IZVJEŠTAJ SA
KONFERENCIJE
„Kada govorimo o nestaloj osobi, mislimo na nekoga ko
nedostaje drugim ljudima. Oni osjećaju bol neizvjesnosti i
od državnih institucija traže odgovor i rješenje.”
Njena Visost kraljica Noor
4
SADRŽAJ
UVOD
6
KONFERENCIJA
7
UVODNO OBRAĆANJE NJENE
VISOSTI KRALJICE NOOR
8
PANEL-DISKUSIJE
10
NAPREDAK OSTVAREN U
RJEŠAVANJU PITANJA NESTALIH
12
DALJI PUT
14
TEHNOLOGIJA I IZAZOVI
16
TRANZICIJSKA PRAVDA
I PRAVO NA ISTINU
18
PLAN ZA BUDUĆNOST:
PREPORUKE
20
DODATAK A
PROGRAM KONFERENCIJE
25
DODATAK B
IZVJEŠTAJ SA OKRUGLIH
STOLOVA
Uvod.....................................................26
Hag, Nizozemska..................................27
Univerzitet u Sussexu, Centar za
istraživanje sukoba i sigurnosti u Sussexu...32
Sarajevo, Bosna i Hercegovina.............38
44
O ICMP-u
45
NAŠI POVJERENICI
46
ZAHVALE
Naslovnica: Palača mira u Hagu
Suprotna strana: Njena Visost kraljica Noor drži
govor drugog dana konferencije.
3
1. Uvod
Danas se broj prijavljenih slučajeva osoba nestalih
usljed oružanih sukoba i povreda ljudskih prava u svijetu
broji milionima. Pored toga, nesreće, trgovina ljudima,
organizirano nasilje i brojni drugi uzroci dovode do
nestanka više hiljada osoba. Događaji koji su se odigrali
tokom proteklih dvadesetak godina utjecali su na novi
razvoj u pristupu rješavanju ovog pitanja, posebno nakon
sukoba i nesreća. Zbog toga je obim problema sada jasniji
– smjernice, standardi i politike u vezi sa rješavanjem
pitanja nestalih su bolje definirane, a naučni i informatički
napredak danas omogućavaju pronalaženje nestalih na
daleko efikasniji način nego ikada ranije. Međutim, u kojoj
mjeri je moguća primjena novih mogućnosti i dalje ovisi o
okolnostima nestanka osobe kao i o tome ko i zašto traga za
tom osobom. Da bi mogli učinkovito garantirati da ljudi neće
nestajati i da bi mogli garantirati poštivanje prava srodnika
nestalih, neophodno je proširiti tradicionalne kategorizacije
i problem nestalih posmatrati kao sastavni dio ljudskih prava
4
i pitanja ljudske sigurnosti. Učinkovito reagiranje na problem
nestalih mora, stoga, postati dijelom sveobuhvatnijeg globalnog
pothvata ublažavanja ljudske ranjivosti, unapređenja političkog
učešća i poboljšanja pristupa pravdi i ekonomskim pravima.
Gore lijevo: Knut Vollebaek, ICMP-ov povjerenik pozdravlja Thomasa
Millera, predsjedavajućeg ICMP-a, Kathryne Bomberger, generalnu
direktoricu ICMP-a i Stevena van Hoogstratena, generalnog direktora
Fondacije Carnegie ispred Palate mira.
Ispod: Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske, NJ.V. kraljica
Noor, povjerenica ICMP-a, Thomas Miller, predsjedavajući ICMP-a
i Kathryne Bomberger, generalna direktorica ICMP-a po dolasku u
Konferencijski centar.
Gore desno: Wim Kok, povjerenik ICMP-a i David Tolbert, predsjednik
Međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu stižu u Palatu mira.
Gore: Jozias van Aartsen, gradonačelnik Grada Haga poželio je
dobrodošlicu gostima prvog dana konferencije.
Ispod lijevo: Predstavnici porodica žrtava sa Zapadnog Balkana, među
kojima su bile Olgica Božanić, Seida Karabašić i Ljiljana Alvir, učestvovali
su u radu konferencije.
Dole lijevo: ICMP-ovi povjerenici Knut Vollebaek i Wim Kok sa Joziasom
van Aartsenom, gradonačelnikom Grada Haga na prijemu dobrodošlice.
„Pitanje nestalih staro je koliko i ljudska vrsta.
Uprkos tome, ne postoji spoznaja globalne
dimenzije ili istinskih razmjera tog problema.
Ne postoje smjernice o odgovornosti država da
rješavaju taj problem u svim njegovim aspektima.”
Thomas Miller
„Porodice nestalih osoba moraju osjetiti da je
ostatak zajednice u kojoj žive i društva uopće
svjestan njihovog gubitka i teškoća sa kojima
se suočavaju, te da im mora pružiti dugoročnu
potporu. Kada porodice učestvuju u procesima
rješavanja pitanja nestalih, iskoristit će svu
preostalu postojeću snagu da razviju nešto novo.”
Andreas Wigger
„U borbi za ljudska prava, a posebno u
aktivnostima pronalaženja i identifikacije nestalih,
ljudski život ovisi o dobroj zaštiti podataka,
koja ipak mora odgovoriti zahtjevima dijeljenja
podataka za potrebe prikupljanja preciznih
statističkih podataka. Načelo privatnosti treba
biti temelj rada organizacija, gdje se tehnologija
direktno transformira u utjecaj i učinkovitost.”
Brian Behlendorf
5
2. Konferencija
ICMP je konferencijom naslovljenom Nestali: plan za
budućnost pokušao pružiti uvid u način na koji se rješavanje
pitanja nestalih razvija, dati pregled izazova sa kojima se
učesnici u procesu suočavaju i ponuditi viziju budućnosti
procesa. Konferenciji je prethodio niz okruglih stolova. Prvi
je održan u Hagu, a učesnici su bili prestavnici međunarodnih
i drugih organizacija. Drugi u nizu je uključio i akademike
iz društveno-političke oblasti, a domaćin je bio Univerzitet
u Sussexu. Treći okrugli sto održan je u Sarajevu, u Bosni i
Hercegovini, a učesnici su bili predstavnici zainteresiranih
strana sa područja bivše Jugoslavije uključujući i predstavnike
porodica nestalih, vladinih institucija, NVO-a, predstavnike
medija, osobe uključene u kreiranje politika i predstavnike
pravosudnih organa.
