CRNA GORA
ZAŠTITNIK LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA
IZVJEŠTAJ O RADU
ZA 2013. GODINU
Podgorica, mart 2014. godina
2
SADRŽAJ
I UVOD ................................................................................................................................................... 7
II OBLICI RADA ZAŠTITNIKA ................................................................................................................ 9
2.1. Prijem građana i „Dani Zaštitnika“................................................................................................ 9
2.2. Saradnja sa javnošću i medijima .................................................................................................. 9
2.2.2. Saradnja sa NVO ................................................................................................................. 11
2.3. Međunarodna saradnja ............................................................................................................... 12
2.3.1. Posjete predstavnika Međunarodnih organizacija ................................................................ 13
III POSTUPANJE ZAŠTITNIKA PO PRITUŽBAMA I SOPSTVENIM INICIJATIVAMA .......................... 17
3.1. Statistički pokazatelji o radu Zaštitnika u 2013. godini ............................................................... 17
3.1.1. Organi na koje su se pritužbe odnosile ................................................................................ 18
3.1.2. Broj pritužbi prema teritorijalnoj pripadnosti podnosilaca ..................................................... 22
3.1.3. Urgencije.............................................................................................................................. 25
3.2. Način okončanja postupka po pritužbama .................................................................................. 26
3.2.1. Pritužbe okončane zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za postupanje Zaštitnika i
upućivanja na druga pravna sredstva ............................................................................................ 28
3.2.2. Pritužbe okončane nakon sprovedenog ispitnog postupka .................................................. 29
3.3. Pregled okončanih pritužbi po organima ..................................................................................... 30
3.3.1. Pritužbe na rad Ustavnog suda, redovnih sudova, Državnog tužilaštva i organa za vođenje
prekršajnog postupka .................................................................................................................... 31
3.3.1.1. Pritužbe na rad Ustavnog i redovnih sudova ................................................................ 31
3.3.1.2. Pritužbe na rad Državnog tužilaštva ............................................................................. 33
3.3.1.3. Pritužbe na rad Organa za prekršaje ............................................................................ 35
3.3.2. Pritužbe na rad državnih organa, organa državne uprave, upravnih i drugih organizacija ... 36
3.3.2.1. Pritužbe na rad Uprave policije ..................................................................................... 39
3.3.2.2. Javne službe i drugi nosioci javnih ovlašćenja .............................................................. 40
3.3.2.3. Lokalna samouprava i lokalna uprava........................................................................... 43
3.4. Prava na čiju su povredu podnosioci ukazivali u pritužbama podnijetim u izvještajnoj godini ..... 45
3.5. Konačna mišljenja sa preporukama ............................................................................................ 46
3.6. Zakonodavne inicijative .............................................................................................................. 49
3.6.1. Inicijativa za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o manjinskim pravima i
slobodama. .................................................................................................................................... 49
3.6.2. Inicijativa za donošenje Zakona o izmjenamama i dopunama Zakona o izboru odbornika i
poslanika ....................................................................................................................................... 51
3.7. Predlozi za ocjenu ustavnosti i zakonitosti propisa ..................................................................... 53
3.7.1. Predlog za ocjenu ustavnosti odredbe člana 71 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom
osiguranju. ..................................................................................................................................... 53
3
3.7.2. Predlog za ocjenu ustavnosti odredaba Ustavnog zakona za sprovođenje Amandmana I do
XVI na Ustav Crne Gore i odredbe Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore. ................................... 55
IV RAD I DJELOVANJE ZAŠTITNIKA U POJEDINIM OBLASTIMA, ZAPAŽANJA, KONSTATACIJE I
PREPORUKE ........................................................................................................................................ 59
4.1. Građanska i politička prava......................................................................................................... 59
4.1.1. Pravo na suđenje u razumnom roku .................................................................................... 59
4.1.2. Pravo na pravično i nepristrasno odlučivanje u pravnim postupcima pred organima vlasti .. 64
4.1.3. Pravo na slobodan pristup informacijama ............................................................................ 67
4.1.4. Pravo na slobodu izražavanja .............................................................................................. 69
4.1.5. Pravo na državljanstvo ........................................................................................................ 70
4.1.6. Prava lica lišenih slobode .................................................................................................... 71
4.1.7. Prevencija torture................................................................................................................. 76
4.1.8. Prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica .................................... 79
4.1.9. Rodna ravnopravnost .......................................................................................................... 83
4.2. Ekonomska, socijalna i kulturna prava........................................................................................ 85
4.2.1. Pravo na rad i prava iz radnog odnosa ................................................................................ 86
4.2.2. Pravo na imovinu i mirno uživanje imovine .......................................................................... 90
4.2.3. Povraćaj imovinskih prava i obeštećenje ............................................................................. 93
4.2.4. Pravo na zdravstvenu zaštitu i zdravstveno osiguranje ....................................................... 95
4.2.5. Pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja ........................................................................ 95
4.2.6. Pravo na socijalnu zaštitu .................................................................................................... 96
4.3. Pravo na zdravu životnu sredinu................................................................................................. 99
V PRAVA DJETETA ............................................................................................................................ 101
5.1. Pravo djeteta na usluge socijalne zaštite .................................................................................. 101
5.2. Statusna prava.......................................................................................................................... 108
5.3. Zaštita prava i interesa djeteta pred sudom .............................................................................. 109
5.4. Pravo djeteta na obrazovanje ................................................................................................... 111
5.5. Prava djeteta na zaštitu od zlostavljanja, zanemarivanja i zloupotrebe .................................... 117
5.6. Pravo djeteta na participaciju .................................................................................................... 119
5.7. Djeca i mediji - Pravo na privatnost ......................................................................................... 119
5.8. Pravo na život opstanak i razvoj ............................................................................................... 120
5.9. Druge aktivnosti u dječijim pravima .......................................................................................... 121
5.10. Rad na projektima................................................................................................................... 125
5.11.Ocjena stanja prava djeteta ..................................................................................................... 129
VI ZAŠTITA OD DISKRIMINACIJE...................................................................................................... 131
6.1. Predmeti u radu ........................................................................................................................ 132
6.2. Podaci o podnijetim tužbama .................................................................................................... 133
4
6.3. Aktivnosti na promociji ljudskih prava ....................................................................................... 134
6.4. Pojedini oblici diskriminacije ..................................................................................................... 137
6.4.1. Diskriminacija po osnovu nacionalne pripadnosti .............................................................. 137
6.4.2. Diskriminacija po osnovu invaliditeta ................................................................................. 142
6.4.3. Diskriminacija po osnovu rodnog identiteta i seksualne orijentacije ................................... 146
6.4.4. Diskriminacija po osnovu pola ........................................................................................... 149
6.4.5. Mobing ............................................................................................................................... 153
6.4.6. Ostali oblici diskriminacije .................................................................................................. 157
6.5. Ocjena stanja i preporuke ......................................................................................................... 159
VII OCJENE I ZAKLJUČCI .................................................................................................................. 165
VIII O INSTITUCIJI I FINANSIJSKIM SREDSTVIMA .......................................................................... 169
5
6
I UVOD
U 2013 godini, zaokružena je decenija od osnivanja institucije Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne
Gore. Simbolično na međunarodni Dan ljudskih prava, 10. decembra 2003 godine, prvi put u Crnoj
Gori, počela je sa radom nacionalna institucija za zaštitu ljudskih prava i sloboda.
Jubilej je obilježen skromno, seminarom na temu “Institucije Ombudsmana i zainteresovani subjekti”.
Seminar je okupio evropske ombudsmane, a organizovan je u saradnji sa TAIEX programom Evropske
Komisije, Regionalnom školom ReSPA i Regionalnim savjetom za saradnju RCC. Druga tema
seminara je bilo i pravo na slobodu okupljanja u Crnoj Gori.
Na sam Dan ljudskih prava 10.decembra, održana je svečana sjednica i već tradicionalna konferencija
za medije. Skupu su prisustvovali predstavnici državnih organa, organa državne uprave, diplomatske
zajednice, civilnog društva, akademske zajednice i međunarodnih i domaćih institucija i organizacija
koje se bave ljudskim pravima i drugih institucija sa kojima je Zaštitnik tokom deset godina sarađivao.
Prva decenija je pokazala da nije jednostavno pomiriti pravo i pravdu, pravo na pravičnost, slobodu
čovjeka i građanina i pravo na jednakost. Međutim, proaktivnim pristupom, koristeći svoja ovlašćenja i
resurse, institucija Zaštitnika je pokazala spremnost da se otvore nove perspektive, da se afirmiše
princip ravnopravnosti, jednakih mogućnosti i tolerancije prema nacionalnim, etničkim, vjerskim,
seksualnim i drugim manjinama i na taj način doprinese uspostavljanju sistema vrijednosti u kome se
različitost ljudskih identiteta prihvata.
Ovim dokumentom Zaštitnik ispunjava svoju zakonsku obavezu i podnosi Skupštini Crne Gore godišnji
Izvještaj o radu za 2013. godinu. Ciljevi Izvještaja su višestruki:
-
da Skupštinu Crne Gore i druge organe, institucije i tijela, kao i javnost obavijesti o stanju
ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori;
da ukaže na potrebne promjene u radu javnog sektora, koje bi unaprijedile ostvarivanje
ljudskih prava i sloboda;
da Skupštini Crne Gore i javnosti predstavi najznačajnije aspekte rada Zaštitnika ljudskih prava
i sloboda Crne Gore, u skladu sa nadležnostima, ovlašćenjima i načelima odgovornosti za
obavljanje javnih poslova.
Izvještaj sadrži informacije o aktivnostima Zaštitnika, statističke pokazatelje o radu, djelovanje i
aktivnosti u pojedinim oblastima, zapažanja, konstatacije i preporuke i opštu ocjenu stanja i poštovanja
ustavnih i zakonskih prava građana1.
U 2013. godini primljeno je ukupno 611 pritužbi. Struktura pritužbi je slična kao i prethodnih godina.
Postupanje državnih organa, organa državne uprave, organa lokalnih samouprava, javnih službi i
drugih nosilaca javnih ovlašćenja, bilo je predmet pritužbi građana. Jedan broj odnosio se na rad
organa u drugim državama, pravnih lica, kao što su banke, osiguravajuće društva, uslužne djelatnosti,
privredna društva i fizička lica. Bilo je i obraćanja sa zahtjevima za pravnu, finansijsku i drugu pomoć.
Pored rada na pritužbama, u izvještajnoj godini, Zaštitnik se bavio i opštim pitanjima od značaja za
zaštitu i unapređenje ljudskih prava i sloboda. U oblasti prava djeteta sprovedeno je istraživanje o
1
Svi izrazi koji se u ovom Izvještaju koriste za fizička lica u muškom rodu obuhvataju iste izraze u ženskom rodu.
7
zloupotrebi djece putem interneta i projekti „Za bolje Centre!“, „Djeco pišite Ombudsmanu“ i
„Postupanje policije sa djecom!“.
Zaštitnik je, takođe, radio na unapređenju rada novih mehanizama koji su ustanovljeni Zakonom o
Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Službeni list CG, br. 42/11), Nacionalnog mehanizma za
prevenciju torture (NPM) i Institucionalnog mehanizma za zaštitu od diskriminacije.
I ovaj godišnji Izvještaj, kao i prethodni izvještaji, temelji se na pritužbama građana, razgovorima sa
građanima, sprovedenim istraživanjima, izvještajima državnih organa, nevladinih organizacija i organa
nadležnih za praćenje pojedinih instrumenata međunarodnog prava. Pokazatelji do kojih je Zaštitnik u
svom radu došao, na osnovu ovih izvora, ukazuju na poteškoće građanima u zaštiti i ostvarivanju
njihovih prava. Kao što će se vidjeti u nastavku Izvještaja, prevashodno se radi o dugom trajanju
postupka pred nadležnim državnim organima i organima lokalne samouprave. Nije zanemarljiv broj
pritužbi građana u kojima se ukazuje na nepravičnost i nezakonitost donešenih odluka od strane javne
uprave.
I ako se na osnovu ovih podataka ne može dati potpun prikaz stanja ljudskih prava i sloboda u Crnoj
Gori, ovim Izvještajem se želi ukazati i na kritične tačke u (ne)funkcionisanju sistema, radi njegovog
daljeg unapređivanja.
8
II OBLICI RADA ZAŠTITNIKA
2.1. Prijem građana i „Dani Zaštitnika“
U toku 2013. godine, u prostorijama Institucije primljeno je ukupno 465 građana. U Instituciji je
organizovana prijemna kancelarija u kojoj građane prima dežurni savjetnik svakodnevno, u toku radnog
vremena. Zaštitnik takođe lično razgovara sa građanima, na njihov zahtjev. Ove godine razgovarao je
sa trećinom građana primljenih u Instituciji. Kao i prethodnih godina građani su se Zaštitniku obraćali i
poštom, telefonom, elektronskom poštom. Telefonom se Instituciji obratilo 3.860 građana, poštom
2.072 građana, a elektronskom poštom 648 građana. Sa građanima, po čijim pritužbama je pokrenut
postupak, Zaštitnik je redovno komunicirao i informisao ih o toku postupka.
Motivi građana za obraćanje Zaštitniku su raznovrsni. Pored utemeljenih pritužbi koje su u nadležnosti
Zaštitnika, građani se vrlo često obraćaju sa zahtjevima koji su u nadležnosti drugih organa i institucija;
zbog problema i potreba koje nisu ni pokušali da riješe, tražeći pouku odnosno pravni savjet; neki i
zbog imaginarnih problema, koji takođe zahtijevaju vrijeme i iskustvo da bi se prepoznali kao takvi.
Nerijetko se dešava da Instituciju posjeti građanin vidno narušenog psihičkog stanja, par njih čak i
redovno. Takođe, Zaštitnik je adresa na koju dolaze i pojedini građani u agresivnom stanju, izazvani i
uznemireni dešavanjem koje nema nikakve veze sa Institucijom. Svima njima je posvećeno potrebno
vrijeme i dužna pažnja i pored toga što je ponekad njihovo ponašanje neprimjereno.
Jedan od načina lične komunikacije Zaštitnika sa građanima, je organizovanje “Dana Zaštitnika”. Ove
godine je Zaštitnik sa saradnicima, posjetio opštine Bijelo Polje (4. i 5.novembra) i Herceg Novi (23.i
24.decembra). U opštini Pljevlja (30. i 31.oktobra) održani su „Dani Zaštitnika" - u oblasti prava djeteta.
Za vrijeme održavanja „Dana Zaštitnika“ neposredno je razgovarano sa građanima i primane su njihove
pritužbe na rad državnih organa, organa lokalne samouprave i javnih službi ili drugih nosilaca javnih
ovlašćenja. Osim prijema građana i njihovih pritužbi posjećeni su i organi na čiji su rad ranije uložene
pritužbe, u slučajevima gdje je bilo potrebno izvršiti uvid u spise određenih predmeta ili obaviti
neposredan razgovor sa odgovornim licima. Zaštitinik se, takođe, sastao i sa najvišim predstavnicima
organa lokalne samouprave i upoznao ih sa problemima i poteškoćama u ostvarivanju ljudskih prava i
sloboda pred organima te lokalne samouprave, na koje su građani ukazali u svojim obraćanjima.
Takođe, Zaštitnik je gostovao na lokalnim radio i TV stanicama.
2.2. Saradnja sa javnošću i medijima
Javnost rada Zaštitnika, i saradnja sa medijima bili su jedan od prioriteta i u izvještajnoj godini.
Posebna pažnja je bila usmjerena na što potpunije i jasnije informisanje domaće javnosti, ali i
međunarodnih subjekata, o stanju u oblasti ljudskih prava i sloboda u zemlji. To je doprinijelo i promociji
ljudskih prava i same institucije Zaštitnika, što predstavlja jednu od glavnih misija nacionalnih
institucija za zaštitu ljudskih prava u svim zemljama. Naravno, sve pa i ova aktivnost usmjerena je u
pravcu unapređenja ljudskih prava i sloboda građana i svih stanovnika u Crnoj Gori.
Javnost je redovno informisana o aktivnostima Zaštitnika u okviru pojedinačnih informacija objavljenih
na web-sajtu Institucije, koje su koristili i štampani i elektronski mediji. Informacije su hronološki pratile
aktivnosti Zaštitnika, a obuhvatale su organizovanje „Dana Zaštitnika“, saradnju i učešće na domaćim i
međunarodnim skupovima, učešće Zaštitnika i zamjenika/ca u radio i TV emisijama, učešće na
konferencijama, seminarima i okruglim stolovima, predavanjima u različitim formama i prilikama, lične
kontakte Zaštitnika i njegovih saradnika sa različitim ciljnim grupama. Na web sajtu Institucije objavljeni
9
su i godišnji Izvještaji o radu Zaštitnika, posebni izvještaji, konačna mišljenja sa preporukama
Zaštitnika.
Imajuću u vidu da su mediji značajan partner Zaštitnika u promovisanju ljudskih prava i sloboda,
Institucija posebnu pažnju pridaje razvijanju profesionalne saradnje, kako sa elektronskim tako i sa
štampanim medijima. Saopštenja za javnost povodom konkretnih događaja, osim što su objavljena na
web sajtu Institucije, takođe su istovremeno dostavljena medijskim agencijama i svim medijima
pojedinačno. Zaštitnik je imao određen broj obraćanja preko medija, povodom učešća na javnim
događajima, organizovanih od strane domaćih i međunarodnih institucija i nevladinih organizacija. Na
ovaj način su građani informisani o aktuelnim dešavanjima iz oblasti ljudskih prava i stavu Zaštitnika
povodom određenih pitanja iz pojedinih oblasti.
U izvještajnoj godini mediji su sa posebnom pažnjom pratili rad i aktivnosti Zaštitnika i pokazali visok
stepen zainteresovanosti za njegove stavove povodom određenih pitanja. Zaštitnik je na zahtjeve
medija davao odgovore na postavljena pitanja (usmeno ili u pisanoj formi), davao intervjue ili
neposredno učestvovao u tv i radio emisijama. Na taj način ostvareno je pravovremeno informisanje
javnosti o relevantnim temama iz nadležnosti Institucije.
Navodimo neke od novinskih naslova:
“Nerasvijetljena ubistva su ozbiljan problem” DAN, 03/01/2013;
“Crnogorci postali tolerantniji” DNEVNE NOVINE, 14/01/2013;
“Ombudsman osudio kamenovanje kuće romske aktivistkinje Behije Ramović” POBJEDA, 19/01/2013;
“Pravima manjina više mjesta u medijima” POBJEDA, 05/02/2013;
“Ocjena stanja u Komanskom mostu“ DAN 05/03/2013;
“Brakovi među maloljetnicima nijesu problem jedino Romima” DNEVNE NOVINE, 13/04/2013;
“Spriječiti zloupotrebu djece” POBJEDA, 19/04/2013;
“Socijalni radnici prosjake tretiraju kao delikvente” DAN, 25/05/2013;
“Administracija ne poštuje građane” VIJESTI, 25/05/2013;
“Nema torture u Spužu, ali je zatvor prenaseljen” BLIC CRNA GORA, 07/06/2013;
“Ombudsman podržao štrajkače” DAN, 27/07/13;
“Ponos hrabrih i sramota kukavica“ VIJESTI, 25/07/2013;
“Prevencija torture u fokusu izmjena Zakona o zaštitniku ljudskih prava i sloboda” ANTENA M,
23/07/2013;
“Ombudsmanov zakon 16 mjeseci kupi prašinu” DAN, 20/08/2013;
“Ombudsmana moraju da prime svi zvaničnici” POBJEDA, 16/08/2013;
“Izostaje suđenje u razumnom roku” POBJEDA, 11/09/2013;
“Zaštititi djecu i invalide” DAN, 05/09/2013;
“Baković: Žene da čine trećinu u parlamentu” DNEVNE NOVINE, 24/09/2013;
“Tražili da nepokretna starica dođe na pregled” DAN, 30/10/2013;
“Performans za jednakost” VIJESTI, 11/10/2013;
“Nijesu se stekli uslovi za izbor sudija Ustavnog suda” VIJESTI, 18/11/2013;
“Baković osudio napad na Vijesti“ PORTAL ANALITIKA, 27/12/2013 ;
I u 2013 .godini nastavljena je dobra saradnja sa Odborom za ljudska prava i slobode i Odborom za
rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore, pravosudnim i drugim državnim organima, a naročito na
planu zaštite prava djeteta, zaštite od diskriminacije i prevencije mučenja.
Zaštitnik je u saradnji sa Skupštinom Crne Gore i NVO Građanskom alijansom (GA) organizovao
svečano obilježavanje 60-te godišnjice od stupanja na snagu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih
10
prava i osnovnih sloboda. Obilježavanje je održano 3. septembra u Skupštini Crne Gore, a na skupu su
govorili Zaštitnik, predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore, šef sektora za
politiku, evropske integracije i privredu DEU u Crnoj Gori i koordinator programa ljudskih prava u GA.
Kao jedan od posebnih događaja, u sklopu obilježavanja 10.decembra – Međunarodnog dana ljudskih
prava i sloboda, Zaštitnik je organizovao svečanu sjednicu i već tradicionalnu konferenciju za medije, u
saradnji sa Misijom OEBS-a u Crnoj Gori, Ministarstvom za ljudska i manjinska prava i NVO Građanska
alijansa. Svečanoj sjednici su prisustvovali predstavnici Parlamenta, Vlade, diplomatskog kora, civilnog
društva i akademske zajednice. Teme ovogodišnje konferencije bile su: Deset godina institucije
Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore i sloboda okupljanja u Crnoj Gori.
2.2.2. Saradnja sa NVO
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore u 2013. godini je ostvario dobru saradnju sa nevladinim
organizacijama, kroz učešće u zajedničkim projektnim aktivnostima, učešćem na raznim skupovima,
okruglim stolovima, konferencijama i dr. Dobra saradnja je nastavljena sa NVO „Akcija za ljudska
prava“, „Građanska alijansa“, „LGBT Forum Progres“, „Juventas“, „Centar za građansko obrazovanje“,
„Institut socijalne inkluzije“, „Udruženje mladih sa hendikepom“, „Anima - centar za žensko i mirovno
obrazovanje“, Centar za antidiskriminaciju “Ekvista“, „Centar za romske inicijative“ i „Centar za prava
djeteta“.
Navodimo neke od skupova:
-
-
Zaštitnik je učestvovao u radu Okruglog stola „Druga godina primjene Zakona o
parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane“, koji je održan u Podgorici
12.februara. Okrugli sto je organizovan od strane NVO „Institut Alternativa“, uz podršku Centra
za demokratsku kontrolu oružanih snaga iz Ženeve (DCAF);
Na poziv NVO „Centar za romske inicijative“, Zaštitnik je učestvovao u radu Prve nacionalne
konferencije „Prisilni i ugovoreni brakovi“, koju je organizovala ova NVO povodom 8.aprila
Svjetskog dana Roma;
19. aprila u okviru III generacije Škole demokratskog rukovođenja, a u saradnji sa NVO
„Građanska alijansa“ Zaštitnik je održao predavanje polaznicima škole, na temu „Izazovi
poštovanja ljudskih prava u Crnoj Gori”;
U organizaciji NVO Ekvista, 27. maja na Cetinju, zamjenica Zaštitnika učestvovala je na tribini
o pravima osoba sa invaliditetom;
U organizaciji NVO Ekvista, 03. juna u Beranama, održana je tribina o pravima osoba sa
invaliditetom, na kojoj je učestvovala zamjenica Zaštitnika;
U organizaciji NVO “SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja” iz Podgorica, Zaštitnik se 4. juna
sastao sa predstavnicama nevladinih organizacija i institucija, zaduženih za zaštitu i
spriječavanje rodno zanovanog nasilja iz Virovitice – Republika Hrvatska;
U organizaciji NVO Ekvista, 21.juna u Herceg Novom, održana je treća tribina o pravima osoba
sa invaliditetom, na kojoj je učestvovala zamjenica Zaštitnika za oblast diskriminacije;
Zaštitnik i zamjenica Zaštitnika, učestvovali su na prvom mirnom javnom okupljanju LGBT
osoba, koji se održao u Budvi 24. jula godine, pod nazivom „ Budva Sea Side Pride“, koju je
organizovala NVO „LGBT Forum Progres“;
Zamjenica Zaštitnika učestvovala je 20.oktobra, na Paradi ponosa u Podgorici, pod sloganom
„Crna Gora ponosno“.
Institucija Zaštitnika aktivno je sarađivala sa nevladinim organizacijama koje se bave djecom i zaštitom
dječijih prava. Ostvarena je intezivna saradnja sa NVO "Akcija za ljudska prava", sa kojom Zaštitnik
11
sprovodi projekat „Djeco pišite Ombudsmanu“ - predhodne dvije godine. Uspješna saradnja ostvarena
je i sa nevladinom organizacijom „Djeca prije svega“ kao i NVO „Roditelji“. Nastavljena je saradnja sa
NVO „Staze“ i drugim organizacijama koje se bave zaštitom prava djece sa smetnjama u razvoju.
2.3. Međunarodna saradnja
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda je i u 2013. godini nastavio saradnju sa međunarodnim
organizacijama i institucijama, kroz prisustvo predstavnika Institucije na raznim konferencijama,
seminarima, radionicama, okruglim stolovima i sastancima, na kojima su imali izlaganja iz različitih
oblasti, kao i razmijenili iskustva sa srodnim institucijama iz regiona, u cilju sticanja novih saznanja i
najboljih praksi iz oblasti zaštite i unapređenja ljudskih prava i sloboda.
Dobro uspostavljena saradnja Zaštitnika sa Delegacijom Evropske Unije, OSCE, sistemom UN-a u
Crnoj Gori, Save the Children i Savjetom Evrope, nastavila se i tokom 2013 godine.
Zaštitnik je takođe poslao odgovore na različite upitnike međunarodnih organizacija koji su se odnosili
na zaštitu ljudskih prava u više oblasti. Nastavio je sa redovnim aktivnostima u okviru članstva u
Evropskoj mreži Ombudsmana za djecu (ENOC), Udruženju mediteranskih Ombudsmana (AOM),
Mreži Ombudsmana za djecu Jugoistočne Evrope (CRONSEE), Evropskim Institutom Ombudsmana
(EIO). Neke od značajnih međunarodnih aktivnosti su:
-
-
-
12
Na sastanku ombudsmana Višegratske grupe i zemalja zapadnog Balkana održanom 12.
marta učestvovao je Zaštitnik. Na sastanku su učesnici predstavili stanje ljudskih prava u
svojim zemljama;
Na poziv Parlamentarnog vojnog povjerenika BiH, a u saradnji sa Razvojnijm programom
Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, Zaštitnik je učestvovao na konferenciji “Pozitivne
prakse u zaštiti ljudskih prava pripadnika oružanih snaga”, 21 – 22. marta, u Sarajevu. Tema
konferencije odnosila se na razmjenu pozitivnih iskustava i dobrih praksi u zaštiti ljudskih prava
i sloboda pripadnika oružanih snaga u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji,Srbiji,
Austriji, Švajcarskoj i Danskoj, kao i jačanje saradnje između institucija ovih zemalja;
Sekretarka Zaštitnika prisustvovala je sjednici Savjeta za ljudska prava, koja se održala 28.
januara u Ženevi. Na Sjednici je predstavljen Nacionalni izvještaj o stanju ljudskih prava u
Crnoj Gori, u okviru drugog ciklusa Opšteg periodičnog pregleda (UPR), o stanju ljudskih prava
u državama članicama Ujedinjenih nacija.
U organizaciji Savjeta Evrope zamjenica Zaštitnika učestvovala je 17. aprila na seminaru u
Rigi, Litvanija.
Zamjenik Zaštitnika učestvovao je sastanku 25. marta u Beogradu, na kome je razmatrano
uspostavljanje Mreže Nacionalnih mehanizama za prevenciju torture, zemalja jugoistočne
Evrope;
U Švajcarskoj je 01. maja održana trodnevna konferencija na temu ”prava lica različite
seksualne orijentacije i rodnog identiteta”, na kojoj je učestvovala zamjenica Zaštitnika;
U organizaciji OSCE-a kancelarije u Podgorici, Zaštitnik sa saradnicima boravio je od 8 -11
maja u studijskoj posjeti Ombudsmanu Španije i upoznao se sa metodima rada i iskustvima
španskog Ombudsmana u svojstvu Nacionalnog mehanizma za prevenciju torture;
14. maja 2013. godine u Podgorici je održan sastanak institucija i organizacija koje se bave
promocijom i zaštitom prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u
Crnoj Gori, a u okviru zajedničkog projekta Evropske unije i Savjeta Evrope, u saradnji sa
institucijom Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore. Na sastanku su učestvovali Zaštitnik
i zamjenica Zaštitnika;
-
-
-
U Strazburu je 29. maja održan seminar u organizaciji Evropske komisije protiv rasizma i
netolerancije, na kojem je učestvovala zamjenica Zaštitnika;
Trodnevna konferencija o LGBT pravima, borbi protiv diskriminacije i položaju LGBT osoba u
državama regiona održana je u Beogradu 16. juna, na kojoj je učestvovala zamjenica
Zaštitnika;
Zaštitnik je 24. juna u Sarajevu učestvovao na Drugoj konferenciji o regionalnoj saradnji
institucija Ombudsmana;
Zaštitnik i zamjenica Zaštitnika, učestvovali su na Konferenciji o prestanku smještaja djece u
institucijama, koja se održala 16. jula u Miločeru. Konferenciju je organizovalo Ministrastvo rada
i socijalnog staranja u saradnji sa Delegacijom Evropske unije u Podgorici, kancelarijom
UNICEF-a i UNDP-a;
Evropska konferencija ombudsmana i redovna Generalna skupština EIO održana je od 20-21.
septembra u Innsbrucku-Austrija, na kojoj je učestvovao Zaštitnik. Na Konferenciji su
razmijenjena mišljenja i dobre prakse ombudsmana u zemljama Evrope;
U Makedoniji, Skoplje 25. septembra, održana je dvodnevna konferencija na temu „Posebni
izazovi koji se odnose na pritužbe po osnovu etničke diskriminacije - regionalna razmjena
iskustava stručnjaka“, na kojoj su učestvovali Zaštitnik i zamjenica Zaštitnika;
U organizaciji Pučke pravobraniteljice Hrvatske i UNDP-a, kancelarije u Hrvatskoj, održana je
Konferencija Institucija ombudsmana u Jugoistočnoj Evropi na teme: „Pristupanje EU i
Univerzalna periodična revizija“, 7-8. novembra 2013. godine u Zagrebu, na kojoj su
ombudsmani razmijenili iskustva i razmotrili načine umrežavanja institucija u regionu;
Dvodnevna međunarodna konferencija povodom dana ljudskih prava na temu „Poboljšanje
stanja ljudskih prava LGBT osoba na zapadnom Balkanu“, 12. decembra, na kojoj je
učestvovala zamjenica Zaštitnika.
Institucija Zaštitnika je, sprovodeći aktivnosti na zaštiti i unapređenju prava djeteta u Crnoj Gori, aktivno
sarađivala sa različitim međunarodnim i nacionalnim organizacijama. U toku 2013. godine ostvarena je
aktivna saradnja sa međunarodnom organizacijom „Save the children“, između ostalog, kroz rad i
učešće Zaštitnika u CRONSEE mreži i sprovođenje istraživanja o zloupotrebi djece putem interneta.
Saradnja sa međunarodnom organizacijom UNICEF je nastavljena u izvještajnom periodu, između
ostalog, kroz sprovođenje projekata „Za bolje Centre!“, „Djeco pišite Ombudsmanu“ i „Postupanje
policije sa djecom!“.
2.3.1. Posjete predstavnika Međunarodnih organizacija
Saradnja sa regionalnim i evropskim organizacijama i institucijama dodatno je unaprijeđena.
Uspostavljeni
mehanizmi saradnje sa ombudsmanima drugih država unapređivani su na
konferencijama, skupovima, seminarima i ostalim događajima koji su organizovani u zemlji i
inostranstvu.
U izvještajnom periodu održano je niz sastanaka sa predstavnicima međunarodnih organizacija.
Zaštitnik je 15. januara primio delegaciju ekspertskog tima OECD/SIGMA-e, u kojem su bili g-din Klas
Klaas i g-din Wolfgang Rusch. Na sastanku su predstavnici OECD/SIGMA-e upoznali Zaštitnika sa
planiranim aktivnostima koje će se sprovoditi tokom 2013. godine u oblasti reforme javne uprave, kao i
sa novim sistemom unapređenja državne uprave.
Zamjenica Zaštitnika, sa saradnicima, sastala se 23. januara sa delegacijom iz Albanije, koju su činili
predstavnici albanskih institucija i civilnog sektora. Posjeta je organizovana u okviru projekta jačanja
kapaciteta osoba sa invaliditetom u saradnji sa Udruženjem mladih sa hendikepom Crne Gore, a uz
13
podršku Misije OSCE u Albaniji. Zamjenica je predstavila rad institucije Zaštitnika u oblasti zaštite od
diskriminacije osoba sa invaliditetom, kao i zakonodavni i institucionalni okvir, sa posebnim osvrtom na
legislativu koja se odnosi na osobe sa invaliditetom. Tokom posjete sagovornici su razmijenili svoja
mišljenja i iskustva na temu unapređenja položaja osoba sa invaliditetom i mogućnostima za
ostvarivanje njihovih prava.
Zaštitnik se 29. januara sastao sa predstavnicima UNDP I UNICEF-a. Na sastanku je diskutovano o
modalitetima saradnje i podrške UNDP-a i UNICEF-a i to kroz: potrebu jačanja kapaciteta u oblasti
antidiskriminacije i prevencije torture, potencijalnom istraživanju u oblasti antidiskriminacije i
aktivnostima u oblasti zaštite pripadnika oružanih snaga, postupku akreditacije kod ICC-a.
Zaštitnik i njegovi saradnici sastali su se 31. januara sa predstavnicima Radne grupe Okvirne
konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Savjeta Evrope, među kojima su bili g-din Grigor Badiryan,
gđa Aliona Grossu i g-din Krzysztof Zyman. Tom prilikom su Zaštitnik i zamjenica Zaštitnika predstavili
najznačajnije aktivnosti Institucije, kako na polju promocije tako i na polju zaštite ljudskih prava i
sloboda, naročito u oblasti diskriminacije i unapređenja položaja pripadnika manjinskih naroda i
nacionalnih zajednica. Cilj posjete predstavnika navedene Radne grupe je sagledavanje stanja zaštite
ljudskih i manjinskih prava u Crnoj Gori, sa posebnim fokusom na zaštitu nacionalnih manjina i
sprovođenje Okvirne konvencije.
Zaštitnik i njegovi saradnici razgovarali su 13. februara sa delegacijom Evropskog komiteta za
prevenciju torture i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), koju je predvodila gđa Haritini Dipla, v.d. prvog potpredsjednika CPT-a. Tokom susreta Zaštitnik je upoznao predstavnike
CPT-a sa zakonodavnim okvirom iz oblasti prevencije torture, aktivnostima Institucije prije i poslije
donošenja Zakona o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore kojim je Zaštitnik uspostavljen kao
Nacionalni mehanizam za prevenciju torture (NPM), kao i sa administrativnim kapacitetima sektora za
prevenciju torture i planovima za njegovo dalje jačanje.
Sekretarka Institucije Zaštitnika sastala se 21. marta sa Lori Vokerom, šefom deska za Crnu Goru,
povodom evaluacije Izvještaja o sprovođenju III Godišnjeg nacionalnog plana (ANP), u okviru MAP
procesa. Tokom razgovora upoznala je g-dina Vokera sa unaprjeđenjem administrativnih kapaciteta u
protekloj godini, kao i sa finansijskim sredstvima sa kojima raspolaže Institucija Zaštitnika. G-dina
Vokera je interesovao način na koji se raspolaže sredstvima, odnosno stepen nezavisnosti institucije,
kao i mišljenje povodom preporuka Evropske komisije za izmjenu Zakona o Zaštitniku ljudskih prava i
sloboda Crne Gore i Zakona o zabrani diskriminacije. Bilo je riječi i o funkcionisanju dva nova
mehanizma NPM-a i institucionalnog mehanizma za zaštitu od diskriminacije, kao i o strukturi primljenih
pritužbi građana.
Zaštitnik se 16. maja sastao sa članovima ekspertskog NATO tima u Crnoj Gori, u okviru projekta
Izgradnja integriteta. Ekspertski tim predvodio je Dr Oliver F. Desarzens, a osnovni cilj projekta je
pomoć ne-NATO članicama da se pripreme za članstvo u Alijansi, podrška u prepoznavanju i
implementaciji mjera u borbi protiv korupcije, kao i podizanje svijesti o Izgradnji integriteta. Članovi
ekspertskog tima su se interesovali za mišljenje Zaštitnika o stanju ljudskih prava u sektoru
bezbijednosti i odbrane kao i o njegovim dosadašnjim aktivnostima u ovoj oblasti. Predmet njihovog
interesovanja takođe bila je samostalnost i nezavisnost Institucije kao i resursi, materijalni i kadrovski
koji su Zaštitniku stavljeni na raspolaganje.
Frank La Ru, specijalni izvjestilac Savjeta za ljudska prava Ujedinjenih Nacija, za promovisanje i zaštitu
slobode mišljenja i izražavanja posjetio je 13. juna instituciju Zaštitnika. Teme razgovora bile su
slobodan pristup informacijama, govor mržnje, sloboda mišljenja i izražavanja i zaštita privatnosti u
14
medijima. Gospodin La Ru se posebno interesovao za nadležnosti i aktivnosti institucije Zaštitnika
ljudskih prava i sloboda, u ovim oblastima i načinu postupanja. Zaštitnik je takođe upoznao gosta sa
aktivnostima, koje Institucija sprovodi na planu zaštite ljudskih prava i sloboda, kao i stepenu
poštovanja preporuka Zaštitnika.
Intenzivna saradnja sa predstavnicima medjunarodnih organizacija OEBS-a, UNICEF-a UNDP-a, Save
the children Norway i Savjeta Evrope odvijala se kontinuirano i tokom 2013. godine, sa njihovim
predstavnicima Zaštitnik je održao je više radnih sastanaka i razmjenio mišljenja i iskustava.
15
16
III POSTUPANJE ZAŠTITNIKA PO PRITUŽBAMA I SOPSTVENIM
INICIJATIVAMA
3.1. Statistički pokazatelji o radu Zaštitnika u 2013. godini
U 2013. godini, institucija Zaštitnika je imala u radu 705 pritužbi, od kojih je:
a) 611 primljeno u 2013. godini i
b) 94 prenešene iz 2012. godine
U poređenju sa prethodnom godinom Zaštitnik je u tekućoj godini primio 6 pritužbi manje. Od 611
predmeta u 2013. godini, 443 predmeta je formirano po individualnim pritužbama (muškarci 293 i žene
150 ), 41 po pritužbama grupe građana i pravnih lica (kolektivne), 108 po pritužbama nevladinih
organizacija, 15 predmeta je formirano po sopstvenoj inicijativi i četiri (4) po anonimnim pritužbama.
17
Od 705 predmeta koji su bili u radu u 2013. godini, postupak je okončan u 594 predmeta (84,26%) i to
512 iz 2013. godine i 82 predmeta iz prethodne godine.
U 2014. godinu prenešeno je 111 predmeta (15,74%), od kojih je većina formirana u drugoj polovini
decembra 2013. godine, po kojima objektivno nije mogao biti završen postupak. Međutim, od ovih
prenešenih predmeta, u 31 predmetu (28%) postupak nije okončan u izvještajnoj godini isključivo zbog
nedostavljanja pisanih izjašnjenja od strane organa i drugih subjekata, na koje su se pritužbe odnosile i
ignorisanja zahtjeva i urgencija Zaštitnika. Gotovo svi ovi predmeti se odnose na pravo na slobodan
pristup informacijama.
Tabela - Pritužbe u radu u 2013. godini
Pritužbe
Primljene u 2013.
Prenešene iz 2012.
Pritužbe prema podnosiocima - primljene u 2013. godini
Anonimne
Muškarci
Žene
Nevladine organizacije
Kolektivna
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
Okončane (ukupno)
Okončane iz 2013. godine
Okončane iz 2012. godine
Prenešene u 2014. godinu
705
611
94
611
4
293
150
108
41
15
594
512
82
111
3.1.1. Organi na koje su se pritužbe odnosile
Od ukupnog broja pritužbi primljenih u izvještajnoj godini, na rad državnih organa, organa državne
uprave, upravnih i drugih organizacija odnosilo se 293 pritužbi, na rad sudova 84, na rad javnih službi i
drugih nosilaca javnih ovlašćenja 93, na rad Uprave policije 24, na rad organa lokalne samouprave i
18
lokalne uprave 35, na rad Državnog tužilaštva 10, na rad organa za vođenje prekršajnog postupka
devet (9) i na rad organa, službi i nosioca javnih ovlašćenja u drugim državama, privrednih društava,
drugih pravnih lica, preduzetnika, fizičkih lica i dr. 63 pritužba.
Tabela – Zbirni pregled primljenih pritužbi u 2013. godini, po subjektima na čiji rad su se
odnosile
Državni organi, organi državne uprave, upravne i druge organizacije
Skupština CG
Vlada CG
Ministarstvo ekonomije
Ministarstvo finansija
Ministarstvo odbrane
Ministarstvo održivog razvoja i turizma
Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja
Ministarstvo pravde
Ministarstvo prosvjete
Ministarstvo rada i socijalnog staranja
Ministarstvo saobraćaja i pomorstva
Ministarstvo unutrašnjih poslova
Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija
Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije
Ministarstvu unutrašnjih poslova Filijala za upravne unutrašnje poslove u Kotoru
Ministarstvu unutrašnjih poslova - PJ za upravne unutrašnje poslove Podgorica
Ministarstvu unutrašnjih poslova - Područna jedinica Bar
Ministrstvo unutrašnjih poslova -Područna jedinica Pljevlja - Filijala Žabljak
Agencija za nacionalnu bezbjednost
Agencija za zaštitu ličnih podataka
Direkcija za imovinu - Podgorica
Drugi državni organi
Državna izborna komisija
Fond rada Crne Gore
Komisija za povracaj i obestecenje u Baru
Komisija za povraćaj i obeštećenje u Podgorici
Poreska uprava
Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte
Uprava za inspekcijske poslove
Uprava za nekretnine
Uprava za nekretnine - Područna jedinica Budva
Uprava za nekretnine - Područna jedinica Podgorica
Uprava za nekretnine - Područna jedinica Ulcinj
Više drzavnih organa
Zavod za školstvo
Zavod za zapošljavanje
ZIKS Bijelo Polje
ZIKS Podgorica
293
10
2
10
48
10
1
5
8
9
8
4
28
10
7
1
2
2
1
2
2
2
2
1
1
1
2
4
2
4
4
1
2
1
1
1
4
7
83
19
Ustavni sud
Redovni sudovi
Vrhovni sud CG
Privredni sud u Podgorici
Viši sud u Bijelom Polju
Viši sud u Podgorici
Osnovni sud u Baru
Osnovni sud u Beranama
Osnovni sud u Bijelom Polju
Osnovni sud u Cetinju
Osnovni sud u Danilovgradu
Osnovni sud u Herceg Novom
Osnovni sud u Kotoru
Osnovni sud u Nikšiću
Osnovni sud u Pljevljima
Osnovni sud u Podgorici
Osnovni sud u Rožajama
Osnovni sud u Ulcinju
7
77
1
3
6
8
6
3
5
3
2
2
8
1
1
24
1
3
Državno tužilaštvo
Osnovno državno tužilaštvo u Bijelom Polju
Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru
Osnovno državno tužilaštvo u Plavu
Osnovno državno tužilaštvo u Pljevljima
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici
Više državno tužilaštvo Bijelo Polje
Više državno tužilaštvo Podgorica
Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore
10
1
1
1
1
1
1
1
3
Organi za vođenje prekršajnog postupka
Područni organ za prekršaje Podgorica
Područni organ za prekršaje Ulcinj
Područni organ za prekršaje Žabljak
Vijeće za prekršaje
9
3
4
1
1
Uprava policije
Uprava policije
Uprava policije - Ispostava Cetinje
Uprava policije - Ispostava Kolašin
Uprava policije - Ispostava Rožaje
Uprava policije - Područna jedinica Bar
Uprava policije - Područna jedinica Berane
Uprava policije - Područna jedinica Bijelo Polje
Uprava policije - Područna jedinica Budva
Uprava policije - Područna jedinica Nikšić
Uprava policije - Područna jedinica Pljevlja
Uprava policije - Područna jedinica Podgorica
20
24
3
1
1
1
1
1
2
3
3
1
7
Javne službe i drugi nosioci javnih ovlašćenja
Centar za socijalni rad Bar
Centar za socijalni rad Budva
Centar za socijalni rad Herceg Novi
Centar za socijalni rad Kotor
Centar za socijalni rad Nikšić, Plužine i Šavnik
Centar za socijalni rad Podgorica
Centar za socijalni rad Rožaje
Dom zdravlja - Herceg Novi
Biotehnicki fakultet Podgorica
Fakultet dramskih umjetnosti
Fakultet za turizam i hotelijerstvo
Filozofski fakultet - Niksic
Fond PIO - Crne Gore
Fond PIO - Podrucno odjeljenje Podgorica
Fond rada Podgorica
Fond Zdravstva CG
Javno komunalno stambeno preduzece Herceg Novi
JKP Kotor
JP Čistoća Podgorica
JP Vodovod i kanalizacija - Bijelo Polje
JP Vodovod i kanalizacija - Danilovgrad
JU Obrazovni centar Šavnik
JU Osnovna škola "Bećko Jovović"
JU Osnovna škola "Blažo Jokov Orlandić"
JU Osnovna škola "Božidar Vuković Podgoričanin"
JU Osnovna škola "Dašo Pavičić"
JU Osnovna škola "Jugoslavija"
JU Osnovna škola "Marko Miljanov"
JU Osnovna škola "Maršal Tito"
JU Osnovna skola "Risto Manojlovic"
JU Osnovna škola "Risto Ratković"
JU Osnovna škola "Savo Pejanović"
JU Osnovna škola "Štampar Makarije"
JU Osnovna škola "Vuk Karadžić"
JU Osnovna škola "Vuko Jovović"
JU Škola za osnovno muzičko obrazovanje "Petar II Petrović Njegoš"
JU Škola za srednje i više stručno obrazovanje “ Sergije Stanić “
JU Srednja mješovita škola "Ivan Goran Kovačić"
JU Studentski dom "Spasić - Mašera" Kotor
JU Zavičajni muzej "Granića kula"
Klinički centar Crne Gore
Muzicki centar Crne Gore
Regulatorna agencija za energetiku
RTCG - Radio Televizija Crne Gore
Specijalna psihijatrijska bolnica Dobrota
Univerzitet Crne Gore
93
3
1
1
1
1
17
5
1
1
1
1
3
12
1
3
1
1
2
1
1
1
1
2
1
1
2
1
1
1
1
1
1
1
2
1
1
1
1
1
1
2
1
1
4
1
3
21
Lokalna samouprava i lokalna uprava
Glavni grad Podgorica
Opština Bar
Opština Berane
Opština Bijelo Polje
Opština Herceg Novi
Opština Kolašin
Opština Nikšić
Opština Plav
Opština Pljevlja
Opština Plužine
Opština Podgorica
Opština Rožaje
Opština Šavnik
Opština Ulcinj
Komunalna policija Glavnog grada Podgorice
Komunalna policija Opštine Budva
Komunalna policija Opštine Herceg Novi
Komunalna policija Opstine Ulcinj
Drugi organi, organizacije, fizička i pravna lica i drugi slučajevi
Druga pravna lica ( Banke, OS društva, Mediji, Uslužne djelatnosti)
Fizička lica
Organi, službe i nosioci javnih ovlašćenja u drugim državama
Organ nije određen
Preduzetnici (STR i slicno)
Privredna drustva (AD, DD i slicno)
Zahtjevi (za Informacije, pravnu, finansijsku i drugu pomoć)
Ukupno
35
2
3
3
7
2
1
1
2
1
2
1
1
1
2
1
1
1
3
63
7
3
8
16
1
23
5
611
3.1.2. Broj pritužbi prema teritorijalnoj pripadnosti podnosilaca
U toku 2013. godine, pritužbe su podnijeli građani iz Glavnog grada, Prijestonice i svih opština Crne
Gore, i to iz: Podgorice (384), Cetinja (7), Andrijevice (1), Bara (29), Berana (11), Bijelog Polja (23),
Budve (8), Danilovgrada (4), Herceg Novog (21), Kolašina (7), Kotora (13), Mojkovaca (2), Nikšića (21),
Plava (5), Plužina (1), Pljevalja (10), Rožaja (14), Šavnika (2), Tivata (3), Ulcinja (14) i Žabljaka (1).
Zaštitniku su se obraćali i pojedini građani iz drugih država, i to iz: Srbije (11), Bosne i Hercegovine (4),
Republike Srpske (2), Kosova (2), Njemačke (2), Hrvatske (2), Poljske (1), Rusije (1), Danske (1),
Bugarske (1), Albanije (1), Norveske (1) i Sjedinjene Američke Države (1)
Tabela - Pritužbe prema teritorijalnoj pripadnosti podnosilaca
I Glavni grad, Prijestonica i opštine u Crnoj Gori
Podgorica
Cetinje
Andrijevica
Bar
22
Broj
384
7
1
29
Berane
Bijelo Polje
Budva
Danilovgrad
Herceg Novi
Kolašin
Kotor
Mojkovac
Nikšić
Plav
Plužine
Pljevlja
Rožaje
Šavnik
Tivat
Ulcinj
Žabljak
Ukupno
11
23
8
4
21
7
13
2
21
5
1
10
14
2
3
14
1
581
II Strane države
Srbija
Bosna i Hercegovina
Bosna i Hercegovina - Republika Srpska
Hrvatska
Kosovo
Njemačka
Poljska
Rusija
Danska
Bugarska
Albanija
Norveska
Sjedinjene Američke Države
Ukupno
Ukupno I+II
Broj
11
4
2
2
2
2
1
1
1
1
1
1
1
30
611
Tabela – Pritužbe po podnosiocima i teritorijalnoj pripadnosti podnosilaca
Muškarci
Andrijevica
Bar
Berane
Bijelo Polje
Budva
Cetinje
Danilovgrad
Herceg Novi
293
1
12
3
13
5
3
3
11
23
Kolašin
Kotor
Mojkovac
Nikšić
Plav
Pljevlja
Plužine
Podgorica
Rožaje
Šavnik
Tivat
Ulcinj
Žabljak
Srbija
Bosna i Hercegovina
Rusija
Sjedinjene Američke Države
Njemačka
Albanija
Danska
Norveska
Žene
Bar
Berane
Bijelo Polje
Budva
Cetinje
Danilovgrad
Herceg Novi
Kolašin
Kotor
Mojkovac
Nikšić
Pljevlja
Podgorica
Rožaje
Tivat
Ulcinj
Republika Srpska
Hrvatska
Bosna i Hercegovina
Poljska
Njemačka
Grupe
Bar
Berane
Bijelo Polje
24
2
4
1
14
5
5
1
173
5
2
1
9
1
11
2
1
1
1
1
1
1
150
13
5
8
3
4
1
8
5
8
1
6
5
61
8
1
5
2
2
2
1
1
107
4
3
2
Herceg Novi
Kotor
Nikšić
Podgorica
Rožaje
Tivat
Bugarska
Pravna lica
Herceg Novi
Podgorica
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
Podgorica
Anonimne
Podgorica
Kosovo
Ukupno
1
1
1
92
1
1
1
42
1
41
15
15
4
2
2
611
3.1.3. Urgencije
I u ovoj izvještajnoj godini bilo je kašnjenja u dostavljanju izjašnjenja u pojedinim slučajevima, pa je
Zaštitnik bio prinuđen da u 125 predmeta uputi 228 urgencija, radi dostavljanja traženih izjašnjenja.
Neblagovremeno dostavljanje izjašnjenja doprinijelo je da su ispitni postupci u pojednim predmetima
duže trajali, dok u 31 predmet zbog toga postupak nije mogao biti okončan u izvještajnoj godini.
Tabela - Pregled upućenih urgencija u 2013. godini
Državni organi i organi državne uprave
Ministarstvo finansija
Ministarstvo ekonomije
Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija
Ministarstvo unutrašnjih poslova
Ministarstvo saobraćaja i pomorstva
Ministarstvo odbrane
Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja
Ministarstvo pravde
Ministarstvo prosvjete
Ministarstvo za evropske integracije
Ministarstvo za informaciono društvo i
telekomunikacije
Ministarstvu unutrašnjih poslova Filijala za upravne
unutrašnje poslove u Kotoru
Državna izborna komisija
Broj
U 2 predmeta po 4 urgencije, u 19
96 predmeta po 3 urgencije i u 14
predmeta po 2 urgencije
U 1 predmetu 5 ugrencija, u 1
18 predmetu 4 ugrencije i u 4 predmeta po
2 urgencije
U 2 predmeta po 3 urgencije i u 1
16
predmetu 2 urgencije
11 U 2 predmeta po 2 ugrencije
U 1 predmetu 4 ugrencije, u 1
9 predmetu 3 urgencije i u 1 predmetu 2
urgencije
3 U 1 predmetu 2 ugrencije
2 U 1 predmetu 2 ugrencije
1
4 U 1 predmetu 3 ugrencije
3 U 1 predmetu 2 ugrencije
2
3 U 1 predmetu 2 ugrencije
3 U 1 predmetu 3 ugrencije
25
Komisija za povraćaj i obeštećenje u Podgorici
Komisija za žalbe
Poreska uprava
Regulatorna agencija za energetiku
Uprava policije - Područna jedinica Budva
Uprava policije - Područna jedinica Bijelo Polje
Uprava za inspekcijske poslove
Uprava za nekretnine
uprava za nekretnine - PJ Podgorica
Uprava za nekretnine - Područna jedinica Budva
Uprava za nekretnine - Područna jedinica Podgorica
ZIKS Podgorica
Lokalna samouprava i lokalna uprava
Komunalna policija Opštine Herceg Novi
Opština Bijelo Polje
Opština Plav
Opština Rožaje
Opština Ulcinj
Opština Berane
Javne službe i drugi nosioci javnih ovlašćenja
JKP Kotor
Centar za socijalni rad Berane
Centar za socijalni rad Podgorica
Centar za socijalni rad Rožaje
Radio televizija Crne Gore
Savjet J.P. Radio televizija Crne Gore
Univerzitet Crne Gore
Druge organizacije i pravna lica
Fudbalski savez Crne Gore
AD Pobjeda
Ukupno
1
1
2
1
1
1
10
U 1 predmetu 4 urgencije, u 3
predmeta po 3 urgencije
1
1
3 U 1 predmetu 3 ugrencije
1
3
3 U 1 predmetu 3 ugrencije
5 U 2 predmeta po 2 ugrencije
1
1
1
1
2 U 1 predmetu 2 ugrencije
1
2
1
U 1 predmeta po 3 ugrencije, u 2
7
predmeta po 2 urgencije
3 U 1 predmetu 3 ugrencije
1
1
2 U 1 predmetu 2 ugrencije
228
3.2. Način okončanja postupka po pritužbama
Od 594 predmeta po kojima je postupak okončan u 2013. godini, u 75 predmeta Zaštitnik nije bio
nadležan za postupanje, a u 45 predmeta nijesu postojale procesne pretpostavke za postupanje. U 66
predmeta postupak je okončan upućivanjem na druga pravna sredstva, u 390 slučajeva postupak
okončan nakon sprovedenog ispitnog postupka, u 10 slučajeva spajanjem predmeta i osam predmeta
na drugi način.
Tabela - Način okončanja postupka po pritužbama
I Ishod postupka po pritužbama
Nema povrede prava
Nenadležnost
Nepostupanje
26
Broj
198
75
45
Obustava
Preporuka
Upućivanje
Na drugi način
Spajanjem
Ukupno I
II Inicijativa za donošenje zakona ili izmjena i dopuna zakona ili drugih propisa
III Predlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti
Ukupno I+II+III
166
22
66
8
10
590
2
2
594
Tabela – Način okončanja postupka po podnosiocima - žene, muškarci i ostali podnosioci
pritužbi
Nema povrede prava
Anonimna
Pravna lica
Grupa
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
Muškarci
Žene
Nenadležnost
Grupa
Muškarci
Žene
Nepostupanje
Anonimna
Grupa
Muškarci
Žene
198
1
1
12
5
130
49
75
4
52
19
45
3
5
25
12
27
Obustava
Pravna lica
Grupa
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
Muškarci
Žene
Preporuka
Pravna lica
Grupa
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
Muškarci
Žene
Upućivanje
Pravna lica
Grupa
Muškarci
Žene
Spajanjem
Muškarci
Žene
Na drugi način
Grupa
Muškarci
Zakonodavna inicijativa
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
Predlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
Ukupno
166
25
54
5
44
38
22
4
10
2
3
3
66
1
3
35
27
10
7
3
8
1
7
2
2
2
2
594
3.2.1. Pritužbe okončane zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za postupanje
Zaštitnika i upućivanja na druga pravna sredstva
Zbog nenadležnosti i nepostojanja procesnih pretpostavki za postupanje Zaštitnika postupak je
okončan u 120 predmet, što predstavlja 20% od ukupnog broja pritužbi po kojima je postupak okončan.
Naime, u 75 predmeta Zaštitnik nije bio nadležan za postupanje, jer su se pritužbe odnosile na:
povrede prava nastale prije stupanja na snagu Zakona o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda jedna
(1);povrede prava koje nijesu učinjene od strane državnih organa, organa lokalne samouprave, javnih
službi i drugih nosilaca javnih ovlašćenja u Crnoj Gori (14); povrede prava u drugim državama (2);
zahtjeve za preispitivanje zakonitosti odluka državnih organa (sudovi i dr.) (37), zahtjev za zastupanje i
preduzimanje radnji u postupku (1), zahtjev za materijalnu, pravnu i drugu pomoć (2) i na druge razloge
(18). U 45 predmeta Zaštitnik nije postupao po pritužbama iz zakonom utvrđenih razloga, odnosno
zbog toga što: je podnešena anonomna pritužba (5) a nije bilo osnova za postupanje po sopstvenoj
inicijativi, nijesu iscrpljena druga pravna sredstva (1), očigledna zloupotreba prava podnošenja pritužbe
(1), pritužba je podnesena po isteku roka od jedne godine od dana učinjene povrede (3), pritužba nije
dopunjena u ostavljenom roku ni nakon toga (32) i ista pritužba je ponovo dostavljana bez novih
dokaza (3).
28
U 66 predmeta ili 11,11% od ukupnog broja pritužbi po kojima je postupak okončan, Zaštitnik je
podnosioce pritužbi uputio da zaštitu svojih prava ostvare pred nadležnim državnim organima,
korišćenjem redovnih pravnih sredstava koja su im, shodno određenim zakonskim odredbama, na
raspolaganju, smatrajući da bi otklanjanje povreda tim srestvima bilo efikasnije.
Tabela – Pritužbe okončane zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za postupanje Zaštitnika
i upućivanje na druga pravna sredstva
Pritužbe
Nenadležnost
Povreda prava nastala prije stupanja na snagu Zakona o Zastitniku
Pritužba se nije odnosila na državne i druge organe CG
Pritužba se odnosi na povrede prava u drugim državama
Zahtjev za materijalnu, pravnu i drugu pomoć
Zahtjev za preispitivanja zakonitosti odluka državnih organa (sudovi I dr.)
Zahtjev za zastupanje i preduzimanje radnji u postupku
Ostali razlozi
Nepostupanje
Anonimna pritužba
Nijesu iscrpljena druga pravna sredstva
Očigledna zloupotrebi prava podnošenja pritužbe
Pritužba je podnesena po isteku roka od jedne godine od dana učinjene povrede
Pritužba nije dopunjena u ostavljenom roku
Pritužba ponovljena a nijesu podnijeti novi dokazi
Upućivanje na druga pravna sredstva
186
75
1
14
2
2
37
1
18
45
5
1
1
3
32
3
66
3.2.2. Pritužbe okončane nakon sprovedenog ispitnog postupka
Nakon sprovedenog ispitnog postupka okončano je 390 predmeta, odnosno 65,65% od ukupno 594
pritužbi po kojima je postupak okončan. Od toga broja (390), Zaštitnik je u 198 slučaju (33,33%),
utvrdio da nije bilo povrede prava.
U 165 slučajeva je utvrđeno da postoji povreda prava, od kojih je u 143 slučaja povreda otklonjena u
toku ispitnog postupka, pa je iz tog razloga postupak obustavljen. U preostalim predmetima povrede
nijesu otklonjene u toku ispitnog postupka pa je Zaštitnik u 22 predmeta dao mišljenja sa preporukom
nadležnim organima za otklanjanje utvrđenih povreda prava, ostavljajući za to odgovarajuće rokove.
U 23 slučaja postupak je obustavljen, i to: u 6 predmeta zbog toga što je nakon podnošenja pritužbi
pokrenut sudski postupak, u 6 predmeta podnosilac pritužbe nije sarađivao u postupku, dok su u 11
predmeta podnosioci povukli pritužbe nakon podnošenja.
Zaštitnik je u 2013. godini uputio dvije zakonodavne inicijative i dva Predloga za ocjenu ustavnosti i
zakonitosti.
Tabela - Predmeti okončani nakon sprovedenog ispitnog postupka
Pritužbe
Utvrđeno da nije bilo povrede prava
Utvrđena povreda prava (ukupno)
Broj
198
165
29
Povreda otklonjena u toku postupka
Preporuke
Postupak obustavljen (osim slučajeva u kojima je povreda otklonjena u toku postupka)
Nakon podnošenja pritužbe pokrenut sudski postupak
Podnosilac povukao pritužbu
Podnosilac pritužbe ne saradjuje u postupku
II Predlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti
III Inicijativa za donošenje zakona ili izmjena i dopuna zakona ili drugih propisa
Ukupno I+II+III
143
22
23
6
11
6
2
2
390
3.3. Pregled okončanih pritužbi po organima
Od ukupnog broja pritužbi po kojima je postupak okončan u izvještajnoj godini, na rad sudova se
odnosilo 89 pritužbi, na rad državnih organa, organa državne uprave, upravnih i drugih organizacija
277, na rad javnih službi i drugih nosilaca javnih ovlašćenja 85, na rad organa lokalne samouprave i
lokalne uprave 30, na rad Uprave policije 25 pritužba, na rad Državnog tužilaštva 11, na rad organa za
vođenje prekršajnog postupka 10 i na rad organa, službi i nosioca javnih ovlašćenja u drugim
državama, privrednih društava, drugih pravnih lica, preduzetnika, fizičkih lica i dr. 67 pritužbi.
Tabela – Okončane pritužbe po organima
Državni organi, organi državne uprave, upravne i druge organizacije
Ustavni sud i redovni sudovi
Državno tužilaštvo
Organi za vođenje prekršajnog postupka
Uprava policije
Javne službe i drugi nosioci javnih ovlašćenja
Lokalna samouprava i lokalna uprava
Drugi organi, organizacije, fizička I pravna lica
Ukupno
277
89
11
10
25
85
30
67
594
Tabela – Okončani postupci po organima i podnosiocima - žene, muškarci i ostali podnosioci
pritužbi
Državni organi, organi državne uprave, upravne i druge organizacije
Anonimna
Pravna lica
Grupa
Sapstvena inicijativa Zaštitnika
Muškarci
Žene
Ustavni sud i redovni sudovi
Grupa
Sapstvena inicijativa Zaštitnika
Muškarci
Žene
Državno tužilaštvo
Sapstvena inicijativa Zaštitnika
30
277
2
28
68
8
135
36
89
4
2
59
24
11
1
Muškarci
Žene
Organi za vođenje prekršajnog postupka
Muškarci
Žene
Uprava policije
Anonimna
Grupa
Muškarci
Žene
Javne službe i drugi nosioci javnih ovlašćenja
Anonimna
Pravna lica
Grupa
Sapstvena inicijativa Zaštitnika
Muškarci
Žene
Lokalna samouprava i lokalna uprava
Grupa
Muškarci
Žene
Drugi organi, organizacije, fizička i pravna lica
Grupa
Muškarci
Žene
Ukupno
8
2
10
8
2
25
1
2
11
11
85
1
3
5
5
29
42
30
4
17
9
67
6
36
25
594
3.3.1. Pritužbe na rad Ustavnog suda, redovnih sudova, Državnog tužilaštva i organa za
vođenje prekršajnog postupka
3.3.1.1. Pritužbe na rad Ustavnog i redovnih sudova
Od ukupnog broja primljenih pritužbi u toku 2013. godine (611), na rad Ustavnog suda odnosilo se 5
pritužbi i dva predloga za ocjenu ustavnosti, a na rad redovnih sudova 77 pritužbi, ili 13.74 %. Primljene
pritužbe na redovne sudove odnosile su se na: Vrhovni sud Crne Gore jedna, Privredni sud u Podgorici
tri, više sudove 15 i osnovne sudove 63. Postupak je završen po 89 pritužbi, i to u 83 slučaja iz
2013.godine i 6 slučaja iz prethodne godine.
Tabela – Primjene pritužbe po podnosiocima - žene, muškarci i ostali podnosioci pritužbi
I Ustavni sud CG
Muškarci
Žene
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
II Redovni sudovi
Muškarci
Žene
7
4
1
2
77
49
24
31
Grupe
Ukupno I+II
4
84
Tabela - Okončani postupci po pritužbama
I Ustavni Sud CG
Pritužbe
Predlog za ocjenu ustavnosti
II Redovni sudovi
Vrhovni sud CG
Privredni sud u Podgorici
Viši sudovi
Osnovni sudovi
Ukupno I+II
7
5
2
82
1
3
15
63
89
Tabela - Okončani postupci po pritužbama pojedinačno po sudovima
I Ustavni Sud
Pritužbe
Predlog za ocjenu ustavnosti
II Redovni sudovi
Vrhovni sud CG
Privredni sud u Podgorici
Viši sud u Bijelom Polju
Viši sud u Podgorici
Osnovni sud u Baru
Osnovni sud u Beranama
Osnovni sud u Bijelom Polju
Osnovni sud u Cetinju
Osnovni sud u Danilovgradu
Osnovni sud u Herceg Novom
32
7
5
2
82
1
3
6
9
6
3
5
4
2
2
Osnovni sud u Kotoru
Osnovni sud u Nikšiću
Osnovni sud u Pljevljima
Osnovni sud u Podgorici
Osnovni sud u Rožajama
Osnovni sud u Ulcinju
Ukupno I+II
8
2
1
26
1
3
89
Način okončanja postupka po pritužbama koje su se odnosile na rad Ustavnog suda i redovnih sudova
prikazan je u narednoj tabeli.
Tabela – Način okončanja postupka po pritužbama
I Ustavni sud CG
Nema povrede prava
Obustava ( Povreda otklonjena u toku postupka )
Predlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti
II Redovni sudovi
Nema povrede prava
Nenadležnost
Zahtjev za preispitivanja zakonitosti sudskih odluka
Zahtjev za zastupanje i preduzimanje radnji u postupku
Nepostupanje
Pritužba nije dopunjena u ostavljenom roku
Pritužba ponovljena a nijesu podnijeti novi dokazi
Obustava (Povreda otklonjena u toku postupka)
Preporuka (Ispoštovana)
Na drugi način
Ukupno I+II
7
4
1
2
82
33
29
28
1
10
9
1
8
1
1
89
Tabela – Okončani postupci po podnosiocima - žene, muškarci i ostali podnosioci pritužbi
I Ustavni sud CG
Muškarci
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
II Redovni sudovi
Muškarci
Žene
Grupa
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
Ukupno I+II
7
5
2
82
59
24
4
2
89
3.3.1.2. Pritužbe na rad Državnog tužilaštva
Na rad Državnog tužilaštva Crne Gore primljeno je 10 pritužbi ili 1,63% i sa prenešene 2 pritužbe iz
2012. godine bilo je ukupno u radu 12 Postupak je završen po 11 pritužbi, i to u 9 slučaja iz 2013.
godine i 2 slučaja iz prethodne godine.
33
Tabela – Primljene pritužbe po podnosiocima - žene, muškarci i ostali podnosioci pritužbi
Muškarci
Žene
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
Ukupno
6
3
1
10
Pritužbe su se odnosile na rad: Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore (3), Više državno tužilaštvo u
Bijelom Polju (1), Više državno tužilaštvo u Podgorici (1) i osnovna državna tužilaštva: u Bijelom Polju
(1), u Kotoru (1), u Plavu (1), u Pljevljima (1) i Podgorici (2).
Tabela - Okončani postupci po pritužbama
I Državno tužilaštvo
Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore
Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju
Više državno tužilaštvo u Podgorici
Osnovno državno tužilaštvo u Bijelom Polju
Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru
Osnovno državno tužilaštvo u Plavu
Osnovno državno tužilaštvo u Pljevljima
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici
Ukupno
2013
2
1
1
1
1
1
1
1
9
2012
1
1
2
Tabela – Način okončanja pritužbi
Pritužbe
Nema povrede prava
Nenadležnost ( Zahtjev za preispitivanja zakonitosti odluke državnog tužioca )
Obustava ( Povreda otklonjena u toku postupka )
Ukupno
34
Broj
8
1
2
11
Tabela – Okončani postupci po podnosiocima - žene, muškarci i ostali podnosioci pritužbi
Muškarci
Žene
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
Ukupno
8
2
1
11
3.3.1.3. Pritužbe na rad Organa za prekršaje
Na rad Organa za prekršaje u radu je bilo 10 pritužbi. Od toga 9 pritužbi je primljeno u 2013. godini, a
jedna (1) pritužba je prenešeno iz 2012. godine.
Tabela – Primljene pritužbe po polnoj pripadnosti podnosioca
Muškarci
Žene
Ukupno
7
2
9
Tabela - Okončani postupci po pritužbama
I Organi za prekršaje
Vijeće za prekršaje
Područni organ za prekršaje Bar
Područni organ za prekršaje Podgorica
Područni organ za prekršaje Ulcinj
Područni organ za prekršaje Žabljak
Ukupno
Broj
1
1
3
4
1
10
35
Tabela – Način okončanja pritužbi
Pritužbe
Nema povrede prava
Nenadležnost ( Zahtjev za preispitivanja zakonitosti odluka Organa za prekršaje i dr.)
Ukupno
Broj
4
6
10
Tabela – Okončani postupci po polnoj pripadnosti podnosioca
Muškarci
Žene
Ukupno
8
2
10
3.3.2. Pritužbe na rad državnih organa, organa državne uprave, upravnih i drugih
organizacija
Na rad državnih organa i organa državne uprave u radu je bilo 355 pritužbi. Od toga 293 pritužbi je
primljeno u 2013. godini, a 62 pritužbe su prenešene iz 2012. godine.
Tabela – Primljene pritužbe po podnosiocima - žene, muškarci i ostali podnosioci pritužbi
Muškarci
Žene
Anonimne
Pravna lica
Grupe
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
Ukupno
130
32
2
39
83
7
293
U izvještajnoj godini postupak je okončan po 277 pritužbi, od kojih su 220 pritužba iz 2013. godine i 57
pritužbi iz prethodne godine.
Tabela - Okončani postupci po pritužbama
I Organi i organizacije
Skupština CG
Vlada CG
Ministarstvo ekonomije
Ministarstvo finansija
Ministarstvo inostranih poslova
Ministarstvo odbrane
Ministarstvo održivog razvoja i turizma
Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja
Ministarstvo pravde
Ministarstvo prosvjete
Ministarstvo rada i socijalnog staranja
Ministarstvo saobraćaja i pomorstva
Ministarstvo turizma
36
2013
2
3
30
6
1
5
8
6
6
3
2012
4
1
4
1
1
1
3
2
1
Ministarstvo unutrašnjih poslova
Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija
Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije
Ministarstvo zdravlja
Ministarstvu unutrašnjih poslova Filijala za upravne unutrašnje poslove u Kotoru
Ministarstvu unutrašnjih poslova - PJ za upravne unutrašnje poslove Podgorica
Ministarstvu unutrašnjih poslova - Područna jedinica Bar
Agencija za nacionalnu bezbjednost
Agencija za zaštitu ličnih podataka
Direkcija javnih radova
Direkcija za imovinu - Podgorica
Drugi državni organi
Fond rada Crne Gore
Inspekcija rada
Komisija za povraćaj i obestećenje u Baru
Komisija za povraćaj i obeštećenje u Podgorici
Poreska uprava
Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte
Uprava za inspekcijske poslove
Uprava za nekretnine
Uprava za nekretnine - Područna jedinica Bar
Uprava za nekretnine - Područna jedinica Budva
Uprava za nekretnine - Područna jedinica Danilovgrad
Uprava za nekretnine - Područna jedinica Kotor
Uprava za nekretnine - Područna jedinica Podgorica
Uprava za nekretnine - Područna jedinica Ulcinj
Više drzavnih organa
Zavod za školstvo
Zavod za zapošljavanje
ZIKS Bijelo Polje
ZIKS Podgorica
Ukupno I
II Zakonodavne inicijative
Skupština CG
Vlada CG
Ukupno II
Ukupno I+II
21
5
7
1
2
1
1
1
17
1
1
1
2
1
1
2
1
1
1
3
2
2
3
2
1
1
1
2
1
1
1
3
6
78
218
12
57
1
1
2
220
57
37
Postupci po pritužbama koje su se odnosile na rad državnih organa, organa državne uprave, upravnih i
drugih organizacija okončani su na način što je: u 93 slučajeva utvrđeno da nema povrede prava, u
sedam (7) slučajeva Zaštitnik nije bio nadležan da postupa, u 17 slučaja Zaštitnik nije postupao iz
zakonom utvrđenih razloga(nisu iscrpljena druga pravna srestva, pritužba nije dopunjena u ostavljenom
roku i dr.), u 105 predmeta postupak je obustavljen ( povreda otklonjena u toku postupka – 92,
podnosilac povukao pritužbu i dr), devet (9) slučaja okončano je spajanjem predmeta, dva (2) predmeta
okončano je na drugi način, 16 predmeta okončano je preporukama, dok je u 26 slučajeva Zaštitnik
podnosioce pritužbi uputio da zaštitu svojih prava ostvare pred nadležnim državnim organima,
korišćenjem redovnih pravnih sredstava koja im stoje na raspolaganju.
Tabela – Način okončanja postupka
Pritužbe
Nema povrede prava
Nenadležnost
Nepostupanje
Obustava
Preporuka
Upućivanje
Spajanjem
Na drugi način
Zakonodavna inicijativa
Ukupno
Broj
93
7
17
105
16
26
9
2
2
277
Tabela – Okončani postupci po podnosiocima - žene, muškarci i ostali podnosioci pritužbi
Muškarci
Žene
38
135
36
Grupa
Pravna lica
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
Anonimna
Ukupno
68
28
8
2
277
3.3.2.1. Pritužbe na rad Uprave policije
Iako Uprava policije spada u organe državne uprave, pritužbe na rad ovog organa, zbog njegovih
represivnih ovlašćenja, koja mogu imati uticaja na ostvarivanje ljudskih prava i sloboda, posebno se
evidentiraju u Instituciji.
Na rad Uprave policije u 2013. godini primljene su 24 pritužbe ili 3,92% od ukupnog broja primljenih
pritužbi (611). Iz prethodne godine prenešeno je 5 pritužbi.
Tabela – Primljene pritužbe po podnosiocima - žene, muškarci i ostali podnosioci pritužbi
Muškarci
Žene
Anonimna
Ukupno
11
12
1
24
Od ukupnog broja pritužbi u radu (29) okončano je 25 pritužbi, od čega 22 pritužbe iz 2013. godine i tri
(3) pritužbi iz 2012. godine, od kojih su se četiri (4) pritužbe odnosilo na rad Uprave policije, sedam (7)
na rad Područne jedinice Podgorica, po tri (3) na rad Područne jedinice Budva i Nikšić, dvije (2) pritužbe
na rad Područne jedinice Bijelo Polje, po jedna pritužba na rad Područne jedinice Bar, Berane i Pljevlja i
po jedna na rad Ispostava Rožaje, Cetinja i Kolašina.
