanje postojećih istorijskih
naracija o međuratnom periodu, naročito, ako se ima u vidu da je ovaj period bio izložen
kontinuiranom istorijskom revizionizmu, oportunističkim političkim interpretacijama,
koji je u svim svojim fazama i njihovim varijacijama (komunističkoj/socijalističkoj,
disidentskoj, nacionalističkoj, tranzicijskoj) iz svojih konstruktivističkih procesa isključio raznovrsnu delatnost i stvaralaštvo velikog broja žena, zanemarujući veličinu
i intenzitet njihovog učešća u jednoj važnoj društvenoj epohi kao što je ova. Izuzetak
predstavljaju retke monografije, studije i drugi tekstovi koji mogu poslužiti kao polazište za istraživanje međuratne istorije žena, jer upućuju, između ostalog, na bogat
2
3
4
Anđelka Milić, Patrijarhalni poredak, revolucija i saznanje o položaju žene, Ibid., str. 558.
Na nužnost kategorije roda u istorijskoj analizi ukazala je istoričarka i teoretičarka Džoan V.
Skot (Joan Wallash Scott) ukazujući na osnovne aspekte ove kategorije i to na: 1) kulturnu
simbolizaciju pola/roda 2) njegovu normativnu konceptualizaciju (definisanje uloga polova
i njihovih društvenih područja); 3) socijalno organizovanje muškog i ženskog roda, tj.
postavljanje institucionalnih okvira za njihovo delovanje, kao što su brak i porodica; 4)
subjektivni identitet (identifikovanje pojedinca sa određenim polom/rodom, tj. sa svim onim
rodnim osobinama i ulogama koje mu „priliče”). Ovo polazište postavlja se kao metodološki
okvir dalje analize u ovom poglavlju. Cf. Joan Wallach Scott, Rod i politika povijesti, Ženska
infoteka, Zagreb, 2003.
Milić, Ibid.
60
ProFemina
leto/jesen 2011.
i zapostavljen arhivski materijal, kao i na veliki broj naslova izdatih ženskih knjiga i
časopisa u tom periodu.
Bogato političko, kulturno i umetničko žensko nasleđe obnavlja moguće strategije za depatrijahalizaciju društva i kulture putem kojih se može uspostaviti kontinuitet
sa današnjim emacipacijskim politikama feminističke teorije i kritike5 i zato ga je važno
izdvojiti, da bi se kroz emancipacijski proces proizvodnje znanja univerzalizovalo kroz
politiku jednakosti za sve.
Džoan V. Skot, u svojoj knjizi Rod i politika povjesti, naglašava da se tzv. herstory (ženska istorija) razvija uporedo sa društvenom istorijom, suprotstavljajući se istovremeno metodama i konceptima koje su tokom vremena razvili istoričari glavnog toka
političke istorije. Proučavanje istorije žena se tako, prema Skot, višestruko oslanja na
društvenu istoriju, preuzimajući od nje ključne segmente: metodologiju kvantifikacije,
način obrade podataka/pojedinosti iz svakodnevnog života i shvatanje porodičnih odnosa, plodnosti i seksualnosti kao istorijskih pojava. Interdisciplinarno se povezujući sa
sociologijom, demografijom i etnografijom, društvena istorija je subjektivizirala masovne društvene procese – onako kako su se zbivali u mnogobrojnim dimenzijama ljudskog
iskustva, dovodeći u pitanje naracije političke istorije, i fokusirajući se, pre svega, na
međusobne ljudske odnose u širokom spektru svih isključenih društvenih i profesionalnih grupa. U tom osvetljavanju društveno-istorijskih procesa i odnosa, po prvi put je
skrenuta pažnja na društvenu ulogu žena.
Na osnovu ženskog iskustva – koje Skot određuje kao jednu od polaznih kategorija istraživačkog procesa, i analize načina na koje je politika konstruisala rod i na koje
je rod isto tako konstruisao politiku, istorija žena (feministička istorija) se kritički suprotstavila politici zvaničnih istorija i ukazala na potrebu za njenim ponovnim iščitavanjem i preispisivanjem, kao i za uvođenjem kategorije roda u analizu značenja organizacije i poimanja istorijskog znanja.6 Istorija u procesu preispisivanja društveno-političke
stvarnosti prošlih vremena, zato ne figurira samo kao disciplina koja beleži promene u
društvenoj organizaciji polova, već takođe proizvodi znanje o rodnim razlikama preko
istorijskih retoričkih praksi, de/konstrukcije istorijskog teksta i politike, koji se u svojoj
osnovi definišu prema Fukoovoj umreženoj teorijskoj strukturi diskursa/znanja/moći.
U istorijskom diskursu i njegovom jeziku rod je tako označen kako kategorija znanja o
polnoj razlici koju proizvode kulturni i društveni ljudski odnosi. Takvo orođeno (engl.
gendered) znanje, čiji su upotreba i značenje politički, ali isto tako i jezički arbitrarni,
predstavlja osnovno sredstvo u konstruisanju pozicija moći, te se tako ne odnosi samo
na ideje, već i na društvene institucije i strukture, svakodnevne prakse i rituale i sve ono
što te društvene odnose među polovima proizvodi.
5
6
Primer današnje desničarski orijentisane politike koja apeluje na žene da se ’dobrovoljno’ dreknu ne
tako davno stečenih društveno-ekonomskih pozicija i time istovremeno reše dva predimenzionirana
problema današnjice: natalitet i nezaposlenost muškaraca, ukazuje na tendenciju vraćanja u zlatne
porodične matrice u cilju spasavanja drevnih evropskih nacija, utemeljenih na istorijskim tekovinama
moderne civilizacije, paradoksalno i na ženskoj emancipaciji.
Cf. Joan Wallach Scott, Rod i politika povijesti, Ženska infoteka, Zagreb, 2003, str. 39-46.
61
ProFemina
leto/jesen 2011.
Kao rezultat novih epistemoloških previranja na području humanistike, rod se
tako može definisati kao tvorbeni element društvenih odnosa utemeljenih na polnim
razlikama koje, ujedno, u istorijskoj perspektivi predstavljaju i primarni način označavanja odnosa moći. Ova definicija roda nužno obuhvata i četiri međusobno povezana
aspekta, utemeljena na polnim razlikama, koja (sa)učestvuju u konstrukciji ove kategorije, a to su: 1) kulturna simbolizacija (reprezentacija i interpretacija) pola/roda pre
svega u verskim, obrazovnim, naučnim, pravnim i političkim doktrinama zasnovanim
na binarnim kategoričkim opozicijama koje se nadovezuju na osnovnu polnu opoziciju
muško/žensko; 2) normativna konceptualizacija odn. definisanje uloge polova i njihovih
društvenih područja prema uvreženoj tradiciji patrijarhata; 3) socijalno organizovanje
polova tj. društveno, političko, ekonomsko postavljanje institucionalnih okvira za njihovo delovanje, počev od braka i porodice, preko tržišta rada, do obrazovanja, političkih
prava i sl. i 4) utvrđivanje rodnog (subjektivnog) identiteta u društvenim i specifičnokulturnim reprezentacijama.7
Uvođenje roda kao osnovne analitičke kategorije u šire polje humanističkih nauka, tako predstavlja politički projekat suočavanja sa postojećim strukturama moći istovremeno i način za prenošenje i proizvodnju novih diskurzivnih znanja, koje upućuje i
na nužnost zajedničkog rada feminističke politike i akademskih rodnih/ženskih studija
na stvaranju otvorenog epistemološkog modela, kako za proučavanje istorije, tako i za
produkciju transdisciplinarnih humanističkih kategorija znanja.
Istorijski okviri i odrednice
Mapiranjem društveno-političke stvarnosti, koja se polarizovala oko tradicionalno-konzervativnih i modernističko-liberalnih ideja i utemeljila kao okosnica kulturne i
političke istorije žena, u periodu između dva svetska rata u Kraljevini SHS/Jugoslaviji,
može se zaključiti da žensko pitanje predstavlja polaznu tačku društveno-političke istorije žena. Žensko pitanje, koje je, na ovim prostorima, postalo aktuelno još u 19. veku,
istupanjem intelektualne elite u kojoj su se posebno isticale obrazovane žene iz građanskog sloja, ali i u okviru sve prisutnijeg liberalnog socijalističkog diskursa, kao kritika
građanskog konzervativnog društva utemeljenog na organskoj i religioznoj istini,8 zahvatilo je, pored suštinskog pitanja pravno-političke neravnopravnosti među polovima,
i područje umetnosti i kulture, probleme svakodnevnog života, porodične i u to vreme
još uvek raširene zadrugarske odnose, rodne društvene uloge, obrazovanje žena, zaštitu
zdravlja i dr. Opšta društvena, politička i ekonomska neravnopravnost ogledala se u
tom periodu, pre svega, u: uskraćenim političkim i građanskim pravima (pravo glasa,
7
8
Cf. Ibid., str. 64-72.
Ljubica Marković pojavu feminizma vezuje za početak 70-tih i ličnost Svetozara Markovića:
„kao odjek opšteg pokreta za oslobođenje žene, koji je krajem šezdesetih godina idejno
pobedio u Evropi, a u Americi bio delimično i primenjivan. On je dopro u doba kad u nas
započinje rad na preobražaju društva,a kreće ga sam Svetozar Marković” u: Počeci feminizma
u Srbiji i Vojvodini, Beograd : Štamparija „Narodna misao”, 1934, str. 5.
62
ProFemina
leto/jesen 2011.
vlasništva, nasleđivanja i sl.), vrlo ograničenom izboru zanimanja (učiteljice, niže službenice u državnoj službi - daktilografkinje, telefonistkinje, blagajnice, radna mesta koja
su bila dostupna malom broju žena, ili tekstilne radnice, radnice u duvanskoj industriji
i, naravno, kućne pomoćnice), eksploataciji (znatno manje plate u odnosu na muškarce
za isti posao, kao i najgora radna mesta, te istovremeno obavljanje svih kućnih poslova9,
a na selu i teških sezonskih radova), privatnom vlasništvu nad ženom (vlasništvo oca,
pa zatim muža, naročito u ruralnim sredinama, u kojim po popisu iz 1931. godine živi
76% od ukupnog broja stanovništva), kulturnom i javnom isključenošću žena (sa retkim
izuzecima, čija se ’ženskost’ u javnom prostoru tolerisala kao urođeni hendikep) i sl.
U nameri da tradicijom nasleđenu neravnopravnost između polova iskorene, žene su,
shodno tome, postavljale konkretne zahteve i nudile, isto tako, konkretne predloge za
rešavanje t.i. ženskog pitanja.
Osnovna ideološka usmerenja međuratnih ženskih diskursa u Kraljevini SHS/
Jugoslavije, koja su se suočavala sa tim svim tim pitanjima koja su postavljena kroz
društveno-političku paradigmu ženskog pitanja, kao što je već na početku rečeno, su:
građanski feminizam (praćen kvalifkativima: salonski, buržoaski, elitni, liberalni, i takođe posle drugog svetskog rata određen kao ekstremno desničarski), ženski proletarijat
(radnički, narodni, masovni, socijalistički/komunistički, levičarski i sl.) i pro-patrijarhalno žensko zadrugarstvo (tradicionalno, konzervativno, dobrotvorno, religiozno, apolitično i u ratnim uslovima saputnički desničarsko).
Građanski feminizam i ženski proletarijat su, oko svojih samoorganizovanih i novoustanovljenih društava i pokreta, okupljali veliki broj žena koje su se, u međuratnom
periodu, često pojavljivale u javnosti, pokušavajući da usmere javno mnjenje u pravcu
novih ideja i emancipacijskih društvenih promena, sarađujući među sobom. Za razliku
od njih, pro-patrijarhalne, uglavnom, dobrotvorne ili verske ženske zadruge su saučestvovale u očuvanju i prenošenju, već postojećih, tradicijom i patrijarhatom određenih
rodnih uloga i radile u senci javnog života.
Ovaj ideološki (ženski) pluralizam koji je, po svojoj praksi i poljima delovanja,
često odstupao od svojih političkih (muških) matrica, selektivno je prikazan i politički
amneziran, i potrebi, naročito u tzv. postideološkom dobu, izložen svakojakim istorijskim revizijama i reinterpretacijama.
U posleratnoj SFRJ, koja je svim svojim narodima i narodnostima, državljanima
i državljankama, formalno dala jednaka prava i obesmislila postojanje bilo kakvog ženskog pokreta, sva predratna ženska društva i udruženja, formirana bilo po nacionalnoj,
bilo po verskoj, ili, sa druge strane, po socijalnoj, političkoj, kulturnoj, feminističkoj ili
profesionalnoj liniji, bila su podjednako opredeljena kao građanska, a njihov politčki,
prosvetni i stvaralački rad ocenjen kroz prizmu pogrešne buržoaske ideologije (prva, ko9
Domaćica – femina domestica je zanimanje koje nikada nije dobilo društveno-ekonomski, ni
pravni status, a podrazumeva lepezu različitih kućnih poslova koje po ’prirodi’ obavlja žena.
Krajem XIX i tokom XX veka, žene se zapošljavaju i tako dodatno povećavanju kućni budžet,
istovremeno obavljajući i posao domaćice, te tako izgrađuju novi tip žene: femina domestica
superioria. Cf. Smiljana Đurović, Ibid. 538.
63
ProFemina
leto/jesen 2011.
munistička/socijalistička revizija).10 Početkom 90-tih godina, u vreme etno-nacionalističkih ideologija i ratova, pro-patrijarhalno žensko zadrugarstvo je ponovo zaživelo u okviru dominantnog etno-nacionalističkog diskursa koji je vapio za folklornom tradicijom,
istovremeno je i iz starih arhiva izvučen i revalorizovan rad pro-patrijarhalnih ženskih
zadruga, kao i nekih pripadnica građanskog sloja čija su nacionalna opredeljenja u kontekstu tada aktuelnog koncepta građanskog nacionalizma manipulativno interpretirana u
cilju ispisivanja prigodnog istorijskog teksta za potrebe stvaranja etno-nacionalističkih
država (druga, etno-nacionalistička revizija). Paralelno i nakon oživljavanja etno-nacionalističkih politika i u ime njih vođenih ratova tokom 90-tih, u periodu tranzicije, koja
još uvek traje, iz arhiva se ponovo izvlače i predstavnice salonskog feminizma i njihove tzv. buržoaske organizacije, koje su, u skladu sa uvođenjem liberalno-demokratskih
manira u cilju pridruživanja rodno osvešćenoj velikoj evropskoj porodici, postale velike
žene svoga vremena, a njihovi pokreti daleki vesnici građanske jednakosti i raznolikosti
savremenog društva (treća, tranzicijska, liberalno-demokratska revizija).
Iako, se može zaključiti, da su jedne društveno-političke revizije bile ’humanije’
od drugih (ili bar manje pogubne), da jedne podsećaju više na manipulativne interpretacije, a druge na uspešne spekulacije, prve ženske organizacije i ženske mreže, svakako,
čekaju još uvek na nove epistemološke i metodološke pristupe. Teorijsko, analitičko i
kritičko istraživanje i iščitavanje ženskih međuratnih diskursa postaje moguće samo u
okviru višeznačne, feminističke epistemološke matrice i novih (inter)disciplina u kojima posebnu pažnju zaslužuju mnoge važne žene toga vremena, zlo/upotrebljene u
tumačenjima starih i interpretaciji novih istorijskih, društvenih, kulturnih i umetničkih
kanona, kao i njihova polja delovanja, stvaralaštva i međustobnih (organizovanih) povezivanja.
Zbog toga se, kao polazne tačke istraživanja ženskih diskursa u međuratnom
periodu, nameću upravo one političke/ideološke paradigme koje ove diskurse određuju
u širem kontekstu dominirajućih društveno-istorijskih naracija i čija analiza je ključna
za bilo kakvo dalje iščitavanje ženskog (angažovanog) autorstva. Dalje u tekstu, biće
grubo utemeljene tri ključne, prethodno navedene, paradigme kao osnovne političke
prakse društvene mobilizacije i delovanja žena.
10
Jovanka Kecman u svojoj knjizi, potkrepljenom obiljem podataka i jasno politički opredeljenom socijalističkom retorikom vremena u kome je studija i nastala, razliku između prva
dva definiše na sledeći način: „Feministički pokret se zalagao za delimično oslobođenje žena,
za pravnu jednakost muškaraca i žena u okviru društvenog poretka, dok se radnički pokret
borio protiv eksploatacije žena u kapitalističkom društvu i za potpunu emancipaciju žena u
novom besklasnom društvu.” Cf. Jovanka Kecman. Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i
ženskim organizacijama: 1918-1941, Narodna knjiga: Institut za savremenu istoriju, Beograd,
1978, str. 5.
I dalje: „Građanska ženska društva angažovala su određen broj intelektualki i bogatijih žena
u kojima su one našle novo područje za svoju delatnost. Buržoazija je pružala pomoć ovim
društvima i ona su prividno i delimično rešavala socijalne probleme žena.” Ibid. str. 11.
64
ProFemina
leto/jesen 2011.
Građanski feminizam
Ideju građanskog feminizma oblikovale su različite ženske organizacije (društva,
alijanse, udruženja i sl.) oko kojih su se okupljale žene građanskog staleža, većinom
imućne i školovane u zemlji i u evropskim akademskim centrima toga vremena, koje su
se zalagale za pravnu i društveno-ekonomsku ravnopravnost polova i jednakost po pitanju morala, zapošljavanja, školovanja, pa su, shodno tome, radile na pitanjima ženskog
obrazovanja i podsticanju žena da se uključe u društveni, politički i kulturni život, kao
i u mnoge druge javne aktivnosti. Ovakav koncept građanskog feminizma potvrđuje i
program rada Saveza ženskih društava, usvojen na trećoj glavnoj skupštini, održanoj u
Ljubljani 6-8. jula 1922, kojim se predviđa:
rad na narodnom jedinstvu; izjednačavanje žene s muškarcem u privatnom i javnom
pravu; jednak rad, jednaka zvanja i jednaka nagrada; zaštita ženske snage s obzirom na
njen prirodni poziv; zaštita dece i mladeži; jednaki uslovi za vaspitanje ženske i muške
dece u kući i u školi; jednak moral za muškarca i ženu; borba protiv prostitucije; borba
protiv alkohola.11
Feministička i druga međuratna ženska udruženja se nisu bavila samo ženskim
pravima i rešavanjem ženskog pitanja, već su, sa svojih neprivilegovanih i marginalizovanih pozicija, isto tako organizovale pacifističke i antifašističke akcije, zalagale se
za prava manjina, oslobađanje političkih zatvorenika (među kojima je bio veliki broj
komunista), uključivanje radnica i seljanki u svoja udruženja (kao „najsposobnijih boraca za žensko pravo glasa”12), baveći se takođe i pitanjima ženske kulture i umetnosti
i sl. Zbog toga, ne iznenađuje ni činjenica da su komunisti, naročito u vreme progona
komunizma, veliki deo svojih agitacionih aktivnosti uspeli da ostvare upravo preko građanskih ženskih organizacija, o čemu svedoče i mnogi izveštaji toga vremena. Na više
mesta u opširnoj studiji Jovanke Kecman o istoriji ženskih međuratnih pokreta, tako
nalazimo podatke koji na to upućuju, poput sledećeg:
U izveštaju o radu i stanju Nezavisne radničke partije Jugoslavije, maja 1924. godine,
navodi se, između ostalog, da Centralni sekretarijat žena ima svoje ćelije u organizacijama buržoaskih žena feministkinja i da koristi njihov list Ženski pokret za
objavljivanje svojih članaka.13
Jedan od političkih uspeha, građanskog feminizma u borbi za ostvarenje ženskih
prava, predstavlja i kratko postojanje prve i dosada jedine ženske političke stranke,14
11
12
13
14
Ibid. str. 173.
Ibid. str. 179.
Ibid. str. 185.
Uprava društva „Ženski pokret”, 1926. godine, uputila je svim strankama u Narodnoj skupštini
poziv da predstave svoj program i da odrede svoja stajališta prema ženskom pitanju i predlože
65
ProFemina
leto/jesen 2011.
koja je svoje delovanje opravdavala stavom da rasturanje žena po već postojećim strankama ne doprinosi ostvarenju feminističkih zahteva i zajedničkom unapred postavljenom cilju, pa je, shodno tome, insistirala na ženskom jedinstvu:
Naročito moramo podvući utjecaj feminizma u našem radu prema ženama, a moramo
upozoriti i na razne „lijeve” griješke u tom radu. Prvo, moramo se otresti građanskog
utjecaja na naše djelovanje među ženama. Feminizam predstavlja zajedničke zahtjeve
žena sviju slojeva odijeljeno od zahtjeva radnog naroda. Naglašivanjem zajedničkih
ženskih zahtjeva u suprotnosti i u borbi protiv muškaraca feminizam sakriva klasnu
osnovu ženskog pitanja, te time odvraća masu žena od borbe protiv kapitalizma, kao
i protiv klasnog društva uopće. A što jasnije i odlučnije postavlja naša Partija žensko
pitanje to više gubi feminizam svoje opravdanje (…) Feminizam u našim redovima
moramo da označimo kao desničarsku oportunističku pomoć građanskom ženskom
pokretu kod širenja iluzija da se nekim reformama tobože može riješiti žensko pitanje
u okviru klasnog društva. Taj način rada odvaja žene od revolucionarnog proletarijata
i njegove Partije i prema tome je to pokušaj likvidiranja vodeće uloge naše Partije u
borbi za jednakopravnost žene.18
Mada je krajnji cilj feminizmu zajednička saradnja oba pola, ipak su žene u našoj
državi – usled nepravde koja ih svrstava u red bića drugog ranga i isključuje iz učešća u
rešavanju pitanja zajedničkog života u državi – silom okolnosti stavljene u jedan tabor
i primorane da se grupišu u zasebnu političku organizaciju. 15
S druge strane, zahtevi Ženske stranke koji su se poklapali su se sa zahtevima
Ženskog pokreta, doveli su u međuvremenu do izvesnih nesuglasica i do nepriznavanja
stranke od strane pojedinih predstavnica pokreta koje su njeno osnivanje smatrale rasparčavanjem Ženskog pokreta16, koji se vremenom obnavljao i privlačio sve veći broj žena.
Ženskim organizacijama sa feminističkom orijentacijom, što su više bile prisutne
u javnosti, sve češće se zameralo to što su odbijale da se priklone postojećim strankama, tako da im se paradoksalno pripisivala nezainteresovanost za ’ozbiljne’ društvene
probleme, naročito, od strane krajnje političke levice (koja se vremenom transformisala
u KPJ). Sve izraženija ekonomsko-politička kriza, podstakla je jačanje Komunističke
partije, širenje socijalističkih ideja koje su sticale sve veći broj pristalica, pa je tako ova
ideološka opcija vremenom oslabila svoju vezu sa ženskim društvima i organizacijama,
osuđujući svako zasebno političko angažovanje žena koje nije u sferi interesa partije i
pod njenim nadzorom, naročito, rad Ženske stranke:
Predstavnice Ženske stranke su se zalagale za očuvanje postojećeg režima i u okviru
njega tražile su političku ravnopravnost (...). Ženska stranka nije imala perspektive ni
u kapitalističkom sistemu, bez obzira na režim diktature u našoj zemlji, jer je izdvajanje
želja u neku posebnu političku partiju bilo preživelo i besmisleno. I da je bilo buržoaske demokratije, u kojoj bi žene dobile pravo glasa, one se ne bi organizovale u posebnu političku
partiju, već bi po klasnoj pripadnosti bile u postojećim političkim partijama i strankama.17
Žensko pitanje, tako postaje vremenom problem koji se inkorporira u ’univerzalno’ i sveobuhvatno klasno pitanje pod uticajem sve moćnije komunističke partije. Na
Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ (1940) feminizam je i zvanično određen kao „desničarska oportunistička sila” koja pokušava da dobije monopol nad svim ženama, koje
svoje pravo glasa, konačno i jedino, mogu da ostvare samo u okviru jedinstvene KPJ.
Tako, između ostalog, Vida Tomšič u svom referatu, posvećenom radu među ženama,
po prvi put javno, feminizmu ’izriče’ sledeće:
Građanski feminizam je Komunistička partija Jugoslavije tako politički potisnula
i kasnije ga sasvim potisnula iz kolektivnog sećanja i isključila iz zvanične istorije. Ovaj
proces nije bio dosledan i beskompromisan, naročito, ukoliko se osvrnemo na partijsku
saradnju sa ženskim organizacijama i pokretima u vreme ilegalnog rada komunista,
koje je najpre iskoristila za širenje svojih ideja preko njihovih kanala i javnih glasila
(aproprijacija Drugog), a zatim ih depolitizovala da bi opravdala svoje ideološke postupke (arbitracija Drugog) i na kraju, jačanjem uticaja i moći, kao i kasnijim dolaskom
na vlast, od njih se distancirala i označila ih kao pogrešno orijentisane – desničarske
i nepoželjne (negacija Drugog). Pitanje koje se na ovom mestu postavlja je, svakako,
pitanje političkog, društvenog i kulturnog uticaja građanskog feminizma u međuratnom
periodu, njegovih emancipacijskih ideja i njihovih (onemogućenih) realizacija, koje su
ostale u senci selektivno odabrane istorije nakon drugog svetskog rata.
Ženski proletarijat
Ženskim proletarijatom mogu se nazvati svi oni ženski radnički pokreti i sekretarijati koji su počeli da se razvijaju još krajem 19. veka pod okriljem Socijaldemokratske
partije. Ideološka linija ženskog proletarijata potiče od tzv. naučnog socijalizma, koji
se u to vreme, internacionalizovao i širio Evropom kao agens društvenih promena odn.
kao reakcija na surovu eksploataciju prvobitnog akumulativnog kapitala, naročito, u
industriji koja je sve više zapošljavala i iskorišćavala žene za minimalne i u odnosu
na muškarce i do pet puta redukovane plate.19 Položaj žene je, u tom novom diskursu
18
15
16
17
svoj politički angažman u vezi sa tim, nakon čega su usledili su pozitivan odziv i negativna
praksa. , Ibid. 186.
Proglas i statuti Ženske stranke, Jovanović, Beograd, 1927, str. 3-4.
Kecman, Ibid. str. 194.
Ibid. str. 196.
66
ProFemina
leto/jesen 2011.
19
Iz referata Vide Tomšič, člana CK KPJ, u: Dokument 1: V Konferencija KPJ održana studenog
1940. u Zagrebu o radu sa ženama, Žene Hrvatske u narodnooslobodilačkoj borbi, Knj. 1,
Izdanje glavnog odbora Saveza ženskih društava Hrvatske, Zagreb, 1955, str. 5
Ženskom pitanju najviše pažnje posvećuje August Bebel: Žena i socijalizam 1872. godine, dok
se kod nas to pitanje našlo u fokusu Svetozara Markovića, između ostalog u člancima: Je li
žena sposobna da bude ravnopravna sa čovekom? i Oslobođenje ženskinja. Svakako, ovde treba
67
ProFemina
leto/jesen 2011.
emancipacije, bio izjednačen sa položajem radničke klase, pa se tako potčinjenost žena
objašnjavala opštim društveno-ekonomskim stanjem, a ne patrijarhalno konstruisanim
pozicijama rodnih uloga. S obzirom na to, da je „oslobađanje žene”, kao vid borbe
protiv eksploatacije kapitalističke države, bilo u opštem interesu socijaldemokratskih
pokreta u skoro svim zemljama, njihove partije su tako u većim centrima posvetile posebnu pažnju organizovanju žena, zalažući se za njihovu ravnopravnost.
U predjugoslovenskoj fazi, na ovim prostorima, osnovani su tako Sekretarijati
žena socijaldemokrata u većim mestima, kao ogranci političkog i aktivističkog delovanja radničke klase, koji je u Beogradu imao i svoje glasilo Jednakost – organ žena
socijaldemokrata. Ženski radnički pokret vremenom se ujedinjuje i postaje angažovan u
vezi sa agitacionim obrazovanjem i posredovanjem socijalističke literature.20
Aktivizam ženskog radničkog pokreta je podrazumevao i organizovanje raznih
manifestacija u vidu protesta, među kojima su bili najznačajniji međunarodni praznici:
1. maj (praznik rada) i 8. mart (praznik žena), koji su bili organizovani većinom po
direktivi i uputstvima socijaldemorkatske, a kasnije i komunističke partije. Povodom 8.
marta, javnim govorima, lecima, novinskim tekstovima, žene su često pozivane na jedinstvenu revolucionarnu borbu protiv postojećeg društvenog sistema, pa su tako izjave,
poput sledeće (objavljene u Radničkim novinama) postale za to vreme uobičajne:
Žene ne varajte se više, već pohitajte nama u naše organizacije, da srušimo današnje
društvo i podignemo društvo u kome ćemo biti potpuno slobodne.21
Povodom osmomartovskog praznika 1928. godine, rasturani su leci sa porukom
koju je ženama uputio Josip Broz Tito, koji je, naročito, istakao njihovu ulogu u
budućem „imperijalističkom ratu koga sprema buržoazija”, i pozvao ih da se masovno
priključe partiji i da se „do kraja bore za oslobođenje radničke klase”.22 Posle zavođenja
šestojanuarske diktature, organizovanje ovakvih manifestacija je bilo otežano sve do 1935.
godine, kada 8. mart ponovo postaje aktuelan, prevashodno, u revolucionarnom kontekstu
klasne borbe i budućeg rata. Zahtevi koji su iste godine za proslavu ovog praznika unapred
bili pripremljeni postavljali su na prvo mesto ’opšte’ društvene interese:
1. Radne žene okupljajte se oko zahteva jedinstvenog fronta u borbi protiv klasnog i nacionalnog ugnjetavanja;
2. Zahtevajmo hleba i rada za sve zaposlene radnike i radnice, za socijalno osiguranje svih besposlenih na račun države, banovine, opštine i kapitalista.
3. Protiv sniženja nadnica, protiv globa i otpuštanja sa rada;23
20
21
22
23
kao uzore u borbi za ženska prava naročito izdvojiti i druga imena poput: Klare Cetkin, Roze
Luksemburg, Eme Goldman i druge koje su uticale na osvešćivanje i dalju emancipaciju žena.
Jovanka Kecman, Ibid. str. 19.
Jovanka Kecman, Proslave međunarodnog dana žena u Jugoslaviji do okupacije 1941. god.,
str. 108.
Ibid. str. 111.
Ibid. str. 262.
68
ProFemina
leto/jesen 2011.
a zatim i druge: protiv prekovremenog i noćnog rada za žene i decu, za zimsku pomoć
u odelu, hrani, obući i sl., za besplatno školovanje, besplatne porođaje i lečenje siromašnih. Revolucionarne ideje su posebno isticali značaj seljanke i majke kroz različita
polja delovanja:
9. Radne žene sela borite se za besplatnu raspodelu sve državne, crkvene, dvorske
i veleposedničke zemlje i šume siromašnim seljacima. Borite se za poništenje svih
dugova i poreza siromašnih seljaka.
10. Majke žene i sestre, okupljajte se za borbu protiv vojnofašističkog terora, zahtevajte
potpuno oslobođenje i punu amnestiju za sve političke i vojne zatvorenike. Zahtevajte
ukidanje smrtne kazne;
11. Radne žene potlačenih naroda: Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca
stupajte u borbu nacionalnog ugnjetavanja;
12. Radne žene srpske nacije poduprite borbu za nacionalno oslobođenje potlačenih
naroda. 24itd.
Ove proslave, ipak, nisu bile masovnog karaktera zbog malog broja žena koje su
bile uključene u partijske i sindikalne organizacije kao njihovi aktivni članovi, kao i zbog
toga što partija, koja je izdavala direktive, nije pomagala u njihovoj organizaciji. Pred
početak drugog svetskog rata, u organizovanju proslave 8. marta učestvuju omladinske
sekcije ženskih pokreta, kao i veliki broj žena iz drugih ženskih udruženja koje su pred
najezdom fašizma, ostavile žensko pitanje po strani.
Udruženje studentkinja univerzitetski obrazovanih žena i omladinske sekcije
Ženskog pokreta većinom su bile levičarski orijentisane, tako da su se ubrzo povezale sa
partijom, po čijim uputstvima su dobrovoljno organizovale različite agitacione događaje.
Kulturno-prosvetni rad ovih udruženja je time dobio i svoju političko-ideološku
dimenziju i to putem različitih medija: priredbi, zabava, logorovanja, predavanja,
kružoka, usmenih i zidnih novina, distribucije marksističke literature i sl.
Svojim učešćem u NOB-u, kao i radu KPJ, žene su tako ostvarile samo deo
prava koja ih nisu oslobodila patrijarhalnih pozicija nemoći, što se simbolički pokazalo
i političkim zamagljivanjem značenja praznika žena koji ubrzo nakon drugog svetskog
rata postaje praznik radnih žena-majki. Ženski proletarijat omogućio je ostvarivanje
„viših” društvenih ciljeva i zauzvrat dobio kratkotrajnu autonomiju u Antifašističkom
frontu žena – da bi zatim (samo)ukinut 1953, takođe po direktivi Komunističke partije
Jugoslavije.25
24
25
Ibid. str. 263
O emancipaciji i organizaciji žena i ulozi AFŽ-a u posleratnom periodu Cf. Lydia Sklevicky:
Konji, žene, ratovi, Ženska infoteka, Zagreb, 1996, str. 63-155.
69
ProFemina
leto/jesen 2011.
Pro-patrijarhalno žensko zadrugarstvo
Kao treći oblik ženskog angažovanja u međuratnom periodu javlja se žensko
pro-patrijarhalno zadrugarstvo koje pokriva rad dobrotvrnih i konzervativnih, najčešće
verski orjentisanih udruženja, čiji je cilj bio širenje znanja o ženskom zdravlju, higijeni,
uspešnom domaćinstvu i sl., kao briga o siromašnoj i napuštenoj deci. Kao najstariji
oblik ženskog povezivanja, dobrotvorna udruženja javljala su se kao potpora verskom
i nacionalno ustoličenom patrijarhatu, u kome je žena bila zadužena za brigu o deci,
prenošenje tradicije, čuvanje ognjišta i očuvanje patrijarhalnih porodičnih i po potrebi
nacionalnih vrednosti. Nazivajući ih „klerikalnim buržujkama” Jovanka Kecman iznosi
podatak koji svedoči o njihovoj velikoj prisutnosti i društvenoj efikasnosti u međuratnom periodu, iako njihov rad nije za žensku emancipaciju bio od većeg značaja:
Veliki uticaj na žene vršila su i verska društva, koja su zbog opšte neprosvećenosti i
nepismenosti uspevala da u svoje akcije organizuju i žene radnice. Tim radom rukovodile su klerikalne buržujke koje su koristile religiozna osećanja žena i na taj način
ostvarivale uticaj na njih i na decu. (...) U domovima su postojale posebne čitaonice i
biblioteke s klerikalnim knjigama, brošurama i štampom. Na primer, klerikalna štampa
je 1927-28. godine kod nas izdavala pet ženskih časopisa i petnaest opštih časopisa,
koji su u 100 hiljada primeraka rasturani, u prvom redu među ženama. (...) U vidu
članarine i drugih dažbina za crkvu radnice su davale i do 25 odsto od svoje zarade, ali
se dešavalo da se za siromašniju decu kupi odeća i obuća, ili ih popovi šalju u svoja
oporavilišta preko leta, pa je ispadalo da crkva ipak brine za sirotinju.26
Ovaj tradicionalni oblik dobrotvornog ženskog organizovanja preživeo je sve
društvene transformacije i kao takav je naročito oživeo početkom 90-tih godina, kada
je u velikoj meri iz senke podržavao etno-nacionalističke politike. Njihov rad je bio
poželjan, naročito je poslužio kao propagandni argument za delovanje žena u javnom
prostoru. Zbog toga, patrijarhalno koncipiran oblik ženskog povezivanja i delovanja
treba imati stalno u vidu, kad se govori o ženskom diskursu kao emancipacijskoj i
apriori afirmativnoj odrednici.
Politika ponovnog iščitavanja
kasnijim građanskim i radničkim varijantama i podvarijantama društveno-političkog
i kulturno-umetničkog angažovanja, dok sa druge strane ženski diskurs zaposedaju
dobrotvorna udruženja koja su se razvila pod patronatom hrišćanskog morala i tradicije,
zahtevajući od žene da u tom duhu razvija svoje vrline i primenjuje ih u vaspitanju dece,
održavanju domaćinstva, čuvanju dostojanstva, svog i porodičnog i sl., koja su između
stalog takođe insistirala na obrazovanju (ograničenom), higijeni i humanitarnom radu,
ali ne i na emancipaciji žene. Zakonodavstva prethodnih država (zakoni nezavisnih
država Srbije i Crne Gore, austrijski i mađarski zakoni na područjima koji su bili pod
njihovom vlašću, te po istom principu turski zakoni i šerijatsko pravo) u novostvorenoj
Kraljevini SHS nisu se promenila po pitanju položaja žena i njihovih prava. Predratni
lokalni propisi u Sloveniji i Hrvatskoj, koji su predviđali ograničeno pravo glasa za žene
koje su samostalno obavljale neku delatnost, pod uslovom da su imale najmanje četiri
razreda osnovne škole, bili su ukinuti novim zakonskim propisima 1920. godine. Na
inicijativu Srpskog narodnog ženskog saveza, žene su, pod pritiskom društvenih prilika,
počele da se ujedinjuju u veće saveze i pokrete u okviru nove jugoslovenske države,
ostajući većinom dosledne društveno-političkim idejama građanskih i radničkih ženskih
pokreta kojima su pre toga pripadale.
Ženski radnički pokret, koji je delovao pod okriljem Socijaldemokratske
stranke, kasnije nastavlja sa radom u okviru Komunističke partije, sa obrazloženjem
da se političke organizacije ne smeju deliti prema polu, već da moraju biti jedinstvene i
univerzalne u svojoj borbi za opštu društvenu jednakopravnost u kojoj je žensko pitanje
bilo izjednačeno sa klasnim. Zbog toga se u okviru partije osnivaju ženski sekretarijati
koji se bave uključivanjem žena u rad sindikata i kasnije partije. Tako se već 1918.
godine, obnavlja rad Sekretarijata žena socijaldemokrata Srbije, a godinu dana kasnije
osniva jedinstveni Sekretarijat žena socijalista koji obuhvata sve slične ženske pokrete
na području novonastale države. Po statutu, glavni zadatak Centralnog sekretarijata
žena bio je angažovanje i obrazovanje žena, pa je tako ovaj statut predviđao i izdavačku
delatnost za žene, agitacione biblioteke, planska predavanja, zborove, konferencije,
kurseve, kao i ženske kružoke. Zabranom rada KPJ u decembru iste godine, ovaj
sekretarijat, kao i cela partija, počinju da rade u ilegali.
Povodom levo orijentisanih ženskih pokreta, odnosno značaja socijalistkinja
u dešavanjima koja su obeležila međuratni, a naročito period drugog svetskog rata,
istoričarka Smiljana Đurović smatra da je:
Posle prvog svetskog rata, žensko pitanje se politički definiše kao društveni
problem o kome se piše i često govori u javnosti. Sa jedne strane, razvijaju se ženski pokreti
koji slede crvenu nit socijalno-liberalnih ideja iz 70-tih godina 19. veka27 sa svim svojim
26
27
Kecman, Ibid. str. 163.
Džon Stjuart Mil u svojoj knjizi „Potčinjenost ženskinja” ukazuje na demokratiju i slobodu ličnosti kao osnovna obeležja zdravog i naprednog društva, on zahteva ravnopravnost
žena na svim nivoima: pravo glasa, pravo na obrazovanje, pravo na učešće u svim oblicima
javnog života, iste plate i mogućnost zapošljavanja u svim zanimanjima. Cf. Džon Stjuart
70
ProFemina
leto/jesen 2011.
istorija KPJ između dva svetska rata je istorija žena onih koje su bile uključene u pokret, ali i onih koje su se nalazile oko njega, kao što je u isto vreme, unutar toga pokreta
i istorija žena istorija muškaraca28
28
Mil, Potčinjenost ženskinja, Državna štamparija 1871, Beograd (autor predgovora Svetozar
Marković).
Đurović, Ibid. str. 541.
71
ProFemina
leto/jesen 2011.
ukazujući na jedinstveni program i strategiju u borbi za jednakopravnost i slobode koje
su se realizovale pod okriljem partije, a ne samostalno u okviru ženskih nezavisnih organizacija, ali isto tako i na njihovo masovno učešće u stvaranju antifašističkog pokreta,
što je suštinski i obeležilo ovaj istorijski period. Ubrzo posle drugog svetskog rata, KPJ
je preuzela ulogu Patera nove države i marginalizovala značajnu ulogu žena u međuratnom i ratnom periodu, pripisujući većinu njihovih zasluga univerzalnom istorijskom
procesu opšte društvene emancipacije.
S druge strane, nakon prvog svetskog rata, istovremeno nastaje i građansko udruženje različitih ženskih organizacija pod nazivom Narodni ženski savez Srba, Hrvata i
Slovenaca29, koje su se bavile humanitarnim, prosvetiteljskim, socijalnim radom, kao i
kulturnim, kasnije i izrazito feminističkim i političkim aktivnostima. Izvan ovog saveza
je ostala većina ženskih verskih udruženja, dok su levo orijentisani ženski pokreti kasnije posredno učestvovali u radu ovog Saveza. Osnivački kongres održan je 1919. godine
u Beogradu, koji je uspeo da zalaganjem za pacifizam i humanitarni rad ujedini po nacionalnoj osnovi, socijalnom položaju, te kulturnoj i političkoj pozadini raznolika ženska
udruženja. Cilj ovog saveza je bio razvoj humanitarnog, etičkog, kulturnog, socijalnog,
feminističkog i nacionalnog rada, kao i uključivanje u slične međunarodne organizacije,
kao i predstavljanje domaćih organizacija u inostranstvu. Početkom dvadesetih godina
broj ženskih društava je u sve većem porastu, a njihovi zahtevi i ideje postaju sve prisutniji u javnosti. Već na drugom Kongresu 1920. godine u Zagrebu, učesnice su vladi
i Parlamentu uputile zvaničan zahtev da se ženama građanska i politička prava zagarantuju Ustavom, kao što je to urađeno u skoro svim evropskim zemljama, navodeći
da postojeći položaj žena isključuje Kraljevinu SHS iz evropskih tokova i svrstava je
u „Orijent”.30 Na ovom Kongresu učestvuje i prva delegatkinja Muslimanskog ženskog
društva (koje je bilo izrazito verskog karaktera) Rasima Bisić, što je izazvalo opšte oduševljenje u Savezu i oštru osudu muslimanskih konzervativnih partija. Tim povodom je
reagovao i Hasan Rebac, koji je u listu Ženski pokret opisao život muslimanske žene i
osudio svaki fanatizam muškaraca, kao i još uvek važeći austrougarski zakon, po kome
je bilo obavezno školovanje za svu decu oba pola, osim za muslimansku žensku decu.
29
30
Neda Božinović, Žensko pitanje u Srbiji: u XIX i XX veku, Devedesetčetvrta : Žene u crnom,
Beograd, 1996. str. 105.
Pojam „Orijenta” imao je u to vreme mnoštvo negativnih konotacija koje su se već vekovima
razvijale i prilagođavale novim potrebama. U knjizi Marije Todorove Imaginarni Balkan je
studiozno istražena i obrazložena genealogija koncepta kako Orijenta, tako i samog Balkana,
kao prelazne društveno-političke i kulturno-istorijske kategorije nastale u procepu/stecištu Istoka i Zapada. Naročito, u vezi sa datim periodom, Todorova ističe: „Zbog činjenice da je
istočni deo Evrope i sveta zaostajao za ostatkom Evrope pre svega u ekonomskoj sferi, Istok
se sve više, i često isključivo, poistovećivao sa industrijskom zaostalošću, sa nedovoljno razvijenim društvom bez institucija tipičnih za razvijeni kapitalistički Zapad, sa iracionalnošću
i sujeverjem na koje zapadno prosvetiteljstvo nije ostavilo nikakvog traga. Tako je u razmatranju odnosa između Istoka i Zapada dodat novi vektor: vreme, ali ne kao obično kretanje od
prošlosti ka budućnosti, već kao evolucija od jednostavnog ka složenom, od zaostalog ka razvijenom, od primitivnog ka kultivisanom.” Marija Todorova, Imaginarni Balkan, Biblioteka
XX vek, Čigoja štampa, Beograd, 1999. str. 29-30.
72
ProFemina
leto/jesen 2011.
Na sledećem kongresu Saveza postavljeni su novi zahtevi koji su bili posredovani sa
međunarodnih kongresa i okupljanja, a ticali su se prostitucije, alkoholizma, dvojnoga morala i dr. pitanja koja su bila aktuelna i u širem, međunarodnom kontekstu. U okviru Saveza
pojavljivale su se vremenom različite struje, koje su, s jedne strane, insistirale na humanitarno-prosvetiteljskom radu, a s druge na feministički orijentisanom angažovanju, usled čega
je došlo i do istupanja jednog broja konzervativno orijentisanih organizacija, koje su krajem
dvadesetih, osnovale posebno udruženje pod imenom Narodna ženska zajednica. 31
Paralelno sa radom Sekretarijata žena socijalista/komunista u aprilu 1919. godine osnovano je nestranačko, feminističko udruženje Društvo za prosvećivanje žene i
zaštitu njenih prava, koje se bavilo prevashodno ostvarivanjem građanskih i političkih
prava žena. Časopis ovog društva bio je Ženski pokret koji je izlazio sve do 1939. godine. Društvo su sačinjavale većinom obrazovane žene koje su već bile aktivne u javnom
životu i težile su ka tome da u svoj rad uključe što veći broj žena srednjeg staleža (profesorke, učiteljice, službenice, doktorke i druge zaposlene žene u javnim institucijama).
Njihov cilj je bio da naprave politički program koji se bori isključivo za prava žena,
jer je svim drugim organizacijama i političkim partijama žensko pitanje bilo samo sporedna aktivnost. Isticale su da žena stupajući u politički život mora da „u jednostrani
muški politički mentalitet unese i ženski politički mentalitet, da bi ga na taj način učinila
potpunim”32, ukazujući na nužnost postojanja posebnih ženskih organizacija u ostvarivanju tog cilja, zbog čega su zauzele kritički stav prema aktivnostima ženskog radničkog pokreta koji je po tom pitanju bio partijski usmeren na klasnu borbu.
Jedno od važnih pitanja, koje je ovo društvo pokrenulo, je i položaj muslimanskih žena, koje su bile isključene iz rada ženskih udruženja, prevashodno onih koja su
u Bosni i Hercegovini bila osnovana na verskoj (pravoslavnoj/katoličkoj) osnovi. Članice društva su, takođe, reagovale na sve tekuće događaje koje su ugrožavale ženu, na
pisana i nepisana pravila patrijarhata, dvostruki moral, kao i seksističke reprezentacije
žena u javnosti i sl. Stajališta ovog društva bila su za to vreme suviše revolucionarna i
izložena stalnoj kritici, pre svega, od strane konzervativnih ženskih organizacija zbog
insistiranja na jednakom moralu za muškarce i žene po pitanju braka i predbračnog života. U Ljubljani 1923. godine, zajedno sa Ženskim pokretom iz Sarajeva, Udruženjem
jugoslovenskih žena iz Zagreba i Spološnim ženskim društvom iz Ljubljane, Društvo za
prosvećivanje žene i zaštitu njenih prava osniva Alijansu feminističkih društava u državi
SHS. Politička prava žena i promena običaja koje su ženu postavljale u podređen položaj bili su glavni zadaci Alijanse, koja je postepeno radila na osnivanju ženskih pokreta
u unutrašnjosti. Alijansa se, usled sve češćih nesuglasica njenih članica, 1926. godine
reorganizovala, nakon čega je i promenila naziv u Alijansu ženskih pokreta. Predlažući
nove zakone, uspela je ubrzo da okupi predstavnike svih političkih stranaka, osim muslimanske, i da im izloži svoj politički projekat, putem javnih zborova i predavanja u
velikom broju gradova.
31
32
Božinović, Ibid. str. 106.
Ibid. str. 110.
73
ProFemina
leto/jesen 2011.
Tih godina, osniva se takođe i znatan broj profilisanih feminističkih udruženja, među kojima su najznačajnija: Udruženje studentkinja Beogradskog univerziteta
(1922), Mala ženska antanta (1923, osnovana međunarodnim povezivanjem feminističkih udruženja Čehoslovačke, Poljske, Rumunije, Bugarske i Grčke), Udruženje univerzitetski obrazovanih žena (1927), Liga žena za mir i slobodu (1928, pacifistička organizacija, koja je insistirala na polnoj, rasnoj, klasnoj i verskoj jednakosti) itd.
Početkom maja 1927. godine, grupa mladih intelektualki koje su bile nezadovoljne sporim radom Saveza i Alijanse, odlučila je da osnuje ranije pomenutu Žensku
stranku koja bi u ostvarivanju svih pomenutih ženskih prava delovala brže i efikasnije.
U Proglasu Ženske stranke kao razlog osnivanja navodi se sledeće:
ponovo postaju aktuelna u sferi javnog života. Oko rešavanja ženskog pitanja ponovo
se angažuju preživela ženska udruženja koja, pod okriljem Ženskog pokreta, formiraju
i Omladinsku sekciju koja okuplja već angažovanu mlađu generaciju devojaka u studentskom pokretu, u sindikalnim ili profesionalnim organizacijama. Od 1935. godine
nadalje, one intenzivno rade u unutrašnjosti na osnivanju novih lokalnih ženskih pokreta. Usledila je ekonomska i politička kriza koja je ponovo ograničila angažovanje i prisustvo žena u javnom životu, zbog čega su neke ženske organizacija prestale sa radom,
dok su druge jedva preživljavale. Rad Ženskog pokreta u rešavanju ženskog pitanja u
periodu diktature je, na godišnjoj skupštini Alijanse 1937. godine, bio opisan sledećim
rečima kojima se upućuje razloge stagnacije:
Ubeđene da jedino kroz jaku i čvrstu političku organizaciju možemo odgovoriti
zadacima koje od nas iziskuje naše doba, pristupili smo organizovanju Ženske Stranke.
Prilike u kojima se nalazimo su takve da zahtevaju brži rad i odlučniji stav u ženskom
pitanju. Smatramo da je za kulturni, ekonomski, moralni i zdravstveni opstanak naše
države neophodno potrebno da i žene uzmu potpuno učešće u organizaciji i životu
države. Zato se sve građanke moraju što pre osposobiti za politički život. (...) Žene su
dužne da, kao agitatori i propagatori, iskoriste svoje sposobnosti prvenstveno za ideje
feminizma, a za bolji život sviju žena. Građanska je dužnost svake žene da se bori za
ideje feminističke.33
I u tim i takvim prilikama naš ženski pokret, da bi mogao da životari, ako već ne da
živi punim životom, morao je skoro da se pritaji, da izbegava da se o njemu mnogo
čuje i govori, da se odrekne izvesno vreme borbe za politička prava žena i da se jedino
bori za teško izvojevana prava žene na rad i zaradu, brani uporno od onih, koji su
potiskivanjem žena iz svih domena našeg javnog života hteli da reše jednu od najtežih
posledica ekonomske krize – problem besposlice. Takve prilike izbacile su u prvi red
na mesto političkih ekonomskih pitanja ili bolje reći, pitanja same egzistencije.34
Zavođenje šestojanuarske diktature, ukidanje centralističkog vidovdanskog ustava i parlamentarne skupštine 1929. godine, omogućili su političku, društvenu, kao i svaku drugu autokratsku vladavinu dvora Karađorđevića u ime rešavanja međunacionalnih
konflikata u Kraljevini i stvaranja zajedničkog nacionalnog identiteta – jugoslovenskog,
što je posredno uticalo i na dalje rešavanje ženskog pitanja. Ženska stranka je morala
da obustavi rad, kao i sve ostale stranke. Ova istorijska činjenica koja je znatno uticala
na određivanje odnosa i pozicija moći u preimenovanoj Kraljevini Jugoslaviji, izazivala
je otpor i nezadovoljstvo, pokrenula mnoga pitanja, koja se, pre svega, tiču ne/ravnopravnosti: nacionalne, klasne i političke, ali istovremeno je dobila i svoje zagovornike
u javnom, kulturnom i društvenom životu. Iz krugova koji su bila uporišta otpora uspostavljenoj diktaturi, tako su se razvijale različite i izrazito suprotstavljene ideološke
struje: od klero-fašističke do socijalno angažovane.
Nakon perioda otvorene diktature, koji se završava atentatom na kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseju 1934. godine, potisnuta i nerešena politička pitanja
33
Pored navedenih razloga za osnivanje, programa i statuta, u Proglasu se jasno ukazuje i na
nezadovoljstvo tadašnjim ženskim organizacijama: „Ženska društva i udruženja koja danas
postoje kod nas, mada su sva izraz ženske delatnosti i ženskog socijalnog rada, ne odgovaraju,
ili po svom programu ili po svojoj organizaciji i taktici, političkim zadacima koje vreme
nameće. Ali, ova udruženja ipak, makar i posredno, rade na ostvarenju feminizma. Zato ćemo
se truditi da kao stranka pomažemo njihov rad.” Proglas i statuti Ženske stranke, Izdavačka
kuća Jovanović, Beograd, 1927, str. 3-4.
74
ProFemina
leto/jesen 2011.
Višegodišnja podela na građanski i radnički pokret polako se gubi usled novonastale situacije tj. pandemičkog širenja fašizma u Evropi, koji je propagirajući nacističku
ideologiju i ratničku ikonografiju nagoveštavao budući rat i degradirao žene. U obraćanju
nemačkim ženama, pre svega, suprotstavljajući se oštro emancipaciji i svakom obliku
feminizma, u septembru 1934. godine Hitler u svom govoru ističe da su jevrejski intelektualci izmislili slogan „emancipacija žena”, te da zbog toga on nije dostojan nemačke
žene, koja mora da sledi prirodne zakone definisane i danas prepoznatljivom direktivom:
Mi nemamo nikakav drugi poziv, poruku za žene nego dete. Ne treba mešati dva sveta;
svet muškarca je nacija, domen žene je muž i dete... 35
Nasuprot nekolicini ženskih konzervativnih, profašističkih organizacija u Kraljevini Jugoslaviji (Zbor, žensko krilo Hrvatske seljačke stranke i dr.) koje su u skladu
sa fašističkom ideologijom, feminizam proglasile judeo-hrišćanskom zaverom protiv
slovenstva,36 formirao se ujedinjeni ženski pokret koji je okupio različito orijentisane
ženske organizacije i udruženja čiji je osnovni cilj bio antifašističko delovanje. Negirajući potrebu za bilo kakvom javnom ulogom žena u društvu i politici, istovremeno, osuđujući širenje njihovih pacifističkih ideja koje su se formirale bez obzira na pol, naciju,
34
35
36
Kecman, Ibid. str.116
Lična arhiva Dane Milosavljević prema: Smiljana Đurović: Istorija žena – opšta metodološka
razmatranja sa osvrtom na jugoslovenski istorijski prostor u 20. veku, Srbija u modernizacijskim
procesima 19. i 20. veka – 2, Položaj žene kao merilo modernizacije : naučni skup, Beograd :
Institut za noviju istoriju Srbije, 1998, str. 542.
Božinović, Ibid. str. 124.
75
ProFemina
leto/jesen 2011.
rasu, klasu i dr. fašizam je uticao na to da se žene masovno angažuju na stvaranju antifašističkog bloka. List Žena danas koji je pokrenut 1936. godine u svom prvom uvodniku,
pod nazivom Novi feminizam, povodom toga piše da feministički program automatski
svrstava žene u tabor mira i demokratije, jer je borba za ženska prava istovremeno i
borba protiv fašizma, u okviru koje su dosadašnji prioriteti, a to je pravo glasa, pred
njegovom najezdom nalaze u drugom planu:
Promena u suštini feminizma najbolje se ispoljava u redu kojim se postavljaju zahtevi.
Dosadašnja glavna tačka feminističke borbe, žensko pravo glasa – dobija drugostepeno značenje, a na prvo mesto stupa jedan zahtev koje su feminističke organizacije tek
u posleratnim godinama istakle, a to je borba za mir. Feminizam ne traži samo izjednačenje s muškarcem, jer danas to izjednačenje znači jednakost u bedi i nezaposlenosti,
jednakost na bojištima i u smrti, nego traži izjednačenje i jednakost za sve ljude u
jednoj lepšoj i boljoj budućnosti37.
Slično orijentisani feministički listovi pojavljuju se 1939. godine u Hrvatskoj:
Ženski svijet i 1940. godine u Sloveniji: Naša žena (koja je zamenila Ženski list). Ovi listovi su bili od velike važnosti za uključivanje žena u društveno-politički život zemlje, a
istovremeno su se bavili i drugim tekućim temama iz kulture, umetnosti, nauke, i podsticali razmenu mišljenja između žena različitih slojeva, generacija i političkih ubeđenja.
Početkom rata, 1939-41. godine, politička i ekonomska situacija u zemlji se drastično pogoršava, vlada Kraljevine vezuje se sve više za sile Osovine, usled čega dolazi
do brojnih štrajkova, masovnih demonstracija, a takođe posledično i do pooštravanja
policijskog režima, zabrane javnih okupljanja i zborova, otvaranja koncentracionih logora i sl.
Ženskom pokretu i Alijansi, onemogućen je rad pod izgovorom da nije vreme za
ženska pitanja, što je dovelo do novih razmimoilaženja u tim organizacijama i to, pre
svega, između mlađih i starijih članica oko strategije daljeg (ilegalnog) rada. Osuđujući
pasivnost i odluku svojih starijih koleginica, koje su vodile dva najveća saveza Alijansu
i Jugoslovenski ženski pokret, da se na neko vreme povuku, aktivistkinje uglavnom iz
omladinskih sekcija odlučile su da se organizuju izvan postojećih ženskih organizacija i
nastave sa radom. Početak rata obeležen je intenzivnim ženskim aktivizmom, ilegalnim
okupljanjima, masivnim uključivanjem u revolucionarni pokret KPJ koja je 1940. godine na svojoj Petoj zemaljskoj konferenciji posebno istakla žensko pitanje, istovremeno
odbacujući feminizam. Ženski zahtevi, uključeni u program partije, bili formulisani kao
zahtevi: za zaštitu materinstva, za eliminisanje dvojnog morala u javnom i privatnom
životu, za ekonomsku ravnopravnost i za priznanje prava glasa.38 Ovaj program uključi37
38
Novi feminizam u: Žena danas, Konferencija za društvenu aktivnost žena Jugoslavije,
fototipsko izdanje, brojevi 1/1936 – 33/1944, Beograd, 1966, br.1, oktobar 1936.
Vida Tomšič, Referat o ženskom pitanju na Petoj zemaljskoj konferenciji, u: Izvori za istoriju
KPJ, Peta zemaljska konferencija, Tom I, knj. 10, Beograd, 1980.
76
ProFemina
leto/jesen 2011.
vao je neostvarene zahteve svih ženskih dotadašnjih organizacija, kako građanskih, tako
i radničkih, ali se istovremeno oštro suprotstavio feminizmu:
Feminizam postavlja zajedničke zahtjeve žena sviju slojeva odijeljeno od zahtjeva radnog naroda. Naglašavanjem zajedničkih ženskih zahtjeva u suprotnosti i u borbi protiv
muškaraca feminizam sakriva klasnu osnovu ženskog pitanja, te time odvraća masu
žena od borbe protiv kapitalizma kao i protiv klasnog društva uopće.39
Žensko pitanje tokom rata koriste tokom rata i zvanične ‘jugoslovenske’ vlasti da
za svoj program mobilišu žene, pa se tako pojavljuje i u okviru Nedićevog tzv. civilnog
plana za obnovu Srbije. Žene koje su ostale dosledne idejama ženskog građanskog pokreta, dobile su više prostora u javnosti i potporu nekih političkih aktera toga vremena,
međutim, do aktiviranja starih i pokretanja novih feminističkih organizacija ipak nije
došlo.
Ukazujući na nužnost aktivne uloge žene u društvu i u tekućim događajima, te,
samim tim, i u osvetljavanju istorijskih procesa, dr Milica Bogdanović u Našoj borbi,
kritikujući ženske pokrete koji su se slili u KPJ i ženska udruženja koja su se ozbiljnosti
situacije povukla na neko vreme, ukazuje na grešku određivanja političkog prostora sa
stanovišta koje je shodno zvaničnoj politici, ponuđeno kao jednobrazni i jedinstveni
model, koji se može tumačiti i preko pojma strukturalne nostalgije.I U tom kontekstu
se može razumeti revizija i ujednačavanje svih prethodnih društveno-političkih sukoba,
koja je sprovedena u ime nacionalnog jednistva u ratnim prilikama, u okviru čega se
naročito borba za žensku jednakopravnost smatrala nepotrebnom. Milica Bogdanović
poziva na reorganizaciju i formiranje nezavisnog ženskog pokreta, koji bi sprečio povratak u patrijarhalna ’zlatna vremena’ i, pri tom, ističe kako se žensko pitanje mora
prilagoditi teškim vremenima, a nipošto u društveno-političkom kontekstu neutralisati:
ženski pokret treba očistiti i preobraziti, ali nipošto ne treba propovedati povratak u
stara dobra vremena (... jer se) Prvo u vremenu ne možemo šetati tamo amo kao u
prostoru, drugo ta se vremena čine tako jako dobrima samo iz perspektive lične starosti
ili iz vrlo nemile sadašnjosti, kao što je naša danas...40
Njen glas ujedno predstavlja i poslednje odjeke međuratne politike ženskog pokreta izvan partijsko usmerene ženske aktivnosti u rešavanju ženskog pitanja.
Žensko pitanje u međuratnom periodu, upisano je u zvaničnu istoriju selektivnim
odabirom, u skladu sa pravilima ’univerzalne istorijske istine’, koja se u javnom diskursu, nakon drugog svetskog rata, pojavljuje kao jedino relevantna i isto tako nedodirljiva
39
40
Ibid.
Dragan Subotić, Građanske i socijalističke ideje o ženskom pitanju u Srbiji (19 i 20. vek),
Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka – 2, Položaj žene kao merilo modernizacije:
naučni skup, Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd, 1998, str. 448.
77
ProFemina
leto/jesen 2011.
učiteljica života. Uz izvesnu korekciju – apropijacijom i manipulacijom emancipacijskih ideja, partijske žene su u toj istoriji dobile svoje mesto kao ratni heroji, dok su ostale iz njega bile potpuno izbrisane. Svedočanstva o učešću žena u društveno-političkom
životu i kasnije u ratu, prevodila su se tako u partijske patrijarhalne naracije nove jugoslovenske države. Mnoštvo novokonstruisanih mizoginih argumenta, koji su vremenom
dobili status činjenica, u kojima se trag o ženskom angažovanju gubi, revidirali su stare
hegemonističke i patrijarhalne mehanizme stvaranja zvanične istorije. Taj postupak najbolje se oslikava na primeru identifikacije u ratu angažovanih žena sa najboljom decom
naroda.41 Ovakav argument proističe iz srži patrijarhalnog shvatanja o društvenoj ulozi
žena, koje ženama daje:
(kolektivnom predstavom o zlatnim patrijarhalnim vremenima) u Jugoslaviji bila je
potisnuta u zaborav, isključivanjem iz zvaničnog toka istorije u kojoj se i danas nakon
svih društvenih previranja i istorijskih revizija nalazi na njenim marginama.
dostojanstven razlog i motiv za javno angažovanje koji je neće, istovremeno, izložiti
vređanju i podsmehu lokalne zajednice. (...) Patrijarhalna sredina i patrijarhalni moral u stanju su da prihvate žensko angažovanje u „muškim poslovima” samo onoliko
koliko je to angažovanje neka vrsta časne i dobrovoljne žrtve za dobrobit celokupne
zajednice. Žrtva dobija tim više na svom moralnom ugledu i značenju ako se iskazuje
kao žrtva koju daju nevini.42
Društveno-političko označavanje žena kao najbolje dece naroda, utemeljeno je
na simboličkoj predstavi o nevinosti dece i njihovoj nedoraslosti ozbiljnim situacijama,
koja u ih ratnim okolnostima prevodi iz inferiornog položaja u herojski red kroz kliše
nevine žrtve. U duhu patrijarhalne, u ovom slučaju partijske istoriografije, žene su bile
prikazane kao žrtve/heroine koje su poslužile velikoj ideji i ostale da počivaju u sferi
apstraktnih simbola:
Patriotska bespogovorna žrtva tako nije bila tu da reprezentuje vlastitu požrtvovanost,
već da slavi gospodare koji traže i nameću žrtve – Patera ili Partiju (u zavisnosti od
promenljivosti društveno-istorijskog konteksta).43
Istorija žena zbog narušavanja repetativnih obrasca kulturne intimnosti (semiotičke
iluzije o kulturnoj postojanosti jedne nacije)44 zaštićenih strukturalnom nostalgijom
41
42
43
44
U govoru poznatog revolucionarnog vođe partizanskog pokreta M. Đilasa ovaj argument se
iznosi eksplicitno: „Kako prići pitanju ravnopravnosti? Na taj način što će se žene aktivizirati
da učestvuju u opće narodnom životu, u narodnoj vlasti, ne kao predstavnici žena, nego kao
najbolja deca naroda” (Kurziv M. Đilasa). Cf.Lydia Sklevicky: Konji, žene, ratovi, Ženska
infoteka, Zagreb, 1996. str. 29; Cf. Milić, Ibid. str. 556.
Milić, Ibid. str. 557
Ibid.
Pojam kulturne intimnosti, takođe, u antropologiju uvodi Majkl Hercfeld još 1995. godine.
U knjizi pod istoimenim nazivom objavljenoj prvi put 1997, između ostalog o kulturnoj
intimnosti kaže sledeće: „Šta je zajednička osnova koja konačno ukida mogućnost jasno
definisanih, nepromenljivih nivoa moći? Tvrdim da najvažniju ulogu u tome ima kulturna
intimnost - prepoznavanje onih aspekata kulturnog identiteta koji se smatraju izvorom
78
ProFemina
leto/jesen 2011.
spoljašnje neprijatnosti, ali istovremeno pružaju članovima zajednice osećaj sigurnosti zbog
pripadnosti društvu, osećaj prisnosti s osnovama moći koji obespravljenim ljudima u jednom
trenutku može dozvoliti izvestan stepen kreativne neposlušnosti, a već u sledećem doprineti
uspešnom zastrašivanju.” Hercfeld, Ibid. str. 20-21.
79
ProFemina
leto/jesen 2011.
Ivana Pantelić
LITERATURA
Božinović, Neda: Žensko pitanje u Srbiji: u XIX i XX veku, Devedesetčetvrta : Žene u crnom, Beograd,
1996.
Đurović, Smiljana: Istorija žena – opšta metodološka razmatranja sa osvrtom na jugoslovenski
istorijski prostor u 20. veku, Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka – 2, Položaj
žene kao merilo modernizacije: naučni skup, Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd, 1998.
Hecfeld, Majkl: Kulturna intimnost: socijalna poetika u nacionalnoj državi, Beograd: Biblioteka XX
vek, 2004.
Jovanka Kecman: Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama: 1918-1941,
Narodna knjiga: Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1978.
Marković, Ljubica: Počeci feminizma u Srbiji i Vojvodini, Beograd : Štamparija „Narodna misao”,
1934.
Milić, Anđelka: Patrijarhalni poredak, revolucija i saznanje o položaju žene, Srbija u modernizacijskim
procesima 19. i 20. veka – 2, Položaj žene kao merilo modernizacije: naučni skup, Institut za
noviju istoriju Srbije, Beograd, 1998.
Novi feminizam, Žena danas, Konferencija za društvenu aktivnost žena Jugoslavije, fototipsko
izdanje, brojevi 1/1936 – 33/1944, Beograd, 1966, br.1, oktobar 1936.
Proglas i statuti Ženske stranke, Izdavačka kuća Jovanović, Beograd, 1927.
Sklevicky, Lydia: Konji, žene, ratovi, Ženska infoteka, Zagreb, 1996.
Stjuart Mil, Džon: Potčinjenost ženskinja (autor predgovora Svetozar Marković), Državna štamparija
Beograd ,1871.
Subotić, Dragan: Građanske i socijalističke ideje o ženskom pitanju u Srbiji (19 i 20. vek), Srbija u
modernizacijskim procesima 19. i 20. veka – 2, Položaj žene kao merilo modernizacije: naučni
skup, Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd, 1998.
Todorova, Marija: Imaginarni Balkan, Biblioteka XX vek, Čigoja štampa, Beograd, 1999. Tomšič,
Vida: Dokument 1: V Konferencija KPJ održana studenog 1940. u Zagrebu o radu sa ženama,
Žene Hrvatske u narodnooslobodilačkoj borbi, Knj. 1, Izdanje glavnog odbora Saveza ženskih
društava Hrvatske, Zagreb, 1955.
Tomšič, Vida: Referat o ženskom pitanju na Petoj zemaljskoj konferenciji, u: Izvori za istoriju KPJ,
Peta zemaljska konferencija, Tom I, knj. 10, Beograd, 1980.
Wallach Scott, Joan: Rod i politika povijesti, Ženska infoteka, Zagreb, 2003.
„One su razumele da sada nemaju nikakvih prava, a od sada će, kao, imati”
PARTIZANKE I ANTIFAŠISTIČKI FRONT
ŽENA JUGOSLAVIJE (1942–1953)*
*
Prisustvo žena u partizanskim jedinicama, tokom Drugog svetskog rata, omogućilo im je bržu i intenzivniju emancipaciju. Žene su u Narodnooslobodilačkoj vojsci
(NOV) zauzimale različite položaje. Najviše žena bilo je u sanitetu, ali prvi put su masovnije popunjavale borbene jedinice, ravnopravno sa svojim saborcima, i na taj način
su osvojile još jednu sferu javnog delovanja, koja im je do tada bila potpuno nedostupna.
U ovom radu su pored klasičnih istoriografskih metodoloških pristupa korišćeni
i razgovori s bivšim partizankama.
Telo koje je ženama omogućilo da se samostalno politički organizuju i da kroz
njega pokušaju da aktiviraju što veći broj žena bio je Antifašistički front žena Jugoslavije (AFŽJ). U Bosanskom Petrovcu, 1942. godine, održana je Prva zemaljska konferencija AFŽJ. Ranije su partizanke imale aktivnosti u svojim jedinicama i oblastima u
kojima su ratovale. Prva zemaljska konferencija predstavljala je i prvo organizovanje na
jugoslovenskom nivou. Delegatkinje na toj konferenciji bile su iz redova rukovodilaca
Partije, aktivistkinja predratnog Ženskog pokreta, omladinki koje su postale aktivne
tokom rata, kao i pripadnica partizanskih jedinica. Konferencija je okupila 166 delegatkinja1, a zasedanje je trajalo tri dana, od 5. do 7. decembra 1942. godine. Najvažniji
ciljevi te konferencije bili su povezivanje žena s raznih teritorija okupirane Jugoslavije, emancipacija žena putem opismenjavanja i političke nastave i ravnopravno učešće
partizanki u ratnim aktivnostima. Na konferenciji je prisustvovao i Josip Broz, koji je u
svom obraćanju istakao koliki je značaj prisustva žena u borbi, ali i podvukao izuzetno
važno mesto žene u pozadini:
Drugarice! Jasno je da na žene u ovoj borbi pada ogroman deo tereta – kako u pozadini, tako često i na frontu. Vaši sinovi, očevi i braća su, razume se, vojnici na
bojištu, a vi ste u pozadini isto tako važan faktor. Sve ono što danas čini naša vojska
jeste velika zasluga i naših junačkih žena Jugoslavije. Borba koju mi vodimo izisku*
1
80
ProFemina
leto/jesen 2011.
Rad je deo projekta Srpsko društvo u jugoslovenskoj državi u 20. veku: između diktature i demokratije (177016), koji finansira Ministarstvo prosvete i nauke Republike Srbije.
AFŽJ 141-14-74, A. J.
81
ProFemina
leto/jesen 2011.
je ogromne žrtve, a te žrtve padaju svom težinom na naše majke i kćeri, koje gube
svoje najmilije.2
Spasenija Cana Babović, koja je posle rata bila i predsednica Centralnog odbora
AFŽJ, posvetila je tada svoj govor pitanjima organizacije. Na osnovu tog obraćanja
jasno je da je jedan od najvažnijih ciljeva prve konferencije AFŽJ bio podsticaj učešću
žena u ratnim naporima.3 Prva zemaljska konferencija AFŽJ nije donela prekretnicu u
ciljevima ili programu emancipacije žena u partizanskom pokretu, ili u nastajućoj socijalističkoj državi. Ipak, tom prilikom je stvorena prva masovna jugoslovenska ženska
politička organizacija koja će imati veliku ulogu u istoriji posleratne emancipacije žena.
Za vreme trajanja rata, AFŽJ nije više organizovao konferencije.
O aktivnostima AFŽ-a tokom rata, ali i o patrijarhalnim porodičnim odnosima i
pokušajima njihovog razbijanja govori Nevenka Petrić. Iako smatra da AFŽ nije imao
uticaja na njenu emancipaciju, ona kaže:
Da bi se organizovale žene, one se ništa ne pitaju. Njoj ako kaže muž da mora da ode,
ona će doći. Ako on kaže da se ne slaže, onda ne može doći. Da bi se osnovao AFŽ u
tom selu, mora da postoji narodnooslobodilački odbor, koji ja dođem i osnujem. Oni
su čuli za mene od drugih sela i kažu, ona mala će nam doći i ta mala njima dođe i
oni osnuju narodnooslobodilački odbor. Odbor sakuplja hranu za bolnice, za jedinice,
pored politike. Politika je uvek bila glavna! Na prethodnoj sednici Narodnog fronta
bi se sazvala sednica AFŽ-a. Naglašavano je da su sednice namenjene samo ženama,
ali da su tu mogli da dođu i muškarci ako žele, i dolazili su u manjem broju. Od žena,
uglavnom su dolazile pokoja udovica i one koje su u kući vodile reč. Dolazile su neke i
sa muževima, ali uz njegov prethodni pristanak. Na sednicama se prisutnima govorilo
da žene nikada nisu imale nikakva prava u društvu, iako u domaćinstvu doprinose kao
i muški članovi. Cilj je bio politički, pominjala se Francuska revolucija, njene ideje,
marksistički pokret, i govorilo se o Marksu. One su razumele da sada nemaju nikakvih
prava, a od sada će, kao, imati. Cilj je da im se podigne svest, da žena prihvati da
je ona ličnost i da odlučuje u domaćinstvu. Žene rađaju decu, vode domaćinstvo, na
kraju su i radnici na njivi i sa stokom. Žene su učestvovale na tim sednicama tako što
bi uzimale reč i pričale o svom životu. Pošto su bile nepismene, nisu bile u stanju da
raspravljaju o širim temama. Godinu-dve dana bila sam na tom položaju i po petnaest
puta sam dolazila u isto mesto. S vremenom su sednice imale efekta i slobodnije se na
njih dolazilo. Pošto su sednice ranije najavljivane, svi su žurili da ranije namire poslove, pomuzu krave, kako bi se sastali u šest časova. Dolazili su u grupama, zbog mraka,
ipak je to divljina! Zanimljivo je sa sociološkog gledišta pratiti kako se razvijala samosvest o vlastitoj vrednosti, potiskivana još od srednjeg veka do dolaska partizanskog
2
3
J. B. Tito, „Govor na prvoj zemaljskoj konferenciji AFŽ-a“, Žena u revoluciji, Sarajevo 1978,
str. 81–82.
Za učvršćenje organizacije – prema usmenom referatu Cane Babović, AFŽJ 141-14-75, A. J.
82
ProFemina
leto/jesen 2011.
pokreta. Posebno u tom planinskom kraju, bez škola, gde je bilo nepismenih (nisu bile
nepismene samo žene). Tamo su išle na tečajeve za opismenjavanje. Mnoge su htele da
im budem snaja, jer sam im se dopala. Iz pomenutog razloga, mnoge su mi govorile u
kojim se jedinicama nalaze njihovi sinovi.4
Antifašistički front žena Jugoslavije nastavio je s radom i u posleratnom razdoblju. Ipak, ciljevi te najvažnije organizacije žena u tadašnjoj Jugoslaviji donekle su bili
izmenjeni. Osnovni ciljevi rada, kakvi su definisani na Prvom kongresu održanom u
Beogradu od 16. do 19. juna 1945. godine, bili su posvećeni uglavnom obnovi i humanitarnim aktivnostima. Bosa Cvetić navodi kako su ti zadaci bili sažeti u poziv ženama
da „aktivno učestvuju u obnovi zemlje, da pruže svoju pomoć organima vlasti u organizovanju privrednog i društvenog života, u rešavanju socijalnih pitanja, posebno zaštite
i zbrinjavanja dece koja su tokom rata ostala bez roditelja” (Cvetić 1960: 43)5 Treba
istaći da je jedan od najvažnijih zadataka bilo i prosvećivanje, posebno opismenjavanje
ženske populacije. Na prvi pogled, AFŽJ je u prvim posleratnim godinama podsećao na
neku žensku humanitarnu organizaciju iz ranijeg razdoblja. Ipak, bar tri karakteristike
AFŽJ ukazuju na njegovu emancipatorsku ulogu: 1. uloga AFŽJ u mobilisanju žena radi
obnove, koja je u posleratnim godinama imala značaj kao i učešće u ratu; 2. doprinos
AFŽJ opismenjavanju i prosvećivanju žena; 3. podsticaj koji je AFŽJ dao izgradnji
obdaništa, zahvaljujući čemu su žene dobile mogućnost da se zaposle i tako steknu suštinski značajnu ekonomsku samostalnost.6
Pojedine autorke zastupaju tvrdnju da je AFŽ bio u izvesnoj meri samostalna
organizacija. Lidija Sklevicki navodi:
Činjenica da je organizacijsku strukturu moguće prikazati kao piramidu sa širokom
bazom (potencijalno je to svaka, „pa i poslednja žena”), čiji je vrh takođe moguće
nedvosmisleno utvrditi, navodi na zaključak da možemo pretpostaviti izvestan stepen
organizacijske autonomije. To znači da je postojala mogućnost artikulisanja ciljeva,
specifičnijih/autonomnijih od onih koje je Antifašističkom frontu žena poveravala „narodna” vlast.7
Rad AFŽ-a ipak je u velikoj meri zavisio od instrukcija koje su stizale iz partije
i Narodnog fronta. Da bi žena mogla da zauzme bilo koju funkciju u AFŽ-u, to je prethodno moralo biti odobreno od lokalne partijske vlasti. Tako je 1948. sekretar komiteta
KP Srbije, iz Alibunara, na sledeći način obrazložio zašto podržava izbor Valerije Pantić
na mesto predsednice seoskog odbora AFŽ-a:
4
5
6
7
Razgovor s Nevenkom Petrić Lalić, vođen 30. jula 2007.
B. Cvetić, Komunistička partija Jugoslavije i žensko pitanje, Beograd 1960, str. 43.
O trećoj karakteristici je na Prvom kongresu AFŽJ govorila Vida Tomšič. Govor Vide Tomšič,
AFŽJ 141-1-2, A. J.
L. Sklevicky, Konji, žene, ratovi, Zagreb 1996, str. 119.
83
ProFemina
leto/jesen 2011.
CK KPS u vezi s time doneo je odluku i kandidovao je. Kao kandidat pokazala se dosta
vredna i agilna. U sebi poseduje još dosta malograđanskih osobina, kojih se teško odvikava, i usled toga nema dovoljno upornosti, a niti pokazuje uslove da se izgradi u komunistu.
Na osnovu njenog autoriteta koji uživa među rumunskim masama i na osnovu rada u organizaciji AFŽ, CK KPS mišljenja je da se postavi za predsednicu Sreskog odbora AFŽ.8
Ipak, u ideološkom, programskom, organizacionom i, razume se, finansijskom
pogledu, reč je o organizaciji koja je u okvirima Narodnog fronta (NF) bila nesumnjivo
među onima koje su najčvršće bile povezane s Komunističkom partijom Jugoslavije
(KPJ) i državnim vlastima. U instrukcijama izdatim AFŽ-u posle završetka rata isticana
je potreba organizovanja rada sa ženama u okviru Narodnog fronta. Odbori AFŽ-a trebalo je da postanu sekcije odbora Narodnog fronta.9 U rukovodstvu AFŽJ bile su istaknute članice KPJ i bivše partizanke10, i tokom postojanja organizacije nije se dogodilo
da ona na bilo koji način dođe u sukob s vlastima, ili u nesaglasje s politikom partije.
O tome svedoči i „kritika” koju je, obraćajući se prisutnima na Prvom kongresu AFŽ-a,
izrekao Josip Broz:
Ako dozvolite da se kritički osvrnem na izvesne nedostatke i slabosti, kako na rad rukovodstva ove velike ženske organizacije tako i na držanje jednog dela, razume se malog dela žena, koje nisu svesne svojih dužnosti, ili se nemarno odnose prema zajednici.
Ovde ja ne mislim na onaj mali broj gospođa i gospođica po gradovima... Ja mislim na
onaj drugi mali deo žena koje misle da su za vreme rata dovoljno dale od sebe za novu
Jugoslaviju, bilo u borbi, bilo na radu u pozadini – i sada ne učestvuju ni na raznim
radovima u korist naroda, ni u društvenom životu, već se posvetiše samima sebi. Na
taj način, takve žene postepeno spadaju u red onih žena koje ne shvataju novo društvo
već čeznu za laganim životom, bez naročitih briga i rada. Često takve žene poprimaju
navike žena neradnica iz starog društva... Mislim pri tom da podvučem činjenicu da
ima drugarica koje su se u ratu dobro pokazale a koje sad u miru ne učestvuju u javnom
životu, to jest, u političkom i stvaralačkom radu za zajednicu.11
Antifašističko veće žena Jugoslavije okupilo je veliki broj žena, mobilišući ih na
ostvarenje najvažnijih zadataka koje je pred sebe stavio novouspostavljeni režim u Jugoslaviji. Ipak, treba napomenuti da je rukovodstvo AFŽJ u izvesnoj meri bilo odvojeno
8
9
10
11
Spiskovi i pregled članstva u društvenim organizacijama, CK SKS, Komisija za kadrove,
kutija br. 29, A.S.
Problemi društvenog položaja i aktivnosti žena, Beograd 1965, str. 8–9.
U predsedništvu Centralnog odbora bile su veteranke partizanskog rata: Spasenija Babović,
Mitra Mitrović Đilas, Persa Prodanović, Milica Dedijer, Razumenka Petrović, Jara Ribnikar,
dr Olga Milošević, Milica Stajić, Anka Berus, Kata Pejnović, Maca Gržetić, Olga Kovačević,
Vanda Novosel, Vida Tomšič, Pepca Kardelj, Lepa Perović, Mara Naceva, Blagoja Demnijeva,
Veselinka Malinska i Lidija Jovanović. Treba napomenuti da su supruzi 20% navedenih žena
u to vreme bili na visokim državnim i partijskim dužnostima. U Centralnom odboru bilo je 76
članica, izabranih na Prvom kongresu AFŽJ.
Govor Josipa Broza Tita na Prvom kongresu AFŽJ, AFŽJ 141-1-2, A. J.
84
ProFemina
leto/jesen 2011.
od običnih članica organizacije i prosečnih stanovnica jugoslovenskih gradova. Tako je
Mitra Mitrović, u govoru na Prvom kongresu AFŽJ, kritikovala žene zbog lošeg stanja
u domovima za nezbrinutu decu:
Nedavno se u Beogradu desio jedan takav strašan slučaj da je u jednom domu gde
su prolazila izbeglička deca stanje bilo prosto užasno. Ja mislim da je svaka žena u
Beogradu trebalo da oseti sramotu, jer od toliko žena u Beogradu moglo je toj deci da
bude čisto. I svaka majka mogla je da odvoji od sebe bar po jednu košulju ili što drugo
i da odene po jedno dete.12
Razumljivo, tokom 1945. godine bilo je teško očekivati da prosečni građani Beograda imaju viškove odeće ili hrane. Zanimljiv je podatak da je trideset od šezdeset
istaknutih partizanki koje su pozvane na prijem povodom Prvog kongresa AFŽJ imalo
kućnu telefonsku liniju juna 1945. godine.13
Važan deo zadataka AFŽ-a bio je „politički i kulturno-prosvetni rad”. Reč je o
velikoj aktivnosti na obrazovanju i političkom pridobijanju žena. Opismenjavanje su
obavljale grupe organizovane oko sreskih organizacija AFŽ-a, koje su preuzimale odgovornost za opismenjavanje u okolnim selima. Tokom čitavog razdoblja delovanja AFŽa, u rukovodstvu je vladalo uverenje da proces prosvećivanja žena i, posebno, kursevi
opismenjavanja, uprkos velikim naporima, nisu dali očekivane rezultate.14
Zvanične statistike, i pored velikog oduševljenja petogodišnjim planom, već posle prvih godina jasno su registrovale tendenciju rasta broja nepismenih. Uprkos velikim naporima, siromaštvo i slab dodir s pisanim dokumentima doveli su do toga da su,
i pošto bi prošli nekoliko kurseva opismenjavanja, polaznici i polaznice i dalje ostajali
funkcionalno nepismeni. Tako je u Jugoslaviji broj nepismenih žena u stvari porastao, pa
je 1948. udeo nepismenih u ukupnom ženskom stanovništvu činio 34,4% (2.256.279),
da bi pet godina kasnije, 1953, porastao na 35,8% (2.506.475).15
U okviru „političkog i kulturno-prosvetnog rada”, AFŽ je organizovao čitalačke
grupe koje su uglavnom bile posvećene proučavanju sovjetske književnosti i dela napisanih u stilu socijalističkog realizma. Takođe, organizovani su zdravstveni i domaćički
kursevi. U prvim godinama posle rata, ti kursevi bili su važni zbog suzbijanja raznih ratnih
bolesti i zaraza, kao i zbog obnove porodičnih domaćinstava zapuštenih tokom prethodnih
godina. Kasnije će kursevi imati važnu ulogu u emancipaciji žena i planiranju porodice.16
12
13
14
15
16
Govor Mitre Mitrović na Prvom kongresu AFŽJ, AFŽJ 141-1-2, A. J.
Spisak drugarica za prijem povodom održavanja Prvog kongresa, AFŽJ 141-1-1, A. J; Grad
Beograd je 1947. godine imao 6891 privatnu telefonsku liniju; Telefonski imenik za Beograd,
Zemun i Pančevo, Beograd 1947; U Beogradu je prema popisu iz 1948. godine živelo 634.003
stanovnika (dakle, oko 158.508 domaćinstava); Statistički godišnjak FNRJ, Beograd 1954, str.
54; U proseku je 4% domaćinstava 1947. godine imalo telefon.
Zaključci plenarnog sastanka CO AFŽJ“, Žena danas, br. 41–42, april–maj 1946, str. 24.
M. Stanišić, Društveni položaj žene u Srbiji (1944–1955), neobjavljena magistarska teza,
odbranjena na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2003, str. 290.
U časopisima koje je izdavao AFŽ redovno su objavljivani tekstovi o odgajanju dece i o
specifičnim zdravstvenim temama vezanim za ženski pol.
85
ProFemina
leto/jesen 2011.
Zapisnici s Prvog plenuma Centralnog odbora Antifašističkog fronta žena (CO
AFŽJ) jasno ukazuju na odlučnost njegovih predvodnica da ne dopuste da ta organizacija postane pretežno humanitarna ustanova. Budući da je rat na prostoru Jugoslavije
trajao sve do uništenja poslednjeg otpora novom režimu, kao što je početak Hladnog
rata do 1948. godine bio vreme velikog sukoba sa zapadnim silama, pitanje mobilizacije
svih organizacija i ideološkog rada postalo je prioritetno.
