Food and Agriculture Organization of the United Nations
Project
GCP/RER/019/LUX
Development Assistance to Farmers in Remote Areas of Montenegro and Kosovo
STOČNA HRANA
0
STOČNA HRANA
Project
GCP/RER/019/LUX
Development Assistance to Farmers in Remote
Areas of Montenegro and Kosovo
Regional Office for Europe and Central Asia
Food and Agriculture Organization
of the United Nations
This publication has been produced with the assistance of Professor Milorad Stosic, Ph.D and core
consultant. FAO is grateful for his contribution to this project and its forerunners over a ten-year period.
Results of the project forage and feeds activities stand as lasting testament to his knowledge and
commitment.
1
The designations employed and the presentation of material in this publication do not imply the expression of
any opinion whatsoever on the part of the Food and Agriculture Organization on of the United Nations (FAO)
concerning the legal or development status of any country, territory, city or area or of its authorities, or concerning the
delimitation of its frontiers or boundaries. The mention of specific companies or products of manufacturers, whether
or not these have been patented, does not imply that these have been endorsed or recommended by FAO in
preference to others of a similar nature that are not mentioned.
All rights reserved. FAO encourages reproduction and dissemination of material in this publication. Noncommercial uses will be authorized free of charge. Reproduction for resale or other commercial purposes, including
educational purposes, may incur fees. Applications for permission to reproduce or disseminate FAO copyright
materials and all other queries on rights and licences, should be addressed by e-mail to [email protected] or to the
Chief, Publishing Policy and Support Branch, Office of Knowledge Exchange, Research and Extension, FAO,Viale
delle Terme di Caracalla, 00153 Rome, Italy.
2
Sadržaj
STOČNA HRANA .................................................................................................................................. 5
SADAŠNJE STANJE PROIZVODNJE.................................................................................................. 5
MJERE ZA UNAPREĐENJE PROIZVODNJE STOČNE HRANE......................................................... 8
PRIRODNI TRAVNJACI ............................................................................................................................ 8
Đubrenje prirodnjih travnjaka ......................................................................................................... 8
Vrijeme đubrenja .......................................................................................................................... 12
SIJANI TRAVNJACI ............................................................................................................................... 13
Značaj sijanih travnjaka ............................................................................................................... 13
Zasnivanje sijanih travnjaka ......................................................................................................... 14
Izbor smješa za sijane travnjake .................................................................................................. 14
Vrijeme i način sjetve ................................................................................................................... 16
Količine sjemena .......................................................................................................................... 17
Valjanje ........................................................................................................................................ 17
Izbor nadusjeva i količine sjemena .............................................................................................. 17
Đubrenje sijanih travnjaka............................................................................................................ 18
Vrijeme kosidbe za sijeno i silažu ................................................................................................ 18
PROIZVODNJA STOČNE HRANE NA ORANICAMA ........................................................................ 19
VIŠEGODIŠNJE VRSTE ......................................................................................................................... 19
Lucerka ( obična lucerka, plava lucerka, sedmakinja, sedmogodka) ........................................... 19
JEDNOGODIŠNJE VRSTE ...................................................................................................................... 24
Kukuruz........................................................................................................................................ 24
Stočni grašak ............................................................................................................................... 25
Grahorica ..................................................................................................................................... 27
KONZERVISANJE STOČNE HRANE METODOM SILIRANJA ......................................................... 29
SILO OBJEKTI ..................................................................................................................................... 31
Izbor mjesta i vrste silo objekta .................................................................................................... 31
Određivanje dimenzija silo objekta............................................................................................... 33
POSTUPCI PRI SILIRANJU ..................................................................................................................... 33
ČUVANJE I KORIŠĆENJE SILAŽE ............................................................................................................ 35
PROGRAMIRANJE PROIZVODNJE STOČNE HRANE NA GOVEDARSKOJ FARMI ...................... 36
3
4
Stočna hrana
U ovoj brošuri će biti riječi o značaju, stanju proizvodnje i metodama povećanja prinosa i poboljšanja
kvaliteta kabaste (voluminozne) stočne hrane. Kao što je poznato stočna hrana može biti kabasta i
koncentrovana. Domaće životinje koje pripadaju preživarima (goveda, ovce, koze) kojima se pridodaju i
konji, zahtijevaju da u obroku obavezno imaju kabasti dio hrane, ali da im je za veću proizvodnju potrebna i
određena količina koncentrovane. U kabasti dio spadaju hraniva koja imaju veći sadržaj celuloze od 18% ili
manje od 0.6 hranljivih jedinica (odnosno 3,52 MJ). Kabasta hrana može biti zelena (ispaša ili ishrana
neprosušenom ili djelimično provenulom zelenom masom) i konzervisana (sijeno, silaža, sjenaža) i
proizvodi se na oranicama i travnjacima.
Sadašnje stanje proizvodnje
Planinski reljef sjeveroistočne Crne Gore bitno utiče i na karakter poljoprivrede. Travnjaci i šume su
dominantan vid biljne proizvodnje, a shodno tome stočarstvo je uslov opstanka i privrednog razvoja ovih
krajeva. Da bi stočarska proizvodnja bila pouzdana osnova za održivi opstanak stanovništva u ovim
krajevima i da bi otvarala perspektivnost i mlađim generacijama, stočarstvo i stočna hrana se moraju
uporedo razvijati; stočarstvo unaprjeđenjem rasnog sastava i poboljšanjem držanja i tehnologije ishrane,
stočna hrana povećanjem proizvodnje i poboljšanjem njenog kvaliteta, odnosno hranljive vijrednosti.
Činjenica je da je stanje u ove dvije grane poljoprivredne proizvodnje nezadovoljavajuće, ali da se
poslednjih godina događaju vrlo pozitivne promjene. Ovo je utoliko značajnije kada se ima u vidu da dvije
trećine stanovništva u ovom dijelu Crne Gore živi u selima, odnosno da je ruralnost izrazita karakteristika
ovog regiona.
Najbolju ilustraciju međuzavisnosti prirodnih uslova, strukture poljoprivrednih površina i stočarstva daju
podaci iz naredne tabele (tab.1. Statistički godišnjak Crne Gore za 2011.godinu).
Tab.1. Struktura poljoprivrednih površina u Crnoj Gori
Kategorija zemljišta
Poljoprivredna površina
Obradive površine
Livade
Pašnjaci
Oraničnokrmno bilje
Ukupno stočna hrana
ha
516.070
45.673
126.932
324.531
4.572
456.034
%
100.0
8.8
24.6
62.9
0.9
88.4
5
Znači, od svakih sto hektara poljoprivredne površine, više od 88 ha se koristi za neki vid proizvodnje
stočne hrane, namijenjene ishrani preživarima (goveda, ovce, koze, pa dijelom i za konje kao nepreživare).
Ovi podaci jasno pokazuju koliko prirodni uslovi nameću izbor proizvodnje. Travnjaci kao dominantan
resurs uslovljavaju opredjeljenje na stočarstvo. Međutim, vrlo je značajno da se brojkama bliže prikaže
odnos ove dvije grane poljoprivredne proizvodnje, da bi se kroz njihovu analizu uočile međusobne veze, ali
i propusti i nedostaci u cilju da se oni umanje ili potpuno eliminišu. Na taj način se stvara pretpostavka da
se u najvećoj mogućoj mjeri koriste proizvodni potencijali svakog grla ili svake parcele, bez obzira koja se
hrana na njoj proizvodi.
U Crnoj Gori danas ima oko 109.000 goveda, oko 200.000 ovaca i blizu 5.000 konja. To ukupno iznosi
oko 108.000 uslovnih grla (jedno uslovno grlo: krava čija je masa 500 kg). Kada se uporedi broj uslovnih
grla sa raspoloživim poljoprivrednim površinama proizilazi da na jedno grlo dolazi 4,75 ha poljoprivrednih
površina ili 4,20 ha površina na kojima se proizvodi bilo koja kabasta (voluminozna) stočna hrana. Koliko
je taj odnos poremećen, najbolje islustruje podatak da se na jednom do dva hektara na kojima se proizvodi
stočna hrana mogu držati dva uslovna grla. Međutim, posebno zbunjuje i zabrinjava podatak da i pri tako
„luksuznom“ odnosu površina i grla, stoka je najčešće nedovoljno uhranjena. Znači, proizvodnja stočne
hrane je vrlo niska, a njen kvalitet još niži. To se vidi i iz podatka da su prosječni prinosi na prirodnim
livadama ispod 2 tone sijena (1,96 t/ha), dok su na pašnjacima gotovo simbolični (samo 0,27 t/ha sijena).
Sl.1 Prirodni travnjaci na dubljim i plodnijim zemljištima
Kakve su realne mogućnosti da se stanje korenito poboljša, pokazali su rezultati FAO Projekta, koje
će, jednim dijelom, biti prikazani u ovom materijalu. Projekat je realizovan u devet opština: Andrijevica,
Berane, Bijelo Polje, Kolašin, Mojkovac, Plav, Pljevlja, Rožaje i Žabljak. Na teritoriji ovih opština ima oko
127.700 ha prirodnih travnjaka, što je 61% od ukupnih travnjaka u Crnoj Gori.
Proizvodnja stočne hrane na oranicama se sastoji samo u mjestimičnom gajenju lucerke. Na većini
parcela pod lucerkom se uočava njena prorijeđenost ili zakorovljenost. Otuda se ostvaruju prosječni prinosi
od samo 4,54 t/ha sijena što je samo trećina ili polovina njenog proizvodnog potencijala. Druge vrste
proizvodnje kabaste stočne hrane su do nedavno bile potpuno nepoznate. Radom u okviru FAO Projekta
uvedene su u praksu nove kulture o čemu će u daljem tekstu biti govora.