Na kraju izvještajne godine u četiri predmeta postupak nije okončan, pa su prenešeni u 2014. godinu.
Pritužbe su se uglavnom odnosile na nepostupanje po prijavama građana i njihovim zahtjevima.
Tabela – Okončani postupci po pritužbama
Pritužbe
Uprava policije
Uprava policije - Područna jedinica Bar
Uprava policije - Područna jedinica Berane
Uprava policije - Područna jedinica Bijelo Polje
Uprava policije - Područna jedinica Budva
Uprava policije - Područna jedinica Nikšić
Uprava policije - Područna jedinica Pljevlja
Uprava policije - Područna jedinica Podgorica
Uprava policije - Ispostava Cetinje
Uprava policije - Ispostava Kolašin
Uprava policije - Ispostava Rožaje
Ukupno
2013
2
1
1
2
3
3
1
6
1
1
1
22
2012
2
1
3
39
Postupak po pritužbama na rad Policije okončan je na način što je: u 17 slučajeva utvrđeno da nema
povrede prava, u jednom (1) slučaju podnosilac je upućen da svoja prava ostvari kod drugih organa, u
5 predmeta nije postupano iz zakonom utvrđenih razloga (pritužba nije dopunjena u ostavljenom roku a
ni nakon toga, anonimna i dr.), a u dva (2) slučaja postupak je obustavljen (povreda otklonjena u toku
postupka).
Tabela – Način okončanja postupka po pritužbama
Pritužbe
Nema povrede prava
Nepostupanje
Obustava
Upućivanje
Ukupno
Broj
17
5
2
1
25
Tabela – Okončani postupci po podnosiocima - žene, muškarci i ostali podnosioci pritužbi
Žene
Muškarci
Grupa
Anonimna
Ukupno
11
11
2
1
25
3.3.2.2. Javne službe i drugi nosioci javnih ovlašćenja
Na rad javnih službi i drugih nosilaca javnih ovlašćenja u 2013. godini Zaštitniku je podnijeto 93
pritužbe, a iz prethodne godine prenijeto je 6 pritužbi.
40
Tabela – Primljene pritužbe po podnosiocima - žene, muškarci i ostali podnosioci pritužbi
Muškarci
Žene
Anonimna
Pravna lica
Grupe
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
Ukupno
31
46
1
3
7
5
93
Od ukupnog broja pritužbi u radu (99), postupak je okončan u 81 predmeta iz 2013. godine i 4
predmeta iz 2012. godine.
Tabela – Okončani postupci po pritužbama
Javne službe i drugi nosioci javnih ovlašćenja
Centar za socijalni rad Bar
Centar za socijalni rad Budva
Centar za socijalni rad Herceg Novi
Centar za socijalni rad Kotor
Centar za socijalni rad Nikšić, Plužine i Šavnik
Centar za socijalni rad Podgorica
Centar za socijalni rad Rožaje
Dom zdravlja - Herceg Novi
Biotehnicki fakultet Podgorica
Fakultet dramskih umjetnosti
Fakultet za turizam i hotelijerstvo
Filozofski fakultet - Niksic
Fond PIO - Crne Gore
Fond rada Podgorica
Javno komunalno stambeno preduzece Herceg Novi
JKP Kotor
JP Čistoća Podgorica
JP Vodovod i kanalizacija - Bijelo Polje
JP Vodovod i kanalizacija - Danilovgrad
JU Obrazovni centar Šavnik
JU Osnovna škola "Bećko Jovović"
JU Osnovna škola "Blažo Jokov Orlandić"
JU Osnovna škola "Božidar Vuković Podgoričanin"
JU Osnovna škola "Dašo Pavičić"
JU Osnovna škola "Jugoslavija"
JU Osnovna škola "Marko Miljanov"
JU Osnovna škola "Maršal Tito"
JU Osnovna škola "Risto Ratković"
JU Osnovna škola "Savo Pejanović"
JU Osnovna škola "Štampar Makarije"
JU Osnovna škola "Vuk Karadžić"
JU Osnovna škola "Vuko Jovović"
2013
2
1
1
1
1
16
5
1
1
1
1
3
11
3
1
1
1
1
1
1
2
1
1
2
1
1
1
1
1
1
1
1
2012
1
2
41
JU Škola za osnovno muzičko obrazovanje "Petar II Petrović Njegoš"
JU Škola za srednje i više stručno obrazovanje “ Sergije Stanić “
JU Srednja mješovita škola "Ivan Goran Kovačić"
JU Studentski dom "Spasić - Mašera" Kotor
JU Zavičajni muzej "Granića kula"
JU Zavod "Komanski most"
Klinički centar Crne Gore
Muzicki centar Crne Gore
Regulatorna agencija za energetiku
RTCG - Radio Televizija Crne Gore
Specijalna psihijatrijska bolnica Dobrota
Univerzitet Crne Gore
Ukupno
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
3
81
4
Postupak po pritužbama koje su se odnosile na rad javnih službi i drugih nosilaca javnih ovlašćenja je
okončan na način što je: u 20 slučajeva utvrđeno da nema povrede prava, u tri (3) slučaja Zaštitnik nije
postupao iz zakonom utvrđenih razloga, u šest (6) slučajeva Zaštitnik nije bio nadležan da postupa, u
36 slučaja postupak je obustavljen ( povreda otklonjena u toku postupka – 30, podnosilac povukao
pritužbu i dr), u tri (3) predmeta data su mišljenja sa preporukama, a u 17 slučajeva Zaštitnik je
podnosioce pritužbi uputio da zaštitu svojih prava ostvare pred nadležnim državnim organima.
Tabela - Način okončanja postupka po pritužbama
Pritužbe
Nema povrede prava
Nenadležnost
Nepostupanje
42
Broj
20
6
3
Obustava
Preporuka
Upućivanje
Ukupno
36
3
17
85
Tabela – Okončani postupci po podnosiocima - žene, muškarci i ostali podnosioci pritužbi
Žene
Muškarci
Grupa
Sopstvena inicijativa Zaštitnika
Pravna lica
Anonimna
Ukupno
42
29
5
5
3
1
85
3.3.2.3. Lokalna samouprava i lokalna uprava
Na rad organa lokalne samouprave i lokalne uprave u izvještajnoj godini podnešeno je 35 pritužbe, iz
2011. godine prenijeto je 5 pritužbi, tako da je bilo ukupno u radu 40 pritužbe.
Tabela – Primljene pritužbe po podnosiocima - žene, muškarci i ostali podnosioci pritužbi
Muškarci
Žene
Grupe
Ukupno
20
7
8
35
Od ukupnog broja pritužbi u radu (40), postupak je okončan po 30 pritužbi, i to 26 pritužbi iz 2013.
godine i 4 pritužbi prenešenih iz prethodne godine.
Tabela – Okončani postupci po pritužbama
Lokalne samouprave i organ lokalne uprave
Glavni grad Podgorica
Opština Bar
Opština Berane
Opština Bijelo Polje
Opština Herceg Novi
Opština Kolašin
Opština Nikšić
Opština Plav
Opština Pljevlja
Opština Plužine
Opština Podgorica
Opština Rožaje
Opština Šavnik
Komunalna policija Glavnog grada Podgorice
Komunalna policija Opštine Budva
2013
1
3
1
4
2
1
1
2
1
2
1
1
1
1
1
2012
1
2
43
Komunalna policija Opštine Pljevlja
Komunalna policija Opstine Ulcinj
Ukupno
1
3
26
4
Postupak po pritužbama koje su se odnosile na rad organa lokalne samouprave i lokalne uprave je
okončan na način što je: u 11 slučajeva utvrđeno da nema povrede prava, u jedanom (1) slučaju
Zaštitnik nije postupao iz zakonom utvrđenih razloga, u jedanom (1) slučaju Zaštitnik nije bio nadležan
da postupa, u osam (8) slučajeva postupak je obustavljen (povreda otklonjena u toku postupka – 6 i
dr.), u jedanom (1) slučaju dato je mišljenje sa preporukom, u sedam(7) slučajeva podnosioci pritužbi
upućeni su da zaštitu svojih prava ostvare pred nadležnim državnim organima i u jedanom (1) slučaju
spajanjem predmeta.
Tabela - Način okončanja postupka po pritužbama
Pritužbe
Nema povrede prava
Nenadležnost
Nepostupanje
Obustava
Preporuka
Upućivanje
Spajanjem
Ukupno
Broj
11
1
1
8
1
7
1
30
Tabela – Okončani postupci po podnosiocima - žene, muškarci i ostali podnosioci pritužbi
Muškarci
Žene
Grupa
Ukupno
44
17
9
4
30
3.4. Prava na čiju su povredu podnosioci ukazivali u pritužbama podnijetim u
izvještajnoj godini
U predmetima u kojima je postupak okončan u izvještajnoj godini podnosioci pritužbi su ukazivali: na
povredu prava na suđenje u razumnom roku u 71 pritužbi, na ostala građanska prava 289 pritužbi, na
ekonomska, socijalna i kulturna prava 143 pritužbe I na prava djeteta u 91 pritužba.
Tabela – Prava na čiju su povredu podnosioci ukazivali u pritužbama, po kojima je postupak
okončan (zbirni pregled)
Pravo na suđenje u razumnom roku
71
Ostala građanska prava
Pravo na državljanstvo
Pravo na lična dokumenta
Pravo na jednakost
Pravo na pravično i nepristrasno suđenje u svim pravnim postupcima i pred svim organima vlasti
Pravo na slobodan pristup informacijama
Pravo na slobodno kretanje I nastanjivanje
Pravo na slobodu I ličnu bezbjednost
Sloboda političkog, sindikalnog i drugog udruživanja i djelovanja
Zabrana diskriminacije
Zabrana mučenja i surovog neljudskog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja
Zabrana samovoljnog hapšenja, pritvaranja ili proganjanja
Pravo na pravnu zaštitu
Pravo na zdravu životnu sredinu
Pravo na život
Rodna ravnopravnost
Druga prava lica lišenih slobode
Manjinska prava
289
6
6
10
40
78
2
5
1
51
23
3
15
4
2
3
36
4
Ekonomska, socijalna i kulturna prava
Pravo na povraćaj imovine i obeštećenje
Stara devizna štednja
Pravo iz oblasti preduzetništva
Pravo iz radnog odnosa i pravo na rad
Pravo iz socijalne zaštite
Pravo na djelotvoran pravni lijek
Pravo na imovinu I mirno uživanje imovine
Pravo na obrazovanje
Pravo na stanovanje
Pravo na penzisko i invalidsko osiguranje
Pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na zdravstveno osiguranje
Pravo na raspolaganje imovinom
Pravo nasleđivanja
143
2
2
2
28
12
5
20
2
5
22
41
1
1
Prava djeteta
Ukupno
91
594
45
3.5. Konačna mišljenja sa preporukama
U 2013. godini, Zaštitnik je u 31 predmet, nakon sprovedenog isoitivanja utvrdio da je došlo do povrede
određenih ljudskih prava i sloboda i dao je nadležnim organima 22 mišljenja sa preporukama (10
predmeta je obuhvaćeno jednim mišljenjem sa preporukom).2
Tabela – Pregled datih preporuka po organima
Ministarstvo finansija
Ministarstvo unutrašnjih poslova
Ministarstvo ekonomije
Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja
Ministarstvo prosvjete
Ministarstvo rada i socijalnog staranja
Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte
Uprava za nekretnine - Područna jedinica Bar
8
2
1
1
1
1
1
1
Centar za socijalni rad Podgorica
Centar za socijalni rad Rozaje
JU Osnovna škola "Božidar Vuković Podgoričanin" - Podgorica
1
1
1
Opština Herceg Novi
1
Adriatic travel DOO - za saobraćaj, ugostiteljstvo i usluge Podgorica
1
Osnovni sud u Podgorici
Ukupno
1
22
Od 22 date preporuke 14 je ispoštovano u izvještajnoj godini, u četiri slučaja nije istekao rok za
realizaciju preporuke, a u četiri slučaja nijesu ispoštovane preporuke (date Ministarstvu finansija,
Ministarstvu rada i socijalnog staranja i Ministarstvu prosvjete).
Podsjećamo da i u 2013. godini nijesu ispoštovane preporuke date u 2009. godini Glavnom
administratoru Opštine Žabljak i Višem sudu u Podgorici, kao i preporuka data Opštini Rožaje u 2011.
godini.
Naime, Konačnim mišljenjem od 30 novembra 2009. godine, Zaštitnik je preporučio Glavnom
administratoru Optine Žabljak da nadležni organi lokalne samouprave i lokalne uprave opštine Žabljak,
bez daljeg odlaganja, preduzmu radnje i mjere kojima će se podnositeljki pritužbe obezbijediti
poštovanje prava na mirno uživanje svoje imovine, odnosno stana iznad prolaza pored „Robne kuće“ u
Žabljaku.
Podnositeljka pritužbe M.Ž, iz Žabljaka, nas je u prvoj polovini 2011. godine obavijestila da nadležni
organi Opštine Žabljak još uvijek nijesu postupili po preporuci Zaštitnika, od 30. novembra 2009.
godine.
2
46
Preporuke se mogu naći na web sajtu Zaštitnika http://ombudsman.co.me/
Tokom održavanja "Dana Zaštitnika" u opštini Žabljak, 14. oktobra 2011. godine, Zaštitnik ljudskih
prava i sloboda sa saradnicima je izašao na lice mjesta i utvrdio da organi lokalne samouprave i lokalne
uprave opštine Žabljak nijesu postupili po odnosnoj preporuci. Tom prilikom je utvrđeno da su na toj
lokaciji samo postavljeni saobraćajni znaci "stop" i "zabrana skretanja udesno", a da su na stanu iznad
prolaza vidna oštećenja izazvana prolaskom teretnih motornih vozila kroz prolaz. Ta oštećenja su
fotografisana, kao i prolaz ispod stana.
Stoga smo, aktima od 20. januara, 14. marta 2012. godine i 14. oktobra 2013. godine, ponovo zatražili
od Glavnog administratora Opštine Žabljak da nadležni organi opštine Žabljak konačno postupe po
preporuci Zaštitnika i podnositeljki pritužbe obezbijede ostvarivanje prava na mirno uživanje svog
stana.
Glavni administrator Opštine Žabljak dostavio je Zaštitniku obavještenje Sekretarijata za uređenje
prostora, zaštitu životne sredine i komunalno-stambene poslove, u kojem je navedeno: da je Odlukom
o javnom saobraćaju na području Opštine Žabljak (SL.Iist RCG -opštinski propisi br,16/03) regulisan
režim saobraćaja na području Žabljaka u skladu sa zakonom i potrebama opštine; da je u cilju
rješavanja postojećeg problema podnositeljke pritužbe Sekretarijat preduzeo mjere u okviru svojih
nadležnosti i obezbijedio postavljanje potrebne saobraćajne signalizacije (saobraćajnih znakova)zabrane skretanja teretnih vozila iz pravca centra grada u Njegoševoj ulici gdje se nalazi zgrada
„Robna kuća", i zabrane prolaska vozila preko određene visine (2.70m) kroz haustor (iz pravca gradske
pijace) iznad kojeg se nalazi stan Ž. M; da smatraju da će se uz obezbjeđenje poštovanja postavljene
saobraćajne signalizacije koja je u nadležnosti drugih državnih organa eliminisati problem imenovane u
pogledu mirnog korišćenja stana; da su više puta razmatrali mogućnost preduzimanja i dodatnih mjera
odnosno postavljanja fizičkih prepreka kroz navedeni prolaz; da, taj Sekretarijat, s obzirom na važeću
plansku i projektnu dokumentaciju kao i zakonsku regulativu iz oblasti saobraćaja, nema mogućnost niti
ovlašćenja da izda odobrenje za postavljanje fizičkih prepreka, jer bi se na taj način mogli ugroziti
učesnici u saobraćaju i istima nanijeti materijalna šteta koja bi povlačila određenu vrstu odgovornosti.
Polazeći od navedenog Zaštitnik je, 31. decembra 2013. godine, od Uprave policije zatražio da preko
svoje organizacione jedinice u Žabljaku preduzme sve mjere za striktno poštovanje postavljene
saobraćajne signalizacije u Njegoševoj ulici gdje se nalazi zgrada „Robna kuća" i zabrane prolaza
vozila preko određene visine (2.70m) kroz haustor (iz pravca gradske pijace) iznad kojeg se nalazi stan
podnositeljke pritužbe Ž. M.
Ministarstvo unutrašnjih poslova – Uprava policije, 19. februara 2014. godine, dostavila je Zaštitniku
izjašnjenje da su policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Žabljak u više navrata sankcionisali
vozače koji se nijesu pridržavali postavljene saobraćajne signalizacije kojom je regulisan režim
saobraćaja kroz “haustor” ispod stana Ž.M; da je nerealno očekivati od saobraćajne policije da
danonoćno kontroliše saobraćaj kroz odnosni prolaz i da se taj problem ne može dugoročno i kvalitetno
riješiti na taj način; da se on jedino može riješiti postavljanjem fizičkih barijera kojima bi se onemogućio
saobraćaj za teretna vozila i da to nije u nadležnosti policije; da će službenici Odjeljenja bezbjednosti
Žabljak i dalje postupati po saobraćajnoj signalizaciji koja postoji, iako ona nije postavljena na
adekvatan način, tj iz pravca Njegoševe ulice ne postoji znak kojim se reguliše režim saobraćaja kroz
pomenuti “haustor” dok iz suprotnog pravca postoji znak “zabrana saobraćaja za teretna vozila visine
preko 2,7 metara”.
U konačnom mišljenju od 3. oktobra 2011. godine, Zaštitnik je preporučio Opštini Rožaje da
predsjednik Opštine Rožaje, bez daljeg odlaganja, preduzme neophodne mjere, saglasno svojim
zakonskim ovlašćenjima, i obezbijedi da nadležne službe izvrše rješenje, broj 0210-32/6, od 20. marta
2003. godine, u cjelini, a kojim je naloženo investitoru DŽ. K, iz Rožaja, da izvrši uklanjanje bespravno
47
podignute ograde od betonske cokle i metalne konstrukcije u dužini od 39m x 2m poprečno, radi
oslobađanja pješačkog prolaza.
Opština Rožaje, 25. oktobra 2011. godine, dostavila je Zaštitniku izvještaj o preduzetim radnjama i
mjerama na izvršenju preporuke. U izvještaju je navedeno: da je rješenje, broj 0210-32/6, od 23. marta
2003. godine, već djelimično izvršeno i da je ostalo da se izvrše radovi na uklanjanju jednog betonskog
zida, te da je postupak obezbjeđivanja uslova za sprovođenje tih aktivnosti u toku; da će se sporni zid
ukloniti, ali da se predmetni prostor ni u kom slučaju ne može koristiti kao pješačka staza iz
bezbjedonosnih razloga i konfiguracije terena, sve dok se ne stvore pretpostavke za obezbjeđivanje
materijalnih sredstava za realizaciju projekta izgradnje pješačke staze.
Opština Rožaje ni nakon više obraćanja Zaštitnika toj opštini (26. januar 2012. godine, 1. novembar
2012. godine, 17. decembar 2012. godine i 13. novembar 2013. godine) nije obavijestila Zaštitnika o
preduzetim aktivnostima na izvršenju predmetnog rješenja.
Konačnim mišljenjem od 30. juna 2009. godine, Zaštitnik je preporučio Višem sudu u Podgorici da
preduzme sve potrebne radnje i mjere kako bi se što prije okončao postupak u predmetu K. br. 254/06,
koji se vodi protiv okrivljenih G.A i dr. zbog krivičnog djela – teško djelo protiv opšte sigurnosti (slučaj
utopljenje lica romske nacionalnosti).
Ovaj slučaj i postupanje po preporuci Zaštitnika je detaljno opisan u Izvještaju o radu Zaštitnika za
2012. godinu (strana 47).
Viši sud u Podgorici, 14. marta 2014. godine, dostavio je Zaštitniku izjašnjenje da je krivični postupak u
navedenom predmetu u toku, da je dokazni postupak u završnoj fazi i da je nastavak glavnog pretresa
zakazan za 9. april 2014. godine.
U mišljenju od 23. septembra 2013. godine, Zaštitnik je preporučio Ministarstvu finansija, da bez
odlaganja, a najkasnije u roku od osam dana, od dana prijema akta, donese rješenje po zahtjevu za
slobodan pristup informacijama Mreže za afirmaciju nevladinog sektora – MANS, iz Podgorice, od 24.
decembra 2012. godine i na taj način postupi po presudi Upravnog suda CG, U. br. 517/13, od 21. juna
2013. godine.
U mišljenju od 23. septembra 2013. godine, Zaštitnik je preporučio Ministarstvu finansija, da bez
odlaganja, a najkasnije u roku od osam dana, od dana prijema akta, donese odluku po zahtjevu za
slobodan pristup informacijama Mreže za afirmaciju nevladinog sektora – MANS, iz Podgorice, od 9.
januara 2013. godine i na taj način postupi po presudi Upravnog suda CG, U. br. 637/13, od 4. juna
2013. godine.
Ministarstvo finansija ni nakon tri upućene urgencije (od 23. oktobra, 7. i 18 novembra 2013 godine) još
uvijek nije dostavilo izvještaj Zaštitniku o postupanju po navedenim preporukama.
U mišljenju od 18. februara 2013. godine, Zaštitnik je preporučio Ministarstvu prosvjete da preduzme
potrebne radnje i mjere na donošenju propisa kojima bi se bliže uredio postupak sprovođenja školske
medijacije kao i licenciranje kvalifikovanih medijatora.
Ministarstvo prosvjete, 29. maja 2013. godine, obavijestilo je Zaštitnika da je Opštim zakonom o
obrazovanju i vaspitanju („Službeni list RCG“br. 64/02,31/05,49/07 i „Službeni list CG“, br. 45/10 i
45/11) članom 9b uređena školska medijacija. Zaštitnik konstatuje da Ministarstvo pri tom nije imalo u
48
vidu specifičnost postupka školske medijacije, te da je pomenuta odredba člana 9b opšteg karakreta i
da je neophodno da postupi po datoj preporuci.
U mišljenju od 8. jula 2013. godine, Zaštitnik je preporučio Ministarstvu rada i socijalnog staranja da
preduzme potrebne mjere za obezbjeđivanje adekvatnih prostornih kapaciteta centara za socijalni rad u
cilju nesmetanog vršenja poslova;
-
-
-
da obezbijedi posebno prilagođene prostorije za prijem djece i rad sa djecom;
da obezbijedi neophodne materijalne i tehničke uslove u skladu sa teritorijalnom nadležnošću i
brojem korisnika u cilju nesmetanog obavljanje poslova;
da obezbijedi neophodne edukacije o dječijim pravima i načinima postupanja sa djecom za sve
zaposlene a posebno za zaposlene koji se bave pravnom problematikom;
da obezbijedi edukacije za rukovodeća lica u oblasti organizacije procesa rada;
da propišu minimalne standarde za rad centara za socijalni rad;
da razviju modele postupanja i rada sa korisnicima, u skladu sa prihvaćenim međunarodnim
standardima, radi jednoobraznog postupanja centara a u cilju pružanja jedinstvenog kvaliteta
usluga za svu djecu;
da preduzme potrebne mjere i radnje na stvaranju uslova za jačanje kadrovskih kapaciteta u
oblasti porodične i dječije zaštite, obezbjeđivanjem dovoljnog broja usko specijalizovanog
kadra, posebno na poslovima praćenja vršenja nadzora nad roditeljskim pravima u porodicama
koje su u riziku;
da preduzme potrebne mjere na obezbjeđivanju razvoja porodičnih savjetovališta pri centrima
za socijalni rad;
da u saradnji sa lokalnom samoupravom, preduzme potrebne mjere i radnje u cilju
obezbijeđivanja različitih servisa za pomoć i zaštitu djece, posebno: dnevne boravke za djecu
sa poremećajem u ponašanju, skloništa i prihvatne stanice za djecu žrtve nasilja,
zanemarivanja i zloupotrebe i dr;
da obezbijedi jačanje kapaciteta centara i edukaciju zaposlenih u dijelu alternativne brige o
djeci a u cilju efikasnije promocije i usmjeravanja djece bez roditeljskog staranja u alternativni
smještaj;
da preduzme potrebne radnje i mjere za uređivanje mehanizama nadzora i kontrole rada
unutar centara za socijalni rad i utvrditi standarde za eksterno praćenje rada centara.
Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije dostavilo Izvještaj Zaštitniku o postupanju po preporuci.
3.6. Zakonodavne inicijative
U izvještajnoj godini Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore je podnio dvije inicijative, za
donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o manjinskim pravima i slobodama i Zakona o
izmjenamama i dopunama Zakona o izboru odbornika i poslanika.
3.6.1. Inicijativa za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o manjinskim
pravima i slobodama.
Vladi Crne Gore, 16.05.2013. godine, Zaštitnik je podnio Inicijativu za donošenje Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o manjinskim pravima i slobodama ("Službeni list RCG", br. 31/06, 38/07 i "Službeni
list CG", br. 2/11 i 8/11).
Naime, polazeći od Ustavnog određenja da se zakonom u skladu sa Ustavom, uređuju način
ostvarivanja ljudskih prava i sloboda, kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje, način ostvarivanja
49
posebnih manjinskih prava i određenja Zakona o državnoj upravi, Zaštitnik je mišljenja da Zakonom o
manjinskim pravima i slobodama nijesu na potpun način uređena pitanja koje se odnose na sastav i
izbor čanova savjeta manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, kao i na status,
nadležnost, organizaciju, način rada i odlučivanja, kontrolu rada i druga pitanja od značaja za rad fonda
za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava. S toga je, po mišljenju Zaštitnika, neophodno
normativnopravno doraditi odredbe Zakona o manjinskim pravima i slobodama u smislu obezbjeđenja
osnovne svrhe osnivanja savjeta kao pravnog lica, koje će obezbijediti očuvanje nacionalnog identiteta i
unaprjeđenje ljudskih prava i sloboda manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica,
odnosno fonda kao pravnog lica, koje će finansijski pružiti efikasnu podršku aktivnostima značajnim za
očuvanje i razvoj nacionalnih, odnosno etničkih posebnosti manjinskih naroda i drugih manjinskih
nacionalnih zajednica i njihovih pripadnika u oblasti nacionalnog, kulturnog, jezičkog i vjerskog
identiteta, u skladu sa Ustavom Crne Gore.
Inicijativom je ukazano da je neophodno:
-
-
-
-
50
preispitati odredbe člana 33 Zakona, kojie se odnose na sastav i broj članova savjeta po
funkciji koji se biraju po automatizmu, jer ovakav način izbora nije slobodan i neposredan i
daje primat predstavnicima javne vlasti iz sastava političkih parija, nasuprot primjeni opšteg
principa transpatentnosti na opštim slobodnim i neposrednim izborima u okviru manjinskih
naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, što znači da uslove, postupak i način izbora
članova savjeta, u skladu sa navedenim principom, treba propisati Zakonom. U tom smislu,
opšti, slobodni i neposredni izbori za sastav nacionalnih savjeta, doprinijeli bi jačanju njihovih
kadrovskih sastava od strane kulturnih, stručnih i naučnih stvaralaca pripadnika manjinskih
naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica i izgradnji povjerenja sa organima javne vlasti,
bez političkog uticaja, u cilju obezbjeđenja očuvanja njihovog nacionalnog identiteta i
unaprjeđenja ljudskih prava i sloboda;
preispitati odredbe člana 36 Zakona, kojima je propisano da se posebnom odlukom osniva
fond, odnosno sagledati potrebu da se Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava osnuje
ovim zakonom i njime urede status fonda, nadležnost (ovlašćenja), organizacija, način rada i
odlučivanja, finansiranje, kontrola rada i druga pitanja od značaja za rad fonda, iz razloga što
se podzakonskim aktom (Odlukom), ne mogu ustanovljavati prava i obaveze za fizička i pravna
lica, uključujući i uslove pod kojima se ostvaruju prava i obaveze za ta lica, pri čemu treba
isključiti mogućnost postojanja sukoba interesa (npr. kod sastava organa upravljanja i
odlučivanja);
utvrditi odgovarajuće i mjerljive kriterijume za raspodjelu sredstva za finansiranje projekata za
podršku aktivnostima značajnim za očuvanje i razvoj nacionalnih, odnosno etničkih posebnosti
manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica i njihovih pripadnika u oblasti
nacionalnog, kulturnog, jezičkog i vjerskog identiteta, koja se raspodjeljuju putem javnog
konkursa (doprinos koji projekat daje očuvanju i razvoju nacionalnog, kulturnog, vjerskog,
jezičkog i etničkog identiteta; kompatibilnost projekta sa strateškim dokumentima Vlade;
transparentnost i mogućnost kontrole realizacije projekta; kredibilitet podnosioca projekta), što
znači preispitati postojeće i ustanoviti eventualno druge kriterijume, odnosno podkriterijume,
razraditi postupak i metodologiju vrednovanja kriterijuma određenim brojem bodova (mjerljivim
učinkom) ovim zakonom, odnosno podzakonskim aktom i dr;
decidno odrediti ko može podnijeti zahtjev sa potrebnom dokumentacijom, radi raspodjele
sredstava, unijeti odredbe o sprječavanju sukoba interesa i otklanjanju mogućnosti za
raspodjelu sredstava više puta po istom osnovu;
Zakon dopuniti preciznim rješenjima koja bi se odnosila na kontrolu rada Fonda i sadržaj te
kontrole.
Navedenim izmjenama i dopunama Zakona o manjinskim pravima i slobodama, prema mišljenju
Zaštitnika bi se, dakle, na potpuniji način uredili sastav i izbor čanova savjeta manjinskih naroda i
drugih manjinskih nacionalnih zajednica i status Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava,
nadležnost, organizacija, način rada i odlučivanja, kontrola rada i druga pitanja od značaja za rad
Fonda. Bilo bi obezdijeđeno da opšti, slobodni i neposredni izbori za sastav nacionalnih savjeta,
doprinesu dosljednijem očuvanju njihovog nacionalnog identiteta i unaprjeđenju ljudskih prava i
sloboda, kao i da ustanove, društva, udruženja i nevladine organizacije manjinskih naroda i drugih
manjinskih nacionalnih zajednica i njihovi pripadnici, u okviru svojih ciljeva i djelatnosti, kroz
ravnopravno i transparentno učešće na javnom konkursu Fonda, ostvare pravo na raspodjelu sredstava
koja izdvaja država Crna Gora za finansiranje projekata za podršku aktivnostima značajnim za
očuvanje i razvoj nacionalnih, odnosno etničkih posebnosti manjinskih naroda i drugih manjinskih
nacionalnih zajednica i njihovih pripadnika u oblasti nacionalnog, kulturnog, jezičkog i vjerskog
identiteta. Propisivanjem kontrole zakonitosti rada Fonda i njegovih pojedinačnih i drugih akata od
strane nadležnog državnog organa bila bi obezbijeđena zakonitost njegovog rada i odlučivanja,
odnosno zaštita prava učesnika u postupcima, u skladu sa Ustavom i zakonom.
Programom rada Vlade Crne Gore za 2014. godinu, predviđeno je utvrđivanje Predloga zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o manjinskim pravima i slobodama, za treći kvartal 2014. godine.
3.6.2. Inicijativa za donošenje Zakona o izmjenamama i dopunama Zakona o izboru
odbornika i poslanika
Skupštini Crne Gore, 06.09.2013. godine, Zaštitnik je podnio Inicijativu za donošenje Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika i poslanika ("Službeni list RCG", br. 4/98, 5/98,
17/98, 14/00, 18/00, 9/01, 41/02, 46/02, 48/06 i "Službeni list" CG, br. 46/11), kojim će se obezbijediti:
1) da u svakoj grupi od tri kandidata na izbornim listima političkih partija bude najmanje jedan
kandidat manje zastupljenog pola;
2) učešće u raspodjeli mandata izbornih lista za izbor poslanika romske manjinske nacionalne
zajednice.
U obrazloženju inicijative za tačku 1), pored ostalog, navedeno je da je:
-
-
Ustavom Crne Gore, odredbom člana 18, utvrđeno da država jemči ravnopravnost žene i
muškarca i razvija politiku jednakih mogućnosti;
Zakonom o izboru odbornika i poslanika ("Službeni list RCG", br. 4/98, 5/98, 17/98, 14/00,
18/00, 9/01, 41/02, 46/02, 48/06 i "Službeni list CG", br. 46/11), odredbom člana 39a stav 1,
propisano da u cilju ostvarivanja principa rodne ravnopravnosti, na izbornoj listi biće najmanje
30% kandidata manje zastupljenog pola, a članom 96, da se mandati koje je izborna lista
dobila dodjeljuju kandidatima prema redosljedu na izbornoj listi;
Zakonom o rodnoj ravnopravnosti ("Službeni list RCG", br. 46/07, odredbom člana 10,
propisano da će Skupština Crne Gore i Vlada Crne Gore, u okviru svojih nadležnosti,
primjenjivati principe rodne ravnopravnosti, a naročito princip rodno balansirane zastupljenosti
prilikom izbora i imenovanja na određene funkcije, obrazovanja radnih tijela i utvrđivanja
sastava zvaničnih delegacija, a odredbom člana 11, da opština, glavni grad i prestonica u
okviru svojih nadležnosti, podstiču i ostvaruju rodnu ravnopravnost, odnosno preduzimaju
mjere i aktivnosti od značaja za ostvarivanje rodne ravnopravnosti;
Rezultati parlamentarnih izbora u Crnoj Gori i struktura Skupštine Crne Gore i drugih predstavničkih
organa, pokazuju da uspostavljeni ustavni princip o ravnopravnosti žena i muškaraca i razvoja politike
51
jednakih mogućnosti, kao i zakonska određenja o rodnoj ravnopravnosti i o rodno balansiranoj
zastupljenosti, nijesu ostvareni u odnosu na žene kao manje zastupljeni pol.
U Rezoluciji Evropskog Parlamenta o pravima žena u zemljama Balkana koje su u procesu pristupanja
Evropskoj uniji (od 21.05.2013. godine) naglašeno da se za zabrinutošću primjećuje da se procenat
žena u političkom odlučivanju u Crnoj Gori slabo povećao tokom prethodnih decenija i poziva se
crnogorska vlast da reformiše zakonodavstvo i osigura usaglašenost sa međunarodnim dokumentima i
standardima u ovoj oblasti.
U tom smislu, a kako proizilazi i iz izvještaja, zaključaka, stavova i preporuka OEBS/ODIHR misije koja
je posmatrala posljednje izbore u Crnoj Gori (2012. godine), kao i CEDAW-a (Komiteta za eliminisanje
svih oblika diskriminacije žena - od oktobra 2011. godine), u cilju obezbjeđenja veće zastupljenosti
žena u parlamentu, prema mišljenju Zaštitnika, potrebno je razmotriti mogućnost dopunjavanja
sadašnjeg sistema kvota zahtjevom da žene budu kotirane na višim pozicijama na izbornim listama ili
mogao bi se razmotriti i sistem naizmjeničnog navođenja jednog muškarca i jedne žene kao kandidata
na izbornim listama, kao i da treba razmotriti kvotu 30% u izbornom zakonodavstvu kako bi se osiguralo
da u svakoj grupi od tri kandidata na izbornim listama političkih partija bude najmanje jedna žena.
Saglasno navedenom ustavnom određenju, odredbama Zakona o rodnoj ravnopravnosti, brojnim
međunarodnim dokumentima i preporukama međunarodnih tijela i organizacija, koji se bave
unaprjeđenjem i zaštitom prava žena, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore smatra da
izmjenom/ama i dopunom/ama člana 39a i/ili drugih odgovarajućih odredbi Zakona o izboru odbornika i
poslanika treba obezbijediti:
-
da žene budu kotirane na višim pozicijama na izbornim listama, ili
da naizmjenično budu navedeni jedan muškarac i jedna žena kao kandidati na izbornim
listama, ili
da žene čine kvotu od 30%, tako da u svakoj grupi od tri kandidata na izbornim listama
političkih partija bude najmanje jedna žena.
Na ovaj način obezbijedila bi se izbalansirana ravnopravnost žena i muškaraca u političkoj participaciji,
odnosno kroz to učešće, društveno prihvatljiva i opravdana participacija žena u predstavničkim tijelima organima u cilju postizanja njihove efektivne jednakosti i principa jednakih mogućnosti u odnosu na
muškarce.
U obrazloženju inicijative, za tačku 2), navedeno je sljedeće:
-
52
Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina, odredbama člana 4, obavezuje države
ugovornice da zajemče pripadnicima nacionalnih manjina ravnopravnost pred zakonom i
jednaku zakonsku zaštitu. U tom smislu zabranjuje bilo kakvu diskriminaciju na osnovu
pripadnosti nacionalnoj manjini. Okvirna konvencija takođe, odredbom člana 5, obavezuje
ugovornice da stvore neophodne uslove za efikasno učešće pripadnika nacionalnih manjina u
kulturnom, socijalnom i ekonomskim životu i javnim poslovima, naročito onim koji se njih tiču.
Navedenim odredbama Okvirne konvencije zahtijeva se dakle, od država ugovornica da stvore
neophodne uslove za efikasno učešće pripadnika nacionalnih manjina u kulturnom, socijalnom
i ekonomskom životu i u javnim stvarima, posebno onima koji se odnose na njihov položaj.
Prije svega, ove odredbe imaju za cilj da podstaknu stvarnu ravnopravnost između pripadnika
nacionalnih manjina i onih koji čine većinu, a da bi se stvorili neophodni uslovi za takvo učešće
pripadnika nacionalnih manjina, ugovornice bi mogle, u okviru svojih pravnih sistema pored
ostalog, da unaprjeđuju i mjere za efikasno učešće pripadnika nacionalnih manjina u procesu
odlučivanja i izbornim tijelima na nacionalnom i lokalnom nivou;
-
-
Ustavom Crne Gore, odredbom člana 79 tačka 9 utvrđeno je da se pripadnicima manjinskih
naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica jemče prava i slobode na autentičnu
zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama jedinica lokalne samouprave u kojima čine
značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije;
Zakonom o izboru odbornika i poslanika, odredbom člana 94 stav 1, propisano je da u
raspodjeli mandata učestvuju izborne liste koje su dobile najmanje 3% od ukupnog broja
važećih glasova u izbornoj jedinici, stavom 2 tačkom 1) navedenog člana da, zuzetno, izborne
liste za izbor poslanika pripadnika određenog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne
zajednice, naznačenog u izbornoj prijavi ili nazivu izborne liste, u slučaju da ni jedna od njih ne
ispuni navedeni uslov, a pojedinačno dobiju najmanje 0,7% važećih glasova, stiču pravo na
učešće u raspodjeli mandata kao jedna - zbirna izborna lista sa ukupno dobijenim brojem
važećih glasova, s tim što će se za obračun mandata priznavati zbrajanje koje obezbjeđuje
osvajanje do tri mandata. Odredbom člana 94 stav 2 tačka 2) navedenog zakona propisano je
da u slučaju da ni jedna od izbornih lista za izbor poslanika pripadnika hrvatskog naroda u
Crnoj Gori ne ispuni uslove iz stava 1 ovog člana i odredbe tačke 1) stava 2 ovog člana
zakona, najuspješnija od njih, sa najmanje 0,35% važećih glasova stiče pravo na jedan
poslanički mandat;
Polazeći od međunarodnih dokumenata, navedenih ustavnih određenja prema kojima se pripadnicima
manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica jemče prava i slobode na autentičnu
zastupljenost, zakonskih određenja koja se odnose na listu za izbor poslanika pripadnika hrvatskog
naroda u Crnoj Gori, činjenice da Romi u Crnoj Gori učestvuju u strukturi stanovništva Crne Gore sa
oko 1% (prema statističkom podacima 1,01 %), da nadležni državni organi Crne Gore imaju i posebno
propisane i preuzete obaveze i odgovornosti u zaštiti ljudskih prava Roma kao specifične istorijsko
zapostavljene i ranjive etničke manjine, kao i od značaja političke participacije i integracije svih
etnonacionalnih manjina u istitucijama političkog sistema kao bitne komponentne uspostavljanja i
izgrađivanja demokratskog i pravednog društva, pravne države i vladavine prava u skladu sa
međunarodnim dokumentima i standardima, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore smatra da bi
se izmjenama i dopunama člana 94, stav 1 tačka 2 Zakona o izboru odbornika i poslanika, zakonski
princip o sticanju prava na jedan poslanički mandat koji se, za sada, primjenjuje samo za pripadnike
hrvatskog naroda, trebao obezbijediti i za pripadnike romske manjinske zajednice u Crnoj Gori. Na taj
način, ostvario bi se i opšti princip nediskriminacije u političkoj participaciji pripadnika ove manjinske
zajednice.
U toku pripreme ovog izvještaja, u Skupštini Crne Gore, odvijale su se aktivnosti na izradi i usvajanju
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika i poslanika.
3.7. Predlozi za ocjenu ustavnosti i zakonitosti propisa
3.7.1. Predlog za ocjenu ustavnosti odredbe člana 71 stav 1 Zakona o penzijskom i
invalidskom osiguranju.
Zaštitnik je Ustavnom sudu Crne Gore 22. novembra 2013. godine podnio Predlog za za ocjenu
ustavnosti odredbe člana 71 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni list RCG",
br. 54/03, 39/04, 79/04, 47/04 i "Službeni list RCG" br. 79/08, 14/10, 78/10, 34/11 i 66/12).
Osporena odredba Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju glasi: "Osiguraniku iz člana 69 stav 1
ovog zakona staž osiguranja računa se sa uvećanim trajanjem, pod uslovom da je na radnim mjestima,
odnosno poslovima iz člana 70 ovog zakona efektivno proveo ukupno najmanje 10 godina, odnosno
53
ukupno najmanje pet godina ako je, po osnovu rada na tim radnim mjestima, odnosno poslovima,
utvrđena invalidnost".
Osporenom odredbom Zakona propisano je, u suštini, da se osiguranicima koji rade na naročito teškim,
opasnim i za zdravlje štetnim poslovima, odnosno radnim mjestima i osiguranicima koji rade na radnim
mjestima, odnosno poslovima na kojima poslije navršenja određenih godina života ne mogu obavljati
svoju profesinalnu djelatnost, staž osiguranja u efektivnom trajanju računa sa uvećanim trajanjem, pod
uslovom da su na tim poslovima efektivno proveli najmanje 10 godina, odnosno ukupno najmanje pet
godina ako im je po osnovu rada na tim radnim mjestima, odnosno poslovima, utvrđena invalidnost.
Iz osporene odredbe Zakona, dakle, proizilazi da osiguranik ne može ostvariti pravo na benificiranje
staža, odnosno uvećanje staža osiguranja ako nije proveo 10 godina (efektivno) na naročito teškim,
opasnim i po zdravlje štetnim poslovima, ili najmanje pet godina na poslovima na kojima, zbog prirode i
težine posla, fiziološke funkcije osiguranika opadaju u mjeri da onemogućavaju njihovo dalje uspješno
obavljanje (po osnovu rada na tim radnim mjestima, odnosno poslovima, utvrđena invalidnost).
Ovakvim propisivanjem dovedeni su u nejednak položaj osiguranici (lica) koji rade ili su radili na
naročito teškim, opasnim i po zdravlje štetnim poslovima, odnosno poslovima na kojima poslije
navršenja određenih godina života ne mogu obavljati svoju profesionalnu djelatnost, što je suprotno
Ustavom utvrđenom načelu jednakosti svih pred zakonom (član 17 stav 2 Ustava CG).
Naime, ovi osiguranici ne mogu ostvariti pravo na odgovarajuće uvećanje staža osiguranja, pa ni pravo
iz penzijskog i invalidskog osiguranja po osnovu uvećanja tog staža, dok svi oni osiguranici koji su radili
ili rade 10 godina i više, odnosno pet godina i više, na tim poslovima ostvaruju pravo na uvećanje staža
osiguranja, pa i na pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja po osnovu tog staža. Radi se, dakle, o
različitom normiranju ili tretmanu istih ili sličnih slučajeva, bez razumnog i objektivnog opravdanja.
Ustanovljavanje prava na uvećanje staža osiguranja osiguranicima koji rade na naročito teškim,
opasnim i za zdravlje štetnim poslovima, odnosno poslovima na kojima poslije navršenja određenih
godina života ne mogu uspješno obavljati svoju profesionalnu djelatnost, ima za cilj njihovu potpuniju
zaštitu stvaranjem uslova da ranije ostvare pravo na penziju (ranije navršenje potrebnog staža
osiguranja ili snižavanje starosne granice).
Međutim, osporenom odredbom Zakona se ne obezbjeđuje zaštita osiguranika koji su manje od 10
godina radili na naročito teškim, opasnim i za dravlje štetnim poslovima, kao ni osiguranika koji su radili
manje od pet godina na određenim poslovima kojima je po osnovu rada na tim poslovima utvrđena
invalidnost. Zaštita se obezbjeđuje samo osiguranicima koji su radili 10 i više od 10, odnosno pet i više
od pet godina na naročito teškim poslovima, opasnim za zdravlje na kojima štetnim poslovima odnosno
poslovima na kojima poslije navršenja određenih godina života ne mogu obavljati svoju profesionalnu
djelatnost. Pri tome se, pored činjenice da i jedni i drugi obavljaju ili su obavljali naročito teške, opasne
i po zdravlje štetne poslove, prenebregava i činjenica da se, saglasno Zakonu o doprinosima za
obavezno socijalno osiguranje, obračunava i plaća dodatni doprinos za staž osiguranja koji se računa
sa uvećanim trajanjem, bez obzira na dužinu efektivnog rada na poslovima na kojima se staž
osiguranja računa sa uvećanim trajanjem.
Na osnovu izloženog neosporno se može konstatovati da su osporenom odredbom Zakona dovedeni u
nejednak položaj pred zakonom osiguranici koji su na radnim mjestima, odnosno poslovima iz člana 70
Zakona efektivno proveli manje od 10 godina, odnosno manje od pet godina ako je, po osnovu rada na
tim radnim mjestima, odnosno poslovima, utvrđena invalidnost, u odnosu na osiguranike koji su proveli
najmanje 10 odnosno pet godina na odnosnim poslovima.
54
S toga, je Zaštitnik predložio da Ustavni sud Crne Gore donese odluku kojom će utvrditi da odredba
člana 71 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službni list RCG" br. 54/03, 39/04,
79/04, 81/04, 47/07 i "Službeni list CG", br. 79/08, 14/10, 78/10, 34/11 i 66/12") nije u saglasnosti sa
Ustavom i da prestaje da važi danom objavljivanja odluke u "Službenom listu CG".
3.7.2. Predlog za ocjenu ustavnosti odredaba Ustavnog zakona za sprovođenje
Amandmana I do XVI na Ustav Crne Gore i odredbe Zakona o Ustavnom sudu Crne
Gore.
Zaštitnik je 15.11.2013. godine Ustavnom sudu Crne Gore podnio Predlog za ocjenu ustavnosti
odredaba člana 5 stav 2 Ustavnog zakona za sprovođenje Amandmana I do XVI na Ustav Crne Gore
(„Službeni list CG“br. 38/13) i člana 93c Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore („Službeni list CG“ br.
46/13).
Osporenom odredbom člana 5 stav 2 Ustavnog zakona za sprovođenje Amandmana I do XVI na Ustav
Crne Gore propisano je: „Javni poziv za izbor svih sudija Ustavnog suda raspisaće se u roku od 30
dana od dana usklađivanja propisa iz stava 1 ovog člana“.
Osporenom odredbom člana 93c Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore propisano je: “Do izbora svih
sudija Ustavnog suda, odnosno potrebnog broja sudija Ustavnog suda za odlučivanje u skladu sa
Ustavom i ovim zakonom, dosadašnji predsjednik i sudije Ustavnog suda nastavljaju sa radom“.
Analizom sadržine osporenih odredaba Ustavnog zakona za sprovođenje Amandmana I do XVI na
Ustav Crne Gore i Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore proizilazi da se ovim odredbama propisuje
obaveza objavljivanja javnog poziva za izbor svih sudija Ustavnog suda Crne Gore i sprovođenje izbora
svih sudija prije isteka vremena na koje su izabrani.
Zaštitnik je mišljenja da osporene zakonske odredbe nijesu saglasne sa Ustavom Crne Gore. Njima se
u suštini predsjedniku i sudijama Ustavnog suda Crne Gore skraćuje mandat i određuje prestanak
funkcije mimo propisanih uslova i procedure određene u članu 154 Ustava Crne Gore.
Ovakvim propisivanjem zakonodavac je osporenim odredbama prekoračio granice svojih ovlašćenja, jer
je zakonom na drugi način uredio ustavom utvrđene uslove i postupak za prestanak funkcije
predsjednika i sudija Ustavnog suda prije isteka vremena na koje su izabrani.
Naime, odredbama člana 154 Ustava Crne Gore određeni su uslovi za prestanak funkcije predsjednika
i sudije Ustavnog suda prije isteka vremena na koje su izabrani. U stavu 1 ovog člana propisano je da
predsjedniku i sudiji Ustavnog suda prestaje funkcija prije isteka vremena na koje je izabran ako to sam
zatraži, kad ispuni uslove za starosnu penziju ili ako je osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora, dok je u
stavu 2 propisano da se predsjednik i sudija Ustavnog suda razrješava dužnosti ako je osuđen za djelo
koje ga čini nedostojnim za vršenje funkcije, ako trajno izgubi sposobnost za vršenje funkcije ili javno
ispoljava svoja politička uvjerenja. U stavu 3 istog člana propisano je da nastupanje razloga za
prestanak funkcije ili razrješenje utvrđuje Ustavni sud na sjednici i o tome obavještava Skupštinu.
Postupak za prestanak funkcije predsjednika i sudije Ustavnog suda propisan je odredbama člana 7,
8,9 i 10 Zakona o ustavnom sudu Crne Gore.
Amandmanima I do XVI na Ustav Crne Gore odredba člana 154 Ustava Crne Gore kojim je uređen
prestanak funkcije predsjednika i sudije Ustavnog suda nije izmijenjena. Amandmanom XV dopunjen je
član 151 Ustava Crne Gore, a Amandmanom XVI zamjenjuje se član 153 Ustava Crne Gore.
55
Ustavna norma iz člana 154 u funkciji je nezavisnosti Ustavnog suda od svih segmenata vlasti i sve dok
je ona na snazi ne postoji nikakva druga mogućnost prestanka funkcije predsjedniku i sudiji Ustavnog
suda. Drugi način prestanka funkcije sudije Ustavnog suda se ne može propisati ni ustavnim zakonom
za sprovođenje ustava ili amandmana, niti drugim zakonom ili bilo kojim drugim pravnim aktom. Ona je
jasna po svom sadržaju, neposredno se primjenjuje i nije joj potrebno dodatno tumačenje. I ustavni
Amandmani XV i XVI na Ustav Crne Gore su u funkciji nezavisnosti Ustavnog suda.
Međutim, i pored toga zakonodavac je osporenim normama propisao: obavezu raspisivanja javnog
poziva za izbor svih sudija Ustavnog suda (član 5 stav 2 Ustavnog zakona za sprovođenje Amandmana
I do XVI na Ustav Crne Gore ) i da dosadašnji predsjednik i sudija Ustavnog suda nastavljaju sa radom
do izbora svih sudija Ustavnog suda, odnosno potrebnog broja sudija Ustavnog suda za odlučivanje u
skladu sa Ustavom i zakonom (član 93c Zakona o Ustavnom sudu). Ovakvim propisivanjem se
osporenim zakonskim odredbama na indirektan način derogiraju odredbe člana 154 Ustava Crne Gore.
Polazeći od toga da je Ustav Crne Gore najviši pravni akt i da Ustav isključuje mogućnost da se bilo
kojim aktom niže pravne snage od Ustava pa dakle ni zakonom mijenja ustavni položaj predsjednika i
sudije Ustavnog suda, jasno je da osporene zakonske norme nijesu saglasne sa Ustavom Crne Gore.
One su nesaglasne sa temeljnim ustavnim načelom vladavine prava koje se, pored ostalog, ostvaruje
kroz obavezu svih da se pridržavaju Ustava i zakona pa i zakonodavne vlasti, koja je vezana pravnim
poretkom u kome svi pravni akti moraju biti usklađeni sa najvišim pravnim aktom - Ustavom.
Kao i što je navedeno, članom 154 Ustava Crne Gore utvrđeni su razlozi za prestanak funkcije
predsjednika i sudije Ustavnog suda i razlozi za njihovo razrješenje. Propisano je i to da samo Ustavni
sud i niko drugi, utvrđuje nastupanje razloga za prestanak funkcije ili razrješenje predsjednika i sudije
Ustavnog suda, o čemu obavještava Skupštinu. Tek nakon utvrđivanja razloga za prestanak ili
razrješenje funkcije predsjednika i sudije Ustavnog suda može se pristupiti aktivnostima za izbor
novog/ih sudije/a.
Stoga je nejasno kako je zakonodavac osporenim normama mogao propisati obavezu raspisivanja
javnog poziva za izbor svih sudija Ustavnog suda i nastavak mandata dosadašnjeg predsjednika i
sudije Ustavnog suda do izbora svih sudija Ustavnog suda, budući da predsjedniku i sudijama
Ustavnog suda nije prestala funkcija iz razloga navedenog u članu 154 Ustava.
Osporena odredba Zakona o Ustavnom sudu (odredba člana 93c Zakona kojom je propisano da “Do
izbora svih sudija Ustavnog suda, odnosno potrebnog broja sudija Ustavnog suda za odlučivanje u
skladu sa Ustavom i ovim zakonom, dosadašnji predsjednik i sudije Ustavnog suda nastavljaju sa
radom“) propisana je u posebnom dijelu zakona – prelazne i završne odredbe i kao takva osporena
odredba bi morala po prirodi stvari da se bavi isključivo sprovođenjem i primjenom normi tog zakona, a
ne da derogira ustavna rješenja o prestanku funkcije predsjednika i sudije Ustavnog suda.
Ustavni zakon za sprovođenje Amandmana I do XVI na Ustav Crne Gore nije ustavni akt stricto sensu i
njime se ne mogu mijenjati ustavne norme. Stoga bi ustavni zakon slijedeći načelo hijerarhije pravnih
propisa morao biti saglasan sa Ustavom Crne Gore. Odredba člana 5 stav 2 ustavnog zakona u suštini
predstavlja derogiranje ustavnih normi koje su sadržane u članu 154 Ustava.
Postupajući po osporenoj odredbi Zakona o Ustavnom sudu, Skupština Crne Gore i Predsjednik Crne
Gore preduzimaju konkretne aktivnosti za izbor svih sudija Ustavnog suda i ako se za to nijesu stekli
uslovi iz člana 154 Ustava Crne Gore.
56
Sa iznijetih razloga Zaštitnik je predložio da Ustavni sud Crne Gore donese odluku kojom će utvrditi da
odredbe: člana 5 stav 2 Ustavnog zakona za sprovođenje Amandmana I do XVI na Ustav Crne Gore
(„Službeni list CG“br. 38/13) i člana 93c Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore („Službeni list CG“ br.
46/13) nijesu u saglasnosti sa Ustavom i da prestaju da važe danom objavljivanja odluke u “Službenom
listu Crne Gore“.
57
58
IV RAD I DJELOVANJE ZAŠTITNIKA U POJEDINIM OBLASTIMA,
ZAPAŽANJA, KONSTATACIJE I PREPORUKE
4.1. Građanska i politička prava
4.1.1. Pravo na suđenje u razumnom roku
Pravo na suđenje u razumnom roku pripada grupi procesnih prava i jedno je od osnovnih ljudskih
prava. Sadržano je u Ustavu Crne Gore i zakonima kojima su uređeni organizacija sudske vlasti,
parnični, vanparnični, krivični i izvršni postupak. Međutim, najvažniji izvor prava svakako je Evropska
konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i Protokoli uz Konvenciju.
Ovo pravo je kroz praksu Evropskog suda postupno razvijano i šireno. Prema današnjem stanju prakse
suda u Strazburu pravo na pravično suđenje, između ostalog, obuhvata: pravo na pristup sudu i pravo
na suđenje u razumnom roku.
Pravo na pravično suđenje ne obuhvata samo pravo na pošteno i javno suđenje već i pravo na pristup
sudu. Pravo na pristup sudu garantovano je u svim slučajevima u kojima se radi o odlučivanju o
pravima i obavezama pojedinca. Po stavu suda u Strazburu ovo pravo nije apsolutno i dopuštena su
određena ograničenja. Međutim, tim ograničenjima se ne smije dovesti u pitaje sama suština prava, a
ograničenja moraju biti opravdana i srazmjerna potrebama.
Pravo na pristup sudu mora biti garantovano ne samo formalno već i suštinski, kako bi se moglo u
konkretnom slučaju faktički ostvariti. U tom smislu, bogata je praksa Evropskog suda o ovom pravu,
(presuda u predmetu Garzičić protiv Crne Gore, broj 17931/07 od 21. septembra 2010. godine). Ovom
presudom sud je utvrdio da je Vrhovni sud Crne Gore prekršio pravo podnosioca predstavke na pristup
sudu, tako što je odbio da o reviziji odluči u meritumu.
Pravo na pristup sudu prema praksi suda u Strazburu može biti povrijeđeno i neizvršenjem sudske
odluke ili dugotrajnim trajanjem izvršnog postupka.
Sistem procesnih prava iz čl. 6 Evropske konvencije temelji se na ideji djelotvorne pravne zaštite.
Pravna zaštita je moguća samo ako je pravovremena. Zato čl. 6 Konvencije garantuje suđenje u
razumnom roku. Evropski sud naglašava da prekomjerno trajanje sudskog postupka potkopava
djelotvornost i kredibilitet pravosuđa.
Razuman rok suđenja predstavlja otvoreni standard. Riječ je o roku koji je maksimalan i čije
prekoračenje dovodi do kršenja ljudskih prava. To nije optimalni ili idealni rok. Evropski sud u svojoj
praksi ne postavlja apsolutne granice trajanja postupka već razumnost trajanja postupka ocjenjuje u
svakom pojedinačnom slučaju, u zavisnosti od: specifičnosti okolnosti svakog predmeta posebno;
složenosti predmeta; ponašanja učesnika u postupku, posebno podnosioca predstavke; postupanja
nadležnih državnih organa; potrebe hitnosti postupanja i značaja odluke u predmetu za podnosioca
predstavke.
Razuman rok ne podrazumijeva samo brzo suđenje već i pravično suđenje koje treba da dovede do
pravilnog rješavanja pravno neizvjesne situacije u razumnom vremenskom periodu.
59
Poštovanje prava na suđenje u razumnom roku zahtijeva sistem efikasnog pravosuđa, u kome je
problem zaostalih predmeta riješen i koje je osposobljeno da ne proizvodi nove zaostatke. U primjeni
prava na suđenje u razumnom roku, Evropski sud je u svojoj praksi do kraja 2006. godine u
pojedinačnim slučajevima ocijenio kao opravdano trajanje postupka:
-
za jednostavnije građanske postupke prihvatljiva dužina bila je pet godina i tri mjeseca (za tri
nivoa nadležnosti);
za hitne građanske postupke, sve preko dvije godine predstavlja predugo trajanje postupka,
pod uslovom da podnosilac predstavke nije doprinio odlaganju;
za složene građanske postupke trajanje postupka preko osam godina bilo je predugo;
za krivične jednostavnije postupke prihvatljivo trajanje bilo je tri godine i šest mjeseci (za tri
nivoa nadležnosti), odnosno četiri godine i tri mjeseca (za tri nivoa nadležnosti i istragu);
za krivične složene postupke najduže prihvatljivo trajanje postupka je osam godina i pet
mjeseci (za istragu i tri nivoa nadležnosti).
U dosadašnjem postupanju po pritužbama građana zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku
Zaštitnik je postupao u skladu sa navedenom praksom Evropskog suda o prihvatljivosti trajanja
sudskog postupka.
Međutim, prema jednoj novijoj analizi o dužini trajanja sudskog postupka u državama članicama
Savjeta Evrope, objavljenoj u Strazburu 2007. godine, Evropski sud za ljudska prava je utvrdio povredu
prava ako je postupak trajao preko pet godina u krivičnim predmetima, iako se radilo o složenim
predmetima, odnosno osam godina za građanske predmete. U nekim predmetima koji su zahtijevali
hitnost postupanja, sud je utvrdio povredu prava, iako je suđenje trajalo svega dvije godine.
Evropski sud smatra da odlučivanje u razumnom roku ne znači da brzina treba da prevlada nad
kvalitetom odlučivanja, što takođe ne znači da će broj stranaka, obim dokaznog materijala, složenost
vještačenja, međunarodni elementi i dr, sami po sebi moći opravdati dugo trajanje postupka, niti
opravdati stav nacionalnog suda da je predmet bio složen.
Od ukupno 611 pritužbi koje su podnešene Zaštitniku u izvještajnoj godini, 82 pritužbe su se odnosile
na rad sudova (žene su podnijele 22 pritužbe) i to: na rad Ustavnog suda pet (5), a na rad redovnih
sudova 77 pritužbi, što predstavlja 13,42% od ukupnog broja primljenih pritužbi. U poređenju sa
predhodnom godinom broj pritužbi na redovne sudove smanjen je za 29 ili 27,35%.
Iz uporedne analize prozilazi da se učešće pritužbi koje se odnose na rad sudova u ukupnom broju
primljenih pritužbi iz godine u godinu smanjuje, što je po našem mišljenju posljedica rasta ažurnosti
sudova u Crnoj Gori. Tako je u 2008. godini primljeno 430 pritužbi od čega se na sudove odnosilo 180
pritužbi ili 41,86%, u 2009. godini primljeno je 525 pritužbi, od čega se na sudove odnosilo 166 pritužbi,
što je činilo 31,61% od ukupnog broja primljenih pritužbi, u 2010. godini Zaštitniku je podnešena 481
pritužba, od čega na rad sudova 132 pritužbe ili 27,44% i u 2011 godini Zaštitniku je podnešeno 720
pritužbi od čega se na sudove odnosilo 138 pritužbi ili 19,61% i u 2012. godini primljeno 617 pritužbi
od čega na sudove 117 ili 17,17%.
Statistički podaci Sudskog savjeta u Izvještaju za 2013. godinu pokazuju da su sudovi imali u radu
ukupno 149,674 svih vrsta predmeta, a riješili su 112.549 predmeta ili 75,20% dok je ostalo neriješenih
37.125 predmeta ili 24,80%. Što se tiče zaostalih predmeta (starih) njihov broj je i u ovoj izvještajnoj
godini smanjen.
60
Podsjećamo da je Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, u primjeni od 19. decembra
2007. godine, kojim su u naš pravni sistem uvedena dva pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u
razumnom roku, i to: zahtjev za ubrzanje postupka (kontrolni zahtjev) i tužba za pravično zadovoljenje.
Prema podacima Sudskog savjeta, u 2013. godini podnešeno je 56 kontrolnih zahtjeva (115 u 2011.
godini a 268 u 2012. godini). Usvojena su dva (2) zahtjeva, odbijena 20, od toga, kao očigledno
neosnovani 14 zahtjeva i šest (6) kao neosnovani. Ostalo je neriješenih 32 zahtjeva.
Vrhovni sud Crne Gore je u 2013. godini, primio je 45 tužbi za pravično zadovoljenje ( 25 u 2011. godini
i 65 u 2012. godini). Tužba je odbačena u 11 predmeta, odbijena u sedam (7), u 24 predmeta je
usvojena i dosuđena naknada, a u tri (3) predmeta je odlučeno na drugi način.
Iz ovih podataka može se zaključiti da je opao broj kontrolnih zahtjeva i tužbi za pravično zadovoljenje
u izvještajnoj godini, a da je uspjeh stranaka koje su koristile ova pravna sredstva mali, naročito po
kontrolnim zahtjevima.
Pritužbe na rad sudova u izvještajnoj godini pretežno su se odnosile na pravo na suđenje u razumnom
roku (71).
I u izvještajnom periodu u jednom broju slučajeva, podnosioci pritužbi tražili su od Zaštitnika da
preispita zakonitost sudskih odluka i da se uključi u sudski postupak i to kroz davanje mišljenja o
predmetu spora. Bilo je i zahtjeva za zastupanje u sudskim postupcima ili preduzimanje radnji u tim
postupcima. U svim ovim slučajevima Zaštitnik nije bio nadležan za postupanje. Podnosioci pritužbi o
tome su obavještavani i upućivani na mogućnost korišćenja redovnih i vanrednih pravnih sredstava
pred nadležnim sudovima.
Zaštitnik je, postupajući po pritužbama,nakon sprovedenog ispitnog postupka utvrdio da u 37 slučajeva
nije bilo povrede prava, u 28 slučajeva nije bio ovlašćen za preispitivanje zakonitosti sudskih odluka, u
10 slučajeva otklonjena je povreda prava u toku postupka, pa je postupak po pritužbi obustavljen, u
devet (9) slučajeva Zaštitnik nije postupao jer pritužba nije dopunjena u ostavljenom roku, u jednom (1)
slučaja pritužba je ponovljena a nijesu ponuđeni novi dokazi pa je postupak obustavljen, a samo u
jednom slučaju data je preporuka, koja je ispoštovana.
Građani su se, takođe, obraćali Zaštitniku telefonom i neposredno dolazeći u instituciju tražili pravni
savjet ili pomoć vezano za sudski postupak i rad sudova. Njima je u tim razgovorima ukazivano na
ovlašćenja Zaštitnika u odnosu na sudove i dati su im pravni savjeti (225).
I pored evidentnog povećanja ažurnosti Redovnih sudova u 2013. godini, u njihovom radu još uvijek
ima predmeta u kojima postupci traju više godina, što nije u skladu sa naprijed navedenim stavovima
Evropskog suda za ljudska prava. Zaštitnik smatra da tim predmetima i dalje treba posvetiti posebnu
pažnju i preduzeti sve neophodne mjere da se postupci u što kraćem roku pravosnažno okončaju.
U pogledu ostvarivanja prava na pristup sudu, u svim sudovima funkcionišu službe za pružanje
besplatne pravne pomoći, shodno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći, a usvojeni su i potrebni
podzakonski akti. Prema podacima Sudskog savjeta u 2013. godini, podnijeto je 564 zahtjeva za
odobravanje besplatne pravne pomoći (u prethodnoj godini 427). Usvojeno je 464 zahtjeva, odbijeno je
58, odbačeno je devet (9), postupak je obustavljen po 11 zahtjeva, a u odnosu na 11 postupak je u
toku.
61
Najviše zahtjeva je podnijeto Osnovnom sudu u Podgorici (210), a zatim slijedi Sud u Rožajama (72),
Sud u Beranama (58) i Sud u Pljevljima (42).
Zaštitnik je mišljenja da je Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći restriktivan i da ga je neophodno
usaglasiti sa konvencijskim standardima, naročito po pitanju vrste postupaka za koje se može odobriti
besplatna pravna pomoć. Naime, ovim Zakonom nije obuhvaćeno zastupanje u upravnim stvarima, a
što je veoma važno, posebno za lica slabog imovnog stanja koja ne mogu koristiti institut besplatne
pravne pomoći u postupcima u kojima se utvrđuju prava na ostvarivanje socijalne pomoći, prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja, prava po osnovu rada, sve dok se eventualno ne stigne do faze
upravnog spora, kad već može biti prekasno za efikasnu zaštitu. Zakonom nijesu predviđeni kriterijumi
po kojima advokat može uskratiti pružanje besplatne pravne pomoći. Takođe, ovaj Zakon ne
prepoznaje žrtve mučenja ili zlostavljanja i žrtve diskriminacije. Ovakvo zakonsko rješenje nije u skladu
sa utvrđenim standardima i praksom Evropskog suda za ljudska prava. Za razliku od ovog zakona
Zakon o unutrašnjim poslovima predviđa pružanje besplatne pravne pomoći policijskom službeniku
protiv koga se vodi postupak zbog "upotrebe sredstava prinude" (član 60).
Zaštitnik je takođe mišljenja da je imovinski cenzus propisan Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći
visok i da nije izvršena dovoljna promocija Zakona među potencijalnim korisnicima, naročito među
žrtvama nasilja u porodici.
I u 2013. godini građani su se obraćali Zaštitniku žaleći se na dugo trajanje postupka po ustavnoj žalbi
pred Ustavnim sudom Crne Gore.
Do okončanja rada na ovom Izvještaju, Ustavni sud Crne Gore nije objavio podatke o broju primljenih,
riješenih i neriješenih ustavnih žalbi za 2013. godinu. Međutim, Evropski sud za ljudska prava
postupajući u predmetima protiv Crne Gore, je više puta cijenio postupanje Ustavnog suda Crne Gore
po ustavnim žalbama i utvrdio da ustavna žalba još uvijek ne predstavlja djelotvorno pravno sredstvo u
pravnom poretku Crne Gore.
U Izvještaju o radu Zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu za
2013. godinu, konstatuje se da bi blagovremenim postupanjem Ustavnog suda Crne Gore po ustavnim
žalbama, broj predmeta protiv Crne Gore pred Evropskim sudom bio smanjen na razumnu mjeru.
Zaštitnik je mišljenja da zabrinjava činjenica da je ustavna žalba u pravnom poretku Crne Gore još
uvijek nedjelotvorno pravno sredstvo u značenju koje ovom terminu daje Evropski sud u svojoj praksi.
Ustavna žalba je pravno sredstvo koje bi u praksi trebalo da predstavlja nacionalni pravni mehanizam
prevencije međunarodnih pravnih postupaka protiv Crne Gore po predstavkama koje pojedinci, fizička i
pravna lica i NVO saglasno članu 34 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda
podnose Evropskom sudu za ljudska prava.
Zaštitnik smatra da Ustavni sud Crne Gore treba da da prioritet u rješavanju zaostalih predmeta po
Ustavnoj žalbi i sačini plan rješavanja ovih predmeta.
Primjeri:
1) Opis lučaja: A.Č., podnio je 3. oktobra 2013. godine, pritužbu na rad Osnovnog suda u Baru, zbog
odugovlačenja postupka izvršenja.
Utvrđene činjenice: Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka Zaštitnik je utvrdio: da se pred Sudom
u Baru vodi postupak u pravnoj stvari izvršnih povjerilaca A.Č. i R.D., protiv izvršnog dužnika L. N., radi
62
izvršenja; da je Sud rješenjem od 11.04.2011. godine, dozvolio izvršenje na zaradi izvršnog dužnika, i
da je dana 4.11.2011. godine, rješenje o izvršenju dostavljeno poslodavcu izvršnog dužnika, kako bi u
smislu člana 126 Zakona o izvršenju i obezbjeđenju, novčani iznos na koji je određeno izvršenje
isplaćivao izvršnim povjeriocima; da poslodavac izvršnog povjerioca DOO "Nada" Bar nije postupio po
nalogu Suda, pa je Sud na predlog podnosioca pritužbe od 11.10.2013. godine, donio rješenje
25.10.2013. godine, kojim je naložio poslodavcu da izmiri sve obroke koje je propustio da obustavi i
isplati prema rješenju o izvršenju na zaradi, a rješenje istog dana ekspedovano Centralnoj banci Crne
Gore.
Ishod slučaja: Zaštitnik je utvrdio da je u navedenom predmetu Osnovni sud u Baru donošenjem
rješenja od 25.10.2013. godine i dostavljanjem Centralnoj banci Crne Gore postupio u skladu sa
Zakonom o izvršenju i obezbeđenju i time otklonio povredu prava na koju je pritužbom ukazano.
2) Opis slučaja: D. B., obratio se pritužbom na rad Osnovnog i Višeg suda u Bijelom Polju, zbog
nezadovoljstva radom i odlukama tih Sudova. U pritužbi je naveo: da je Osnovni sud u Bijelom Polju
donio osuđujuću presudu kojom je između ostalih osuđen i on i da je Viši sud u Bijelom Polju odlučujući
po žalbi presudom potvrdio prvostepenu presudu.Nezadovoljan označenim presudama i ovakvim
odlučivanjem Osnovnog i Višeg suda u Bijelom Polju tražio je od Zaštitnika da preduzme mjere kako bi
bio oslobođen optužbi.
Ishod slučaja: Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka a polazeći od ustavnog načela (iz člana 118
stav 1 Ustava CG) o samostalnosti i nezavisnosti Suda i odredaba Zakona o Zaštitniku ljudskih prava i
sloboda Crne Gore, te činjenice da je krivični postupak u predmetu na koji se pritužba odnosi kod
Osnovnog suda u Bijelom Polju i Višeg suda u Bijelom Polju završen, Zaštitnik je podnosioca pritužbe
obavijestio da nije ovlašćen da preispituje sudski postupak i zakonitost sudskih odluka i da zakonitost
sudskih odluka i postupka koji je prethodio njihovom donošenju ocjenjuju više sudske instance u
postupku po redovnim, odnosno vanrednim pravnim sredstvima.
3) Opis slučaja: Radnici AD "Jadran" podnijeli su pritužbu na rad Osnovnog suda u Baru, 16.07.2013.
godine, zbog odugovlačenja sudskog postupka.
Utvrđene činjenice: Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka Zaštitnik je utvrdio: da je pred
Osnovnim sudom u Baru u toku postupak u pravnoj stvari tužilaca D.G, i drugih, protiv tuženog AD
"Jadran", radi isplate duga po osnovu neisplaćenih zarada; da je tužba predata Sudu dana 24.10.2012.
godine, a tuženi odgovor na tužbu dostavio dana 23.12.2012. godine; da je pripremno ročište održano
dana 6.03.2013. godine, a ročište glavne rasprave je održano 18.04.2013. godine; da je ročište
zakazano za 8.05.2013. godine odloženo na zahtjev punomoćnika tužene, zbog smrtnog slučaja u
Podgorici; da je naredno ročište održano 13.06.2013. godine kada je određeno da će se sprovesti
vještačenje po vještaku finansijske struke i da je ročište zakazano za 8.07.2013. godine odloženo za
dan 13.09.2013. godine jer vještak nije dostavio svoj nalaz.
Ishod slučaja: Po ispitivanju svih činjenica i okolnosti Zaštitnik je utvrdio da Osnovni sud u Baru u
navedenom predmetu postupa i preduzima radnje u skladu sa Zakonom o parničnom postupku i da
podnosiocima pritužbe za sada nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Zaštitnik je podnosioce pritužbe obavijestio da nam se ponovo obrate ukoliko u daljem toku sudskog
postupka dođe do neopravdanog odugovlačenja.
4) Opis slučaja: N.R, podnijela je pritužbu na rad Višeg suda u Podgorici, 2. decembra 2013. godine,
zbog odugovlačenja postupka po žalbi.
63
Utvrđene činjenice: Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka Zaštitnik je utvrdio: da je sudija N. B,
predmetom zadužena 17.09.2013. godine; da se radi o radnom sporu koji se tiče zakonitosti rasporeda
podnositeljke pritužbe na drugo odgovarajuće radno mjesto i isplate naknade za obavljeni
prekovremeni rad; da je odluka u predmetnoj pravnoj stvari donijeta 24.12.2013. godine i da je pismena
izrada u toku.
Ishod slučaja: Po ispitivanju svih činjenica i okolnosti Zaštitnik je utvrdio da je u navedenom predmetu
Sud donio odluku 24.12.2013. godine i da je pismena izrada odluke u toku i time otklonio povredu
prava na koju je u pritužbi ukazano.