Ali vi ne smete da zaboravite da se mi i dalje nalazimo u vrlo velikom ratu. Naš pokret
treba na svim poljima, a naročito na ekonomskom i privrednom, uvući u borbu i ne dati
mu da se pretvori u neku humanitarnu ili kakvu drugu organizaciju u kojoj će izgubiti
onaj svoj borbeni revolucionarni karakter, koji je stekao svojim postupcima u toku
Narodnooslobodilačkog rata.17
Predvodnice AFŽJ ipak nisu bile zadovoljne ukupnim učinkom organizacije tokom prve posleratne godine. Iako su delovanje AFŽJ i aktivnosti žena u vreme izbora
bile dobro ocenjene, Vida Tomšič je u svom obraćanju na Prvom plenumu CO AFŽJ
iznela stav da stečena ravnopravnost nije podstakla veću aktivnost žena:
Što se tiče političkog vaspitanja žena, pokazalo se da su naše žene u predizbornoj kampanji i u diskusiji o ustavu krenule čvrsto napred. Ali, iz izlaganja pojedinih drugarica
moglo se osetiti da i pored toga što su žene u velikom broju izašle na izbore, uzimale
učešća u diskusiji o ustavu, ipak nisu pokazale neko naročito oduševljenje zbog stečene ravnopravnosti sa muškarcima.18
Od uspostavljanja nove vlasti, AFŽJ je imao svoja glasila. Jugoslovenski AFŽ
je preuzeo predratni časopis Žena danas, koji je izlazio od 1936. godine, a izdavala
ga je Omladinska sekcija ženskog pokreta u kojoj su preovladavale pripadnice Saveza
komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Nekoliko brojeva je objavljeno i za vreme
rata. Taj časopis je posle rata tematski bio okrenut, pre svega, obrazovanijim ženama.
Mnogi članci bili su posvećeni prilikama u Sovjetskom Savezu i pojedinim teoretskim
pitanjima. Organizacija u Srbiji izdavala je časopis Zora, koji je pokrenut januara 1945.
godine. Ciljna grupa Zore, kao i drugih AFŽ časopisa u republikama, bile su žene iz naroda. Zato su tekstovi često bili posvećeni svakodnevnim temama i ispunjeni korisnim
savetima. Urednica časopisa Žena danas Blaženka Mimica piše:
Ženski listovi koji izlaze u svim našim republikama, izuzev slovenačke Naše žene,
namenjeni su uglavnom seljačkim ženama koje su još zaostale, na kojima se najjače
odražava prošlost teškog života i neprosvećenosti, života u bedi.
Ali, kad pogledamo naše ženske listove videćemo da oni ni po sadržaju, ni po načinu
17
18
Govor Mitre Mitrović na Prvom plenumu CO AFŽJ, AFŽJ 141-6-13, A. J.
Govor Vide Tomšič na Prvom plenumu CO AFŽJ, AFŽJ 141-6-13, A. J.
86
ProFemina
leto/jesen 2011.
obrade pojedinih stvari ne odgovaraju svojoj nameni. Oni su listovi za odabrane, aktivistkinje, i to one uzdignutije. Sadržina im je jednostavna, ona ne obuhvata mnoge,
naročito one specifične probleme kojima treba da se bavi AFŽ, ne obuhvata svakodnevne probleme života i rada žena.
Ne može se sasvim reći da naši listovi ne teže približavanju masama žena, ali, manje
ili više, uspevaju tamo gde objašnjavaju razne, na pr. agrotehničke mere koje treba
uvoditi u poljoprivredu i slično, a u onom delu lista u kojem se piše o raznim političkim, privrednim i kulturnim problemima, a koji obično obuhvata dve trećine pojedinog
broja, oni su daleki ženama.19
Antifašistički front žena za Srbiju štampao je i časopise na jezicima nacionalnih
manjina, pa su tako u Vojvodini, pored časopisa Glas žena koji je izlazio na srpskom,
štampani Dolgozó Nő (Radna žena) i Femeia nouă (Nova žena), na mađarskom, tj. rumunskom jeziku.20 Ti časopisi su izlazili mesečno. Posle rata, urednice Žene danas u prvo
vreme su bile Mitra Mitrović i Olga Kovačić, a kasnije je tu dužnost preuzela Blaženka
Mimica. Zoru je 1945. godine uređivala Nevenka Vujić, a kasnije (od 1946) Nada Bogdanović. Glas žena ,list pokrajinskog odbora AFŽ-a, uređivala je Kristina Babin, dok su
za sadržinu Dolgozó Nő i Femeia nouă bile odgovorne Gizela Sabo i Marija Todor.21
Pitanje emancipacije u prvim posleratnim godinama verovatno je moguće najvernije oceniti na osnovu sećanja partizanki. Značaj ustavne i zakonske ravnopravnosti,
rada AFŽ-a i procesa emancipacije, kada je reč o pripadnicama partizanskog pokreta i
drugih građanki, naše sagovornice su ocenjivale na različit način. Iako skoro sve veruju
da je značaj zakonske emancipacije bio presudan u daljem razvoju prava žena, baš kao
što tvrde da su ženske organizacije imale veliki značaj, one većinom smatraju da je za
njihov položaj bilo važno to što su pripadale NOV-u i KPJ, dok za AFŽ, i pored velike
važnosti koje mu pridaju, ne misle da je imao bilo kakvog značaja u promeni njihovog
društvenog položaja.
Bivše partizanke svakako su bile promoterke emancipacije. Budući da su bile
ravnopravne tokom rata, za njih je posleratno razdoblje donelo najmanje iznenađenja i
promena. Naše sagovornice nisu zbog toga u razgovorima posebno isticale niti značaj
pripadnosti AFŽJ i ženskim organizacijama, niti sve one danas imaju definisan stav
prema tim organizacijama i jasno sećanje na njihovu ulogu.
Sa sagovornicama je vođen razgovor i o njihovom viđenju uloge AFŽ-a za integraciju žena u novo društvo. I dok je Vida Tomšič AFŽ definisala kao organizaciju kojoj
glavni cilj nije bila politička borba za prava žena, već borba za „socijalna, nacionalna
i demokratska prava naroda Jugoslavije”22, većina naših sagovornica je mišljenja da je
AFŽ imao presudan uticaj na emancipaciju žena na selu, kao i da je pomogao ženama u
gradu. Međutim, neke od njih su ulogu AFŽ-a videle malo drugačije:
19
20
21
22
B. Mimica, „O našim ženskim listovima“, Žena danas, br. 54, 1948, str. 41–42.
G. Stojaković, Antifašistički front žena Vojvodine 1942–1953, Novi Sad, 2007.
Ibid.
Govor Vide Tomšič na IV Kongresu AFŽJ, AFŽJ 141-5-11, A. J.
87
ProFemina
leto/jesen 2011.
Dosta je AFŽ radio, ja sam bila predsednica AFŽ-a za Beograd. Više se radilo po unutrašnjosti. Ja sam jedno vreme bila sa AFŽ-om u Novom Pazaru, onda smo tamo radili
sa ženama, ubeđivali smo ih da daju decu u školu, učili ih da pišu. Isto smo radile i u
Beogradu. Negde smo imale uspeha, negde ne. Teško je bilo raditi sa takvim ženama.
A onda, ja sam na tim sastancima AFŽ-a govorila: „Čekajte, ljudi, šta sad mi hoćemo
od tih žena u poljoprivredi, mi sve žene u selu treba da naviknemo da sade povrće,
da nešto rade konkretno, da urede lepo svoju kuću, a ne da ja sad njih teram da idu
na večernje kurseve.” I, naravno, uvek su me kritikovale. Ali svakako je AFŽ mnogo
pomogao tim ženama.23
Olga Humo ima potpuno drugačije mišljenje: „Rad AFŽ-a je bio forsiran i veštački, nikad mi se to nije dopadalo.” 24
Do 1947. godine u ustanovama KPJ pojavilo se mišljenje da Antifašistički front
žena ne deluje u skladu sa očekivanjima. U martu je, na sastanku Komisije za rad među
ženama CK KPJ, zaključeno da u mnogim selima širom Narodne republike (NR) Srbije,
dve godine posle završetka rata, nisu oformljeni mesni odbori AFŽ-a. Čak i tamo gde su
postojali, ti odbori su bili nedovoljno aktivni.25 Smatralo se da je rad AFŽ-a kampanjski,
nesamostalan, da najviše ustanove AFŽ-a ne deluju kao rukovodstvo već kao propagandna tela, konačno, da se žene slabo odazivaju kroz aktivnosti organizacije. Komisija
je, takođe, pokazala nezadovoljstvo sadržinom ženskih listova koji su pod nadzorom
AFŽ-a izlazili u narodnim republikama. Odlučeno je da se stvaranjem novih organizacija – sekcija AFŽ-a – podstakne uključivanje novih članica u organizaciju. Predloženo je
stvaranje tri sekcije (organizacije): Majka i dete, Društvo naprednih domaćica i Ženska
zadruga za kućnu radinost26 i utvrđeno da AFŽ ne treba da postane „izolovana feministička organizacija” već da mora da bude sastavni deo Narodnog fronta.27
Uočljivo je da su te preporuke kontradiktorne. Na jednoj strani, AFŽ-u je zamerana neaktivnost, a njegovom rukovodstvu pasivnost i nesamostalnost, dok je na drugoj
AFŽ usmeravan ka Narodnom frontu i podstican da ne pođe putem feminizma. Podozrenje prema AFŽ-u postojalo je u ustanovama KPJ još od prvih posleratnih meseci.
Tako je u jednom pismu, koje je 23. oktobra 1945. godine u ime Centralnog komiteta
(CK) KPJ napisao Aleksandar Ranković, formulisano i sledeće upozorenje:
U nekim partijskim organizacijama radom Antifašističkog fronta žena ne rukovodi
partijska organizacija kao svojim sektorom rada, već AFŽ prepušta samom sebi, ne
shvatajući ogromnu snagu koju predstavlja i može da predstavlja AFŽ. U mnogim
partijskim organizacijama taj rad je nedovoljan, često i nikakav, partijske organizacije
23
24
25
26
27
Razgovor sa Zorkom Blagojević, vođen 10. septembra 2007.
Razgovor sa Olgom Ninčić Humo, vođen 21. jula 2007.
M. Stanišić, str. 149. Tokom 1947. godine samo u NR Hrvatskoj prestalo je s radom čak 1.500
mesnih odbora AFŽ-a, koji su bili aktivni još za vreme rata. L. Sklevicky, str. 122.
M. Stanišić, str. 149; Branko Petranović (ur.), Zapisnici sa sednica Politbiroa Centralnog
komiteta KPJ (11. jun 1945–7. jul 1948), Beograd 1995, str. 45.
M. Stanišić, str. 149.
88
ProFemina
leto/jesen 2011.
ne rukovode njime, niti ga drže u svojim rukama. Zato u svakoj partijskoj organizaciji,
komitetu i ćeliji treba obavezno odrediti druga ili drugaricu koji će sistematski, sa
planom rukovoditi tim radom. Pri tom treba imati u vidu da se na rad u AFŽ mobiliše
što veći broj partijki bez obzira na posao koji rade (npr. u državnom aparatu), ili na
sektor rada koji u partiji imaju... Zato sve partijske organizacije moraju odmah aktivizirati Antifašistički front žena, razumevajući pravilno i organizacione forme i širinu
tog rada. Posle prvog kongresa NOF-a (Narodnooslobodilački front), potrebno je da
shvate i pravilno sprovedu promene koje je potrebno učiniti u radu AFŽ. Te su promene potrebne zato da bi se ova masovna organizacija još čvršće povezala sa Narodnim
frontom – kao njegov sastavni deo.28
I u AFŽ-u su bili samokritični. Tako su u Izveštaju o radu AFŽ NR Srbije za
razdoblje od 1946. do 1952. godine uočeni brojni nedostaci: „... nepostojanje stalnog
sistematskog rada, za rad među ženama nemamo još dovoljno aktivistkinja. Obična je
pojava da drugarice koje su se uzdigle ne vole da rade u organizaciji (AFŽ, prim. aut.)
kao profesionalke.”29 Ali, i pored očekivane partijske samokritike, u AFŽ-u su se čuli
glasovi koji su ukazivali na prepreke delovanju organizacije koje dolaze od same partije
i vlasti FNRJ. Tako je među dokumentima AFŽ NR Hrvatske moguće pročitati:
Narodni front takođe ne shvata specifične zadatke AFŽ i koristi ga najčešće za izvršavanje tehničkih poslova. Čitavi odbori AFŽ upotrebljeni su u kampanji samo kao tehnička lica, za potpise. Pri frontovskim radnim akcijama ne vodi se računa o specifičnim
fiziološkim razlikama žena, te je bilo slučajeva teških oboljenja žena zbog neprimerenog rada. Na svojim sednicama mnogi odbori Narodnog fronta ne tretiraju pitanje
organizacije AFŽ u celini, niti se interesuju za rad žena. Mnogi drugovi, rukovodioci
Narodnog fronta, oficiri, rukovodioci u narodnoj vlasti, ne šalju i ne puštaju svoje žene
da učestvuju u radu NF i AFŽ.30
Podsticaj radu AFŽJ dao je njegov Drugi kongres, održan od 25. do 27. januara
1948. godine. Bilo je to treće veliko okupljanje predstavnica AFŽJ (1947–1952). Na
Drugom kongresu AFŽJ okupilo se 826 delegatkinja. Kongres je imao konstitucioni
karakter, pošto su delegatkinje, posle šest godina delovanja organizacije, usvojile Statut.
Kongresu su, pored Josipa Broza i generala Boška Šiljegovića, prisustvovale i gošće
iz Italije, Grčke, Francuske, Poljske, Albanije, Mađarske, Rumunije, Bugarske, Čehoslovačke, i predstavnice Međunarodne demokratske federacije žena.31 Zanimljivo je da
među gošćama nije bilo predstavnica Sovjetskog Saveza.
Vida Tomšič je u svom referatu konstatovala da se delovanje AFŽJ s vremenom
smanjivalo. Zamerala je bivšim partizankama neaktivnost, ali i povlačenje s dužnosti
koje su ranije, za vreme rata, sa uspehom obavljale. Opravdanje za te pojave videla je u
28
29
30
31
B. Petranović, str. 306–307.
Izveštaj o radu Organizacije AFŽ NR Srbije, od Plenuma CO AFŽ do danas, 141-13-70 AFŽJ, A. J.
L. Sklevicky, str. 124.
141-2-5 AFŽJ, A. J.
89
ProFemina
leto/jesen 2011.
povratku partizanki mirnodopskom životu i porodicama. Zato je predlagala pojačavanje
političkog rada.32 Spasenija Cana Babović je u svom izlaganju pokušala da, oslanjajući
se na Staljinov opus, postavi istorijske i teorijske osnove kontinuiteta ženskog emancipacijskog i političkog aktivizma od antike, preko srednjeg veka, do „žena radnica” u
Drugom svetskom ratu.33 Ministarka prosvete NR Srbije Mitra Mitrović definisala je s
kongresne govornice „novu ženu”, lik koji je formiran upravo zahvaljujući velikoj aktivnosti žena „na izgradnji slobodne i nezavisne zemlje” u posleratnim godinama. Kao
uzor za novu ženu predstavila je „lik junakinje iz rata”.34
Statutom AFŽJ, koji ima jedanaest članova, ta organizacija je definisana kao
masovna, demokratska, antifašistička organizacija koja okuplja najšire slojeve jugoslovenskih žena. Potvrđena je subordinacija na liniji KPJ – NF – AFŽ. Konačno, formalizovano je zatečeno ustrojstvo organizacije, stvoreno po uzoru na federalno uređenje
socijalističke Jugoslavije.35
Bivše partizanke i dalje su preovladavale u organizaciji AFŽJ. Tako svega nekoliko članica u Izvršnom odboru CO AFŽJ, od četrdeset izabranih, nisu bile istaknute
učesnice NOB-a i aktivne članice KPJ. Početkom 1948. godine i dalje postoji potreba
da posle imena većine članica Izvršnog odbora ne bude navedeno zanimanje, dok posle imena malobrojnih koje nisu pripadale etabliranom krugu najčešće sledi odrednica
„seljanka iz... ”.36
Drugi kongres AFŽJ otvorio je pitanje masovnosti i samostalnosti te organizacije. Iako su predvodnice AFŽJ s ponosom govorile o masovnosti organizacije, pripisujući joj već 1945. godine tromilionsko članstvo, Vida Tomšič je već na Drugom kongresu
ocenila da su partizanke i žene uopšte manje aktivne nego za vreme Drugog svetskog
rata. Pošto se za vreme rata, prema zvaničnim statistikama, u partizanima borilo oko
100.000 žena, izvesno je da je, prema toj proceni, broj aktivnih žena te 1948. godine
morao biti čak i desetostruko niži od zvaničnih tvrdnji.37
U periodu između Drugog i Trećeg kongresa, AFŽJ je prolazio kroz izvesne promene. Na Trećem kongresu te organizacije, održanom u Zagrebu 28. i 29. oktobra 1950.
godine, otvoreno je pitanje stapanja AFŽ-a u Narodni front. Predvodnice AFŽJ na tom
kongresu su prvi put postavile pitanje potpunog ulaska AFŽJ u Narodni front. Iako se
nisu protivile takvom razvoju, one su tom prilikom iznele i primedbe na račun toga da
se organizacija AFŽ u aktivnostima NF upotrebljava za obavljanje tehničkih zadataka,
dok se njegova politička funkcija zanemaruje. Na Kongresu je govorila Vida Tomšič:
za posledicu i slabost u radu među ženama... Pored toga, kod dodeljivanja zadataka
AFŽ-u su se obično određivali sasvim tehnički zadaci. Tako, na primer, kod izbora,
kod raznih propisa... mobilisane su aktivistkinje na rad u kancelarijama; ali im nije dat
zadatak političkog rada među ženama.38
Mara Naceva je u tekstu koji je iste godine objavljen u Partijskoj izgradnji otišla
korak dalje, uočavajući da AFŽ ne samo što nije samostalan već je počeo da slabi značaj
njegove političke i prosvetne uloge. „Partijska rukovodstva su”, kaže ona, „ukoliko su i
pretresala pitanje rada AFŽ, pretresala to jednostrano, obično samo pitanje aktiviziranja
žena na dobrovoljnim akcijama NF i drugim fizičkim poslovima, a malo se posvetilo
pažnje osnovnom zadatku: političkom i širokom prosvetnom radu sa ženama.”39
Koncepcijske razlike, kad je reč o ulozi žene u socijalističkom društvu, svakako
nisu ukazivale na podele u komunističkom režimu. Međutim, one su bile uočljive na
samom kongresu. Tako je u svom obraćanju pred 949 delegatkinja Josip Broz govorio o
„specifičnim obavezama” žena:
Ja mislim, drugarice, da vi u prvom redu svom svojom snagom i elanom treba da vršite
dužnosti koje proističu iz tih vaših specifičnih obaveza, kao što je, na primer, briga
o ženama majkama, briga o higijeni dece i briga o deci uopšte, briga o zdravlju, o
vaspitanju žena u Jugoslaviji, o tome da u svoju žensku organizaciju i NF okupite što
veći broj još neokupljenih žena... Vi se morate boriti za svaku ženu, svaku devojku da
otrgnete ispod tog negativnog uticaja i privedete je u front graditelja naše socijalističke
zemlje. To je vaš prvi zadatak. Vaš drugi zadatak, kao članica NF, u tome je da isto tako
kao ostali članovi Fronta, ukoliko vam to vaši specifični zadaci dozvoljavaju, pomažete
svuda gde je to potrebno na dobrovoljnom radu, razume se, ukoliko to dozvoljavaju
fizičke i druge sposobnosti žena.40
Na istom kongresu, Vida Tomšič je iznela potpuno drugačije argumente, ali i cilj
organizovanja žena:
Potreba da se radu među ženama posvećuje posebna briga, da se na poseban način
pristupa ženama, dakle, postoji zbog zaostalosti žena; zbog njihove ranije društvene
potlačenosti, kao i opšte zaostalosti u shvatanju društvene uloge žene. Prema tome, cilj
zbog kojeg je potreban poseban rad među ženama biće ostvaren onda kada prestane
potreba takvog rada, kada žene stvarno uzmu punog učešća u svim društvenim
aktivnostima, kada postanu aktivni upravljači svoje zemlje – ’kada svaka kuvarica
uzme učešće u upravljanu državom’, kako je kazao Lenjin.41
Treba istaći neke nepravilnosti koje su se pojavile na terenu u odnosu partijskih i frontovskih organizacija prema Antifašističkom frontu žena i koje su u izvesnoj meri imale
32
33
34
35
36
37
Ibid.
Ibid.
Ibid.
141-2-5, AFŽJ, A.J.; „Statut Antifašističkog fronta žena Jugoslavije“, Zora, br. 29, januar 1948, str. 19.
Izvršni odbor Antifašističkog fronta žena Jugoslavije, 141-2-4 AFŽJ, A. J.
141-2-5, AFŽJ, A. J.
90
ProFemina
leto/jesen 2011.
38
39
40
41
Obraćanje Vide Tomšič na Trećem kongresu AFŽJ, 141-3-8, AFŽJ, A. J.
M. Naceva, „Neka pitanja partiskog rada među ženama“, Partijska izgradnja, br. 1, 1950, str.
35 (naslov je verno prepisan iz originala, prim. aut.).
J. B. Tito, „Iz govora na Trećem kongresu AFŽJ“, Žena u revoluciji, Sarajevo 1978, str. 163–164.
Obraćanje Vide Tomšič na Trećem kongresu AFŽJ, 141-3-8, AFŽJ, A. J.
91
ProFemina
leto/jesen 2011.
Rezolucija usvojena na Kongresu, međutim, nije predviđala radikalne reforme
organizacije. Kao slabosti AFŽ-a prepoznati su „šablonizam i formalizam” u organizaciji,
kao i birokratizam u rukovođenju. Kao rešenje predloženo je dalje i čvršće vezivanje za
Narodni front. Buduće samostalne aktivnosti AFŽ-a trebalo je da se odnose na domen
odnosa majki i deteta i pitanja pomoći radnica, dakle, pre svega na socijalni položaj žena.42
U neformalnom razgovoru, za vreme pauze tokom Kongresa, Josip Broz i Bosa
Cvetić, predsednica GO AFŽ NR Srbije, razgovarali su o formama rada AFŽ-a. Broz je
zaključio kako je upravo rad u AFŽ-u bio suviše formalan, pa su tako sastanci oduzimali
više vremena nego rad sa ženama na terenu.43 Još pre održavanja kongresa, Vida Tomšič
je iznela sličan zaključak na sednici Izvršnog odbora AFŽJ. Međutim, argumenti koje
je predočila Vida Tomšič odnosili su se, pre svega, na „preopterećenost obične žene i
profesionalizaciju AFŽ-a”.44 Primetila je takođe da se rad AFŽ-a sveo samo na one žene
koje su bile profesionalno angažovane i da su se veoma udaljile od šireg kruga žena,
kojima je rad AFŽ-a bio prvenstveno namenjen:
Mislim da u rukovođenju naše organizacije nedostaje ono prilagođavanje situaciji na
terenu, da tu ima šablona, da ima linija profesionalizma, znači da se ide preko sekretara, tj. da se svakim pitanjem pozabavi samo sekretar i predsednik, a nema savetovanja
sa širokim krugom žena. Mi smo organizaciju pretvorili u neki krug profesionalnih
radnika AFŽ-a i uvek se samo dogovaramo u tom krugu, a malo se promenio njihov
stav prema životu. Drugarice profesionalke ne žive kao ostali ljudi, a mi treba da odgovorimo na potrebe žena koje nisu profesionalke, već koje su domaćice, majke, radnice,
intelektualke, koje imaju svoje potrebe, gde bismo morale da dođemo kao pomoć, a ne
ovako da im oduzimamo vreme i da im pričamo iste stvari na konferencijama.45
Ja sam dosta rano prestala biti među najaktivnijim članovima AFŽ-a, zato što sam
imala velike ove dužnosti. Bila sam, naravno, u Centralnom odboru, bila sam na kongresima, držala referate na kongresima, ali u onom sitnijem, praktičnom radu u vezi
sa ženama, osim u pogledu određivanja pravca razvoja, izdvajanja osnovnih problema
rada među ženama, posle godinu-dve nisam više bila u tome najaktivnija, mada sam
bila stalno u rukovodstvu AFŽ-a, samo se nisam bavila najneposrednije, vrlo praktično, problemima žena.46
Možemo da pretpostavimo da ni druge politički najaktivnije žene nisu bile u
mogućnosti da jednako uspešno obavljaju sve funkcije na koje su bile postavljene. Problem je bio u tome što je nekoliko najistaknutijih žena zauzimalo veoma veliki broj
profesionalnih i političkih funkcija i što nisu bile kadre da sve te funkcije jednako dobro
obavljaju, a na taj način su zatvorile mogućnost drugim bivšim partizankama ili ženama
stručnjacima da se aktivnije uključe u društveni život nove države:
Ima pojava da politički razvijene drugarice imaju jako mnogo odgovornih zadataka,
278 članova ima preko 8 i 10 funkcija, što s jedne strane onemogućava ulazak novih
žena u komitete a sa druge strane demorališe nove pa i stare kadrove jer nisu uvek u
mogućnosti da odgovore tolikim zadacima. Zatim, jedan isti broj žena pojavljuje se na
nekoliko mesta i u nekoliko organa i organizacija.47
Vida Tomšič je ispravno zaključila da je prosečna žena preopterećena, ali je veoma zanimljivo da ona i druge diskutantkinje nisu spomenule činjenicu da su vodeće žene
u AFŽ-u, pored funkcija u toj organizaciji, obavljale po još nekoliko veoma odgovornih
političkih funkcija u isto vreme, bile su istovremeno članice rukovodećih tela sindikata,
KPJ, Narodnog fronta... Tako je, na primer, Mitra Mitrović u isto vreme bila članica
Centralnog odbora AFŽJ, ministarka prosvete u Vladi NR Srbije, narodna poslanica u
Saveznoj skupštini, članica CK KP Srbije i, takođe, članica Politbiroa CK KPS, glavna
urednica Žene danas, članica Izvršnog odbora MDFŽ-a, a bila je i na čelu Agitpropa CK
KPS. Ona sama je na pitanje kako je uspevala da obavlja tako veliki broj odgovornih
funkcija u isto vreme odgovorila da je radila na dva koloseka, na političkom i prosvetnom, i naglasila:
Lidija Sklevicki, analizirajući Statut AFŽJ, zaključuje da ta organizacija s
vremenom postaje samo „jedan sektor partijskog rada, jedan sektor rada Fronta”48. Ova
autorka, upravo u razdoblju koje je usledilo posle 1948. godine vidi potpuno napuštanje
tradicija predratnog Ženskog pokreta, čime je konačno nestala mogućnost kritike vlasti.
Citirajući retoriku predvodnica AFŽ-a, ona lapidarno zaključuje kako „žensko pitanje
više ne postoji, već postoje samo pitanja koja žene rešavaju”49. Upravo je Rezolucija
Trećeg kongresa AFŽJ iz 1950. godine odredila neprofesionalni karakter te organizacije. Uskoro je aktivnost u organizaciji postala dobrovoljna, a ranije zaposlene članice su
premeštene ili otpuštene.50
Četvrti kongres AFŽJ održan je od 26. do 28. septembra 1953. godine. Osim
transformacije organizacije, najvažnije teme bile su položaj žena na selu i politička
pasivizacija žena. U izveštaju AFŽ-a za NR Srbiju primećena je politička pasivizacija
žena i njihova sve manja prisutnost u Partiji i narodnim odborima. Tako su, na primer, u
AP Vojvodini 1949. godine odbornice činile 9,14% ukupno izabranih odbornika, dok je
1952. taj udeo opao na 3,81%. Ovakva pojava objašnjavana je produženim postojanjem
42
46
47
43
44
45
„Rezolucija Trećeg kongresa AFŽJ o političkim i organizacionim pitanjima“, Žena danas, br.
77–78, novembar–decembar 1950, str. 14–15.
Govor Bose Cvetić na Trećem kongresu AFŽJ, 141-3-8, AFŽJ, A. J.
Sednica IO AFŽJ, 28. april 1950, 141-8-25, AFŽJ, A. J.
Sednica Izvršnog odbora AFŽJ od 28. aprila 1950, AFŽJ 141-8-25, A. J.
92
ProFemina
leto/jesen 2011.
48
49
50
Razgovor koji je s Mitrom Mitrović vodila Kerol Lili 13. aprila 1988.
Podaci o aktivnosti, nacionalnom i socijalnom sastavu žena članova sreskih i opštinskih
komiteta, CK SKS Komisija za kadrove, kutija br. 29, A. S.
L. Sklevicky, str. 132.
Ibid. str. 133.
Ibid. str. 138.
93
ProFemina
leto/jesen 2011.
Izvršni odbor AFŽ-a predlaže ovom kongresu da usvoji zaključak da se AFŽ u dosadašnjoj formi, kao jednoobrazna i jedina ženska organizacija kod nas, ukine. Predlažemo da se naše najaktivnije drugarice uključe u postojeća društva koja rešavaju
probleme koji ih interesuju. Odnosno, da osnuju razna nova društva i organizacije za
to. Tako ćemo razviti na terenu čitav niz raznih društvenih organizacija, koje će se
baviti delatnošću u korist društvenog razvitka žene, pomoći joj kao majci i domaćici i
time joj omogućiti da više učestvuje u društvenom životu i ostvari sva svoja građanska
socijalistička prava, a da pri tome neće trpeti njen lični život. Predlažemo da bi se takve
vrste društava i organizacija povezale od sreza do gore u Savez ženskih društava. Zadatak Saveza ženskih društava bio bi uglavnom u tome što bi predlagao i organizovao
diskusije o svim gorućim društvenim problemima, naročito ženskim.55
shvatanja članova Partije o neravnopravnosti žena. Ukazano je na to da su česte pojave
isključivanja žena iz SK uz obrazloženje da „ne mogu da odgovore zadacima”51. Kao
primer neravnopravnog odnosa prema članicama Partije navedena je kandidatura za
članove SK u Apatinu:
Na primer u Apatinu, kada je kandidaciona komisija sastavila kandidacionu listu jedan
član Saveza komunista, šegačeći se, rekao je: „Ostavite mesta i za koju jadnicu.”
Prisutno je bilo više komunista ali niko se nije digao da napadne ovakve stavove.52
Obraćajući se delegatkinjama, Milovan Đilas je primetio da je stvarna ravnopravnost žena još daleko, ali je naglasio da je jačanjem demokratije i ženske ravnopravnosti u Jugoslaviji svaka posebna politička aktivnost žena postala smetnja u ostvarenju
ravnopravnosti i aktivnosti žena. Đilas je smatrao da stvaranje Saveza ženskih društava (SŽD), umesto „jedne polupolitičke i polucentralizovane organizacije” kakav je bio
AFŽ, predstavlja neminovnost. Prema njegovom tumačenju, ciljeve AFŽ-a trebalo je da
preuzme celokupno društvo, a cilj budućeg SŽD-a trebalo je da bude pridobijanje vlasti
za njihove zamisli.
Ukratko, čini mi se da bi bilo tačno ako budemo perspektivu koja je pred nama ocrtali:
u čisto političkom radu žena ne treba da se odvaja od muškarca, tu treba da su zajedno,
ravnopravni. A ukoliko žena bude društveno – kulturno, prosvetno, sindikalno, zdravstveno itd. – aktivnija, utoliko će se brže ona dizati na društveni nivo muškarca. Dakle:
u politici zajedno, u ostaloj aktivnosti i odvojeno i zajedno – prema potrebi, a što šire i
što svestranije – svakako, da bi se i muškarci i žene, čitavo društvo, kretali ka stvarnoj
demokratiji, ka socijalizmu, ka stvarnoj ravnopravnosti žena.53
Svakako ključne argumente u prilog reformisanju AFŽJ pružila je Vida Tomšič tvrdeći da je dotadašnji način organizovanja, prema kojem je AFŽ monopolizovao
društvene i političke aktivnosti svih žena, postao neodgovarajući. Ona kao logične naslednike AFŽ-a vidi različita ženska društva koja će se baviti određenim pitanjima koja
se direktno tiču poboljšanja položaja žena u društvu. U svom izlaganju Vida Tomšič je
istakla da takva društva već postoje.54 Nijedna od navedenih organizacija nije se bavila
pitanjem političke emancipacije žena, već su sva društva, kao glavni cilj, iz različitih
aspekata, isticala rešavanje problema majke i deteta. Ona je, takođe, istakla i potrebu da
žene više učestvuju u rešavanju problema u organizacijama u kojima su bile zaposlene,
a svoje izlaganje je završila ovako:
51
52
53
54
Izveštaj o radu AFŽ Srbije od III do IV kongresa, 141-4-10, AFŽJ, A. J.
Ibid.
M. Đilas, „Za stvarnu ravnopravnost žena“ (obraćanje M. Đilasa IV kongresu AFŽJ), Partijska
izgradnja, br. 9, Beograd 1953, str. 227–229.
To su bila društva za unapređenje domaćinstva, društvo za prosvećivanje žena i majki, kao i
društva za stvaranje dečjih ustanova, školskih kuhinja, za brigu o vaspitanju i zdravlju dece...; V.
Tomšič, „Mesto i uloga ženskih organizacija“, Zora, br. 89–90, oktobar–novembar 1953, str. 5.
94
ProFemina
leto/jesen 2011.
Na osnovu argumenata koje su govornici izneli, Četvrti kongres je ukinuo AFŽ
i istovremeno osnovao Savez ženskih društava. U Rezoluciji o stvaranju Saveza ženskih društava Jugoslavije, sačinjenoj na tom kongresu, naglašeno je da je „stvar ženske
ravnopravnosti zajedničko društveno pitanje, to je pitanje opšte borbe svih snaga socijalizma koje predvodi Savez komunista i Socijalistički savez radnog naroda, nosilac socijalističkog vaspitanja masa”56. U Rezoluciji, takođe, podvučen je stav po kojem žene ne
treba da se odvajaju u posebne političke organizacije. Prema kazivanju Nede Božinović,
dok su u gradovima pozdravljali tu odluku, u selima su žene dugo posle ukidanja AFŽ-a
negodovale zbog toga:
Pričale su o tome kako njihovi muškarci likuju. Govorili su im: „Dosta je vašeg bilo!”
Ili: „Gotovo je, gotovo!” Ili: „Nema više.” Isticale su da se muškarci stalno okupljaju,
imaju svoje kafane, fudbal, pa i Narodni front, dok njih više niko ne okuplja, a željne
su da štogod čuju i razgovaraju o svojim – ženskim problemima.57
Naše sagovornice su takođe različito objašnjavale zašto je ukinut AFŽ. Sve su se
saglasile da to nije bilo uslovljeno potpunom emancipacijom žena u FNRJ, već da žene
ni do danas de facto nisu u potpunosti izjednačene s muškarcima. Nevenka Petrić je
istakla da je do toga jednom moralo da dođe i da je u AFŽ-u žena bila izrazito izolovana
iz društva, te da je ona pre bila deo AFŽ-a kao institucije nego deo društva. Takođe,
naglasila je da je zbog, po njenim rečima, „još uvek prisutnog patrijarhalnog odnosa
prema ženama” bilo neminovno stvaranje više organizacija koje bi se bavile pojedinim
pitanjima vezanim za emancipaciju žena:
A u to vreme je nekako bilo normalno da, na primer, muškarac sudija i žena sudija
imaju različitu platu, da žena ima manju platu. Ne mogu Mara i Pero imati istu platu
55
56
Ibid., str. 5–6.
„Rezolucija o stvaranju Saveza ženskih društava Jugoslavije“, Zora, br. 89–90, oktobar–
novembar 1953, str. 9
57
N. Božinović, Žensko pitanje u Srbiji u XIX i XX veku, Beograd 1996, str. 174.
95
ProFemina
leto/jesen 2011.
kad je Mara žensko. Takvo je to bilo društvo, još uvek konzervativno, zaostalo, iako je
to zakon sve već bio regulisao.58
Herta Haas smatra da je to bio logičan sled društvenog razvoja:
Mislim da u novim uslovima nije imao svrhu. Prava su bila data, sada se samo radilo o
tome da ih iskoristiš. Recimo, ljudima su data prava kada su se mesne zajednice stvorile i kolike su kompetencije oni imali, ali ljudima je mnogo trebalo dok su se navikli
da ih koriste. To je, naprosto, jedan proces.59
Stav Dane Milosavljević poklapa se sa odlukama koje je doneo poslednji kongres
AFŽJ:
Mi smo smatrali da sve te organizacije treba da preuzmu sve te obaveze i zadatke kao
sastavni deo svoga rada. A ne da se to rotira u posebnu organizaciju žena koja nema
te strukturne mogućnosti, da može to da rešava. Zato smo smatrali da to više ne treba
da bude AFŽ. Pa je to bio Savez ženskih društava, a to je bila pomoć ženi i porodici.60
Treba svakako napomenuti da se ni u dokumentima AFŽJ, ni u štampi koju je
izdavao AFŽ, ni u partijskoj štampi do kraja 1953. godine (tj. do Četvrtog kongresa
AFŽJ), nigde ne spominje mogućnost i potreba ukidanja AFŽ-a. Jedini problemi koje
je rukovodstvo AFŽ-a početkom pedesetih godina uočavalo bili su u vezi s pitanjem
čvršćeg integrisanja AFŽ-a u Narodni front.
Delovanje AFŽ-a, kao fenomena najmasovnije organizacije žena u istoriji jugoslovenskih zemalja, nije bilo moguće bez partizanki. Partizanke su bile prvo organizovano
članstvo te organizacije, a kasnije su predstavljale njegovu okosnicu, dok su iz redova
žena pripadnica vojne i partijske oligarhije regrutovane njene predvodnice. Ipak, AFŽ
je imao dva velika nedostatka koji su predstavljali i prepreku njegovom daljem razvoju i
prerastanju u masovnu žensku organizaciju koja zastupa pojedinačna i kolektivna prava
žena Jugoslavije. Prvi nedostatak AFŽJ bila je činjenica da je u mirnodopskom razdoblju
u potpunosti bio u službi Partije i stvaranja novog režima. Tako mu je bila ograničena
preko potrebna samostalnost i mogućnost da postane autentičan tumač i zastupnik interesa
žena Jugoslavije. Druga prepreka u pretvaranju u uspešnu i istinski masovnu organizaciju,
kakva je AFŽJ bio formalno posle 1945. godine, bila je njegova suštinski oligarhijska
priroda. Uzak krug žena, partijskih, državnih funkcionerki, nekada visokih partizanskih
predvodnica, neprekidno je, tokom čitave decenije, vodio AFŽJ. Zato je, a to je u ovom
radu nedvosmisleno i na osnovu savremenih zvaničnih izvora dokazano, AFŽJ suštinski
bio velika režimska organizacija čija je masovnost bila omogućena delovanjem države, a
autentičnost svedena na delovanje partijki, koje su po pravilu bile bivše partizanke.
58
59
60
LITERATURA
Božinović, N. (1996). Žensko pitanje u Srbiji u XIX i XX veku. Beograd.
Cvetić, B. (1960). Komunistička partija Jugoslavije i žensko pitanje. Beograd.
Đilas, M. (1953). „Za stvarnu ravnopravnost žena” (obraćanje M. Đilasa IV kongresu AFŽJ). Partijska
izgradnja, br. 9, Beograd.
Mimica, B. (1948). „O našim ženskim listovima.” Žena danas, br. 54.
Naceva, M. (1950). „Neka pitanja partiskog rada među ženama.” Partijska izgradnja, br. 1.
Petranović, B. (ur.) (1995). Zapisnici sa sednica Politbiroa Centralnog komiteta KPJ (11. jun 1945–7.
jul 1948). Beograd.
Problemi društvenog položaja i aktivnosti žena. Beograd 1965.
„Rezolucija o stvaranju Saveza ženskih društava Jugoslavije.” Zora, br. 89–90, oktobar–novembar
1953.
„Rezolucija Trećeg kongresa AFŽJ o političkim i organizacionim pitanjima.” Žena danas, br. 77–78,
novembar–decembar 1950.
Sklevicky, L. (1996). Konji, žene, ratovi. Zagreb: Ženska infoteka.
Stanišić, M. Društveni položaj žene u Srbiji (1944–1955). Neobjavljena magistarska teza, odbranjena
na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2003.
Statistički godišnjak FNRJ. Beograd 1954.
„Statut Antifašističkog fronta žena Jugoslavije.” Zora, br. 29, januar 1948.
Stojaković, G. (2007). Antifašistički front žena Vojvodine 1942–1953. Novi Sad.
Telefonski imenik za Beograd, Zemun i Pančevo. Beograd 1947.
Tomšič, V. (1953). „Mesto i uloga ženskih organizacija.” Zora, br. 89–90, oktobar–novembar 1953.
Žena danas, br. 41–42, april–maj 1946.
Žena u revoluciji. Sarajevo 1978.
Razgovor s Nevenkom Petrić Lalić, vođen 30. jula 2007.
Razgovor s Hertom Haas, vođen 6. februara 2008.
Razgovor s Danom Milosavljević, vođen 19. septembra 2007.
96
ProFemina
leto/jesen 2011.
97
ProFemina
leto/jesen 2011.
Elife Krasniqi
ILEGALJA: WOMEN IN THE
ALBANIAN UNDERGROUND
RESISTANCE MOVEMENT IN KOSOVO1
1
I must have been four or five or even older in the image that I have in my mind
when I think of my childhood at my grandparent’s house, in the old part of the city in
Prishtina. This image was of us in the summer afternoons, sitting in the floor cushions
in the corridor of two floor house – my grandmother, my mother, and my aunts. They
would have conversations, pieces of which time to time would get unclear and became
like a coded conversation. Their tone of voice would get lower, their mimics would
change and they would use words like ‘matanë’ (on the other side), or other words that
only later in life I decoded and made sense of them, like for example ‘the other side’
was used to mean Albania. These were the times where people would get in prison
if they would be caught to listen to radio programs of Albania or if they would talk
about Albania. Those who were chased by Uprava državne bezbednosti – UDB (The
Department of State Security) would escape by trying to cross into ‘the other side’.
Under circumstances where the entire family was under the surveillance by the state,
they were trying to protect us with silence or coded conversation. They feared that
we kids could have unintentionally reveal conversations of inside house to outside
strangers. Later, much later, I have realized that the reason of those coded conversation
and lowering tone of voice when talking about what the regime considered ‘dangerous’
was as a result of the persecution and interrogations of family members from the
regime, due to the engagement in the underground resistant movement of my aunt and
two uncles. My aunt Shukrije Gashi – Shuki was arrested and put in prison on 1983.
1
This article was written by combining two papers presented in two conferences:
“Women’s Role in the Demonstrations of year 1968 in Kosovo”, (Symposium on 40th Anniversary of 1968 Demonstrations in Kosovo), The Institute of History, The Institute of Albanology,
The Association of former Political Prisoners of Kosovo, 24–26 November, 2008. Prishtina,
Kosovo.
“Women in History and Collective Memory in Kosovo”, (Conference on The Activity of Women in the National Movement for Liberation), The Institute of Albanology, The Association of
former Political Prisoners in Kosovo, 2 and 3 April 2010. Prishtina, Kosovo.
99
ProFemina
leto/jesen 2011.
Knowing more about underground movement was quite difficult until the war ended in Kosovo, where more books on this topic were published. This article will try to tell
about women’s role in the national liberation and state building by highlighting some of
the activities of women activists of underground movement, mainly engaged in 60s and
80s. This is done in descriptive manner rather theoretical one, drawn from conversations
with women former prisoners and activist, in-depth interviews conducted during year
2008 and 2010, pieces of the private archive given to me from one of the former underground movement activist, and also existing published books on the topic. The realization
of interviews was not an easy task. Some of the women former activists were approached
for the first time to tell about the period of their life as activist of underground movement.
For some of them being carried from the day to day survival problems, it was not easy to
put themselves in the context of the time when they operate, so they could revoke memories of the past. The choice of the selected excerpts of interviews presented are based on
the permission for publication given to me by the interviewees, as well as what could illustrate the engagement of women in different stages of underground movement. Certainly,
they are not presented on the criteria of the importance that they had in the movement.
Another important notice is that this article should be considered only as a beginning stage
of a bigger project as there are plenty of women, stories of which needs to be recorded.
There are lots unwritten narratives about contribution of women that need to be discussed
analytically within the frames of memory, history, gender identity and nation and state.
As known, the public sphere, has been and is now dominated by men. In this line,
also the way how history was written was by mainly concentrating in the actors in the
public sphere, this way leaving women and their contribution aside. Even the existing
history publications, with small exception, just reinforce further the reduced role of
woman in society – the biological one, within family and private sphere. In order to understand more about women’s role in the underground movement it is necessary to give
1. a short overview of main events through which we could be aware of the complexity
of the existence of the movement in historical terms but also in terms of civil and political rights of Albanians in Kosovo and 2. The underground movement itself – how it was
organized and how they operated.
Short historical overview
During the WWII, the Yugoslav communists, in order to convince the Albanians
in Kosovo to join in fighting Germany, in the Bujani conference in 1943/1944, released
a declaration that gave a promise to Albanians that they will be granted with the right
to self-determination2. After the war, the promise was not realized but in contrast, the
state turned all those hopes of Albanians in Kosovo to join Albania into harsh reality for
them. In the meeting of the Kosovo Provincial People’s Council, The Yugoslav com2
Judah Tim, Kosov; Luftë dhe hakmarrje (Kosovo, war and revenge), pg. 53
100
ProFemina
leto/jesen 2011.
munists reminded the members of the Kosovo National Liberation Council (33 of these
not elected members were Albanians, out of 142 in total), that they have 50.000 troops
ready to protect the fruits of war (Malcolm 1998: 328). In 1946, the new Constitution of
the Communist Yugoslavia defined Kosovo as “autonomous region” within the Republic of Serbia.3 In beginning of 50, the new wave of expulsion of Albanians started. In
1953, with the new agreement of Turkey and Greece, Serbia started to apply the earlier
planned work ‘The expulsion of Albanians’ prepared by the historian and the member of
the Serbian Academy of Science and Art – Vasa Cubrolovic (Malcolm 1998: 336). This
meant, among others, massive raids allegedly for weapons, through which Albanians
were forced to leave their homes (ibid.: 340). In mid 50s, the state, in order to make sure
that has destroyed all potential opponents, organized trials where a group of Albanians,
known as The Prizren Group, composed from Albanian communist leaders, were accused for espionage and activity against the state (ibid.: 335). The regime was putting
down any of, in their view, potential danger coming from Albanians in resisting the state
and the system. The oppression was felt also in the little number of the Albanian employed in public institutions – Serbs and Montenegrins, according to the census of 1953
made the 27% of the population, but made 68% of the employees in the administration
and those who had leading positions (ibid.: 336–337). Under the head of Department of
the State Security, Alexander Rankovic, especially the first two decades after the WWII,
Albanians faced all kinds of violations and violence. Even in very ordinary day to day
things such as buying the daily newspaper ‘Rilindja’, they were registered from the
secret police, this way reaching the number of around 120.000 Albanians having their
files in Secret Police (ibid.: 340).
As a result of these political decisions during WWI and WWII, the groups operating in underground were created. Their struggles for liberation, national unification
and later state formation, apart from official politics, were largely developed in and
through these underground groups which made the underground resistant movement.
Underground movement Ilegalja
Known as Ilegalja or Ilegale, the Kosovo Albanian underground movement consisted of small, illegal groups which usually operated in the form of small cells, engaging in acts ranging from the distribution of illegal leaflets and books to organizing
protests and carrying out various acts of subversion against the authorities. These activities took place in different times, depending from the political circumstances in former
Yugoslavia and political agenda of the certain underground group.
The history of Ilegale is divided into several phases. The author of the book The Century of Ilegality Ethem Qeku divides Ilegale into three major phases: the first postwar move3
Iain King and Whit Mason, Peace at any price; how the world failed Kosovo (chronology
part); Malcolm 1998: 329).
101
ProFemina
leto/jesen 2011.
ment (1945–1952), second generation movement (1958–1968), and the movement emerging during Kosovo’s period of self-government within the Yugoslav federation lasting until
the beginning of armed conflict (1970–1998). (Qeku 2004) According to the analyses of
the researcher Shkelzen Gashi, Ilegale could be divided according to their aims in different
times: 1945–1964/68 the Ilelgalja has for its objective the National Unity; 1968–1981 the
movement strives for mainly Republic of Kosovo within Yugoslavia; 1981–1989 Ilegalja
asks again the National Unity; 1989 the movement asks for the protection of the Kosovo
autonomy; in ‘90s the movement goes back to the first goal, which is the National Unity4.
Regardless of their political agenda in different times, the Yugoslav regime held such movements responsible for major disturbances such as the Kosovo Albanian student protests of
1968, as well as the massive demonstrations of 1981. Consequently, it persecuted fiercely
suspected members of such groups. As a result, Kosovo’s underground groups became one
of the greatest sources for political prisoners in Yugoslavia. According to estimations from
the court materials, done by the historian Sabile Keqmezi Basha, during the period of 1945–
1990, 7684 Albanians were sentenced with 66672 years and seven months of prison. (Basha
Keqmezi 2009: 9) It is difficult to come up with exact number of participants of the movement in general, as activists were forced to destroy any evidence that could have been regarded suspicious by the regime. There are also people that helped Ilegale in different ways,
even if they were not official part of the certain group. Within these resistance groups, many
women of different ages were involved in different activities. However, little is known about
their contribution to the movement. In some cases, there are no names of women appearing
in official documents of the movement, either in certain underground group platform documents or meetings, however, they have been part of these groups in carrying certain tasks or
simply help their sisters and brothers that were activists, such as with typing propagandistic
materials, sewing flags etc. From the earlier periods of underground (after the WWII) the
most prominent key persons of the resistance, who operated in Kosovo and dedicated fully
their life to the national cause in there are Marije Shllaku, Bije Vokshi, etc.5
Women’s engagement in Ilegale
As happened in other important movements of other countries, for examples Solidarnost (Penn 2005) in Poland, women’s work was undermined and received little or
no recognition. In most of the publications or documentary films done for the Albanian
underground movement in Kosovo, or about activists of this movement, women are
portrayed mainly as the mother, the sister or the daughter of the male heroes of the
movement, and rarely as activists in their own rights. Part of this problem is of a methodological nature as well.
4
5
From a conversation, conducted on 10th of August 2011.
More on this see Keqmezi Basha Lëvizja Ilegale Patriotike Shqiptare në Kosovë, pp. 37–49;
Rizvanolli in Veprimtaria e Gruas në Lëvizjen kombtare për Çlirim, pp. 99–132.
102
ProFemina
leto/jesen 2011.
Most of the work that so far I have been able to read tell about the formation of Ilegale, the activities and political context of a certain period of time during
which the Ilegale groups operated, political agenda of Ilegale, court processes and
documents, names of the leaders and activists, the way that demonstration of 1968
or 1981 were organized and what were the requests, which were the ground ideas
of certain underground groups, court indictments from 1945–1990, etc.6 Certainly,
these books and materials are of a great importance and served me as starting point
in still early stage of my research. One way through which women’s activities could
come out in surface and be present in historical narratives discussions would be the
methodology of feminist oral history, which allows free memory telling not only
about activities but also about private and personal issues, experiences, feelings and
values. (Anderson et al. 1987: 103–127) Generally, history research in Kosovo, especially about Ilegale is histoire événenmentielle. The research that includes history
from below (Annale School) could manage to bring into the surface the stories and
experiences of those who were not dominating class or elite (Kaye 1984: 224). The
french historian Jacque Le Goff, in his book History and Memory, in the section
about history, acknowledges that with the progress of democracy and evolution of
the world we conceive the analysis of society in terms of power and thus this problematic has entered into history (Le Goff 1992: 131). In this respect, we could also
stretch this in discussing that the way women are portrayed in history is very similar
to the reduced role that they have in society in present and in past. In this regard, this
also becomes a power relation.
In April 2010, the first attempt to speak more elaborately about women in the
national liberation movement was done through a conference organized by The Albanology Institute in Prishtina and The Association of Political Prisoner of Kosova. These
two day conference brought women former activists of Ilegalja from different places of
the region and Europe, telling about their activities in the underground movement. But
generally, with very few exceptions, just like most of public discussions of any format,
neither this conference managed to make a leap from the general threshold of the discussion about women in history – that of a mother, wife and sister. Among few suggestions
in this conference, to erect a monument to honor the contribution of women, there was
a proposal from a University professor to create a special parliament decision and erect
6
*
See work of Ethem Qeku: Shekulli i Ilegales; Demonstratat e vitit 1968 në Arkivin e Kosovës;
Mendimi Politik I Ilegales në Kosovë prej 1945–1990. See from Selatin Novosella: Kosova
1968, Demonstratat e gjashtëdhjetetetës, (three parts). See from Sabile Keqmezi Basha:
Lëvizja ilegale patriotike shqiptare në Kosovë (1945–1947); Organizatat dhe grupet ilegale
në Kosovë; Të burgosurit politik shqiptarë në Kosovë 1945–1990. See Jakup Krasniqi: Lëvizja
për Republikën e Kosovës 1981–1991, sipas shtypit shqiptar. See Veprimtaria e Gruas në
Lëvizjen kombëtare për çlirim by group of authors, mainly women activists of underground
movment and former prisoners.
An exception, especially methodology wise, would be the book Her Story is History too; the
history of Women in Civil Society in Kosovo 1980–2004, by Farnsworth Nicole, first chapter
talks about women in Ilegale.
103
ProFemina
leto/jesen 2011.
an obelisk to honor Albanian woman for preserving the biological and demographic
substance of the nation7.
‘Politically and morally inappropriate’ – this was the sentence with which the
Yugoslav authorities would expel from job or imprison those that were not loyal to
the regime, and who, according to authorities, were involved in adversary activities.
Anything that in the regime’s eyes was suspicious, a poem or a drawing with national
symbol, or even a wrong formulation of sentence was enough ‘adversary’ to make a case
for imprisonment. Albanians in Kosovo remember the Rankovic time, the demonstrations
of ‘68, later of the ‘81 and all the oppression in many forms during that time. On the
other hand, many see the socialist period or Tito time as golden age, especially the period
after the 1974 constitutional changes. However, the situation at that time was not for all
citizens of Yugoslavia the same. As seen from the section above, Albanians remember
the so-called Ranković time after WWII, the demonstration of ’69, those of ’81 and all
the repressions of many forms, associated with that time. In regard to women, in certain
circles of society it is believed that it was socialism that managed to advance women in
society. In her monographic work Women of Kosovo in Period of Building Socialism,
published in 1986, the historian Drita Gunga draws our attention to some moments
in history when Albanian women from Kosovo started their activism by being part of
the Women’s Anti-Fascist Front (WAFF). This organization operated in the territory of
former Yugoslavia and their primary goal was to help the Yugoslav Communist Party
and the National Liberation War against Fascism, by advancing women in society
through different professional courses – among others, this included also courses on
home-making. WAFF did not see women’s issues as separate affairs from the general
Communist ideology of the party. Drita Gunga in her book gives great emphasize on the
campaign for banning the veil. She argues, “When women were treated as inferior in
family and society, without rights, suppressed politically, economically and socially…
the Yugoslav Communist Party not just took woman under its protection and showed
her the road to the real human liberation but by inviting her to be part of the Popular
Revolution stream made her clear that the fight for her political and social emancipation
was inseparable from the Revolution and class struggles.” (Gunga 1986: 71–72)
More critically inspired insights can be found in historian and sociologist, Fatos
Tarifa’s analysis about women and the Communist Party in Albania in “Disappearing
from Politics; Social Change and Women in Albania”, which I believe could be applied
in same way to the situation in the former Yugoslavia and to all other former communist
countries in regard to as following ‘… Albanian women remained victims of party’s
propaganda, which portrayed even the rights guaranteed to women by the constitution
as gifts of the party and not as legitimate rights that the party was bound to recognize.’
(Tarifa 1994) In this respect, Albanian women in Kosovo were in a worse position since,
7
Blakaj, Rifat in Veprimtaria e gruas në lëvzjen kombtare për çlirim (Women’s Activities in the
National Movement for Liberation), presented in conference on 2–3 April 2011. published by
Institute of Albanology and Association of Political Prisoners, 2010, paper (The activities of
women in the national liberation movement), pg. 92
104
ProFemina
leto/jesen 2011.
apart from being oppressed as women in patriarchal society, they also faced the same
oppression as the rest of population for their national identity.
In the beginning of 1960s a group of Albanian youth called The Revolutionary
Movement for Albanian Unity (RMAU) led by Adem Demaçi8, was among the first
which organized public activities that opposed the Ranković regime. During this period,
Kosova had the highest rate of unemployment and was the poorest place in Yugoslavia.
Albanians lacked basic rights, such as the right to having University education in Albanian language to the usage of national symbols.
Within the RMUA (RMAU) Mejreme Berisha led the so-called Girl’s Group, whose
intention was to involve young women in the movement. RMUA priority was to oppose
the Ranković regime with political means first but in case that this way would not succeed,
they also have planned more radical popular outbursts. However, the latter was not realized
because Demaçi and many other activists of the movement were caught and put into prison.
Berisha’s role in this movement apart from engaging other young women to the movement
was also to carry out several activities, which were considered subversive to the state. Even
actions that nowadays would be considered as ordinary or not dangerous, at that time they
meant risking long years in prison. One of these actions which had wide impact on people’s
consciousness and memory occurred in the morning of 13 of April, 1964 where people of
Kosova woke up to see to their surprise Albanian flags raised at polls across almost all cities of Kosova (Gashi 2010: 43). Afterwards, words circulated among the population that
at night people had came from Albania with helicopters and raised these flags. This shows
that actions like that were not just undoable to the general population but also unimaginable
(ibid.). In these kinds of actions, the tasks of women varied. For example Berisha’s task was
to purchase and take the textile to the people who would sew it and turn it into many flags.
Elhame Shala, another activist of this group, with her salary have purchased the textile and
sew the flags herself, in a sewing machine that she bought to sew quilt, which was one of
the ways that she earned money to help her family9. Shala was caught by UDB and she held
two months in prison. Sha recalls that after her release from prison, for years she has been
followed in every step outside of her house by the UDB agents, therefore in order to avoid
that, she got isolated and then decided to go for a while to her cousins in the village. She
was jobless and with no possibility to further education. She managed to help her family by
continuing to sew quilt with the sewing machine.10 Berisha was caught by UDB while she
was helping a friend from Ilegale to escape to Albania and for many years after her arrest
she was subjected to random police interrogations.
Being a woman and activist of Ilegalja was not an easy position in a patriarchal
society as there was social prize to pay which mainly was the stigmatization from the
8
9
10
Adem Damaqi is a writer and former politician. He is famous for opposing the Communist
regime since 1950 for what he spent 28 years of his life in prison in Yugoslavia. He is also
known as Albanian Mandela. While in Prison Amnesty International has recognized him as a
Prisoner of Conscience.
Interview with Elhame Shala, conducted on 12 November, 2008, Prishtinë
Interview with Elhame Shala, conducted on 12 November, 2008, Prishtinë
105
ProFemina
leto/jesen 2011.
society or the fear that everyone you meet could be a spy of UDB. But equally, in terms
of mobility, “as a woman” says Berisha, “it was somewhat easier because women were
not suspicious to the regime. Women could enter anywhere, which was not the case
with men”11. Traditional families were more closed towards men; therefore women had
easier access to peoples’ houses. At that time, Berisha worked as a nurse and this was
another advantage that she used in order to meet women and engage them in Ilegale.
Berisha says “we didn’t want to have only men in Ilegale, because women have contributed throughout history equally as men, whether that was with cooking, cleaning,
sewing or fighting in a first lines of battles”12. Nevertheless, her initial intention to enter
Ilegale was not a feminist but a national one, although there existed consciousness for
women’s rights, explains Berisha. Apart from Mejreme Berisha and Elhame Shala, official members of this group were also Shazije Gerguri, Emine Rakovica which were
also arrested and put to prison.
One of the popular outbursts that stood in continuity of the ideas of the underground movement groups of the 1960s was the demonstration of 1968 (Novosella 2008:
75). Organized in many towns in Kosovo, these demonstrations finally broke the long
endurance of the Albanians in Kosovo. While in other parts of Yugoslavia, the demonstrations requests were, broadly put, for more democratization of the society13, in Kosovo for the first time after WWII, Albanians have openly opposed the Yugoslav regime
by asking for their legitimate right to create possibility for higher education in Albanian
language, to use the flag etc. When researching on this period, the name of Hyrie Hana
comes up as somebody who was a member of Ilegale. The general public in Kosovo
knows Hyrie Hana as one of the first Albanian theater actresses. Little is known about
her underground activities, although she was imprisoned three times by the Yugoslav
regime. She was member of the organization Lëvizja për Liri dhe Bashkim Kombëtar –
LLBK (The Movement for Freedom and National Unity), which was founded on 196014.
In the demonstration of 1968, Hana advised the underground movement, in shaping the
statements of demonstration, either with written or spoken slogans. She proposed to the
organizers of the demonstration to have slogans written like ‘We want self-determination until secession’, ‘We want the unification of other Albanians regions with Kosovo’,
‘We want University of Prishtina’ (Novosella 2008: 90). There were also other women
who were just ordinary participants in demonstrations, who have managed to give to this
demonstration its deserved importance, not only from a national perspective but from
a gender perspective too. In these demonstrations, many were injured and wounded by
the Police. Among these were Mejreme Berisha and Hilmije Krasniqi in Prishtina (ibid.:
11
12
13
14
Interview with Mejreme Berisha conducted on 22nd of September, 2008, Prishtinë
Interveiw with Mejreme Berisha conducted on 22nd of September, 2008, Prishtinë
See on this Društvo u pokretu: novi društveni pokreti u Jugoslaviji od 1968. do danas (Society
in move; new social movement in Yugoslavia from 1968 to date), edited by Đorđe Tomić and
Petar Atanacković.
From the autobiographical manuscript that Hyrie Hana completed not long before she died in
2004. The permission to use the manuscript was granted by her family.
106
ProFemina
leto/jesen 2011.
185). The Kosovo Albanian actress Safete Rogova, one of the participants in these demonstrations recalls: “… I still remember when Mejreme was wounded… to me, she was
so strong, her head and forehead was bleeding and she still did not stop but remained in
front of the crowd… In Prishtina, the participation was massive and there were lots of
women, students, housewives that went on the street.”15 In other cities, the participation
in the demonstrations was smaller; nevertheless, there were still women who had either
taken part in organizing the demonstration or simply participated. In Prizren, students
like Lemane Braha, Shpresa Elshani, Shqipe Vokshi, Shyhrete Tahiri; in Peja, Emine
Neziri; in Gjilan Mynevere Kastrati and Fetije Bajrami carried posters, whereas the flag
was carried by Vahide Hoxha (Novosella 2008: 117). Looking at these activities from
the present, they could seem as not important in relation to the general activities that
were carried out by the underground movement at large, but one has to pay attention
to the fact that these women by taking part in the demonstration or contributing to the
Ilegale, at the same time they have challenged the gender roles, traditionally assigned to
them. They challenged the customs and the tradition that isolated women and left them
exclusively confined to the private sphere. Even those few women who enjoyed higher
educated could not move freely as they always had to give good reasons to their families
when they went out of the house. Lemane Braha, among the few women teacher at that
time, together with Shpresa Elshani, also a teacher and Shqipe Vokshi from Gjakova,
on the day of demonstration walked in the first rows holding the flag and the crown of
flowers. At that time Albanian national flag was forbidden to be seen in public spaces,
although people did have their ones in their houses.16 Lemane Braha, now retired, describes the march through the city in details: “We walked up to qafa e pazarit (market)
and there, just like the rivers gets bigger from the streams that is how the march got
bigger from people and especially from youth joining in…”17 She says that there were
many young people participated, also older people, but there was lack of women’s presence18. Shpresa Elshani – Kita today a deputy director at a primary school in Prishtina
says: “In our time, for women to go out freely, it was necessary to have another female
friend with her, that was her only freedom and security, not only for her sake and for
her family’s sake, but also for the sake of [social] surrounding and the mentality under
which we lived at that time.”19 In this line, one has to recognize that these women, either
as participants of the demonstration, either as full activists of the Ilegale, had a double
burden to carry: one deriving from the Yugoslav authorities and the other one from the
oppressive mentality towards women in a local society. From women, it generally was
expected to fulfill their biological role of reproduction, while no attention was paid to
their intellectual and cultural development. Nevertheless, they broke those barriers at
that time in Kosovo, although, they say that their activity was not gender motivated at
15
16
17
18
19
Interview with Safete Rogova conducted on 7th of November 2008, Prishtinë.
Interview with Lemane Braha Dobruna conducted 23 November 2008, Gjakovë
Interview with Lemane Braha Dobruna conducted 23 November 2008, Gjakovë
Interview with Lemane Braha Dobruna conducted 23 November 2008, Gjakovë
Interview with Shpresa Elshani – Kita conducted on 22nd of November 2008, Prishtinë
107
ProFemina
leto/jesen 2011.
first. Safete Rogova said “We were led by a larger cause, we got aware and we asked
for our rights and gender issue was in the second plan…”20 However, I consider the fact
that these women had the courage not to follow the unwritten rules that confined women
to the inside walls of the house, demonstrates their gender awareness as well. These
women, with their “political impropriety” opposed not only the state regime but also the
traditional rule in their society. As a result they became subject of police interrogations,
job expulsions, imprisonments, and often victims of badmouthing by the surrounding.
At the same time, there existed already, comparatively, seen as privileged, women who
worked in the public socialist institutions. Drita Gunga in this regards, considered that
women who were in power, meaning those who worked in public institutions of Yugoslav regime, including herself, were also against state discrimination against Albanians
but they chose the institutional way to fight against it, whereas women in underground
movement chose the radical way.21 Both women in institutions and women in the underground movements aspired to the emancipation of Albanian women, concretely – getting rid of traditional customs and increase the education among women, but the difference, says Drita Gunga, lies in the ways in which they chose to operate22.
The third stage of Ilegalja, generally of the 1980s, seemed to be more framed
in terms of the objective to advance women’s positions and women’s empowerment in
general. Shukrie Gashi, a former activist of Ilegale and a former political prisoner, says
this was on the movement’s agenda – gender equality through national liberation.
In beginning of 1980s Gashi was a law student at Prishtina University. She joined
the movement through her friend Saime Jusufi, with whom she had same political convictions and she was earlier in Ilegale. Her task and activities included: writing by hand
the leaflets or as it was called – the propaganda material, distribute them to activists of
the movement and throughout the city, holding meetings with students to raise the national awareness and separately with women to discuss gender equality. The latter, in the
view of Ilegalja activists, could having been reached only through national liberation.
Gashi explains that compared to the previous stages of the underground movement, in
the period of 80s, gender issues were widely discussed. “Both men and women talked
about ways in which women could progress and education was considered as the main
one element of progress. During our meetings it was continuously emphasized by both
women and men that the national liberation movement is nothing without the active
participation of the other half of population that is women.”23 The underground organization in which Gashi was involved was called ‘Lëvizja për Republikën Shqiptare në Jugosllavi - LRSShJ’ (The Movement for Albanian Republic in Yugoslavia) which was a
unification of several groups that had similar political program. LRSShJ has also created
a specific women’s branch called Bashkimi i Grave te Kosoves – BGK (The Unification
of Women of Kosova) which as its objective, same as Berisha’s group, was the inclusion
20
21
22
23
Interview with Safete Rogova conducted on 7th of November 2008, Prishtinë
Interview with Drita Gunga conducted on 16th of September, Prishtinë
Interview with Drita Gunga conducted on 16th of September, Prishtinë
Interview with Shukrije Gashi conducted on 18th August, 2008, Albania.
108
ProFemina
leto/jesen 2011.
of women in its ranks. Furthermore, this branch has produced an underground journal
only for women called Kosovarja e Re (The Young Kosovar Woman) which would discuss the goals of the movement as well as the role of woman in society in relation to repressive tradition. In one of the edition of 1982 of this underground paper it was written:
Kosovar woman never lacked patriotism, intelligence and the braveness to be equal
with men in the class fights as well as for the independence and national equality, so
in this way she does not hold the responsibility for not participating more massively
in the war. Responsible for this is the cultivation of the primitive traditions that were
planted in Kosovo from the past, which have maltreated Kosovar women and undermined their role, as well as the state instruments of the foreign conquer that fed that
type of mistreatment...
At the same page, activists argue that:
They [women] fight for national freedom and parallel they fight for their equal place
in society, by punching the conservative micro-bourgeoisie forces which unjustly
condition that freedom of women.24
Paragraphs like this lead to thinking that women would have seen the movement
also as a way to escape their domestic predicament. Their public visibility was allowed
only if women would continue to go to school, whereas those who did not continue higher were not as visible. However, the answer of women activists of Ilegalja to this issue
was quite clear. They said say that their motivation to join the movement was the national
cause and only within the movement and through the movement, the position of women
was supposed to be improved. In relation to this Gashi argues, “Women at that time understood that while fighting equally with men against the regime, they have paved the
path for gender equality… the national issue was the initial motive to join the movement
but it was also to create a space for them. At the same time, the other battle was directed
against the traditional values that left women operating only in the private sphere, strictly
at home.”25 Very often it was difficult for women to operate because their families wanted
to know where they were going in case they would have to go out at night for certain
illegal actions or even during the day. Nevertheless, the problems did not derive solely
from families as in most of the cases these families had a history in opposing the state
themselves. Therefore about engagements of this kind, in some cases parents kept silent
although they were aware of their daughters’ engagements but pretended not to know.
The difficulties, however, derived from the social surrounding which badmouthed these
women for their “too liberal way of living”.
24
25
The page of this gazette was given to me among the material which is part of the private
archive of a former activist of Ilegale, part of this group. Therefore, so far it was not possible
for me to find the exact date/year of this edition.
Interview with Shukrije Gashi conducted on 10th of September, 2008, Prishtinë
109
ProFemina
leto/jesen 2011.
From these interviews we could see that Albanian women, whether working in
state institutions or active in Ilegalje, opposed the traditional patriarchal customs as
oppressive to women. However, according to Gashi, “the only way to put forth women’s
rights was through the national framework and the only way to raise the awareness for
the state discrimination and get organized to oppose it was through Ilegale”26. In contrast, women working in public institutions were not all sympathetic to Ilegale women
activists – “Some of the women in power, who had as their model the woman from
Belegrade, meaning Serbian women, considered us as inferior to them and as people
who are spoiling their comfort and general stability... The good life was possible only
for those who were in power and considered and declared themselves as Yugoslavs but
not for those who considered themselves Albanians. In this respect, there was no difference concerning gender.”27 Gashi says that at that time Albanian students took less of
the scholarship compared to their colleagues in Serbia, Croatia or any other republic of
Yugoslavia. “Even if you would not be involved in politics, the politics would be involved with you by discriminations like this… the state was discriminatory toward anyone
in society with very small exceptions.”28
Shukrije Gashi continued her activity until the police and UDB began searching
for her. After the imprisonment of many of her friends, she had to start living in the underground, or as it is widely used in Kosova – in illegality. For two months in illegality,
she had to dress with traditional rural customary clothes: with dimija (12 meters of thin
textile like trousers), a scarf around her head and long coat. She could rarely venture
outside and spent most of her time in the basement of somebody’s house in Prizren who
was considered trustworthy by the Ilegale, or in the cemeteries of Prizren city as a place
where the police would not search for her. She was captured by UDB in the morning
of 26th of April, 1983 at her house in Prishtina and put into prison. She was sentenced
with two years and released after one year and a half. For sixteen years she did not have
a right to passport. In 1997, under a huge pressure of the US government, the Serbian
authorities gave her a passport but took it again away from her, traveling home from
Vienna to Prishtina.29
After she was released from prison, many companies to which she applied for job
closed the door to her saying they would not have a job for her. Some feared the trouble
by the state if they would hire her and some simply believed that she was a state enemy.
Some of the professors at the faculty refused to let her sit in exam. Only few friends
dared to talk to her and visit her at her house as it was under the police surveillance all
the time.
26
27
28
29
This was the after prison experience of all women from Ilegale. Only few of them
continued their contribution in politics today. Most of them have seen their contribution
as an obligation toward the nation and society but remained silent about it right after
the end of their activities. During the interviews, most of women were very modest and
some of them had difficulties to recall sequences of that time. The pressure to forget
was strong, one reason was from the bad experiences from the state authorities who ‘let
them go’ with the condition that they will never engage in such activities again and the
other reason was that they did not want to cause to their families further troubles with
the regime. Many of them, even after the release from prison continued their activities.
Some of them got engaged in Kosovo Liberation Army and died in front lines during the
war in Kosovo. After the war in Kosovo, the battle for recognition was won by men as
it was them who required it and to them was granted by leaving women still in margins.
Throughout history women were put in the service of nation and society but the society
and national leaders have never been put in the service of women – in this way legging
behind to secure for women wellbeing, security and equal opportunities in society. I
also consider that academic research projects in Kosovo should take another path, that
which would explore in depth women’s role in history, elevate the academic discourse
on memory, gender identity, nation and state formation.
Interview with Shukrije Gashi conducted on 10th of September 2008, Prishtinë
Interview with Shukrije Gashi conducted on 10th of September 2008, Prishtinë
Interview with Shukrije Gashi conducted on 18th of August 2008, Albania
The family relation had allowed me to have more information about Shukrije Gashi’s life
and activities, compared to other women former activists and former prisoners interviewed so
far. To read the life story of Shukrije Gashi check: http://www.sandiego.edu/peacestudies/ipj/
programs/women_peace_makers/women_peacemakers/europe/Kosovo.php
110
ProFemina
leto/jesen 2011.
111
ProFemina
leto/jesen 2011.
An excerpt from one of the interviews,
conducted in November 2009,
Prizren, Kosovo
‘‘Unë jam Shyhrete Tahiri Besimi, e lindur më 1947, arsimtare e matematikës
që nga viti 1962. Që nga vitet e rinisë studentore jam angazhuar për idealet kombtare,
për lirinë dhe vetëvendosjen e kombit shqiptar. Angazhimi im ka ardhë si rezultat i
shqetesimeve që kam ndier për fatin tragjik të kombit tonë. Nuk jam pajtuar asnjiherë
me shtypjen e shqiptarëve këndej kufirit. Thellë në zemër e kam ndier padrejtesinë që na
kishte goditur me ndarjen e kombit ... Gjithë keto vuajtje nepër të cilat kaluan shqiptarët
e Kosovës dhe të pjesëve të tjera shqiptare që mbeten nën dominimet e huaja, u bënë
vuajtje në shpirtin tim. Pjesë e këtyre vuajtjeve dhe këtyre shtypjeve ishte edhe familja
ime. Ishim në shënjestër të regjimeve serbo-jugosllave si familje patriotike. Dëshira për
ta ndihmuar kombin dhe për t’ia zbutur dhimbjet dhe vuajtjet e tij, më futën në valët e
politikës, duke mos pyetur asnjiherë për çmimin dhe që kërkohej. Rradhëve të lëvizjes
studentore, ju bashkova që nga fillimi, që nga vitet 1966. Dihet se gjithë aktiviteti bëhej
në ilegalitet të madh. Si familje kemi qenë në shënjestër dhe të përndjekur dhe kryesisht
gjatë shoqërimit me student e hetoja se kush nga studentët ka idealet e mia dhe për një
kohë të shkurtë iu bashkangjita grupit të studentëve që e udhëhiqte Meriman Braha.
Nuk ka qenë ndonji grup i caktum, por grup shoqëror ku temat ishin kryesisht rreth
qashtjes së Kosovës, regjimi Jugosllav, vuatjet e popullit tonë dhe në këtë formë filluam
aktivitetin e përbashkët. Aktiviteti ynë si student së pari bëhej brenda shkollës së lartë.
Grupi ynë i mbante takimet në vendin e quajtur Shadërvan në qendër të Prizrenit,
në punëtorinë e argjentarisë së Pashk Lajqit. Pashku ishte shumë më i moshum se na, na
ishim studenta 18/19 vjeçar mirëpo asnjiherë nuk asht tremb të na pranojë t’i mbajmë
takimet aty. Përveç takimeve që i kemi mbajtë në punëtorinë e Pashkut, takimet i kemi
mbajtë edhe në shtëpinë e Meriman Brahës ku motra e Meriman Brahës Lemanja ka
qenë nji aktiviste sikur ne dhe krejt organizimet i bante ajo dhe na shkonim në shtëpinë
e tyne, natyrisht, kryesisht mramjeve, por jo shumë vonë sepse unë…në familjen time
kishim orarin e caktum kur mblidheshim krejt familja në shtëpi, ka mujt me qenë deri në
ora 20:00, n’ora 20:00 veç mu nisë unë në shtëpi. Takimet tjera baheshin ditën.
A e dinte familja që jeni të angazhume?
Jo krejt, e ka ditë nana, edhe atë nana e ka hetu, tu e ditë që Merimani asht prej
familjes patriotike, e ka ditë çka po m’lidh me këtë grupin, mirëpo aktivizmi im ka qenë
aq i fshehtë, ndoshta unë pse e kam pasë babën në burg dhe gjihtmonë na asht thanë që
duhet me pasë kujdes sepse edhe nji fjalë mund të futem edhe unë në burg, zakonisht
gjithmonë gjithmonë prej angazhimit tim në shtëpi, librat, librat ilegale, librat që ne
studentat i merrnim prej njëri tjetrit me nji gazetë të mbështjellun dhe nën bankë të
klasës e lente librin me gazetë, u qoke studenti…po flas për këtë grup sepese me të tjerët
112
ProFemina
leto/jesen 2011.
nuk ke guxu as me hap as me bisedu për ça po punojmë ne, edhe ulesha unë aty, e merrja
librin me gazetë dhe ikja n’shpi edhe nana e hetonte se çka po lexoj dhe prej asaj nana
përafërsisht e ka ditë që me diçka po merrem mirëpo babës nuk i kam tregu asnjiherë
edhepse ka dyshu.
A ju kujtohet çfarë librash kanë qënë ato?
Po m’kujtohet mirë, libra që ma s’shumti që na duheshin ishte ‘Lahuta e Malcis’,
‘Mrizi i zanave’ mjerisht Lahutën e Malcisë e kam pasë të përshkruar, e ka pasë përshkruar
Merimani me shkronja të shtypit dhe krejt Lahutën, kuptohet nuk kishim mundësi edhe
nji herë me pasë n’dorë atë libër, pastaj unë e kam përshhkru për veti dhe ate e kam majt
deri në vitin 1984/85 kur nji zojë që e ka pasë djalin që ka punu në Sekretariat për Punë
të Mbrendshme, ka ardhë për me më ndihmu, djali i vet i ka tregu që kanë me ardhe me
‘marrë, bastisje quhej ajo atëherë, n’shtëpi, unë jam detyruar atëherë me e djeg, librin
që e kam rujt me vite të tëra, ndërsa tash kur te marr librin Lahuta e Malcis ose Mrizin e
Zanave dhe po e shoh se mund ta kem n’dorë m’kthen, m’kthen mrapa e gjithë kjo kjo
me çfarë fanatizmi e kam rujt atë libër...‘‘
113
ProFemina
leto/jesen 2011.
Chiara Bonfiglioli
LITERATURE
Anderson, Kathryn, Susan Armitage, Dana Jack and Judith Wittner (1987). “Beginning where we are:
Feminist methodology in oral history.” In Oral History Review 57: 103–127.
Basha Keqmezi, Sabile (1998). Lëvizja ilegale patriotike shqiptare në Kosovë 1945–1947 (The
political prisoners in Kosovo 1945–1990). Prishtinë: Rilindja.
Basha Keqmezi, Sabile (2009). Te burgosurit politik shqipëtar në Kosovë 1945–1990. Prishtinë:
LOGOS-A.
Clark, Howard (2000). Civil Resistance in Kosovo. London: Pluto Press.
Gashi, Shkelzen (2010). Adem Demaçi Biography: a Century of Kosova’s History through
One Man’s Life. Prishtinë: Rrokullia.
Group of authors (2010). The activity of women in the national liberation movement. Prishtinë: Instituti
Albanologjik Prishtinë and Shoqata e të Burgosurve Politik e Kosovës.
Gunga, Drita (1986). Gratë e Kosovës nën periudhën e ndërtimit socialist (Women of Kosova in the
Period of Socialist Building). Prishtinë: Rilindja.
Kaye, Harvey J. (1984). The British Marxist Historians: An introductory Analysis. US: St. Martin’s Press.
Le Goff, Jacque (1992). History and Memory. USA: Columbia University Press.
Malcolm, Noel (1998). Kosova, një histori e shkurtër (Kosovo; short history). Prishtinë: KOHA.
Novosella, Selatin (2008). Demonstratat e Gjashtëdhjetëetetë. Monografi. (The demonstration of nineteen
sixtyeight, Monographic work in three parts). Prishtinë: Shoqatat e të burgosurve politik e Kosovës.
Penn, Shana (2005). Solidarity Secret: The Women Who Defeated Communism in Poland. USA: The
University of Michigan Press
Qeku, Ethem (2003). Mendimi politik i lëvizjes ilegale në Kosovë. Prishtinë: Brezi ’81.
Qeku, Ethem (2004). Shekulli i Ilegales; Proceset Gjyqesore kunder Ilegales ne Kosove. Dokumente
(The Century of Ilegality; trials against Ilegality, documents ). Prishtinë: Brezi ‘81.
Stern, Fritz (ed.) (1972). The Varieties of History; from Voltaire to the present. USA: Random House
Inc.
Tarifa, Fatos (1994). “Disappearing from Politics; Social Change and Women in Albania.” In Marylin Rueschemeyer (ed.), Women in Politics of Post communist Eastern Europe. New York: M.E. Sharpe. Inc.
Tomić, Đorđe i Petar Atanacković (eds.) (2009). Društvo u pokretu: novi drušveni pokreti u Jugoslaviji
od 1968 do danas. Novi Sad: CENZURA
Interviews conducted:
Safete Rugova, 7 September 2008, Prishtinë.
Drita Gunga, 16 September 2008, Prishtinë.
Elhame Shala – Bogujevci, 12 November 2008, Prishtinë.
Shpresa Elshani – Kita, 22 November 2008, Prishtinë.
Shukrije Gashi, 18 August 2008, Albania. 10 September 2009, Prishtinë.
Lemane Braha – Dobruna, 23 November 2008, Gjakovë.
114
ProFemina
leto/jesen 2011.
“SOCIAL EQUALITY IS NOT ENOUGH,
WE WANT PLEASURE!”:
ITALIAN FEMINISTS IN BELGRAFE FOR THE
1978 “COMARADE WOMAN” CONFERENCE
Introduction
The international conference entitled “Drugarica zena. Zensko pitanje: novi pristup?” (“Comrade Woman: The Woman’s Question: A New Approach?) was organized
from 27th to 29th October 1978 at the Belgrade Student Cultural Center (SKC). The
organizers – scholars and artists from Belgrade, Zagreb, and Sarajevo such as Dunja
Blazevic, Rada Ivekovic, Jasmina Tesanovic, Nada Ler Sofronic – had the aim to explore the issue of inequality between men and women in the Yugoslav context, countering the claim that the socialist authorities had “solved” the woman’s question. Inspired
by the feminist movements of Western Europe, the organizers invited a number of foreign guests from France, Italy, Britain, West Germany, Poland, Hungary, among which
well-known women such as Christine Delphy, Alice Schwarzer, Jill Lewis, Parveen
Adams, Dacia Maraini. It was the first initiative of the “new“ feminism, or second wave,
not only in Yugoslavia, but throughout Eastern Europe.
The event is still remembered today in Belgrade, Zagreb, and Sarajevo through
meetings, publications, conferences, and has become a founding myth for the feminist
movements in the post-Yugoslav region. The conference was an important moment for
Yugoslav feminists, who then began to meet and establish networks between different
cities, networks that would become very important for the anti-nationalist peace movement in the 1990s. Beside its importance for local feminist groups, however, the conference was the theatre of significant discussions between Yugoslav and Western European
feminists on women’s lives under socialism and under capitalism, and represents a very
significant memory site to investigate the transnational circulation of feminist ideas in
Europe after 1968. In this short essay, I would like to reconstruct these debates and the
atmosphere of the conference through the gaze of the Italian guests, relying mainly on
the Italian press, but also on the Yugoslav press and on archival sources collected in
2008 for my master thesis (Bonfiglioli 2008).
115
ProFemina
leto/jesen 2011.
Different political contexts
Italian and French feminist movements were the main inspiration of the organizers, along with the Anglo-American socialist feminism. Some of the organizers, like
Rada Ivekovic and Jasmina Tesanovic, had lived in Italy and had established connections with feminist groups. When transposing the feminist questionings in the Yugoslav
context, the organizers had to challenge the relatively benign but still rigid socialist
authorities, according to which women’s equality had been achieved with the socialist
revolution and with the laws approved through the 1946 Constitution and in the postwar period. Yugoslav women were accorded equal access to education and employment,
as well as equality within the family. Contraception, abortion, and divorce were permitted since the 1950s. In short, the woman’s question had allegedly been “solved”, and the
word “feminism” was associated with the “bourgeois” interwar feminist movements,
and thus discredited as “antisocialist” by state authorities and by the official organization in charge of women’s rights – the Conference for the Social Activities of Women
(Sklevicky 1989). Yet, despite this rhetoric, many forms of discrimination and oppression remained, in the public as well as in the private sphere.
The organizers, thus, had to walk a delicate terrain when trying to gain legitimacy
for “a new approach to women’s issues” in the eyes of the authorities. They tried to show
that the issue of women’s liberation was not anti-socialist, but was part of the universalist socialist ideal, and of the struggle against bourgeois and conservative tendencies.
Or, to quote an article by Rada Ivekovic, they claimed that “feminist consciousness,
the need to transform our “private” together with society, are necessary even to the
continuation of the revolution, which would not be complete without this fundamental
aspect: to sum up, we believe that women’s consciousness raising is also a necessity for
the humanist and socialist development of our society.”1 The organizers were placed at
the center of dissident and artistic avant-gardes circulating across Yugoslavia, and could
access the space of the Student Cultural Center, a self-managed institution founded in
1968, of which Dunja Blazevic was the director. At the same time, the issue of sexism
and gender discrimination was not openly addressed by male dissidents (Funk et al.
1990; Zikic 2010). The women wishing to challenge these dynamics were meeting for
the first time at the Belgrade conference, and thus had not yet developed any autonomous political practice or any campaign about women’s rights, differently than feminist
groups in Western Europe.
The conference, thus, was partly a dissident enterprise – since it voiced the failures of gender equality politics under socialism – but partly also an attempt to open
spaces for feminist analysis and demands, by pointing to the contradictions between
public discourse and reality. The presence of foreign guests was supposed to give first
hand information about feminist movements abroad, and to enhance the visibility of
the conference for the local public. The local context, however, was almost unknown to
1
Rada Ivekovic, “Il femminismo che viene dall’Est”, Noi Donne, n.42, 20.10.1978.
116
ProFemina
leto/jesen 2011.
Western feminists who went to Belgrade. This lack of knowledge about the specificities
of Yugoslav socialism and about the dissident character of the meeting, not sponsored
by any official state feminist organization, greatly contributed to the misunderstandings
that characterized the encounter, since in many occasions they foreign guests mistook
the references to socialism and self-management as a kind of “official discourse”.