Uz podršku Grada Haga – međunarodnog grada mira i pravde
– u Palati mira je održana konferencija u periodu utorak, 29.
oktobar – petak, 1. novembar 2013. godine. Kao prva ikada
održana konferencija ove vrste fokusirana je na sistematično
rješavanje pitanja nestalih, bez obzira na to da li su uzrok
nestanka ratovi, povrede ljudskih prava, nesreće, organizirano
nasilje, migracije ili neki drugi nedobrovoljni uzroci.
Razmatrano je i pitanje procesa pronalaženja i identifikacije
nestalih u smislu pravnih, tehničkih i društvenih posljedica.
Konferencija je rezultirala multidisciplinarnim preporukama i
otvorila prostor za pokretanje novih inicijativa.
6
Među učesnicima konferencije našli su se predstavnici različitih
država, međunarodnih i nevladinih organizacija – uključujući
udruženja žrtava i preživjelih, predstavnike privatnog
sektora, akademskih krugova, novinare, itd. Uglavnom se
radilo o osobama uključenim u kreiranje politika, borcima
za ljudska prava, predstavnicima pravosuđa, agencija za
obranu i sigurnost i organizacija za reakciju u slučaju nesreća,
relevantnim ministarstvima i specijaliziranim institutima te
medijima.
Konferencija je podijeljena na tri široka tematska područja:
1) osobe nestale usljed oružanih sukoba i povreda ljudskih
prava, uključujući i prisilne nestanke;
2) osobe nestale u prirodnim i nesrećama uzrokovanim
ljudskim faktorom;
3) osobe čiji je nestanak posljedica drugih uzorka uključujući
organizirano nasilje (droge, trgovina ljudima, terorizam) i
osobe nestale u migracijama stanovništva.
Pored toga, delegati su diskutirali o multidisciplinarnim
pitanjima i budućim izazovima, uključujući usklađivanje
globalnih i domaćih inicijativa, stvaranje uslova za preuzimanje
odgovornosti domaćih institucija, jačanje uloge pravosuđa –
posebno tužitelja i istražitelja, garantiranje prava preživjelima,
unapređivanje globalnog kapaciteta za reakciju u slučajevima
nestanaka, ispitivanje dostupnosti i kvaliteta podataka o
nestalim osobama, te poboljšanje mjera prevencije i gotovosti.
3. Uvodno obraćanje Njene Visosti kraljice Noor
Konferenciju je otvorila ICMP-ova povjerenica Njena Visost
kraljica Noor, dajući pregled postojećih kapaciteta i napretka
ostvarenog u procesu rješavanja pitanja nestalih osoba na
tlu bivše Jugoslavije, gdje je, kao posljedica oružanih sukoba
iz 1990-ih, prijavljen nestanak oko 40.000 ljudi. Do danas je
pronađeno i identifikovano više od 70% od tog broja nestalih.
Samo u Bosni i Hercegovini, gdje je nestalo oko 30.000 osoba,
pronađeno je i identifikovano njih 74%. Kada je u pitanju
prijavljeni nestanak više od 8.000 osoba u padu Srebrenice
1995. godine, od tog broja je gotovo 7.000 osoba pronađeno
u skrivenim masovnim grobnicama, a njihovi posmrtni ostaci
su identifikovani pouzdanim metodama identifikacije i vraćeni
članovima porodica koji odlučuju o mjestu ukopa i načinu
komemoracije.
Njena Visost je podsjetila na činjenicu da ove promjenjive
brojke ukazuju na napredak kakav nije zabilježen u drugim
dijelovima svijeta. Napori da se pronađu nestali na području
bivše Jugoslavije kontinuiranu podršku imaju u domaćim
institucijama, uključujući političke organe i krivičnopravne
sisteme. Te institucije nastoje odvojiti pitanje nestalih od
politika vođenih u prošlosti. Njena Visost je posebno naglasila
činjenicu da porodice nestalih nisu prepuštene same sebi, niti
ih se može smatrati tek primateljima međunarodne pomoći.
Upravo suprotno – radi se o jasnim i glasnim učesnicima u
procesu pronalaženja njihovih nestalih srodnika. Ne dozvolivši
da državne, religijske i etničke razlike sputavaju njihove
aktivnosti, porodice su izgradile funkcionalnu mrežu civilnog
društva i direktno učestvovale u operativnim procesima kakav
je i pružanje osobnih podataka o nestalima na osnovu kojih je
nastalo gotovo 100.000 spisa, uključujući i doniranje genetičkih
uzoraka što je omogućilo identifikaciju njihovih voljenih.
Važan uvjet za napredak ostvaren na Zapadnom Balkanu
u direktnoj je vezi sa usvojenim pristupom utemeljenim
na vladavini prava, što podrazumijeva i postupanje u
skladu sa standardima za prikupljanje dokaza neophodnih
u građanskopravnim procesima, podizanje optužnica i
postupanje u skladu sa zahtjevom za izdavanje validnih
potvrda o smrti. Primjena napredne tehnologije, uobičajene
za zemlje u kojima se poštuju važeći standardi vladavine prava,
omogućila je pokretanje pouzdanih i učinkovitih istraga sa
ciljem otkrivanja istine o sudbini nestalih osoba te je dodatno
osnažila i same procese vladavine prava. Njena Visost je
podsjetila sve prisutne da nepravde iz prošlosti, posebno
nestanak ljudi, predstavljaju temeljno kršenje vladavine prava
i povredu garantiranih ljudskih prava. Poratna rekonstrukcija i
pomirenje moraju uključiti i ponovno uvođenje vladavine prava
i ljudskih prava kao ključnih aspekata pokušaja uspostavljanja
pravičnog i mirnog društva. Samo država može vratiti oduzeta
prava i obnoviti prekršene garancije.