4.1.2. Pravo na pravično i nepristrasno odlučivanje u pravnim postupcima pred organima
vlasti
U izvještajnoj godini Zaštitnik ljudskih prva i sloboda Crne Gore je imao u radu 40 pritužbi koje su se
odnosile na povredu prava na pravično i nepristrasno odlučivanje u pravnim postupcima pred organima
javne uprave. Iz prethodne godine prenijete su dvije pritužbe (2). Muškarci su podnijeli 25 pritužbi, žene
11, dvije pritužbe su podnijele grupe građana.
Građani kao i u prethodnoj godini uglavnom su se žalili na dugo trajanje upravnih postupaka, odnosno
na kršenje zakonom utvrđenih rokova, na nepostupanje po njihovim zahtjevima, njihovim žalbama,
konačnim upravnim aktima i presudama nadležnih sudova.
Postupajući po pritužbama Zaštitnik je zapazio da organi javne uprave, kako državni tako i organi
lokalne samouprave često prilikom odlučivanja o pojedinačnim zahtjevima građana ne odlučuju
(“ćutanje uprave”), ili neopravdano dugo vode postupke. Zakonom o opštem upravnom postupku
propisano je da je organ dužan da donese rješenje i dostavi ga stranci što prije, a najkasnije u roku od
20 dana od dana predaje zahtjeva, odnosno u ostalim slučajevima najkasnije u roku od jednog
mjeseca, ako posebnim zakonom nije određen kraći rok. Međutim postupci po zahtjevima građana za
ostvarivanje njihovih prava često traju znatno duže pa i po nekoliko mjeseci ili godina.
Zaštitnik je takođe zapazio, kao i prethodnih godina, da drugostepeni organ javne uprave više puta
poništava akte prvostepenih organa u određenoj pravnoj stvari i predmet vraća na ponovni postupak i
odlučivanje; da u ponovnom postupku prvostepeni organ ne otklanja povrede na koje mu je ukazao
drugostepeni organ ili donosi istovjetno rješenje i da drugostepeni organ javne uprave ne postupi ili
djelimično postupi po presudi Upravnog suda pa su stranke prinuđene da se u vezi iste pravne stvari
više puta obraćaju tužbom Upravnom sudu radi zaštite svojih prava. Zbog toga stranke u upravnom
sporu nerijetko zahtijevaju da Sud meritorno odluči o predmetu spora.
Sve ovo ukazuje na zaključak da organi javne uprave i u 2013. godini u ne malom broju slučajeva
nijesu poštovali načela zakonitosti, efikasnosti, ekonomičnosti, djelotvornosti, svrsishodnosti i zaštite
prava stranaka, tj. nijesu poštovali načela dobre uprave.
O zakonitosti i kvalitetu rada javne uprave najslikovitije govore podaci Upravnog suda Crne Gore za
2013. godinu. Naime od ukupno 3410 riješenih predmeta, 1331 upravni akt je poništen, ili 39%, dok je u
196 slučajeva (5,7%) naloženo donošenje upravnih akata (ćutanje uprave). Dakle u postupanju po
tužbama Upravni sud je u 1527 slučajeva ili 44,8% utvrdio nezakonitost upravnih akata i postupanje od
strane organa javne uprave (državne i lokalne).
64
I u 2013. godini organi javne uprave su u najvećem broju slučajeva po prijemu zahtjeva Zaštitnika za
izjašnjenje na navode sadržane u pritužbi otklonili povrede prava na koje su podnosioci ukazivali.
Zaštitnik i u ovom izvještaju konstatuje da “ćutanje uprave” i dugo trajanje upravnih postupaka dovodi u
pitanje ostvarivanje prava sloboda građana, principa pravne sigurnosti i jednakosti građana pred
zakonom. Umjesto poštovanja ustavnih načela i načela dobre uprave ispoljava se arbitrernost i
samovolja. Sve to utiče na stvaranje loše slike o organima javne uprave pa time i o državi u čije ime
vrše povjerene im poslove. Dugotrajnost upravnih postupaka najviše pogađa siromašnije slojeve
stanovništva, jer je za njih rješavanje predmeta koji je u postupku najčešće važno životno pitanje koje
zahtijeva brzo rješavanje.
Polazeći od izloženog, Zaštitnik je u 2013. godini u okviru stručne rasprave, dao mišljenje na Nacrt
Zakona o opštem upravnom postupku i predložio da se u novom Zakonu o opštem upravnom postupku
na kvalitetno drugačiji način uredi pitanje trajanja prvostepenog i drugostepenog upravnog postupka,
odnosno da Zakonom treba ograničiti višestruko ponavljanje postupka pred prvostepenim, odnosno
drugostepenim upravnim organom (po uzoru na parnični i krivični postupak), na način što bi se
obavezao organ koji odlučuje o pravnom lijeku da meritorno riješi upravnu stvar, poslije jednog ili
najviše dva vraćanja na ponovni postupak.
U mišljenju Zaštitnik je ukazao da je važećim Zakonom o opštem upravnom postupku propisano da će
drugostepeni organ svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti upravnu stvar, ako
utvrdi da su u prvostepenom rješenju pogrešno ocijenjeni dokazi, da je iz utvrđenih činjenica izveden
pogrešan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, da je pogrešno primijenjen pravni propis na osnovu
kojeg se rješava upravna stvar ili ako nađe da je na osnovu slobodne ocjene trebalo donijeti drugačije
rješenje. Takođe je propisano da će drugostepeni organ ako utvrdi da je rješenje pravilno u pogledu
utvrđenih činjenica i u pogledu primjene zakona, ali da se cilj zbog kojeg je donešeno može postići
drugim sredstvima povoljnijim za stranku, izmijeniti prvostepeno rješenje u tom smislu. Međutim, ova
ovlašćenja drugostepeni organi očigledno veoma rijetko koriste, toliko rijetko da Zaštitnik nije naišao na
takav primjer u dosadašnjoj praksi. Šta više, drugostepeni organi su odbijali da meritorno riješe upravnu
stvar i u slučajevima kada su podnosioci žalbi to izričito zahtijevali nakon višestrukog ukidanja
prvostepenog rješenja i vraćanja na ponovni postupak i odlučivanje prvostepenom organu.
Ovakva praksa organa javne uprave ukazuje da pomenuto zakonsko rješenje kojim se propisuje
mogućnost da drugostepeni organ u postupku po žalbi u određenim slučajevima sam riješi upravnu
stvar nije dala očekivane rezultate, jer je izuzetno rijetko primjenjivana. Stoga je potrebno uvesti normu
kojom bi se drugostepeni organ izričito obavezao da nakon dva ,,bezuspješna’’ vraćanja na ponovni
postupak meritorno riješi upravnu stvar.
Zaštitnik smatra da obavezivanjem drugostepenog organa da sam riješi upravnu stvar nakon dva
ukidanja prvostepenog rješenja i vraćanja na ponovni postupak značajno bi se skratilo trajanje upravnih
postupaka i obezbijedilo poštovanje načela efikasnosti, ekonomičnosti, zakonitosti i zaštite prava
stranaka i javnog interesa. Time bi se istovremeno doprinijelo vraćanju povjerenja građana u
javnopravne organe i državu uopšte.
Primjeri:
1) Opis slučaja: M.B, je podnijela pritužbu u kojoj je navela: da je bila zaposlena u Ministarstvu
odbrane i da joj je radni odnos prestao na osnovu rješenja Ministarstva, zbog reorganizacije tog
organa; da je na to rješenje izjavila žalbu Komisiji za žalbe, koja je poništila to rješenje i predmet vratila
na ponovni postupak; da je tim povodom vođeno više upravnih postupaka pred Ministarstvom odbrane,
65
odnosno donijeto je osam istovjetnih prvostepenih rješenja koja su poništena kao nezakonita; da je
zadnje rješenje Ministarstva odbrane, od 19. avgusta 2012. godine poništeno rješenjem Komisije za
žalbe, od 27. novembra 2012. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
Napominje, da upravni postupak povodom naznačenog problema traje više od pet godina i da
Ministarstvo odbrane uporno donosi istovjetna rješenja, odnosno da ne postupa po rješenjima Komisije
za žalbe.
Postupanje Zaštitnika: Zaštitnik je pribavio izjašnjenja od Ministarstva odbrane i Komisije za žalbe. U
dostavljenim izjašnjenjima Ministarstva odbrane i Komisije za žalbe je između ostalog navedeno: da je
Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Ministarstva odbrane, od 1. februara 2007.
godine, utvrđena organizaciona struktura i sistematizacija radnih mjesta; da je naznačenim pravilnikom
utvrđen znatno manji broj radnih mjesta od postojećih, posebno u područnim jedinicama Ministarstva
odbrane, uslijed značajnog smanjenja obima poslova zbog ukidanja regrutne obaveze, smanjenja
poslova vojne, radne i materijalne obaveze, kao i ukidanja poslova veze, kriptozaštite, osmatranja i
obavještavanja; da su za poslove sistema odbrane u Područnoj jedinici Kolašin, u kojoj je bila
zaposlena podnositeljka pritužbe, od prethodno sistematizovanih 10 radnih mjesta sistematizovana dva
radna mjesta, od kojih jedno sa visokom, a jedno sa srednjom stručnom spremom; da je nakon
donošenja Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Ministarstva odbrane, izvršeno
raspoređivanje na sistematizovana radna mjesta jednog dijela zaposlenih od ukupno preuzetih; da, je
kako nije postojala mogućnost za raspoređivanje podnositeljke pritužbe, kako su poslovi na kojima je
bila raspoređena ukinuti, obuhvaćena Programom reorganizacije Ministarstva odbrane, od 4. jula 2007.
godine; da je za vrijeme realizacije naznačenog programa, to ministarstvo preduzimalo mjere da
pomogne službenicima, odnosno namještenicima, koji se nijesu mogli rasporediti u pronalaženju novog
zaposlenja, kroz saradnju sa drugim državnim organima i lokalnim vlastima; da su predstavnici
Ministarstva odbrane, u više navrata, ostvarili neposrednu komunikaciju sa predstavnicima u svim
opštinama, u cilju iznalaženja mogućnosti za radno angažovanje službenika, odnosno namještenika,
koji se nijesu mogli rasporediti u organima lokalnih samouprava, odnosno drugim subjektima na teritoriji
opština; da je podnositeljki pritužbe rješenjem Ministarstva odbrane prestao radni odnos zbog
reorganizacije, danom isplate otpremnine i da je u ovom slučaju u upravnom postupku više puta
odlučivano, jer je Komisija za žalbe više puta poništavala rješenje Ministarstva i da je Ministarstvo u
poslednjem ponovnom postupku donijelo rješenje od 18. aprila 2013. godine, kojim je podnositeljki
pritužbe prestao radni odnos.
Ishod slučaja: Zaštitnik je podnositeljku pritužbe, s obzirom da je Ministarstvo odbrane kao
prvostepeni organ u ponovnom postupku donijelo rješenje od 18. aprila 2013. godine, kojim je odlučeno
da joj prestaje radni odnos, uputio da radi zaštite svojih prava izjavi žalbu drugostepenom organu i da u
žalbi zatraži da taj organ donese rješenje kojim će poništiti prvostepeno rješenje i meritorno riješiti
upravnu stvar.
2) Opis slučaja: A.J, se 6. novembra 2013. godine obratila pritužbom u kojoj je navela: da živi u
stambenoj zgradi koja se nalazi u ulici Nedeljka Merdovića u Bijelom Polju; da živi u stanu površine 22
m2; da je stan kupila prije 11 godina i da se nalazi u njenom vlasništvu; da je s obzirom da u stanu
nema kupatila u hodniku zgrade na spratu gdje se nalazi stan dozidala kupatilo; da zbog toga već duže
vrijeme ima problem sa komšijom Dj. A, koji živi na istom spratu; da joj imenovani ne dozvoljava da
prođe hodnikom do svog stana i da je zbog toga primorana da kroz prozor ulazi u svoj stan; da se
Centru bezbjednosti u Bijelom Polju više puta obraćala ukazujući na problem koji ima sa komšijom A.J i
da je protiv njega podnosila prijave; da su službenici Centra od nje uzimali izjave i sačinjavali zapisnike
o obavještenju prikupljenom od građanina.
66
Postupanje Zaštitnika: Povodom pritužbe Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje od Uprave policije –
Centra bezbjednosti Bijelo Polje u kojem se navodi: da su službenici tog Centra 24. oktobra 2013.
godine, podnijeli Osnovnom državnom tužiocu u Bijelom Polju, krivičnu prijavu protiv A.J, zbog
krivičnog djela iz člana 152 st 2 KZCG (lake tjelesne povrede) učinjenog na štetu S. A; da su
postupajući po njenoj prijavi od 9. septembra 2013. godine, nakon preduzetih mjera i radnji i
prikupljenih dokaza upoznali zamjenika Osnovnog državnog tužioca u Bijelom Polju i da se tužilac
izjasnio da u konkretnom slučaju nema elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti;
da je upoznata sa ishodom prijave i svojim pravima, kao i da sa navodima prijave može upoznati
Komunalnu policiju Opštine Bijelo Polje; da je to razumjela i potvrdila potpisom na službenoj zabilješci,
od 8. septembra 2013. godine; da su postupajući po njenoj prijavi od 25. septembra 2013. godine,
nakon preduzetih mjera i radnji i prikupljenih dokaza upoznali zamjenika Osnovnog državnog tužioca u
Bijelom Polju i da se isti izjasnio da u konkretnom slučaju nema elemenata krivičnog djela koje se goni
po službenoj dužnosti; da je upoznata sa ishodom prijave i svojim pravima, kao i da sa navodima
prijave može upoznati Komunalnu policiju Opštine Bijelo Polje; da je to razumjela i potvrdila potpisom
na službenoj zabilješci, od 25. septembra 2013. godine; da su je, nakon što su dobili zahtjev za
izjašnjenje na navode koji su sadržani u njenoj pritužbi, pozvali na razgovor, kao i Đ.A, i da je sa njima
obavljen razgovor u vezi njihovih (međusobnih) problema; da je tom prilikom postignut dogovor da
ubuduće koriste hodnik podjednako, bez nesuglasica.
Ishod slučaja: Podnositeljka pritužbe je obaviještena da s obzirom da su službenici Centra
bezbjednosti Bijelo Polje doprinijeli rješavanju problema na koji je ukazala u pritužbi, te da je uz njihovo
posredovanje postigla sa Đ. A, dogovor oko korišćenja zajedničkog hodnika i da su prevaziđene
njihove međusobne nesuglasice i da su stoga prestali razlozi za dalje postupanje Zaštitnika.
4.1.3. Pravo na slobodan pristup informacijama
Pravo na slobodan pristup informacijama je osnovno demokratsko pravo građana i veoma važno
sredstvo u obezbjeđivanju vladavine prava i dobrog upravljanja.
Pristup informacijama omogućuje građanima da traže informacije koje su značajne za njih lično ili druge
ljude, a kojima raspolaže neka institucija, odnosno organ javne vlasti. Institucije, odnosno organi vlasti
obavezni su osigurati javnost svog rada, blagovremeno i opširnije informisati javnost o svojim
aktivnostima, odgovoriti na zahtjeve građana, osigurati pristupačnost i transparentnost.
Zakonom o slobodnom pristupu informacijama utvrđen je predmet regulative, principi pristupa
informacijama, javni interes u pogledu objavljivanja informacija u posjedu organa vlasti i uređen
postupak pristupa informacijama.
U 2013. godini zbog povrede prava na slobodan pristup informacijama Zaštitniku je podnijeto 111
pritužbi, a iz prethodne godine je prenešeno 14 pritužbi. Gotovo sve pritužbe je podnijela Mreža za
afirmaciju nevladinog sektora – MANS iz Podgorice.
Pritužbe su se kao i u prethodnoj godini uglavnom odnosile na državne organe, organe državne uprave
i organe lokalne uprave.
U pritužbama je ukazivano na dugo trajanje upravnih postupaka, na nepostupanje po zahtjevima za
slobodan pristup informacijama ili žalbama u zakonskom roku, kao i presudama Upravnog suda Crne
Gore i na nezadovoljstvo odlukama organa. Postupajući po pritužbama Zaštitnik je zapazio da su i dalje
prisutne slabosti u primjeni Zakona o slobodnom pristupu informacijama, na koje je Zaštitnik ukazivao u
svojim ranijim izvještajima.
67
U većini slučajeva pokazalo se da su pritužbe opravdane i da je nepostupanjem nadležnih organa po
zahtjevima za slobodan pristup informacijama, žalbama i presudama, podnosiocu pritužbe povrijeđeno
pravo na slobodan pristup informacijama. U tim slučajevima Zaštitnik je uputio preporuke za otklanjanje
povrede prava na slobodan pristup informacijama (13).
I u izvještajnoj godini nadležni organi su u najvećem broju slučajeva (63) u toku postupka po pritužbi
uočili svoje nepravilnosti i otklonili povredu prava na koju je podnosilac u pritužbi ukazao. U jednom
slučaju nije utvrđena povreda prava.
Bilo je slučajeva da se saradnja sa organima ostvari tek nakon upućenih urgencija i telefonskih
kontakata sa službenicima u tim organima. Neki organi (Ministarstvo finansija, Ministarstvo vanjskih
poslova i evropskih integracija, Ministarstvo ekonomije) ni nakon više urgencija nijesu dostavili
Zaštitniku izjašnjenja na navode sadržane u pritužbama, niti su obavijestili Zaštitnika o razlozima
njihovog nepostupanja. Zbog nedostavljanja izjašnjenja i ignorisanja zahtjeva i urgencija Zaštitnika,
postupak u 24 predmeta nije mogao biti okončan u izvještajnoj godini.
Primjer:
Opis slučaja: Mreža za afirmaciju nevladinog sektora - MANS, iz Podgorice, podnijela je pritužbu na
rad Ministarstva unutrašnjih poslova - Filijala Cetinje.
U pritužbi je između ostalog navedeno: da je, dana 5 oktobra 2012. godine, od Ministarstva zatražila
kopije prijave podnešenih Osnovnom državnom tužiocu u Cetinju od dana 28. jula 2004. godine, protiv
K. I. i Ć.S; prijave podnešene istom tužilaštvu od 30. februara 2004. godine, protiv K. I i prijave
podnešene navedenom tužilaštvu od 4. decembra 2003. godine; da su, kako im rješenje nije
dostavljeno u zakonskom roku, 26. oktobra 2012. godine, Filijali Cetinje podnijeli urgenciju; da su s
obzirom na to da ni nakon urgencije, Filijala nije donijela rješenje, 3. decembra 2012. godine,
Upravnom sudu Crne Gore podnijeli tužbu zbog "ćutanja administracije"; da je Upravni sud Crne Gore,
dana 6. februara 2013. godine, donio presudu, kojom je naloženo Ministarstvu unutrašnjih poslova, da
odmah, a najkasnije u roku od 8 dana, od dana prijema presude donese rješenje po zahtjevu tužioca
od 5. oktobra 2012. godine i da Ministarstvo nije postupilo po naznačenoj presudi.
Postupanje i ocjena Zaštitnika: Iz izjašnjenja Ministarstva unutrašnjih poslova – Uprave policije Odjeljenja za analitiku, unaprjeđenje rada i razvoj policije od 26. novembra 2012. godine, proizilazi da
je to ministarstvo obavijestilo MANS da su ovlašćeni policijski službenici Ispostave Cetinje, Osnovnom
državnom tužilaštvu u Cetinju od 13. februara 2004. godine, podnijeli prijavu protiv I. K. zbog krivičnog
djela iz člana 421 Krivičnog Zakonika CG (KZ); da su dana 28. jula 2004. godine, pomenutom tužilaštvu
podnijeli prijavu protiv I. K i S.Ć. zbog krivičnog djela iz člana 416 KZ i S. Ć; da o ishodu postupanja po
tim prijavama ne posjeduje informacije i da je potrebno da se navedena nevladina organizacija obrati
nadležnom tužiocu.
Zaštitnik smatra da Ministarstvo unutrašnjih poslova nije odlučilo o zahtjevu Mreže za afirmaciju
nevladinog sektora - MANS, iz Podgorice, za slobodan pristup informaciji, od 5. oktobra 2012. godine.
Akt koji je Ministarstvo donijelo u formi obavještenja (prije donošenja presude) ne predstavlja akt kojim
je meritorno odlučeno o predmetnom zahtjevu.
Takođe, ni nakon donošenja presude Upravnog suda CG, od 6. februara 2013. godine, Ministarstvo
unutrašnjih poslova nije odlučilo o zahtjevu navedene nevladine organizacije, za slobodan pristup
informacijama.
68
Zaštitnik je ukazao da je Zakonom o slobodnom pristupu informacijama ("Službeni list CG", br. 68/05),
koji se primjenjivao u vrijeme podnošenja zahtjeva i po kojem je, saglasno odredbi člana 52. Zakona o
slobodnom pristupu informacijama ("Službeni list CG", br. 44/12), upravni postupak trebalo okončati,
bilo propisano da je organ vlasti dužan da po zahtjevu za pristup informaciji donese rješenje i dostavi
ga podnosiocu zahtjeva odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva.
Prema odredbama tog zakona rješenje je moralo biti donešeno u pisanoj formi, sa obrazloženjem i
uputstvom o pravnom sredstvu. Obaveza organa vlasti da o zahtjevu za pristup informaciji odluči
rješenjem u određenom roku propisano je i sada važećim zakonom. Zakonom o upravnom sporu
("Službeni list CG", br. 60/03), propisano je da odluke suda donijete u upravnom sporu izvršava organ
nadležan za izvršenje upravnog ili drugog akta. Međutim, Ministarstvo unutrašnjih poslova, u
konkretnom slučaju, kako je to već istaknuto, nije donijelo rješenje o zahtjevu za slobodan pristup
informaciji.
S toga, Zaštitnik smatra da je Ministarstvo unutrašnjih poslova pored toga što je povrijedilo pravo na
slobodan pristup informacijama i što nije izvršilo presudu Upravnog suda, povrijedilo i pravo na pravično
i efikasno odlučivanje u upravnom postupku u razumnom, odnosno zakonskom roku.
Ishod slučaja: Zaštitnik je Ministarstvu unutrašnjih poslova dao preporuku da u roku od osam dana,
donese rješenje po zahtjevu Mreže za afirmaciju nevladinog sektora - MANS, iz Podgorice, za slobodan
pristup informacijama, od 5. oktobra 2012. godine, i na taj način postupi po presudi Upravnog suda
Crne Gore. Rok za izvršenje ove preporuke nije istekao.
4.1.4. Pravo na slobodu izražavanja
Pravo na slobodu izražavanja garantovano je Ustavom Crne Gore, Evopskom Konvencijom za zaštitu
ljudskih prava i osnovnih sloboda i drugim međunarodnim dokumantima. Ustav Crne Gore, u članu 47.
određuje:
“Svako ima pravo na slobodu izražavanja govorom, pisanom riječju, slikom ili na drugi način.
Pravo na slobodu izražavanja može se ograničiti samo pravom drugoga na dostojanstvo, ugled i čast i
ako se ugrožava javni moral ili bezbijednost Crne Gore.”
Ovo pravo obuhvata slobodu posjedovanja sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i
ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice.
Ustavom Crne Gore jemči se sloboda štampe i drugih vidova javnog obavještavanja, pravo na odgovor
i pravo na ispravku neistinite, nepotpune ili netačno prenijete informacije, kojom je povrijeđeno nečije
pravo ili interes i pravo na naknadu štete prouzrokovane objavljivanjem netačnog podatka ili
obavještenja. Ustav takođe određuje da u Crnoj Gori nema cenzure.
Zakonom o medijima uređuje se osnivanje i rad medija, a oblast rada elektronskih medija uređena je
Zakonom o elektronskim medijima, Zakonom o elektronskim komunikacijama i Zakonom o javnim radiodifuznim servisima Crne Gore. Ovi zakoni su uglavnom usaglašeni sa pravom Evropske unije i
međunarodnim standardima.
U 2013. godini Zaštitnik nije primio ni jednu pritužbu u vezi sa medijskim slobodama i pravom na
slobodu izražavanja, ali je zbog njihovog značaja za ukupno ostvarivanje ljudskih prava i sloboda, ovo
pravo analizirano u Izvještaju.
69
Sloboda medija i sloboda izražavanja predstavljaju ključni temelj demokratskog društva i preduslov za
ostvarivanje ljudskih prava i sloboda, zajamčenih domaćim pravom i međunarodnim dokumentima.
Stepen zaštite novinara u jednom društvu pokazatelj je demokratičnosti i otvorenosti tog društva. Bez
pune slobode novinari ne mogu obavljati svoju ulogu „čuvara demokratije“.
U Crnoj Gori u 2013. godini dogodilo se više napada na fizički integritet novinara i imovinu medija. Ovi
događaji ozbiljno su ugrozili slobodu medija i slobodno i neometano bavljenje novinarstvom. Nekoliko
slučajeva napada i prijetnji novinarima efikasno je procesuirano, ali značajan broj slučajeva nasilja nad
novinarima i napada na imovinu medija (raniji i skorašnji), još uvijek nije rasvijetljen.
Zaštitnik konstatuje da porast slučajeva nasilja nad novinarima predstvalja razlog za ozbiljnu
zabrinutost. Potrebno je da nadležni organi intenziviraju rad i ulože napore u rasvjetljavanju slučajeva
napada na novinare, kao i imovinu medija i aktere privedu pravdi.
Ohrabruje činjenica da je krajem decembra 2013. godine Vlada Crne Gore donijela Odluku o osnivanju
Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad
novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu medija.
U izvještajnoj godini zapažen je rad Medijskog savjeta za samoregulaciju, što je jedan od koraka za
podizanje kredibiliteta novinara i novinarske profesije i stvaranje odgovornog novinarstva. U
izvještajima ovog Savjeta konstatovano je da su mediji u 2013. godini, štampani i elektronski, u ne
malom broju slučajeva, kršili ljudska prava. Nisu poštovali Zakon o medijima i Kodeks novinara, kršili su
predpostavku nevinosti, nisu poštovali pravo na ispravku i odgovor(demant), objavljivali su netačne i
neprovjerene informacije i govor mržnje i povrijeđivali pravo na privatnost. Medijskom savjetu su se
obraćali građani, NVO, privredna društva i drugi subjekti, ukazujući konkretno na povredu prava i
medije.
Zaštitnik je pratio izvještavanje medija, posebno kada se radilo o ranjivim kategorijama društva kao što
su žene, djeca, lica sa invaliditetom, Romi, pripadnici LGBT zajednice, dr. Povodom pisanja i
objavljenih informacija, fotografija i ličnih podataka u medijima, Zaštitnik je dao više saopštenja,
naročito u vezi sa kršenjem prava na privatnost djece i zaštitu ličnih podataka.
Zaštitnik ukazuje na obavezu novinara da njeguju najviše profesionalne i etičke standarde, da
preduzmu sve razložne korake kako bi bili sigurni da objavljuju tačne informacije, da su njihovi
komentari čestiti, da nikada ne objave informaciju za koju znaju da je lažna ili zlonamjerna i
neosnovanu optužbu, koja ima za cilj da ugrozi bilo čiju reputaciju.
4.1.5. Pravo na državljanstvo
U 2013. godini u Zaštitniku su podnešene samo četiri (4) pritužbe u kojima su pojedinci ukazivali na
probleme i poteškoće sa kojima su se suočavali u postupku za sticanje crnogorskog državljanstva. Iz
prethodne godine prenijete su tri (3) pritužbe. Tri pritužbe su podnijele osobe muškog pola, jednu
pritužbu je podnijela osoba ženskog pola.
U poređenju sa prethodnim godinama broj ovih pritužbi je značajno smanjen. Podnosioci pritužbi su
ukazivali na dugo trajanje postupaka po njihovim zahtjevima i na nezadovoljstvo odlukama organa.
Nakon sprovedenih ispitnih postupaka Zaštitnik je u jednom slučaju utvrdio da nije bilo povrede prava
na koju je podnosilac ukazao u pritužbi. U jednom slučaju je povreda prava otklonjena u toku postupka.
U četiri slučaja su podnosioci pritužbe radi zaštite svojih prava upućeni na druga pravna sredstva.
70
4.1.6. Prava lica lišenih slobode
Lica lišena slobode obraćala su se Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore pojedinačnim i
grupnim pritužbama, putem sandučića postavljenih u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS-u),
preko Uprave ZIKS-a (u zapečaćenoj koverti), poštom, putem telefona i drugih sredstava komunikacija.
U 2013 godini formirano je 112 predmeta, od kojih pet predmeta po pritužbama osoba ženskog pola, a
u sedam (7) predmeta Zaštitnik je pokrenuo postupak po sopstvenoj inicijativi. Pritužbe su se odnosile
na : ZIKS (99), Ministarstvo pravde (6), Upravu policije (4) i na rad redovnih sudova (3). Pritužbe na rad
sudova obrađene su u dijelu Izvještaja koji se odnosi na pravo na suđenje u razumnom roku.
Ovi podaci pokazuju da je najviše pritužbi podnijeto na rad ZIKS-a. U poređenju sa prethodnom
godinom, u kojoj je primljeno 59 pritužbi (koje su se odnosile na rad ZIKS-a), evidentan je rast pritužbi
lica lišenih slobode. Ovaj rast je posledica jačanja povjerenja u instituciju Zaštinika i redovnog
prisustva predstavnika Institucije u ZIKS-u, kroz djelovanje Nacionalnog preventivnog mehanizma i
postupanja po pojedinačnim pritužbama.
Pritužbe na rad Uprave Policije odnosile su se na zabranu mučenja i to: po dvije na Područne jedinice
Budva i Nikšić. U dva (2) slučaja nije utvrđena povreda prava. U jednom (1) slučaju pritužba je
podnesena po isteku zakonskog roka (šest godina nakon događaja) i bila je veoma uopštena i nejasna.
Podnosilac pritužbe u razgovoru nije pružio podatke neophodne za postupanje. U jednom (1) slučaju
Zaštitnik nije mogao postupati jer podnosilac u ostavljenom roku, i nakon urgencija, nije dopunio
pritužbu.
Pritužbe na rad ZIKS-a odnosile su se na: pravo na zdravstvenu zaštitu (42), zabranu mučenja i
surovog neljudskog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja (15), zabranu diskriminacije (4),
neizvršavanje sudskih odluka o izrečenoj mjeri bezbijednosti (4), pravo na jednakost pred zakonom (2),
pravo na obraćanje nadležnom organu, u vezi državljanstva (1), i 31 pritužba na druga prava lica lišenih
slobode (nedovoljni smještajni kapaciteti, nedostatak sredstava za ličnu higijenu, jednolična hrana,
nedostatak kulturnih i obrazovnih aktivnosti, razvrstavanje po sobama, ostvarivanje prava na uslovni
otpust, amnestiju, prekid izdržavanja kazne, snabdijevenost kantine i cijene artikala, prijem novčanih
pošiljki, odsustvo individualnog i kolektivnog rada, obraćanja drugim državnim organima i dr.)
Iz prethodne godine je prenijeto 12 nezavršenih predmeta, po pritužbama koje su se odnosile na rad
ZIKS-a.
Postupak po pritužbama je okončan u 105 predmeta (primljene u 2013 godini i prenešene iz 2012
godine), a 12 predmeta je prenešeno u 2014 godinu. U 60 slučajeva nije utvrđena povreda prava, u 18
slučajeva postupak je obustavljen, jer je u toku postupka otklonjena povreda prava (omogućavanjem
adekvatne zdravstvene zaštite; upućivanjem na fizikalnu terapiju i rehabilitaciju; omogućavanjem
radnog angažovanja; premještajem u drugu prostoriju; omogućavanjem podnošenja prijave nadležnom
organu; nabavkom invalidskih kolica i dr.), u tri (3) slučaja Zaštitnik nije postupao jer pritužba ne
sadrži potrebne podatke, a podnosilac u ostavljenom roku je nije želio da je dopuni, u jednom (1)
slučaju Zaštitnik nije postupao jer je pritužba podnesena po isteku zakonskog roka (tri godine nakon
navodne povrede prava), u tri (3) slučaja Zaštitnik nije postupao jer je pritužba anonimna, a nije
postojao osnov za postupanje po sopstvenoj inicijativi, u četiri (4) slučaja postupak je obustavljen, jer
je podnosilac povukao pritužbu (izričito tražeći da se po pritužbi ne postupa).
Zaštitnik nije bio nadležan za postupanje u šest (6) slučajeva, jer su se obraćanja odnosila na zahtjeve
za zastupanje i preduzimanje radnji u postupku, na preispitivanje zakonitosti pravosnažnih i izvršnih
71
odluka uprave ZIKS-a. U četiri (4) slučaja Zaštitnik takođe nije mogao postupati, jer je pokrenut sudski
postupak (2) i u dva (2) slučaja se radilo o ponovljenoj pritužbi.
Najveći broj pritužbi lica lišenih slobode, odnosio se na nepružanje adekvatne zdravstvene zaštite,
posebno na neblagovremeno ukazivanje zdravstvene zaštite, kvalitet pružanja zaštite, dug vremenski
period čekanja na specijalističke preglede van ZIKS-a, periodični nedostatak medikamenata i dr.
Od ukupno 42 pritužbe koje su se odnosile na zdravstvenu zaštitu: u 31 slučaj Zaštitnik nije utvrdio
povredu prava, u sedam (7) slučajeva postupak je obustavljen, jer je povreda prava otklonjena u toku
postupka, u jednom slučaju (1) podnosilac je odustao od pritužbe, dok je u tri (3) slučaja ispitni
postupak u toku. Postupajući po ovim pritužbama, Zaštitnik je, u cilju utvrđivanja relevantnih činjenica, u
nekoliko specifičnih slučajeva, angažovao stručnjake iz oblasti medicine (specijaliste sudske medicine,
dermatovenerologije i dr.).
Zaštitnik je i u 2013.godini posebnu pažnju posvetio zaštiti od torture. U tom smislu, povodom pritužbi,
obavljeno je 138 razgovora sa licima lišenim slobode, bez prisustva službenih ili drugih lica. Takođe,
održano je 17 sastanaka sa predstavnicima uprave i organizacionih jedinica ZIKS-a, u okviru kojih je
izvršeno 11 obilazaka pojedinih prostorija. Obilasci su bili nenajavljeni.
Od 15 predmeta koji su se odnosile na zabranu mučenja, Zaštitnik je nakon sprovedenog ispitnog
postupka u osam (8) slučajeva utvrdio da nema povrede prava, u tri (3) slučaja postupak je obustavljen,
jer je podnosilac povukao pritužbu (dvoje podnosilaca su naveli da su pritužbu podnijeli bez osnova, u
stanju jake razdraženosti, a treći je izričito tražio da se postupak obustavi, jer je zadovoljan odnosom
službenih lica prema njemu). U jednom (1) slučaju radi se o očiglednoj zloupotrebi prava podnošenja
pritužbe, u dva (2) slučaja je pokrenut sudski postupak, dok u jednom slučaju postupak je u toku.
Na osnovu postupanja po pritužbama i razgovora sa licima lišenim slobode Zaštitnik konstatuje da se
slučajevi torture pojavljuju kao pojedinačni i izolovani i da uprava ZIKS-a u takvim slučajevima
preduzima zakonske mjere, pokretanjem disciplinskih postupaka i dostavljanjem obavještenja i
dokumantacije nadležnom tužilaštvu.
Na rad Ministarstva pravde podnešeno je šest (6) pritužbi, a odnosile su se na rad Komisije za uslovni
otpust i to: neblagovremeno dostavljanje odluke Komisije (2) i četiri (4) na meritum odluke (odbijena
molba). Zaštitnik u četiri (4) slučaja nije utvrdio povredu prava. U dva (2) slučaja nije bio nadležan da
preispituje zakonitost odluke Komisije, ali je utvrdio da je postupak po molbi za uslovni otpust, u oba
slučaja, sproveden u skladu sa zakonom.
Povodom postupanja po pritužbama na rad Komisije za uslovni otpust i provjeravajući poštovanje
preporuke Zaštitnika date u Izvještaju o radu iz 2012 godine (Ministarstvu pravde i upravi ZIKS-a),
izvršen je uvid u više drugih predmeta i pri tom je takođe utvrđeno da se prilikom odlučivanja pribavlja
potrebna dokumentacija (izvještaji i dr.), poštuje zakonska procedura i rješenja se dostavljaju na
propisani način.
I u ovom Izvještaju podsjećamo na preporuku koju je Zaštitnik dao u 2011. godini Ministarstvu zdravlja i
Ministarstvu pravde Crne Gore, koja se odnosila na neizvršenje pravosnažne sudske odluke kojom je
okrivljenom M.Z. izrečena mjera bezbijednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u
zdravstvenoj ustanovi. Naime, okrivljeni je, umjesto u zdravstvenu ustanovu, kako je to odlukom suda
određeno, smješten u ZIKS, a preporuka nije ispoštovana ni u 2012. godini.
72
Na traženje Zaštinika, Ministarstvo pravde je obavijestilo da je preduzelo radnje za izvršenje preporuke
Zaštitnika i da je 14.04.2011. godine, Ministarstvu pravde Republike Srbije dostavilo molbu za transfer
okrivljenog lica M.Z., saglasno Ugovoru između Crne Gore i Republike Srbije o međusobnom
izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima; da je Ministarstvo pravde Republike Srbije
23.07.2013.godine dostavilo Ministarstvu pravde Crne Gore, pravosnažno rješenje Višeg suda u
Beogradu Kre1 broj 42/11 od 20.02.2013.godine kojim je za okrivljenog M.Z., odobren transfer iz Crne
Gore u Republiku Srbiju, radi izvršenja mjere bezbjednosti obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u
zdravstvenoj ustanovi. Transferom okrivljenog M.Z. u R. Srbiju 21.10.2013. godine i smještanjem u
odgovarajuću ustanovu, konačno je ispoštovana preporuka Zaštinika, u dijelu koji se odnosi na
Ministarstvo pravde. Međutim, Ministarstvo zdravlja još uvijek nije obavijestilo Zaštitnika da je postupilo
po preporuci i donijelo bliže propise o primjeni mjere bezbijednosti obavezno psihijatrijsko liječenje i
čuvanje u zdravstvenoj ustanovi.
Primjeri:
1) Opis slučaja: Osuđeno lice M.M., je podnijelo pritužbu, na rad Zavoda za izvršenje krivičnih
sankcija, zbog povrede prava na liječenje i neadekvatne zdravstvene zaštite.
Preduzete mjere: Na osnovu izjašnjenja ZIKS-a, priložene medicinske dokumentacije i obavljenog
razgovora, Zaštitnik je utvrdio: da se osuđeni M.M., dana 17.09.2013.godine, u 11h i 40 minuta, zbog
zdravstvenih problema (slabosti, malaksalosti, lošeg apetita i dr.) javio na pregled kod zatvorskog
ljekara; da mu je intervenskim putem ordinirana simpomatska i vitaminska terapija; da se zbog
identičnih tegoba ponovo obratio dežurnom medicinskom tehničaru narednog dana; da je istog dana u
12h i 30 minuta upućen u Urgentni blok Kliničkog centra Crne Gore, gdje je pregledan od strane ljekara
specijaliste hirurga; da je nakon višesatne opservacije zadržan na hirurškoj klinici Kliničkog centra Crne
Gore, radi operativnog liječenja; da je istog dana realizovano zbrinjavanje perforiranog ulkusa i da se
nalazio na Odeljenju za digestivnu hirurgiju u Kliničkom centru Crne Gore, u periodu od 18.09. do
14.10.2013. godine; da je nakon 14 dana od hirurške intervencije došlo do dehiscenacije trbušnog zida
i da mu je urađena plastika; da je 14.10.2013.godine otpušten iz Kliničkog centra Crne Gore, uz
propisanu terapiju; da je u izvještaju doktor konstatovao da je nalaz uredan i da je hirurško liječenje
završeno; u ponovnom razgovoru osuđeni M.M. je naveo da je zadovoljan brzinom i načinom pružene
zdravstvene zaštite i ishodom liječenja.
Ishod slučaja: Na osnovu sprovedenog postupka, Zaštitnik nije utvrdio povredu prava u postupanju
zdravstvene službe Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, prema osuđenom licu M.M.
2) Opis slučaja: V.M. iz Banja Luke, BiH, sestra osuđenog lica T.M. koji se nalazi na izdržavanju
kazne u Kazneno popravnom domu Spuž, podnijela je pritužbu u kojoj je između ostalog navela: da je
zdravstveno stanje njenog brata ugroženo; da je liječen ljekovima kojima je istekao rok upotrebe; da
ima svrab; da je dobio crvenilo po čitavom tijelu zbog neadekvatnog tretmana i da se nalazi u karantinu.
Preduzete mjere: Zaštitnik je angažovao stručno lice medicinske struke - dermatovenerologa, koje je
pregledalo osuđeno lice T.M., izvršilo uvid u kompletnu medicinsku dokumentaciju, kao i uvid u
propisanu terapiju. Nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, sačinjen je izvještaj u kome je
konstatovano da je osuđeno lice T.M. imalo simptome Scabies-a; da je tretiran antiscabiotikom
(Scabigal sol. i 20% sumporna mast); da je higijenski režim vođen po protokolu i da se antiscabiotični
tretman nad osuđenim licem T.M. sproveo po medicinskim načelima tretirajući ga odgovarajućom
terapijom; da se radi o šugi – oboljenju koje se uspješno liječi, pojavljuje se u svim društvenim
slojevima, lako prenosi među članovima raznih kolektiva i bolest kao takva ne ostavlja posljedice.
Takođe je u postupku utvrđeno da je osuđeni T.M., čitavo vrijeme bilo izdvojen u posebnu prostoriju za
73
oboljele, tako da za vrijeme bolesti nije bio u dodiru sa ostalim zdravim licima lišenim slobode.
Prostorija u kojoj je boravio bila je dovoljno prostrana, osvijetljena prirodnim i vještačkim svijetlom,
provjetrena, čista i opremljena odgovarajućim sanitarnim uređajima, sa hladnom i toplom vodom.
Nakon završenog liječenja, obavljen je ponovni razgovor sa osuđenim T.M., koji je saopštio da ne zna
kako je dobio bolest, da se plašio same bolesti, ali da je efikasnim sredstvima i metodama izliječen, bez
posledica.
Ishod slučaja: Na osnovu rezultata ispitnog postupka Zaštitnik je utvrdio da je zdravstvena služba
Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija preduzela sve potrebne mjere u cilju adekvatnog liječenja
osuđenog T.M., brata podnositeljke pritužbe.
3) Opis slučaja: Osuđeni S.G., naveo je u pritužbi: da mu je lijeva noga atrofirala i da je nepokretan;
da ima poremećaj centra za ravnotežu; da je invaliditet stekao za vrijeme izdržavanja kazne zatvora; da
smatra da je diskriminisan jer ne može, kao svaki osuđenik, otići da se obrije, da jede, niti da vodi
računa o ličnoj higijeni; da su mu neophodna invalidska kolica za normalno životno funkcionisanje.
Preduzete mjere i ishod slučaja: Zaštitnik je od ZIKS-a zatražio izjašnjenje na navode iz pritužbe
osuđenog i sa njim obavio razgovor. Na osnovu obilaska osuđenog lica S.G, uvida u medicinsku
dokumentaciju i izjašnjenja ZIKS-a, utvrđeno je: da je osuđeni S.G. u takvom stanju da bez korišćenja
invalidskih kolica ne može obavljati svakodnevne životne aktivnosti. Zaštitnik je uspostavio
komunikaciju sa Upravom ZIKS-a, ukazujući na neophodnost nabavke invalidskih kolica za osuđeno
lice. Inicijativom Zaštitnika, invalidska kolica dodijeljena su osuđenom S.G., čime je otklonjena
povreda prava na koju je ukazano u pritužbi.
4) Opis slučaja: Osuđeni Z.K., koji izdržava kaznu u KPD-omu Spuž, obratio se pritužbom na rad
zdravstvene službe Uprave KPD-oma Spuž. U obraćanju Zaštitniku naveo je: da ima jake bolove u
stopalu desne noge, jer mu je nožni prst potpuno pomodrio, smatra da ima neadekvatnu medicinsku
zaštitu i strahuje da će dobiti gangrenu stopala.
Preduzete mjere: Obilaskom osuđenog Z.K. i na osnovu izjašnjenja ZIKS-a povodom pritužbe
utvrđeno je: da osuđeno lice Z.K. ima bolove u stopalu desne noge, uslijed kojih je došlo do promjene
boje trećeg prsta, nakon čega je zatvorski ljekar reagovao ordiniranjem odgovarajuće antibiotske
terapije uz toaletu i prevoj i upućivanjem u KC CG, kod ljekara specijaliste vaskularnog hirurga. Ljekar
specijalista, vaskularni hirurg je potvrdio dijagnozu zatvorskog ljekara i osuđenom Z.K. je propisao istu
antibiotsku terapija uz toaletu i previjanje.
Ishod slučaja: Na osnovu sprovedenog postupka Zaštitnik nije utvrdio da je Zavod za izvršenje
krivičnih sankcija povrijedio pravo osuđenog i da mu je omogućio adekvatnu zdravstvenu zaštitu.
5) Opis slučaja: Pritvoreno lice M.M., podnijelo je pritužbu, na rad zdravstvene službe Istražnog
zatvora Podgorica. U pritužbi je navedeno da ima svakodnevne bolove u lijevoj nozi, te da mu
povreda datira još od 2012 godine. Navodi da mu je prilikom pregleda zatvorski ljekar saopštio da mu je
neophodna pomoć ljekara specijaliste fizijatra.
Preduzete mjere: Zaštitnik je od ZIKS-a zatražio izjašnjenje i obavio razgovor sa pritvorenikom M.M. i
Upravom Istražnog zatvora Podgorica, ukazujući na neophodnost pružanja adekvatne medicinske
zaštite. Nakon intervencije Zaštitnika pritvorenom licu M.M. omogućena je fizikalna terapija, koja se
sprovodi u prostorijama zdravstvene službe Zavoda, od strane zatvorskog fizioterapeuta.
74
Ishod slučaja: Na osnovu sprovedenog postupka, Zaštitnik je utvrdio, da je omogućavanjem
adekvatne zdravstvene zaštite, pritvorenom licu otklonjena povreda prava na koju je M.M u pritužbi
ukazao.
6) Opis slučaja: Osuđeno lice R.J., u pritužbi navodi: da ima zdravstvenih problema sa kičmom jer
boluje od diskus hernie; da mu je na osnovu pregleda i ispitivanja utvrđena neophodna hirurška
intervencija, o čemu postoji adekvatna medicinska dokumentacija; da smatra da mu nadležna lica, u
zatvorskoj bolnici i KC CG, uskraćuju pravo na adekvatnu medicinsku zaštitu.
Preduzete mjere: Zaštitnik je zatražio izjašnjenje od ZIKS-a, izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i
obavio je razgovor sa osuđenim licem R.J. U izjašnjenju ZIKS-a je navedeno: da se osuđeni R.J. javio
na pregled kod zatvorskog ljekara zbog bolova u slabinskom dijelu kičmenog stuba; da je nakon toga
liječen analgetskom terapijom, koja je dovela do poboljšanja njegovog zdravstvenog stanja; da je više
puta i dijagnostički procesuiran, pa su mu više puta ponavljana CT, kao i NMR snimanja; da mu je
ljekar specijalista neurohirirg na osnovu raspoložive medicinske dokumentacije konstatovao oboljenje
„discus herniae L4-L5“, na osnovu koje nije indikovana hirurška intervencija, već je na osnovu utvrđene
dijagnoze predložena ambulantna fizikalna terapija u trajanju od dvije nedjelje.
Ishod slučaja: Na osnovu ispitnog postupka, obavljenih razgovora, Zaštitnik je utvrdio da je Zavod za
izvršenje krivičnih sankcija omogućio adekvatnu zdravstvenu zaštitu i utvrdio da prava na koja je
osuđeni R.J ukazao u pritužbi, nijesu povrijeđena.
7) Opis slučaja: Osuđeni Z.T. u obraćanju je naveo: da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u
Kazneno popravnom domu; da nema primjedbi na zatvorske uslove, ali da mu se uskraćuje mogućnost
obraćanja Ministarstvu pravde - Komisiji za uslovni otpust, na način što mu nije proslijeđena molba.
Preduzete mjere i ishod slučaja: Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka, uvida u kompletnu
dokumentaciju, dobijenog izjašnjenja, Zaštitnik je utvrdio da je molba osuđenog lica Z.T proslijeđena
Ministarstvu pravde - Komisiji za uslovni otpust, dana 11.06.2013.godine, po kojoj je donijeta odluka i
uslovno je otpušten sa izdržavanja kazne, 02.07.2013.godine. Zaštitnik je utvrdio da osuđenom Z.T.
nije povrijeđeno pravo, postupanjem Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija.
8) Opis slučaja: Nakon prispjelog obavještenja od NVO Akcija za ljudska prava (HRA) , istog dana
obavljen je razgovor sa osuđenim Z.P. na okolnosti događaja od 20.06.2013 godine, u kome je on
navodno pretučen u KPD-omu Spuž, od strane komandira N.R. i nekoliko pripadnika službe
obezbjeđenja.
Utvrđene činjenice: U ispitnom postupku, pribavljeno je izjašnjenje od ZIKS-a i dokumentacija iz
ličnog lista i medicinskog kartona osuđenog lica Z.P. Sa osuđenim je obavljen razgovor na okolnosti
navedenog događaja, kao i sa drugim osuđenim licima, koje je pomenuo osuđeni Z.P., te i sa
službenim licima. Osuđena lica koja su bila svo vrijeme sa Z.P. nijesu potvrdila da se dogodio bilo
kakav napad na njega. Osuđeni Z.P. je zatražio da se obustavi postupak po pritužbi, tvrdeći da sa
Upravom ZIKS-a i službenicima nema nikakvih problema.
Ishod slučaja: Kako je osuđeni Z.P. zahtijevao da se obustavi postupak, a utvrđene činjenice nijesu
ukazivale na postojanje torture, Zaštitnik je obustavio postupak.
9) Opis slučaja: Osuđenica M.V. u pritužbi navodi: da je zavisnik od opojne droge; da se nad njom vrši
psihičko maltretiranje i da su joj uskraćena sva prava; da je dolaskom sa nagradnog odsustva
komandirka sumnjiči za unošenje opojnih droga pa je prebačena u sobu za prekršaje(prijemna soba)
75
da bi bila pokrivena video nadzorom; da je pogriješila što je konzumirala drogu dok je bila na odsustvu,
ali da to ne čini unutar ZIKS-a.
Preduzete mjere i ishod slučaja: Obavljen je razgovor sa osuđenicom M.V., koja je negirala sve
navode iz pritužbe, tvrdeći da je pritužbu napisala u stanju jake depresije i da je službenica
obezbjeđenja jako korektna i dobra osoba. Zaštitnik nije utvrdio povredu prava i obustavio je postupak.
4.1.7. Prevencija torture
Zakonom o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Zaštitnik je određen kao Nacionalni
mehanizam za prevenciju torture (NPM), čime je Crna Gora ispunila preuzetu obavezu iz Opcionog
protokola uz Konvenciju protiv torture i drugih surovih, neljudskih ponižavajućih kazni ili postupaka.
Prema planu za 2013.godinu članovi tima NPM-a izvršili su 21 redovni i dva kontrolna (follow up)
obilaska. Svi obilasci su bili nenajavljeni, od kojih su 5 (pet) bili noćni. Obilasci su izvršeni u toku i
poslije radnog vremena, a sve u cilju objektivnog sagledavanja poštovanja ljudskih prava i uslova u
mjestima gdje su smještena lica lišena slobode i lica kojima je ograničeno kretanje. Tokom svih posjeta
ostvaren je nesmetan uvid u traženu dokumentaciju, sve prostorije namijenjene za smještaj, u kojima
se mogu naći i u kojima su smještena lica lišena slobode i obavljen slobodan razgovor sa njima (bez
prisustva službenih lica).
U Izvještaju o radu za 2012 godinu, Zaštitnik je dao Informaciju o postupanju Uprave policije po
preporukama datim u Posebnom izvještaju o stanju u prostorijama Uprave policije za zadržavanje lica
lišenih slobode, iz 2011 godine. Odbor za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore, je na sjednici
od 06.februara 2013 godine, prihvatio Informaciju i zaključkom obavezao Upravu policije da intenzivira
aktivnosti i preduzme mjere u cilju sprovođenja preostalih nerealizovanih preporuka Zaštitnika. Takođe,
Uprava policije je obavezana da do 30 juna 2013 godine, dostavi Odboru informaciju o postupanju po
preporukama.
U periodu od 27.maja do 21. decembra 2013.godine, izvršene su posjete i pregledi prostorija za
zadržavanje lica lišenih slobode Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore. Posjete su
obavljene radnim i neradnim danima (državnim praznicima) u kasnim večernjim i ranim jutarnjim
časovima. Prilikom obilazaka prostorija za zadržavanje obavljeni su razgovori sa zatečenim zadržanim
licima, prikupljeni su podaci u vezi sa stanjem u prostorijama, opremljenošću, osvjetljenjem, higijenskim
uslovima, sistemom ventilacije, grijanjem i hlađenjem, pristupom vodi za piće, komunikacijom sa
službenim licima i video nadzorom pritvorskih prostorija i pristupnih prilaza.
Veći broj pregledanih prostorija za zadržavanje nalazi se u podrumskom prostoru, što se odražava na
ukupne uslove u prostorijama i pored toga što je osigurana ventilacija. Prostorije za zadržavanje imaju
drveni fiksirani ležaj, s jogi-madracem na kojem se nalazi posteljina (jastuk i ćebad). Sve prostorije
imaju video nadzor i vještačko osvjetljenje, toalet i nesmetan pristup pitkoj vodi. Higijena je uglavnom
na zadovoljavajućem nivou.
Sagledavajući cijelokupno stanje u prostorijama za zadržavanje u centrima i odjeljenjima bezbjednosti
Uprave policije, utvrđeno je da jedan broj soba i samica i dalje ne ispunjava uslove u pogledu
kvadrature i dimenzija koje predviđaju standardi Komiteta za sprečavanje mučenja (CPT), za policijski
pritvor. Naime, u Drugom opštem izvještaju broj [CPT/ Inf (92) 3], u paragrafu 43, između ostalog se
navodi da prostorija namijenjena jednoj osobi u policijskom pritvoru poželjno je da ima 7 m2, da ima 2 ili
više metara od zida do zida i 2,5m između poda i plafona. Takođe, NPM tim je utvrdio, da Pravilnik o
uslovima koje moraju da ispunjavaju prostorije za zadržavanje lica lišenih slobode , predviđa niže
76
standarde od prethodnog Pravilnika iz 2006. godine i poželjnih standarda CPT-a, što će biti
analizirano u Posebnom godišnjem izvještaju Nacionalnog preventivnog mehanizma za 2013. godinu.
U istom periodu, članovi NPM-a su obišli sve prostorije Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija. Posjete
su obavljene u toku i van radnog vremena. Tokom ovih posjeta razgovarano je sa pritvorenim i
osuđenim licima o uslovima u kojima borave i o odnosu službenih lica prema njima. Za svo vrijeme
monitoringa članovi tima NPM-a imali su punu podršku od strane uprave ZIKS-a, u mjeri u kojoj je to
traženo.
Prema podacima dobijenim od uprave ZIKS-a krajem 2013. godine, u toj ustanovi je bilo smješteno
ukupno 1.064 pritvorenih, osuđenih i prekršajno kažnjenih lica, a ukupni smještajni kapaciteti,
obezbijeđeni su za 1.200 lica. U Istražnom zatvoru Podgorica smješteno je 259 lica, a njegov kapacitet
je 370 mjesta. U Zatvoru za kratke kazne Podgorica smješteno je 103 osuđenih i prekršajno kažnjenih
lica, a njegov smještajni kapacitet je za 200 lica. U Zatvoru Bijelo Polje (Istražni zatvor i Zatvor za
kratke kazne) smješteno je ukupno 92 lica (pritvorenih 45, osuđenih i prekršajno kažnjenih 47), a
njegov kapacitet je za 160 lica. U Kazneno popravnom domu (KPD) Spuž, kao najvećoj organizacionoj
jedinici ZIKS-a, smješteno je 610 osuđenih lica, a njegov kapacitet je za 470 lica.
Međutim, tim NPM-a je, u toku monitoringa, utvrdio da je u prijemnom i prizemnom dijelu paviljona "A"
KPD-oma Spuž i zatvorenom odjeljenju Zatvora za kratke kazne Bijelo Polje stanje izuzetno loše.
Zatečen je prekomjeran broj kreveta u sobama bez međuprostora za kretanje i smještaj u skučenim
uslovima. Zaključeno je da broj kreveta u sobama u Kazneno popravnom domu Spuž (paviljonu
"A","B","F" i poluotvorenom odjeljenju) i zatvorenom odjeljenju Zatvora za kratke kazne u Bijelom Polju,
treba upodobiti sa postojećom kvadraturom, shodno domaćim i međunarodnim standardima.
Uprava Zavoda je izvršila izvjesne adaptacije, rekonstrukcije i dogradnju, kako bi ublažila negativne
posljedice prenaseljenosti. Međutim, Zaštitnik zaključuje da, i nakon ovih intervencija, uslovi ne
ispunjavaju evropske standarde. Podsjeća, da je za prevazilaženje ovakvog stanja, pored neizbježnog
proširenja postojećih kapaciteta, potrebno razviti sistem alternativnih sankcija i aktivnosti rehabilitacije,
a kako je to navedeno i u Izvještaju o radu za 2012 godinu.
Zaštitnik je u decembru 2012. godine sagledao poštovanje ljudskih prava pritvorenih lica, izvršio
pregled smještajnih i drugih uslova u Istražnom zatvoru Podgorica i sačinio Izvještaj, koji je dostavio
Odboru za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore, na razmatranje. Odbor je, na sjednici 6. juna
2013. godine, prihvatio Izvještaj Zaštinika kao NPM-a, o stanju u Istražnom zatvoru Podgorica i
podržao preporuke date Ministarstvu pravde i ZIKS-u.
U cilju praćenja postupanja po ovim preporukama, Zaštitnik je, nakon dobijenog odgovora od Uprave
ZIKS-a, obavio kontrolnu (follow up) posjetu i izvršio uvid u stepen ispunjenosti datih preporuka, 11
decembra 2013. godine. Tom prilikom utvrđeno je da je od 31 date preporuke, ispunjeno 18, dvije (2)
djelimično, a 11 preporuka je ostalo neispunjeno.
Prilikom obilazaka i kontrolnog pregleda, najviše prigovora odnosilo se na ne pružanje adekvatne
zdravstvene zaštite, posebno na njenu neblagovremenost, kvalitet, dug vremenski period čekanja na
specijalističke preglede van Zavoda, periodični nedostatak medikamenata i dr. Pritvorena lica smatraju
da način organizovanja zdravstvene zaštite, broj zatvorskih ljekara nije dovoljan u odnosu na broj lica
lišenih slobode, odnosno zatraženih ljekarskih pregleda. Zaštitnik je od uprave Zavoda, upoznat sa
brojem i strukturom zaposlenih u zdravstvenoj službi koja broji ukupno 17 lica, od kojih su: dva ljekara
opšte prakse, jedan stomatolog, jedan fizioterapeut i 13 medicinskih tehničara. Pored stalno
zaposlenih, Zavod angažuje honorarno tri doktora i to: dva puta nedjeljno neuropsihijatra i jednom
77
nedjeljno internistu i radiologa. Zaštitnik je mišljenja da i nakon povećanog broja angažvanog
zdravstvenog osoblja njihov broj nije dovoljan, obzirom na broj lica lišenih slobode i specifičnost same
službe, koja zadovoljava potrebe svih organizacionih jedinica Zavoda.
Na osnovu obavljenog razgovora sa pritvorenim, i osuđenim licima, tokom obilazaka i kontrolnog
pregleda, samo u jednom slučaju je ukazano na postojanje torture. Gotovo sva pritvorena i osuđena
lica su, članovima tima NPM-a, saopštila da je odnos službenika prema njima korektan i profesionalan,
što navodi na zaključak da su slučajevi torture pojedinačni i izolovani. Međutim, i dalje su evidentni
problemi prenaseljenosti ZIKS-a (paviljon A,B,F i poluotvoreno odjeljenje Kazneno-popravnog doma
Spuž i zatvoreno odjeljenje u Zatvoru za kratke kazne Bijelo Polje) i loši materijalni uslovi u djelovima
pojedinih organizacionih jedinica (paviljon A Kazneno-popravnog doma Spuž i zatvoreno odjeljenje u
Zatvoru za kratke kazne Bijelo Polje).
Osim navedenog, u okviru planiranih aktivnosti u izvještajnom periodu 22/24. januara 2013.godine,
obavljen je i kontrolni pregled Specijalne bolnice za psihijatriju u Dobroti. Cilj obilaska ove ustanove je
praćenje i ocjena stepena ispunjenosti preporuka Zaštitnika, datih u Posebnom izvještaju o stanju
ljudskih prava mentalno oboljelih lica smještenih u ustanovama, iz 2011. godine. NPM tim, je tokom
pregleda utvrdio da dvije preporuke, iz okvira nadležnosti djelovanja NPM-a, još uvijek nisu ispunjene.
Preporuke su date Ministarstvu zdravlja, Ministarstvu pravde i ZU Specijalna bolnica za psihijatriju u
Dobroti, a odnosile su se na procjenu opravdanosti prekomjerno dugog boravka pacijenata na
sociorehabilitacionom odjeljenju i na izmještanje sudsko (forenzičkog) odjeljenja.
Zaštitnik je mišljenja da treba uspostaviti odgovarajuće mehanizme koji bi garantovali najadekvatniji
tretman pacijenata koja su u isto vrijeme psihijatrijski pacijenti, socijalno ugroženi i bez podrške
porodice. Njihov neprimjereno i nepotrebno dug boravak u ovoj ustanovi (10,20 pa čak i 54 godine) nije
prihvatljiv. Njima nije potrebno intenzivno bolničko liječenje, već drugi vid pomoći i socijalne zaštite.
Takođe, smatra da bi formiranje specijalnih službi, savjetovališta, mentalnih ambulanti, dnevnih centara
i sl. bio dobar način za pružanje potrebne njege ovim licima. Naučne publikacije iz ove oblasti pokazuju
da se ljudi koji imaju problema sa metalnim zdravljem, bolje oporavljaju ako žive u zajednicama,
učestvuju u društvenim odnosima sa porodicama i prijateljima, od onih koji su hospitalizovani u
psihijatrijskim institucijama.
U odnosu na preporuku za izdvajanje sudsko (forenzičkog) odjeljenja, Zaštitnik podsjeća da je u svim
zemljama u okruženju ovo odjeljenje izdvojeno iz neuropsihijatrijskih bolnica i smješteno je u
zatvorskim ustanovama.
U cilju razvijanja svoje uloge kao NPM-a, Zaštitnik je u izvještajnoj godini donio 18.12.2013. godine
metodologiju rada u skladu sa smjernicama SPT-a i Asocijacije za prevenciju torture, koja se zasniva
na uspostavljanju sistema kontinuiranih obilazaka mjesta gdje se nalaze ili se mogu naći lica lišena
slobode. Takođe, sačinio je i plan i dinamiku obilazaka organa i ustanova u kojima se nalaze lica lišena
slobode i lica kojima je ograničeno kretanje, za 2014. godinu. Isto tako sačinjen je i okvirni
četvorogodišnji plan rada NPM-a, za period od 2014/18. godine.
Detaljni izvještaj o monitoringu svih organa i ustanova u kojima se nalaze lica lišena slobode ili lica
kojima je ograničeno kretanje (po odluci nadležnog organa), biće sastavni dio Posebnog - godišnjeg
Izvještaja Zaštitnika kao Nacionalnog preventivnog mehanizma, za 2013. godinu.
78
4.1.8. Prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica
Zaštita i afirmacija manjinskih prava, jedan je od bitnih preduslova za uspostavljanje pravednog i
demokratskog društva, obezbjeđivanje interetničke tolerancije u heterogenim, multinacionalnim i
multikulturalnim državama kao što je Crna Gora. Afirmacija multikulturalizma teži ravnopravnoj
koegzistenciji različitih kultura i etnokulturnoj pravdi. S toga, državna u odnosu na manjinske kulture
treba da primjenjuje pravedna, uravnotežena i demokratska rješenja. Načelno, za demokratiju je
karakterističan metod prilagođavanja u odnosu na manjinske narode. To je ujedno i najbolji način da se
obezbijedi i ojača lojalnost manjina prema širokoj političkoj zajednici u kojoj kohabitiraju.
Crna Gora je stvorila dobre normativne i institucionalne pretpostavke za zaštitu prava manjinskih
naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Ustavom Crne Gore (član 79) uređena su posebna
manjinska prava. Crna Gora ima i Zakon o manjinskim pravima i slobodama, kao i Zakon o zabrani
diskriminacije. Vlada je usvojila i Strategiju manjinske politike. Crna Gora je prihvatila i dokumente
Savjeta Evrope - Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina i Evropsku povelju o regionalnim i
manjinskim jezicima.
U Crnoj Gori su obrazovani organi i ustanove kao što su Ministarstvo za ljudska prava i manjinska
prava, Fond za zaštitu i očuvanje manjinskih prava Crne Gore, Centar za očuvanje i razvoj kulture
manjina, kao i nacionalni savjeti manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, a
ljudskim i manjinskim pravima se bave i brojne nevladine organizacije.
Ostvarivanje manjinskih prava je kompleksan proces i zavisi od više faktora. Pored normativnih i
institucionalnih pretpostavki, ostvarivanje manjinskih prava zavisi i od političke volje, socioekonomske
situacije, sociodemokratskog ambijenta, izgradnje demokratske građanske svijesti, kao i demokratske
pravnopolitičke kulture.
Međutim, i pored dobrih zakonodavnih i institucionalnih pretpostavki za zaštitu prava manjinskih naroda
i drugih manjinskih nacionalnih zajednica i ostvarenog napretka u ovoj oblasti, predstavnici manjinskih
naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica suočavaju se sa problemima u zapošljavanju u javnoj
sferi, u proporcionalnoj zastupljenosti u javnim službama i organima državne vlasti, u političkoj
prezentaciji, u oblasti obrazovanja, kulture, informisanja i dr.
Naime i pojedini politički predstavnici manjinskih naroda i pojedini predstavnici iz civilnog sektora i
samostalni intelektualci ukazuju na nedosljedno ostvarivanje manjinskih prava u oblasti zapošljavanja u
javnoj sferi, u srazmernoj zastupljenosti u institucijama pravno-političkog sistema, na određene
probleme u ostvarivanju manjinskih prava u oblasti obrazovanja, kulture, informisanja i izdavačke
djelatnosti.
I u ovom izvještaju podsjećamo da je Zaštitnik, nakon sprovedenog istraživanja o zastupljenosti
manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u javnim službama i organima državne
vlasti i lokalnih samouprava, u decembru 2008. godine dao preporuku:
-
Državnim organima i javnim službama u Crnoj Gori, da polazeći od svojih nadležnosti vode
računa o implementaciji Ustavnih i zakonskih odredbi o zastupljenosti manjina u državnim
organima kao i o sprovođenju međunarodnih obaveza u ovoj oblasti;
Organima lokalnih samouprava, na teritoriji Crne Gore, da polazeći od sopstvenih potreba,
prilikom zasnivanja radnog odnosa sa novim zaposlenim koji ispunjavaju uslove koji su
propisani za određeno radno mjesto, naročito vode računa o zapošljavanju pripadnika
manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, kako bi se obezbijedila relativno
79
adekvatna zastupljenost pripadnika različitih nacionalnih zajednica u organima lokalne uprave,
srazmjerno njihovom udjelu u ukupnom broju stanovnika na teritoriji jedinica lokalne uprave.
Polazeći od činjenice da u državnim organima i organima lokalnih samouprava nije dostignuta
adekvatna zastupljenost manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, Zaštitnik smatra
da je neophodno da navedeni organi i dalje preduzimaju mjere za obezbjeđivanje njihove adekvatne
zastupljenosti, u skladu sa navedenom preporukom.
Zaštitnik je 16.05.2013. godine, podnio Inicijativu Vladi Crne Gore za donošenje Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o manjinskim pravima i slobodama („Službeni list RCG“, br. 31/06, 38/07 i „Službeni
list CG“, br. 2/11 i 8/11). Izmjenama i dopunama tog zakona, prema mišljenju Zaštitnika, na potpuniji
način bi trebalo urediti sastav i izbor čanova savjeta manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih
zajednica i status Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, nadležnost, organizaciju, način rada
i odlučivanja, kontrolu rada i druga pitanja od značaja za rad Fonda. Trebalo bi u cjelosti obezdijediti da
opšti, slobodni i neposredni izbori za sastav nacionalnih savjeta, doprinesu dosljednijem očuvanju
njihovog nacionalnog identiteta i unaprjeđenju ljudskih prava i sloboda, kao i da ustanove, društva,
udruženja i nevladine organizacije manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, u
okviru svojih ciljeva i djelatnosti, kroz ravnopravno i transparentno učešće na javnom konkursu Fonda,
ostvare pravo na raspodjelu sredstava koja izdvaja država Crna Gora za finansiranje projekata za
podršku aktivnostima značajnim za očuvanje i razvoj nacionalnih, odnosno etničkih posebnosti
manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica i njihovih pripadnika u oblasti nacionalnog,
kulturnog, jezičkog i vjerskog identiteta. Propisivanjem vršenja kontrole zakonitosti rada Fonda i
njegovih pojedinačnih i drugih akata, značajnije bi se unaprijedila zakonitost njegovog rada i
odlučivanja, odnosno zaštita prava učesnika u postupcima, u skladu sa Ustavom i zakonom. Ova
inicijativa je bliže obrađena u dijelu ovog izvještaja koji se odnosi na zakonodavne inicijative.
Prema informaciji Nacionalnog savjeta Roma Crne Gore (17.01.2014. godine), stanje romske zajednice
je i dalje veoma teško. Problemi Roma u Crnoj Gori su izuzetno složeni i kompleksni, kao što su: i dalje
veliki broj djece koja još uvijek nijesu uključena u redovno školsko i predškolsko obrazovanje; i dalje je
mali procenat djece koja uspješno završavaju osnovnu i srednju školu; mnogi Romi nemaju adekvatan
smještajni prostor, a mnogi od njih i dalje žive u nehigijenskim uslovima života, često bez struje i vode,
uglavnom u trošnim barakama koje su locirane na mjestima izvan očiju javnosti; većina pripadnika
romske zajednice su nezaposleni; oni koji imaju posao najčešće rade poslove koje niko drugi ne želi
(teške fizičke poslove) ili poslove održavanja gradske čistoće; broj Roma koji su u stalnom radnom
odnosu je mali; Romi u ukupnoj strukturi stanovništva učestvuju sa nešto više od 1%, a samo njih troje
radi u organima državne uprave, dok u organima lokalne uprave nema ni jednog zaposlenog Roma.
Prema mišljenju Romskog savjeta, Strategija za poboljšanje položaja Roma i Egipćana 2012 - 2016.
godine, koju je usvojila Vlada Crne Gore, nije ispunila njihova očekivanja. Smatraju da se Strategija na
netransparentan način realizuje. Naročito sada, kada nema javnog konkursa, ne zna se kuda se
sredstva za poboljšanje položaja Roma prelivaju i troše. S toga smatraju, da je neophodno uspostaviti
kvalitetan monitoring praćenja realizacije navedene strategije. Takođe, prema navedenom mišljenju,
Romi su i izbornim zakonom diskriminisani, jer za njih nije propisan isti cenzus prolaznosti, kao i za
pripadnike hrvatskog naroda, iako i Romi kao i Hrvati imaju slično učešće u strukturi stanovništva Crne
Gore, tj.oko 1%.
Problem regulisanja lične dokumentacije i problem upisa djece u matične knjige rođenih za pripadnike
romske zajednice je i dalje prisutan i od vitalnog značaja, jer je to preduslov za inkluziju i ostvarivanje
osnovnih ljudskih prava. Neupisani Romi su “pravno nevidljiva lica“, jer nemaju lične karte, zdravstvene
80
i radne knjižice, vozačke dozvole, pasoše, kao ni druga identifikaciona dokumenta. Ukratko, oni nijesu
priznati kao subjekti prava.
Značajno je naglasiti da je Zaštitnik, 06.09.2013. godine, podnio Inicijativu Skupštini Crne Gore za
donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika i poslanika („Službeni list
RCG“, br.4/98, 5/98, 17/98, 14/00,18/00, 9/01, 41/02, 46/02, 48/06 i „Službeni list“ CG, br.46/11 ), kako
bi se obezbjedilo učešće u raspodjeli mandata izbornih lista za izbor poslanika romske manjinske
zajednice. Ova inicijativa je bliže obrađena u dijelu Izvještaja koji se odnosi na zakonodavne inicijative.
I u 2013. godini, Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore su se obraćali građani svih nacionalnosti
radi zaštite svojih prava. Pritužbe su se odnosile i na povredu prava manjinskih naroda i drugih
manjinskih nacionalnih zajednica. U odnosu na 2012. godinu, evidentno je smanjenje broja ovih
pritužbi. Postupanje Zaštitnika po ovim pritužbama kao i druge aktivnosti u vezi sa ostvarivanjem prava
manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica analizirano je u dijelu ovog izvještaja u
poglavlju koje se odnosi na zaštitu od diskriminacije.
U Izvještajnoj godini Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, imao je u radu nekoliko zahtjeva od
predstavnika romske nacionalne zajednice, radi posredovanja i pomoći za upis pojedinih Roma na
Univerzitet Crne Gore, kao i radi oslobađanja plaćanja troškova vanrednog polaganja IV razreda
srednjoškolskog obrazovanja, kako bi mogli da nastave visokoškolsko obrazovanje. Zaštitnik je
postupao po svim tim zahtjevima, i s tim u vezi, obraćao se Ministarstvu prosvjete Crne Gore, Fakultetu
za turizam i hotelijerstvo u Kotoru i Filozofskom fakultetu u Nikšiću, radi njihovog angažovanja i
razmatranja mogućnosti rješavanja njihovih zahtjeva, a u skladu sa principima afirmativne akcije.
Zaštitnik je obaviješten da je naznačenim zahtjevima udovoljeno, tako da su lica koja su se obraćala
Zaštitniku oslobođena od plaćanja troškova vanrednog polaganja IV-og razreda srednjoškolskog
obrazovanja, kao i da su romski kandidati upisani na željene programske studije
Crna Gora se već duži period suočava sa problemom zbrinjavanja raseljenih i interno raseljenih lica.
Naime, kao što je poznato, nakon izbijanja oružanih sukoba na teritoriji bivše Jugoslavije, Crna Gora je
pružila utočište i već dvije decenije zbrinjava raseljena lica iz bivših jugoslovenskih republika i interno
raseljena lica sa Kosova. Zbrinjavanje ove populacije je uređeno setom propisa i drugih dokumenata.
Prema podacima sadržanim u Akcionom planu za poglavlje 23.Pravosuđe i temeljna prava, iz aprila
mjeseca 2013. godine, u Crnoj Gori boravi 2.689 raseljenih lica iz bivših jugoslovenskih republika i
8.233 interno raseljenih lica sa Kosova.
Prema informaciji Uprave za zbrinjavanje izbjeglica (od 11.12.2013. godine), državni organi su
preduzeli niz mjera i aktivnosti za sprovođenje Strategije za trajno rješavanje pitanja raseljenih i interno
raseljenih lica u Crnoj Gori. Naime, do početka oktobra 2013. godine podnijeto je ukupno 10.037
zahtjeva od strane raseljenih i interno raseljenih lica za sticanje statusa stranca sa stalnim
nastanjenjem ili privremenim boravkom. Od tog broja, riješeno je ukupno 7.216 zahtjeva.
U cilju olakšanja pribavljanja dokumentacije za sticanje statusa stranca sa stalnim ili privremenim
nastanjenjem u Crnoj Gori je obezbijeđeno ukupno 21 organizovanih odlazaka na Kosovo i u Republiku
Srbiju, čime je pružena pomoć za više od 600 interno raseljenih lica. Prema evidenciji Uprave za
zbrinjavanje izbjeglica, potrebno je pružiti pomoć za pribavljanje dokumenata za još oko 200 ugroženih
lica.