The Italianfeminist delegation, including Dacia Maraini, Maria Rosa Cutrufelli,
Adele Cambria, Manuela Fraire, Chiara Saraceno, Carla Ravaioli, Letizia Paolozzi, Annabella Miscuglio, Francesca Ponza, Anne Marie Boetti, Luciana Castellina, Michela
De Giorgio, was composed of socialist and radical feminists accustomed to the experience of “double militantism” in mixed New Left groups and women-only groups.
They were very critical of old Marxist forces and of the trade unions, both for the way
in which they had formulated the “woman’s question” and for macho attitudes of the
leaders. While the Union of Italian Women close to the PCI campaigned since 1945
for women’s “emancipation”, second wave feminists contested emancipatory demands,
which they interpreted as a request of integration in a male world. They proposed instead a strategy of “liberation”, emphasizing women’s autonomy from male-centered
institutions (Birnbaum 1986; Hellman 1987). Consciousness raising groups and militant
collectives had formed in different cities since the early 1970s, and the issue of the patriarchal family and of unequal sexual relations had taken central stage, notably during
the long campaigns for divorce (1974) and abortion rights (1978). While negotiating
with Marxist forces and articulating class-based demands, Italian feminists generally
mistrusted state institutions, focusing instead on the changes brought by personal experiences and interpersonal relations with other women. Psychoanalysis and the French
theory of sexual difference were also very influential at the time among Italian feminists
(Bertilotti et al. 2005).
Even during the “Comrade Woman” conference, however, the connections established within the old internationalist left had some significance. Some Western guests
were members of their respective communist parties. Moreover, some communist activists belonging to the Union of Italian Women participated to the conference. While
Italian antifascist women affiliated to the Union of Italian Women (UDI) had created
linkages with the Antifascist Women’s Front of Yugoslavia (AFZ) after 1945, the Cominform Resolution of 1948 and the expulsion of AFZ from the Women’s International
Democratic Federation (WIDF) had severed those linkages for almost a decade. Due to
the progressive bureaucratization of the UDI and of the Conference for the Social Activity of Women (KDAZ), which replaced the AFZ, the bilateral meetings in the 1960s and
early 1970s were somehow limited to the female leaders. Differently than the Conference for the Social Activity of Women, who remained very distant from new feminist
groups, the Union of Italian Women became involved in the feminist movements and
was considerably transformed by the end of the 1970s (see Hellman 1987). Some UDI
members therefore decided to join the conference. While Ester Pacor and Annamaria
Guadagni were representatives of the new generation within UDI, Luciana Viviani was
117
ProFemina
leto/jesen 2011.
part of the antifascist generation who had fought in the Resistance. Communist MP and
UDI member since its foundation, she had taken part in the first and second congresses
of AFZ in 1945 and 1948, and had attended KDAZ seminars in the 1960s. As I will try
to show, the women who belonged to UDI had a different perception of the conference
in comparison to women who belonged to radical feminism and the new left.
Displacement and estrangement: “we are not interested in equality”
Due to the differences between local and foreign feminists mentioned above, the
1978 Belgrade conference gave rise to a number of misunderstandings and polemics.
The articles of the Italian feminist press generally express a moment of disappointment or displacement. Arriving on the first day of the conference, in the middle of the
afternoon because of an airline strike, the Italian guests realize that men are admitted
to the meeting, and that a male sociologist (Slobodan Drakulic) is even allowed to talk
of women’s oppression, something they perceive as “grotesque”.2 Some of the Italian
and French guests shout against the male speaker, and are reproached by the organizers
of “doing racism” against men. They claim: “autonomy doesn’t mean to do racism. It
should not be seen in a negative sense, against men, but rather as positively, in favour
of women, so that they can become political subjects, without giving anybody a proxy.”3
Manuela Fraire writes that when arriving, during the protest against the sociologists, she
felt a certain “homely atmosphere”. But soon afterwards, she realized that “there was no
homely atmosphere since, as I realized later, the Yugoslav women were really different
from us, but I wouldn’t be able to explain why”.4
After this episode, a discussion started on the issue of the autonomy of the women’s movements. And here, according to UDI reporter Anna Maria Guadagni, “a crossed
fire of provincialisms” ensued.5 According to the Italian guests, the Yugoslav organizers
appeared defensive about the juridical results of socialist self-management, and read
every question about the autonomy of the women’s movement as an attack against their
system. On the other hand, Western feminists insisted on the patriarchal character of
male – female relations, targeting in particular the ‘socialist males’: “An oblivious Yugoslav male met on the plane, who confessed of being served by his wife like all the other
males in the world, becomes a casus belli: ‘Is this socialist?’”6 Similarly, as Vesna Kesic
reports, the foreign guests appear to be surprised and offended by male behaviour in the
streets and restaurants of Belgrade, which they found overtly sexist: “’They shouted at
us in the streets! The eyes of your men were on us!’ – This was the first thing we heard
from the international participants – ‘Come on, please...’– reacted many Yugoslav women – ‘You must be joking, we strive for the equality in the workplace, in government and
2
3
4
5
6
Dacia Maraini, “Quando il femminismo va a Est”, Paese Sera, 4.11.1978
Dacia Maraini, Ibidem.
Manuela Fraire, belgrado un congresso che si farà “dopo”, Effe, n.12 (Dec 1978)
Anna Maria Guadagni, “Belgrado: Tre giorni al femminile”, Noi Donne n.46 17.11.1978
Anna Maria Guadagni, Ibidem.
118
ProFemina
leto/jesen 2011.
self-managed bodies, and not on the street. And then, what’s gonna happen if someone
stares at you in the street. We know that in reality you were longing for it.’”7
The polarization between the local and the foreign guests on the themes of public
and private continued on the second day of the conference. Carla Ravaioli wrote that all
the Yugoslav analyses were “based on the old emancipationist line: work, laws, services, social integration, political participation, construction of socialism”. The interventions of the women coming from abroad dealt instead with “oppressing machismo,
expropriated sexuality, symbolical elaboration, unconscious, daily life, autonomy, materialist theory that has to be constructed starting from the body”. These interventions
from abroad, thus, sounded like “voices from another planet, or even as provocations”
in the Yugoslav context.8 This profound difference in political languages led to a deep
tension at the end of the day. Allegedly this tension was spurred by an intervention
by Jacqueline from the French group of edition des femmes9, who stated that conflicts
between men and women are “not only economic, but psychic. Capitalism is not only
economic but also symbolic, and implies the appropriation of feelings, the fortification
of the ego against the weaker, the imposition of one’s own vision of the world. This form
of capitalism also exists in socialist countries (…)”.10 To this intervention about the psychic dimension of male power, Rada Ivekovic replied: “Sure, that is quite interesting,
but I only wonder why the colleagues think what they think, why many seem to think that
they have to teach us, (…) that we cannot reach these things by ourselves.”11
This heated exchange between Western and local participants is simplified by
Carla Ravaioli as follows: “’Don’t come here to give us lessons, what do you know of
our reality?’ – was the harsh Yugoslav reaction – ‘If you continue talking of economic
development and self-management, you will get nowhere’ – rebuked the feminists. And
they wondered why they had been invited.”12 Against Yugoslav formulations of equality,
7
8
9
10
11
12
Vesna Kesic, Zene o Zeni, Start n.15, 29.11.1978. See also Slavenka Drakulic (1993) on
this point: “We thought they were too radical when they told us they were harassed by men
on our streets. We don’t even notice it, we said. Or when they talked about wearing highheeled shoes as a sign of women’s subordination. We didn’t see it quite like that; we wore
such shoes and even loved them”; Vesna Kesic hoped, however, that three days of feminist
conference had taught the local public to take these issues more seriously: “Ne vjerujem da bi
se, nakon trodnevnog trajanja medunarodnog dijela seminara, itko vise usudio tako reagirati.
Svakom slusaocu, ne benevolentnom nego iole inteligentnom, moralo je postati jasno koliko
su takvi primjeri, naoko nevazni i povrsni (dobacivanje na ulici), indikator gradanskog morala,
patrijarhalnog mentaliteta, tradicionalne svijesti i ‘androcentrizma’, koji su se odrzali u nasem
drustvu unatoc progresivnim drustvenim promjenama.”
Carla Ravaioli, “Ufficiale ma non troppo”, Il Messaggero di Roma, 5.11.1978
The publishing house Des femmes was founded in Paris in 1973 by the group Psychanalise
et Politique, led by psychoanalist Antoinette Fouque. This group, influenced by Lacanian
psychonalysis and Irigaray’s theory of sexual difference, had a great impact on radical
feminism in Italy. Feminist groups from Milan, notably, took part in the international meetings
held in June 1972 in Vandée (La Tranche-sur-mer) and in October-November 1972 near Rouen
(Vieux Villé). See Melandri, 2000.
Dacia Maraini, “Quando il femminismo va a Est”, Paese Sera, 4.11.1978
Rada Ivekovic, Original Transcript, SKC Drugarica Zena Archive, Belgrade.
Carla Ravaioli, “Ufficiale ma non troppo”, Il Messaggero di Roma, 5.11.1978
119
ProFemina
leto/jesen 2011.
Italian and French feminists proposed a radical conception of women’s autonomy based
on the re-evaluation of women’s sexual difference. After another intervention by Rada
Ivekovic on the need to fully apply already existing socialist laws in order to achieve
equality, Francesca Ponza stated: “we are not interested in equality, or at least we considered it only as a moment of transition. The aim is not to be equal, but to fully live
our differences in order not to feel inferior”. Soon afterwards, Jacqueline from edition
des femmes added: “even in your country girls are educated to kill the mother to marry
the father”.13 During this “explosion of symbolic language” that stunned the public,
someone else appropriated the microphone to declare: “Social equality is not enough,
we want pleasure!”14
Commonalities: men’s privileges and women’s consciousness-raising
After the heated discussions of the first two days, on the third day “the ice melts”
according to the Italian participants, just when they are about to leave Belgrade. The atmosphere is more relaxed and the Italian feminists have again the impression of finding
themselves in women’s meetings “at home”, with discussions about “sexuality, orgasm,
masturbation, male resistance to the equal laws, internalization of patriarchal norms,
male chauvinism of the press”, etc.15 Dacia Maraini writes that the very advanced socialist laws – including one about marital rape – are not used by women because of fear,
mistrust and guilt. The issue of women’s autonomy from patriarchy, that is – “the discovery that the woman is the one who reproduces her oppression, and transmits it to her
sons, because she doesn’t express her needs but the needs of those who oppress her”16
– comes back in the discussion. In the end, the Italian guests realize that despite initial
divisions “there are many more things that unite us”.17 A common line could be found
in the reluctance of all males – even in a socialist country – to give up their privileges,
although this, Maraini writes, “is not recognized at the official level”.18
Assuming their path to feminism to be universal, Italian participants expected the
feminist demands formulated in Belgrade to be similar to their own, and felt estranged
and disoriented when this was not the case. The reports oscillate therefore between familiarity and estrangement, proximity and distance. If Manuela Fraire had written that
the Yugoslav women were “really different”, a few lines later she wrote that these cosmopolitan and educated women were in fact “very much like us, except for a marginal
difference: they live in a country that calls itself socialist”. And since there it was more
difficult to articulate a critique of the left, “where can women start in order to define
13
14
15
16
17
18
Dacia Maraini, “Quando il femminismo va a Est”, Paese Sera, 4.11.1978
Dacia Maraini, Ibidem.
Carla Ravaioli, Ufficiale ma non troppo, Il Messaggero di Roma, 5.11.1978
Dacia Maraini, “Quando il femminismo va a Est”, Paese Sera, 4.11.1978
Dacia Maraini, Ibidem.
Dacia Maraini, nessun privilegiato abbandona tranquillamente i suoi privilegi, Quotidiano
Donna, n.24, 1978
120
ProFemina
leto/jesen 2011.
themselves as autonomous and singular political subjects?” 19 Adele Cambria interprets
the silences during the meeting as the expression of a great “desire for feminism” that is
emerging in a context that is not totalitarian—as the Yugoslav women emphasize—but
in which it is nonetheless very hard to express one’s womanhood (dire il proprio essere
donna).20 The more optimistic hypothesis formulated by Manuela Fraire is that “our
words will be actually useful for them, to discuss later between themselves.”21
A possible way to make sense of the different political language among Yugoslav
women was to interpret their process of consciousness-raising as “delayed” in comparison to Italy. Carla Ravaioli writes that the organizers of the meeting are “mostly young
people, highly educated, dedicated to intellectual work” and that they “do not constitute
a representative sample of the female masses in Yugoslavia.” She asks therefore if they
will be able to “be a provocative avant-garde – as it happened to us – and to become
the bridgehead of a movement able to involve and drag all the others, modifying mentalities and behaviours and creating a new ‘common sense’ in their country?”22 In this
way, Carla Ravaioli equated the situation in Yugoslavia to the situation witnessed “at
the beginning of the movement” in Italy. The Yugoslav organizers, therefore, were very
similar to the Italian feminists in their educational and class background, but still had to
develop an outreach towards the “female masses”.
Differently than Ravaioli, the delegates belonging to the Union of Italian Women
(UDI) did not share the idea that feminism in Italy had been able to reach the female
masses. Luciana Viviani wrote an interesting letter to Dunja Blazevic once she came
back to Rome, in which she stated that the Belgrade meeting had been very important since it had allowed them to know more about Yugoslav women’s “emancipation
and liberation processes” (note the contemporary usage of the two terms). UDI leaders
thought that the Yugoslav organizers faced similar problems: “We and you, in fact, do
not derive our analysis or our practical choices within limited women’s groups, socially
and culturally elitist, but our field of research addresses large sectors of the feminine
population (…) When operating on a large scale – added Viviani – the processes of
consciousness-raising of each single woman on her role in society, in the family, in relation to men, are slower and more complicated, but in the end they are the most effective
in giving contractual power to the autonomous women’s movement in order to change
our lives.”23 Viviani, in this way, could identify with the Yugoslav organizers’ attempt
to raise women’s consciousness “on a large scale”, without dismissing the relevance of
socialist laws and of self-managed institutions.
For the organizers of the “Comrade Women” conference, however, socialist laws
and policies had shown their limits, and notably their inability to transform women’s
19
20
21
22
23
Manuela Fraire, belgrado un congresso che si farà “dopo”, Effe, n.12 (Dec 1978)
Adele Cambria, quando lenin rampognava le compagne che discutevano di sesso e matrimo
nio, Quotidiano Donna, n.24, 1978
Manuela Fraire, belgrado un congresso che si farà “dopo”, Effe, n.12 (Dec 1978)
Carla Ravaioli, Ufficiale ma non troppo, Il Messaggero di Roma, 5.11.1978
Letter, 13th of November 1978, Roma, Archivio Centrale UDI, Donne nel Mondo, f.330.
121
ProFemina
leto/jesen 2011.
consciousness of oppressive gender relations in the private sphere. Even if it was not
immediately apparent to foreign guests, second wave feminists in Yugoslavia had to
challenge the antifascist generation in charge of state institutions, which often included
members of their families, in order to voice new women’s issues and demands. Towards
the end of the conference, Dunja Blazevic explained to Anna Maria Guadagni: “Our
mothers’ generation had a great role in the revolution and it is still this generation that
is directing the political structures. Today, however, the problems have changed. We
have an abortion bill, but the problem is contraception. There is sexual freedom, but the
young people live sexuality in a wrong and superficial way. Sexual violence is punished,
even within marriage if a husband rapes his wife; but no woman will denounce the husband. To sum up, women have no consciousness of their oppression.”24
24
LITERATURE
Bertilotti, Teresa, Anna Scattigno, and Società italiana delle storiche (2005). Il Femminismo Degli
Anni Settanta. Roma: Viella.
Birnbaum, Lucia Chiavola (1986). Liberazione Della Donna: Feminism in Italy. 1st ed. Middletown,
Conn.: Wesleyan University Press.
Bonfiglioli, Chiara (2008). Belgrade, 1978. Remembering the conference „Drugarica zena. Zensko
pitanje – novi pristup?” / „Comrade Woman.The Women’s Question: A New Approach?” thirty
years after, Master thesis in Gender and Ethnicity, Utrecht University.
Drakulic, Slavenka (1993). How We Survived Communism and Even Laughed. New York: W. W.
Norton & Company.
Funk, Nanette, Robin Ostow and Michael Bodeman (1990). “Democracy with a Male Face: Interview
with Slavenka Drakulic April, 1990.” In Social Text no. 27: 108–119.
Hellman, Judith Adler (1987). Journeys among Women: Feminism in Five Italian Cities. New York:
Oxford University Press.
Jancar, Barbara (1988). “Neofeminism in Yugoslavia: A closer look.” Journal of Women, Politics &
Policy, 8: 1, 1–30.
Melandri, Lea (2000). Una Visceralità Indicibile : La Pratica Dell’inconscio Nel Movimento Delle
Donne Degli Anni Settanta, Milano: F. Angeli.
Sklevicky, Lydia (1989). “More Horses Than Women: On the Difficulties of Founding Women’s
History in Yugoslavia.” Gender & History 1, no. 1: 68–73.
Zikic, Biljana (2010). “Dissidents liked Pretty Girls: Nudity, Pornography and Quality Press in
Socialism.” Medij. istraz. (god. 16, br. 1): 53–71.
Anna Maria Guadagni, “Belgrado: Tre giorni al femminile”, Noi Donne n.46 17.11.1978
122
ProFemina
leto/jesen 2011.
123
ProFemina
leto/jesen 2011.
Danijela Dugandžić Živanović
FRAGMENTI ŽENSKIH SJEĆANJA,
1978. I DANAS
U okviru prvog PitchWise festivala ženske umjetnosti1 u BIH koji se održavao
od 14, do 17. septembra 2006. u Historijskom muzeju BIH u Sarajevu u organizaciji
Fondacije CURE organizirana je i jedinstvena konferencija pod nazivom 78 Revisited.
Konferencija je za cilj imala okupiti aktivistkinje ženskog pokreta iz bivše Jugoslavije
čija smo sjećanja s prve feminističke konferencije Drug-ca, održane u Studentskom
kulturnom centru u Beogradu davne 1978. godine željele ponovno oživjeti i zabilježiti i,
trideset godina kasnije, razgovarati o njihovoj ulozi u ženskom pokretu u regiji.
Konferencija je u dvodnevnom programu ponudila učesnicama iz čitave bivše
Jugoslavije priliku da od samih organizatorica DRUG-ca konferencije, Nade Ler Sofronić, direktorice centra Žene i društvo iz Sarajeva, Dunje Blažević, direktorice Centra za
suvremenu umetnost (SCCA) iz Sarajeva, Vesne Pusić, Predsjednice kluba zastupnika
HNS-a i potpredsjednice Sabora iz Zagreba, te Ljiljane Gaković i Ljilje Radovanović,
iz Žena u crnom Beograd, dobiju uvid u vrijeme i kontekst u kojem se DRUG-ca konferencija događala, kao i da naprave paralelu sa onim što se u pokretu događa danas.
U drugom dijelu konferencije imali/e smo priliku čuti i inspirativna izlaganja aktivista/kinja iz ŽUC-a, Miloša Uroševića, Kasandra i ja; Ljiljane Radovanović, Ja kao
aktivistkinja, Mirjane Rašić, Ja kao antimilitaristkinja; Jasmine Stevanović, Ja kao feministkinja te Jelene Miletić, Društveno angažovana umetnost. Drugi dan konferencije je bio
posvećen stanju ženskih ljudskih prava u BiH, te kreiranju Poziva na akciju, koji su učesnice i organizatorice uputile javnosti. U pozivu se, između ostalog, javnost podsjeća na
katastrofalno stanje ženskih ljudskih prava, te definiraju oblasti u kojima su žene najviše
diskriminirane, pri čemu se vlade podsjećaju da je vrijeme da se priča o ženskim pravima
nastavi u parlamentima, a usvojeni zakoni počnu primjenjivati u praksi.
U okviru 78 revisted priređena je i izložba originalnih foto-portreta žena iz 1978,
koju je tada osmislila i realizirala Goranka Matić. Kada smo Goranku zamolili da se
sjeti same izložbe i da nam pošalje portrete za 78 revisited, ona je napisala sljedeće:
1
PitchWise festival ženske umjetnosti organizira Fondacija CURE, Sarajevo http://fondacijacure.org/
125
ProFemina
leto/jesen 2011.
Bilo je to u okviru Prvog feminističkog susreta, kada se još uvek nisam bavila fotografijom, a htela sam da napravim izložbu portreta. Pozvala sam Nebojšu Čankovića,
fotografa SKC-a, i zamolila ga da fotografiše portrete žena. Ja sam svaku od njih intervjuisala i pitala kako bi htela da se zove, u kojem gradu bi volela da živi i kojim
poslom bi želela da se bavi. Jedini realan podatak bio je koliko su imale godina. Birala
sam uglavnom žene sa ulice različitih godina, od devojčica kada dobiju prvu menstruaciju do onih najstarijih. Naravno, slikali smo i neke prijateljice koje su bile učesnice
na ovom skupu, npr. Dunju Blažević, Ljubicu Stanivuk, Žaranu Papić i mene. Na toj
fotki bila sam kratko ošišana, imala sam kravatu, lepu košuljicu, prsluk, sako i cigaretu
u ustima. Pored je pisalo Ira Fasbinder, madam javne kuće, Budimpešta, 30 godina.
To su bili veliki portreti, otprilike 50 x 60, ne znam tačno, ispod kojih su se nalazile
legende sa navedenim podacima.
Sve izlaganja sa 78 revisted su zabilježena2 i sačuvana, no do danas nije bilo prilike da se ona i objave. Slijedi fragment najvažnijih sjećanja koja su zabilježena upravo
onakva kakva su izgovorena. Cijeli tekst nije bilo moguće objaviti zbog dužine, ali vjerujemo da će tekst koji slijedi oživjeti sjećanja nekima od vas, a druge navesti da bilježe
i čuvaju svoja. Uživajte u čitanju!
2
Transkripte pripremili: Haris Sahačić, Danijela i Andreja Dugandžić.
126
ProFemina
leto/jesen 2011.
78 REVISITED
(deo transkripta konferencije)
Nada Ler Sofronić: Oktobra mjeseca 1978. godine, nekoliko hrabrih žena,
uglavnom iz akademskih krugova tadašnje Jugoslavije, otvorilo je Pandorinu kutiju iz
koje su izašla mnoga pitanja, a najznačajnije je bilo: šta se stvarno dešava sa ženom
nakon revolucije koja je za strateški cilj imala „jednakost” žena i muškaraca; ukazale
su na sve licemjerje režima koji je tvrdio da je u socijalizmu „žensko pitanje” riješeno,
da su žene jednake s muškarcima i da je svako pitanje specifičnih ženskih interesa proglašavano ili buržoaskim feminizmom ili novoljevičarenjem ili, što je zaista paradoksalno, i jednim i drugim istovremeno. Samoupravljačice su bile, isto tako kao i danas,
premlaćivane između četiri zida, kao i danas, radile su na manje vrednovanim radnim
mjestima, kao i danas su istiskivane sa stvarnih mjesta odlučivanja, kao i danas su bile
ikebane u važnim upravljačkim tijelima i organima, kao i danas, manje ili više otvoreno
im je sugerisano da im je glavna zadaća kuhinja i rađanje, nešto malo manje vjera nego
danas, da su neuspješne ako nemaju obitelj itd. Svaka sličnost s nedavnim događajima
je namjerna. Pravo na različitost nam je osporavano, sve smo bile ili ćemo biti jednake
s muškarcima kad radnička klasa definitivno preuzme svu vlast, očito kada odumre
država. Sva pitanja u vezi s dramom koju su doživljavale žene, teškim dvostrukim obavezama i dvostrukim radnim vremenom, položajem u javnom ili privatnom životu delegirana su tada konferenciji za društvenu aktivnost žena, koja je bila bezlična ali nemilosrdna transmisija jedine partije i njenog Centralnog komiteta. Nezavisni ženski pokret
bio je definitivno ugušen, a sva goruća pitanja ugroženih žena gurana su pod tepih. Mi
nismo dale da tamo i ostanu. Progovorile smo javno, preuzele rizik medijske, institucionalne i partijske packe i šamare, a pogotovo što smo na našu konferenciju pozvale
najznačajnije žene, feministkinje razvijenog Zapada, koje su pričale gotovo istu priču,
ali o tome kako je Zapad koji se toliko hvali svojom demokratijom u stvari demokratija
bez žena, u tome se sastojala činjenica da su one feministkinje i kako su i njih i nas naši
bajni ljevičari nakon ’68. godine ostavili i s govornice gurnuli za geštetnere i u kafe-kuhinje, naravno ne sve. Žene su definitivno shvatile da trebaju svoj pokret i da se za prava
koja im pripadaju moraju samostalno i solidarno s drugim ženama boriti u svom nezavisnom pokretu. Kako je bilo moguće da se tako nešto desi u jednoj komunističkoj zemlji,
Titovoj Jugoslaviji, ni dan-danas mi nije jasno, mada imam neka objašnjenja. Odakle
smo crple snagu i hrabrost – nije mi ni to jasno, jer na konferenciji za novinare nije bilo
pritiska, nisu letjele glave, nisu nas otpuštali s posla. Jednostavno, biti feministkinja nije
bilo lako, nije ni danas. Ali znam da nakon naše konferencije DRUG-CA – ono, sjetit
ćete se, u pozivnicama, ono drug odnosno drugarica: DRUG-CA, što je u stvari bio
gender senzitivan jezik – nakon tog skupa, više ništa nije bilo isto kao prije. Časopisi
širom Jugoslavije, koji drže do sebe, počeli su da objavljuju naše kritičke radove: Vidici,
127
ProFemina
leto/jesen 2011.
Pogledi, Dometi, Argumenti, Lica, Gledišta, Pitanja, Marksizam u svijetu i Marksistička
misao. I više niko mudar nije mogao reći da žensko pitanje u našoj zemlji ne postoji.
Danas, u ovoj sali usred moga Sarajeva, septembra 2006. godine, imam onaj potresan i
uvjerljiv osjećaj da je ovo jedan od onih dana zbog kojih se kaže da je vrijedno izlazit.
Zablistao Muzej revolucije, zablistala mladost, tu mislim na moje CURE, koje sanjaju
i stvaraju ljepši svijet baš onako kao što smo ga mi sanjale i pokušale stvarati daleke
1978. godine. Po duhu, stilu, ljepoti i pameti ovo nije samo 78 revisited, slutim da je
ovo njen kreativni remake. PitchWise je pun pogodak, a za Sarajevo, po svemu sudeći,
revolucionaran kulturni događaj s nagovještajem kosmopolitskog duha i afirmacijom
onog najboljeg što u ženskog pokreta u BiH postoji. S feminizmom koji plijeni svojom
iskrenošću, vedrinom, ali i oštrinom i sofisticiranim obrazovanjem, koji pravi dubok
rez, distancirajući se od lažnih predstavljanja, gender ubleha, institucionalnih i vaninstitucionalnih, s feminizmom koji ima pravi kontinuitet na ovim prostorima, s njegovim
burnim počecima daleke ’78. godine, koji pruža nadu da je drugačiji svijet ipak moguć,
s vrstom angažmana koji konačno postaje pokret umjesto jalovog umrežavanja međusobno konkurentskih ženskih nvo-a i impotentne gender mehanizacije i mašinerije, asocijacija na gender mehanizme. Počelo je tako što su CURE, Andreja, Danijela i Taida
došle u Centar „Žena i društvo” i rekle: „Nado, mi hoćemo da posvetimo dan festivala
feminističkoj konferenciji ’78, bi li nam pomogla?” Ovo je dakle projekat CURA i sve
što se poslije PitchWise-a dešavalo s naprednim ženskim pokretom biće pod velikim
utjecajem činjenice da su upravo CURE osvijestile značaj kontinuiteta jednog pokreta,
koji je kasnih ’80. i promijenio svijet. Glupo je reći da sve počinje od nas samih, pa
se prve feminističke konferencije dešavaju svako malo, čak i u 2000. CURE afirmišu
značaj memorije na ženski otpor potčinjavanju, one rekonstruišu herstory koja je tako
tragično i sistematično brisana. 78 revisited je, dakle, oral history s njenim rijetkim živim akterkama, ovog puta s Nadom, Dunjom i Vesnom.
Vesna Pusić: Hvala što ste došli i hvala CURAMA što su me pozvale da vidim
svoje stare prijateljice, ne po godinama nego po stažu. To su prijateljstva koja uvijek
postoje, kada, i kad se ne vidiš, znaš da imaš istomišljenike i ljude koji su snažni, koji
su integritetom prošli sve ove godine u kojima smo imali više država, istina, pozitivnih
i negativnih kriterija. Moje cure su ostale iste, samo što su malo ljepše i malo snažnije,
pametne su uvijek bile. Ja ne znam koliko ću govoriti o ’78. iako je to bila prelomna
konferencija za mnoge od nas. Mi smo isto tada došle na konferenciju i prvog dana smo
sve počele izlaganja rečenicom: „Ja, iako nisam feministkinja, mislim to i to.” Trećeg
dana su sve počinjale svoje izlaganje s: „Ja kao feministkinja mislim to i to.” To je slično
kao s politikom jer je to tada, a i danas, bilo obilježeno kao polusramota. Biti feministkinja nekako automatski te isključuje: malo histerična, neozbiljna, ružna, frustrirana,
brkovi, brada... Taj skok iz pozicije da se boriš za prava Vijetnamaca u Vijetnamu i
raznoraznih grupa koje tebe direktno ne ispostavljaju u javnosti, dakle koji ne dovodi u
pitanje tvoj identitet i ko si ti, i otvara tebe za napade, jer je to tvoj pravedni stav prema
128
ProFemina
leto/jesen 2011.
nečemu što se dešava u svijetu, ali ne borba za nešto što, ako ne uspije, ti si odgovoran
za to. To je bio najveći skok što nam je dala ’78. Mi smo se do tada borile uvijek za
neke druge, ali konfrontirati se sa svojom zajednicom za ono što ti zahtijevaš i za sebe,
ovdje i danas, zahtijeva veću hrabrost i veću odlučnost da se skoči u vodu nego bilo koji
drugi angažman jer vas ostavlja otvorenim za napade, i to one osobne prirode, i stavlja
vas u poziciju gdje vam je zadaća da reafirmirate u skladu sa onim što vi mislite što
znači feminizam ili politika. Ja sam se počela i bavila politikom neko vrijeme i govorila
da nisam političarka, dok mi nije došlo do svijesti da se to nikog ne tiče. Ja sa sobom
moram donijeti i reafirmaciju toga što znači biti političar i redefinirati, a politikom se u
ovoj našoj regiji u Jugoistočnoj Evropi svi bave, bez obzira zovu li se oni političari ili
ne, a imaju i obavezu da se bave. Mi smo premali, previše ima glupih, zlih, nesposobnih
ljudi koji su različite stvari radili u zadnjih 15 godina, da bi si bilo ko pri zdravoj pameti
mogao dozvoliti da barem jedan dio svog života ili karijeru ne posveti javnom angažmanu. Ako to ne radite vi, radit će gluplji i lošiji od vas. I to je glavni motiv. Zanimljivo je
u vezi ’78. i ljudi koji su sudjelovali na našem skupu to da su zadržali praktički svi koje
poznam i još uvijek održavam veze, da su zadržali kontinuitet i vlastiti integritet kroz
svo ovo vrijeme. To je rijetko na ovim prostorima i u našim uvjetima, da l’ je činjenica
da su se ljudi tad usudili sudjelovati na takvoj vrsti skupa, da li je to već selekcioniralo
te ljude ili su oni, probivši barijeru straha od javnog angažmana na kontroverznim tememama, zadržali spremnost da se konfrontiraju, ali je svakako veliki postotak ljudi iz tog
vremena s dovoljno samopoštovanja da zadrže integritet u teškim okolnostima. Rekavši
to, rekla bih par riječi što se replicira na suvremenost. Početkom devedesetih, „Cinderella Goes to Market” Barbare Einhorn izlazi na tržište, u njoj je sadržana promjena cijele
situacije koja se dešavala tada u Jugoistočnoj Evropi. A to je da samo spominjanje feminizma, koje je za nas koncem sedamdesetih značilo vrstu političkog ekscesa, jer kao što
je Nada rekla, to je bilo i uvoz zapadnih kapitalističkih ideja i konfrontiranje teze da je
to u Jugoslaviji riješeno pitanje, a to nije tako, niti je bilo, niti je sada, jer čim malo zapustite, odmah se zakomplicira, a ne riješi. Ta olakšavajuća okolnost je sa ovim promjenama nestala, promijenile su se okolnosti, jer sama činjenica da se nešto uvodi sa Zapada,
a kad je ideja bila da se sve uvozi sa Zapada, nije bila tako provokativna. Uvjeti su se
promijenili, da se ništa ne dobiva zabadava, niti publicitet, niti konflikt koji će vas učinit
vidljivim, nego ćete na tržištu, ne samo ekonomskom nego i ideja, političkih stranaka,
pokreta, NVO-a, morati pokazati da li imate snage nametnuti jednu ideju i sprovesti je
kao značajnu. U hrvatskom Saboru, i u ovom i u prošlom mandatu, ima oko 21% žena.
To je i malo i mnogo. Ono što je promjena jeste to što među tim ženama postoje neke
koje su stavljene na liste jer se smatralo da će to doprinijeti glasovima, ali to nije nevažno, jer to govori o sredini. Ima žena koje su se tamo progurale u svojim organizacijama
na takva mjesta na kojima su postale liderice i nezaobilazne miljenice hrvatske publike.
Oboje je važno jer se donekle promijenila situacija, pa političke stranke na tržištu smatraju da im je važno da imaju žene u stranci. Kad bi smatrali da ih društvo neće, ne bi ih
stavljali. Borba za mjesto na listama nije poštena. Ostavljam temu otvorenu, a tema koja
129
ProFemina
leto/jesen 2011.
je s tim povezana jesu i kvote u strankama. Još jednu stvar koju imamo u Saboru jeste
da se političke stranke financiraju iz budžeta, pa za zastupnike stranka dobija određenu
količinu novaca. Unutar toga, stranka koja ima ženu zastupnicu dobija 10% više nego bi
dobila za muškarca. To isto govori ne o naročitoj dobronamjernosti nego o nečemu što
se percipira kao poželjno na tržištu. Istovremeno, u tim uvjetima, ona vrsta apriorne solidarnosti koja je bila koncem sedamdesetih a proizlazila je iz činjenice da je bilo malo
feministkinja i da je pritisak bio velik, na neki način je dolazila iz osjećaja da se moramo
držati zajedno, jer će nas inače satrti. Ta vrsta solidarnosti je nestala.
Žene su u konkurenciji na političkom tržištu i ovo učenje demokracije u kojem
se nalazimo nije došlo daleko da prepozna slijedeće stvari. Kako glasamo, tako će nam
biti. Birači koji biraju one koji će zastupati stvarne interese, koji će se reflektirati na
kvalitetu života, i s druge strane oni koji se natječu za glasove, nisu prepoznali one teme
koje su važne za jedan dio populacije, u ovom slučaju za žene, bez obzira što možda to
nije dobro, pravedno, recimo za dječja prava, za obitelj, zapošljavanje, ravnopravnost
pri zapošljavanju, nije dobro što je to vezano za žensku populaciju, jer su to obiteljski
problemi. Zašto bi žensko pitanje bilo pitanje predškolske ustanove za djecu, ali s obzirom da su ženske egzistencije takve, ono jeste žensko pitanje. Dakle, oni koji se natječu
nisu prepoznali zajedničke teme koje nisu zastupljene ili pokrivene, ili prepoznate na
političkom tržištu. Druga tema koja je vezana za ženska pitanja u suvremenoj politici
jeste ambivalentni odnos između zalaganja za ženska prava i borbe za prava manjina.
Žene kao većina imaju karakteristike manjine i ponašaju se kao manjine. S tog stajališta,
borba za prava žena je povezana s borbom za prava manjina, ali budući da su etničke
manjine postale glavna tema, one su istisnute iz tog prostora i u tom istiskivanju je
veliku ulogu imala jedna civilna organizacija, Crkva, to jest vjerske zajednice koje su
sudjelovale i aktivno sudjeluju u tom procesu. Ono što je pomoglo sedamdesetih jeste
činjenica da je ta tema kontroverzna, danas nije toliko kontroverzna, ali je treba vezati
za kontroverzne teme. Danas ima mnogo takvih tema na koje se skače i za koje treba
hrabrosti da ih se otvori, ali ako povežemo status žena sa statusom manjina, i s činjenicom, a ja u to duboko vjerujem, da je mjera slobode svakog društva mjera slobode
manjina, jer uopće ne postoje ljudska prava većine, mjera ljudskih prava su ljudska
prava različitih manjina, spolnih, etničkih, nacionalnih. Postoji još niz nacionalnih, regionalnih. Očito, jedno od takvih kontroverznih pitanja, s kojima se moramo suočiti a
koja svakako mobiliziraju naše javnosti, jesu prava seksualnih manjina, dakle, prava
homoseksualne zajednice, gay zajednice. Postoji još jedan niz tema, koje su jednako
kontroverzne, a potpuno su nestale iz politika ili se samo marginalno javljaju, a isto
tako su aktualne kao i prije dvadeset sedam godina. To je pitanje pobačaja, kontracepcije, zdravlja, pa onda neke od tema koje se smatraju da zagovaraju ženska prava, kao
na primjer trogodišnji porodiljski dopust za žene. To je valjda jedna od većih svinjarija
koje se neko sjetio, jer automatski diskriminira svaku mladu ženu na tržištu rada. Ja kao
poslodavac, ako mi dođe muški i ženski kandidat sa istim kvalifikacijama, a za jedno
postoji mogućnost da će otići tri godine na porodiljski dopust, neću nikada uposliti toga
130
ProFemina
leto/jesen 2011.
ko će otići na porodiljski dopust. A to je nešto što se propagira kao napredak u ženskim
pravima. Dakle, postoje i ove mjere koje na prvi pogled izgledaju ili se promoviraju kao
nešto pozitivno za žene, a zapravo stvaraju podlogu za ozbiljnu diskriminaciju. Prije
dva dana je u Vjesniku – to su jedne male novine u Hrvatskoj, ali ipak postoje s dugom
tradicijom – izašao članak pod naslovom „Pobačaj, kako se nositi sa sramotom i osjećajem krivnje”. Postavljanje ove teme na ovaj način pretvara tu temu u političku temu.
Kreira se javno mišljenje u kome je tobože samo po sebi razumljivo da to izaziva sram i
osjećaj krivnje. Međutim, političko je pitanje. Nije bitno kakav država ili bilo ko od nas
ima stav o tome. Dobro, loše, naravno da nema nijedne žene koja misli da je to dobro, i
nastoji se izbjeći na sve načine. No ako dođe do toga, da li, što se države tiče, njezin posao je jedino da osigura mogućnost potpuno slobodnog izbora, a što ćete vi izabrati jeste
vaša osobna stvar. Posao države je da osigura prostor unutar kojeg ćete imati prostor i
mogućnost da taj stav i realizirate. Prema tome, ono što jeste na djelu, kada usporedimo
danas sa ’78. jeste retradicionalizacija obitelji, retradicionalizacija društva koje se često
prikazuje pod krinkom dodatnih prava žena. Evo, ne moraju radit. Imaju plaćeni porodiljski od tri godine. U toj retradicionalizaciji, crkva, religijske zajednice vrlo aktivno
sudjeluju, na što one imaju pravo, naravno, i to je njhovo uvjerenje, ali nemaju pravo
države. Države ne mogu gledati religijske zajednice, dakle crkvu, kao partnera koji definira kriterije za državu. Naravno da se one bore za svoje stavove na koje imaju pravo i
koje one zastupaju, ali na državi je da brani sekularnost. Bez obrane sekularnosti, nema
nikakvih prava, pa ni ženskih, pa ni manjinskih.
I konačno, žena političarka, da li je to neki posebni identitet?
Dunja Blažević: Meni je ovaj uvod bio sjajan, ova kratka historizacija čitavog
događaja Nadinog i značaj poziva nama od strane CURA i s druge strane ovo što je Vesnina intervencija bila, to je u stvari aktualizacija svih tih pitanja i stavljanja u politički
kontekst danas. To je jako bitno i mislim da je to lekcija koja treba da se uči, tu su u
nastavku vrlo bitne i Besima Borić i Nada Ler koje uče svoje lekcije, sa izborima koji
sad dolaze... te lekcije koje smo učili i ne samo savladavali nego ih i pisali, njihove posljedice naravno, kroz ove politike i kroz zastupanja ovakvih političkih stavova koje je
Vesna iznijela mislim da su jako bitne... to je to premošćavanje iz onog vremena u ovo
vrijeme i mislim da sva ta priča o tome šta je bilo i kako je bilo nije nebitna jer u ovim
našim ponovnim interpretacijama, u pojavama amnezije, u pojavama ponovnog pisanja
istorije, vrlo je bitno progovoriti. Mi smo još uvijek žive, prema tome, te reinterpretacije
toga šta se tad dešavalo, u kojim smo okolnostima živjele jesu jako bitne. Ovo se snima
i to će da ostane i to naše svedočanstvo o tom vremenu je jako bitno. Hvala CURAMA
što su prepoznale i u ovoj našoj današnjoj energiji da bi to za njih bilo neko startno
mjesto ili da bi ovo trebalo osvijetliti što se desilo ’78. da bi one imale utemeljenje i da
bi rekle da postoji kontinuitet jer se kod nas kontinuitet i namjerno briše, zaboravlja ili
sticajem okolnosti, posebno u BiH je taj kontinuitet prekinut, jer je populacija u produktivnim godinama, između 30 i 50 ili 20 i 40 početkom rata napustila zemlju i tu je
131
ProFemina
leto/jesen 2011.
u svim oblastima kojima se bavimo nastala velika rupa i to je teško premostiti. Utoliko
vidim važnost ovoga, a s druge strane, za budućnost, ono što je Nada krasno naznačila i
romantično ovaj momenat i vjeru u CURE. Naravno da ih i volimo i vjerujemo u njih i
organizaciju i pojedinačno, mislim da je to dosta važno, to smo Vesna i ja sad pomenule,
u stvari šta će iz ovog da ispadne. Ako poslije ovog skupa, ne ovog što sada pričamo,
nego cijelog ovog skupa, ako se nešto izrodi produktivno, zato je to bitno. Nismo mi
imale svijest da radimo neku historiju, nama je bilo bitno da to napravimo, zbog nas u
tom trenutku, isto kao što je CURAMA bitno da se PitchWise desi sada, ali to šta će PitchWise da izrodi zavisi od puno stvari. Naravno, radi se s jedne strane o aktivizmu, novim oblicima aktivizma. Treba se i u ovoj situaciji adaptirati, te nevladine organizacije,
te aktivizam, te ulica, treba se pozicionirati, točno naći svoje mjesto i djelovanje da bismo bile vidljive. Ima stotinu organizacija koje ne produkuju. Sigurno je važno djelovati
na svim nivoima, ali vidjećemo da li će nešto biti produktivno i na ovim izborima... Ono
što sam jutros komentirala s Vesnom, šta je između ovoga... Bojana Pejić mi je pomogla,
kažem daj da izvučemo s polica knjige ovih cura što su bile inicijatorice, organizatorice,
učesnice DRUG-ce Žene i tu sam nasumce, samo radi imena, uzela neke knjige i tu su,
samo da vam pokažem šta se desilo kasnije, a o tome će Vesna i Nada poslije pričat, koje
imaju i akademsku i aktivističku aktivnost poslije toga. Tu je i Lidija Sklevicky, koja je
poginula u automobilskoj nesreći devedesete, bitna za teoriju feminizma, tu je i Žarana
Papić, koja je umrla prije nekoliko godina, i posvećujemo Žarani koja je posijala neko
sjeme feminističkoj i ovdje u Sarajevu i dolazila itd.
Nada Ler Sofronić: I bila koordinatorica ’78.
Dunja Blažević: S Nadom, to je njihova ideja bila, konferencija 78, Žarana i
Nada. Tu je i Rada Iveković, La Dame Nation, ona se i teorijski i aktivistički bavila
time. Za Slavenku Drakulić, naravno, znate, a Slavenka i Vesna Kesić su i u novinama
povukle gadno, poslije konferencije, jer su to one žestoko napadale.
Vesna Pusić: Tu je počela naša mala demokracija.
Dunja Blažević: Neposredno nakon konferencije, jer su ti mačo, polemika sa
Igorom Mandićem, sa slikom feminizma, ružnim, isfrustriranim nedojebanim ženama,
ne mogu naći muža pa se onda bave feminizmom. Kad vidite Vesnu, Slavenku, sve te
cure. Ništa nam nije falilo, i taj stereotip je trebalo rušiti u to vrijeme itd. Vraćam se na
ono da je bitno da upravo sakupimo ovu literaturu, ovo što je izašlo poslije DRUG-ce
Žene i na tom teorijskom i skupiti druge tekstove koji su vezani i koji su osvijestili feminističku i žensku svijest i da bi vam to trebao biti neki mali temelj bibilioteke, da vidite
šta se desilo poslije ove konferencije, a to se sad očekuje i od vas. Da vidimo knjige,
vaše aktivističke rezultate, koje je, ukoliko to bude istorijsko mjesto, koliko se naknadno vidjelo da je ta ’78. bila historijsko mjesto. Sada ide ovaj razgovor oral history, kako
132
ProFemina
leto/jesen 2011.
ko doživljava i ko se šta sjeća. Nada je u uvodu vrlo koncizno i izgledaju vrlo radikalne
ocjene u tome nekih puno ozbiljnih procesa i stvari koje su se tad dešavale.
Ja ću to govoriti iz pozicije SKC-a, koji je bio domaćin ove konferencije, ja sam
bila direktorica tog centra. Ja sam bila direktorica, osnovan je ’71. Prve četiri godine,
ja sam historičarka umjetnosti, bila sam urednica likovnog programa, direktorica sam
postala ’75. na želju mojih kolega urednika i urednica centra da bi se programska platforma centra sačuvala jer smo mislili da je to jako važno, i bilo je jako važno jer se ta
kuća profilirala na potpuno drugačiji specifičan način u odnosu na druge kulturne institucije u Beogradu, a tada i u zemlji. Prvo da kažem, nije to bila nikakva underground,
niti alternativa, objasnit ću vam zašto je bila alternativa, ali to je bila jedna programska
kuća koja ima šest programa, od teatra, tribine, likovnog programa, muzike, filma itd.
Ono što je ta prva ekipa urednika i urednica ’70. i ’71. uradili, mi smo napravili zajedničku programsku platformu i toga smo se svi držali i zato je ta kuća bila prepoznatljiva
i dovođena u pitanje, jer prije toga nije bilo prikaza u novinama onoga što radimo, jer
ta umjetnost kojom smo se mi bavili, oni nisu znali šta je to, pa nisu ni pisali. Samo su
naši oglasi, ono što plaćate, bili objavljivani, o programima što imate, i to je išlo godinudvije po otvaranju. Zašto je bila specifična ta platforma? Ne radimo ono što rade druge
institucije s našim programima, ne da bi radili drugo nego jer su bili svaštari, sve galerije
su radile sve, od figuracije do apstrakcije itd., nikakav profil te galerije ili muzeji nisu
imali. Druga stvar, u muzičkom programu, pa će vam biti jasna programska platforma,
imali smo i drugu vrstu programa. Ne svira se 18. i 19. vijek, radi se o ozbiljnoj muzici,
jer to svi sviraju, nego idu koncerti do 18. vijeka i 20. vijek, koji ne možete nigdje čuti.
To je ta alternativa u odnosu na druge programske kuće i komplementarnost u odnosu
na druge, jer smo mislili da je to gubljenje para i energije, svaštariti. Po tome smo bili
prepoznatljivi. Tribine su se, naravno, bavile najaktuelnijim pitanjima, ono što je bio naš
cilj, jer smo se bavili savremenom umjetnošću, kulturom i društvenim pitanjima, jeste
to manjinsko, o čemu i Vesna govori, ono što nije na površini, što nema svoje mjesto
da bi dospjelo u javnost, što ima pravo glasa ali se nije pojavilo, tu ti je mjesto. Tu je
ta nova konceptualna umjetnost, koja se nije mogla staviti nigdje u kriterijima koji su
postojali, prema tome što je to bilo manjina u svakom smislu, ili nije imala u javnosti
mjesto ili nije prepoznata kao umjetnost niti kultura ili iz raznih razloga, društvena
delikatna pitanja, baš nije bilo zgodno govoriti o tome. To se od Korčulanske škole, od
javljanja alternativne scene u Sloveniji, to je sve imalo legalnu javnu platformu u SKCu. Mi nismo zatvarani, mi svi urednici smo ostali u tom centru. Treba reći jednu stvar,
jer danas interpretacije toga vremena idu na to... Nada se pita kako je to moguće da se
to desilo u Titovoj Jugoslaviji... Za nas je skup bio normalna programska aktivnost, jer
smo mi imali takvih programa, samo što je ovaj specifičan jer je žensko pitanje, ali od
otvaranja tih političkih delikatnih tema, do kada Marina Abramović kreće da upotrebljava vlastito tijelo kao objekt i subjekt u umjetnosti, da nije imala podršku jedne kuće,
bili bi je u ludnicu odveli. O tome govorim, nije tačno da mi nismo imali javni prostor,
nije to svuda bilo, Beograd je bio najliberalniji. Sve što se u Sarajevu zabranjivalo kao
133
ProFemina
leto/jesen 2011.
kontroverzna misao ili neprijateljska, pa dođu ljudi iz Sarajeva pa imaju normalnu tribinu, iz Zagreba i posebno Novog Sada, gdje je bila jedna skučena provincijska sredina s
partijskim ljudima koji su bili opasni. Međutim, imao si izbor, mogao si da dođeš, ako
su te tamo stavili pod pitanje, izgubiš posao, odeš u Zagreb, Ljubljanu, Beograd itd. Nije
to bilo uniformno, stvari koje smo mi radili prvih deset godina, Bojana je svjedok, to je
danas nezamislivo, apsolutno. I pitam se ja kako je to moguće da u vrijeme demokracije,
da je sve moguće, ne možete imat jedan programski prostor, reći ću vam zašto, u kojem
biste vi kontinuirano radili u pojedinim oblastima, od društvenih, političkih, umjetničkih radili na sasvim specifičnim programima i gdje bi bili apsolutno međunarodni. Mi
smo bili jedna od tačaka na međunarodnoj mapi aktuelne umjetnosti toga vremena, jer
su više od pola programa tog SKC-a radili umjetnici izvana, mi smo išli napolje itd. To
je danas, nađite mi ijednu instituciju u Sarajevu ili Beogradu koja takve programske mogućnosti ima. Ja pripisujem to nekoj našoj pameti i mladosti i informisanosti da smo mi
znali to da napravimo. Danas to nemamo, radite šta hoćete, ali nemate kome da se obratite za podršku, prostor imate da gadno plaćate, morate se sponzorima međunarodnim,
jer nikakva komunikacija između javnih fondova za kulturu i civilnog sektora i vlasti
ne postoji. Mi za te ljude koji misle da nikom ne treba da odgovaraju, mi im dajemo
legitimitet da to rade, gdje nemate nikakvu komunikaciju, podršku, transparentnost itd.
Obraćamo se strancima, na primjer naš Centar za savremenu umjetnost, nema nikakve
fondacije koja će kulturu i umjetnost da sponzorira. Ja ne smijem da kažem da se radi o
umjetnosti, reconciliation, democratization, gender, ja moram da sakrivam da se radi o
umjetnosti, jer nema sponzora da nas financira. Ako smo mi mogli da radimo tada u toj
socijalističkoj Jugoslaviji... Univerzitetu dodijeljena zgrada, Univerzitet je odlučio da to
bude SKC, ako smo mi dobili taj centar, ako je taj univerzitet financirao osnovni pogon,
a mi za program, istina bilo je lakše nego danas, mi smo, imajući kontakt sa svijetom,
išli u ambasade sa spiskom. Ja kada sam vidjela koliko je žena iz inostranstva bilo, koje
su danas kultna imena u literaturi, teoriji, politici, ko je sve tamo bio, ja se pitam otkud
nama pare za to. Onda se sjetim da je, pošto smo mi bile ta generacija poslije ’68, koja
je došla na profesionalnu scenu, znale jezike, putovale, nisu nam trebale vize, imali smo
kontakte s ljudima u svijetu. Dođemo samo u ambasadu s listom od 20 imena... Hoćemo
ove! Svi sretni, jer im niko ne dolazi u ambasadu, ne zato što im ne da komunistička
vlast nego zato što ne govore jezike, što nemaju informacije, što su lijeni, tako da mi
nismo imali problem da dobijemo koga god hoćemo i iz umjetnosti i iz teorije. Mi nismo dobijali neke pare da organizujemo ovakve programe. Još jedna stvar da završim sa
SKC-om. Ne govorim da je bio raj, bila je bitka neprestana, ali to je za nas bio izazov,
mi smo voljeli da se svađamo, pa su nam govorili vi ste nova nova ljevica, i šta vam to
znači, jer ne znaju kako da nas zovu, ili anarholiberali, jer nisu imali drugo ime za to što
se u Centru dešava, ne znaju pa vam okače, a onda idemo mi pa...
Nada Ler Sofronić: Pa se mi pravdamo da smo marksistkinje.
134
ProFemina
leto/jesen 2011.
Dunja Blažević: Ne pravdamo se. Ja se ne odričem toga. Mi smo što je ’68, to
je bila ljevica, mi smo ispravljali što se zabirokratiziralo i začaurilo od ove generacije
očeva što su izborili revoluciju. Mi smo rekli, em su crvena buržoazija, mi znamo, mi
ćemo ispravljati, mi ćemo praviti, pa smo se zvali, Matko Meštrović izmislio naziv
marksovci, jer su marksisti sjedili po komitetima. Ništa se mi nismo odricali, niti ideje
samoupravljanja, nego si sve ispitivao i dovodio u pitanje. Daj da ponovo pročitamo,
daj da vidimo, i to je žensko pitanje, novi pristup, zato se konferencija tako zove. Te
naše mame u stalnoj konferenciji žena su bile dio jednog zabirokratiziranog sistema.
Ne može samoupravljanje postojati kao birokratski sistem, mi smo htjeli da pravimo
samoupravljanje. Nije to bilo dovođenje Zapada, jer smo mi imali samosvijest pa smo
mislili da smo bolji od Zapada, pa kasnije su žene u Francuskoj, Švicarskoj dobile pravo
glasa. Ali su bile glasne na sceni, i to je rezultat ’68. Nije bilo stvari koje nisi dovodio
u pitanje. To je ta naša generacija, u umjetnosti, politici, društvenim naukama, i to je
radio SKC i to je bitno. Nije se to stvorilo, ovo grotlo tih nekih dana out of the blue, to
je bila posljedica. Povodom 25 godina te konferencije, AŽIN su izdali brošuricu, gdje
su skupile press clipping o konferenciji i posvetile ’78. Ima materijala, ja više nemam
svojih ličnih stvari, zato jer je sve nestalo u nekoj poplavi. Zato je meni sjećanje bitno.
Ali naše percepcije su sasvim različite iz života koje smo živjele i bitaka koje smo borile, ili te ljepote, na kraju krajeva, tog našeg života i intenziteta, ovo hoću da kažem, to
crno vrijeme, ne znam, Vesna, hoćeš se složiti, ali taj osjećaj slobode, i slobode kretanja.
Ja sam imala spaček, i vidim da se u Milanu otvara ta i ta izložba i mi idemo odmah, i
tamo imaš kolege, kolegice, umjetnike, umjetnice, s kojima si u stalnom kontaktu, to je
dvostruka veza, mi smo bili tamo, i oni su bili kod nas. Imali smo uredno te aktivnosti,
žene kritičarke, žene umjetnice, o tome ćemo poslije govoriti, o ženi umjetnici i toj interpretaciji i šta je dovoljno. Da nije samo dovoljno da žena slika, treba nešto više da bi
bila umjetnica. To su neki komadići moga sjećanja i moga situiranja nas. Ovo ne mislim
na nas kao izuzetak niti eksces jer je takvih konferencija i takvih izložbi i medija bilo
svake godine ne znam koliko, ali što je važno u okviru ženske perspektive jeste da je
ovo bilo jako plodno, da je izrodilo aktivizam i teorijski rad, da su Vesna i Rada već tada
bile asistentice na fakultetu, da prave neki nukleus nekih ženskih studija, da razmišljaju
i pišu i da se bore za to, da su se osnovale nove vrste tih ženskih aktivističkih organizacija, da su naše, Lepa Mlađenović, koja je bila gimnazijalka, da je poslije toga otvoreno
mogla da kaže da je lezbijka, što nije bilo, to je bilo isto patrijarhalno i ta podjela na
javno i privatno.
Vesna Pusić: Nije ni danas bogzna kaj popularno.
Dunja Blažević: Zato kažem, nismo napredovali, naprotiv, to je bilo otvoreno.
U tri dana, kažemo jesmo, angažirane smo, ali nismo feministkinje, a treći dan javno i
otvoreno priznajemo da jesmo feministkinje. Tu se nešto akceleriralo i iz toga se nešto
izrodilo. Ajde da se i iz ovoga nešto desi...
135
ProFemina
leto/jesen 2011.
Ljilja Gaković: Namjerno sam ustala da vas pozdravim, ja sam prvi put u Sarajevu nakon 15 godina i pazit ću na svaku riječ koju govorim i nadam se da ćete me
razumjeti kao što ja želim da razumijem vas. Kao što je Hannah Arendt rekla u mnogim
knjigama koje smo mi ženske grupe prevodile u Beogradu, pomogle su nam da preživimo one strahote kojih smo bile svjedokinje, i većina strahota je krenula iz Beograda, u
knjizi „Žene u mračnim vremenima” kaže H. A.: „Ko sam ja, ja sam ono što činim.” Ja
ću da vam kažem što sam činila i gde sam se nalazila u skladu sa onom našom tezom na
našem skupu da je lično političko, a još bi se nadovezala da je politika isuviše ozbiljna
djelatnost da bi se njom bavili samo političari i političarke, mi kao građanke smo dužne
da se bavimo, inače ćemo biti politički idioti. Zbog tih ružnih prljavih zlih koji su na
sceni učinili ta nedjela i zločine s kojima se suočavamo, kao građanke smo dužne da
se bavimo pitanjima od javnog značaja. Uspjeh ovog susreta je bio u slijedećem, dakle
prije toga, ’74. su bili susreti studenata, Vesna i ja smo bile u Ljubljani, bio je i Đinđić i
studenti, Sarajevo, Beograd, Ljubljana, mi smo se stalno sretali, postojao je kontinuitet
sretanja, osjećali smo se moćno snažno i slušali smo jedni druge. I ja bi se pozvala na
Emily Dickinson koja kaže „muzej sjećanja se nikada neće zatvoriti”. Zato dozvolite,
i oprostite ako odemo u neki sentimentalizam, ali mi smo se feministkinje izborile i
imamo pravo na to. Pošto se ovdje često spominje konferencija Žena u Hrvatskoj, kroz
moju priču o mome angažmanu i aktivizmu, pričat ću vam o drugaricama zahvaljujući
kojima sam ja bila na toj konferenciji i radila to što sam radila. Ja sam završila sociologiju i filozofiju ’76. u Zagrebu i bila sam bez posla i Gordana Cerjan Letica, koja
je bila jedna od učesnica, rekla je „ja sam u drugom stanju, ajde ti da mene zamijeniš
na Konferenciji žena Hrvatske”. Ja nikada nisam bila u partiji, rekla bih da jesam, ali
previše sam bila komotna i nisam htjela da slušam, ti su sastanci dugo trajali, a bio je
problem jer je moj otac bio oficir i on je očekivao od mene, pored brata koji je bio u
partiji, i sestre koja je bila u partiji, da budem i ja, ali previše mi je to bilo tijesno i nisam
se tu našla i ’76. sam ušla u to. Lydia Sklevicky je rekla „ajde, pošto se ti baviš statistikom, izvoli pripremi za ovaj skup”, to je bilo u Sali gore, dakle, „Ustavni položaj žene
u SFRJ”, i iščitala sam i pokazala tiradu kontroverznu, da sve ono što piše u Ustavu,
u praktičnom životu je drugačije. Dakle, uvijek smo morale da se pravdamo ili Konferenciji žena Hrvatske, ili komunistima, da imamo pravo da govorimo. Lijepo to piše na
papiru, ali u praktičnom životu to nije tako.
Nada Ler Sofronić: Za razliku od današnjih dana, kada je sve to drugačije...
Ljilja Gaković: Ono što je meni bilo značajno, dakle, ja sam došla na tu konferenciju, ja sam bila u šoku, ne znam je l’ se vi sjećate, ali kada je jedna Engleskinja
rekla: „Slušajte, imali smo šezdesetih našu konferenciju kada smo pričale o orgazmu
žene, da ili ne, da li je to bitno pitanje?” Ja sam bila fascinirana, konačno sam čula jednu
rečenicu, jednu leksiku koja je meni bila relevantna, meni nije bilo relevantno šta piše u
Ustavu, niti ono što sam ja radila na Konferenciji žena Hrvatske, kad je Gordana završi136
ProFemina
leto/jesen 2011.
la bolovanje, ja sam ostala bez posla. Radila sam nešto drugo, i tu nisam bila uspješna,
jer mi je magistarski rad bio dosadan, i dobila sam stipendiju za Kubu, „Položaj sistema
obrazovanja na Kubi”, i tu je bila neka ljevičarska priča kao bogzna kako, tu je spojen
teorijski i praktičan rad i to je sve nešto fascinantno i kako sam ja bila ponesena tim
idejama, išla sam na španski i sve to. Međutim, oni su rekli „ne možete to radite, morate
pisati o Che Guevari”, mene to nije zanimalo i našla sam se u praznom prostoru. Objavila sam neka sociološka istraživanja o položaju mladih i u Hrvatskoj konferenciji mladih,
gdje su mi rekli da idem u Beograd i da budem predstavnik Hrvatske. Ja sam pitala je l’
moram u partiju, ne moraš, okej. I otišla sam u Beograd i tu sam radila analize, i mislim
da mi je to pomoglo u toku rata i sukoba, gdje se stalno konfrontiralo Srbi i Albanci i
Srpkinje i Albanke, meni je pomoglo što sam izučavala Zakon Leke Dukađinija, za političare koji su morali to da znaju. Ja sam morala to da čitam i njima radim neki dajdžest...
i ja sam to radila i meni je to pomoglo. Institucija nije ono što izgleda spolja. Ja sam zapravo bila u kontroverznim situacijama, a moj muž pjesnik, i Goranka Matić je radila
njegove portrete, kaže: „Ljiljo, kako ti to možeš?” „Mogu baš zato što ne znam.” Kad
sam završila tu odiseju i propala u tim saveznim organima, ja sam hodala ulicom i srela
Lepu Mlađenović, koja me zna iz sedamdesetih, i pita me: „Šta je s tobom, Ljiljo?”
Ja sam dobila paralizu facijalisa od stresa, od rata, brat u Splitu, sestra u Zagrebu,
užasan pritisak da li će muž i 7-8 braće ići u rat. To je bio veliki stres i ja sam bila zabrinuta i Lepa me je tada zagrlila i rekla da dođem kod njih. Dakle, ’90. godine ušla sam u
nevladin sektor i od tada sam 15 godina u tome, i mislim da je to jako dobro i osjećam se
dobro što sam radila ono što sam radila. Uz pomoć jedno desetak nas poslije edukacije
u Švajcarskoj na PTSP, Švajcarkinje su nam kupile stan, radile smo snimanje u Autonomnom ženskom centru sa ženama silovanima u ratu. Druga prijateljica koja je za mene
važna jeste Staša Zajović, koja je osnivačica ŽUC-a, i ja sam jedna od suosnivačica i
ovdje sam u ime ŽUC-a, a tu su i moji prijatelji i prijateljice koji će govoriti o svome
aktivizmu. Do 2000. sam bila u tome, od 2000. do 2003. sam napravila 11 dokumentarnih filmova pod nazivom Stop nasilju, jedna kopija tih filmova je i u Sarajevu, ne znam
kod koga. Smatrala sam da mi svi u eks-YU, u Istočnoj Evropi, na Zapadnom Balkanu,
živimo u kulturi nasilja i iz kulture nasilja je lako ući u rat, i iz rata sada živimo u kulturi
nasilja. Mi smo u jednoj militantnoj, retro situaciji, i najvažnije je da stvari imenujemo.
Time ću završiti, s H. Arnedt, a da, sada radim serijal dokumentarnih filmova, „Suočavanje s prošlošću”, gdje razgovaram s intelektualcima, koji su bili ili nisu bili u ratu, recimo, jedan od njih je arhitekta iz pristojne porodice, radi u listu Vreme, i rekao je da je
on dobio poziv, i da je smatrao da je važno da on ne odbije taj poziv, „a kada sam otišao
u Vukovar i vidio to tamo, ja sam se vratio”. I jedan hrvatski dragovoljac, koji je rekao
zašto je on otišao u rat, jedan slikar, i niz osoba koje su se našle u toj situaciji i kroz priču
o njihovom identitetu vidite u jednoj eroziji morala i totalnoj destrukciji svega do sada
što smo mislili da je normalno... Dakle, Hannah Arendt je rekla: „Razgovor o prošlosti
je razgovor o nama samima. I mi moramo razgovarati o činjenicama pa neka svako vidi
kako će izaći na kraj s činjenicama”.
137
ProFemina
leto/jesen 2011.
I da završim, po prirodi posla mnogo čitam, čitala sam u prevodu Deridu, prevod
kod nas glasi „Politika prijateljstva”, odnos prema drugome je odnos prema samome
sebi, i taj naš razgovor o muškim–ženskim, nama–njima, dovodi nas u nasilnu, rezolutnu situaciju i moramo biti pažljivi prema tome.
Ove slike su me dirnule, moje kćerke, kad sam odlazila na sastanke, uvijek su
me pitale kada ću postati normalna mama, da nedeljom budeš na ručku, subotom na
pijacu... sada kad njih vidim, vidim da sam dobro... Starija Jelena je na međunarodnim
studijama i bavi se anti-traffickingom, magistrirala je na temu „Migracije u Jugoistočnoj Evropi”, a mlađa je rekla da smo mi intelektualci dosadni i nemamo para i završila
je marketing. To je ta neka ambivalencija u kojoj su one odrastale, u kojima sam se ja
razvijala, i mislim da je priča o ratu, ratu nas sa samim sobom, priča o identitetu. Kroz
priču intelektualaca, priču suočavanja s prošlošću, shvatila sam da je priča o identitetu
najvažnija. Zato kažem da se iznova moramo pitati ko smo, šta delamo i da, kao što je
naša prijateljica Biljana Kašić iz Zagreba, koja je dežurajući na SOS telefonu napisala
pjesmu „Iza linije”: Politika postavi liniju, a mi smo uvijek išle iza linije. Uvijek je moguće djelovati preko linije i iza granica koje nam neko postavi, da li mi ili neko spolja,
ali voljela bih da budemo snažne da sami sebi postavljamo granice. Hvala.
Jadranka Miličević: Prije pauze samo da kažem... Nama je jako žao što s nama
nisu prijateljice koje su ovdje spomenute. Tu je i Bojana Pejić, koja je jučer bila uvodničarka jedne radionice, možete neformalno razgovarati s njom, ona je bila aktivna sudionica konferencije. Tu je i Goranka Matić, informacije o njoj i njenim fotografijama
su tu, trenutno je na Islandu pa zato nije s nama. Tu je i naša draga Žarana Papić, jako
je važna, mnoge su imale priliku prisustvovati njenim predavanjima kada smo kretali
u teoretsku priču u BiH, prva je bila predavačica na ženskim studijama, tu u BiH. Također su tada tu bile i Rada Iveković, Silva Menžarić, Slavenka Drakulić, Vesna
Pešić, Jasmina Tešanović, Vesna Kesić, Lepa Mlađenović itd. Neke su i dan-danas na
civilnoj sceni i mnoge su bitne i u umjetničkom i u javnom životu. Voljela bih da znate
sve od vas ovdje da ste sve posebne i posebni i zato smatramo da danas i sutra možemo
napraviti neku bazu za neki drugačiji način rada u civilnom sektoru da bismo imali neke
stvarne rezultate.
Milica Kajević: Veoma impresivno, veoma uspješna ova konferencija. Pitam se
da li bi postojale CURE, da li bi postojalo ovo danas u Sarajevu, mnogobrojne NGOs
da nije bilo posljednjeg rata.
Duška Medica: Ja tvrdim da ne bi, odgovorno. Ovolika ženska scena u BiH, u
smislu nevladinog sektora, ne bi postojala da nije bilo rata. Većina nevladinih organizacija u BiH jeste se osnovala iz neke nužde i one koje su bile na zagrebačkoj konferenciji
prije deset godina, tada sam govorila o feminizmu iz nužde i nuždi iz feminizma. Ja sam
rekla da smo se mi počele baviti feminizmom iz nužde, a ne iz nekog promišljanja teo138
ProFemina
leto/jesen 2011.
retsko-praktičnog, nego nas je u to navela nužda saniranja posljedica rata, pa su ženske
organizacije uglavnom nastajale kao servisi posljedica rata i to je činjenica od koje ne
bih da bježim. Vrlo često kažem da, kada je u pitanju ženski pokret u BiH u odnosu na
ženski pokret u eks-YU, da je postojao ženski pokret u Beogradu, jer ga u Srbiji nije
bilo, ženski pokret u Zagrebu, i nešto malo u Ljubljani i Nada Ler Sofronić u Sarajevu.
Tako da mislim da ne bi postojao, postojale bi jake cure, individualke žene, koje su se
angažovale na neki drugi način. Moj angažman seže iz tih ’78, ja nisam govorila o feminizmu, ali sam bila u nekoj drugoj alternativi pri SSRN, pri sizovima, mi smo se bavili
alternativnim stvarima, imali smo žensku umjetničku scenu u Grožnjanu. Sve je to tada
postojalo, ali u ovom obliku u BiH ne bi postojalo da nije bilo rata.
Đurđa Knežević: Uz dužno poštovanje, mislim da pitanje nije dobro. Spekulirati
o tome da li bi bilo nešto, na ovaj način, ne daje baš neki dobar odgovor, nešto što bi valjalo. Feminizam, naime, nije baš nepoznat, on jeste bio lociran po velikim gradovima,
međutim, već osamdesetih godina je počela promjena, gdje se iz političko-teorijskog
feminizma koji se stvarao sedamdesetih pa prema osamdesetima, a 80-ih se stvaraju aktivističke grupe, dolazi do grananja, to ne ide duboko u društvo, ali sigurno se tu počinju
začinjati neke nove stvari. Je da je Nada bila u BiH negdje outstanding, jako isturena,
ali nije bila jedina, poznajem još neke, neke šanse su tu bile. Međutim, rat je promijenio
situaciju pa su se stvari dešavale na neki drugi način. U tom smislu, to i nije nešto o
čemu treba spekulirat. Zgodnije je razgovarati o tome što sada.
Bojana Pejić: Pitanje je umjesno, ali naravno da je poslije pada, povlačenja komunističkih režima u Istočnoj Evropi ovaj region najgore prošao zato što je imao ratove, no u svim postsocijalističkim zemljama su se osnivale NGOs, ženske organizacije,
women studies, gender studies, bilo na teoretskom ili aktivističkom nivou, ali one nisu
imale antiratni aktivizam, jer nisu imale rata, pa bi ovi procesi i nevladinskom organiziranje su se svuda od Estonije, Litvanije, Albanije, ali je ovdje sve zbog zakrvljenosti
bile intenzivnije.
Tamo mi je ona slika afro iz ’78, ja sad nisam narodna herojka. Ja sam bila neosvješćeni subjekat. Ja sam pomagala Žarani Papić tehnički da uradi Bilten, ja sam bila
tada nezavršena povjesničarka umjetnosti, pratila sam šta žene umjetnice rade. U tom
trenutku, dok su žene koje su bile sociološkinje, antropološkinje, one su imale mnogo
kritičniju svijest. U to vrijeme, likovne kritike feminističke u Jugoslaviji nije bilo, ja
sam se tu muvala, naučila, čula i kada je pitanje rata, ja sam se politizovala zbog svih
ovih ratova. Ja sam shvatila da mi je politika ušla u lično, obrnuto od feminističke parole, ja sam, ja sam putem Žarane i njenog aktivizma, i uvijek me bilo stid što ona to
sve radi i u teoriji i praksi, a ja ne, ja sam se tako nekako osvestila. Kao neko ko je bio
posmatrač, tehnički saradnik, ali sam čitala što je Žarana napisala. Ipak se ’78. ne može
govoriti o pokretu. Žarana je to lijepo formulisala. Postojale su neke pojedinke ili čak
139
ProFemina
leto/jesen 2011.
pojedinci, u Hrvatskoj Max Box, u Sloveniji Slovensko proljeće, ali se kroz suradnju,
umrežavanje, međusobno poštovanje, ja mislim da bismo romantizirali istoriju kada
bismo govorili o pokretu, ali su postojali osvješćeni pojedinci. Divno je što ste govorili
o SKC-u, ali institucije nisu mašine, u svakoj instituciji su postojali ljudi koji su kritikovali instituciju iznutra, a bili su i oni koji su to radili spolja. Uvijek se radi o subjektima
koji su dio svog identiteta davali tim institucijama i identifikovali se s njom. Mi smo se
sa SKC-om identifikovali i često su nas zvali SKC mafija. Budimo oprezni s terminom
pokret, jer pokret je nešto organizovano. Naravno, krenulo je kroz časopise, ali je krenulo iz sociologije, antropologije, nije krenulo kroz časopise za fiziku. A sada to već ima.
Nada Ler Sofronić: Ja bih reagovala na Bojaninu opservaciju, jer postoje različite definicije pokreta. U politikološkom smislu je da je pokret jedno političko kretanje
na sceni koje za sobom ima veliku socijalnu bazu. Ako tako definišemo, zaista se nije
radilo o pokretu, međutim, napraviti takav kulturni skok, napraviti jedan putokaz kako
treba redefinirati i sociologiju i antropologiju i književnu kritiku, istoriju, kompletan
Univerzitet, kompletno poimanje svijeta, to smo dovodile u pitanje. Ja mislim da je to
bio zaista pokret, što riječi, knjige, papiri, teorija, filmovi, iako smo bile i aktivistkinje
i akademske ličnosti, mislim da riječ, knjiga, ima ne samo snagu da stvar analizira, opiše i bude neka vrsta ogledala i korektiva stvarnosti nego da riječ mijenja stvarnost, da
ima materijalnu snagu. Tako mislim da je imao snagu u tom smislu, da je to bio pokret
nekog kulturnog pokreta i prevrata. Inače se slažemo, nije bilo masovne socijalne baze.
Druga stvar, niko ne pita, očigledno iz Dunjine i moje perspektive, aktivnosti u SKC-u
su različito interpretirane. Ja sam ga doživjela kao jedno ostrvo u tadašnjem sociokulturnom i geografskom i geopolitičkom prostoru, kao jedno mjesto na kome se mogu
izreči politički izrazito relevantne alternative stvari. I činjenica da je izazvao toliku buru
kao nijedan događaj u SKC-u tada, on jeste bio alternativan i institucija u kojoj su se
mogle dešavati alternativne stvari, ali onda kada smo žestoko dirnuli u krupno političko
pitanje „Šta je sa ženom u socijalizmu?” i dovele žene iz cijelog svijeta da vidimo šta
nam je to zajedničko, šta nas tišti, onda je SKC i Dunja Blažević vidjela u čemu se našla.
Povodom ovog pitanja barem.
Ono što bih rekla. Ono što sam shvatila kao svoju misiju danas, pošto smo mi
već u godinama, da damo neku vrstu podsticaja, krila, uporišta, memorije djevojkama,
djevojčicama, koje jesu energije, koje su sve ovo organizovale, vjerovatno nisam dobro
artikulirala. Ja taj duh vidim ovdje danas, u ovom Muzeju Revolucije, koji je bio jedna
ruševina, zapuštena, koji je bio išaran grafitima, okupljanjem narkomana, koje su ove
curice i njihovi momci pretvorili u jedno alternativno mjesto okupljanja, u kojem su
žene progovorile prve o svome položaju.
Nada Dabić: Ja sam dugogodišnja aktivistkinja, mirovnjakinja, feministkinja,
marksistkinja iz Novog Sada i zahvaljujem CURAMA što su me pozvale. Zašto sam se
javila za riječ, uvodničarke su me izazvale. Ono što me kao aktivistkinju proganja jeste
140
ProFemina
leto/jesen 2011.
alternativna istorija žena SFRJ koja nikad nije napisana, izvadit ću vam hiljade imena
žena o kojima ništa ne znate. Kada smo mi aktivistkinje s ulice izgubile kontakt sa
aktivistkinjama teoretičarkama? Hvala vam što ste ovu konferenciju posvetile Žarani
Papić, jednoj od naših rijetkih teoretičarki aktivistkinja. Ja sam poznata po tome da po
Srbiji stalno galamim. Aktivistkinje moraju naučiti teoriju, jer ne možeš izaći na ulicu
ako ne znaš šta zastupaš. Teoretičarke, dođite sa aktivistkinjama da vidite za koga pišete
istoriju. Ja sam osoba koja tvrdi da nije sve crno-bijelo, nešto je i sivo. Hvala Dunji što
je rekla da u SFRJ nije sve bilo crno. Jako dobar film je urađen ovdje, a zvao se „Ispit
zrelosti”, da li smo položili ispit zrelosti? Neko je u filmu rekao: „Živjeli smo u mraku
ovdje, kažu mi. Da mi je naći onog ko je upalio svjetlo da ga razbijem”. Najvažnije je,
što želim da naglasim, ima nas jako puno, svašta radimo, negdje smo se izgubile.
S Dunjom sam pričala, ono što me boli i što me interesuje. Malo sam mlađa
generacija i ja sam tada bila omladinska aktivistkinja i smatrala sam da ta kultna konferencija ’78 nije bila dobra, tako su mi rekli na omladinskom sastanku, ne razmišljajući
o tome što ću je kasnije izučavati. Pitam samu sebe, imale smo fenomenalne žene na toj
konferenciji, akademkinje, umjetnice, aktivistkinje, koje su mnogo dobrih stvari uradile
osamdesetih. Gdje smo se izgubile, gdje smo dozvolile da nam glupost prođe kao kroz
sir, da bi glupost zavladala, da bi ove CURE danas, kojima se izvinjavam što smo im
dale ovo naslijeđe, jer mi nismo sačuvale što su nam dale majke i babe, da one vode
računa da se njima ne desi poslije deset-petnaest godina dobrog aktivizma i teorije, da
se ne desi njima ono što se nama desilo, da je glupost zavladala.
Vesna Pusić: Par komentara. Prvo što je gospođa Milica pitala, ne mislim da
je irelevantno iz čega se razvila sva ova rasprava. Naime, da li bi bilo svega ovoga,
ženskog, feminističkog pokreta da nije bilo ovih ratova. Ja sam apsolutno uvjerena da
bi bilo, a ’78. je dokaz da jeste bilo. Nije bilo rata, a svega toga je bilo. Bilo bi malo
dalje, ali smo se sada vratile na ovaj početak i u tome smo zajedno. Ja vam ne ostavljam
testament jer planiram ovo raditi još najmanje četrdeset godina. Mislim da nas je rat apsolutno unazadio, štetio nam, ali tu smo gdje smo. U tom smislu, ne mislim da je raspad
Jugoslavije neka tragedija, ali mislim da je način na koji se to desilo tragedija. „Country
by any other name smells just as sweetly”, parafraza Shakespeare-a, ruža koja se zove
bilo kojim drugim imenom isto tako lijepo miriše. Prema tome, ako je zemlja dobra,
ako je vladavina pristojna, user-friendly za svoje građane, onda je dobra. A ak’ nije,
onda nije, bez obzira na ime, dimenzije. Međutim, nisam pratila situaciju u BiH po tom
pitanju, ali govoreći iz vlastitog iskustva, ono što je determinirano ratom, a to je istina
i ovdje je sadržaj kojima se ženske grupe bave, dakle teme i sadržaj na kojima nastaje.
Htjeli – ne htjeli, to će se promijenit, i to je problem ženskih grupa u Hrvatskoj. Teme
koje su relevantne i koje ljude tište i bole promijenile su se, a grupe su ostale iste ili su
ostale na suhom. One bi i dalje lupale po nečemu, a toga više nema, ali ima isto toliko
drugih tema koje su važne, ali ih se niko ne dotiče, jer se ne percipiraju kao tradicionalne ženske teme. Sve su teme ženske, ako vam neko krade iz državnog budžeta, to je
141
ProFemina
leto/jesen 2011.
eminentna ženska tema. Dakle, to će se sigurno vama dogoditi, zato što su se relevantne
teme promijenile, a vi ćete ostat na istim temama. Važno je da se skupite i probate gurati
prema novim temama koje ljude bole i koje su im važne i aktuelne.
Ono što se spominjalo, zašto je ta ’78. bila ta sastavna kvačka, važnija od dimenzija, naših uspomena i toga što nam je bilo lijepo, ali ono zašto je to bilo važno jer
je bio jedan od bitnih elemenata, inverzije legitimiteta, nešto što je bilo karakteristično
za Jugoslaviju, potpuno odsustvo onoga što su ljudi govorili, htjeli u kavanama, u svakodnevnom životu i onoga što se događalo i pričalo u politici. Znalo se šta ti govoriš
s frendovima, šta kod kuće, a šta je politički diskurs. Tu nije bilo poveznice. Ta ideja,
kada bismo vidjeli da se govor politike mora utemeljiti i legitimirati s onim što ljudi
hoće.U tom smislu je ovaj skup bio važan, jer je najedanput taj govor, koji je izgledao
kao govor politike i bio je javan i napadao u javnosti bio isto s onim što smo razgovarale
kad smo bile same i razgovarale jedne s drugom. Ta inverzija legitimiteta da je politika
nešto što se radi u javnosti mora imati veze s onim što se dešava i što ljudi hoće, to je
po mom mišljenju bio dosta značajan doprinos i, konačno, ja nisam bila marksistkinja
i nisam dobila posao asistenta na fakultetu, s jasnim obrazloženjem da je to zbog toga,
jer je to tada bilo u zakonu. Pobjedio je moj kolega koji je imao za jednu ocjenu manji
prosjek od mene s direktnim obrazloženjem da ja nisam marksist i to je bila činjenica. Ja sam građanski liberal koliko god to sramotno zvučalo. Ja sam izraziti protivnik
jednopartijskog sistema, čak i kad je totalitarizam benevolentan, jer smatram da je to
izrazito opasno. Prema tome, ništa od toga me nije smetalo niti onda niti danas, da u
svojoj feminističkoj poziciji i u svim svojim drugim pozicijama, i u politici, budem oštra
i odlučna i da se ne dam pokolebati zato što mislim da feministička pozicija mora postati
dio opće kulture.
Niko pristojan ne može biti rasist ili da niko pristojan može ne biti feminist. Šta
to znači ne biti feminist, to znači da vi smatrate da su žene građani drugog reda, manje
pametne, to je glupo, nije pitanje političke pozicije, nego pitanje sazrijevanja jednog
društva kao odraslog društva, a unutar toga političke pozicije možemo imati kakve hoćemo, jer biti antifeminist ili rasist nije politička pozicija.
Jelena Miletić: Aktivistkinjama Žena u crnom. Kad kažemo pokret, možemo
misliti o raznim izmima, oni su nekako nastali, neke su se pojave desile. Dunja je pričala
kako su u SKC-u na početku imali samo jedan oglas u novinama, kada bih ja radila neko
istraživanje o SKC-u, to bi mi tada bila referenca. Docnije će biti katalog, dokument,
i nešto će se stvarati. Žene i društvo, Drug-ca, to su pojave i pojedinci i pojedinke su
stvarali nešto što možemo zvati feministički pokret.
Milica Kajević: Bila sam aktivistkinja sedam godina u jednoj ženskoj organizaciji i građanka, sudionica svega što se događalo, a slažem se s Duškom što je rekla,
da nikakvih organizacija ne bi bilo, da se ženama jednostavno ne bi otvorile oči, nit bi
142
ProFemina
leto/jesen 2011.
dobile tu snagu ni tu moć. Sjećam se prve konferencije ’96. u Sarajevu, to je bila prva
konferencija gdje su se okupile žene iz cijeloga svijeta, prešle granice u ratno Sarajevo,
to se ne zaboravlja. Od tada, govorim o ratu kao konstrukciji i destrukciji, o apsurdu
rata. Prvo je Medica bila, pa Žene Ženama, mi nismo tada imale Nadu Ler, koju smo
željno očekivale da dođe. Mi smo se zahvaljujući međunarodnoj zajednici upoznale s
nekim novim pojmovima, organizirale ženske studije, razbijale barijere, surađivale s
kolegicama iz Zagreba, Beograda, počinjemo s pilot-projektima i tada nam stiže Nada
Ler, koju smo i te kako koristile. Žena po prvi put postaje svjesna ko je to ona, šta je
to žena. Sjećam se grupe Srebreničanki, ja, Milica, idem na Ilidžu i bojim se kako će
me primit, predajem im engleski jezik, ali i kreiramo grupu psihologinja koje će raditi
s njima i ja se oduševljavam njima i one mnome. I to nije spekulacija, to je čista istina.
Nakon rata, te organizacije niču, mnoge su potonule. Vesni bih odgovorila, ne bi se nastavilo i radilo, jer ovdje je bio rat, govorimo o situaciji koja je bila realna.
Nefiza Dautović, žena i aktivistkinja, i ono što me najviše u životu zbunjuje jesu
samo žene. Sedamdeset osmu godinu doživljavam kao jedan veliki sukob u svojoj familiji, kada nisam došla kući pa je moja tetka rekla „sigurno je otišla na onu konferenciju”,
a otac je rekao „nije valjda, žalosna joj majka ako dođe”. I to je bilo otvaranje prvog procesa ženskog pitanja u našoj familiji. Dodatno, dolazim iz Žene Ženama, zahvaljujem
CURAMA i svima vama što smo danas došli ovdje da podjelimo emocije i iskustva da
bismo došli do nečeg što nam je zajedno raditi. Milica je dala odličnu uvertiru onoga što
su Žene Ženama radile i ja bih vam podjelila informativne letke o našim prvim ženskim
studijima, koje smo nazvali Iskustvo, Kultura djelovanja, Etika i Filozofija promjene.
Osnovna poruka, misao. Nazvale smo je po Žarani Papić. Neki dan sam opet čitala njenu „Antropologiju žene”, pronašla sam koliko sam žena i prije i poslije rođenja i koliko
smo sve mi u obavezi da svoju ženskost i mudrost podjelimo s nama i oko nas. Hvala
vam velika.
Miloš Urošević: Ja sam Miloš, aktivista Žena u crnom. Drago mi je što sam
danas s vama, ali pre nego što vam budem ispričao ono zbog čega sam ovde pozvan,
dozvolite da svoju telesnu misao podelim s vama. U skladu s principom italijanskih
žena u crnom, s posećivanjem tegobnih mesta (visitare i looghi difficili), ja sam ovde u
Sarajevu pre svega u poseti tegobnom mestu, mestu zločina. Ja dolazim iz agresorske
države, iz države koja je stalno proizvodila ratove, iz države koja je izvršila agresiju
na vašu zemlju, koja je počinila genocid. Ja danas ovde takođe želim da izrazim svoje
divljenje svim ženama koje su, preskačući zidove otadžbine, prelazeći izvan linija silom
nametnutih, stvarale jednu zemlju osećanja izvan svih granica i podela. Osećam ogromnu moralnu odgovornost za sve zločine države Srbije i svih njenih vojski. Danas želim
da se izvinim za svaki od onih pod paljbom granata provedenih 1450 dana. Priznajem
sve zločine počinjene u moje ime, pamtim sve zločine počinjene u moje ime. Želim da
svima vama kažem, oprostite nam.