„Porodice trebaju i zaslužuju informacije o procesu
pronalaženja nestalih, dosljednu dvosmjernu
komunikaciju, imaju pravo na informirani izbor,
otvorenost, osjetljivost, suosjećanje, pomoć u
kojoj nema prikrivene osude, psihološku potporu,
poštivanje privatnosti i njihovih individualnih
potreba, prilika da vrijeme provode sa drugima,
treba ih osnažiti i osigurati finansijsku potporu”
Pamela Dix
„Standardi koji se primjenjuju u procesu pronalaženja
nestalih osoba i distribucije informacija nisu isti u
svim zemljama, ali se sa posmrtnim ostacima mora
pažljivo postupati, mora ih se pažljivo čuvati kako bi
se izbjegla opasnost pogrešnih identifikacija.”
Ronald K. Noble
Suprotna strana: ICMP-ova povjerenica NJ.V. kraljica Noor i ministar
hrvatskih branitelja Predrag Matić sa ICMP-ovim povjerenicima Wim
Kokom i Rolf Ekéusom na konferenciji.
Gore desno: Nik Steinberg, Human Rights Watch, sestra Consuelo
Morales, meksička organizacija Građani kao podrška za ljudska
prava i Sara H. Katsanis sa Univerziteta Duke.
7
4. Panel-diskusije
Konferencija je organizovana u četiri panela, od kojih su tri bila
tematski široko postavljena, a jedan se bavio izazovima pred
globalnim pokušajima učinkovitijeg pronalaženja nestalih.
Prvi panel je posvećen pitanju osoba nestalih u sukobima i
usljed kršenja ljudskih prava. Uvodničar je bio predsjednik
Međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu, gospodin David
Tolbert. Profesor Eric Stover sa Berkley univerziteta u Kaliforniji
govorio je o unapređenju aktivnosti međunarodne zajednice
na stvaranju neophodnih državnih kapaciteta. NJ.E. gospodin
Mohammad Shyaa Al-Sudani, irački ministar za ljudska prava
i Nj.E. gospodin Aram Ahmed Mohammed, ministar za
šehide i pitanja Anfala Kurdske regionalne vlade, govorili su
o teškoćama u održavanju političkog zamaha na rješavanju
pitanja nestalih osoba. Izazove sa kojima se suočavaju počinioci
u slučajevima nestalih osoba prezentirali su gospodin Manoj
Sachdeva i gospođa Fiona McKay iz Međunarodnog krivičnog
suda (MKS). Bivši prvi ministar Škotske, uvaženi Lord Jack
McConnell osvrnuo se na proces pronalaženja i identifikacije
nestalih kao način sprečavanja zločina i kršenja ljudskih prava.
Gospodin Andreas Wigger, predstavnik Međunarodnog
komiteta Crvenog krsta/križa (MKCK) i gospođa Jasminka
Džumhur, predstavnica UN-ove Radne grupe za prisilne i
nedobrovoljne nestanke, govorili su o potrebama u pogledu
humanitarne i tranzicijske pravde.
Nj.E. gospodin Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske,
u glavnom obraćanju naglasio je da se problem nestalih
osoba ne tiče samo njihove porodice i prijatelja, nego
predstavlja i ozbiljnu prepreku za postizanje trajnog mira i
stabilnosti. Zbog toga, rekao je, pravo na istinu postepeno
prerasta u međunarodno priznato i legitimno ljudsko pravo.
Predsjednik Josipović je podsjetio učesnike da je čak i na
evropskom kontinentu problem nestalih osoba daleko od
8
konačnog rješenja. Samo u Jugoistočnoj Evropi se još uvijek
traga za oko 12.000 osoba, u području Sjevernog Kavkaza –
regiji Ruske federacije traga se za 2.300 osoba, a na Kipru za
oko 2.000 osoba. Ovi podaci pokazuju da se još mnogo toga
mora uraditi na rješavanju ovog pitanja. Rješenje uključuje i
vođenje učinkovitih istraga te podizanje optužnica kako bi
se promijenilo ozračje nekažnjavanja. Predsjednik Josipović
je naglasio da se ne radi o jednostavnom zadatku te da je
potrebno hrabrosti i vremena, ali se radi o nečemu što je
neophodno u procesu zacjeljivanja rana u društvima suočenim
sa problemom nestalih.
Drugi panel je bio posvećen osobama nestalim usljed prirodnih
i nesreća izazvanih ljudskim faktorom. Uvodnu riječ dao je NJ.E.
gospodin Ronald K. Noble, generalni sekretar INTERPOL-a,
pozivajući na formiranje trajnog mehanizma za identifikaciju
žrtava nesreća (Disaster Victim Identification - DVI). O
problemima sa kojima se suočila Jugoistočna Azija nakon
cunamija govorio je profesor Pongruk Sribanditmongkol, koji
se nalazio na čelu timova za identifikaciju žrtava nesreća u
Tajlandu 2004. godine. Dr. Ingo Bastisch, direktor za nauku u
BKA-ovom Institutu za forenzičku nauku, osvrnuo se na izazove
u koordiniranju mehanizama za reakciju u slučajevima pružanja
pomoći zemljama suočenim sa problemom nestanaka.
Gospodin Frank de Paolo iz Glavnog mrtvozorničkog ureda
Grada New Yorka i gospođa Irene O’Sullivan iz Instituta za
forenzičku nauku Nizozemske dali su više informacija o načinu
osiguravanja bolje koordinacije između međunarodnih i
domaćih aktera u reakciji u slučajevima nesreća, što predstavlja
ključni način da se zaštite prava žrtava. Gospođa Pamela Dix,
izvršna direktorica organizacije Reakcije u slučaju nesreća,
osvrnula se na prava porodica u slučajevima nesreća. Potrebe
porodica su univerzalne i između ostalog uključuju pristup
informacijama o procesu, dosljednu i učinkovitu dvosmjernu
komunikaciju, poštivanje individualnih razlika i pravo na
privatnost.