Preduzete su takođe i mjere u cilju rješavanja stambenih uslova interno raseljenih lica koji žive u
Kampu Konik. S tim u vezi, 11.10. 2013. godine odobrene su aplikacije za dva projekta u okviru RSP-a:
izgradnja doma za stara lica u Pljevljima i izgradnja 120 stambenih jedinica u kampu Konik. Dana
81
04.11. 2013. godine potpisan je Okvirni sporazum sa Ministarstvom finansija i ispunjeni su svi uslovi za
potpisivanje Sporazuma o grantu sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja u cilju realizacije projekta
izgradnje 62 stambene jedinice u Nikšiću. Navedeni projekti će obuhvatiti i druge opštine u Crnoj Gori u
kojima borave interno raseljena lica.
Nakon požara koji je, 24.07.2012. godine zahvatio Kamp Konik 1, u kome je bez krova nad glavom
ostalo oko 150 porodica (oko 800 članova), Ministarstvo rada i socijalnog staranja formiralo je
operativni tim i za četiri mjeseca je obezbjeđen smještaj u kontejnerima za sve porodice čije su barake
izgorjele u požaru. Ukupno je postavljeno 212 kontejnera. Ambasada SAD u Crnoj Gori donirala je 100
stambenih kontejnera, za poboljšanje uslova stanovanja u Kampu Konik 2.
Takođe, prema informaciji Uprave za zbrinjavanje izbjeglica, nadležni državni organi preduzeli su i
druge mjere u cilju ostvarivanja prava raseljenih i interno raseljenih lica u Crnoj Gori u oblasti socijalne i
dječije zaštite, zdravstvene zaštite, uključivanja na tržište rada, upisa u matični registar rođenih lica u
Crnoj Gori van zdravstvenih ustanova i pružanje pomoći za dobrovoljni povratak u zemlji porijekla i dr.
Prema podacima ove uprave ukupno 788 interno raseljenih lica koja borave u Crnoj Gori (103 porodice)
zainteresovano je za povratak. Sa namjerom povratka ovih porodica, sa aspekta bezbjednosti, su
saglasne i međunarodne organizacije koje se bave ovim pitanjima na Kosovu. Takođe, Vlada Kosova je
iz IPA sredstava dobila dva (2) miliona eura za dobrovoljni povratak izbjeglica iz Crne Gore i
Makedonije, koji sprovodi UNHCR.
Prema istraživanju NVO Centra za demokratiju i ljudska prava Crne Gore, sprovedenom u novembru
2013. godine, crnogorsko društvo je sada tolerantnije nego prije deset godina, a naročito u odnosu na
2007. godinu. To ukazuje da protekom vremena, djelovanjem relevantnih institucija političkog sistema,
civilnog sektora i pojedinaca, etnički odnosi u Crnoj Gori imaju trend uspona. Podaci iz 2007. godine su
etnički refleks političke situacije koja je odlikovala Crnu Goru u tom trenutku.
Pozitivni trendovi su posebno značajni kada se ima u vidu činjenica da su se u Crnoj Gori, kao i
državama Evropske unije i regiona, dešavali negativni ekonomski trendovi, koji po svim relevantnim
istorijskim tumačenjima i empirijskim istraživanjima negativno utiču, na međunacionalne odnose,
odnosno povećavaju nivo netolerancije dominantnih etničkih grupa prema nacionalnim manjinama.
Ovo se, po istraživanju CEDEM-a, u Crnoj Gori ne dešava, i to svakako predstavlja pozitivno saznanje,
s obzirom na to da se rješavanje ekonomske krize ne nazire u bliskoj budućnosti. No, svakako, analiza
ukupnog stanja ukazuje na određene probleme koji se ne smiju zanemariti bez obzira na generalno
pozitivne trendove, posebno, što je nivo etničkog distanciranja u odnosu na pripadnike romske
populacije i dalje zabrinjavajući, jer gotovo svaki drugi građanin Crne Gore iskazuje visoku distancu,
posebno, u odnosu na tu populaciju. To ukazuje na visoko prisustvo etnocentrične društvene svijesti,
stanja etničkih predrasuda, stereotipa, kao i konzervatizma.
Primjeri:
1) Opis slučaja: Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore obratila se NVO Institut socijalne
inkluzije, radi posredovanja i pomoći da se zainteresovani Romi oslobode plaćanja troškova vanrednog
polaganja IV-og razreda srednjoškolskog obrazovanja, kako bi mogli da nastave visokoškolsko
obrazovanje.
Preduzete mjere: Zaštitnik se obratio Ministarstvu prosvjete i sporta radi razmatranja mogućnosti da
se zainteresovanim Romima i Egipćanima pomogne ili da se oslobode plaćanja troškova vanrednog
polaganja za IV stepen, a u skladu sa principom afirmativne akcije.
82
Ishod slučaja: Zaštitnik je dobio izjašnjenje od Ministarstva prosvjete i sporta, u kojem se navodi: da je
to Ministarstvo u sedam slučajeva preporučilo srednjim školama da zainteresovanim pripadnicima
romske i egipćanske populacije odobre besplatno vanredno polaganje razreda, i to, Srednjoj stručnoj
školi “Spasoje Raspopović“, Srednjoj stručnoj školi “Ivan Uskoković“, Srednjoj građevinskoj geodetskoj
školi “Marko Radević“, Srednjoj stručnoj školi “Sergije Stanić“ sve iz Podgorice, kao i Prvoj stručnoj
školi iz Nikšića; da je Ministarstvo preporučilo da se odobri besplatno korišćenje usluga ishrane u
studentskoj menzi u okviru JU „Stari studentski dom“ u Podgorici, za studenta Fakulteta političkih
nauka, studijski program “Međunarodni odnosi“.
Imajući u vidu navedeno, Zaštitnik je obavijestio podnosioca da je Ministarstvo prosvjete i sporta je
preduzelo potrebne mjere radi pomoći da se zainteresovani Romi i Egipćani oslobode plaćanja
troškova vanrednog polaganja IV-og razreda srednjoškolskog obrazovanja.
2) Opis slučaja: Zaštitniku se obratila NVO Institut socijalne inkluzije, radi posredovanja i pomoći da se
romkinja S.F., upiše na Fakultet za turizam i hotelijerstvo, smjer turizam, u Kotoru.
Preduzete mjere: Zaštitnik se obratio Fakultetu za turizam i hotelijerstvo iz Kotora, radi njihovog
angažovanja i razmatranja mogućnosti upisa S.F. na taj fakultet, smjer turizam, ukoliko ispunjava
uslove konkursa, a u skladu sa principima afirmativne akcije.
Ishod slučaja: Zaštitnik je dobio izjašnjenje od Fakulteta za turizam i hotelijerstvo u Kotoru, u kojem se
navodi: da je taj fakultet upisao S.F. na studijski program turizma kako je i naznačeno u zahtjevu NVO
Instituta socijalne inkluzije, da je NVO Institut socijalne inkluzije za S.F. uplatio školarinu za zimski
semestar studijske 2013/14 godine. Zaštitnik je pismeno upoznao podnosioca sa sadržinom dobijenog
izjašnjenja.
3) Opis slučaja: Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore se obratila NVO Institut socijalne
inkluzije, radi posredovanja i pomoći da se romkinja D.F., upiše na Filozofski fakultet, smjer pedagogija
u Nikšiću.
Preduzete mjere: Zaštitnik se obratio Filozofskom fakultetu u Nikšiću, radi njihovog angažovanja i
razmatranja mogućnosti upisa D.F. na tom fakultetu, smjer pedagogija, ukoliko ispunjava uslove
konkursa, a u skladu sa principima afirmativne akcije.
Ishod slučaja: Zaštitnik je dobio izjašnjenje od Filozofskog fakulteta u Nikšiću, u kojem se navodi da je
D.F. upisana na tom fakultetu na studijskom programu za pedagogiju. Zaštitnik je obavjestio
podnosioca zahtjeva o upisu D.F. na taj fakultet.
4.1.9. Rodna ravnopravnost
Amsterdamskim ugovorom iz 1997. godine, Evropska unija je osnažila novi pristup o jednakim
šansama i ravnopravnim mogućnostima žena i muškaraca. Amsterdamski ugovor ističe sljedeće ciljeve
koji se odnose na rodnu ravnopravnost: ravnopravnost kao glavni cilj Evropske unije; eliminaciju
neravnopravnosti u svim strategijama zapošljavanja Evropske unije; borbu protiv diskriminacije
zasnovanu na polu; promociju ravnopravnosti između žena i muškaraca u odnosu na jednake
mogućnosti na tržištu rada i tretman na radnom mjestu; primjenu principa iste naknade za isti rad za
žene i muškarce; iste naknade bez diskriminacije zasnovane na polu i usvajanje mjera za
obezbjeđivanje posebnih pogodnosti kako bi se pripadnicima manje zastupljenog pola olakšalo
nastavljanje profesionalne aktivnosti i karijere.
83
Crna Gora je potpisala Sporazum o pridruživanju Evropskoj uniji, a sve države kandidati za članstvo u
Evropskoj uniji su dužne da razvijaju nacionalne strategije radi ostvarivanja ovih ciljeva iz
Amsterdamskog ugovora. U tom smislu moraju povesti više računa o ravnopravnoj zastupljenosti žena i
muškaraca na položajima odlučivanja. Moraju se formirati i jačati nacionalni mehanizmi za ravnopravne
mogućnosti polova, a specifična ženska pitanja se moraju ugraditi u sve oblasti društvenog i
ekonomskog života. Aktivno učešće država kandidata u programima Evropske unije za ravnopravne
mogućnosti polova je imperativ koji se mora poštovati.
Poseban aspekt ove problematike je integrisanje rodnog aspekta u javnu politiku, što uključuje
reorganizaciju političkih procesa, jer su u dobroj mjeri do sada postojeće procedure i rutine slijepe i
pune predrasuda prema pitanju roda. Integrisanje rodnog identiteta u javnu politiku u suprotnosti je sa
političkim konceptom neutralnosti prema rodu.
Od ukupno 611 pritužbi u izvještajnoj godini, žene su podnijele Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne
Gore 150 pritužbi ili 24,54%, što je neznatno više nego u prethodnoj godini u kojoj su žene podnijele
145 pritužbi ili 23,5%. Pritužbe su se odnosile na: zabranu diskriminacije 15, prava djeteta 43, pravo iz
radnog odnosa i pravo na rad 14, odugovlačenje sudskog postupka 15, pravo na pravično i
nepristrasno suđenje u svim pravnim postupcima i pred svim organima vlasti 11, pravo na penzijsko i
invalidsko osiguranje sedam (7), pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na zdrastveno osiguranje šest
(6), pravo na ljudsko dostojanstvo i jednakost pred zakonom četiri (4), pravo na stanovanje četiri (4),
pravo na imovinu i mirno uživanje imovine tri (3), pravo na pravnu zaštitu tri (3), pravo na lična
dokumenta tri (3), pravo iz socijalne zaštite tri (3), pravo na slobodan pristup informacijama dvije (2),
pravo na slobodu i ličnu bezbjednost dvije (2), neizvršavanje sudskih odluka dvije (2), očiglednu
zloupotrebu procesnih ovlašćenja dvije (2), zabranu mučenja i surovog neljudskog ili ponižavajućeg
postupanja i kažnjavanja dvije (2), manjinska prava jednu (1), pravo na djelotvorni pravni lijek jednu (1),
povraćaj imovine jednu (1), pravo na državljanstvo jednu (1), pravo na obrazovanje jednu (1), pravo na
privatnost jednu (1), pravo na nasleđivanje jednu (1), staru deviznu štednju jednu (1), prava lica lišenih
slobode jednu (1).
Građanke su podnosile pritužbe na rad: državnih organa 32, javnih službi 46, sudova 25, policije 12,
organa lokalnih samouprava sedam (7), tužilaštva tri (3), organa za prekršaje dvije (2) i ostalih
subjekata 23.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore je, postupajuću po pritužbama, u okviru svojih ovlašćenja
preduzimao mjere i aktivnosti, u cilju zaštite ljudskih prava žena. Od ukupnog broja predmeta u radu po
pritužbama žena (primljeni u 2013. godini i prenešeni iz prethodne godine), nakon sprovedenog
postupka, okončano je 89,88% predmeta.
U tri (3) slučaja dato je mišljenje sa preporukom radi otklanjanja utvrđene povrede prava. Dvije
preporuke su ispoštovane, a za jednu nije istekao rok predviđen za ispunjenje. U 30 slučajeva povreda
je otklonjena u toku postupka, u 27 slučajeva podnositeljke pritužbi su upućivane na druga pravna
sredstva, u 19 slučajeva Zaštitnik nije bio nadležan za postupanje (pritužbe su se odnosile na
preispitivanje zakonitosti sudskih odluka - devet, zahtjev za materijalnu i drugu pomoć - dvije, druge
subjekte koji nijesu državni organi - pet i ostalo - tri). U 10 slučajeva pritužbe nijesu dopunjene u
ostavljenom roku ni nakon toga, u pet (5) slučajeva podnositeljke su povukle pritužbe. U tri (3) slučaja
Zaštitnik nije postupao, jer je u jednom (1) slučaju pritužba bila anonimna, u jednom (1) slučaju
pritužba je ponovljena a nijesu podnijeti novi dokazi, a u jednom (1) slučaju podnosilac pritužbe nije
sarađivao u postupku. U dva (2) slučaja Zaštitnik je obustavio postupak jer je nakon podnošenja
pritužbe pokrenut sudski postupak. U 49 slučajeva, Zaštitnik je utvrdio da nema povrede prava. U toku
je postupanje po sedamnaest (17) pritužbi.
84
Postupanje Zaštitnika i druge aktivnosti u vezi sa ostvarivanjem jednakosti polova analizirane su u
dijelu Izvještaja koji se odnosi na zaštitu od diskriminacije.
4.2. Ekonomska, socijalna i kulturna prava
Ekonomska, socijalna i kulturna prava spadaju u red najvažnijih ljudskih prava. Neraskidivo su vezana
za dostojanstvo svakog čovjeka, bez obzira na njihovo državljanstvo, etničku, vjersku i drugu
pripadnost.
Ostvarivanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava u velikoj mjeri zavisi od ekonomske razvijenosti
države. Zato se ova prava ne mogu ostvariti odjednom i u kratkom roku. Međutim, ekonomska
nerazvijenost i nedostatak sredstava ne oslobađa obavezu države da preduzme potrebne korake i
mjere kako bi se postiglo ostvarivanje ovih prava u punom obimu. Država je dužna da nezavisno od
stepena njene razvijenosti, svojim građanima obezbijedi minimalna prava koja garantuju Međunarodni
pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i izmijenjena Ekonomska socijalna povelja.
Propuštanje države da ispunjava svoje obaveze iz međunarodnih dokumenata predstavlja kršenje tih
dokumenata. Bilo kakav propust u odnosu na ove obaveze smatra se kršenjem prava. Svaka od ovih
obaveza podrazumijeva obavezu sprovođenja i obavezu postizanja određenog efekta. Obaveza
sprovođenja podrazumijeva usvajanje određenih mjera, politike ili plana akcije, a obaveza postizanja
određenog efekta zahtijeva od države da postigne određeni cilj kako bi zadovoljila standarde u
odnosnoj oblasti.
U Opštoj deklaraciji o pravima čovjeka iz 1948 godine određeno je da “Svaka osoba ima pravo na
životni standard dovoljan da osigura njezino zdravlje, blagostanje njezine porodice, posebno za
prehranu, odjeću, stan, zdravstveno osiguranje, kao i nužne socijalne usluge: ona ima pravo na
osiguranje u slučaju nezaposlenosti, bolesti, invalidnosti, gubitka sredstava za život, zbog okolnosti
koje su nezavisne od njezine volje”.
Dakle, sve ono što predstavlja nužne preduslove za razvoj čovjekovih sposobnosti stvar je društvene
brige.
U pristupnom procesu Evropskoj uniji, Crna Gora mora da intenzivira aktivnosti na postizanju što većeg
stepena razvoja i unaprjeđenju ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava.
Zaštitnik je u 2013. godini imao u radu 170 pritužbi, zbog povrede prava koja su svrstana u grupu
ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, od kojih je 19 prenešeno iz prethodne godine. Najveći broj
pritužbi se odnosio na pravo na rad i pravo iz radnog odnosa, pravo na imovinu i mirno uživanje
imovine, pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja, pravo iz socijalne zaštite i dr. Postupak je
okončan u 143 predmeta.
I u izvještajnoj godini Zaštitniku su se obraćali građani ukazujući na svoje probleme i poteškoće sa
kojima se suočavaju, na nemogućnost obezbjeđivanja sredstava za podmirenje osnovnih životnih
potreba, usljed nezaposlenosti, bolesti i dr.
Iz dostavljenih pritužbi, razgovora sa građanima i opštih pokazatelja o situaciji u društvu proizilazi da je
stanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava u Crnoj Gori, kao i mjere koje se preduzimaju od strane
nadležnih organa u cilju njihovog obezbjeđivanja još uvijek ispod standarda koje propisuju navedeni
međunarodni dokumenti.
85
Naime i dalje veliki broj građana živi na granici siromaštva i u stanju je stalne socijalne potrebe. Nijesu
bitnije unaprijeđeni uslovi i mogućnosti za zapošljavanje, povećanje zarada, osiguranje socijalne i
zdravstvene zaštite za sve građane, rješavanje stambenih i sličnih problema i potreba građana, što
izaziva opštu ekonomsku i socijalnu nesigurnost. Sa ekonomskog aspekta posebno je težak položaj
nezaposlenih lica, ranjivih grupa i pojedinaca, kao što su stara lica, raseljena lica, Romi i lica sa
invaliditetom.
Polazeći od toga da siromaštvo ugrožava sve aspekte ljudskog postojanja, bilo političke, ekonomske,
socijalne ili kulturne, Zaštitnik i u ovom izvještaju ukazuje da je na državi odgovornost i obaveza da
stalno preduzima mjere za obezbjeđivanje potrebnog nivoa ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava.
Određeni broj građana obratio se Zaštitniku pritužbama na rad Elektroprivrede AD Nikšić, zbog
isključenja električne energije, sporova oko zaostalih dugova za utrošenu električnu energiju i sporova
u vezi naknadnog priključenja na elektro mrežu.
Zaštitnik i u ovom izvještaju ukazuje da elektroenergetski subjekt kao jedini snadbjevač električnom
energijom, koristeći svoj položaj isključuje električnu energiju građanima prisiljavajući ih na taj način da
plate i dug koji je zastario. U tome i uspijeva iako građani imaju mogućnost da zatraže zaštitu svojih
prava pred sudom, jer se građani rijetko odlučuju na vođenje sudskog spora s obzirom na to da bi bili
za čitavo vrijeme trajanja postupka primorani da žive bez električne energije.
Naime, isključenjem električne energije snadbjevač električnom energijom primorava potrošače na
plaćanje i zastarelog potraživanja, odnosno potraživanja starijeg od dvije godine, iako je kao titular tog
prava izgubio mogućnost da putem suda zahtijeva prinudno ostvarivanje prava na naplatu potraživanja.
S tim u vezi Zaštitnik smatra da ugovorne strane u obligacionim odnosima trebaju da su ravnopravne i
slobodne, u granicama propisa i morala društva, da svoje odnose uređuju po svojoj volji, ne
zloupotrebljavajući svoja prava ili monopolski položaj na tržistu, vodeći se savjesnošću i poštenjem i da
se uzdrže od postupaka kojima se može drugom prouzrokovati šteta.
Na probleme građana - roditelja u vezi sa isključenjem električne energije i naplatom zaostalih
dugovanja za utrošenu električnu energiju ukazano je i u dijelu ovog izvještaja koji se odnosi na prava
djeteta.
4.2.1. Pravo na rad i prava iz radnog odnosa
U 2013 godini Zaštitnik je imao u radu 34 pritužbe u kojima su podnosioci ukazivali na povrede prava
na rad i prava iz radnog odnosa, od kojih je 5 (pet) prenešeno iz prethodne godine. Muškarci su
podnijeli 15 pritužbi, a žene 14 pritužbi. Postupak je okončan u 28 predmeta.
Podnosioci pritužbi su se, kao i u prethodnoj godini, uglavnom žalili na poslodavce zbog nezakonitog
prestanka radnog odnosa, proglašenja tehnološkim viškom, neisplaćivanja zarada, otpremnina i drugih
naknada, nepostupanje inspekcije rada, nepravilnosti u ostvarivanju prava na rad, neuplaćivanja
doprinosa za socijalno osiguranje. Jedan broj pritužbi odnosio se na Fond rada, zbog odugovlačenja
postupka isplate otpremnina.
Iz pritužbi i obraćanja građana Zaštitniku može se zaključiti da je mnogim građanima ugrožena njihova
egzistencija neisplaćivanjem i neredovnim isplaćivanjem zarada. Iako je zakonska obaveza poslodavca
da osigura zaposlene na obavezno socijalno osiguranje i izvrši isplatu doprinosa, česta su kršenja tih
zakonskih obaveza, zbog čega građani nemaju u potpunosti regulisan staž osiguranja i ne mogu
ostvariti pravo na penziju. Iako je naplata i kontrola uplata doprinosa za obavezno zdravstveno i
86
penzijsko i invalidsko osiguranje obaveza države, zbog neizvršavanja te zakonske obaveze
poslodavca, najviše ispaštaju zaposleni.
Mnogi radnici, posebno žene koje rade u trgovini, ugostiteljstvu i u uslužnom sektoru, imali su neplaćeni
prekovremeni rad, a ponekad su bili prisiljeni da rade za vjerske praznike ili da odustanu od prava na
nedjeljni i godišnji odmor. Međutim, ti zaposleni često nijesu prijavljivali ovo kršenje svojih prava zbog
straha od posljedica.
Građani se usljed pomenutog straha od gubitka posla obraćaju inspekciji rada, ili Zaštitniku, tek onda
kada ostanu bez posla i kada je dokazivanje prava moguće isključivo u sudskom postupku. Iako ne
postoje pravne i druge barijere koje bi sprječavale zaposlenog da podnese tužbu protiv poslodavca,
visoka stopa nezaposlenosti povezana sa strahom od gubitka posla predstavlja destimulišući faktor za
podnošenje tužbi.
Zaštitnik smatra da nadležni državni organi trebaju da odlučnije reaguju i preduzimaju zakonom
propisane mjere protiv poslodavaca koji ne izvršavaju svoje zakonske obaveze, kao i da efikasnije
postupaju u vršenju kontrole zakonitosti rada poslodavca i blagovemeno preduzimaju mjere na
otklanjanju uočenih nepravilnosti i sankcionišu poslodavce koji svoje obaveze ne izvršavaju.
Bilo je obraćanja u kojima su građani tražili od Zaštitnika da da mišljenje i tumačenje u pogledu
primjene propisa koji se odnose na rad i zapošljavanje.
I u izvještajnoj godini pojedini građani su isticali da dugo čekaju na zaposlenje (10, 15, pa i više od 15
godina) i od Zaštitnika zahtijevali da im pruži pomoć radi zasnivanja radnog odnosa. U ovim
slučajevima Zaštitnik je upućivao građane da se obrate Zavodu za zapošljavanje i Agenciji za
zapošljavanje, a neki zahtjevi su dostavljeni na postupanje pomenutim službama uz traženje povratnih
informacija.
U nekim slučajevima, postupajući po pritužbama Zaštitnik je od nadležne inspekcije zatražio da izvrši
inspekcijski nadzor kod poslodavca u vezi navoda podnosioca pritužbe i da ga obavijesti o utvrđenom
činjeničnom stanju i preduzetim mjerama.
U određenom broju slučajeva nakon sprovedenog inspekcijskog nadzora je povreda prava otklonjena.
Bilo je i pritužbi koje su podnijete na postupanje inspekcije rada, zbog nedovoljnog angažovanja tog
organa ili nepreduzimanja odgovarajućih zakonskih mjera u postupcima inspekcijskog nadzora.
Zaštitnik je zapazio da inspekcija rada u većem broju slučajeva postupa tek po prijavi zainteresovanih
lica, ređe po službenoj dužnosti, pa se nepravilnosti u oblasti radnih odnosa konstatuju
neblagovremeno, u trenutku kada više ne postoji mogućnost da zaposleni ostvari svoja prava.
Zaštitnik smatra da je neophodno da inspekcija češće postupa po službenoj dužnosti i pokreće
postupke kada ima dovoljno činjenica koje ukazuju na neophodnost sprovođenja inspekcijskog
nadzora.
U 12 slučajeva utvrđeno je da nema povrede prava. U pet slučajeva podnosioci su upućeni na druga
pravna sredstva (pokretanje sudskog postupka).
Primjeri:
1) Opis slučaja: D.P, podnijela je pritužbu na rad Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. U
pritužbi je navela: da je Uprava za kadrove 26. marta 2012. godine objavila oglas za potrebe
87
Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i da se sa neophodnom dokumentacijom prijavila na taj
oglas; da je postupak provjere kandidata održan 14. maja 2012. godine i da je nakon toga sačinjen
izvještaj, od 28. maja 2012. godine, kada je urađena i lista kandidata koji su postigli zadovoljavajuće
rezultate u postupku provjere sposobnosti; da je 3. avgusta 2012. godine od Uprave za kadrove dobila
obavještenje i Odluku Ministarstva da je izabrana za radno mjesto Viši savjetnik I; da je nakon dobijanja
tog obavještenja kod njenog tadašnjeg poslodavca podnijela zahtjev za sporazumni raskid radnog
odnosa, koji je poslije odrađivanja otkaznog roka prestao 26. septembra 2012. godine; da je, međutim,
nakon toga obaviještena da se kandidatkinja B.B, žalila, između ostalog i na odluke koje se odnose na
njen izbor; da je ta žalba 26. septembra 2012. godine odbijena od strane Vladine Komisije za žalbe, ali
da je nakon toga pokrenut upravni spor pred Upravnim sudom Crne Gore; da je Upravni sud Crne Gore
1. februara 2013. godine donio presudu i odbio tužbu; da su se odbijanjem tužbe stekli uslovi za
zasnivanje radnog odnosa u skladu sa Odlukom o izboru, ali da do dana podnošenja pritužbe nije
dobila poziv Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja za zasnivanje radnog odnosa.
Postupanje Zaštitnika: Zaštitnik je od Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja zatražio i dobio
izjašnjenje na navode sadržane u pritužbi u kojem se navodi: da Ministarstvo ne spori odluke Komisije
za žalbe i Upravnog suda i da ih prihvata kao takve i da ne ugrožava podnositeljki pritužbe prava iz
radnog odnosa, odnosno njena socijalna prava; da je došlo do kadrovskih promjena i da je potrebno
određeno vrijeme da se sagledaju sve oblasti koje su u nadležnosti tog ministarstva i utvrde prioriteti u
rješavanju.
Nakon toga Zaštitnik je od Upravne inspekcije zatražio da u skladu sa zakonom izvrši inspekcijski
nadzor u konkretnom slučaju i ukoliko se nadzorom utvrdi da su navodi iz pritužbe osnovani preduzme
sve upravne ili druge odgovarajuće mjere i radnje, u cilju zaštite prava podnositeljke pritužbe.
Ishod slučaja: Podnositeljka pritužbe je Zaštitniku dostavila mejl u kojem je istakla da je zasnovala
radni odnos u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja.
S obzirom da je podnositeljki pritužbe povreda prava otklonjena Zaštitnik je obustavio postupak po toj
pritužbi.
2) Opis slučaja; S.R, podnijela je pritužbu na rad Poreske uprave - Područne jedinice Podgorica. U
pritužbi je navela: da je zaposlena u Stručnoj službi Saveza Sindikata Crne Gore; da je krajem juna
2012. godine sindikalna organizacija Stručne službe Saveza Sindikata Crne Gore podnijela Poreskoj
upravi - Područna jedinica Podgorica zahtjev za kontrolu zbog neuplaćivanja poreza i doprinosa za
radnike Stručne službe Saveza Sindikata Crne Gore; da je u saznanju da je tražena kontrola izvršena
ali da sindikalna organizacija Stručne službe Saveza Sindikata Crne Gore nije dobila odgovor o
utvrđenom činjeničnom stanju, kao ni o eventualnim mjerama koje su preduzete nakon kontrole.
Napomenula je, da se radnicima Stručne službe Saveza Sindikata Crne Gore plate isplaćuju bez
uplaćenih poreza i doprinosa, suprotno Zakonu o radu; da porezi i doprinosi nijesu uplaćeni za zadnje
24 plate i da im se plate isplaćuju sa zakašnjenjem od tri do pet mjeseci.
Postupanje Zaštitnika: Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje od Poreske uprave - Područne jedinice
Podgorica na navode podnositeljke pritužbe u kojem se navodi: da je kod poreskog obveznika Saveza
Sindikata Crne Gore, iz Podgorice - ulica Novaka Miloševa br.29/1, izvršen inspekcijski nadzor u
poslovnim prostorijama po nalogu, br.03/11-6-828/1-2012, od 4. jula 2012. godine, o čemu je sačinjen
Zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru, od 24. septembra 2012. godine; da je inspekcijskim
nadzorom utvrđeno da je Ministarstvo rada i socijalnog staranja po prijavi Saveza Sindikata Crne Gore,
taj sindikat upisalo u Registar sidikalnih organizacija, kao interesnu organizaciju zaposlenih; da Savez
Sindikata Crne Gore zastupa generalni sekretar, Zoran Masoničić, kao i da je Savez Sindikata Crne
88
Gore izvršio opštu poresku registraciju 1. marta 2004. godine; da je predmet inspekcijskog nadzora bila
provjera navoda iz predstavke S.R, kao predsjednice sindikalne organizacije Stručne službe Saveza
Sindikata Crne Gore, od 27. juna 2012. godine; da Savez Sindikata Crne Gore ima 51 zaposlenog
radnika u stručnoj službi - u centrali i opštinskim sindikalnim povjereništvima i 14 funkcionera - izborna
lica kojima po isteku mandata prestaje angažovanje u sindikatu; da je inspekcijskim nadzorom
utvrđeno da su do dana obavljanja inspekcijskog nadzora plate sa uplaćenim porezima i doprinosima
za socijalno osiguranje isplaćene zaključno sa julom 2010. godine, dana 24. decembra 2010. godine;
da je za period avgust 2010. godina do 31. maja 2012. godine poreski obveznik isplatio neto zarade
zaposlenima, ali ne i pripadajuće poreze i doprinose za socijalno osiguranje i to porez na zarade u
iznosu od 84.192,53 eura i doprinose za socijalno osiguranje u iznosu od 326.240,26 eura; da je u toku
inspekcijskog nadzora poreski obveznik nadležnom poreskom organu podnio IOPPD obrasce; da
Savez Sindikata Crne Gore, kao poreski obveznik i isplatilac prihoda, nije izvršio uplatu poreza na
dohodak fizičkih lica po osnovu isplaćenih ličnih primanja, pa su shodno tome 27. septembra 2012.
godine izdati prekršajni nalozi protiv Saveza Sindikata Crne Gore, kao pravnog lica i protiv odgovornog
lica u pravnom licu; da je plaćanje utvrđenih i prijavljenih obaveza odloženo rješenjem Ministarstva
finansija o odloženom plaćanju poreskog duga, od 9. oktobra 2012. godine, do 9. aprila 2013. godine.
Posebno su istakli, da ukoliko poreski obveznik ne izmiri obaveze do naznačenog roka u rješenju
Ministarstva finansija, izvršiće se prinudna naplata iz novčanih sredstava poreskog obveznika Saveza
Sindikata Crne Gore.
Ishod slučaja: Zaštitnik je obavijestio S.R, da je Poreska uprava - Područna jedinica Podgorica
postupila po predstavci i izvršila inspekcijski nadzor kod Saveza Sindikata Crne Gore, tokom kojeg je
utvrdila određene nepravilnosti i naložila njihovo otklanjanje i da će se ukoliko Savez Sindikata Crne
Gore, eventualno, ne postupi po nalogu inspektora izvršiti prinudna naplata poreskog duga.
Dobrovoljnom uplatom ili prinudnom naplatom duga poreskog obveznika otkloniće se povrede prava na
koju je ukazivano u pritužbi.
3) Opis slučaja: I.M, podnio je pritužbu na rad Fonda rada Crne Gore. U pritužbi je naveo: da je radio
u preduzeću A.D. "Servistrans" iz Rožaja; da mu je 30. decembra 2003. godine, zajedno sa još 13
radnika tog preduzeća, prestao radni odnos, iz razloga što su proglašeni tehnološkim viškom; da je u
svoje ime i po ovlašćenju ostalih 13 radnika, 1. jula 2010. godine Fondu rada Crne Gore, uz svu
neophodnu dokumentaciju, podnio zahtjeve za isplatu otpremnina; da je, nakon toga, u septembru
2010. godine pet radnika dobilo rješenja za otpremnine, u decembru 2010. godine još pet radnika je
dobilo rješenja za otpremnine; da je 8. aprila 2011. godine rješenje za otpremninu dobio još jedan
radnik i da tri radnika, među kojima je i on, nijesu dobili rješenja o otpremninama.
Postupanje Zaštitnika: Radi sprovođenja postupka po ovoj pritužbi Zaštitnik je zatražio i dobio
izjašnjenje od Fonda rada Crne Gore u kojem se navodi: da je provjerom u eloktronskoj bazi podataka
Fond utvrdio da je podnosilac pritužbe Fondu rada predao zahtjev za isplatu otpremnina; da su se
Fondu za isplatu potraživanja, obratili bivši radnici preduzeća A.D. "Servistrans" iz Rožaja; da je
provjerom u eloktronskoj bazi podataka utvrđeno da su predata 24 zahtjeva bivših radnika naznačenog
preduzeća; da je riješeno 16 zahtjeva, od čega je 11 usvojeno, dok je pet zahtjeva odbijeno jer su
podnosioci ostvarili pravo na starosnu penziju, odnosno radni odnos im nije prestao kao posljedica
stečaja, niti su proglašeni tehnološkim viškom; da u momentu kada su usvojeni zahtjevi 11 bivših
radnika naznačenog preduzeća (u septembru i oktobru 2010. godnine) Fond rada nije raspolagao
podacima da li je tim radnicima izvršen dokup staža od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja,
već da se osnovanost zahtjeva cijenila na osnovu dostavljenih podataka o isplaćenim otpremninama od
strane države ili poslodavca; da je stručna služba Fonda rada početkom 2011. godine, nakon
dostavljanja podataka o licima kojima je izvršen dokup staža od strane Ministarstva rada i socijalnog
staranja, kao sporne označila zahtjeve lica kojima je od strane države izvršen dokup staža, a među
89
kojima je i podnosilac pritužbe, jer mu je po tom osnovu izvršena uplata u iznosu od 3.792,90 eura, kao
i da mu je na taj način omogućeno sticanje prava na starosnu penziju. Posebno su napomenuli, da su
shodno izloženom, a radi otklanjanja dilema da li lica kojima je od strane države izvršen dokup staža i
na taj način im omogućeno sticanje prava na starosnu penziju mogu ostvariti pravo na isplatu
potraživanja kod Fonda rada Crne Gore, imajući u vidu da im je država već opredjelila sredstva,
zahtjevi ove kategorije podnosilaca privremeno odloženi do dobijanja stava Upravnog suda Crne Gore i
da će nakon dobijanja konačnog stava Upravnog suda Crne Gore za ovu kategoriju podnosilaca
zahtjev podnosioca pritužbe biti obrađen i prezentiran na Upravnom odboru, kao i da će podnosiocu
pritužbe nakon toga rješenje biti dostavljeno.
Ishod slučaja: Podnosilac pritužbe je obaviješten da Zaštitnik izražava očekivanje da će Fond rada
Crne Gore nakon dobijanja odluke i stava Upravnog suda Crne Gore odlučiti o njegovom zahtjevu.
4.2.2. Pravo na imovinu i mirno uživanje imovine
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore u 2013. godini u radu je imao 23 pritužbe koje su podnijete
zbog povrede prava na imovinu i mirno uživanje imovine. Sedam pritužbi je prenešeno iz prethodne
godine. Muškarci su podnijeli 12 pritužbi, tri pritužbe osobe ženskog pola i jednu pritužbu je podnijela
grupa građana. Postupak je okončan u 20 predmeta.
Podnosioci pritužbi ukazivali su na neblagovremeno rješavanje zahtjeva za izdavanje građevinske
dozvole, nepostupanje organa lokalne samouprave prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje
odobrenja (odobrenja za podizanje ograde granicom katastarske parcele i dr), nepostupanje po
presudama sudova koje su se odnosile na ukidanje privremene mjere, odnosno brisanja tereta iz lista
nepokretnosti i upisa prava vlasništva, greške u katastarskim evidencijama (nepostupanja po
zahtjevima radi promjene upisa vlasništva u katastar nepokretnosti, ispravke u odnosu na titulara prava
svojine i dr.), nepostupanje po zahtjevima za naknadu štete pričinjene elementarnim nepogodama,
nepostupanje po inicijativama za vršenje inspekcijskog nadzora organa lokalne uprave.
Pravo na imovinu (pravo svojine) je tradicionalno pravo u demokratskim i liberalnim društvima. Ono
danas spada u međunarodno priznata ljudska prava i slobode. Međunarodni standardi utvrđeni
Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i protokolima uz Konvenciju
predstavljaju instrument kojim se štite ljudska prava pa i pravo svojine. Pravo svojine i pravo na
neometano uživanje imovine zajemčeni su i Ustavom Crne Gore. Svakom fizičkom i pravnom licu se
garantuje to pravo i oni ne mogu biti lišeni ili ograničeni svoje imovine, osim kada to zahtijeva javni
interes uz pravičnu naknadu.
Pravo na imovinu i njeno mirno uživanje podrazumijeva prvenstveno zaštitu tog prava od akata državne
vlasti kojima se ukidaju, ograničavaju ili ometaju prava vlasnika, na korišćenje, raspolaganje ili
plodouživanje.
U ostvarivanju prava u ovoj oblasti građani su često upućeni na brojne službe i organe javne uprave i
lokalne uprave. Nerijetko građani nijesu upoznati sa ovlašćenjima organa javne uprave pa se zbog toga
obraćaju i nenadležnim organima.
U postupanju po pritužbama Zaštitnik je zapazio da organi javne uprave većinom blagovremeno
dostavljaju tražena izjašnjenja i podatke. Nakon sprovedenih ispitnih postupaka u devet (9) slučajeva
utvrđeno je da nema povrede prava, u jednom (1) slučaju je data preporuka koja je ispoštovana. U
sedam (7) slučajeva podnosioci pritužbi su upućeni na druga pravna sredstva (predmeti koji su se
odnosili na uređenje imovinsko-pravnih odnosa).
90
Primjeri:
1) Opis slučaja: Č A, podnio je pritužbu na rad Uprave za nekretnine - Područne jedinice Bar. U
pritužbi je istaknuto: da je Upravi za nekretnine - Područnoj jedinici Bar, 6. aprila 2011. godine, na
osnovu pravnosnažne i izvršne presude Osnovnog suda u Baru, od 5. novembra 2010. godine, podnio
zahtjev za upis prava susvojine na dijelu kat.parcele u površini od 220m u idealnom dijelu od po 1/2 na
njega i na R D; da je Uprava za nekretnine - PJ Bar, ni nakon više usmenih obraćanja, kao ni nakon
pismene urgencije od 29. septembra 2011. godine, nije postupila po njegovom zahtjevu (donijela
odgovarajuće rješenje).
Postupanje i mišljenje Zaštitnika: Nakon što je dobio izjašnjenje od Uprave za nekretnine - PJ Bar
Zaštitnik je utvrdio da je pritužba Č A, iz Bara, opravdana i da mu je Uprava za nekretnine - Područna
jedinica Bar povrijedila prava.
Naime, Zaštitnik je utvrdio da je na osnovu ugovora o prodaji placa zaključenog između N rođene K. M,
kao prodavca, i Č. A, i D. R, kao kupaca, ovjerenog kod Opštinskog suda u Baru, prodavac prodao a
kupci kupili plac površine 220 m2, sa suvlasničkim udjelima od po 1/2; da je Rješenjem Uprave za
katastar i geodetske poslove, od 8. novembra 1982. godine, na zahtjev Č. A, i D.R, a na osnovu
označenog kupoprodajnog ugovora, dozvoljen upis prava promjene u katastarskom operatu; da je
Rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda u Baru, u predmetu raspravljanja zaostavštine iza smrti K N. M, za testamentalnog nasljednika oglašena A.M, u dijelu 1/1; da je Rješenjem Direkcije za
nekretnine PJ Bar, od 08.05.1997 godine, A. M, uknjižena kao vlasnik predmetne imovine; da je
prilikom formiranja novog, sada važećeg kat. operata, A. M, uknjižena kao vlasnik na kat. parceli
pov.289m2, koja imovina nije bila dio ostavinske mase koja je istoj pripala po osnovu naprijed
pomenutog ostavinskog rješenja, od 28.12.1995 godine; da je po osnovu Ugovora o kupoprodaji, od
03.12.2007 godine, zaključenog između A. M, kao prodavca i L. N, kao kupca, Uprava za nekretnine PJ
Bar donijela rješenje, od 25.03.2008 godine, kojim se L. N, knjiži kao vlasnik parcele po kulturi livada 3
klase, pov.289m2; da je pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Baru, od 5. novembra 2010.
godine, utvrđeno da su A. Č, i R. D, suvlasnici po osnovu kupoprodajnog ugovora, od 08.11.1982
godine, koji su, kao kupci, zaključili sa N rođenom K.M, kao prodavcem, sa udjelima od po 1/2 idealnog
dijela, na nepokretnosti pov.289m2 na ime drugotužene, koja po starom kat. operatu odgovara
katastarskoj parceli u dijelu površine od 220m2, a na osnovu identifikacije od strane vještaka geometra,
po koordinatama međnih tačaka koje su označene na skici lica mjesta iz mišljenja vještaka geometra,
što su tuženi dužni priznati i trpjeti da se ovaj dio parcele u površini od 220 m2 katastarski izdvoji i
upiše kao susvojina u dijelu od po 1/2 dijela na ime tužilaca kod Uprave za nekretnine - PJ Bar; da se
geodetska agencija “Geoid” Doo Bar, obratila Upravi za nekretnine 06.04.2011 godine, sa zahtjevom za
cijepanje kat. parcele, prema podacima navedenim u pravosnažnoj i izvršnoj sudskoj presudi
Osnovnog suda u Baru, od 05.11.2010 godine, kao i da Uprava za nekretnine PJ Bar donese rješenje o
upisu prava susvojine saglasno svemu naprijed priloženom uz zahtjev, na način što će se A. Č, i R. D,
upisati kao suvlasnici na kat. parceli u površini od 220m2 i da Uprava za nekretnine Područna jedinica
Bar nije odlučila po podnijetom zahtjevu.
Dakle, podnosilac pritužbe i D. R, su na osnovu kupoprodajnog ugovora zaključenog 1982. godine sa
N. M, i upisa u katastar nepokretnosti, na zakonit način stekli pravo svojine na kat. parceli površine 220
m2; da je skoro 15 godina kasnije, ova parcela bez bilo kakve pravne radnje (greškom) upisana kao
svojina M. A, nasljednice M .N, koja je tu parcelu svojevremeno prodala podnosiocu pritužbe i D. R.
Tom katastarskom greškom M. A, je omogućeno da raspolaže imovinom drugih lica, iako za to nije
imala njihovo ovlašćenje, niti je stekla pravo svojine na toj imovini.
91
Koristeći tu poziciju ona je prodala odnosnu parcelu N. L, o čemu je sa njom zaključila kupoprodajni
ugovor, na osnovu kojeg se ista upisala kao vlasnica te parcele. Nakon toga, N. L, je kao hipotekarni
dužnik po ugovoru o kreditu zaključenom sa "Opportunity bank" AD Podgorica, tu parcelu opteretila
hipotekom.
S druge strane, zbog navedene katastarske greške, stvarni vlasnici predmetne parcele ostali su bez
svoje parcele, bez ikakvog pravnog osnova i time prinuđeni da svoje pravo svojine na toj parceli
dokazuju prvo u upravnom postupku a, potom, i u parničnom postupku pred nadležnim redovnim
sudom.
Kako je u parničnom postupku pravosnažnom i izvršnom presudom Osnovnog suda u Baru utvrđeno da
su Č. A, i D. R, suvlasnici po osnovu kupoprodajnog ugovora, koji su, kao kupci, zaključili sa N rođ. K.
M, kao prodavcem, sa udjelima od po 1/2 idealnog dijela, na parceli površine 289 m2, na ime N. L, u
dijelu površine od 220 m2, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da se taj dio katastarski izdvoji i upiše kao
susvojina u dijelu od po 1/2 dijela na ime tužilaca (Č. A, i D. R,) kod Uprave za nekretnine - Područna
jedinica Bar, to je ta područna jedinica dužna katastarski izdvojiti označenu kat. parcelu i upisati kao
susvojinu Č. A, i D. R, sa udjelima od po 1/2 idealnog dijela.
Naknadni upisi u katastar nepokretnosti po osnovu Ugovora o kupoprodaji, od 03.12.2007 godine,
zaključenog između A. M, kao prodavca i L. N, kao kupca, zabilježbe Ugovora o hipoteci, od
25.09.2008 godine, zaključenog između “Opportunity bank” AD Podgorica, kao hipotekarnog povjerioca
i L. N, kao hipotekarnog dužnika, a radi obezbjeđenja potraživanja po osnovu Ugovora o kreditu, od
24.09.2008 godine, čiji je korisnik P. M, po mišljenju Zaštitnika, ne mogu biti od uticaja na izvršenje
navedene presude Osnovnog suda u Baru.
Naime, imajući u vidu temeljni princip imovinskog prava, utvrđen još u rimskom pravu, da niko ne može
na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima, A. M, nije mogla prenijeti pravo svojine na spornoj
parceli na L. N. Ovo tim prije, što joj je u trenutku zaključenja Ugovora o kupoprodaji od 3. decembra
2007. godine bilo poznato ili moralo biti poznato da je izvršena zabilježba žalbe u Katastru
nepokretnosti u postupku za upis prava svojine podnosioca ove pritužbe i D. R.
Ishod slučaja: Zaštitnik je Upravi za nekretnine - Područnoj jedinici Bar uputio preporuku da bez daljeg
odlaganja, izvrši upis prava susvojine na kat. parceli u površini od 220 m2, sa udjelima od po 1/2
idealnog dijela, na ime Č. A, i D. R, saglasno pravosnažnoj i izvršnoj presudi Osnovnog suda u Baru,
od 5. novembra 2010. godine.Uprava za nekretnine - Područna jedinica Bar dostavila je izvještaj
Zaštitniku da je postupila po preporuci i donijela rješenje kojim se dozvoljava upis prava susvojine.
2) Opis slučaja: M.P, podnio je pritužbu na rad Ministarstva saobraćaja i pomorstva u kojoj je naveo:
da je 9. maja 2013. godine Ministarstvu saobraćaja i pomorstva - Glavnom republičkom inspektoru za
puteve podnio zahtjev za postupanje po Rješenju Osnovnog suda u Danilovgradu, od 1. decembra
2012. godine, ali da po tom zahtjevu nije postupano.
Postupanje Zaštitnika: Postupajući po pritužbi Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje od Ministarstva
saobraćaja i pomorstva u kojem se navodi: da se M.P, više puta obraćao Inspekciji za državne puteve
radi preduzimanja mjera, jer mu je pričinjena velika šteta plavljenjem imanja uslijed začepljenja
propusta od strane Ž.B; da je Inspekcija više puta izlazila na lice mjesta i to u vrijeme velikih kiša i
zaključila da plavljenje njegovog imanja nije direktna posljedica začepljenja propusta, odnosno
smanjenja propusne moći jarka prouzrokovanog nanošenjem zemlje i kamena od strane Ž.B, već zbog
niza drugih faktora koji su navedeni u zapisniku Inspekcije od 5. decembra 2013. godine; da je u vezi
tog problema Inspekcija za državne puteve donijela rješenje, od 9. decembra 2013. godine, u kojem se
92
naređuje preduzeću A.D, "Crnagoraput", iz Podgorice, da na magistralnom putu M -18 - dionica
Danilovgrad -Podgorica, lokalitet Ćurilac, na km 117+200, uradi slijedeće: od km 117+000 do 117+200
navedenog magistralnog puta pročisti putne kanale zarasle od trave i šiblja, sa obje strane
magistralnog puta i omogući nesmetano funkcionisanje kanala i ukloni nelegalni zemljani priključak za
"Autocentar Kalezić" na km 117+140 sa desne strane magistralnog puta M-18 i omogući nesmetano
funkcionisanje kanala, u roku od 14 dana i da će Inspekcija preduzeti sve mjere i radnje u cilju zaštite
puta i putnih objekata.
Ishod slučaja: Ministarstvo saobraćaja i pomorstva otklonilo je povredu prava na koju je ukazao
podnosilac pritužbe.
3) Opis slučaja: M.L, podnio je pritužbu na rad Komunalne policije Opštine Ulcinj. U pritužbi je naveo:
da je Komunalnoj policiji Opštine Ulcinj podnio inicijativu za vršenje inspekcijskog nadzora zbog
nepropisnog parkiranja putničkog motornog vozila ispred njegove ograde, vlasnika Đ. D, i da
Komunalna policija nije postupila po odnosnoj inicijativi, a da je neregistrovano putničko motorno vozilo
već četiri godine parkirano ispred njegove ograde, onemogućavajući ga da sa svojim vozilom izađe iz
dvorišta.
Postupanje Zaštitnika: Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje od Komunalne policije Opštine Ulcinj u
kojem je navedeno: da je ovlašćeni inspektor Komunalne policije postupio po inicijativi podnosioca
pritužbe i da je podnosilac pritužbe podneskom obaviješten o preduzetim radnjama; da je taj organ
nastavio da preduzima mjere, pa je zahtijevao od resornog Sekretarijata preduzimanje određenih mjera
na licu mjesta radi utvrđivanja vlasništva nad spornom ulicom; da je obaviješten od Sekretarijata da je
izlaskom na lice mjesta izvršena identifikacija predmetnog puta upisanog u listu nepokretnosti na ime
R. K. R; da je, potom, podnosilac pritužbe obaviješten od Komunalne policije da nije nadležna za
postupanje u konkretnom slučaju jer se radi o privatnoj imovini.
Ishod slučaja: Zaštitnik je obavijestio podnosioca pritužbe da Komunalna policija Opštine Ulcinj nije
povrijedila njegova prava, odnosno da je postupila po njegovoj inicijativi i da je preduzela druge mjere i
radnje radi razriješenja konkretne pravne stvari. Takođe, ukazano mu je da rješenje problema može
potražiti u neposrednoj komunikaciji sa vlasnikom predmetnog vozila, odnosno vlasnikom predmetne
parcele, ili, pak, preko nadležnog redovnog suda.
4.2.3. Povraćaj imovinskih prava i obeštećenje
Zaštitnik je u 2013. godini imao u radu samo tri (3) pritužbe podnijete zbog povrede prava na povraćaj
imovinskih prava i obeštećenje. Dvije pritužbe su podnijele osobe muškog pola, jednu pritužbu je
podnijela osoba ženskog pola.
Pritužbe su okončane na način što je u jednom slučaju utvrđeno da nema povrede prava. U jednom
slučaju pritužba nije dopunjena u ostavljenom roku, a po jednoj pritužbi je postupak u toku. Pritužbe su
se odnosile na rad Regionalnih komisija za povraćaj i obeštećenje u Podgorici i Baru, zbog dugog
trajanja postupka restitucije.
I u ovom izvještaju Zaštitnik podsjeća da je u 2011. godini sačinio Poseban izvještaj o ostvarivanju
prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenje, koji je razmotrila i prihvatila Skupština Crne Gore. U
tom izvještaju Zaštitnik je ukazao da se proces povraćaja oduzetih imovinskih prava i obeštećenja
odvija veoma sporo i da se dugim trajanjem postupaka za povraćaj imovinskih prava i obeštećenje
građanima onemogućava da ostvare svoje Zakonom propisano pravo na povraćaj i obeštećenje. Time
se istovremeno građanima koji imaju pravo na povraćaj onemogućava sticanje prava svojine na
93
nepokretnoj imovini koja je predmet povraćaja, pa i korišćenje prava koja čine to pravo (korišćenje,
ubiranje plodova i raspolaganje). S druge strane, građanima koji imaju pravo na obeštećenje
onemogućava se ostvarivanje prava na obeštećenje u razumnom roku. Donošenjem odgovarajućih
odluka u razumnom roku komisije za povraćaj i obeštećenje bi okončale nesirgurnost u kojoj se nalaze
u pogledu ostvarivanja svojih prava, ne samo podnosioci zahtjeva za povraćaj i obeštećenje, već i
obveznici povraćaja i obeštećenja.
Zaštitnik je polazeći od utvrđenog stanja dao preporuke nadležnim organima da preduzmu sve
neophodne radnje i mjere za kontinuirano funkcionisanje komisija za povraćaj i obeštećenje, da
Ministarstvo finansija obezbijedi odgovarajući broj stručnih saradnika za ažurno obavljanje stručnih
poslova za potrebe komisija, srazmjeran broju predmeta u radu, da Ministarstvo finansija razmotri
potrebu profesionalizacije komisija za povraćaj i obeštećenje, radi ažurnog obavljanja povjerenih im
poslova, da komisije ubrzaju svoj rad po preostalim predmetima, da komisije rješavaju preostale
zahtjeve po redosledu prispjeća i da se Uprava za nekretnine Crne Gore, kao organ koji izvršava
rješenja o povraćaju nepokretnosti, obaveže na vođenje evidencije o izvršenim povraćajima
nepokretnosti.
U izvještaju za 2012. godinu Zaštitnik je istakao da ga raduje saznanje što su Skupština Crne Gore i
nadležni organi prihvatili kao objektivne i nepristrasne nalaze i preporuke date u Posebnom izvještaju o
ostvarivanju prava na povraćaj imovinskih prava i obeštećenje i preduzeli određene aktivnosti i mjere
da se proces restitucije brže odvija, i time dali svoj doprinos ostvarivanju prava građana. Ministarstvo
finansija je u junu 2012. godine, Zaštitniku dostavilo obavještenje o preduzetim radnjama za izvršenje
njegovih preporuka sadržanih u Posebnom izvještaju. U obavještenju Ministarstvo je istaklo: da je
trajno obezbijedilo adekvatan poslovni prostor za nesmetan i kontinuiran rad Komisije za povraćaj i
obeštećenje u Bijelom Polju; da u potpunosti uvažava i razumije cilj preporuke koja se odnosi na
obezbjeđivanje odgovarajućeg broja stručnih saradnika i potrebe profesionalizacije komisija za povraćaj
i obeštećenje, čijom implementacijom bi nesumnjivo bio podignut kvantitet i kvalitet rada komisija, ali
da, imajući u vidu opšte poznatu ekonomsku situaciju u Crnoj Gori realizacija tih preporuka nije moguća
tokom 2012. godine, jer u budžetu za 2012. godinu nijesu obezbijeđena neophodna sredstva; da je
Ministarstvo stava da treba razmotriti mogućnost eventualne profesionalizacije komisije (što bi
nesumnjivo uticalo na znatno ubrzanje postupka i kvaliteta rada ali i imalo znatno povećanje troškova)
kada se za to steknu odgovarajući uslovi u odnosu na mogućnost snošenja tih troškova i da je
uspostavljena svrsishodna – korisna radna komunikacija Ministarstva sa regionalnim komisijama za
povraćaj i obeštećenje i dogovoreno da komisije ubrzaju rad na preostalim predmetima, pri čemu
ubrzani tempo rješavanja predmeta ne smije uticati na postignuti kvalitet odluka i efikasnost.
Na zahtjev Zaštitnika Ministarstvo finansija dostavilo je Izvještaj o radu Komisija za povraćaj i
obeštećenje u Podgorici, Baru i Bijelom Polju za 2013. godinu, sa izvještajem Komisije za
ujednačavanje postupka.
Prema ovom izvještaju, od stupanja na snagu Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i
obeštećenju do 31. decembra 2012. nadležne opštinske komisije primile su u rad 10.847 zahtjeva
bivših vlasnika za povraćaj – obeštećenje oduzete imovine. Do formiranja Regionalnih komisija,
nadležne opštinske komisije riješile su ukupno 1.615 zahtjeva. Do 1. januara 2013. godine Regionalne
komisije riješile su ukupno 3.360 zahtjeva (Podgorica 1.290, Bar 1.176 i Bijelo Polje 894 zahtjeva). Od
1. januara do 31. decembra 2013. godine, Regionalne komisije riješile su ukupno 805 zahtjeva
(Podgorica 202, Bar 301 i Bijelo Polje 302 zahtjeva). Od ukupno primljenih 10.847 zahtjeva bivših
vlasnika do 31. 12. 2013. godine, nadležne komisije su riješile ukupno 5.780 predmeta ili 53,3%, dok je
5.067 zahtjeva ostalo u radu (Podgorica 1.286, Bar 905 i Bijelo Polje 2.876 zahtjeva). Komisija za
ujednačavanje postupka imala je u radu 826 predmeta i svi ti predmeti su završeni.
94
Iako je zabilježen rast okončanih postupaka, Komisije za povraćaj i obeštećenje i dalje imaju u radu
veliki broj predmeta, naročito Komisija u Bijelom Polju, po kojima postupak nije okončan. Polazeći od
toga, složenosti postupka, obima i složenosti dokumentacije neophodne za odlučivanje i broja stručnih
saradnika u komisijama, evidentno je da će postupci u tim predmetima trajati više godina.
Zaštitnik s toga, i u ovom Izvještaju ponovo ukazuje da je neophodno da komisije ubrzaju svoj rad po
preostalim predmetima, da Ministarstvo finansija obezbijedi odgovarajući broj stručnih saradnika za
ažurno obavljanje stručnih poslova za potrebe komisija, srazmjerno broju predmeta u radu i da nadležni
organi preduzmu sve neophodne radnje i mjere za kontinuirano funkcionisanje komisija za povraćaj i
obeštećenje.
4.2.4. Pravo na zdravstvenu zaštitu i zdravstveno osiguranje
Tokom 2013. godine Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore je primio 44 pritužbe, koje su se
odnosile na povrede prava na zdravstvenu zaštitu i zdravstveno osiguranje. Gotovo sve pritužbe su
podnijela lica lišena slobode, koja se nalaze u pritvoru ili na izdržavanje kazne zatvora u Zavodu za
izvršenje krivičnih sankcija (42 pritužbe). Postupanje Zaštitnika po ovim pritužbama analizirano je u
dijelu ovog izvještaja koji se odnosi na prava lica lišena slobode.
4.2.5. Pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja
U 2013. godini Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore je primio 25 pritužbi građana iz oblasti
penzijskog i invalidskog osiguranja. Iz prethodne godine prenijete su četiri (4) pritužbe.
Postupak je okončan u 22 predmeta, a u sedam (7) predmeta postupak je u toku.
Pritužbe su uglavnom podnijete (u najvećem broju) na Fond penzijskog i invalidskog osiguranja Crne
Gore, na ministarstva, organe i službe i nosioce javnih ovlašćenja u drugim državama.
Građani su se, naime, obraćali Zaštitniku najčešće zbog poteškoća u ostvarivanju prava na penziju, na
način obračuna i isplate penzija, na dugo trajanje upravnih postupaka i na ostvarivanje prava na penziju
po osnovu staža osiguranja ostvarenog u bivšim jugoslovenskim republikama.
Postupajući po pritužbama Zaštitnik u sedam slučaja nije utvrdio povredu prava, u dva slučaja povreda
prava je otklonjena u toku ispitnog postupka, a u dva slučaja podnosilac je upućen na druga pravna
sredstva. U četiri slučaja pritužbe građana su dostavljene ombudsmanima država iz regiona.
Primjeri:
1) Opis slučaja: D.Z, podnijela je pritužbu u kojoj je navela: da je korisnica porodične penzije iza
pokojnog supruga D.D; da je Fond PIO Crne Gore donio privremeno rješenje o korišćenju penzije od
20.05.2003.godine, ne uzevši u obzir datum smrti njenog pokojnog supruga; da se Fondu obraćala više
puta da donese konačno rješenje, ali da je još uvijek na snazi privremeno rješenje.
Postupanje Zaštitnika: Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje od Fonda penzijskog invalidskog
osiguranja Crne Gore u kojem se između ostalog navodi: da je podnositeljka pritužbe ostvarila pravo na
porodičnu penziju od 20.maja 2003. godine; da je u cilju zaštite njenih interesa donešeno privremeno
rješenje dok se ne kompletira dokumentacija vezana za periode osiguranja i zarade njenog pokojnog
supruga u republici Hrvatskoj; da je prikupljanje dokumentacije po tom osnovu dugo trajalo; da su
nakon stupanja na snagu međudržavnog sporazuma o socijalnom osiguranju dostavljeni dokazi na
95
propisanim obrascima i da je donijeto konačno rješenje koje je dostavljeno podnositeljki pritužbe. Uz
izjašnjenje Zaštitniku je dostavljena kopija rješenja.
Ishod slučaja: Fond penzijskog i invalidskog osiguranja Crne Gore donošenjem rješenja je otklonio
povredu prava.
2) Opis slučaja: V.V, podnio je pritužbu u kojoj je naveo: da njegov ukupni penzijski staž iznosi 20
godina, 6 mjeseci i 4 dana; da mu je rješenjem Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja - Područnog
odjeljenja Berane od 27.09.2011. godine priznato pravo na prijevremenu starosnu penziju i da mu od
tog dana nije vršeno usklađivanje penzije na osnovu statističkih podataka sa kretanjem neto zarada
zaposlenih.
Postupanje Zaštitnika: Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje od Fonda PIO - Područnog odjeljenja
Berane u kojem se navodi: da je V.V, ostvario pravo na starosnu prijevremenu penziju kod Fonda PIO
po rješenju od 27.09.2011. godine, u mjesečnom iznosu od 127.24.€; da je taj iznos utvrđen na osnovu
ukupnog penzijskog staža od 20 godina, 6 mjeseci i 4 dana; da je ovaj iznos pripadao do
31.12.2011.godine; da je od 01.01.2012. godine izvršeno usklađivanje prijevremene starosne penzije i
da ona iznosi 130,55€. U prilogu izjašnjenja Fond PIO Zaštitniku je dostavio kopiju isplatnog kartona za
posljednju godinu.
Ishod slučaja: Nakon sprovedenog postupka Zaštitnik nije utvrdio povredu prava.
4.2.6. Pravo na socijalnu zaštitu
Država sa dobro uređenim sistemom socijalne zaštite predviđa mjere za poboljšanje materijalne
situacije pojedinaca i porodica koje žive u teškim materijalnim i drugim uslovima, zbog kojih ne mogu
ostvariti svoje potrebe ili im je znatno otežano ostvarivanje njihovih potreba.
Socijalna zaštita ima dva osnovna oblika: materijalnu pomoć (koja može biti novčana ili u naturi, tj.
hrani, ogrijevu, odjeći…) i usluge socijalne zaštite koje se pružaju kada je nekoj osobi potrebna pomoć
stručnjaka, smještaj u specijalizovanu ustanovu ili zaštita od porodičnog nasilja.
Pružanje prava iz socijalne zaštite treba da obezbijedi pristojan standard života u jednom društvu
uživaocima tih prava. Ova prava uključuju različite usluge i benefite iz oblasti zdravstva, obrazovanja,
socijalne zaštite i dr. Polazeći od Opšte deklaracije o pravima čovjeka i Pakta o ekonomskim, socijalnim
i kulturnim pravima, socijalna prava se tretiraju kao element životnog standarda. Prema tim
dokumentima, svako ima pravo na standard života koji obezbeđuje zdravlje i blagostanje pojedinca i
njegove porodice. To uključuje: hranu, odjeću, stan, zdravstveno osiguranje, nužne socijalne usluge i
dr.
U izvještajnoj godini stupio je na snagu novi Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti koji se temelji na
principima: uvažavanje integriteta i dostojanstva korisnika; informisanje korisnika; lične odgovornosti i
aktivnog učestvovanja korisnika u kreiranju izboru i korišćenju socijalne i dječje zaštite; uvažavanje
najboljeg interesa korisnika; dostupnost usluga u najmanje restriktivnom okruženju; pluralizma usluga i
pružalaca usluga; partnerstva i udruživanja različitih nosilaca djelatnosti i programa, posebno na
lokalnom nivou; transparentnosti; prevencije institucionalizacije.
Vlada Crne Gore je 2013. godine usvojila Strategiju razvoja sistema socijalne i dječje zaštite do 2017.
godine u kojoj se konstatuje da u Crnoj Gori raste potreba za uslugama socijalne i dječje zaštite, da su
kapaciteti centara za socijalni rad nedovoljni i da je u toku njihova sveobuhvatna reforma u smislu
96
reorganizacije, standardizacije, kao i uvođenja savremenih metoda rada, te da je cjelokupan sistem
socijalne i dječje zaštite relativno slabo povezan sa drugim sistemima.
U Strategiji se naglašava da je sistem socijalne i dječje zaštite u najvećem dijelu centralizovan i sva
prava se finansiraju iz državnog budžeta osim manjih sredstava koja obezbeđuje lokalna samouprava
za materijalna davanja i razvoj usluga u zajednici; procedure za ostvarivanje prava su komplikovane;
broj obuhvaćenih korisnika različitim uslugama socijalne i dječje zaštite je nedovoljan u odnosu na
potrebe; položaj građana i korisnika u sistemu socijalne i dječje zaštite je pasivan; mreža usluga u
sistemu socijalne i dječje zaštite je nedovoljno razvijena i usmjerena na materijalna davanja i
institucionalni smještaj; usluge koje pruža nevladin sektor, fizička lica i pravna lica čiji osnivač nije
država nijesu dovoljno razvijene i iskorišćene, a sredstva budžeta države često su im nedostupna;
saradnja i razmjena iskustava između aktera u sistemu socijalne i dječje zaštite je nedovoljna; nivo
znanja stručnih radnika je neujednačen i neophodno je obezbijediti sticanje specijalizovanih znanja;
sistem socijalne i dječje zaštite nije usaglašen u svim segmentima sa međunarodnim dokumentima i
preuzetim obavezama Crne Gore.
Kada se analizira pravo na socijalnu zaštitu nemoguće je izbjeći pitanje siromaštva koje sve više
pogađa građane. Siromaštvo se ispoljava na različite načine, među kojima su nedostatak dohotka i
sredstava neophodnih da se osigura egzistencija, glad i neuhranjenost, slabo zdravlje, nedostupnost ili
ograničena dostupnost obrazovanja i drugih osnovnih usluga, zatim povećana smrtnost, uključujući
smrtnost od bolesti, beskućništvo i neodgovarajući stambeni uslovi, društvena diskriminacija i izolacija.
Višedimenzionalnost siromaštva ogleda se u stanju koje obilježava dugotrajna ili stalna uskraćenost
životnih resursa, sposobnosti, mogućnosti izbora, sigurnosti i moći koje su nužne za odgovarajući
životni standard i ostvarenje drugih građanskih, ekonomskih, političkih, kulturnih i socijalnih prava.
U Crnoj Gori ima veliki broj porodica koje žive na granici siromaštva ili ispod te granice. Prema
podacima Zavoda za statistiku Crne Gore - Monstata 3 (objavljenim u decembru 2013. godine),
apsolutna linija siromaštva u Crnoj Gori u 2012. godini iznosila je 182,43 eura po ekvivalentu odrasle
osobe, i to je za oko sedam eura više nego 2011. godine. U 2012. godini, je 11,3 % stanovništva imalo
je ekvivalentnu potrošnju ispod apsolutne linije siromaštva.
Zaštitnik smatra da je zabrinjavajući podatak o stopi siromaštva u Crnoj Gori koji prema podacima
MONSTAT-a u posljednje tri godine raste, što je vidljivo iz sljedeće tabele.
Tabela: Procjena siromaštva u Crnoj Gori 2012. godine
Nacionalna apsolutna linija siromaštva
(u € mjesečno, po ekvivalentnom odraslom licu)
Stopa siromaštva (%)
Jaz siromaštva (%)
Oštrina siromaštva (%)
2010
2011
2012
Promjena 2011-2012
169,98
175,25
182,43
7,18
6,6
1,1
0,3
9,3
2,0
0,7
11,3
2,8
1,4
2,0
0,8
0,7
Ukupna stopa siromaštva, kao što je prikazano na tabeli, povećana je, sa 9,3 % u 2011. godini na 11,3
% u 2012. godini.
Takođe podaci MONSTAT-a pokazuju da je u 2012. godini, siromaštvo povećano u urbanim, a
smanjeno u ruralnim oblastima države. Analiza siromaštva je pokazala da postoji značajna razlika u
3
Monstat - Analiza siromaštva u Crnoj Gori u 2012, godini
97
obimu siromaštva između sjevernog regiona i drugih djelova države, odnosno stopa siromaštva u
sjevernom regionu skoro je dva puta veća od stope siromaštva u centralnom i južnom regionu.
U urbanim oblastima stopa siromaštva je 2012.godine, bila 8,1 %, dok je u 2011. godini bila 4,4 %,
odnosno došlo je do povećanja stope za 3,7 procentna poena. U ruralnim oblastima najmanja stopa
siromaštva bila je 2010. godine (11,3%), dok je 2011. godine iznosila 18,4%. U 2012. godini u odnosu
na 2011. godinu stopa siromaštva u ruralnim oblastima se smanjila za čak 0,3 procentna poena i
iznosila je 18,1%.
Najveću stopu siromaštva imaju domaćinstva sa sedam i više članova. Posebno ugrožene kategorije
stanovništva su stare osobe, samohrani roditelji, porodice sa djecom sa teškoćama u razvoju, osobe sa
invaliditetom, romske porodice, raseljena lica i nezaposleni.
U 2013. godini Zaštitnik je primio relativno mali broj pritužbi (13) zbog povrede prava iz socijalne
zaštite. Muškarci su podnijeli 10 pritužbi, tri pritužbe (3) su podnijele žene. Pritužbe su se odnosile na
rad centara za socijalni rad, Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Elektroprivredu AD Nikšić.
Postupak je okončan u 12 predmeta.
U tri slučaja utvrđeno je da nema povrede prava, u jednom slučaju dato je mišljenje sa preporukom, u
tri slučaja je povreda prava otklonjena u toku postupka, a u četiri slučaja su podnosioci pritužbi upućeni
na druga pravna sredstva.
Zaštitniku su se takođe obraćali građani zbog teške ekonomske situacije u kojoj su se našli, ukazujući
da nijesu u mogućnosti da obezbijede osnovna sredstva za život, da ne mogu da izmire račune za
električnu energiju, da nijesu u mogućnosti da nađu posao, da riješe svoje stambeno pitanje i sl. Oni su
na ove probleme ukazivali i tokom održavanja „Dana Zaštitnika“ u pojedinim opštinama.
Primjeri:
1) Opis slučaja: V.R, obratio se molbom u kojoj je, između ostalog, naveo: da je nezaposlen i da ne
ostvaruje nikakva primanja; da ima porodicu, suprugu i troje djece koja idu u školu; da nije u
mogućnosti da im kupi udžbenike za školu; da ima dug za električnu energiju u većem iznosu, ali da
nema novca da izmiri dug. Od Zaštitnika je tražio novčanu pomoć.
Ishod slučaja: S obzirom na to da se obraćanje odnosilo na davanje novčane pomoći Zaštitnik je
podnosioca uputio na mogućnost da kod nadležnog centra za socijalni rad, podnese zahtjev za
ostvarivanje određenih prava iz socijalne i dječje zaštite, uz dostavljanje odgovarajuće dokumentacije.
2) Opis slučaja: U dnevnom listu „Pobjeda“, izdanju od, 18.11.2013. godine, između ostalog, bilo je
navedeno: da J.U, sa svoje dvije kćerke od sedam i četiri godine, živi u objektu, u kojem nema vode ni
kupatila, da žive od 130 eura socijalne pomoći, te da pored toga teško preživljavaju. Tom prilikom
objavljene su fotografije djece i njihova imena.
Postupanje Zaštitnika: Zaštitnik je povodom ovog teksta pokrenuo postupak po sopstvenoj inicijativi i
zatražio i dobio izjašnjenje od JU Centra za socijalni rad za opštine Podgorica, Cetinje, Danilovgrad i
Kolašin u kojem je navedeno: da je Centar upoznat sa situacijom ove porodice; da ona ostvaruje prava
koja joj po zakonu pripadaju (materijalno obezbjeđenje porodice, dječiji dodatak, povremena novčana
pomoć); da je više puta primila pomoć u životnim namirnicama i da je uključena u Narodnu kuhinju, kao
korisnik; da će i dalje pratiti prilike u ovoj porodici; da su nakon zahtjeva Zaštitnika predstavnici tog
centra posjetili J.U, i tom prilikom sa njom obavili razgovor.
98
Ishod slučaja: Zaštitnik je utvrdio da JU Centar za socijalni rad za opštine Podgorica, Cetinje,
Danilovgrad i Kolašin u ovom slučaju preduzeo mjere socijalne zaštite.
Povodom objavljenog novinskog teksta i fotografija djece, Zastitnik je uputio 26.12.2013.godine
reagovanje prema Dnevnom listu „Pobjeda“ koje je objavljeno pod naslovom „Pokazati senzibilnost
prema djeci“.
3) Opis slučaja: P.Ž, obratio se pritužbom na rad Centra za socijalni rad za opštine Podgorica, Cetinje,
Danilovgrad i Kolašin, radi ostvarivanja prava na njegu i pomoć drugog lica.
Postupanje Zaštitnika: Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje od Centra – Službe Kolašin, u kojem se,
između ostalog navodi: da su službenici tog centra postupali po zahtjevu Ž.P, od 6.09.2012. godine, za
ostvarivanje prava na njegu i pomoć drugog lica; da je, prvostepena Socijalno ljekarska komisija
Ministarstva rada i socijalnog staranja, dala Nalaz, ocjenu i mišljenje na osnovu neposrednog pregleda i
priložene medicinske dokumentacije, da oboljenje Ž.P, nije predviđeno kao medicinska indikacija za
ostvarivanje prava na njegu i pomoć drugog lica; da je centar, donio Rješenje, od 4.12.2012. godine,
kojim je odbijen zahtjev Ž.P, kao neosnovan; da na to rješenje nije izjavljena žalba; da je njegova
supruga A.P, radno sposobna; da se više puta obraćao sa zahtjevom za jednokratnu novčanu pomoć i
da mu je nekoliko puta bila isplaćena.
Ishod slučaja: Na osnovu sprovedenog postupka i pribavljene dokumentacije Zaštitnik nije utvrdio
povredu prava na koju je podnosilac u pritužbi ukazao.
4.3. Pravo na zdravu životnu sredinu
Pravo na zdravu životnu sredinu je jedno od osnovnih ljudskih prava. Svako u skladu sa zakonom je
dužan da u okviru svojih mogućnosti štiti i unaprjeđuje životnu sredinu. Nepoštovanje i kršenje ljudskih
prava koja se odnose na zaštitu čovjekove okoline predstavljaju opasnost za opstanak, ne samo
postojećih biljnih i životinjskih vrsta, nego doprinose i sve većem zagađenju i poremećajima prirodnih
činilaca od suštinskog značaja za kvalitet života čovjeka, u krajnjoj liniji u mjeri koja značajno uvećava
rizik po opstanak i samog čovjeka koji je svemu tome često i glavni uzročnik.