6
Najrašireniji metod konzervisanja travne mase je spremanje sijena. Za spremanje silaže se uglavnom
čulo ili vidjelo u televizijskim emisijama. Spremanje sijena je je neophodno, ali to ne bi trebalo da bude
jedini način konzervisanja. Veliki propusti se prave kasnom kosidbom kada je kvalitet ionako slabe biljne
mase jako pogoršan. Za kasnu kosidbu farmeri nalaze opravdanje u čestoj pojavi kišnih perioda kada je
pravo vrijeme za kosidbu, što se i može razumjeti. Međutim, mogućnost da se travna masa konzerviše
metodom siliranja omogućava da kosidba počne u vrijeme kada je kvalitet najbolji. Istina, neznanje,
nedostatak mehanizacije i organizovane pomoći farmerima su bitno doprinosili da siliranje ne bude
prikazano ni u demonstracijama ovog metoda. Aktivnosti u okviru FAO Projekta su, ne samo pokazale, već
su i doprinijele da se na velikom broju farmi u sjeveroistočnoj Crnoj Gori, ne samo demonstrira već i trajno
uvede u praksu siliranje.
Sl.2 Travnjaci na plitkim i kamenitim zemljištima (Sinjajevina)
Iskorišćavanje travnjaka ima tradicionalan karakter. Travnjaci koji se nalaze na farmi ili u blizini, s
obzirom da su na nešto manjim nadmorskim visinama i da su na plodnijim i dubljim zemljištima, se
koriste za spremanje sijena iz prvog otkosa. Posle toga se stoka pušta na pašu po cijeloj površini,
najčešće bez ikakve kontrole. Veći broj farmera preko ljeta odvodi stoku na veće nadmorske visine ,
katune gdje se organizuje ispaša. Jedan broj farmera daje svoju stoku na čuvanje, a tu uslugu ili plaća
ili čuvari koriste mlijeko kao nadoknadu. Na katunima se ne primjenjuju mjere poboljšanja travnjaka, a
pošto su to visokoplaninski travnjaci, njihov floristički sastav je nepovoljan. Najčešće se radi o
travnjacima tipa Nardetum strictae (tvrdača), poznatih po niskoj produktivnosti i izrazito niskoj hranljivoj
vrijednosti.
7
Sl. 3 i 4 Travnjaci na Durmitoru (Žabljak)
Polazeći od navedenih konstatacija i ocjena, kao i od prirodnih (klimatskih i zemljišnih) uslova,
postavlja se pitanje šta treba preduzeti da se proizvodnja stočne hrane na travnjacima i oranicama
unaprijedi, odnosno da se povećaju prinosi i da se poboljša kvalitet stočne hrane.
Mjere za unapređenje proizvodnje stočne hrane
Prirodni travnjaci
Prirodni travnjaci će uvijek biti najvažniji izvor stočne hrane u Crnoj Gori, posebno u njenom
sjeveroistočnom području. Zato se njima mora posvetiti daleko veća pažnja, nego što je to slučaj u
dosadašnjem periodu. Mjere koje imaju najveći uticaj na promjenu stanja na bolje su đubrenje i
iskorišćavanje.
Đubrenje prirodnjih travnjaka
Prva i najvažnija mjera za pozitivnu promjenu je neophodnost pravilnog đubrenja. Sva dosadašnja iskustva
širom svijeta su potvrdila nezamjenljivu ulogu đubriva, posebno mineralnih, za brzo i efikasno unaprijeđenje
proizvodnje, za povećanje prinosa i istovremeno poboljšanje kvaliteta travne mase sa prirodnih travnjaka.
Sl. 5 Neđubren prirodni travnjak
8
Vrste đubriva
MINERALNA ĐUBRIVA čine nezamjenljivu komponentu u procesu unapređenja proizvodnje na
travnjacima. U njima su hranljive materije, prvenstveno azot, fosfor I kalijum, u lako pristupačnom obliku za
biljke. Koncentracija ovih elemenata zavisi od proizvođača, jer su različite tehnologije proizvodnje đubriva,
a takođe su i različite sirovine iz kojih se hranljive materije dobijaju. Visok efekat mineralnih đubriva se
upravo sastoji u tome što ona za kratko vrijeme posle primjene obezbijeđuju biljke hranljivim materijama čiji
je sadržaj u zemljištu nizak ili se nalaze u teže pristupačnom obliku.
Na tržištu se nalaze kompleksna i/ili miješana mineralna đubriva koja sadrže sva tri osnovna hranljiva
elementa (azot, fosfor i kalijum) i pojedinačna mineralna đubriva, uglavnom azotna. Kompleksna mineralna
đubriva najčešće imaju jednak procenat hranljivih elemenata, pa je njihov odnos 1:1:1, a koncentracija je
najčešće 15:15:15, što znači da u 100 kg ovog đubriva ima po 15 kilograma azota, fosfora i kalijuma.
Azotna đubriva se javljaju na tržištu kao KAN koji sadrži 27% azota, AN sa 34% i urea sa 46% azota. Azot
iz KAN-a se brže rastvara, a iz uree nešto sporije. Pošto trave počinju vegetaciju rano u proljeće i razvijaju
se sve do polovine ljeta, kada zbog suše vegetacija skoro prestaje, gotovo da je svejedno koja će se vrsta
azotnog đubriva primeniti.
Primena mineralnih đubriva bi trebalo da bude obavezna mjera za svakog vlasnika prirodnih travnjaka
kome je potrebna stočna hrana. Pri tome, vrlo je važno da se pravilno odredi vrsta i količina đubriva.
Sl. 6 Đubren prirodni travnjak
Proizvođači moraju da znaju i da trajno prihvate da obavezno upotrebljavaju i kompleksna i
pojedinačna azotna đubriva. To je neophodno zbog toga što kompleksna đubriva obezbeđuju sva tri
neophodna hraniva i što zemljišta na kojima se razvijaju travnjaci nemaju dovoljno fosfora, a ni azota.
Pošto biljke usvajaju različite količine ovih hraniva, najviše azot i kalijum, neophodno je dodavati povećane
količine azota, što se postiže rasturanjem pojedinačnih azotnih đubriva.
9
Sl. 7 Bogat prinos nakon đubrenja
Minimalna količina kompleksnog đubriva 15:15:15 treba da bude 100 kg po hektaru i oko 100 kg KANa, takođe po hektaru. Za određivanje količine đubriva važi slijedeće pravilo: ukoliko je travnjak na plodnijim
zemljištima i prinosniji utoliko ima opravdanja da se primijeni i veća količina obje vrste mineralnih đubriva.
Za uslove opština u sjeveroistočnoj Crnoj Gori te količine mogu da budu:
Tab.2. Preporuke za količine kompleksnih i azotnih mineralnih đubriva
Vrsta đubriva i količina
(kg/ha)
NPK
15:15:15
Ukupno (kg/ha)
KAN
100
150-200
250-300
150
200-300
350-450
200
300-400
500-600
Radi lakšeg snalaženja treba zapamtiti sledeće:
NA SVAKI KILOGRAM KOMPLEKSNOG ĐUBRIVA (15:15:15) TREBA DODATI 2-3
KILOGRAMA KAN-a
10
Napomena: U odnosu na predhodno izdanje ove publikacije, količine kompleksnih đubriva su nešto
manje, jer je došlo do pogoršanja odnosa cijena đubriva i sijena.
Važna napomena:
Proizvođači moraju da znaju da je istovremena primjena obje vrste đubriva apsolutno nužna i
opravdana i sa proizvodne i sa finansijske strane. Koju će količinu ili kombinaciju iz predhodne
tabele upotrijebiti zavisi od livade ili mogućnosti proizvođača da kupi đubrivo
U kolikoj mjeri je đubrenje doprinosilo povećanju prinosa na prirodnim travnjacima najboje islustruju
podaci iz naredne tabele.
Tab. 3. Uticaj đubrenja na prinos sijena prirodnih travnjaka u regionu FAO Projekta (9 opština i 26 lokacija)
Bez đubrenja
2.5
Povećanje prinosa t/ha
Dobijeno kg sijena po 1 kg
đubriva
150 kg/ha đubriva
15:15:15
4.1
1.6
10.6
150 kg/ha 15:15:15+150 kg/ha
KAN
6.3
3.8
12.7
Važno je uočiti da je efekat svakog kilograma primijenjenog đubriva bio veći ako se istovremeno
primijeni i kompleksno i azotno đubrivo. U prvom slučaju kilogram kompleksnog đubriva je „proizveo“ 10.6
kg sijena, a kada je dodato i azotno đubrivo efekat se povećao na 12,7 kg.
Količina đubriva zavisi prvenstveno od svakog travnjaka i stanja u kome se on nalazi. Za to postoji
slijedeće pravilo: ukoliko je travnjak kvalitetniji, na dubljem i plodnijem zemljištu utoliko ima opravdanja da
se unese veća količina đubriva. Takav travnjak je sposoban da iskoristi veće količine unijetih hraniva. Kod
slabijih travnjaka, posebno onih na plitkim i suvim staništima, primenjuju se manje količine đubriva. Ali
ostaje pravilo: sve vrste i količine đubriva primijeniti istovremeno što ranije u proljeće. Svaki proizvođač
može da se opredijeli za jedan odnos i količinu koje su prikazane u predhodnoj tabeli.
Stajnjak je koristan za travnjake i kad god ima mogućnosti treba ga koristiti. Uslov da stajnjak pozitivno
djeluje na travnjake je da bude dobro, odnosno potpuno zgorio. To se poznaje po prostirci. Ako je slama
izgubila prvobitnu strukturu, gotovo se raspala i dobila tamno mrku boju znači da je fermentacija dobra.
Zgorijevanje stajnjaka u Crnoj Gori je nešto brže zbog toga što se koristi mala količina prostirke i u
cjelokupnoj masi najveći udio imaju čvrsti ekskrementi, odnosno baljega kod krava ili brabonjci kod ovaca.
To olakšava primjenu stajnjaka na travnjacima, jer se smanjuje opasnost da ostaci slame ometaju razvoj
trava.
Stajsko đubrivo se može rasturati po travnjaku u jesen ili u proleće.
Raširena praksa torenja u Crnoj Gori je prihvatljiva i može se preporučivati. Međutim, česti su slučajevi
da se stoka duže zadržava na jednoj površini zbog čega dolazi do oštećenja trava i prorjeđivanja travnjaka.
11
Preporučuje se da jedna ovca provede 2-3 noći na površini od jednog kvadratnog metra, a da se potom
ograde premještaju na slijedeću površinu.