Treći panel je bio posvećen problemima organiziranog nasilja
i migracija. U glavnom obraćanju NJ.E. ambasador William
Lacy Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije
za migracije (IOM), pažnju je posebno skrenuo na ranjivost
migranata koji u tranzitnim područjima ili po dolasku
na destinaciju nemaju adekvatan pristup pravosudnim
institucijama koje bi trebale jamčiti njihova prava. Sestra
Consuelo Morales iz organizacije Građani za ljudska prava
iz Meksika pokazala je kako stigmatizacija može pogoršati
njihovu ranjivost. Gospođa Sara H. Katsanis iz Instituta za
genomiku i politiku Univerziteta Duke, profesor José Antonio
Lorente, direktor DNA-PROKIDS (Program identifikacije nestale
djece) i profesorica Lori E. Baker sa Odsjeka za Antropologiju
Univerziteta Baylor prezentirali su dodatne informacije na
ovu temu. Posebno su istakli ozbiljnost obima problema
trgovine ljudima te značaj i izazove pred naučnim metodama
identifikacije u takvim slučajevima.
Četvrti panel bio je posvećen izazovima pred globalnim
pokušajem pronalaženja i identifikacije nestalih osoba. Govorili
su gospođa Olgica Božanić iz organizacije Udruženje porodica
kidnapovanih i nestalih lica Kosova i Metohije, dr. Radwan
Ziadeh iz Centra za studije o ljudskim pravima iz Damaska
(Sirija); profesor Michael S. Pollanen, glavni specijalista sudske
medicine iz Ontarija; dr. Ewa Tabeau, bivša rukovoditeljica
Demografskog odjela Međunarodnog krivičnog suda za bivšu
Jugoslaviju (MKSJ); dr. Jay Aronson, docent nauke, tehnologije
i društva sa Univerziteta Carnegie Mellon; dr. Alex John
London, profesor filozofije i direktor Centra za etiku i politiku
Univerziteta Carnegie Mellon, te gospodin Brian Behlendorf,
član Kolegija direktora Fondacije Benetech i Mozzila.
U glavnom obraćanju četvrtog panela, ambasador Thomas
Miller, predsjedavajući ICMP-a, rekao je da nema povratka u
vrijeme kada je bilo prihvatljivo da nestale osobe jednostavno
neće biti pronađene. Slučajevi nestanaka moraju biti adekvatno
istraženi u skladu sa pravno utemeljenim mehanizmima
i savremenim forenzičkim metodama: pravda mora biti
zadovoljena, a zločinci moraju odgovarati za počinjena djela.
Porodice nestalih moraju ostati aktivno uključene u proces, a
njima se moraju pružati pouzdane i tačne informacije, pazeći
pri tome da se osigura i bolja zaštita njihove privatnosti i prava.
Vollebaeka, povjerenika ICMP-a, i NJ.E. gospodina Fransa
Timmermansa, ministra vanjskih poslova Nizozemske, koji je
pozvao ICMP da odgovori na izazove kao savremena, mala
i fleksibilna organizacija, zvanično osnovana u skladu sa
međunarodnim zakonima, što joj omogućava još učinkovitiji
rad širom svijeta. Gospodin Timmermans je pozvao države da
podrže napore koje njegova vlada ulaže u postizanje tog cilja.
Govoreći u ime Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, član Parlamenta,
gospodin Alistair Burt, rekao je da Vlada Nizozemske u tom
pogledu ima punu i nedvosmislenu podršku britanskih vlasti.
Ambasador SAD-a pri OSCE-u, gospodin Daniel Baer podsjetio
je prisutne na podršku koju SAD pruža ICMP-u te na činjenicu
da je ICMP nastao na inicijativu tadašnjeg predsjednika SAD-a,
Billa Clintona. Konferencija je zaključena sažetkom opažanja
izvjestitelja profesora Jeremya Sarkina i ambasadora Millera.
„Kategoriju mobilnih populacija koja ima najveći rizik od
‘nestanka’ u IOM-u opisujemo izrazom ‘ranjivi migranti’
– bez obzira na to radi li se o tranziciji ili dolasku na
destinaciju. Radi se o osobama koje se ne mogu same
zaštititi, ne mogu se predati pravosudnim organima ili
organima za provođenje zakona niti mogu iskoristiti pravo
na pomoć zemlje iz koje dolaze, ali ni zemlje domaćina.”
William Lacy Swing
„Stigma koju žrtve nose teža je u slučajevima kada ljudi
nestaju zbog organiziranog kriminala, jer i društvo
i vlasti smatraju da su žrtve na neki način morale biti
upletene u kriminalne aktivnosti, te ih je stoga sustigla
zaslužena sudbina.”
Consuelo Morales
Gore desno na suprotnoj strani: Predsjednik Republike Hrvatske, Ivo
Josipović dolazi na konferenciju.
Gore: Sestra Consuelo Morales, Građani kao podrška za ljudska
prava; Adam Boys, direktor međunarodnih progama ICMP-a; Nik
Steinberg, Human Rights Watch; i Sara H. Katsanis, Univerzitet Duke
učestvuju u panel diskusiji.
Konferencija je zaključena obraćanjima ambasadora Knuta
9
5. Napredak ostvaren u rješavanju
pitanja nestalih
Bez obzira na okolnosti nestanaka, rješavanje pitanja nestalih
podrazumijeva i osiguravanje mira i pravde u cijelom svijetu u
više aspekata – uključujući istinu i pravdu. Rješavanje slučajeva
nestalih osoba predstavlja doprinos ponovnoj izgradnji društava
koja su pogođena nesrećama, prekidajući cikluse nasilja i
osiguravajući ekonomski razvoj, neponavljanje i prevenciju.
slučajeve nestalih osoba nakon sukoba – poput država iz
područja bivše Jugoslavije, Čile, Argentina, Istočni Timor i Južna
Afrika – one sve češće preuzimaju nadležnost nad procesom.