Donošenjem Deklaracije o ekološkoj državi Crnoj Gori 1991. godine i kasnije ustavima iz 1992. godine i
2007. godine Crna Gora je prema životnoj sredini uspostavila državni odnos, stavljajući je u red svojih
prioriteta. Unaprijedila je normativni i institucionalni okvir u oblasti zaštite životne sredine, kojim su u
značajnoj mjeri stvoreni uslovi za potpunije ostvarenje prava na zdravu životnu sredinu, uz primjenu
visokih standarda. Usvojena su nova zakonska rješenja kojima je izvršeno usaglašavanje sa evropskim
standardima i inkorporiranje ključnih dokumenata međunarodnog prava, u oblasti: zaštite od buke;
integrisanog sprječavanja i kontrole zagađivanja; upravljanja otpadom; zaštite vazduha i praćenja
njegovog kvaliteta; upotrebe i zaštite od hemikalija; procjene uticaja na životnu sredinu i zaštitu prirode
u cilju pune harmonizacije sa propisima Evropske unije.
Crna Gora je donijela Zakon o potvrđivanju Konvencije o dostupnosti informacija, učešća u javnosti u
donošenju odluka i pravo na pravnu zaštitu i pitanjima životne sredine. Ova Konvencija predstavlja
međunarodni okvir za regulisanje oblasti zaštite životne sredine, a odnosi se na pristup informacijama i
sudskim instancama i učešću javnosti u odlučivanju u ekološkim pitanjima.
U toku 2011. godine, osnovan je Arhus centar u okviru Agencije za zaštitu životne sredine, kao podrška
za sprovođenje Arhuske konvencije, jačanje kapaciteta za implementaciju, podizanje svijesti o pitanjima
zaštite životne sredine, pristupa informacijama, učešću javnosti i dr.
99
U Izvještajima o implementaciji Nacionalne strategije održivog razvoja konstatovan je trend povećanja
sadržaja azotnih oksida u vazduhu u urbanim sredinama i naglašena neophodnost preduzimanja mjera
za sprečavanje zagađenja na pojedinim lokalitetima. U oblasti zaštite voda, netretirane industrijske i
komunalne otpadne vode, kao i neodgovarajuće stanje kanalizacionih infrastruktura, predstavljaju
ključne izvore zagađenja. Mnoge Opštine u Crnoj Gori još uvije nemaju usvojen plan upravljanja
otpadom. Neophodno je rješavanje problema zbrinjavanja otpada, posebno opasnog otpada nastalog
usljed proizvodnih aktivnosti velikih industrijskih sistema, pri čemu je potrebno usmjeriti aktivnosti na
prevenciju, odnosno smanjenju količine proizvedenog otpada. U oblasti zaštite prirode, biodiverzitet i
dalje trpi pritisak intezivne urbanizacije, turizma i lovstva.
Zaštitnik i u ovom Izvještaju konstatuje da i pored dobrog normativnog okvira za zaštitu životne sredine
u Crnoj Gori, u praksi se dešavaju slučajevi povrede zajamčenog prava na zdravu životnu sredinu,
zbog nedovoljno razvijene ekološke svijesti, nedovoljne informisanosti građana o pravu na zdravu
životnu sredinu, pravu na učešće u odlučivanju o pitanjima koja se tiču životne sredine, kao i pravu na
pristup pravdi za zaštitu tih prava.
U 2013 godini Zaštitnik je imao u radu šest (6) pritužbi zbog povrede prava na zdravu životnu sredinu.
Četiri pritužbe su podnijete od strane osoba muškog pola, jednu pritužbu je podnijela osoba ženskog
pola i jednu pritužbu je podnijela grupa građana. Pritužbe su se odnosile na zagađivanje životne
sredine komunalnim otpadom, paljenjem zelenog otpada sa prouzrokovanjem dima i neprijatnih mirisa,
izlivanjem fekalija na javnoj površini.
Postupak je okončan u četiri predmeta. U jednom slučaju je utvrđeno da nema povrede prava, u
drugom slučaju povreda prava je otklonjena u toku postupka, u trećem slučaju je pokrenut sudski
postupak, a u četvrtom slučaju podnosilac pritužbe je upućen na druga pravna sredstva. Postupak po
dvije pritužbe, koje se odnose na isti slučaj - zagađivanje životne sredine odlaganjem komunalnog i
drugog otpada u Beran selu nije završen i opisan je u dijelu ovog Izvještaja koji se odnosi na prava
djeteta.
Primjer:
1) Opis slučaja: V.K, je podnio pritužbu na rad Javno Komunalno stambenog preduzeća Herceg Novi
u kojoj je istakao: da to preduzeće upravlja deponijom u neposrednoj blizini naselja Bajkovina u Igalu,
na lokaciji Sutorina - Čukoš, i da sekcija "Zelenilo" deponuje zeleni otpad na toj lokaciji; da se duži niz
godina na pomenutoj lokaciji vrši organizovano paljenje deponovanog otpada, što prouzrokuje dim i
neprijatne mirise koji se usled strujanja vazduha i vjetrova šire i stižu do svih okolnih naselja; da su,
kako zima još uvijek nije stigla, prinuđeni da prozore i druge otvore na stambenim prostorijama drže
otvorene, te da dim ulazi u prostorije; da su prinuđeni da trpe neprijatne mirise i da im je onemogućeno
da udišu svjež vazduh.
Postupanje Zaštitnika: Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje od Javno Komunalno stambenog
preduzeća Herceg Novi u kojem se navodi: da se vrši deponovanje biootpada na privremenoj lokaciji
„Čukoš“ u Sutorini na osnovu odluke Opštine Herceg Novi - Sekretarijata za komunalno stambene
poslove i zaštitu životne sredine; da je paljenje zelenog otpada vršeno povremeno, prema potrebi, u
manjim količinama kako ne bi došlo do velikog zagušenja dimom; da je 1. novembra 2013. godine
Odsjek za ekološku inspekciju donio rješenje, kojim je ovom preduzeću zabranio paljenje biootpada,
tako da od tada na navedenoj lokaciji, to preduzeće vrši samo odlaganje zelenog otpada.
Ishod slučaja: Podnosilac pritužbe je obaviješten da je zabranom paljenja zelenog otpada na
privremenoj lokaciji „Čukoš“ u Sutorini, otklonjena povreda prava na koju je ukazao u pritužbi.
100
V PRAVA DJETETA
U oblasti prava djeteta u izvještajnoj godini u radu je bilo 100 predmeta. Od ukupnog broja predmeta
koji su obrađivani tokom 2013. godine, 14 predmeta je prenijeto iz prethodne godine. Tokom 2013.
godine okončan je ukupno 91 predmet dok je 9 predmeta prenijeto u sledeću izvještajnu godinu.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda je u 15 predmeta uputio 6 preporuka, s tim što je ispitni postupak u
deset predmeta koji su se odnosili na istu povredu prava okončan jedinstvenom preporukom Zaštitnika.
Preporuke su upućene Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Ministarstvu prosvjete, Ministarstvu
unutrašnjih poslova, OŠ“Božidar Vuković Podgoričanin“, Osnovnom sudu u Podgorici. U 38 predmeta
je povreda prava otklonjena u toku postupka, u 10 predmeta nije utvrđena povreda prava, a u 16
predmeta je podnosilac pritužbe upućen na druga pravna sredstva. U 10 predmeta podnosilac pritužbe
nije dopunio pritužbu u ostavljenom roku ili nije sarađivao ili je podnosilac povukao podnijetu pritužbu.
Zaštitnik je takođe u 2 predmeta imao anonimno podnijetu pritužbu kao i ponovljenu pritužbu ali bez
podnesenih novih dokaza.
Pritužbe građana su se, između ostalog, odnosile na postupanje sledećih organa i ustanova:
Ministarstvo unutrašnjih poslova (13), Ministarstvo prosvjete (4), Ministarstvo rada i socijalnog staranja
(2), Osnovni sud u Podgorici (3), Osnovni sud u Baru, Osnovni sud u Kotoru, Osnovni sud u Rožajama,
Ministarstvo unutrašnjih poslova - PJ za upravne unutrašnje poslove Podgorica (2), Ministarstvo
unutrašnjih poslova Filijala za upravne unutrašnje poslove u Kotoru (2), Uprava policije - Ispostava
Rožaje (2), Uprava policije - Područna jedinica Bar (2), Uprava policije - Područna jedinica Bijelo Polje,
Centar za socijalni rad Podgorica (15), Centar za socijalni rad Rožaje (4), Centar za socijalni rad Bar
(3), Centar za socijalni rad Budva, Centar za socijalni rad Herceg Novi, Centar za socijalni rad Nikšić,
Direkcija za imovinu – Podgorica, Opština Bar, Opština Budva, Opština Bijelo Polje, Opština Herceg
Novi, Glavni grad Podgorica, JU Osnovna škola "Dašo Pavičić" , JU Osnovna škola "Blažo Jokov
Orlandić", JU Osnovna škola "Božidar Vuković Podgoričanin", JU Osnovna škola "Jugoslavija", JU
Osnovna škola "Marko Miljanov", JU Osnovna škola "Maršal Tito", JU Osnovna škola "Risto Ratković",
JU Osnovna škola "Savo Pejanović", JU Osnovna škola "Štampar Makarije", JU Osnovna škola "Vuk
Karadžić", JU Škola za srednje i više stručno obrazovanje “ Sergije Stanić “, JU Srednja mješovita škola
"Ivan Goran Kovačić", JU Zavod "Komanski most".
5.1. Pravo djeteta na usluge socijalne zaštite
U toku 2013.godine građani su se Zaštitniku obraćali zbog nemogućnosti ostvarivanja materijalnih
davanja i pomoći, nemogućnosti ostvarivanja kontakta sa djecom, kao i zbog nedovoljnog angažovanja
službenika centara za socijalni rad kada su u pitanju porodični problemi koji višestruko utiču na njihovu
djecu. Zaštitnik je više puta ukazivao preporukama na određene propuste u radu centara za socijalni
rad. Međutim primjećeno je da se neki problemi u postpanju centara kontinuirano ponavljaju. Imajući u
vidu: neposredna obraćanja djece, djece koja su smještena u ustanovama za smještaj djece, pritužbe
građana, ranija postupanja, preporuke upućene Centrima za socijalni rad kao i aktivnosti Vlade Crne
Gore koje se odnose se na reformu sistema socijalne zaštite u Crnoj Gori, Zaštitnik ljudskih prava i
sloboda Crne Gore je uočio potrebu da na osnovu konkretnih primjera, sprovede analizu i preispita
kapacitet i način postupanja Centra za socijalni rad i na osnovu rezultata pojedinačnih analiza preporuči
dalje pravce djelovanja. Analiza je predstavljala osnov za sačinjavanje mišljenja Zaštitnika i upućivanja
preporuka nadležnom Ministarstvu, kako bi se unaprijedio reformski proces radi obezbijeđivanja
kvalitetne socijalne zaštite svakog djeteta.
Na osnovu pritužbi građana, rada po sopstvenoj inicijativi, obilazaka centara za socijalni rad i analize
njihovog postupanja, možemo konstatovati da u sistemu pružanja usluga socijalne i dječije zaštite
101
postoje određeni nedostaci koji ukazuju da sistem socijalne zaštite djeteta i porodice još uvijek nije na
zadovoljavajućem nivou niti je u skladu sa preporučenim standardima međunarodnog prava.
Sprovodeći analizu Zaštitnik je konstatovao da ni jedan centar nema odgovarajuće prostorne
kapacitete za rad, imajući u vidu broj zaposlenih, broj korisnika i dijapazon različitih usluga koje su u
nadležnosti centara. Posebno je izražen problem nedostatka i neadekvatne opremljenosti prostorija za
rad sa korisnicima, naročito djecom i porodicama. Takođe je konstatovano da ni jedan centar nema
posebno i adekvatno opremljenu prostoriju za rad sa djetetom niti prostoriju prilagođenu djetetu, kako bi
se osigurao djetetov prijatan boravak u centru. Ova činjenica dovodi u pitanje kvalitet rada i pružanja
usluga različitih timova za rad sa djecom kao i mogućnost kvalitetnog rada sa djetetom ili porodicom
koja ima problem. Nedostatak prostora za adekvatno sprovođenje programa rada u mnogo čemu
otežava profesionalno angažovanje i pružanje stručne pomoći korisnicima, što može demotivisati
zaposlene. Kada je u pitanju održavanje kontrolisanih kontakata djece i roditelja u prostorijama centara,
uz nadzor i pomoć službenika, prostorna ograničenost i neadekvatnost prostorija samo usložnjava
problem. Porodice koje uz pomoć centra treba da normalizuju svoje odnose često nisu u mogućnosti da
ispune svrhu svojih dolazaka u centar. Kontakti u prostorijama centra ne predstavljaju zadovoljstvo ni
djetetu, ni roditelju niti stručnom licu, jer neadekvatni uslovi nerijetko obesmišljavaju razlog njihovog
dolaska. Osim prostornih nedostataka, po izjavama zaposlenih, u svakom centru postoji izražen
nedostatak materijalnih i tehničkih resursa. Problemi se ogledaju u nedostatku adekvatne tehničke
opreme i službenih vozila koja su neophodna za kontinuirane obilaske ugroženih porodica i drugih
korisnika. Upravo ovakvo stanje ograničava mnoga postupanja službenika centara i fizički ih sprečava
da vrše obavezne kontrole korisnika, prate i kontrolišu porodice.
Osim prostornih i materijalnih nedostataka, uočen je problem nedostatka kadrovskih kapaciteta. Imajući
u vidu široke nadležnosti centara za socijalni rad, konstatovano je da je broj usko specijalizovanih i
senzibilisanih lica neadekvatan broju korisnika, broju stručnih timova kao i obimu zaduženja. Zaštitnik je
konstatovao da npr. Centar za socijalni rad u Podgorici ima praksu da po pitanju raspodjele posla i
formiranja timova sva službena lica imaju jasno podijeljenje uloge u stručnim timovima i bave se
specijalizovanim oblastima. U ovom centru su rijetka preklapanja u obavljanju poslova stručnih lica, što
u svakom slučaju olakšava obavljanje dužnosti. Imajući u vidu broj korisnika i teritorijalnu nadležnost
ovog centra ipak se zapaža nedostatak stručnih radnika koji bi direktno radili sa korisnicima. Međutim,
primijećeno je da su, u drugim centrima, jedna ista stručna lica angažovana u različitim timovima i da
prate veliki broj pojedinačnih slučajeva. To nerijetko dovodi u pitanje kvalitet postupanja i pružanja
adekvatne zaštite svakom korisniku. S obzirom da je u pitanju veliki broj djece koja su obuhvaćena
programima timova, veoma je diskutabilno na koji način se programi sprovode i da li se djeca na
adekvatan način prate. Ovakva situacija takođe dovodi do odugovlačenja različitih postupaka, što ni u
kom slučaju nije u najboljem interesu ni djeteta niti porodice. Sprovođenjem analize je zapaženo da je
rad centara zasnovan na različitim aktima o sistematizaciji i da su u okviru centara predviđena različita
radna mjesta za obavljanje istih nadležnosti. Može se konstatovati da preraspodjela određenih poslova
nije uvijek u interesu i u skladu sa potrebama korisnika, što svakako utiče na kvalitet pruženih usluga.
Osim toga, prilikom posjeta centara konstatovano je da područna odeljenja centara nemaju zaposlene
socijalne radnike (nerijetko je zaposlen samo sociolog) koji bi direktno radili sa korisnicima. Na osnovu
obilazaka Zaštitnik je utvrdio da u centrima postoji priličan broj administrativnog osoblja, koji je
uglavnom angažovan na poslovima materijalnog davanja, a da su i stručna i usko specijalizovana lica
još uvijek opterećena različitim administrativnim poslovima koja im dodatno usporavaju rad sa
korisnicima.
S obzirom da je u toku 2013 godine predviđeno uvođenje elektronske baze podataka, koja bi u mnogo
čemu trebala da doprinese sistematičnijim evidencijama, postavlja se pitanje koliko će vremena biti
102
potrebno da se, sa raspoloživim kako tehničkim tako i kadrovskim kapacitetima uz preopterećenost
redovnim poslom, ljudi obuče i na pravi način iskoriste ove tehničke pomoći. Prema navodima centara,
postignut je dogovor da se svi slučajevi od 1.1.2013.godine unose redovno, a da se predmeti iz ranijeg
perioda, zbog svoje obimnosti, unose postepeno u cilju kompletiranja baze i ostvarivanja
sistematičnosti. Prilikom obilazaka bile su dostupne sistematične evidencije materijalnih davanja, dok
se uređenje prikupljanja i obrade podataka koji se tiču evidencije pruženih mjera i sprovedenih
postupaka u oblasti zaštite djeteta očekuje uvođenjem nove baze koja će omogućiti standardizaciju
podataka o mjerama i radnjama preduzimanim na zaštiti djece. U toku izvještajnog perioda elektronska
baza podataka nije kompletirana, a po informacijama koje Zaštitnik ima u međuvremenu se odustalo od
sistematizovanja elektronske evidencije i pristupilo izradi socijalnog kartona za svakog građanina.
Zaštitnik primjećuje da još uvijek nisu uspostavljeni jedinstveni kriterijumi za evidenciju podataka koji se
odnose isključivo na djecu, te je upitno koliko će sistematizacija putem socijalnog kartona obezbijediti
dostupnost informacija o preduzetim radnjama i mjerama prema svakom pojedinačnom maloljetnom
licu. Osim toga, Zaštitnik podsjeća na važnost lakog i dostupnog protoka informacija u vezi sa
djetetom. Takođe se postavlja pitanje javnosti socijalnog kartona, odnosno njegove dostupnosti široj
javnosti ukoliko bi on sadržao lične podatke maloljetnih lica.
Iz raspoloživih evidencija i dostupnih podataka Zaštitnik zaključuje da se socijalne pomoći kao i broj
korisnika iz godine u godinu povećava. Prema podacima Centra za socijalni rad u Nikšiću, korisnici u
prosjeku po šest godina primaju materijalno obezbjeđenje porodice (MOP). Ali na evidencijama
centara postoje i porodice koje ovo pravo koriste mnogo veći vremenski period, od 10 do 15 godina.
Osim toga predstavnici centara smatraju da mnogi korisnici MOP-a zloupotrebljavaju zakonske odredbe
i primaju pomoć, iako je evidento da nisu u stanju socijalne potrebe, ali da centar nije u mogućnosti da
isto i dokaže dok u sistemu ne postoje efikasni mehanizmi kontrole i sankcionisanja ovakvog
postupanja.
Podaci o broju korisnika MOP-a i o prosječnom periodu korištenja ove usluge je više nego
zabrinjavajući i odslikavaju stepen siromaštva u kojem porodice u Crnoj Gori žive. Ovo direktno ukazuje
da velikom broju djece nije obezbijeđen skoro ni egzistencijalni minimum što direktno utiče na
ostvarivanje prava na životni standard, na zdravstvenu zaštitu, pravo na adekvatno obrazovanje i dr.
Jedan broj pritužbi građana i obraćanja djece, u izvještajnoj godini, odnosio se upravo na nemogućnost
ostvarivanja egzistencijalnih potreba i ekstremno siromaštvo u kojem porodice žive. Zaštitnik
kontinuirano ukazuje na ovaj problem i podsjeća da prema međunarodnom pravu kao i nacionalnim
propisima država je dužna da obezbijedi svakom građaninu, a prevashodno djeci odgovarajući životni
standard i zaštitu. UN Konvencija o pravima djeteta obavezuje države da preduzimaju sve moguće
mjere u cilju obezbijeđivanja adekvatnog životnog standarda svakom djetetu u slučajevima kada
roditelji nisu u mogućnosti.
Zaštitnik je imao u radu određeni broj pritužbi kao i obraćanja roditelja zbog isključenja električne
energije i nemogućnosti izmirivanja računa za utrošenu električnu energiju. Dostupnost električne
energije prestavlja osnovnu potrebu za funkcionisanje kako pojedinca tako i cijelog domaćinstva.
Uskraćivanje električne energije, posebno porodicama sa djecom, porodicama koje među svojim
članovima imaju djecu sa smetnjama u razvoju ili članove sa zdravstvenim problemima odražava se na
kvalitet života i ostvarivanje egzistencijalnog minimuma.
Roditelji u svojim obraćanjima uglavnom ističu nezadovoljstvo isporukom električne energije, načinom
obračuna i naplatom električne energije, naglašavajući da preduzeće koje se bavi isporukom električne
energije te poslove ne obavlja korektno i u skladu sa zakonom, privrednom praksom, i običajima. Sam
interes građana i potreba da im se električna energija obezbijedi, prema obraćanjima korisnika, ne
103
predstavlja prioritet iako se radi o jedinom isporučiocu električne enrgije na teritoriji Crne Gore. Građani
ističu nezadovoljstvo zbog činjenice da ne postoji izbor, već su prinuđeni da koriste usluge jedinog
isporučioca električne energije i bezuslovno prihvate njegove uslove poslovanja, bez obzira na kvalitet i
cijenu usluga. Kada je u pitanju obračun utrošene električne energije korisnici skreću pažnju na veoma
visoke račune za isporučenu električnu energiju, potencirajući da ne plaćaju samo stvarno utrošenu
energiju već niz stavki koje do kraja ne razumiju, kao npr. gubici u prenosnom sistemu, gubici u
distributivnom sistemu, naknade snabdjevaču i operateru tržišta i dr. Korisnici su zabrinuti zbog visine
različitih naknada koje su nerijetko više od cijene koju su obavezni platiti za stvarno utrošenu energiju,
smatrajući da bi samo privredno društvo trebalo snositi troškove ove vrste a ne svaljivati troškove svog
poslovanja na građane. Korisnici su takođe nezadovoljni odnosom službenika pružaoca usluga koji im
ne dostavljaju tačne i kompletne informacije u vezi sa načinom obračuna utrošene električne energije,
niti su predusretljivi prilikom isticanja prigovora i reklamacija na ispostavljene račune. Prigovori i
reklamacije korisnika se, u većini slučajeva, ne prihvataju već se građanima isključuje isporuka
električne energije. Ponovno uključivanje na električnu mrežu se uslovljava prihvatanjem poravnanja
sa privrednim društvom, koje sadrži odredbe o priznavanju cjelokupnog potraživanja, uključujući i
zastarela potraživanja, koja su opterećena zateznom kamatom kao i nove troškove priključka na mrežu.
U ovakvim slučajevima, Zaštitnik je cijeneći neophodnost isporuke električne energije, kao i ugroženost
kako djece tako i cjelokupne porodice, reagovao prema centrima za socijalni rad i u pojedinačnim
slučajevima uz angažovanje centra i uz materijalne pomoći od strane Vlade Crne Gore, uticao na
obezbijeđivanje ugroženih porodica električnom energijom. Međutim, Zaštitnik je mišljenja da se ovaj
problem ne može rješavati u svakom slučaju pojedinačno i da bi nezadovoljstvo i prigovori građana
morali biti ozbiljno razmotreni od strane nadležnih organa. Zaštitnik, takođe, smatra da su građani, kao
krajnji kupci, dužni da redovno izmiruju račune za utrošenu električnu energiju, ali da im se sve
informacije moraju učiniti dostupnim, kao i da se moraju uspostaviti efikasni mehanizmi kontrole
potrošnje i obračuna utrošene električne energije.
Zabrinjavajuća je činjenica da snabdjevač električne energije u ne malom broju slučajeva, duži
vremenski period, pa čak i više godina, nije preduzimao mjere za naplatu računa za utrošenu električnu
energiju. Svojim pasivnim odnosom doprinio je da se neplaćeni računi uvećavaju i da nastupi
zastarelost potraživanja. Ovakvo postupanje isporučioca električne energije ne predstavlja korektno
poslovanje, koje privrednom društvu, kao ugovornoj strani, nameću dobri poslovni običaji i uobičajena
praksa dobrog privrednika. Takođe se primjećuje da snabdjevač korisnicima nameće zaključenje novog
ugovora koji ih obavezuje da prihvate uslove pod kojima potpisivanjem ugovora i priznavanjem duga
korisnik gubi zakonsko pravo na isticanje prigovora zastarelosti. Zaštitnik smatra da ovakav način
poslovanja i način naplate usluge koja je neophodna svakom građaninu za ostvarivanje krajnjeg
egzistencionalnog minimuma ni u kom slučaju nije u skladu sa principima pravde jer korisnika dovodi u
situaciju da prihvati sve uslove koje nameće distributer električne energije. Stoga, Zaštitnik smatra da bi
od strane države morali biti uspostavljeni efikasni mehanizmi kontrole obavljanja ove djelatnosti i
naplate potraživanja, budući da još uvijek nisu uspostavljeni uslovi za slobodno tržište na kojem bi se
prema potražnji i kvalitetu pruženih usluga formirala cijena.
Primjer:
Opis slučaja: Zaštitniku se obratila građanka pritužbom na rad Elektroprivrede CG – Elektrodistribucije
Podgorica zbog ugrožavanja prava djeteta i navela: da su službenici EPCG isključili električnu energiju
njenoj porodici; da njih sedmoro živi u tom stanu, među kojima je bolesna majka i maloljetni brat; da su
struju isključili zbog duga; da je materijalno stanje njene porodice veoma loše; da su se obratili za
pomoć i Centru za socijalni rad Podgorica; da žive u teškim uslovima, bez električne energije koja je
nezamjenjivi uslov života.
104
Postupanje zaštitnika: Zaštitnik je zatražio izjašnjenja od Elektroprivrede CG AD Nikšić –
Elektrodistribucija Podgorica i Centra za socijalni rad Podgorica
U izjašnjenju Elektrodistribucije Podgorica, između ostalog, se navodi: da potrošač L.C, ima dugovanje
za električnu energiju u iznosu od 9.402,79 eura i da je više puta isključivan sa el. mreže; da je,
navedeni potrošač, sklopio ugovor o priznanju i dinamici izmirenja cjelokupnog duga za utrošenu
električnu energiju, 21.04.2011. godine; da iako je sklopio ugovor nije bio u mogućnosti da ugovorene
uslove poštuje; da , iako se ugovor odnosio na potraživanja nastala prije 2011. godine, potrošač nije bio
u mogućnosti da izmiruje i tekuća potraživanja i zaostala, te je 2013. godine isključen sa mreže; da na
osnovu toga, EPCG nema niti jedan razlog za ponovno priključenje pomenutog potrošača; da je,
takođe, članom 156 Zakona o energetici, obuhvaćena kategorija ugroženih, tj. ranjivih kupaca i
propisjue da se prava i mjere zaštite ugroženih kupaca utvrđuju propisom organa državne uprave
nadležnog za poslove socijalnog staranja; da stav 6 pomenutog člana propisuje da razliku između
troškova i prihoda iz djelatnosti snabdjevača ugroženih kupaca električne energije, obezbjeđuje Vlada.
U izjašnjenju Centra za socijalni rad Podgorica, između ostalog, navodi se: da je, 22.03.2013. godine,
na zahtjev Vlade Crne Gore- Kabineta Predsjednika od, 13.02.2013. godine, urađena socijalna
anamneza roditelja podnositeljke pritužbe, sa zahtjevom da se porodici pomogne u rješavanju
ponovnog priključenja na el. mrežu, radi dobijanja električne energije koja je isključena zbog neplaćanja
računa u iznosu od, 9.429,50 eura; da je na zahtjev Kabineta Predsjednika odgovoreno u formi
socijalne anamneze sa prijedlogoom da se porodici odobri jednokratna novčana pomoć kojom bi se
djelimično ili trajno riješio problem, a zavisno od visine novčane pomoći koja se dodijeli.
Ishod postupka: Zaštitnik je obavijestio stranku o preduzetim radnjama i mjerama, kojoj je nakon
dodjeljivanja jednokratne novčane pomoći obezbijeđeno priključivanje na elektručnu mrežu.
U izvještajnom periodu Zaštitnik je imao u radu predmete koji su se odnosili na nemogućnost
ostvarivanja izdržavanja od strane roditelja sa kojim dijete ne živi. Zaštitnik je primijetio da se u
slučajevima kada u izvršnom sudskom postupku ne može ostvariti izdražavanje zajedničke djece od
strane jednog roditelja (obično bivšeg supružnika), samohrani roditelj i djeca se upućuju na prava iz
socijalne zaštite. Međutim, porodici koja je u stanju socijalne potrebe svakako pripadaju ta prava i pravo
na izdržavanje djece ne mogu biti zamijenjena socijalnim davanjem. Dijete prema svim međunarodnim i
domaćim propisima ima pravo na izdržavanje koje ne smije zavisiti od materijalnih prilika porodice u
kojoj ono živi. Ukoliko je nemoguće ostvariti izdržavanje od strane roditelja, država je dužna da to
obezbijedi svakom djetetu, bilo da će iznaći način naplate od strane roditelja, bilo da će sama
obezbijediti djetetu ono što mu pripada. Zaštitnik smatra da je nedopustivo uskraćivati djecu u dijelu
izdržavanja posebno pravdajući to da je od strane države obezbijeđena socijalna pomoć koje im
svakako pripada, ali po drugom osnovu.
Takođe se može zaključiti da centri za socijalni rad nemaju jasno utvrđene standarde u postupanjima,
niti utvrđene procedure u radu sa korisnicima, već svoja postupanja prilagođavaju raspoloživim
kapacitetima. Ovakava situacija dovodi do primjene različitih metoda rada centara i razvijanja usluga na
različite načine. Nepostojanje standarda i pružanja usluga na različite načine ogleda se i u činjenici da
centri za socijalni rad imaju različite timove angažovane na zaštiti djece.
Analizom rada ovih timova može se zaključiti da se kroz njihov rad, u svakom centru, posebno tretiraju
sledeće kategorije djece, i to: djeca bez roditeljskog staranja, djeca iz porodica sa poremećenim
porodičnim odnosima i djeca sa neprihvatljivim ponašanjem. Imajući u vidu postupanje različitih timova,
koji djeluju u okviru centara za socijalni rad, može se zaključiti da je obuhvaćen veliki broj djecekorisnika. Nepostojanje utvrđenih standarda za pružanje usluga uslovljava i različite metode u
105
postupanju samih timova, a to dovodi i do neujednačene prakse pružanja usluga i kvaliteta same
usluge. Postavlja se pitanje da li djeca u Crnoj Gori dobijaju jednak stepen zaštite i pomoći ukoliko ne
postoje jasno utvrđeni standardi za vršenje usluga. Nepostojanje standarda takođe onemogućava
vršenje efikasne kontrole i nadzora nad vršenjem usluga i radom centara uopšte. Ovakva situacija
otežava praćenje rezultata rada i efikasnosti samog sistema socijalne zaštite. Prilikom obilazaka
centara za socijalni rad Zaštitnik nije bio u mogućnosti utvrditi na koji način se vrši kontrola rada
centara tj. koji su mehanizmi unutrašnje, a koji mehanizmi eksterne kontrole. Stiče se utisak da same
uprave, po svom ličnom doživljaju i individualnoj ocjeni, ocjenjuju rad i efikasnost postupanja timova.
Rad u timovima je, nažalost, i dalje zasnovan na individualnom pristupu članova određenog tima.
Zaštitnik zapaža da se u malom obimu koriste kapaciteti svih članova određenog tima, dok se
odgovornost za donešene odluke ne preuzima individualno. U predhodnom periodu građani su često u
svojim pritužbama i obraćanjima ukazivali na problem individualnog pristupa službenika centara, pa
Zaštitnik smatra da su ovi navodi u pritužbama građana opravdani. Takođe, može se konstatovati da bi
efikasnija eksterna kontrola u mnogo čemu unaprijedila rad centara pružajući makar okvirne smjernice
za postupanje i sprovođenje socijalne politike uopšte.
Obilasci centara i razgovori sa zaposlenima su, između ostalog, pokazali da se timovi koji se bave
porodičnom problematikom susreću i suočavaju sa najvećim izazovima i poteškoćama u radu. Naime,
dugogodišnja postupanja u rešavanju konfliktnih porodičnih odnosa nerijetko ostaju bez konkretnog
rezultata, pa se i sami centri osjećaju nemoćno jer su iscrpili sve raspoložive metode. Ovakve situacije
su česte, a nadležnost centara se uglavnom svodi na savjetodavni rad sa strankama i porodicama koje
imaju probleme, dok je terapeutski rad u nadležnosti drugih službi i ustanova. Više nego očigledan je
nedostatak u sistemu organizacije službi i servisa koji bi sarađivao sa centrom i pružao neophodnu
pomoć korisnicima. Takođe, ne postoje institucije ni službe organizovane za pružanje pomoći i podrške
ugroženoj djeci, prije svega djeci žrtvama nasilja, zanemarivanja i drugih zloupotreba, što uslovljava
centre da djecu zadržavaju u neprihvatljivom porodičnom okruženju. Sam nedostatak stručnog kadra,
materijalnih resursa i nepostojanje službi za rad sa disfunkcionalnim porodicama ograničava centre da
kontinuirano vrše nadzor nad roditeljskim pravima u rizičnim porodicama i da preduzimaju mjere
predviđene zakonom. Zaštitnik je svojim preporukama više puta ukazivao na neophodnost jačanja
kapaciteta centara kao i formiranje različitih servisa kao što su porodična savjetovalištva, centri za
podršku porodicama, specijalizovana skloništa, prihvatne stanice i dr.
Kada je u pitanju alternativni smještaj kao što je porodični smještaj i hraniteljstvo, iako je u toku 2013.
godine sprovedena kontinuirana kampanja i promocija hraniteljstva inicirana i podržana od strane
UNICEFa, možemo konstatovati da ne postoji dovoljan broj adekvatnih i podobnih hraniteljskih
porodica. Prilikom obilazaka centara nije bilo moguće utvrditi načine postupanja i procedure procjena
porodica, obuke porodica i praćenja djeteta koje se uputi u određenu hraniteljsku porodicu. Pored toga,
može se zaključiti da je srodničko hraniteljstvo mnogo više zastupljeno od nesrodničkog, što može biti
pokazatelj nedovoljnih kapaciteta centara da animiraju i obuče porodice za pružanje ove usluge djeci.
Imajući u vidu značaj hraniteljstva i usvojenja kako za djecu tako i za društvo uopšte, smatramo da i
pored toga što u pojedinim centrima postoje specijalni timovi za djecu bez roditeljskog staranja, je
neophodno ojačati kadar i angažovati usko specijaliziovana lica kako bi efikasnije vršili promociju
hraniteljstva i usvojenja i djecu umjesto u institucije usmjeravali u alternativni smještaj. Posebnu pažnju
bi trebalo posvetiti procjeni hranitelja, kao i njihovoj pripremi za vršenje hraniteljstva uz stalnu provjeru i
kontrolu nakon prihvatanja djeteta u ovaj vid smješataja i zaštite. Zaštitnik primjećuje da porodice koje
su postale hraniteljske imaju garantovanu naknadu, ali da je to jedini vid pomoći koju ove porodice
dobijaju, dok podrška i pomoć u dijelu vaspitavanja, podizanja, školovanja i dr. izostaje od strane
centara. S obzirom da su u pitanju djeca koja su odrastala bez roditeljskog staranja, djeca koja potiču iz
problematičnih porodica i nesređenih odnosa, kao i djeca sa određenim zdravstvenim problemima,
hraniteljskim porodicama su neophodni različiti vidovi pomoći kako bi se djeci obezbijedilo odrastanje u
106
adekvatnim uslovima. Zaštitnik smatra da centri moraju uložiti više napora i pružiti porodicama svu
neophodnu pomoć i podršku kako garantovana naknada ne bi bila jedina pomoć i motivacija.
Adekvatna procjena i stalni nadzor su neophodni, kao i svestrana podrška porodicama kako bi se djeci
obezbijedio boravak i život u harmoničnim porodičnim uslovima i ambijentu koji garantuje ostvarivanje
najboljeg interesa svakog djeteta.
Iako je zapaženo da timovi koji rade sa djecom koja su u sukobu sa zakonom imaju dobre rezultate i da
su sami zaposleni u centru zadovoljni njihovim radom, Zaštitnik je primijetio problem u postupanju sa
djecom koja imaju neprihvatljivo ponašanje. Djeca sa neprihvatljivim ponašanjem su djeca u velikom
riziku da se nađu u sferi delikventnog ponašanja a samim tim i u sukob sa zakonom. Tim prije što centri
nemaju praksu preventivnog rada sa ovom kategorijom maloljetnika niti adekvatnu saradnju sa
obrazovnim ustanovama. Manjkavost predstavlja i nepostojanje servisa specijalizovanih za rad na
prevenciji delikventnog ponašanja, te se stiče utisak da su centri prepušteni individualnim
postupanjima, bez mogućnosti mjerljivosti postignutih rezultata. Zabrinjavajuća je činjenica da se veliki
broj djece sa neprihvatljivim ponašanjem odlukama centara upućuje i smiještaj, na duži vremenski
period, u JU Centar za djecu i mlade "Ljubović"u Podgorici, koji je specijalizovana ustanova za rad sa
djecom koja su u sukobu sa zakonom. Boravak ove djece u ustanovi koja nije specijalizovana za rad sa
njima je neprihvatljiv, jer osim što ne daje značajne rezulatate ne postoji praksa da se istovremeno radi
sa porodicama djece. Povratak djeteta u nesređenu porodicu ili porodicu sa problemima u odnosima
obesmišljava djetetov boravak u ustanovi kao i rezultate koji su se eventualno postigli. Stoga, Zaštitnik
smatra da je uloga centra nezamjenljiva u ovakvim slučajevima i da se mora jačati kadrovski kapacitet
kako bi centar mogao da odgovori zadacima preventivnog rada, kako sa djetetom tako i sa
cjelokupnom porodicom. Osim toga, dugotrajan boravak djeteta sa neprihvatljivim ponašanjem u
ustanovi koja nije usko namijenjena toj kategoriji djece, niti ima servise za pomoć ovoj djeci, predstavlja
povredu dječijih prava.
Zaštitnik konstatuje da, iako je prošlo deset mjeseci od donošenja novog Zakona o socijalnoj i dječijoj
zaštiti, kao i duži vremenski period od upućivanja preporuka Zaštitnika u cilju unapređenja procesa
socijalne reforme, do sačinjavanja ovog izvještaja Zaštitnik nije obaviješten koje su radnje i mjere
preduzete, kako na ispunjenju preporuka, tako i na samoj implementaciji zakonskih normi koje se
odnose na donošenje podzakonskih akata kojim bi se uredio postupak kontrole, nadzora i propisivanja
standarda za vršenje usluga. Donošenje Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti predstavlja napredak u
sveobuhvatnoj socijalnoj reformi. Međutim, neophodno je uložiti mnogo truda, sistemske reorganizacije,
kadrovskog i ekspertskog jačanja, uvođenje novih servisa kako bi se Zakon implementirao i omogućila
djeci adekvatna socijalna zaštita u skladu sa garantovanim pravima.
Primjer:
Opis slučaja: U jednom slučaju podnosilac pritužbe – otac djeteta, se žalio na rad Centra za socijalni
rad, zbog nepreduzimanja mjera da se djetetu omogući kontakt sa svojim ocem. Naime, on je
pravosnažnom i izvršnom presudom imao pravo na redovan kontakt sa djetetom, ali s obzirom na to da
duže vrijeme djetetova majka nije dozvoljavala kontakt, on je podnio predlog za izvršenje. Kako je dijete
nedavno oboljelo od dijabetesa pa je, navodno bilo neophodno da bude kod majke radi davanja terapije
i kontrole vrijednosti glukoze, majka je predložila sudu da odloži sprovođenje izvršenja i sud je odložio
sprovođenje do sredine januara 2014. godine. Podnosioc pritužbe je obavijestio Zaštitnika da je od
centra za socijalni rad tražio promjenu modela kontakta, odnosno da, zbog promjenjenih okolnosti, kao
otac djeteta bude aktivnije uključen u djetetovom liječenju i da mu se omogući pristup informacijama o
stanju djeteta i načinu sprovođenja terapije.
107
Preduzete radnje: Zaštitnik je sprovodeći ispitni postupak utvrdio da centar za socijalni rad nije
preduzimao mjere po zahtjevu podnosioca pritužbe. Cijeneći specifičnost situacije i potrebu djeteta da
ima podršku oba roditelja, Zaštitnik je obavijestio Ministarstvo rada i socijalnog staranja da u skladu sa
svojim nadležnostima preispita postupanje centra u konkretnom slučaju. U međuvremenu sud je donio
rešenje o izvršenju ali je prvi pokušaj izvršenja bio neuspješan zbog odbijanja majke da dozvoli kontakt
djeteta i oca, iako otac više od šest mjeseci nije imao kontakt sa djetetom. U toku ispitnog postupka,
zbog pasivnog stava centra za socijalni rad, Zaštitnik se opet obratio Ministarstvu rada i socijalnog
staranja. Ispitni postupak je pokazao da majka grubo zloupotrebljava roditeljsko pravo te da ugrožava
prava djeteta, s obzirom na to da otac nije duže vrijeme vidio dijete, jer je majka roditelj kome je dijete
povjereno i donosi sve odluke o svim okolnostima u djetetovom životu, odnosno ona je sama procijenila
da dijete ne treba da viđa oca.
Ishod slučaja: Podnosilac pritužbe, nakon svih preduzetih aktivnosti, obavijestio nas je da je, uz
prisutstvo sudskog izvršitelja, socijalnog radnika, advokata i službenika policije, preuzeo dijete na
period koji je određen pravosnažnom presudom. Time je povreda prava otklonjena.
5.2. Statusna prava
U izvještajnom periodu Zaštitnik je u radu imao pritužbe koje su se odnosile na obezbijeđivanje
ostvarivanja garantovanih statusnih prava djeteta/djece, kao i garantovana prava na pravično i
nepristrasno odlučivanje u razumnom roku o njihovim građanskim pravima. Naime, Zaštitniku se
obratilo 10 romskih porodica zbog neažurnog postupanja Ministarstva unutrašnjih poslova, koje više od
tri godine nije postupilo po presudama Upravnog suda, kojima je naloženo tom Ministarstvu da u
ponovnom postupku, po zahtijevima stranaka za naknadni upis u knjigu rođenih, donese nova zakonita
rešenja. Zaštitnik je, sprovodeći ispitne postupke, konstatovao da je navedeno ministarstvo povrijedilo
prava djeteta/djece na poštovanje najboljeg interesa koji mora biti od prvenstvenog značaja. U
konkretnim slučajevima Zaštitnik je konstatovao da je povrijeđeno pravo djeteta da bude registrovano
nakon rođenja i da od rođenja ima pravo na ime i pravo da stekne državljanstvo. S obzirom da je riječ o
djeci romske nacionalnosti, Zaštitnik konstatuje da pored teške materijalne situacije i socijalne
isključenosti romske populacije, Romi bez dokumenata predstavljaju posebnu i najranjiviju kategoriju
stanovništva. Kako se radi o pravno nevidljivim osobama, bez pravnog ideniteta, oni ne mogu ostvariti
niti jedno pravo koje im po zakonu pripada.
Osim toga, djeca koja nijesu upisana u matične knjige mogu postati žrtve trgovine djecom i žrtve
različitih oblika eksploatacije. Nepovoljni ekonomski i socijalni uslovi, kao i nedovoljna otvorenost
državnih institucija za specifičnosti položaja romske populacije, umanjuju mogućnost ostvarivanja
garantovanih prava za svu djecu. Stoga prosječna romska porodica živi u siromaštvu, socijalno je
isključena i izolovana od savremenih društvenih tokova. Nemogućnost ostvarivanja osnovnih prava kao
što je pravo na ime i državljanstvo, kao i pravo na zaštitu od bilo kog oblika diskriminacije problem
samo usložnjava i položaj romske djece čini još nepovoljnijim. Zaštitnik ističe da su svi organi koji
postupaju u upravnim stvarima dužni da poštuju načela zakonitosti i efikasnosti i tako strankama
omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava i pravne interese. Na taj način okončava se
nesigurnost u kojoj se stranke nalaze u pogledu ostvarivanja svojih prava i istovremeno obezbjeđuje
opšta pravna sigurnost.
Zaštitnik naglašava važnost omogućavanja ostvarenja svakog garantovanog prava djetetu po hitnom
postupku i ne gubeći iz vida poštovanje i postupanje u skladu sa najboljim interesom djeteta u svakom
konkretnom slučaju. Zaštitnik je u toku izvještajnog perioda uputio jedinu preporuku koja se odnosi na
10 slučajeva za ostvarivanje prava na upis u Matičnu knjigu rođenih i sticanje državljanstva. Preporuka
je u potpunosti ispoštovana, pa su sva djeca koja su ispunjavala predviđene uslove, u skladu sa
108
zakonom, upisana u matičnu knjigu rođenih. Zaštitnik očekuje da će državni organi i u buduće voditi
računa o važnosti poštovanja svih garantovanih prava svakog djeteta, bez izuzetka, i da će postupke,
posebno one koji se odnose na djecu, rješavati bez odlaganja.
Zaštitnik naglašava da je i dalje prisutno prosjačenje djece, koja u velikom broju slučajeva, prema
sprovedenim istraživanjima i različitim izvještajima, potiču sa teritorija drugih država. Zaštitnik takođe
primjećuje da djeca koja žive i rade na ulici, a koja su crnogorski državljani nerijetko mijenjaju mjesto
boravka i nemaju stalno nastanjenje. Iako je Zaštitnik ranije preporučivao nadležnim službama i
organima preduzimanje različitih mjera i radnji u cilju prevencije prosjačenja, otkrivanja i procesuiranja
lica koja djecu navode na prosjačenje, problem prosjačenja je i dalje prisutan posebno za vrijeme
turističke sezone. Nadležne službe preduzimaju određene napore na rešavanju ovog problema,
međutim sve akcije koje su usmjerene na suzbijanje dječijeg prosjačenja su kratkoročne i ne daju trajni
rezultat. Zaštitnik smatra da je neophodno dužnu pažnju posvetiti ovom problemu, jer djeca koja žive i
rade na ulici predstavljaju najrizičniju kategoriju za različite oblike zlostavljanja i eksploatacije i
svojevrstan primjer višestrukog ugrožavanja garantovanih prava.
Zaštitnik je na osnovu svojih redovnih aktivnosti kao i na osnovu zvaničnih podataka primijetio povećan
broj djece u pokretu (djece bez pratnje). U konkretnim slučajevima su u pitanju bila djeca strani
državljani koji su zatečeni na teritoriji Crne Gore. S obzirom da su djeca bez pratnje odraslih i da se
nalaze na stranoj teritoriji, prema međunarodnim propisima i preporučenim standardima neophodno im
je obezbijediti sva garantovana prava, dok god se nalaze na našoj teritoriji. To podrazumjeva
obezbijeđivanje zdravstvene i socijalne zaštite, adekvatnog obrazovanja na jeziku koji razumiju,
smještaj i adekvatnu brigu. Zaštitnik je primijetio da se djeci zatečenoj na našoj teritoriji jedino
obezbijeđuje privremeni smještaj u prihvatnoj stanici Centra za djecu i mlade “Ljubović”, dok se ne nađe
način da se djeca proslijede u državu porijekla. Ovoj djeci se rijetko određuje adekvatan staratelj koji će
se zaista brinuti o ostvarivanju njihovih prava i potreba. Iako je u međuvremenu otvoren Centar za
azilante, Zaštitnik smatra da još uvijek nemamo adekvatan odgovor na izazove koje migracije donose,
niti organizovane službe koje bi djeci koja se zateknu na našoj teritoriji obezbijedile ostvarivanje svih
prava i adekvatnu zaštitu. Imajući u vidu da je Crna Gora u procesu pristupnih pregovora za ulazak u
Evropsku Uniju kao i da je Hrvatska od skoro postala članica Evropske Unije, naša država postaje sve
interesantnija za mnoge migracije te ćemo se sve više suočavati sa potrebom obezbijeđivanja
adekvatnih uslova za tražioce azila koji se zateknu na našoj teritoriji. Zaštitnik smatra da je neophodno
sveobuhvatno obezbijeđivanje zaštite djece koja se bez pratnje nađu u Crnoj Gori. Stoga Zaštitnik je
mišljenja da Vlada Crne Gore treba odrediti jasne pravce djelovanja i definisati politiku djelovanja u
oblasti migracija, a u cilju obezbijeđivanja neophodnih kapaciteta (servisnih, kadrovskih, materijalnih)
na zaštiti djece u pokretu.
5.3. Zaštita prava i interesa djeteta pred sudom
U toku 2013. godine Zaštitnik je u radu imao nekoliko predmeta koji su se odnosili na postupanje
pravosudnih organa u brakorazvodnim sporovima, postupcima uređivanja ličnih odnosa, utvrđivanja
vršenja roditeljskih prava i nepoštovanja obaveze plaćanja izdržavanja. Zaštitnik je i ranije ukazivao na
problem dugog trajanja postupaka u sporovima koji se odnose na porodične odnose i postupaka koji
se na bilo koji (direktan ili indirektan) način tiču djece. Neophodnost poštovanja načela hitnosti u
postupcima koji se odnose na djecu i porodicu se ne smije zanemarivati, jer upravo brzo i efikasno
postupanje uz zadovoljenje najboljeg interesa djeteta u svakom konkretnom slučaju višestruko utiče na
porodične odnose, pravilan i zdrav razvoj samog djeteta i njegovu pripremu za budućnost. Imajući u
vidu kontinuirana obraćanja građana, Zaštitnik primjećuje da sudovi nerijetko odugovlače postupke
baveći se naglašeno procesnim pitanjima ne posvećujući dovoljno pažnje interesu djeteta.
109
Osim toga, nameće se zaključak da pravosudni organi nedovoljno koriste pomoć stručnih konsultanata
i eksperata iz oblasti medicine, pedagogije i dječije psihologije. Kada je u pitanje učešće djeteta u
postupcima koji ga se direktno tiču, u predmetima koje je Zaštitnik imao u radu tokom 2013. godine,
može se zaključiti da se djetetu stvarno ne obezbjeđuje da slobodno iznese svoje mišljenje i stav o
pitanju koje ga se tiče. U slučajevima u kojima se djetetu pruži mogućnost da se izjasni u postupku, koji
se direktno odnosi na njega, to se često čini strogo u cilju zadovoljenja određene forme. Mišljenje
djeteta rijetko uzima stručno i senzibilisano lice već to, u najboljem slučaju, čini službenik centra za
socijalni rad (koji ne mora biti usko specijalizovan – zbog kadrovskog deficita) ili sudija uz formalno
prisustvo predstavnika centra za socijalni rad.
Po saznanju Zaštitnika institut kolizionog zastupnika nije zaživio u Crnoj Gori. Moguće je da se ovakva
vrsta pomoći i podrške ne koristi iz razloga široko postavljene i nedovoljno precizirane zakonske norme.
Norma je ustanovljena Porodičnim zakonom upravo u cilju obezbjeđivanja zaštite djeteta u svim onim
slučajevima kada su njegovi interesi suprostavljeni interesima roditelja/staratelja. Zaštitnik je mišljenja
da bi pomoć kolizionog staratelja u mnogo čemu unaprijedila položaj djeteta pred državnim organima i
unaprijedila poštovanje djetetovih prava. Zaštitnik smatra da bi Porodični zakon trebalo dopuniti u cilju
razrade Instituta kolizionog zastupnika uz propisivanje uslova njegovog postavljanja, kao i kvalifikacija
lica koje može biti određeno kao zastupnik djeteta. Stoga je Zaštitnik mišljenja da sudovi uz aktivnu
saradnju sa centrom za socijalni rad moraju proširiti načine pomoći i podrške kako djetetu, koje je u
bilo kojem svojstvu uključeno u sudski proces, tako i cijeloj porodici, a sve u cilju brzog i efikasnog
okončavanja postupaka i unapređenja poštovanja garantovanih prava djeteta.
Zaštitnik, na osnovu rada po pritužbama i obraćanja djece i roditelja u predhodnoj godini, zaključuje da
se pravosudni organi ne koristeći mogućnost eksterne pomoći stručnih konsultanata, u velikoj mjeri
oslanjaju na mišljenje i procjenu centra za socijalni rad. Takođe, građani u svojim obraćanjima
naglašavaju da u porodičnim sporovima i sporovima koji se odnose na određivanje starateljstva odluka
suda u potpunosti zavisi od stava centra za socijalni rad. Ovakva praksa ni u kom slučaju ne može biti
dobra jer je stav centra o konkretnom slučaju, samo jedno od mišljenja koje sudovi treba da uzmu u
obzir prilikom donošenja odluke, naravno ne gubeći iz vida najbolji interes djeteta i sva ostala
garantovana prava. Uloga centra za socijalni rad jeste, da vodeći računa o interesu djeteta, pomogne
sudu u donošenju odluke. Mišljenje centra za socijalni rad o konkretnoj situaciji, porodici ili djetetu jeste
od velike važnosti i olakšava pravosudnom organu uvid u konkretno stanje stvari, odnose u porodici,
profile ličnosti i sl. Međutim, mišljenje i procjena centra ne smije biti odlučujuća u donošenju konačne
odluke, niti preporuka centra za socijalni rad u konkretnom slučaju mora biti bezuslovno ispravna.
Zaštitnik primjećuje da se sudovi u velikoj mjeri oslanjaju na mišljenje centra a to može u određenoj
mjeri obesmisliti osnovnu ulogu suda, na šta i građani često ukazuju.
Zaštitnik smatra da bi se rad pravosudnih organa unaprijedio i postupak ubrzao kontinuiranim,
kvalitetnim i intezivnim edukacijama sudija, tužioca i advokata za rad sa maloljetnicima i u postupcima
koji se direktno tiču maloljetnih lica kao i širom primjenom stručne pomoći drugih kvalifikovanih lica, a
što je Zaštitnik više puta preporučivao.
Kada je u pitanju izvršenje sudskih odluka, Zaštitnik je i u 2013. godini imao određeni broj pritužbi, koje
su se odnosile na nemogućnost naplate obaveznog izdržavanja zajedničke djece od strane jednog
roditelja. Na osnovu postupanja u ovim predmetima, Zaštitnik zapaža da mnogi postupci neopravdano
dugo traju, a stranke nerijetko iznalaze načine da izbjegnu obavezu plaćanja izdržavanja. Zaštitnik je
mišljenja da sud ne smije dozvoliti, ni u kom slučaju, da djeca trpe razmirice svojih roditelja i da im se
mora obezbijediti poštovanje garantovanih prava u najvećoj mogućoj mjeri, kao i da mora obezbijediti
poštovanje i izvršavanje donesenih odluka. Zaštitnik konstatuje da se u postupcima izvršenja, koji
veoma dugo traju, gubi iz vida interes djeteta, koje je za vrijeme sudskog procesa uskraćeno za
110
ostvarivanje prava na izdržavanje. Zaštitnik, na osnovu sprovedenih ispitnih postupaka, primjećuje da
je neophodno unaprijediti saradnju između suda i tužilaštva kada je u pitanju nedavanje izdržavanja,
budući da je to inkriminisano kao krivično djelo. Stoga Zaštitnik smatra da pravosudni organi moraju
ažurnije i posvećenije rješavati slučajeve koji se odnose na djecu kako bi obezbijedili ostvarivanje
njihovih prava.
Primjer:
Opis slučaja: Zaštitniku se obratila majka dvije djevojčice, čiji je otac pravosnažnom presudom
obavezan da doprinosi izdržavanju zajedničke djece, a tu obavezu je izbjegavao. Majka je takođe
navela da je pokrenut izvršni postupak pred Osnovnim sudom u Podgorici i da traje duži vremenski
period te su djeca dovedena u položaj materijalne nesigurnosti.
Preduzete radnje: U izvršnom postupku sud je donio rešenje o izvršenju ali samo izvršenje nije
sproveo niti je preduzeo potrebne radnje radi naplate novčanog potraživanja. Zaštitnik je u ispitnom
postupku utvrdio da je u konkretnom slučaju došlo do neopravdanog odugovlačenja sudskog postupka,
budući da sud nije preduzeo potrebne izvršne radnje - procjenu, plenidbu i prodaju imovine izršnog
dužnika.
Ishod slučaja: Zaštitnik je uputio mišljenje i preporuku Osnovnom sudu u Podgorici da bez daljeg
odlaganja, preduzme efektivne mjere radi okončanja izvršnog postupka. Sud je nakon četiri mjeseca,
Zaštitnika obavijestio da je preduzeo aktivnosti kako bi se okončao izvršni postupak, kao i da je u
rješavanju dat prioritet ovom predmetu.
5.4. Pravo djeteta na obrazovanje
Zaštitnik je u 2013. godine imao u radu pritužbe koje su se odnosile na odnos prosvjetnih radnika
prema učenicima, kao i na sprovođenje nepedagoških vaspitnih i disciplinskih mjera kako prema
učenicima, tako i prema djeci koja borave u predškolskim ustanovama. Zaštitnik je i ranije ukazivao na
ovaj problem, međutim stiče se utisak da je nepedagoško i neprofesionalno ponašanje prosvjetnih
radnika prema djeci još uvijek prisutno. Osim toga, imajući u vidu obraćanja djece i njihovih roditelja,
kao i rezultate sprovedenih ispitnih postupaka od strane Zaštitnika, ne može ostati neprimjećena
činjenica da je osim verbalnog nasilja, psihičkog zlostavljanja, omalovažavanja i vrijeđanja još uvijek
prisutno i fizičko kažnjavanje djece od strane vaspitača i prosvjetnih radnika. Iako su prosvjetni radnici
kao i uprave obrazovnih ustanova svjesni nedopustivosti bilo kakvog nasilja nad učenicima/djecom,
stiče se utisak da se, u situacijama kada dodje do fizičkog ili verbalnog nasilja, koriste sva raspoloživa
sredstva i metode kako bi se postupak opravdao ili “zataškao” stavljajući interese vaspitača/nastavnika
ili konkretne ustanove ispred interesa samog djeteta/učenika. Nerijetko se učenik koji ima određeni
problem sa nastavnikom premiješta u drugo odjeljenje ili školu, bez preduzimanja radnji i mjera na
istinskom prevazilaženju problema i pružanju zaštite djetetu od nasilja, niti se na odgovarajući način
pruža podrška i pomoć u budućem prevazilaženju posljedica izazvanih nepedagoškim i nedozvoljenim
postupanjima zaposlenih u obrazovnoj ustanovi.
Obrazovne ustanove nemaju praksu rada sa nastavnim osobljem i ostalim zaposlenima u vidu pružanja
stručne pomoći, kada su u saznanju da isti primjenjuju nedozvoljene i nepedagoške metode u vidu
fizičkog i psihičkog uznemiravanja i kažnjavanja učenika, dok se disciplinske mjere koriste rijetko i kao
krajnje sredstvo. Zabrinjavajuće je to što obrazovne ustanove u svom fokusu nemaju dijete tj djecu,
njihovu sigurnost i bezbijednost pored ispunjavanja svrhe same ustanove – vaspitavanje i obrazovanje
učenika.
111
Sprovodeći ispitne postupke tokom 2013.godine, Zaštitnik primjećuje da se izjava i tvrdnja djeteta
prihvata sa velikom sumnjom i da se dijete koje prijavi nasilje dodatno stigmatizuje u postupku
utvrđivanja okolnosti koje ističe. Takođe, dijete koje prijavi problem, kao i njegovi roditelji, ne dobija
nikakvu podršku od same obrazovne ustanove ili drugih (eventualno) uključenih službi i organa, već je
sva pažnja usmjerena na opravdavanje postupka prosvjetnog radnika u konkretnom slučaju. Ovakvo
postupanje i odnos obrazovnih ustanova prema samom učeniku obeshrabruje djecu da o problemu koji
imaju govore i isti prijavljuju, jer nerijetko postanu samo dodatno viktimizirani kako od strane same
obrazovne ustanove, drugih učenika i lokalne zajednice. Zaštitnik smatra da je zaštita djeteta na prvom
mjestu i da ona ne smije biti podređena interesima prosvjetnih radnika ili obrazovno vaspitne ustanove.
Kao što je i ranije preporučivano, edukacije svih subjekata koji rade sa djecom i za djecu moraju biti
intezivnije posebno u oblastima zabrane bilo kakvog oblika zlostavljanja djeteta.
Primjer:
Opis slučaja: Zaštitnik je od strane roditelja učenika jedne osnovne škole obaviješten o problemu koji
učenik ima sa predmetnim nastavnikom. Prema navodima roditelja, dječak je fizički kažnjavan od
strane nastavnika, vidno uznemiren i uplakan se vraća iz škole, anksiozan i pokazuje simptome
psihičkog ugnjetavanja. Učenik je jednom prilikom fizički kažnjen od strane nastavnika, tako što je
izveden ispred table, gdje je “ogrlicom” od makarona, koju su djeca prethodno napravila, udaran po
dlanovima; nastavnik se uvredljivo i grubo ponašao i prema roditelju učenika, a uprava škole nije učinila
ništa, kako bi zaštitila dijete a roditelje podržala.
Preduzete radnje: Zaštitnik je pokrenuo ispitni postupak i izjašnjenje zatražio od uprave škole i
Prosvjetne inspekcije. U izjašnjenjima se između ostalog navodilo da upitno postojanje problema ne
postoji i da se izjave nastavnika i roditelja ne podudaraju. Takođe je navedeno da su uputili roditelja da
traži pokretanje disciplinskog postupka.
Ishod slučaja: Učenik je premiješten u drugo odjeljenje. Disciplinski postupak protiv nastavnika nije
pokrenut. Roditelj je u toku ispitnog postupka povukao podnesenu pritužbu Zaštitniku protiveći se
daljem postupanju Zaštitnika.
Zaštitnik je u toku 2013. godine postupao u nekoliko predmeta koji se tiču vršnjačkog nasilja u školama.
Iako je i ranije upozoravano na ovaj problem, nasilna komunikacija među djecom u obrazovnim
ustanovama je i dalje prisutna. Zaštitnik smatra da se u velikom broju situacija može uticati na
promjenu ponašanja i smanjenje nasilja, prije svega usvajanjem novih znanja i vještina, ali i njihovom
primjenom u životnim situacijama. Jedan od pokušaja da se slična promjena uvede u školsku sredinu
jeste program „Škola bez nasilja“ koju je tokom 2013. godine sprovodio UNICEF i Ministarstvo prosvjete
u crnogorskim osnovnim školama. Zaštitnik smatra da je svaka inicijativa u ovoj oblasti dobra i korisna,
kako za djecu tako i za prosvjetne radnike. Nereagovanje nastavnika i stručnih saradnika na nasilna
ponašanja učenika i loš nadzor u okviru obrazovne ustanove samo olakšavaju nasilno ponašanje među
učenicima. O bilo kojem uzroku da govorimo, jasno je da i djeca koja čine nasilje, kao i djeca koja ga
trpe, imaju problem. Škola, kao mjesto gdje djeca organizovano zajedno provode najviše vremena u
toku dana, treba da preuzme primarnu ulogu u prevenciji i zaštiti djece od nasilja, naravno uz saradnju
sa porodicom i lokalnom zajednicom. Najbolji rezultatati se mogu postići ako se u školi njeguje
atmosfera uvažavanja, razumijevanja i tolerancije. Zaštitnik smatra da se moraju uložiti napori na
stvaranju školskog okruženja u kojem vlada prijatna atmosfera, u kojoj su svi akteri zaštićeni i
uvažavani, u kojoj se problemi rješavaju nenasilnim metodama, jer samo takvo okruženje može
pozitivno i podsticajno djelovati na sve učenike.
112
Zaštitnik je u radu imao jedan slučaj koji se odnosio na sprovođenje školske medijacije u osnovnoj
školi. Naime, sprovodeći ispitni postupak Zaštitnik je zaključio da uprava škole i zaposleni u školi ne
shvataju u potpunosti korisnost i neohodnost postupka medijacije, niti imaju jasna pravila sprovođenja
medijacije, i određivanja posrednika/medijatora, što otežava ispunjenje svrhe same medijacije.
Medijacija ili posredovanje je postupak u kojem strane koje su u sukobu slušaju jedna drugu,
sagledavaju poziciju one druge strane i pokušavaju da pronađu rešenje mirnim putem i rešenje koje je
prihvatljivo za obije strane.
Zakonom o opštem obrazovanju i vaspitanju ustanovljena je školska medijacija, međutim, sam Zakon
upućuje da se postupak medijacije sprovodi u skladu sa zakonom bez daljeg uređenja ovog pitanja. U
našem pravnom sistemu institut medijacije je uređen Zakonom o postupanju prema maloljetnicima u
krivičnom postupku i Zakonom o posredovanju. Međutim, ni jedan od navedenih zakona ne može se
primijeniti u postupku rješavanja konflikta među djecom, roditeljima i zaposlenim u obrazovnim
ustanovama. S obzirom na činjenicu da djeca često dolaze u sukob i u konfliktne situacije, koje ne
predstavljaju krivična djela ili prekršaj i nerijetko se dešavaju među učenicima koji imaju manje od 14
godina, te spadaju u grupu djece koja ne podliježu krivičnoj ili prekršajnoj odgovornosti medijacija
predviđena Zakonom o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku se ne može primjenjivati
na ove slučajeve. Takođe, ni Zakon o posredovanju, iako je izmijenjen u toku 2013.godine, nije u
dovoljnoj mjeri precizirao mirno rešavanje školskih sporova i probleme koje djeca imaju u komunikaciji,
budući da se odredbe ovog zakona odnose u većem dijelu na posredovanje u sudskim sporovima.
Zakonom o opštem obrazovanju i vaspitanju institut medijacije uvodi se u obrazovni sistem kao školska
medijacija, ali ni jednim aktom se bliže ne uređuje sam postupak sprovođenja medijacije niti kvalifikacije
lica koja tu medijaciju sprovode. Normiranjem odnosa na ovakav način uskraćuje se djeci mogućnost
da svoje konflikte riješe na kvalitetan i miran način i da zajednički uz pomoć stručnih lica dođu do
konstruktivnog rešenja sukoba. Sama zakonska rešenja onemogućavaju škole da djeluju preventivno i
da u trenutku otkrivanja problema pravovremeno djeluju i spriječe potencijalna devijantna ponašanja
djeteta u budućnosti.
Zaštitnik smatra da situaciju usložnjava činjenica da roditelji, pozivajući se na odredbu zakona kojom se
u konfliktnim situacijama djeci garantuje medijacija, sami angažuju posrednike za koje se ne zna da li
posjeduju stručnu kvalifikaciju za postupanje u školskoj medijaciji. Osim toga, obrazovne ustanove
nemaju osposobljene nastavnike niti edukovane učenike koji bi mogli biti medijatori. Stoga, Zaštitnik
konstatuje da ne postojanje pravila o načinu sprovođenja školske medijacije i nepostojanje edukovanih
lica za obavljanje posredovanja među učenicima, može dovesti do većih problema i postupanja koja
nisu u najboljem interesu djece. Zaštitnik je mišljenja da je neophodno preduzeti potrebne radnje i
mjere na dopuni propisa kojima bi se bliže uredio postupak sprovođenja školske medijacije kao i
licenciranje kvalifikovanih medijatora, kako bi se omogućilo djeci da eventualne konflikte rješavaju na
miran i konstruktivan način.
Primjer:
Opis slučaja: Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, je na osnovu neposrednih razgovora sa
roditeljima učenika JU Osnovna škola „Maksim Gorki“ u Podgorici, saznao za sukob koji se dogodio
između učenika ove škole, koji prema navodima roditelja nije uspješno riješen niti prevaziđen, iako je
jedan od roditelja obezbijedio ostvarivanje medijacije preko nevladine organizacije.
Preduzete radnje: Zaštitnik je pokrenuo ispitni postupak i izjašnjenje zatražio od uprave škole. U
izjašnjenju je između ostalog navedeno da je uprava škole organizovala sastanak radi rješenja ovog
sukoba, na kome su prisustvovali, osim predstavnika škole i roditelja učenika i predstavnik NVO Centra
113
za prava djeteta i da je predstavnik NVO pozvan od strane roditelja da se umiješa u slučaj i posreduje
među učenicima međutim da problem nije uspješno riješen
Ishod slučaja: Zaštitnik je Ministarstvu prosvjete uputio mišljenje sa preporukam za preduzimanje
potrebnih radnji i mjera na donošenju propisa kojima bi se bliže uredio postupak sprovođenja školske
medijacije, kao i licenciranje kavlifikovanih medijatora. Međutim, Ministarstvo prosvjete nije postupilo po
preporuci Zaštitnika, smatrajući da je školska medijacija regulisana Opštim zakonom o obrazovanju i
vaspitanju (član 9), iako ovaj zakon sadrži samo jednu upućujuću odredbu.
Zaštitnik je u izvještajnoj godini imao određeni broj predmeta koji su se odnosili na sprovođenje
kvalitetnog inkluzivnog obrazovanja u osnovnim školama. Uslovi za ostvarivanje inkluzije djece sa
posebnim obrazovnim potrebama u redovan obrazovni sistem su neuporedivo bolji nego u ranijem
periodu. Međutim Zaštitnik i dalje primjećuje da su prisutni određeni problemi. Naime, djeci sa
posebnim obrazovnim potrebama je stvorena mogućnost uključivanja u redovno obrazovanje po
posebnom i individualno prilagođenom programu, međutim upitan je kvalitet određivanja i sprovođenja
individualnih programa, kontinuirano praćenje jednom određenog programa, stepen obrazovanja koje
dijete zaista stiče, mogućnost vaspitača i nastavnika da kvalitetno održe nastavnu jedinicu i sl.
Zaštitnik je, kroz različite aktivnosti, imao priliku da direktno razgovara sa prosvjetnim radnicima,
vaspitačima i predmetnim nastavnicima koji ističu određeni stepen nezadovoljstva, kada je u pitanju rad
sa djecom sa posebnim obrazovnim potrebama. Sprovođenje i stepen ostvarivanja inkluzije u
crnogorskim osnovnim školama, prema mišljenju Zaštitnika, još uvijek nije na kvalitetnom nivou, niti se
može mjeriti brojem uključene djece sa smetnjama u redovan obrazovni sistem. Zaštitnik smatra da se
kvalitet ostvarene inkluzije ne može mjeriti samo njenom sveobuhvatnošću i brojem uključene djece,
već rezultatom tj. benefitom koje dijete ostvari u inkluziji. Nastavnici se nerijetko nalaze u nezavidnom
položaju jer nisu u mogućnosti da se zaista posvete djetetu sa smetnjama i sprovođenju predviđenog
individualnog programa, a da ostatak odjeljenja (učenici koji nastavu prate po redovnom obrazovnom
programu) ne trpi. Osim toga, mnoga djeca sa posebnim obrazovnim potrebama imaju zdravstvene
probleme koji dodatno opterećuju vaspitače/nastavnike i podižu njihov stepen odgovornosti. Usluge
asistenta u nastavi predstavljaju veliku pomoć učitelju/vaspitaču/nastavniku, ali zbog preopterećenosti
nastavnog programa nerijetko asistent umjesto da bude samo tehnička podrška preuzima ulogu
predavača i intezivno radi sa učenikom koji ima smetnje u razvoju po individualnom programu. Takođe,
mnogi roditelji preuzimaju ulogu asistenta te borave sa djetetom u učionici što nikako ne može
doprinjeti razvoju i socijalizaciji samog djeteta niti njegovom obrazovanju, a uloga učitelja/ vaspitača/
nastavnika se potpuno gubi u konkretnim slučajevima.
Prema pritužbama građana i obraćanjima nevladinog sektora, Zaštitnik može konstatovati da
organizovanje i finansiranje asistenata u nastavi još uvijek nije uređeno na adekvatan, kontinuiran i
trajan način, što djeci i njihovim porodicama stvara nesigurnost. Zaštitnik je mišljenja da pitanje
finansiranja i obezbjeđivanja asistenta u nastavi mora biti trajno riješeno, kako bi ova usluga bila
dostupna svakom djetetu koje za tim ima potrebu.
Kada je u pitanju rad opštinskih komisija za usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama,
Zaštitnik smatra da je stanje nepromijenjeno tj. da zavisi od angažovanja i posvećenosti svake Komisije
pojedinačno. Još uvijek se primjećuje neažurnost pojedinih Komisija po pitanju stručne procjene i
praćenje efektivnosti jednom određenog individualnog programa obrazovanja djeteta u skladu sa
njegovim individualnim kapacitetima. Osim toga, učestale su primjedbe na neopravdano duga
kašnjenja sa donošenjem rešenja o usmjeravanju djeteta, te se dešava da obrazovna ustanova čeka
na rešenje i duže od šest mjeseci, dok učenik u međuvremenu boravi u učionici i prepušten je
improvizaciji samog učitelja/nastavnika. Ovakva situacija i sprovođenje inkluzije na ovakav način ni u
114
kom slučaju ne može opravdati cilj integracije djeteta sa posebnim obrazovnim potrebama u redovan
obrazovni sistem, niti može biti u djetetovom najboljem interesu. Zaštitnik, takođe, primjećuje da su u
fokusu rada Komisija, još uvijek, uglavnom samo djeca sa smetnjama u razvoju, dok se djeca sa
različitim poremećajima u ponašanju, djeca sa različitim kulturnim, jezičkim i dr. barijerama, kao i djeca
sa određenim zdravstvenim problemima (hronične bolesti) rijetko upućuju na procjenu. Komisija za
usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama je u mnogim opštinama intezivirala svoj rad,
što je svakako korak naprijed u ostvarivanju višeg stepena obrazovne inkluzije. Međutim, neophodno je
raditi na jačanju kapaciteta ovih komisija (u pogledu njihovog sastava i specijalizovanog kadra) i
uređenju njihove finansijske održivosti s obzirom da od njihovog rada i procjene zavisi pravilno
usmjeravanje djeteta i određivanje obrazovnog programa koje je prilagođen stvarnim potrebama
djeteta. Zaštitnik primjećuje da mnoge obrazovne ustanove imaju veoma dobre primjere kvalitetnog
uključivanja djece u redovan obrazovni sistem, ali smatra da to nikako ne smiju biti samo pojedinačni
slučajevi, već da je neophodno obezbijediti adekvatno inkluzivno obrazovanje svakom djetetu u svim
obrazovnim ustanovama širom Crne Gore.
U toku 2013. godine Zaštitnik je u radu imao određeni broj predmeta koji su se odnosili na neredovno
pohađanje nastave, odnosno napuštanje škole učenika romske/egipćanske populacije u osnovnim
školama u Podgorici. Naime, problem uključivanja djece ove populacije u redovan obrazovni sistem nije
nepoznat. Zaštitnik je i ranije više puta ukazivao na neophodnost ne samo uključivanja već i
zadržavanja učenika ove populacije u obrazovnom sistemu i njihovo animiranje u cilju unapređenja
njihovog obrazovanja i stimulisanja ove kategorije djece za nastavak školovanja. U toku izvještajnog
perioda Zaštitnik je konstatovao da veliki broj učenika Osnovne škole „Božidar Vuković Podgoričanin“ u
Podgorici, odnosno njih 65 ne pohađa nastavu redovno i da je na taj način toj djeci povrijeđeno pravo
na obrazovanje. Zaštitnik primjećuje jednu pozitivnu činjenicu, a to je da je saradnjom izmjeđu Škole i
nadležnih institucija (centar za socijalni rad, Crveni krst Crne Gore) broj djece koja ne pohađaju nastavu
smanjen sa 135, kako je bilo na početku školske 2013/2014 godine, na 65 u decembru 2013. godine.
Iako je broj učenika koji ne pohađa redovno nastavu u velikoj mjeri smanjen, ovaj podatak je i dalje
veoma zabrinjavajući. S obzirom da je, prema međunarodnim i nacionalnim propisima, pravo na
obrazovanje garantovano svakom djetetu i to pod jednakim uslovima i da je država dužna da obezbijedi
najviši stepen obrazovanja u skladu sa individualnim kapacitetima svakog djeteta, Zaštitnik smatra da
se djeci romske i egipćanske populacije mora posvetiti posebna pažnja. Imajući u vidu socijalne,
materijalne i tradicionalne prilike u kojima ova djeca odrastaju, Zaštitnik smatra da je neophodno
angažovati sve raspoložive kapacitete i usluge različitih službi, kako bi se djeci obezbijedilo djetinjstvo u
skladu sa svim njihovim potrebama. Važnost obuhvatnosti djece romske i egipćanske populacije
osnovnim obrazovanjem je višestruka, posebno iz razloga njihove socijalizacije i uključivanja u redovne
društvene tokove, smanjivanja rizika od zanemarivanja, eksploatacije i zlostavljanja, kao i zbog
obezbjeđivanja ovoj djeci sigurnije budućnosti.