143
ProFemina
leto/jesen 2011.
………. Izlaganja predstavnica ŽUC-a
Danijela Dugandžić: Danas smo imale jako produktivan i radan dan. Današnja
izlaganja su sva dokumentovana i bit će korištena kako bi vaša sjećanja ostala zabilježena za naredne generacije.
Vjerujem da je Nada htjela reći nešto u vezi ovoga danas, a ja bih na kraju zatvorila.
Nada Ler Sofronić: Pokušat ću napraviti rezime današnjeg dana.
Ja mogu samo iz neke svoje perspektive, koliko sam ja pratila, da kažem šta je u
ovom danu bilo najznačajnije i da pitam CURE šta su one htjele postići ovim projektom
„ponovna posjeta 1978. godini” i da se pripremimo na ono što nas čeka sutra.
Ja bih rekla sljedeće: meni se čini da smo se podsjetile kreativno i produktivno
šta je to bilo 1978, prije nekih trideset godina, ali da je klima takva da ne izgleda da je
među nama tako ogromna generacijska razlika. Drugo, da smo usprkos različitim viđenjima imale istu interpretaciju značaja toga događaja i za ono vrijeme usred socijalizma,
komunizma koji je imao, eto, recimo malo ljudskiji lik nego što su imali ostali...
Za sutra se trebamo pripremiti na jednu neformalnu priču o tome šta svaka od nas
vidi kao goruće pitanje, s čime se mi u Bosni i Hercegovini srećemo na institucionalnom
i vaninstitucionalnom nivou i, najzad, ja bih postavila pitanja na koja bi možda odgovor
trebao biti šlagvort za sutrašnji nastavak, Danijeli, Taidi, Andreji, Jadranki, CURAMA:
Šta su one zapravo htjele ovim svojim projektom?
Danijela Dugandžić: Možda sam htjela vidjeti ovo što sada gledam, prije svega. Hvala vam što ste došle, što se osjećam kao da sam kod kuće. Ono što smo željele
jeste, u stvari, pronaći mjesto od kojeg ćemo mjeriti našu feminističku istoriju. Danas
smo odabrale da to bude ova godina, upravo zbog toga što imamo relevantne osobe,
dokumente, časopise, snimke, filmove, zbog kojih možemo reći „eto, ne možete tvrditi
da žene nisu ništa uradile u ovih trideset i nešto godina”. Mi želimo napraviti promjene,
ali mislimo da ih je nemoguće napraviti ukoliko nemamo doživljaj o tome šta se događa
u Beogradu, Zagrebu, Novom Sadu, Ljubljani itd. Zato ste sve vi ovdje danas s nama.
Želja nam je da se susrećemo svake godine, da surađujemo, dijelimo, budemo solidarne
i stvaramo jedan živi pokret, a ne onaj koji svaki put nanovo moramo tražiti.
Neko iz publike: Da, ljudski, ali ne i ženski.
Nada Ler Sofronić: Ovo je parafraza. Socijalizam s ljudskim likom, svi znate
što to znači.
Primjetila sam i to da je naše zajedničko mišljenje o tome događaju veoma slično.
Treća stvar koja je po meni jako bitna jeste da smo uspostavile nekoliko vrsta
mostova između ’78. i onoga što se dešavalo pred rat, u toku rata i poslije rata. Tako ja
vidim ovaj naš današnji događaj. Dakle, nekakva intergeneracijska spona i spona između problema, iako su oni u svakom od ovih vremena različiti, iako je osnovna nit koja
nas vezuje antipatrijarhalni i antinasilni motiv, stvaranje jedne kulture nenasilja, koja je
nas okarakterisala i koja je karakterisala aktivizam u vremenu koje mi danas zovemo
postratno vrijeme.
Na našu veliku žalost, nisam sigurna da je ovo vrijeme postratno i da je ulaskom
u tzv. demokratiju bitno različit odnos prema tom tzv. ženskom pitanju i referirala bih se
na nešto što je po mom mišljenju jako značajno, a rekla je Vesna (Pusić): mi živimo u
vrijeme retradicionalizacije vrijednosti, u tendenciji vraćanja žene u kuću, u tendenciji
dalje marginalizacije žene iz javnog života i političkog života. Mi se nalazimo usred
fašizacije naših društava i žene u tranzicijskim zemljama, uključujući i BiH, imaju pred
sobom jako krupne zadatke. To su te nove teme o kojima je Vesna govorila i to su ta
goruća pitanja o kojima ja govorim svaki dan, svakom javnom prilikom i mislim da je
to naš sljedeći zadatak.
144
ProFemina
leto/jesen 2011.
145
ProFemina
leto/jesen 2011.
PROGRAM I LISTA UČESNICA MEĐUNARODNOG SEMINARA
DRUG-CA ŽENA. ŽENSKO PITANJE - NOVI PRISTUP
27 - 30. OKTOBAR 1978.
27. oktobar 1978.
Predstavljanje učesnica i učesnika/
Engleska: Helen Roberts, Parveen Adams, Jill Lewis, Dijane Leonard-Sarker; Francuska:
Naty Garcia, Nil Yalter, Christine Delphy, Catherine Nadaud, Elen Siksu; Poljska: Ewa
Morawska; Madarska: Judit Kele, Lovas Ilona; Italija: Dacia Maraini, Carla Ravaioli,
Chara Saraceno, Ane Marie Boetti, Manuela Fraire, Anabella Miscuglio, Maria Rosa
Cutrufelli, Ida Magli, Adele Cambria; N¸jemačka: Alice Schwarzer; Jugoslavija - Beograd:
Vesna Dramušić, Rada Đuričin, Dragan Klajić, Anđelka Milić, Miloš Nemanjić, Živana
Olbina, Borka Pavičević, Vesna Pešić, Milica Posavec, Vera Smiljanić, Vuk Stambolović,
Karel Turza, Ljuba Stojić, Dunja Blažević, Jasmina Tešanović, Biljana Tomić, Danica
Mijović, Žarana Papić; Zagreb: Ida Biard, Gordana Cerjan-Letica, Nadežda CacinovićPuhovski, Slavenka Drakulić-Ilić, Ruža First-Dilić, Božidarka Frajt, Đurda Milanović,
Vesna Pušić, Lidija Sklevicki, Jelena Zupa; Rijeka: Mira Oklobdžija, Slobodan Drakulić;
Novi Sad: Katalin Ladik; Sarajevo: Nada Ler-Sofornić, Zoran Vidaković; Ljubljana: Silva
Menžarić; Beograd - Rim: Rada Iveković.
Početak rada sekcije: Žena - kapitalizam - društveni preobražaj.
Početak rada sekcije: Žena - kultura.
Projekcija filma „Igra jabukom”, režija: Vera Hitilova, Čehoslovačka.
Okrugli sto: Žena - kapitalizam - društveni preobražaj;.
Projekcija filma „Živa istina”, režija: Tomislav Radić, Jugoslavija.
Projekcija filma „Noćni portir”, režija: Lilijana Kavani; Italija.
Video, fotografije i crteži Zajednice turskih radnika imigranata u Parizu i Gandu.
Nil Jalter: La Roquette - ženski zatvor; video radovi i crteži; dokumentarni projekat.
Sekcija: Žena - kultura; okrugli sto.
Projekcija filma „Pridev žena”, režija Roni Daopoulo, Italija.
Projekcija filma „Rizik življenja”, režija Anabella Miscuglio i Ana Karini, Italija.
29. oktobar 1978.
Zaključni razgovor svih učesnica skupa.
Video i filmski program:
„Ljubav je u suštini govorljivost. . . ”; video rad Jasmine Tešanović.
„Linearno bekstvo”, super 8, režija: Anabella Miscuglio.
„Roni”, super 8, režija: Anabella Miscuglio.
„Paola”, super 8, režija: Anabella Miscuglio.
„Uspavana lepotica”, super 8, režija: Dacia Maraini.
„Moj otac moja ljubav”, super 8, režija: Dacia Maraini.
30. oktobar 1978
Položaj žene u samoupravnom socijalističkom društvu; okrugli sto; učestvuju: Gordana
Cerjan-Letica, Slobodan Drakulić, Rada Iveković, Katalin Ladik, Nada Ler-Sofronić,
Đurđa Milanović, Andelka Milić, Živana Olbina, Mira Oklobdžija, Borka Pavičević, Ruža
Petrović, Milica Posavec, Vesna Pusić, Lidia Sklevicki, Vuk Stambolovic, Karel Turza,
Zoran Vidakovic, Jelena Zupa, Dunja Blažević, Jasmina Tešanović, Biljana Tomić, Žarana
Papić.
Projekcija filma „Noćni portir”, režija Lilijana Kavani, Italija.
„Beograd: portreti žena, oktobar 1978”; izložba foto-portreta žena i njihovih odgovora
na pitanja: „Koliko imate godina”, „Kako biste želeli da se zovete”, „Gde biste želeli da
živite”, „Čime biste želeli da se bavite”; koncepcija i realizacija izložbe: Goranka Matić;
fotografije: Nebojša Canković.
„Jugoslovenska žena u statistici”; dokumentarna izložba statističkih podataka na temu
položaja žene u Jugoslaviji; korišcen materijal iz „Statističkog godišnjaka” i iz publikacije
„Žena u statistici Jugoslavije” u izdanju Konferencije za društvenu aktivnost žena.
Stripovi Kler Bretše; dokumentarna izložba stripa. „Seksizam oko nas”; izložba isečaka
iz jugoslovenske štampe koji ilustruju tezu da se žena kod nas tretira ili kao seksualni
objekat, ili se ograničava na ulogu majke, domaćice, pletilje.
28. oktobar 1978.
Sekcija: Žena - kapitalizam - društveni preobražaj.
Sekcija: Žena - kultura.
146
ProFemina
leto/jesen 2011.
147
ProFemina
leto/jesen 2011.
Edin Tahirović
DANI
Sarajevo, BiH
Elissa Helms
CEU Gender
Budimpešta
Elvedina Celjo
Anima N
Goražde, BiH
Travnik, BiH
Sarajevo, BiH
Elvira Jahić
CURE
Sarajevo, BiH
Aleksandra Popović
Kruševac, Serbia
Enisa Raković
Glas žene
Bihać, BiH
Amila Ždralović
Sarajevo, BiH
Fatima Bećirović
Viva žena
Tuzla, BiH
Global Rights for Justice
Sarajevo, BiH
UČESNICE KONFERENCIJE 78 REVISITED
14-17. SEPTEMBAR 2006. SARAJEVO
Adna Delibašić
Ajnuša Horozović
Alter ART
Emira Kordić
Sarajevo, BiH
Ana Hušman
Multimedija institut
Zagreb, Croatia
Fedra Idžaković
Andreja Dugandžić
CURE
Sarajevo, BiH
Fikret Buljubašić
Andrijana Parić
CURE/UO
Zagreb, Croatia
Gabrijela Ivanov
Ankica Čakadić
FemFest Kolektiv
Zagreb, Croatia
Gordana Pejović
Sarajevo, BiH
Anna Ehrlemark
Rdeče zore
Ljubljana, Slo
Helena Buljan
Zagreb, Croatia
Armina Pilav
CURE
Sarajevo, BiH
Izet Kulenović
Sarajevo, BiH
Aurelija Karajić
Stope znanja
Velika Kladuša, BiH
Jadranka Miličević
CURE
Sarajevo, BiH
Azemina Čamdžija
Anima N
Goražde, BiH
Jasmina Sadiković
Stope znanja
Velika Kladuša, BiH
Barbara Majnarić
Kutina
Kutina, Croatia
Jasmina Stevanović
Neda
Zaječar, Serbia
Belma Bećirbašić
DANI
Sarajevo, BiH
Jasmina Varnica
Drina
Goražde, BiH
Sarajevo, BiH
Jelena Miletić
Žene u crnom
Bor, Serbia
Belma Obralija
Srebrenik, BiH
Zagreb
Zagreb, Croatia
Bernada Simić
Centar za žene Breza
Breza, BiH
Johanna Forberg
Kvinna till Kvinna
Sarajevo, BiH
Besima Borić
SDP
Sarajevo, BiH
Lana Konjevoda
GETO
Banja Luka, BiH
Biljana Stanković
ATC women
Novi Sad, Serbia
Leo Bašić
UG „Zašto NE”
Blanka Hatibović
volunteer
Rijeka, Cro
Ljilja Radovanović
Žene u crnom
Belgrade, Serbia
Boba Dekić
Udruženje Q
Sarajevo, BiH
Ljiljana Gaković
Beograd
Belgrade, Serbia
Bojana Stanić
Centar za žene Breza
Breza, BiH
Maja Hrgović
Zarez, Novi list
Zagreb, Croatia
Novi Sad, Serbia
Marija Maksimović
Branka Babić
Čazim Dervišević
XY Films
Danijela Dugandžić
CURE
Sarajevo, BiH
Demir Mahmutčehajić
Rijeka, Cro
Marija Škrlec
Esperanca
Zagreb
Marijana Stojičić
Anti trafficking Center
Belgrade, Serbia
Marina Jovanović
Esperanca
Novi Sad, Serbia
Diana Šehić
Global Rights for Justice
Sarajevo, BiH
Maša Hilšin Dervišević
Media Centar
Sarajevo, BiH
Duška Andrić-Ružičić
Medica–Zenica Infoteka
Zenica, BiH
Meliha Sendić
Centar za pravnu pomoć
Zenica, BiH
Džemila Lisica
Alter ART
Travnik, BiH
Meliha Suljkanović
activist
Srebrenik, BiH
Đurda Knežević
Ženska infoteka
Zagreb, Croatia
Merima Gasal
NGO „Dobro”
Sarajevo, BiH
148
ProFemina
leto/jesen 2011.
149
ProFemina
leto/jesen 2011.
Michelina Jakal
Uni of Bradford
Bradford, UK
Milica Kajević
Stela Kapidžić
Suzana Korić
KOLO
Novi Travnik, BiH
Miloš Urošević
Žene u crnom
Belgrade, Serbia
Svetlana Đurković
Udruženje Q
Sarajevo, BiH
Mima Mirjana Rašić
Neda
Zaječar, Serbia
Šejla Karupa
Alter ART
Travnik, BiH
Mima Simić
CEU, HUF, ALF
Zagreb, Croatia
Taida Horozović
CURE
Sarajevo, BiH
Mirjana Jokić
Forum žena
Bratunac, BiH
Tea Hvala
Radio Študent
Ljubljana, Slo
Miroslav Živanović
Centar za ljudska prava
Sarajevo, BiH
Tina Tomašić
Mirsada Sijerčić
Goraždanke
Goražde, BiH
Vahida Obatanin
Goraždanke
Goražde, BiH
Mirzana Pašić
Women to Women
Sarajevo, BiH
Valentina Pellizzer
OWPSEE
Sarajevo, BiH
Monika Šimić
Kutina
Kutina, Croatia
Varja Nikolić
AKTIVA
Sarajevo, BiH
Vesna Erić
UŽ „Maja”
Kravica, BiH Bratunac
Nada Dabić
Esperanca
Novi Sad, Serbia
Vesna Malešević
GETO
Banja Luka, BiH
Nadija Imširović
UŽR Zavidovići
Zavidovići
Nataša Štukalo
Anti trafficking Center
Belgrade, Serbia
Nefiza Dautović
Women to Women
Sarajevo, BiH
Neila Beba Nahić
Pokret žena
Sarajevo, BiH
Neira Raković
Glas žene
Bihać, BiH
Nermina Đoković
Anima N
Goražde, BiH
Nidžara Horozović
CreativeChannel
London, UK
Nusreta Bajrić
UŽR Zavidovići
Zavidovići, BIH
Ristin Thomasson
Kvinna till Kvinna
Sarajevo, BiH
Munira Keka Dervoz
Sabiha Mujkanović
Tuzla, BiH
Sala Delić
Sarajevo, BiH
Seđida Tatlić
Glas žene
Bihać, BiH
Seida Sarić
Žene za žene international
Sarajevo, BiH
Selma Hadžihalilović
Star Network
Sarajevo, BiH
Semka Dizdar
Duvanjke
Tomislavgrad, BiH
Simone Ginzburg
Dante Alighieri
Sarajevo, BiH
Slađana Varagić
Filmart
Požega, Serbia
Slaviša Raković
Serbian Refugee Council
Belgrade, Serbia
Sofija Prodanović
Forum žena
Bratunac, BiH
Stana Mimić
Zora Milići
Milići, BiH
150
ProFemina
leto/jesen 2011.
Orebić
Viktor Franco
Zoe Gudović
Albany, USA
ACT Women
Belgrade, Serbia
151
ProFemina
leto/jesen 2011.
Sandra Prlenda
LOMEĆI VALOVE:
FEMINIZAM U SOCIJALIZMU
DRUG-CA, Beograd, 1978.
78 REVISITED, Sarajevo, 2006.
152
ProFemina
leto/jesen 2011.
Ako ne u široj javnosti, u feminističkim krugovima u zemljama bivše Jugoslavije, zahvaljujući naporima aktivnog prisjećanja, opstoji svijest o povijesti drugog vala
feminizma dugoj barem 30 godina – koliko je proteklo od ključnog feminističkog skupa
održanog 1978. godine u Beogradu pod nazivom Drug-ca žena: žensko pitanje – novi
pristup i programskim vodstvom Dunje Blažević i Žarane Papić. Novi pristup označio
je nekoliko početaka – bio je to početak javnih polemika o ženskom pitanju i ravnopravnosti, početak feminističkog aktivizma, kao i početak važnog dijaloga sa zapadnoeuropskim feministkinjama. Pratilo ga je iste godine osnivanje sekcije Žena i društvo pri Sociološkom društvu Hrvatske kroz koju je prošao veliki broj teoretičarki, znanstvenica,
aktivistkinja i političarki srednje do starije generacije koje se feminizmom i/ili rodnom
ravnopravnošću profesionalno ili životno bave i danas.
Ovom prilikom ćemo se zapitati u kojem su kontekstu feminističke teme otvarane, koje su strukture, organizacije i časopisi činili diskurzivni prostor u kojem je bilo
moguće, zahvaljujući ili usprkos socijalizmu?, na visoko artikulirani način početi pisati
o odnosu klasnog i ženskog pitanja, seksizmu u medijima i ženskim studijima. Jugoslavenska izuzetnost u ranoj pojavi drugog feminističkog vala još uvijek izaziva čuđenje
među, primjerice, današnjim slovačkim, rumunjskim i bugarskim feministkinjama u
čijim socijalističkim sustavima profeminističkih, reformnih socijalističkih rodnih politika koje bi omogućile ranu pojavu feminizma nije ni bilo. U Jugoslaviji, naprotiv, još
od 1930-ih godina i infiltracije skojevki u građanske feminističke organizacije, postoji
dinamičan suodnos komunističkog i feminističkog društvenog djelovanja usmjerenog
ženskoj emancipaciji. Lydia Sklevicky u svojim je poznatim studijama – koje su i same
dio drugog vala i rezultat teorijskih rasprava o ženskim studijima i uvođenju roda kao
analitičke kategorije – pokazala kako je Antifašistička fronta žena, po njezinoj tipologiji
tip heteronomnog ženskog organiziranja, u prvoj godini postojanja pokazivala odlike
samostalne organizacije, da bi potom ipak bila organizacijski podvrgnuta lokalnim narodnooslobodilačkim odborima i stavljena pod kontrolu Komunističke partije. Sklevicky zaključuje kako je u poslijeratnim godinama AFŽ-u, odnosno njezinoj nasljednici
Konferenciji za društvenu aktivnost žena, „dodijeljena uloga ispostave države nadležne
153
ProFemina
leto/jesen 2011.
za žene”. Tako je „žensko pitanje” u socijalizmu odnosno marksizmu kao „naučno-teorijskoj osnovi praktične djelatnosti komunista” postalo politički zacijelo marginalna, ali
ipak sustavom predviđena i financirana niša birokratski ustrojene socijalističke samoupravne države, pa onda i znanstvene politike. Dvije godine prije kultne feminističke
konferencije prvi put se, zatvoreno za javnost, raspravlja o feminizmu 1976. godine u
Portorožu, na konferenciji koju nakon Međunarodne godine žena 1975. organiziraju
marksistički centri Slovenije i Hrvatske. Ona je bila moguća upravo zbog već uspostavljeneg prostora rasprave i razmjene teorijskih i stručnih promišljanja.
Bibliografija časopisa Žena Konferencije za društvenu aktivnost žena Hrvatske
svojim tematskim rasponom ukazuje na razmjere ženske politike socijalističke države
(tzv. „ženskog pitanja”): redovito se pisalo o „društveno-ekonomskom položaju uposlene žene kod nas i u svijetu, društveno-ekonomskim i idejnim aspektima položaja i
uloge žene i porodice kod nas i u svijetu, ulozi žene u razvijanju sistema društvenog samoupravljanja, društveno-ekonomskim odnosima na selu i položaju i ulozi žene, teoriji
i praksi o porodici i braku kod nas i u svijetu, materinstvu, zaštiti djece i društvu, ženi
i obrazovanju, ulozi žene u naprednom radničkom pokretu i revoluciji, položaju žene
i OUN, pogledima i mišljenjima književnih, filmskih i likovnih stvaralaca i naučnih
radnika o ženi i porodici”. Iza ovako naslovljenih rubrika kriju se, pored marksističkih
razmatranja odnosa klasnog i ženskog pitanja i određenog broja sadržajno praznih ideoloških tekstova, nizovi socioloških i statističkih studija o strukturi zaposlenosti žena,
obrazovnim i obiteljskim prilikama, političkoj zastupljenosti, broju vrtića i mliječnih
obroka, od razine industrijskih regija do malih bosanskohercegovačkih općina.
Iako je po usmenim svjedočenjima bilo dosta unutrašnjih borbi oko uređivačke
politike časopisa, prostor za zapadne vjetrove bio je otvoren te uz intervjue sa Simone de Beauvoir prilikom posjeta Jugoslaviji, ili prvih prijevoda Betty Friedan iz pera
same Marije Šoljan, zamjećujemo kako mlade sociologinje po povratku sa stipendija
donose prve izvještaje o ženskom pokretu i ženskim studijima u SAD i zapadnoeuropskim zemljama. Na stranicama Žene pratimo proces (po)rađanja feminističke misli od
prvih pojavljivanja pojma feminizma sredinom 1970-ih do postupnog oslobađanja od
kvalifikativa kao što su navodnici i predmeci „takozvani”, „suvremeni” (za razliku od
klasičnog koji je negativno konotiran jer se ispražnjava u borbi za formalnu jednakost
žena i tako tumači), „novi” ili „neofeminizam”. Taj se višak značenja sve više gubi te se,
uz postupan prijelaz od marksističke terminologije na sociologijsku, a u drugoj humanističkoj periodici na filozofsku, otvara put autentičnoj feminističkoj teorijskoj artikulaciji
i aktivističkoj poziciji koju manifestno označava beogradski skup i zagrebačka sekcija
Žene i društvo. Teme razvoja, rada, zaposlenosti i reproduktivnog zdravlja žena bile
dakle uobičajenom temom socijalističkog mainstreama, no feminističke autorice i novoosnovane grupe (Ženska grupa Trešnjevka) u osamdesetim godinama prošlog stoljeća
napravile ključan pomak u odnosu na državnu politiku otvaranjem novih feminističkih
tema od kojih su najznačajnije nasilje nad ženama (podsjećam na pokretanje prvog SOS
telefona za žene i djecu žrtve nasilja u Istočnoj Europi), seksizam u medijima i udž154
ProFemina
leto/jesen 2011.
benicima, androcentričnost znanosti i lezbijsko organiziranje. Sva četiri područja čine
okosnicu ženskog organiziranja u Hrvatskoj i danas.
Dok, dakle, danas u hrvatskoj (i u srbijanskoj) ženskoj sceni postoje jasni personalni i idejni kontinuiteti s drugim valom jugoslavenskog feminizma, što se tiče državnih ženskih i rodnih politika stvar je drugačija, no ne manje zanimljiva. Kako je u
samostalnoj Hrvatskoj došlo do radikalnog prekida sa socijalističkim i jugoslavenskim
naslijeđem, postoji očit ideologijski diskontinuitet, naglašen politikom neokonzervativizma i repatrijarhalizacije koja je rezultirala naročito nazatkom u područjima državne
politike prema spolnosti, obiteljskim politikama, reproduktivnim pravima i spolnom
odgoju. (Podsjetimo da je novi zakon o pobačaju 1978. godine donesen pod nazivom
Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. U Ženi se o uvođenju spolnog odgoja u škole pisalo nekoliko puta godišnje,
dok danas tzv. mehanizmi za ravnopravnost spolova o njemu uglavnom šute.) No primjetan je kontinuitet bavljenja problemima vezanim uz razvoj, rad, tržište rada, modernizaciju, zaposlenost, obrazovanje, žena na selu i žene u politici. Slična istraživanja
poput onih objavljivanih u Ženi i srodne javne politike po svojim programskim dokumentima trebali bi poticati i hrvatska država putem mehanizama, no čini se da to još ne
čine tako sustavno i temeljito. Ili je li zapravo riječ tek o kontinuitetu globalnih rodnih
politika, koje vode od UN-ove Međunarodne godine žena 1975. (koju je Konferencija
za društvenu aktivnost žena pomno pratila i ugradila u svoje politike) preko Pekinške
deklaracije i CEDAW-a do gender mainstreaminga kojeg hrvatskoj državi danas diktira
Europska unija? Je li emancipacija žena u socijalističkog Jugoslaviji (jednakost pred
zakonom, ukidanje zakonskih diskriminacija, porast zaposlenosti i razine obrazovanja,
reproduktivna prava) uopće rezultat „ženske politike” koju bi formulirali AFŽ i KDAŽ
ili općeg modernizacijskog procesa? I koji je sustav uspješnija poluga prijenosa globalnih reformističkih trendova?
Čini se da je na području politike jedini pravi kontinuitet onaj strukturalnog odnosa državnih politika i institucija prema autonomnim pokretima i autonomnom feminizmu: negiranje imenovanja pristupa ili pojava feminizmom kao prikladnim terminom, negiranje ili prešućivanje zasluga feminizma, segmentiranje pojedinačnih problema (nasilje nad ženama diskurzivno, politički i zakonski oblikovano je kao obiteljsko
nasilje), nepropitivanje patrijarhata i nepropitivanje političkog-ekonomskog sustava i
državne politike. Je li uopće moglo biti drugačije?
155
ProFemina
leto/jesen 2011.
Marijana Mitrović
GENEALOGY OF THE CONFERENCES
ON WOMEN’S WRITING AT THE INTER
UNIVERSITY CENTER (DUBROVNIK)
FROM 1986 TO 1990
In this paper I will reconstruct the genealogy of the feminist meetings in Inter
University Center in Dubrovnik from 1986 to 1990 based on the documents from the
archives1 and oral accounts from the interviews with the participants. Since there is not
enough material in official documentation or press, I rely more on their narratives and
our exchange of information, knowledge and trust in this inter-subjective process of oral
history (Passerini 1991). I am aware that this is one of many possible interpretations of
the sources.
I review the conferences chronologically, through the documents and memories
of my informants. Since memory itself is changeable, constructed and intertextual, temporal limits of memory narratives of my informants are not the most precise. I find this
blurring also significant and analytically potent in exploration of dynamics of remembering and forgetting feminist encounters. While I had to face the lack of documents and
stories for some themes, for others I had “abject surplus” (Gillis 1994) that definitely did
not fit into the narratives of lack of feminism in Yugoslavia.
I assemble passages from oral accounts by both international and local participants, but mainly local since I had easier access to them and they were more actively
engaged in organization. Additional problem is that many “local” participants and organizers were later recontextualized as “transnational” (after disintegration of Yugoslavia). Also, international (non-Yugoslavian) participants were part of the organizational
teams, as it was required by Inter University Center (from now on: IUC). That is another
reason why it is hard to divide roughly between insider and outsider perspective, especially when they all claim that they were “united European Left”!
I will sum up why it is important to write about these congresses in the words of
Svetlana Slapšak, “those were entirely new elements of learning, each of these congresses being a chapter in the learning process of feminism”.
IUC has actually seen international women’s studies courses ever since 1976.
There were four, held in 1976, 1978, 1979 and 1984. Comparison of these courses with
1
Precisely: archives of the Inter University Center, Aletta, private archives of Ljiljana Ina
Gjurgjan, Gabrijela Vidan, Svetlana Slapšak, Rosi Braidotti.
157
ProFemina
leto/jesen 2011.
those on women’s writing that followed reflects a kind of dualism between courses on
women’s studies in humanities and social sciences, which persists in the structure of
IUC courses until today. It gives an insight into binary structure of these courses in local
epistemic maps of “academic folklore”. “Local folklore” names for them are “Women
and work” and “Women’s writing” conferences. The “Women and work” courses took
mostly sociological perspective while “women’s writing” courses were focused on literature, literature theory, arts and humanities.
The first one, entitled Women Studies (November 22 – December 17, 1976), actually precedes a conference Drug-ca… (1978). It was the first women studies course in
Yugoslavia, and it had international character. It was organized by Ruža First-Dilić from
University of Zagreb and Rita Liljeström from University of Gothenburg. The two of
them also organized the second course, Towards the Equality between Women and Men
(April 17–28, 1978). For the third, Women and Work (April 16–27, 1979) organizational
team got one more member – Andrée Michel from Paris. The fourth and the last, also named Women and Work (April 9–18, 1983), was organized by Ruža First Dilić, Dorothy
Smith (University of Toronto) and Kate Young (University of Brighton).
The topics included feminist perspective on employment, women and development, women and labor, women and law, women and family et cetera, but also on
methodological aspects, research and education in women’s studies. Although discussed
issues and perspective were different, they prepared the ground for the conferences
starting in 1986.
Poetics and Politics of Women Writing /
Etique et Poetique de L’ecriture feminine, 1986
The first course was held from March 31 to April 6, 1986, under the title Poetics
and Politics of Women’s Writing/Éthique et Poétique de L’écriture féminine. As was the
case with conferences that followed, English and French were the working languages.
The course directors were Gabrijela Vidan, a professor in the French Language and
Literature Department at the University of Zagreb, and Cynthia Kinnard from Indiana
University. Rada Iveković (University of Zagreb), Ingrid Šafranek (University of Zagreb) and Ljiljana Ina Gjurgjan (Center for Teaching Assistants, Zagreb) were the coordinators. While Gabrijela and Ingrid were in charge of the French-speaking sections,
Cynthia and Ina took care of the English section. Rada Iveković was helping with both.
Since Inter-University Center (IUC) in Dubrovnik is primarily an educative center for post-graduate studies, the first conference had the form, or more precisely, the title of a post-graduate course. However, the number of participants and speakers outgrew
its original form and purpose, so the course gained the status of an international conference, and is mostly remembered as such. The list of participants and lecturers from
Ina Gjurgjan’s private archive shows names of 68 participants, while official statistics
158
ProFemina
leto/jesen 2011.
of IUC shows the total number of 44 (23 from Yugoslavia, 1 from Western Germany,
1 from The Netherlands, 1 from Switzerland, 1 from Belgium, 14 from USA, 1 from
Austria, 2 from France).
The first conference already marked the dividing line between European feminism and American feminism:
In short, this conference was a sign of something we had been utterly unaware of, and
that was a sort of a rivalry, a battlefield of world feminism, between the Americans,
whom we considered to be amateurs in feminism, regardless of their activism and
the great success of American feminism in the1970s, and the European feminism that
mostly relied on the French theory, primarily Hélène Cixous, Luce Irigaray, also Julia
Kristeva at the time, although she lost her importance later on, and a few more theoreticians. For us the French women’s writing was in fact a theory and it was a unique
viewpoint of Serbian and Croatian women and all the others (Svetlana Slapšak)
We were so much under the French influence! All those terms we used still remained!
They used to be our mantra! Specifically female expressivity, Other, Unconscious…
Women’s writing is more about the connotative, metaphorical part, more about the expansion or criticism of the rational discourse… Our thesis was exactly that this female
expressivity was undoubtedly different, and that it was undoubtedly marked by this
female element. We came to the conclusion that if there was such a thing as female
expressivity, then it should be sought at the level of a metaphor […] (Ingrid Šafranek)
Dubrovnik was a French theoretical thought. It was through feminism that I was introduced to Roland Barthes…. Not through activism of some other type, but simply
through a theoretical thought that was bound to lead to the Other. And who is the
Other? Woman. Introduction of woman to the text was a theoretical process and it was
happening in Dubrovnik and that is what I was doing. (Nada Popović-Perišić)
Feminisms from Eastern and Western Europe were not presented in narrations of
my informants as very different in terms of theory, or leftist orientation in terms of politics. Therefore, the main line of separation in Dubrovnik was not the Berlin Wall, but the
Atlantic Ocean. Presenting European continental positionality as united and Yugoslav
as firmly situated within it, Svetlana insisted that American feminism was unitary in
representing stream of thought that Europeans named brontosaurus feminism, referring
to its outdated, “ancient”, pretentious and unsuitable character:
The American feminism in Dubrovnik represented a line which we called a brontosaurus line at the time, for it was related primarily to a mass and massive imagination
of the Great Mother, the Great Goddess. Feminism was closely connected to artistic
movements, or rather to other feminists in art, especially on the West Coast, and this sort
of feminism seemed completely unacceptable to us. We saw a Stalin-like figure in that
159
ProFemina
leto/jesen 2011.
omnipotent mother, which did not suit us at all. There was a very interesting confrontation there: on the one hand, you had the Americans with these extreme Great Mother
myths, and on the other, you had the English who dealt with the social problems and
of course, the tradition of Green Commune and the tradition of political engagement of
feminists in the pacifist movement, and then again, you had our complete immersion
into the French theory.
But, she is still convinced that French theory should have won over the American
and she adds political dimension to the problem. I will delve into it now because the
ghosts of the transatlantic divide still haunt transnational feminism today, especially
because American interventions were important in transnational feminist activism in
Yugoslavia during the 1990s.
We were naively convinced that the French theory would prevail, which unfortunately did not happen, and I would say it was at that time we began to realize that those
congresses in Dubrovnik were in fact a battlefield, and the battle was resolved in favor
of the Americans, due to the unfortunate faith of Yugoslavia. But I would reverse the
thesis, and I would be prepared to add up the arguments, not claim, simply add up the
arguments in the sense that the Yugoslav war brought colonial vantage to the Americans
in the field of feminism and feminist theory, that is evident to this day.
My initial thought was that “victory” happened because of lack of battlefield
that disappeared with IUC congresses, but Svetlana thinks that exactly the same space,
changed into a literal battlefield between Yugoslav People’s Army and Croatian Army,
provided a fertile ground for blossoming of anticommunist American feminism. And
she connects these processes with the IUC congresses as symbolically charged battlefields that were the first “launching” of American can(n)on fodder to Europe:
No, quite the contrary, the presence of this battlefield provided them with the
space for a breakthrough. And if I may divert from the subject for a minute, one of the
reasons for that was a gradual weakening of feminism in France that was certainly due
to the social changes in the country and the dissolving of French socialism in a way.
Whereas the American feminists flew to Europe after the fall of the Berlin Wall “at the
wings of anti-communism”, metaphorically speaking. Indeed, they used this anti-communism discourse, and to make things worse, many of them were using anti-communist
discourse when meeting with women from socialist countries for the first time.
French philosopher Étienne Balibar also connects Yugoslav wars with the gradual diminishing of the Left in Europe, including France. He does not see them as
the effect of the Balkan defect or “natural” symptom of communist disease discovered
when Iron Curtain was moved, which is a case with many Western authors. He reflects
on them as part of broader processes in Europe. But, internal divisions in Europe, as
well as transatlantic disconnection between Europe and America, survive even today.
Although Svetlana dismisses anticommunist feelings of Americans and traces
them back to colonial encounters, she estimates that meeting was affirmative and productive.
160
ProFemina
leto/jesen 2011.
I think that was a disaster (behavior of Americans, author’s note), but something
good may have come out of it, for they (Americans, author’s note) started studying the
French theory intensely from the 1980s onwards. Win some, lose some, that was the situation, there was this incredibly productive atmosphere of adjustment and learning. In
that sense we were a bit in the dark during that first congress, only beginning to discover
the map. We also discovered a phenomenon in world feminism we had not been aware
of before, that served as a valuable lesson in meetings to come, but would not let us fight
against it consciously, and that was the power. More precisely, the maps of power that
were clearly set and that radically changed gave us a good insight into what would be
happening with feminism and how one should behave in women’s studies in feminism.
At the time, many universities in America started to introduce women’s studies. There
was a great interest in the universities, that was unimaginable at the time in Europe,
and in a way, we were a sort of a wonder for our colleagues from France and Western
Europe, for this academic direction was still fostered and still existed in Zagreb. At the
time, I started teaching women’s writing in Ljubljana (it was exactly in 1986) for I had a
part-time course in Serbian and Croatian literature. I introduced women’s literature into
that course. It was in fact the very first introduction of women’s literature, the rest was
philosophy, or women’s studies, or something like that.
New, young stars from all over the world were launched, including Yugoslavia.
Yugoslavian feminists remember that they demonstrated high level of competence in
theory and practice. In terms of political engagement, congress from 1986 was a way to
show difference within “socialism with a difference”, that is, within Yugoslav socialism.
So, this congress was really a revelation, firstly because a few new young names
from Europe that later became prominent in world feminism appeared at the congress in
1986. In that regard I am very proud of the discourse level, and not just the level of the
discourse, but also of the organization and our understanding and communication with
the world. At the time, congresses such as those in Cavtat were prevalent, organized by
the state party, and gathering leftists from Europe who believed that cooperation with
the left-wing meant cooperation with the Yugoslav nomenclature. I remember vividly
the problems I had back in the 1980s, trying to explain to my friends from the West that
the Communist Party in Yugoslavia was in fact a right-wing party. Still, such things have
to be placed in a particular context in order to be understood. If you said that to someone
today, most people would not understand what it was all about (Svetlana Slapšak)
Political minimalism expressed in the IUC conferences, especially through forming Serbian – Croatian antinationalist framework and learning about organization and
political activism tradition of Anglo-Saxon tradition, together with French theory insistence on female expressivity and specificity, and embodied and personalized connections like the one described above, were the fuel for charging personal transformations,
but also political energy of Yugoslav feminism:
161
ProFemina
leto/jesen 2011.
Namely, it was clear that it was indeed the only group in Yugoslavia of that time that
was openly against the dissolving of the country, openly supporting the fight against
the war, anti-nationalism and anti-segregation. At that moment, from 1986 onwards,
feminism had an incredible political energy above all.
Writing and language: The politics of feminist critical practice and theory/
Ethique et poetique d’une pratique et d’une theorie feministes critique, 1988
The congress from 1988 was held from the 8th to the 14th of May. It is remembered by all the informants as the biggest and the best. Working languages were again
English and French. Organizational team included original members without Cynthia
Kinnard, but with addition of Myriam Diaz-Diocaretz (University of Utrecht), Alice
Parker and Elisabeth Meese (University of Alabama). Also, among the coordinators
were Svetlana Slapšak and Nada Popović Perišić from Belgrade. Program for this year
is saved and it includes discussion on the very diverse topics: theorizing feminist criticism, psychoanalysis and feminism, discourses of feminist thought, gender/genre, negotiating subject positions, writing and reading women’s lives, Slavic studies, radical
feminist theory, writing (and) the body politic, feminist discourse and the “text of experience”, a dialogue on the authority/question of gender and voice, the politics of theory/
the theory of politics, women/writing: politics/epistemology, feminism, speculation and
the postmodern scene, textual abnormalities as gendered textual problems, gender, culture and translation, male and female subject positions, writing in-between cultures etc.
This conference is often described as “blossoming”, “the top”, “the most open”.
Some informants remember that there were around 300 participants, but this is not the
case. IUC statistics show there was less participants, 112 registered.
In memories of my informants, the accent was on the immense variety of approaches. Relation between popular culture and feminism were discussed for the first time.
The battle of theories was not as evident as in 1986, it was more a huge presentation of
all possible approaches to feminism, and in 1988 extensive discussions on the lesbian
theory took place. That line was well represented. My interviewees remember that it
was the first time that lesbian culture was seriously discussed.
The lesbian theory, yes, but also the atmosphere was completely different from that in
1986, in a way that this lesbianism was felt in the behavior as well... (Gabrijela Vidan)
162
ProFemina
leto/jesen 2011.
Beyond Images: Women, Culture and the Arts, 1990
The last conference took place from the 15th to the 21st of May 1990. Organizers’
team now included Svetlana Slapšak, Nada Popović-Perišić and Miriam Diaz-Diocaretz. The congress was largely influenced by the situation in former Yugoslavia, and
turned to the serious problems of women’s activism.
It was the year of the elections, and Franjo Tudjman was there in his pre-election
campaign during the congress. Dubrovnik seemed intimidating, there were so many
people travelling with Tudjman, there was a big crowd that travelled and appeared with
him in his campaign. His choice of words and poverty of thought were frightening,
and at the same time the exaltation of the crowd that followed him was incredible.
It was a very special situation in which we as academics and artists watched a wild
and bloody history unfold around us, very much like in the movie Cabaret (laughs).
(Svetlana Slapšak)
The inherent theatrics of the rapid dissolution of Eastern European Marxism, coupled
with the current plague of nationalism that is bringing Yugoslavia to the boil, made
what happened in hotel lobbies and city streets at least as dramatic and infuriating as
what went on at the conference every day for a week. (Schenkar 1990: 183)
We did not discuss that at all any more, our discussions were held in terms of minimal
requirements: how to survive, how not to allow the killings. That was our main concern,
and naturally, I have to say, there was an overwhelming feeling of despair. It was no longer
a congress of optimism as before, but a congress of despair, still it was incredibly interesting
with regard to the theory. We knew very well by that time who the famous names were.
Some of them became famous because they appeared in Dubrovnik. That was indeed a
congress of celebrities, stars of the international feminism. In that sense again we gained
a lot of experience, by watching how those stars behaved, by witnessing the merging of
ideas, supremacy of theories, the power that manifested itself together with a certain theory
etc. and the main star who showed up in the light and in the intersection of American and
lesbian was Teresa de Lauretis. (Svetlana Slapšak)
The problem was that multiplication of subjects, theoretical approaches and political
orientations was about to saturate feminist space which Yugoslav participants saw as
more and more confined. In a way, broadening of horizons at the same time meant their
narrowing. To Yugoslav participants it seemed at the time that lesbian theory, “very
aggressive in its attitude, again, in our context,” (Svetlana Slapšak) enabled some sort
of political orientations and choices. “But at the same time, this broadening of horizons
meant a political dilution. And this political dilution in the context of Yugoslavia at the
time was very challenging for contemplation” (Svetlana Slapšak).
163
ProFemina
leto/jesen 2011.
With all these events, some participants, myself included, barely managed to get
to Dubrovnik in May 1990. It was very complicated, hostilities were more than obvious.
Indeed, we had a system of bubbles that did not intersect: one was a threatening bubble
of patriarchality that you had to break through to get to the bubble of feminism and then
go through that sphere, again between two bubbles, the lesbian and the feminist theory,
to enter another sphere. Also this mixture of languages was very complicated – on the
one hand, we had to use primitive female tricks to even get to Dubrovnik, and on the
other we had grand theories within our own circles. (Svetlana Slapšak)
The reconfiguration of spaces of difference into “bubbles” testifies to the estrangement in encounter with the Real, with the incomprehensible. It was not just an extraordinary, liminal passage in space and time that needed to be re-symbolized and transgressed. Everyday reality was also reconstituted as strange and uncanny. It was also
not the case of estrangement in encounter with embodied others, but with participants’
own present situation. Typical female “theft” and hybridization of language, or “double
speak” of feminists promoting “grand theories” and on the other hand “using the tricks”
so they could promote them at all reflects the ambivalence of situation. “Everyday” was
resctructured as liminal (transitional), not just as a temporary stage. Actually, that is a
postsocialist transition in a nutshell.
It was a fascinating situation, I have to admit, and that was when a feeling was born,
at least I could recognize it in many of my friends, a great sense of loss we were
going through, a loss of something that would probably never come back (now, some
20 years later I know it didn’t come back). A feeling that in that violence something
we cherished as our greatest achievement in Yugoslavia was lost, and that was the
level of discourse, of the theoretical thought, incredible possibilities of translation,
possibilities of a broad span of translation which was far more important.
that proved too difficult a task for many feminist movements worldwide, did not have
a future any more.
Conclusion
I have found the reconstruction of the conferences themselves very interesting
in terms of mapping “political geography of scholarly interests” (Prlenda 2008) and
the different subjective and political positionings. The international meetings and their
“productive misunderstandings and exchanges” channeled through “confrontation of
different partialities” (Portelli 1990, 1998) show that feminist knowledges and strategies are deeply located, and that different projections of feminist figurations are not
translatable into each other without abject surplus. On the other hand, it does not change
the fact that there have to be certain forms of translation between different feminist
discourses and practices. But it also has to be articulated what was lost in translation
and (postsocialist) transition. When it comes to Dubrovnik conferences, it is estimated
as high level of discourse and equal communication with internationals. The main quality of Dubrovnik meetings was intellectual and political potentiality of exchanges and
connections. Although important networks and positive forces emerged from it, the loss
has to be acknowledged so the empowering forces could effectively emerge from it.
The loss of the two most important features that my informants insisted on – high
level of discourse and equal communication with the foreigners – marked an end of the
period of “public happiness” for them. As Svetlana insists, “this refinement of discourse
and translation was lost, it was not based on the social element any more. You could
not appear anywhere, not just in the Yugoslav media, but also in scientific institutions,
you could not appear with refined theories anywhere in the academic discourse in
Yugoslavia, it was the end of the sane mind.”
In that sense, my informants insisted that they were very much aware that it was
the end of an era, and that the new one was not very promising. “So it was a fateful
congress, in the best and the worst meaning of the word”, Svetlana emphasized. “It
became clear that we would not be able to communicate in the same language, that we
would have to preserve our activism if we wanted to preserve any identity of Yugoslav
feminism.” It also became clear that the Yugoslav feminism, with its short-lived flourish
in the 1980s, this incredible production, and the successful discovery of a joint platform,
164
ProFemina
leto/jesen 2011.
165
ProFemina
leto/jesen 2011.
Svetlana Slapšak
LITERATURE
Gillis, John R. (1994). “Memory and identity: The history of a relationship.” In Commemorations: The
Politics of National Identity, Gillis, J. R. (ed.), 3–24. Princeton: Princeton University Press.
Passerini, Luisa (1991). Storie di donne e femministe. Torino: Rosenberg e Sellier.
Portelli, Alessandro (1990). “Uchronic dreams: working-class memory and possible worlds.” In
Samuel, R. and P. Thompson (eds.), The Myths We Live By. London: Routledge.
Portelli, Alessandro (1998). “What makes oral history different.” In Perks, R. and A. Thomson (eds.),
The Oral history reader. London and New York: Routledge.
Schenkar, Joan (1990).The third international women’s literary conference. TDR (1988–) 34 (4): 183–185.
PITANJA I ODGOVORI1
1
ARCHIVES
Aletta (Amsterdam):
- private archive of Rosi Braidotti, preparatory papers, letters and list of participants for the organization
of Feminist Theory and Women’s Movement: the Feminist Dialectic of Enlightenment (1990)
Inter-University Center (IUC) (Dubrovnik):
- announcements and statistics (number of participants) for the courses and conferences Women Studies
(1976), Towards the Equality between Women and Men (1978), Women and Work (1979),
Women and Work (1984), Poetics and Politics of Women Writing / Etique et Poetique de
L’ecriture feminine (1986), Writing and language: The politics of feminist critical practice and
theory / Ethique et poetique d’une pratique et d’une theorie feministes critique (1988), Beyond
Images: Women, Culture and the Arts (1990), Feminist Theory and Women’s Movement: the
Feminist Dialectic of Enlightenment (1990)
Gabrijela Vidan’s private archive:
- program for Writing and language: The politics of feminist critical practice and theory / Ethique et
poetique d’une pratique et d’une theorie feministes critique (1988)
- course report on Writing and language: The politics of feminist critical practice and theory / Ethique
et poetique d’une pratique et d’une theorie feministes critique (1988)
Ljiljana Ina Gjurgjan’s private archive:
- list of participants for Poetics and Politics of Women Writing / Etique et Poetique de L’ecriture
feminine (1986)
Ko ste vi?
Na prvo pitanje, koje postavljam sebi, a bogme i vama, i koje glasi „Zašto uopšte
ovaj intervju i ko si ti uopšte sestro?”, odgovoriću citatom iz knjige uspomena šezdesetosmaša, koju je Đorđe Malovrazić izdao 2008. u Beogradu. Na strani 649, moj dobar i
večni prijatelj Zoran Minderović kaže:
„Kad smo već kod Boga, 1968. mi je takođe donela Svetlanu (Kojić-Slapšak) i
Kirila (Milan Ćirković). Nas troje smo osnovali list Frontisterion. Sve dimenzije tog jedinstvenog projekta u istoriji evropske kulture potiču od Svetlane: stil, koncepcija, istorijski
kontekst, tematika. „Frontisterion” je grčka reč koja znači „mislionica” - mesto gde filozofi
filozofiraju. Mislionicu je izmislio Aristofan, kako bi izvrgao ruglu Sokratov jalovi intelektualizam, ukoliko nije reč o pleonazmu. Prvi (i jedini) broj bio je zaplenjen i uništen. Članci
kao što je Veliki zemljotres u Pompeji – Neron obišao postradale krajeve, predstavljali su
preveliku opasnost za Titov režim. Tu se slažem s Titom. Meni dan-danas nije jasno zašto
vlast nije odmah – pročitavši zapljenjeni broj – dala ostavku. Kad kažem vlast, mislim i
na intelektualne vlasti, ali profesori, dekani, rektori, svi su ostali na svojim položajima. Za
mene je to veća misterja nego pitanje nastanka kosmosa. Međutim, kao što Aristofan nije
mogao da zaustavi Peloponeski rat, tako ni Frontisterion nije mogao da otera Tita u penziju. Historia magistra vitae est. Verujem da bi se Svetlana bez problema snašla u nekom
panteonu grčkih bogova i muza. Dali bi joj pehar nektara, bez problema. Niko u istoriji
zapadne kulture, ni sam Fransoa Rable, nije bolje, jednom rečju, sažeo vrtoglavu debilnost
modernog univerzitetskog sistema: Unezveritet! Unezveritet: kazamat gde rinta studentradni čovek: tupava ideja koju je Stipe Šuvar uzeo od još tupavijih Amerikanaca.”
1
166
ProFemina
leto/jesen 2011.
Ovaj tekst je zapoceo kao razgovor kojeg su inicirali Jelena Petrović i Damir Arsenijević sa
Svetlanom Slapšak koji se odvijao se u Ljubljani, januara 2011. u nekoliko navrata. Ideja je
bila da ovo ne bude klasični intervju, već kao razgovor, u kojem su inicijatori razgovora tražili
razvijanje neke teme, protivili se drugim razvijanjima i usmeravali razgovor prema aktualnim
dilemama. Kako nismo mogli postici dogovor oko konacne verzije razgovora, odlučili smo se da
tekst objavimo kao pitanja i odgovore sa pojedinim „ispadima” koje je izabrala Svetlana Slapšak.
167
ProFemina
leto/jesen 2011.
Šta još? Da sam ćutala četrdeset godina, to bi bilo sasvim dovoljno za vrlo pristojan nekrolog. No kako nisam, moram dodati razne fusnote, ako je nekome već palo na
pamet da me išta pita.
Beograd i priključenija
Otišla sam iz rodnog Beograda 1991, vratila se 1994. godine u drugi grad sa istim
imenom. Otada, posećujem. To me je podstaklo da kritički razmišljam o nostalgiji. Beograd je uvek bio surov, ali i zabavan: postao je zapenušeno pojednostavljen. Nacionalizam zaglupljuje, izgnanstvo povećava pamet. Susreta više ne može biti. Formula nacionalističkog govora: I slepci vide, i vrapci znaju. Reč je o istini koja se širi kao prašina,
ili je sastojak krvi, tako da nepismeni zna, ako mu je krv bolja, a naravno uvek jeste, jer
je naša, i školovanje tu ništa ne menja. Krv drugih je nižeg kvaliteta, može se prolivati.
Nema grada koji bi bio imun na fašizam. Beogradski kapitalizam je ponajviše orijentacija gradskog tržišta na potrošačke strasti oko dosegljivog, kupljivog fašističkog objekta:
bednici kradu patike i peku se na svojoj nespretno podmetnutoj vatri u istome potezu,
istoj noći, isto motivisani. Divljanje njihove mašte, međutim, daleko prevazilazi preventivnu osvetu koja je opredelila srpski nacionalizam i srpske ratne akcije: to je dostignuće
nacionalističkih intelektualaca. Neki napadač na Natašu Kandić u tzv. televizijskom dijalogu je ovog proleća rekao da bi ona poslala u Hag i Novaka Đokovića. Paranoidne prakse su takve da ih ni klinika u svakome gradu i ambulanta u svakome selu ne bi zauzdale.
Borba za jeftin margarin ili proju ili borba za patike koje se mogu dobiti razbijanjem izloga, samomučenje u redovima, komoditet koji društvo evidentno svesno odobrava jer nema drugih rešenja, dobiješ patike, a pritome si nekoga još malo isekao, istukao,
stavio ga kao žrtvu za ostale koji ga još mogu napasti putem fotografisanja, putem katalogiziranja, putem pljuvanja, putem izdvajanja itd. Tu se vežbaju najrazličitije tehnike
isključivanja. Kada poredimo Južnu Afriku pre promena i Srbiju danas videćemo da
su se tehnike jako rafinirale: mnogo je veći dijapazon nego što je postojao u klasičnom
rasističkom aparthejd društvu.
Nema nikakvih kriterijuma, a politička korektnost ako se ja dobro sećam, a sećam se, bila polumrtva već 80-tih godina: u javnom diskusu je prevladavalo ironisanje i
podsmehivanje političkom i korektnom. Šta će to nama, to je intelektualno mizerno - sećamo se svih tih velikih umova, naročito muških, koji su strašno pljuvali po političkoj korektnosti; već dvadesetpet godina se na ovim prostorima pljuje po političkoj korektnosti
koja nikada nije bila ni sprovedena ni iskušana. Nisu probali šta je politička korektnost,
jer su okušali zli plod intelektualaca, nacionalizam. Izvorni greh nacionalizma je greh
intelektualaca. Da li su žrtve toga nesrećnici, ili naprosto primitivni, zlobni, prljavi, glupi, nasilni ljudi koji ne zaslužuju ništa u tome društvu, ali su nekakav proizvod jednoga
stanja duha koje se razgalilo pred početak rata i u kojem su veselo plivali intelektualci
svih nivoa i svih vrsta? Oni su stvarali su te močvarske biljke, koje su brzo rasle, pa se
brzo zagušile u smradu i iz toga izlazi ovaj nesrećni kolektiv bednika - evo mene opet
168
ProFemina
leto/jesen 2011.
nesrećni - navikla sam da lumpenproeltarijat zovem nesrećni, da te ideje sada reciklira do
krajnjih iveraka koji su još preostali.
To su posledice procesa koji je išao zapravo u obrnutom smeru. Intelektualci,
elite su prihvatili nacionalizam, jer su, sasvim utopijski, mislili da će tako prevaspitati
komuniste i preuzeti vlast, a sa druge strane kalkulisali sa tim šta će se dobiti od toga. I
onda se stvar raširila, prošla one faze koje smo dobro zabeležili tek na kraju, kad je bilo
prekasno. Ono što je ostalo je ono što je trebalo da bude na početku - perverzna greška
dozvoljavanja „drugačijeg” mišljenja. Danas je, posle ratnog divljanja nacizma, objašnjenje o permisivnosti kobno za svaki oblik demokratije koji se slučajno pojavi.
Nacionalizam je stari pratilac komunizma, modni element, glavni sastojak otmenih slava, glavni sastojak kafanskih razgovora - muških, glavni sastojak podgurkivanja,
pogleda ispod oka, namigivanja, i ostalih čivijaških postupaka koje dobro znamo. Pojedinac je u posebnim okolnostima mogao steći socijalnu prihvatljivost svojim nacionalizmom. Gledala sam muškarčine koji pričaju masne nacionalističke viceve, a onda izadju
na ulicu pa gledaju na sve strane nije li negde policajac, i lecnu se ako progovorim nešto
nezgodno...
Jugoslovenski komunisti su od 48-me pa nadalje razvili naviku (i uspešnu strategiju) da govore jezikom posvećenih, koji zaista ko nije bio unutra nije razumeo: na
nerazumevanju je zasnovan ceo trik i politička pobeda 48-me: dolaze ti ljudi na vrata i
govore ti nešto što ti se čini da je nešto što si već navikao da govoriš, prepoznatljiv model
govora, ustvari si već napravio grešku i odvode te, a pojma nemaš zbog čega. Ta promena
u diskursu, zaista perverzna, je trajala do nekih 60-tih; onda se sve počelo raspadati.
Nastupila je istost u kojoj je tip sporazumevanja i identifikacije bio uslovnjen
socijalnom adaptacijom komunista-člana partije: privilegij je doduše bio široko dostupan, svako ko je hteo je mogao da postane član toga kolektiva. Proizvođači jezika su
bili skriveni, razni pomagači, sekretari i savetnici vlasti. Napredovanje unutar je onda
bio drugi sistem borbe, ništa manje prljav nego u svim hijerarhijskim sistemima koje
istorijski poznajemo. Jezik je nosio celu politiku, jer je politika sistematski oduzimana
od naroda sve vreme. Kada čuje taj jezik, narod je znao da ne učestvuje u vlasti. Neću
da kažem reč demokratija jer ona danas ništa više ne znači, njeno značenje je razbijeno
na fragmente od kojih većina nema nikakav sematički legimititet. Oduzimanje učešća u
vlasti se igralo na vrlo perfidnom nivou docnije, tako da ako nisi bio u partiji, morao si da
učestvuješ u nečemu što se zvalo samoupravljanje: početna ideja je bila zanimljiva, ali se
zapravo sastojala u tome da pojedinac simulira učešće (što nije mala veština) i kao donosi
odluke koje nemaju nikakve veze sa politikom, ali je građanstvo postalo skup ciničnih
marioneta, koje znaju ko, kako, čemu i kada im upravlja, ali se prave da ne primećuju
(ili primećuju kad je bezopasno), i još sebi umišljaju da su lukavije od vlasti... Preživeti
u SFRJ u periodu njenoga zatona značilo je razumeti drveni jezik, biti adaptiran, znači
licemeran i pokvaren, to je značilo biti pametan, a oni koji su se suprostavljali bili su
glupi. To je bila definicija većine: svi su mi zamerali pre svega glupost što se angažujem
drugačije. Nikša Stipčević, večni partijski kadar, docnije akademik i danas valjda još
169
ProFemina
leto/jesen 2011.
uvek programski vladar na RTS, nedge 1983 na otmenoj beogradskoj slavi (gde sam se
našla sa pozvanim američkim prijateljem) vrlo mi je glasno zamerio da sam – levičar!
Uništeno je poverenje u javni diskurs, učestvovanje u vlasti, licemerje je postalo najveći
kvalitet, i u toj potpunoj praznini političari su konačno priznali, negde ’85. godine, bilo
je jasno da nemaju više šta da kažu. Počela su se javljati moguća rešenja. Jedno od mogućih rešenja – najednostavnije, najprimitivnije i najplitkije bio je nacionalizam, koji je iz
vica i pijanog lupetanja pseudo-muškarčina prešao u vladajuće diskurse i postao zapravo
vlasništvo – i prinuda – svih.
Feminizam
Za mene iz ove perspektive je jugoslovenski feminizam nešto sasvim drugo: bila
sam disidentkinja, smatrala sam sebe feministkinjom po definiciji, i bilo mi je potpuno
jasno da je disidencija, još od od 48-me pa nadalje, imala veoma ozbiljan problem sa
feminizmom, ključnim pojmom i praksom koja je omogućila pobedu NOBa i komunista.
Sem retkih pojedinaca, feminizam je posle ukidanja formalne barijere, AFŽ, prepušten
psima patrijarhata. Govorim oštro, jer je čopor ogroman: feminizam je prosto grubo šutnut svaki put kad bi se pojavio od 68-me, kada su ućutkali Nedu Nikolić na mitingu u
dvorištu Filizofskog fakulteta. Tada su se stvorili i kao intelektualni razlozi: A – feminizam je teorijski neozbiljan (za nas koji ceo život rastežemo Hegela i Kanta, a bogme
i Marksa), B – nije sada trenutak, C – nećemo time ni da se bavimo, jer je prošlost
rešena, žene danas imaju sva prava (paradoksalno, više tada nego danas), budućnost je
neizvesna, nećemo se feminizmom baviti ove nedelje, nego za kojih sto godina... Taj stav
je mene jako nervirao, priznajem, od samog početka moje disidentske aktivnosti, imala
sam veoma ozbiljne probleme da sa svojim kolegama prvo tu stvar raspravim – a saglasnost, uglavnom, nisam dobijala. Negde krajem 70-tih godina počela sam da odlazim
na sastanke u Studenskom Kulturnom Centru, gde je bio praktično ilegalni feministički
kružok, samo zahvaljujući simpatijama tadašnje uprave SKC-a. Tamo su, sem mladjih
žena, počele dolaziti i starije žene, one kojima su oduzeli AFŽ, bile su vrlo dirljive, jer su
plakale od radosti i od tuge istovremeno.
Partija je finansirala feminizam, neposredno u Hrvatskoj, vrlo posredno i često
bez kontrole u Srbiji.
Prva javna akcija, konferencija Drug-ca, donela je nevolje članicama partije, kao
što su bile Žarana Papić i Dunja Blažević. No, efekat je prevazišao sva očekivanja, i pokazao da je taj dogadjaj ne samo uzdrmao srpski komunizam, nego i širom otvorio vrata
za feminizam. Za mene je feminizam krajem 70-tih i ovo njegovo skoro revolucionarno
ponovno rođenje bio važan zato što je dopunjavalo tu slepu, drsko slepu tačku mojih
kolega disidenata, kojima sam opraštala zato što su patili, što su bili žrtve i što su živeli
riskantno. Moj stav je među njima bio dovoljno jasno poznat, i uvek se znalo da ćemo se
dobro posvadjati, ako krenemo da o tome pričamo. Međutim, jugoslovenski feminizam
početkom 80-tih bio je potpuno apolitičan – ideja da je privatno političko nije bila ni
170
ProFemina
leto/jesen 2011.
dovoljno jasna, još manje dobro kontekstualizovana u situaciji represije protiv misli i
izražavanja.
Dakle, novi jugoslovenski feminizam nije bio disidentski, naročito ne hrvatski
– koji je, za razliku od Srbije imao mudru potporu komunista, zato što po istorijskoj
definiciji nije mogao da se približi nacionalizmu, pravoj političkoj opasnosti toga doba
u Hrvatskoj. Ja tada nisam mogla da razumem odbijanje protesta, političke akcije, potpisivanja peticija, a moje koleginice jednostavno to nisu htele. Za mene je bilo potpuno nerazumljivo što se Rada Iveković bavi trećim svetom, koja je bio državna stvar,
izmišljotina bez pravih kulturnih posledica, sa minimalnim socijalnim učinkom (strani
studenti u SFRJ). Nepripremljenost tadašnjeg jugoslovenskog feminizma da se bavi politikom, da bude protiv bilo čega, za mene je bila teško prihvatljiva, i zbog toga sam u
80-tim godinama još uvek bila na obali disidencije, a ne feminizma.
Medjutim, sredinom 80-tih, ovde su počele da se dešavaju promene koje su me
navele da promenim mišljenje i stav. Pojavio se nacionalizam, a salonski nacionalisti su
pristupili disidenciji, jer je postala modna i neriskantna posle raspada sudjenja Gojku
Đogu. Smrdelo mi je od samoga početka. Oni su postepeno zauzeli ceo prostor disidencije, u 80-tim godinama posle Titove smrti, a posebno posle 84-te, to je postao prostor
kulturne emancipacije, vredeo si više ako si bio disident. Na tribinama u Beogradu su
disidenti bili pametniji, duhovitiji, publika ih je više volela, bilo je dobro biti disident,
it’s good to be a King. Pamet je bila tu, dobro izvežbana tokom skoro dvadeset godina,
svako ju je mogao probati i odlomiti komad za sebe, samosvest grupe je bila visoka. A
onda su se počele pojavljivati jako čudne ideje, na koje mi stariji disidenti (premda po
uzrastu često mlađi), nismo odmah reagovali zbog stida i nelagodnosti, a i zbog slobode
mišljenja koju smo zastupali.
Nisam pisala u javnosti od 70-te godine, kada je zabranjen Frontisterion, bavila
sam se samo naukom, a srećom moje discipline nisu bile primećene „gde treba”. Negde
83-će godine, posle hapšenja studenata koji su na državno organizovanom protestu u
korist Palestinaca izneli znake poljske Solidarności i bili su uhapšeni, meni se obratio
jedan stariji disident, prijatelj, i rekao da moram ovo da komentarišem, jer ću jedina
moći da formulišem tako da se razume, a da Književnu reč ne zabrane. To je naravno
bio kompliment i izazov, ja sam zaista napravila tekst i on je objavljen, dobila sam neku
vrstu rubrike-komentara koja je zahtevala napor da se stvar prikaže odgovorno, teorijski
utemeljeno, moderno, politički jasno, toliko da te ona publika na koju ti hoćeš da utičeš
prepozna, a da su režimskim čitaocima ruke vezane. To je prilična akrobacija, neću da
kažem da je vredelo, sem za mene. Ispostavilo se docnije da je vredelo i za mnoge ljude
koje sam znala, i potvrdilo se da su takve tehnike razvijale pamet. Disidencija je postala
pametnija učešćem u javnom govoru, a sa druge strane je u nju upala ogromna populacija, desničarski orijentisana, među njima mnogi koji su se svetili komunizmu, jer je nešto
oduzeto tati, mami ili dedi. Sa druge strane, nacionalno orjentisani ništa nisu razumeli o
ljudskim pravima i verbalnim slobodama – to je za njih bilo potpuno nevažno. Njihovo
glavno područje je bilo istorijsko pravo i kolektivno pravo. Odjednom je feminizam bio
171
ProFemina
leto/jesen 2011.
jedini prostor u kome to nije imalo mesta. I sa druge strane, jugoslovenski feminizam je
počeo da se brine – kao što se u svim društvima feminizam prvi brine – oko toga hoće li
biti rata ili ne. Istorijski procesi pokazuju da feminizam nikako ne može biti nacionalno
zasnovan. Nacionalni feminizam je glupost. Ukratko, sve mi je jasnije bilo da se tamo
nešto – ipak i konačno politički – dogadja, što bi bilo zanimljivije od disidencije.
I konačno 86-te u Dubrovniku, kada je bio prvi svetski kongres Ženskoga pisma,
jedna američka koleginica mi je dala članak koji me je potpuno okrenuo, stručno i intelektualno. To je bio članak Frome Zejtlin, koja je čitala grčku dramu na potpuno nov
način, sa stanovišta žene, sa stanovišta žene koja nije zabeležena, sa stanovišta žene koju
ponovo čitamo i stvaramo je nanovo. Pokazala mi je da klasične nauke nisu mrtve i ne
stagniraju, već naprotiv, sve što je uradjeno može još jednom da se čita, i postoji ogromno
neistraženo područje, a to su žene u Antici. Ja sam se posle čitanja tog članka - celu noć
sam ga čitala - promenila, i ujutru sam sama sebi rekla - ti si sad feministkinja, nema
više vraćanja na drugu obalu, feminizam ti je važniji od disidencije. Zato što je intelektualno življi, zato što je plodniji, zato što ima razumljivu politiku, zato što se ta politika
artikuliše u tačkama u kojima sam stalno nešto opraštala disidentima, sad više ne moram
ništa da opraštam, a moj profesionalni akademski rad je od sada usklađen sa aktivizmom.
Telefonirala sam Božidaru da sam ja sada feministkinja i neka vidi sad šta će on sada
da uradi, on je seo na avion i posle nekoliko sati bio u Dubrovniku, išli smo na rakove i
vino i to je bilo svečano krštenje moga ulaska u feminizam. Mogu da definišem vreme,
godinu, mesto kada sam postala feministkinja – i cenu koju je Božidar platio na početku.
Posle je plaćao mnogo više.
Feminizam nije dobra mašina za pobunu, ilegalu, otpor, sem u pacifističkom otporu. Nije mogao da izvrši mobilizaciju, odnosno mogu tvrditi da je u nekom trenutku i
izvršio mobilizaciju, recimo 92-te, 93-te, 94-te: u Beogradu je samo feminizam delovao
kao politički pokret, samo su žene bile na ulicama, zauzele su javni prostor. U situaciji
kada ti oduzmu prostor u kome si razgovarao o slobodi izražavanja i o ljudskim pravima i kada preovladajuća tema postane kolektivno istorijsko pravo, u tome trenutku
je sasvim jasno – ne možeš zameniti politiku, nego moraš zameniti populaciju, tražeći
dijalog i zajedničke tačke. U disidenciji više nije moglo da dođe do uskladjivanja mišljenja izmedju onih koji su zastupali ljudska prava i slobodu izražavanja i onih koji su
zastupali kolektivna prava i istorijska prava. A u međuvremenu smo u feminizmu čitale, i
postale pametnije od disidenata: izrazita internacionalizacija jugoslovenskog feminizma,
mogućnost da upravo jugoslovenski feminizam pruži zapadnim feministkinjama nove
teorijske poglede, savršeno razumevanje onoga što se događa napolju – sve to je stvaralo
situaciju u kojoj je, usudila bih se da kažem, jugoslovenski feminizam imao osovinsku,
da ne kažem superiornu poziciju. Mlade američke feministkinje koje su posle postale
zvezde, dolazile su na kongrese u Dubrovnik, i vrlo često su nas zaprepašćivale svojom
jako pojednostavljenom teorijskom mišlju, koja nije bila uobičajna među jugoslovenskim feministkinjama, jer je teorijska raznolikost bila potpuno neverovatna – i tražena.
Dešavao se proces koji je, po mom dubokom uverenju, bio veoma plodan, s jedne strane
172
ProFemina
leto/jesen 2011.
disperzija i širenje teorije, a sa druge strane ujedinjavanje oko minimalističke politike.
Kad kažem minimalistička politika onda tu podrazumevam bazična ljudska prava i ispitivanje mogućnosti neposredne demokratije. Najjednostavnije, vrednosti ljudskoga (i
svakog) života – nada mas.
Usudila bih se, ipak, da upotrebim termin front u godinama 87-90, jer su žene ne
samo komunicirale na osnovi minimalnoga programa očuvanja ljudskih života, nego
je to podrazumevalo i bilo kakvo rešenje/očuvanje Jugoslavije. U inspirativnom minimalizmu istovremeno se razvijala širina postupaka, interdisciplinarnost, osvajanje novih prostora, disciplina, institucija, bilo je inovativnosti, a bogme i veselja. Nismo više
razmišljale o tome da li hrvatske feministkinje imaju povlašćeniji položaj, cilj je bio se
stvar raširi što je moguće više, da se uključi što više mladih žena, studentkinja. To je
zaista raslo kao front: u to doba u Dubrovniku su se okupile žene koje se više nikada nisu
zajedno našle. Ne samo zato što ih je rat bacio na razne strane, nego i zato što posle rata
više nisu imale zajedničkog interesa za debate: potištenost je zamenila strast. Samosvest,
kulturna samosvest da smo na visini i možda i bolje od zapadnih feministkinja u mnogim
disciplinama, da smo socijalno u boljem položaju nego većina žena u ostatku sveta koji
smo poznavale, da komuniciramo lakše i brže od mnogih žena, čak i od veoma slavnih
imena, jer smo utvrdile da znamo u proseku bar tri puta više jezika od svih naših zapadnih koleginica, da smo u stanju da objavljujemo, da smo u stanju da sarađujemo – sve
se to izgubilo. U događajima u Dubrovniku stvarane su nove mreže, nova prijateljstva,
nove ljubavi, na kraju krajeva vrlo važno, stavarane su neke osnove za solidarnost koje
su posle veoma dobro funkcionisale.
Kontinuitet – kod domaćih – nikad nije prekinut, jer je istorija jugoslovenskog
feminizma odmah postala tema izučavanja, zaista odmah. Odmah je počelo sa tim da se
napravi kanon, da se ustanovi spisak imena. Sećam se velikih rasprava na prvom kongresu u Dubrovniku, kada su nam neke Amerikanke dale primedbu kako mi još nemamo
uredjen kanon – što je bilo tačno. Posle se ispostavilo da je američki kanon više nego mizeran (isključujući, bez jasnih kriterijuma, istorijski neprecizan), tako da je ta primedba
bila dvostruki udarac bičem, dobro nas je opomenula šta treba da se radi. Imena koja su
najviše zvonila u svim glavama u to doba bila su Adrijan Rič i Elen Siksu, žene koje su
zahtevale radikalno preuređenje prostora feminizma, i oko toga su se vrtele sve debate.
Još je nešto bilo zanimljivo: jugoslovenske feministkinje, odakle god da su dolazile, više
su čitale francusku, nego američku teoriju, američka teorija nije bila bog zna šta – nekako
se tek izvlačila iz aktivizma, tek je postajala nešto što je vredno pominjanja. Stvorila se
jako zanimljiva situacuja u kojoj su jugoslovenske feministkinje sa priličnom rezervom
prihvatale američke inicijative i ideje zato što su im se činile žalosno naivne i zaostale u
poređenju sa francuskom teorijom; naročito smo bile osetljive na folklor koji su američke feministkinje razvijale u kultu velike majke. Sećam se da sam u jednoj raspravi rekla
– nemojte nam prodavati majku, to nas ovde najviše podseća na obavezno poštovanje
„vođa”, recimo Staljina i Tita; mi sa majkama nemamo nekih posebnih problema, hoćemo da odašiljamo po svetu kćerke, i da pri povratku zauzmu mesta, redakcije, časopise.
173
ProFemina
leto/jesen 2011.
Dubrovački kongresi su za nas uistinu to bili – čvorišta društvenih mreža, koje su funkcionisale duboko i široko, neke sve do danas. Uz to je išla recepcija knjiga, književna
kritika koja podržava odredjene trendove, sve je to bilo ugovoreno i planirano u Dubrovniku. Primera radi, Nada Popović Perišić je odnela svoj doktorat o feminističkoj teoriji u
Zagreb, gde je takva tema bila ne samo zanimljiva, nego i dobrodošla – u Beogradu bi je
pokušali ugušiti, ako ničim drugim ono čekanjem....Iz tako dobro organizovanih društvenih mreža je očekivano nastala peticija protiv rata na zadnjem kongresu u Dubrovniku.
Tada su položeni temelji, da upotrebim frazu, onoga feminizma koji je postao tako
izrazito aktivistički od 90-te pa nadalje. Nije položen nikakav javni zavet, ali je bilo jasno
da ne možemo imati luksuz da se delimo. Neke od feministkinja su se odlučile da neko
vreme provedu kao nacionalistkinje zato da bi preživele, ili zato što im se to dopalo, ali za
razliku od drugih nacionalista, te žene su posle rata bile u stanju i da se vrate, i da priznaju, i da otvoreno razmisle o svojim opredeljenjima. Feministkinje u Srbiji su imale neku
vrstu simpatija za UJDI, koji je nažalost bio kratkoga veka. Nijedna od novih stranaka
po pravilu nije izražavala feminizam, nijedna se nije ni potrudila oko feminizma. Ženske
političke inicijative su druga priča.
Ja uopšte ne mislim da pacifistički pokreti nije uspeo: takvi pokreti su osuđeni na
propast zato što nemaju oružje – ili postoji pacifistički pokret ili postoji pokret otpora.
Kada pacifisti uzmu oružje, menja se projekt vlasti koji opredljuje pokret – obično nagore.
„Frontovi” jugoslovenskog rata bili su samo pozicije za ubijanje, kao što su granice služile bežanju preko: niti je to bio rat sa koliko-toliko jasnim planovima osvajanja
da bi bilo koje bar privremeno uspelo, niti je bilo značajnih bitaka. Taj rat je, da kažem
paradoks, bio sramota za istoriju ratovanja.
Najveći deo jugoslovenskog feminističkog aktivizma bio je posvećen izigravanju
nacionalističkoga sistema: prelaženje granica, švercovanje ljudi, slanje ljudi napolje,
negovanje, lečenje, skrivanje. Pod nacionalizmima, feminzam se suprotstavljao ispitujući strategije izolacije i povremenog zauzimanja javnog prostora: to su tipične gerilske i
anarhističke strategije.
Ne preuveličavam – bilo je pristupanja nacionalizmu (srce, zid, materinstvo kao
ključne slike u opticaju), bilo je ustezanja da mu se suprotstavi zbog gađenja, zbog koga
su se neke feministkinje povukle u u geto. To je bila situacija u Srbiji, nisu se suprostavljale javno nacionalizmu premda su ga prezirale, premda su delovale protiv njega, nisu
učestvovale u javnom diskursu protiv nacionalizma. A recept je jednostavan – treba prvo
minirati „svoj” nacionalizam, onaj koji vas prisvaja, što se i desilo za vreme bombardovanja Srbije ili u refleksiji toga dogadjaja.
Primer: negde u zimu 1992. u Ljubljani se neka grupica mirovnjaka sastala sa
jednom od putujućih mirovnih grupa sa Zapada – sećam se da su delili pepeljare sa likom
Palmea. Bio je tu i neki mladi Hrvat koji je živeo u Francuskoj, i videla sam da se vidno
nervirao kada sam govorila – pre svega – o srpskom nacionalizmu. Kada se sastanak
završio, čovek je izašao za mnom i Božidarem u noć, i počeo nas psovati i vređati na
najstrašniji način. Urlao je da sam najgora. Zašto – mali se maskirao u pacifistu da bi
174
ProFemina
leto/jesen 2011.
sprovodio svoju mržnju, i moj napad na jedan nacionalizam preko stereotipa je za njega
bio napad i na njegov nacionalizam!
Sukob između akademskih i aktivističkih feministkinja je luksuz koji je bio savršeno nepotreban u Srbiji, posebno za vreme rata. Danas nije loše da se u situaciji nove
socijalne nesigurnosti podsete tadašnje neodgovornosti. Dve su loše posledice tog rascepa: neprisutnost u javnom diskursu, koji uvek povećava pamet, i manje čitanja. Razvodnjavanje feminizma u gender je bilo neizbežno, kada se manje čita. Feminizam je time
izgubio humor, i obreo se u tešnjem kavezu mnogih, nekih sasvim veštačkih obaveza.
Zato je tako teška dekonstrukcija danas. Dekonstrukcija ne može da zaobiđe ni novi komunizam, ni antikomunizam, koji dosad niko nije rastrgao. Mi smo u godini 1788, morali
bismo predviđati bolje.
Nostalgija za vremenom i mestom?
Ne, ništa ne žalim: to je bio feminizam jednoga koliko god perverznog, ali na svoj
način rafiniranog društva, društva koje je umelo da trpi eleganciju, premda je naravno
elegancija bila u opasnosti koliko od režima toliko od primitivizma lumpenproletarijata.
Tipovi komuniciranja su bili neuporedivo komplikovaniji nego danas, bilo je sramota
biti bogat, biti drugačiji, nije se trpela individualnost. Bilo je neuporedivo više humora,
distance, ironije, znanje se smatralo nečim što svako mora imati. U tom svetu, u kojem
se razvijao jugoslovenski feminizam, nije se moglo desiti da neko spomene neku sliku
poznatu iz evropske tradicije i neku knjigu, a da vi ne znate. Prednost besplatne ili prosto
dosegljive kulture je u tome, da je svakodnevni život obeležen zanimljivijim izborima:
kakav bi smisao, recimo, imala ljubavna afera u kojoj drugi ne prepoznaje slike Parmiđaninija, i ne voli Piranezijeve mistične i preteće prostore? Sa druge strane tankog zida
u novogradnji je neko puštao do daske nešto sasvim drugo, ali samo zbog ukusa i znanja
te nije čekalo ponižavanje koje danas društvo ne samo da dozvoljava, nego i podstiče.
1970. smo napravili štrajk četiri škole u Beogradu, jer smo na festivalu dokumentarnog
filma videli kakanjske rudare kako gladuju. Danas prolazim pored kante za đubre nad
kojom se nagnula starica sa – viljuškom, i direktno jede iz đubreta. Hoće li to nekoga da
istera na ulicu – ma neće se pokazati ni oni navodni hrišćani, koji najviše vole da vitlaju
oružjem u znak samilosti.
Nisam sigurna da mogu da kažem da su me podjednako oblikovali mržnja prema
ugnjetavanju bilo koje vrste i samilost prema patnji bilo koje vrste – ali bi to, ipak, bilo
bliže tačnom opisu. No, pre svega, moje su iskustvo oblikovali tekstovi kojima se stalno
vraćam: antički.
Ostalo... beskompromisnost je laka kada si na margini i inače. A i donosi veće
zadovoljstvo. Hvala svim neprijateljima koji su mi ne samo realno pomogli da postanem
vidljiva, nego su me stalno podsticali da se preispitujem.
Paradoksalno, uteha prosvetiteljstva, materijalizma, racionalizma kojima sam
istorijski odredjena, neguju jedan oblik zamisli o životu posle smrti – u sećanju, po de175
ProFemina
leto/jesen 2011.
lima. Stvar je ozbiljna, jer vidim da ceo život radim tako stalno se pitajući čemu, dok se
ozbiljni verni ateisti, kao moj muž, uopšte ne pitaju – samo rade.
Otpor i misao, ili šta rade filozofi
Ispričaću dva primera koja me proganjaju: 68-me godine na Filozofskoj školi na
Korčuli, prepuna sala Doma kulture, te godine mislim da je došao Ernest Bloh. Habermas
je mislim bio prethodne ili je upravo došao, osećala sam se kao u pupku sveta, misli. I
sada u tom pupku sveta digne se jedan nemački student i kaže u lice profesorima i svima
nama da je sve to jedno onanisanje. Tada se to moglo, danas ne više, danas nema studenta koji bi to Žižeku rekao, pre nego što bi rekao, izneli bi ga iz sale kao teroristu. Drugi
primer: pre godinu dana mi je stigla po internetu peticija koju je potpisala nekih stotinak
bugarskih profesora koji u proseku imaju platu po 150 eura i koji vrlo često za svoje
istraživačko mesto u nekom Institutu treba da imaju dva doktorata. Sto pedeset bugarskih
kolega koji žive u najcrnjoj bedi i koji poseduju znanje od kojega se čoveku zacrvene
uši od stida, pišu peticiju u korist Džudit Batler, jer je ona u situaciji da izgubi mesto na
Berkliju, da li će ona preći na Stanford i slično. Sveta nadutost! I kolonijalna, da ne zaboravimo. Tu vrstu nelagodnosti ja više nisam u stanju ni da terminološki identifikujem.
Nemoć da se kaže – svi vi ovde onanišete – nije samo moja.
Oni koji hoće da emancipuju nekoga u drugome kraju najčešće za to biraju najkonzervativnije predstavnike tog kraja. Drugim rečima, uvode nacionalizam ponovo na
mala vrata. Desilo mi se i to da sam učestvovala u jednom ogromnom međunarodnom
projektu o uporednim književnim kulturama, koji je trajao deset godina i iz koga su me
izbacili u jednome trenutku, jer je glavni urednik rešio da neće imati jedan ceo tom posvećen ženskoj književnosti, a istovremeno je zadržao sav antikomunizam, nacionalizam
i lepu količinu čiste gluposti. Ali su ipak zadržali nekih desetak mojih članaka, jer nisu
imali ni jedno drugo pokriće. Imala sam zadovoljstvo svog života kada je jedan od najvećih američkih slavista napisao da u cela dva prva toma u kojima ima više od 150 autora,
ima samo dva scholarly dostojna priloga, i to su moji. Kada sam glavnom uredniku ukazala na nacionalističke priloge, on je odgovorio – u čemu je problem, mi ćemo kanibalizovati, pa ćemo napisati nešto drugo! Nacionalizam ima jako mnogo skrivenih lica koje
treba detektovati na vreme, kolonijalizam je jedan neverovatano zapleten sistem u koji
treba uploviti sa punim jedrima.
Postkolonijalne teorije treba ponovno izmisliti, da pokrijemo slučaj našeg regiona.
Na jednoj konferenciji u Prinstonu 94-te godine zahtevala sam da one koje proučavaju
region poznaju bar jedan lokalni jezik: reakcija publike, bilo je jedno tri stotine feministkinja, bila je u jednom dahu, What? Tako su me napali, da je to bilo ali zaista strašno.
Jedina osoba koja me je tada branila i koja se digla da kaže da je to možda utopija ali je
i jedino rešenje, bila je Rozi Brajdoti. Stekla sam jednu prijateljicu za sva vremena!
176
ProFemina
leto/jesen 2011.
Lična politika, samoevalvacija
Već davno sam utvrdila da se ne mogu otresti toga da planiram, dopunjavam stalno ocenjujem, pripremam, kao veverica za zimu, ono što sam uradila, za posle smrti. Potreba zapravo dolazi iz atinske demokratije, grčke opsednutosti slavom, slava nije ništa
drugo nego da se tvoje ime čuje, da te neko čuje, da te neko priziva. U Profemini smo
imali razne prizive, recimo kada je Radmila Lazić pokušavala da sebe prikaže kao osnivačicu. Možda i nije naci-simpatizant, ali me je sigurno „tužila” nacionalističkoj publici,
sa prvom tačkom – otišla sam, sram me bilo....uz zgodne dodatke iz treš tradicije.
Ja ću reći sasvim jasno: da, prihvatila bih svaki članak Albanke, čak i ako je natopljen nacionalizmom, upravo zato da pokažem kako to izgleda sestri u ogledalu. Neka
se vidi emancipacijska faza, zašto da je baš njoj odričemo, ako smo opraštale svojim
drugaricama koje su služile nacionalizmu zbog tanjira supe ili ljubavi! No, ako bih je
imala kao studentkinju, imala bi da prođe kroz težak drill, da se reši tog tereta u glavi.
To odgovara mome standardnom ponašanju prema nacionalizmu, a evo i primera: negde
93-će godine u zimu bio je neki skup u Delfima opet o Jugoslaviji, tada je bilo mnogo
tih skupova o Jugoslaviji, gde se ljudi okupili uglavnom da istresu neka svoja osećanja.
Tu je bio i Adam Mihnjik i tri dana smo intezivno razgovarali; na kraju mi je rekao da
sam ja fundamentalistkinja, srpska fundamenatalistkinja. Ja sam već tada bila dovoljno
naviknuta tako da se nisam na to onesvestila: njegovo objašnjenje je da sam toliko kritična prema svemu srpskom zato što želim da Srbi budu najbolji. Savršeno besmisleno.
Ali danas je kritika da si fundamendalista upisana u manje više sve što se od svih nas
zahteva. Pa nemojte biti kritični, kritika se devalorizuje time što niko ne obraća pažnju na
nju. Potpuna smrt književne kritike u časopisima u svim krajevima bivše Jugoslavije je
nešto što je zaista zastrašujuće. Ja nikad nisam mogla da poverujem da jedan žanr može
za deset godina da nestane, pa je nestao. Eto, ni samoevalvaciju ne mogu da izvedem, a
da se ne vratim na traumatično...