TEČNI STAJNJAK - u objektima sa rešetkastim podovima (što je rjeđi slučaj), tečni stajnjak koji
prestavlja mješavinu ekskremenata i osoke može biti dobro đubrivo. Problem je što se njegovo rasturanje
vrši cisternama kojih ima malo. Ali ovom vrstom stajnjaka se istovremeno livada i navodnjava što je važno
u ranim i suvim proljećima. Mogu se preporučiti 20-30 tona (dva do tri vagona) po hektaru. Veće količine bi
nepovoljno uticale na sastav trave, jer se potencira razvoj korova, naročito onih robusnih (kiselj, kisjelica).
Vrijeme primjene kad i čvrstog stajnjaka. Ne preporučuje se prihrana ovim đubrivom (ni prirodnih, ni sijanih
travnjaka) jer zagađuje travnu masu.
OSOKA - u praksi se osoka gotovo uopšte ne koristi. Naši proizvođači niti prave betonske jame za
stajnjak, a još rjeđe osočne jame. Šteta je jer je osoka vrlo korisna, naročito za trave, a može se koristiti
gotovo preko cijele godine na svim vrstama travnjaka. I za prihranjivanje takođe. Pogotovu kada se
kombinuje sa mineralnim đubrivima. Preporučuju se količine 20-40 tona po hektaru.
Napomena: Opšta karakteristika svih organskih đubriva (izuzev živinskog) je da su bogata
kalijumom, da imaju nešto azota, ali da su praktično bez fosfora. Zato sva organska đubriva, iako
povećavaju prinos i poboljšavaju kvalitet, najbolje deluju kada se kombinuju sa mineralnim
(vještačkim) đubrivima.
Vrijeme đubrenja
Od vremena đubrenja zavisi u velikoj mjeri kakvi će se rezultati postići. Da bi efekat đubriva bio
maksimalan neophodno je da sve planirane količine đubriva budu rasturene što ranije u proljeće, a to znači
odmah po otapanju snijega. Pri tome treba istovremeno rasturiti i kompleksna i pojedinačna azotna đubriva.
Nije poželjno da se ova đubriva miješaju prije upotrebe, jer se najčešće ne mogu pravilno izmiješati. Zato
se rasturi prvo jedno, a potom drugo đubrivo. Kada se đubriva rasture rano ima dovoljno vremena da se
ona u vlažnijem periodu brže i potpunije rastvore, da ih kiše unesu u zonu korijenovog sistema i da
biljakama budu sva unijeta hraniva pristupačna.
U Crnoj Gori postoji praksa da se stoka rano u proljeće pušta po travnjacima, odnosno da se napasa.
Ako se tako nastavi, đubrenje treba izvesti odmah po prekidu paše.
Posle đubrenja stoku ne treba pustati na travnjake.
Prihranjivanje prirodnih travnjaka ne treba praktikovati, već sve planirane količine đubriva primijeniti
jednokratno.
Travnjake ne treba đubriti mineralnim đubrivima u jesen.
12
Sijani travnjaci
Značaj sijanih travnjaka
Sijani travnjaci zauzimaju daleko manje površine od prirodnih, ali imaju veliki značaj. Prvo, zbog toga što se
najčešće zasnivaju na nagnutim terenima i zbog svoje dobre pokrovnosti i gustine efikasno štite zemljište
od erozije. Pošto su zemljišta na nagnutim terenima najčešće plitka i lakša , erozija ozbiljno ugrožava ne
samo to zemljište, već i terene u dolini rijeka koje donose nanose. Drugo, sijani travnjaci daju veće prinose,
najčešće i bolji kvalitet stočne hrane . Pored toga, oni ranije kreću u proljeće, bolje regenerišu (odrastaju)
posle kosidbe i kasnije završavaju vegetaciju u jesen.
Na taj način oni u toku godine daju ravnomjerniju proizvodnju, što nije slučaj sa prirodnim travnjacima.
Dalje, sijani travnjaci se mogu zasnivati na svim tipovima zemljišta: i na plitkim i suvim, i na dubokim i
plodnim, i na kisjelim. Takoreći, nema zemljišta na kome se oni ne mogu zasnivati.
Sl. 8 Mlada smješa sijanog travnjaka
Posebno je značajno da mogu da se zasnivaju i na vlažnijim terenima, pored riječnih tokova i
jezera, na kojima je prirodna travna vegetacija robusna i manje kvalitetna.
13
Zasnivanje sijanih travnjaka
Zasnivanju sijanih travnjaka se mora posvjećivati velika pažnja. Zemljište treba da bude bolje
pripremljeno nego što je to slučaj pri sjetvi žita. Sjeme trava i leguminoza (djetelina) je vrlo sitno i zato
zemljište mora da bude što bolje usitnjeno i dobro poravnato.
Osnovnu obradu (oranje) na nižim terenima treba obavljati u jesen, a na višim terenima i na
nagibima što ranije u proleće. Za predsjetvenu pripremu se mogu koristiti sva oruđa kojim raspolaže
proizvođač ili ih može iznajmiti – tanjirače, rotofreze, drljače, sjetvospremači.
Izbor smješa za sijane travnjake
Smješe za sijane travnjake su vrlo različite. Mogu biti kratkotrajne, srednjetrajne ili dugotrajne.
Mogu služiti za kosidbu ili ispašu. Mogu biti sa većim ili manjim udjelom djetelina ili drugih vrsta trava.
Sastav smješe zavisi, znači, od zemljišta na kome će biti posijana, od toga zašta se želi koristiti i
koliko dugo se planira korišćenje.
Proizvođači najčešće žele da smješe budu dugotrajne (preko 5 godina), ali pri tom se mora znati
da u sijanom travnjaku, posle nekoliko godina korišćenja, ostaju samo dvije do tri vrste. U prvim
godinama, naročito u prve tri godine, u smješi ima i djetelina, što vrlo povoljno utiče na kvalitet sena,
silaže ili ispaše.
Posle toga djeteline nestaju, bez obzira kakve se mjere preduzimaju na travnjaku. No, i kada
djeteline nestanu, kvalitet sijanog travnjaka se može održati na visokom nivou ako se pravilno njeguje
i koristi. Ključno pitanje u određivanju kompozicije svake smješe namijenjene proizvodnji stočne hrane
je izbor i odnos leguminoznih vrsta prema travama. Želja da u smješi bude što više leguminoza, zbog
njihovog kvaliteta i azotofiksacije, je značajno ograničena ekološkim uslovima gdje su sijani travnjaci
najzastupljeniji – u brdsko - planinskom području. U našim uslovima se uglavnom koriste lucerka,
crvena detelina i žuti zvezdan, ređe i bela detelina.
Leguminozne komponente treba da učestvuju sa 20-30% pokrovne vrijednosti u smješi. Manje
od toga ne bi imalo značaj za kvalitet stočne hrane i racionalizaciju proizvodnje, a više je rizično jer
posle povlačenja leguminozne komponente ostaje mnogo praznog prostora koga trave ni intenzivnijim
bokorenjem ne mogu popuniti. Zbog toga se prinosi smanjuju i kvalitet pogoršava jer se na prazna
mjesta useljavaju korovske vrste. Osnovna orjentacija pri izboru leguminozne komponente trebalo bi
da bude slijedeća: na dubljim, plodnijim, neutralnim ili blago kisjelim zemljištima do 1.000 m
nadmorske visine prednost treba dati lucerki, a na suvim, pijeskovitim i kisjelim zemljištima žutom
zvezdanu. Crvena djetelina može ići na svim tipovima zemljišta, samo da ne budu pretjerano suva ili
u kombinaciji sa lucerkom ili žutim zvezdanom, ali uvijek manje od 20%. U brdsko-planinskim
područjima se spontano javlja u smješama bijela djetelina. Pošto se radi o prostratum (polegljivom)
14
tipu, ona nema značaja, posebno u preovlađujućem, kosidbenom sistemu korišćenja, jer je kosioni
uređaji i ne zahvataju.
Za razliku od leguminoza, kod kojih je broj vrsta mali, a ograničenja uslova spoljne sredine veća,
kod trava postoji veliki izbor vrsta, a u svijetu i veliki izbor sorti. To omogućava da se prave smješe sa
precizno zadatim karakteristikama po dužini korišćenja, namjeni, kvalitetu, intenzitetu proizvodnje,
frekfenciji korišćenja. Uopšteno, može se preporučiti za prifarmske, intenzivne sisteme, uključivanje u
smješe kvalitetnih vrsta sa kraćim vijekom korišćenja (italijanski i engleski ljulj), za terene sa visokim
nivoom podzemnih voda visoki vijuk, za suvlja i pjeskovita zemljišta bezosni vlasen, za lakša zemljišta
u brdskom području francuski ljulj, za dublja i plodnija ježevica i livadski vijuk, a za planinsko područje
mačji rep. Ovo bi bile vodeće travne komponente u smješi, a ostale vrste, među njima i niske (crveni
vijuk, rosulje, livadarke) kao pratilice za bolju popunu prostora. Od izbora vodeće travne komponete i
njene sorte bitno zavisi vrijeme pristizanja za korišćenje. Odgovarajućom kombinacijom se može
organizovati kontinuirana (ešalonirana) proizvodnja u dužem periodu, što je izuzetno značajno za
pašnjački sistem iskorišćavanja. Kao primjer mogu poslužiti rezultati sa Kopaonika (dobijeni na 1200
mnv) gdje je korišćenje prvog otkosa počelo 20.maja (crveni vijuk), a završilo se 25.juna (mačji rep),
što znači da je u periodu od 35 dana kontinuirano pristizala vegetativna masa koja se mogla koristiti
za pašu.
Navodimo neke moguće kombinacije u zavisnosti od dubine, plodnosti i kisjelosti zemljišta:
Smješa za plodnija i neutralna ili manje kisjela zemljišta
Vrsta
Lucerka
Ježevica
Mačji rep
Livadski vijuk
Engleski ljulj
Količina sjemena kg/ha
5
10
8
10
7
Smješa za kisjela zemljišta
Vrsta
Žuti zvezdan
Crvena djetelina
Ježevica
Mačji rep
Livadski vijuk
Engleski ljulj
Količina sjemena
kg/ha
5
2
10
8
6
9
15
Vrijeme i način sjetve
Sijani travnjak, odnosno smješe, može se sijati preko cijele godine, od proljeća do jeseni. Međutim za
uslove sjeveroistočne Crne Gore, najveći značaj kao i u većini slučajeva ima rana prolećna sjetva.