Zaštitnik je sprovodeći ispitne postupke, zaključio da postupanje nadležnih ustanova i organa, u
slučajevima neredovnog pohađanja nastave od strane učenika, nije bilo ažurno niti u skladu sa
postojećim propisima. Osim toga, uprave škola rijetko podnose prijave protiv roditelja djece koja ne
ispunjavaju osnovnu školsku obavezu čak i posle naloga Prosvjetne inspekcije u određenim
slučajevima. Cilj prijavljivanja roditelja/staratelja je da se izricanjem odgovarajućih mjera spriječi ovakvo
ponašanje i da se sankcionišu oni roditelji/staratelji koji ne vrše svoja roditeljska prava i obavezu
skladu sa zakonom. Naime, krajnji cilj ovih mjera je da se ukaže roditeljima da se ubuduće ne ponašaju
na ovakav način i da djeci obezbijede uslove za nesmetano pohađanje nastave. Upravo zbog
kulturoloških i tradicionalnih razlika koje su svojstvene romskoj i egipćanskoj populaciji, Zaštitnik smatra
da pažnja ne treba da bude usmjerena samo i isključivo na dijete/učenika već na cijelu porodicu i
okruženje u kojem dijete odrasta. S tim u vezi Zaštitnik smatra da aktivniju ulogu moraju preuzeti
različite službe (pedagoško-psihološka služba u okviru obrazovne ustanove, centar za socijalni rad,
115
zdravstvene ustanove i dr.) kako bi se ostvarila potpuna integracija djeteta u redovne školske i životne
tokove.
U toku 2013.godine obrazovana je Komisija za praćenje obuhvata i suzbijanje drop outa romske i
egipćanske djece u obrazovanju koja je formirana pri Institutu za socijalnu inkluziju. Komisija je
osnovana upravo sa ciljem kvalitetnog obuhvata djece ove populacije i unapređenja njihove obrazovne
i socijalne inkluzije. Osim toga, Ministarstvo prosvjete i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava uz
pomoć i podršku kako Crvenog krsta tako i nevladinog sektora su, u predhodnom periodu, ulagali
znatne napore na unapređenju položaja ove djece posebno u dijelu njihovog uključivanja u obrazovni
sistem. Napori su se ogledali u obezbjeđivanju besplatnih udžbenika za učenike I,II i III razreda
osnovne škole, obezbijeđivanju kombi –prevoza za učenike sa prostora Podgorice, kao i različite
programe uključivanja djece romske i egipćanske populacije u predškolski obrazovni sistem. Zaštitnik
smatra da je dosadašnje angažovanje veoma pohvalno, ali da se na rešavanju ovog problema mora
kontinuirano raditi kako bi se obrazovna i socijalna inkluzija djece romske i egipćanske populacije
podigla na viši nivo, a svakom djetetu obezbijedila garantovana prava. Zaštitnik takođe primjećuje da
su ove akcije sprovedene u Glavnom gradu i mišljenja je da aktivnosti vezane za integraciju i inkluziju
romske djece moraju biti proširene na sve gradove u Crnoj Gori i da se lokalne zajednice moraju
aktivnije uključiti u ovaj proces, kako bi se svoj djeci obezbijedilo adekvatno i dostupno obrazovanje.
Primjer:
Opis slučaja: Povodom informacije da više od 100 učenika romske i egipćanske populacije ne pohađa
redovno nastavu od početka školske 2013/2014 godine, Zaštitnik je pokrenuo postupak po sopstvenoj
inicijativi i zatražio izjašnjenje od Osnovne škole „Božidar Vuković Podgoričanin“.
Preduzete radnje: Zaštitniku je u toku ispitnog postupka Institut za socijalnu inkluziju dostavio
informacije da je izvršen inspekcijski nadzor od strane Prosvjetne inspekcije u školi „Božidar Vuković
Podgoričanin“ i sačinjen zapisnik. Zaštitnik je od Škole „Božidar Vuković Podgoričanin“, dobio odgovor
u kojem se, između ostalog, navodi: da je Škola ostvarila komunikaciju sa više ustanova i institucija
koje se bave problemima školovanja djece romske populacije; da su imali više akcija koje su iskoristili
kako bi, između ostalog i poslali poruku o zakonskoj obavezi roditelja da školuju djecu; da su poslije
prvog poziva za roditelje od 103 učenika, koji nijesu pohađali nastavu ili su neredovno pohađali,
ustanovili da u druge škole ide 6 učenika da je 10 učenika počelo da redovno pohađa nastavu i da 81
učenik ne pohađa nastavu; da su za njih pripremili „Apel“ koji je uručen rpoditeljima preko saradnika iz
NVO „REF“, a i pozive u kojima se pozivaju na Zakon o osnovnom obrazovanju (čl. 36/1), po kojem su
obavezni da o nedolasku učenika obavijeste Prosvjetnu inspekciju; da je nakon toga 16 učenika počelo
da pohađa nastavu; da je 10 učenika odseljeno i da je u druge škole prešlo njih 6; da 22 porodice
nijesu mogli da pronađu, jer ne stanuju u Kampu; da su uspostavili saradnju sa romskim medijatorima.
Dalje se navodi da je o svemu obaviješteno Ministarstvo prosvjete, Prosvjetna inspekcija i Ministarstvo
rada i socijalnog staranja – Direktorat za socijalno staranje i dječiju zaštitu. Zaštitnik je primjetio da,
pored svih aktivnosti, škola nije podnijela prijavu protiv roditelja čija djeca ne pohađaju nastavu, kako bi
Prosvjetna inspekcija, mogla pokrenuti prekršajne postupke u skladu sa zakonom.
Ishod slučaja: Zaštitnik je uputio mišljenje Ministarstvu prosvjete i Osnovnoj školi „Božidar Vuković
Podgoričanin“ sa preporukom da preduzme radnje i mjere u skladu sa zaključkom Prosvjetne
inspekcije, kako bi sva djeca redovno pohađala nastavu.
Preporuka Zaštitnika je u potpunosti ispoštovana.
116
U izvještajnoj godini Zaštitnik je imao u radu pritužbe učenika i njihovih roditelja koje su se odnosile na
uslove smještaja i boravka u učeničkim i studentskim domovima. Naime, pritužbe su se uglavnom
odnosile na prostorne kapacitete Domova učenika, neadekvatno riješene mokre čvorove, održavanje
higijene kao i cijenu usluge boravka. Osim toga, Zaštitnik je imao u radu i pritužbe koje su se odnosile
na organizovanje prevoza učenika od mjesta boravka do obrazovnih ustanova. Sprovodeći ispitne
postupke Zaštitnik je zapazio da su prostorni kapaciteti u Domovima učenika još uvijek ograničeni, što
je možda uslovilo komplikovane procedure kao i strožije uslove i kriterijume za prijem u Domove.
Ovakvo stanje nije dovoljno podsticajno za učenike i njihove porodice za nastavak školovanja. S
obzirom da je životni standard u Crnoj Gori dosta nizak, mnoge porodice nemaju uslova za
obezbjeđivanje nastavka školovanja svojoj djeci, a stiče se utisak da nemaju podršku od strane
nadležnih. I pored preduzetih aktivnosti na adaptaciji učeničkih domova i njihovom približavanju
savremenim standardima, postojeći uslovi su još uvijek daleko od uslova koji su potrebni za prijatan
boravak, uspješno školovanje i život učenika. Zaštitnik je mišljenja, a polazeći od UN Konvencije o
pravima djeteta, da je neophodno stimulisati djecu koja žele i imaju potencijala za unapređenje svog
obrazovanja obezbijeđivanjem najvišeg mogućeg standarda kako u pogledu smještaja tako i u pogledu
drugih sadržaja ( kulturni, socijalni, sportski) koji bi im učeničko doba učinili što prijatnijim i proširili
njihova interesovanja. Zaštitnik smatra da je neophodno stimulisati djecu određivanjem jasnih politika
djelovanja kada je u pitanju obrazovanje mladih i đački standard, kao i obezbjeđivanjem različitih
programa stipendiranja/ kreditiranja koji bi olakšali njihov nastavak školovanja.
Kada je u pitanju obezbjeđivanje prevoza učenika od mjesta boravka do obrazovne ustanove, Zaštitnik
je sprovodio ispitni postupak koji se odnosio na neadekvatno organizovan prevoz učenika na relaciji
Herceg Novi-Tivat-Kotor. Zaštitnik primjećuje, na osnovu sprovedenih postupaka, da Ministarstvo
prosvjete ima zaključen ugovor o prevozu učenika kojim su definisani uslovi prevoza i obaveze i da se
predviđene obaveze ne poštuju na ugovoren način. Iako je Ministarstvo prosvjete svjesno određenih
propusta, a koje je i Ministarstvo saobraćaja i pomorstva- Direktorat za drumski saobraćaj utvrdio, još
uvijek nisu preduzete radnje i mjere na obezbjeđivanju adekvatnog prevoza za svu djecu. Učenici koji
koriste prevoz do obrazovne ustanove plaćaju usluge prevoza na dogovoren način ali za uzvrat ne
dobijaju udoban, siguran i redovan prevoz, što im otežava dostupnost obrazovne ustanove, kao i
pohađanje same nastave. Zaštitnik je mišljenja da je neophodno obezbijediti svakom djetetu
adekvatno, besplatno i sigurno školovanje što očigledno nije slučaj. I pored napora koje Ministarstvo
preduzima u cilju obezbjeđivanja dostupnosti obrazovanja, Zaštitnik je mišljenja da je neophodno
angažovanje lokalne samouprave i drugih subjekata, kako bi se djeci obezbijedila prava koja im
pripadaju.
5.5. Prava djeteta na zaštitu od zlostavljanja, zanemarivanja i zloupotrebe
Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore je u toku 2013.godine sprovodila istraživanje o
zloupotrebi djece putem interneta. Ovim istraživanjem utvrđen je stepen razumijevanja pojma i načina
zloupotreba djece putem informacionih i komunikacionih tehnologija iz ugla profesionalaca koji direktno
rade sa djecom. Istraživanjem je izvršena provjera trenutnog stanja fenomena zloupotreba djece putem
interneta na teritoriji Crne Gore, kroz prikupljanje stavova djece, roditelja i profesionalaca o samom
fenomenu, rizicima kao i praksama sprečavanja eksploatacije dece putem informacionih i
komunikacionih tehnologija. Istraživanjem je, takođe, analizirana usklađenost nacionalnog
zakonodavstva sa međunarodnim propisima i preporučenim standardima u ovoj oblasti u cilju
unapređenja i boljeg razumevanja zakonskog konteksta zaštite djece od eksploatacije putem
informacionih i komunikacionih tehnologija, kao i potpunije implementacije svih standarda u nacionalno
zakonodavstvo.
117
Analiza rezultata istraživanja pokazuje da je na teritoriji Crne Gore registrovan mali broj (četri) slučaja
eksploatacije djece putem interneta. Međutim, stiče se utisak da je prijavljivanje slučajeva zloupotrebe
djece putem savremenih informacionih tehnologija rijetkost tj. da u malom broju slučajeva dospiju pred
nadležne organe. Ovaj podatak pokazuje da u Crnoj Gori, još uvijek, ne postoje efikasni mehanizmi
zaštite, prijavljivanja, otkrivanja i kažnjavanja, niti stručne službe odgovorne za postupanje, podršku i
pomoć. Da su djeca nerijetko izložena zloupotrebama putem interneta pokazuju rezultati istraživanja,
tako je npr. svako 4-to dijete primilo poruku pornografskog sadržaja, a djeca učesnici fokus grupa
poznaju najmanje jedno dijete iz svog okruženja koje je doživjelo neku vrstu neprijatnosti na društvenim
mrežama.
Pored zloupotreba koja se odnose na seksualno uznemiravanje, istraživanja pokazuju da su djeca žrtve
i drugih zloupotreba i neprimjerenih radnji. Roditelji su takođe nedovoljno informisani o samim načinima
zloupotrebe, te samim tim nijesu u mogućnosti ni da zaštite svoju djecu. Veoma je zabrinjavajući stav
roditelja koji, prema rezultatima istraživanja u 90 % slučajeva , bezuslovno vjeruju svojoj djeci i smatraju
da su u potpunosti upućeni u sve radnje i sadržaje koje djeca koriste putem interneta. Imajući u vidu
rezultate istraživanja stiče se utisak da djeca ipak nemaju dovoljno informacija o bezbjednom korištenju
interneta, kao i o vrstama zloupotreba. Ovo ukazuje da u sklopu obrazovonog sistema, a ni u porodici
djeca ne dobijaju dovoljno informacija o tim temama, te se olako upuštaju u tu vrstu komunikacije sa
nepoznatima i ne govore sa roditeljima o neprijatnostima i sl. Stoga Zaštitnik zaključuje da i pored svih
aktivnosti koje su preduzimane od strane nadležnih organa ne postoji koordinirana saradnja niti
utvrđeni pravci djelovanja u cilju prepoznavanja problema i njegove identifikacije, kao i uređivanje
mehanizama zaštite. Neophodno je angažovanje različitih subjekata ( vladin sektor, nevladin sektor,
privatni sektor) u cilju edukacije djece o načinima korištenja interneta i upoznavanja sa svim
zloupotrebama i opasnostima koje vrebaju na internetu. Međuinstitucionalna saradnja i sistemsko
djelovanje svih aktera zajedno je polazna osnova za uspješno djelovanje na rešavanju jednog
kompleksnog fenomena, kao što je zloupotreba djece putem interneta i za utvrđivanje efikasnih politika
u cilju suzbijanja i sprečavanja različitih vrsta zloupotreba i stvaranja uslova za sigurno digitalno
okruženje za svu djecu. Zaštitnik smatra da je u predhodnom periodu, zahvaljujući dobroj saradnji
vladinog, nevladinog i privatnog sektora, sprovođenjem različitih aktivnosti ostvaren određeni napredak
kada je u pitanju edukacija djece i roditelja o bezbijednim načinima korištenja naprednih informacionih
tehnologija, posebno kroz kampanju “Surfuj pametno” . Ovakve i slične aktivnosti će sigurno u mnogo
čemu unaprijediti zaštitu djece i osigurati njihovu bezbijednost kako u virtuelnom tako i u realnom
svijetu a različite društvene aktere podstaći na zajedničko angažovanje.
U toku 2013. godine Zaštitnik nije imao u radu predmete koji su se konkretno odnosili na neki oblik
zlostavljanja ili eksploatacije djece. Međutim, kao i u ranijem periodu, Zaštitnik zapaža da je
prosjačenje djece još uvijek prisutno u Crnoj Gori. Broj djece koja žive i rade na ulici je promjenljiv i
zavisi od perioda turističkih sezona, a u poslednje vrijeme je primijećen i povećan broj djece stranih
državljana bez pratnje. Imajući u vidu da su djeca koja žive na ulici i bave se prosjačenjem višestruko
izložena različitim vrstama zloupotreba, Zaštitnik je mišljenja da nadležne službe i organi moraju
pronaći način da zaštite ovu djecu i sankcionišu roditelje/staratelje koji očigledno ne ispunjavaju
roditeljsku/starateljsku brigu na adekvatan način. Iako u izvještajnom periodu nije bilo konkretnih
pritužbi na neki oblik zlostavljanja ili eksploatacije djece, Zaštitnik je, prateći implementaciju ranije
upućenih preporuka, mišljenja da nadležni organi, i pored preduzimanja određenih mjera i radnji, još
uvijek nisu uspostavili efikasne mehanizme na zaštiti djece koja su žrtve različitih zloupotreba,
zanemarivanja i zlostavljanja.
Zaštitnik je u radu postupao u nekoliko predmeta koji su se odnosili na zanemarivanje djeteta od strane
roditelja/staratelja. Naime, slučajevi su se, između ostalog, odnosili na neadekvatno podizanje djeteta
od strane roditelja koji su zavisnici od psihoaktivnih supstanci. Zaštitnik je primijetio neažurno
118
postupanje nadležnih službi ( prije svega centra za socijalni rad) koje osim nepravovremenog
reagovanja nisu obezbijedile djetetu neophodnu zaštitu niti adekvatnog (privremenog) staratelja. U
slučajevima kada dijete nema brigu i pažnju shodnu svom uzrastu i potrebama neophodno je, po
hitnom postupku, obezbijediti adekvatnog staratelja i dijete izmjestiti u sredinu koja će mu pružiti sve
ono što je neophodno za njegovo pravilno psiho-fizičko razvijanje i opstanak. U toku postupka
preispitivanja sposobnosti roditelja da vrši roditeljska prava, dijete je neophodno zbrinuti na adekvatan
način. Zaštitnik podsjeća da, ograničavanje ili oduzimanje roditeljskih prava ne mora biti konačno i da
centar za socijalni rad, prateći porodice, u momentu kada se okolnosti promijene, a vodeći računa o
najboljem interesu djeteta, može pokrenuti postupak za preinačenje odluke o roditeljskim pravima.
Međutim, krajnje je neopravdan pasivan stav nadležnih službi u situacijama kada dijete boravi u
porodici u kojoj je krajnje zanemareno. Zaštitnik je u toku izvještajne godine imao u radu i slučajeve koji
su se odnosili na napuštanje djeteta od strane bioloških roditelja, što svakako predstavlja
zanemarivanje. Zaštitnik je primijetio izuzetno pasivan stav centra za socijalni rad koji, iako je u pitanju
veoma zanemareno dijete koje nema određenog staratelja niti ima uslova za život i pravilan razvoj, nije
prepoznao potrebu da se umiješa i pomogne u rješavanju predmetnog slučaja.
5.6. Pravo djeteta na participaciju
Iz neposredne komunikacije sa djecom, a i putem dječijih obraćanja Zaštitnik je u saznanju da su djeca
veoma nezadovoljna stepenom ostvarivanja participacije, kako u obrazovnim ustanovama tako i u
lokalnoj zajednici. Djeci se ne pruža dovoljno prostora da izraze svoj stav i mišljenje, niti mogućnost da
učestvuju u odlučivanju, u vezi sa stvarima koje ih se direktno tiču, iako je to jedno od osnovnih prava
koje im je garantovano UN Konvencijom o pravima djeteta. Učenički parlamenti postoje u svim
crnogorskim osnovnim školama, a njihova aktivnost je relativna i zavisi od aktivnosti učenika ali i od
uprave škole. Zaštitnik smatra da učenicima treba pružiti mogućnost da u najvećoj mogućoj mjeri
učestvuju u kreiranju aktivnosti koje ih se tiču, jer će se na taj način postići bolje međusobno
razumijevanje. Uprava škole će bolje razumjeti stvarne potrebe djece a učenici će lakše prihvatiti
obrazovnu politiku, budžetska ograničenja kao i prioritete uprave škole.
Osim školske participacije, djeci i mladima se ne ostavlja dovoljno prostora za izražavanje mišljenja u
lokalnoj zajednici. Zaštitnik smatra da se djeca moraju više uključivati, a njihove potrebe osluškivati sa
većom pažnjom prilikom kreiranja strateških dokumenata kao što su Lokalni planovi akcije za djecu.
Sprovodeći aktivnosti projekta „Djeco pišite Ombudsmanu!“ i „Obrati se Zaštitniku!“ Zaštitnik primjećuje
da su djeca sve otvorenija da se angažuju na unapređenju svojih prava i kod njih prepoznaje veliku
solidarnost kada su u pitanju različite kategorije djece – njihovih vršnjaka. Zaštitnik podržava dječije
aktivnosti i njihovu želju da se aktivnije uključe u izradu strateških i drugih dokumenata koja se tiču
djece i mladih i koja se odnose na unapređenje položaja dječijih prava u Crnoj Gori.
U toku 2013. godine Zaštitnik je nastavio sa neposrednom komunikacijom sa djecom kroz različite
aktivnosti. Na osnovu ovakve komunikacije i obraćanja djece može se zaključiti da djeca sve više
prepoznaju Instituciju Zaštitnika kao partnera u aktivnostima koje su usmjerene na unapređenje
poštovanja dječijih prava u Crnoj Gori.
5.7. Djeca i mediji - Pravo na privatnost
Zaštitnik je u 2013. godine imao u radu pritužbe koje su ukazivale na kršenje dječijeg prava na
privatnost, nepoštovanje dostojanstva, izlaganje djeteta štetnim medijskim sadržajima kako u
štampanim tako i u elektronskim medijima i putem interneta.
119
Zaštitnik je mišljenja da je poštovanje dostojanstva djeteta princip koji crnogorski novinari često
zanemaruju. Zanemarivanje je nekada posledica stereotipnog prikazivanja djeteta, profesionalne
neosjetljivosti i nedostatka senzibilnosti u odnosu na temu koja se obrađuje a koja nerijetko ulazi
duboko u djetetovu intimu ili intimu njegove porodice. Ponekad se zanemarivanje ogleda u najlošijoj
verziji ekskluzive. Činjenica je da na djecu niko nije i ne može ostati imun niti biti ravnodušan. Kao
takva djeca i njihove različite sudbine privlače pažnju javnosti zbog koje mediji i postoje. Od samog
novinara i uredničke politike zavisi kako i na koji način će informacija o nekom djetetu biti plasirana kao
i da li će uopšte biti objavljena.
Mnoštvo tekstova o teškom socijalnom stanju ili životnim tragedijama za većinu novinara, na žalost, ne
predstavljaju oprez kada je u njima riječ o djeci, što ni u kom slučaju ne može biti opravdano. U našoj
kulturi se teški socijalni problemi koji zadese porodice ili dijete kao pojedinca ne doživljavaju kao
pitanje dostojanstva, te se njihovo iznošenje u medije često posmatra kao poziv za pomoć. Stiče se
utisak da se niko ne zapita kako je djetetu o čijoj se teškoj materijalnoj, socijalnoj ili životnoj situaciji
govori u javnosti, kako je djetetu čije lice osviće na naslovnim stranama medija kada dodje u školu i
sretne se sa vršnjacima. Zaštitnik smatra da se prilikom objavljivanja informacije ove vrste nedovoljno
pažnje posvećuje poštovanju osnovnog prava djeteta na dostojanstvo, zaštitu ličnosti i integriteta. Bez
obzira na moguće pozitivne efekte pisanja, neki od tekstova, koje smo u toku 2013.godine imali priliku
da pročitamo u crnogorskoj dnevnoj štampi, nedvosmisleno pokazuju kako siromaštvo može služiti kao
stigma i na taj način ugroziti položaj i dostojanstvo djeteta u lokalnoj sredini. Stigmatizacija djece se
osjeća i u tekstovima koji se odnose na djecu sa smetnjama, djecu marginalizovnih grupa, djecu
manjinskih naroda i dr.
U vrijeme pretprazničnog darivanja velika pažnja se u medijima poklanjala određenim donacijama
ugroženim porodicama. Solidarnost, samilost kao i poseban osjećaj prema sugrađanima je primjer koji
bi trebali svi da slijedimo, ali iz ugla djeteta i poštovanja dječijih prava se može naslutiti zloupotreba
djece u cilju izazivanja sažaljenja, kao i zloupotreba u vidu ugrožavanja djetetove privatnosti,
dostojanstva i ličnog integriteta. Zaštitnik je mišljenja da je uloga novinara i medija uopšte
neprocjenljiva u procesu mijenjanja svijesti, unapređivanja položaja pojedinca u našoj državi kao i
ukazivanja na propuste nadležnih službi i organa. Imajući u vidu Konvenciju o pravima djeteta upravo bi
mediji trebali da pomognu ostvarivanju prava djeteta ukazujući na propuste države, obavještavajući
javnost, ne gubeći iz vida najbolji interes djeteta u svakom konkretnom slučaju, kao i obavezu države
da svakom djetetu obezbijedi uživanje najvišeg mogućeg standarda uz garantovanje svih ostalih prava.
Zaštitnik je više puta reagovao zbog neprimjerenog pisanja novinara, objavljivanja informacija koje
duboko zadiru u privatnost djeteta (djece), objavljivanja fotografija i sl. U svojim reagovanjima Zaštitnik
je ukazivao na važnost poštovanja prava koja djetetu pripadaju, kao i na neophodnost višeg stepena
senzibilnosti kada se plasira informacija koja na bilo koji način može ugroziti dijete ili njegovu porodicu.
Međutim, i pored reagovanja Zaštitnika, svakodnevno smo svjedoci različitih kršenja prava djeteta kroz
medijska izvještavanja.
5.8. Pravo na život opstanak i razvoj
Svakodnevna praksa pokazuje, iako je Crna Gora Ustavom određena kao ekološka država, da je opšti
nivo društvene svijesti o potrebi zaštite životne sredine nedovoljno visok. Posledice ovakvog pristupa
se mogu ogledati u narušavanju životne sredine, neracionalnom korišćenju prirodnih resursa,
ugrožavanju zaštićenih prirodnih dobara, neriješenom pitanju odlaganja različite vrste otpada i dr.
Djeca Beransela, njih 34-oro, su se u izvještajnoj godini obraćala Zaštitniku zbog problema koja ona,
kao i njihovi roditelji i svi mještani Beransela, imaju zbog deponije otpada. Naime, djeca ističu da su
120
mještani Beransela godinama uskraćeni za zdravu životnu sredinu i čist vazduh jer se već osam
godina nepravilno odlaže otpad na Vasovim vodama što je dovelo do zagađivanja i zemljišta i vode.
Djeca su, između ostalog, naglasila u svom obraćanju da im je zbog nepravilnog saniranja otpada
višestruko ugroženo pravo na život, opstanak i razvoj s obzirom na to da je u jednom periodu Berane
bilo blokirano otpadom te djeca strahuju da to može dovesti do razvijanja različitih bolesti. S obzirom
da se problem odlaganja otpada godinama samo usložnjavao, mještani su u više navrata pokušali da
spriječe odlaganje smeća na tom mjestu ali bez uspjeha.
Zaštitnik je, sprovodeći ispitni postupak, informacije o aktuelnom problemu dobio od Agencije za zaštitu
životne sredine i Opštine Berane. Prema dobijenim informacijama Zaštitnik može zaključiti da je
Opština Berane preduzimala određene radnje i mjere na rešavanju ovog problema. Između ostalog,
formirana je Komisija sastavljena od predstavnika Opštine Berane, Sekretarijata uređenja prostora,
Komunalne inspekcije i Javnog preduzeća ”Komunalno” sa zadatkom da na teritoriji opštine registruju
sva nelegalna odlaganja otpada. Tom prilikom je registrovano 27 divljih-nelegalnih smetlišta od kojih je
sanirano 24. Kada je u pitanju deponija otpada na Vasovim vodama, sanacija ovog otpada je planirana
projektom Regionalne sanitarne deponije. Zaštitnik primjećuje da Lokalna samouprava i nadležne
službe nijesu u dovoljnoj mjeri ažurni, niti je dinamika preduzimanja radnji i mjera u cilju zaštite životne
sredine u skladu sa urgentnošću situacije. Agencija za zaštitu životne sredine, prema mišljenju
Zaštitnika, ima prilično pasivan stav kada je u pitanju problem odlaganja otpada u Beranselu. Takođe,
Zaštitnik zapaža da i drugi nadležni organi smatraju da ovaj problem treba rješavati isključivo u okviru
lokalne samouprave. Iako je Agencija dužna da planira i učestvuje u monitoring životne sredine,
analizira stanje životne sredine, pojava i događaja koji mogu ugroziti životnu sredinu uz predlaganje i
sprovođenje mjera za njihovo otklanjanje i dr., kada je u pitanju problem otpada u Beranselu, Agencija
je Zaštitnika obavijestila da je to u nadležnosti lokalne samouprave i lokalnih službi.
Zaštitnik zapaža da se u konkretnom slučaju radi o saniranju posljedica dugogodišnjeg nepravilnog
odlaganja otpada, te da nadležne službe nemaju odgovarajuće politike i mehanizme kontrole kada je u
pitanju skladištenje, odlaganje i reciklaža otpada. S obzirom da je u pitanju kompleksan problem koji
se ne odnosi samo na saniranje postojece deponije, već i na zaštitu zemljišta, vode i životne sredine
uopšte i slabu koordinaciju nadležnih subjekata, javila se neophodnost za angažovanjem usko
specijalizovanih lica, te je ispitni postupak Zaštitnika još uvijek u toku.
S obzirom da je značajan broj problema nastao neumoljivom eksploatacijom životne sredine od strane
čovjeka, koja je dovela u opasnost opstanak ljudske vrste i čitave planete, svijest o zaštiti životne
sredine dobija na sve većem značaju. Poslednjih godina međunarodna zajednica mnogim
dokumentima i zakonskim aktima stremi ka obavezivanju što većeg broja zemalja svijeta na uvođenje
edukacije o zaštiti životne sredine, različitim sve kompleksnijim sistemima zaštite životne sredine i dr.
Međutim, Zaštitnik primjećuje da, budući da je Crna Gora ekološka država i da nas tek čeka otvaranje
poglavlja 27 u pristupnim pregovorima za ulazak u Evropsku Uniju, kako pojedinci, tako i lokalne
samouprave, nadležne službe i organi i država, moraju preuzeti aktivniju ulogu na zaštiti životne
sredine i čuvanja prirodnih resursa. Svijest našeg društva i obrazovanje o važnosti zaštite životne
sredine je na veoma niskom nivou i Zaštitnik smatra da je neophodno preduzeti konkretne mjere na
podizanju svijesti od najranijeg doba, kao i da moraju postojati jasno definisani pravci djelovanja što bi
buduću programsku politiku učinili praktičnom i ostvarivom.
5.9. Druge aktivnosti u dječijim pravima
Predstavnici Institucije Zaštitnika su učestvovali na 17-toj Godišnjoj konferenciji i Generalnoj skupštini
evropske mreže Ombudsmana za djecu (ENOC) koje su održane 25-27 septembra 2013. godine u
121
Briselu, Belgija. Tema 17-te Godišnje konferencije evropske mreže Ombudsmana za djecu je bila “
Children on the move: children first!”- „Djeca u pokretu: Djeca na prvom mjestu!“.
Godišnja konferencija mreže ombudsmana za djecu za jugoistočnu evropu (CRONSEE) održana je u
Novom Sadu u maju mjesecu. Na godišnjem sastanku obrađivane su teme „Zloupotreba djece putem
interneta“ i „Ostvarivanje komunikacije Ombudsmana sa djecom“. Predstavnici Institucije Zaštitnika su
aktivno učestvovali u radu mreže i na Godišnjem sastanku su predstavili svoje aktivnosti. Mreža
CRONSE je osnovana sa ciljem da kroz aktivnosti zajednički djeluje na unapredjenju, zaštiti,
promovisanju i poboljšanju položaja djeteta. Mreža se bavi problemima u zaštiti prava djeteta koji su
zajednički svim članicama i karakteristični u zemljama regiona. Dosadašnji zajednički rad i sastanci koji
su organizovani širom regiona pokazali su da se svi mi susrećemo sa istim problemima i dilemama
kada je u pitanju poštovanje prava djeteta i da upravo zajedničkim radom postižemo dobre rezultate u
cilju unapređenja položaja djece. Od prvih Konferencija, kada se rad mreže zasnivao na razmjeni
iskustava i zauzimanju zajedničkih stavova po pojedinim pitanjima, mreža je vidno napredovala, pa
sada sprovodi zajedničke regionalne projekte i istraživanja različitih fenomena koja rezultiraju
regionalnim izvještajima. Regionalni izvještaji, osim što služe samim članicama mreže, predstavljaju
obrasce i dobre modele drugim zemljama, međunarodnim institucijama i organizacijama, što u
mnogome doprinosi globalnom unapređenju položaja djeteta i poštovanju dječijih prava.
Tematski sastanak CRONSEE mreže održan je u Zagrebu, u novembru mjesecu, a tema koja je
obrađivana je “Djeca u pokretu”. Predstavnici Institucije Zaštitnika su tom prilikom predstavili situaciju u
Crnoj Gori kada su u pitanju djeca u pokretu i djeca bez pratnje. S obzirom da je ova tema
aktualizovana u poslednjem periodu i na nivo međunardne zajednice, članice CRONSEE mreže su
razmijenile iskustva i donijele neke zajedničke zaključke o budućem postupanju i prevazilaženju
prepreka u ostvarivanju garantovanih prava svakog djeteta.
Zaštitnik je u toku 2013. godine održao Dane Zaštitnika u oblasti dječijih prava, u Opštini Pljevlja. Tom
prilikom, predstavnici Institucije su obišli i Osnovne škole u opštinama Šavnik i Žabljak u cilju provjere
stanja u ovim obrazovnim ustanovama i održavanja radionica o dječijim pravima sa djecom.
Predstavnici Institucije su takođe obišli i sve ustanove i organe koji rade sa djecom i za djecu. Obilasci
su podrazumijevali kontrolu prostornih i kadrovskih kapaciteta kao i provjeru načina postupanja sa
djecom i to u Centru za socijalni rad, Centru bezbijednosti, Državnom tužilaštvu, Osnovnom sudu i
Dnevnom centru “Zračak nade”.
Institucija Zaštitnika je učestvovala na regionalnoj konferenciji koja je u organizaciji Save the Childrena
održana u novembru mjesecu u Beogradu, na temu “Djeca u pokretu”. Konferenciji su prisustvovali
Ombudsmani iz regiona, predstavnici nevladinog sektora , predstavnici civilnog društva i međunarodnih
organizacija.
Predstavnici Institucije Zaštitnika su aktivno učestvovali u programima Vlade Crne Gore i kancelarije
UNICEFa koji se odnose na reformu socijalne zaštite. Institucija Zaštitnika je aktivno učešće uzela u
projektima “Promocija hraniteljstva” i “Pravda za djecu”.
Predstavnici Institucije su učestvovali u nizu aktivnosti koje su se odnosile na Djecu i medije, između
ostalog održali su više predavanja i okruglih stolova sa predstavnicima medija u cilju podizanja svijesti
o konceptu dječijih prava i načinu izvještavanja o djeci. Jedno od održanih predavanja organizovano je
na Cetinju povodom obilježavanja godišnjice postojanja Resursnog centra Podgorica.
U toku 2013. godine Institucija Zaštitnika je završila sprovođenje Istraživanja o zloupotrebi djece putem
interneta, koje je započeto tokom 2012. godine. Istraživanje o zloupotrebi djece putem interneta u Crnoj
122
Gori Institucija Zaštitnika je sprovodila, prije svega, u cilju utvrđivanja stepena razumijevanja pojma i
načina zloupotreba djece putem informacionih i komunikacionih tehnologija. Osim toga, istraživanje je
sprovedeno u cilju provjere trenutnog stanja fenomena zloupotreba djece putem interneta na teritoriji
Crne Gore, kroz prikupljanje stavova djece, roditelja i profesionalaca o samom fenomenu, rizicima kao i
praksama sprečavanja eksploatacije djece putem informacionih i komunikacionih tehnologija. Ovim
istraživanjem Institucija Zaštitnika je, takođe, obuhvatila analizu usklađenosti nacionalnog
zakonodavstva sa međunarodnim propisima i preporučenim standardima u ovoj oblasti. Institucija
Zaštitnika je takođe sagledala dosadašnje dobre prakse i poslovne politike kako kompanija privatnog
sektora, tako i postupanja nevladinog sektora u oblasti prevencije i zaštite djece od različitih
zloupotreba i eksploatacija putem interneta.
Informacije o zloupotrebi djece putem interneta u Crnoj Gori su prikupljene putem upitnika koji su svim
institucijama i pojedincima koji imaju ulogu u sprečavanju i prevenciji zloupotrebe djece putem
informacionih i komunikacionih tehnologija, uključujući i djecu, medije, profesionalce u obrazovnom i
socijalnom sistemu, policiju, pravosuđe, savjete roditelja, predstavnike NVO-a, predstavnike internet i
telefonskih kompanija. Imajući u vidu važnu ulogu i uticaj medija kako na djecu, njihove roditelje i širu
javnost uopšte, za potrebe ovog istraživanja, Zaštitnik je odlučio da prikupi podatke o izvještavanju
dnevnih-štampanih i elektronskih medija o zloupotrebi interneta, sigurnim načinima korištenja interneta
od strane djece kao i izvještavanja o internetu uopšte, kako bi na osnovu dobijenih podataka sačinio
analizu o učestalosti i načinu izvještavanja medija o internetu. Rezultati sprovedenog istraživanja su sa
Preporukama Zaštitnika publikovana u okviru Izvještaja i promovisana stručnoj i široj javnosti. Izvještaj
o zloupotrebi djece putem interneta4 je razmatran i u Skupštini Crne Gore - Odboru za ljudska prava i
slobode, od kojeg je usvojen a Preporuke Zaštitnika su podržane zaključkom Odbora .
Osim publikovanja Izvještaja o zloupotrebi djece putem interneta Zaštitnik se pridružio zajedničkoj
kamapnji „Surfuj pametno!“ koju sprovode Kompanija Telenor, Ministarstvo za informaciono društvo i
telekomunikacije, Ministarstvo prosvjete i NVO Roditelji. U okviru ove kampanje, između ostalog,
štampan je zajednički propagandni materijal u cilju podizanja svijesti o sigurnim načinima korištenja
interneta, kao i svim rizicima koje napredne informacione tehnologije nose sa sobom.
Zaštitnik je publikovao rezultate tri sprovedena istraživanja zajedno sa svojim zaključcima i upućenim
preporukama Unapređenje položaja djeteta u cilju zaštite od svih vidova eksploatacije realizovao. Ovaj
zajednički izvještaj ranije sprovedenih istraživanja razmatrala je Skupština Crne Gore - Odbor za
ljudska prava i slobode u sklopu svojih redovnih aktivnosti. Izvještaj je prije svega bio usmjeren i
razmatran u cilju provjere stepena ispunjenosti upućenih Preporuka Zaštitnika. U vezi sa tim
predstavnici Zaštitnika su održali tri okrugla stola sa predstavnicima centara za socijalni rad,
pravosudnih organa, obrazovnih ustanova u cilju provjeravanja stepena implementacije preporuka i
problema u izvršavanju istih.
Institucija Zaštitnika je kao partner na projektu "Monitoring i implementacija preporuka UN Komiteta za
prava djeteta" NVO "Djeca prije svega", a projekat je podržan od strane Evropske Unije. Osim toga, u
saradnji sa NVO “Djece prije svega” predstavnici Institucije su uključeni i u sprovođenje projekta
“Kolizioni zastupnik”. U okviru ovih projekata predstavnici Institucije su tokom 2013.godine aktivno
učestvovali u panel diskusijama i na okruglim stolovima zajedno sa stručnjacima koji su usko
specijalizovani u ovoj oblasti.
Institucija Zaštitnika je tokom 2013. godine završila sprovođenje projekta „Za bolje Centre!“. U okviru
analize Zaštitnik je izvršio obilaske svih centara za socijalni rad i kontrolišuću njihov rad u slučajevima
4
http://www.ombudsman.co.me/djeca/docs/zloupotreba_djece_putem_interneta.pdf
123
porodično pravne i dječije zaštite izvršio uvid u spise pojedinih predmeta. Na osnovu izvršene analize
Zaštitnik je uputio mišljenje sa preporukama za unaprijeđenje rada i postupanja centara za socijalni rad
sa djecom u cilju unapređenja sveobuhvatne dječije zaštite u Crnoj Gori.
Predstavnici Institucije Zaštitinika su u toku 2013. godine kontinuirano obilazili i održavali kreativnoedukativne radionice u institucijama u kojima su smještena djeca. Radionice o dječjim pravima i
nadležnostima Zaštitnika su održavane u JU Dječiji dom "Mladost"u Bijeloj, JU Resursni centar "1. jun"u
Podgorici, JU Resursni centar za djecu i mlade Podgorica u Podgorici, JU Zavod "Komanski most"u
Podgorici, JU Centar za djecu i mlade "Ljubović"u Podgoici i JU Resursni centar za rehabilitaciju i
školovanje lica sa poremećajem sluha i govora u Kotoru. Prilikom održavanja radionica sa djecom,
organizovani su sastanci sa Upravama ustanova u cilju razmatranja aktuelnih pitanja i problema u vezi
sa ostvarivanjem prava korisnika.
Osim toga, u toku 2013. godine predstavnici Institucije su intezivirali obilaske obrazovnih ustanova,
posebno osnovnih škola, u cijeloj Crnoj Gori. Obilasci su organizovani u cilju upoznavanja djece sa
pravima koja im pripadaju kao i sa nadležnostima Institucije Zaštitnika, kroz kreativno-edukativne
radionice. Većina ovih aktivnosti je sprovedena u skladu sa projektnom dinamikom projekata “Djeco
pišite Ombudsmanu!” i “Obrati se Zaštitniku”. Zaštitnik smatra da je približavanje djeci na ovaj način
najdjelotvornije jer direktan kontakt sa djecom u mnogo čemu doprinosi podizanju njihove svijesti o
dječijim pravima, kao i sticanje povjerenja u Instituciju Zaštitnika što potvrđuje povećan broj dječijih
obraćanja u izvještajnom periodu.
U toku izvještajne godine djeca su više puta boravila u Instituciji Zaštitnika u cilju inteziviranja saradnje
kao i u cilju bližeg upoznavanja djece sa nadležnostima Institucije Zaštitnika kao i sa radom Zaštitnika
uopšte. Na dan obilježavanja usvajanja UN Konvencije o pravima djeteta, Zaštitnik je primio učenike
podgoričke Gimnazije “Slobodan Škerović”. Tom prilikom su učenici imali priliku da direktno razgovaraju
sa predstavnicima Institucije i iznesu svoje stavove u vezi sa poštovanjem dječijih prava kako u
Podgorici, tako i uopšte kao i da skrenu pažnju na nedostatke sa kojima se suočavaju djeca i mladi.
Zaštitnik je u toku 2013. godine, na inicijativu djece iz Cetinja, organizovao tribinu sa predstavnicima
đačkih parlamenata iz svih cetinjskih osnovnih škola i predstavnika Lokalnog učeničkog parlamenta.
Tribina je oragnizovana sa ciljem upoznavanja djece sa pravima koja im pripadaju, kao i u cilju pružanja
prilike djeci iz Cetinja da direktno sa predstavnicima Institucije podijele probleme sa kojima se
svakodnevno suočavaju kako u svojim školama tako i u lokalnoj zajednici.
Predstavnici Institucije su učestvovali na seminarima organizovanim od strane Evropskog pokreta u
Crnoj Gori uz učešće EU delegacije u CG, Ministarstva vanjskih poslova Slovačke, Vlade CG, na temu
Normativni i institucionalni okvir za zaštitu i ostvarivanje prava djece sa posebnim osvrtom na
postupanje prema maloljetnicima u sukobu sa zakonom.
Institucija Zaštitnika je dala doprinos u aktivnostima organizovanim u toku 2013. godine u okviru
programa „Obrazovanje za sve“ – šanse i izazovi u obrazovanju Roma i Romkinja u zemljama
Balkana kroz implementaciju ključnih dokumenata i strategija.
Cilj organizovanja konferencija bio je da se na jednom mjestu okupe najvažniji akteri koji se u državnim
institucijama i nevladinim organizacijama bave pitanjem unaprjeđenja prava Romkinja, te da se sagleda
trenutna situacija kada je u pitanju ova tema, kao i uključenost ovog pitanja u sprovođenje nacionalnih
akcionih planova za integraciju Roma, sa posebnim osvrtom na obrazovanje romskih djevojčica.
124
Predstavnici Institucije su učestvovali u radu Komisije za praćenje obuhvata i suzbijanje drop outa
Romske i Egipćanske djece u obrazovanju.
Aktivno učešće, tokom 2013.godine, Institucija Zaštitnika uzela je u dijelu izrade i prezentacije „ Studije
o zaštiti djece u pokretu u Crnoj Gori“. Zaštitnik je doprinos u izradi ove studije dao kroz razmjenu svojih
iskustava u ovoj oblasti kao i kroz učešće u različitim aktivnostima vezanim za ovu temu i sprovođenje
projekta. Osnovni cilj projekta je bio da se utvrdi položaj i identifikuju programi podrške i zaštite djece u
pokretu u Crnoj Gori - djeca koja migriraju.
Kao neke od preporuka izdvojene su neophodnost obezbjeđivanja finansijske podrške, tj. posebno za
zaštitu djece u pokretu da budu opredijeljena sredstva, da se sto više senzibiliše granična policija
odnosno da se uopšte unaprijede kapaciteti zaposlenih u institucijama, te da moraju imati neophodne
vještine koje ne podrazumijevaju samo opšti tretman djece u pokretu, zatim da se obrati pažnja na
njihovu zdravstvenu zaštitu i pravo na obrazovanje jer su ta dva prava često veoma ugrožena. Takođe
zaključeno je da je veoma važno da se unaprijedi komunikacija sa zemljama porijekla ove djece koja
migriraju kao i da ta djeca budu vidljiva.
Predstavnici Institucije Zaštitnika su učestvovali na Petom Dječjem zasijedanju u Skupštini Crne Gore,
koje se već tradicionalno održava u organizaciji NVO Centar za prava djeteta Crne Gore. Tom prilikom
je Zaštitnik, zajedno sa predstavnicima ministarstava, poslanicima i predstavnicima međunarodnih
organizacija, odgovarao na pitanja djece iz više od 20 osnovnih i srednjih škola sa teritorije Crne Gore.
5.10. Rad na projektima
Tokom 2012. godine, Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore je u saradnji sa
kancelarijom UNICEF-a otpočela realizaciju projekta „Za bolje centre!“. Rad na sprovođenju projekta je
nastavljen i u prvoj polovini 2013.godine. U okviru ovog projekta izvršena je analiza pojedinih centara
za socijalni rad u cilju provjere rada na konkretnim slučajevima koji se tiču porodično pravne zaštite i
zaštite djece bez roditeljskog staranja. Osim toga, izvršena je analiza kadrovskih kapaciteta i
organizacionih kapaciteta službi koje se bave zaštitom djeteta i porodice. U okviru projekta „Za bolje
centre!“ nastavljene su kontinuirane posjete i sprovođenje kreativno-edukativnih radionica sa djecom
smještenom u JU Dječiji dom "Mladost", JU Resursni centar "1 jun", JU Resursni centar za djecu i
mlade Podgorica, JU Zavod "Komanski most", JU Centar za djecu i mlade "Ljubović" i JU Resursni
centar za rehabilitaciju i školovanje lica sa poremećajem sluha i govora u Kotoru. U skladu sa
projektnim aktivnostima predstavnici institucije Zaštitnika koji se bave pitanjima dječijih prava jednom
mjesečno su održavali kreativno edukativne radionice o dječjim pravima i nadležnostima Zaštitniika sa
djecom koja borave u Institucijama sistema. U skladu sa projektnom dinamikom, nakon sprovedenih
aktivnosti, na osnovu analize rada centara Zaštitnik je sačinio Preporuke u cilju unapređenja sistema
socijalne zaštite. Preporuke koje je Zaštitnik uputio Ministarstvu rada i socijalnog staranja su se
odnosile na sledeće: da preduzme potrebne mjere za obezbjeđivanje adekvatnih prostornih kapaciteta
centara za socijalni rad u cilju nesmetanog vršenja poslova; da obezbijedi posebno prilagođene
prostorije za prijem djece i rad sa djecom; da obezbijedi neophodne materijalne i tehničke uslove u
skladu sa teritorijalnom nadležnošću i brojem korisnika u cilju nesmetanog obavljanja poslova; da
obezbijedi neophodne edukacije o dječijim pravima i načinima postupanja sa djecom za sve zaposlene
a posebno za zaposlene koji se bave pravnom problematikom; da obezbijedi edukacije za rukovodeća
lica u oblasti organizacije procesa rada; da propišu minimalne standarde za rad centara za socijalni
rad; da razviju modele postupanja i rada sa korisnicima, u skladu sa prihvaćenim međunarodnim
standardima, radi jednoobraznog postupanja centara a u cilju pružanja jedinstvenog kvaliteta usluga
za svu djecu; da preduzme potrebne mjere i radnje na stvaranju uslova za jačanje kadrovskih
kapaciteta u oblasti porodične i dječije zaštite, obezbjeđivanjem dovoljnog broja usko specijalizovanog
125
kadra, posebno na poslovima praćenja vršenja nadzora nad roditeljskim pravima u porodicama koje su
u riziku; da preduzme potrebne mjere na obezbjeđivanju razvoja porodičnih savjetovališta pri centrima
za socijalni rad; da u saradnji sa lokalnom samoupravom, preduzme potrebne mjere i radnje u cilju
obezbijeđivanja različitih servisa za pomoć i zaštitu djece, posebno: dnevne boravke za djecu sa
poremećajem u ponašanju, skloništa i prihvatne stanice za djecu žrtve nasilja, zanemarivanja i
zloupotrebe i dr.; da obezbijedi jačanje kapaciteta centara i edukaciju zaposlenih u dijelu alternativne
brige o djeci a u cilju efikasnije promocije i usmjeravanja djece bez roditeljskog staranja u alternativni
smještaj; da preduzme potrebne radnje i mjere za uređivanje mehanizama nadzora i kontrole rada
unutar centara za socijalni rad i utvrditi standarde za eksterno praćenje rada centara.
U izvještajnom periodu sprovedena je treća faza regionalnog projekta “Unaprijeđenje položaja djeteta u
cilju zaštite od svih vidova eksploatacije”, u saradnji sa Ombudsmanima iz regiona, a uz podršku Save
the children. Ova faza projekta se odnosila na zaštitu djece od eksploatacije putem interneta, što je
podrazumijevalo različite aktivnosti kao što su, između ostalog, sprovođenje istraživanja o načinima
iskorištavanja i zloupotrebe djece putem interneta, sačinjavanje Izvještaja o rezultatima Istraživanja o
zloupotrebi djece putem interneta u Crnoj Gori. Analiza rezultata istraživanja upućuje da je na teritoriji
Crne Gore ukupno registrovano četri slučaja eksploatacije djece putem interneta i to dva slučaja
prikazivanja pornografskog materijala djeci i proizvodnja i posjedovanje dječje porografije, jedan slučaj
sextinga i jedan slučaj cyber – bullinga. Međutim, stiče se utisak da je prijavljivanje slučajeva
zloupotrebe djece putem savremenih informacionih tehnologija rijetkost tj da u malom broju slučajeva
dospiju pred nadležne organe. Ovaj podatak navodi na mišljenje da u Crnoj Gori, još uvijek, ne postoje
efikasni mehanizmi prijavljivanja, otkrivanja, zaštite, kažnjavanja niti službe odgovorne za postupanje,
podršku i pomoć. Da su djeca nerijetko izložena zloupotrebama putem interneta pokazuju rezultati
istraživanja, tako je npr. svako 4 dijete primilo poruku pornografskog sadržaja, a djeca učesnici fokus
grupa poznaju najmanje jedno dijete iz svog okruženja koje je doživjelo neku vrstu neprijatnosti na
društvenim mrežama. Pored zloupotreba koja se odnose na seksualno utznemiravanje, istraživanja
pokazuju da su djeca žrtve i drugih zloupotreba i neprimjerenih radnji. Osim toga, roditelji su takođe
nedovoljno informisani o samim načinima zloupotrebe, te samim tim nisu u mogućnosti ni da zaštite
svoju djecu. Veoma je zabrinjavajući stav roditelja koji, prema rezultatima istraživanja u 90 % slučajeva,
bezuslovno vjeruju svojoj djeci i smatraju da su u potpunosti upućeni u sve radnje i sadržaje koje djeca
koriste putem interneta. Imajući u vidu rezultate različitih istraživanja stiče se utisak da djeca ipak
nemaju dovoljno informacija o bezbjednom korištenju interneta, kao i o vrstama zloupotreba što
upućuje da u sklopu obrazovonog sistema, a ni u porodici ne dobijaju dovoljno informacija o tim
temama, te se olako upuštaju u tu vrstu komunikacije sa nepoznatima, ne govore sa roditeljima o
neprijatnostima i sl. Ovakva situacija ukazuje da i pored svih aktivnosti koje su preduzimane od strane
nadležnih organa ne postoji koordinirana saradnja niti utvrđeni pravci djelovanja u cilju prepoznavanja
problema i njegove identifikacije kao i uređivanje mehanizama zaštite. Zaštitnik je zaključio da je
neophodno angažovanje različitih subjekata (vladin sektor, nevladin sektor, civilni sektor) u cilju
edukacije djece o načinima korištenja interneta i upoznavanja sa svim zloupotrebama i opasnostima
koje vrebaju na internetu. Međuinstitucionalna saradnja i sistemsko djelovanje svih aktera zajedno je
polazna osnova za uspješno djelovanje na rešavanju jednog kompleksnog fenomena kao što je
zloupotreba djece putem interneta kao i za utvrđivanje efikasnih politika u cilju suzbijanja i sprečavanja
različitih vrsti zloupotreba i stvaranja uslova za sigurno digitalno okruženje za svu djecu. Zaštitnik je na
osnovu analize rezultata istraživanja uputio preporuke nadležnim organima u cilju unapređenja položaja
djeteta i njegove zaštite od bilo kakvog oblika zlostavljanja i uznemiravanja.
Imajući u vidu ozbiljnost problema iskorišćavanja djece, predstavnici Institucije Zaštitnika su medijski
promovisali rezultate istraživanja i putem elektronskih i štampanih medija upoznavali širu javnost o
samoj pojavi zloupotrebe djece putem interneta kao i sigurnim načinima korištenja napredne
elektronske tehnologije u cilju podizanja javne svijesti. Osim toga, u okviru zvanične internet stranice
126
Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, formiran je odeljak sa informacijama o sigurnom korištenju interneta
kao i Hrabro sanduče kao još jedan način obraćanja djece.
S obzirom da je u toku 2013. godine završen projekat Unapređenje položaja djeteta u cilju zaštite od
svih vidova eksploatacije koji se realizovao u periodu od septembra 2010. godine do aprila 2013.
godine, Zaštitnik je publikovao rezultate tri sprovedena istraživanja zajedno sa svojim zaključcima i
upućenim preporukama. Ovom publikacijom Zaštitnik je želio da objedini ukupne rezultate istraživanja
koja se odnose na eksploataciju djece u Crnoj Gori. Osim toga, objedinjenim izvještajem Zaštitnik je
želio da ukaže na stepen ispunjenja ranije upućenih preporuka. Inače, projekat Unapređenje položaja
djeteta u cilju zaštite od svih vidova eksploatacije je sproveden u cilju sprovođenja određenih
istraživanja koja će doprinijeti prevenciji eksploatacije djece u jugoistočnoj Evropi kroz unapređenje
pravnog okvira i praksi za adekvatnu zaštitu djece žrtava eksploatacije i djece koja su u riziku da to
postanu. Ovaj program, i samo opredjeljenje Ombudsmana da sprovode istraživanja, potekao je iz
činjenice da u regionu ne postoje ustaljene prakse i programi istraživanja ovog fenomena niti javne
statistike o rasprostranjenosti problema iskorištavanja djece. Iako smo svjedoci da su djeca
svakodnevno žrtve različitih zloupotreba od vješto skrivenih do onih prepoznatljivih, kao što je dječije
prosjačenje koje predstavlja međudržavni problem zemalja u regionu, nisu se preduzimale konkretne i
efikasne radnje kako bi se fenomen sveobuhvatno ispitao. Da su djeca često izložena iskorištavanju i
zloupotrebi pokazuju različita istraživanja sprovedena od strane Savjeta Evrope i drugih mađunarodnih
zajednica. Mnogi međunarodni programi su pokazali da su djeca nerijetko žrtve raznolikih načina
eksploatacije te na nivou Evropske zajednice postoji niz aktivnosti usmjerenih na prevenciju i zaštitu
djece od svih oblika eksploatacije i zlostavljanja.
U toku 2013. godine Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore i Nevladina organizacija
Akcija za ljudska prava a uz podršku UNICEFa, Britanske i Švajcarske ambasade, su sprovodila
projekat „Djeco pišite Ombudsmanu”. Kampanji je veliku podršku i pomoć pružilo Ministarstvo
prosvjete, Zavod za školstvo i Zavod za udžbenike, svojim učešćem i angažovanjem u različitim fazama
projekta što nam predstavlja veliko zadovoljstvo i potvrđuje opravdanost ciljeva koje smo željeli postići.
U okviru ovog projekta sprovedene su različite aktivnosti usmjerene na motivaciji djece
osnovnoškolskog uzrasta da se obrate Instituciji Ombudsmana u svakoj situaciji kada smatraju da je
njima ili nekome koga poznaju ugroženo garantovano pravo ili sloboda. Aktivnosti koje smo sprovodili
su podrazumijevale kontinuirane radionice sa djecom, intezivnu medijsku kampanju “Djeco pišite
Ombudsmanu!”, sprovođenje Okruglih stolova sa nastavnicima građanskog obrazovanja i
predstavnicima obrazovnih ustanova, sačinjavanje Stripa o dječijim pravima “Nevolje sa Rokijem i
druge priče o dječijim pravima”. Najbolji rezultat cjelokupne kampanje “Djeco pišite Ombudsmanu!”
upravo dječije obraćanje našoj Instituciji. Osim toga, broj dječijih obraćanja je sve veći što predstavlja
najbolju potvrdu da djeca sve više razumiju svoja prava i prepoznaju Ombudsmana kao nekoga ko je tu
za njih i zbog njih. Zaštitnik je od početka sprovođenja projekta (dvogodišnji period) imao ukupno 154
obraćanja djece od kojih je ukupno formirano 37 predmeta u kojima je Zaštitnik pokrenuo ispitne
postupke za utvrđivanje eventualne povrede garantovanih prava. Potrebno je istaći da su mnoga
obraćanja djece bila usmjerena na savjetovanje, razrešenje nekih dilema ili pokretanje određenih
inicijativa kao i da mnoga obraćanja djece nisu imala elemenata za pokretanje postupaka Zaštitnika ali
je Zaštitnik u svakom slučaju odgovorio na obraćanje djeteta. Osim toga, obraćanja djece su Zaštitniku
u mnogome poslužila kao osnov za planiranje i sprovođenje različitih aktivnosti u cilju ispitivanja i
praćenja određenih pojava. Djeca se Ombudsmanu ne obraćaju samo pritužbama i žalbama već su sve
više slobodnija da predlažu svoje ideje koje su usmjerene na unapređenje poštovanja nekih prava, da
traže savjet ili razrešenje neke dileme kao i da rado pozivaju Ombudsmana kao partnera u nekim
svojim aktivnostima. Zaštitnik je, na inicijativu učenika, održao niz predavanja, radionica i tribina u
osnovnim i srednjim školama širom Crne Gore. Izdvojili bi tribinu održanu u Cetinju, koja je
organizovana na inicijativu Lokalnog učeničkog parlamenta, a prisustvovala su joj djeca iz svih
127
osnovnih i srednjih škola iz Cetinja. Tom prilikom su djeca imala priliku da predlože inicijative za
unapređenje kulturnog života djece i mladih. Djeca su se Zaštitniku u najvećem broju slučajeva
obraćala zbog problema koje imaju u obrazovnim ustanovama na relaciji nastavnik-učenik i
nemogućnosti ostvarivanja prava na participaciju, zbog fizičkog kažnjavanja od strane
nastavnika/učitelja, zbog nekih oblika diskriminacije po osnovu nacionalnosti, porijekla ili socijalnog
statusa, neopravdano dugih sudskih postupaka koji se odnose na porodične probleme, brakorazvodne
parnice i određivanja starateljstva kao i zbog nedostupnosti zdravstve zaštite. Zaštitnik je sprovodeći
ispitne postupke u određenim slučajevima utvrdio povredu prava na koje je dijete ukazivalo i nadležnim
organima, u skladu sa svojim nadležnostima, uputio preoruke. U određenom broju slučajeva nadležni
organi su povredu otklanjali u toku ispitnog postupka. Aktivnosti Institucije Zaštitnika se u radu sa
djecom nastavljaju još intezivnije kako bi omogućili što većem broju djece da sazna sve neophodne
informacije o pravima koja im pripadaju kao i o samoj Instituciji Zaštitnika, jer smatramo da je od velike
važnosti djecu u najranijem periodu naučiti važnosti zaštite svojih prava uz poštovanje prava drugoga .
U drugoj polovini 2013. godine Institucija Zaštitnika je uz podršku kancelarije UNICEFa započela
projekat „Policija i postupanje sa djecom!“ . S obzirom da u dosadašnjim aktivnostima Zaštitnika, koje
su podrazumjevale obilaske i provjere stanja i uslova u Centrima bezbijednosti, nisu ni u jednom
slučaju zatečena djeca niti su posebno provjeravani uslovi postupanja sa maloljetnicima, ovim
projektom Zaštitnik je planirao da posebno provjeri dio postupanja policijskih službenika i uslove
postupanja sa maloljetnicima.
Imajući u vidu sveobuhvatnu reformu maloljetničkog pravosuđa kao i važnost dostizanja preporučenih
standarda i kvalitetne implementacije prihvaćenih obaveza u cilju poštovanja prava djeteta, smatramo
da je neophodno detaljno ispitati postojeće prostorne i kadrovske kapacitete za rad sa maloljetnim
licima u okviru Centara bezbjednosti i odjeljenja bezbijednosti. Naime, prema međunarodnim
standardima, neophodno je obezbijediti svakom maloljetniku prilagođene uslove i adekvatno
postupanje od momenta ulaska u policijsku stanicu/centar bezbijednosti kao i kroz cio proces njegovog
zadržavanja u istoj. Shodno međunaordnim standardima o specijalizaciji profesionalaca koji dolaze u
dodir sa maloljetnicima a koji su propisani i novim Zakonom o postupanju prema maloljetnicima u
krivičnom postupku, neophodno je da prilikom ispitivanja i postupanja prema maloljetniku sa njim
postupa policajac koji posjeduje posebne vještine. One između ostalog podrazumijevaju posebni način
komunikacije sa maloljetnikom, ocjena pouzdanosti informacija koje daje maloljetnik, obezbjeđivanje
učešća maloljetnog branjenika tokom formalnog postupka, posebne tehnike ispitivanja djece u sukobu
sa zakonom ili u kontaktu sa zakonom uključujući djecu oštećene, svjedoke i slično.
Tokom 2013. godine predstavnici Institucije su izvršili obilaske svih Centara bezbijednosti na teritoriji
Crne Gore i poslali upitnik kojim se od nadležnih službi i organa potražuju podaci o broju djece koja su
u prethodnim godinama bila ispitivana, bilo u ulozi žrtve ili potencijalnih počinilaca krivičnog
djela/prekršaja, vremenskom periodu zadržavanja djece u centrima bezbjednosti, o broju djece koja su
tokom razgovora imali prisustvo branioca, zakonskog zastupnika i socijalnog radnika, broj opomena
izrečenih od strane policije uz odobrenje državnog tužioca, broj djece koja su upućena na postupak
poravnanja za krivična djela koja se gone po privatnoj tužbi, broj donijetih rješenja određivanju pritvora
od strane tužioca itd. Na osnovu prikupljenih i obrađenih podataka, sačiniće se statistički izvještaji na
nivou svih centara i odjeljenja bezbjednosti o nađenom stanju uz davanje konkretnih zaključaka i
preporuka. Ovako prikupljen materijal će predstavljati dobar osnov za podrobnu analizu podudarnosti
samih podataka kao i stepena saradnje koju organi uspostavljaju kada su u pitanju maloljetnici. U
narednom periodu Zaštitnik će na osnovu izvršene analize sačiniti Izvještaj o postupanju policije prema
djeci.
U cilju približavanja institucije Zaštitnika djeci i ostvarivanja direktne komunikacije sa djecom, Zaštitnik u
okviru svoje aktuelne internet stranice ima poseban dio namijenjen djeci kao i Blog putem kojeg se
128
djeca direktno obraćaju Zaštitniku, podnose pritužbe, postavljaju pitanja i dileme. Osim toga, na
aktuelnoj društvenoj mreži facebook otvorena je grupa „Djeco pišite Ombudsmanu!“ preko koje je
unaprijeđena redovna i direktna komunikacija sa djecom. Takođe, u okviru zvanične internet stranice
formiran je i odeljak Hrabro sanduče kao još jedan vid motivacije djece da se obrate Zaštitniku.
5.11.Ocjena stanja prava djeteta
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore primjećuje da su, u izvještajnom periodu, sprovedene
različite aktivnosti koje su usmjerene na poboljšanje položaja djeteta u crnogorskom društvu, kao i na
unapređenje ostvarenja garantovanih prava djeteta. Zaštitnik smatra da je reforma socijalne zaštite bila
neophodna kako bi se svakom djetetu obezbijedio život, rast i razvoj u skladu sa preporučenim
standardima i garantovanim pravima. Dobra osnova za reformski proces je, svakako, novi Zakon o
socijalnoj i dječjoj zaštiti, koji nastoji da u što većoj mjeri razvije servise socijalnih usluga koji bi
zadovoljili stvarne potrebe korisnika i bili po mjeri djeteta. Međutim, primjećuje se da implementacija
ovog zakona ne ide lako i da, još uvijek, nisu stvoreni uslovi za njegovu dosljednu primjenu, a posebno
je uočen nedostatak mjera koje bi se odnosile na uspostavljanje standarda i mehanizama kontrole
prilikom pružanja socijalnih usluga. Zaštitnik, posebno skreće pažnju, na način organizacije rada i
neophodnost jačanja svih raspoloživih kapaciteta, kao i standardizaciju usluga centara za socijalni rad,
s obzirom da su to ustanove kojima se građani najviše obraćaju i pred kojima traže zaštitu i ostvarivanje
svojih socijalnih prava.
Kada je u pitanju obrazovni proces, Zaštitnik primjećuje da, i pored preduzimanja određenih aktivnosti,
problem nasilja u obrazovnim ustanovama još uvijek nije adekvatno riješen. Zaštitnik smatra da stepen
vršnjačkog nasilja progresivno raste, iako su mnoge obrazovne ustanove uključene u programe „Škola
bez nasilja“. Ono što je takođe zabrinjavajuće jesu nerijetki slučajevi nestručnog i nepedagoškog
postupanja prosvjetnih radnika prema djeci/učenicima kao i nedostatak mehanizama zaštite
djece/učenika u samim obrazovnim ustanovama. Zaštitnik je mišljenja da je neophodno uložiti više
napora na podizanju svijesti kako djece tako i zaposlenih u obrazovnim ustanovama u dijelu važnosti i
načina nenasilne komunikacije. Pored određenih radnji i mjera, koje je Vlada Crne Gore preduzimala
povodom ublažavanja posljedica ekonomske krize, po pitanju obezbijeđivanja adekvatnog učeničkog
standarda, još uvijek nisu postignuti željeni rezultati. Posebno bi istakli nedostatak podsticajnih mjera
koje bi motivisale i omogućile svoj djeci, koja za to imaju kapaciteta, nastavak školovanja u skladu sa
svojim mogućnostima i interesovanjima, a posebno djeci koja potiču iz materijalno i ekonomski
neobezbijeđenih porodica.
Kada je u pitanju zaštita prava djeteta pred sudom, Zaštitnik smatra da je očigledan nedostatak
kapaciteta u pravosudnim organima, kako materijalnih, tehničkih tako i kadrovskih. Ovo je posebno
izraženo u postupcima u kojima se dijete javlja kao učinilac ili žrtva krivičnog djela, kao i u porodičnim
sporovima. Upravo nedostatak posebnih prostorija za rad sa djecom, tehničke opreme i usko
specijalizovanog kadra za rad sa maloljetnicima dovodi do situacija da se nerijetko u sudskim
postupcima ne poštuje najbolji interes djeteta. Stoga, Zaštitnik smatra da bi se trebale obezbijediti
kontinuirane edukacije sudija i tužioca o načinima postupanja sa maloljetnicima, materijalni i tehnički
uslovi za adekvatno postupanje u sporovima sa maloljetnicima kao i dostupnost usko specijaliziranog
pomoćnog kadra uvijek kada za tim ima potrebe.
129
130
VI ZAŠTITA OD DISKRIMINACIJE
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, u ovom dijelu godišnjeg izvještaja o radu, u skladu sa
odredbom člana 23 stav 1 Zakona o zabrani diskriminacije, obavještava Skupštinu Crne Gore o
uočenim pojavama diskriminacije i preduzetim aktivnostima, kao i preporukama i mjerama za
otklanjanje diskriminacije.
Prevencija diskriminatorskog postupanja i zaštita od diskriminacije pripadaju osnovnim funkcijama
države i njenih organa. Empirijska saznanja pokazuju da je svako razlikovanje, isključivanje,
ograničavanje ili davanje prvenstva na osnovu nacionalnosti, porijekla, vjeroispovijesti, pola, rodnog
identiteta, seksualne orijentacije ili bilo kog drugog ličnog svojstva opasna pojava koja podriva temelje
ljudskih prava i sloboda, povrjeđuje ljudsko dostojanstvo, predstavlja prepreku u izgrađivanju
demokratske i pravne države, ostvarivanju vladavine prava i ravnopravnosti građana, kao osnovnim
tekovinama ljudske civilizacije.
Jedan od osnovnih mehanizama u borbi protiv diskriminacije predstavlja princip afirmativne akcije,
odnosno posebne mjere koje su usmjerene na stvaranje uslova za ostvarivanje nacionalne, rodne i
ukupne ravnopravnosti i zaštitu lica koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju.
Prepoznajući važnost suzbijanja diskriminacije i ostvarivanja ravnopravnosti građana, Crna Gora je
proteklih godina izgradila odgovarajuće normativne i institucionalne pretpostavke za zaštitu od
diskriminacije. Ustavom Crne Gore zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo
kom osnovu (član 8 stav 1), a 2010. godine donijet je Zakon o zabrani diskriminacije. Međutim, u cilju
unaprjeđenja antidiskriminatorske politike i zakonodavstva, kao i usaglašavanja našeg zakonskog
okvira sa pravnom tekovinom Evropske unije, pristupilo se aktivnostima na izmjenama i dopunama
Zakona o zabrani diskriminacije i izmjenama i dopunama Zakona o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda
Crne Gore. Izvršene su i izmjene i dopune Krivičnog zakonika propisivanjem da će se kao otežavajuća
okolnost za odmjeravanje kazne za učinjeno krivično djelo cijeniti ako je djelo učinjeno iz mržnje zbog
pripadnosti rasi, vjeroispovjesti, nacionalne ili etničke pripadnosti, pola, seksualne orijentacije ili rodnog
identiteta drugog lica.
Izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije i Zakona o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda
Crne Gore, pristupilo se ne samo na osnovu mišljenja i komentara Venecijanske komisije i Evropske
komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije (ECRI) već i na osnovu iznesenih stavova od strane
domaće stručne javnosti i predstavnika nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima, a takođe
i na osnovu primjedbi i sugestija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, organa javne vlasti, organizacija i
drugih institucija.
Razlozi za izmjene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije sadržani su u sugestijama navedenih
komisija, jer je kao glavni problem identifikovana neusklađenost definicije neposredne diskriminacije sa
evropskim zakonodavstvom, zbog činjenice da ne postoji način da se opravda neposredna
diskriminacija, Preporuci Evropske komisije za borbu protiv rasizma i netolerancije (ECRI) broj 7 o
snaženju nacionalnog zakonodavstva u borbi protiv diskriminacije, kao i predlozima i mišljenjima
domaće javnosti, nevladinog sektora i građana kako bi se poboljšao važeći Zakon.
Usvajanjem navedenih izmjena i dopuna Zakona o zabrani diskriminacije, obezbjediće se dodatna
usklađenost ovog zakona sa Evropskim zakonodavstvom, kao i potvrđenim međunarodnim ugovorima
Ujedinjenih Nacija i Savjeta Evrope, kojima je zabranjena diskriminacija i to: Međunarodnim paktom o
građanskim i političkim pravima iz 1966. godine; Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i
131
kulturnim pravima iz 1966. godine; Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne
diskriminacije iz 1965. godine; Konvencijom o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979.
godine i Opcionim protokolom uz ovu konvenciju; Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i
osnovnih sloboda iz 1950. godine; Protokolom br. 12 uz Konvenciju iz 2000. godine; Evropskom
konvencijom o sprječavanju mučenja i nečovječnih ili ponižavajućih kazni i postupaka iz 2002. godine;
Evropskom socijalnom poveljom (revidiranom) iz 1996.godine; Evropskom poveljom o regionalnim ili
manjinskim jezicima iz 1992. godine; Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina iz 1994.
godine.
Najznačajnije predložene izmjene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije odnose se na: definisanje
odredbe o neposrednoj diskriminaciji; uvođenje promocije jednakosti kao važne aktivnosti u cilju
prevencije diskriminacije; propisivanje i zabrane uznemiravanja, seksualnog uznemiravanja i rasne
diskriminacije kao osnova diskriminacije; dopunu definicije segregacije radi usaglašavanja sa
standardima ECRI-a (Preporuka broj 7); preciziranje nadležnosti i ovlašćenja Zaštitnika ljudskih prava i
sloboda Crne Gore u promociji i zaštiti od diskriminacije; preciziranje odredbi koje se odnose na sudsku
zaštitu od diskriminacije kako bi se obezbijedila efikasna zaštita; produženje roka za podnošenje
antidiskriminatorne tužbe na jednu godinu, umjesto roka od 90 dana kako je utvrđeno važećim
Zakonom; uvođenje tzv. „situacionog testiranja", propisivanjem norme po kojoj tužbu može podnijeti i
lice u namjeri da neposredno provjeri primjenu pravila o zabrani diskriminacije; preciziranje i dopunu
kaznenih odredbi, a posebno u dijelu kojim su propisane sankcije za odgovorno lice u državnom
organu, organu državne uprave i organu lokalne samouprave kod obaveze vođenja i dostavljanja evidencija; uvođenje zaštitnih mjera, čije propisivanje je izostalo u važećem Zakonu i dr.
Važno je naglasiti da je prihvaćen predlog Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, da se
izmjenama Zakona kao poseban oblik diskriminacije uvede "govor mržnje", koji se definiše kao: "svaki
oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji širi, raspiruje, podstiče ili pravda
diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog ličnog svojstva, ksenofobiju, rasnu
mržnju, antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući i netoleranciju
izražene u formi nacionalizma, diskriminacije i netrpeljivosti protiv manjina“. Uvedena je i nova kaznena
odredba prema kojoj se sankcioniše govor mržnje kao prekršaj.
6.1. Predmeti u radu
U izvještajnom periodu, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore je imao u radu 59 predmeta koji su
se odnosili na diskriminaciju od čega je 13 prenijetih iz prethodne godine, a 46 je podnijeto u 2013.
godini.
Postupak je okončan u 51 predmetu ili 86,44%, a u 8 slučajeva ili 13, 55%, postupak je u toku.
Postupak po prenijetim pritužbama nije mogao biti završen iz objektivnih razloga jer pojedini subjekti
nijesu postupili po zahtjevu Zaštitnika i pored upućenih urgencija. (Ministarstvo prosvjete i sporta - tri
urgencije; Fudbalski savez Crne Gore - dvije urgencije; Novinsko izdavačko i grafičko preduzeće
"Pobjeda" - dvije urgencije). Nekoliko pritužbi podnijeto je krajem izvještajne godine, tako da postupak
po tim pritužbama objektivno nije bilo moguće sprovesti u 2013. godini.
Pritužbe koje su podnijete u 2013. godini (46) odnosile su se na diskriminaciju po osnovu: nacionalne
pripadnosti 10, vjere dvije (2), invaliditeta šest (6), seksualne orijentacije i rodnog identiteta tri (3) pola
tri (3) pripadnosti grupi tri (3), mobinga 15, radnog odnosa i prava na rad tri (3), starosti jedna (1) i dr.