Šta bi drugačije?
Ništa, sem jednog... vrlo bi rado promenila svoju odluku da odem iz Amerike 95te, čak i da danas stanujem u šatoru u predgradju nekog malog grada u Nju Džersiju. A da
li bih tražila peticije siromašnih Bugara jer mi se plata strašno smanjila? Da sam pravila
kompromise, možda bih imala solidnije objave, i sigurno bih sebe mrzela na drugi način
nego što se sad mrzim: ali ovaj je mnogo zabavniji, a bogme i više tera na rad što se više
stari. Jedino što me spasava jeste što veoma sebi plastično mogu da zamislim koliko bih
sebe mrzela. Svi stalno razmišljamo o tome šta bismo da nismo ili da jesmo, tako da je to
dobar sport, mentalni aerobik ako ništa drugo.
177
ProFemina
leto/jesen 2011.
Vodilja?
To je jedna izjava koju sam čula početkom 80-tih godina od jednog američkog
arheologa koga smo doveli ovde, predavao je u Beogradu i Ljubljani, Luis Binford. Rekao je da ako tražiš istinu ideš u crkvu, jer tamo se prodaje istina kao osnovni artikal, a
ako hoćeš da slediš znanje, onda ideš na Univerzitet. Jer znanje se ne prodaje, njegove
granice su uvek fleksibilne, uvek je znanje ono čega u tom trenutku nemaš, moraš da
ga osvojiš i da ga pomeriš, ne možeš ga kupiti. Kada sam se opredeljivala, onda sam se
opredeljivala za ovo drugo. Bez „preletanja” i preskakivanja, kako predlažu u jednoj od
inače zanimljivih teorijskih knjiga o sticanju znanja o rodu danas. Nemoj sestro molim te
da mi preskačeš oblasti, ako je ikako moguće. Ako hoćeš pisati o nečemu, nauči sve što
je potrebno. Nema preskakanja, nema letenja preko, ništa od toga. Desetine mogućnih
kandidatkinja sam odbila prvim pitanjem: koji jezik regiona govorite i čitate? Rodne
studije bi se morale osvrnuti osnovnom, recimo, filološkom radu.
Zato krivim, paradoksalno rečeno, i uspeh teorije kao glavne discipline. Tako se
može razumeti naučni skandal prve vrste da Renata Salecl u svojoj knjizi o plenu slobode
na prvoj strani kaže kako u Jugoslaviji uopšte nije bilo feminizma. U staro doba klasičnih
nemačko govorećih univerziteta bi nastale dve knjige napada i uništavajuće kritike. Kada
sam napisala kritiku te knjige za jednu od feminističkih revija u Kanadi, odgovorili su mi
da ne mogu da objave, jer je to vrlo važna knjiga za njih. To je takozvani cirkularni argument u kome gubiš razum. Danas me lice Renate Salecl gleda sa svih kioska u Sloveniji,
jer ju je upravo neki ženski časopis, posle glasanja svoje publike, proglasio „najvećom
naučnicom” u Sloveniji...
No ni to nije nešto što bi ugrozilo moju tvrdoglavu sigurnost u promišljen rad, dok
mi bude dato. Prilagodila sam svoj ego još 1991, kada sam od nacionalnog neprijatelja
broj jedan (tako su me nazivali nacionalisti privatno i na radiu) u Srbiji, postala „jedna
Srpkinja” u Sloveniji. No već 2006. me je neki zadrigli slovenački desničar nazvao „najvećim neprijateljem svega slovenačkog” na sednici senata, kada mi je trebalo uskratiti
već ponuđeno mesto na jednom novom univerzitetu: njegovu inicijativu su diskretno zatim sproveli neki ugledni liberali, sve užasno se vredjajući što imam neke primedbe. Tada
je jedan lingvista, koga uopšte nisam poznavala, ustao na istoj sednici i rekao da se tako
ne može postupati ni prema kome, i poslao mi detaljan izveštaj. Njegov gest me je ubedio, i uglavnom sam ostavila planove o bekstvu: to je druga, etička „vodilja”, koja mi je
pokazala da je kolektiv opasan, ali ustvari nevažan, dok postoji jedan koji mu se protivi.
178
ProFemina
leto/jesen 2011.
Nina Vodopivec
TEKSTILNE DELAVKE: PRIDNE,
MOČNE, SKROMNE IN VZTRAJNE
SOCIALISTIČNE PROLETARKE
S tekstilnimi delavkami in delavci sem se najprej srečala kot kustodinja pripravnica v Tehniškem muzeju Slovenije leta 1999. V tem času sem obiskala številne
propadajoče tovarne v Sloveniji, kamor so me (kot muzejsko predstavnico) povabili
stečajni upravitelji, oskrbniki strojev in delovodje. V strahu da bi tovarniški inventar
končal med razpadajočo industrijsko ropotijo, so poskušali rešiti simbole industrijske
krajine: stroje in orodja. Na zgodbe o njihovem delu, o delu oz. doživljanju delavk in
delavcev ni pomislil nihče. Fragmentarno zabeležene so se še najpogosteje pojavile v
novinarskih zapiskih.
Pogovori o njihovih spominih in izkušnjah so me vodili do priprave manjše
razstave z naslovom Za tekstilnimi stroji so ljudje (2000), s katero sem poskušala opozoriti na pomen njihovih življenjskih zgodb. V tistem času sem intervjuvala predvsem
brezposelne in upokojene delavke, delavce, upravitelje, direktorje in druge uslužbence
v Sloveniji. V preteklih časopisnih prispevkih sem spremljala delavke, ki so se spreminjale od podobe revolucionarne, močne in vztrajne socialistične delavke v podobo
izčrpane, požrtvovalne ter premalo plačane delavke v sodobnem času. V pogovorih z
njimi sem ugotavljala, kako drugačne so od takšnih predstav, ki nam jih posreduje novinarstvo.
Z raziskavo sem nadaljevala v okviru podiplomskega študija. Leta 2005 sem se
kot raziskovalka za kratek čas zaposlila v proizvodnji še delujoče Predilnice Litija, kar
mi je odprlo vpogled v popolnoma nove življenjske prostore. V raziskavi sem razmišljala o procesih konstruiranja socialnih spominov na socializem, o doživljanju postsocialističnih sprememb, o pomenskih redefinicijah dela, tovarne, delavk in delavcev.
V tem prispevku se bom osredotočila na diskurze, ki so sooblikovali podobo
tekstilnih delavk in sokreirali življenja številnih v socializmu: partijsko politiko, socialistične portrete preoblikovane ženske podobe, družbene in lokalne percepcije ter mikro
prostore interpretacij dela in delitve dela po spolu v proizvodnji.
179
ProFemina
leto/jesen 2011.
In zakaj delavke? Značilnost tekstilne industrije je številčna1 ženska delovna sila2.
Reprezentacije tekstilne industrije se navezujejo na širšo industrijsko krajino, a so hkrati
tesno prepletene s spolnimi ideologijami in predstavami. Tekstilna industrija se pojmuje
kot ženska oz. lahka industrija v nasprotju z moško, težko industrijo. Takšne podobe niso
nevtralne, temveč prinašajo niz družbenih predstav, o čemer bom pisala v nadaljevanju.
Pomembno vlogo pri utemeljevanju lika socialistične tekstilne delavke je odigral
partijski diskurz. Partija je oblikovala podobo revolucionarnega tekstilnega delavstva s
konstruiranjem politično organizirane zgodovinske spominske krajine. Podobo tekstilnega delavstva in konkretno tekstilne delavke je definirala v stavki v Kranju leta 1936,
ki jo je kasneje označila za zametke revolucije.3
Glavna akterka takšnih spominov je bila delavka in članica stavkovnega odbora
Ivanka Černe. Ob proslavah na obletnico stavke po drugi svetovni vojni so se mediji z
vso pozornostjo posvetili slikanju njenega lika, ki pa je v nekaterih temeljnih potezah
zarisal podobo vsake „prave” tekstilne delavke: „Njena življenjska pot je bila pot mnogih revnih slovenskih deklet: začela je pri Hriberniku na Selu. Iz domače vasi Zavoglje
je imela do tovarne poldrugo uro hoda.” Ivanka se je zaposlila s štirinajstimi leti, prihajala je iz družine z devetimi otroki, revščina, težko življenje in njena trdna volja ter
vztrajnost – kar je simbolično dokazovala vsakodnevna dolga pot do tovarne – so prispevali k njeni odločnosti. Svojo odločnost je dokazala, ko se je odločno postavila proti
šefu in mu zabrusila v obraz „naj si dobi prevajalko in ne govori po nemško.”4
Poleg Ivanke so mediji in politični govori ob slavnostnih proslavah po drugi svetovni vojni obujali življenjske zgodbe drugih delavk, ki so sodelovale v (takratni) tekstilni stavki, vse s skoraj identičnimi življenjskimi usodami in okoliščinami.
V idealu je bila tekstilna delavka točna, pridna, skromna, trdne volje, bila je
vztrajna in odločna. Odločnost je bila kvaliteta, ki jo je partija pripisala tekstilni delavki
prav zaradi njene izkazane revolucionarnosti. Razen odločnosti je naštete kvalitete za
vzor tekstilne delavke v pogovoru poudaril tudi nekdanji direktor litijske predilnice:
„Mi imamo primere delavke iz Vač [vas v bližini Litije], ki je celo življenje hodila peš,
to je deset do dvanajst kilometrov, nikoli zamudila, nikoli v bolniško šla. To je nekaj
neverjetnega.”5 S tem, da niso šli nikoli na bolniško, so se v intervjujih pohvalili tudi
številni upokojenci in upokojenke.
1
2
3
4
5
Število zaposlenih v tekstilni industriji v Sloveniji je naraščalo do leta 1990 (74.845), v zadnjih
20 letih je padlo na manj kot petino.
V tekstilni industriji je bilo v medvojni Jugoslaviji 60% žensk, največ v Sloveniji (68%) in na
Hrvaškem (Kresal 1976: 188). Število zaposlenih žensk v tekstilni industriji je v socializmu
strmo narastel, v 70ih letih (v Sloveniji) na 75–80 %.
Stavka tekstilnih delavcev za nove kolektivne pogodbe v Kranju 20. 8. 1936. se je razširila po
številnih drugih tekstilnih tovarnah.
France Stele, Tekstilci so pokazali zobe, Nedeljski dnevnik, 29. 8. 1982, str. 14. Ob tem opozarjam na prepletenost diskurza o revoluciji delavstva, NOB in boja proti fašizmu oz nacizmu:
Ivankin upor ni bil le upor delavke vodji, temveč Slovenke tujemu lastniku, „trdemu Nemcu”.
Dejansko pa v preteklosti direktorji večinoma niso bili Slovenci
Intervju, Litija, avgust 2004.
180
ProFemina
leto/jesen 2011.
Kljub naštetim potezam revolucionarnega ideala je bila tekstilna delavka v socializmu (najprej) ženska. Kot osrednja tema se v retoriki o tekstilni industriji neprestano
pojavlja „ženska narava”, ki je predstavljena kot neproblematična povezava med žensko
fiziologijo in njeno družbeno vlogo, istočasno pa v konkretnem primeru kaže na protislovja v razumevanju povojnega ženskega lika. Tudi v komunistični politični doktrini in
praksi ostaja narava izvor spolnih razlik, ki je uporabljena za razlago delitve dela med
spoloma in tudi retoriko tekstilne industrije. Deklarirana ideja povojnega političnega
diskurza o spolno nevtralnih vlogah se „naravi” oz. biološkemu spolu ni mogla izogniti.
Etnologinja Lydia Sklevicky je z analizo recepcije emancipacijskih vrednot in
borbe za njihovo realizacijo pokazala na ambivalenten odnos socialistične jugoslovanske politike do tradicionalne kulture. Emancipacija žensk je bila v povojnem javnem
diskurzu vezana na parole o enakopravnosti, a je do tradicionalne kulture obdržala pragmatičen odnos: emancipacijske vrednote so imele revolucionaren in mobilizacijski
efekt, tradicionalne vrednote pa so bile stabilnejše (Sklevicky 1996: 57).
Pogum, borbenost, trdnost in odločnost medvojne privrženke NOB so bile
kvalitete, ki so se v povojni podobi stopile z značilnimi tradicionalnimi ženskimi lastnostmi. Ženska materinska funkcija se je v novi politični dobi odprla v širši prostor in
dobila javni pomen, bistven pri tem pa je bil predvsem prenos njene požrtvovalnosti v
širši prostor. Ideal ženske v javnem diskurzu medijev in politike je lik proletarske matere, revolucionarne ženske. Povojni ideal revolucionarne ženske ostaja dvoumen: po eni
strani naj bi bila ženska vztrajna in samozavestna, po drugi skromna in čustvena. Po eni
strani je poskušala politika žensko čustveno nestabilnost z razširjanjem povojnega lika
utrditi, po drugi strani pa se je v politični propagandi obračala prav na njeno čustvenost
in materinstvo (Verginella 1999: 78–79, Vodopivec 2001: 154).
Partijska politika se je v skladu s protislovnim ženskim idealom lovila med
pozivi žensk v industrijo in na področje socialnega varstva. Pri utemeljevanju zakaj
je bil poklic za žensko primeren, so se mediji v povojnem obdobju pogosto opirali
na tradicionalne razmejitve med moškim in ženskim področjem. Sčasoma je časopisna
propaganda več pozornosti namenila ženski iznajdljivosti in njeni izobrazbi, s tem se je
(po letu 1949) spreminjala tudi njena podoba v medijih; ženska ni bila več samo močna,
temveč je tudi razmišljala. Temu primerno se je spreminjal njen zunanji videz.
Povojni ženski ideal se je poskušal tudi po zunanjem videzu približati spolno
nevtralni podobi. Takšna podoba je ustrezala konkretni časovni dobi – času obnove in
načrtnega gospodarstva. Poza žensk na fotografijah v časopisju je poudarjala fizično
moč. V začetku petdesetih let se je trdna podoba ženske odmikala materinski različici.
Delavka v medijskih portretih je ostajala vedno tudi mati, ki se je borila med preobremenjenostjo z gospodinjskimi opravili, skrbjo ter varstvom otrok, hkrati pa je premagovala
stroje na delovnem mestu (Vodopivec 2001).
Družbene percepcije tekstilne delavke, njenega dela in tovarne so se skozi čas
spreminjale (v okviru širših družbenih kontekstov), razlike so obstajale tudi glede na
različne lokalne tradicije tekstilne industrije in različne generacije. Prvo povojno gene181
ProFemina
leto/jesen 2011.
racijo delavk in šolane kadre je spremljal občutek, da je delo v tekstilni industriji pomembno. Številne delavke so se v tovarnah zaposlile zaradi družinske tradicije, zaradi
ekonomskih razlogov ali drugih ugodnosti, ki jih je prinesla zaposlitev v tovarni (dostop
do stanovanja, kreditov, menza, zdravstveno in socialno zavarovanje ipd). Razlike so
bile med šolanimi in nešolanimi, med ženskami, ki so v tovarni zasedla različna delovna
mesta (v pisarni ali v proizvodnji), predvsem velike pa med različnimi generacijami.
Največjo predanost tovarni in delu kažejo pripovedi povojni zaposlenih delavk.6
V krajih s tekstilno tradicijo so na tekstilne delavke gledali s ponosom. „Moškim
je bilo všeč, da ženske delajo, saj je bila fabrka odvisna od žensk. Mislim, da je bila v
tem pogledu Litija drugačna od drugih, logično je bilo, da ženska dela” je za čas po
drugi svetovni vojni razlagala takrat zaposlena uslužbenka. Litijska tekstilna delavka,
ki se je po drugi svetovni vojni omožila in preselila v Trbovlje, je bila obravnavana
drugače. Ne le zaradi dela v tekstilni tovarni, zaradi zaposlitve na sploh. „V Trbovljah je
bilo drugače, moški, rudarji, so bili za moje pojme zelo pomemben folk in zelo gor vzeti.
Tam so bile ženske doma in so može pedenale. Tukaj [Litija] je bil prav zaradi tega bolj
enostaven odnos med ženskami in moškimi, bolj enakopraven, se mi zdi, ker so bile te
ženske zaposlene, pa svoj denar so imele.”
Interpretacije o tekstilni delavki in njenem delu so spremenljive in se navezujejo
na pomenske spremembe tovarne in dela v socialnem okolju (Vodopivec 2007). Ob
tem pa je vendar pomembno njihove razumevanje brati tudi na mikro ravni, v okviru
formalne in neformalne organizacije dela, pogajanj med pričakovanji, vsakodnevnimi
realnostmi in simbolnimi pomeni v proizvodnji. Pomen oz. razumevanje lika tekstilne
delavke in ženske industrije navezujem na delitev dela med spoloma v proizvodnji; na
to, kako so delitev dela med spoloma definirali zaposleni v proizvodnji (oz. ga še danes
v proizvodnji Predilnice.)
V splošnem za stroji v tekstilnih tovarnah niso bili moški9 (in še to le za nekaterimi stroji). Moški so večinoma zasedli mesta vodij in njihovih pomočnikov, električarjev, ključavničarjev, kurjačev, vzdrževalcev, mizarjev, čistilcev ali transportnih
delavcev. Starejši upokojeni delavki se je zdela takšna delitev samoumevna: „V sami
proizvodnji je bilo delo deljeno, stroje, ki so bili bolj fini za roke, so upravljale ženske,
mojstri so bili moški. Potem je bilo delo deljeno še po teži, težko fizično delo so opravljali moški, npr. v čistilnici in pri mikalnikih.”10 Pa vendar so ženske dvigovale tudi po 30 in
40 kg težke bale platna. Razlaga fizično težkega dela se je spreminjala glede na situacije
in skozi preteklost. V sodobni proizvodnji Predilnice ženske upravljajo tudi mikalnike.
6
7
8
9
10
Pri tem moramo upoštevati konstrukcijo spomina, pomen starosti intervjuvank danes in posledično vplive na različne njihove izrazne narativne oblike. O procesu konstrukcije spomina gl.
Vodopivec 2007.
Upokojena uslužbenka Predilnice Litija (roj. 1928), intervju, Litija, marec 2000.
Upokojena delavka predilnice Litija (roj. 1921), intervju, Litija, Marec 2000.
V predilnicah, barvilnicah in v usnjarstvu je bilo zaposlenih več moških kot v tkalnicah ter v
manufakturi.
Upokojena delavka predilnice Litija (roj. 1938), intervju, Šmartno pri Litiji, junij, 2002.
182
ProFemina
leto/jesen 2011.
Zanimivo je pogledati, kako so se razlage fizično težkega dela povezovale z modernizacijo tehnologije. Modernizacija tehnologije naj bi lajšala fizično težko delo in s
tem ženskam odpirala nova mesta. Spremljala pa so jo protislovja. Po mnenju obratovodje iz Motvoz in platno naj bi za moderne stroje najprej poprijele moške roke, saj naj
bi bilo na moderne stroje težje delati. Stari stroji pa so se pogosto kvarili. Ob okvari so
stroje zagnale same, kar pa je zahtevalo veliko fizičnega napora (Vodopivec 2000: 42).
Vpogled v družbena razmerja med tehnologijo in spoloma kaže, da ženske niso
bile tiste, ki naj bi razumele tehnološko izpopolnjene in zahtevnejše stroje. Ženske so
pritiskale na gumbe, moški pa so znali stroje ponovno zagnati. Moški naj bi torej obdržali nadzor nad stroji, nad delom in s tem posredno tudi nad delavkami (Cockburn 1985:
244). S takšnimi razlagami se ne strinjam popolnoma, do neke mere pa to vendar drži.
Če se je namreč v proizvodnji pokvaril stroj, je morala delavka počakati na strokovnjaka, da ga je pognala oz. na nadrejenega, da je to odredil. Dalj ko je čakala, manjšo
normo je dosegla. S tem so dejansko tehniki in vodilni, ki pa so bili v proizvodnji skoraj
izključno moški, večinoma obdržali nadzor. Kot sem že zapisala, pa so v delavke marsikdaj starejše stroje, v primeru da okvara ni bila velika, zagnale kar same.
Z zgodovinskim pregledom razmerij med modernizacijo in spoloma je britanska
zgodovinarka Deborah Simonton opozorila na pomen spretnosti in na fluidnost definicij, ki opredeljujejo odnos med tehnologijo in spretnostjo. Po njenem mnenju se lahko
spreminjanje idej o spolu pri delu kaže v načinih, kako je definirana spretnost in kako
je uporabljena za redefiniranje načinov dela, predvsem delitve dela po spolu. Spretnost
tekstilne delavke se navezuje na tematiko o ženskih lastnostih; o njeni potrpežljivosti,
vztrajnosti in trpežnosti (1998: 265).
Esencializacija ženske spretnosti se pojavlja v razlagah upraviteljev in delavk oz.
delavcev. Čeprav upravitelji opozarjajo, da nekaterih del moški ne bi hoteli opravljati,
hkrati ugotavljajo, da takšno razdelitev dela do določene mere diktira sama narava dela.
Kot je rekel vodja oddelka v Predilnici Litija: „V vsakem primeru so ženske bolj spretne,
drugič so bolj delovne, to je pač tako narejeno in mislim, da je narava zaenkrat tako
narejena, da so ženske bolj pridne.”11
Razlage spretnosti pomembno zamejujejo dimenzije spola, statusa oz. položaja
in delovnega mesta. Predstava hitrih spretnih prstov je prisotna v razmerju med delavko
in stroji v tekstilni industriji, te lastnosti so naturalizirane. Čeprav pomen hitrih spretnih
prstov na trgu delovne sile ni kotiral visoko niti v socializmu (predvsem po 60ih letih,
vsekakor pa kotira visoko danes), je pomembno pogledati, kakšno vlogo je imel v proizvodnji. Delo za strojem je namreč imelo in še vedno ima v proizvodnji velik pomen.
Delavke oz. delavce deli na tiste, ki upravljajo svoje stroje, in tiste, ki jih ne.
Upokojena delavka se mi je v intervjuju najprej pohvalila: „Jaz sem po dveh urah
dobila svoj stroj. To je že en ponos, če si mašino imel. To je tako, ali imaš mašino ali pa
pisarno, to je ponos, imam svojo mašino. Pa na svojem delam, pa svoje vse, nihče nič
ne reče, le majster, če nekaj ni prav”.12 Proizvodno delo v tovarni je bilo konkretizirano
11
12
Vodja oddelka Predilnice Litija, intervju, april 2004.
Upokojena delavka Predilnice Litija (roj. 1938), intervju, Šmartno pri Litiji, junij 2002.
183
ProFemina
leto/jesen 2011.
prav v stiku med ljudmi in stroji. Po eni strani ga je delavka nadzirala, hkrati je bila od
njega odvisna: števci na stroju so namreč določali njeno normo. „Jaz sem imela stroj
vedno tako rada kot rožico”, je rekla upokojenka; „ti mi daješ kruh, sem rekla, ti mi lepo
laufaš, da se ni kaj naredilo, da me ni kdaj prijelo. Jaz sem vedno tako imela z njim, kot
da se pogovarjam.”13 Tudi z večjo avtomatizacijo strojev ni prišlo do popolne odtujitve
med ljudmi in stroji. Stroj v odnosu sodelovanja v procesu produkcije objekta pooseblja
afiniteto med človekom in materialnim svetom. Takšno razmerje se neprestano preoblikuje v povezavi s spreminjajočo tehnologijo.
Izkušnje dela na stroju ostajajo ključno merilo vrednotenja v proizvodnji v Litiji
in tega se zavedajo tudi vodilni ter tehniki v proizvodnji. Tehnik je tisti, ki stroj popravi, a delavka je tista, ki ga pozna. Za razumevanje tega odnosa bom opisala postopek
učenja v proizvodnji.
Čeprav so ponekod v socialistični preteklosti potekale nekaj tedenske oz. mesečne delavnice, so se v večini primerih delavke in delavci dela za stroji priučili z opazovanjem in posnemanjem. Precej samouško učenje je zajelo utelešeno znanje in ne
verbalizirano komunikacijo.
Ko sem se pogovarjala z upokojenimi delavkami v njihovih kuhinjah o delovnih
postopkih in delu v proizvodnji, so večinoma razlagale z rokami. Njihove pripovedi so
bile polne besed; „takole”,” tja”, „sem”, „tam”, ipd. Upokojena proizvodna delavka mi
je v intervjuju razložila, kako se naredi vozel, ob tem pa je z roko po zraku demonstrirala postopek. Šele ko sem sama vstopila v proizvodnjo, sem razumela, kaj je dejansko
mislila. Delovni postopek je dobesedno vpisan v telesa delavk. Marsikatera od upokojenih delavk je v pogovoru zatrdila, da lahko še danes sredi noči naredi vozel in je v
dokaz z rokami takoj v zrak zarisala kretnjo. Ob tem pa ponosno poudarila, da se je teh
vozlov naučila sama.
Učenje s telesnim posnemanjem je lahko problematično in marsikatera se je pritožila, da ji dolgo časa ni nihče povedal, da ne dela pravilno. Začetnice so dodelili k bolj
izkušeni delavki, od katerih so bile popolnoma odvisne. Če jih te niso popravile, so se
lahko procesa naučile narobe, pri delu so bile počasnejše in s tem niso dosegle norme.
Takšen odnos je ohranjal pomen starejše in bolj izkušene (pa čeprav morda zaradi njene starosti počasnejše) delavke. Ženske torej niso bile le tiste, ki so pritiskale na
gumbe. Poznavanje stroja, upravljanje v pravem pomenu besede je imelo v proizvodnji
(in ima tudi v sodobnem času) določeno moč.
družbeno pozicioniranost žensk, njihove vloge v lokalnem prostoru, odnose med moškimi in ženskami v družinskem življenju in hkrati razmerja med različnimi generacijami
žensk. Delovno mesto v tovarni je odigralo pomembno vlogo pri oblikovanju družbenih
mrež, družinskih življenj in integraciji v skupnost. Z oblikovanjem infrastrukture kraja
so tovarne dejansko strukturirale življenje zaposlenih, njihovih družin (z organizacijo
prosto-časovnih dejavnosti, počitnic) in v manjših krajih tudi vsakdanji ritem skupnosti.
Ne glede na socialistično emancipacijo žensk, ki je zakonsko izenačila položaj
moškega in ženske, so se v realnosti družbena razmerja in odnosi spreminjala počasi
(delitev dela po spolu je ostala doma in pri delu, vstop ženskih direktoric je bil minimalen, razlike so ostajale med zapisani pravicami in življenjsko vsakdanjo prakso, med
vsakdanjo prakso in pričakovanji oz. ideali pri delu in v družinskem življenju). Prišlo
je do zakonske izenačitve v plačilu pri enakem delu, a so se določena delovna mesta
feminizirala: kot na primer v tekstilni industriji. Ni pomembno le dejstvo, da se je žensko zaposlila, temveč tudi kako je bilo delo, ki ga je opravljala, vrednoteno v lokalnem
prostoru in v širši družbi.
Pojmovanje industrije kot ženske industrije nikakor ni nepomembno za javno
percepcijo panoge in zaposlenih v njej. Ob tem pa ne gre pozabiti socialističnih družbenih kontekstov, v katerih je bila podoba delavke opremljena z atributi revolucionarnosti.
V novem času se je ta podoba spremenila: v okviru mistificiranega globalizma je delavka ostala (le še) požrtvovalna žrtev, pasivna sprejemnica zunanjega sveta. Delavke,
nosilke revolucije in revolucionarne zavesti, so v sodobnem času tiste, ki (v javnem
diskurzu) kot relikti socialističnega ekspanzivnega zaposlovanja v industriji odplačujejo
napake socialističnega režima. Delavke pa ne ostajajo tiho niti danes. A to je že druga
zgodba.
Socialistična delavka in njen konec
Na življenje tekstilnih delavk je imel velik vpliv pomen socialistične tovarne v
prostoru. Tovarne so gradile stanovanjska, počitniška naselja, zdravstvene, sindikalne
in kulturne domove. V tovarnah so se ženske spoznavale z drugačnim načinom življenja, si pridobivale izkušnje, druga znanja, zaposlovanje v tovarnah je spreminjalo
13
Isto.
184
ProFemina
leto/jesen 2011.
185
ProFemina
leto/jesen 2011.
Adriana Zaharijević
LITERATURA
Cockburn, Cynthia (1985). Machinery of Dominance: Women, Men and Technical Know-how. London:
Pluto Press.
Kresal, France (1976). Tekstilna industrija v Sloveniji. Ljubljana: Borec.
Simonton, Deborah (1998). A history of European women’s work, 1700 – the present. London, New
York: Routledge.
Sklevicky, Lydia (1996). Konji, žene, ratovi. Zagreb: Ženska infoteka.
Verginella, Marta (1999). „Naše žene volijo.” V: Antič Gaber, Milica (ur.), Naše žene volijo. Ljubljana:
Urad za žensko politiko. 71–86.
Vodopivec, Nina
(2007). Labirinti postsocializma: socialni spomin tekstilnih delavk in delavcev. (Knjižna zbirka
Documenta, 16). Ljubljana: Institutum Studiorum Humanitatis, Fakulteta za podiplomski
humanistični študij.
(2001). „Sem delavka, mati in gospodinja.” V Etnolog 11, 69–90.
(2000). Za tekstilnimi stroji so ljudje. Glasnik SED ¾, 36–43.
186
ProFemina
leto/jesen 2011.
WOMEN’S LIBERATION,
ČETRDESET GODINA KASNIJE
Postoji nelagodan konsenzus povodom toga da je vreme emancipacije/revolucije/ oslobođenja iza nas. Govori li se pak o specifično ženskom kontekstu, Women’s
Lib zvuči toliko anahrono da se u nekom svima razumljivom kontekstu može pojaviti
jedino u okviru arhivarskih poduhvata koji nastoje da ustanove oštre granice među „talasima” ženske borbe. Uprkos tome, danas, dakle, četrdeset godina kasnije, s izvesnošću
se može tvrditi da ciljevi i ideali borbe za slobode žena nisu ostvareni u punom opsegu,
u meri u kojoj ni neki drugi ideali koje je inicirala ’68. nisu postali življena stvarnost.
Međutim, govor o „borbi” (o revoluciji i oslobođenju da i ne govorimo, posebno na
ovom području koje se ambivalentno i neujednačeno odricalo svoje komunističke prošlosti) često postaje teorijski neumestan ili nepodesan, bez obzira na teorijski kontekst.
Šta je izazvalo takav obrt? Feminizam u svojim različitim, kulturno i geografski
uslovljenim vidovima opstaje i danas, iako su u najvećem broju zemalja sveta osvojena
sva ona osnovna prava za koja su se žene borile. Iako je, prema tome, „emancipatorska”
„borba” za „oslobođenje” i „revoluciju” odnosa među ženama i muškarcima (a čini se
da je čak i te pojmove ponekad suvislo staviti pod znake navoda), bar na diskurzivnom
nivou postala deplasirana, feminizam – kako god da ga definišemo da bi se navedeni
termini izbegli – ne iščezava, premda se može tvrditi da je svet, makar u načelu, postao
lagodnije mesto u kojem su prisutni bar potencijali za ravnopravnost.
Pitanje ima li feminizma ako nema borbe za oslobođenje žena – ili ima li feminizma koji nije uvek već borba za oslobođenje – ma kako retorički delovalo, postalo je
jedno od središnjih pitanja s kojima se ovaj društveni pokret suočio devedesetih godina
XX veka. Činjenica da feminizam i dalje opstaje u svim svojim raznovrsnim oblicima
ne ukazuje na to da je na ovo pitanje pronađen adekvatan odgovor koji bi ga učinio
prevladanim ili zastarelim. Moglo bi se, suprotno tome, tvrditi da je to danas verovatno
najdinamičniji spor koji feminizam čini otvorenim za nova rešenja koja krute borbene
formacije transformišu u labave koalicije, čiju validnost zapravo tek treba testirati u
okolnostima s kojima se susreću žene XXI veka.
U ovom tekstu pokušaću ukratko da razmotrim dva mesta spora koja smatram
ključnim za razumevanje situacije u kojoj se feminizam nalazi danas u Srbiji, ali i izvan
187
ProFemina
leto/jesen 2011.
nje. Prvo se odnosi na neprevladani konflikt teorije i prakse, drugo na generacijski spor
među „mlađim” i „starijim” feministkinjama.
Vraćanje feminizma ženama
Najzastupljenije – hronološko i progresističko – čitanje feminističke istorije
prepoznaje tri faze feminizma. Prvi „talas” označava vremenski najduži period koji
se proteže od sredine XIX veka do izbijanja Prvog svetskog rata ili, alternativno, do
dvadesetih godina XX veka, kad je ženama u najvećem broju država u kojima je postojao sifražetski pokret dodeljeno pravo glasa. Pojava drugog talasa dovodi se u vezu
s objavljivanjem knjige Beti Fridan (Betty Friedan) The Feminine Mystique 1963. godine. „Problem koji nema ime”, fraza koju narastajući pokret šezdesetih prepoznaje
kao izvanredno prikladan opis situacije u kojoj se nalaze Amerikanke posle naizgled
tako lagodnog posleratnog baby-boom-a, posle ’68. dobija snažnu ideološku potporu,
a tokom sedamdesetih i razna teorijska objašnjenja. Iako nema slaganja povodom toga
kada se tačno okončava, može se tvrditi da „drugi talas” dostiže zenit tokom sedme
decenije XX veka, a da osamdesetih, što zbog moćne unutrašnje kritike s margina pokreta, što zbog konzervativne političke klime, doživljava backlash, da pozajmim izraz
Suzan Faludi (Susan Faludi). Treći talas feminizma, ako mu korene ne prepoznajemo
već u antiesencijalističkim kritikama crnih i postkolonijalnih teoretičarki, takođe izniče
iz života jedne knjige: reč je o tekstu Gender Trouble Džudit Batler (Judith Butler),
objavljenom 1990. godine. Iako je teško definisati pravce u kojima se feminizam trećeg
talasa razvija/o, njegove pretpostavke, temporalno gledano, i danas, dvadesetak godina
kasnije, određuju istorijsko lociranje feminizma.1
Uz izvestan trud, paralelna istorija se može izvesti i za Srbiju. Prvi feministički
glasovi, iako veoma iznimni, javljaju se već u XIX veku (Draga Dejanović, glumica i
pesnikinja, napisala je čak tri knjige koje bi bile zanimljive za feminističko proučavanje:
Nekoliko reči srpskim ženama, Emancipacija Srpkinja i Srpskoj majci, Pantelić 2006).
Tokom prvih decenija XX veka javljaju se rasuta stremljenja koja se danas mogu proglasiti feminističkim: od formiranja Ženske stranke, preko intelektualnih uzleta žena
poput Ksenije Atanasijević i Julke Hlapec-Đorđević, do aktivnosti žena okupljenih oko
AFŽ-a. Iako različite kulturne i političke okolnosti svojstvene jugoslovenskom kontekstu otežavaju konsekventno izvođenje paralele s drugim (i trećim) talasom, osim u generacijskom smislu, činjenica je da je osamdesetih godina o feminizmu ponovo počelo
da se govori javno i donekle dosledno. Specifičnost srpskog feminizma devedesetih čija
1
Iako je fraza „treći talas“ postala uvrežena u feminističkom diskursu, ona ni danas nema univerzalnu primenu. Primera radi, Nensi Frejzer (Nancy Fraser) u nedavno objavljenom tekstu
“Feminism, Capitalism and Cunning of History“ (New Left Review 56, March-April 2009)
govori isključivo o drugom talasu i njegovim transformacijama u odnosu na promene koje su
od šezdesetih naovamo pogodile kapitalističko društvo. Batler u svojim Nevoljama s rodom
takođe nigde ne uvodi termin „treći talas“, iako bez sumnje inicira njegovu (van)teorijsku
upotrebu.
188
ProFemina
leto/jesen 2011.
se pojava preklapa s pojavom trećeg talasa na Zapadu, jesu ratne okolnosti u kojima se
pokret razvija i definiše svoje strateške ciljeve i interese.
Premda sam svesna uprošćavanja koja šturi opisi nužno povlače za sobom, ipak
ću posegnuti za još jednim veoma prikladnim svođenjem koje spada u opšta mesta feminističke istoriografije. Često se, naime, i donekle s pravom, naglašava da se prvi talas
može takoreći redukovati na feminističku praksu, budući da nije imao osobenu teorijsku
pozadinu koja bi praksi davala smer i opravdanje. Drugi talas obeležava „izumevanje”
specifično feminističke teorije koja je nerazdvojiva od delovanja u mikro ili u makro
ravni, na lokalnom ili na transnacionalnom nivou. Pojava trećeg talasa u neposrednoj je
vezi s teorijskim otkrićem da se teorija i praksa ne podudaraju, kako se više od čitave
decenije želelo verovati. Dekonstrukcija teorijskih konstrukata oko kojih je organizovana feministička praksa drugog talasa vodila je teorijskoj fragmentaciji i osipanju što
je, sa svoje strane, neizbežno stvorilo nevolje u sferi delovanja. Treći talas se stoga, bar
heuristički i uopšte uzev, može odrediti kao teorija kojoj nedostaje adekvatna praksa.
Teorija i/ili praksa
Kada je sredinom XIX veka formiran feministički pokret2, žene (i retki muškarci)
koje su ga reprezentovale nisu imale usaglašenu teorijsku ili ideološku platformu prema
kojoj su temeljito i namenski sprovodile svoje unapred definisane i čvrsto postavljene
ciljeve. U duhu načelno slobodarskih ideja liberalnog individualizma, koje su odredile
pravac borbe za ukidanje institucije ropstva i smanjenje klasne napetosti u prvim industrijskim društvima, pojavile su se i prve prepoznatljivo feminističke tendencije. Narastajući pokret se poslednjih decenija XIX veka organizovao oko različitih aktivnosti
koje su retko imale teorijsku potporu i teško su se mogle svrstati uz određenu ideologiju:
pamfleti, peticije, okupljanje na konvencijama, javne tibine, masovni protesti i militantne akcije naprosto spadaju u arsenal svake društvene grupe koja se borila za vidljivost
i/ili proširenje osnovnih prava.
Činjenica da je reč o nečemu tako dalekom što, samim tim, dopušta da se s nostalgijom vraćamo u ta slavodobitnija vremena, omogućuje da borbu sifražetkinja predočimo kao takoreći najlagodniji deo feminističke istorije: ženama koje su predano i
jednodušno radile na dostizanju svog cilja – oko kojeg je postojao internacionalni konsenzus – na raspolaganju je bilo samo ad hoc oruđe koje je odista dovelo do proizvod2
Istorijski posmatrano, počeci feminističkog pokreta se mogu locirati u 1848. godinu kada
je u državi Njujork u Seneka Folsu održan prvi skup na kojem su eksplicitno formulisani
feministički zahtevi. Bez sumnje, tokom čitave istorije je bilo nekonvencionalnih žena koje
bi se mogle proglasiti protofeministkinjama. Takođe, valja pomenuti da se u doba Francuske
revolucije prvi put pomalja prostor u kojem se i žene mogu prepoznati kao politički subjekti,
usled čega tada dolazi do prvih oblika organizovanja žena, doduše, kratkog veka (videti,
recimo, Ofen 2000 i Sledziewski 2000). Prema tome, bez obzira na značajne preteče pokreta,
on u strogom smislu biva ustanovljen tek u XIX veku, a tek početkom XX veka dobija
transnacionalni karakter.
189
ProFemina
leto/jesen 2011.
nje željenih učinaka. One, drugim rečima, iza sebe nisu imale ni istoriju ni varijetete
teorijskih/ideoloških polazišta koja bi u njihovo delovanje unosila razdor, a osvajanje
prava glasa je u korpusu njihovih ciljeva bilo toliko dominantno da su svi drugi naprosto
mogli biti zanemareni kao potencijalni izvori sporova.
No takvo čitanje ne samo što je naivno već sasvim poništava problem koji leži
u srcu feminizma od njegovog nastanka do danas: činjenicu da feminizam ni u jednom
trenutku svoje istorije nije bio lišen spora, uprkos ili upravo zbog toga što polaže pravo na to da govori u ime svih žena, odnosno u ime žene kao univerzalnog subjekta.
Viktorijanke se, naime, nisu slagale povodom zajedničkih strategija, niti su im ciljevi
i programi delovanja bili ujednačeni. Suprotno anegdotskim očekivanjima, prve feministkinje su u velikom broju slučajeva (posebno u SAD i UK, dakle, u reprezentativnim
sifražetskim državama) bile izrazito konzervativne, često daleko bliže umerenjačkim
nego progresivnim levičarskim pokretima koji su se bar nominalno zalagali za punu
ravnopravnost muškaraca i žena. Rasne i klasne napetosti, politička kalkulisanja u kojima su mnoge žene ostavljane izvan sfere jednakih prava i sloboda i neskriveno imperijalistička i kolonijalna retorika predstavnica srednje klase koje su dominirale pokretom
onemogućavale su ostvarenje prividno univerzalnih težnji ženskog pokreta.
Objedinjujući motiv feminizma prvog talasa – pravo glasa – nije bio dovoljan da
bi se odista prevladale nepremostive razlike među zahtevima, strategijama i vrednostima ranih feministkinja. Iako to svakako ne može biti jedini razlog zbog kojeg je feministički pokret izgubio oštrinu (prve „postfeministkinje” se javljaju već dvadesetih godina
XX veka, kao i prvi ozbiljni generacijski sukobi koji ih proizvode), pojavu drugog talasa
feminizma odlikovala je izražena potreba za teorijskim okvirom koji će moći politički
da objedini pokret, ali i da utemelji zahteve koje će svaka žena moći da prepozna kao
bitno feminističke.
Da bi ideološki snažna praksa šezdesetih opstala, da bi, drugim rečima, nadživela
novu levicu, antiratne i studentske proteste organizovane oko ’68, bio je neophodan
koherentan eksplanatorni model koji bi mogao da posluži kao skelet opisa postojećeg
stanja stvari, ali bi uz to nudio i moguća rešenja za njegovo prevazilaženje i/ili ukidanje
i sliku budućnosti u kojoj bi stare nepravde bile iskorenjene.3 Taj marksistički model
koji je donekle integrisan u model „polne politike” (sexual politics), dakle, u temelje radikalnog feminizma, nalazi sopstveni izraz i u praksi koja je ponajviše obeležila buđenje
feminističke svesti. Reč je o grupama za podizanje svesti u kojima se akcent s pojedinke
pomera na kolektivitet, na žene kao grupu (ili „klasu”, kako se često govorilo u prvim
tekstovima koji još nisu pravili oštre koncepcijske razlike među feminizmima), i gde
pozicija opšte potlačenosti dobija snažnu pozadinu u „iskustvima” svih žena.
U načelu se polazilo od toga da feministički identitet i feministički aktivizam
predstavljaju direktnu posledicu feminističke svesti. Sve žene su potlačene u patrijarhalnom društvu usled čega dele izvestan skup iskustava kao žene. Proces postanka feministkinjom predstavlja rezultat podizanja svesti jedne žene do tačke u kojoj ona prepoznaje
3
Videti Nicholson 1997: 2.
190
ProFemina
leto/jesen 2011.
svoju žensku potlačenost i zajedničke interese koje deli s drugim ženama, čiji je izraz
sestrinstvo. (Hercus 2005: 3)4
Taj „klik”, „trenutak istine, šok koji donosi prepoznavanje, instant sestrinstvo”,5
koje se odigravalo u svesti budućih teoretičarki i/ili aktivistkinja, trenutak kada se
intimno preobražava u političko, preobrazivši se u iskustvo „prezrenih na svetu”,
obeležava trenutak stapanja teorije i prakse u drugom talasu feminizma.
Teorija i praksa, dakle, prvi put koegzistiraju upravo u tom periodu uklapanja,
preplitanja i uvezivanja privatnog/individualnog u javno/političko, kako ga definišu Simon de Bovoar (Simone de Beauvoir) i Kejt Milet (Kate Millet). Feministkinje drugog
talasa su imale formalne uslove za participaciju u javnom životu – prvi talas se za to
izborio osvojivši pravo glasa: sada je to trebalo tematizovati, trebalo je opisati situaciju,
stanje ili položaj u sistemu koji ne favorizuje žene, i trebalo je osmisliti načine da se
taj sistem dovede u pitanje. Zadatak feminističke teorije bio je, pre svega, da opravda
univerzalističke tvrdnje feminističke prakse.6 Trebalo je dokazati da su sve žene žrtve
sistema dominacije koji biološke pretvara u vrednosne razlike, omogućujući nesmetano
funkcionisanje hijerarhije, zasnovane na tobože biološkoj nužnosti.
Cilj teorije bio je opremanje žena koje menjaju svet neophodnim sredstvima da
bi ta promena bila sprovedena korenito, temeljito i u korist svih. No da li zbilja svih?
Čini se da je unutrašnja kritika s margina razotkrila bentamovski princip (najveće sreće
za najveći broj) koji se ponovo, gotovo u istom ruhu, potkrao feminizmu. Osamdesetih godina XX veka se politici identiteta, sili koja mobiliše drugi talas feminizma,
suprotstavlja politika razlike: iza univerzalističkih težnji subjekta feminističke politike
(Žena) iskrsava različitost iskustava – žena druge boje kože, žena (marginalizovanih)
nacionalnosti, drugih seksualnih opredeljenja, drugih socijalih pozadina – što će opseg,
sadržaj i značenje same politike dovesti u pitanje. Ako se politika ne organizuje oko
jednog ujedinjujućeg motiva, odnosno oko (ženskog) identiteta koji je za sve zajednički,
kako onda objediniti mnogostruke razlike koje su najednom postale tako važne? I iako
ovo pitanje u krajnjoj instanci ima presudne posledice po praksu, njega je moguće
postaviti samo pod pretpostavkom ranijeg upuštanja u teorijsko preispitivanje temelja
4
5
6
O značaju grupa za podizanje svesti i razvoju feminističke svesti pisala je Lidija Vasiljević u
svojoj neobjavljenoj magistarskoj tezi „Politike mentalnog zdravlja“. Tekst tog manuskripta
dostupan je u Univerzitetskoj biblioteci.
Navedeno prema časopisu Ms., ibid., str. ix.
Ni u najranijoj fazi koegzistencije prakse i teorije nije, naravno, postojao opšti konsenzus
povodom toga šta i u kojoj meri svaka od njih treba da donese onoj drugoj. „Neki ljudi nastoje da naprave časnu ženu od feminističke kritičarke, tvrdeći da svaki ’dostojan’ fakultetski
odsek u svojim zalihama treba da poseduje jedan takav primerak. Mene baš i ne zanima da li
će feminizam postati poštovanja vredan deo akademske kritike; daleko me više interesuje da
feministička kritika postane koristan deo ženskog pokreta. Stari feminizam je bio usredsređen
na zakonske odredbe i ljudska prava u suštinski neizmenjenim institucijama. Novi feminizam
se tiče temeljnog transformisanja institucija. U našoj borbi za oslobođenje, Marksova opaska o
filozofima može se primeniti i na kulturne kritičarke: do sada su samo tumačile svet, a ključno
je promeniti ga.“ (Robinson 1986: 19–20)
191
ProFemina
leto/jesen 2011.
identiteta posredstvom kojeg se sva praksa organizuje. A jednom kada se postavi pitanje
– šta je žena (šta je to suštinsko žensko, odnosno ima li uopšte neke takve suštine),
feministička politika prestaje da funkcioniše kao izvor jedinstva i postaje prostor spora.
Teorija koja je, dakle, podupirala te očigledno krhke temelje, sada postaje
osnovno oružje u njihovom rastakanju. Da bi uopšte bilo politike sestrinstva, neophodno
je napraviti prostora za sve zamislive razlike među sestrama, a taj prostor može biti
prostor solidarnosti samo pod pretpostavkom nesagledive otvorenosti. Džudit Batler to
nedvosmisleno tvrdi:
Smatram da će svaki pokušaj da se kategoriji žene prida univerzalan ili specifičan sadržaj, pod pretpostavkom da se jemstvo solidarnosti zahteva unapred, proizvesti razdor,
te da se „identitet” kao polazna tačka nikada ne može održati kao čvrsto uporište feminističkog političkog pokreta... To ne znači da termin „žene” ne bi trebalo koristiti...
Naprotiv, ako feminizam pretpostavlja da „žene” označavaju neoznačivo polje razlika, koje se ne može totalizovati ili sumirati samo jednom deskriptivnom kategorijom
identiteta, onda sam termin postaje prostor stalne otvorenosti i uvek nove mogućnosti
označavanja. (Batler 2006: 32)7
Od devedesetih godina XX veka ključno pitanje utoliko postaje kako uspostaviti ravnotežu između (teorijskih) sporova i (praktičnog) jedinstva. Odbijanje da se u
ime kohezivnosti i jedinstva pojmovno zatvori skup mogućih oznaka koje žene čine
ženama, čime bi se sužavala i ograničavala moć delovanja, ključni politički potencijal
feminizma, vodi prihvatanju fragmentiranosti i difuznosti. Iako je to u izvesnom smislu
uslov mogućnosti inkluzivnosti, načelna neodredivost polazišta/interesa/ciljeva predstavlja gotovo nepremostivu prepreku u organizovanju celishodne feminističke prakse.
Doda li se tome jedna od ključnih odlika savremene feminističke teorije – hermetičnost
jezika kojim se služi, za šta su tekstovi Džudit Batler svakako paradigmatičan primer
– kontekst koji naglašava inkluzivnost istovremeno isključuje nebrojenu većinu koja
doslovno nema pristup jeziku, znanju, prostorima odakle se takvo znanje diseminira,
akademskim pozicijama i jouissance koju teorija pruža izabranoj manjini.
Problem jezika i prostorâ njegove proizvodnje nije bez značaja. U razgovoru
Rite Alfonso (Rita Alfonso) i Džo Triljo (Jo Trigilio), koji je pod naslovom „Surfovanje
po trećem talasu: dijalog između dve feministkinje trećeg talasa” objavljen u časopisu
Hypatia, Triljo tvrdi:
Takođe me brine težak, specijalizovan, žargonski jezik kojim se najveći deo novije feminističke filozofije predstavlja. Te su teorije dostupne samo osobama s najvišim obrazovanjem. Smatram da je ironično da se teorije o potlačenima predstavljaju na način koji
najveći broj potlačenih ne može da razume... Taj tip jezika održava elitističke odnose
moći... Feministička teorija postaje proizvod privilegovane manjine koja se nalazi na
akademskim položajima, proizvod kojem ostali izvan tog okruženja nemaju pristupa.
(Alfonso i Triglio 1997: 10–11)
7
Videti i Nikolson 2007.
192
ProFemina
leto/jesen 2011.
Da li, prema tome, teorija može da održi feminizam u životu i, ako je odgovor na
to pitanje potvrdan, o kakvoj je formi života ovde reč? Da li je akademski život ženskih
studija – prostor formiran teorijom, ma koliko da su njegovi incijalni impulsi potekli iz
(žudnje za) praksom – adekvatan prostor za razvoj i opstanak feminizma? Da li teorija zbilja opismenjuje praksu, ili je institucionalizacija ženskih studija (koje – u formi
ustupka? – prestaju da budu ženske i postaju „rodne”)8 jedan oblik kooptiranja alternative sistemu u pomične i sve labavije okvire mainstream-a (na šta bez sumnje upućuje
jedan drugi, danas odomaćen ali neprevodiv izraz, gender mainstreaming).
Feministička teorija – bilo zbog toga što nema neposredne posledice po žene koje se
ne moraju baviti teorijom, pa je čak ne moraju ni razumeti, bilo zbog osude da je po definiciji androcentrična – uglavnom se odbacuje kao nedostojan vid feminističkog angažmana.
No pitanje kako se teorija može predočiti kao izraz prakse samo je jedan oblik opravdanja
njenog postojanja. I koliko god da jedno takvo objašnjenje odiše ispraznim antiintelektualizmom, te se već i samo na tom osnovu može odbaciti, mi se tim gestom ni najmanje ne bismo
približili složenom zadatku dekonstrukcije hijerarhijskog odnosa teorije i prakse.
Danas otuda ključno pitanje postaje kako obezbediti životni prostor u kojem alternativa sistemu ostaje alternativa koja na način inkluzivnosti ima moć da preobrazi
sistem. Spor između teorije i prakse nužno mora ostati imun na hijerarhizaciju činjenja
i mišljenja, tako da se istovremeno izbegne pseudorešenje koje nalaže činjenje bez mišljenja, ali se opire i samodovoljnosti teorije.
Sestra svoje majke9
Razlike koje postoje u životima žena – posmatramo li njihova iskustva kroz institucionalna i kulturna sočiva poslednjih dve stotine godina – ponekad su toliko nesamerljive da poređenja zahtevaju posebno pažljivo baratanje nebrojenim okolnostima,
diskursima, normama, prostorima isključivanja i/ili uključivanja. Iz te perspektive, čini
se da je jedino mesto „istosti” između „nas” i „njih” puka biološka činjenica našeg pola,
dok se u domenu roda odigravaju svi tanani prelazi i modusi „bivanja ženom”.10 No da li
je pol zbilja jedino što međusobno povezuje tako različite generacije žena? Feministkinje, bez sumnje, ne bi pristale na to da potvrde ovakvu tvrdnju. Šta je onda to što predstavlja sponu među ženama koje bi stale iza široko definisanog pojma „feminizam”?
Ili, drugim rečima, šta bi za ženu rođenu tokom sedamdesetih godina XX veka značio
aksiom feminističke teorije „sve žene su žrtve patrijarhata”, ili pak praktički postulat
„sestrinstvo je globalno”?
8
9
10
Videti, primera radi, Wendy Brown 1997.
Asocijacija na knjigu Astrid Henry, Not my Mother’s Sister: Generational Conflict and ThirdWave Feminism, Indiana University Press, 2004.
Džudit Batler, međutim, ni naizgled nevini pojam pola nije ostavila u stanju potpune nevinosti,
čime je i poslednji bastion feminističke teorije ponikle šezdesetih godina XX veka – oštra
distinkcija između pola i roda – uzdrman. Videti uvodni tekst u Tela koja nešto znače (prev.
Slavica Miletić), Samizdat B92, Beograd, 2001.
193
ProFemina
leto/jesen 2011.
Knjige nastale posle 2000. godine daleko češće razmatraju pitanje odsustva feminizma u prvoj „feminističkoj” generaciji žena no što se bave oblicima njegovog prisustva. Pitanje zbog čega se žene boje feminizma – zbog čega se od njega distanciraju
kao od obavezujućeg identiteta ili ga odbacuju s podsmehom kao nekakav relikt minulih
vremena, ili zastareli borbeni poklič kojem u novom poretku snaga naprosto više nema
mesta – frekventnije je od pitanja na koji način neke nove žene prepoznaju sopstveni
životni prostor i vreme kao feminističke.
Ta dva pitanja – pitanja prisustva i odsustva – nesumnjivo su povezana. Govor o
patrijarhatu, osim ukoliko se o njemu ne govori u istoriografskom ključu kao o jednom
od bitnih eksplanatornih pojmova rane feminističke teorije, danas je, u najmanju ruku,
staromodan. Svi kasniji teorijski pokušaji da se on proširi tako da obuhvati i druge forme marginalizacije ili izravnog isključivanja prošli su bez značajnog uspeha, a ono što
ga je svojevremeno upravo legitimisalo na teorijskoj sceni – aistoričnost i pretenzije na
univerzalno važenje – učinili su ga potpuno nepodesnim u doba koje se naglašeno suprotstavlja svim oblicima esencijalizacije. U tom smislu, reakcija koju „patrijarhat” izaziva kod feministkinja i nefeministkinja novog milenijuma, koliko se god razlozi za to
razlikovali, donekle je slična. Govor o apsolutnoj dominaciji i nepromenljivoj hijerarhiji
je skučen, viktimizujuća pozicija žene u koju je on smešta je daleko teže prihvatljiva kao
nešto samorazumljivo, a različiti oblici diskriminacije, koji su ranije bili nevidljivi ili su
pogrešno podvođeni pod međusobno isključive rubrike, sada zahtevaju da se identiteti
promišljaju i posmatraju kao višeslojni i multifokalni.11
Sintagma „sukob među generacijama” podrazumeva izvesnu familijarnost koja
obično postoji među majkama i kćerima, familijarnost koja i nehotično odlikuje odnose
feministkinja drugog i trećeg talasa. Majke koje su skrivale kolena – kao i one koje su
pre njih skrivale gležnjeve razrađenim sistemom sukanja i podsukanja – pre no što je
Meri Kvant (Mary Quant) sprovela revoluciju makazama, bez sumnje su s izvesnim
zgražavanjem (i strahom) gledale na kratke suknje koje su – kao da nikada nije moglo
biti drugačije – nosile njihove kćerke. Standardi kćerki su pak bili takvi da je sve što im
je prethodilo nužno moralo delovati puritanski. U XX veku je već i u ravni visine donjeg
poruba srušeno toliko tabua da je generacijski sukob morao postati locus communis
svakodnevice nebrojenih žena. No da li se time želi reći da feministkinje trećeg talasa,
često doslovno kćerke, svoje virtuelne ili biološke majke koje su sedamdesetih godina
11
Ovim se, međutim, svakako ne želi reći ono što mnoge emancipovane žene danas govore da
bi opravdale svoje odbacivanje feminizma: da feminizam nije potreban zato što više nema
hijerarhija (odnosno da feminizam nije potreban da bi se samostalno dosegao željeni prag
ravnopravnosti na različitim tržištima na kojima se nadmećemo s muškarcima). Moja je teza
da termin „patrijarhat”, budući da je nastao u okrilju radikalnog feminizma (i samim tim,
donekle u otklonu od starijeg marksističkog feminizma), pored ostalog ima tendenciju da zanemari paralelni razvoj feminizma i kapitalizma, njihovu bliskost i uslovljenost koja u čitavoj
istoriji feminizma, pa i danas, ograničava domene sestrinstva. Pojam „patrijarhata” pokušala
sam da zamenim širom koncepcijom „sistema privatnog i javnog”, koji podrazumeva različite
dinamike društvenih kretanja i uključuje nejednake istorijske okolnosti i presecanja rase, klase
i roda. Videti Zaharijević 2010.
194
ProFemina
leto/jesen 2011.
bile simbol za rušenje tabua o doličnom u jednom daleko temeljitijem smislu smatraju
konzervativnima?
Za nas je ovde daleko važniji politički smisao pojma „generacija”, koju možemo
razumeti kao „grupu ljudi (ne nužno istog uzrasta) čija su iskustva formativnih društvenih uslova približno slična u istom trenutku njihovih života, i koja ima zajednički interpretativni okvir oblikovan određenim istorijskim okolnostima” (Whittier 1995: 180).
Imajući ovo na umu, nastojaću da kontekstualizujem feminističke generacije da bi se
pokazalo ima li među njima preklapanja u formativnim društvenim uslovima i značajnim istorijskim okolnostima.
Feministkinje prvog talasa su sazrevale u doba uspona kapitalizma, formiranja
nacionalnih država, a ukoliko su posećivale (engleske) muzičke dvorane, verovatno
su slušale Mari Lojd (Marie Lloyd). Feministkinje drugog talasa su odrastale u epohi
fordizma, hladnog rata i hipi komuna, uz Respect Arete Frenklin (Aretha Franklin).
Feministkinje trećeg talasa ulaze u svoju treću deceniju kada je neoliberalni kapitalizam
u punom jeku, u doba koje se prepoznaje kao postdruštveno i postmoderno stanje, kao
doba interneta i opšte umreženosti, kada k. d. leng (K. D. Lang) i Britni Spirs (Britney
Spears) predstavljaju dva pola popularne muzike. Sve su to politički „prostori” u kojima
su stasavale generacije sestara. Utoliko, da, sestrinstvo jeste globalno, ali generacijske
razlike su takođe važne.
Takođe, može se lako pokazati da upravo te razlike ponekad gube na značaju
postave li se u nešto uže okvire. Da bismo to razumeli, neophodno je ponovo se upustiti
u proces čitanja i poređenja konteksta. Progresivni okvir talasa ili smena generacija ne
može se univerzalno primeniti. Na primer, veoma je upitno u kojoj se meri može govoriti, u temporalnim okvirima, o feminističkom pokretu u Srbiji/Jugoslaviji u doba drugog
talasa. Državna inteligencija je na feminizam gledala s „klasnim” prezirom, broj žena
koje su se zanimale za feministička pitanja bio je vrlo skroman do kraja sedamdesetih
godina, a sama država je funkcionisala kao glavni dobročinitelj i snabdevač slobodama. U tom smislu, Jugoslovenke su imale daleko veća prava od Amerikanki i žena iz
Zapadne Evrope (primera radi, jednaku platu za jednak rad i pravo na abortus). Međutim, danas kada je upitno govoriti o pokretu, feminizam u Srbiji postoji i, u političkom
smislu generacije, daleko ga je teže definisati zbog zajedničkog, preklapajućeg iskustva
rata. To takođe ne otežava samo govor o generacijskom sporu u Srbiji već i poređenja
s drugim zemljama realnog socijalizma, koje su posle pada gvozdene zavese drugačije
uspele da reše neka od gorućih pitanja koja su se posredno ili neposredno ticala žena.
No ako se pokazuje da je ideju „generacijskog sukoba” teško jednosmisleno
odrediti12, pitanje kako prići „trećem talasu” nije ništa manje lišeno spora, na šta sam
12
Pored najčešćeg para majka/kći koji kroz lične perspektive (kćerki) obrađuje knjiga Rose L.
Glickman, Daughters of Feminists (St. Martin’s Press, New York, 1993), pojavljuju se i neki
drugi, manje laskavi parovi: šefica/sekretarica, koji feminizam pretvara takoreći u „karijeru”,
suprotstavljajući etablirane feministkinje početnicama koje tek treba da „ispeku zanat” i mentorka/studentkinja koji svoje opravdanje svakako ima u činjenici da su mnoge feministkinje
trećeg talasa ponikle iz akademskog programa ženskih studija (iako se postavlja pitanje da li je
195
ProFemina
leto/jesen 2011.
letimično ukazala već na početku teksta. Pretpostavimo li da generacija trećeg talasa
feminizma postoji – što, prvo, nominalno isključuje različite „međugeneracije” i, drugo,
ne uzima sasvim u obzir izvesne lokalno uslovljene okolnosti poput onih koje su karakteristične za našu zemlju13 – nju će reprezentovati žene koje su rođene sedamdesetih godina, koje su na fakultetu imale mogućnost da se odluče za programe „ženskih studija”,
koje su se s feminizmom suočile u doba kada se njegova unutrašnja kritika već odigrala,
koje su posedovale raznovrsno teorijsko oruđe i pravne mehanizme u razračunavanju
sa sopstvenim nedoumicama, i koje, najzad, nisu morale da prave ozbiljne ideološke
kompromise oko brijanja nogu i šminkanja.
Među feministkinje trećeg talasa spadaju, dakle, one žene koje su toliko toga
dobile „na gotovo”, toliko da se, recimo, gotovo sasvim mogu odreći bremena „patrijarhata”, ne osećajući da bi time flagrantno počinile matricid, ali ipak ne mogu utvrditi da
ga u nekim drugim, manje pojmovno obavezujućim formama, nema. Mogućnosti izbora
– bar u jednom delu sveta ili, preciznije rečeno, bar u jednom zamašnom društvenom
sloju u najvećem delu sveta – postale su privilegija koja je osvojena za sve žene. Feministkinje trećeg talasa su, dakle, one žene koje su svesne da privilegija jeste osvojena,
da je proces njenog osvajanja imao sopstvenu istoriju, da njihova pozicija nije nešto po
prirodi dato, odnosno da se može izgubiti, te da ju je neophodno proširiti na druge koji
su je i dalje lišeni. Feministkinje trećeg talasa bi stoga trebalo da budu one žene koje,
uprkos privilegiji koju poseduju, žele svet bez isključivosti u privilegijama.
To nas dovodi do pitanja inkluzivnosti. Iako je to reč na koju mislimo svaki put
kad izgovorimo „rod, rasa, klasa, seksualnost, itd. ” – reč koja je na taj način postala
neophodan prateći prtljag feminističke teorije (i prakse, iako ju je u praksi daleko teže
sprovesti u delo) – čini se razumnim postaviti jedno škakljivo pitanje u vezi s inkluzivnošću, pitanje koje na različite načine pripada problemu generacijskog spora. To pitanje
je staro koliko i sam feminizam, te se možda može tvrditi da je u izvesnom smislu i
doprinelo govoru o inkluzivnosti kao takvoj. Ko, naime, svojim delovanjem, teorijskim
doprinosima, političkim ubeđenjem, pa čak i svojim izgledom potvrđuje pripadnost pokretu? U doba kada je jedan od ključnih feminističkih izraza gender mainstreaming,
problem ekspertize u domenu roda neumitno vodi tom pitanju. Međutim, pitanje ko se
13
model učitelja/učenika, vekovima tako drag filozofima, zbilja podesan za ovaj domen saznanja
i delovanja). O „zahvalnosti” koja se često odriče mlađim feministkinjama za privilegije koje
imaju rečito govori sledeći navod koji ponavlja opšta mesta rane feminističke teorije/prakse
drugog talasa: „Ako vam kažem da ne mislim da su penetracija i silovanje ista stvar, da ne mislim da žene obrazuju klasu, da ne mislim da transseksualci nastoje da mi otmu moju ženskost,
i da ne mislim da je lezbejstvo praksa, budite slobodni da me rečima doterate do zida, ali mi
nemojte reći da imam probleme s majkom, da su me nasamarili mediji, ili da sam nezahvalna.”
Za ovaj navod i brojne zanimljive sporove koji se dotiču srodnih tema, videti rasprave na internacionalnom forumu ženskih studija WMST-L. (http://userpages.umbc.edu/~korenman/wmst/
wmsttoc.html, stranica poslednji put posećena 27. 7. 2009.)
Na drugom mestu sam o trećem talasu u Srbiji u generacijskom smislu govorila o „trećoj
ceni”, što svakako nije najspretnije pojmovno rešenje. Videti predgovor knjizi Neko je rekao
feminizam? Kako je feminizam uticao na žene XXI veka (ur. A. Zaharijević), Žene u crnom,
Centar za ženske studije i Rekonstrukcija Ženski fond, Beograd, 2008.
196
ProFemina
leto/jesen 2011.
računa u feministkinje šire je od onog koje se tiče merodavnosti i reprezentativnosti
feministkinja u juridičkom sistemu.
Stereotipan prikaz feministkinja takođe postoji otkako je feminizma. Upitno je,
međutim, koliko je on danas uvredljiv – što je bez sumnje bio i u XIX veku i dobrim
delom XX veka, i kome je cilj svakako bio da uvredi; biti „usedelica”, „raspuštenica”,
„lezbejka”, „majka ’kopileta’ ”, „neuglednog izgleda” itd. danas su, ma koliko to ne bilo
univerzalno pravilo, legitimne opcije s kojima se mnoge žene svesrdno i s odobravanjem poistovećuju. No šta učiniti kada „etiketiranje” ne dolazi iz „spoljnjeg” sveta koji
feminizmu nije naklonjen? Šta učiniti kada same feministkinje procenjuju ortodoksnost
nečijeg feminizma? Kako, drugim rečima, odgovoriti ženama koje pitanje ne postavljaju
kondicionalno, već u formi koja glasi: ko sme da bude feministkinja? I, najzad, jedno
od najtežih pitanja u vezi s tim: da li i muškarci mogu biti feministi (da li je u notorno
rodno problematičnom srpskom jeziku imenica „feminist” potpuni oksimoron)? Kako
se, dakle, potvrđuje pravovernost? I ima li za tako nešto mesta u nečemu po definiciji
„nepravovernom” kao što je feminizam?
Bez pretenzija da na to pitanje ponudim bilo kakav konkluzivan odgovor, što
osobito važi za Srbiju u kojoj su prakse i savezi devedesetih godina (dakle, u periodu
najsnažnijeg razvoja ovdašnjeg feminističkog pokreta) bili izrazito politički obojeni,
ponudiću jedno čitanje kojem želim da se priklonim. Reč je o odlomku iz Manifeste,
knjige objavljene 2000. godine, koja namerava da objasni mladim ženama šta je feminizam danas.
Kada za nekog kažemo da je feminist/kinja, mi mislimo na sve politički i društveno
svesne žene i muškarce koji rade u korist ravnopravnosti u pokretu ili izvan njega, koji
pišu o feminizmu, ili o sebi govore kao o feministi/kinji. U stvarnosti ne postoji formalan
savez žena koje bismo mogle nazvati ’feministkinjama’. Iako postoje ustanove i drugi
forumi oko kojih se žene i muškarci okupljaju, feminizam nije birokratski monolit
poput komunizma ili... sajentologije. (Baumgardner i Richards 2000)14
Iako knjiga nosi sugestivan naziv (Manifest/a), ovaj odlomak nedvosmisleno
tvrdi da je vreme manifesta iza nas. Ako je ikada zbilja moglo biti nekakvog
feminističkog vjeruju koje se moglo pretvoriti u merilo podobnosti, ono u savremenom
dobu postaje samo jedan u beskonačnom skupu slogana (validan gotovo koliko i čuveni
„Žena bez muškarca je kao riba bez bicikla”), kao što se i svaki manifest danas izlaže
riziku ponavljanja i ponovljivosti. Međutim, ovaj paragraf otkriva i nekoliko drugih
značajnih polazišta za definisanje feminizma u XXI veku. Potreba da se kurzivom
(mi) označi da ova definicija nema pretenzija na opšte važenje, da je takoreći zaštićena
autorskim pravima i da utoliko uvažava mogućnost da se pored nje nađu i druga, možda
i oprečna određenja feminizma upućuje na njegovo individualizovanje, rasparčavanje
14
Deo teksta dostupan na stranici feminist.com, poslednji put posećenoj 15. 7. 2011.
http://www.feminist.com/resources/artspeech/genwom/whatisfem.htm.
197
ProFemina
leto/jesen 2011.
i omasovljenje bez čvrstih zajedničkih imenilaca („the feminists” su, pre svega, po
definiciji i muškarci, i oni koji sebe prepoznaju kao deo pokreta, ali i oni koji su izvan
njega; puki gest samoimenovanja dovoljan je da bi se neko našao u ovom prilično
„labavom skupu individua”). Pisanje o feminizmu dobija istaknuto mesto u određenju
feminizma, što donekle sugeriše da teorija može opstajati mimo prakse – jer to već i
čini, što pak ne ukida feminizam sam.
Još jednom o inkluzivnosti. Feminizam trećeg talasa je manje rigorozan pri
„izboru” u svoje redove: „Vi ste seksi, ili ste stidljivi, vi kupujete kod Kalvina Klajna, ili
ste majka koja ne radi van kuće, vi ste velika holivudska producentkinja, vi ste prelepa
nevesta u belom, bivša supruga koja podiže troje dece, ili se brijete i depilirate voskom.
U stvarnosti, feminizam želi da budete šta god da ste – ali da vas krasi politička svest. I
obratno, vi želite da budete feministkinja upravo zato što hoćete da budete to što jeste.
” (ibid.) Na pitanje smem li da budem feministkinja jedini odgovor iz ove perspektive
jeste – vi to već jeste. Takoreći, na žalost ili na sreću feminističkog pokreta drugog talasa.
Da li je tu reč o vrlini? Difuznost i fragmentiranost gotovo bi nužno morale da, s
jedne strane, prate inkluzivnost (jer se ono mi u čije ime govorimo nikako ne može – ne
treba – zatvoriti, ograničiti, redukovati na bilo koji „reprezentativan” identitet) i odsustvo
(teorijski) stabilnog političkog subjekta, s druge strane. Da li, dakle, o difuznosti „pokreta” uopšte možemo govoriti u vrednosnim kategorijama, osim u onim koje evociraju nostalgiju za minulim vremenima? Čini mi se da je prizivanje kohezivnosti kakva je ranije
odlikovala ono što danas teško možemo i nazvati pokretom, iako mu se time svakako ne
odriče neki teško imenljivi oblik egzistencije, po svemu slično lamentima nad vremenom
kada su se pisale razglednice, ili onim kada su studenti, danas gotovo nevidljiva grupacija
u nekom politički relevantnom smislu, želeli da izvedu svetsku revoluciju.
Najzad, da li individualizovanost „pokreta” u trećem talasu uopšte znači isto što je
značila u teorijski pregnantnom paru individualno/kolektivno (preneseno na širi, premda
zastareli politički plan, liberalno/socijalističko)? Da li je feminizam trećeg talasa izgubio viziju pravde za sve žene, ili je tek on uistinu ima, što upravo i otežava grupisanje u ime nekog
jasno definisanog mi? I, svakako najvažnije, da li ta individualizovanost (fragmentiranost,
difuznost) koja se na neobičan način preklapa s transglobalnošću novog milenijuma koja
u svom dobrom vidu počiva upravo na postojanju pokreta kakav je feministički poništava
odgovornost? Da se zadržim na paradigmatičnom tropu ovog generacijskog spora: ako su
kćerke bile jogunaste i neretko nezahvalne (pretpostavimo, zbog toga što nisu mogle da
sagledaju širu sliku i zato što je u prirodi mladih osoba da se bune protiv svega, a posebno
protiv roditelja), šta sada kada su i same kćerke postale majke?
Može nam se, konačno, usled svega navedenog, učiniti da trećem talasu feminizma,
kao i drugim fenomenima čije poreklo vuče korene iz XIX veka, nedostaje kohezivna
snaga koja je odlikovala pokret stasao ’68. godine. I da bi se podvukla poslednja i
odlučujuća razlika između drugog i trećeg talasa, neko bi mogao reći da su generaciju
baby-boomera krasili samo ideali, dok generacija X, generacija kojoj i sama pripadam,
ima sve – osim ideala. Usudiću se da protivrečim toj tvrdnji. Ako postoji išta što povezuje
198
ProFemina
leto/jesen 2011.
žene koje su početkom XIX veka potpisivale Deklaraciju u Seneka Folsu, žene koje su
bacale lažne trepavice u kantu slobode, žene koje su devedesetih pisale queer teoriju i
žene koje danas u raznim delovima sveta čine sve ove stvari, to nipošto nije neko zajedničko, nepromenjeno i nepromenjivo mi, već potreba za slobodom, potreba da se sistem
mimoiđe, da se izmeni, da se ukine ili revolucioniše. Menjaju se pojmovi, pojmovni
okviri i žene koje ih tumače, ali ideal da je sloboda moguća – koliko god to trivijalno
delovalo – jeste ono što opstaje.
Samo u tom duhu i dalje možemo reći da je sestrinstvo globalno, uprkos teorijskom demaskiranju njegove nestabilnosti. I samo u tom duhu možemo tvrditi da smo
sestre svojih majki ili pak svojih kćerki.
199
ProFemina
leto/jesen 2011.
Milica Tomić
LITERATURA
Alfonso, Rita i Jo Triglio (1997). „Surfing the Third Wave: A Dialogue Between Two Third Wave
Feminists.” Hypatia, Vol. 12, No. 3, Summer 1997: 10–11.
Batler, Džudit (2006). „Kontingentni temelji: feminizam i pitanje ’postmodernizma’ ”. Feministkinje
teoretizuju političko. Prev. Adriana Zaharijević. Beograd: Centar za ženske studije.
Baumgardner, Jennifer & Amy Richards (2000). Manifesta: Young Women, Feminism and the Future.
New York: Farrar, Straus & Giroux.
Brown, Wendy (1997). „The Impossibility of Women’s Studies.” differences, vol. 9, 1997.
Hercus, Cheryl (2005). Stepping Out of Line: Becoming and Being Feminist. New York and London:
Routledge.
Nicholson, Linda (1997) (ed.). The Second Wave. New York and London: Routlegde.
Nikolson, Linda (ur.) (2007). Feministička sporenja. Prev. Jelisaveta Blagojević. Beograd: Beogradski
krug.
Ofen, Karen (2000). „Osporavanje muške aristokratije. Feminizam i Francuska revolucija.” Prev.
Tatjana Popović. Ženske studije 13, 79–115.
Pantelić, Ivana (2006). „Draga Dejanović (1840–1871).” U Francisca de Haan, Krasimira Daskalova i
Anna Loutfi (eds.), Biographical Dictionary of Women’s Movements and Feminisms, Central,
Eastern and South-Eastern Europe in 19th and 20th Century. CEU Press.
Robinson, Lillian S. (1971/1986). „Dwelling in Decencies.” Sex, Class, and Culture. New York and
London: Routledge.
Sledziewski, Elisabeth G. (2000). „The French Revolution as the Turning Point.” Trans. Arthur
Goldhammer. A History of Women in the West IV, 33–46.
Whittier, Nancy (1995). Feminist Generations: The Persistence of the Radical Women’s Movement.
Philadelphia: Temple University Press.
Zaharijević, Adriana (2010). Postajanje ženom. Beograd: Rekonstrukcija Ženski fond.
200
ProFemina
leto/jesen 2011.
DA LI REVOLUCIJA POČINJE
ILI SE ZAVRŠAVA U KUHINJI?
Ejzenstajnova beleška: „Nemačke žene su krive što je zaustavljen talas socijalističkih revolucija u Evropi, jer su uspevale od bednih uslova u kojima su živele da
načine prijatan dom i da od jednog krompira prehrane čitavu porodicu”, jedna je od
prvih formulacija koje povezuje kuhinju, žene i revoluciju. Kakav je odnos kuhinje i
socijalističke revolucije u Jugoslaviji, odnosno kuhinje, žene i revolucije?
Kroz seriju intervjua sa ženama iz Ljubljane, Rijeke, Tuzle, Srebrenice i Beograda i kroz seriju pitanja o odnosu narodne i buržuaske kuhinje dobili smo seriju narativa
koji na komplekasan način odgovaraju na ova pitanja.
Odnos prema kuvanju, kuhinji, revoluciji i ženi, pre i nakon II svetskog rata,
odnosno nakon socijalne revolucije u Jugoslaviji - kada društvo više nije klasno podeljeno, kada je ceo jedan sloj građanskog društva u socijalistikoj Jugoslaviji izgubio svoj
privilegovani klasni i socijalni status - sasvim izvesno, pokazuje da su unutar porodičnih
zajednica žene sačuvale predratnu kuhinju i tako postale čuvarice predratnog klasnog
i socijalnog statusa i sećanja na politički okvir predratne buržuaske porodice. U devedesetim godinama, u ratu i u tranziciji od socijalizma ka kapitalizmu, dolazi do novog
obrta. Pojavom ratnih profitera, novih bogataša, jedne nove građanske klase u nastajanju, nakon rata ova porodična ‘dragocenost’ dobija novu ulogu i postaje kapital, i to ne
samo simbolički, već i finansijski.
Predratna kuhinja prenosi se kroz mistifikovanu porodičnu ‘specifičnost i tajnu’
građanskog statusa preko kuvanja, u polje javnog, znači u privatne restorane i ketering
koji preuzimaju i reprezentuju koncept građanske predratne kuhinje. Znači pojavljuje
se jedna klasa koja ne zna da napravi ‘rozen tortu’ - mistični fetiš buržuaske predratne
kulture, kakvu su pravili na slavama pre II svetskog rata i koja sad pokušava na jedan
drugi način da distribuira i kapitalizuje to znanje.
Međutim, osim građanske kuhinje, postoji i druga tradicija, tradicija javne kuhinje koja je, pre II svetskog rata bila narodna kuhinja i kuhinja siromaštva. Ona je u toku
rata kroz NOB, a onda i nakon rata, u posleratnom siromaštvu celog društva, postala kuhinja solidarnosti - narodna i radnička kuhinja. Ovde se radilo o javnim, kolektivnim kuhinjama, a tragovi pokušaja izmeštanja ove kuhinje u urbanu arhitekturu postoje i danas
201
ProFemina
leto/jesen 2011.
u stambenim zgradama iz pedesetih. Novi stanovi su najpre građeni bez pojedinačnih
kuhinja, sa posebnim zajedničkim kuhinjama u kojima se svi stanari zgrade kolektivno
hrane. Kroz narodne, radničke i javne kuhinje, koncept kuhinje je tako izmešten iz porodičnog, buržuaskog zatvorenog prostora u javni i kolektivni.
Nakon ratova devedesetih, javne kuhunje se poistovećuju sa socijalizmom, revolucijom i potpuno nestaju iz sećanja, izbrisane su kao iskustvo. Njih preuzimaju razne
crkvene i humanitarne organizacije, dakle postaju medij milosrđa - narodna kuhinja se
tako ponovo poistovećuje sa kuhinjom siromašnih.
Šta se dogodilo sa kolektivnom ishranom, kuhinjama solidarnosti? U kojim formama se ona pojavljivala u različitim epohama? Koje prakse su bile aktuelne pre, u toku
i posle II svetskog rata, u doba socijalizma, tokom devedesetih i danas u vreme svetske
ekonomske krize, i naročito, u vreme tranzicije bivših jugoslovenskih republika u nacionalne kapitalističke države koje su oživele sve tradicije folklorne kuhinje i njenog
komplementa buržuaske kuhinje? Ovo je samo početak rada na razgovoru o kuvanju i
receptima kao porodičnom i društvenom biografskom narativu koji govori o različitim
formama i praksama kuvanja i njihovog odnosa prema političkom.
Intervjui u ovom radu su, zapravo, prvi izveštaj o tome kako su žene različitih
generacija i profesija nastavile, bile primorane, našle nova rešenja, ili odbile da praktikuju jednu vrstu kućnog, ženskog, porodičnog, društvenog zaveta, i krenule u drugačije
oblike i prakse hranjenja.
Ivanka Vanja Tomić
tehnološkinja u penziji, Beograd
I. V. T.: Čini mi se da nikada, pogotovu otkad sam ostarila, nisam želela da napravim
prekid s prethodnim životom. Recepti i kuhinja nisu jedina stvar s kojom produžavaš
prethodni život, i sama sam primetila da uvek koristim iste recepte kada se okuplja porodica i kada se družimo. Ono što sam nekada mislila da mi smeta i da je nepotrebno sada
sa zadovoljstvom radim, jer me podseća na tu moju prvu porodicu, roditelje i brata. To
je kao neka želja da prošlost još traje. Ja sam kao mlada bila krajnje nezainteresovana
i za kuvanje i za mešenje, i to je bilo tako dok god je to neko radio umesto mene, iako
sam sve već znala da radim. Uživala sam u tome da odem na slavu, proslavim slavu, a
da na primer mama sve spremi. Mislim da sam upravo zato danas spremna da učinim
unucima i deci.
M. T.: Ali ti si baš imala teško detinjstvo.
I. V. T.: Pa jesam, mama u zatvoru, ja izbačena iz škole, tata u emigraciji. Za vreme rata
je još bilo nekih rezervi, moglo se u prodavnicu, ali najteže nam je bilo posle oslobođenja.
M. T.: Kako ste se nakon oslobođenja snalazili za hranu?
I. V. T.: Baka je išla u Ražanj, rodno mesto mog dede, pa se odatle donosilo brašno koje
nisi mogao da kupiš. Baka je to dosta ležerno vodila, ona je donosila, a moja mama je
spremala. Ta velika nestašica posle oslobođenja je bila jako teška. Za sve su te kontrolisali, sve su ti uzimali. Baka je prodavala stvari na Kalenićevoj pijaci.
M. T.: Sećam se jedne tvoje priče dok je tvoja majka bila u zatvoru, a otac u emigraciji,
da si pravila pogačice i da ste ih posle prodavali ti i tvoj brat.
202
ProFemina
leto/jesen 2011.
203
ProFemina
leto/jesen 2011.
I. V. T.: Ne. Mama je tada već izašla iz zatvora. Nismo imali od čega da živimo i ona
je svakog dana do četiri sata ujutru pravila masne pogačice. Brat i ja smo ih pakovali u
veš-korpu i posle prodavali. Na uglu, u ulici koju ja i dalje zovem Ilije Garašanina, iako
se već dugo zove Svetozara Markovića, bila je jedna kafana, na uglu s Nemanjinom.
Mi smo tamo odnosili pogačice, a oni su nama plaćali. Jednog dana, dok smo se vraćali
kući, oni nam kažu: „Jao deco, nama su zabranili da kupujemo pogačice od vas.” I kako
mi sad da kažemo to mami, i da se vratimo kući bez novca, s dvesta pogačica. I tako nas
dvoje odemo pred vojnu bolnicu i vičemo: „Vruće pogačice, vruće pogačice!” Prodamo
sve pogačice, dođemo kući, donesemo pare... Sutradan mi pravo pred vojnu bolnicu, pa
prodajemo i onima koji idu na Medicinski fakultet. I peti dan nas sretne tatin prijatelj
kome je bilo strašno teško što nas dvoje prodajemo pogačice. I on tada kaže mami da
mi prodajemo pogačice, i ona je odmah prestala da ih pravi, jer joj je bilo strašno teško
da ih mi kao deca prodajemo na ulici. I onda je neki tatin prijatelj koji je bio advokat u
engleskoj ambasadi preporučio mamu da sprema hranu za prijeme. To su ambasade jako
dobro plaćale, a nama bi nekad ostajala čokolada. Bili su vrlo korektni i vrlo zadovoljni,
pa je moja mama imala mnogo posla.
M. T.: Koja je to godina?
I. V. T.: Za englesku ambasadu je mama radila posle njenog zatvora. To je bila ’45, ’46
i ’47. godina.
M. T.: Zašto je ona bila u zatvoru?
I. V. T.: Neko ju je prijavio da radi na prebacivanju ljudi u inostranstvo. Meni je bilo
jedanaest, a Staši trinaest godina. Pa prvo bi nas prebacila kod oca koji je tada već bio
u inostranstvu. A onda je doktor Kusovac, koji je bio rođeni brat onog čuvenog Labuda
Kusovca, urgirao za mamu, jer se on krio u našoj kući za vreme okupacije. On se zauzeo
za mamu da je puste u vreme Titove amnestije, i onda su mamu pustili. Nije mogla da se
zaposli nigde i onda je tad radila za tu englesku ambasadu. Bila je strašan borac i nikad
se nije žalila.
M. T.: Kada je tvoja majka napisala ovu knjigu recepata koju ti i dalje koristiš?
I. V. T.: Ona nikad nije zapisala recept a da ga nije prvo isprobala... Ako joj se nešto
dopadne, ona pita za recept, pa onda napravi, i tek ako joj uspe, ona zapiše. Tražila je
vrlo detaljan recept. Pitala je uvek za veličinu pleha, i stvari koje ljudi obično ne pitaju.
Kod nje u receptu vrlo retko da nemaš veličinu pleha: 22 ili 28 cm. Pa precizna količina
materijala... takođe precizno piše o mogućnosti zamene materijala: ne može margarin,
a nekad može zamena: pola margarina, pola putera. Pa onda napiše: ne može margarin i
još podvuče. Nekad piše puter ili margarin, ali tamo gde smatra da ne može, napiše di204
ProFemina
leto/jesen 2011.
rektno i još podvuče, i ako ti to ne napraviš po njenim uputstvima, ona se ljuti i neće više
da ti da recept. Ona je u stvari za mene prepisala sve recepte, da imam čisto napisanu
svesku recepata. Hemijska olovka je izbledela i ja mnoge stvari više ne mogu da pročitam, ali sam nešto primetila, da pored mora recepata u ovoj svesci, ja u stvari operišem
samo sa onim receptima koje je ona uvek pravila.
M. T.: Kada je za tebe prepisala ovu knjigu recepata?
I. V. T.: Možda godinu-dve pre nego što je umrla. Kada je saznala od čega je bolesna,
pokušala je da živi normalno, ali leka nije bilo i ona je pokušala da sredi sve što ostaje
iza nje.