Samo na nižim terenima u opštini Bijelo Polje i Berane se može praktikovati i jesenja, bolje rečeno
kasna ljetnja sjetva, jer mlade biljke djetelina i trava moraju da uđu u zimu dovoljno ojačale i razvijene da
mogu izdržati mrazeve. One moraju da imaju razvijen bokor i da u korijenu imaju dovoljno rezervnih
hranljivih materija za prezimljavanje.
Sjetva se može obaviti mašinski i ručno. Za mašinsku sjetvu se koriste univerzalne žitne sejalice i
uvek ih treba koristiti. Sjetva žitnim sejalicama se može obaviti jednom prohodu, ali je takođe preporučljivo
da se sije unakrst (polovina sjemena u jednom prohodu, a polovina poprijeko) ukoliko uslovi parcele
dozvoljavaju.
Sl. 9 Dobar sijani travnjak pred kosidbu
Ručna sjetva je najčešći način u praksi. Pri tome proizvođači treba da vode računa da se celokupna
količina sjemena što ravnomjernije rasporedi po površini mada to nije lako. Da bi sjetva bila što
ujednačenija, ukupnu količinu sjemena treba podijeliti na nekoliko jednakih djelova, a takođe i površinu
parcele. Po cijeloj površini obavezno štapom povući brazde na rastojanju od 2 – 3 m. Na taj način se
prilikom sjetve može dobro kontrolisati kako se sjeme raspoređuje. Pri širim trakama, odnosno ako su
izvučene brazde udaljene jedna od druge, kontrola rasporeda sjemena nije dobra. Pored toga, prilikom širih
zahvata i jačih zamaha dolazi do odvajanja sjemena tako što teže sjeme leti dalje, a lakše bliže i na taj
način se smješa mijenja u odnosu na početno stanje.
16
Količine sjemena
Iako se smješe dosta razlikuju među sobom, odnosno koristi se sjeme različito po težini i krupnoći,
najčešće je dovoljno da se po hektaru upotrebi 40 kg sjemena. Postoji navika proizvođača da koriste veće
količine sjemena od navedenih samo zbog toga što ne pripreme dobro površinu za sjetvu. A sigurno je da
je jeftinije da se priprema površine obavi kvalitetno nego što je cijena povećane količine sjemena.
Ako se sjetva obavlja mašinski žitnim sejalicama, unošenje sjemena je potpuno i dobro. Međutim, ako
se sjetva obavlja ručno, neophodno je sjeme naknadno unijeti u zemljište. To se može postići drljačama,
branama (ljesama). I u jednom i u drugom slučaju drljačom ili ljesom treba ići unakrst, odnosno uzduž i
poprijeko parcele. Jedan prohod nije dovoljan da se svo sjeme unese u zemljište. Ako drljače vuče traktor
treba ih držati na hidrauliku tako da zupci ne ulaze dublje od dva santimetara u zemljište. Ako drljaču vuče
zaprega jedan radnik radnik treba da ide iza drljače i da je konopcem podiže da ne bi zupci išli duboko u
zemljište .
Valjanje
Neophodna mjera posle sjetve, bila ona mašinska ili ručna, je valjanje. Valjak sabija gornji sloj zemljišta
tako da svaka sjemenka dođe u čvršći kontakt sa česticama zemlje pa ono brže upija vlagu, bubri, brže i
ujednačenije klija i niče. Valjak razbija preostale grudvice, ravna površinu i ona je pogodnija kasnije za
kosidbu.
Valjak može biti fabrički, napravljen od metala, gladak ili rebrast. Kada je moguće treba dati prednost
rebrastim valjcima. Glatki valjci na težim i vlažnijim zemljištima mogu uticati da se stvori pokorica što nije
poželjno. Najčešći je slučaj u praksi da se koriste drveni valjci, napravljeni na gazdinstvu, što je za
preporuku. U krajnjoj liniji, mogu se koristiti limena ili plastična burad u koja treba sipati vodu do 50 litara .
Izbor nadusjeva i količine sjemena
Sjetva sjmeša za sijane travnjake se može obaviti bez ili sa nadusjevom. Praksa je različita.
U nekim krajevima se koristi nadusjev u nekim ne. Prihvatljiva su oba rješenja. Ali, postoji bitan uslov
ako se usijava nadusjev. Prvo, kao nadusjev se koristi neko žito. Najčešće ovas ili ječam, a može i pšenica
i tritikale. Drugo i najvažnije je količina sjemena žita. Ta količina iznosi jednu četvrtinu do trećine količine
koja se sije za čist usjev. Znači, ovas i ječam do 80 kilograma po hektaru, a pšenica ili tritikale do 100
kilograma po hektaru. Veće količine od navedenih nepovoljno djeluju na mlade trave, jer ih ugušuju, koriste
hranu i svjetlost i tek posijana livada može u startu da bude proređena što se u toku iskorišćavanja teško
nadoknađuje.
Kada se koristi nadusjev postoji još bitan uslov: kosidba žita mora da se obavi kada ono klasa, nikako
kasnije. Tada pokošeno žito daje kvalitetno seno, a površina se oslobađa da trave mogu da nastave da se
normalno razvijaju.
17
Đubrenje sijanih travnjaka
Visok i kvalitetan prinos stočne hrane sijani travnjaci mogu da daju ako se redovno i pravilno đubre. Postoje
razlike kod izbora vrsta i količina đubriva u zavisnosti od vrste smješe, godina i načina iskorišćavanja.
Prilikom sjetve treba primjenjivati samo kompleksna mineralna đubriva sa jednakim odnosom hraniva,
npr. 15:15:15. Đubrivo je najbolje primijeniti po oranju prije predsjetvene pripreme zemljišta, a zatim ga
zadrljati ili povlačiti (branom, ljesom). Najčešće se preporučuje da se primeni 200-300 kg po hektaru.
U narednim godinama, kada livada daje dva do tri otkosa, treba đubriti na sijledeći način: rano u
proljeće rasturiti 100-150 kg po hektaru NPK 15:15:15 i 150-200 kg po hektaru KAN-a. Na tržištu se mogu
naći azotna đubriva: KAN koji sadrži 27% azota i Urea koja sadrži 46% azota. Znači, umjesto jednog
kilograma KAN-a može se primjeniti pola kilograma uree ili tačnije umjesto 1 kilograma uree 1,7 kilograma
KAN-a . Farmer će kupiti đubrivo koje se nalazi na tržištu, ali ako može da bira onda prije treba da se odluči
za KAN jer se azot iz njega brže koristi, a ovo đubrivo ima u sebi i kalcijum što povoljno utiče na smanjenje kisjelosti
zemljišta, za razliku od uree.
Za sve jednokosne i dvokosne livade planirane količine đubriva treba primjeniti u proljeće, prije kretanja
vegetacije. Samo za trokosne livade se može preporučiti da jedna četvrtina do jedne trećine planirane
količine azotnog đubriva bude upotrebljena za prihranjivanje posle kosidbe prvog otkosa.
Vrijeme kosidbe za sijeno i silažu
Vrijeme kosidbe odlučujuće utiče na kvalitet stočne hrane i na prinos. Najveće greške se prave upravo u
ovoj operaciji, odnosno najčešće se kosi kasno. Proizvođači moraju da znaju da trava sa porastom
povećava prinos, ali da od faze početka klasanja kvalitet počinje naglo da opada. Sa starenjem biljke
nagomilavaju velike količine celuloze, a istovremeno se brzo smanjuje procenat proteina, a posebno se
smanjuje svarljivost.
Proizvođači se najčešće prevare kada čekaju da trave precvetaju ili sazru pa da otpočnu kosidbu.
Tada se prividno dobije veći prinos, ali ono što je najvažnije stoka od tog većeg prinosa proizvede manje
mlijeka i mesa. Proizvođači se pravdaju da bi kosili ranije, ali da je tada najčešće kišovit period. To je često
tačno, ali pripremanje silaže je pouzdan način da se izbjegne kasna kosidba. Pored toga, praksa pokazuje
da najveći broj proizvođača gotovo da i ne koristi naprave za sušenje sijena, koje se samo mestimično
koriste za spremanje ijena lucerke.
Proizvođačima se preporučuju slijedeći rokovi kosidbe:
-kosidba prirdnih livada za sijeno u vrijeme punog klasanja trava
-kosidba prirodnih livada za silažu u vrijeme klasanja trava
-kosidba sejanih travnjaka za sijeno u vrijeme početka klasanja trava
-kosidba ijsejanih livada za silažu u vrijeme vretenanja (pred početak izbijanja klasa iz lisnog rukavca)
18
Sl. 10 Kasna kosidba je česta praksa
Proizvodnja stočne hrane na oranicama
Na oranicama se u Crnoj Gori, posebno u sjeveroistočnom području, može uspješno gajiti nekoliko krmnih
kultura za prouzvodnju kabaste stočne hrane. One mogu biti višegodišnje i jednogodišnje. Od višegodišnjih
najveći značaj ima lucerka, dok je gajenje žutog zvezdana ili crvene djeteline u čistoj kulturi praktično
zanemarljivo. Od jednogodišnjih to su smješe graška ili grahorice sa žitima, sirak, sudanska trava.
Višegodišnje vrste
Lucerka ( obična lucerka, plava lucerka, sedmakinja, sedmogodka)
Lucerka je jedna od najvažnijih krmnih kultura. Odlikuje se visokim proizvodnim potencijalom i odličnom
hranljivom vrijednošću. U ishrani stoke se koristi kao zelena, sijeno, silaža, sjenaža, lucerkino brašno i
cijeđenjem u obliku soka, kaše ili gela. Bogata je proteinima (16-24%), mineralnim elementima (fosfor,
kalijum, kalcijum, cink, molibden) i vitaminima (B kompleks, C,D,E,PP,K) i karotinima.
Genetički potencijal rodnosti sadašnjih sorti lucerke iznosi 20 t/ha suve materje. Međutim, u
proizvodnji se ostvaruju daleko manji prinosi 8 - 12, odnosno prosječno svega 6 t/ha.
Korijen je vretenast i prodire u zemljište 5 - 6 m i dublje, ali je osnovna masa do 40 cm dubine.