Tokom proteklih dvadeset godina ostvaren je značajan napredak
u pristupu rješavanju ovog pitanja, posebno nakon sukoba i
nesreća. Nakon napada na Grad New York 11. septembra 2001.
godine, većina ubijenih i nestalih je pronađena i identifikovana,
a njihovi posmrtni ostaci su vraćeni porodicama. Napori
policijskih snaga iz cijelog svijeta da pronađu osobe nestale
u cunamiju koji je pogodio Jugoistočnu Aziju 2004. godine
predstavlja primjer rastuće mogućnosti organiziranja resursa
na međunarodnom nivou, što otvara mogućnost pronalaženja
značajnog broja nestalih osoba.
Skorašnji napredak podršku dobija kroz masovnije pokrete u
različitim dijelovima svijeta, fokusirane na stvaranje mirnog
društva jačanjem vladavine prava. Ne samo da se u tom
kontekstu poštuje pravo porodica nestalih da znaju sudbinu
svojih nestalih srodnika, nego se zahtijeva pravda i reparacije.
Pravno utemeljen forenzički pristup koji ispunjava pravosudne
norme postaje pravilo. Pored toga, napredak ostvaren u oblasti
genetike i u drugim modernim forenzičkim metodama, kao i
informatički napredak u kreiranju baza podataka omogućili
su pronalaženje i identifikaciju nestalih sa sigurnošću koja je
ne tako davno bila nedostupna ili preskupa. Sa većim brojem
pronađenih i identifikovanih osoba nestalih u nesrećama nego
ikada ranije, ostvareni napredak postaje mjerljiv.
Mnogo toga je urađeno na razvoju procesa pronalaženja
nestalih. Međutim, dok se mogućnosti i kapaciteti povećavaju
i poboljšavaju zahvaljujući novim metodologijama i naučnim
dostignućima, postoji potreba za pravnim i društvenim okvirima
koje ta dostignuća mogu pratiti. Takav savremeni pristup
utjecao je na razvoj zemalja nakon sukoba ili nakon velikih
nesreća. U područjima u kojima države uspješno rješavaju
No, bez obzira na značajan napredak, još uvijek postoji problem
nedostatka standarda kada je u pitanju odgovornost država
za rješavanje ovog problema u svim njegovim aspektima. Ne
postoje univerzalne smjernice niti usvojeni pravni okviri na
koje se žrtve ili organizacije preživjelih mogu pozvati. Poseban
problem predstavlja činjenica da ne postoji stalni međunarodni
mehanizam za rješavanje ovog globalnog problema. Problem
10
nestalih osoba ne prepoznaje granice, bez obzira na to da
li se radi o nestalima usljed sukoba, kršenja ljudskih prava,
nesreća, organiziranog nasilja, izbjegličkog vala ili migracija. U
tom pogledu pitanje nestalih zahtijeva struktuiraniju i održivu
međunarodnu reakciju.
Opće razumijevanje globalne dimenzije i obima problema
nestalih još uvijek je ograničeno. U izvještaju o nesrećama u
svijetu iz 2012. godine navodi se da je u periodu 2000-2012.
godine oko 100.000 ljudi život izgubilo u nesrećama; koliko ih
se još uvijek nalazi na spisku nestalih osoba nije poznato. Na
pitanje nestalih vrlo ozbiljan utjecaj imaju migracije. Govori se
o broju od 72 miliona prisilnih migranata, od čega je oko 15
miliona izbjeglica. Ti ljudi su izloženi opasnostima duž cijele
migracijske rute, od polazišta do krajnje destinacije. Nedovoljno
se, međutim, zna o posljedicama opasnosti kroz koje prolaze,
posebno u slučajevima nestanaka.
Postoje jasne indicije sistematske promjene ka inkluzivnijoj
perspektivi koja je više međunarodno orjentirana. Ova tvrdnja
se može potkrijepiti nedvosmislenim dokazima još iz 1990-ih,
kada su, među ostalima, osnovani Međunarodni krivični sud,
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni
krivični sud za Ruandu te drugi međunarodni i hibridni sudovi.
Napori IOM-a na rješavanju problema nestalih koncentrirani
su na osobe nestale usljed migracija. Iskustvo nakon cunamija
iz 2004. godine, uključujući i nastojanje INTERPOL-a i drugih
organizacija da se osnuje trajna platforma za reakciju u slučaju
nesreća, predstavlja izuzetno važan razvoj događaja.
Suprotna strana, gore: Direktor Centra za studije o ljudskim pravima
iz Damaska, dr. Radwan Ziadeh razgovara sa predsjednikom
iračkog komiteta za šehide, žrtve i političke zatvorenike, šeikom
Mohammedom al-Hindawijem na konferenciji.
Gore desno: Thomas Miller, predsjedavajući ICMP-a i William Lacy
Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije, na
panel-diskusiji.
Dolje: Frans Timmermans, ministar vanjskih poslova Nizozemske, po
dolasku na konferenciju sa ICMP-ovim povjerenikom Wim Kokom.
„ICMP je kadar preuzeti ulogu na svjetskoj sceni.
Potreba za njegovim stručnim znanjem će postojati
sve dok ljudi nestaju u sukobima, prirodnim
nesrećama i usljed trgovine ljudima.“
Frans Timmermans
„Civilno društvo bi trebalo igrati važnu ulogu u
prikupljanju informacija od porodica nestalih, a
vlade trebaju otvoriti svoje arhive istražiteljskim
agencijama i omogućiti porodicama da saznaju
sudbinu svojih voljenih.”