132
Pritužbe su se uglavnom odnosile na rad: privrednih društava, Ministarstva unutrašnjih poslova Uprave policije, Ministarstva pravde - Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, Ministarstva rada i
socijalnog staranja, Ministarstva prosvjete i sporta, Ministarstva odbrane, Vlade Crne Gore, Skupštine
Crne Gore, Osnovnog suda u Podgorici, Poreske uprave, Zavoda za školstvo, organa lokalne
samouprave i lokalne uprave, školskih ustanova, Fonda PIO Crne Gore, Zavoda za zapošljavanje Crne
Gore, Fakulteta dramskih umjetnosti, Muzičkog centra Crne Gore, i dr.
Od 51 završenih pritužbi, u jednom (1) slučaju Zaštitnik je utvrdio diskriminatorsko ponašanje po
osnovu invaliditeta i dao je mišljenje sa preporukom, u pet (5) slučajeva je obustavljen postupak, jer je
povreda otklonjena u toku postupka; u 25 slučajeva Zaštitnik nije utvrdio diskriminaciju; u šest (6)
slučajeva Zaštitnik je uputio podnosioca pritužbe na druga pravna sredstva; u šest (6) slučajeva
Zaštitnik nije postupao, jer pritužba nije dopunjena u ostavljenom roku, a ni nakon isteka roka; u dva (2)
slučaja postupak je obustavljen, jer su nakon podnošenja pritužbi podnosioci pokrenuli sudski
postupak; u pet (5) slučajeva (od kojih je u jednom slučaju traženo preispitivanje zakonitosti sudske
odluke) Zaštitnik nije postupao zbog nenadležnosti i u jednom (1) slučaju izvšeno je spajanje predmeta.
Pored rada na pritužbama, Zaštitnik je podnio Skupštini Crne Gore inicijativu za donošenje Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika i poslanika, a Vladi Crne Gore podnio je inicijativu
za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o manjinskim pravima i slobodama.
6.2. Podaci o podnijetim tužbama
U skladu sa članom 33 stav 2 Zakona o zabrani diskriminacije, sudovi, inspekcijski organi i organi za
prekršaje obavezni su da vode posebnu evidenciju o podnijetim tužbama u vezi sa diskriminacijom i da
podatke iz evidencije blagovremeno dostave Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore.
Na osnovu ovlašćenja utvrđenog stavom 3 navedenog člana Zakona o zabrani diskriminacije,
Ministarstvo za ljudska i manjinska prava donijelo je Pravilnik o bližem sadržaju i načinu vođenja
evidencija o slučajevima prijavljene diskriminacije ("Službeni list CG", br. 23/11). Odredbom člana 3
Pravilnika propisano je da evidencija predstavlja elektronski vođenu bazu podataka koja omogućava
neposredan pristup podacima Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore i da se podaci u evidenciji
sistematizuju i vode u obliku registra.
Kako navedena elektronska baza podataka nije uspostavljena ni u 2013. godini, iako je Pravilnik stupio
na snagu 14.05.2011. godine, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore se, dana 17.12.2013.
godine, obratio osnovnim sudovima u Croj Gori, Vijeću za prekršaje Crne Gore, Upravi za inspekcijske
poslove, svim drugim inspekcijskim organima i Upavi policije, radi dostavljanja podataka u vezi
slučajeva diskriminacije.
Zaštitniku su dostavili odgovore osnovni sudovi u: Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju, Pljevljima,
Rožajama, Cetinju, Ulcinju, Beranama, Baru, Herceg Novom, Žabljaku, Danilovgradu, Plavu, Kolašinu i
Kotoru. Odgovore Zaštitniku su dostavili i: Vijeće za prekršaje Crne Gore, Uprava za inspekcijske
poslove i Ministarstvo unutrašnjih poslova - Uprava policije.
Prema dobijenim podacima, samo su osnovnim
podnijete tužbe u vezi diskriminacije.
sudovima u Podgorici, Pljevlja, Baru i Kotoru
Osnovnom sudu u Podgorici podnijeto je osam (8) tužbi u vezi diskriminacije.
133
U jednom (1) predmetu tužba se odnosi na povredu prava tužioca na jednakost zbog njegovog ličnog
svojstva - invaliditeta. U tom predmetu donijeta je prvostepena presuda. Tužbeni zahtjev je djelimično
usvojen. Postupak po žalbi je u toku. U sedam (7) predmeta podnijete su tužbe, zbog diskriminacije po
osnovu rada. Postupak po tim tužbama je u toku.
Osnovnom sudu u Pljevljima podnijete su dvije (2) tužbe u vezi diskriminacije, zbog mobinga. U oba
predmeta donijete su presude kojima su odbijeni tužbeni zahtjevi tužilaca. Postupak po žalbama na
presude je u toku.
Osnovnom sudu u Baru podnijete su tri (3) tužbe u vezi diskriminacije. Dvije tužbe, zbog diskriminacije
po osnovu seksualne orijentacije, a jedna zbog diskriminacije po osnovu rada. Postupci su u toku.
Osnovnom sudu u Kotoru podnijeta je jedna (1) tužba u vezi diskriminacije po osnovu pola, po kojoj je
postupak je u toku.
Uprava za inspekcijske poslove Crne Gore je obavijestila Zaštitnika da je u izvještajnom periodu, imala
samo jedan (1) predmet u vezi sa diskriminacijom u oblasti rada. Inspekcija rada u tom predmetu nije
utvrdila diskriminaciju.
Vijeće za prekršaje Crne Gore dostavilo je Zaštitniku prikaz podataka iz evidencija područnih organa za
prekršaje Crne Gore. Prema tom prikazu Vijeća za prekršaje Crne Gore, u 2013. godini područnim
organima za prekršaje podnijeto je ukupno 44 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka u vezi sa
diskriminacijom.
Područnom organu za prekršaje u Podgorici, podnijeto je 12 zahtjeva za pokretanje prekršajnog
postupka zbog prekršaja iz Zakona o zabrani diskriminacije, po osnovu seksualne orijentacije. Jedan
(1) predmet je završen a u 11 predmeta postupak je u toku.
Područnom organu za prekršaje u Budvi, podnešena su 33 zahtjeva za pokretanje prekršajnog
postupka zbog prekršaja iz Zakona o javnom radu i miru sa elementima diskriminacije po osnovu
seksualne orijentacije. U 21-om predmetu postupci su završeni. U četiri (4) predmeta odluka još uvijek
nije pravosnažna. U osam (8) predmeta postupak je u toku.
Ostalim područnim organima za prekršaje, u toku 2013. godine, nijesu podnošeni zahtjevi za
pokretanje prekršajnog postupka u vezi sa diskriminacijom.
Upravi policije, prema dostavljenim podacima, u toku 2013. godine podnijeto je 128 prijava protiv ica,
zbog diskriminacije (120 zbog diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije, 5 po osnovu vjerske
pripadnosti i 3 prijave po osnovu nacionalne pripadnosti). Državnom tužilaštvu je dostavljeno, radi
ocjene 50 prijava.
6.3. Aktivnosti na promociji ljudskih prava
Tokom 2013. godine, predstavnici institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore učestvovali
su na brojnim seminarima, konferencijama, okruglim stolovima, tribinama i radionicama, koji su
organizovani u Zemlji i inostranstvu, u cilju promocije ljudskih prava i sloboda.
Zamjenica Zaštitnika sa saradnicima, sastala se dana 23.01.2013. godine sa delegacijom iz Albanije,
koju su činili predstavnici albanskih institucija i civilnog sektora. Posjeta je organizovana u okviru
projekta jačanja kapaciteta osoba sa invaliditetom u saradnji sa NVO "Udruženje mladih sa
134
hendikepom Crne Gore", a uz podršku Misije OSCE-a u Albaniji. Na ovom sastanku predstavljen je rad
institucije Zaštitnika u oblasti zaštite od diskriminacije osoba sa invaliditetom, kao i zakonodavni i
institucionalni okvir, sa posebnim osvrtom na legislativu koja se odnosi na osobe sa invaliditetom.
Tokom posjete sagovornici su razmijenili svoja mišljenja i iskustva na temu unaprjeđenja položaja
osoba sa invaliditetom i mogućnostima za ostvarivanje njihovih prava.
Zaštitnik i njegovi saradnici, sastali su se 31.01.2013. godine sa predstavnicima Radne grupe Okvirne
konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Savjeta Evrope. Tom prilikom predstavljene su najznačajnije
aktivnosti Institucije, kako na polju promocije tako i na polju zaštite ljudskih prava i sloboda, naročito u
oblasti diskriminacije i unaprjeđenja položaja pripadnika manjinskih naroda i nacionalnih zajednica. Cilj
posjete predstavnika navedene Radne grupe bio je sagledavanje stanja zaštite ljudskih i manjinskih
prava u Crnoj Gori, sa posebnim fokusom na zaštitu nacionalnih manjina i sprovođenje Okvirne
konvencije za potrebe izrade Izvještaja Radne grupe i davanja mišljenja o stanju ljudskih prava u Crnoj
Gori.
Zaštitnik je učestvovao na prvoj Nacionalnoj Konferenciji koju je organizovao Centar za romske
inicijative, 08.04.2013. godine, povodom Svjetskog dana Roma, na temu „Prisilni i ugovoreni brakovi“, u
Podgorici. Cilj Konferencije bio je upoznavanje i uključivanje svih relevantnih subjekata u proces
kreiranja preporuka i pronalaženja rješenja za suzbijanje ugovorenih brakova u romskoj i egipćanskoj
zajednici u Crnoj Gori. Konferenciji su prisustvovali predstavnici nadležnih ministarstava i institucija,
predstavnici međunarodnih organizacija u Crnoj Gori, Delegacija Evropske Unije, predstavnici Američke
ambasade u Podgorici, UNICEF-a, UNDP-a, OSCE-a, kao i predstavnice ženskih romskih i ne-romskih
organizacija.
U Švajcarskoj je 01.05.2013. godine, održana trodnevna konferencija na temu ”Prava lica različite
seksualne orijentacije i rodnog identiteta”, na kojoj je učestvovala zamjenica Zaštitnika.
U Podgorici je 14.05. 2013. godine, održan sastanak institucija i organizacija koje se bave promocijom
i zaštitom prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori, a u okviru
zajedničkog projekta Evropske unije i Savjeta Evrope, u saradnji sa institucijom Zaštitnika ljudskih
prava i sloboda Crne Gore. Na sastanku su učestvovali Zaštitnik i zamjenica Zaštitnika.
U organizaciji NVO Ekvista, 27.05.2013. godine na Cetinju, zamjenica Zaštitnika učestvovala je na
tribini o pravima osoba sa invaliditetom.
U Strazburu, 29.05.2013. godine, održan je seminar u organizaciji Evropske komisije protiv rasizma i
netolerancije, na kojem je učestvovala zamjenica Zaštitnika.
U Beranama, 03.06.2013. godine, u organizaciji NVO “Ekvista”, održana je tribina o pravima osoba sa
invaliditetom, na kojoj je učestvovala zamjenica Zaštitnika.
U Herceg Novom, u organizaciji NVO “Ekvista”, 21.06.2013. godine, održana je treća tribina o pravima
osoba sa invaliditetom, na kojoj je učestvovala zamjenica Zaštitnika.
Uz podršku NVO "Centar za građansko obrazovanje", NVO "LGBT Forum Progres" je dana
12.07.2013. godine organizovao prvu nacionalnu dijalog sesiju pod nazivom „Načelo jednakosti i LGBT
prava: registrovano partnerstvo”. Na dijalog sesiji govorila je, pored ostalih i zamjenica Zaštitnika.
135
Trodnevna konferencija o LGBT pravima, borbi protiv diskriminacije i položaju LGBT osoba u državama
regiona, održana je u Beogradu 16.09.2013. godine. Na Konferenciji je učestvovala zamjenica
Zaštitnika.
U Makedoniji, u Skoplju, 25.09.2013. godine održana je dvodnevna konferencija na temu „Posebni
izazovi koji se odnose na pritužbe po osnovu etničke diskriminacije - regionalna razmjena iskustava
stručnjaka“, na kojoj su učestvovali Zaštitnik i zamjenica Zaštitnika.
Zaštitnik i zamjenica Zaštitnika, bili su učesnici "Parade ponosa" koja je održana 24.07.2013. godine u
Budvi, a zamjenica Zaštitnika i savjetnica Zaštitnika učesnice "Parade ponosa" koja je održana
20.10.2013. godine u Podgorici.
NVO "Centar za građansko obrazovanje", 09.12.2013. godine, organizovao je prezentaciju analize
„Crnogorska obrazovna politika i seksualna orijentacija: zastupljenost LGBT tema u školskim
programima i udžbenicima“, autora mr Aleksandra Saše Zekovića. Na promociji je učestvovala i
zamjenica Zaštitnika.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, NVO "Građanska alijansa", Ministarstvo za ljudska i
manjinska prava i Misija OSCE-a u Crnoj Gori, 10.12. 2013. godine održali su Konferenciju povodom
obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava 10-tog decembra. Teme o kojima je raspravljano bile
su "Deset godina institucije Ombudsmana" i "Sloboda okupljanja u Crnoj Gori".
Dvodnevna međunarodna konferencija povodom dana ljudskih prava na temu „Poboljšanje stanja
ljudskih prava LGBT osoba na zapadnom Balkanu“, održana je 12.12.2013. godine. Na konferenciji je
učestvovala zamjenica Zaštitnika.
Predstavnici institucije Zaštitnika učestvovali su na ostalim značajnim seminarima, konferencijama i
okruglim stolovima u Zemlji i inostranstvu, kao što su:
-
136
Četvoromjesečni projekat „Žene u politici: stranke i politička participacija“, u organizaciji NVO
"Centar za monitoring", koji je trajao od novembra 2012. godine do marta 2013. godine;
Okrugli sto o zapošljavanju osoba sa invaliditetom (OSI) održan u Baru, 15.02.2013. godine u
organizaciji Mreže za edukaciju i razvoj servisa podrške za OSI - MERSP;
Okrugli sto "Sloboda vjeroispovjesti u Crnoj Gori" koji je organizovao Pravni savjet Mitropolije
Crnogorsko-Primorske i Eparhije Budimljansko-Nikšićke, u Podgorici, 26.04.2013. godine;
Konferencija "MASS-ov "Socijalna politika i socijalni rad", održana u Podgorici, 12.05.2013.
godine;
Seminar na temu “Rodna ravnopravnost u konteksu HIV/AIDSA”, u organizaciji NVO "SOS
telefon za žene i djecu žrtve nasilja", održan u Podgorici, 16-17.05. 2013. godine;
Obilježavanje "Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici - 11 jula", u Podgorici, dana
11.07.2013. godine, u organizaciji Foruma Bošnjaka Crne Gore i Glavnog grada Podgorica;
Četvoromjesečni projekat „Evroatlanske integracije“, u organizaciji NVO "Centar za
monitoring", koji je trajao od aprila do jula 2013. godine;
25-ti Sastanak Međunarodnog nadzornog komiteta "Dekada inkluzije Roma 2005-2015”, u
organizaciji Ministarstva za ljudska i manjinska prava, u Podgorici, od 26-27.09.2013. godine;
Regionalni sastanak/konferencija u organizaciji Koalicije za ravnopravnost - KORAK, koji je
održan u Beogradu, 27.09.2013. godine;
Konferencija “Implementacija evropskih standarda protiv diskriminacije” održana u Skupštini
Crne Gore, 01.10.2013. godine;
-
Okrugli sto "Suzbijanje rasne diskriminacije i netolerancije u Crnoj Gori", u organizaciji
Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije u saradnji sa Zaštitnikom, u Podgorici,
07.10.2013.godine;
Konferencija povodom Međunarodnog dana OSI u organizaciji Saveza civilnih invalida rata
Crne Gore, održana u Podgorici, 03.12.2013. godine i dr.
6.4. Pojedini oblici diskriminacije
6.4.1. Diskriminacija po osnovu nacionalne pripadnosti
Diskriminacija je predmet zabrane u brojnim dokumentima Ujedinjenih nacija, Savjeta Evrope,
Evropske unije i drugih organizacija. Prema tim dokumentima ne smije se praviti nikakva razlika u
pogledu rase, pola, jezika, vjere ili drugog ličnog svojstva ili osobenosti.
Opšta Deklaracija o ljudskim pravima, predviđa da prava sadržana u ovom dokumentu pripadaju
svakom pojedincu bez ikakve razlike sa aspekta rase, boje, jezika, vjere, političkog i drugog mišljenja,
nacionalnog ili društvenog porijekla, imovine, rođenja ili drugih okolnosti.
Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965. godine osnovni je
dokument Ujedinjenih nacija u borbi protiv rasizma i diskriminacije. Ovom konvencijom je, između
ostalog, utvrđeno da „države članice osuđuju svaku propagandu i sve organizacije koje se rukovode
idejama ili teorijama zasnovanim na superiornosti neke rase ili grupe lica izvjesne boje ili izvjesnog
etničkog porijekla ili koje žele da opravdavaju ili podrže svaki oblik rasne mržnje i diskriminacije“.
Takođe, Evropska unija je definisala političke kriterijume pristupanja Evropskoj uniji još 1993. godine,
tzv. Kriterijume iz Kopenhagena, koji se posebno odnose na standarde iz oblasti vladavine prava,
ljudskih prava i zaštite manjina. Zaštita od diskriminacije predstavlja jednu od osnovnih obaveza država
u procesu stabilizacije i pridruživanja Evropskoj uniji.
Crna Gora je svojom legislativom uspostavila normativne pretpostavke o zabrani diskriminacije.
Međutim, postojanje pravila o zabrani diskriminacije u Ustavu ili zakonu ne znači da je diskriminacija u
stvarnosti zabranjena i da ne postoji. Pored pravnih pretpostavki, to zavisi i od opšte društvene klime,
političke i pravne kulture, građanske demokratske svijesti, kao i od toga koliko su institucije
pravnopolitičkog sistema spremne i sposobne da se stvarno i efektivno bore protiv diskriminacije.
U Crnoj Gori je i dalje veoma prisutna diskriminacija Roma, a posebno u oblasti zapošljavanja,
obrazovanja, zdravstvene zaštite, stanovanja itd. Socijalna isključenost i siromaštvo među Romima
znatno su rašireniji nego kod ostalih društvenih grupa. Još uvijek je aktuelan problem nedostatka ličnih
dokumenata, najviše među raseljenim Romima sa Kosova, što ih onemogućava da ostvaruju osnovna
ljudska prava. Problem regulisanja lične dokumentacije za pripadnike romske i egipćanske zajednice je
od vitalnog značaja, jer je to preduslov za inkluziju i ostvarivanje osnovnih ljudskih prava. Naime,
predstavnici ove populacije ukazuju da ne mali broj građana romske populacije nije upisan u matične
knjige rođenih, da nemaju lične karte, zdravstvene i radne knjižice, vozačke dozvole, pasoše, niti druga
identifikaciona dokumenta.
Kada je riječ o obrazovanju, obuhvat djece romske i egipćanske populacije predškolskim vaspitanjem i
obrazovanjem iznosi 13,81 %, što je duplo manje od obuhvata djece na državnom nivou koji iznosi
26,65%. Međutim, statistički podaci o obuhvatu djece ove populacije u osnovnom obrazovanju,
pokazuju da se njihov broj povećava iz godine u godinu, tako da je u školskoj 2012/2013. godini u
osnovnim školama bilo ukupno 1.853 učenika pripadnika romske i egipćanske populacije ili 35%
137
više nego 2005. godine, kada ih je bilo 530. Pravo na obrazovanje djece romske i egipćanske
populacije i problemi sa kojima se susrijeću, obrađeni su u dijelu ovog izvještaja koji se odnosi na prava
djeteta.
Važno pitanje za unaprjeđenje društvenog položaja Roma svakako je poboljšanje uslova stanovanja,
koji su još uvijek na veoma niskom nivou, budući da njihovi sadašnji stambeni objekti najčešće ni po
kvalitetu ni po dimenzijama ne pružaju adekvatan prostor za zadovoljavanje elementarnih potreba.
Iako postoje izvjesni pomaci u odnosu na prethodne godine u pravcu poboljšanja položaja romske
nacionalne manjine, potrebno je preduzeti čitav niz mjera kako bi se došlo do suštinskih promjena.
Neophodno je između ostalog, posvetiti više pažnje podizanju svijesti javnosti, raditi na edukaciji i
osnaživanju ove nacionalne manjine, imajući u vidu da njihovi pripadnici još uvijek ne poznaju svoja
prava. I dalje je većina pripadnika romske zajednice nezaposleno. I oni koji su zaposleni, uglavnom
rade u komunalnom sektoru, održavanju higijene, sakupljanju sekundarnih sirovina i obavljaju teške
fizičke poslove. Radi se o slabo plaćenim poslovima koje drugi građani obično izbjegavaju da rade.
.
U izvještajnom periodu, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore je imao u radu 10 pritužbi zbog
diskrimincije po osnovu nacionalne, odnosno etničke pripadnosti. Pritužbe su se odnosile na rad
Ministarstva unutrašnjih poslova tri (3) i to zbog zabrane održavanje javnog skupa u Bijelom Polju (1),
prestanka radnog odnosa u Područnoj jedinici Uprave policije u Pljevljima (1), nepreduzimanja
adekvatnih mjera za zaštitu jedne osobe od nasilnog ponašanja komšija po osnovu nacionalne i vjerske
pripadnosti (1); Studentsku zadrugu u Kombinatu aluminijuma u Podgorici, zbog prekida radnog
odnosa jedna (1); Muzički Centar Crne Gore, zbog mobinga na poslu jedna (1); Skupštinu Crne Gore,
zbog neadekvatnog izbornog Zakona za participaciju predstavnika Roma u tom predstavničkom tijelu,
jedna (1); Ministarstvo odbrane, zbog prestanka radnog odnosa i kršenja prava iz stambenih odnosa,
dvije (2); Sekretarijat za stambeno-komunalne poslove Opštine Pljevlja, zbog iseljenja iz stana jedna
(1); JU Škola osnovnog mužičkog obrazovanja "Petar Petrović Njegoš", zbog prestanka radnog odnosa
jedna (1).
Po pritužbi koja se odnosi na Skupštinu Crne Gore zbog neadekvatnog izbornog Zakona za
participaciju predstavnika Roma u tom predstavničkom tijelu, Zaštitnik je Skupštini Crne Gore,
06.09.2013. godine, podnio Inicijativu za donošenje Zakona o izmjenamama i dopunama Zakona o
izboru odbornika i poslanika ("Službeni list RCG", br. 4/98, 5/98, 17/98, 14/00, 18/00, 9/01, 41/02,
46/02, 48/06 i "Službeni list" CG, br. 46/11), kojim će se pored ostalog, obezbijediti učešće u raspodjeli
mandata izbornih lista za izbor poslanika romske manjinske nacionalne zajednice. Polazeći od
međunarodnih dokumenata, Ustavnih određenja prema kojima se pripadnicima manjinskih naroda i
drugih manjinskih nacionalnih zajednica jemče prava i slobode na autentičnu zastupljenost, zakonskih
određenja koja se odnose na listu za izbor poslanika pripadnika hrvatskog naroda u Crnoj Gori,
činjenice da Romi u Crnoj Gori učestvuju u strukturi stanovništva Crne Gore sa oko 1% (prema
statističkom podacima 1,01 %), da nadležni državni organi Crne Gore imaju i posebno propisane i
preuzete obaveze i odgovornosti u zaštiti ljudskih prava Roma kao specifične istorijsko zapostavljene i
ranjive etničke manjine, kao i od značaja političke participacije i integracije svih etnonacionalnih
manjina u istitucijama političkog sistema kao bitne komponente uspostavljanja i izgrađivanja
demokratskog i pravednog društva, pravne države i vladavine prava u skladu sa međunarodnim
dokumentima i standardima, Zaštitnik smatra da bi se izmjenama i dopunama člana 94, stav 1 tačka 2
Zakona o izboru odbornika i poslanika, zakonski princip o sticanju prava na jedan poslanički mandat
koji se, za sada, primjenjuje samo za pripadnike hrvatskog naroda, trebao obezbijediti i za pripadnike
romske manjinske zajednice u Crnoj Gori. Na taj način ostvario bi se i opšti princip nediskriminacije u
političkoj participaciji pripadnika ove manjinske zajednice.
138
Navedena inicijativa Zaštitnika detaljnije je obrađena u dijelu ovog izvještaja koji se odnosi na
zakonodavne inicijative.
Primjeri:
1) Opis slučaja: Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore podnio je pritužbu A.D., koja se odnosi
na rad Zavičajnog muzeja “Ganića kula“ u Rožajama, zbog prestanka radnog odnosa. U pritužbi se,
između ostalog navodi da je završio ekonomski fakultet; da je pripravnički staž obavio u tom Muzeju; da
mu je nakon toga prestao radni odnos; da je u Muzeju bio zaposlen kao jedini pripadnik albanske
nacionalnosti.
Preduzete mjere: Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje od Zavičajnog muzeja “Ganića kula“ u
Rožajama, u kojem se navodi: da je A.D., primljen u radni odnos u trajanju od 12 mjeseci u svojstvu
pripravnika; da je po isteku pripravničkog staža postupljeno po zakonskoj proceduri, pa je sa njim
raskinut radni odnos; da nema zakonskog osnova ni finansijskih sredstava za njegovo zapošljavanje,
iako u Muzeju nema zaposlenih pripadnika albanske nacionalnosti.
Ishod slučaja: Zaštitnik je dostavio akt Zavičajnom muzeju, u kojem mu je ukazano da je Rožaje
multinacionalna opština, u kojoj sve javne institucije treba da implementiraju ustavne i zakonske
obaveze o proporcionalnoj zastupljenosti manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica.
S toga i Zavičajni muzej “Ganića kula“ u Rožajama treba da preduzima odgovarajuće mjere i aktivnosti
u oblasti zapošljavanja u cilju ostvarivanja nacionalne ravnopravnosti.
2) Opis slučaja: Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore obratile su se P.A. i S.A., koje su između
ostalog navele: da je porodica M.D. iz Pljevalja živjela u stanu u centru grada koji im je bio dat od
Opštine Pljevlja na korišćenje; da porodica broji dva člana, majku M.D. (63) i sina A.D. (30) koji su
korisnici socijalne pomoći; da žive od penzije koja iznosi 170 eura; da je majka M.D. bolesna od
dijabetesa i ima velikih problema sa vidom a sin A.D. ima srčano oboljenje; da je Sekretarijat za
stambeno - komunalne poslove Pljevlja donio odluku o iseljenju iz stana porodice M.D.; da se u isti stan
nakon iseljenja ove porodice, uselio D.G., pa smatraju da je na taj način izvršena diskriminacija po
osnovu nacionalne pripadnosti.
Preduzete mjere: Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje na navode iz pritužbe. Opština Pljevlja u svom
izjašnjenju odbija navode iz pritužbe koje se odnose na nacionalnu, vjersku i bilo koju diskriminaciju,
kao neosnovane i ističe: da su M.D. i A.D. stanovali u stanu koji je vlaništvo Opštine Pljevlja a u koji su
se uselili još za života muža A.D, koji je bio radnik Rudnika olova i cinka „Šuplja stijena“; da je muž A.D.
umro 2004. godine i da je od tada M.D. korisnik porodične penzije; da za predmetni stan ova porodica
nije nikada dobila rješenje o korišćenju; da je isti stan 2006. godine, Odlukom Komisije za stambena
pitanja Opštine Pljevlja, od 02.10.2006. godine dodijeljen G.D., penzionisanom službeniku lokalne
uprave; da je porodica M.D. uporno izbjegavala naloge nadležnog organa lokalne uprave da se iseli iz
predmetnog stana; da je Rješenjem od 20.08.2009. godine naloženo M.D. da u roku od 15 dana od
dana prijema rješenja oslobodi od lica i stvari stan koji se nalazi u ul. Tršovoj br.32 u Pljevljima i isti
stavi na raspolaganje D.G. a ukoliko imenovana u ostavljenom roku ne postupi po rješenju pristupiće se
prinudnom izvršenju; da je M.D. izjavila žalbu na rješenje o iseljenju koja je od strane Ministarstva
uređenja prostora i zaštite životne sredine odbijena kao neosnovana; da je nakon toga podnijela tužbu
Upravnom sudu Crne Gore koja je presudom od 31.03.2010. godine odbijena; da je rješenje o
prinudnom iseljenju izvršeno 07.11.2012. godine; da je u komunikaciji sa direktorom Centra za socijalni
rad Pljevlja g-dinom J.A., predsjednik Opštine Pljevlja predložio Skupštini Opštine Pljevlja, da donese
odluku o prenosu prava svojine na građevinskom zemljištu na M.D., bez naknade radi izgradnje
porodičnog stambenog objekta i rješavanja stambenog pitanja; da je takvu odluku Skupština Opštine
139
Pljevlja donijela na sjednici 25.12.2012. godine; da je prije prinudnog iseljenja, porodici M.D. ponuđena
novčana pomoć od 700 eura da dobrovoljno postupi po izvršnoj odluci, ali je tu pomoć odbila. Opština
Pljevlja je prednje navode potkrijepila pisanim dokazima i to: Odlukom o prenosu prava svojine na
građevinskom zemljištu od 24. i 25.12.2012. godine; Presudom Upravnog suda od 31.03.2010. godine;
Rješenjem Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine od 11.01.2010.godine; Zaključkom o
dozvoli izvršenja Sekretarijata za uređenje prostora od 03.12.2009. godine i Rješenjem Sekretarijata za
uređenje prostora od 20.08.2009. godine.
Ishod postupka: Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka, Zaštitnik nije utvrdio da je Opština
Pljevlja - Sekretarijat za stambeno komunalne poslove, postupila diskriminatorski prema porodici M.D.
3) Opis slučaja: Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore podnio je pritužbu E.Z., koja se odnosi
na Ministarstvo unutrašnjih poslova - Upravu policije, zbog prestanka radnog odnosa, kao pripadnika
manjinskog naroda.
U pritužbi se navodi: da je završio Fakultet kriminalističkih nauka u Sarajevu i stekao zvanje diplomirani
kriminalist; da je zasnovao radni odnos u Upravi policije 01.12.2005. godine kao pripravnik u
kriminalističkoj policiji Centra bezbjednosti Pljevlja; da je poslije pripravničkog staža radio na određeno
vrijeme u trajanju od po šest mjeseci kao inspektor za suzbijanje privrednog kriminaliteta, kao pomoćnik
rukovodioca Ispostave granične policije, kao inspektor za borbu protiv droge i krijumčarenja, a zatim
kao analitičar; da je načelnik CB Pljevlja više puta poslao Predlog MUP-u da se rasporedi na radno
mjesto br.4726 - samostalni policijski komesar - policijski analitičar, na neodređeno vrijeme, ali je stalno
odbijan, iako je ispunjavao sve propisane uslove, odnosno dobijao je samo rješenje na određeno
vrijeme u trajanju od šest mjeseci; da je 12.06.2014 godine, tj. nakon osam godina provedenih u službi
u Upavi policije dobio rješenje na neodređeno vrijeme, koje je ukinuto nakon inspekcijskog nadzora; da
je u međuvremenu stekao i akademsko zvanje magistar pravnih nauka; da mu je dana 14.11.2013.
godine uručeno rješenje Ministra unutrašnjih poslova, o prestanku radnog odnosa; da je na taj način
diskriminisan kao pripadnik Bošnjačko - muslimanskog naroda; da je u postupku donošenja rješenja na
neodređeno vrijeme 30.10.2013. godine prekinut radni odnos u Upravi policije trojici službenika
islamske vjeroispovjesti, a da je jedan službenik pravoslavne vjeroispovjesti dobio rješenje kojim je
zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme.
Preduzete mjere i ishod slučaja: Zaštitnik je 17.12.2013. godine zatražio od Ministarstva unutrašnjih
poslova izjašnjenje o navodima iz pritužbe. Ministarstvo je dostavilo Zaštitniku izjašnjenje koje ne
sadrži sve činjenice neophodne za davanje mišljenja. Postupak po pritužbi je u toku.
4) Opis slučaja: T.V. je podnio pritužbu na JU Škola osnovnog muzičkog obrazovanja „Petar II
Petrović Njegoš“ iz Bara, u kojoj je između ostalog naveo: da mu je u toj školi po drugi put nezakonito
prekinut radni odnos; da je pokrenuo sudski postupak tokom 2009. godine; da rukovodstvo škole u
kojoj je radio nije postupilo po pravosnažnoj presudi Osnovnog suda u Baru (od 20. oktobra 2009.
godine) kojom je škola obavezana da ga vrati na posao i rasporedi na radno mjesto profesora
violončela; da ga poslodavac očigledno diskriminiše kao jedinog rimokatolika u kolektivu; da kao
profesor violončela ima manju platu od ostalih nastavnika; da je poslodavac vršio pritisak na njega da
napusti radno mjesto; da je u određenom periodu imao samo jedno violončelo na raspolaganju za cijeli
razred violončela.
Preduzete mjere: Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje na navode iz pritužbe od JU Škole osnovnog
muzičkog obrazovanja „Petar II Petrović Njegoš“ iz Bara i od Uprave za inspekcijske poslove - Odsjeka
za inspekciju rada PJ Bar. Iz izjašnjenja JU Škola osnovnog muzičkog obrazovanja "Petar II Petrović
Njegoš" i priložene dokumentacije proizilazi: da je T.V. pokrenuo postupak radi poništaja odluke o
140
prestanku njegovog radnog odnosa kod Osnovnog suda u Baru 2004. godine; da je u tom postupku
usvojen njegov tužbeni zahtjev i odluka izvršena, pa je vraćen na rad i isplaćena mu dugovana
naknada; da je nakon toga, tokom 2008. godine, protiv podnosioca pritužbe pokrenut disciplinski
postupak i izrečena mu disciplinska mjera prestanka radnog odnosa; da je po drugi put pokrenuo
postupak pred Osnovnim sudom u Baru i da je u tom sporu donijeta presuda kojom je usvojen njegov
tužbeni zahtjev, koja je postala izvršna 05.11.2009. godine, pa je rješenjem Škole od 26.11.2009.
godine, određeno da se vrati na rad; da je rješenje o vraćanju na rad imenovanom Škola poslala
30.11.2009. godine na adresu koja je naznačena – T.V, ul. Patrijarha Rajičića, broj 4/2; da je pismeno
vraćeno sa naznakom „nije tražio“; da je drugi put pismeno poslato na adresu T.V., Novi Sad,
Petrovaradin, ul. Patrijarha Rajičića, broj 4/a i isto vraćeno sa naznakom „izviješten ali nije tražio“; da je
uprava škole bila u saznanju da je zaposlen u Školi osnovnog muzičkog obrazovanja Subotica i treći
put je poslala pismeno na adresu T.V, Škola osnovnog muzičkog obrazovanja Subotica; da je kod
Osnovnog suda u Baru imenovani podnio predlog za dozvolu izvršenja presude tog suda i da je predlog
za dozvolu izvršenja Osnovni sud u Baru odbacio kao neblagovremen, 11.11.2010. godine.
U izjašnjenju Uprave za inspekcijske poslove - Odsijeka za inspekciju rada PJ Bar se navodi: da se
podnositelj pritužbe obratio dana 11.06.2010. godine toj inspekciji sa inicijativom da se utvrdi njegov
radni status kod JU Škola osnovnog muzičkog obrazovanja "Petar II Petrović - Njegoš" u Baru; da je
dana 17.06.2010. godine inspektor rada izvršio inspekcijski nadzor i na osnovu utvrđenog činjeničnog
stanja ukazao je da se otklone nepravilnosti u pogledu vraćanja na posao imenovanog; da se pismena
T.V. dostavljaju na adresu - ul. Patrijarha Rajičića 4/a, Petrovaradin i da se nakon toga isplate sve
zaostale zarade i druga primanja imenovanom; da su akti koje je Škola poslala na tu adresu vraćeni sa
naznakom „nije tražio“; da je Škola dana 02.07.2010. godine, preko svog punomoćnika podnijela
prigovor na zapisnik inspekcije rada u kome je dostavila nove činjenice, odnosno obavijestila
Inspektora da je kod Osnovnog suda u Baru pokrenut postupak za izvršenje presude tog suda o
vraćanju na rad imenovanog i da je postupak u toku; da je nakon toga, započeti postupak inspekcijskog
nadzora obustavljen o čemu je podnosiocu pritužbe dana 09.07.2010. godine poslato obavještenje; da
je to obavještenje vraćeno sa naznakom „ne postoji“ pa mu je novo obavještenje poslato na istu
adresu; da se dana 06.08.2010. godine imenovani ponovo obratio inicijativom Ministarstvu rada i
socijalnog staranja - Inspekciji rada povodom iste pravne stvari; da je od strane te inspekcije
obaviješten da postupak nije pokretan dok sud ne odluči po predlogu za izvršenje presude Osnovnog
suda u Baru; da je dana 15.12.2010. godine ponovo izvršen inspekcijski nadzor i konstatovano da je
škola preduzimala sve predviđene mjere i tri puta upućivala rješenje kojim je T.V. vraćen i pozivan na
posao; da je Osnovni sud u Baru donio rješenje, od 12.11.2010. godine kojim se predlog za dozvolu
izvršenja imenovanog odbacuje kao neblagovremen jer je propustio rok za podnošenje predloga za
izvršenje po izvršnoj ispravi – sudskoj presudi; da nije nađen osnov za pokretanje prekršajnog postupka
povodom ove pravne stvari i da je o ishodu postupka inspekcijskog nadzora T.V. obaviješten
16.12.2010. godine.
Ishod postupka: Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka, dostavljene dokumentacije i utvrđenih
činjenica, Zaštitnik nije utvrdio povredu prava podnosioca pritužbe.
5) Opis slučaja: Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Ž. P. iz Podgorice, podnijela je pritužbu
koja se odnosi na rad Studentske zadruge Kombinata aluminijuma iz Podgorice i dr. zbog prestanka
radnog odnosa po osnovu nacionalne pripadnosti i vjerskog mješovitog braka.
Preduzete mjere: S obzirom da je pritužba bila veoma uopštena i nije sadržala potrebne podatke za
postupanje i sprovođenje ispitnog postupka, Zaštitnik je zatražio dopunu od podnositeljke pritužbe, u
roku od osam dana od dana prijema akta kojim je zatražena dopuna pritužbe. Međutim, podnositeljka
prituže u ostavljenom roku, a ni nakon toga nije dopunila pritužbu.
141
Ishod slučaja: Kako Zaštitnik nije dobio zatraženu dopunu pritužbe, po istoj nije mogao postupati,
saglasno odredbi člana 34 tačka 4 Zakona o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore.
6.4.2. Diskriminacija po osnovu invaliditeta
Iako je u Crnoj Gori posljednjih godina poboljšan normativni okvir i povećana društvena vidljivost osoba
sa invaliditetom, njihova diskriminacija postoji u svim sferama društvenog i privatnog života. Sva
relevantna saznanja pokazuju da su ove osobe poslije Roma i siromašnih osoba najviše diskriminisane.
Položaj osoba sa invaliditetom se može najbolje sagledati ako se ima u vidu visok stepen njihove
nezaposlenosti, nizak stepen obrazovanja, siromaštvo, politička nezastupljenost. Diskriminacija osoba
sa invaliditetom najizraženija je u oblasti zapošljavanja, obrazovanja, pristupima objektima i uslugama,
kao i stanovanja.
I dalje je nepristupačnost javnim objektima i površinama jedan od osnovnih problema u ostvarivanju
ravnopravnosti osoba sa invaliditetom. Postojećom zakonskom regulativom je propisano da objekti i
površine u javnoj upotrebi moraju da budu izgrađeni u skladu sa standardima pristupačnosti, kojima se
osigurava nesmetano kretanje i pristup osobama sa invaliditetom. Međutim, mnogi objekti nijesu
pristupačni, uključujući i prostorije državnih organa, što otežava ostvarivanje mnogih prava i
onemogućava društvenu inkluziju osoba sa invaliditetom. Osobe sa invaliditetom i pored poboljšanja
pristupačnosti novoizgrađenim objektima, i dalje nijesu u mogućnosti pristupiti mnogobrojnim objektima
u javnoj upotrebi.
Pristupačnost javnog prevoza za osobe sa invaliditetom je na jako niskom nivou. Najveće mogućnosti
za samostalno korišćenje prevoza osoba sa invaliditetom su u oblasti avionskog prevoza. Međutim, ni
na jednoj željezničkoj, ni autobuskoj stanici ne postoje obezbijeđeni uslovi pristupačnosti za osobe sa
invaliditetom. Sredstva javnog prevoza, takođe, nijesu pristupačna većem broju ovih osoba. U oblasti
turizma poražavajuća je činjenica da postoji vrlo mali broj hotela i drugih turističkih objekata koje osobe
sa invaliditetom mogu samostalno koristiti. Osim hotela, većina turističkih agencija je nepristupačna, a
kada su u pitanju plaže, mali broj njih je učinjen pristupačnim za ove osobe. Ni na jednoj plaži u Crnoj
Gori ne postoji mobilna hidraulična dizalica kojom bi osoba sa invaliditetom mogla na jednostavan i
bezbijedan način da izađe iz vode. Grupi objekata kojima je onemogućen pristup osobama sa
invaliditetom pripadaju i objekti kulture, vjerski objekti, obrazovne ustanove i to, kako visokoškolske
tako i srednje i osnovne škole. Veliki broj sportskih objekata, takođe je nepristupačan za osobe sa
invaliditetom.
Žene sa invaliditetom su višestruko diskriminisane – na osnovu pola i na osnovu invaliditeta, često su
izložene neravnopravnom tretmanu prilikom ostvarivanja pravne zaštite i drugih vidova pomoći i
podrške u slučajevima rodno zasnovanog nasilja i drugih vidova povreda prava. Žene sa invaliditetom
su veoma osjetljiva društvena grupa koja je izloženija riziku od siromaštva. Ekonomski su zavisne,
imaju manju mogućnost pristupa novim tehnologijama i nerijetko su žrtve nasilja.
Neophodno je da Vlada Crne Gore i drugi nadležni organi preduzmu sve neophodne mjere kojima bi se
poboljšao položaj žena sa invaliditetom i otklonile posljedice njihovog neravnopravnog položaja.
Invaliditet osobe ne smije da bude „patologija društva“, već podsticaj da u društvene tokove uključi
osobe sa invaliditetom i ravnopravno i jednako sa drugim prihvati sve razlike među pojedincima.
Umjesto postavljanja pitanja "što nije u redu sa osobama sa invaliditetom" trebalo bi preformulisati
142
pitanje "što nije u redu sa društvom". Na potrebe osoba sa invaliditetom bi trebalo da se gleda kao na
sastavni dio društvenog i ekonomskog poretka, a ne kao na „specijalne“ potrebe.
Uključenost osoba sa invaliditetom u politički i javni život zajednice veoma je niska. Političke partije u
svojim politikama i praksama još uvijek ne predviđaju uključivanje osoba sa invaliditetom. U
ostvarivanju glasačkog prava veliku barijeru predstavlja arhitektonska nepristupačnost objekata u
kojima se obavlja glasanje, samih kabina koje nijesu prilagođene korisnicima invalidskih kolica, čime se
ugrožava tajnost glasanja. Za osobe sa oštećenjem vida, jedini način glasanja je uz asistenciju osobe
koju sami odaberu, što do kraja nije pouzdano i čime se krši tajnost glasanja pa bi trebalo prilagoditi
materijal za glasanje osobe sa oštećenim vidom.
Kao buduću aktivnost svih organa i institucija javne vlasti treba jasno postaviti cilj koji se ogleda u
praćenju ostvarivanja prava osoba sa invaliditetom, a ne invaliditet. Na taj način, bi trebali dati odgovor
na pitanje šta je društvo učinilo ili nije učinilo na ostvarivanju prava ovih osoba, a ne na koji je način
njihovo tjelesno ili mentalno oštećenje uticalo na uživanje njihovih prava. Zato, prilikom praćenja
ostvarivanja prava na obrazovanje, treba uzeti u obzir da su nedovoljna edukacija nastavnika, negativni
stavovi i predrasude ili nepristupačnost škola mogući razlozi zašto osoba sa invaliditetom ne ostvaruje
u potpunosti svoje pravo na obrazovanje, a ne činjenica da je osoba slijepa, oštećenog sluha ili ima
psihosocijalno oštećenje.
Prepreke u zapošljavanju lica sa invaliditetom dijelom su posljedica njihovog zdravstvenog ograničenja,
nedovoljnog samopouzdanja, predrasuda, neodgovarajućeg obrazovanja, nedostatka potrebnog znanja
ili radnog iskustva.
Zaštitnik smatra da se mora više raditi na edukaciji poslodavaca i institucija da su osobe sa
invaliditetom jednako sposobne za rad kao i ostali, ako im se za rad obezbijede neophodni uslovi.
Prema informaciji NVO "Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore", tokom 2013. godine ta NVO
konstantno je inicirala poštovanje ljudskih prava osoba sa invaliditetom, posebno u dijelu
antidiskriminacionog zakonodavstva i pružalo usluge pravnog savjetovanja i zastupanja. Brojne
aktivnosti ovog udruženja su bile usmjerene na iniciranje prilagođavanja objekata u javnoj upotrebi, jer
je diskriminacija osoba sa invaliditetom upravo najčešće prisutna kada je u pitanju nepristupačnost
objekata i neuklanjanje arhitektonskih barijera, u skladu sa članom 18 Zakona o zabrani diskriminacije.
S tim u vezi, predstavnica Udruženja mladih sa hendikepom M. M. I., podnijela je tužbu Osnovnom
sudu u Podgorici protiv Skupštine Crne Gore zbog više puta ponovljene diskriminacije u vezi
arhitektonskih barijera prilikom njenog prisustva određenim sastancima radnih tijela Skupštine Crne
Gore tokom decembra 2013. godine. Naime, prilikom ulaska u zgradu Skupštine Crne Gore u kojoj su
se održavali sljedeći sastanci: Obilježavanje 60 godina od donošenja Evropke Konvencije o zaštiti
ljudskih prava i osnovnih sloboda u organizaciji NVO "Građanska Alijansa" iz Podgorice, Odbora za
ljudska prava i slobode i Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (03.09.2013. godine),
Konferencija "Implementacija evropskih standarda u oblasti antidiskriminacije" (01.10.2013. godine),
satanak Radne grupe za izgrađivanje povjerenja u izborni proces (10.10.2013. godine), sjednica
Odbora za ekonomiju, finansije i budžet (18.12.2013. godine). M.M.I. je u tužbi navela da je
diskriminisana zbog nepristupačnosti zgrade Skupštine, odnosno zbog nepostojanja rampe koja bi
omogućila osobama sa invaliditetom da slobodno uđu u zgradu Skupštine. S toga su M.M.I. kolege
unijele u zgradu Skupštine, kao bi prisustvovala navedenim skupovima.
Ta NVO se takođe obratila pravosudnim organima zbog nepristupačnosti zgradi Osnovnog suda i
zgradi Osnovnog državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sa zahtjevom da se u što hitnijem roku preduzmu
radnje u cilju prilagođavanja objekta u kojima su smješteni navedeni državni organi.
143
Prema informacijama navedene nevladine organizacije, njeni predstavnici su bili diskriminisani i u
slučajevima koji se odnose na aktivnosti u organizaciji Glavnog grada Podgorica, i to povodom Javne
rasprave o Nacrtu lokalnog plana za unaprjeđenje socijalne inkluzije-razvoj lokalnih usluga socijalne
zaštite, koja je organizovana 15.10.2014. godine u multimedijalnoj sali KIC-a"Budo Tomović", prilikom
prisustva sastanku Savjeta za pitanja lica s invaliditetom Glavnog grada i posebno prilikom Sastanka
organizovanog u cilju konsultacija povodom izrade Akcionog plana prilagođavanja objekata u vlasništvu
Glavnog grada Podgorica za pristup, kretanje i upotrebu licima smanjene pokretljivosti za 2014. godinu.
Taj sastanak je organizovao Sekretarijat za socijalno staranje Glavnog grada u prostorijama JU
Narodna biblioteka "Radosav Ljumović", 28.11.2013. godine. Na dan sastanka stepenišni lift u
unutrašnjosti zgrade je bio pokvaren, tako da predstavnik ovog udruženja nije imao obezbijeđen
pristup.
NVO “Udruženje mladih sa hendikepom” se takođe više puta u toku 2013. godine, obraćalo
Ministarstvu prosvjete i Upravi Novog studentskog doma u Podgorici, povodom izgradnje hidraulične
platforme u novom objektu studentskog doma, zbog nepoštovanja standarda pristupačnosti prilikom
izgradnje objekata u javnoj upotrebi (u skladu sa Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata).
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore u izvještajnom perodu imao je u radu šest (6) pritužbi, koje
su se odnosile na diskriminaciju po osnovu invaliditeta (u oblasti javnog prevoza, rada i dr).
Primjeri:
1) Opis slučaja: Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore podnijela je pritužbu V.T., izvršna
direktorica NVO "Udruženje osoba oštećenog sluha Lijep gest", iz Tivta, koja se odnosi na rad
prevoznika "Adriatic Travel" d.o.o. za saobraćaj, ugostiteljstvo i usluge Podgorica.
U pritužbi se, između ostalog navodi: da je osoba oštećenog sluha; da je dana 06.06.2012. godine
kupila autobusku kartu u Podgorici za relaciju Podgorica - Tivat, sa vremenom polaska iz Podgorice u
17,14 časova, za prevoznika "Adriatic travel" Podgorica; da autobus nije stao u Tivtu, već mu je
poslednja stanica nakon Budve bila Kotor; da je, kada je autobus stigao u Kotor pitala vozača, da li
nastavlja vožnju za Tivat, a on joj je odgovorio: "drugi put..."; da ga je pitala: "pa kako, kad imam voznu
kartu do Tivta", da je na to odgovorio: "pa jesam li ja pitao da li ima neko do Tivta", a da mu je ona
objasnila da ne čuje, jer je osoba oštećenog sluha i pitala ga, zašto nije vozio do Tivta, kad je to relacija
koju je trebalo da ispoštuje; da je nakon toga morala čekati više od pola sata autobus za Tivat; da
smatra da je time diskriminisana kao osoba sa oštećenim sluhom od strane tog prevoznika.
Preduzete mjere: Postupajući po pritužbi, Zaštitnik je zatražio izjašnjenje na njene navode od
prevoznika "Adriatic travel" d.o.o. za saobraćaj, ugostiteljstvo i usluge Podgorica, dana 23.06.2012.
godine. Rok za dostavljanje izjašnjenja Zaštitniku bio je 10 dana od dana prijema tog akta, ali taj
prevoznik nije dostavio Zaštitniku zatraženo izjašnjenje. Zatim je Zaštitnik navedenom prevozniku
uputio još dvije urgencije za dostavljanje izjašnjenja, 15.10. i 14.12.2012. godine. Međutim, ni nakon tih
urgencija, prevoznik "Adriatic travel" d.o.o nije dostavio traženo izjašnjenje. S toga je Zaštitnik,
saglasno članu 30 stav 4 Pravila o radu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, svoj stav i
mišljenje, odnosno ocjenu u postupanju po pritužbi podnositeljke, zasnovao na podacima kojima
raspolaže, bez dostavljanja tog izjašnjenja i na taj način završio ispitni postupak po ovoj pritužbi.
Mišljenje i ishod slučaja: Polazeći od navoda pritužbe, nacionalnog zakonodavstva o zabrani
diskriminacije, međunarodnog prava o zaštiti prava lica sa invaliditetom i zakona i drugih propisa o
prevozu u drumskom saobraćaju u Crnoj Gori, Zaštitnik smatra da je osnovana pritužba V.T, izvršne
144
direktorice Udruženja osoba oštećenog sluha “Lijep gest“, iz Tivta. Prevoznik "Adriatic travel" d.o.o. za
saobraćaj, ugostiteljstvo i usluge Podgorica je, dana 6.06.2012. godine, povrijedio pravo imenovane na
prevoz u unutrašnjem drumskom saobraćaju i izvršio diskrimininaciju podnositeljke pritužbe, kao osobe
oštećenog sluha. Naime, V.T. je dana 6.06.2012. godine kupila autobusku kartu u Podgorici za relaciju
Podgorica – Tivat, sa vremenom polaska iz Podgorice u 17,14 časova, za prevoznika "Adriatic travel"
d.o.o. za saobraćaj, ugostiteljstvo i usluge Podgorica. Autobus tog prevoznika nije obavio prevoz prema
Tivtu, za relaciju za koju je je kupila autobusku kartu (zaključila ugovor), već je posljednja autobuska
stanica na kojoj se autobus zaustavio, poslije Budve bila Kotor, gdje je imenovana morala napustiti
autobus. Nakon toga, morala je čekati više od pola sata drugi autobus, radi prevoza do Tivta.
Propuštanjem vozača autobusa prevoznika "Adriatic travel", da preveze V.T., do Tivta, bez objektivnog
i razumnog opravdanja za takvo postupanje, po ocjeni Zaštitnika, taj prevoznik i vozač autobusa,
povrijedili su pravo na prevoz imenovane u unutrašnjem drumskom saobraćaju, jer nijesu ispoštovali
odredbu člana 30 Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju kojom je propisano da se ulazak i izlazak
putnika obavlja na autobuskim stanicama, glavnim autobuskim stajalištima i na autobuskim
stajalištama, prema registrovanom redu vožnje. Navedenim neopravdanim propuštanjem da putnicu
V.T. preveze do Tivta, odnosno povredom njenog prava na prevoz, prevoznik "Adriatic travel" d.o.o. za
saobraćaj, ugostiteljstvo i usluge Podgorica je izvršio diskriminaciju imenovane po osnovu njenog
invaliditeta-oštećenja sluha, jer je imenovanu nečinjenjem, "de facto", doveo u nejednak i
neravnopravni položaj u odnosu na druga lica koja su se prevozila istim autobusom. Prevoznik "Adriatic
travel", bio je dužan da V.T, kao osobi oštećenog sluha, po osnovu jednakosti sa drugima, obezbijedi
prevoz do autobuske stanice/stajališta u Tivtu i ispoštuje njena prava, u skladu sa Ustavom, zakonom i
međunarodnim standardima.
Polazeći od navedenog i činjenice da je institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore
ustanovljena u cilju promovisanja pravne države i vladavine prava, odnosno radi zaštite ljudskih prava i
sloboda zajamčenih Ustavom, zakonom, potvrđenim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima i
opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, Zaštitnik je dao preporuku: da se prevoznik "Adriatic
travel" d.o.o. za saobraćaj, ugostiteljstvo i usluge Podgorica, iz Podgorice, pridržava registrovanog reda
vožnje na svim relacijama na kojima obavlja javni prevoz putnika, da prilikom obavljajnja prevoza
posveti posebnu pažnju osobama sa invaliditetom i da, u roku od 30 (trideset) od dana prijema
preporuke, Zaštitniku dostavi izvještaj o mjerama i radnjama koje je preduzeo radi njenog izvršenja.
Prevoznik "Adriatic travel" Podgorica je u predviđenom roku dostavio Zaštitniku izvještaj o realizaciji
navedene preporuke, sa dokazima o poštovanju reda vožnje i kopijom upućenog pisanog izvinjenja
podnositeljki pritužbe.
2) Opis slučaja: Zaštitniku se obratila pritužbom D.Z., u kojoj je između ostalog navela: da je bila
zaposlena u preduzeću “Titeks"; da je invalid rada; da je njen pokojni otac radio u ŽTP-u Podgorica
koje mu je dodijelilo na korišćenje stambenu baraku prije više od 50 godina u blizini Željezničke stanice
u Spužu; da je sa Željezničkim prevozom zaključila vansudsko poravnanje 09.07.2007. godine, kojim
su se obavezali da joj nakon iseljenja iz barake plaćaju na ime naknade za zakup stana iznos od 100
eura mjesečno, do rješavanja stambenog pitanja dodjelom stana u novom montažnom objektu na
stanici Danilovgrad; da je nakon velikog nevremena u februaru 2011. godine stambeni prostor počeo
da prokišnjava; da je Željezničkom prevozu Crne Gore podnosila molbe za rješavanje stambenog
pitanja, ali da joj nijesu izašli u susret niti joj davali bilo kakva sredstava za popravku barake; da je
baraka izgorjela u požaru 18.08.2012. godine; da se obraćala i Opštini Danilovgrad za dodjelu stana, ali
da joj ni oni nijesu izašli u susret; da sada stanuje u neuslovnoj brvnari koja je u vlasništvu njenog brata
i snahe; da do dana podnošenja pritužbe nije dobila nikakvu pomoć.
Preduzete mjere: Zaštitnik je zatražio izjašnjenje na navode iz pritužbe, od Željezničkog prevoza Crne
Gore AD Podgorica i Željezničke infrastrukture Crne Gore A.D. Podgorica. Željeznički prevoz Crne
145
Gore A.D. Podgorica u svom izjašnjenju odbacuje tvrdnje iz pritužbe i između ostalog navodi: da
podnositeljka pritužbe nikada nije zaključila vansudsko poravnanje sa Željezničkim prevozom Crne
Gore A.D. Podgorica, jer je u periodu kada je podnositeljka pritužbe zaključila poravnanje koje je navela
u pritužbi, egzistirala Željeznica Crne Gore A.D. Podgorica; da je u postupku restrukturiranja Željeznica
Crne Gore A.D. Podgorica podijeljena na dva samostalna pravna subjekta, Željezničku inrastrukturu
Crne Gore A.D. Podgorica i Željeznički prevoz Crne Gore A.D. Podgorica; da kod Željezničkog prevoza
Crne Gore A.D. Podgorica nije evidentirana bilo koja obaveza prema podnositeljki pritužbe.
Željeznička infrastruktura Crne Gore A.D. Podgorica u svom izjašnjenju, uz koje je dostavila prateću
dokumentaciju u bitnom ističe: da nije dala bilo kakvo obećanje imenovanoj za rješavanje njenog
stambenog pitanja; da je prilikom realizacije projekta "Remont i elektrifikacija pruge Nikšić - Podgorica",
sa korisnicima baraka koji su u njima stanovali u neposrednoj blizini željezničke stanice Spuž, kao i
željezničke stanice Danilovgrad, u cilju zbrinjavanja lica koja su u njima stanovala, tim licima ponuđeno
zaključivanje poravnanja i da su svi korisnici baraka potpisali vansudska poravnanja izuzev D.Z.; da se
kao dokaz o tome u dokumentaciji tog društva nalazi i vansudsko poravnanje koje je potpisano od
strane bivše ŽCG AD Podgorica, ali da isto nije potpisala D.Z; da iz tog razloga imenovana, ne može
ostvariti pravo koje zahtijeva i ne može se dovesti u isti položaj sa licima koja su potpisala vansudska
poravnanja; da su uvijek imali razumijevanja za stambene probleme D.Z.; da imenovana nije radila na
Željeznici već njen otac; da i pored razumijevanja teške situacije u kojoj se nalazi D.Z, postoji veliki broj
zaposlenih koji nije riješio stambene potrebe, jer su sredstva za rješavanje stambenih potreba vrlo
ograničena i nedovoljna da podmire prije svega, njihove potrebe; da ŽICG ima human odnos prema
osobama u nevolji i ukazuju da za sada nema mogućnosti za rješavanje stambenog pitanja D.Z. Kao
dokaz u prilogu izjašnjenja za svoje navode, dostavili su dokumentaciju i kopiju vansudskog
poravnanja, koje imenovana nije potpisala.
Ishod slučaja: Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka i raspoložive dokumentacije, Zaštitnik nije
mogao utvrditi povredu prava podnositeljke pritužbe, pa je s toga, podnositeljku pritužbe uputio da
zaštitu svojih prava ostvari u sudskom postupku.
6.4.3. Diskriminacija po osnovu rodnog identiteta i seksualne orijentacije
U Crnoj Gori su i dalje prisutni steriotipi i predrasude, kao i pojave netolerancije prema LGBT osobama.
To je potvrđeno i prilikom održavanja "Parada ponosa" u Budvi i Podgorici, gdje su pojedinci i pojedine
grupe građana ispoljili visok stepen mržnje i nasilje prema LGBT osobama - učesnicima ovih skupova.
Može se konstatovati da je LGBT zajednica jedina populacija čije se pravo na slobodno okupljanje
osporava i koje uzburkava javnost. Održavanje "Parada ponosa", koje organizuju LGBT organizacije,
doprinosi unaprjeđenju tolerancije, smanjivanju tenzija i otpora prema LGBT osobama.
Iako diskriminacija prema pripadnicima LGBT populacije postoji u skoro svim sferama društvenih
odnosa, obrazovanje je jedna od ključnih oblasti za unaprjeđenje položaja LGBT zajednice. Međutim, u
školama se još uvijek ne govori dovoljno o različitim seksualnim orijentacijama osoba koje nijesu
heteroseksualne osobe.
Za smanjenje homofobije koja u našem patrijarhalnom društvu ima snažan oslonac, potrebno je sve
više afirmisati ideju ljudskih prava i tolerancije i promovisati pravo svakog pojedinca da bude ono što
jeste, bez straha da će biti izopšten iz zajednice. U tome je ključna uloga obrazovnih ustanova i medija
ali i državnih organa i nezavisnih tijela, čija je zakonska dužnost da unaprjeđuju ravnopravnost i
izgrađuju antidiskriminacionu praksu.
146
Važno je istaći da je Vlada Crne Gore usvojila Strategiju unaprjeđenja kvaliteta života LGBT soba za
period 2013-2018. godine (09.05.2013. godine), kao i Akcioni plan za sprovođenje Strategije za 2013.
godinu.
Prema Informaciji Ministarstva za ljudska i manjinska prava, navedenim Akcionim planom za 2013.
godinu, predviđene su i realizovane aktivnosti na unaprjeđenju antidiskriminatorske politike i
zakonodavstva i stvaranja ambijenta koji će efikasno štititi prava LGBT osoba.
Planom rada Ministarstva za ljudska i manjinska prava za 2013. godinu, obuhvaćene su i aktivnosti na
realizaciji Akcionog Plana za sprovođenje LGBT Strategije, koje uključuju promovisanje
antidiskriminatorskog ponašanja i prakse kroz kontinuirano sprovođenje seminara, radionica i treninga,
prema utvrđenom Planu implementacije antidiskriminacionog zakonodavstva i to za: državne
službenike, predstavnike pravosudnih organa, predstavnike lokalnih vlasti, područnih jedinica i
ispostava policije, inspekcijskih službi i drugih koji dalaze u kontakt sa slučajevima diskriminacije ili su
zaduženi za pružanje zaštite od diskriminacije. Ovaj oblik osposobljavanja u pružanju zaštite od
diskriminacije odnosi se, prije svega, na pružanje zaštite najranjivijim, marginalizovanim društvenim
grupama, uključujući LGBT osobe, prema kojima je diskriminacija i homofobija naročito vidljiva.
U cilju bolje prihvatljivosti LGBT osoba, prema informaciji Ministarstva, planirano je i potpisivanje
memoranduma sa lokalnim vlastima o razumijevanju i mjerama u borbi protiv diskriminacije, što će biti
jedna od obaveza u 2014. godini.
Uz podršku Ministarstva inostranih poslova Njemačke, Vlada Crne Gore i Njemačka fondacija za
međunarodnu pravnu saradnju (IRZ) su inicirali i realizovali u Crnoj Gori projekat " Implementacija
evropskih standarda ljudskih prava u Crnoj Gori i drugim zemljama regiona". U okviru implementacije
tog projekta realizovane su sljedeće aktivnosti:
-
-
-
Pripremljena je Publikacija "Praktični uvod u evropske standarde protiv diskriminacije", koja će
se ubuduće koristiti u obrazovanju i daljem usavršavanju u državnim institucijama i nevladinim
organizacijama u regionu. Cilj publikacije je da pruži kratak, sažet uvod u najvažniju jurisdikciju
Evropskog suda za ljudska prava o zaštiti od diskriminacije. U prilogu Publikacije nalaze se
informacije koje će osobama pogođenim ovom problematikom olakšati da u praksi preduzmu
akcije protiv diskriminacije;
Održana je Konferencija: "Implementacija evropskih standarda protiv diskriminacije",
01.10.2013. godine u Podgorici, u kojoj je predstavljena publikacija "Praktični uvod u evropske
standarde protiv diskriminacije". Konferencija je okupila oko 70 predstavnika državnih organa
(Državnog tužilaštva, Vrhovnog suda, Viših sudova, Apelacionog suda, Osnovnih sudova,
Vijeća za prekršaje, Advokatske komore i Centra za edukaciju nosilaca pravosudne funkcije,
kao i predstavnike Skupštine Crne Gore, Vlade Crne Gore, resornih ministarstava, obrazovnih
ustanova i nevladinih organizacija koji se bave zaštitom od diskriminacije);
Izvršena je distribucija publikacije "Praktični uvod u evropske standarde protiv diskriminacije"
državnim institucijama i nevladinim organizacijama u štampanoj i elektronskoj formi, kao i njeno
postavljanje na web stanicama nadležnih državnih institucija, čime je obezbijeđena dostupnost
publikacije kao edukativnog materijala u oblasti zaštite od diskriminacije.
Takođe, Vlada Crne Gore je u periodu od 03 do 05 oktobra 2013. godine bila domaćin XI sastanka
LGBT Focal Point mreže predstavnika evropskih vlada.
147
U okviru LGBT projekta Savjeta Evrope, predstavljena je publikacija "Crnogorska obrazovna politika i
seksualna orijentacija: Zastupljenost LGBT tema u školskim programima i udžbenicima", autora mr
Aleksandra Saše Zekovića.
Prema informaciji savjetnika predsjednika Vlade Crne Gore za zaštitu od diskriminacije, tokom 2013.
godine Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija i NVO "LGBT Forum Progres", su u sklopu
implementacije LGBT Strategije, zajednički finansirali i publikovali "Džogdžakarta principe".
Iz izloženog, može se konstatovati da Vlada Crne Gore, Savjet za građansku kontrolu rada policije,
NVO i međunarodne agencije i organizacije koje djeluju u Crnoj Gori, ulažu značajne i vidljive napore
za uspostavljanje i razvijanje međusobne komunikacije i saradnje. Na odgovoran i profesionalan način,
identifikovane su potrebe, izazovi, nedostaci, ali i slabe tačke u institucionalnoj zaštiti od diskriminacije
svih osjetljivih grupa. To je dovelo do realizacije brojnih stručnih obuka i usavršavanja, kreiranja
odgovarajuće naučne i praktične literature za predmetnu oblast, do izgradnje kapaciteta i
kompetentnosti, institucionalizovanja međusobne saradnje, kao i bolje interpretacije i primjene
antidiskriminacionog zakonodavstva. Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore dao je punu podršku i
značajan doprinos navedenim aktivnostima.
Podsjećamo da je Zaštitnik 2012. godine podnio inicijativu Skupštini Crne Gore za donošenje Zakona o
istopolnoj zajednici. Navedeni Zakon nije donešen, a ni Programom rada Vlade Crne Gore za 2014.
godinu nije predviđeno donošenje ovog zakona. Međutim, Akcionim planom za poglavlje 23 Pravosuđe
i temeljna prava, predviđeno je da Vlada Crne Gore u periodu od septembra 2013. do decembra 2014.
godine usvoji Analizu o standardima tri različita modela zakona o registrovanom partnerstvu, sa
definisanim preporukama za izbor modela koji najbolje odgovara crnogorskim uslovima.
U izvještajnoj godini Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore je podnijet mali broj pritužbi po
osnovu rodnog identiteta i seksualne orijentacije tri (3) pritužbe. U jednom slučaju disciplinski postupak
zbog diskriminacije vodi se kod nadležnog državnog organa, pa je Zaštitnik mišljenja da je u tom
konkretnom slučaju cjelishodnije sačekati odluku tog organa, o čemu je obavijestio podnosioca
pritužbe. Po jednoj pritužbi postupak je u toku, a u jednom slučaju Zaštitnik je pritužbu dostavio
nadležnom organu druge države, o čemu je obavjestio podnositeljku pritužbe.
Primjeri:
1) Opis slučaja: Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore podnijela je pritužbu LGBTIQ NVO „Kvir
Montenegro“, koja se odnosi na ponašanje službenika Ministarstva pravde - Zavoda za izvršenje
krivičnih sankcija M.R., koji u kontinuitetu na svom profilu na društvenoj mreži "Facebook", objavljuje
tekstove sa sadržinom koja podstiče na diskriminaciju i raspirivanje mržnje i netrpeljivosti prema
LGBTIQ osobama, konkretno na dan održavanja "Povorke ponosa", 20.09.2013. godine.
Preduzete mjere: Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje na navode iz ptitužbe od Ministarstva pravde.
U izjašnjenju se navodi: da je to Ministarstvo shodno članu 85 stav 3 Zakona o državnim službenicima
i namještenicima pokrenulo disciplinski postupak protiv službenika M.R., zbog toga "što je na javan
način iskazao netrpeljivost prema LGBT populaciji, konkretno "Paradi ponosa"; i da je disciplinski
postupak u toku.
Ishod slučaja: Zaštitnik je obavijestio podnosioca pritužbe, da je Ministarstvo pravde pokrenulo
disciplinski postupak protiv M.R i da će pratiti dalji tok postupka.
148
2) Opis slučaja: Zaštitniku je podnijela pritužbu NVO "LGBT Forum Progres", iz Podgorice, koja se
odnosi na rad Javnog difuznog servisa Radio Crne Gore, zbog diskriminacije. U pritužbi se navodi da
taj javni difuzni servis odbija da prima elektronsku poštu koju mu dostavlja ta NVO, za razliku od drugih
društvenih subjekata koji iskazuju toleranciju prema LGBT osobama.
Preduzete mjere: Zaštitnik je zatražio izjašnjenje na navode iz pritužbe od Radija Crne Gore.
Izjašnjenje nije dostavljeno ni nakon urgencije, te s toga, postupak nije mogao biti okončan u
izvještajnoj godini.
3) Opis slučaja: Zaštitniku se obratila M.B., pritužbom koja se odnosi na rad Ureda državne uprave
Splitsko dalmatinske Županije Republike Hrvatske i ureda koji izdaje izvod iz matične knjige rođenih. U
pritužbi je navela: da se zove M.B, a rođena je kao Z.B.; da je izvršila hiruršku operaciju i promijenila
pol u ženski; da joj nadležni organi u Splitu odbijaju konstatovati činjenice o promjeni pola, ličnog imena
i da joj izdaju odgovarajuću potvrdu o tome, kako bi izvadila lične dokumente kao hrvatska državljanka;
da sada privremeno boravi u Podgorici, ali bez ličnih dokumenata.
Preduzete mjere i ishod slučaja: S obzirom da se pritužba odnosi na rad organa Republike Hrvatske,
Zaštitnik je pritužbu dostavio Pravobraniteljici za ravnopravnost polova Republike Hrvatske i o tome
obavjestio podnositeljku pritužbe.
6.4.4. Diskriminacija po osnovu pola
Iako je u Crnoj Gori unapijeđen pravni okvir kojim se uređuje zaštita od diskriminacije svih građana po
raznim osnovima, a time i na osnovu pola, odnosno za otklanjanje rodne nejednakosti između žena i
muškaraca, i dalje je prisutan nesklad između normativnih standarda i prakse u ovoj oblasti.
Najčešći oblici diskriminacije su u oblasti rada i zapošljavanja. Poslodavci, naročito u privatnom sektoru
nerijetko krše prava zaposlenih žena tako što im ne nude nove ugovore o radu kada saznaju za njihovu
trudnoću, diskriminatorski postupaju prema zaposlenim ženama koje se poslije porodiljskog odsustva
vraćaju na posao, tako što ih premještaju na drugo radno mjesto.
Naročito je nepovoljan položaj žena pripadnica marginalizovanih društvenih grupa, kao što su:
Romkinje, izbjegle i raseljene žene, migrantkinje, žene sa invaliditetom, žene iz seoskih sredina, starije
žene, siromašne žene, samohrane majke itd.
Takođe, ima i pojava porodičnog nasilja, posebno marginalizovanih kategorija žena, kao što su
Romkinje. U okviru ove populacije i dalje postoje prinudni brakovi.
Ekonomska kriza i siromaštvo utiču na povećanje migracije što sa sobom nosi rizik za građane i
građanke da postanu žrtve trgovine ljudima.
Prema informaciji NVO "ANIMA - Centar za žensko i mirovno obrazovanje", iz Kotora, iz sprovedenih
aktivnosti te nevladine organizacije proizilazi da su žene u izuzetno teškoj situaciji, a ženska prava se
krše svakodnevno, pa se čak dovode u pitanje i neka ranije stečena prava. Naime, statistički parametri
pokazuju da je u Crnoj Gori najmanja participacija žena na mjestima odlučivanja, da su žene
najsiromašniji dio stanovništva, da se politike rodne ravnopravnosti nedosljedno sprovode.
Iz navedene informacije te nevladine organizacije dalje proizilazi, da je sveprisutnost ekonomskog
nasilja nedovoljno ozbiljno tretirana kada su u pitanju žene. Nasilje proisteklo iz nepravednih
privatizacija i strah od gubitka posla čini da žene trpe sve vrste nasilja iz procesa rada (mala plata,
149
dugo radno vrijeme, bez dnevnih i godišnjih odmora, bez ostvarivanja prava na porodiljsko odsustvo,
do mobinga i seksualnog uznemiravanja) a inspekcijske službe i drugi organi su nezainteresovani, ili su
češće otvoreno na strani poslodavaca.
Posebno težak položaj predstavlja zapošljavanje žena koje imaju između 20 i 30 godina radnog staža,
a koje su od devedesetih, dobile otkaze ili su radile u firmama u kojima je sproveden stečaj ili su
privatizovane na netransparentan način. One nijesu korisnice nijednog programa niti se za njih rade
bilo kakvi programi. Uslovi za samozapošljavanje žena, su takvi da ih žene ne mogu ispuniti, uglavnom
zbog toga što nemaju šta da založe i ne mogu obezbijediti garancije koje se traže. Teškoće i povrede
prava radnica izražene su u svim sektorima - društvenom i privatnom. Najčešći problemi kršenja prava
žena su kod ostvarivanja naknada za rad, prava na dnevni odmor i godišnje odmore, isplate zarada,
realizovanja programa socijalne zaštite i dr. Takođe, nema ozbiljnih istraživanja ni podataka o
socijalnom, ekonomskom i političkom statusu dvostruko ili višestruko diskriminisanih žena (samohrane
majke, žene sa invaliditetom, žene sa sela, izbjeglice, žene koje štrajkuju, Romkinje). Dodatan problem
predstavlja nedostatak rodno podijeljene statistike. Na primjer, ne zna se koliki je prosjek penzije koje
primaju žene, koliko ima žena za koje su neizmirene obaveze za penzioni fond, koliko žena nije u
periodu tranzicije uspjelo da poveže svoj radni staž. Institucije pravnopolitičkog sistema polaze od
pretpostavke da svi imaju jednake mogućnosti, te se time žene proglašavaju nezainteresovanim da
budu preduzetnice ili imaju svoja preduzeća. Međutim, iako se u Strategiji za razvoj malih i srednjih
preduzeća za period od 2011 do 2015. godine, pokazalo da su žene u 90% bez imovine i bez
mogućnosti da daju garancije za podizanje kredita, još uvijek ne postoji namjera da se ovaj problem
prevaziđe na način što bi se uvele posebno kreirane garantne linije za žene. Na ovaj način se ženski
preduzetnički potencijal ignoriše, čime se sistemski onemogućava afirmisanje žena kao nezavisnih
ekonomskih subjekata. Ista je situacija i sa ženama u ruralnim područjima u kojima se dijele veoma
povoljni krediti i stimulativne mjere. Ponovo, zbog nezainteresovanosti donosilaca odluka za
poboljšanje položaja žena i pružanja mogućnosti za to, ovakva sredstva čak i ona koja su bespovratna
završe u rukama muškaraca. I pored činjenice što su žene prilično angažovane u realizaciji ovako
finansiranog programa za razvoj poljoprivrednog gazdinstva, one ne uspijevaju da u okviru programa
obezbijede zaradu. S druge strane, većinom žene rade na najmanje plaćenim poslovima, a sa najdužim
radnim vremenom i najčešće prekovremenim radom. Na ovaj način se čini nevidljivim siromaštvo žena i
zloupotrebljava ženska pozicija.