Zahvaljujući moćnom razvoju i razgranatosti, korijen lucerke dobro drenira zemljište i čini ga rastresitijim.
19
Stablo je jednogodišnje zeljasto, visine 80 - 90 cm (variranje 50 - 150 cm). Člankovito je, sa 10 - 20
članaka, sočno je i šuplje sa kvadratnim do ovalnim presjekom 3 - 5 mm. Broj stabala po biljci zavisi od
godine života, uslova uspijevanja, načina korišćenja i gajenja i iznosi 5 - 30 (u izuzetnim slučajevima 50 100).
Toplija i umjereno vlažna klima (pojas kukuruza i vinove loze) najviše pogoduje lucerki. Međutim,
može uspijevati i na većim nadmorskim visinama, u Crnoj Gori i do 1200 m.
Najviše joj odgovaraju duboka, plodna, strukturna, umjereno vlažna i neutralna zemljišta. Ne podnosi
visok nivo podzemnih voda, pri čemu se duboki djelovi korijena ugušuju.
Agrotehnika lucerke
Obrada zemljišta - Osnovna obrada (oranje) zemljišta treba da bude što dublja (25-30 cm) da bi se stvorili
povoljni uslovi za lakši razvoj dubokog korijenovog sistema. Od svih ratarskih kultura lucerka zahtijeva
najdublje oranje. Predsjetvena priprema zemljišta treba da bude što bolja, da se zemljište što više poravna i
da u površinskom sloju bude što sitnije. Takođe je važno da zemljište posle pripreme bude slegnuto.
Važna napomena
Bitan uslov za uspjeh u proizvodnji lucerke je pravilan izbor zemljišta. Poznato je da su sva naša zemljišta,
izuzev černozema i aluvijuma pored rječnih tokova, manje-više kisjela. A lucerka je tipična vrsta koja ne
podnosi kisjela zemljišta. Njoj najviše odgovaraju neutralna, odnosno dobro uspjeva pri reakciji zemljišta u
granicama pH 6,5-7,5.
Svaki proizvođač bi morao pre odluke o zasnivanju lucerišta da u najbližoj laboratoriji ispita kisjelost.
To se može uraditi u regionalnim stručnim službama ili najbližim poljoprivrednim institutima.Pri tome bi
došao do saznanja o podobnosti parcele za sjetvu lucerke ili o neophodnim mjerama koje treba preduzeti.
To su, prije svega, kalcifikacija i đubrenje. Za kalcifikaciju bi dobio uputstvo o vrsti i količini materijala za
neutralizaciju kisjelosti (krečnjak, negašeni kreč u prahu, stajnjak ili njihove kombinacije), a za djubrenje
vrste i količine djubriva.
Smanjenjem kisjelosti se poboljšava ukorjenjavanje i porast biljaka lucerke, povećava se pristupačnost
hranljivih elemenata i posebno se povećava mikrobiološka aktivnost, a time i značajno stimuliše
azotofiksacija. Smanjenjem kisjelosti se smanjuje zakorovljenost.
Sjetva - Lucerka se može sijati u toku cijelog perioda vegetacije; od projleća do rane jeseni. U Crnoj
Gori se u praksi najviše koristi proljećni rok sjetve, a to je kalendarski maj mjesec. Manje se praktikuje
jletnji rok. Kada postoje povoljni uslovi, a to znači dovoljno vlage ili mogućnost za navodnjavanje, treba što
više koristiti ljetnji rok sjetve. Tada je pojava korova manja i usev lucerke se sigurnije uspostavlja.
Za sjetvu treba koristiti prvenstveno domaće sorte lucerke. Klijavost treba da bude veća od 90% a
čistoća više od 98%. Sjetva se može obaviti na više načina: ručno i mašinski, omaške i vrstačno. Ručnom
20
sjetvom ili korišćenjem ručnih sejalica sjeme se rastura po površini i tek naknadno korišćenjem drljača
unosi u zemljište. Ovakvim postupkom jedan dio sjemena ostaje na površini. To je i razlog da se u praksi
upotrebljavaju veće količine nego što je to stvarno potrebno. Vrstačne (žitne) sejalice treba obavezno
koristiti ako je to ikako moguće, jer one svo sjeme unose u zemlju i pritom na istu dubinu. Zato je nicanje
potpunije i ujednačenije.
Norme sjemena - Pri mašinskoj vrstačnoj sjetvi i na dobro pripremljenom zemljištu dovoljno je
upotrebiti 15, a pri ručnoj sjetvi 20 kg/ha.
Valjanje posle sjetve mora biti obavezna mjera bez obzira kako je sjetva obavljena. Najčešće se
lucerka sije u nedovoljno slegnuto zemljište, jer se predsjetvena priprema izvodi neposredno prije sjetve.
Zato se u toku slijeganja mjestimično mijenja dubina i nicanje nije ujednačeno. Ono što je najvažnije,
valjanjem se sjeme dovodi u čvrst kontakt sa česticama zemlje, brže prima vlagu, bubri, klija i niče. To važi
za sve sitnozrne kulture.
Đubrenje - Lucerka se može đubriti organskim i mineralnim đubrivima. Od organskih đubriva je
najbolji dobro zgorio stajnjak u količini 30-40 t/ha. Stajnjak treba rasturiti prije oranja. Međutim, bolje je
stajnakom prethodnu kulturu. Ukoliko se koristi stajnjak neposredno za lucerku, pojava korova, posebno
širokolisnih, je veća, a borba protiv njih je otežana.
Opšta osobina zemljišta u Crnoj Gori je da su siromašna u fosforu, a srednje do dobro obezbeđena
kalijumom. Lucerka, pak, iznosi manje količine fosfora, a veće količine kalijuma pa je zbog toga potrebno
ova dva hranljiva elementa unosti putem đubrenja u približno istim količinama. Azot nije odlučujući
elemenat kao što je to slučaj za druge vrste. Zbog toga što korijen lucerke prodire duboko u zemljište,
hranljive elemente treba unosti prije oranja. Bilo bi najbolje da se fosfor i kalijum unose prije osnovne
obrade, a azot u manjim količinama pred predsjetvenu pripremu zemljišta. Međutim, kako se u prodaji ne
mogu naći mineralna đubriva u kojima je sadržaj fosfora i kalijuma veći od azota mora se ići na
kompromisna rješenja. To znači da se smanji količina fosfora i kalijuma da se nepotrebno ne bi unosila
veća količina azota što bi moglo potencirati razvoj korova. Praktično, prije oranja ili prije pripreme zemljišta
treba rasturiti 300-500 kg/ha kompleksnog đubriva 15:15:15. Primjena samo fosfornog đubriva (tripleks, na
primjer) bila bi vrlo efikasna i racionalna. Potrena količina tripleksa je oko 300 kg/ha.
Meliorativno đubrenje - Istaknuto je da lucerku treba sijati na neutralnim zemljištima. Ako su blago
kisjela, stajnjak primijenjen neposredno ili pod prethodnu kulturu stvara povoljne uslove za njen razvoj.
Takođe se mogu koristiti i različiti materijali za neutralizaciju (sitnomljeveni krečnjak ili dolomit, saturacioni
mulj iz fabrika šećera gdje je god to moguće i mjeveni negašeni kreč). Najefikasnija sredstva su saturacioni
mulj i negašeni kreč za koje se preporučuju slijedeće količine: 20 t/ha za saturacioni mulj i 500 kg/ha za
negašeni kreč.
Đubrenje u toku korišćenja - I pored toga što korijen lucerke prodire duboko u zemlju i što se tokom
korišćeja površinski sloj sbija, đubrenje mineralnim đubrivima može biti opravdano, ali ne i neophodno.
Dosadašnje iskustvo pokazuje da primjena oko 200 kg/ha kompleksnog đubriva 15:15:15 u jesen i 100-150
21
kg/ha KAN-a u proljeće daje povećanje prinosa koje opravdava trošak primjene. Drljanje, naročito u jesen
treba da bude obavezna mjera.
Zaštita lucerke
Borba protiv korova - Čist usjev lucerke, bez korova, obezbjeđuje dug period korišćenja, gust usjev i visok
prinos. Međutim, korovi su česta pojava i velika opasnost, posebno za mladu lucerku. To je posebno slučaj
pri proljećnoj sjetvi.
Od korova se najčešće u prvoj godini javljaju: štir (Amaranthus retroflexus), pepeljuga (Chenopodium
album), mišjakinja (Stelaria media), a u narednim hoću-neću (Capsella bursa pastoris), bokvica (Planatgo
lanceolata), štavalj (Rumex acetosella), broćika (Galium aparine), gorčika (Sonchus arvensis), maslačak
(Taraxacum officinale).
Mjere borbe mogu biti mehaničke i hemijske. U mehaničke mjere spada plevljenje koje se može
primijeniti samo na malim parcelama ili pri ređoj pojavi pjedinačnih robusnih korovskih vrsta. Drugi način je
kosidba koja se preporučuje u slučaju kada se jave širokolisni korovi. Tada se, u vrijeme kada je visina
mlade lucerke 8-10 cm, a korova 15-20 cm obavlja kosidba na visini 10 cm. Posle toga se pokošena masa
iznese i na taj način usjev lucerke oslobodi za nesmetan razvoj. Važno je pri ovom postupku podesiti visinu
kosidbe kako kosa ne bi zahvatila i biljke lucerke.
Hemijske mjere borbe se izvode primjenom herbicida prije sjetve, u početnim fazama razvoja lucerke i
u toku narednih godina. Obzirom da se vrste i nazivi herbicida često mijenjaju, ovom prilikom se oni ne
navode. Svaki proizvođač će o tome dobiti uputstvo u poljoprivrednoj apoteci u kojoj nabavlja sjeme i
herbicid.
Zaštita od insekata i štetočina - Lucerku napada veliki broj štetočina: lucerkina pipa, čija larva
napada korijen, lucerkina buba koja može u lucerištu da napravi “golobrst” u prvom, a naročito u drugom
otkosu, lucerkina pipa koja napada mlado lišće i pupoljke, lucerkina mušica koja oštećuje mahune.
Velike štete lucerki nanose glodari; miševi i voluharice naročito u zimskom periodu jer u to vrijeme za
njih nema druge hrane, a korijen lucerke, naročito njen vrat je bogat skrobom i šećerima. Uništavaju se
mamcima napravljenim na bazi žive i arsena.