Radwan Ziadeh
„Naša je dužnost nastaviti daljnje jačanje vladavine
prava i osigurati pravdu porodicama nestalih osoba
koje još uvijek čekaju vijesti o sudbini njihovih
voljenih.“
Ivo Josipović
11
6. Dalji put
Postojeće aktivnosti u okviru rješavanja problema nestalih
još uvijek nisu objedinjene. Pitanje nestalih osoba regulirano
je međunarodnim humanitarnim pravom, tj. Ženevskim
konvencijama. Što se tiče pitanja nestanaka, uglavnom je
regulirano Deklaracijom o zaštiti svih osoba od nasilnih
nestanaka i Međunarodnom konvencijom za zaštitu svih osoba
od nasilnih nestanaka. Učestali ili sistematični nestanci mogu
biti regulirani Rimskim statutom Međunarodnog krivičnog
suda. Drugi pravni instrumenti koji mogu utjecati na rješavanje
pitanja nestalih su UN-ova Deklaracija osnovnih načela pravde
za žrtve zločina i zloupotrebe položaja iz 1985. godine, Načela
i smjernice za ostvarivanje prava na pravni lijek i reparacije
za žrtve teških kršenja međunarodnog prava o ljudskim
pravima i ozbiljnih povreda međunarodnog humanitarnog
prava usvojeni u UN-u 2005. godine, te Direktiva Evropskog
parlamenta i Vijeća, koja postavlja minimalne standarde u
vezi sa pravima, potporom i zaštitom žrtava zločina iz 2012.
godine. Pomenuti instrumenti, međutim, često su nedovoljno
opsežni i nemaju obvezujuću snagu. Pored toga, postoje i
regionalne varijacije. Dok su prava porodica nestalih osjetno
potporu dobila kroz presude Evropskog suda za ljudska prava,
Međuameričkog suda za ljudska prava i Afričke komisije za
ljudska prava, ti oblici zaštite nisu ujednačenih kriterija niti su
svima dostupni.
Međunarodni sistem nije konstruiran na način koji bi mu
omogućio konkretno rješavanje pitanja nestalih osoba. Iako je
tokom posljednja dva desetljeća ostvaren značajan napredak
osnivanjem MKS-a, MKSJ-a i Međunarodnog krivičnog suda
za Ruandu (MKSR) te hibridnih sudova u zemljama poput
Kambodže, Siera Leonea i Istočnog Timora, pozivajući na
pojedinačnu odgovornost za ozbiljne međunarodne zločine,
nedovoljna pažnja je posvećena svim kategorijama nestalih
osoba. Pažnja se usmjerava na pitanje komisija za istinu,
različitih tijela UN-a, na regionalne komisije i regionalne
sudove; sve ove institucije igraju ključnu ulogu u rješavanju
problema nestalih, ali je moguće uraditi i više od toga.
Globalne inicijative pozivaju na bolju saradnju između država,
što podrazumijeva i bolju razmjenu informacija te upotrebu
naprednih komunikacijskih sredstava i mehanizama za obradu
podataka.
Prema podacima Evropskog instituta za sigurnosne studije1, u
ratovima koji su vođeni širom svijeta 1990-ih godina, život je
izgubilo gotovo četiri miliona ljudi, od čega 90% civila. Omjer
od 10 ubijenih civila na jednog vojnika tipičan je za ratove
koji su se vodili u drugoj polovini 20. vijeka. Poređenja radi –
u Prvom svjetskom ratu taj omjer je iznosio devet vojnika na
svakog ubijenog civila. Procjena broja civilnih žrtava predstavlja
1 Sigurna Evropa u boljem svijetu, str. 5
12
složen zadatak, a prosječni omjer ne mora obavezno biti opis
stvarne situacije u svim ratovima. Bez obzira na to, jasno je da
su vojni sukobi u 19. vijeku pa i u Prvom svjetskom ratu imali
značajno drugačiji utjecaj na civilno stanovništvo u odnosu na
moderne ratove. Rezultat te promjene jesu praktični problemi
današnjice u smislu primjene pravila i običaja ratovanja na
osobe nestale usljed različitih oblika neprijateljstava. U 19.
vijeku se valjano moglo pretpostaviti da sukobljene strane
posjeduju najpouzdanije informacije o mjestu na kome se
nalaze osobe nestale tokom sukoba i informacije o njihovom
identitetu. To, međutim, više nije slučaj.
Utvrđivanje stvarnih razmjera problema nestalih osoba i dalje
predstavlja poteškoću zbog nedostatka tačnih podataka. U
tom pogledu se ukazuje potreba za temeljitijom istragom,
praćenjem i prikupljanjem više boljih podataka, čime se stvara
osnov za pripremu i reakciju u slučaju kriznog perioda. ICMP je
usvojio pristup zasnovan na vladavini prava, što podrazumijeva
praćenje standarda postavljenih za prikupljanje dokaza za
potrebe pravosudnih procesa, uključujući i krivično gonjenje
počinilaca. Potreba za tim pristupom se ukazala i zbog potrebe
za izdavanjem validnih potvrda o smrti koje su neophodne
u slučajevima ostavinskih rasprava ili ponovnog sklapanja
braka. Za pronalaženje i identifikaciju nestalih osoba potrebne
su vrlo pouzdane metode. ICMP je odlučio upotrijebiti DNK
kao osnovu procesa identifikacije nestalih na prostoru bivše
Jugoslavije kako bi osigurao naučnu preciznost i objektivnost
u procesu identifikacije i ponudio neoborive dokaze o
identitetu nestalih i ubijenih. Ovaj pristup se pokazao jednako
uspješnim kod pružanja pomoći u identifikaciji osoba nestalih
u nesrećama ili usljed drugih uzroka.
„Usuđujem se reći da države danas imaju obavezu
jamčiti uživanje prava na istinu, pravdu i pravo na
učinkovitu istragu.“
Knut Vollebaek
Suprotna strana: Gerald H. Butter iz uprave Grada Haga,
Nj.V. kraljica Noor, ICMP-ova povjerenica, i Marnix Norder,
dogradonačelnik Grada Haga, na večeri u okviru konferencije.
Gore: Arkan Thamer, generalni direktor iračkog Ministarstva za
ljudska prava; Nasir Sha’alan, direktor-upravitelj iračke Fondacije za
šehide; Saad Ibrahim al-Ali, irački ambassador u Nizozemskoj; šeik
Mohammed al-Hindawi, predsjednik iračkog Komiteta za šehide,
žrtve i političke zatvorenike; Mohammad Shyaa Al-Sudani, irački
ministar za ljudska prava i Aram Ahmed Mohammed, ministar za
šehide i pitanja Anfala Kurdske regionalne vlade na konferenciji.