M. T.: Kad si došla u novu porodicu, kod Tomića, da li je tebi tvoja svekrva nametala
neku drugu kuhinju, neki drugi princip kuvanja?
I. V. T.: Ne, moja svekrva nije mnogo boravila u kujni. Njoj je to valjda bilo teško. Ja
sam jedino preuzela njene običaje vezane za praznike. Recimo, u našoj kući se uveče
pravilo žito, a ovde se pravilo ujutro, ali ona se nije mešala, nikad nije insistirala na
nečemu. Jedino je pravila Stefani tortu.
M. T.: To je ona verovatno naučila od svoje majke.
I. V. T.: Moja mama je zapisala njenu Stefani tortu. Čim je probala, precrtala je svoj
recept, zapisala njen i ja sam ga prihvatila.
M. T.: Da li je tvoja zaova Mara preuzela kuhinju svoje majke?
I. V. T.: Jeste, ali je Mara uvek imala samoinicijativu. Preuzela je neke recepte od majke
njenog muža, jer je njegova mama bila fantastična domaćica, a Mara je pored toga imala
drugarice koje su bez obzira na to što su školovane volele da kuvaju. I Mara je uvek
imala najrazličitije recepte.
M. T.: Do ’53. godine, Jugoslavija je bila siromašna posleratna zemlja, a ’53. godine
ulazimo polako u neko stabilnije stanje i mene zanima kako je to uticalo na porodične
kuhinje.
I. V. T.: Tada se već mogao naći materijal za kuvanje. Već negde 1949–1950. godine
mogao si da nađeš i puter i čokoladu. Sad mi je palo na pamet. Pošto za vreme rata nije
bilo materijala za kuvanje, mi smo pravili ratne torte. Od domaće alve, pa neke kolače
bez putera i čokolade s brašnom, šećerom i nekoliko kašike vode. Ništa od tih stvari
moja mama nije zapisala, kao da ju je to podsećalo na neko loše vreme. Ja u njenoj
205
ProFemina
leto/jesen 2011.
svesci nemam recept koji se zvao ratna torta. To je nju, izgleda, podsećalo na neku bedu,
i ništa nije zapisala.
M. T.: Kako se pravi ratna torta?
I. V. T.: Ne znam tačno, ali se sećam još kao dete: neki pekmez, pa malo vode, jaja nema,
prašak za pecivo... To nije bilo tako neukusno za jelo, pogotovo kad si bio željan nečeg
slatkog. Ali to nigde nije zapisano. Onda ima neki griz s vodom i limunom, koji je mutila dok se ne napravi pena, ali ne sećam se tačno. Ona je to htela da zaboravi. To je valjda
podsećalo na bedu. Pa neka alva: prži brašno na ulju, pa se nalije šerbetom, pa se onda
ovako vade kašike. Nama se to dopadalo, to kuvano brašno sa šećerom.
M. T.: Dakle, to nije ušlo u njen izbor.
I. V. T.: Ona nikad nije volela da govori o lošim stvarima.
M. T.: Da se vratimo na taj posleratni period kada nije bilo kvalitetnog, raznovrsnog
materijala koji bi činio kuhinju specifičnom: kako se onda pravila razlika između vaše
porodične kuhinje i ostalih kuhinja? I da li je uopšte postojala razlika u kuhinjama s
obzirom na to da nije postojao izbor i raznovrsnost materijala? Bilo je tri krompira, i tri
lista kupusa i malo mesa. Kako ste održavali porodičnu tradiciju u kuvanju koja govori
o vašem socijalnom statusu?
I. V. T.: Nije se mnogo menjalo što se tiče samih recepata. Ili si nešto imao da napraviš
ili nisi. Štedelo se na sarmi tako što se pored mesa stavljalo mnogo više pirinča. Ukus
je bio lep, i prosto si sprovodio neku vrstu štednje. Mesili smo kolače retko, jedanput
u mesec dana. Ali svaka kuća je imala neki svoj način kuvanja. Moja mama je ušla u
kuću gde su bile dve svekrve. Tatina majka i tatina baba. Međutim, tatina majka je bila
oduzeta i staramajka je vodila glavnu reč u kući, i poreklom je bila Cincarka. I mami
se dopadalo kako ona kuva, iako je i moja baka po mami vrlo ukusno kuvala. Mama je
dosta primila i sva moja jela danas su na neki način i cincarska. Kod nas se vrlo malo
kuvalo na šporetu, sve se guralo u rernu.
I. V. T.: Jeste, i u svakoj salati imaš malo šećera. Ja stavljam šećer i u sarmu od kiselog
kupusa. Niko ne primeti da je slatka, ali ona prekine proces kiseljenja. Onda to belo vino
kojim nalivam sarmu, i to je u stvari da lakše variš kiseo kupus. Kad nalivam sarmu, ja
stavljam pola vode, pola belog vina. Nikad nisam napravila zapršku za sarmu. A Radi
se nešto dopalo, a nešto manje. Recimo, za boraniju Rada kaže da na sve liči samo ne
na boraniju. Sve se stavlja u boraniju, i celer, i sveža paprika, i paradajz ljušteni, i crni i
beli luk, tako da moja boranija je sva šarena. Nije standardno kuvanje.
M. T.: Da li se slavski kolači svuda služe u istoj veličini ili ima razlike? Da li se negde
služi torta, i šta veličina kolača govori o porodici?
I. V. T.: Na selu se sigurno ne služe sitni kolači. Bar ja nisam videla, ono koliko sam ja
bila na selu, u Šilopaju, tamo se uglavnom služe torte, a ne znam u drugim selima. Kod
nas se smatralo da nije otmeno da se za slavu služe torte, već samo sitni kolači. Posleratni običaj su velike večere i bifei za slavu. Znaš kako je to pre bilo, pre rata? Znalo
se tačno otkad dokad se služi. Tu je bio veliki poslužavnik. Ovde su stajale rakije, pa
vermut. Sve flaše pića su stajale na velikom poslužavniku. Ispred poslužavnika su stajale slane štangle ili pogačice, pršuta i žuti sir. To je bilo sve slano što se služilo. Posle
toga su se iznosili kolači, i sve si uzimao rukom. Nije ti trebala tacna. A kad su se služili
kolači, onda su nazad stajale vinske čaše. Sokovi nisu bili u modi. Služila se kisela voda
i vina. I to se prođe s poslužavnikom dva ili tri puta. Ručak je bio samo za porodicu,
slavski, a mama i tata su slavili za svoje društvo uoči slave, naveče. Tako da je društvo
dolazilo prvi i drugi dan. Ljudi su toliko išli na slavu da su dolazili samo ogrnuti. Uđu,
čestitaju slavu, posluže se i odu. Nisu se donosili ni pokloni ni cveće. Ako si slao cveće,
to si morao ranije da pošalješ. Ko će, kad ti dođe šezdeset gostiju, šezdeset buketa da
rasporedi po kući? A to je sad običaj. Nikad se nisu nosili pokloni za slavu. Sad se stalno
nešto nosi. Ne znam od koga je primljen taj običaj. To uopšte nije dolazilo u obzir.
M. T.: Jeste li za vreme rata slavili slavu?
I. V. T.: Slavili smo i tada slavu, ali vrlo skromno. Spremiš koliko možeš, ali žito i slavski kolač su obavezni.
M. T.: Da li si to u potpunosti prenela u svoju drugu porodicu?
M. T.: I onda kreće oslobođenje i opet ste nastavili?
I. V. T.: Moj muž Rada je na neke stvari navikao, a na neke nije. Recimo, meni na šporetu hrana samo provri, a sve ostalo se kuva u rerni. To je onda drukčiji ukus, i ja sam
na to navikla u majčinoj kući.
I. V. T.: Mi smo uvek slavili i niko nas nije procesuirao. Kad sam počela da radim, uvek
sam uzimala dva dana od odmora. Niko mi ništa nije rekao, i ja nikad nisam krila.
M. T.: To je cincarski običaj?
206
ProFemina
leto/jesen 2011.
M. T.: Kako se slavilo posle rata, šta se promenilo?
I. V. T.: Ne, posle oslobođenja je bilo još skromnije, ljudi nisu imali para. Ne znam kad
je to počelo s tim velikim ručkovima, bifeima, ta pečenja... Mi smo pre rata bili i za one
207
ProFemina
leto/jesen 2011.
prilike vrlo imućni i znaš kako je izgledao moj rođendan? Služio se kakao sa šlagom,
kuglof, male sitne pogačice i jedna torta i to je sve. Ali to ne zato što nismo imali. Kad
se to sve postavi, znaš kako je to lepo. Dečaci i devojčice sede fino za stolom, sve se
iznese, kuglof je bio uz slano, pa posle nešto kolača i onda tortu. Mi nismo gasili svećice, ne znam kad je to došlo. Ja sam odrasla bez duvanja u svećice. Nije niko duvao, ne
samo ja. To valjda nije pravoslavni običaj.
M. T.: A šta se jede uz piće?
M. T.: Da li su tvoji roditelji isto iz Beograda?
M. T.: Da li se u krugu tvojih prijatelja tačno zna ko šta sprema i na šta mogu da računaju?
I. V. T.: Jesu, ali poreklom oboje nisu iz Beograda, iako je mama rođena ovde. Tata nije,
on je rođen sticajem okolnosti u Valjevu zato što je baka išla na svadbu, pa je tamo dobila porodiljske bolove, pa se tamo porodila, a mama je rođena u Beogradu. Ali ona je
niška pruga, jer je deda poreklom iz Ražnja. Tamo blizu Sokobanje, a tatini su Mionica.
M. T.: Dobro, ali oni su oboje živeli u Beogradu.
I. V. T.: Deda i baba su bili učitelji i živeli su po celoj Srbiji, ali posle su došli u Beograd.
Deda je bio upravitelj Njegoševe škole. Na uglu naše ulice, Tiršove i Resavske.
I. V. T.: Neke pogačice ili perece ili tako nešto sitno što možeš da staviš na tacnu, a posle kad počne bife, ko šta hoće uzme sam sa stola. To je meni mnogo jednostavnije za
posluženje, a i za spremanje. Kod mene kao da svi znaju šta će da dobiju. Sarmu, biftek,
i tako i računaju na to.
I. V. T.: Meni, recimo, nekad u šali kažu: „Ako nemaš sarmu od zelja i išlere, ja neću da
dođem.” Oni su se na to namerili... Ili neko je navikao ne rozen-tortu, a neko na išlere.
To su mu kolači broj jedan. Svako zna što očekuje i ja čak mislim da gosti ne bi voleli da
promenim, jer su navikli šta jedu u kojoj kući. Mora da se zna da svaka kuća ima neko
svoje obeležje, šta služi i to ne treba menjati. To je kao imidž kuće.
M. T.: Reci mi kako je sad. Pomenula si, nije otmeno da kolači budu krupno sečeni. Je l’
i u tome ima neko nepisano pravilo šta je otmenije, a šta nije? Takođe, preterano slatki
kolači, da li su znak...
M. T.: Znači, ne možeš da detektuješ kad je oko slave počeo da se pravi cirkus?
I. V. T.: Ja to ovako vidim. Kad sam se udala za Radu ’51, tada još ne, još smo išli na
slavu, i dalje se isto služilo. Možda negde, recimo, ’56. ili ’57.
I. V. T.: To je neka granica... kad tako spremaš, sečeš velike komade, to je neka vrsta
razmetanja, što u stvari ne priliči dobrom vaspitanju.
M. T.: A šta bi sve bilo razmetanje?
M. T.: Tada je Jugoslavija kao prvi put nakon rata izašla iz siromaštva. Da li je tada i više
ljudi počelo da slavi slavu?
I. V. T.: Jeste, više su slavili, i glavni fazon je bio što su neki pričali da nisu smeli da
slave, a posle su slavili onako kako ne priliči, kako se nikad ne slavi slava. Ali onda su
počeli da slave i oni koji su bili komunisti, ali oni su zvali goste kad se nije radilo, za
Dvadeset deveti novembar i Prvi maj. A ovi koji nisu bili komunisti, oni su zvali goste
ili prvi dan ili drugi dan slave. Zavisi koliko su imali gostiju, ali je onda već počelo
drugačije da se sprema.
M. T.: Kako?
I. V. T.: Ovako kao sad nikad se nije slavila slava. Meni lično ovo sad i odgovara. Bilo
mi je mnogo teže ono dolaženje. Ovako organizuješ neko služenje i, pošto meni dolazi
uglavnom familija i vrlo malo prijatelja koji su još živi, meni je jednostavnije da pripremim taj bife, i da služim sitne kolače. Na slavi kod mene se nikad torte ne služe. Ja
služim sitne kolače i, dok piju piće, ja postavim sve na sto sa strane, na bife.
208
ProFemina
leto/jesen 2011.
I. V. T.: Recimo, ti služiš razne vrste kolača, i onda izneseš tri torte koje više niko ne
može ni da jede, ali tebi je stalo da se vide, i još isečeš velike parčiće. Onda ljudi na tacni
ostavljaju dopola pojedeno... Onda imaš ljude koji smatraju da veliko parče nije otmeno
jer ostavljamo hranu iza sebe, i da je to strašno nevaspitano kad ostavljamo hranu iza
sebe na tanjiru. Bilo je pravilo, radije sipaj pet puta malo, ali ništa ne ostavljaj, a sad
je počeo neki novi stil. Ti si otmen ako ne pojedeš i baca se po pola parčića torte. To
ja nikad nisam videla da se ikad desilo pre kod nas u kući. Gosti su znali za red, šta da
radiš s tim što ostane, možeš da daš samo nekom kučetu. Ljudi su vodili računa da se
takve stvari ne bacaju. Tako si bio vaspitan od detinjstva. Nismo smeli da se dignemo
od stola ako ti je nešto u tanjiru. Koliko se sipa, toliko moraš da pojedeš. Sipaj, pa ćeš
posle da sipaš još. Tako da moj brat ni posle toliko godina u Americi nikad ni zalogaja
nije ostavio.
M. T.: Stali smo kod toga šta je otmeno, šta nije... Kako se ogleda u hrani kad se u nečemu preteruje?
209
ProFemina
leto/jesen 2011.
I. V. T.: Sve što je premnogo i suviše, meni to ne odgovara. Ja sam, da ne kažem, zbunjena
kad se preteruje. Ja na tako nešto nisam naučila ni kad smo bili u najboljoj finansijskoj
situaciji. Uvek se imala mera. Ako ti posle jednog ručka napraviš četiri vrste slatkiša koje
hoćeš da služiš ili kremove ili čuda. Sve što je premnogo, zna se otprilike šta ide. To je
bio maksimum ako je neka torta, eventualno voćna salata ili neki suvi kolači ili neka lakša
torta. Nikad se nije pravilo tri torte da ti biraš ili pet vrsta kolača za jedan ručak.
I. V. T.: 1 šolja šećera, nečeg ulja, navrh noža bikarbona, četiri cela jajeta. Ne može, vrlo se teško... Ja ti kažem, more stvari ja neću moći da ti pročitam. Polumesece znam. Jesu to polumeseci.
M. T.: Da li je to onda neka vrsta skorojevićevstva?
M. T.: A tvoj muž Rada, da li on kuva?
I. V. T.: Da, deluje tako. U svakom slučaju, na jedno razmetanje koje nije primereno. Ne
znam, ili smo mi tako kruto vaspitani, pa mislimo da je stvar dobrog vaspitanja. Mi nismo
smeli, kao deca, iako smo imali poslugu u kući, da ustanemo iz kreveta da ga ne sredimo.
Ne kompletno, ali da ga ne složimo, niti smo ikada smeli da tražimo da nam neko očisti
cipele. To je bilo neprikosnoveno. Nismo se mi ni bunili. To se toliko smatralo normalnim,
ali bilo je kuća u kojima je drukčije, u kojima su smatrali da to treba da radi posluga.
I. V. T.: Rada voli da kuva.
M. T.: Breskve, breskvice, kakvi su to kolači?
I. V. T.: Nisam to pravila, to su kolači od badema, ja mislim.
M. T.: Da li u svesci ima neki njegov recept?
I. V. T.: Svi njegovi recepti su iz kuvara, Patinog kuvara. Pravio je pre neki dan goveđu
supu od goveđeg repa. To ako nam ponovo nabavi da dođeš da probaš. Kuva se četiri
sata. Stvarno je savršena.
M. T.: Da li si ti nešto dodala u ovu knjigu recepata svoje mame?
I. V. T.: Dodala sam grčke gurabije, dodala sam Nanine, svekrvine puslice. To je i moja
mama jako volela, tako da sam to dodala, i dodala sam neke londonske štangle od Zlatine mame koje su maltene ratne, vrlo jeftine, ali vrlo dobre, i dodala sam urmašice koje
moja mama pre rata nije pravila. Tek je pravila posle rata.
M. T.: Šta je za tebe hranjenje u smislu kako ti to praktikuješ. Šta ti podrazumevaš kad
se kaže ishrana?
I. V. T.: Ishrana je kao neophodna potreba. Normalna hrana, a drugo je kad ti želiš nešto
posebno da napraviš nekome. Da napraviš, i to nije prosto samo potreba
(gleda u svesku s receptima). Ti ćeš da se iznenadiš koliko se tu izgubilo slova, kako to
ne može više da se čita.
M. T.: Pa dobro, ti mnogo toga znaš napamet.
I. V. T.: Ja nikad nisam mesila nijedan kolač a da mi ne stoji otvorena knjiga pored mene.
Ne znam da li je to nesigurnost. Tako sam videla moju majku da radi, koja je tolike stvari mesila, toliko puta i znala ih sve napamet. Da li je to neka kontrola svojih postupaka.
Nikad nisam počela da mesim a da ne otvorim, iako znam tačno kako ide, ali se sigurnije
osećam kad otvorim.
M. T.: Da li možeš da mi pročitaš neki recept, nešto što najradije praviš. Breskvice, ajde
pročitaj mi to...
210
ProFemina
leto/jesen 2011.
M. T.: Znači, muškarci ne koriste porodične recepte, nego objavljene, javno proverene
kuvare, kao što je Patin kuvar. Reci mi, Vanja, nešto što ti voliš da praviš i jedeš. Ili
nešto što je najviše na ceni kod tvojih prijatelja i porodice.
R. T.: Išleri!
I. V. T.: Da, išleri. 200 grama brašna, 180 grama butera, 100 grama šećera, 100 grama
prepečenih lešnika i 1 žumance. Dobro izraditi testo i ostaviti 2 sata na ledu. Posle toga
razviti tanje testo i vaditi modlicom od vanilica. 200 grama butera, 200 grama prah-šećera dobro umutiti. Dodati dva žumanca i 1 vanilin, četiri do pet štangli topljene čokolade i na kraju sneg od 2 belanca. Ulupati 2 belanca... ne mogu da pročitam...
M. T.: Dva belanca ulupati čvrsto...
I. V. T.: Kaže: oduzeti 2 kašike šećera od ove količine šećera koju si trebao da staviš u
fil. Znači, od tih 200 grama 2 kašike uzmeš i staviš u belanca...
M. T.: Mešati, a šta piše pre mešati?
I. V. T.: Ništa. Samo umešati u fil.
M. T.: I preliti čokoladom.
I. V. T.: I preliti rastopljenom čokoladom. To rastopiš i onda u to umačeš. Preliti i staviti
da se ohladi na tamno.
211
ProFemina
leto/jesen 2011.
Staša Zajović
aktivistkinja, Žene u Crnom, Beograd
S. Z.: Žene radničke klase čiji muževi nikad nisu bili na pozicijama moći spajalo je pre
svega to da su sve živjele od svog rada, što su bile daleko od pozicija moći i što su jako
puno dijelile sve što su imale. Dakle, i djeca su bila nekako komunitarnog karaktera.
Ja se u mom djetinjstvu uopšte ne sjećam nijedne situacije u kojoj je neka žena imala
problem da ode od kuće nedelju dana. Zato što je mogla da se osloni na susetku, i što je
svaka od njih bila svesna da mora da preuzme ulogu socijalne majke.
M. T.: Gde se to događa?
S. Z.: U Nikšiću. To je industrijski grad, Crna Gora.
M. T.: To zaista nije uobičajeno, a gde to odlaze žene na nedelju dana?
S. Z.: Kad ona hoće, želi da ode, ona to uradi, postoji taj ritual. Ona ode u svoj rod,
ode kod svojih. Postoji taj običaj kad žena ide u svoj rod i ne mora uopšte da ide sa
svojom porodicom, nego ide sama. Znači, ona se vraća sebi. To je jedna tradicionalna
forma koju ja jako, jako volim i u kojoj se žene podržavaju. Žena inače teško da može
da ostavi muža i djecu, ali žene koje žive u tom kraju, dakle, one su toliko navikle, bez
ikakve ideologije i bez ikakvih krvnih veza, da se apsolutno oslanjaju jedna na drugu,
rade jedna za drugu, podržavaju jedna drugu, tako da cela zajednica ima „obavezu”, i
to bez ikakve prisile. U pitanju je bio klasni problem, a ne odnos prema državi. Nije to
bio porodični nalog, niti je to bila neka porodična obaveza. Takođe, u svakom trenutku
kad sam bila gladna, svako od nas je išao da jede praktično u svaku od tih kuća. To je
negdje tako bilo oko moje 15. godine. Znači, u svakom trenutku se znalo da brašno, jaja,
hleb... da sve to dajemo jedni drugima kad nekome zatreba. A žene nisu imale nikakve
knjige recepata zato što je kultura oralna, one nemaju vremena da zapisuju, one nemaju
vremena da upisuju sebe u neku istoriju.
bogatstvom i vrlo je sve jednostavno. Svaki dan se jelo nešto kuvano, supa uglavnom.
I to je još uvek strašno bitno za mene, taj miris supe koju žene spremaju u kućama.
To je bila moja emotivna komunikacija s mojom majkom i s mojom babom. Zapravo,
što se tiče babe, to je neka druga vrsta hrane. Kukuruz koji je iz tog kraja, sa sela, krša
crnogorskog, ali meni je ipak najvažnija veza s mojom majkom u kojoj komuniciramo
preko pare od kuvanja, preko te vazdušaste materije koja se gubi i koja ostaje neverbalna. Mi nikad nismo naš odnos verbalizovale, a ipak smo se razumjele. Žene radničke
klase nemaju vremena da se bave našim emotivnim problemima, nego te upućuju na
nešto drugo, a podržavaju te u onom što misle da je tebi važno. To je ta zajednica žena
koje su jedna drugu podržavale preko čuvanja djece, socijalizacije domaćeg rada i preko zajedničkih rituala odmora. I preko hrane. Neko ti daje lekciju solidarnosti koja nije
ideologizovana, koja nije teorijska nego prosto izvire iz iskustva, iz potreba, iz nekakvih
etičkih i klasno moralnih razloga, ako tako mogu da kažem, ali najviše iz rodnih, zato
što su sve imale obavezu da jedna drugu pomognu kad god su im životne okolnosti bile
jako teške. Kad su morale da snose veliki teret zbog izbora njihovih muževa, posebno
nakon rata. Većinom su to bili antifašisti, ali niko nije bio na vlasti zato što su neki od
njih (moj otac, na primer) bili na Golom otoku, ali zapravo svi su bili skrajnuti od vlasti.
Bilo milom ili silom. To ih je takođe ujedinjavalo. Pošto nije bilo moguće da se ide baš
tako na more, jer nisu postojale tada, kad sam ja bila mala, organizovane ekskurzije, ali
bili su drugi oblici, prostori prepuni slobode i igre zajedničke, predivni. Ali takođe su
ove žene znale da vode brigu o sebi. Ne jedna o drugoj, ne uvek o drugima, nego i o sebi.
One su svaki dan ljeti, od dva, kad se završi ručak, a to je zaleđe Mediterana, od dva do
pet imale svoj mir, a djeca su morala da potpuno poštuju njihov mir i njihovu potrebu
da budu jedna s drugom, da pričaju. Muževi obično odu da leže, a one razgovaraju, i
mi smo se svi premještali svaki dan iz jedne kuće u drugu. Recimo, jedan dan spavamo
posle podne kod Olge, pa jedan drugi dan spavamo negdje drugo, ali mi moramo da
poštujemo njihove potrebe. One moraju da obezbjede uslove da su one mirne, da budu
jedna s drugom ili da ćute, da se odmaraju.
M. T.: A kako se pravila ta supa koju si pomenula?
S. Z.: Supa je od goveđeg mesa ili, još češće, od jagnjećeg. Goveđe i jagnjeće meso, to
se dugo, dugo kuva bez ikakve potrebe. Jako oskudno povrće pošto i nema mnogo navike da se jede povrće, najviše krompir i raštan, zelje neko. Ili stave metvicu iz vrta, to je
tokom zime. To nije hrana koja je mnogo masna, teška itd., ali je jako jednostavna hrana.
M. T.: Šta ima još uz supu?
M. T.: A šta se, na primer, jelo?
S. Z.: Ako je sezona salate, onda ima salata, ako ne, onda se jede supa, a i meso, ako ima.
S. Z.: Preko nedelje se jelo jednostavno, to nije kraj koji se odlikuje nekim velikim
M. T.: A hleba nema?
212
ProFemina
leto/jesen 2011.
213
ProFemina
leto/jesen 2011.
S. Z.: Hleba, naravno da ima hleb. Ja sam najviše volela kukuruzni hleb. To nije hrana
koja se u izobilju troši i baca. To prosto nije bilo prilično zato što je bilo stanje oskudice.
I mogla si da jedeš kad god hoćeš.
M. T.: Niste imali vreme koje je bilo određeno za ručak?
S. Z.: Samo nedeljom, pošto se i subotom radilo.
M. T.: A šta se jelo za praznik?
S. Z.: Svakog dana imaš slobodu da odrediš kad ćeš da jedeš, možeš da pratiš svoj
ritam. A onda te odrasli stalno šalju negdje. Idi kupi šećer. I to neka žena iz treće ulice.
Ti imaš obavezu u svakom trenutku kad njoj treba da potrčiš i da joj kupiš jaje kad joj
nedostaje. I to je nekako kolektivistički sve bilo. U stvari, ne znam koliko je bilo vezano s tim životom u državi, koliko je to zavisilo od određenih ljudi i zajednica koje su
imale potrebu da se pomažu. Meni nije padalo na pamet da kažem da ne mogu da idem
po četvrti put tamo nekoj komšinici da kupim nešto. Stalno smo svi bili na usluzi, ali
smo zato imali neku svoju slobodu. Šta je mene šokiralo kad sam došla u jedan drugi
poredak? Samo jedna livada iza kuće. Znači, moj kraj je bio radnički kraj. Idemo svi
zajedno na fudbal, i djevojčice i dječaci. Sve je komunitarno, sve je zajedničko. Mi
nemamo nekih razlika bez obzira na pol i ostalo. Bilo je puno radosti i slobode, neverovatne slobode i preuzimanja odgovornosti za sebe. Evo, sloboda i odgovornost. To je
stvarno bio princip koji je vladao u odnosima starijih prema nama i nas prema njima. Ja
sam tako provela možda najdivniji period mog života. Ali ja sam tada, pola kilometra
od moje kuće, vidjela da postoji jedan sasvim drugačiji poredak. Bila sam šokirana.
Tamo su bile zgrade oficirske. Ja nisam znala da ja živim u takvoj zemlji, šta je to i koji
su to ljudi? Moja drugarica, jako sam je voljela, u osnovnoj školi, zvala se Slavica. Ona
je morala da jede po određenoj proceduri, poretku, imali su recepte i žene su se držale
toga. Njena majka, ja sam vidjela da one nose nekakve knjige recepata, a da ove žene
iz naše zajednice nemaju ništa. One samo razmenjuju oralno. One ne smatraju da je
to nešto što treba da drže samo za sebe i za svoj status, nego su se one nečim drugim
dičile. One su se ponosile kakav im je veš, kad operu veš, ti lancuni i koliko je taj veš
bijel, koliko se vijori, koliko očiste kuće i dičile su se strašno ko im je bio od braće u
Narodnooslobodilačkom ratu. To su se strašno braćom dičile. I da, najvažnije im je bilo
kad odu na sahranu da budu propisno obučene. To je taj dress code. Bilo je bitno kako
će da urede svoje dvorište. Za mene je to isto bio deo zajedničke kulture, zajednice,
kako će biti prijatno svima nama kad smo u tom dvorištu i da svi imamo obavezu da
radimo u dvorištu.
M. T.: A oficirske zgrade?
214
ProFemina
leto/jesen 2011.
S. Z.: Zgrade oficirske su zgrade u kojima svi osim žena sjede za stolom u određeno vreme u toku dana i ništa ne pričaju. A žene stalno stoje i stalno ih dvore. Dakle, one su ih
mnogo više dvorile nego ove žene iz mog radničkog kvarta i ta tišina koja ih je obavijala
i ta nemogućnost da razgovaraju. Sve je tišina, sve je red i mir. Ja nisam mogla da vjerujem. U mojoj kući, mislim u svim tim kućama, imaš dvoja vrata. Na jedna ulaziš, na
druga izlaziš, sto ljudi, stalno dolaze, stalno nešto traže, stalno noću spavaju razni ljudi.
Stalno se muva. Jedna nemoguća dinamika u kojoj ti nikad ne možeš da budeš u kući
ni dva minuta sama. A tamo, ja nisam mogla da dođem sebi, stoji ona žena i ona mirno,
ona nikom ne priča i ona ne diže glas, a oni se ustežu da traže bilo šta od svog oca. Ja se
pitam, kažem, što vi ne pričate s ocem i kažu: a pa to kod nas ne može, i onda je žena na
kraju iznijela neke kolače koji su bili, valjda su tada bili popularni, koliko su truda one
uložile da naprave taj kolač koji se zvao breskvice. I te breskvice su bile baš onako kao
breskve. A ja sam samo mislila koliko je njoj vremena bilo potrebno da ih napravi. One
su toliko vremena trošile na pravljenje kolača, a one naše žene, one samo prave za te
praznike kolače, elaborirano, a ove imaju vremena da prave te breskvice svake nedelje.
Tada je meni sinulo da su to različite klase. Pogledaj njih, oni su imali najbolje lopte, oni
su sve imali bolje i meni je zapravo bilo jasno, iako je to bilo grozno, zašto su žene iz
mog kraja zvale njih i njihovu decu oficiruše. Oni su bili neka klasa koja je od nas bila
daleko, s kojima nemamo nikakve veze, a koji su u stvari naši ugnjetači. Jer oni su imali.
Oni su se klasno od nas odvajali i mislim da su oni bili nama više tuđi nego mi njima.
Zato što, na primer, ta moja drugarica, ona je najviše voljela da dolazi kod mene, zato
što je ona mislila da je kod nas sloboda. A meni je izgledalo, ta moja čežnja za nekim
malim mirom, da ponekad i ne moramo baš svi da smo tu. Tako da ta hrana, eto, to je
bilo nekako statusno i ekonomski drugačije.
M. T.: Da li je bilo recepata u vašoj zajednici?
S. Z.: Narodne žene, radničke, ma kakve recepte, pa one sve to znaju, a ove druge imaju
tamo nešto što čitaju. One su razmenjivale recepte. Moja majka je dvadeseto godište i ja
mislim da one nisu imale ništa zapisano, one su memorisale. Nisu imale potrebu, one se
nisu dokazivale. Nije bio u pitanju status, nije hrana bila toliko bitna. Samo u smislu da
zadovolji osnovne potrebe, i kao sredstvo komunikacije. To je najvažnije bilo, i ja sam
to tako shvatila. Komunikacija s drugima, nahraniti drugog. Dati mu prostor, primiti ga
k sebi i nahraniti ga.
M. T.: Da li je i praznikom kuća bila otvorena?
S. Z.: Onda je pogotovo sve otvoreno. Dvadeset deveti novembar, Prvi maj i Nova
godina. U svim kućama se isto jelo. Onda svi prave baklave. Prave baklave i prave
patišpanj...
215
ProFemina
leto/jesen 2011.
M. T.: A šta se kuva?
S. Z.: Bakalar i pečenje. To je valjda u zaleđu čitavom mediteranskom i taj bakalar je
nešto što ostaje u sećanju. On se danima spremao u svim kućama. U radničkim kućama,
gde sam ja bila. I to je bila takođe veza žena iz Primorja sa ženama iz zaleđa. I svi su
išli u goste jedni drugima.
odlučila je da ne ide uvek s nama na ulicu, već bi ostajala u prostorijama ŽUC-a i kuvala nam dalmatinsku hranu. Ona je Dubrovčanka i Primorka i ona je svaki dan kuvala
i svaki put nas je ta para sačekivala. Mi smo jedna drugoj bile kao majka i ćerka i to se
smenjivalo na razne načine. Ona je stalno govorila: da bi žene mogle da misle i da rade,
one moraju dobro da jedu i moraju da jedu zajedno. I to je postalo neka vrsta rituala.
I eto, od tada datira ta kohezija među nama i oko hrane i mi često ili zajedno pravimo
hranu, ili svaka od nas napravi, pa onda zajedno jedemo.
M. T.: Kad se to promenilo?
S. Z.: Pa kad je počeo rat. Ja nisam znala ni šta znači ta reč kad mi je baba o tome pričala. Šta ćeš ti da jedeš kad drugi nemaju da jedu, na primer. Ti onda osjetiš da je to stvarno
iskustvo, da ja nemam šta da jedem, da ja nemam. Da je teško da jedeš kad, na primer,
znaš da zbog rata nemaju ljudi da jedu. To je patetično, to izgleda jako patetično, ali zapravo je jako istinito da ti sebi uskraćuješ hranu zato što u nekim periodima uskraćuješ
sebi hranu kao neka vrsta ne samo solidarnosti već svođenja sebe na krajnju oskudnost.
M. T.: Na minimum.
S. Z.: Da, na minimum. A najvažnije je da ljudi budu upućeni jedni na druge kao što
smo mi u ovoj našoj zajednici Žena u crnom, znači, ne porodično. To je samo nekakav
nastavak, ali je to voljni čin. Mi smo povezane, ali one nisu bile moje rođake, nisu bile
krvne veze, mi smo uspostavile jedan komunitarni princip.
M. T.: Kako to kod vas funkcioniše po pitanju hrane?
S. Z.: Mi jako često jedemo zajedno.
M. T.: Kako, gde i šta jedete?
S. Z.: Bitno je da odemo na pijacu, kupujemo, pa onda uključujemo resurse koje imamo.
Mi nemamo vremena da pripremamo hranu, ali taj čin zajedničke hrane i deljivosti,
hranjenje na razne načine... Kao i duševne hrane, odnosno deljivosti znanja, deljivosti
novca, deljivosti svih resursa. Eto, i taj čin zajedničke hrane, zajedničkog jedenja, jeste
nekako jako bitno vezivno tkivo i to nas je zapravo naučila Neda Božinović. Ona je
nama ukazala na važnost zajedničkog hranjenja.
M. T.: Ko je Neda Božinović?
S. Z.: To je žena koja je bila od početka s nama, jedna od osnivačica Žena u crnom. Neda
Božinović je antifašistkinja, ona je predratna komunistkinja, skojevka, ona je jako patila
kad je AFŽ ukinut. Ona je znamenita žena. Kad je već bila u poodmaklim godinama,
216
ProFemina
leto/jesen 2011.
M. T.: A šta je s porodicama članica Žena u crnom? Kako one uspevaju da nađu vreme
za obe zajednice?
S. Z.: Mislim da ima raznih načina i raznih situacija. Jedan je način onih žena koje su
apsolutno oslobođene bilo kakvih porodičnih obaveza. Bilo da su same, bilo da su udovice, bilo da su njihovi partneri ili partnerke navikli na to. Ukućani se baš ne oslanjaju
na njih, nego znaju da su one van kuće i oni su navikli na to. To je jedna varijanta, a poneke od žena, a njih je mali broj, one prije nego što izađu iz kuće pripreme neke osnovne materijale ili su već edukovale, navikle muške članove svoje familije da se brinu o
sebi ili makar da završe jelo itd., ali najveći dio njih ne polaže račune nikome, ne žive
u takvim zajednicama. Ali ja moram da kažem da ponekad čeznem, da mi nedostaje da
spremam kući hranu, van ŽUC-a. Zato što to tako malo radim, skoro nikad ne radim, i
onda mi to ponekad nedostaje. I meni i aktivistkinjama iz mnogih krajeva Srbije, iz naše
mreže, nekad to nedostaje. Aktivistkinjama koje su stalno angažovane i stalno na terenu
kuvanje ili ti kućni poslovi zaista su neka vrsta odmora. Meni je odmor da spremam
kuću, da spremam hranu, zato što nemam nikakvu obavezu to da radim.
M. T.: Ljilja Radovanović je jednom prilikom rekla da je ona imala izbor i da je umesto
aktivizma i rada u okviru ŽUC-a mogla da stoji i pored šporeta, a ne da izlazi iz kuće i
stoji na ulici u okviru ŽUC-ovih antiratnih akcija. Ona upravo tu odluku vidi kao njenu
emancipaciju.
S. Z.: Mislim da nije tu pitanje samo stajanje uz šporet, nego to što one nisu mogle kao
građanke da okrenu glavu na drugu stranu.
M. T.: Da, u tom smislu...
S. Z.: Da okrenu glavu i da žive u lažnoj malograđanskoj atmosferi, da se prave da ne
vide ništa, i da idu sa slave na slavu... To su sve zaposlene žene ili žene koje su izgubile
posao po fabrikama, preduzećima... Drugačiji je život aktivistkinja. To je jedna veoma
jasna odluka da ti mnoge stvari ne radiš i da donosiš drugačije odluke, ali da to i dalje ne
znači da raskidaš s prethodnim životom. Većina žena i dalje kuva, i ja čistim i kuvam, ali
na nekom drugom mjestu, tamo gdje se dogovorimo da to bude. Nekad nam se pridruže
217
ProFemina
leto/jesen 2011.
žene koje su jako sposobne da drže svoju porodičnu zajednicu, porodičnu ekonomiju,
ali ja veoma često vidim da one ne unose taj kvalitet u našu zajednicu. Zato što su one
potpuno posvećene svojoj užoj porodici, i u tome je velika razlika. Žene koje drže sve
dizgine u svojim kućama valjda su toliko od te uloge umorne da vide ŽUC kao idealno
mjesto bjekstva. A ja mislim da tu svoju sposobnost moraju da prenesu u našu zajednicu,
u zajednicu koju su izabrale. Kako ćemo da gradimo jednu voljnu zajednicu na jedan
drugačiji način ako svoj kvalitet ne podelimo sa ostalima? Da to ne bude namenjeno
samo „tvojoj” porodici, nego da to bude kvalitet „za sve nas”. To je naš zajednički ili
društveni kvalitet jer mi brinemo o onima koje mi odaberemo. Zato smo godinama išle u
izbjegličke kampove, išle smo da se brinemo o onima koje smo odabrale, i to je, naravno, politička i moralna odluka da se brinemo o žrtvama zločina počinjenih u naše ime.
Jako je bitno da se sa ženama o tome razgovara. Zato nije dobro da se pravi hijerarhija
među nama. Među nama ima onih koje se bave teorijom i onih koje se bave praksom,
i mi i čistimo, kuvamo, i eto, to je nekakva jednakopravnost tih različitih poslova koje
mi radimo. I to nije jednostavno, zato što je to jedna drugačija vrsta političke kulture.
M. T.: Dobro, ali važno je to što kažeš da održavanje nekog tog malograđanskog ili
građanskog okvira i pokušaja da se to drži pod kontrolom onemogućava zapravo da se
punom snagom posvetiš aktivizmu i jednoj zajednici za koju si se opredelio po izboru. I
da je to pitanje emancipacije i raskid s jednom malograđanskom, odnosno građanskom
zajednicom.
S. Z.: Mislim da je najbitnija emancipacija od „moje male nuklearne porodice”, moje
male zajednice, moje male zemlje i mog malog komšiluka. Taj drugi prostor u koji
ulažemo, po našem izboru postaje zajedničko dobro i istovremeno najveći simbolički,
moralni i politički kapital. Kako ćemo mi taj kapital uvećavati, mislim da ne postane
stvar rivaliteta, što znači: da li neko nešto bolje zna da radi, da se međusobno takmičimo
i nadmećemo oko nekih sposobnosti koje imamo. Te sposobnosti treba da budu za sve
nas, naše zajedničko dobro. To nije lako. Učiti ljude – to nije tako jednostavno. Nikad
nas nisu vaspitali da to bude zajedničko. Više su nas učile o zajedničkom dobru osobe
koje je život primorao na to da dele, žene koje su živjele u tako teškim okolnostima i
koje su iz nužde stvarale zajedničko dobro, a ne iz nekih političkih ili istorijskih razloga. Zato što je to sve patrijarhalno, kapitalističko nadmetanje. Nema ništa što se radi a
da nije nadmetanje, da nije individualizam, posesivni egoizam, a ne stvaranje nekakve
zajednice ili vrednosti ili kolektiva. Za mene je, dakle, ta zatvorenost jedna osnovna
malograđanska odlika, i ona se prenosi negdje drugo i stalno isključuje neke druge koji
se ne ponašaju po tim pravilima. Znači, stalno to neko proterivanje, isključivanje pozivajući se na nekakve moralne principe. E toga me je strah, taj jedan patrijarhalni princip
tog stalnog procjenjivanja, ne na osnovu nekih visokih etičkih nego prosto tih malih
razlika, zahteva, i zatvorenosti. Strašno se bojim te malograđanske zatvorenosti, gde
svako ko ima neku malu razliku može da bude protjeran iz te naše zajednice, pa makar
218
ProFemina
leto/jesen 2011.
ta zajednica bila i najidealnija. Evo, ja se baš uplašim takozvanih zajednica idealnih koje
imaju tendenciju da proteruju one nepodobne elemente, jer žele da ih sačuvaju od užasa
spoljnog svijeta.
M. T.: Ovo vrlo liči na ovu oficirsku porodicu o kojoj si govorila.
S. Z.: Porodica savršenog reda. Svi jedu supu. I to je, u stvari, ta inverzija mira kojeg
sam se uvijek plašila. Taj mir, da se ti ne svađaš, kod moje drugarice Slavice, ćerke oficirske. One se nikad nisu svađale, nikad se nisu raspravljale. Svađu, sukob treba ukinuti.
To je opasno za mir, jer je mir stalno preispitivanje.
M. T.: Vaša stalna briga da kad idete negde u neku zajednicu gde dajete podršku i vaš
način da štitite i neprimetno pomažete ženama i da se ne suprotstavljate postojećem
sistemu i okolnostima u kojima se nalaze žene koje zapravo stalno opslužuju muškarce,
dok oni i ne primećuju da neko za njih kuva, da im neko donosi i prinosi itd. Iako to
nije vaš stav, vaša uloga, koliko razumem, ovde nije prosvetiteljska, već ste potpuno
otvorene da u tim zajednicama ponudite svaku vrstu pomoći i zaštitite žene koje su u toj
situaciji. Na primer, kad smo devetog maja, na Dan logoraša Bosne i Hercegovine, bili
u Kući mira u Kozarcu, žene koje vode ovu organizaciju spremile su nam večeru i sve
vreme su služile i muškarce i nas goste i gošće. Niko ih nije ni pitao je l’ možete, je l’
imate itd. To se sve podrazumevalo, da će one spremiti, prineti, odneti itd. Žene u crnom
su bile jedine koje su obratile pažnju na ovu situaciju i pomagale im sve vreme. Dakle,
iako njihovo ponašanje nije politika vašeg odnosa prema patrijarhalnom sistemu, vi ste
njima dali apsolutnu podršku, nimalo ne narušivši njihov poredak.
S. Z.: Nije feminizam dijeljenje lekcija. Feminizam nema veze s tim, feminizam ima
veze sa solidarnošću. A to je vezano za razumijevanje konteksta u kome se žene kreću
i donose odluke i različitost pozicija u kojima se nalaze. To bi bila najgora komesarska
pozicija u kojoj mi izdajemo naloge, a žene ispunjavaju naša očekivanja, feministička
ili ne znam kakva. Mislim, to je prosto, to je elementarna solidarnost, a pogotovo što mi
imamo posebne obaveze prema njima, prema zajednicama žrtava u koje odlazimo, ali i
bilo kuda, bilo kuda. To je tako jednostavno, zato što je to pitanje elementarne pravde.
M. T.: Mislim da si jako važnu stvar rekla, koja je po meni ključ odnosa levih pozicija,
aktivizma i odnosa prema žrtvi. Da se ne zazire od žrtve i da se ne dele lekcije, nego da
se zapravo solidarnost uvek sprovodi na delu u određenom kontekstu, koji ne mora uvek
da nam odgovara. Nego, htela sam da te pitam, za vreme rata, kad odlazite negde gde
se gladuje, gde nema hrane, u izbegličke kampove, na primer, šta se onda tu dešava po
pitanju vašeg odnosa prema hranjenju?
219
ProFemina
leto/jesen 2011.
S. Z.: U izbjegličke kampove smo donosili hranu. U pitanju je bila međunarodna solidarnost. Mi smo uspele da nabavimo tu vrstu pomoći. Jako nam je bilo stalo da ni na
koji način ne narušavamo dostojanstvo ljudi.
M. T.: E to je za mene veliko pitanje: kada je neko u nevolji, kako da daš a da ne ugroziš
dostojanstvo onome kome daješ? Koje su vaše strategije po tom pitanju?
civilnog stanovništva. I ja sam to shvatila vrlo brzo, shvatila sam da je to bila moja obaveza. Neke žene nisu mogle to da podnesu – da se susreću sa žestokim nacionalističkim
stavovima žrtava. Međutim, ja sam smatrala da je neprihvatljivo, da ako pružaš ono
što je nekome u nevolji elementarno potrebno, ne možeš zauzvrat da tražiš ideološke
stavove koji su slični tvojima. Moram da kažem da se pokazalo, kroz sve ove godine, da
postoji i drugačiji način, a dokaz za to su prijateljstva koja još traju.
S. Z.: Veoma je velika stvar što mi ni od jedne države nismo zavisile. Sve što smo
imale davale smo izbeglicama i to su bili resursi isključivo feminističke međunarodne
mreže. Bodi šop nam je par puta dao podršku. Naše drugarice iz Londona su ’93. godine skupljale pomoć, pa su kamionom dovozile. To su i aktivistkinje Greenen comone
(devedesetih su se formirale kao Žene u crnom iz Londona), to je dugačka jedna priča,
politička, antiratnog, antinuklearnog pokreta. I one su malim kamionima donosile nama
u Beograd pomoć, pa smo mi s njima zajedno išle po kampovima po Srbiji. One su takođe išle po kampovima po Hrvatskoj i Bosni. To je trajalo godinama.
M. T.: A šta ste nosile pored hrane?
S. Z.: Bodi šop proizvode, recimo. Bodi šop proizvodi kozmetiku koja je jako prirodna,
ona je organska. To može biti šokantno, ali ona je, na primer, jedan izraz poštovanja
prema ženi koja je imala drugačiju istoriju. Ona nije bila svedena na konc-logor kao što
je izbeglički kamp. Mi smo, na primer, vraćali svaku vrstu pomoći koja nije izgledala
dobro, koja nije izraz poštovanja prema toj osobi kojoj se daje. Posebno ove karitativne
neke institucije. I nikad nismo ništa snimale kamerom.
M. T.: Niste dokumentovale?
S. Z.: Mi imamo puno dokumenata, ali one su bile autorke, one su se, kako ti kažeš,
subjektizovale. Za sve ove godine, mi nismo nikad njihovo svedočenje zabilježile, nego
smo ih uvek pitale: šta vi želite da kažete, da pišete? One su autorke. One su autorke
svojih priča, one su svjedokinje koje će same da nađu način da govore o tome.
M. T.: Subjekti.
S. Z.: Subjekti, one će same da odluče šta i kako. Bilo je strašno bitno da, ako pomažemo, ako hranu nosimo, ne namećemo svoju ideologiju. Ženska mirovna grupa iz
Italije, nama bliska mreža, donosila je hranu. Bilo je jako bitno da hrana bude dobro
upakovana, da se objasni ko su one i šta rade, i da se zauzvrat ne traži od njih politička
podobnost. Nije nam bilo svejedno u mnogim situacijama, ali oni koji su u kampovima,
to su najsiromašniji. To je civilno stanovništvo i oni su dokaz da su to bili ratovi protiv
220
ProFemina
leto/jesen 2011.
221
ProFemina
leto/jesen 2011.
Svetlana Slapšak
antropološkinja, ISH, Fakultet za postdiplomske humanističke studije, Ljubljana
S. S.: Počela sam da kuvam prvi put u životu s dvadeset godina. Ušla sam u kuhinju i
počela da kuvam na osnovu recepata iz časopisa Elle, koji sam inače čitala od četrnaeste
godine, tako da je moje jedino znanje o kuvanju došlo iz časopisa. Pre toga mi je dostup
u kuhinju bio doslovce zabranjen: moja baka je smatrala da samostalna žena ne mora
da kuva, odnosno da će već lako naučiti ako baš zatreba. Ona je bila odlična kuvarica,
prava gazdarica, koja je uvek spremala previše, i zadnje pare davala za cveće. Čitala
sam tekst, prevodila i kuvala za bolesnu baku, jer je morala da bude na oštroj dijeti.
Tako sam naučila da kuvam, i od tog trenutka pa nadalje nikad nisam kuvala ni za sebe
ni za porodicu, nego uvek za druge, za goste. Bila sam jedina u celoj generaciji koja
je imala stan, tako da su ljudi često dolazili kod mene i ja sam kuvala za njih. Baka je
umrla, njena ideja je bila da živim s njom i tako nasledim stan, kada se moja majka drugi
put udala, i tako je i bilo. Moje prakse iz časopisa Elle su se nastavile. Kuvala sam za
najrazličitije ljude, u dosta neobično vreme, sedamdesetih godina, kada smo praktično
svi bili u ilegali, bez pasoša, na policijskim spiskovima, povremeno pretučeni, saslušavani, praćeni i sve ostalo. To je bio dosta riskantan period, u kome je svake treće noći
neko dolazio u tri sata i kucao na vrata, sakrij mi ovo i skloni ono... Bili su to proglasi
na geštetneru, koji su se skrivali na raznim mestima u kući, pisali su se tekstovi, beležili se na magnetofonu. Ukratko, pravila se revolucija, odnosno nije se više ni pravila
revolucija, nego se prosto spasavalo šta se moglo od onoga što smo već uradili ‘68. Taj
period jeste bio uzbudljiv, nikad nisi znao da li te neko posmatra, ali smo tačno znali
ko nas prati, jer smo poznavali lica. Otprilike smo znali kad će nas odvesti u Dvadeset
devetog novembra na još jedno saslušavanje, i ko će biti optužen i za šta. To je bilo
vreme puno rizika i hrana je mnogo značila. Ako si mogao skuvati za svoje prijatelje u
nezgodnim trenucima nešto dobro, to je imalo smisla. Za mene je zato kuvanje nastavak
revolucije, odnosno nužna pojava uz revoluciju, jer revolucija bez kuvanja ne ide. Na
mojim večerama, na ručkovima, na doručcima, bilo je često i do dvadeset ljudi u veoma
malom stanu. Nisam imala mnogo novca, niko nije imao novca, i sve je uglavnom bilo
snalaženje. To su bili jednostavni recepti koje sam mogla da prenesem iz Elle-a, bez
komplikovanih sastojaka. Živela sam sama u stanu s mačkom i hrana je istovremeno
bila jedan od načina okupljanja. Nalazili smo se inače na večerama, na raznim mestima,
222
ProFemina
leto/jesen 2011.
recimo u dvorištu Filozofskog fakulteta, kao prvog mesta s kojeg se odlazi na akcije.
Demonstracije protiv rata u Vijetnamu u toku, razbijanje Američkog kulturnog centra,
ciglama po staklu. Sedi se na fakultetu, i kada se ogladni, ako se ima para, ide se u
takozvanu parohiju, što će reći u lokale u okolini, donji „Kolarac”, gornji „Kolarac”,
„Šumadija”, Klub pedagoških radnika, jer mi nismo išli u studentsku menzu. To je bila
razlika između takozvane beogradske dece i ostalih. Kada se nije imalo para, išlo se u
stan Zorana Minderovića i njegovog pokojnog brata Minde (mali Minda i veliki Minda) na Studentskom trgu. Moj stan je bio nešto malo dalje, ali se i kod mene dolazilo.
Kod Minderovića smo samo improvizovali. U „Kolarcu” gornjem se osim roštilja jeo
takozvani ajmokac, beli ajmokac i pokoja čorba, i to je manje-više bilo sve. Ajmokac
je pile na belo ili dinstana teletina, pa se svemu doda beli sos. A kad se nema, onda se
improvizuje, onda se kuva. Tada sam počela da pravim pice, što nije bilo tako jednostavno, jer se pica još nije pravila, nije bilo ni origana, ni maslinki. Stavljala sam kisele
krastavce i beli sir, koji nije baš odgovarao konceptu, i sama sam mesila testo. A jeli su
se i špageti. U društvo sam uvela i klasične špagete, kao relativno novu stvar. Salate su
se mogle praviti sezonski. Beograd je bio bogat što se pijaca tiče, uvek je bio dobar za
sirotinju, tako da se moglo svašta napraviti od povrća i tome slično, s malo mesa. To je
bila odlika moje kuhinje – uvek vrlo malo mesa.
M. T.: Šta ste hteli da kažete o studentima koji su dolazili iz provincije, i koji su se hranili u menzama?
S. S.: Oni su vrlo često bili bogatiji od nas. Oni su imali stipendije, studentske poslove
i honorare i često su bili u restoranima, češće nego mi. Sećam se svog prvog honorara,
zajedno sa Zoranom Minderovićem u Studentu: nešto smo objavili i otišli na veoma
veliku večeru u Klub pedagoških radnika, gde smo se zavitlavali sa svojim luksuznim
navikama i otmenim ponašanjem. Jeli smo, koliko se sećam, pileće ražnjiće. Tamo se
moglo možda svratiti na neku kafu ili kolač u prednji deo, u zadnjem delu je bila viša
klasa. Znam da nam je jedanput Peko Dapčević platio kolače kad je izašao jedan naročito oštar i ljut broj Studenta, a mi smo, između ostalog, u te lokale zalazili i tako što
smo prodavali Student. Naravno, problem je bio u tome što taj novac od prodaje nismo
mogli da trošimo. Mogli smo samo da trošimo kad objavimo tekst. Viđali smo svašta.
Između ostalog, u Klubu književnika, uz ranu jutarnju kafu, kako Danilo Kiš glavom
udara protivnika. Imao je vrlo dobar udarac glavom. Omiljeno mesto, ako smo imali
para za ručak, bio je ekspres restoran, danas ponovo ima ime „Ruski car”.
M. T.: „Zagreb”.
S. S.: Bivši „Zagreb”, tamo smo ručavali, u podrumu. Moj omiljeni ručak bila su jaja s
majonezom na ruskoj salati. Neobično odvratno, ali je bilo jeftino i moglo se preživeti
neko vreme, da se ostane ceo dan na faksu. Posle sam u Grčkoj naučila da ruska salata
223
ProFemina
leto/jesen 2011.
može biti još odvratnija. Tada nije bilo pekara, da se razumemo, ničega sličnog, sem
mlečnih restorana (kao „Snežana” na Knez Mihailovoj), ali je tu uvek bilo puno vojnika
i policajaca na randesima...) Moglo se ponegde ići na burek, neke bakalnice su ga imale
na tezgi. Nije baš bio omiljen. Kiosci su se pojavili nekako u to doba, samo s viršlama,
koje su bile apsolutno grozne.
M. T.: Ti ručkovi, doručci i večere koje ste pravili u kući, zajednica koja se okupljala
oko hrane – da li su ti ručkovi služili da se ljudi prehrane, ili je to bio način da se kreira
društvo?
S. S.: I jedno i drugo, sasvim sigurno. Kada sam se vratila iz Grčke 1974. i počela neki
svoj život naučne radnice, počelo je i kuvanje u nešto malo boljim uslovima. Pre toga,
u Grčkoj, stipendija je bila zaista minimalna, jedva se preživljavalo. Kada je zbog krize
u zemlji i pada diktature odnosno promene vlasti stipendija kasnila, živela sam mesec
dana na kutiji gurabija, konzervi neskafe i konzervi kondenzovanog mleka. Kada smo
Božidar i ja počeli našu vezu i kad smo se odlučili da se uselimo u isti stan, živeli smo
na neobičnoj dijeti. Imali smo samo toliko da je naša glavna hrana bila salata od sočiva,
jaja i paradajza. Ujutro smo jeli tiropite, pitice sa sirom za doručak, a uveče kako kada.
Bilo je najbolje ako nas je neko izveo na večeru. Neobično skromno smo živeli, i bio je
praznik kada smo odlazili u kineski restoran – da se izlečimo od uobičajene hrane! Retki
su bili trenuci kada smo to sebi mogli da priuštimo. U Grčkoj sam naučila da ne koristim recepte, već da improvizujem. Nije bilo mnogo bolje ni 1980, ali smo nas četvoro
stipendista tada uložili u pravu gozbu, kad je Tito umro. A onda smo još bili i nagrađeni
za to zlodelo – našla sam na ulici 4.000 drahmi, što je tada bila dvomesečna stipendija.
I naravno, odmah smo otišli na rakove u Pirej.
za cilj osobenost, ekscentričnost, izuzetnost. Pominjete picu u doba kad pica nije postojala ni u kućama, ni u restoranima.
S. S.: Ja sam i lazanje pravila u to doba, za to isto niko nije znao. Pravila sam sve što mi
je palo na pamet iz recepata i što se moglo improvizovati – za razliku od moje bake, koja
je imala ideološku ostrašćenost, a to je bio njen neograničen prezir prema takozvanoj
srbijanskoj kuhinji i tvrdnja: „Ono što je srbijansko – to je koješta. Srbijanci ne znaju da
kuvaju.” Oni su, u Osijeku u srećno porodično doba, od sredine dvadesetih godina pa
do početka rata, imali pre svega fantastične rečne ribe, i uz to luksuznu hranu u koju su
se mešali mađarski, jevrejski elementi. Prijateljice moje majke u gimnaziji su bile sve
Jevrejke, neke od njih iz veoma bogatih kuća s rafiniranom kuhinjom, tako da je moja
baka uglavnom učila od Jevrejki.
M. T.: Znači, ona je pokušala da preko kuhinje oživi i ostane u vezi sa zajednicom koju
je morala da napusti i da je tako prenese u novu sredinu?
S. S.: Potpuno.
M. T.: I ono što vi kažete jako je zanimljivo, da li ona nije mogla da se odrekne svog
statusa, ili se radi o rekonstrukciji jedne zajednice koja je nestala?
S. S.: To nije uspela da izgubi, ona nikad nije uspela da se prilagodi siromaštvu. Uvek se
ponašala kao bogatašica. Pri tome, to je bila feministička kuhinja, da prevari muškarce:
šala, moja baka je uistinu bila spontana feministkinja. Pravila je jagnjeće šnicle za mog
očuha tako da je verovao da jede bečku teleću šniclu, naučila ga da jede štrudle, šufnudle, granatirmarš, kajzeršmarn, pohovanog soma i šarana sa suvim šljivama, riblju čorbu
i druge lepote prečanske kuhinje.
S. S.: Mislim da je u pitanju rekonstrukcija zajednice koja se raspala, to je sasvim izvesno. Nastavila je da kuva kako ju je zamišljala, po sećanju. Moja baka i moj deda su u
ranim danima bili prijatelji s jednom jevrejskom porodicom, koja je živela kod njih dok
su gradili svoju kuću. Moja baka je, kao mlada supruga, od Fanike naučila manje-više
sve. To je bila njena učiteljica. Fanika je bila iz više klase, otmena, i očito dobar čovek,
pun naklonosti. I onda je Fanika sa svojom porodicom otišla u Zagreb. One su se toliko
volele da su postale bliže od rodbine, stalno su se posećivale i išle zajedno u Peštu po
šešire i u Rojč na odmor. Prijateljstvo se nastavilo u drugoj i trećoj generaciji, pa smo
moja majka i ja posle s njima zaista bile kao rođaci. Sećam se naših poseta staroj Idi,
Fanikinoj snaji, u Zagrebu. To je bilo nešto potpuno neverovatno. Hrvatica je nasledila
dosta od jevrejske kuhinje, pa tome dodala zagorsku i slavonsku. To su bili doručci koji
se uopšte ne daju opisati. Na stolu je bilo hladetine, odnosno pihtija, ne znam koliko
vrsta kobasica, kulena, šunke u raznim oblicima, turšija, najrazličitijih kolača – suvih
keksova, svežih salčića, milihbrota, štrudli, sira i milerama (sa alevom paprikom). Za
Idinim stolom sam shvatila kako je moglo izgledati u kući moje bake pre Drugog svetskog rata i kako je ona patila i improvizovala u toj svojoj beogradskoj sirotinji, naviknuta na ovo bogatstvo. Smatralo se da već za doručkom moraš imati goste, a da ne
govorimo o drugim obrocima.
M. T.: U vašem slučaju, to je bio potpuni rez, vi krećete u savremenu kuhinju koja ima
M. T.: I vi ste to apsolutno preneli.
M. T.: U vašem jelovniku tradicionalna kuhinja nije našla mesto?
S. S.: Da.
M. T.: Vaša baka je pokušala da prenese preko hrane svoje prethodno iskustvo i da sačuva i prenese svoj socijalni status...
224
ProFemina
leto/jesen 2011.
225
ProFemina
leto/jesen 2011.
S. S.: Da – u svojim mogućnostima.
M. T.: I onda taj momenat kad se vi odvajate, kad baka oboleva i umire, tad kreće nova
kuhinja bazirana na Elle časopisu, kao neka nova osnova za jednu novu, modernu zajednicu koju formirate preko kuvanja skromne ali izuzetne hrane, ekscentrične za tu
sredinu.
S. S.: Jeste, po istom principu.
M. T.: A šta se dogodilo posle Grčke?
S. S.: Posle prve Grčke je kuhinja postala strašno važna, u tom smislu da sam ja pokušala
da se izgradim kao naučnica, je l’, u zajednici s Božidarom koji je bio iz Ljubljane, u nedefinisanom prostoru gde mi pravimo nekakvu bračnu vezu u kojoj smo oboje slobodni,
ali ipak vezani. Uglavnom smo nomadski živeli. Pola u Ljubljani, pola u Beogradu. Božidar je, u stvari, tada češće dolazio u Beograd, a ja sam docnije češće odlazila u Ljubljanu.
Kad je on dolazio, onda se kuvalo. Zajedno smo kuvali, naučio me je posebnim postupcima oko krompira i špageta, uveo je neobične kombinacije – mortadelu i pomorandže, dobro se razumeo u vina; u to doba sam ponovo došla među svoje prijatelje iz ‘68. godine.
Posle kraćeg pokušaja da budem samo naučnica i da se ne bavim društveno-političkim
radom i aktivizmom, ponovo sam „uletela”, ali ovog puta je stvar bila ozbiljnija, jer sam
uvukla i Božidara u to, tako da smo se zajedno našli s našim starim prijateljima i sve je
krenulo iznova. To je bilo kad smo se vratili iz Grčke, sve do kraja sedamdesetih, početkom osamdesetih godina. Počeli smo da priređujemo zajedničke večere, opet s prijateljima, ali s političkim razgovorima i zabavama, koje smo uveli jer je to bilo gadno doba.
Zaista se nije moglo javno angažovati, bilo je jako komplikovano – objaviti tekst, skoro
nemoguće. Vrlo gadno olovno doba, zadnje godine Titovoga života. Sastajali smo se u
stanovima i pravili nešto što sam ja nazvala kućnom književnošću. Nataša Kandić i ja
smo bile glavne kuvarice. Obično smo zajedno pripremale večeru kod nje ili kod mene:
došli bi Lazar Stojanović, Božidar, Vlada Mijanović, Dušan Kuzmanović Kuza i Obrad
Badi Savić sa aktualnim suprugama ili ljubavnicama, počeo je dolaziti i Kaza (Velimir
Ćurguz Kazimir), veliki i mali Minda su od ranih sedamdesetih bili u inostranstvu. To je
bilo društvo, bila je tu i Neda Nikolić, sada pokojna...
M. T.: Da li je to isto društvo od ‘68?
S. S.: Sve je isto društvo, samo malo prošireno. Kućna književnost je značila da smo
se posle večere odavali igrama. Omiljena igra bila je parlament. Podelimo se u partije,
napravimo izbore, i onda zasedamo. Mogu vam reći da smo predvideli svu praksu koja
se danas dešava u parlamentima.
Badi je uvek bio predvodnik fašističke partije u parlamentu, toga se sećam. Nataša je
226
ProFemina
leto/jesen 2011.
jedno vreme zastupala dečju stranku. Onda su bili liberali koji su se prodavali na svakom koraku. Sve je bilo tu.
Ipak su to bili ljudi društvenih nauka. Danas mnogi već doktori nauka i tome slično.
Znali smo ponešto, nije da smo bili potpune budale. Druga zabava je bila opera. Improvizovana opera s baletom. Pevanje i igranje, improvizovani sadržaj – ne smem neke
da navedem jer su opsceni, ali neki i nisu. Recimo „Obedska bara se budi”, parodija na
„Labudovo jezero”, s pevanjem doduše. Onda „Steva i Anđa”. Dueti Steve i Anđe su
bili vrlo poznati, često izvođeni u uskom krugu. Steva je, naime, bio kriptonim za Tita,
a Anđa za Jovanku. Bio je i čuveni pravi Steva s Filozofskog fakulteta koji je savršeno
imitirao Tita i profesora Koraća i Korać se uvek bunio što je mnogo jeftiniji od Tita:
Steva je da imitira Tita tražio deset dinara a za Koraća recimo dva, i po Stevi je nazvan
Tito. No kako god, te stvari koje smo radili u dvorištu faksa nisu bile obeležene hranom,
obeležene su uveliko bile rizikom. A ovo što smo radili kod kuće bila je sloboda – kućna
književnost. Naravno, čitala su se i književna dela.
M. T.: Čitajuće grupe?
S. S.: Da, čitajuće grupe su bile, nego šta, poezija. Najbolji narodni usmeni urbani pesnik koga znam, talenat koji je zaista izmišljao pesme bez prestanka, bio je Duško Kuzmanović Kuza. Autor mnogih napeva i pesama koje su sjajne, tako da smo ih pevali,
a bogme i uglazbljivali. Izvodili smo parodije na Oskara Daviča i to je bilo specijalno
zadovoljstvo – pevati parodiju na njegovu pesmu o drugu Marku, razne varijante. Između ostalog: „Njene crne oči, ah, da li su to džanarike? Pa ja sam kô drugarica Bandaranaike” itd. Onda su bile i zabave nižega nivoa, kao „mojologija”.
M. T.: Šta je to?
S. S.: Mojologija je izmišljanje stihova na temu „Moj ti” ili „Moj je”. To je bilo prostački, ali su neki od njih postali takoreći apstraktni pojmovi, jer nikada nismo uspeli da
ih rešimo. Recimo, niko nije uspeo da smisli mojološki distih na temu simsa. Mi smo
zaista bili vesele budale, za razliku od takozvane pačje škole, odnosno tajnog univerziteta gde su išli oni sa ozbiljnim izrazima lica i raspravljali o Marksu, naročito o mladom
Marksu. Nas su još za vreme studentskog pokreta hteli da biju, Zorana, mene i Kirila
(osnivače i autore zabranjenog satiričkog lista Frontisterion), jer smo se proglasili platoničarima, nismo hteli da budemo marksisti. Tolerancija se docnije povećala, premda
su neki dugo izigravali marksiste i ozbiljnost.
M. T.: Izigravao, znači, nije ih ni bilo?
S. S.: Još uvek su bili strogi ljudi koji su zahtevali pravila. Mnogi od njih su posle postali
nacionalisti.
227
ProFemina
leto/jesen 2011.
M. T.: Ti koji su bili rigidni marksisti? Ko, na primer?
S. S.: Mihajlo Marković, recimo, i mnogi drugi. On je onako goroganski primer, ali ima
i drugih koji su se posle odlučili da je nacija ona prava... I onda, kad je Tito umro, stvari
su se otvorile.
ostanu sveže i svi ukusi jači. Pravila sam i uobičajene profiterole i, naravno, rusku salatu – standardni sastojak novogodišnje večere kad smo kod kuće, još i danas, samo što
danas obično i ne napravim ništa drugo. Nas dvoje smo tada kuvali ceo dan i ludo se
zabavljali, a onda je pao takav sneg da niko nije mogao da dođe kod nas. Sećate se noći?
M. T.: Da, to je ‘79. godina na ‘80. Noć!
M. T.: I kakvu ulogu ima hrana u ovom periodu?
S. S.: Nastupilo je doba otvorenosti i izvesne bezbrižnosti. Ne samo da se moglo kuvati,
jer je bilo sastojaka, nego se moglo i oblačiti, i ići u inostranstvo – dobili smo uglavnom
pasoše.
M. T.: To su osamdesete?
S. S.: To su osamdesete.
M. T.: Znači, nakon Titove smrti. A kako ste tu tad postizali ekscentričnost u hranjenju?
S. S.: Da, tada se bez obzira na sirotinju moglo ponešto kupiti. A ja sam konačno dobila
pasoš, ali već naredne godine su mi ga ponovo uzeli. A onda, posle KEBS-a, svi smo
dobili pasoše. To je bila velika stvar, ali su zato neki ponovo otišli u zatvor, Vlada Mijanović i ostali. E onda kad je on izašao, onda je još nekoliko njih dobilo pasoš, tako da
smo već počeli ozbiljnije da putujemo – recimo 1984, kada sam dobila honorar za roman, i kad smo se s Vladom i drugima potrpali u naš „landrover” i otišli na mesec dana
u Grčku. Odlazili smo, Božidar i ja, na stipendije, otkrivali nove ukuse. Sa indijskom
kuhinjom je bilo zabavno: posle prve večere sam tačno znala kako se kuva, bez recepata
i uputstava, samo sam se doučila u začinima.
M. T.: Da li je i dalje Elle bio ključ?
S. S.: Apsolutno. Uvek je bio ključ Elle, i još uvek je. Kuhinja se tada radikalno promenila i bilo je mnogo više mogućnosti. Pravila sam tematske večere. Novogodišnja večera
je bila prilika kada smo se najviše iživljavali. Sećam se jedne nezaboravne novogodišnje
večeri, to je bilo ‘80. godine. Ja sam pravila galantinu od ćurke. Ćurki se odstrane sve
kosti, pa se onda ponovo komponuje celo meso u novom sadržaju, u aspiku. Božidar mi
je pomagao jer fizički ne bih uspela sve te stvari da uradim, da uvijem i izvadim kosti i
sve ostalo. Onda sam pravila svoju čuvenu tortu pomme de l’amour ili „jabuka ljubavi”,
koja se sastoji od pet slojeva testa i pet različitih filova, a preko svega se stavlja marcipan, pa se torta oblikuje kao džinovska jabuka. Pa se još i ofarba zelenom i crvenom
bojom, pa se od zelenog marcipana naprave listići, pa se glazira. Glazira se razređenom
marmeladom od kajsija, tako da se sjaj sačuva: torta se jede tek drugi dan, sve arome
228
ProFemina
leto/jesen 2011.
S. S.: Tačno, a uz to je bio božanstven televizijski program. Prvo – parodičan dnevnik,
a posle toga na Drugom programu sva nova mlada muzika, ska i pank, Idoli. Sećam se
scene u kojoj je neko ispaljivao zapaljivu strelu na neki spomenik. Bilo je apsolutno
čarobno, zanimljivo do te mere, odjednom sam imala iluziju da živim u jednom potpuno novom svetu, u kojem bih istinski volela da živim! Bilo je inteligentno, duhovito, zabavno. Pre toga su po podne davali moj omiljeni film, „Čarobnu frulu” Ingmara
Bergmana, snimljen u pozorištu iz 18. veka u Švedskoj. Živo se sećam kako mi je bilo
prijatno – mirisi iz kuhinje, stan čist i uredan, parket se cakli, mačka srećna, svetlost na
ulici prijatno žuta, sa snegom koji je umnožava... malo-malo, pa bih došla u sobu da
gledam televiziju u svojoj udobnoj fotelji koja se još ljuljala, a mačka bi mi automatski
skočila u krilo, dok ne bude nova faza kuvanja ili dok se nešto ne ispeče.
M. T.: A gosti nisu došli?
S. S.: Nikoga nije bilo. Nas dvoje smo dočekali Novu godinu sami uz jabuku ljubavi,
šampanjac i sve ostalo, dobro izabrano slovenačko vino, naravno. Sve se moglo kupiti
tada. I onda smo u ponoć izašli da telefoniramo, jer ja nisam imala telefon. Telefon je
bio čisti luksuz, jako ga je teško bilo dobiti. Živela sam na gornjem delu Bulevara revolucije, kod starog „Lipovog lada”. Sneg je bio do grudi, jedva smo se probijali do prve
telefonske govornice koja se nalazila na drugoj strani Bulevara, kada se silazi prema
Cvijićevoj ulici. Sve to da bih ja čestitala svojoj majci Novu godinu: ona je stanovala
ugao više, u Ulici Radoja Domanovića. Tek u dva sata su se pojavili gosti. Uspeli su da
se probiju, i onda je objavljena vest na televiziji da se drug Tito teško razboleo i da su ga
iz Karađorđeva odvezli u bolnicu. Istorijski trenutak, hrana savršena. Gosti su utamanili
šta je ostalo, kako je bilo predviđeno.
M. T.: Jesu li i te osamdesete bile takve kao ta Nova godina?
S. S.: Jesu, jesu do neke granice. Osamdeset treće se desilo nešto ključno. Živeli smo
privatno punom parom: negde tih godina sam organizovala razne stvari u okviru kućne
književnosti, između ostalog bila je i izložba ekološkog nameštaja koji smo napravili
kod mene u stanu, koji je imao 41 m2. Upisali smo 150 ljudi u jednom danu. Tada, ‘83,
Nataša Kandić me je upoznala sa svojim prijateljicama i prijateljima u CEP-u – Centru
za ekonomsko planiranje. Tamo smo organizovali izložbe za praznike, tematske izložbe,
229
ProFemina
leto/jesen 2011.
i prodavale ono što smo same pravile. Rupa u samoupravljanju! To je bilo uglavnom za
Novu godinu, i onda bi svaki put neki od naših drugova čitao uvodnu besedu, recimo
Kazimir, Lazar Stojanović, Miloš Bobić, razni su se pojavljivali tamo, a mi smo prodavale hranu i razne rukotvorine. Ja sam obično pisala programski tekst. Još ih i danas
imam. Jedne godine je tema bila „Svila i kadifa”, druge godine „Deda Mraz i Babaroga”. Zavitlavali smo se i lepo provodili. Po ceo dan smo bile na izložbi, pile kafu, zabavljale se, dolazila su deca, mačku sam vodila... A prodavale smo kolače, senfove raznih
ukusa, čatnije, ukrase, slikano staklo, broševe, nakit, figurice – mnogo toga još i danas
pravim. Jednoga leta smo tako napravili da je cela ulica bila izložbena. Tu je bilo raznih,
ali zaista duhovitih stvari. Recimo, bilo je svilenog veša, najbolje su bile Ela i Natalija.
To je bilo nadmetanje! Pa pletene stvari, pa modni detalji... Nataša i ja smo jedne godine radile samo vezove. Ona je izvezla neke držače za četke. Ja sam izvezla kuvaricu s
muškom i ženskom glavom, ribom i biciklom, i tekstom: „Ženi je potreban muž kao što
je ribi potreban bicikl.” To sam posle poklonila jednoj prijateljici iz Novog Sada koja je
umrla, a Jelena Petrović ga je videla kod nekih svojih prijatelja – izgleda da je kuvarica
dobro proputovala! Tačno pred rat, ‘90, bila je najbolja izložba. Ja sam na njoj prodavala
samo kozmetiku koju sam sama pravila i bogami sam i tada nešto zaradila. Inače bismo
na kraju obično sve zamenile, jedna drugoj darovale, opšte trange-frange.
M. T.: A šta ste kuvali? To je sad već neki drugi koncept.
S. S.: Da, to je sad već potpuno druga ishrana, recimo brijam. To je grčki recept, neobično jednostavno – u veliki pleh se stave krompiri, paradajz i tikvice, praziluk, crni luk i
razne druge stvari i to se samo baci u rernu. Pa onda pastičio, što je isto opštemediteranski recept: mleveno meso, sos od paradajza, špageti, pa sve zapečeno u rerni. Pa riba u
rerni, dakle, što jednostavnije, tako da se što više ljudi nahrani.
No glavna stvar je te ‘83. bilo pisanje romana: pisala sam svake nedelje po jedno poglavlje po zahtevima jednog svog mladog prijatelja koji je nekako bio moj i Božidarov
učenik, započela sam na njegov rođendan, jer nisam imala novca za poklon. Za godinu
dana sam napisala ljubavno-avanturistički roman koji se dešavao u 18. veku. Kada sam
ga završila, onda smo u okviru kućne književnosti napravili večeru iz 18. veka, tražila
sam od gostiju da dođu u odgovarajućim kostimima. Šili smo ih zajedno. Imam i fotografije, jako smo se lepo zabavljali. Iste godine sam dala roman u štampu, u biblioteci
„Plava ptica”, pod pseudonimom, i počela ponovo da pišem komentare. Desio se, naime,
onaj slučaj sa studentima Filozofskog fakulteta koji su izašli na državno organizovane
demonstracije u znak solidarnosti s palestinskim narodom ispred Doma sindikata, i raširili transparente s poljskom Solidarnošću: odmah su bili uhapšeni, a onda su narednog
dana profesori izašli na isto mesto, ispred knjižare „Komunist”, pa su i njih pohapsili, između ostalih Vesnu Pešić i Nebojšu Popova. Toga dana sam se ja dugo šminkala pa sam
zakasnila. Iste godine bio je onaj čuveni Veliki petak, kada je Stane Dolanc organizovao
upad na slobodni univerzitet na kome je predavao Đilas. Bilo je skoro 200 ljudi koji su
230
ProFemina
leto/jesen 2011.
na licu mesta pohapšeni. E sad, trebalo je da i mi idemo, ali ja sam otvoreno rekla da
neću da slušam krvnika... Onda smo Nataša Kandić, Boža i ja protestno otkazali tu stvar,
sedeli smo kod mene i gledali televiziju, neki šašavi film umesto predavanja. Nije bilo
samo to što su njih pohapsili na tom zasedanju, nego su onda krenuli da hapse naokolo.
Koga god su stigli. Posle su ih brzo pustili, raspao se još jedan politički proces, ljudi
dobili pasoše, meni izašao roman – i tako smo krenuli u Grčku, što sam gore pomenula.
Došla je druga polovina osamdesetih: zlatno doba moga kuvanja, kada sam donosila
sastojke iz Italije ili Grčke, i živela dosta udobno. Najbolje je bilo godinu dana pred rat,
s novim dinarom Ante Markovića. Mene su izbacili s posla ‘88. godine. Nisam imala
zaposlenje, ali kao nezaposlena sam zarađivala više nego bilo kad u životu – predavanja,
pisanje, kongresi. Sve se katastrofalno završilo, pobegli smo iz Beograda ostavivši nezavršen stan i moju majku, za vreme opsade Vukovara, kada su me po medijima nazivali
velikom neprijateljicom svega srpskoga. Druga priča. Početkom ‘92. došao nam je u
Ljubljanu prijatelj iz Sarajeva na naš poziv, da živi kod nas, onda i prijatelj iz Hrvatske.
Naš stan je postao neka vrsta pribežišta, a uopšte nismo imali para. Ja nisam imala zaposlenje. Svi smo živeli od Božidarove plate. Krali smo voće i povrće u poljima, ne šalim
se. Išli smo u krađu jabuka i krušaka, kukuruza, čega god, a imali smo i prijatelje u Kočevskom Rogu koji su nam dozvolili da beremo njihove zapuštene voćnjake. I ne samo
da beremo i nabiramo nego smo i drva dobili odande, da se grejemo. Za potpalu smo se
služili kompletima Šešeljevih knjiga, koje je autor donosio pre rata. Naše osnovno jelo,
koje je Božidar vrlo dobro spremao, bili su rezanci s prezlama ili grizom. Iz relativnog
luksuza pali smo u poslednju bedu, no bilo je to umnogome sjajno doba.
M. T.: Da li ste opet oko hrane organizovali neku novu zajednicu? Za koga ste kuvali?
S. S.: Kuvali smo za sve.
M. T.: Ko su bili ti ljudi?
S. S.: Za ljude koji su živeli kod nas, a da s njima prethodno čak nismo bili ni bogzna
kako bliski prijatelji. Još 1991. smo proveli nekoliko meseci u Parizu. U Parizu vidiš naslovnu stranu Vremena gde arkanovci šutiraju pobijene u Prijedoru... Onda smo – krajnje ludilo – još išli na neki kongres u Grčkoj preko Srbije, pa se vraćali u kasnu jesen, za
početak rata u Hrvatskoj. No u svakom slučaju postalo je jasno šta će da se desi, i onda
sam ja svog kolegu iz Sarajeva pozvala da kao drži neka predavanja ovde u Ljubljani.
On, kao i drugi, nije hteo da razume šta se događa i izašao je iz Sarajeva dan pre nego što
je počelo. Putovao je preko Mostara, Zadra, pa preko Rijeke, kod nas je shvatio da više
nema povratka. Došao je i mladi hrvatski dezerter, upoznali smo ga na paljenju sveća,
nije imao gde da bude. Tako sam ja tada živela s tri muškarca.
M. T.: Trebalo je sad u toj nemaštini kuvati za sve njih.
231
ProFemina
leto/jesen 2011.
S. S.: Rezanci, rezanci... To je uvek bilo rešenje. Zasitno, a ne košta mnogo.
M. T.: A s čime?
S. S.: Sa salatama, džemovima... sem krađa, sakupljali smo pečurke. To je sport kojem
sam se naučila ovde u Sloveniji. Prvo sam ga prezirala, a onda sam shvatila da ta stvar
ima smisla. I ranije smo brali pečurke. U osamdesetim godinama smo nas dvoje živeli
kao dva japija, doduše nomadska... Kad dođemo u Sloveniju, onda idemo da beremo
pečurke, pa trčimo, pa igramo tenis, provodimo nekoliko letnjih dana tako što svaki dan
idemo da se kupamo na Bledu, pa pri povratku kupimo džinovsku lubenicu, pa se vratimo kući. Onda kad su stvari postale ozbiljne, kad smo morali da krademo voće i povrće
i ostalo, postalo je važno napraviti marmeladu, pa staviti pečurke u sirće, zamrznuti ili
sušiti. Devedeset treće smo Zoran i ja dobili nagradu američkog Pena i onda sam naredne godine dobila mogućnost za dve godine u SAD. Imala sam odličnu platu, mogla sam
da izdržavam majku, koja je počela da češće dolazi u Ljubljanu.
M. T.: Jeste li tamo opet kreirali neku novu zajednicu?
S. S.: O da, ali je tamo društvenost drugačija. Tamo nema toga da neko kucne na vrata
u tri sata ujutro i kaže – stavi za kafu, užasno sam depresivan...
M. T.: Za to postoji prozak.
S. S.: Jutarnje špagete i burek, ništa od toga. Tamo se sastanci ugovaraju na po tri meseca unapred. Živeli smo na Ratgers univerzitetu u Nju Džersiju u kampusu, u poređenju
s našim ritmom, to je bilo napola lenstvovanje... a tek osećaj slobode kad putuješ po
Americi! I onda smo, naravno, išli i kod prijatelja, i profesionalno, na nekih trideset
univerziteta sam gostovala. Zapravo smo svojim putovanjima pokrili celu istočnu polovinu Amerike, od Nijagare i Bafala do Nju Orleansa. Živeli smo sebično sami, što
posle svega nije bilo loše. Tamo kod kuće grozota, a nas dvoje, mrcine, uživamo. Bilo
je božanstveno.
M. T.: A na Ratgersu ste opet uspeli da hrana postane tačka okupljanja.
S. S.: Jeste, uspela sam, premda se tamo na univerzitetu jako racionalno jede. Ja sam
uspela malo da ih pokvarim time što sam im pravila slovenačku prekomursku gibanicu.
što je trebalo za centralnoevropsku kuhinju. Ime „prekomurska gibanica” nije moglo
biti zapamćeno tako lako, tako da smo je jednostavno zvali killer cake. Sastoji se od miliona kalorija. Što se američke kulinarike tiče, počinje čim se uđe u Kentaki. Najbolje je
između Nju Orleansa i Lafajeta. Ne znaš u koji ćeš lokal prvo ući. Imali smo literaturu,
vodiče, pa i gastronomske vodiče. Baš smo se zabavljali. Krajnje je zabavno videti ono
što oni smatraju spomenicima – od indijanskih native spomenika, do arheologije, pa
do plovećih restorana. I posebno, mesta na kojima se da naći „istorijska” hrana, u koju
spadaju i „bufalova krila” u istoimenome gradu...
Sećam se noći kada sam s Dubravkom Ugrešić, koja je gostovala na Ratgersu, pravila
lososa. Lepa je bila večera, umerena, da se ne bismo ugojile, jelda, a onda smo gledale
„Vuka” s Džekom Nikolsonom i Mišel Fajfer. Na osnovu nove knjige Slavenke Drakulić o
ljudožderstvu (jako ambiciozno i pretenciozno), napravile smo meni muškog tela, recimo
dlakava kolenica sa sočivom. Ujutro smo išle na aerodrom. Ona je išla na sever, a ja sam
išla u Pariz, i u avionu sam se setila da sam pustila šporet, odnosno rernu, upaljen. Išla
sam na uskršnji provod mužu, Božidaru, koji je tada bio u Parizu. Božidar je bio na univerzitetu u Parizu, ja sam bila u Nju Bransviku, ne znam više koliko je on puta za tih šest
meseci bio tamo, a ja sam jedno osam puta skoknula do Pariza. Posle nedelju dana, rerna
je bila topla, ali se ništa nije desilo – američka tehnika! To je bilo neverovatno doba. Činilo
mi se da će to uvek tako biti, ali naravno, posle se ispostavilo da su to retki periodi. Jako
sebično, jako zabavno i puno zanimljive hrane. Posle me je Božidar ubedio da ne treba da
ostanemo u Americi, nego da pomognemo prijateljima u Ljubljani da ustanove fakultet za
postdiplomske studije humanistike. I umesto da gradimo karijeru tamo gde su nas cenili,
vratili smo se u provincijalnu grozu; Zoran je otišao, ono sa slovenačkim „prijateljima” se
raspalo, mi smo ostali parije, a naročito ja. Nikada nismo uspeli da stvorimo krug prijatelja
koji bi dolazili kao nekada, jer nismo imali tu socijalnu situaciju kao u Beogradu, nikad
više – a radila sam, čini mi se, deset puta više nego u Americi, i neizbežno smo siromašili.
A onda su početkom 2000. godine počeli da stižu studenti s Balkana. I ponovo
sam mogla da kuvam za druge, bar povremeno. Sada već postoji lep krug, uglavnom
mlađih, koje mogu da pozovem kad god mi se kuva.
Jedna od stvari koju nismo pomenuli jeste rimska kuhinja. Osamdesetih sam imala odlične veze sa zagrebačkim kolegama klasičarima, pa sam za njihovu ediciju
Latina&Graeca prevela recepte Apicija, koji je u poznoj antici prepisivao i skupljao
recepte rimske kuhinje. Knjiga je doživela veliki uspeh, prikazala ju je Dubravka Ugrešić, moja prijateljica, ali i sasvim neočekivano Igor Mandić. Inače sam na prikazivanju
knjige u Zagrebu prvi put kuvala rimsku kuhinju.