Borba protiv viline kosice - Najveće štete lucerka u našim uslovima trpi od parazitne cvetnice viline
kosice. Masovna pojava kosice bitno smanjuje prinos i skraćuje period korišćenja lucerke. Od nekadašnjih
6-7 godina, danas se lucerka, prvenstveno zbog viline kosice, ali i korova koristi samo 3-4 godine. Vilina
kosica se prenosi sjemenom na više načina: upotrebom zaraženog sjemena, primjenom stajnjaka, pticama,
životinjama. Na parceli se širi u krugovima tako što porastom stabla prelazi od jedne biljke lucerke na
drugu, u toku kosidbe, prevrtanja, skupljanja i utovara sijena. Borba protiv ovog parazita je teška i zahtijeva
veliku odgovornsot i disciplinu u svim fazama proizvodnje. A to znači pravilan plodored, čisto sjeme,
uklanjanje žarišta čim se pojave na parceli, vršidbu i kombajniranje sjemena potpuno čistim mašinama,
22
uništavanje u okolini parcele kada se javi na drugim biljkama, korišćenje nezaraženog stajnjaka kako
neposredno pred lucerku tako i pred prethodnu kulturu.
Korišćenje lucerke
Najprošireniji način korišćenja lucerke je spremanje sijena. U novije vreme ona se sve više silira, naročito
poslednji otkos u kombinaciji sa kukuruzom, a za područje Crne Gore i u kombinaciji sa veštačkim
travnjacima. Pošto se sama lucerka teže silira, miješanje sa kukuruzom ili biljnom masom sa travnjaka,
koja ima više šećera, siliranje je olakšano. Prvo siliranje uz dodatak kukuruzne prekrupe je uspješno
obavljeno u selu Bor (Berane) sa jednog hektara. Posle toga je preko ove mase silirana masa sijanog
travnjaka.
Lucerka je višekosna vrsta i u našim uslovima daje, u zavisnosti od količine i rasporeda padavina, 3-4
otkosa, a kada se navodnjava 4-6. Raspored prinosa po otkosima takođe zavisi od vremenskih uslova, ali
najčešće na prvi otkos otpada 40% ukupnog prinosa, na drugi 30, na treći 20 i na četvrti 10%. Kada se
dobijaju tri otkosa, odnos izmedju njih je obično 50:30:20 ili 60:30:10%.
Sl. 11 Jednofazno kombajniranje lucerke u Boru
23
Vrijeme kosidbe je značajno za ukupan prinos i njegov raspred i za kvalitet. Najbolje je lucerku kositi
u početku cvetanja jer se tada dobija i najveći prinos, a kvalitet se ne smanjuje značajno kao što je to slučaj
kod trava. Visina kosidbe treba da iznosi 5-6 cm.
Jednogodišnje vrste
Kukuruz
Kukuruz i lucerka su dvije najvažnije krmne kulture. Kukuruz je bogat energijom (jer je njegovo zrno
sastavljeno uglavnom od skroba), a luceka proteinima, mineralnim materijama (posebno kalcijumom i
fosforom) i vitaminima. Nažalost, za Crnu Goru ove kulture su od manjeg značaja, jer prirodni uslovi
(planinska područja, kisjela zemljišta, kratak vegetacioni period) onemogućavaju njihovo široko gajenje.
Međutim, svuda gdje se one mogu usjpešno razvijati, treba im dati prednost. Za sjeveroistočna područja
Crne Gore i to samo za pojedine reone, kukuruz za silažu ima veliki značaj jer korišćen u obliku silaže ima
oko 30% veću hranljivu vrednost nego kada se koristi za zrno. Zašto? Za silažu se kukuruz koristi kada je
zrno u fazi voštane zrelosti (u trenutku kada nestane mlijeko, a noktom se može zaparati po zrnu). Tada je
cijela biljka kukuruza još zelena (lišće i stablo), a samo donje lišće je žuto. Zato je svarljivost i zrna i cijele
biljke veća (čak i 70%), pa grla maksimalno koriste njegovu hranljivu vrijednost.
Sl.12 Kukuruz za silažu u Trebaljevu (Kolašin)
I pored toga što se nedovoljno silira, kukuruz je važna silažna biljka. To je postao zahvaljujući lakom
siliranju jer je bogat ugljenim hidratima neophodnim za odvijanje mliječnokisjelinske fermentacije (vrenja).
Rastvorljivi ugljeni hidrati (skrob) služe kao hrana za mliječne bakterije, a one proizvode mliječnu kisjelinu
koja zakišeljava silažu i na taj način je čuva od kvarenja. Bitan uslov za dobru fermentaciju su anaerobni
24
uslovi (bez vazduha) koji se postižu seckanjem, dobrim sabijanjem silo mase i njenim dobrim zatvaranjem
radi zaštite od dodira sa spoljnom sredinom, posebno vazduhom, ondnosno kiseonikom.
S
Sl. 13 Ako slana jače ošteti kukuruz, treba ga odmah silirati
Najvažniji momenat za uspešno gajenje kukuruza je pravilan izbor hibrida. Pošto među hibridima
postoje velike razlike u dužini vegetacije (100-140 dana), a bitno je da u datom području gdje će se kukuruz
sijjati, izabrani hibrid može da stigne do faze voštane zrelosti, a da ne počnu niske temperature, odnosno
da ne dođe do pojave slane. Znači, moraju se birati hibridi kraće vegetacije iako oni daju niže prinose.
Hibrid duže vegetacije u istom području bi obezbijedio veći prinos ukupne mase, ali njegova hranljiva
vrijednost je daleko manja od pravilno izabranog hibrida.
Dosadašnja iskustva u siliranju kukuruza su pozitivna. Tu se posebno ističe Vraneška dolina (opština
Bijelo Polje), a ima uspeha i u opštini Kolašin (Trebaljevo) i Beranama. U ovim uslovima su korišćeni hibridi
FAO grupe zrenja 300 i 400 (npr.ZP 434). Velike su mogućnosti za proširenje gajenja u dolini Zete, ali
nažalost, iako je stočarstvo razvijeno (posebno u okolini Nikšića), gajenje kukuruza, ne samo za silažu, nije
praksa. Opravdano je što proizvođači koriste pivski trop, ali bi se proizvodnja mlijeka mogla značajno
povećati uvođenjem u proizvodnju i kukuruza za silažu. Za razliku od krajeva gde se kukuruz silira, ovde bi
se koristili hibridi duže vegetacije (FAO grupa zrenja 500 pa i 600).
Da bi se dobili prinosi oko 30-50 t/ha ukupne mase neophodno je prije oranja rasturiti 20-40 tona
stajnjaka, 200-300 kg/ha kompleksnog đubriva 15:15:15, a za prihranu primeniti 250-300 kg KAN-a ili 150200 kg uree.
Stočni grašak
Koristi se za ishranu stoke u zelenom stanju, kao sijeno, silaža ili se dehidrira u melje u brašno. Vrlo je
kvalitetan kao stočna hrana: bogat je proteinima (20-25%) i mineralnim materijama. Obezbjeđuje 40-50 t/ha
zelene ili 7-10 t/ha suve materije.
25
Kod graška postoje ozime i jare forme. U proizvodnji prednost treba dati ozimim formama jer daju veće
prinose i ranije stižu za korišćenje. I grašak putem kvržičnih bakterija na korenu prevodi azot iz vazduha u
organski oblik koji se kasnije mineralizuje i postaje dostupan narednim usjevima. Dio azota koji se usvaja iz
vazduha koriste i biljke graška pa je on manje zavisan od đubrenja azotnim đubrivima.
Gajenje stočnog graška
Kao leguminoza stočni grašak je dobar predusjev za sve ratarske kulture, izuzev za druge leguminoze.
Zemljište posle njega je rastresito i obogaćeno azotom.
Osnovna obrada zemljišta zavisi od toga da li se gaji kao ozimi ili jari usjev. Za ozimi oranje treba
obaviti u toku ljeta, a za jari u toku jeseni. Priprema zemljišta je uobičajena, mada ne mora da bude tako
fina kao za sitnozrne vrste. Međutim, važno je da površina bude ravna, jer će u protivnom prilikom kosidbe
ostajati dio mase ne zahvaćen čime se umanjuje prinos.
Đubrenjem stočnog graška treba obezbijediti prvenstveno fosfor i kalijum, a količinu azota treba
podrediti zahtjevima potporne kulture ako se ona uključuje. Praktično, za način gajenja koji se preporučuje
za proizvodnju stočne hrane treba unijeti po 30-50 kg/ha fosfora i kalijuma i 20-40 kg/ha azota. Kada nema
izbora mineralnih đubriva da se prilagode predložene količine, može se preporučiti 200-300 kg/ha
kompleksnog mineralnog đubriva 15:15:15. Đubrivo se može primijeniti prije ili poslije oranja.
Sjetva
Dva su roka sjetve za stočni grašak: jesenji za ozime i projlećni za jare sorte. Jesenja sjetva se obavlja u
septembru do polovine oktobra, a proljećna u februaru ili početkom marta.
Sl.14 Smješa stočnog graška i ovsa
26
Grašak treba uvek sijati sa potpornom kulturom (ovas, pšenica, tritikale). Ječam i raž treba izbjegavati
kao potporni usev za grašak; ječam zbog toga što je njegova stabljika slaba da nosi grašak, a raž zbog
toga što ranije stiže od graška pa ogrubi.
Količina sjemena graška treba da bude 100-120 kg/ha, a pšenice ili tritikalea oko 100 ili ovsa oko 7080 kg/ha.
Korišćenje
Vrijeme korišćenja stočnog graška zavisi od namjene njegove proizvodnje. Kada se koristi za ishranu u
zelenom stanju kosidba počinje od početka cvetanja i traje do početka formiranja mahuna. Kosidba može
početi i ranije, ali se tada smanjuje prinos. Vrijeme korišćenja za ishranu u zelenom može trajati 10-15
dana. Ono se posebno može produžiti ako se siju posebno smješe sa pšenicom i ovsem. Tada za
korišćenje prvo stiže smješa sa pšenicom, a zatim sa ovsem. Na taj način vrijeme korišćenja se može
produžiti na 15-20 dana.