Zaštitnik je mišljenja da je politički, društveni i kulturni kontekst takav da se u njemu djeluje sporo, da se
nedovoljno mijenja i da pored stvorenih određenih normativnih i institucionalnih pretpostavki u domenu
ostvarivanja ženskih ljudskih prava, nema značajnih i suštinskih promjena ili su one male.
Ustavom Crne Gore (član 18) propisano je da država jemči ravnopravnost žene i muškaraca i razvija
politiku jednakih mogućnosti. Međutim, rezultati posljednjih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori i
struktura Skupštine Crne Gore i drugih predstavničkih organa, pokazuju da uspostavljeni ustavni princip
o ravnopravnosti žena i muškaraca i razvoja politike jednakih mogućnosti, kao i zakonska određenja o
rodnoj ravnopravnosti i o rodno balansiranoj zastupljenosti, nijesu dosljedno ostvareni u odnosu na
žene kao manje zastupljeni pol.
Radi povećanja učešća žena u političkom životu, Zakonom o izboru odbornika i poslanika uvedena je
klauzula prema kojoj se sve političke partije obavezuju da na izbornim listama imaju najmanje 30%
kandidata manje zastupljenog pola. Prema Ustavu Crne Gore, Skupština Crne Gore ima 81
predstavnika/cu naroda. Prema Izvještaju Vlade Crne Gore o ispunjavanju preporuka CEDAW Komiteta
Ujedinjenih nacija, i podacima iz Akcionog plana za Poglavlje 23 - Pravosuđe i temeljna prava, u
sadašnjem sazivu Skupštine Crne Gore, od 81 poslanika, 13 je žena ili 16,05%, što predstavlja
smanjenje u odnosu na prošlu godinu (jedna poslanica je manje). Predsjednik i potpredsjednici
150
Skupštine su muškarci. U Vladi Crne Gore, na čelu dva ministarstva (Ministarstva nauke i Ministarstva
odbrane) i ministarka bez portfelja, su žene. Žene su značajno zastupljene na rukovodećim
službeničkim mjestima u organima izvršne vlasti (direktorice organa uprave, državne sekretarke,
sekretarke, direktorice direktorata u ministarstvima, pomoćnice u organima uprave i dr) i to sa 38,60%,
a u Skupštini Crne Gore, njenim radnim i drugim tijelima sa 25%. U sudovima, žene sudije su
zastupljene sa 55%. U obrazovinim institucijama 38% su žene. Na Univerzitetu Crne Gore, od ukupnog
broja 21 univerzitetskih jedinica, 16 je dekana a 5 je dekanica ili 31,6%. Od svih crnogorskih opština,
samo je u jednoj žena predsjednica opštine, dok su u dvije opštine žene predsjednice skupština
opština. Učešće žena među odbornicama je 14%.
Navedeni podaci pokazuju da pomenuto zakonsko rješenje nije dalo očekivane rezultate i da je
nedosljedno primjenjivano. S toga Zaštitnik smatra da je neophodno obezbijediti veće učešće žena na
mjestima odlučivanja, u skladu sa međunarodnim dokumentima i standardima u ovoj oblasti.
I u rezoluciji Evropskog parlamenta o pravima žena u zemljama Balkana koje su u procesu pristupanja
Evropskoj uniji (od 21.05.2013. godine) sa zabrinutošću se primjećuje da se procenat žena u političkom
odlučivanju u Crnoj Gori slabo povećao tokom prethodnih decenija i poziva se crnogorska vlast da
reformiše zakonodavstvo i osigura usaglašenost sa međunarodnim dokumentima i standardima u ovoj
oblasti.
Polazeći od toga, a u cilju daljeg unaprjeđenja normativnog okvira o rodnoj ravnopravnosti, Zaštitnik
ljudskih prava i sloboda Crne Gore je podnio Inicijativu Skupštini Crne Gore (06.09.2013. godine) za
donošenje Zakona o izmjenama i dopunima Zakona o izboru odbornika i poslanika ("Službeni list
RCG", br. 4/98, 5/98, 17/98, 14/00, 18/00, 9/01, 41/02, 46/02, 48/06 i "Službeni list" CG, br. 46/11 ),
kojim će se obezbjediti: "da u svakoj grupi od tri kandidata na izbornim listima političkih partija bude
najmanje jedan kandidat manje zastupljenog pola". Naime, da bi se obezbijedila veća zastupljenost
žena u parlamentu, treba razmotriti mogućnost dopunjavanja sadašnjeg sistema kvota zahtjevom da
žene budu kotirane na višim pozicijama na izbornim listama ili mogao bi se razmotriti i sistem
naizmjeničnog navođenja jednog muškarca i jedne žene kao kandidata na izbornim listama, kao i da
treba razmotriti kvotu 30% u izbornom zakonodavstvu kako bi se osiguralo da u svakoj grupi od tri
kandidata na izbornim listama političkih partija bude najmanje jedna žena. Inicijativa je bliže obrađena u
ovom izvještaju, u dijelu koji se odnosi na zakonodavne inicijative.
Zaštitnik je u 2013. godini imao u radu tri (3) pritužbe zbog diskriminacije po osnovu pola i jedno
postupanje po sopstvenoj inicijativi, povodom objavljenog teksta u dnevnom listu "Vijesti" pod naslovom
"Petnaest godina nasilja", od 05.02 2013. godine.
Primjeri:
1) Opis slučaja: Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore obratila se P.J. pritužbom u kojoj je,
između ostalog navela: da je bila zaposlena u Kliničkom centru Crne Gore nepunih 10 godina na
određeno vrijeme; da je tokom svog rada upisala i završila Visoku medicinsku školu u Beranama 2009.
godine i stekla Bachelor diplomu; da od 05.07.2010. godine radi u Opštoj bolnici Kliničkog centra; da je
njen zadnji potpisani ugovor bio na 9 mjeseci i važio je do 17.12.2012. godine; da joj je tog dana
saopšteno da joj ugovor nije produžen zbog nedolaska na posao, a da je razlog njenog nedolaska
njena četvoromjesečna trudnoća tj.trudničko bolovanje; da joj je objašnjeno da bi njen ugovor bio
produžen da nije u drugom stanju i da je dobrodošla u isti kolektiv nakon porođaja kada će biti
sposobna za rad; da je očekivala podršku i razumijevanje poslodavca jer je preko 4 godine pokušavala
da ostane u drugom stanju.
151
Preduzete mjere: Zaštitnik je nakon prijema pritužbe, zatražio i dobio izjašnjenje na navode iz pritužbe.
U izjašnjenju Kliničkog centra Crne Gore, od 21.03.2013. godine se navodi da je podnositeljka pritužbe,
ugovorom o radu od 22.01.2013. godine, zasnovala radni odnos na određeno vrijeme u Kliničkom
centru u skladu sa članom 108 Zakona o radu. Uz izjašnjenje je dostavljen ugovor o radu od
22.01.2013. godine između podnositeljke pritužbe i Kliničkog centra, na vrijeme od 9 mjeseci, od
01.01.2013. godine do 01.10.2013. godine, kojim se raspoređuje na radno mjesto instrumentarke, na
kojem je radila i prije prestanka radnog odnosa.
Ishod slučaja: Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka i izjašnjenja pribavljenog od Kliničkog centra
Crne Gore, proizlazi da je povreda prava na koju je podnositeljka ukazivala u pritužbi, otklonjena u toku
postupka, pa je Zaštitnik obustavio postupak po ovoj pritužbi.
2) Opis slučaja: Zaštitniku se obratila D.L., koja je između ostalog navela: da je žrtva nasilja već 20
godina i to od strane bivšeg supruga, D.N., od kojeg se razvela prije šest godina i da je godinama
maltretirana dok su bili u braku; da joj i dalje kontinuirano prijeti, kao i njenoj djeci i sadašnjem suprugu,
zbog čega je proveo 2 godine i 10 mjeseci u zatvoru; da je nakon što se obratila Centru za socijalni rad,
njen bivši suprug prijetio i službenici Centra za socijalni rad u Nikšiću; da je zbog toga presudom
Osnovnog suda u Nikšiću osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci; da je podnijela otkaz na
poslu, nakon što ju je bivši suprug pretukao; da se od jula 2012. godine, više puta obraćala policiji,
pošto je bivši suprug dolazio i lupao na vrata od stana a potom kružio automobilom oko zgrade u kojoj
živi; da je u saznanju da ima opasno naoružanje, vatreno oružje i ručne bombe; da sa bivšim mužem
ima sina od 15 godina koji živi sa njim i koji joj takođe prijeti; da joj nadležne institucije nijesu pružile
adekvatnu zaštitu.
Preduzete mjere: Zaštitnik je nakon prijema ove pritužbe pokrenuo ispitni postupak i zatražio
izjašnjenje od Centra za socijalni rad Nikšić i Uprave policiije PJ Nikšić.
Centar za socijalni rad Nikšić, u svom izjašnjenju, između ostalog navodi sljedeće: da je već duži niz
godina upoznat sa cjelokupnom situacijom u kojoj se nalazi podnositeljka pritužbe, zbog čega je
preduzeto niz aktivnosti u cilju pružanja zaštite i osnaživanje žrtve nasilja; da je podnositeljkin bivši
suprug izdržao zatvorsku kaznu zbog pokušaja ubistva; da je njen maloljetni sin nastavio da živi sa
babom po ocu koja mu je rješenjem Centra postavljena za staraoca; da pored svih napora članova
stručnog tima, kontakt između djeteta i majke nije bilo moguće ostvariti; da je njen bivši suprug po
izlasku iz zatvora u razgovoru sa stručnim radnicima Centra, izrekao niz prijetnji; da su sve relevantne
institucije postupile u skladu sa zakonom propisanim mjerama; da joj je pružena zaštita u vidu policijske
pratnje; da je prema preporukama za rad sa žrtvama nasilja potrebno imenovati jednu osobu koja
održava kontakt sa žrtvom, što je u njenom slučaju bila psiholog Centra za socijalni rad.
Uprava policije PJ - Nikšić u svom izjašnjenju, navodi sljedeće: da je zbog izvršenog krivičnog djela
bivši muž podnositeljke pritužbe, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, koju je izdržao; da je
prema saznanjima kojima raspolažu službenici policije tokom izdržavanja kazne zatvora, često
upućivao ozbiljne prijetnje na račun D.L. i njenog nevjenčanog supruga da će ubiti D.L. nakon
izdržavanja kazne i slično; da je dana 02.07.2012. godine prijavila da je ispred zgrade gdje je
nastanjena sa nevjenčanim suprugom i dvoje maloljetne djece, primijetila bivšeg supruga i svog
maloljetnog sina iz prvog braka, starog 16 godina, koji je za pojasom nosio vatreno oružje - pištolj, te da
su duže vremena bili ispred zgrade, a potom lupali na vrata njenog stana, zbog čega se osjetila
ugroženom za svoju bezbijednost i bezbijednost svoje porodice; da su postupajući po navedenoj prijavi
službenici policije obavijestili dežurnog zamjenika državnog tužioca u Nikšiću koji je događaj
kvalifikovao kao prekršaj; da su zbog prekršaja iz čl.36 st.1. tač.7 i 10 Zakona o nasilju u porodici,
službenici policije podnijeli 04.07.2012. godine Područnom organu za prekršaje, zahtjev za pokretanje
152
prekršajnog postupka i predlog za izricanje zaštitnih mjera iz člana 20 tač. 2 i 3 istog propisa - zabrana
približavanja i zabrana uhođenja i uznemiravanja, a izvršenim pregledom bivšeg supruga nije pronađen
navedeni pištolj; da nakon izvršenog pretresa stana i drugih prostorija, u vlasništvu bivšeg supruga
nijesu pronađeni predmeti ili oružje koji su naredbom traženi; da su službenici policije u periodu od
podnošenja prijave zbog krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti, iz člana 168. Krivičnog zakonika, do
prijema zahtjeva od Zaštitnika, više puta kontaktirali podnositeljku i obavještavali je o preduzetim
mjerama zaštite koje su određene prilikom procjene rizika, nakon posljednjeg događaja; da su
službenici Uprave policije dana 20.03.2013. godine obavili razgovor sa bivšim mužem imenovane, na
njegov lični zahtjev, kojom prilikom je službenicima policije saopštio da on sada planira da zasnuje
drugi brak, te da ne postoje opravdani razlozi za strah; da su službenici policije o sadržini svih
prethodnih dopisa koji su im upućeni obavijestili zamjenicu državnog tužioca u Nikšiću, koja im je
saopštila da ne postoje mogućnosti da se preduzmu mjere neke druge vrste zaštite.
Ishod slučaja: Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka i dostavljene dokumentacije, Zaštitnik je
utvrdio da su Centar za socijalni rad Nikšić i Uprava policije - PJ Nikšić, postupili u skladu sa svojim
ovlašćenjima i da su pružili zaštitu podnositeljki pritužbe.
6.4.5. Mobing
Zakonom o Zabrani diskriminacije iz 2010. godine, uveden je mobing kao poseban oblik diskriminacije.
Prema ovom zakonu to je ponašanje na radnom mjestu, kojim jedno ili više lica sistematski, u dužem
vremenskom periodu, psihički zlostavlja ili ponižava drugo lice vrijeđanjem, omalovažavanjem,
uznemiravanjem i drugim aktivnostima i dovodi to lice u nejednak položaj po nekom od osnova
diskriminacije, što ima za cilj ugrožavanje njegovog ugleda, časti, dostojanstva i integriteta, a može
izazvati štetne posljedice mentalne, psihosomatske i socijalne prirode ili dovesti u pitanje profesionalnu
budućnost lica koja je žrtva mobinga.
Izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije predviđeno je brisanje odredbi o mobingu kao
posebnog oblika diskriminacije jer je diskriminacija po tom osnovu uređena Zakonom o zabrani
zlostavljanja na radu iz 2011. godine. Iz uporednog prava poznato je da se mobing, odnosno
zlostavljanje na radu, može vršiti, ne samo na osnovu ličnog svojstva, već i na osnovu ličnog odnosa
neprijateljstva, animoziteta i sl., koji se razvio između dva ili više lica, bez obzira na njihova lična
svojstva. U tom smislu, Zakonom o zabrani zlostavljanja na radu uređena je generalna zabrana
zlostavljanja na radu, bez obzira na osnov za njegovo vršenje, pa se brisanjem mobinga kao posebnog
oblika diskriminacije iz Zakona o zabrani diskriminacije, otklanja nelogičnost dvostrukog definisanja istih
pravnih pojmova na različit način.
Mobing je široko rasprostranjena pojava, najčešće na radnom mjestu ili u javnim ustanovama kao što
su škole, a posljedice se odražavaju na socijalno okruženje, radnu sredinu i pojedinca. Kod ovog oblika
diskriminacije obično nema fizičkog napada. Međutim, psihičko maltretiranje osobe često dovodi do
njenog narušenog zdravlja, kao žrtve mobinga. Radi se o sistematskom šikaniranju ili neprijateljskom
odnosu radnika međusobno ili od strane pretpostavljenih. Postupanje, odnosno ponašanje koje
povrjeđuje opšta lična prava i/ili druga zaštićena prava kao što su čast ili zdravlje pogođenih i koje traje,
nadograđuje se ili proizlazi iz prethodnog, čak i ako nema smišljenog plana, smatra se mobingom i
samim tim nije dozvoljeno. Poslodavac je dužan da zaštiti pravo ličnosti i ostala prava zaposlenog.
Obavezan je da organizuje poslovne i radne strukture na način da svoje zaposlene zaštiti od svake
vrste mobinga, pri čemu ni on lično ne smije da se na taj način ponaša prema zaposlenom.
Tokom 2013. godine zabilježen je porast broja pritužbi koje se odnose na mobing. Tome doprinosi
visoka stopa nezaposlenosti i teška socioekonomska situacija u Crnoj Gori.
153
Zaštitnik je imao u radu 15 pritužbi po osnovu mobinga. Međutim, broj obraćanja Zaštitniku po ovom
osnovu nije stvarni pokazatelj stanja u Crnoj Gori ako se ima u vidu činjenica je da je puno građana
izloženo ovom obliku diskriminatorskog postupanja, ali ne traže pravnu zaštitu iz straha da bi mogli
ostati bez zaposlenja. Ako se žrtva mobinga i odluči na pokretanje sudskog postupka protiv
zlostavljača, već osiromašeni kućni budžet zbog bolovanja, otkaza ili specijalističkih pregleda dodatno
se umanjuje za troškove advokata i sudske takse, što dovodi do potpunog ugrožavanja materijalne
egzistencije žrtve.
U toku sprovođenja ispitnih postupaka po pritužbama, poslodavci u javnom i privatnom sektoru su
ostvarili punu saradnju sa Zaštitnikom i blagovremeno su dostavljali izjašnjenja na navode iz pritužbi,
odnosno obavještenja o stanju u predmetima po osnovu mobinga i načinu postupanja u tim
predmetima. Takođe, i nadležna inspekcija rada je blagovremeno postupala po svim zahtjevima
Zaštitnika i u svim slučajevima dostavila traženo izjašnjenje o preduzetim mjerama i radnjama u
postupcima inspekcijskog nadzora.
Pritužbe po osnovu mobinga se odnose na privredna društva: D.O.O. “Voli” Podgorica, Hotel "Bjanka"
iz Kolašina, "Crnogorski Telekom" AD Podgorica, AD "Rudnik uglja" Pljevlja, Željeznički prevoz Crne
Gore AD, "Metal-product" D.o.o, A.D."Bisernica" i dr.
Najčešće prijavljivani oblik mobinga je tzv. vertikalni mobing koji postoji kada pretpostavljeni zlostavlja
jednog određenog zaposlenog, dok nije bilo pritužbi zbog mobinga između zaposlenih u istom položaju
na hijerarhijskoj ljestvici (tzv. horizontalni mobing).
Zaštitnik, nakon sprovedenih ispitnih postupaka u kojima su pribavljena izjašnjenja poslodavaca i
nadležnih inspekcija, nije utvrdio postojanje mobinga po pritužbama podnijetim po tom osnovu
diskriminacije. U većini tih slučajeva, po zahtjevima za zaštitu prava zaposlenih, postupali su
poslodavac i/ili nadležna inspekcija. U određenom broju slučajeva nadležna inspekcija utvrdila je brojne
nepravilnosti u postupku zapošljavanja i ostvarivanja prava iz rada zaposlenih, pa je naložila otklanjanje
tih nepravilnosti i odredila rokove za njihovo otklanjanje. Zaštitnik očekuje da će o kontrolnim
inspekcijskim pregledima i izvršenju naloženih mjera, nadležne inspekcije blagovremeno obavijestiti
Zaštitnika.
Primjeri:
1) Opis slučaja: Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore, obratio se G.S., koji je između ostalog
naveo: da je zaposlen u Zavodu za izdavanje udžbenika i nastavna sredstva; da je izložen mobingu od
strane pretpostavljenih i to: predsjednika Upravnog odbora Zavoda M.J., novinara “Prosvjetnog rada”
D.B. i Izvršnog direktora; da ga je odmah pošto je postavljen na radno mjesto u Odjeljenju za
periodična izdanja i vanudžbenička nastavna sredstva, pozvao M.J. u pijanom stanju, poslije radnog
vremena, vrijeđao i vršio pritisak na njega; da ga je M.J., zajedno i u dogovoru sa direktorom, planski,
namjerno i sistematski potpuno isključio i izolovao u dužem vremenskom periodu od svih redovnih
aktivnosti; da je donijeta Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o zasnivanju radnog odnosa kojom je
predviđeno da se naziv njegovog radnog mjesta mijenja iz naziva “odgovorni urednik” u zvanje “urednik
lista”, na koju je podnio prigovor.
Preduzete mjere: Zaštitnik je od Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Podgorica, zatražio i dobio
izjašnjenje na navode iz pritužbe. U izjašnjenju je navedeno sljedeće: da je G.S. u stalnom radnom
odnosu kod Zavoda od 01.03.2012. godine kada je u skladu sa Odlukom o zasnivanju radnog odnosa,
Ugovorom o radu, od 27.02.2012. godine, raspoređen na radno mjesto odgovorni urednik u Odjeljenju
154
za periodična izdanja i vanudžbenička nastavna sredstva; da je Upravni odbor Zavoda na XIX sjednici,
donio Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji radnih mjesta u Zavodu; da je
Ministarstvo prosvjete na navedeni Pravilnik, dalo saglasnost, pored ostalog i da se u članu. 8 tač.1.,
Odjeljenju za periodična izdanja i vanudžbenička nastavna sredstva, promijeni naziv radnog mjesta,
tako da umjesto „odgovorni urednik“ glasi „urednik lista“; da su navedene izmjene upodobljene
potrebama poslovanja Zavoda; da je uređivanje unutrašnje organizacije i sistematizacije pravo
poslodavca koje sprovodi na način koji smatra najcjelishodnijim za svoje poslovanje; da je na osnovu te
izmjene donešena Odluka o izmjeni i dopuni Odluke o zasnivanju radnog odnosa na koji je imenovani
uložio prigovor; da je odgovor Zavoda na prigovor dostavljen podnositelju pritužbe; da je istog dana
dostavio zahtjev za zaštitu od mobinga; da je nakon prijema odgovora dostavio i dopunu prigovora na
Odluku; da je u periodu prepiski sa Zavodom, direktor Zavoda više puta usmeno sa istim razgovarao,
ponudio mu Anex ugovora o radu uz obrazloženje zašto je došlo do promjene naziva radnog mjesta
(zarada je ostala ista); da nije želio da potpiše Aneks ugovora; da je smatrao da je neosnovano
promijenjen naziv radnog mjesta na koje je raspoređen i da je na taj način degradiran; da se direktor
obavezao da će pristupiti izmjenama spornog Pravilnika i vratiti naziv radnog mjesta u „odgovorni
urednik“; da se G.S. obavezao da će nakon izmjene spornog pravilnika dati pismenu izjavu o
povlačenju prigovora koju je podnio Zavodu; da je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o
unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji kojim je izvršena izmjena naziva radnog mjesta u „odgovorni
urednik lista“ donijet na XXI sjednici Upravnog odbora; da je G.S. istog dana dostavio potpisanu izjavu
o povlačenju prigovora; da se dostavljanjem navedene pismene izjave, nastali spor smatra
razriješenim.
Ishod slučaja: Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka i dostavljene dokumentacije, Zaštitnik je
utvrdio da je Zavod za izdavanje udžbenika i nastavnih sredstava otklonio povredu prava na koju je u
pritužbi ukazano.
2) Opis slučaja: Zaštitniku se obratila pritužbom G.S. koja je, između ostalog navela: da je zaposlena
već 18 godina u Crnogorskom Telekomu A.D Podgorica; da je žrtva mobinga duži vremenski period; da
je dobijala upozorenja i prijetnje tokom 2006. godine od strane tadašnjeg rukovodioca službe call centra
Ž.D. gdje je radila, a po nalogu tadašnjeg direktora M.I.; da je prilikom ukazivanja na problem u firmi
dobijala radna mjesta na nižim pozicijama dok su na njeno mjesto "dovođeni" oni koje je obučavala; da
je nakon operacije koju je imala, pozvana da radi noćnu smjenu jer nema ko da radi; da je i pored
otvorenog bolovanja morala da dođe da radi i to sa svježom ranom od operacije; da joj bolničko
liječenje nikada nije plaćeno već joj je odbijano od plate sa obrazloženjem da je to interna politika firme;
da nije bila na listi za dodjelu stana, bez obzira na činjenicu što je podstanar i samohrana majka; da je
radno mjesto koje je pokrivala preimenovano pa ukinuto sistematizacijom radnih mjesta; da je nakon
toga proglašena kao višak i dobila otkaz.
Preduzete mjere: Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje od Crnogorskog Telekoma A.D. Podgorica,
koji u svom izjašnjenju odbacuje tvrdnje iz pritužbe i između ostalog navodi: da je sa završenom
srednjom stručnom spremom, u periodu 1996. godine do 2000. godine G.S. bila u radnom odnosu na
određeno vrijeme kod Javnog preduzeća PTT saobraćaj Crne Gore, odnosno Telekoma Crne Gore
A.D. Podgorica; da je od 2000. godine zasnovala radni odnos kod Monet-a D.O.O. na određeno radno
vrijeme u stepenu stručne spreme koji posjeduje - Telefonista-operater sa koeficijentom složenosti
2.25; da je radni odnos na neodređeno radno vrijeme zasnovala 01.03.2001. godine na radnom mjestu
Operatera "call centra" sa koeficijentom složenosti 3.5 u stepenu stručne spreme koju posjeduje; da je
transformacijom Crnogorskog Telekoma A.D. spajanjem, 01.05.2009. godine T-Mobile Crne Gore
D.O.O. pripojen Crnogorskom Telekomu A.D.; da je ugovorom o radu nastavila sa radom kod
Crnogorskog Telekoma A.D., na radnom mjestu Operatera specijaliste u "call centru" sa koeficijentom
složenosti 3.6 i sa ugovorenom bruto zaradom u iznosu znatno većem od zarade koja bi se obračunala
155
po navedenom koeficijentu; da je tokom 2011. godine raspoređena na radno mjesto Operatera za
komercijalne i informacione servise u Odjeljenju "call centra" u Sektoru za brigu o korisnicima, sa
koeficijentom složenosti od 3.6; da je po osnovu Programa uvođenja tehnoloških, ekonomskih i
restrukturalnih promjena, utvrđeno da će prestati potreba za radom određenog broja zaposlenih, a
Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji sa sistematizacijom radnih mjesta nije predviđeno mjesto
Operatera za komercijalne i informacione servise, zbog čega na tom radnom mjestu predstavlja
tehnološki višak; da u skladu sa Programom mjera za rješavanje viška zaposlenih u Crnogorskom
Telekomu A.D. nije bilo mogućnosti da joj se obezbijedi nijedno od prava iz člana 93 stav 2 tač. 5
Zakona o radu, pa joj je rješenjem Crnogorskog Telekoma AD prestao radni odnos; da navedeno
rješenje sadrži pravnu pouku prema kojoj zaštitu svojih prava može da ostvari pokretanjem spora kod
nadležnog suda u roku od 15 dana od dana prijema rješenja ili da pokrene postupak pred Agencijom za
mirno rješavanje radnih sporova; da se naknada zarade zbog privremene spriječenosti za rad u
Crnogorskom Telekomu A.D. obračunava u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima i članom 49
Kolektivnog ugovora kod poslodavca; da je podnijela prijavu na Oglas za rješavanje stambenih pitanja
zaposlenih; da je na konačnoj rang listi bila na poziciji pod rednim brojem 120; da je sam proces
raspodjele stanova još uvijek u toku; da je Crnogorski Telekom A.D., iz reda zaposlenih odredio i
posrednika među strankama u slučaju mobinga a shodno Zakonu o zabrani zlostavljanja na radu, o
čemu su zaposleni preko internog "info portala" obaviješteni, odnosno da u potpunoj diskreciji mogu da
prijave mobing na e-mail naznačen na tom "info portalu"; da do dana prestanka radnog odnosa nije kod
navedenog posrednika pokretala postupak zaštite od mobinga.
Ishod slučaja: Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka i raspoložive dokumentacije Zaštitnik nije
mogao utvrditi diskriminaciju podnositeljke pritužbe. Zaštitnik je obavijestio podnositeljku pritužbe o
izašnjenju poslodavca i uputio je da, ukoliko i dalje smatra da su odlukom poslodavca povrijeđena
njena prava, radi zaštite tih prava pokrene postupak kod Agencije za mirno rješavanje radnih sporova,
odnosno kod nadležnog suda.
3) Opis slučaja: Zaštitniku se obratio PZ., koji je između ostalog naveo: da je bio zaposlen u JP
“Čistoća” Podgorica od 1975. godine do 2011. godine; da je nakon prestanka radnog odnosa tražio da
mu se isplati otpremnina; da je tražio da se u istom preduzeću zaposli i njegov sin a da se on zauzvrat
odrekne otpremnine; da je postigao određeni usmeni sporazum da se u preduzeću zaposli njegov sin;
da se njegov sin zaposlio ali ne na neodređeno vrijeme već na određeno vrijeme od deset mjeseci
nakon čega mu je prestao radni odnos, a otpremnina mu nije isplaćena.
Preduzete mjere: Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje od Javnog preduzeća “Čistoća” Podgorica
koje u svom izjašnjenju odbacuje tvrdnje iz pritužbe i između ostalog navodi: da mu je radni odnos
prestao na osnovu podnijetog zahtjeva, po kojem je zaključen sporazum o prestanku radnog odnosa,
bez isplate otpremnine; da je određenom broju zaposlenih, kojima je prestao radni odnos u vrijeme i na
način kao i podnosiocu pritužbe, isplaćena otpremnina zbog toga što je u tom momentu ocijenjeno
finansijski opravdanim za preduzeće, a da je sa njim postignut dogovor da se u radni odnos primi
njegov sin; da je nesporno da je PM., njegov sin zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme dana
01.02.2012. godine na poslovima referenta evidencije i naplate kod fizičkih lica – inkasant, čime je od
strane preduzeća dogovor ispoštovan; da mu je zbog uočenih propusta u radu tj. zbog teže povrede
radne obaveze za koju je predviđena mjera prestanak radnog odnosa, a da bi izbjegli prijavu drugim
organima, prestao radni odnos dana 30.11.2012. godine; da je nakon prestanka radnog odnosa
njegovog sina, podnosilac pritužbe podnio zahtjev za isplatu otpremnine kome nije udovoljeno; da
ukoliko radni odnos prestaje na osnovu sporazuma ne postoji zakonska obaveza isplate otpremnine.
156
Ishod postupka: Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka, cijeneći utvrđene činjenice i dostavljenu
dokumentaciju, Zaštitnik je uputio podnosioca pritužbe da za zaštitu svojih prava iskoristi druga pravna
sredstva.
4) Opis slučaja: Zaštitniku se obratila grupa radnika DOO “Voli” iz Podgorice, koji su između ostalog
naveli: da su im povrijeđena prava iz rada i po osnovu rada i da trpe mobing u dužem vremenskom
periodu; da im se prekovremeni rad, noćni rad i rad u dane državnih i vjerskih praznika ne obračunava
niti posebno plaća; da su za vrijeme novogodišnjih praznika radili i po 15 sati dnevno a za to ne dobijaju
nikakvu nadoknadu; da veliki broj radnika od iscrpljenosti pada u nesvijest, pucaju im ligamenti; da su
zbog pada imuniteta podložni jakim prehladama; da su uskraćeni za nedjeljni odmor u trajanju od 24
sata; da samo pojedini radnici dobijaju tri slobodna dana mjesečno; da im se ne dozvoljava da koriste
godišnji odmor; da za vrijeme vjerskih praznika, Veliki petak, Vaskrs, Badnji dan, Božić, Krsnu slavu i
dr., ne mogu da dobiju slobodan dan; da većina njih nije dobila ni ugovor o radu; da su pod prijetnjom
otkaza potpisali akt da dobijaju redovan mjesečni izvještaj o zaradama kao i ugovor o radu.
Preduzete mjere: Zaštitnik je nakon prijema ove pritužbe uputio inicijativu za vršenje inspekcijskog
nadzora Upravi za inspekcijeske poslove - Odsijeku za inspekciju rada u vezi povrede prava iz rada i
po osnovu rada i mobinga prema navedenoj grupi radnika DOO “Voli” Podgorica. Inspekcija rada je
obavijestila Zaštitnika da je nakon izvršenog inspekcijskog nadzora, od 13 i 14.02.2013. godine,
naredila subjektu nadzora da otkloni brojne nepravilnosti u postupku zapošljavanja i ostvarivanja prava
iz rada zaposlenih u tom privrednom društvu, što zahtijeva određeni vremenski period i to: da se svim
zaposlenim uz isplatu zarade uruči obračun zarade; da se svim zaposlenim anexom ugovora o radu
odredi iznos osnovne zarade, visina koeficijenta i elementi za utvrđivanje radnog učinka, naknade
zarade i druga primanja na koje zaposleni imaju pravo; da se zaposlenima uruče fotokopije prijava na
socijalno osiguranje; da poslodavac uradi rješenje o korišćenju godišnjih odmora kao i da izradi plan
korišćenja godišnjih odmora; da se donese pravilnik o sistematizaciji poslova i radnih zadataka; da se u
skladu sa Zakonom o zabrani zlostavljanja na radu, imenuju posrednici za mobing kao i da zaposlene
pisano obavijesti o pravima i obavezama o mobingu; da je preporučeno da se ovi i slični problemi mogu
brže i efikasnije riješiti kada bi zaposleni bili sindikalno organizovani jer se radi o kompaniji koja ima
veliki broj zaposlenih; da će inspektor rada kontrolisati da li su ispoštovane navedene mjere, tako da
će nakon isteka perioda određenog za otklanjanje nepravilnosti, nastaviti da prati njihovo izvršenje i o
tome obavijestiti Zaštitnika.
Ishod postupka: Zaštitnik je obavijestio podnosioce pritužbe o postupanju Inspekcije rada po inicijativi
Zaštitnika i da očekuje da će Inspekcija rada pratiti sprovođenje naloženih mjera i o tome obavještavati
podnosioce pritužbe i Zaštitnika.
6.4.6. Ostali oblici diskriminacije
Ostali oblici diskriminacije, s obzirom na mali broj predmeta, nijesu posebno analizirani u ovom
izvještaju.
Primjeri:
1) Opis slučaja: Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore obratio se G.M., koji je između ostalog
naveo da je učestvovao kao reprezentativac Crne Gore na svjetskom prvenstvu u "kik boksu", u
disciplini "ful kontakt", održanom u Huelvi – Španija, da se obratio zahtjevom Upravi za mlade i sport da
mu opredijeli pripadajuću premiju; da je Uprava za mlade i sport donijela rješenje i opredijelila mu
premiju za postignuti sportski rezultat - prvo mjesto na svjetskom prvenstvu u iznosu od 2.000,00 eura;
da je ovim rješenjem nezadovoljan jer ne odražava adekvatnu naknadu za ostvareni sportski rezultat;
157
da su Uredbom o kriterijumima za utvrđivanje visine premija i naknada za ostvarene sportske rezultate
Vlade Crne Gore utvrđeni kriterijumi za utvrđivanje visine premija i naknada i način njihove isplate
sportistima za ostvarene sportske rezultate u smislu Zakona o sportu; da je navedenom uredbom
propisano da sportistima za ostvareni sportski rezultat u pojedinačnoj konkurenciji, u neolimpijskom ili
neparaolimpijskom sportu, pripada premija, sportisti do 8% od osnovice koja iznosi 300.000,00 eura;
da mu je Uprava za sport i mlade opredijelila sredstva u iznosu od 2.000,00 eura, odnosno 0.666% od
osnovice; da je Upravni sud Crne Gore donio presudu kojom je usvojen tužbeni zahtjev i naložio
Ministarstvu prosvjete i sporta da donese novo rješenje, ali da rješenje nije donijeto do dana
podnošenja pritužbe.
Preduzete mjere: Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje od Ministarstva prosvjete i sporta, koje u svom
izjašnjenju, između ostalog navodi: da je Ministarstvo, izvršilo presudu Upravnog suda Crne Gore od
01.03.2013. godine i donijelo rješenje, koje je u prilogu izjašnjenja dostavljeno.
Ishod slučaja: Ministarstvo prosvjete i sporta postupilo je po presudi Upravnog suda Crne Gore i
donijelo rješenje, pa je Zaštitnik obustavio ispitni postupak, jer je povreda na koju je podnosilac ukazao
otklonjena u toku postupka po pritužbi, o čemu je obavijestio podnosioca.
2) Opis slučaja: Zaštitniku se obratio J.B., koji je između ostalog naveo da je tri puta bio napadnut od
strane nepoznatih lica; da su ga napadači tukli, vezali i iznudili novac; da je slučajeve prijavljivao Upravi
policije - Ispostavi policije Cetinje, ali da do dana podnošenja pritužbe Zaštitniku nijesu pronađeni
napadači, pa smatra da su mu, ugroženi život i imovina, tim prije što živi sam i da je osoba u godinama
kada nije u stanju da se sam zaštiti i odbrani.
Preduzete mjere: Zaštitnik je zatražio i dobio izjašnjenje od Uprave policije - Ispostave Cetinje, u
kojem se, između ostalog navodi sledeće: da je J.B., u dva navrata zvanično prijavljivao da su nad njim
izvršena krivična djela razbojništva, da je u jednom slučaju sa zakašnjenjem od oko sedam mjeseci
obavijestio policijske službenike o krivičnom djelu krađe, koje iz nepoznatih razloga nije zvanično
prijavio u vrijeme kada se krađa dogodila; da je dežurnu službu Ispostave Cetinje o razbojništvu nad
imenovanim telefonom obavijestio njegov komšija iz istog mjesta stanovanja; da su policijski službenici
odmah izašli na lice mjesta i da je u informativnom razgovoru J.B. izjavio da je, dok je brao travu u
blizini porodične kuće, oko 10,00 časova, s leđa fizički napadnut od strane dva nepoznata mlađa
muškarca, koji su ga oborili na zemlju i nekoliko minuta se sa njim rvali, gurali i pritiskali ga na tlo,
stavljajući mu ruke na usta kako ne bi mogao pozvati pomoć; da je prilikom obaranja na tlo, pao na
kamen, usljed čega je zadobio tjelesne povrede u predjelu glave i leđa; da je pretpostavio da ga ova
lica napadaju zbog novca, pa im je, iako nijesu to tražili, rekao da ima novca u podrumu kuće i da će im
pokazati gdje stoji novac; da je nakon ulaska u podrum kazao gdje se novac nalazi, te je jedan od
napadača tada prisvojio novac u iznosu od 5.000 - 7.000 eura, u raznim papirnim apoenima; da ne
poznaje lica koja su ga napala; da su policijski službenici nakon izvršenog uviđaja konstatovali da
pregledom podruma nijesu uočeni tragovi krvi ili drugi tragovi koji bi ukazivali na fizičko nasilje; da
pregledom dvorišnog dijela nijesu uočeni vidljivi tragovi fizičkog konflikta osim djelimično utabane trave;
da je pregledom kombinezona i radne bluze koje je J.B. imao na sebi u vrijeme fizičkog napada,
ustanovljeno da nijesu uočeni svježi tragovi vlage i zemlje; da je prilikom obilaska lica mjesta, na
asfaltnom putu oko 50 m udaljenosti od njegove kuće, pronađeno 6 čaura koje najvjerovatnije potiču od
lovačke puške, a koje je on ispalio; da su službenici policije odmah izvršili obilazak sela i obavili
razgovor sa mještanima pri čemu nijesu mogli doći do korisnih saznanja; da je istog dana izvršen
ljekarski pregled, kojom prilikom su J.B. konstatovane lakše tjelesne povrede; da su nakon uviđaja sa
lica mjesta izuzeti kanap i limena kutija koji su zajedno sa lovačkom puškom J.B., dostavljeni u
forenzički centar Danilovgrad, radi vještačenja; da su policijski službenici, obavili ponovni informativni
razgovor u njegovoj porodičnoj kući kojom prilikom je izrazio otvorenu sumnju da je napad izvršen od
158
strane dva lica iz Nikšića koja su u selu obavljali fizičke poslove; da su policijski službenici odmah
pristupili identifikaciji lica koje je označio kao napadače; da su oba lica kategorički negirala svoju
povezanost sa bilo kojim napadom; da je istog dana u prostorijama PJ Podgorica preduzeto poligrafsko
ispitivanje, nakon čega je poligrafski ispitivač saopštio da ne postoje bilo kakve naznake o povezanosti
ovih lica sa napadom; da je o svim preduzetim aktivnostima policijskih službenika obaviještena
zamjenica državnog tužioca, koja se izjasnila da će konačnu ocjenu o postojanju i kvalifikaciji krivičnog
djela dati nakon završetka preduzetih vještačenja; da je J.B. nakon toga, prijavio krađu novca u
vrijednosti od 10.000 eura jer se naknadno sjetio da je u podrumu kuće imao još oko 12.000 eura
ušteđevine pa je prijavio ukupni iznos ukradenog novca u iznosu od 22.000 eura; da su policijski
službenici preduzeli sve mjere kako bi rasvijetlili događaj i identifikovali učinioce tog krivičnog djela; da
navedene aktivnosti nijesu rezultirale identifikacijom počinilaca, ali da će policijski službenici i dalje
preduzimati sve druge operativne mjere i aktivnosti u cilju dobijanja novih saznanja.
Ishod postupka: Na osnovu sprovedenog ispitnog postupka i dostavljene dokumentacije, Zaštitnik nije
utvrdio povredu prava podnosioca pritužbe u dosadašnjem postupanju Uprave policije – Ispostave
Cetinje. Zaštitnik je obavijestio podnosioca o preduzetim radnjama Uprave policije i da će pratiti njeno
dalje postupanje u ovom slučaju.
6.5. Ocjena stanja i preporuke
Crna Gora je donošenjem Zakona o zabrani diskriminacije i drugih zakona iz ove oblasti, kao i daljim
unaprjeđenjem antidiskriminacionog zakonodavstva, uspostavila dobar pravni okvir za zaštitu od
diskriminacije. Brojni državni organi su ovlašćeni da u okviru svojih nadležnosti postupaju u oblasti
zaštite od diskriminacije, pri čemu je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore ustanovljen kao
centralni organ za zaštitu od diskriminacije.
U 2013. godini, u radu državnih organa ostvaren je napredak u promociji i zaštiti od diskriminacije.
Posmatrano u cjelini, sa civilnim sektorom unaprijedili su saradnju, a posebno na planu povećanja
vidljivosti i stvaranju boljeg okruženja za većinu pripadnika osjetljivih društvenih grupa.
Međutim, i pored usvajanja dobrog zakonskog okvira i kontinuiranih aktivnosti na njegovom poboljšanju,
usvajanja strateških dokumenata sa akcionim planovima i preduzimanja konkretnih aktivnosti i dalje su
prisutni problemi sa kojima se susrijeće većina pripadnika osjetljivih društvenih grupa.
Relativno mali broj prijavljenih slučajeva diskriminacije Zaštitniku i dalje je posljedica nedovoljnog
poznavanja ljudskih prava i mehanizama zaštite, kao i prisutnog straha građana da prijave ovu pojavu.
Diskriminacija je i dalje vidljiva i prisutna u odnosu na Rome, lica sa invaliditetom, lica različite
seksualne orijentacije, žene, starije osobe i pripadnike manjinskih naroda i drugih manjinskih
nacionalnih zajednica i dr.
U oblasti rodne ravnopravnosti i pored dobrih normativnih i institucionalnih pretpostavki i njihovog
kontinuiranog unaprjeđenja, žene su još uvijek u nepovoljnijem položaju. Ukorijenjeno u tradiciji i
prikriveno diskriminatorno ponašanje prema ženama sprječava njihovo ravnopravno učešće u svim
oblastima života. Ustavni princip o ravnopravnosti žena i muškaraca, razvoja politike jednakih
mogućnosti, kao i zakonska određenja o rodnoj ravnopravnosti i o rodno balansiranoj zastupljenosti,
nijesu dosljedno ostvareni u odnosu na žene kao manje zastupljeni pol. U političkom životu nije
obezbijeđeno učešće žena, u skladu sa međunarodnim dokumentima i standardima u ovoj oblasti
159
Nasilje nad ženama i u porodici se malo prijavljuje i pored toga što su promijenjeni stavovi javnosti i
institucija o ovom problemu. Podaci o nasilju i vrstama nasilja nad ženama su nepotpuni, a kaznena
politika prema nasilnicima relativno je blaga. I dalje je prisutno porodično nasilje, posebno
marginalizovanih kategorija žena, kao što su Romkinje. U okviru ove populacije i dalje postoje prinudni
brakovi.
I dalje su prisutni problemi sa kojima se susrijeću lica sa invaliditetom. Diskriminacija ovih lica posebno
se ogleda kod ograničenosti njihovog pristupa javnim objektima i prostoru, sredstvima javnog prevoza,
nemogućnosti da se potpunije informišu o svojim pravima i dnevnim dešavanjima, njihovom radnom
osposobljavanju i zapošljavanju.
Vidljivi napredak je ostvaren u zaštiti prava LGBT osoba, posebno kod organizaovanja njihovih javnih
okupljanja, ali samo uz jaku asistenciju policije i uz uključivanje nadležnih državnih organa u
ostvarivanje tog prava. Međutim, ne može se konstatovati da je u praksi, njihovo pravo na slobodno
javno okupljanje ostvareno. Česti su slučajevi fizičkog napada na lica pripadnike ove populacije ili lica
koja javno podržavaju njihova prava, posebno na javnim mjestima ili u javnim objektima, a kazne
izrečene učiniocima su izuzetno niske i uglavnom prekršajne.
Sprovođenje Strategije za unaprjeđenje kvaliteta života LGBT osoba za period 2013 - 2018. godine,
obezbjeđenje slobode okupljanja i sigurnosti svih javnih događaja kao što je "Povorka ponosa", uz
unaprjeđenje zakonodavnog okvira, a prije svega očekivano donošenje zakona o registrovanom
partnerstvu - istopolnim zajednicama i intenzivnije promovisanje tolerantnih stavova u društvu po
osnovu seksualne orijentacije, kao i dosljednija kaznena politika, doprinijeli bi opštoj slici relativno
dobrog opšteg stanja poštovanja ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori.
Kao što je ukazano i u prethodnom izvještaju Zaštitnika, stvorene su normativne i institucionalne
pretpostavke za zaštitu prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica. Usvojen je
ustavni princip afirmativne akcije manjina, a očekuje se njegova primjena i na lokalnom nivou kroz
izmjene izbornog zakonodavstva.
I pored značajnog napretka u ovoj oblasti, predstavnici manjinskih naroda suočavaju se sa problemima
u oblasti zapošljavanja u javnoj sferi, u proporcionalnoj zastupljenosti u institucijama pravno-političkog
sistema, u političkoj prezentaciji, kao i određenim problemima u oblasti obrazovanja, kulture,
informisanja i izdavačke djelatnosti.
Posebno je težak položaj romske i egipćanske zajednice. Njihova diskriminacija i dalje je izražena, a
naročito u oblasti zapošljavanja, obrazovanja, zdravstvene zaštite i stanovanja. Socijalna isključenost i
siromaštvo kod ove zajednice, znatno su rašireniji nego kod ostalih društvenih grupa. Još uvijek je
aktuelan problem nedostatka ličnih dokumenata, a posebno među raseljenim licima sa Kosova, što ih i
pored brojnih aktivnosti nadležnih organa i dalje onemogućava da ostvaruju osnovna ljudska prava.
Za nastavak demokratizacije društva i dosljedno sprovođenje ustavnog principa jednakosti i
nediskriminacije, posebnu važnost treba da ima prevencija svih oblika diskriminacije.
Edukativne aktivnosti koje uključujuju standarde etičkih ponašanja, prije svega treba nastaviti za
zaposlene u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi, nosioce pravosudnih funkcija, nezavisne organe za
zaštitu ljudskih prava i sloboda, ali i medije i građane uopšte.
Unaprjeđivanje saznanja o osnovima i pojavama diskriminacije, međunarodnim standardima i
nacionalnom antidiskriminacionom zakonodavstvu, nadležnostima organa, kao i mjerama potrebnim za
160
suzbijanje diskriminacije, omogućava potencijalnim diskriminisanim licima da koristeći se principom
jednakih mogućnosti, pronađu najbolji način da odbrane svoje lično dostojanstvo.
Stalna je obaveza nadležnih državnih organa, pravnih lica ali i pojedinaca da osmisle, dograđuju i
realizuju cijeli set aktivnosti u prevenciji i borbi protiv diskriminacije, pri čemu moraju biti svjesni da ova
devijantna društvena pojava kontinuirano pronalazi nove i različite načine kojima se narušava ljudsko
dostvojanstvo.
Imajući u vidu činjenicu da je diskriminacija prisutna u svim segmentima društva, u cilju suzbijanja ove
negativne društvene pojave veliki značaj treba posvetiti edukovanju građana kroz organizovane javne
kampanje i kroz različite aktivnosti (distribucijom materijala i dr), upoznavanje sa zaključcima tih javnih
kampanja i dr.
Nadležni organi i institucije, ali i nevladin sektor, trebali bi da modifikuju pravce širenja ideje tolerancije i
jednakosti na osnovu sprovedenih istraživanja javnog mnjenja. Glavna ulogu u širenju tih ideja je na
institucijama u sistemu obrazovanja mladih, djelovanju medija i praktičnom iskazivanju dobrih ličnih
primjera tolerancije lica iz svih struktura javne vlasti.
Svakako, glavnu ulogu u zaštiti od diskriminacije ima Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore. Da bi
Zaštitnik kao samostalni i nezavisni državni organ mogao efikasno odgovoriti na svoje zakonske
obaveze, potrebno je učiniti dodatne napore u cilju unaprjeđenja njegovih administrativnih i tehničkih
kapaciteta, što je i preporuka čije sprovođenje se potencira u svim izvještajima Evropske unije.
Polazeći od stanja u oblasti zaštite od diskriminacije konstatovanog u ovom izvještaju i stanja
konstatovanog u Izvještaju o radu Zaštitnika za 2012. godinu (koji je razmatran krajem decembra
2013. godine), Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore obuhvatajući i preporuke date u tom
izvještaju, preporučuje državnim organima, organima državne uprave, organima lokalne samouprave i
lokalne uprave, kao i nosiocima javnih ovlašćenja, da u cilju suzbijanja diskriminacije po osnovu:
Nacionalne pripadnosti i jezika
 Nastave sa preduzimanjem potrebnih aktivnosti radi obezbjeđenja srazmjerne zastupljenosti
pripadnika manjinskih naroda;
 U skladu sa ustavnim principom afirmativne akcije normativno urede autentičnu zastupljenost
manjinskih naroda na lokalnom nivou;
 Osnaže i ubrzaju aktivnosti na unaprjeđenju položaja Roma i Egipćana, u skladu sa
međunarodnim standardima i nacionalnim strateškim dokumentima;
 Nastave sa sprovođenjem programa elementarnog funkcionalnog opismenjavanja i obuke
Roma i Egipćana, a posebno njihovih nevidljivih društvenih grupa, za jednostavna stručna
zanimanja koja potražuje crnogorsko tržiste rada;
 Nastave sa aktivnostima na podizanju svijesti javnosti, a posebno pripadnika Roma i Egipćana
radi upoznavanja sa njihovim pravima, prepoznavanja i suzbijanja diskriminacije ove manjine;
 Intenziviraju konsultacije i unaprijede saradnju sa nacionalnim savjetima manjina, kao tijelima
manjinske samouprave.
Pola
 Obezbijede dosljednu primjenu propisa o postizanju uravnotežene zastupljenosti žena i
muškaraca u predstavničkim tijelima i organima vlasti na svim nivoima;
161
 Intenziviraju aktivnosti na snaženju mehanizma za implementaciju ravnopravnosti polova na
nacionalnom i lokalnom nivou;
 Nastave sa aktivnostima na preduzimanju mjera koje će doprinijeti uklanjanju svih oblika nasilja
nad ženama, smanjenju nezaposlenosti žena, eliminisanju svih oblika diskriminacije žena pri
zapošljavanju, na podizanju građanske svijesti i stvaranju društvenog ambijenta za
ravnopravno učešće žena i muškaraca u svim oblastima društvenog života;
 Nastave sa obukom sudija i tužilaca u pogledu efikasnosti u postupanju u slučajevima nasilja u
porodici i porodičnoj zajednici;
 Nastave sa aktivnostima na otvaranju skloništa i SOS telefona na lokalnim nivoima za žrtve
nasilja;
 Organizuju savjetodavne službe za rad sa žrtvom i nasilnikom;
 Obezbijede dosljednu primjenu propisa o zaštiti trudnica i porodilja;
 Kontinuirano obezbjeđuju sredstva za preventivne sistematske preglede žena.
Invaliditeta
 Unaprijede propise i intenziviraju aktivnosti na obezbjeđenju pristupačnosti javnih objekata i
prostora licima sa invaliditetom, razvijaju postojeće i uspostavljaju nove servise podrške ovim
licima;
 Unaprijede propise koji se odnose na javni prevoz i obezbijede da sredstva javnog prevoza
budu pristupačna osobama sa različitim vrstama invaliditeta;
 Obezbijede adekvatne uslove na svim autobuskim i željezničkim stanicama, kao i na
autobuskim stajalištima kako bi osobe sa različitim vrstama invaliditeta mogle koristiti sredstva
javnog prevoza;
 Jačaju administrativne kapacitete svih nadležnih institucija u borbi protiv diskriminacije ovih
lica;
 Sprovode razne oblike edukacije lica sa invaliditetom, njihovih porodica, državnih službenika i
drugih lica, radi boljeg razumijevanja položaja lica sa invaliditetom, pružanja usluga i adekvatne
podrške;
 Nastave sa aktivnostima na promociji, prevenciji i zaštiti od diskriminacije, uspostavljanju
evidencija i baza podataka za sve prijavljene slučajeve diskriminacije lica s invaliditetom;
 Uspostave jedinstvenu metodologiju u pristupu egzistencijalnim pitanjima lica sa invaliditetom,
kao i da jednoobrazno sačinjavaju i vode evidencije (bazu podataka) sa svim bitnim podacima
o licima sa invaliditetom (kategorija, procenat tjelesnog oštećenja, pol, vrsta pripadajuće
naknade i dr);
 Formiraju mobilne timove za obilazak porodica lica sa invaliditetom koji žive u udaljenim
mjestima (ruralna područja);
 Osiguraju besplatnu pravnu pomoć i savjetovališta za lica sa invaliditetom i njihove porodice
(porodična savjetovališta).
Rodnog identiteta i seksualne orijentacije
 Usvoje zakon kojim se daju ista prava homoseksualnim partnerima koji žive u zajednici kao
heteroseksualnim partnerima u vanbračnim zajednicama u pogledu međusobnog izdržavanja i
drugih imovinskih prava;
 Procesuiraju sve slučajeve nasilja i drugih kršenja prava LGBT populacije;
 Intenziviraju aktivnosti na promovisanju tolerantnih stavova u društvu po osnovu seksualne
orijentacije i rodnog identiteta;
 Nastave sa sprovođenjem obuke državnih službenika i drugih zaposlenih, a posebno onih koji
se bave zaštitom prava pripadnika različite seksualne orijentacije;
162
 Nastave sa aktivnostima za obezbjeđenje slobode okupljanja i sigurnost javnih događaja
pripadnika LGBT populacije;
 Obezbijede dosljedno sprovođenje Strategije za unaprjeđenje kvaliteta života LGBT osoba;
 U obuku zdravstvenih radnika uključe značaj poštovanja dostojanstva LGBT osoba, kao i
njihovih specifičnih zdravstvenih potreba;
 Prilikom prikupljanja osjetljivih podataka primijene garancije kojima se čuva pravo na
poštovanje privatnog života LGBT osoba;
 Obezbijede podršku radu i funkcionisanju skloništa za LGBT osobe.
163
164
VII OCJENE I ZAKLJUČCI

Građani su u ostvarivanju svojih prava svakodnevno upućeni na organe javne uprave. Ovi organi često
ne odlučuju o zahtjevu građana u propisanom roku ili neopravdano dugo vode postupak. U nekim
slučajevima organi donose više puta istu ili sličnu odluku o određenom zahtjevu građanina iako je
neposredno viši organ ili sud u postupku po žalbi, odnosno tužbi protiv tog akta utvrdio određene
nepravilnosti (nezakonitosti) i naložio njihovo otklanjanje. Zato su građani prinuđeni da više puta
osporavaju u upravnom postupku ili upravnom sporu konkretne upravne akte, da se izlažu materijalnim
troškovima i dugo čekaju zakonitu odluku. Posebnu vrstu nezakonitog rada organa javne uprave,
predstavlja tzv. "ćutanje uprave", što u suštini predstavlja ignorisanje podnosilaca zahtjeva i povredu
njihovog ljudskog dostojanstva.
Zaštitnik je mišljenja da Zakonom o opštem upravnom postupku treba ograničiti višestruko ponavljanje
postupka pred prvostepenim, odnosno drugostepenim upravnim organom, na način što bi se obavezao
organ koji odlučuje o pravnom lijeku da meritorno riješi upravnu stvar, npr. poslije dva “vraćanja” na
ponovni postupak.
Potrebno je osposobiti upravne organe i službe za zakonito i meritorno rješavanje po žalbama, kako bi
se obezbijedilo da se predmeti ne vraćaju više puta na ponovni postupak, kao i uspostaviti sistem
odgovornosti za eventualno nepoštovanje zakona i sloboda i prava građana od strane službenika javne
uprave.
Zaštitnik smatra da treba nastaviti reformu javne uprave u skladu sa evropskim standardima. Reformom
treba obezbijediti da se organi javne uprave koji postupaju u upravnim stvarima striktno pridržavaju
načela dobre uprave, kao što su: načelo zakonitosti, načelo zaštite prava građana i zaštite javnog
interesa, načelo efikasnosti, načelo istine, načelo samostalnosti u rješavanju, načelo ekonomičnosti
postupka itd. Na taj način, javna uprava ostvariće svoju ulogu servisa građana. Dobro organizovana i
kompetentna javna uprava je preduslov za ostvarivanje vladavine prava i izgradnju demokratskih
institucija za zaštitu i ostvarivanje ljudskih prava i sloboda po standardima razvijene demokratije.

Građani su i u 2013. godini podnosili pritužbe na rad sudova. Njihov broj je manji u odnosu na
prethodnu godinu za 27,35%. Smanjeno je i učešće pritužbi na rad sudova u ukupnom broju primljenih
pritužbi. Pritužbe su se pretežno odnosile na odugovlačenje sudskog postupka. Ažurnost i
transparentnost rada sudova je povećana, a broj zaostalih predmeta je smanjen.
I pored rasta ažurnosti sudova i smanjenja broja zaostalih (starih) predmeta, Zaštitnik zapaža da u
njihovom radu još uvijek ima predmeta u kojima postupci traju više godina, što nije u skladu sa pravom
na suđenje u razumnom roku i stavovima Evropskog suda za ljudska prava.
Zaštitnik smatra da je neophodno nastaviti sa organizacionim, kadrovskim i materijalnim jačanjem
sudova i sudske uprave i stvaranjem uslova za uspostavljanje sistema efikasnog pravosuđa, u kojem
će problem zaostalih predmeta biti riješen i koje će biti osposobljeno da ne proizvodi nove zaostatke,
165

Pravni okvir zatvorskog sistema je unaprijeđen. Zaštita prava lica lišenih slobode od mučenja i drugih
oblika surovog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja je unaprijeđena. Smještajni
kapaciteti u ZIKS-u su unaprijeđeni. Specijalna pritvorska jedinica za maloljetnike i žene je
uspostavljena. Stvorene su neophodne normativne i institucionalne pretpostavke za prevenciju torture.
Nacionalni preventivni mehanizam je uspostavljen i ostvaruje funkciju. Slučajevi torture se pojavljuju
kao izolovani. Međutim, i dalje je evidentan problem prenaseljenosti ZIKS-a, a uslovi u zatvorima ne
ispunjavaju evropske standarde. Neophodno je nastaviti aktivnosti na razvijanju sistema alternativnih
sankcija i rehabilitacije. Na ove probleme je ukazano i u izvještaju za prethodnu godinu.

Crna Gora je stvorila normativne i institucionalne pretpostavke za unaprjeđenje rodne ravnopravnosti.
Međutim, u praksi žene su još uvijek u nepovoljnijem položaju u odnosu na muškarce. Prikriveno
diskriminatorsko ponašanje prema ženama je i dalje prisutno i sprječava jednako učešće žena u svim
oblastima života. I pored uočljivih promjena stavova javnosti i institucija, nasilje nad ženama i nasilje u
porodici i dalje je prisutno i malo se prijavljuje, podaci o nasilju i vrstama nasilja su nepotpuni, a
kaznena politika prema nasilnicima relativno je blaga.
Zaštitnik smatra da nadležni organi treba da osnaže mehanizme za implementaciju ravnopravnosti
polova na nacionalnom i lokalnom nivou. Potrebno je obezbijediti dosljednu primjenu propisa radi
postizanja uravnotežene zastupljenosti žena i muškaraca u predstavničkim tijelima i organima vlasti na
svim nivoima. Takođe je potrebno preduzeti mjere koje će doprinijeti uklanjanju svih oblika nasilja nad
ženama, smanjenju nezaposlenosti žena, eliminisanju svih oblika diskriminacije žena pri zapošljavanju,
na podizanju građanske svijesti i stvaranju društvenog ambijenta u kome će ljudi postati rodno osjetljivi i
prepoznati značaj primjene ravnopravnih mogućnosti žena i muškaraca u svim oblastima društvenog
života.

Stvorene su normativne i instutucionalne pretpostavke za zaštitu prava manjinskih naroda i drugih
manjinskih nacionalnih zajednica. Usvojeni ustavni princip afirmativne akcije primjenjuje se na
državnom nivou, a očekuje se da će njegova primjena na lokalnom nivou biti uređena izmjenom
izbornog zakonodavstva. Takođe se očekuje da će se unaprjeđenjem izbornog zakonodavstva
omogućiti političko predstavljanje Roma. I pored ostvarenog napretka u ovoj oblasti, predstavnici
manjinskih naroda suočavaju se sa problemima u oblasti zapošljavanja u javnoj sferi, u proporcionalnoj
zastupljenosti u institucijama pravno-političkog sistema, u političkoj prezentaciji, kao i određenim
problemima u oblasti obrazovanja, kulture, informisanja i izdavačke djelatnosti. Posebno je težak
položaj romske i egipćanske zajednice.
Organi vlasti treba da nastave sa preduzimanjem potrebnih aktivnosti radi obezbjeđenja srazmjerne
zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda, kao i da osnaže i ubrzaju aktivnosti na unaprjeđenju
položaja Roma i Egipćana, u skladu sa međunarodnim standardima i nacionalnim strateškim
dokumentima. Svi politički i društveni subjekti treba kontinuirano da njeguju kulturu manjinskih prava,
razvijaju duh tolerancije i zajedništva u cilju eliminacije etničkih stereotipa i predrasuda, ali i da ulažu
dalje napore na edukaciji građana, predstavnika javne vlasti i medija o evorpskim standardima
manjinskih prava.
166

Stanje ekonomskih i socijalnih prava i dalje je ispod standarda koje propisuju potvrđeni i objavljeni
međunarodni dokumenti u ovoj oblasti. Veliki broj građana i dalje živi na granici siromaštva i u stanju je
stalne socijalne potrebe. Stopa siromaštva u posljednje tri godine je u porastu. Najugroženiji su
nezaposleni, ali i zaposleni koji ne primaju zarade. Ugroženi su i mnogi zaposleni sa najmanjim
primanjima, kao i zaposleni kod privatnih poslodavaca koji krše propise i uskraćuju njihova prava, ali i
penzioneri koji primaju niske penzije. Posebno je težak položaj ranjivih grupa i pojedinaca, kao što su
stara lica, Romi i lica sa invaliditetom.
Zaštitnik razumije da ostvarivanje ovih prava zavisi od ekonomske razvijenosti države, odnosno od
njenih materijalnih mogućnosti, da se ekonomska i socijalna prava ne mogu ostvariti u punom obimu u
kratkom vremenskom roku, ali da to ne oslobađa državu obaveza da preduzima korake i mjere u cilju
ostvarivanja ovih prava. Država je dužna da kontinuirano preduzima sve što je u njenoj moći na planu
obezbjeđivanja uslova i sredstava za ostvarivanje ovih prava u punom obimu.

Postupci za povraćaj i obeštećenje neopravdano dugo traju. Od stupanja na snagu Zakona o povraćaju
oduzetih imovinskih prava i obeštećenju, zaključno sa 31.12.2013. godine, riješeno je 53,3% predmeta,
tako da je ostao veliki broj neriješenih zahtjeva. Po velikom broju zahtjeva postupci nijesu ni započeti,
tako da se u tim predmetima može govoriti o višegodišnjem "ćutanju uprave". Dugim trajanjem
postupaka, građanima se prolongira zakonom propisano pravo na povraćaj i obeštećenje. Time se
istovremeno građanima koji imaju pravo na povraćaj prolongira sticanje prava svojine na nepokretnoj
imovini koja je predmet povraćaja, pa i korišćenje prava koja čine to pravo (korišćenje, ubiranje plodova
i raspolaganje). S druge strane, građanima koji imaju pravo na obeštećenje prolongira se ostvarivanje
prava na obeštećenje u razumnom roku.
Zaštitnik i u ovom izvještaju ukazuje da je neophodno da komisije za povraćaj i obeštećenje ubrzaju
svoj rad po preostalim predmetima, da Ministarstvo finansija obezbijedi odgovarajući broj stručnih
saradnika za ažurno obavljanje stučnih poslova za potrebe komisija, srazmjerno broju predmeta u radu
i preduzme sve neophodne radnje i mjere za kontinuirano funkcionisanje komisija.

U oblasti zaštite životne sredine nedovoljno se primjenjuju mjere predviđene zakonskim okvirom, koji je
uglavnom usklađen sa međunarodnim standardima. Ekološka svijest građana nije dovoljno razvijena.
Povrede prava na zdravu životnu sredinu uglavnom su posljedica izgradnje objekata bez građevinske
dozvole, nedosljedne primjene propisa iz oblasti urbanizma, građevinarstva i prostornog planiranja.
Izražen je i problem prekomjerne buke u turističkim mjestima. Nadležni organi trebalo bi da preduzimaju
neophodne aktivnosti kako bi se urbanistički planovi donosili i sprovodili blagovremeno. Potrebno je
obezbijediti puno poštovanje urbanističkih i građevinskih standarda. Nadležne inspekcije treba da
preduzmu sve potrebne radnje u cilju permanentnog nadzora, praćenja i kontrole stanja nivoa buke.

U izvještajnoj godini sprovodile su se aktivnosti koje su u mnogo čemu unaprijedile položaj djeteta u
Crnoj Gori i podigle stepen poštovanja dječijih prava na viši nivo. Možemo konstatovati da je postignut
određeni napredak u procesu socijalne reforme, koja je bila neophodna kako bi se svakom djetetu
obezbijedio život, rast i razvoj u skladu sa preporučenim standardima i garantovanim pravima.
167
Međutim, potrebno je preduzimati dalje aktivnosti kako bi se djeci obezbijedila dostupnost različitih
servisa i različitih oblika pomoći i podrške u cilju ostvarivanja svih garantovanih prava.
Zaštitnik zapaža da su sprovedene brojne aktivnosti usmjerene na zaštitu djece i mladih od nasilja.
Međutim, neophodno je i dalje kontinuirano sprovoditi raznovrsne, kako preventivne tako i reaktivne
mjere usmjerene na prevenciju delikventnog ponašanja, budući da je stepen vršnjačkog nasilja još
uvijek na visokom nivou. Takođe su neophodne kontinuirane edukacije svih osoba koje direktno rade
sa djecom, o zabrani nasilja, uznemiravanja i zlostavljanja djece, kako bi se djeci obezbijedila
garantovana zaštita.
I pored određenih radnji i mjera koje su preduzimane u cilju jačanja pravosudnih organa u oblasti dječjih
prava i postupanja sa maloljetnicima, Zaštitnik smatra da edukacije u pravosuđu treba inrenzivnije
nastaviti. Kapaciteti pravosudnih organa moraju se unaprijediti kako materijalno i tehnički tako i
obezbjeđivanjem usko specijalizovanog kadra, koji bi služio kao pomoć i podrška sudijama i tužiocima u
svim situacijama kada za tim ima potrebe, a sve u cilju ostvarivanja najboljeg interesa djeteta.

Crna Gora je stvorila normativne i institucionalne pretpostavke za zaštitu lica s invaliditetom. Međutim,
i dalje su prisutne manifestacije otvorene i prikrivene diskriminacije ovih lica, što se posebno ogleda
kroz nemogućnost informisanja kako o svojim pravima tako i o dnevnim dešavanjima u sredini u kojoj
žive i u okruženju, ograničenosti pristupa javnim objektima, sredstvima javnog prevoza, zapošljavanju,
obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, čime ostaju na marginama društvenog života. Brojne predrasude i
stereotipi dodatno otežavaju položaj lica sa invaliditetom i ograničavaju njihovu socijalnu inkluziju.
Zaštitnik i u ovom izvještaju ukazuje da je potrebno unaprijediti aktivnosti na promociji, prevenciji i
zaštiti od diskriminacije ovih lica, obezbijediti pristupačnost javnih objekata i prostora licima sa
invaliditetom, razvijati postojeće i uspostavljati nove servise podrške ovim licima.

U 2013. godini Vlada Crne Gore usvojila je Strategiju za unaprjeđenje kvaliteta života LGBTI osoba za
period 2013 - 2018. godine. Nadležni državni organi su podržali mirna javna okupljanja LGBTI osoba "Povorke ponosa" u Budvi i Podgorici. Na ovim okupljanjima ispoljen je visok nivo homofobije prema
LGBTI osobama, naročito u Budvi. Ostvarivanje prava LGBTI osoba još uvijek nije u skladu sa pravnim
i socijalnim normama, te su pojave otvorene i prikrivene diskriminacije ovih osoba i dalje prisutne.
Dosljedno sprovođenje Strategije, uz unaprjeđenje zakonodavnog okvira, a prije svega donošenje
Zakona o istopolnim zajednicama, doprinijelo bi unaprjeđenju poštovanja prava ovih osoba. Državni
organi treba da nastave saradnju sa civilnim sektorom na planu unaprjeđenja pozitivnog okruženja za
LGBTI zajednicu i da intenziviraju promovisanje tolerantnih stavova u društvu po osnovu rodnog
identiteta i seksualne orijentacije.
Generalno posmatrano u Crnoj Gori je u 2013. godini ostvaren određeni napredak u oblasti osnovnih
ljudskih prava, ali se i pored toga stanje ljudskih prava i sloboda, naročito u pogledu poštovanja prava
od strane organa javne uprave i njenog odnosa prema građanima, kao i prava ranjivih grupa na koje
smo ukazali u ovom izvještaju, ne može ocijeniti zadovoljavajućim.
168
VIII O INSTITUCIJI I FINANSIJSKIM SREDSTVIMA
Podsjećamo, Zakonom o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore (koji je stupio na snagu 23.
avgusta 2011. godine), institucija Zaštitnika je dobila dvije nove nadležnosti i određena je i kao
Institucionalni mehanizam za zaštitu od svih oblika diskriminacije, kao i Nacionalni mehanizam za
prevenciju torture.
Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji stručne službe Zaštitnika/ce ljudskih prava i sloboda
Crne Gore predviđa ukupno 33 službeničkih i namješteničkih radnih mjesta. Trenutno je u Službi
zaposlen 21 službenik i namještenik, radni prostor je u potpunosti iskorišćen i prije osnivanja novih
mehanizama. Naš zahtjev za obezbjeđenjem dodatnog radnog prostora za rad novih mehanizama,
upućen Ministarstvu finansija juna 2013. godine, nije realizovan. S tim u vezi, napominjemo da još
uvijek nije ispoštovan standard da Nacionalni mehanizam za prevenciju torture ima fizički odvojen radni
prostor. Dinamika zapošljavanja utvrđena je Akcionim planom za poglavlje 23 - temeljna prava: u 2013.
godini 1 službenik(nije realizovano), u 2014. godini 3 službenika, u 2015. godini 4 službenika i u 2016.
godini 3 službenika, tako da problem nedostatka radnog prostora predstavlja prepreku za realizaciju
mjera utvrđenih Akcionim planom.
Zakonom o budžetu (“Sl. list CG“, br. 66/12), za 2013. godinu, u razdjelu Zaštitnik ljudskih prava i
sloboda Crne Gore, opredijeljena su sredstva u ukupnom iznosu od 528.924,32 €.
Realizacija planiranog budžeta za 2013. godinu ostvarena je sa 86,61%.
Ukupno utrošena sredstva za funkcionisanje institucije Zaštitnika u 2013. godini iznosila su
458.103,66€, od toga za:
411
412
413
414
419
441
Ukupno:
Bruto zarade i doprinose na teret poslodavca
Ostala lična primanja
Rashodi za materijal i usluge
Tekuće održavanje
Ostali izdaci
Izdaci za opremu
360 433,31
4 213,74
83 914,00
1 999,67
4 244,80
3 318,14
458 103,66
Za sprovođenje istraživanja i realizaciju projekata u oblasti prava djeteta, ukupno je utrošeno
19.772,50€, koja su obezbijeđena iz donacija.
Planirana sredstva za bruto zarade i doprinose na teret poslodavca se nijesu iskoristila u iznosu od 49
190.01€, što čini 12% planiranih sredstava za ovu namjenu. Ova ušteda uzrokovana je jednim
upražnjenim radnim mjestom (savjetnica za odnose s javnošću i međunarodnu saradnju prešla je u
drugi organ) i nemogućnošću da se popuni ovo i još jedno radno mjesto u oblasti diskriminacije, koje je
predviđeno Akcionim planom za poglavlje 23 - temeljna prava. Naime, Zakon o državnim službenicima i
namještenicima, koji se primjenjuje i na Službu Zaštitnika (“Sl. list CG“, br. 39/11) počeo je da se
primjenjuje 01. januara 2013. godine. U prelaznim i završnim odredbama, član 160, predviđeno je da će
se akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji donijeti u roku od 60 dana od početka primjene
Zakona. Mišljenje na ovaj akt Zaštitnika daje nadležno radno tijelo Skupštine Crne Gore. Kako je
postupak na izmjenama i dopunama Zakona o zaštitniku, počeo još tokom 2012. godine i očekivalo se
njegovo skoro donošenje, zastali smo sa postupkom usaglašavanja ovog akta, do donošenja novog
169
Zakona, kako ne bi nadležni Odbor doveli u situaciju da u nepunih godinu dana tri puta daje mišljenje
na ovaj naš akt (u maju 2012. godine je razmatrao naš važeći Akt). Ovo čekanje dovelo nas je u
situaciju da ne možemo da popunimo navedena radna mjesta, i pored toga što je nedostatak kadra
izražen. Uprava za kadrove je odbila da raspiše oglas zbog neusaglašenog Akta o organizaciji i
sistematizaciji Zaštitnika sa Zakonom o državnim službenicima i namještenicima.
U odnosu na opredijeljena finasijska sredstva poređenja radi, Zakonom o Budžetu za 2011. godinu,
kada je Zaštitnik dobio dvije nove nadležnosti, iznos opredijeljenih sredstava je uvećan za 29%,
odnosno 111.842,65€ u odnosu na prethodnu godinu, što je bio ukupan iznos sredstava predviđen za
dva nova mehanizma zajedno. Za 2012. godinu opredijeljeno je 544.210,44 €, a rebalansom Budžeta je
umanjeno na 531.324,32 €, da bi ukupna opredijeljena sredstva za 2013. godinu bila ponovo umanjena
na 528.924,32€. Kako je u toku izrade ovog Izvještaja već donešen Zakon o Budžetu za 2014. godinu i
sredstva za instituciju Zaštitnika opredijeljena u iznosu od 526.160,26 €, ukazujemo na nastavak trenda
umanjenja sredstava za instituciju Zaštitnika, uprkos razvojnim mjerama utvrđenim Akcionim planom za
poglavlje 23 – temeljna prava i obavezama jačanja Institucije preuzetim u drugom ciklusu UPR procesa.
170
Download

IZVJEŠTAJ O RADU ZA 2013. GODINU