Dolje desno: David Tolbert, predsjednik Međunarodnog centra za
tranzicijsku pravdu i Eric Stover, direktor Centra za ljudska prava
Univerziteta u Kaliforniji, Pravni fakultet Berkeley u razgovoru sa
jednom od učesnica.
13
7. Tehnologija i izazovi
Ubrzan razvoj metoda analize DNK krajem 1980-ih godina donio
je pravu revoluciju u medicini, prirodim naukama i forenzici.
ICMP-ovo iskustvo primjer je učinkovitosti primjene integriranog
sistema identifikacije na osnovu DNK, koji se pokazao isplativim,
podrazumijeva upotrebu baza podataka i našao je primjenu u
brojnim kontekstima nestanaka. Međutim, razvojem novih
generacija tehničkih dostignuća svijet će se opet suočiti sa
potrebom kreiranja još sofisticiranijih alata za analizu.
Pravi izazov za budućnost će predstavljati upotreba različitih
tehnika forenzičke nauke, koje se sve brže razvijaju, te osigurati
da nauka iza identifikacije nestalih osoba prati rigorozne
standarde i najbolje prakse gdje god da se primjenjuje. U
ovom procesu najvažniji su pripravnost i planiranje, jer se time
omogućava učinkovita primjena tehnika forenzičke nauke u
smislu vremena i troškova koje iziskuje. Zbog toga što se potreba
za identifikacijom žrtava može ukazati bilo gdje i bilo kada,
potrebno je napraviti procjene, definirati postojeće nedostatke
i razmotriti mogućnosti upotrebe postojećih mehanizama, a
sve u svrhu uspostavljanja učinkovitog, sigurnog i pouzdanog
resursa.
Moderna nauka je nedvojbeno pokazala sve svoje kapacitete, ali
sama primjena otvara pitanja: kako će se nove tehnike koristiti,
kome omogućiti pristup i koliki su troškovi prihvatljivi? Da li će
manje bogate i nerazvijene zemlje morati hvatati korak najbolje
što mogu? Da li će se uspostaviti međunarodni mehanizmi
i zajednički resursi ili institucije koje mogu osigurati trajne
kapacitete i isplativa naučna rješenja za cijelu globalnu zajednicu
umjesto da svaka zemlja uspostavlja svoj vlastiti sistem? Da li
bilo koja vlada ima potrebu za trajnim objektima dovoljnog
14
kapaciteta i sa dovoljnim brojem zaposlenih, ako će njihove
usluge biti potrebne vrlo rijetko i bez prethodnog upozorenja?
Zar nije bolje uspostaviti zajednički mehanizam, trajnog
kapaciteta? Primjena naučnih metoda u politički nestabilnim
sredinama gdje učesnici u procesu mogu imati politički interes
za ishod procesa pronalaženja i identifikacije nestalih osoba
zahtijeva garancije i posvećenost, uključujući posvećenost
poštivanju ljudskih prava na domaćem i međunarodnom
nivou. Tendencije ka ishitrenim, ad hoc reakcijama ne samo
da vode nižim standardima i smanjenju učinkovitosti procesa
pronalaženja i identifikacije nestalih, nego ih se mora ozbiljno
razmotriti i u smislu istinske posvećenosti rješavanju pitanja
nestalih.
Jedan važan aspekt upotrebe napredne forenzičke nauke otvara
prostor za moguću zloupotrebu. Dobri primjeri su ulaženje u
trag nepoželjnim imigrantima, uključivanje nevinih ljudi u baze
podataka o kriminalcima te stvarna ili potencijalna opasnost po
privatnost. Sve to može obeshrabriti srodnike nestalih i druge
zainteresirane strane da učestvuju u procesu pronalaženja i
identifikacije nestalih osoba, čime bi se onemogućilo uživanje
garantiranih prava. Učinkovita i valjana primjena naprednih
naučnih metoda u kontekstu nestalih osoba mora, stoga,
uključiti i adekvatnu zaštitu iz tehničkog, ali i pravnog aspekta.
Takva zaštita mora biti dostupna na domaćem i međunarodnom
nivou ako naučni napredak nastavi pružati potporu u poštivanju
ljudskih prava i ako doprinosi potpunoj primjeni vladavine prava.
Dok se naučne mogućnosti vrlo brzo razvijaju, međunarodni i
domaći zakoni zaostaju. Ta činjenica predstavlja globalni izazov
za proces pronalaženja i identifikacije nestalih. Međunarodni
pravni instrumenti koji se odnose na primjenu genetike
postoje u kontekstu medicinskih istraživanja, ali generalno ne
pružaju dovoljnu potporu u kontekstu forenzičke primjene
u okviru rješavanja pitanja nestalih. U Rezoluciji 10/26 o
forenzičkoj genetici i ljudskim pravima koju je Vijeće za ljudska
prava donijelo 2009. godine, poziva se na primjenu forenzičke
genetike sa posebnom pažnjom usmjerenom na poštivanje
međunarodnih standarda koje je naučna zajednica prihvatila
u procesu identifikacije posmrtnih ostataka žrtava ozbiljnih
povreda ljudskih prava.
Uspostavljanje efikasnijih baza podataka koje će omogućiti
razmjenu informacija o nestalim osobama i uvezati domaće
i međunarodne aktivnosti predstavlja važan aspekt, ali mora
biti predmetom garancije i metoda zaštite. Zaštitu podataka
je neophodno izbalansirati sa zahtjevima koje nameće
pronalaženje nestalih, uključujući i razmjenu podataka. Postoje
primjeri poboljšanja razmjene podataka dok su istovremeno
zaštićena osnovna prava. Jedan od takvih je Direct Project, koji
je pokrenuo Odjel za zdravstvo i humane usluge SAD-a. Ovaj
primjer je potrebno dodatno razmotriti u kontekstu pitanja
nestalih osoba. Predlaže mogućnost otvorenog standarda za
razmjenu informacija kroz proces koji uključuje više partnera,
a razvijen je u samoj zajednici. Ovaj sistem je nastajao na
osnovu iskustava iz procesa sa sličnim standardima koji su
rezultirali razvojem drugih tehnologija komunikacije, a posebno
internetskih standarda.