Kosidba za spremanje sijena ili silaže počinje kada je formirana jedna polovina do dvije trećine
mahuna.
Grahorica
Ima više vrsta grahorica, ali su tri najvažnije za proizvodnju: obična, ozima maljava i panonska grahorica.
Ozima maljava i panonska su ozime vrste, a kod obične postoje i ozime i jare forme. Za proizvodnju veći
značaj imaju ozime forme, a jare su važne za viša brdska i planinska područja.
Sl.15 Smješa grahorice i ovsa
27
Grahorice se prvenstveno koriste za ishranu stoke u zelenom stanju u ranom proljeću, naročito ako je
prethodna godina bila sušna, a ređe za sušenje i spravljanje sijena. Siliranje grahorice i/ili graška gajenih
sa žitima je vrlo prihvatljivo i ovaj način konzervisanja treba što više širiti.
Siju se združeno sa žitaricama, kao što je to navedeno kod graška. Količina sjemena grahorice je 80100 kg/ha, a pšenice ili ovsa kao kod graška.
Daju prinose 25-40 t/ha zelene mase ili 5-9 t/ha sijena u kome ima 15-20% proteina i 22-35% celuloze
u zavisnosti od vrste grahorice, potpornog usjeva, rokova kosidbe.
Sve što je rečeno za stočni grašak važi i za grahorice. Prema zemljištu nema posebne zahtjeve, iako
joj duboka, plodna i umjereno vlažna zemljišta najviše odgovaraju. Grahorice se međusobno razlikuju po
tome što su ozima maljava i panonska otpornije na niske temperature zbog čega se preporučuje njihovo
gajenje u brdsko-planinskom području ili u niziji kada je sjetva kasnija.
Sl.16 Siliranje smješe grahorice i ovsa
Gajenje grahorice
Grahorice treba gajiti u plodoredu i ne vraćati ih na istu površinu 3-4 godine. Iako su im okopavine najbolji
predusjevi, one zbog rokova sjetve i povoljnog djelovanja na plodnost zemljišta se najčešće siju poslije
strnih žita, a predusjev su za okopavine.
Osnovna obrada i priprema zemljišta su kao i za grašak.
28
Đubrenje treba da bude prilagođeno plodnosti zemljišta, očekivanim prinosima i vremenu korišćenja.
Na plodnijim zemljištima se može manje đubriti, za veće prinose više, takođe i kada se kasnije koristi. I za
grahorice je važniji fosfor i kalijum, ali zbog potpornog useva ne može ze izostaviti ni azot. Prakrično, za
smješu se preporučuje 200-300 kg/ha kompleksnog đubriva 15:15:15.
Sjetva
Sjetvu obaviti žitnim sejalicama na međurednom rastojanju 12,5 cm na dubini 4-5 cm.
Prihranjivanje se ne preporučuje jer od sjetve i osnovnog đubrenja do početka korišćenja u proljeće
ima malo vremena.
Korišćenje grahorice
Osnovna namena smješe grahorice i strnih žita je ishrana stoke u zelenom stanju. Kosidba može početi u
fazi porasta pri visini 30-40 cm pa do punog cvjetanja i početka formiranja mahuna. Suviše ranu kosidbu
treba izbjegavati jer se na taj način nedovoljno koristi proizvodni potencijal zasejanih vrsta. Kasnijom
kosidbom se smanjuje kvalitet, posebno zbog toga što žitarice brzo ogrube. Kalendarski kosidba može
početi krajem maja i da traje 10-15 dana, a ako su uključene sve pomenute žitarice taj period se može
produžiti i na 20-30 dana.
Tab. 4. Prinosi sijena (t/ha) od smješa grahorice i graška sa žitima(9 opština na 60 lokacija)
Grahorica + ovas
2.4 – 13.5
Grašak + ovas
3.5 – 14.7
Konzervisanje stočne hrane metodom siliranja
Siliranje travne mase je već dugo u praksi u mnogim zemljama i sve više se širi. Razlog za to je najčešće
kišovit period u vrijeme skidanja prvog otkosa. Zatim, pripremanje silaže je potpuno mehanizovano. U
sjeveroistočnoj Crnoj Gori postoje objektivne okolnosti koje otežavaju prihvatanje siliranja zelene mase sa
prirodnih i sijanih travnjaka. To su male parcele, najčešće na većim nagibima tako da je primjena
mehanizacije otežana ili onemogućena. Međutim, i za to postoje rješenja.
Silaža je dobro hranivo za sve vrste i kategorije preživara, posebno za muzne krave. Ovo hranivo je
sočno, lakše svarljivo, kvalitetnije i stoka ga rado jede. Razumije se samo kada se silaža pravilno pripremi.
Silaža je kisjela hrana, ali koliko će biti kisjela zavisi od zelene mase koja se silira, od njenog kvaliteta I
vlažnosti. Ukoliko je početna masa vlažnija, utoliko je silaža kisjelija. Treba znati da trave kada se kose,
kako je to navedeno u poglavlju o vremenu kosidba, sadrže 20-25% suve materije, odnosno da u sebi
imaju 75-80% vode. Silaže mogu da se prave i od travne mase sa 80% ili sa 65% vode. Kada je god
moguće bolje je da u silaži bude manje vode. To se postiže provenjavanjem, odnosno ostavljanjem
pokošene mase u otkose da delimično izgubi vodu. Brzina provenjavanja zavisi i od trava koje se kose, ali
najviše od vremenskih uslova. U vlažnim i oblačnim danima provenjavanje može da bude cio dan ili duže, a
29
u suvim, toplim i sunčanim danima travna masa može da provene za vrlo kratko vrijeme,za jedan do dva
sata. U toplim i sunčanim danima, posebno vjetrovitim, provenjavanje se može usporiti na sledeći način:
odmah posle kosidbe sakupljaju se po dva do tri otkosa (u zavisnosti od njihove debnljine) u jedan, prati
provenulost i tada počinje kombajniranje. Praktično, u jutranjim časovima bi kombajniranje počelo gdje
otkosi nisu skupljeni, a u toku dana kada temperatura poraste, prelazi se na dio parcele gdje su otkosi
objedinjeni. Potrebno je razjasniti pojmove jednofazno i dvofazno pripremanje silaže. Jednofazno je kada
kombajn kosi, sitni biomasu i uabcuje je u prikolicu. Dvofazno je kada se masa prvo pokosi, pa se odmah ili
kasnije koristi kombajn za njeno uzimanje i sitnjenje. U prvom slučaju nema uslova za provenjavanje i tada
je masa najčešće vlažnija i silaža kisjelija. U drugom slučaju provenjavanjem se dobija manje kisjela silaža.
Međutim, provenuta masa se teže sitni i još teže sabija, tako da postoji veliki rizik da sabijanje ne bude
dobro, čime se stvaraju uslovi za velike gubitke. Naša je preporuka da se farmeri opredeljuju za drugi način
pripreme (sa provenjavanjem) tek kada vrlo dobro savladaju siliranje bez provenjavanja.
Sl. 17 Neskupljeni otkosi brže provenjavaju i prvo se oni kombajniraju
Za pripremu dobre, stabilne silaže moraju se ispuniti određeni uslovi.To je, prije svega , obezbjeđenje
da u masi koja se stavlja u silo objekat bude u potpunosti istisnut vazduh. Da bi se to postiglo masa koja se
silira mora da bude tako čvrsto nabijena da u njoj nema ni malo vazduha, a to se može postići ako je masa
usitnjena odnosno sitno isjeckana pa se može lakše ispresovati. Presovanje se postiže gaženjem traktora
točkaša i to što težih. Kako najveći broj proizvođača ima male traktore I oni se mogu koristiti, ali da bi se
brže i bolje masa ispresovala važno je da traktori budu maksimalno opterećeni, tako što se na poteznice
postavljaju daske, a na njih vreće napunjene pijeskom ili zemljom. Za tu svrhu se mogu koristiti i specijalno
napravljeni betonski blokovi iz kojih bi se izvlačila savijena armatura tako da se kukama zakačinju za
poteznice.
30
Silo objekti
Silo objekti mogu da budu različitog oblika i dimenzija, što zavisi od uslova na svakom gazdinstvu. Oni
mogu da budu ukopani (četvrtasti ili okrugli) ili nad zemljom (vertikalni- okrugli ili četvrtasti ili horizontalni).
Mogu da budu napravljeni od dasaka, blokova ili izbetonirani. Dobro je da silo objekat bude nadkriven kako
prilikom uzimanja silaže u toku zime ili po kiši ne bi bilo vlaženja silaže ili neugodnosti za onog koji silažu
prenosi.
Izbor mjesta i vrste silo objekta
Silo objekti treba da budu što bliže štalama, da su na pristupačnom mestu, da oko njih može da se kreće
mehanizacija, da su na suvom mjestu i da ne postoji opasnost da voda dođe sa strane u njih. Najčešće je
nadzemni horizontalni silo objekat najpogodniji za većinu gazdinstava. On se često zove silo trenč preuzet
iz engleskog jezika iako je to ustvari ukopan rov. U našim uslovima se najčešće radi o izgrađenom hodniku
na zemlji ili delimično ukopanom. Ukopavanje do 70 cm je poželjno ako ne postoji opasnost da voda dođe
sa strane ili ako je teren vlažan. Na taj način se izbegava da se traktori koji dovoze ili gaze silo masu dižu
na veću visinu što je skopčano sa opasnostima u njihovom upravljanju.
Sl. 18 Primer dobrog silo trenča
Silo objekti mogu biti izgrađeni od drveta (daske, talpe) ili betona. Preporučuje se svakom početniku
da prvi objekat napravi od drveta. Takav objekat može da se koristi najmanje dvije do tri godine. Kada
farmer stekne iskustvo i na osnovu toga se opredeli da trajno priprema silažu, preporučuje se da pređe na
31
betonski objekat. Na slikama 18 i 19 je prikazan primer kada je farmer prvo siliranje obavio u objektu od
priručnog materijala, a već naredne godine se opredijelio da ga izgradi od betonskih blokova.