M. T.: O čemu je knjiga zapravo?
M. T.: Da li ste se okupljali kod vaše kuće?
S. S.: Ne, ne, donosila sam na univerzitet. To je bilo najjednostavnije, jer niko nije navikao da ide po kućama. U okolini je bilo mnogo jevrejskih grupa, moglo se nabaviti sve
232
ProFemina
leto/jesen 2011.
S. S.: To su rimski recepti, prevedeni s latinskog. Podeljeni su po tipu grčkih knjiga recepata, koje inače nemamo sačuvane. Mnogo recepata je kako uštedeti, glavno je kako
hranu prikazati da je gosti ne prepoznaju – riba umesto pileta i sl.
233
ProFemina
leto/jesen 2011.
J. P.: Koji vam je omiljeni recept iz te knjige?
S. S.: Omiljeni recept, koji je postao standardna tačka u mojoj kuhinji, jeste šunka kuvana sa suvim smokvama i lovorovim listom. To je najbolji način da kuvate suvo meso.
Inače, u rimskoj kuhinji je izuzetno bogata upotreba zeleniša i začina, i kuvanje sa
suvim voćem.
M. T.: Kako ide taj recept?
S. S.: Vrlo jednostavno. Stavite šunku u vodu sa suvim smokvama s nekoliko listova
lovora. I to se kuva ne više od 40 minuta. Kada izvadite, možete služiti smokve koje su
preuzele ukus šunke; šunka je mekana i bez suvišne soli. Uvek je pravim za Uskrs, uz
kritski hleb.
S. S.: I to ponekad pravim. Imali su, naravno, dezerte s medom, šećera nije bilo. Griz
sa suvim voćem, datule pečene u biberu i medu, krem od jaja i mleka s medom – to su
glavni slatkiši.
Ima i jedna salata koju ponekad pravim za zabave, u slojevima: kocke ispečenog hleba,
sir, sočivo, pileća džigerica. To se zove „sala katabija”. Treba je ostaviti da se rashladi,
tek pred služenje se pomeša s maslinovim uljem, garumom i sirćetom.
M. T.: Ne mogu da se ne setim fantastične knjige, „Trimahionova gozba”, kada izleću
ptičice...
S. S.: Da, naravno, iz Petronijevog „Satirikona”. Ne, takvih recepata Apicije nema. Ima,
doduše, jedan koji je Dubravka Ugrešić obožavala, a to je: Kako skuvati papagaja? Na
isti način kao i flaminga. I to je ceo recept.
M. T.: Kako se pravi kritski hleb?
S. S.: Glavna je voda u kojoj se kuva stabljika cimeta: hleb se pravi s pomorandžinom
vodicom, belim brašnom, jajima, jogurtom i medom. To je dizano slatko testo.
M. T.: A uskršnja jaja se kuvaju u luku?
S. S.: U lukovim ljuskama. Nekad davno sam pravila uskršnja jaja s crtežima s grčkih
vaza. Svake godine izmišljam nove načine bojenja.
Vratimo se upotrebljivoj rimskoj kuhinji: moj omiljeni recept je salata od sočiva i kuvanih kestenova.
M. T.: Hajde, recite mi!
S. S.: Samo se začini garumom. I dodaju se ruže – izgleda divno, a ima i nešto dodatnog
ukusa.
M. T.: Čime?
S. S.: Garum je rimski začin koji se relativno jednostavno može napraviti. Pravite ga
tako što kuvate litar prošeka sa origanom i inćunima. I onda to procedite posle sata
kuvanja. Garum se u stvari pravio od sitnih ribica koje trule na suncu, pa se skuplja
sok koji puštaju. On je bio začin za sve, kao kečap. Rimljani su uživali u jednoličnim
ukusima.
M. T.: A šta su imali za dezert?
234
ProFemina
leto/jesen 2011.
235
ProFemina
leto/jesen 2011.
Hajra Ćatić
predsednica udruženja Žena Srebrenice, Srebrenica/Tuzla
nu Opštine Srebrenica i nikako nisu htjeli da ih realizuju, da postupe po odluci koju je
Kanton donio. I negdje pred Novu godinu, Opština Srebrenica je raspisala oglas, i oni
su te pare koje su nama dodeljene podijelili nekim tamo ljudima za koje zaista ne znam
ni šta rade. Ne znam da li iko od njih uopšte ima firmu. Podijelili su vjerovatno svojim
glasačima. Ja sam sve vrijeme bila u kontaktu s ministrom za povratak u Srebrenicu, iz
Tuzlanskog kantona. On mi je svaki put rekao da, ako do Nove Godine ne postupe po
toj odluci, oni taj novac moraju vratiti na kanton. I to se zaista desilo, novci su vraćeni
na kanton jer nisu postupili po zakonu, znači, nisu oni smjeli novac dijeliti onako kako
su oni zamislili. Radilo se o iznosu od 420.000 konvertibilnih maraka. Meni je ministar
na kraju rekao da od tih para nema više ništa. Onda sam digla ruke. Ako im nije stalo,
neka im je na čast.
H. Ć.: Mi smo, eto, pokušale da se u Srebrenici nešto pokrene, da se što više naroda vrati
ovamo, a pre svega što više omladine. Ne znam ni ja otkud nam ta ideja da to bude – fabrika paste [testa]. Vjerovatno što smo sa Italijanima pre toga bili u vezi, i zaista smo od
njih dobili bez problema sve potrebne mašine. A, eto sad sve to stoji. Ljudi su se obučili,
čovjek došao direktno iz fabrike, postavio mašine, organizovao obuku, sve. To je još
krenulo kad su u Srebrenici počeli da prodaju objekte Trgovačkog preduzeća „Izbor”.
Ja sam u to vrijeme, 2001. godine, bila u Francuskoj, i tada sam ovaj projekat ponudila
jednoj humanitarnoj organizaciji [CCV]. U pitanju je projekat za kupovinu objekta u
kojem smo planirali fabriku. Zahvaljujući Se-Se-Veu [CCV] smo i uspjeli kupiti jedan
objekat. Bio je sav uništen, devastiran. Dali su nam novac za renoviranje. Mi smo ga
tada renovirali, uveli grijanje, struju, vodu, sve, sve, pločice... Sve smo sredili. Mnogi
me pitaju otkud pasta, otkud sad to, a ja velim, pa mora da se jede. To sam prvo smislila,
da li zato što je rat bio, pa me to onda asociralo na glad. Velim, mora se kupiti da se
jede, a drugo bilo šta ne bilo. Tako da smo tada ostvarili taj projekat kupovine i uređenja objekta, a kako s Talijanima dugo godina sarađujemo, to je jedna organizacija koja
nam je takođe prihvatila projekat, kupili su nam mašine direktno iz fabrike, znači dvije
nove mašine koje štancaju makarone, i pastu raznih vrsta. Imamo više od pet kalupa,
mogli smo toliko da uzmemo za novac koji su nam dali i imamo dvije sušare kapaciteta
po dvjesto kilograma. Znači, dnevno možemo da proizvedemo 350 kilograma sušene,
a 400 kilograma sirove paste. Primile smo i radnike i napisala sam pismo premijeru
Kantona Tuzle da nas primi. Premijer nas je zaista odmah primio, mi smo mu ispričale
sve šta smo do tada uradile i on nam je čestitao što smo mi žene uspjele tako nešto da
uradimo i prihvatili su nam projekat. Dali nam i dozvolu i novac za šest mjeseci da se
uposli troje i dali su nam za plate i repromaterijal za šest mjeseci. Međutim, na toj odluci
je bilo nas petoro, ne samo Udruženje „Žene Srebrenice”, jer mi smo registrovale firmu
DOO „Žene Srebrenice”. Firma je registrovana u Srebrenici jer se mi kao udruženje ne
možemo baviti proizvodnjom. Znači, mi smo stvarno željele da se uposle mladi koji se
vraćaju. Primili smo jednog ekonomistu, jednog radnika, vozača i fizičkog radnika koji
će opsluživati i tehnologa za proizvodnju. Kad je Kanton uplatio pare, pare su morale
da pređu preko računa Opštine Srebrenica. Te pare su ležale skoro godinu dana na raču236
ProFemina
leto/jesen 2011.
237
ProFemina
leto/jesen 2011.
nisam skuhala ovu hajdučku travu i onim čajem isprala, i tada koža zamlađa začas. Toliko je ova trava ljekovita.
M. T.: Za šta je dunja dobra?
Hajra Ćatić
predsednica udruženja Žena Srebrenice, Srebrenica/Tuzla
Habiba Mašović
domaćica, Tuzla
Rufeida Buhić
domaćica, Žutica
R. B.: Ona je ovako rendana dobra za srce. Ajde uzmi krušku, uzmi jabuke su dobre,
banane su lijepe. Bananu treba pojesti svaki dan makar pola, radi infarkta. Ovako je u
mene, Hajro, uvijek voća, ima po stolu i ono sve poredano i ovamo i tamo. Gdje god
dođem, ja imam.
M. T.: Pri ruci.
R. B.: Ja. Uveče sjediš, jedeš, birkaš…
H. Ć.: Ja ne mogu. Ja bez tablete ne mogu zaspat, nema šanse, i to od šest miligrama.
Ono što Habiba kaže, jedan i po ili tri, to meni ništa nije. Godinama.
B. S.: I koliko odspavate?
H. Ć.: Malo odspavam u komadu, ali kad se probudim, onda je gotovo.
B. S.: Kaže Habiba da ni ona ne spava…
H. M.: Uzmeš hajdučke trave nabereš, bokvicu nabereš, žare one ovršice nabereš i nanu
nabereš i staviš. Dobro sve opereš i u ključalu vodu naspeš i maslaca staviš. Uzmeš brašna jedno dvije kašike i dva jaja, umutiš i saliješ, i kad se prekuha, ne može bit bolje. I
vegete stavim. To ti je supa prvoklasna, eto ja to jedem.
R. B.: U mene se sin posjekô na kosu onako, odvalio je komad ruke, skroz. Ja sam uzela
da isperem alkoholom i rakijom. Uzmem skuham hajdučke trave. Uzmem gazu pa nacijedim, dobro istrljam i onda je nakapam na onu ranu, ponovim tri-četiri puta i gotovo.
B. S.: Zaceli?
H. M.: Za tri-četiri dana. Tako su se prije hajduci lječili, to je ljekovito bilo.
H. Ć.: Previjali su hajdučku travu.
B. S.: Kao antibiotik?
R. B.: Kad sam malog rodila na carski rez, u mene rana puče. Radila sam ovu kuću i
meni je brat donio gaze i ljekova i ja sam previjala samu sebe i ništa nije pomoglo dok
238
ProFemina
leto/jesen 2011.
H. Ć.: Ja, ali vidiš, ona pije tablete s manje miligrama, a ja pijem s više. Vjerovatno sam
već postala ovisna. Ja sam počela od jedan i po, pa tri, pa šest…
M. T.: Pa ako je to uslov da nađeš mir...
B. S.: Da li su ovo drva za potpalu?
H. Ć.: A u ratu smo to mljeli pa pravili hranu. Jeste, one rese od lijeske, i to se isto mljelo, pa se pravila pogača, pa se jelo.
B. S.: Ali kako se od toga pravi hleb?
M. T.: Čekaj, hajde da mi ispričaš recept.
H. Ć.: Odneseš u mlin, kočanku samelješ…
H. M.: I ne trebalo ti…
M. T.: Dobro, ali hoću da znam.
239
ProFemina
leto/jesen 2011.
H. Ć.: Kukuruz kad okruniš, ostane ti kočanka i to se obično loži. Mi nismo ložili nego
opre odnesemo, mi nasiječemo sitno, pa odnesemo na mlin da se samelje. Uzmeš nabereš od lijeske ono što ostane, gdje je bio lješnik, to nabereš i osušiš i to pomiješaš s mljevenom kočankom, i praviš hljeb da jedeš. To smo radili do ’95. jer nismo imali hrane.
razmisli kakav će taj pasulj biti kad prebrojiš dvadeset-trideset graški u šerpi za pasulj. I
onda to bude sama voda. A ti, da ne bude samo voda, uzmeš brašna kukuruznoga, umiješaš s vodom i kad se već kuha, ovih nekoliko graški, ti zaspeš to u taj pasulj da bude
malo gušći. I to jedeš.
M. T.: A so?
H. Ć.: So, eto, nismo ni imali, osim samo malo da se možda jednom u sedam dana malo
posoli.
M. T.: Kako zaspeš malo brašna?
H. M.: Ja čitavu godinu u Kladnju nisam mogla jest slanog hljeba.
H. M.: U vodu, ovamo. Uzmeš u lonče vodu, a u jednu zdjelicu staviš tri-četiri kašike
brašna i umijesiš, i dok se kuha, ti istreseš zdjelicu i mješaš tako da dobije gustinu, jer
nema tu u loncu više od deset-dvadeset graški. Zamisli, to je za pet osoba da jede.
B. S.: Posle Srebrenice?
R. B.: Meni... ako ikad dođemo, nemoj nikad graha kuhat.
H. M.: Poslije Srebrenice.
H. M.: Ja nikad više bijelog graha nisam uzela. Ja ne mogu živa kad ga pogledam, meni
je od njega zlo.
H. Ć.: Nikad nisi hljeb solio, jer ga nije bilo, pa onda navikla malo-pomalo, a poslije
prosto nisi mogao.
M. T.: Zdrava je leća. To je zdravo.
H. M.: Navikla sam na neslan hljeb.
H. Ć.: Meni je dovde došla leća, i vraća mi onaj film iz ‘93, ‘94, ‘95.
H. Ć.: Nisi imao soli da posoliš hljeb.
H. M.: Evo ti Drina. Sad kad donesu živu ribu i iznesu negdje da prodaju, ja tu ribu ne
mogu da kupim. Jer znam da su naše bacali u Drinu. I sada kad prođem pored te ribe, ja
samo okrenem glavu. Ona je fino svježa riba, uhvaćena da se proda na kilogram, a ja tu
ribu ne mogu da kupim.
H. M.: A zob?
H. Ć.: Zob isto. Morao si mljeti zob.
M. T.: Zato što znaš.
H. M.: Kad vidim sad lijepu zob, mislim se, joj da mi je prije bilo. To je slatko bilo jest.
Koliko je bilo slatko jest zob i leću kad ih zajedno sastaviš i samelješ. Kako smo slatko
jeli.
H. Ć.: Najgore ostaviš za naveče. Bio je Ramazan. Bio je Ramazan pa naveče staviš da
iftariš i taman si stavio, a ti onda na tri dijela treba da je podijeliš. U stvari na četiri, pošto
mi je od brata sin bio kod mene u toku rata, a njegova je porodica otišla u Sloveniju. Samo
što si sjeo, a otud ti dolaze na vrata i prose. Dolaze izbjeglice i traže. I ti onda od svoga komadića moraš odlomiti i njima dati. Jer ipak Ramazan je, možda je postio, i znaš sevap je.
H. M.: Jer znam da su tu naše bacali u vodu i ta riba me odmah na to podsjeti. Ja samo
okrenem glavu. Ne mogu. Kažu, bolja svježa, ali ja ne mogu, nikad je još nisam uzela
svježu.
B. S.: A novac? Kako je bilo s novcem?
H. Ć.: Nije ga ni bilo.
B. S.: Nije bilo novca?
H. M.: Eto, to ti je ono važno, da ima dijete, a za tebe ako pretekne. U Tuzlu sam došla
s 40 kilograma. Nisam mogla da vjerujem…
H. M.: Brojiš graške pasulja, koliko ćeš ih staviti, na koliko ćeš da razdijeliš kilu pasulja. I sad pobrojiš graške da ti bude za 10 puta ili 15 puta, za nas četvero-petero. I sad ti
240
ProFemina
leto/jesen 2011.
H. M.: Otkud ti novca, odakle?
M. T.: A je li neko kuvao zajednički za sve?
241
ProFemina
leto/jesen 2011.
H. M.: Pa bilo je. Evo ti si, na primjer, došla, i ti si meni familija. Ja sam skuhala šerpu
graha i umjesto deset graški stavila sam dvadeset. Ja sam skuhala jer znam da ti nemaš.
Ja hoću da ti jedeš. Mi ćemo opet sebi manje uzet i što sam skuhala onu prohu, izdijelit
ćemo među sobom. I opet ćemo izdijelit, ali opet ćemo ja i muž ostaviti sebi najmanje i
gledati ako su tu djeca i ako si ti dovela djecu. Onda čekaš da jedu djeca, a ti sebi manje
sipaš da prvo oni jedu. Mi odrasli više možemo da ne jedemo. I ti ćeš se sigurno složiti
sa mnom. I opet ćeš čekat da li će naša i tvoja djeca pojest i, ako pojedu, mi ćemo opet
od onog našeg, ono malo što je ostalo dati njima da još pojedu.
M. T.: Da se zasite. Ali ne mogu da se zasite jer nikad nema dovoljno…
H. M.: Jest, ali opet ti gledaš više da im daš.
R. B.: E to mi je ostalo u sjećanju, kad moj sin, moj Razim kaže: „Da mi je, majka, da
dođem u Tuzlu da se svi nahrane čokolada i banana, i peglanih cigara da pušimo.”
Nihada Čehajić Restarović
šefica kuhinje Studentskog centra Tuzla u penziji, Tuzla
N. Č. R.: Da se našminkam?
M. T.: Ne, lepa si ovako.
N. Č. R.: Ja sam bila i šef kuhinje i upravnik kuhinje na Univerzitetu u Tuzli, po mom
nalogu su moji radnici radili apsolutno ono kako ja kažem. A moj jelovnik se upravo
svodio na jedan cilj – da zadovoljim sve koji se tu hrane. Osnovica je bila, recimo, pasulj. On je uvijek morao bit, jer pasulj je gradio i početak i kraj jela. A onda možeš da
ideš s nekom musakom, kupusom, keljom, i sve to u okviru bosanske kuhinje. Inače,
jelovnik je zasnovan na tradicionalnim jelima. Kad je u pitanju jelovnik, jelovnik sam
pravila iz moje glave na osnovu onog što me je moja majka učila, tako da sam imala
jako lijepu prođu.
M. T.: Znači, ti si iskustvo i nasleđe svoje porodice podelila sa svima?
N. Č. R.: Upravo to. Ono pripada samo mojoj porodici, ali ću je podijeliti s drugim i
prenijeti na više pokolenja. Bez obzira ko su oni, pa ko hoće, nek pribilježi... I dešavalo
se da pitaju: „Kako ste ovo napravili?”
M. T.: Da li je bosanska kuhinja bila najviše zastupljena?
N. Č. R.: Jeste, ali se i bosanska kuhinja mijenjala. I ne znam mogu li to reć ili ne, ali u
pojedinim momentima poslije ovog rata nije mi bilo pravo, jer kažu ovo izbriši, prasetina nije dozvoljena...
M. T.: Kada?
N. Č. R.: Sad poslije ovog rata. Do rata, studenti su jeli sve vrste mesa. Ovaj hoće kranjsku, ovaj hoće kotlet. Ovaj hoće jagnjeće, ovaj hoće teleće. Sve je bilo, recimo, svinjska
džigerica u kiperima se pravila. Ali poslije rata je nije bilo. Znači, ako je student došao
iz Crne Gore ili iz Hrvatske, on nema izbor. Prasetina je eliminisana. I sve što je vezano
za prasetinu.
242
ProFemina
leto/jesen 2011.
243
ProFemina
leto/jesen 2011.
M. T.: Hoćeš da mi kažeš šta si kuvala?
M. T.: Da li se nekad studenti nisu slagali s jelovnikom za sledeću nedelju?
N. Č. R.: Upravo sam pravila tradicionalna jela.
N. Č. R.: Nikad, nikad nisu imali primjedbu. Imam još uvijek sve jelovnike.
Trša: Da li može tradicionalno jelo da se pravi na kazan?
M. T.: Hajde da se vratimo na jelovnik.
N. Č. R.: Kako da ne. Tradicionalno jelo je uvijek bilo na kazan. Ono je ukusnije. Recimo, grah s kazana je najukusniji. Kupus kalja je najukusnija s kazana. U kiperu je
bosanski lonac najukusniji. Musake su u plehovima, ali ti plehovi moraju da budu sto
godina odgoreni, da imaju šmek, takođe plehovi za bureke. A sad da ne pričamo o supama i dodacima i klepama i bamiji.
N. Č. R.: Kad je u pitanju osnova za jelo, pire krompir i pasulj, oni su bili vodilja za
ručak i oni su neminovnost. Zavisi od godišnjeg doba, ako je ljeto, povrće je bilo maksimalno iskorišteno ili samostalno, ili kroz ćušpajze i čorbe. Supice su inače bile čorba
ili goveđa supa ili tarana ili pire čorbe od raznog povrća. To je bistra supa s dodatkom.
To je ono što sam ja unijela i što se pravi od tijesta, ne rezanci nego čipetki, ili zrnca
tijesta koja se izmrve pa se prosuše. Može i tjestenina sa sos paradajzom napravljena u
vidu mrvica. Onda ona ide kao kisela supica, a ako je bez toga, onda je kao umetak u
fond za bistru juhu.
M. T.: Nisam znala.
N. Č. R.: Poslije Drugog svjetskog rata bile su radne akcije i svi su na jednom kazanu
jeli. Shvataš. Ja sam počela da kuvam za sve na akciji, jer ko zna nešto i ko umije, prijavi
se, pa hajde, ja rekoh, znam da kuham. A to što sam pravila, ja sam izmišljala iz svoje
glave i dan-danas nema toga jelovnika. Svi mi kuhari imamo svoj princip. To je stvar
toplotnog postupka. Kol’ko ćeš kuhat, kako ćeš ga ocijedit, na kojoj temperaturi, hoćeš
li ga prodinstat. Vojnički grah je najbolji. A zašto, zato što je u kazanu.
M. T.: Jesi li i to za studente pravila?
N. Č. R.: Kad su u pitanju jela, imaš standardne jelovnike i sve se to bazira na jelima.
Recimo ono, paprikaš, makarone, riža dinstana, rižoto, krompir-pire, pomfrit. To su
standardna jela. Ja sam, recimo, imala zavidne rezultate u tom pogledu pravljenja sedmičnog jelovnika kojeg moram prezentovat komisiji studenata.
M. T.: Znači, studenti su odlučivali šta će jesti?
N. Č. R.: Studentska komisija koja zasjeda i studenti se slažu ili se ne slažu. Ja njima
moram svake subote za narednu sedmicu dati jelovnik da ga pregledaju. Doručak, ručak
i večera. U doručku tri ponude moraš imat, u ručku pet ponuda, u večeri četiri ponude.
Devet, dvanaest vrsta jela ti moraš praviti u toku dana s jednom ekipom koja broji negde
osam radnika, plus buregdžija i poslastičar, odnosno deset, na čelu sa šefom kuhinje i
upravnikom. Jela moraju svake sedmice bit različita. Ne možeš ti prepisat jelovnik da
opet bude taj isti jelovnik, znači, ti si ta glava koja razmišlja i izmišlja ta jela.
M. T.: Jesu li deca plaćala prehranu?
N. Č. R.: Studenti su plaćali 70%, ostalo je sufinansirano od strane opštine. U zavisnosti
odakle student dolazi.
244
ProFemina
leto/jesen 2011.
M. T.: To si ti sve od svoje majke naučila?
N. Č. R.: Od moje majke. To sam unijela u studentsku kuhinju, da imaju studenti, da im
se poboljša ishrana. Lako je meni fideline staviti gotove, ali je pitanje kako da poboljšam ukus. Recimo, kad su u pitanju tradicionalna jela, tu recimo idu sve vrste pita, baš
onih domaćih. Znači, mesni dodatak je bio u vidu ćuftice, ćuftete na bosanski način, ili
razne faširane šnicle. Ja kažem s punim pravom na bosanski način. Isto hamburgeri koji
su prožeti, ne na ovaj brzi način, nego baš oni koji su spravljeni samo s jednom vrstom
mesa, i gdje se prodinsta luk. Ćufte se prave s bijelim lukom i zna se kako idu one. Isti je
princip. Uglavnom na bosanski način, ’bosansko ćufte’, i ono je pretežno bilo garnirung
koji ide uz pire krompir i rižu. Najbolje je išlo uz špinat. Od plemenitog povrća, recimo
špinat ili prokulice. Osnovna jela su bila pire krompir i grah uz plemenito povrće, na
bilo koji način da je pripremljeno.
M. T.: A doručak?
N. Č. R.: Za doručak, išli smo sa uštipcima. Išli su margarin i marmelada u kombinaciji,
bijela kafa, čajevi svih vrsta. Mi smo imali našu baštu pa smo uzgajali razne trave, pa
smo na taj način pravili naš prirodni, domaći čaj. Imali smo jaje na oko, kajganu, hrenovke... Onda kombinacija kajmak i parizer. Bilo koja vrsta salame. Bile su kifle, a mi
smo pravili krem, kao wight [beli] krem. Pomiješali bismo sir i maslac da bismo dobili
na količini. I to smo služili kao dodatak uz domaće pecivo koje smo mi pravili. Znači,
sve je to student imao. A večera se sastojala od tri jela koja su bila standardna. Uvijek je
sve zavisilo od godišnjeg doba. Ako imaš povrće, ono je bilo u kombinaciji s restovanim
krompirom, riba je bila najviše zastupljena, naravno uz krompir-salatu, onda nekad i
kačamak. Išli smo često varijante s roštiljem. Mi smo pravili ćevape, pileću džigericu...
245
ProFemina
leto/jesen 2011.
Ona je bila svako veče zastupljena, a ja sam i picu uvela. Ja sam je prva i počela praviti.
Ako je danas burek, sutra je sirnica, preksutra je zeljanica ili krompiruša. I, naravno,
kompot je bio od našeg sušenog voća, konzervirani kompot. Sad će tebi Nihada da kaže,
sva ova jela koja sam ja pripremala za studente, a koja su bila zastupljena poslije Drugog svjetskog rata u menzi studentskoj, bila su jela od naših majki i baka.
piletine, imali smo puno leće, puno makarona raznih vrsta, tako da smo stalno supe
pravili. Posebna je hrana bila za ranjenike. Recimo, ja sam imala 350 ranjenika koji
su imali posebnu prehranu i gdje je njima bilo ukalkulisano najbolje i do perfekcije je
moralo bit. I doručak je morao da im zadovoljava potrebe, za njih se posebno odvajalo,
a studenti su se hranili normalno. Imali smo meso, imali smo piletinu, da ti više s tom
piletinom nisam znala šta ću.
M. T.: A u čemu je bila razlika, kako ste kuvale kod kuće?
M. T.: Šta ste vi kod kuće jeli?
N. Č. R.: Moja majka je stalno kuvala. To je bila neminovnost. Ujutro bi ona ustala i
napravila ’ćoravu pitu’. Ona se sastoji od kuhane koke koja se skuha u vodi s peršunom,
s mrkvom, s celerom, luk se prepeče na plotni. Otkuha to pile, zakuha brašno, razvije
jufku, svo ono pile istrnči i pofrca po onoj jufki i samo je zamota. To je ćorava pita.
M. T.: Pile?
N. Č. R.: Pravo domaće pile. Cijelo pile. Ona njega istrnči, sve kosti povadi i ona njega
rukicama, prstićima sve iscijepa i onda kako razvijaju, domaća jufka, naravno, i ona
nju razvije oklagijom, pofrca uljem ili maslom, i onda stavi ono istrnčeno pile, pa onda
prebaci drugu jufku, pa opet prebaci, pa onda, kad sve to smota, stavi u tepsiju, pa onda
onim fondom što se kuhalo zalije tu pitu i peče. Ili pravi poparu. Prodinsta luk, stavi
stari hljeb, istrnči ga i s lukom prodinsta. Stavi mast, masla, maslac, nije bitno uopšte,
udari dvoje, troje jaja, ako ima bilo kakvo meso. Bilo svinjsko ili junetina ili mljeveno i
to malo nabaca i to prodinsta. To je za doručak. To, ali to je održavalo narod godinama,
sto godina je održavalo.
N. Č. R.: Ako bih ja tebi rekla da ja kod kuće nisam imala da jedem apsolutno ništa, bez
obzira što sam radila u tom. Nosila sam uzorak-kanticu. Ozbiljno ti kažem, jer jako su
velike kontrole bile. I obzirom na to da sam bila na rukovodećem mjestu, nisam htjela
da ga zloupotrebim, iako mi je šef bio povjerio magacin. Rekao je: „Ti si, Nikice, najpoštenija.” Tu je za ranjenike bilo od eurokrema, čokolada, a ne, nikad nisam. Zato mirno
spavam. Što se tiče jela, nosila sam kući leću.
M. T.: Šta si onda kod kuće kuvala?
M. T.: Šta si kuvala za vreme rata, u Tuzli, koliko znam, nije uopšte bilo hrane, bila je
nestašica.
N. Č. R.: Imala sam sreće da sam bila uključena u Karitas za 5 osoba, tako da su mi
Karitas davali. Dobivala pakete boli glava, a pošto sam i predavala kuharstvo u školi,
i tamo sam dobijala pakete. Imala sam krompir i namirnica koja mi je bila osnov bio je
hljeb, odnosno brašno. E, to smo dobivali u Karitasu, to je jedna humanitarna organizacija, i tako su se ljudi hranili. Od njih sam dobivala po 50 kila brašna mjesečno, pa
sam pravila hljeb, pa pravila plačke, mekike i kvasac. Svodio se ručak na krompir, u
supicama, u krompir-čorbama. Ribe su bile. Ja baš ne volim ribu, ali eto, morala sam je
jesti. Nikad nisam voljela ribu. Ne volim tu vrstu ribe. Eto, i te neke konzerve, ali jaje je
bilo rijetkost, ali bilo je dobrih ljudi. Jedan dobar mamin nas je snabdjevao jajima. Jednom vidim kod njega iz ograde viri boranija, a ja velim: uh, da mi je boranije. I taman
ja ubrala jedno pet-šest boranija, kad ono naišô čovjek i kaže: ko vam je rekao da vi to
dirate, to je moj posjed. Nisam ja tamo ušla, nego izašlo iz ograde. Rekô, čorba da mi
bude s krompirom malo ljepša da ubacim boraniju. I ovo zelje. Sve je u zelju. Evo ovo
što si ti sad jela, supu što sam skuhala, to je najbolje i to ima po livadi. I recimo spremiš
s rižom, fantazija. Da ti vidiš kako ja njega pripremim na hiljadu načina i plus salata
ko voli, naravno. Ali sve se baziralo na zelju. Različitih vrsta zelja imaš. Od onih liski,
kako se zovu. Imaš ženske, imaš muške liske. Od ženske se prave sarme. Ja sam pravila
sarmu i od krompira. Krompira sam imala baš ono. To je fantazija. Onda zelje, od zelja,
raštika. Najljepše sarme su od toga. I sad kad ti ono malo kane, pa ti ono malo mesa u
rižu, ti sad to... Naravno, kupus je neprikosnoven. Ti jedva čekaš da zima dođe zbog tog
kupusa. Možeš ga i kao podvarak i kako god hoćeš.
N. Č. R.: Nije bilo hrane. Sve se svodilo na veliku količinu krompira, imali smo puno
M. T.: Kiseli kupus?
M. T.: Za doručak?
N. Č. R.: To možeš i za večeru i za doručak. Ručak se, inače, sve bazirao na supi. Supa
je bila neminovnost ili krompir-čorba. Svako ima svoj princip pripravljanja i kad su u
pitanju čorbe, parola je – snađi se. Sve zavisi od toga šta porodično se priprema. Ali pretežno ovisi o standardu. Meso je kao prilog dodatak jelima, to se moraš složit. Pretežno
kod nas u Bosni se prave razne vrste supa. Tarana i domaći rezanci su neminovnost.
M. T.: A ti si to uvela i u studentsku menzu?
N. Č. R.: Jeste, kako da ne.
246
ProFemina
leto/jesen 2011.
247
ProFemina
leto/jesen 2011.
N. Č. R.: Pa naravno. I onda ti paprike, recimo ko je imao, ali ti dobiješ od dobrih ljudi
tih paprika, pa turšije napraviš, šarene salate. Eto, tako smo se dovijali. Hvala bogu,
plodno je tlo bilo.
M. T.: Ne samo to nego moraš da znaš da kuvaš.
N. Č. R.: To, ali sam pomagala drugim ljudima. Recimo, ne mogu ja tebi reći ko je
sve jeo kod mene, maltene sav komšiluk je jeo. De, dvije sarme odnesi ovom, onom
daj malo zelja... Nije to neka količina. Recimo, kad se zaratilo, u mene je frižider bio
krcat mesom. A kad nemaš struje, šta ćeš ti sa onim mesom? Naravno, podijelit ću, pa
nek neko iskoristi. Meni je posebno drago što su preživjeli ti recepti stari. Upravo mi
je mama prenijela puno tih starih recepata kroz čorbe. Ima određena vrsta kolača gdje
ti ne treba ni mast, ni maslac, niti bilo šta, a dobiješ kolač u perfekciji kojeg danas ne
možeš pojesti jer je sve bazirano na maslacu, na masti, a ovo je bez ičega, a kolač imaš.
I recimo kukuruz i kukuruzno brašno je bilo zastupljeno u jako velikom dijelu. To je za
ne povjerovati. Bundeve, zaboravila sam ćurta, bunda. Razne vrste bunde gdje su zastupljene meni bile kroz čorbu, kroz pite, kroz sve moguće, i kupus.
M. T.: Pa to je zdravo.
N. Č. R.: To je najzdravija hrana, a mi se pitamo kako su naše bake i djedovi živjeli
toliko godina. E zato ja hoću ovdje na imanju, u prirodi, ja sam tu sad zasadila i tikvice
i sve. Ja volim meso, ali kad su u pitanju bunde i kad je rat bio, trebalo je malo poradit i
vratit se staroj recepturi. To je najbitnija stvar, koja je najzdravija, koja je vrlo, vrlo... sad
ću ja nju da unesem u moj jelovnik. I to nas je spasilo, inače to je prehrana zbog koje su
ljudi ostali zdravi s manje oboljevanja, jer nije bilo zagađenog tla.
M. T.: Ipak je Tuzla bila slobodna teritorija.
Milijana Babić
vizuelna umetnica, Rijeka
M. B.: Rad Lijepa naša domovino je prvenstveno nastao u sferi akcija koje problematiziraju egzistenciju umjetnika u našem društvu i gdje u suvremenoj umjetnosti uopće
ne postoji neki razrađen sistem. Mi nismo plaćeni za svoj rad. Nemamo privatne kolekcije suvremene umjetnosti, nismo reprezentirani na internacionalnim sajmovima od
strane naših galerija, zapravo sve kolege koje ja poznajem, koje se bave suvremenom
umjetnošću, imaju problem s time kako da uopće opstanu unutar struke. Znači, svi do
jednog tražimo neke druge izvore zarade osim možda onih pojedinaca koji su se zapravo
uspjeli probiti na internacionalni market. Jedan od radova koji se bavi tom tematikom
jest Lijepa naša domovino, koji je zapravo ready-made serija najosnovnijih namirnica
i proizvoda koje koristimo svaki dan. Znači brašno, šećer, kava, ulje, jaja, krumpir,
toaletni papir, ulošci, pasta za zube, sapun... Pomno sam birala koje proizvode izložiti
tako da baš direktno predstavljaju tu nekakvu nužnost. U pozadini tog rada, te serije
ready made-a, zapravo je serija umjetničkih akcija, krađa po supermarketima, gdje sam
ja u periodu od mjesec dana obilaz la supermarkete, trgovačke lance u Rijeci i okolici.
Bilo je bitno da svi proizvođači budu pokriveni. Znači, od Konzuma, Plodina, Brodokomerca, Bille, Lidla itd., i u svakom od ovih supermarketa bih ukrala po jedan od tih
predmeta. Predmeti, kad su izloženi, kao proizvodi, pored njih stoji nekakva ispovijest
detalja vezanih uz pojedinačnu krađu. Znači, recimo: kava „frank“, ukradena 25. 10. u
12.30 časova, market Konzum, ulica i adresa. Naziv rada je, naravno, ironičan zbog toga
što ta „lijepa naša domovina“ i nije baš tako lijepa i to što se dešava u državi jeste možda
naslijeđeni princip „snađi se, druže“, koji znamo otkuda dolazi i na neki način i dalje...
M. T.: Otkuda dolazi?
M. B.: Zapravo dolazi od jedne Titove izjave koja je možda krivo shvaćena. Imala je tada
nekakvu pozitivnu konotaciju. Važila je za situacije kada, na primjer, nemamo određeni
alat, sredstva, da uprkos tome moramo biti sposobni, spretni, snalažljivi, da moramo stić
do nekakvog cilja. To je, naravno, zloupotrebljeno i onda se svako služio time, ali na
korist drugih. E sad, pošto živimo u državi koja se bori s visokom korupcijom, a mediji
nas cijelo vrijeme obasiplju s tim nekakvim ogromnim pronevjerenim ciframa u državi... To su tolike svote da si mi ne možemo pojmiti koliko nula imaju na kraju. Tako da
248
ProFemina
leto/jesen 2011.
249
ProFemina
leto/jesen 2011.
mene u cijeloj priči zanima zbog čega ne bi bilo moralno za jednu osobu, ili recimo za
jednu majku koja treba prehraniti svoju djecu, da ona jednostavno u jednom ovakvom
okruženju ukrade mlijeko da bi nahranila to svoje dijete. Zbog toga što ljudi, pogotovo
ta neka stara garda, tipa mojih roditelja, radnička klasa, ljudi koji su stasali u nekom
drugom sistemu, još uvijek boluju od tog nekog poštenja gdje oni jednostavno neće sebi
dozvoliti da nešto ukradu i ideja svake krađe je njima problematična. Mene tu zanima
ideja tog nekakvog morala i ja ga svojim radom želim problematizirati.
M. T.: Pokušavam da razumem zašto bi umetnost bila medij koji bi se bavio ovim problemom. Da li je to pokušaj da se uspostavi neki drugi red, neki drugi način preživljavanja
koji bi u kodeksu ličnog ili nekog alternativnog kolektiva bio legitiman? Bez obzira na
državu, bez obzira na policiju, bez obzira na zakon. U tom slučaju bi umetnost mogla
da bude pravi medij, jer je umetnost zapravo transgresivna i dovodi u pitanje postojeći
konsenzus, i umetnost ima kapacitet da legitimizira jedan ovakav akt. Je l’ to tvoj krajnji...
M. B.: Ja bih rekla da da, ako sam dobro shvatila.
M. T.: Ali pitam se zašto se objekti koji su ukradeni zajedno sa izveštajem o krađi izlažu
u galeriji.
M. B.: To je općenito pitanje i problem izlaganja suvremene umjetnosti, recimo izlaganja takvih nekakvih akcija koje možda zapravo bolje funkcioniraju u javnom prostoru
ili im je možda zapravo tamo i mjesto, ali se na kraju uvijek nekako ne može pobjeći od
tog galerijskog prostora.
M. T.: Ovaj rad upravo otvara pitanje da li se izlaganjem ovaj akt legitimizuje, ili se
naprotiv...
M. T.: E sad nešto vezano za to kako ti preživljavaš, kako se ti hraniš, ali u odnosu na
ovu tvoju tezu koju sprovodiš u svom radu... Koliko je to povezano s tvojim životom?
M. B.: Činjenica je da ja i puno mojih kolega živimo tako da pretačemo iz šupljeg u
prazno. Zadužiš se, pa vratiš, i zadovoljan si s malim stvarima. Stalno se vrti oko toga
da ti posudi mama, pa ti da baba, pa neko umre, pa nešto ostane itd. No međutim, kada
ne bismo bili ovako privilegirani da imamo nekoga da nam nešto da, ili nekoga da nam
nešto posudi, ili možda i samu svijest o tome da će se jednostavno nešto dogoditi i da
ćemo nekako uspjeti i da nećemo doći do toga da kopamo po kantama za smeće, to je
već, ja bih rekla jednostavno – privilegija. Jer oni ljudi koji su primorani na takav život
ili biraju da kopaju po kantama za smeće ili kradu. Kad gledamo njihove prihode u jednom mjesecu, oni nisu ništa različiti od mojih. Dobro, možda sada malo preterujem...
M. T.: Razumem, ali ajde da krenemo od nekih najelementarnijih stvari. Kako se hraniš,
kako preživljavaš?
M. B.: Ja bih rekla – od danas do sutra. Ne znam ja sad tačno u novčaniku koliko imam,
ali ako mi je frižider prazan, svratiću kod prijateljice pa ćemo tamo pojest dva krumpira
koje ona ima. I tako će proć današnji dan. Onda sutra će odjednom možda doći neki
novci koje čekam godinu dana. Onda ću otić na ručak i počastiti sebe i prijateljicu i koga
god još, ne razmišljajući racionalno da taj novac treba raspodijeliti kroz neko vrijeme.
M. T.: Postoji neka zajednica s kojom ti to deliš?
M. B.: Apsolutno!
M. T.: Na koju se oslanjaš? A ko sve spada u tu zajednicu?
M. B.: U mom slučaju to su prijatelji.
M. B.: Misliš konkretno akt krađe?
M. T.: Znači, to nije porodica, roditelji.
M. T.: Da, ali da li je to krađa, to i jeste pitanje. Ti vidiš akt krađe kao potpuno legitiman način preživljavanja, je l’ tako? I zašto onda i to ne bi bio uložen rad, jer ti treba
da izabereš radnju, da uđeš, skrivaš se, da prevariš. I to je neki rad i to ima svoje radno
vreme i utrošenu energiju. Ti time pokazuješ da ne priznaješ postojeći sistem države, jer
po tebi taj sistem onemogućava čoveku da preživi, i ti onda kao umetnica uspostavljaš
jedan novi sistem. Međutim, pitam se da li ti izlaganjem u galeriji na ovakav način,
ispisivanjem podataka vezanih za tvoju akciju, ovaj akt zapravo proglašavaš krađom.
Umesto da legitimizuješ krađu osnovnih namirnica za elementarni život kao legalni čin
preživljavanja u jednom korumpiranom, nemoralnom društvu.
M. B.: Da, razumijem, da.
250
ProFemina
leto/jesen 2011.
M. B.: Roditelji nisu ovdje. Jednog više nema, mama ne živi u Rijeci, a recimo sestra mi
živi ovdje i ona isto spada svakako u tu zajednicu gdje se podrazumijeva da ću ja uletit
u bilo koje doba dana i otvorit frižider da vidim šta ima.
M. T.: I ona može kod tebe da dođe...
M. B.: Ona može kod mene, kad ima nešto.
M. T.: A zajednički ručkovi, večere...?
251
ProFemina
leto/jesen 2011.
M. B.: Zajednički ručkovi na kraju budu jako bogati i lijepi ručkovi, neka zajednička
druženja, kuhanje nekih večera. Ono što mogu reć jeste da nema nekakve konstante u
tom kuhanju, recimo s moje strane i vremena ručanja. Znači, ja nemam ručak svaki dan
u neko određeno vrijeme, niti svaki dan razmišljam šta bih danas mogla skuhati da je za
mene dobro, zdravo i koje povrće dugo nisam uzimala i ne znam koje vitamine. Uopće
nisam ja u tom filmu. E sad, to je moj izbor.
M. B.: Na maslinovom ulju se poprži kapula, onda se na tome dinstaju šparoge. Prvo
oni krajevi, onda se kasnije dodaju vrhovi, onda se doda začina šta se već ima, recimo
vlasca ili peršina, opcionalno, kombinacija vrhnja za kuhanje i kiselog vrhnja, i to se
tako malo još zajedno prokuha i zelena pašta sa strane i to se lijepo sve izmiješa, i parmezana pola vrećice na to.
M. T.: Ovo deluje fantastično! I to se onda deli s prijateljima?
M. T.: To je istovremeno povezano s pozicijom tebe kao umetnice koja se na ovaj način
bavi svojim poslom.
M. B.: Naravno.
M. B.: Pa dobro, možda je to isto i povezano s cjelokupnim lifestyle gdje nemaš nekakve
određene obaveze. Ja nisam u nekom braku, nemam djecu. Možda bi ipak situacija bila
drugačija kad bih ja imala dijete. Jednostavno bih morala neke svoje navike promijeniti.
M. T.: Ovo je kao fešta, u stvari.
M. T.: Dakle, ako hoćeš da se baviš ovim poslom i da sprovodiš ishranu koja te neguje i
da imaš dovoljno vitamina i belančevina u toku dana, a koja ti obezbeđuje elementarno
zdravlje, ti to sebi ne možeš da priuštiš? Osnovnu brigu o sebi.
M. B.: Samo za sebe. I ako neko prolazi, dođe na kavu, isto tako ostane i na ručku, ili
ako imam više... Skuham isto tako i za sebe i ako vidim. Puno se družimo i puno isto
tako dijelimo.
M. B.: Povremeno... Ali svaki dan ne mogu. Definitivno, odgovor je ne.
M. T.: Čekaj da se sad vratimo na krađu. Znači, vezano za taj projekat, reci mi da li si
ove proizvode koje izlažeš nekad koristila u momentima kad nemaš šta da jedeš.
M. T.: A s prijateljima i prijateljicama, znači, to je samo stvar momenta – kad imate
novca i kad neko od vas može da priušti svojim prijateljima...
M. B.: Sve se to dešava spontano. Situacija je jako problematična i sve to skupa, ali ja ne
bih mogla reći da se loše hranim i da loše živim. Postoji ta jedna kontradikcija.
J. P.: U „snađi se“ varijanti.
M. B.: Da, otprilike.
M. T.: A koja si ti generacija, izvini?
M. B.: ’74. godište.
M. T.: Ispričaj mi, molim te, kako teče jedan tvoj dan po pitanju hrane. Šta pojedeš u
toku dana, kako to spremiš...
M. B.: Na primjer, sad je bila sezona šparoga, pa mi je mama poslala šparoge iz Dalmacije ili sam ih tu, na kraju krajeva, negdje ubrala i napravila sam zelenu paštu sa šparogama u umaku s parmezanom i s mladom salatom. Tako, recimo.
M. T.: A kako ide taj recept?
252
ProFemina
leto/jesen 2011.
J. P.: Spremaš samo za sebe takve stvari ili ne?
M. B.: Nisam, ali u periodu akcije krađe po marketima, dok mi još nije bilo sasvim jasno
koje predmete želim ukrasti, imala sam ih malo više. Znači, ostale su dvije stvari koje
nisu bile izložene, koje sam u jednoj prilici isto tako s jednim umjetnikom u društvu
podijelila. Skuhali smo večeru od špageta i od tune. I još nam je neko poklonio – to jest
meni kao zezanciju – vino s Tompsonovom slikom. Tako da smo imali bocu s Tompsonom i ukradene špagete i tunu. Eto, to je bio jedan obrok koji je bio super. Tuna pašta.
M. T.: Taj recept za asparagus, on je od tvoje majke?
M. B.: Ne, to je meni iz glave recept. Jedini način na koji je moja mama ikad pripremala
šparoge bile su šparoge na dva načina: šparoge na salatu s jajima, s kuhanim jajima. To
je jedan recept. Moja mama je inače Dalmatinka. A drugi je šparoge s jajima, fritaja.
To su ta dva. Iz kraja otkud moja mama dolazi nije bilo toliko inovativnosti u samom
kuhanju. Recimo, palenta se isključivo samo jela s brodetom.
M. T.: Kao zakon koji se prenosi s kolena na koleno.
M. B.: Otprilike. Činjenica je da ta neka tradicionalna jela zaista jesu vrhunska i da
stvarno s tim brodetom ništa ne ide toliko dobro kao palenta. Ali naravno, sad su ti influence odsvukuda, od svih različitih kultura, improvizacija u kuhanju, svi ti neki začini
253
ProFemina
leto/jesen 2011.
za koje se nikad prije nije čulo, sve te opcije koje ti imaš, low fat, no fat, i sve se zapravo
promijenilo, da.
M. T.: U tvojoj generaciji, oni koji osnivaju porodice, da li se vezuju za tradicionalnu
kuhinju, ili pokušavaju da nađu neku novu formu? Ili se pak vezuju za porodičnu ishranu, tu malo tradicionalniju, jer je to, na neki način, pokušaj da se ta zajednica nekako
zaštiti, opstane...
M. B.: Ne znam. Ja se družim s ljudima koji su više-manje iz kulture, i svi su veoma
kreativni u kuhanju.
Maja Bogojević
THE BEAUTY OF GENDER SIN:
POLITICS OF REPRESENTATION
IN YUGOSLAV AUTEUR FILM
J. P.: Da li kuva neko nešto od tih tradicionalnih jela?
M. B.: Da, kako da ne, da. Evo sad smo nešto radili, artičoke na dalmatinski, super
recept.
M. T.: Kako to ide?
Seeing is the prototype of knowing (Braidotti 2006: 85)
Some differences are playful; some are poles of world
historical systems of domination.
Epistemology is about knowing the difference.
(Haraway 1991: 157)
M. B.: To su artičoci. Reže im se ona njihova stabljika da oni mogu ovako lijepo sjest na
dno padele i pune se smjesom od mrvica, krušnih mrvica, češnjaka, luka...
M. T.: Maslinovog ulja...
M. B.: Vegete, soli, papra. Ti cvjetovi, rašire im se listovi i napune se tom nekom smjesom, postave se u dno padele i kuhaju se zajedno s bobom i s mladim krumpirom.
254
ProFemina
leto/jesen 2011.
Gender difference and politics of re-presentation
Socialist feminist criticism has emphasized the significance of the relationship
between female subjectivity and class identity, and has redefined differences relating not
only to sexual but also racial, economic, and cultural categories of analysis (De Lauretis
1987: 14). Sexual difference serves, as a paradigm permitted by patriarchal global consesus, as an excuse for, not only subordination of women, but also for all other forms
of exclusion, exploitation and repression. These are achieved by historical process of
naturalisaton, essentialisation of a subordinated member of dichotomy which shows itself, from the beginning and in abstract ways, as symmetrical (Ivekovic 2000: 10). Thus,
sex difference has always historically sexualized all other differences and relations in a
society, and the mystery of its permanent success and persistance lies in its portrayal of
this difference as ‘natural’ and therefore, ‘unchangeable’ (ibid.).
In the immediate post-World War 2 period, Yugoslav socialist system and its artistic products worked on reconciling the heritage of traditional culture with the ideology
of gender equality, united in the ideal of “new man”, before these emancipatory processes produced “a moral panic”, entailing re-domestification of women in the predominantly rural and patriarchal society. Film, thus, became not only a propaganda weapon,
as in the earlier period, but a heuristic procedure which conveys the collective national
feeling.
255
ProFemina
leto/jesen 2011.
After the sporadic film productions between the two World Wars on the territories
belonging to Socialist Federal Republic of Yugoslavia from 1945 to 1991, centralised
production characterised the period until 1965, when the economic reform de-centralised film production and moved it to the republic level. This reform coincides with the
emergence of ‘black film’, a phrase more adequately applied to a series of film scandals
occurring on the axis of film – state apparatus, than truly permanently forbidden works.
1967 can be called the triumph of Yugoslav film, marking the beginning of ‘Yugoslav
national film school’, but also the introduction of structuralist approach in film criticism,
which replaced a more impressionist trend theretofore. Many film-makers and critics,
however, agree that the period 1960-1969 represents a turning point in Yugoslav film
history, marking the emergence of new film (Munitic 1967; Novakovic 1967). Most of
these critics also agree that “the heretofore stable patriarchal world begins to disintegrate with new film”.
The new wave of Yugoslav films became synonymous with modernity, more in
an aesthetic than historical sense given to this phrase in Yugoslav film circles. However,
in spite of this (partial) visual subversion, it represented a supplement to the mainstream
national cinematic discourse, rather than an example of counter-cinema. Whereas in
France, the emergence of nouvelle vague was preceded by a new generation of public
discourse, inclusive of women1, such was not the case in Yugoslavia. The new film generation was a complete male phenomenon, with the exception of Soja Jovanovic. Female
idols, both as film authors or as fictional characters, therefore, did not seem to exist or
were rare, in comparison to great numbers of male heroes, both on the screen and behind
the cameras.
Feminist film theories are, therefore, crucial in explaining the relation between the
dominant ideology and gender in the Yugoslav film-making. Feminist film theories have
de-constructed and re-constructed, re-developed and re-shaped the existing film theory,
without Yugoslav film criticism taking notice of it. Film, specifically, has an ideological
power as an apparatus which relies on the mechanisms of identification and sexual fantasy
which we all seem to participate in. “If ideology is effective, it is because it works at the
most rudimentary levels of psychic identity and the drives.” (Rose 2005: 5) More specifically, cinema has power to construct, in uniting fantasy with ‘documentary authenticity’
and, as Haskell (1987) posits, in an immediacy which gives an illusion of reality, quite
unlike the metaphorical ‘images’ produced by literature and other art forms, the images of
patriarchal ideology or male fantasy. Film also has the capacity to naturalise these constructions through the role of the female star who embodies these images.
The structure of the look is one of the most important elements in defining visual
pleasure. According to Mulvey (1975), film narrative is made for the pleasure of the
male spectator alone, who ‘indirectly’ possesses the female through the look, or rather a
series of looks created by the camera, the male star’s gaze, and the spectator’s own gaze.
1
E.g. the appearance of Françoise Sagan’s Bonjour Tristesse in 1954, then aged only 18, and
of the phenomenon B.B. after the release of Et Dieu créa la femme in 1956, as well as Sylvie
Vartan and Francoise Hardy’s songs (Sellier 2005: 13)
256
ProFemina
leto/jesen 2011.
Men do not simply look; their gaze carries with it the power of action and of possession
which is lacking in the female gaze. Female characters are reduced by a male enunciation to a fantasist projection of traditional docile-virgin/sexual object dichotomy. As
the female protagonist is simultaneously moral and amoral, ‘proper’ and seductive, the
uncertainty of the narrative is maintained along with the duality whore/mother in Yugoslav so-called black film. The prostitute body, particularly, offers a visual image for
progressive cinema, while the maternal character represents traditional values, i.e. the
prostitute body becomes an object for the male gaze and viewing pleasure.
Yugoslav auteur film approaches socio-national themes in a highly gendered
mode, contrary to earlier propagandist films which systematically effaced gender for
the sake of class (communist, patriarchal) struggle. If Yugoslav women are not presented as a new personification of the ‘eternal feminine’ or fetishized femmes fatales for
the masculine hero, they frequently convey the alienation of mass culture, are members
of a higher class reflecting the film-maker’s obsession with a high-class woman (e.g.
Morning, Sand Castle, Rondo, R. Grlic’s and L. Zafranovic’s films etc.); come from a
foreign, preferably Western country, representing the desired other and imaginary route
of escape (S. Karanovic’s, M. Radivojevic’s, and later Z. Nikolic’s films); or come from
low, marginal social layers (Z. Pavlovic’s and most so-called black wave works, but also
G. Paskaljevic’s, G. Markovic’s films etc.). The female character is re-located to the
traditional place destined for women not as the subject of narrative or discourse, but as
the object of love and/or hatred by a masculine subject. Women are symbolic victims of
misogyny or are literally imprisoned and physically confined.
As the symbolical female is absent in the relationship between men and women,
dominated by only one sex – male, cinematic representations result in relations of abuse,
torture, rape and violence. Silence, political passivity and subsequent culpabilization of
women are systematically shown. Women are rarely present and if they are, it is only to
display their bodies, as prostitutes, or play the roles of silent, obedient mothers, wives
or sisters, uninterested in politics or in the reality surrounding them. Such reductive
representation of female gender is reinforced by visually coded spectacle serving for
fetishization of sexualized bodies and sadistic voyeurism of degradation and rape of
female bodies. As the site of the ”menacing other„ (Spivak 1987), woman is objectified
and turned into an enemy that must be destroyed. The destroyer is different in each film
and makes pragmatic use of the ideological weapon as it suits him: political military,
medical authority, projected male masochism, emotional and physical death, murder by
the new revolutionary authority of the state apparatus as an act of settling the accounts
with the ‘ideological enemy’ etc. Consequently, rape is not viewed as a violent gender/
sexual conflict between victim and attacker but as emblematic of a class rebellion (most
explicitely conveyed by the character Jugoslava, in Zelimir Zilnik’s highly controversial
Rani Radovi, 1969).
“Rape is one the most frequent motifs of Yugoslav cinema at the end of the
1960’s; the main types of women – mother in black, prostitute/singer, raped girl, have
257
ProFemina
leto/jesen 2011.
been elaborated both in Yugoslav war films and those dealing with contemporary themes. We can observe similar typology in the already mentioned films of Zivojin Pavlovic and in many others, with less artistic value. In the portrayal of women, there was
no significant difference between ideologically ‘correct’ films and ‘black wave’, which
was attacked by the state apparatus, forbidden or prevented by reduction of finances”.
(Slapsak 2000: 135)
Sites of potential resistance: possibility of female gaze?
Female gaze as the expression of female desire is always perceived as
a dangerous, if not deadly, thing (Braidotti 2006: 88)
As the dominant culture is deeply committed to myths of demarcated sex differences, called ‘masculine’ and ‘feminine’, these concepts rely, first, on a complex gaze
apparatus and, second, on dominance-submission patterns. In films exclusively made
by men, the woman is as the male authors see her. Such films rest almost entirely on the
re-presentation of female characters. They are women, “not only made by men, they are
made for men”2. But, can the concept of fetishistic scopophilia which binds the female
into an oppresive position of ”to-be-looked-at-ness„ be revised? Or is a female fetish
always ”reassuring rather than dangerous„ (Mulvey 1975: 14)? Can a female character
in male-authored narrative cinema return the gaze and act upon it?
As cultural imperatives dictate a direct correspondence between biological sex
and subject-position, any deviation from such imperatives would make, in Kuhn’s
(1988) terms, a site of potential resistance to sexual difference. Such deviation can be
perceived to occur in the films of Srdjan Karanovic and Zivko Nikolic. In Petrija’s Wreath (Petrijin venac, 1980), for example, Karanovic’s choice of the female narrator and
the fluctuating gaze, positioned so as to convey the shifting nature of gender relations,
strengthens the emancipatory potential of the film’s heroine, as the narrative progresses:
because of the narrative procedé, the spectator is always an accomplice of Petrija. As
she tells the story of her life, the viewer is invited to follow Petrija’s development into
an active heroine. She dares the spectator not only through her verbal account which
encourages his/her identification and sympathy with her, but also through her triumphant returning of the gaze – her direct look at the camera in the final scene of the film.
In Something In-Between (Nesto izmedju, 1982), on the other hand, the fluctuating gaze
conveys more complex shifting gender relations along not only the axis of patriarchy/
emancipation, but also along the axis of national-domestic/foreign-the other.
Although Eva is the exoticised occidentalized other in the socialist Yugoslavia,
she remains the other of the other, as the source of both fear and fascination for the patriarchal male norm. However, the relation between the author and his male characters
2
Pierre Kast, quoted in Sellier (2005: 156); my translation.
258
ProFemina
leto/jesen 2011.
is more ambivalent than in a typical Yugoslav new film: the viewer is divided between
feelings of sympathy for the heroes who resemble him and disgust for their cynicism
and cowardice. In films usually constructed around the male point of view, where female characters are only objects of men’s domination and misogyny, Karanovic’s female
protagonists demonstrate a possibility of de-objectification of women, through their,
even if only occasional, possession of gaze.
Similarly to Karanovic, Zivko Nikolic returns to rural geography and culture,
which enables him to employ other strategic possibilities during the growing crisis of
film production in Montenegro and Yugoslavia in the 1980’s. The common theme of
most Nikolic’s films is his protagonists’ inner tensions which reflect a conflict between
personal psychological needs and public patriarchal constraints. The plot twist usually coincides with the woman’s repossesion of the gaze in the highly patriarchal local
setting. Such authorial cinematic gaze on female gender defies the traditionally established gender classifications and has a powerful impact of its social critique on the
local context. The most consistent and simultaneously controversial feature of Nikolic’s
films is his representation of women who embark on their journey of liberation, symbolically, and of their gaze-repossesion, cinematically, and who, empowered by the sexual
difference, self-consciously take pleasure in celebrating their body of the other (Luka’s
Jovana, Unseen Wonder, and particularly The Beauty of Sin).
Nikolic’s works suggest the possibility of a mode of spectatorship in a reversed
masquerade, which produces the possibility of alternative identities. To elaborate on a
challenging model of the male gaze on patriarchy, the concept of reversed masquerade
is particularly useful. The director uses visual and linguistic signs to underscore patriarchal attitudes, not only of men, but also of elderly women, who appropriated such attitudes from their fathers and, later, husbands. Nikolic’s female characters reverse Rivière’s
notion of feminine masquerade (1986) and, as such, cannot bear any signification of
female subjectivity. Their entrance into the collective sphere depends on the effacement
of any feminine qualities: the female nudist resort manager is the representative of communist masquerade for ‘manliness’; androgynous looking moustached mothers and
grandmothers, almost regularly dressed in black (”babe„), cast the sadistic voyeuristic
gaze on both men and women. Contrary to Rivière’s concept of excessive womanliness,
the local female characters use traditional masculinity as a mask disguising and effacing their feminity. By doing this, they precisely accentuate their masculine side and
engender a masqueraded indentity as neither a ‘man’ nor a ‘woman’. These reversely
masqueraded heroines are portrayed with more distortions and as being more cruel than
their male counterparts.
In such a perspective of masqueraded identities, there are no heroic saviours in
Nikolic’s films and here lies his main subversion of the Montenegrin myth of ”manhood and heroism„ (”cojstvo i junastvo„). All his male characters are a reversal of this
myth. They are rather presented as conflicted figures who consciously (as representatives of the dominant ideologies) or unconsciously (as members of the rural com259
ProFemina
leto/jesen 2011.
munity) cowardly enact traditional ethical standards. Whereas other Yugoslav mainstream narratives expose socially oppressed classes, focusing on women in particular
as ‘primitive materials’ (Herzfeld 2004), in Nikolic’s work, it is both women and men
who are seen as ‘primitive materials’. Foregrounding comic effects of the Bakhtinian
concept of carnivalised folklore tradition, Nikolic succeeds in reaching the wider audiences, both domestic and international, and in ”reconciling the commercial with the
antropological„, which was his personal aim, stated on many occasions (see Jelusic &
Jelusic 2006). His gaze shift shows that the active-male/passive-female dichotomy is
not only reversible, but that a male character can also undergo a transformation. However, the originality of Nikolic’s perspective lies precisely in his depiction of gender
relations that do appear as the direct product of a patriarchal structure, and not only
of socio-political power relations, and in his subsequent critique of such structures of
domination and subordination: without reserve or distancing techniques, he displays
and confronts these patriarchal structures.
The Beauty of Sin (Lepota poroka, 1986), which stands out by its critical acclaim
and popular success both in Yugoslavia and abroad, begins with tragedy. The film prologue, shot with documentarist precision, shows a distressed woman dressed in traditional
folkloric clothes, sometime in the past, in the rocky mountains of Montenegro, facing
her returning husband, who discovers her adultery. While her lover escapes, she admits
to her husband that she ”has sinned„. Then, knowing what destiny befalls her, she starts
silently baking a flat loaf of bread. After she removes her wedding ring, she hands a mallet to her husband, as they climb the steep mountains. Once on the top of one
of the hills, she places the loaf on her head and her husband murders her by hitting her
‘breaded head’ with the mallet.
This prologue, shot with an ethnographer’s gaze and an ironic distance, is simultaneously the director’s commentary on the traditional ritual of punishing adulterous
women in the rural Balkan areas. Nikolic’s gender strategy is revelatory in his portrayal
of rural male and female characters. The director reveals the cinematic mechanisms of
gaze: while men’s eyes are spared physical obstacles and are free to look and see/know,
they remain victims of their own voyeuristic and objectifying desires, and prisoners of
the traditional norms and patriarchal confines imposed on both them and their wives. In
spite of being endowed with physical sight, they fail to see and, therefore, are incapable
of knowing the world before their eyes. Women, on the other hand, additionally to their
symbolic subordination, are physically confined and abused by the rules that do not
permit them to physically see, or by imposing on them physically unbearable working
conditions that impair their eye sight. Combining both female and male gaze, the director equates the act of seeing with knowing. A clear instance of the directorial omniscient
gaze, its originality lies, however, in its subversion of the director’s omniscient gaze,
when it is subtly transferred to – the female protagonist (Jaglika). When she removes the
veil over her eyes, she starts to daringly touch and caress her husband’s body. Jaglika
decides to stop making love to Luka, unless she can see his body, her body, their faces.
260
ProFemina
leto/jesen 2011.
Female sexuality evokes male desire and subsequent punishment for the transgression, as The Beauty of Sin conveys this in its very title. Through his cinematic
representation and psychologically complex portrayal of female transgressivity, Nikolic
most effectively subverts the perspective of the male gaze, focused on the woman as
spectacle, and asserts that the emancipatory process of local, and by extension of all
rural patriarchal women, must begin with their sexual self-discovery, which might lead
to social, political and ontological female liberation.
261
ProFemina
leto/jesen 2011.
Dubravka Đurić
LITERATURE
Braidotti, Rose (2005/2006). “Mothers, monsters and machines.” In Nomadic Subjects: Embodiment
and Sexual Difference in Contemporary Feminist Theory. Reprinted in Utrecht Noise School
Reader: Transforming Gender and Power. Universiteit Utrecht, 85–97.
Haraway, Donna (1991). Simians, Cyborgs, and Women: The Reinvention of Nature. New York:
Routledge.
Herzfeld, Michael (2004). Kulturna intimnost: socijalna poetika u nacionalnoj državi. Trans.
Slobodanka Glišić. Belgrade: XX vek.
Iveković, Rada (2000). „(Ne)predstavljivost ženskog u simboličkoj ekonomiji: Žene, nacija i rat
nakon 1989. godine.” In Arsić, Branka (ed.), Žene, slike, izmišljaji. Beograd: Centar za ženske
studije, 9–31.
Jelušić, Mato & Božena Jelušić (2006) Iskušavanje filma: Živko Nikolić i njegovo filmsko djelo.
Podgorica: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva & Budva: Argonaut.
Kuhn, Annette (1988). “The body and cinema: some problems for feminism.“ In Sheridan, Susan (ed.),
Grafts: Feminist Cultural Criticism, London: Verso, 11–23.
Lauretis, Teresa de (1987). Technologies of Gender: Essays on Theory, Film, and Fiction. Bloomington:
Indiana Univ. Press.
Mulvey, Laura (1975). “Visual pleasure and narrative cinema.” Screen 16(3) (Autumn): 6–18.
Munitić, Ranko (1967). „Jugoslavenski autorski film.” Filmska kultura 55–56: 23–31.
Novaković, Slobodan (1967). „Autori: dramaturške beleške.” Filmska kultura 55–56: 48–59.
Rose, Jacqueline (2005). Sexuality in the Field of Vision. London & New York: Verso.
Sellier, Geneviève (2005). La Nouvelle Vague: un cinéma au masculine singulier. Paris: CNRS
Editions.
Slapšak, Svetlana (2000). „Žensko telo u jugoslovenskom filmu: status žene, paradigma feminizma.”
In Arsić, Branka (ed.), Žene, slike, izmišljaji. Beograd: Centar za ženske studije, 121–137.
--- (2002). “Idenitities under threat on the Eastern borders.” In Griffin, G.and R. Braidotti (eds.),
Thinking Differently: A Reader in European Women’s Studies. London & New York: Zed
Books, 145–158.
Spivak, Gayatri Chakravorty (1987). In Other Worlds: Essays in Cultural Politics. London: Routledge.
FEMINISTIČKI I ŽENSKI ČASOPISI U
POSTJUGOSLOVENSKIM KULTURAMA
Postjugoslovenske komparativne studije1
Čini se opravdanim baviti se postjugoslovenskom komparativistikom, posebno
postjugoslovenskim slovenskim kulturama (slovenačkom, hrvatskom, bosanskohercegovačkom, srpskom, crnogorskom i makedonskom) da bi se uporedilo na koji način se
neke globalne tendencije u njima implementiraju.2 Ovo je zanimljivo posebno zbog toga
što novoosnovane države dele zajedničku prošlost u zajedničkoj državi, koja se 1991.
raspala.3 U skladu s prethodnom napomenom, ovim tekstom želim mapirati feminističke i ženske časopise osnovane nakon raspada SFRJ. Poduhvat nema ambicije da bude
iscrpan, ali nadam se da će moj tekst otvoriti put nekim budućim iscrpnijim uporednim
istraživanjima feminističkih časopisa postjugoslovenskih kultura.
Najpre bih rekla da se, kao i u celoj bivšoj Istočnoj Evropi nakon pada Berlinskog zida, devedesetih godina 20. stoleća ponovo vraća interesovanje za feminizam.
Ono je potpomognuto zapadnim fondacijama, pre svega američkim Sorosom (kasnije
preimenovanim u Fond za otvoreno društvo), ali i evropskim, poput švedske Kvinna
Till Kvinna ili nemačke fondacije Heinrich Bell, švajcarske ProHelvetia, austrijskog
KulturKontakta itd. Pomenuti opšti trend u postsocijalističkim društvima bivše Istočne
1
2
3
262
ProFemina
leto/jesen 2011.
O postjugoslovenskoj komparativistici videti u tekstu Dubravke Đurić „Teorijsko-interpretativni modeli u postjugoslovenskim pesničkim kulturama”, Sarajevske sveske br. 32–33, Sarajevo, 2011, str. 333. Dostupno na http://www.sveske.ba/bs/content/teorijsko-interpretativnimodeli-u-postjugoslovenskim-pesnickim-kulturama.
Ovde ću samo napomenuti da se 1997. ili 1998. u Prištini pojavio feministički časopis Sfinga.
Podaci o njemu nisu bili dostupni, osim što je uvodni tekst Suzane Çapriqi iz Sfinge broj dva
objavljen u Feminističkim sveskama br. 11–12 iz 1998, str. 26. Tekst počinje rečenicom Virdžinije Vulf „Žena nema domovinu” i ceo je mirovnjački intoniran.
Trauma Jugoslavije je toliko velika i strašna da, ako se čitaju tekstovi koji izlaze iz sopstvenog
nacionalnog konteksta, velika većina autora i autorki mora izričito naglasiti da nije jugonostalgična i da ne želi nikakvu restauraciju Jugoslavije ni u kom smislu i ni u kakvom novom
obliku. Opravdanje da se može baviti kulturama novih država nastalih posle raspada Jugoslavije daje širi okvir južne slavistike, videti temu broja „Interkulturno-poredbeno izučavanje
književnosti”, u Sarajevske sveske br. 32–33, 2011, str. 77–181.
263
ProFemina
leto/jesen 2011.
Evrope bio je deo procesa restauracije građanskog društva i prelaska s jednopartijskog
na višepartijske, demokratske političke sisteme i kapitalističku privredu. Liberalizam
poznog jugoslovenskog socijalizma je od sedamdesetih godina 20. stoleća omogućio
obnovu interesovanja za feminizam, ali u uskim okvirima pojedinih naučnih institucija
ili studentskih kulturnih centara. Ipak, važno je istaći da je feminizam na prostore bivše
Jugoslavije ponovo učinio snažan i široki prodor tek u uslovima jugoslovenskih ratova.
U većini drugih postsocijalističkih društava nekadašnje Istočne Evrope, feminizam je
imao funkciju rodne emancipacije i osvešćivanja u skladu s liberalnim zahtevom koji
je globalno prodirao s pomenutim političkim promenama. Feministički projekti tokom
devedesetih na prostorima bivše Jugoslavije, pored rodne emancipacije, imali su još
jednu, mnogo uže shvaćenu političku ulogu. Bili su usko povezani sa antiratnim i mirovnjačkim političkim organizovanjem i delovanjem.
Feminističke časopise možemo posmatrati kao važan forum feminističkih nevladinih institucija. Oni su omogućavali diskurzivno artikulisanje lokalne feminističke,
odnosno ženske scene. Svi su na različite načine konstruisali zajednice istomišljenica/
istomišljenika, imali su funkciju obrazovanja u okvirima u kojima se nalazila njihova
ciljna grupa, konstruišući zajedničko diskurzivno polje nastajućih mikro-zajednica. Na
postjugoslovenskom prostoru feministički i ženski časopisi su bili:
1. aktivistički: njihova je funkcija bila da prevodima i tekstovima domaćih autorki edukuju i zagovaraju feminističke ideje. Aktivistički su po tome što se bave pravima žena, borbom protiv nasilja nad ženama, lezbejskim i gej pravima, zagovaraju
antimilitarizam, a način pisanja je dostupan ženama različitog nivoa obrazovanja i starosnog doba.
2. teorijski: funkcija im je medijacija feminističkih teorija, njihova je uloga da
implementiraju aktuelne feminističke teorije u lokalne nacionalne kontekste i da, dajući
odgovarajuće modele, omoguće nastanak domaće tekstualne produkcije.
3. književni: oni koji su artikulisali žensku spisateljsku scenu.
Većina časopisa o kojima će biti reči kombinuje ove tri koncepcije.
264
ProFemina
leto/jesen 2011.
Hrvatska:
Kruh i ruže, Treća
Kruh i ruže: feministički aktivizam i preispitivanje/konstruisanje
aktuelnih feminističkih prostora od politike do umetnosti
Nulti broj časopisa Kruh i ruže izašao je u jesen 1993. godine kao bulletin ženskog
informacijsko-dokumentacijskog centra, izdavač je Ženska infoteka. Nulti broj je uredila
pravnica, mirovnjačka aktivistkinja i književnica Aida Bagić, za likovnu opremu dugo
je bila zadužena konceptualna umetnica Sanja Iveković. U nultom broju su surađivale:
Milena Beader, Boba Bundalo, Iris Gović, Vesna Janković, Vesna Kesić, Đurđa Knežević, Mica Mladineo, Dijana Olujić, Michaela Rosa, Andrea Špehar, Lathryn Rurnipseed,
Maja Uzelac i Maja Vađić. Od drugog broja, Đurđa Knežević se potpisuje kao glavna i
odgovorna urednica, broj su uredile Đ. Knežević i Andrea Špehar, a surađivale su i Boba
Bundalo, Mada Džaja-Vrban, Sonja Griegoschewski, Monika Hauser, Biljana Kašić, Suzana Kunac, Višnja Petrovečki, Gordana Visković, Rachel Wareham i Rada Zdjelar.
Prelistavanjem brojeva časopisa Kruh i ruže uočava se zanimljiv spoj feminističkog aktivizma i predstavljanje različitih segmenata ženske kulture u rasponu koji ću u
nastavku pokušati da skiciram, a koji je obeležen multidisciplinarnim interesovanjima.
Tematski blokovi, s jedne strane, upoznaju nas s važnim feminističkim temema, a s
druge promišljeno predstavljaju ženske scene hrvatske kulture (književnu, plesnu, antropološku, filozofsku, itd.) i važne protagonistkinje na njoj.
Nulti broj se bavi ljudskim ženskim pravima, silovanjima u jugoslovenskim ratovima, predstavljaju nam se ženske organizacije u Hrvatskoj i u regiji, a daju se i informacije o obrazovnim feminističkim/rodnim studijama u regiji i šire u Evropi. U drugom
broju, važan temat je naslovljen „Žene, feminizam, lezbejstvo”, objavljeni su tekstovi
Monik Vitig, Andree Špehar, Suzane Kunac, Rachel Wareham, odlomak iz romana Rite
Me Braun, a data je i bibliografija publikacija o lezbejstvu. Nekoliko brojeva je posvećeno značajnim hrvatskim feminističkim intelektualkama, poput Lydie Sklevicky
(1952–1990) i Blaženke Despot (1930–2001).
U četvrtom broju, u središtvu pažnje je „Zagrebačka ženska plesna scena”, u
kojoj su kroz intervjue predstavljene plesačice i koreografkinje savremenog plesa Sonja
Kastl, Milana Broš i Zaga Živković. Slede tekstovi o Studiju za suvremeni ples i Zagrebačkom plesnom ansamblu, te intervjui sa umetnicama među kojima su Ksenija Čorić,
plesna grupa Gesta, Ljiljana Zagorac, Višnja Nazor itd., a teoriju plesa pišu Ljiljana
Mikulčić, Katja Šimunić, Jasna Frankić Brkljić i Sara Weiss. Peti broj obrađuje temu
„Feminizam, književnost, jezik”. U njemu nalazimo tekstove Rade Iveković („Spol maternjeg jezika, seksualna gramatika”), Divne Zečević („Žensko pismo i pismo za ženu u
hrvatskoj književnosti 19. stoljeća”) itd.
U Kruhu i ružama obrađene su i sledeće teme: „Žene i elektronička komunikacija”, „Žene u politici”, „Žene i politika”, „Vještice”, „Žene i film”, „Žene i psihoanali265
ProFemina
leto/jesen 2011.
za”, „Žene u povijesti”, „Žene i znanost” itd. Posebno bih istakla tekst „Pjesnikinje”, u
kojem Darija Žilić piše o Odri Lord i Adrijen Rič. Pored okruglih stolova o problemima
političarki, „Ženska infoteka” je s knjižarom Booksa organizovala i okrugli sto pod
nazivom „Suvremeno žensko književno stvaralaštvo u Hrvatskoj”. U razgovoru su učestvovale feminističke naučnice, filozofkinje, sociološkinje i književnice Slavica Jakobović Fribec, Nadežda Čačinovič, Jasenka Kodrnja, Vesna Ćuro Tomić i Darija Žilić, koja
je i moderirala diskusiju. Nailazimo i na teme „Žene, feminizam, teologija”, ”Queer”,
„Ekofeminizam”. Koncepcija je da se određena aktuelna globalna pitanja postavljaju i
razmatraju unutar lokalnog kontesta. Ženska infoteka objavljuje i ediciju knjiga feminističkih autorki. Časopis Kruh i ruže više ne izlazi.
Treća – od teorije teoretičarki do teorije umetnica/umetnika
Objašnjenje izabranog naziva časopisa Treća nalazimo u knjizi Dom i svijet Renate Jambrešić Kirin, koja opisuje konstrukciju Treće kao jedinu naslednicu liberalnog
građanskog predratnog feminističkog aktivizma. Govoreći o periodu između dva svetska rata, ona objašnjava kako su likovi partizanke i njoj ideološki suprotne kolaboracionistkinje suprotstavljeni, ali su oba lika konstruisana nasuprot „medijski bezglasnome
liku Treće”. Jambrešić Kirin postavlja pitanje: „Zašto je potpuno emancipirana, neovisna i samosvjesna žena opasnost za sve ideologije koje nacionalni i društveni interes
stavljaju iznad vrijednosti individualizma i etičke odgovornosti svakog građanina?”
(Kirin 2008: 41)
Usredsrediću se sada na sam časopis. Prvi broj Treće izlazi 1998, glavna urednica
je Željka Jelavić, urednica broja je Tea Škokić, a u uredništvu su Rada Borić, Nadežda
Čačinovič, Iva Nerina Gattin, Sanja Iveković, Biljana Kašić, Ljiljana Kolešnik, Nela
Pamuković i Maja Uzelac. Urednice dolaze iz različitih polja bavljenja: filozofije, prava,
studija književnosti, istorije umetnosti, neke od njih su vizuelne umetnice ili plesačice
savremenog plesa, mnoge su u najužem smislu i feminističke antiratne aktivistkinje.
Ovaj sastav jasno se odražava u koncepciji Treće, od vizuelnog izgleda, do izbora domaćih i prevedenih tekstova. O tome u uvodniku prvog broja piše glavna urednica Željka
Jelavić, ističući da je od početka osnivanja Ženskih studija 1995. zamisao o časopisu
bila u igri:
Sudbina časopisa nedjeljiva je od sudbine projekta ženski studija, nastalog iz potreba
žena različitih profila: znanstvenica, aktivistica, umjetnica da promiču granice između
znanja, teorije, umjetničkog stvaralaštva i ženskog aktivizma. (Jelavić 1998: 5)
Prvi blok, posvećen identitetu, uredila je Tea Škokić iz Instituta za etnologiju i
folkloristiku. Ovde je važno napomenuti da je mnogo naučnica iz ovog Instituta aktivno
učestvovalo u stvaranju i realizaciji i Centra i Treće (pored Tee Škokić, tu su i Renata
266
ProFemina
leto/jesen 2011.
Jambrešić Kirin, Lada Čale Feldman, koja je kasnije iz Instituta prešla na zagrebačku
komparativistiku, Suzana Marijanić itd.)4 Širi kontekst koji je omugućio diskurs Treće
jeste, rekla bih, zagrebačka škola teorije književnosti, koja se od sedamdesetih godina
bavila strukturalizmom i poststrukturalizmom, ali i folkloristi/folkloristkinje iz pomenutog Instituta, u kojem je radila i Lydia Sklevicky, a koji/koje su u jednom trenutku
počeli da domen svog interesovanja definišu interdisciplinarno.
U bloku o identitetu nalaze se tekstovi Biljane Kašić, Rade Iveković, Nadežde
Čačinovič, Rade Borić, nakon kojih slede tekstovi Maje Uzelac, Lade Čale Feldman itd.
Neda Beroš, istoričarka umetnosti i kustoskinja, izabrala je šest savremenih hrvatskih
umetnica koje rade u okviru medijskih umetnosti i performansa čiji je rad predstavljen,
a među njima su i Sanja Iveković, Vlasta Delimar i Ivana Keser.
Zanimljivo je da je u drugom broju tema feministička teologija i kultura nenasilja
(o feminističkoj teologiji pisano je i u časopisu Kruh i ruže). Broj 1–2 iz 2001. kao glavne
urednice potpisuju Nataša Govedić i Željka Jelavić, a od broja 1 za 2002, glavna urednica
je Nataša Govedić. U zajednički napisanom tekstu naslovljenom „Uvodnik – ili ima li
tijela u ovome tekstu”, Govedić i Jelavić objašnjavaju da će nastojati „održati podjednak
omjer domaćih i prevedenih tekstova: pokušat ćemo birati sadržaje od kojih edukativne
koristi mogu imati i studentice Cetra za ženske studije” (Govedić, N. i Ž. Jelavić 2001:
7). U pomenutim brojevima, Treća se bavi telom (u 2001. teme su politička tela, kazališna tela, književna tela, postkolonijalna tela, a u broju iz 2002. razmatraju se filozofska
tela, maskulina tela, likovna tela, medicinska tela, hendikepirana tela, filmska tela itd.).
Jedan od brojeva je posvećen etici, a Nataša Govedić će u uvodniku napisati da namera
nije bila da se pokriju svi aspekti feminističke etike i epistemologije, već da je, naprotiv,
„temat o etici i epistemologiji jednostavno pružio šansu domaćim autoricama i autorima
da uspostave vlastite analitičke prioritete, da progovore o onome što ih zaokuplja upravo
u ovome trenutku, da samostalno izaberu fokuse i metodološka istraživanja. Prijevodi
stranih teoretičarki, s druge strane, imaju namjeru sugerirati već postojeći radijus promišljanja spomenutih tema” (Govedić 2002: 6). Ovde izrečena intencija ostaće bitna u
koncipiranju Treće. U Trećoj su obrađene i sledeće teme: feminističko naličje medija,
pornografija, erotika, eksplicitna seksualnost, liminalne zone (migracija, prostitucija,
granice međunarodnog kaznenog prava, biopolitika, feminizam, životinje i znanost), dok
je jedan od brojeva posvećen feminizmu kao roditeljskoj vokaciji. Posebno bih naglasila
kako je Treća bila povezana sa emancipovanom umetničkom scenom i bavila se hrvatskim, ali i internacionalnim umetnicama koje rade u domenu performansa, fotografije,
instalacije, od kojih se mnoge bave ženskim telom i feminističkim temama. Zanimljivo
je i prisustvo studija književnosti, a posebno performance studies i dance studies, kojih
u ostalim feminističkim i ženskim časopisima na postjugoslenskom prostoru nije bilo, ili
su pak bili prisutni samo uzgredno. Budući da su umetnice i teoretičarke različitih profila
časopise Kruh i ruže i Treću koristile u funkciji predstavljanja ili razvijanja sopstvenog
4
Na ovu moju primedbu, Renata Jambrešić Kirin mi je u imejlu napisala da, mada naučnice sa
Instituta ne tvore školu, postoji međusobna podrška i sinergija.
267
ProFemina
leto/jesen 2011.
rada (teorija, književnost, ples, drama itd.), možemo govoriti o uspostavljenoj multidisciplinarnoj paradigmi koja je obeležila hrvatsku feminističku scenu.
Kao i u drugim feminističkim i ženskim časopisima, prisutne su autorke iz regiona. Na primer, u Trećoj su objavljivale Jasmina Lukić (koja je bila predavačica kako
na beogradskim tako i na zagrebačkim ženskim studijama, te na CEU u Budimpešti, gde
i danas predaje), Svetlana Slapšak (s ljubljanskog ISH-a, te glavna urednica beogradske
ProFemine), Jelisaveta Blagojević (predavačica na beogradskim ženskim studijama,
zamenica glavne urednice Genera), Katerina Kolozova (predavačica na skopskom Institutu Euro-Balkan i jedna od glavnih urednica/urednika Identiteta) itd.
Srbija:
Feminističke sveske, ProFemina, Ženske studije
Feminističke sveske i feministički aktivizam
Prvi broj Feminističkih svezaka5 objavljen je 1994. godine, a osnovale su ga volonterke SOS telefona za žene i decu žrtve nasilja, izdavač je Autonomni ženski centar.
Redakciju su činile: Nadežda Ćetković, Zorica Mršević, Slavica Stojanović i Ljiljana
Vuletić. Kasnije redakciji pristupaju i Lepa Mlađenović, Jasmina Tešanović i Vera Litričin. Deo o Feminističkim sveskama počeću citirajući tekst Jasmine Tešanović „Ljuljanje
bez osnova”, objavljen u Borbi 28. aprila 1994, a preštampan u drugom broju Feminističkih svezaka. Ova feministička prozaistkinja, mirovnjakinja i aktivistkinja pisala je da
su Feminističke sveske osnovane po uzoru na „najlepše relikvije feminističkog militantnog pokreta na Zapadu od pre dvadesetak godina” (Tešanović 1994: 212). Smeštajući
časopis u kontekst raspada SFRJ u ratovima, ova autorka objašnjava:
Feminističke sveske su dokaz iz te izgubljene urabne kulture i političke pozicije
koju smo ispustili u ovom ratu. Sadržaj svezaka glasi: iz izbegličkog kampa (priče
žena i dece); silovanje i zločin (iskustva i analize u silovanjima u ratu i miru);
ženska prava su ljudska prava (svedočenje i studije o raznorodnim kršenjima osnovnih
ljudskih prava kada su žene u pitanju); iz istorije ženskog pokreta (nekoliko osnovnih
podataka o ženskom pokretu u Jugoslaviji); voleti drugu (o dvostrukoj marginalizaciji
ženske homoseksualnosti); planeta žena (razni oblici ženskog samoorganizovanja).
(ibid.: 213)
Jasmina Tešanović će pisati da je časopis „teorijski obrađivao i pratio rad lokalnih ženskih grupa: SOS, Autonomni ženski centar, ženske studije itd., a s druge strane je
tu aktivnost suočavao s prevedenim tekstovima teorijskog i praktičnog iskustva sličnih
5
Zahvaljujem Biblioteci Centra za ženske studije i koordinatorki Katarini Lončarević zbog mogućnosti da imam uvid u časopise Feminističke sveske, Kruh i ruže i Identiteti.