Za objekte od drveta, betonskih blokova ili betona moraju se koristiti folije da bi se zaštitila silo masa od
kontakta sa vazduhom. Međutim, korišćenje folije se može izbjeći ako se zidovi omalterišu cementnim malterom do
crnog sjaja. Tada se folija koristi samo za pokrivanje.
Uvijek se treba truditi da silo objekti budu pokriveni privremenim ili trajnim konstrukcijama. Time se
silaža bolje štiti od kiše i snijega i zagrijevanja u proljećnim i ljetnjim danima. Istovremeno, značajno se
olakšava izuzimanje silaže u kišnim i sniježnim danima.
Sl.19 Prve godine je korišćen priručni materijal
Sl. 20 Naredne godine je sazidan od betonskih blokova
32
Sl. 21 Korišćenje zida postojećeg objekta za izgradju silo objekta
Određivanje dimenzija silo objekta
Dimenzije silo objekta zavise od površine i prinosa, ali još više od broja grla i kategorije stoke. Prilikom
planiranja dimenzija polazi se od slijedeće računice: jedna krava treba dnevno da pojede oko 20 kilograma
silaže i da ishrana silažom traje oko 200 dana (od početka novembra do kraja maja), odnosno da je za
jednu kravu potrebno oko 4.000 kg silaže. Kada se zna da jedan kubni metar silaže ima oko 600 kg, znači
da je za jednu kravu potrebno obezbijediti oko 6-7 kubnih metara prostora u silo objektu. Visina i dužina
silosa zavisi od ukupne mase koja se silira , odnosno od potreba za silažom, ali je vrlo značajno da se zna
da širina silosa mora da bude najmanje jedna i po širina traktora koji će gaziti i sabijati silo masu. Na taj
način se obezbeđuje da točkovi traktora mogu da gaze po cijeloj širini silosa. Dešava se da neki
proizvođači izgrade uži objekat i tada se ni na koji način ne može sabiti masa u sredini čime se ne
ispunjava bitan uslov za pravljenje silaže – potpuno eliminisanje vazduha.
Postupci pri siliranju
Masa koja se silira može da bude isjeckana na parceli ili da se dovozi do silo objekta ,a da sječka, odnosno
silo kombajn bude pored silosa. Bez obzira koji će se način primijeniti, što zavisi od svakog konkretnog
slučaja, važno je da se isjeckana silo masa postepeno unosi u silos tako da se ne prave veći slojevi od 40
cm. Unijeta masa se ravnomjerno rasporedi po cijeloj površini, a zatim počinje gaženje traktorom. Kretanje
traktora mora da bude što sporije, a gaženje mase tako da svaki slijedeći prohod ne bude dalji od traga
prethodnog prohoda. Ili se može ići i pomjeranje slijedećeg prohoda za pola gume. Posle temeljnog
gaženja, unosi se slijedeći sloj silo mase i tako redom do napunjenog objekta. Kada se punjenje završi,
gaženje treba nastaviti najmanje još jedan sat. Potom se preko mase postavlja folija koja sprečava dostup
vazduha. Preko folije se stavlja što veći, dobro i ravnomerno raspoređen teret. To mogu biti vreće sa
pijeskom ili zemljom ili betonski blokovi i slično.
33
U praksi se javlja potreba da se u jednom objektu silira masa od različitih kultura ili od livade sa dva
otkosa. Prvu silažu tada treba pripremiti kao da će biti jedina. Znači, treba je gaziti, pokriti i opteretiti. Ako
se javi potreba da se preko nje silira nova masa tada treba znati sledeće. Ako je nova masa toliko vlažna
da postoji opasnost od cijeđenja sokova, ranije napravljenu silažu treba osloboditi tereta, a foliju koja je
služila za pokrivanje ostaviti, potom preko nje početi unos i gaženje nove mase. Sokove koji će se pojaviti
folija će sprečiti da prodru u prethodno spremljenu silažu što za nju ne bi bilo dobro i oni će preko folije
oteći van objekta.
Sl. 22 Folija će sprečiti prodiranje sokova iz sveže mase u prethodno spremljenu silažu
Ukoliko ne postoji opasnost od cijeđenja sokova, prethodno spremljenu silažu treba otkriti i preko nje
silirati novu masu. Kada se taj postupak završi, ponovo se pokriva folijom i opterećuje.
Sl. 23 Iz provenule mase sok se ne cijedi i ona se može bezbjedno nanijeti preko prethodne
34
Kada se završi punjenje objekta, nastavlja se gaženje do mjere kada hodanjem po silo masi noge ne
potanjaju više od 3-4 cm. Potom se folijom silo masa potpuno pokrije, posebno vodeći računa da pored
zidova ne ostane šupljina, zatim se preko nabaca staro sijeno, slama. Kada se to završi masu treba
maksimalno opteretiti pijeskom, zemljom, blokovima, kamenjem, drvenim kladama (ali što kraćim). Rasuti
materijali se mogu rasturati po cijeloj površini u sloju 10-15 cm, a mogu se i pakovati u vreće kojima se
prekrije cijela površina. Ukoliko je silo masa bila suvlja utoliko teret treba da bude teži.
Sl. 24 Neupotrebljivo sijeno ili slama sprečavaju oštećenje folije od tereta
Čuvanje i korišćenje silaže
Treba naglasiti da vrijeme koje je potrebno da prođe da bi se neka silaža otvorila i koristila za ishranu
domaćih životinja zavisi od vrste materijala koji je siliran. Kada je siliran biljni materijal koji je bogat u
ugljenim hidratima rastvorljivim u vodi sa malim puferskim kapacitetom (biomasa kukuruza, italijanskog
ljulja ,engleskog ljulja i dr.) ,otvaranje i korišćenje takve silaže je moguće 21 – 30 dana nakon siliranja.
Sl. 25 Dobro sabijena silaža obezbeđuje i kvalitet i duže čuvanje
35
Silaža od višegodišnjih leguminoza može se otvoriti i koristiti u ishrani nakon 40 – 45 dana.
Imajući u vidu povoljniji sadržaj hranljivih materija u silaži u odnosu na sijeno, neophodno je pripremati
silažu od biomasa prvenstveno sa sijjanih travnjaka, a sve u cilju ostvarivanja veće proizvodnje, kako po
jedinici površine tako i po grlu, kao i postizanja boljeg zdravstvenog stanja životinja.
Programiranje proizvodnje stočne hrane na govedarskoj farmi
Na osnovu prirodnih uslova i prikazanih mogućnosti proizvodnje stočne hrane na oranicama i travnjacima,
farmerima se mogu dati načelne preporuke kako da organizuju proizvodnju kabaste stočne hrane na
svojim posjedima, polazeći od računice koje vrste i količine te hrane su potrebne za jednu muznu kravu za
cijelu godinu.
Za područja gde se može sijejati kukuruz predlaže se slijedeća struktura sjetve:
Tab.5.- Sjetvena struktura u području gdje se može gajiti kukuruz za muznu kravu čija je proizvodnja mlijeka 4500 kg u
laktaciji
Vrsta hrane
Travnjaci
-sijeno
-zelena masa
Silažni kukuruz
Ozime i jare smješe
Godišnje potrebe
kg
Planirani prinos
t/ha
Sijani
Prirodni
8
1500
2500
6000
3500
Ukupno
30
35
4
Potrebno ha po
grlu
Sijani
Prirodni
0.3
0.6
0.2
0.1
0.6
0.2
0.1
0.9
U računici se polazi od pretpostavke da grlo treba svakog dana da dobije 4 kg sijena, a da ostatak
kabaste hrane čini silaža ili zelena masa sa travnjaka i oranica. Kukuruzna silaža bi se koristila 240, a
zelena masa 125 dana. Sijeno bi se obezbjeđivalo sa sijanih ili prirodnih travnjaka, a zelena masa sa
travnjaka i smješa graška ili grahorice sa žitima (ovsem prije svega).
Na osnovu planiranih prinosa i godišnjih potreba, proizilazi da je za jednu muznu kravu potrebno 0,6
ha ako se sijeno i zelena masa obezbeđuju sa sijanih travnjaka, a 0,9 ha ako se koriste prirodni travnjaci,
jer se planira dvostruko veći prinos na sijanim u odnosu na prirodne travnjake.
Proizvodnja stočne hrane u planinskom području bi se bazirala isključivo na travnjacima (sijanim ili
prirodnim ili mješovito), mada ima punog opravdanja da se i ovde uključe smeše graška i grahorice sa
žitima. Od njih bi se moglo proizvesti silaža, sijeno ali i zelena masa za neposrednu ishranu.
36
Tab. 6.- Sjetvena struktura u planinskom području za muznu kravu sa 4500 kg mlijeka u laktaciji
Vrsta hrane
Godišnje potrebe
kg
Planirani prinos
t/ha
Sijani
Travnjaci
- sijeno
- silaža
- zelena masa
8
1500
6000
5500
Ukupno
Prirodni
4
Potrebno ha po
grlu
Sijani Prirodni
1
2
1
2
Ukoliko se proizvodnja bazira na sijanim travnjacima (gde je planiran prinos od 8 t/ha suve mase u
kojoj se nalazi i deo predviđen za ispašu), za jedno grlo sa jednog hektara se mogu obezbijediti sve
potrebe. Ukoliko su prirodni travnjaci izvor stočne hrane onda je potrebno planirati 1,5 do 2 ha. Ovde je
planiran prinos od 4 t/ha sijena, mada se iz napred navedenih podataka može dobiti i znatno veći. Znači,
jedan hektar posijanih travnjaka bi obezbijedio proizvodnju 4500 kg, dok bi se sa prirodnih travnjaka
dobijalo 2250-3000 kg mlijeka.
Na kraju ovog razmatranja treba navesti podatak da u troškovima proizvodnje mesa i mlijeka,
vrijednost stočne hrane iznosi oko 60%. To najbolje ilustruje njen značaj i važnost koliko proizvođači
moraju da obraćaju izuzetnu pažnju u procesu njene proizvodnje i konzervisanja, jer je to njihova jedina
mogućnost da smanjujući proizvodne troškove, a istovremeno povećavajući obim proizvodnje i
poboljšavajući njen kvalitet, doprinose racionalizaciji stočarske proizvodnje i da time poboljšavaju svoj
materijalni položaj.
37
Download

stočna hrana - Development Assistance to Farmers In Remote Areas