268
ProFemina
leto/jesen 2011.
političkih grupa u inostranstvu” (Đurić 1998: 304). Aktivizam Feminističkih svezaka se
pokazuje u bavljenju nasiljem nad ženama u ratu i u miru, pravima izbeglica, na primer,
bavila se Zorica Mršević, praćene su antiratne aktivnosti Žena u crnom, Beogradskog
ženskog lobija, Labrisa (grupa za lezbejska prava), a tu su i saradnice iz drugih delova
bivše Jugoslavije, poput Biljane Kašić, koja piše o međunarodnom ženskom forumu
Žene i mir, Uršule Cetinski, koja piše o ljubljanskom festivalu Mesto žensk, objavljen
je i tekst iz Infoteke Medika Zenica itd. Posebno bih istakla da je u broju 7–8 iz 1997.
objavljena knjiga Viržinije Vulf Sopstvena soba, a u rubrici „Jezik želje” prevedeni su
tekstovi Adrijen Rič i Džanet Vinterson. Zanimljivi su prevodi feminističke poezije i
lezbejske feminističke poezije, koji služe podizanju feminističke i lezbejske svesti, autorki kao što su Odri Lord, Suzan Grifin, Mardžori Pirs, Mozake Šange, Džun Džordan
itd. Poslednji broj Feminističkih svezaka (11–12) izašao je 1998. godine.
ProFemina – konstrukcija ženskog književnog kanona i
artikulacija savremene ženske književne scene
Prvi broj ProFemine – časopisa za žensku književnost i kulturu izašao je tokom
zime 1994/1995. u izdanju Radija B92. Glavna urednica je Svetlana Slapšak, zamenica
glavne urednice Radmila Lazić, a u redakciji su navedeni: Jovica Aćin, Ljiljana Đurđić, Dubravka Đurić, Meredith Tax i Ljiljana Šop. Simbolički, broj počinje uvodnim
tekstovima četiri urednice, koje su i osnivačice: Svetlane Slapšak, Radmile Lazić, Ljiljane Đurđić i Dubravke Đurić. Naziv ProFemina predložila je Ljiljana Đurđić, prema
naslovu istoimene pesme američke pesnikinje Kerolin Kajzer. U periodu koncipiranja
došlo je do neslaganja povodom toga da li to treba da bude feministički ili samo književni časopis, te je ponuđeno kompromisno rešenje podnaslovom koji kaže da je reč o
ženskom časopisu za književnost i kulturu. Ta relativno neutralna ili bar dvosmislena
odrednica omogućila je raspon uređivačkih politika od onih koje insistiraju na književnosti autorki, koje su u književnom kanonu i u uredništvima časopisa marginalizovane
(ova pozicija naizgled isključuje feminizam, ali ju je feminizam omogućio) do pozicija
koje su u najeksplicitnijem smislu feminističke. Budući da su veći deo redakcije činile
autorke aktivne kao pesnikinje, prozaistkinje i književne kritičarke, ProFemina je u
središte interesovanja postavila književnu praksu, ali i književnu kritiku, a tek sekundarno književnu teoriju. Ambicija je bila da se utiče na srpsku književnu scenu, koja je
po temema i postupcima pisanja tokom devedesetih bila dominantno okrenuta prošlosti.
ProFemina je na nivou prakse pisanja poezije i proze, kao i kritike, podržavala urbane
književne prakse, istovremeno ih artikulišući. Urbana proza, a posebno poezija, za koju
su se zalagale urednice/urednici i saradnice/saradnici postaće u Srbiji ponovo dominantna tek nakon 2000.
Rubrike „Portret savremenice” i „Portret prethodnice” zamišljene su i realizovane kao jedna nesistematska istorija ženskog i feminističkog autorstva u Srbiji 20.
stoleća. Koncept da književni diskurs mora biti propraćen kritičarsko-teorijskim tek269
ProFemina
leto/jesen 2011.
stom preuzet je iz časopisa Mentalni prostor, u čijem je uređivanju učestvovala Dubravka Đurić. Ako posmatramo tekstove u pomenutim rubrikama, koji su se bavili radom predstavljene autorke, uočavamo neujednačenost kvaliteta i heterogenost pristupa.
Nailazimo na tekstove koji prate biografiju i pružaju podatke o bibliografiji autorke, u
naznakama opisujući istorijsku epohu u kojoj je živela, kao i tekstove proizašle iz „beogradske kritičarske škole”, koja je od sedamdesetih godina postavljena kao dominantna
interpretativna paradigma na Filološkom fakultetu u Beogradu pod uticajem anglosaksonske nove kritike.
U poslednjih nekoliko godina, Svetlana Slapšak i ja zastupamo dve suprotne teze.
Svetlana Slapšak zastupa tezu da ProFeminina kritičarska škola postoji, dok ja smatram
da se o kritičarskoj školi ProFemine ne može govoriti. Ako se u prvi plan postavi činjenica da je svaki časopis, pa i ProFemina, institucionalni okvir koji dozvoljava objavljivanje
tekstova koji se na različite načine bave ženskim autorstvom, pri čemu je rana ginokritika
bila dominatni model u velikom broju tekstova, možemo govoriti o ProFemininoj kritičarskoj školi (Slapšak 2008: 11–12). Ako se o školi govori kao o eksplicitnom intencionalnom nastojanju da se jedan korpus pristupa definiše i samosvesno istakne kao interpretativni model, koji pripadnici i pripadnice jedne interpretativne zajednice artikulisane
u školu prihvataju u svojim programskim tekstovima, kao i u samoj spisateljskoj praksi,
onda se ne može govoriti o postojanju ProFeminine kritičarke škole.
Prikazajući ProFeminu za ljubljanski Časopis za kritiko znanosti, feministička,
lezbejska teoretičarka i aktivistkinja Nataša Velikonja smestila je časopis u kontekst
širokih feminističkih akcija zapadne civilizacije koje su obeležile 20. stoleće i, s druge
strane, u kontekst tadašnje Srbije, tj. SR Jugoslavije, odnosno Beograda i borbi koje su
se u tom lokalnom kulturnom kontekstu vodile (ratovi u bivšoj Jugoslaviji i političke,
kao i kulturne borbe unutar SR Jugoslavije). Detaljan prikaz brojeva koji su izašli do
1997. završava rečima:
Revija ProFemina je veoma aktivistička. Većina tekstova u njoj je jasna, komunikativna, strukovna, ekstravertirana, puna revolucionarnosti, ’prgavosti’ (’jeznih’), što
najverovatnije čitaoce i čitateljke neće ostaviti pasivnim. Ali, naravno, zavisi i od toga
kakva je njihova pozicija. (Velikonja 1997: 252)
Pa u čemu se sastoji aktivizam ProFemine? Na nivou književne scene, aktivizam
se sastojao u tome da se (skoro) beskompromisno zastupaju urbane poetike, posebno
u poeziji. Mnogi tekstovi, posebno uvodnici glavne urednice Svetlane Slapšak, bili su
eksplicitno politički, osuđivali su nacionalizam i fašizam, zalagali se za mirovnjačke
političke opcije, osuđivali su mizoginiju, rasizam, mačizam itd. Na nivou uređivačke
politike, aktivizam se ogledao u tome da se časopis veoma rano, gotovo od samog početka, otvarao autorkama i autorima iz novih država, nastalih posle raspada zajedničke
zemlje, a pomno se pratila i aktivistička feministička scena. Objavljeni su i prvi veći
tekstovi beogradskih gej autora, kao i prevodi značajnih svetskih feminističkih autorki,
270
ProFemina
leto/jesen 2011.
a uredništvo 1995. u drugom broju raspisuje konkurs za dodelu dve književne nagrade,
za neobjavljeni rukopis i za objavljenu knjigu. Nagrada za objavljenu knjigu ustanovljena je pod nazivom „Biljana Jovanović”.
Ženske studije i uvođenje feminističke teorije
Zanimljiv je fenomen da su buduća uredništva Ženskih studija i ProFemine istovremeno aplicirala u Fondu za otvoreno društvo za finansijsku podršku i da su se pojavili kao dva rivalska projekta. Zahvaljujući uticaju Svetlane Slapšak, pored Ženskih
studija, i ProFemini je bilo odobreno finansiranje.6
Prvi broj časpisa Ženske studije, u podnaslovu određen kao časopis za feminističku teoriju, izašao je 1995. godine. Izdavač Centar za ženske studije je nastao kao
projekt feminističkog aktivizma s ciljem da se kroz alternativni obrazovni multidisciplinarni program omogući obrazovanje žena različite starosne dobi i različitog nivoa
obrazovanja. Glavna urednica je književna kritičarka Jasmina Lukić, a u redakciji su
navedene filozofkinja Branka Arsić, pravnica Zorica Mršević i sociološkinja Žarana
Papić. U tekstu naslovljenom „Reč uredništva” objašnjeno je da je časopis pokrenut
kao deo projekta delatnosti Centra za ženske studije, da će tematski pokrivati različite oblasti, „pre svega istoriju i teoriju ženskog pokreta, različite struje u feminističkoj
teoriji, sociologiju i antropologiju pola/roda, pravnu problematiku, književnu teoriju,
ali i opštu teoriju kulture i problematiku drugih umetničkih disciplina”7. Ističući značaj
feminizma u preoblikovanju mnogih shvatanja, ukazujući na odnos feminizma i postmodernizma, ističe se uticaj feminizma na oblikovanje savremene duhovne paradigme.
S druge strane, urednice ističu:
Međutim, i o feminizmu i o feminističkoj teoriji danas je teško govoriti u jednini.
Feminizam – ili, bolje, feminizmi – pojam je koji ne upućuje na konsenzus, već na
mnoštvo često međusobno različitih pravaca i pristupa osnovnom problemu, a to je
podređeni položaj žene u datim socijalnim konstelacijama i simbolička predstava o
njoj kao o Drugom.8
Urednice ukazuju na uspon feminističke misli koji se očituje u oblastima ženskih
studija i studija roda. One nisu samo kritičko razmatranje različitih disciplina, niti su
samo centri sticanja znanja, već su i uticajni pokretači intelektualne i kreativne energije.
U nastavku uvodnika, časopis se smešta u kontekst beogradske feminističke scene u
kojoj već postoji niz alternativnih ženskih grupa i određena feministički orijentisana
izdavačka produkcija koja obuhvata Feminističke sveske, Žene protiv rata, Žene za mir,
6
7
8
Istorizujući Ažinov projekt u knjizi Politika poezije – Tranzicija i pesnički eksperiment, u velikoj meri sam pisala i o ProFemini. Videti i tekst „Poetičke i teorijske pozicije Ažinove škole
poezije i teorije: Pokušaj istorizacije”, ProFemina, br. 51–52, 2008, str. 320–333, čija je verzija
objavljena i u knjizi Politika poezije.
„Reč uredništva”, Ženske studije, br. 1, 1995, str. 5.
Ibid.
271
ProFemina
leto/jesen 2011.
ProFeminu i izdavačku kuću DevedesetČetvrta. Pri kraju uvodnika se u prvi plan ističe
pitanje identiteta, koje se ne može svesti na probleme pola i roda. Govoreći o ženskom
identitetu, one se pozivaju na Juliju Kristevu, koja naglašava da treba
težiti istovremenom uvažavanju jedinstvenosti svake osobe i mnoštva njenih mogućih
identifikacija. U vremenu i na prostoru gde se pitanja identiteta postavljaju na dramatičan
način, naš glas će biti glas afirmacije prava na razliku, i na poštovanje te razlike.9
Prikazujući časopis Ženske studije u zagrebačkoj Trećoj, glavna urednica Željka
Jelavić će napisati da časopis tematski pokriva različite feminističke teorije, književnosti i književne kritike, prava, antropologije, te različitih umetničkih disciplina. Prema
toj autorki, časopis sledi „tip tradicionalnih znanstvenih časopisa. U svakom se broju
pojavljuje tema oko koje je okupljen veći dio tekstova, te raznolike rasprave i članci kao
i prikazi knjiga i izložbi” (Jelavić 1999: 154).
Izlazeći u izrazito antiteorijski nastrojenom kontekstu srpske kulture, brojevi
Ženskih studija su donosili blokove prevedenih teorijskih tekstova iz različitih oblasti,
koji su služili predavačicama i studentkinjama u alternativnom obrazovnom procesu
samog Centra. Među najaktivnijim urednicama bila je Branka Arsić, od broja 7 iz 1997.
zamenica glavne urednice. Ona je uredila više ključnih temata, među kojima su: „Fragmenti jedne moguće istorije tela”, „U spomen Žilu Delezu”, „Rod i prikazivanje” (s
Dubravkom Đurić), „Feministička teorija filma”, „Potpisi Pegi Kamuf”, „Antropologija
razlika – Rada Iveković” (s Jasminom Lukić), „Mišel Fuko: politika, filozofija, kultura”.
U prvom broju, filozofkinja Daša Duhaček je priredila važan temat pod naslovom „Politički subjekt u savremenim feminističkim teorijama”, a dva temata je uredila književna
kritičarka i istoričarka književnosti Biljana Dojčinović-Nešić, pod nazivom „Ginokritika: istraživanje ženske književne tradicije”.
Knjiga Biljane Dojčinović-Nešić Ginokritika: Rod i proučavanje književnosti
koju su pisale žene, objavljena 1993 (Dojčinović-Nešić 1993), podstakla je proučavanje
srpskih autorki, koje se odvijalo na stranicama ProFemine. Biljana Dojčinović-Nešić
je u tekstu „Decentrirani ’pluralizam metoda’” (Dojčinović-Nešić 2004: 109–121) mapirala bavljenje feminističkom književnom kritikom u Srbiji od sredine osamdesetih
godina 20. stoleća pa do 2004. godine, kada njen tekst izlazi u ProFemini.
U analizi feminističke teorije i kritike u Srbiji, zanimljiva je opaska filozofkinje
Adriane Zaharijević, koja je u intervjuu sa zagrebačkom aktivistkinjom u književnosti,
pesnikinjom i kritičarkom Darijom Žilić napisala:
9
S jedne strane, u Ženskim studijama je postojala težnja da se, pre svega, kroz prevedene, a tek sekundarno i kroz domaće autorske tekstove postavi poststrukturalistička
feministička paradigma. S druge strane, u studijama književnosti pokazuje se važnost
rane angloameričke ginokritike, koja je postavljena kao dominantni pristup u proučavanju književnosti, kako u Centru za ženske studije, tako i u časopisu ProFemina.
S brojem 14–15 iz 2002, Ženske studije prestaju da izlaze, a Centar počinje da
objavljuje časopis pod nazivom Genero, čiji prvi broj izlazi 2002. Glavna urednica je
Biljana Dojčinović-Nešić, a zamenica glavne urednice je filozofkinja Jelisaveta Blagojević. U uvodniku pod nazivom „Reč uredništva” ističe se:
Genero je novo ime časopisa za feminističku teoriju Ženske studije, koji beogradski
Centar za ženske studije izdaje već sedam godina. Po svojoj sadržini, Genero sledi
koncept koji su Ženske studije gradile od samog početka, kao sastavni deo projekta
Centra za ženske studije /.../10
Slovenija:
Delta – feminizam i psihoanaliza
Predstavnice onog što bi generacijski moglo da odgovara drugom talasu u globalnim
razmerama u Srbiji iza sebe naprosto nisu ostavile jedan obuhvatni pregled koji bi
ovdašnjoj publici razjasnio kako je feminizam uticao na žene. Takvih je pokušaja,
dakako, bilo, ali su oni bili fragmentarni i opterećeni nekim drugim obzirima i uzusima.
(Žilić 2011: 22–23)
Prvi broj časopisa Delta – revija za ženske študije in feministično teorijo (revija
za ženske studije i feminisičku teoriju) izašao je 1995. godine, izdavač je bio Društvo za
kulturološke raziskave, a glavna urednica Eva D. Bahovec. U uređivačkom odboru nalazile su se: Milica G. Antić, Eva D. Bahovec, Zalka Drhlin, Mateja Gajgar, Nataša Homar,
Karmen Klavžar, Alenka Kranjc i Valerija Vendramin. Savetodavke za određena područja
bile su: Vesna V. Godina, Vlasta Jelušić, Tanja Mastnak, Neda Pogon, Tanja Rener, Neva
Šlibar, Jana Rošker, Renata Salecl, Svetlana Slapšak, Zdenka Sadl i Jelica Šumić-Riha.
Pre nego što se pozabavim samom Deltom, moram napomenuti da su u Socijalističkoj Republici Sloveniji teorije pojedinih oblasti, na primer, teorija književnosti,
sociologija, psihologija, antropologija, teorija vizuelnih umetnosti, bile na izuzetno visokom nivou u poređenju sa ostalim jugoslovenskim socijalističkim republikama. U
teoriji književnosti bih pomenula značajnu figuru Dušana Pirjevca, a od kraja šezdesetih godina 20. stoleća proučava se lakanovska psihoanaliza, tokom devedesetih Slavoj
Žižek je postao nezaobilazno teorijsko ime na svetskoj teorijskoj sceni, a Slovenačko društvo za teorijsku psihoanalizu je značajno ucrtano na internacionalnoj teorijskoj
mapi. Strukturalističke i poststrukturalističke teorije su u Sloveniji bile implementirane
na nivou domaće prakse i pre nego što su od devedesetih globalno postale dominantna
hegemona paradigma. Ovo je važno napomenuti jer je nivo tekstova objavljenih u Delti
rezultat višedecenijske tradicije univerzitetskog bavljenja pomenutim teorijama. Na tu
činjenicu ukazuje zagrebačka teoretičarka kulture Biljana Kašić u prvom broju Treće,
prikazujući brojeve Delte koji su izašli u periodu od 1995. do 1998:
Ibid., str. 6.
10
272
ProFemina
leto/jesen 2011.
„Reč uredništva”, Genero, br. 1, 2002, str. 7.
273
ProFemina
leto/jesen 2011.
Već na prvi pogled, a posebno nakon pomnog iščitavanja Delte, časopisa s četvorogodišnjim iskustvom izlaženja, na djelu nije početnička dilema. Prije je riječ o pokušaju osviještenog iščekivanja komunikacije u sredini sa značajnom novijom feminističkom tradicijom, što datira spočetka osamdesetih godina, a usto pronosi više
različitih teorijskih namaza kad je riječ o feminizmu. Psihoanaliza, nasilje, filozofija
označene ’druge’, povijest ženskog iskustva, suvremena umjetnička praksa – sve su to
teme koje unutar suvremenog diskursa na slovenskoj sceni traže kritička promišljanja
i novi izraz. (Kašić 1998: 130)
Uvodnik prvog broja Delte naslovljen je ”A Journal of Their Own”. Ta fraza
upućuje na Sopstvenu sobu Virdžinije Vulf11, što nije slučajno, jer će se mnoge autorke,
uključujući i Evu D. Bahovec, u nekoliko navrata baviti V. Vulf. U „Uvodniku” se opisuje problematika feminizma u trenutku kada časopis počinje izlaziti. Navodi se da je
jedna od važnih teza feministkinja potreba da se vrednosno obrne binarna opozicija muško–žensko, te da se počne s vrednovanjem osećajnog, čulnog, kao specifično ženskog.
Primedba upućena takvom stavu iskazana je na sledeći način:
Glavni teorijski problem je, razume se, obaveznost prema esencijalizmu (u smislu
povezivanja takvih ili drugačijih – suštinskih – osobina i obeležja uopšteno s kategorijom
ženskosti), s kojima se feminizam pokušava suočiti već od vremena kada je Meri
Vulfstonkraft počela sa svojim zagovaranjem ženskih prava s argumentom da zatečeno
stanje u kojem se nalazi ženski rod nije prirodno stanje, već je nešto što je nastalo
u društvu. Drugim rečima, poteškoća proizlazi iz društvene konstrukcije ženskosti (i,
recimo, njene pretpostavljene osetilne, druge prirode), a po Meri Vulstonkraft, pre svega
usled pogrešnog vaspitanja devojčica, a za feminizam u doba feminist turn to culture
sve proizlazi iz kulturalnih reprezentacija, koje ženama nalažu takvu ili drugačiju
normativnu sliku. Ali i takva pozicija teorijski ne seže dovoljno daleko.12
Tradicija feminizma i psihoanalize, po ovom uvodnom tekstu, teorijski je korpus
koji ima značajan povratni učinak ne samo na opštu teorijsku konstrukciju, tj. na strukturalizam, koji je opšti baš u tom smislu da više nije a istovremeno i jeste još uvek obeležen perspektivom polne razlike. Ističe se da recepciji Frojda, pored recepcije Marksa,
pripada privilegovano mesto kako u akademskom feminizmu, tako i u strukturalizmu i
njegovim različitim izdancima. Izražava se stav da psihoanaliza donosi nešto novo u polje feminizma, a to je „pre svega naglasak da između ’anatomske razlike između polova’
i njenih ’psihičkih posledica’ nema nikakvog neposrednog odnosa (u kojem bi se lako
mogla utemeljiti ideja o društvenoj ili kulturalnoj konstrukciji)”.13 Dalje se ističe da je
u Sloveniji teško govoriti o pokretu kakav postoji u zemljama u kojima se feministička
11
12
13
Zanimljivo je da je u gotovo svim postjugoslovenskim časopisima Virdžinija Vulf nezaobilazno ime.
”A Journal of Their Own”, Delta letnik 1, 1–2, 1995, str. 6.
Ibid., str. 7.
274
ProFemina
leto/jesen 2011.
teorija najpre pojavila. Za slovenački intelektualni prostor bi se možda moglo reći da je
radi razvoja strukturalističkih, a pre svega psihoanalitičkih teorijskih tokova, stanje za
feminizam podsticajno. Delta teži da istovremeno bude teoretična, ali i da teoriju vrati
istinskoj ženskoj praksi, „da ne bi zanemarili njen posredni značaj za empirijske žene i
njihov svakodnevni život ovde i sad”.14
Kao što je ovaj programski uvodnik naznačio, urednice i saradnice Delte bavile
su se Frojdom, Lakanom i Marksom i njihovim reinterpretacijama i kritikama koje su
izvodile feministkinje poput Lis Irigaraj, Julije Kristeve, Žaklin Rouz itd. Zastupljeni
teorijski tekstovi bave se majčinstvom i reprezentacijom, istorijom ginekologije i porođaja u Sloveniji, feminističkim perspektivama političke teorije, teorijom prava, homofobijom i lezbejskim i gej studijama. Zastupljena je i feministička teorija književnosti,
feminističke studije popularne kulture, feminističke filmske studije itd. U svakom broju
je objavljen i manji broj prevoda, koji su u funkciji teorijske produkcije slovenačkih
autorki. Časopis Delta više ne izlazi.
Makedonija:
Identiteti – od poststrukturalizma do postkolonijalizma
Prvi broj skopskog časopisa Идентитети: Списание за политика, род и
култура (Identiteti: Časopis za politiku, rod i kulturu) izašao je 2001. godine. Na sajtu
izdavača, Instituta Euro-Balkan, može se pročitati sledeća informacija:
Izdavačka kuća Euro-Balkan ustanovljena je 2001. u Skoplju kao komplementarna
izdavačkim i obrazovnim aktivnostima Instituta Euro-Balkan. Cilj je da se pribave
kvalitetni prevodi relevantnih naslova iz područja humanističkih nauka, koji su bitni
za nove generacije mladih istraživačica i istraživača koji rade svoje doktorske teze na
makedonskim obrazovnim institucijama, uključujući i Institut Euro-Balkan.15
Glavni urednici su Katerina Kolozova i Žarko Trajanovski, a u uređivačkom odboru prvog broja navedeni su: Jasna Koteska, Despina Angelovska, Elizabeta Šeleva,
Maja Bojadžievska, Katica Ćulafkova, Katerina Kolozova i Žarko Trajanovski. Po rečima Katerine Kolozove, uređivački odbor ima veliki uticaj na oblikovanje Identiteta.16
Časopis okuplja naučnice i naučnike različitih generacija, koji su u kontekstu makedonske kulture napravili proboj ka poststrukturalističkim teorijama, koje su od početka
devedesetih godina 20. stoleća globalno (zahvaljujući procesima globalizacije i padu
Berlinskog zida) postavljene kao dominantna naučna paradigma. Tu naučnu paradigmu
karakteriše hegemona pozicija Teorije kao transdisciplinarnog, pre svega poststruktura14
15
16
Ibid.
http:// www.euba.mk/books.htlm, pristup: 25. 7. 2011.
Iz imejl prepiske s Katerinom Kolozovom.
275
ProFemina
leto/jesen 2011.
lističkog korpusa teorija. Jedan broj urednica dolazi iz studija književnosti, na primer
Katica Ćulafkova, jedna od najznačajnijih makedonskih pesnikinja, koja se bavila francuskim feminističkim teoretičarkama, i Elizabeta Šeleva, kritičarka i teoretičarka književnosti koja se dugo bavila postmodernističkim teorijama. Treba napomenuti i to da su
mlađe urednice, poput Katerine Kolozove i Jasne Koteske, postdiplomske studije radile
na institucijama kao što su ISH u Ljubljani (Kolozova) i CEU u Budimpešti (Koteska).
Ambicija uredništva je da Identiteti budu diskurzivni prostor koji će omogućiti
razvijanje lokalnih teorijskih diskursa, u dijalogu s regionalnim i svetski relevantnim
autorkama i autorima. Ova ambicija se vidi i po internacionalnim i regionalnim imenima teoretičarki koje su u savetodavnom odboru, među kojima su Rozi Brajdoti, Džudit
Batler, Elizabet Gros, Marina Gržinić, Petar Krastev, Miglena Nikolčina, Žarana Papić,
Svetlana Slapšak itd. Teorije prisutne u časopisu aktuelne su po tome što se urednice i
urednici trude da autorke i autori razviju diskurzivne aparate, koji se mogu prepoznati
kao veoma trendy na globalnoj teorijskoj sceni. Aktuelnost se ogleda i u tome što mnogi
tekstovi teoretiziraju probleme postjugoslovenskog prostora, zahvaćenog ratom, čija je
posledica stvaranje novih identiteta na najdramtičniji mogući način, u vrtlogu raznovrsnih oblika nasilja, uključujući i masovna ubistva. Treba reći da su se svi časopisi
postjugoslovenskog kulturnog prostora o kojima je reč bavili identitetima. To je bio
opšti globalni teorijski trend, ali i aktuelni životni problem postjugoslovenskih prostora
u kojima su se nasilno konstruisali identiteti u ratovima i etničkim čišćenjima, u kojima
se insistiralo na etnički čistim identitetima i zatirala se svaka mogućnost hibridnosti.
Niz autorki Identiteta (u brojevima u koje imam uvid), među kojima su Kolozova i
Koteska, bave se lakanovskom psihoanalizom, psihoanalizom koju je razvila Julija Kristeva. Vidan je i uticaj slovenačkih lakanovaca, teorija Slavoja Žižeka je prisutna kako
u njegovim prevedenim tekstovima, tako i u tekstovima makedonskih autorki i autora,
slovenačka teorija psihoanalize je zastupljena i tekstom Alenke Zupančič.
Diskurzivno polje Identiteta postavlja tekstove makedonskih teoretičara kao važnih aktera u artikulisanju savremene teorije, zajedno sa autorkama iz regije – pomenuću
Svetlanu Slapšak, Radu Iveković, Jelisavetu Blagojević, Marinu Gržinić itd. Tekstovi
su štampani dvojezično, najčešće na makedonskom i engleskom, ali u opticaju su i francuski (posebno treba istaći blok o Žaku Deridi koji je uredila Katica Ćulafkova), ali i
albanski, što je važno istaći jer u Makedoniji živi veliki broj etničkih Albanaca.
Crna Gora:
Žinec i Ars br. 5–6, 2010.
Smestila bih Žinec i Ars br. 5–6 iz 2010. u kontekst savremene Crne Gore imajući
u vidu dva međusobno protivrečna kulturna fenomena. Jedan je neverovatna emancipacija diskursa književnosti, u kojem je napravljen rez u odnosu na donedavno hegemonu
epsku paradigmu, uspostavljanjem urbaniteta u postmodernim književnim opusima i
crnogorskom ženskom pismu.17 S druge strane, rodna emancipacija ne prati taj zamah
koji se dogodio u književnosti.18
Žinec: od feminističkog aktivizma do alternativnog obrazovnog sistema
U jednom broju časopisa Kruh i ruže o publikaciji Žinec čitamo sledeće:
Ženski informativno edukativni centar Crne Gore djeluje od kraja 2000. godine,
kada je pod pokroviteljstvom Instituta za otvoreno društvo Crne Gore osnovan u okviru
organizacije ANIMA, Kotor (Udruženje za kulturu mira i nenasilja). Djelatnost ŽINECa obuhvaćaju četiri temeljna segmenta:
– interdisciplinarni edukacijski program ženskih/rodnih studija koji
alternativnim metodama učenja daje uvid u suvremene teorije rodnih studija,
– izdavački projekt u sklopu kojeg izlazi bilten ŽINEC-a,
– provedba istraživanja kojima se nastoji sagledati položaj žena u Crnoj Gori (...)
– INDOK, odnosno informacijsko-dokumentacijski centar sa ženskom arhivom i bazama
podataka, a koji prikuplja i diseminira podatke o položaju žena u društvu.19
U brošuri koja mapira projekte i nastanak ANIME20 objašnjava se da je ŽINEC
za sada jedini časopis koji se u Crnoj Gori bavi feminističkom teorijom, prati ženske
doprinose kulturi, nauci i umjetnosti u zemlji i regionu i objavljuje radove feminističkih
teoretičarki, kao i najbolje radove polaznica programa Ženskih studija. Na taj način
časopis osigurava usamljenu nišu u crnogorskom kulturnom kontekstu u kojoj je
17
18
19
20
276
ProFemina
leto/jesen 2011.
O crnogorskoj poeziji videti u tekstu Dubravke Đurić „Teorijsko-interpretativni modeli u postjugoslovenskim pesničkim kulturama”, Sarajevske sveske br. 32–33.
Videti tekst Paule Petričević „Potemkinova sela – neke posebnosti institucionalizacije studija
roda u Crnoj Gori”, u Jelena Petrović i Damir Arsenijević (ur.), „Feminizam – politika jednakosti za sve”, ProFemina, zima/proleće 2011, specijalni broj, str. 57–65, dostupno na http://
pro-femina.eu/ProFemina-sadrzaj_specijalni_broj_zima-prolece_2011_files/ProFemina_specijalni_broj_zima-prolece_2011.pdf.
„Tko su i što rade – ŽINEC – ANIMA, Kotor”, Kruh i ruže, br. 23, 2004, str. 53.
Zahvaljujem Ervini Dabižinović, koja mi je stavila na uvid ovu brošuru koja je u štampi.
277
ProFemina
leto/jesen 2011.
moguće artikulisati nepatrijarhalni, kritički, emancipatorski, ženski glas koji upadljivo
izostaje iz svih sfera kulturnog i društvenog života Crne Gore.21
Usredsredila bih se na poslednji broj Žineca22, u kojem su u impresumu kao članice Kretivnog odbora navedene: Ljubomirka – Ljupka Kovačević, Ervina Dabižinović,
Aleksandra Kovačević i Paula Petričević. Kao koordinatorka je nevedena Ljubomirka
– Ljupka Kovačević, a dizajn je delo Tatjane Rajić.
U „Uvodu” u ovaj broj, Ljupka Kovačević kritikuje crnogorsku političku elitu
koja nema volje da na delu ispuni zahteve Evropske unije, i to posebno zahtev koji se
tiče „jačanja saradnje sa organizacijama civilnog društva”23. Ona takođe upozorava da
je ovo najteži period od osnivanja ANIME, jer je taj feministički projekt u izolaciji u
sredini u kojoj deluje, te indirektno apeluje na neophodnost da se takav projekat očuva.
Broj prati aktivnosti Anime u periodu od januara do juna 2011, objavljuje izbor iz radova polaznica ženskih studija pisanih na temu „Za i protiv feminizma”, zatim se bavi
temama „Ženski sud – feministički pristupi pravdi”, „Tranziciona pravda”, „Moj izbor
je pacifizam”, „Moj izbor je feminizam”, a na kraju se nalazi intervju s beogradskom feministkinjom Sonjom Drljević, koja je tokom devedesetih potpomogla iniciranje mnogih feminističkih grupa u tadašnjoj SR Jugoslaviji.
Književni časopis Ars posvećen temi „Feministička teorija i kritika”
U bivšoj Jugoslaviji je postojala praksa da pojedini časopisi posvete veće ili
manje temate teoriji feminizma. Pomenula bih beogradski časopis Marksizam u svetu
br. 8–9 iz 1981, posvećen temi „Studije o ženi i ženski pokret” (urednica Rada Iveković), zagrebačku Republiku br. 11–12 iz 1983, posvećenu temi „Žensko pismo” (urednica Slavica Jakobović) i beogradska Gledišta br. 1–2 iz 1990, s temom broja „Feministička gledišta i gledišta o feminizmu”, koji je uredila Daša Duhaček. Tako je crnogorski
časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars ustupio prostor svojoj urednici
Aleksandri Nikčević Batričević, amerikanistkinji i feminističkoj teoretičarki, koja je
uredila tematski broj pod nazivom „Feministička teorija i kritika”. U uvodniku urednice
pod nazivom „Poput šare na škotskom kiltu: feministička teorija i kritika”24, urednica
je objasnila da temat prati razvoj feminističke teorije i kritike na Zapadu i obuhvata
poeziju, intervjue i tekstove Adrijen Rič, Elen Siksu, Julije Kristeve, Toril Moi, Rozi
Brajdoti, En Sekston, Sandre M. Gilbert i Suzan Gubar, Ilejn Šovolter, En Rouz Džons,
Džudit Feterli, Šeri Benstok, Lore Malvi, Silvije Plat itd. Pored čuvenih zapadnih autor21
22
23
24
Pomenuta brošura, str. 12.
Zahvaljujem Ervini Dabižinović, koja mi je stavila na uvid poslednji broj Žineca.
Ljupka Kovačević, „Uvod”, Žinec, br.23, str. 3.
Za proširenu verziju ovog uvodnika videti Aleksandra Nikčević Batričević „Poput šare na
škotskom kiltu: evolucija feminističke književne teorije i kritike”, u Jelena Petrović i Damir
Arsenijević (ur.), „Feminizam – politika jednakosti za sve”, ProFemina, zima/proleće 2011,
specijalni broj, str. 57–65, dostupno na http://pro-femina.eu/ProFemina-sadrzaj_specijalni_
broj_zima-prolece_2011_files/ProFemina_specijalni_broj_zima-prolece_2011.pdf
278
ProFemina
leto/jesen 2011.
ki, Aleksandra Nikčević Batričević je u ovaj izbor uključila i crnogorske autorke, kao i
autorke iz regije, među kojima su: Sanja Vojinović, Svetlana Kalizić Radojević, Jelena
Knežević, Vladislava Gordić Petković, Olivera Korbezirovska, Spomenka Delibašić,
Marija Knežević, Dubravka Đurić itd.
Bosna i Hercegovina:
Razlika/Differance i Zeničke sveske
Dva časopisa iz Bosne i Hercegovine, kojima ću se baviti, nisu u strogom smislu feministički, niti su ženski, ali u njih su inkorporirane strategije feminizma.
Razlika/Differance: kulturalne studije i žensko pismo
Prvi broj časopisa Razlika/Differance – časopis za kritiku i umjetnost kritike izlazi
2001. godine, izdavač je Univerzitet u Tuzli, Filozofski fakultet, Katedra za književnost.
U redakciji su navedeni Nedžad Ibrahimović (glavni urednik), Vedad Spahić (urednik u
Redakciji), Azra Verlašević, Muhidin Džanko i Enver Kazaz. U drugom broju navedeni
su: Alma Denić, Anisa Avdagić, Azra Verlašević, Mevlida Čajić i Vedad Spahić (urednik
u Redakciji) i Nedžad Ibrahimović (glavni i odgovorni urednik).
Časopis je imao nameru da u bosanskohercegovački kontekst uvede nove teorijske koncepte i da na drugačijim, pre svega kritičkim osnovama preispita i reinterpretira
bosanskohercegovačke kulturalne politike koje se realizuju u domenu književne proizvodnje i interpretacije. U prva dva broja zanimljivi su prevodi slovenačkih teoretičara
književnosti: Mirana Hladnika, koji piše o „Temeljnim problemima historijskog romana”, i Marka Juvana, koji piše o „Literarnosti: od poststrukturalizma do teorije sistema”.
U drugom broju (2001–2002) treba pomenuti blok „Identiteti bosanske književnosti
– metodološki i konceptualni aspekti”, u kome se autori bave politikom, književnošću,
kulturalnim i rodnim identitetima. Dvobroj 3–4 iz 2003. tematski je posvećen „Kulturalnim studijima i drugom”. U časopisu su objavljeni i tekstovi Miška Šuvakovića, Zvonka
Kovača, Alojzije Zupan Sosič itd.
U broju 5 iz 2003. godine, jedan tematski blok naslovljen je „Žensko pismo Tuzla” i u njemu tekstove objavljuju Anisa Avdagić („Muška koncepcija svijeta – još jedno čitanje Grozdanina kikota”), Mevlida Đuvić („Žena koje nema i njeno tijelo – re/
konstrukcija ženskog subjekta u Andrića”), Edisa Gazetić („Kći svoje majke”), Alma
Denić-Grabić („Karneval identitet”), Selma Tobudić („Trubadurski ideal ljubavi”),
Šejla Šehabović („Procesi konstruisanja nacionalne historiografije – retro perspektiva
i rubovi”) i Jasmina Husanović („Bosna, oksimoron – osvrt na neke kritičke pristupe
rekonstrukciji političke zajednice”). Ovi tekstovi primenjuju kulturalne/feminističke/
rodne studije na čitav raspon praksi u Bosni i Hercegovini. Preispituje se konstrukcija
ženskog i muškog identiteta u književnim delima od početka 20. stoleća, raspravlja se
279
ProFemina
leto/jesen 2011.
o odnosu majke i kćeri prema feminističkim autorkama, analizira se konstrukcija nacionalnog identiteta u novijoj bosanskohercegovačkoj istoriografiji, teoretizuje se o /ne/
mogućnostima rekonstrukcije političke zajednice u Bosni i Hercegovini.
Pomenuću i važan blok u devetom broju Razlike iz 2004, naslovljen „Tuzlanska
kritička škola”, u kojem se nalaze tekstovi Damira Šabića, Maje H. Jašaragić, Mevlide
Đuvić, Šejle Šehabović, Edisa Gazetića, Alme Skopljak i Anise Avdagić.
Zeničke sveske: teorija kao emancipatorska praksa
Prvi broj Zeničkih svezaka – časopisa za društvenu fenomenologiju i kulturnu
dijagnostiku izlazi 2005, kao urednik je potpisan Nermin Sarajlić, a u redakciji su navedena imena Venite Popović, Arasa Borića, Marijane Senjak i Nedžada Fejzića. Članovi
redakcije su se menjali, od trećeg broja nadalje Nermin Sarajlić i Venita Popović supotpisuju uredništvo, a u redakciji se trenutno nalaze: Dragoslav Dedović, Nermina Mujagić, Marijana Senjak i Bernard Harbaš. Izdavač je bio Muzej Grada Zenice, a trenutno
je Bosansko narodno pozorište – Zenica.
Zeničke sveske su koncipirane kao teorijski časopis koji donosi nove emancipatorske teorije, naglašena je bosanskohercegovačka teorijska produkcija, ali vidno su
prisutni i autori i autorke iz regije. Svaki broj se sastoji od nekoliko tematskih celina i
opremljen je uvodnim tekstom urednika Nermina Sarajlića ili urednice Venite Popović,
a ponekad oni zajedno potpisuju uvodni tekst.
Da bih ilustrovala uvodnike, navodim fragment iz „Uvoda” Nermina Sarajlića u
blok „Vizuelizacija svijeta/Svijet vizuelizacije” iz broja 4 iz 2006. godine:
Vizuelizacija svijeta, da modificiramo Blanchot-a, počiva na slikama kojima obustavljamo
umiranje, sjetno svijetom vizuelizacije zaptivamo curenje postojanja. I taj proces
je prisniji sa rasipništvom živih slika i riječi, nego sa cyber-nautičkim brodolomima.
Društevni pogled, priprosto taktičan, posjeduje i igra mrtvi ugao u kojem, i saučesnički
i protiv volje, većinom obitava anonimni pojedinac. (Sarajlić 2006: 10)
U ovom bloku pišu Žarko Paić, Mario Kopić, Svetlana Slapšak, Tonči Valentić,
Mirko Jozić i Nermin Sarajlić.
U petom broju, iz 2007, jedna tematska rubrika je naslovljena „Nacionalizam vs.
feminizam – kćeri, sinovi i kopilad ’majke Otadžbine’”. Blok počinje uvodnim tekstom
Venite Popović, pod naslovom „Poljupci patrijarhalnih presa”, u kojem se na početku
kaže:
Otrovana sjetom, zamjećujem da žene ovog podneblja, one neposlušne i nepodložne
falocentrizmu i patrijarhalnoj gravitaciji, iako slove za ’nevjeste od vjetra’, ipak ne
rasipaju pretjerano energiju svog djelovanja i ne iscrpljuju se bezglavo jurišajući na
vjetrenjače nacionalnih i šovinističkih, u dvostrukom smislu, etničkih i muških mitova
i legendi, praznovjerica i predrasuda. (Popović 2007: 217)
280
ProFemina
leto/jesen 2011.
Pored uvodnika, Venita Popović je napisala i tekst „Carski vlasnici kamikaza patriotizma”, a objavljeni su i tekstovi Svetlane Slapšak, Dubravke Đurić i Edise Gazetić.
U jednom od brojeva objavljen je i tekst Tatjane Rosić.
Temati ovog časopisa tiču se najaktuelnijih teorijskih koncepata, poput problema
Evrope i evropocentrizma, stanja postkolonijalnih studija posle Edvarda Saida, okulocentrizma, fašizma, nacionalizma, deridijanstva, Žižekovih teorija, politike i medija
itd. U svim brojevima jasno je snažno uredničko opredeljenje usmereno protiv svakog
nacionalizma, fašizma, patrijarhata i mizoginije.
Zaključak
Fragmenti feminističkih scena utelovljenih u časopisnoj produkciji pokazuju koliko je ta scena živa i koliko su feministički projekti animirali veliki broj autorki, koje
su u svojim sredinama delovale na edukaciji pre svega žena, a zatim i društva u celini.
Težile su da delovanje žena učine vidljivijim i stvarale su nove ženske kulture.
Mada su teme i aktivnosti slične u svim opisanim kontekstima, sami konteksti se
dramatično razlikuju. Neki časopisi deluju prevashodno kao aktivistički i teže osvešćivanju i emancipaciji žena u postjugoslovenskim patrijarhalnim kulturama zahvaćenim
ratnom stihijom, ali i kasnije. Drugi su u funkciji oficijelnih ili češće alternativnih obrazovnih sistema. Svi oni su deo nacionalne i regionalne mreže feminističkih organizacija
koje su ih i omogućile. Urednice i saradnice ovih časopisa se bore za ženske prostore u
kojima su autorke agenti koji misle, pišu poeziju, prozu, teoriju, igraju predstave i plešu,
izvode svoju umetnost kao performans, vizuelno delo, instalaciju, i imaju refleksiju o
tome što čine, imaju svest o restrikcijama koje im patrijarhalne kulture nameću i teže da
ih probiju. U nekim kulturama se feministička teorija odvija u kontekstu veoma razvijenih i razrađenih teorijskih diskursa, dok se u drugim kulturama feminističke autorke
bore da započnu s teorijskim diskursom u sopstvenoj kulturi ili da dopru do savremene
teorije. U nekim kulturama, feministički diskursi se naglo razvijaju u punom sjaju, dok
se u drugim autorke teško probijaju do same pomisli da je teorijski diskurs moguć.
Na kraju bih uporedila feminističku scenu Hrvatske i Crne Gore. Pomno prelistavajući Kruh i ruže i Treću, dobijamo utisak da u Hrvatskoj postoje razvijene ženske
scene u domenu teorije, umetnosti, savremenog plesa, teatra, koje su zatim predstavljene u pomenutim časopisima. Pomno prelistavajući Žinec, dobijamo utisak da je Anima,
sigurno zajedno s drugim ženskim organizacijama, među kojima ću pomenuti samo
NOVU, središtve koje generiše sve – političku akciju, umetničke forme, društvenu kritiku – teško se probijajući ka teoriji.
Budući da je većina časopisa izlazila i izlazi u glavnim gradovima, uz jedini
izuzetak kotorskog Žineca, vidimo kako je i u ovom segmentu tranzicija u postjugoslovenskim kulturama centristička.
281
ProFemina
leto/jesen 2011.
Ana Vilenica
LITERATURA
Govedić, Nataša i Željka Jelavić (2001). „Uvodnik ili ima li tijela u ovome tekstu.” U Treća, br. 1–2,
vol iii, Zagreb.
Govedić, Nataša (2002). „Razgovor uvodni ili dijalozi, drugo ime etike.” U Treća, br. 2, vol. iv, Zagreb.
Dojčinović-Nešić, Biljana (1993). Ginokritika: rod i proučavanje književnosti koje su pisale žene.
Beograd: Centar za ženske studije i književno društvo „Sveti Sava”.
Dojčinović-Nešić, Biljana (2004). „Decentrirani ’pluralizam metoda.’” U ProFemina, br. 37–40,
Beograd, str. 109–121.
Đurić, Dubravka (1998). „Feministička izdavačka delatnost.” U Marina Blagojević (ur.), Ka vidljivoj
ženskoj istoriji – ženski poret u Beogradu 90-ih. Beograd: Ženske studije.
Đurić, Dubravka (2008). „Poetičke i teorijske pozicije Ažinove škole poezije i teorije: pokušaj
istorizacije.” U ProFemina, br. 51–52, Beograd, str. 320–333.
Đurić, Dubravka (2011). „Teorijsko-interpretativni modeli u postjugoslovenskim pesničkim
kulturama.” U Sarajevske sveske, br. 32–33, Sarajevo.
Kašić, Biljana (1998). „Časopis Delta.” U Treća, br. 1, vol. 1, Beograd.
Kirin, Renata Jambrešić (2008). Dom i svijet – o ženskoj kulturi pamćenja. Zagreb: Centar za ženske
studije.
Jelavić, Željka (1998). „Uvodnik.” U Treća, br. 1/vol. 1, Zagreb.
Jelavić, Željka (1999). „Ženske studije – časopis za feminističku teoriju (1995–1998).” U Treća, br.
2, vol 1, Zagreb.
Popović, Venita (2007). „Poljupci patrijarhalnih presa.” U Zeničke sveske, br. 5, Zenica.
Sarajlić, Nermin (2006). „Uvod.” U Zeničke sveske, br. 4, Zenica.
Slapšak, Svetlana (2008). „Škola.” U ProFemina, br. 51–52, Beograd.
Tešanović, Jasmina (1994). „Ljuljanje bez osnove.” U Feminističke sveske, br. 2/1994, Beograd.
Velikonja, Nataša (1997). „ProFemina.” U Časopis za kritiko znanosti, br. 184, Ljubljana.
Žilić, Darija (2011). „’Treća scena’ feminizma – razgovor sa Adrianom Zaharijević.” U Paralelni
vrtovi, Mirovne sveske, br. 5, Shura, Opatija 2010-2011.
282
ProFemina
leto/jesen 2011.
NOVI FEMINIZAM KAO REPOLITIZAIJA
U prvom broju časopisa Žena danas koji je izlazio u Beogradu od 1936. objavljen je uvodni tekst pod nazivom Novi feminizam. U tekstu se govori o novom političkom
naboju ženskog samoorganizovanja koje je desetinama godina služilo za „podsmeh i
neukusne šale”. Program feminističkog pokreta u tom trenutku nije značajno promenjen u odnosu na prethodno razdoblje; i dalje su se postavljali politički zahtevi koji su
se ticali potrebe za uvođenjem prava glasa za žene, njihovog pravnog izjednačavanja
u odnosu na imovinu u braku, priznavanje prava vanbračno rođenoj deci, ekonomski
zahtevi kojima se insistiralo na uvođenju jednakih nadnica za muškarce i žene, ukidanje
noćnog rada, priznavanje kućnog rada kao profesije i uvođenje naknade za ovaj rad, kao
i moralni zahtevi kao što su ukidanje obaveznog celibata za učiteljice i prekid polne diskriminacije. Ono što je bilo novo jeste prekid sa političkom neutralnošću koju je isticao
predratni feminizam i zauzimanje jasnog političkog stava.
Dobivši značajniju ulogu u proizvodnji, nakon Prvog svetskog rata, žene su uspele da u nekim zemljama izbore pravo glasa i pokrenu osnivanje socijalnih ustanova za
zaštitu majki i dece. Ovaj period progresivnog ženskog samoorganizovanja prekinut je
talasom represije nad ženama koji je izazvan velikom ekonomskom krizom, kontinuiranom fašizacijom društva i ratnom pretnjom. Žene su ostajale bez posla, udaljavane su
iz visokoškolskih ustanova, a nadnice su postajale sve manje. U tom trenutku postalo je
jasno da je feministički pokret, ukoliko je želeo da bude progresivna sila, morao da se poveže sa zajedničkom borbom protiv imperijalizma, fašizma, za ostvarenje demokratskih
vrednosti. Ta progresivna struja, kojoj je pripadao i časopis Žena danas, isticala je borbu
za mir i novi svet sa drugačijim vrednostima u kome bi se povećale šanse za stvaranje
istinski egalitarnog društva: „Feminizam ne traži samo izjednačenje sa muškarcem, jer
danas to izjednačenje znači jednakost u bedi i nezaposlenosti, jednakost na bojištima i u
smrti, nego traži izjednačenje i jednakost za sve ljude u jednoj lepšoj i boljoj budućnosti.”
Revolucionarna energija feminističkog pokreta u Narodno oslobodilačkoj borbi
protiv fašizma, tokom Drugog svetskog rata, izvojevala je ukidanje diskriminatorskih
politika u privatnoj i javnoj sferi. Nakon rata ženska prava i jednakost su u Jugoslaviji
verifikovani Ustavom. Međutim, ta prava su uglavnom ostala nominalna. Specifično
283
ProFemina
leto/jesen 2011.
ženska politička borba prekinuta je ukidanjem organizacije Antifašistički front žena
(AFŽ) 1953. godine, nakon deset godina uspešnog samoorganizovanog rada. Jugoslovensko društvo je ubrzo zahvatio novi talas repatrijarhalizacije, a žene su bile sve više
primoravana da se posvete privatnoj sferi života. Iako je postojao, feministički pokret
u Jugoslaviji do devedesetih godina XX veka nije igrao značajnu ulogu u institucionalnom političkom životu. Situacija se promenila pod pritiskom novog talasa repatrijarhalizacije društva. koja je intenzivirana tokom devedesetih godina jačanjem konzervativnih desničarskih i klero-nacionalističkih političkih perspektiva. Feministički pokret tada
ponovo dobija značajniju političku ulogu profilišući se kao medij artikulacije otpora
ratu, u uslovima sankcija UN i izolacije zemlje i transformacije iz socijalizma u postsocijalističko stanje. U takvim uslovima, feministički pokret je bio deo scene nevladinih
organizacija, koje su bile sponzorisane od strane zapadnih fondacija, čije je delovanje
bilo usmereno na proizvodnju uslova za nastanak civilnog društva u Srbiji i pokretanje
tranzicije ka neoliberalnom kapitalizmu, kroz procese kulturalizacije politike.
Nakon dvehiljaditih neoliberalni oblici političke korektnosti i konzumeristički
oblici životnog stila depolitizovali su feminizam žrtvovanjem radikalno političke dimenzije rodnim identitetskim politikama. Proces rodnog mainstreminga u Zapadnoj
Evropi je postao imperativ, a sve oblasti koje ne sprovode dosledno te politike postale su
oblasti koje je neophodno spolja emancipovati. Ovakav odnos je posebno vidljiv prema
zemljama Drugog i Trećeg sveta, koje postaju rodno-granične zone podložne upravljanju i subordinaciji neokolonijalnih politika zemalja Prvog sveta koje veruju da su rešile
svoje probleme sa rodom i kao dobar primer prakse prevazilaženja rodnih problema
sada rade na nominalnom i često nasilnom orodnjavanju svojih migranata i migrantkinja, kao i delova sveta koje smatraju necivilizovanim, često zanemarijući specificnosti
lokalnog konteksta. Ta tendencija je zasnovana na formalnom širenju prava i obećanju
materijalne i simboličke jednakosti. U pitanju je oblik vladavine koji nije zasnovan na
koncentraciji moći, već na diseminaciji tolerancije kroz institucije, društvene grupe,
političke događaje i internacionalne mehanizme kulturalizacije identiteta. Tolerancija je
istorijski i kulturalno specifičan diskurs moći koji je postao zamena za stvarnu jednakost
i slobodu, a koji blokira njihovo ostvarenje, jer mu nasilje i zloupotreba nisu strani. Taj
menadžment moći, koji artikuliše identitete, razlike, pripadanje i marginalizacije, koji
redukuje konflikt na inherentna trenja među grupama, esencijalizuje i tako proizvodi
efekat depolitizacije, postao je deo konteksta u kojem deluje feministički pokret.
Pred feministički pokret se danas, u doba neoliberalne kapitalističke globalizacije, iznova postavlja izazov – neophodnost njegove repolitizacije i artikulacije Novog feminizma. Stvarnost u kojoj živimo proizvodi patnje, marginalizacije i represije.
Svakodnevno se suočavamo sa klasizmom, rasizmom, seksizmom, diskriminacijama na
koje je neophodno odgovoriti postavljanjem radikalne platforme koja postavlja radikalne zahteve. Ona se ne zadovoljava instant rešenjima koja nemaju istinske efekte, već
traži nove modele za ostvarenje svojih ciljeva, koji otvaraju perspektivu za drugačije
modele bivanja zajedno. U pitanju je konstantno dogadjanje promene - neprekidno po284
ProFemina
leto/jesen 2011.
stajanje kroz praktikovanje slobode, koja drugačije ni ne može postojati nego kao praksa, kao politika brige za drugog i stalni afektivno-kritički rad i senzualna solidarnost.
Temat žurnala uz)bu))na)) Razgovori o Novom feminizmu i umetnosti želi da govori
o neophodnosti preispitivanja uloga feminističkih praksi u kapitalističkoj reprodukciji i
emancipatorskim antikapitalističkim borbama prvih decenija XXI veka. Cilj otvaranja
te teme nije da upozna spoljašnost sa lokalnim problemima. Želja nam je da govorimo
o stvarima koje se tiču svih nas, a to su neophodnost nove političke antikapitalističke
radikalizacije feminizma i rad na promeni uslova proizvodnje svakodnevnog života.
Naše razumevanje feminizma je zasnovano na odbacivanju esencijalistički shvaćenih
identiteta. Zalažemo se za transformaciju svih društvenih praksi i odnosa u kojima se
kategorija žena konstituiše kroz potčinjavanje. Smatramo da su rod i pol društvene i
kulturalne konstrukcije i da se subjekt konstituše kroz višestrukosti u kojima se ostvaruje kapacitet za menjanje uslova života. Mišljenja smo da ni jedan pokret ne može da se
održi i ostvari svoj potencijal pojedinačno, te da je neophodno ujediniti borbe na levici.
U tom projektu je važno uskladiti potencijale koji postoje u sadašnjosti sa dugoročnim
ciljevima. Takođe, smatramo da je važan korak koji će nam pomoći u stvaranju novih
svetova rad na međusobnom povezivanju i povezivanju sa okruženjem kao novi način
kolektivnog bivanja zajedno. Zbog toga je neophodno da se teorijska misao, politički
aktivizam i svakodnevni život povežu. Naša želja je da otvorimo prostor u kojem ćemo
učiti zajedno kako bismo postali deo procesa (samo)transformacije i rekonstrukcije života i sveta u kome živimo.
U okviru temata Razgovori o Novom feminizmu i umetnosti objavljeni su eseji,
teorijski tekstovi i intervjui sa aktivistkinjama, teoretičarkama i umetnicama koje u svojim praksama razvijaju feminističko-kritički odnos spram sveta u kojem žive. Tekstove
predlažemo kao polazište za diskusiju koja bi pomogla pokretanje društvene promene
kroz izgradnju, testiranje, reartikulaciju i jačanje kritičkih praksi.
285
ProFemina
leto/jesen 2011.
Žurnal
LITERATURA:
Žena danas, br. 1, oktobar 1936, Beograd
Wendy Brown, Regulated Aversion: Tolerance in the Age of Empire, Princeton University Press, New
Jersey, 2006.
Lepa Mlađenović, ’Počeci feminizma – Ženski pokret u Beogradu, Zgrebu, Ljubljani’, dostupno
online: http://www.womenngo.org.rs/content/blogcategory/28/61/, (23. 02. 2010, : 14:00).
Marijana Stojčić, ’Proleteri svih zemalja ko vam pere čarape? Feministički pokret u Jugoslaviji 19781989’, u: Đorđe Tomić, Petar Atanacković (ed.), Društvo u pokretu – Novi društveni pokreti u
Jugoslaviji od 1968. do danas, Cenzura, Novi Sad, 2009, str. 108-121.
Marina Blagojević, ’Ženski pokret u Beogradu 1990–1997: Pogled iznutra/ pogled spolja’, u Marina
Blagojević (ur.), Ka vidljivoj ženskoj istoriji – Ženski pokret u Beogradu 90-ih, Centar za
ženske studije, istraživanja i komunikaciju, Beograd, 1998, str. 19–42.
Silvia Federici, Feminizam i politika zajedničkog, http://www.uzbuna.org/yu/%C5%BEurnal/razgovori-o-novom-feminizmu-i-umetnosti/feminizam-i-politika-zajedni%C4%8Dkog, (6.10.2011;
10:52).
uz)
bu))
na))
Temat::
Razgovori o Novom feminizmu i umetnosti
Uvodnik
Ana Vilenica
Novi feminizam kao repolitizacija
Problemi sa feminizmom
Biljana Kašić
Feminizam kao pokretač društvene promene
Đurđa Knežević
Pripitomljavanje feminizma ili zašto feminizam više nije društveni pokret sa
radikalnim zahtevima već je neoliberalni NGO biznis?
Feminizam i svet umetnosti
Grupa h.arta
Fragmenti o prijateljstvu, feminizmu i umetnosti
Ana Hoffner
Kome je dozvoljeno da ima biografiju?
Flaka Haliti
Ja, ti i svi koje znamo
Polemike
Marina Gržinić
Analiza izložbe „Provera roda – ženskost i muškost u umetnosti istočne Evrope”
Muzej moderne umetnosti (MUMOK), Beč, novembar 2009/februar 2010
Festivalizacija feminizma
Lidija Radojević
286
ProFemina
leto/jesen 2011.
287
ProFemina
leto/jesen 2011.
Od kvira i feminizma do borbe za socijalna prava žena
Jadranka Milićević, Taida Horozović
PitchWise
Feminizam i digitalne tehnologije
Selena Savić
Napravi Me! u Beogradu
RED MIN(E)D
Danijela Dugandžić Živanović, Katja Kobolt,
Dunja Kukovec, Jelena Petrović
BRING IN TAKE OUT – LIVING ARCHIVE
Feministički aktivizam i umetnost
Zoe Gudović
Ženergija
Perspektive
Silvia Federici
Feminizam i politika zajedničkog
Impressum
urednica žurnala: Ana Vilenica
broj uredile: Ana Vilenica i Tanja Marković
izvršna urednica: Nikoleta Marković
www.uzbuna.org
288
ProFemina
leto/jesen 2011.
RED MIN(E)D je kuratorsko-teorijsko-angažovan kolektiv koji je nastao istovremeno sa idejom o projektu Bring In Take Out - Living Archive (LA) i predstavlja
pokušaj da se višegodišnja saradnja njenih članica i osnivačica usmeri i razvije kroz
angažovane oblike istraživanja, rada i izlaganja na polju savremenih umetničkih i teorijskih praksi i feminizma. Red Min(e)d su osnovale Danijela Dugandžić Živanović,
Katja Kobolt, Dunja Kukovec i Jelena Petrović, početkom 2011 godine, kroz povezivanje rada CRVENA, Udruženja za kulturu i umjetnost (Sarajevo) i MINA, Zavoda za
društveno angažovanu umetnost i teoriju (Ljubljana) odakle potiče i ime kolektiva koje
objedinjuje njihove feminističke prakse i strategije.
Istražujući nove modele zajedničkog rada, mogućnosti otvorenih pristupa i upotrebu novih tehnologija u pravcu afirmisanja emancipacijskih, naročito, feminističkih
praksi na polju društveno angažovane umetnosti i teorije danas, Red Min(e)d od samog
početka sarađuje sa raznim institucijama, grupama, ljudima bliskim idejama i načinu
rada ovog kolektiva. Prolazeći kroz gradove koji su se kontekstualizovali u postjugoslovenskom prostoru i vremenu na mestima presecanja i deljenja, kao mestima razlika i
sećanja, Red Min(e)d beleži moguće putanje kretanja, mišljenja i govora. U tom putujućem/karavanskom pokušaju sakupljanja i izlaganja onoga što predstavlja feminističku
savremenu umetnost (ili onoga što ona produkuje), Red Min(e)d želi da kreira prostor u
kome je danas moguće promišljati i razgovarati o subjektima, temama, produkcijskim
i recepcijskim okvirima feminističke umetnosti i uopšte feminizma - o tome koliko
zapravo njegov re-akt u umetnosti stvara nove mogućnosti da govorimo, mislimo i na
kraju živimo postjugoslovenske feminizme i njihove umetničke prakse.
Rad kolektiva Red Min(e)d na ovom dugoročno zamišljenom projektu svojim
konceptom prevazilazi postojeće institucionalne i projektne načine rada i razmišljanja,
s namerom da istraživanjem, izlaganjem i edicijama - svaki put na nekom drugom mestu i zajedno sa nekim srodnim događajem, bilo da je to skup, festival, akcija - poveže
i razmeni postojeće feminističke, umetničke i teorijske prakse. Ideja živog arhiva je
da, svojim osnovnim metodološkim principom ‘donesi-odnesi’, uspostavi interaktivnu platformu rada, izlaganja i predstavljanja u javnom prostoru, u kome bi se politike
289
ProFemina
leto/jesen 2011.
pamćenja, produkcije i prenošenja znanja dešavale i beležile živom razmenom ideja,
mišljenja i stavova, kao i stalnim preispitivanjem emancipacijskog potencijala jedne
ovakve javne arhive savremene umetnosti - diskurzivno pozicionirane u feminizmu i
postjugoslovenskom prostoru.
Projekat Bring in Take out Living Archive čine interaktivne edicije - radne izložbe u različitim gradovima koje pored izlaganja umetničkih radova, podrazumevaju razgovore sa njihovim umetnicama i umetnicima, intervjue sa feministkinjama i feministima iz različitih oblasti, zatim istraživačke stanice koje se u okviru LA edicija bave prikupljanjem i reflektiranim odabirom vizualnih, tekstualnih i audio formata - digitalnom
platformom koja se izgrađuje i iznova oblikuje kroz kontinuirani proces rada kao živa
arhiva savremene umetnosti i feminizma.
Iz današnje perspektive, svih paralelno i različito konstruisanih postjugoslovenskih realnosti, LA ukazuje na ‘univerzalni’ način retradicionalizacije uloge žene u tranzicijskim društvima u svim oblastima javnog prostora i govora. Ova još uvek različito
imenovana regija, najčešće svedena na orijenalizovan geo-politički topos Balkana, deli
zajedničku prošlost stvorene/postojeće/razorene zemlje kroz dugi i turbulentni 20. vek.
Novonastale postjugoslovenske države svojim postsocijalističkim tranzicijskim obratima i identitarnim politikama (rod, klasa, nacija) danas još uvek prate različite putanje
budućnosti - društvene i kulturne obrasce političke amnezije i istorijskog revizionizma.
U tom procesu stvaranja, nametnute su mizogine istorije 20. veka, u kojima su njeni
tvorci izbrisali žene koje su obeležile zajedničku prošlost i emancipovale njenu društvenu stvarnost. Ovakvo selektivno sećanje i nasleđe sistematskog obezverđivanja žena
obikovali su patrijarhocentričnu i jednodimenzionalnu istoriju sadašnjosti.
Sa druge strane, aktivizam, nekonformističke političke pozicije i sistemi vrednosti raznih grupa i pojedinaca, kulturna raznolikost burne i promenljive postjugoslovenske istorije, uticale su u velikoj meri na umetnost i njene nove društveno angažovane
prakse, velikim delom i zbog toga što su se svi ostali oblici delovanja pasivizirali kroz
proces akademskog pripitomljavanja, projektne komercijalizacije javnih institucija i administrativnog menadžerisanja društva. Zbog toga, unutar projekta LA, Red Min(e)d
razume feminističku umetnost kao otvoreni i eksperimentalni prostor - kao višedimenzinalni prikaz kontinuiranog istraživanja i procesa rada, čiji se potencijal da se uhvati u
koštac sa okorelim akademskim i institucionalnim sistemima, uvek iznova prikazuje i
generiše. Namera Red Min(e)d kolektiva je da ovim projektom žive i javne arhive izazove postjugoslovenske paralelne društvene stvarnosti (u vremenu i prostoru), novim
načinima i feministčkim strategijama prevazilaženja nametnutih razdora i osvetljavanja
slepih mrlja patrijarhalnog i lažno univerzalnog kolektivnog sećanja.
Projekat Bring in Take out Living Archive započeo je prvom edicijom LA koja
će se održati u okviru međunarodnog skupa: REDaktura trans/jugoslovenskih feminizama – revizija ženskog nasleđa od 13. do 16. oktobra u zagrebačkoj Gliptoteci. Living
Archive u saradnji sa Centrom za ženske studije iz Zagreba predstavio je svoju prvu
interaktivnu izložbu, istraživačku laboratoriju i digitalnu arhivu posvećenu feministič290
ProFemina
leto/jesen 2011.
koj savremenoj umetnosti, emancipacijskoj politici pamćenja i njihovim angažovanim
praksama, koju su su-stvarale umetnice, kustoskinje, aktivistkinje, blogerke, kulturne
radnice, teoretičarke, druge i drugi. Cilj ovog zajedničkog poduhvata je u tome da objedini aktivizam, teoriju, umetnost, akademski rad, ali isto tako i da okupi različite generacije feministkinja i feminista oko emancipacijskih, antikolonijalnih i antinacionalističkih diskursa i strategija njihovog djelovanja u postjugoslovenskom prostoru.
Na otvaranju prve edicije LA, 13. oktobra ispred Kina Europa vis-à-vis spomenika sestrama Baković, predstavljen je performans Dear Ladies Thank You umetnice
Ane Čigon (Ljubljana), posle koga je 14, 15. i 16. oktobra u galeriji Gliptoteke u okviru
zajedničke izložbe Nike Autor (Ljubljana), Milijane Babić (Rijeka), Ane Barage (Ljubljana), Lane Čmajčanin (Sarajevo), Line Dokuzović (Beč, Zagreb), Sandre Dukić (Banja Luka), Flake Haliti (Priština, Frankfurt), Adele Jušić (Sarajevo) i Svetlane Slapšak
(Ljubljana), Ana Vilenica, Tanja Marković (Beograd) - okupio osim umetnica i kolektiva Red Min(e)d, i aktivistkinje, blogerke, kulturne i društveno angažovane radnice Tea
Hvala (Ljubljana), Lidija Radojević (Ljubljana), Sandra Prlenda (Zagreb) i druge učesnice, učesnici, posetiteljke i posetioci ovog za postjugoslovenski feminizam značajnog
događaja. U subotu 15. oktobra u Kinu Grič, Damir Imamović je održao koncert kao
specijalni poklon za sve njegove učesnice i učesnike, koji je istovremeno postao i deo
prve edicije LA zajedno sa razgovorima, intervjuima, predavanjima koja su se, tokom
ovog višednevnog događaja, snimala i arhivirala. Sakupljanjem, odabirom i prenošenjem digitalno obrađenih audio, vizualnih i tekstualnih formata i svih za arhiv važnih
informacija u okviru istraživačkih stanica, grupa Red Min(e)d započela je sa radom na
živoj arhivi i njenoj digitalnoj platformi.
Projekat Bring in Take out - Living Archive povezuje dosadašnje post/jugoslovenske feminizme i njihove umetničke prakse sa onima koje će se tek dogoditi i naći u
njegovim budućim edicijama, koje će se mijenjati i stvarati u odnosu na vreme i okolnosti u kojima te edicije nastaju, na kritičke osvrte i nove koncepte promišljanja javnog
arhiva, saveremene umetnosti I feminizma, njihove buduće politike i kolektive. Sledeća
edicija LA desiće se u okviru feminističkog i queer festivala Rdeče zore u martu 2012.
godine u Ljubljani, zatim slede nove edicije u Beču (Open Space galerija, krajem oktobra 2012), u Sarajevu, Prištini, Beogradu, Skopju i drugim mestima.
Istovremeno, proces rada koji ‘živi’ u okviru ove arhive kroz njegove edicije
oblikovaće se uvek iznova pitanjima: šta za nas znači feminizam u savremenim umjetničkim praksama postjugoslovenskog prostora? šta taj prostor zapravo označava i znači u feminizmu i savremenoj umetnosti? kako intervenišemo u institucionalne okvire
proizvodnje znanja emancipacijskim modelima njegovog prenošenja kroz javni arhiv
u kome se artikuliše istorija sadašnjosti? kako jedan takav arhiv koji ima potencijal da
generiše angažovane i zajedničke prakse postjugoslovenskog feminizma umeštamo u
društvenu stvarnost? kako ustaljene, interpasivne i komodifikovane obrasce svakodnevenog života možemo da menjamo ovako kontesktualizovanom politikom pamćenja? Polazeći od emergentih pitanja savremene umetničke teorije i prakse, kolektiv Red
291
ProFemina
leto/jesen 2011.
Min(e)d, ne postavlja zahtev za subverzijom javnog prostora, već ruptirajućim odgovorima želi glasno da ukaže na moguće strategije emancipacije i artikulacije javnog
prostora danas kroz polje umetnosti i feminizma.
BELEŠKE
O AUTORKAMA/
AUTORIMA
web-stranica: www.bringintakeout.wordpress.com
JELENA PETROVIĆ (Svetozarevo, 1974). Završila Filološki fakultet u Beogradu i doktorirala na Fakultetu za humanističke postdiplomske studije u Ljubljani
na temi ženskog autorstva u Jugoslaviji između dva svetska rata. Objavljuje u raznim
domaćim i međunarodnim publikacijama. Su-urednica zbornika Gender, literature and
cultural memory in the post-Yugoslav space (2009). Članica uredničkog odbora časopisa ProFemina (2008). Članica umetničko-teorijske Grupe Spomenik i jedna od osnivačica međunarodne platforme Studije Jugoslavije (2009). Suosnivačica i članica kuratorsko-teorijsko-angažovnog kolektiva RED MIN(E)D (2011), s kojim radi na projektu
Živog arhiva feminističke savremene umetnosti Bring In Take Out – Living Archive.
Programska direktorka Zavoda MINA u Ljubljani koji se bavi društveno angažovanim
pitanjima i novim umetničkim praksama.
E-mail: [email protected]
DAMIR ARSENIJEVIĆ (Tuzla, 1977). Doktorirao je književnost i kulturalne
studije na Univerzitetu De Montfort u Leicesteru, a trenutno je docent engleske književnosti i kulturalnih studija na Univerzitetu u Tuzli. Njegovo primarno područje istraživanja je odnos između kulturne produkcije i politike u Bosni i Hercegovini od kasnih 80-ih
godina do danas. Pored teorijskih i kritičko-analitičkih istraživanja u oblasti književnosti, s posebnim fokusom na kulturalne studije i suvremene poststrukturalističke književne teorije, Arsenijević se aktivno bavi prevođenjem teorijsko-kritičkih i književnoumjetničkih tekstova. Su-urednik je zbornika: Gender, literature and cultural memory
in the post-Yugoslav space (2009). Autor je knjige: Forgotten Future: The Politics of
Poetry in Bosnia and Herzegovina (2010). Član je umjetničko-teorijske Grupe Spomenik i jedan od osnivača međunarodne platforme Studije Jugoslavije.
E-mail: [email protected]
292
ProFemina
leto/jesen 2011.
293
ProFemina
leto/jesen 2011.
TATJANA JUKIĆ (Drvar, 1968). Izvanredna profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Članica zagrebačkog Centra za ženske studije.
Autorica knjige Zazor, nadzor, sviđanje. Dodiri književnog i vizualnog u britanskom 19.
stoljeću (Zagreb, 2002.) i niza članaka na hrvatskom i engleskom. Istraživački interes
usmjeren joj je na književnost 19. i 20. stoljeća, odnos književnosti i vizualnoga (posebno filma), te kritičku teoriju. Trenutno vodi znanstveno-istraživački projekt o granicama
književnog pamćenja i dovršava knjigu pod naslovom Revolucija i melankolija.
E-mail: [email protected]
RENATA JAMBREŠIĆ KIRIN (Zagreb). Znanstvena je suradnica pri Institutu
za etnologiju i folkloristiku i vanjska suradnica Centra za ženske studije u Zagrebu.
Kordinatorica je međunarodnog seminara Feminisms in transnational perspective pri
IUC-u u Dubrovniku (2007-2011). Autorica je knjige Dom i svijet: o ženskoj kulturi
pamćenja (2008) te ko-urednica pet zbornika: War, Exile, Everyday Life: Cultural Perspectives (1996), Između roda i naroda: etnološke i folklorističke studije (2003), Promišljanje sjevera i juga u postkolonijalnosti//Rethinking North and South in Post-Coloniality (2008), Glasom do feminističkih promjena//Voicing feminist concerns (2009)
i Spiritual practices and economic realities (2011). Radove na temu politike pamćenja,
književnosti svjedočenja, rodne povijesti i ratne etnografije objavljuje u hrvatskim i
inozemnim publikacijama, a kritike, eseje i kratke proze u časopisima Quorum, Riječi,
Treća, Tema, Balcanis te na Trećem programu Hrvatskog radija.
E-mail: [email protected]
VJOLLCA KRASNIQI (Prishtina). She is a sociologist and a lecturer in Sociology at the Faculty of Philosophy, University of Prishtina. She is a Ph.D. candidate
at the Department of Social Work, University of Ljubljana. She has a M.Sc. degree in
Gender, Development, and Globalization from the London School of Economics and
Political Science (LSE). She has written on political, social, and gender developments
in the Balkans. Her recent publications include: “The Gender Politics of Post-War Reconstruction in Kosova”, in Christine Eifler and Ruth Seifert (eds.), Gender Dynamics
and Post-Conflict Reconstruction (Bern, New York, Oxford: Lang Publishers, 2009;
“Imagery, Gender and Power: The Politics of Representation in Post-War Kosova” Feminist Review, 86 (July 2007):1-23; The Politics of Remembrance and Belonging: Life
Histories of Albanian Women in Kosova [co-author with Nita Luci] (Prishtina: CRGP,
2006); “Gender and the Politics of Peacekeeping,” in Jelisaveta Blagojevic, Katerina
Kolozova, and Svetlana Slapšak (eds.), Gender and Identity: Theories from the and/or
on Southeastern Europe (Athena, 2006), pp. 363-384. She has also been active in the
woman’s movement in the Balkans and organized, participated in a number of international conferences on political and gender issues.
E-mail: [email protected]
294
ProFemina
leto/jesen 2011.
IVANA PANTELIĆ (Beograd, 1977). Diplomirala je na Odeljenju za istoriju
Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Magistarsku tezu je odbranila na Katedri za interdisciplinarne studije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Saradnica je
Centra za ženske studije i istraživanja roda. Urednica je biblioteke Hipatija, koja se
bavi popularizacijom nauke, u izdavačkoj kući Evoluta. Bila je članica savetodavnog
odbora na regionalnom projektu Biographical Dictionary of Women’s Movements and
Feminisms in Central, Eastern, and South-eastern Europe, 19th and 20th centuries.
Trenutno je angažovana na COST (European Cooperation in the field of Science and
Technical Research) projektu Women Writers in History: Toward a New Understanding
of European Literary Culture. Bavi se istraživanjima iz oblasti društvene istorije, naročito pitanjima ženske emancipacije u Jugoslaviji i Srbiji. Zaposlena je u Institutu za
savremenu istoriju u Beogradu.
E-mail: [email protected]
ELIFE (ELI) KRASNIQI (Prishtinë, 1978). She have received her BA in Sociology from University of Prishtina, and MA in Sociology at The New School for Social
Research in New York. Currently she is working in the Center for Southeast European
History at the Karl Franzens University Graz in Austria in the research multidisciplinary
project Family and Gender Relation in Kosovo. She has published papers and articles in
a local journal and newspapers and presented papers in local and international conferences. Krasniqi is the founder and member of a recently established feminist institute in
Prishtina, Alter Habitus – Institute for Studies in Society and Culture.
E-mail: [email protected]
CHIARA BONFIGLIOLI (Bologna, 1983). Diplomirala na Fakultetu političkih
nauka u Bologni. 2008. zavrsila je magistarske studije: Gender and Ethnicity na Univerzitetu u Utrechtu (Holandija). Trenutno radi na doktorskoj disertaciji na Univerzitetu
u Utrechtu o vezama između Antifašističkog Fronta Žena Jugoslavije (AFŽ) i Unione
Donne Italiane (UDI) u toku hladnog rata. Bavi se istorijom feminizma, usmenom istorijom, pokretima za globalnu pravdu, post-socijalističkim i post-kolonijalnim studijama.
E-mail: [email protected]
DANIJELA DUGANDŽIĆ ŽIVANOVIĆ (Maribor, 1976). Studirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i međunarodno pravo i ljudska prava na Pravnom Fakultetu u
Utrechtu. Deo je feminističkog pokreta više od 15 godina kao aktivistkinja i volonterka.
Danijela je BIH koordinatorica V-Day globalnog pokreta protiv nasilja nad djevojčicama
i ženama. U sklopu V-day pokreta je ko-režirala i ko-producirala predstavu Vaginini monolozi u Sarajevu, te ko-producirala predstave u Zagrebu i Beogradu u sklopu regionalnog V-Day-a. Dugi niz godina radi kao trenerica u oblasti omladinske politike, rodne ravnopravnosti, zagovaranja i lobiranja za GIZ u BIH, lokalne uprave, te mnoga omladinska
udruženja. Učestvuje u organizaciji i implementiranju kulturnih i umjetnickih projekata
295
ProFemina
leto/jesen 2011.
u BIH i regiji, te uspješno surađuje sa mnogim međunarodnim i lokalnim organizacijama. Ko-osnivačica i članica kuratorsko-teorijsko-angažiranog kolektiva RED MIN(E)D
(2011), s kojim radi na međunarodnoj platformi Živog arhiva za feminističku suvremenu
umjetnost Bring In Take Out – Living Archive. Direktorica je Udruženja za kulturu i
umjetnost CRVENA u Sarajevu
E-mail: [email protected]
SANDRA PRLENDA (Rijeka, 1973). Završila je studij povijesti i francuskog
jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i magistrirala povijest na Central European
University u Budimpešti. Od 2006. radi u Centru za ženske studije u Zagrebu, gdje
vodi i koordinira aktivnosti Centra na više područja, od izdavačkog programa, programa Zagorka i višedimenzionalnih aktivističko-obrazovnih projekata, do istraživačkih
i dokumentacijskih aktivnosti vezanih uz žensku i feminističku povijest. Uredila je sa
suurednicama ili samostalno šest zbornika radova i priručnika i prevela četiri knjige s
francuskog jezika.
E-mail: [email protected]
MARIJANA MITROVIĆ (Šabac, 1982). Diplomirala je etnologiju i antropologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Masterirala je teoriju umetnosti i medija na
Uinverzitetu umetnosti u Beogradu i magistrirala studije roda (Gender Erasmus Mundus Master) na Univerzitetu u Utrehtu i ISH u Ljubljani. Piše doktorat iz etnologije i
antropologije na Filozoskom fakultetu u Beogradu. Radi kao istraživačica saradnica
na Etnografskom institutu SANU u Beogradu. Autorka je nekoliko naučnih članaka i
učesnica nekoliko međunarodnih konferencija. Bavi se istraživanjem istorije jugoslovenskih feminizama i popularne kulture u postsocijalizmu.
SVETLANA SLAPŠAK (Beograd, 1948). Diplomirala, magistrirala in doktorirala na Odseku za klasične studije Filozofskog fakulteta u Beogradu. Od 1995. vodi
programe Antropologija antičkih svetova i Antropologija roda na Institutum Studiorum
Humanitatis - ISH, Fakultetu za humanističke studije u Ljubljani. Redovna profesorka
od 2002, dekanka ISH-a od 2003. Kurs Balkanske žene predaje na odseku za sociologiju
kulture na Filozofskom fakultetu u Ljubljani od 1996. Predavala je na mnogim evropskim i američkim univerzitetima - EHESS, Paris VII, I, Coll. de France, Centre Louis
Gernet, Pariz, Besancon, Riga, Amsterdam, Oslo, Uppsala, Leiden, Utrecht, Groenningen, Nijmegen, Bonn, Lodz, Helsinki, Oxford, Bradford, London, Madrid, Bern, Fribourg, Udine, Skopje, Zagreb, Beograd, Novi Sad, Harvard, Yale, Princeton, Binghampton,
CUNY New York, SUNY Texas, Trinity San Antonio, SMU Dallas, Loyola New Orleans, Cornell Ithaca, University of Toronto, i drugima. Dopisna članica Foundation for
Hellenic Culture, članica SEG, Pariz, glavna urednica časopisa za žensku književnost i
kulturu ProFemina. Direktorka SKC Danilo Kiš u Ljubljani. Objavila je preko četrdeset
knjiga, oko 300 naučnih radova, i oko 700 publicističkih priloga.
296
ProFemina
leto/jesen 2011.
NINA VODOPIVEC (Ljubljana, 1974), etnologinja in socialna antropologinja,
je doktorirala na Fakulteti za humanistični študij ISH v Ljubljani, sedaj pa je zaposlena
kot znanstvena sodelavka na Inštitutu za novejšo zgodovino. Tema njenega raziskovanja
so socialni spomini, družbeni prelomi, socialistične in postsocialistične transformacije,
industrijske delavke in delavci, v navezavi na antropologijo dela, spola in postsocialistične študije. Objavlja v slovenskih in mednarodnih revijah, leta 2007 je objavila
knjigo Labirinti postsocializma (Zbirka Documenta, Ljubljana).
E-mail: [email protected]
ADRIANA ZAHARIJEVIĆ (Beograd, 1978). Diplomirala filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, radi doktorsku disertaciju iz oblasti roda i politike na
Fakultetu političkih nauka, gde je i specijalizirala i magistrirala. Objavila knjigu Postajanje ženom (2010), i uredila zbornik Neko je rekao feminizam? (2007, 2008a, 2008b).
Od 2003. godine, članica Udruženja književnih prevodilaca Srbije. Koordinatorka je u
beogradskom Centru za ženske studije. Bavi se političkom filozofijom, istorijom 19.
veka i savremenom feminističkom teorijom.
MILICA TOMIĆ (Beograd). Vizuelna umetnica. Izlagala je na mnogim međunarodnim izložbama: 24. Bijenale u Sao Paulu (1998); 49. Bijenale u Veneciji (2001);
50. Bijenale u Veneciji (2003); 8. Bijenale u Istanbulu (2003); Populism, National Museum of Art, Oslo/Stedelijk Museum, Amsterdam/Frankfurter Kunstverein (2005); 15.
Bijenale u Sidneju (2006); Manufacturing Today, Bijenale u Trondheimu (2010); 10.
Bijenale u Sharjahu (2011) i drugim. Osnivačica je i članica nove jugoslovenske umetničko-teorijske Grupe Spomenik (od 2002), jedna od osnivačica međunarodne platforme Studije Jugoslavije i Radne grupe Četiri lica Omarske. Učestvovala je u umetničkim
rezidencijalnim programima na ArtPace, San Antonio (2004) i DAAD Berlin (2006),
kao i istraživačkom rezidencijalnom programu odseka za dramu u Centru za Humanistiku, Unverziteta u Stanfordu, SAD (2011).
MAJA BOGOJEVIĆ (Berane, 1968). Docentka na Fakultetu vizuelnih umjetnosti Mediteran, Univerziteta u Podgorici. Osnivačica i glavna urednica filmskog časopisa
Camera Lucida, autorka tekstova filmske kritike. Magistrirala je u Londonu, na Westminster Univerzitetu: Teorija Filma i Televizije, doktorirala u Ljubljani, Institutum Studiorum Humanitatis: Antropologija roda. Osnivačica je i predsjednica nacionalne sekcije
Fipresci za Crnu Goru, učesnica brojnih međunarodnih filmskih festivala u svojstvu festivalskog žirija, a bavi se i prevodjenjem sa engleskog, francuskog i španskog jezika.
E-mail: [email protected]
DUBRAVKA ĐURIĆ (Dubrovnik, 1961). Pesnikinja, prevoditeljka i teoretičarka. Objavila knjige: Jezik, poezija, postmodernizam (2002), Govor druge (2006), Poezija
teorija rod (2009), Politika poezije (2010). Kourednica knjiga: Impossible Histories 297
ProFemina
leto/jesen 2011.
Avant-Garde, Neo-Avant-Garde in Yugoslavia 1918-1991 (2003, 2006), Novi pesnicki
poredak (2001), Diskurzivna tela poezije (2004). Urednica u časopisu ProFemina, docentkinja na Fakultetu za medije i komunikacije, Univerziteta Singidunum.
E-mail: [email protected]
ANA VILENICA (Pančevo, 1978). Autorka je brojnih tekstova u oblasti kritike,
teorije i istorije umetnosti. Diplomirala je na Odeljenju za istoriju umetnosti Filozofskog
fakulteta u Beogradu. Magistarske studije iz Scenskog dizajna završila je na Univerzitetu
umetnosti u Beogradu. Doktorirala je na Grupi za teorije umetnosti i medija Interdisciplinarnih postdiplomskih studija na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Angažovana
je u okviru umetničko-aktivističke inicijative Turoristička agencija. Zanima je stvaranje
alternativnih modela senzibilnog bivanja zajedno izvan zadatih odnosa moći.
KATJA KOBOLT (Ljubljana, 1977). Doktorirala o spominu na pojugoslovanske
vojne v delih BHS avtoric na LMU München, po diplomi primerjalne književnosti in novinarstva na Univerzi v Ljubljani. Bila je dolgoletna sodelavka in programska kuratorica
Mednarodnega festivala Mesto žensk v Ljubljani. Koordinatorica umetniškega programa
v okviru projekta Cross Border Experience, Ljubljana. Soustanoviteljica in članica kuratorsko-teoretično-angažiranega kolektiva RED MIN(E)D, s katerim dela na mednarodni
platformi Živega arhiva feministične sodobne umetnosti Bring In Take Out – Living Archive. Živi in dela kot samozaposlena kulturna producentka, kuratorica in raziskovalka
med Münchnom in Ljubljano.
E-mail: [email protected]
DUNJA KUKOVEC (Ljubljana, 1975). Kuratorica sodobne umetnosti. Direktorica Društva Igor Zabel, Ljubljana. Bila je dolgoletna sodelavka in programska kuratorica Mednarodnega festivala sodobne umetnosti Mesto žensk v Ljubljani. Organizirala je
in kurirala številne mednarodne razstave, kulturne in umetniške dogodke. Soustanoviteljica in članica kuratorsko-teoretično-angažiranega kolektiva RED MIN(E)D, s katerim
dela na mednarodni platformi Živega arhiva feministične sodobne umetnosti Bring In
Take Out – Living Archive. Živi in dela med Sarajevom in Ljubljano.
E-mail: [email protected]
298
ProFemina
leto/jesen 2011.
Download

ProFemina 02.indd