Od međunarodnih organizacija poput INTERPOL-a i ICMP-a
može se očekivati da igraju sve važniju ulogu u ispunjavanju
pomenutih ciljeva. Međunarodna koordinacijska tijela mogu
osigurati održivost relevantnih procesa uspostavljanjem,
grupiranjem i koordiniranjem šire platforme za reakciju od one
koja bi bila dostupna pojedinačnim zemljama. Dobar primjer
napretka je i inicijativa INTERPOL-a i ICMP-a za uspostavljanje
trajne platforme za reakciju u slučaju nesreća. S obzirom na to
da su sve zemlje podložne prirodnim nesrećama, ali i onima
uzrokovanim ljudskim faktorom i s obzirom na to da tek
nekoliko njih ima vlastiti kapacitet za reakciju, ova platforma
bi unaprijedila globalne forenzičke mogućnosti i učinila ih
pristupačnijim.
„Nečiji nestanak ne možemo prihvatiti kao neizbježnu
posljedicu. (…) Više nije prihvatljivo priznati nestanak
kao neizbježnu posljedicu strašnih događaja; sada
nešto možemo i uraditi u tom pogledu. To je upravo
ono što ICMP obavlja na izvanredan način.“
Alistair Burt
Gore: Wim Kok, povjerenik ICMP-a u razgovoru sa Aramom Ahmed
Mohammedom, ministrom za šehide i pitanja Anfala kurdske
Regionalne vlade.
Dolje lijevo: Više od 200 učesnika na konferenciji.
15
8. Tranzicijska pravda i pravo na istinu,
pravdu i reparacije u kontekstu
nestalih osoba
Uspostavljanje učinkovitih procesa pronalaženja nestalih može
se posmatrati kao najnoviji oblik tranzicijske pravde. Takvi su
procesi ugrađeni u pravo na istinu. Mnogo je mjesta gdje nije
izvjesno da će doći do pomirenja ukoliko se ne riješi problem
nestalih osoba. Pored toga, danas postoji pravo na pravni
lijek, uključujući i pravo na učinkovitu istragu, provjeru dokaza
i otkrivanje istine. Dužnost je država da provode istragu,
ali su neophodni i procesi koji će osigurati neponavljanje.
Postavljanjem žrtava u centar ovih pitanja oni mogu zahtijevati
svoja prava na slobodu, život, samostalnost i razvoj: rješavanje
ovih pitanja nedvojbeno je u interesu javnosti.
Pravo na istinu utemeljeno je u Setu principa za zaštitu
i promicanje ljudskih prava kroz aktivnosti na suzbijanju
nekažnjavanja od 5. februara 2005. godine koji potvrđuje
“neotuđivo” pravo na istinu o teškim kršenjima ljudskih prava,
Međunarodnoj konvenciji za zaštitu svih osoba od nasilnih
nestanaka (2006.), Općem komentaru WGEID-a na Pravo na
istinu u vezi sa nasilnim nestancima (2010.), publikacijom
Ureda visokog predstavnika za ljudska prava, Pravu na istinu iz
2006. godine, te izvještajima Savjetodavne komisije Vijeća za
ljudska prava o najboljoj praksi i pitanju nestalih osoba (2010.) u
odluci Međuameričkog suda za ljudska prava i nedavnoj odluci
Evropskog suda za ljudska prava u slučaju El-Masri. Danas
obilježavamo Međunarodni dan prava na istinu žrtava teških
povreda ljudskih prava i prava na dignitet žrtava (24. mart).
Radi se o pravu koje je istodobno individualno i kolektivno.
Svaka žrtva ima pravo da zna istinu o povredama svojih prava.
Istina je ključni odgovor na poricanje, manipulaciju i stvaranje
mitova o sukobima. Istina pomaže ustanoviti identitet
počinilaca, identitet i broj žrtava te šta su počinioci uradili
žrtvama. Svaka porodica želi znati šta se dogodilo, kao što i
društvo u cjelosti ima pravo na istinu. Istina je temeljni aspekt
pouzdanog historijskog zapisa.
„Tragični događaji na Sredozemnom moru, nedavno
na Lampedusi, predstavljaju međunarodnu pomorsku
nesreću i bolan primjer trgovine ljudima i očaja
migranata; istinski su primjer razloga zbog kojih je
neophodno razviti organiziran i koordiniran pristup
rješavanju pitanja nestalih.“
Rolf Ek�us
16
„Ako mi, živi, prihvatimo da neke žrtve neće biti
identifikovane – a da o tome ne pokušamo ni
razgovarati – dajemo svoju saglasnost onima koji ih
žele izbrisati sa lica zemlje.“
Jay Aronson
„Moramo poboljšati koordinaciju između
međunarodnih i domaćih aktera uključenih u
rješavanje pitanja nestalih u svim scenarijima
nestanaka ljudi bez obzira na to da li su nestanci
posljedica sukoba, nesreća, organiziranog kriminala
ili drugih uzroka. Jedno od rješenja bi moglo biti
osnivanje globalnog foruma za rješavanje problema
nestalih, poput foruma koji trenutno postoji za
rješavanje problema migracija.”
Wim Kok
„Učešće međunarodnih tijela za koordinaciju
može osigurati održivost procesa kroz osnivanje,
raspoređivanje i koordiniranje timova čiji su članovi
državljani različitih zemalja. Od njih se očekuje da
mogu podnijeti tu vrstu tereta da bi se države mogle
fokusirati na rješavanje drugih prioritetnih pitanja.”
Ronald K. Noble
Gore lijevo na suprotnoj strani: Wim Kok, povjerenik ICMP-a i
Thomas Miller, predsjedavajući ICMP-a sa gradonačelnikom Grada
Haga, Joziasom van Aartsenom.
Gore desno na suprotnoj strani: Kathryne Bomberger, generalna
direktorica ICMP-a sa Davidom Tolbertom, predsjednikom
međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu.
Gore u sredini na suprotnoj strani: Perwin Nuri-Aziz, generalna
direktorica Ministarstva za šehide i pitanja Anfala u Kurdskoj
regionalnoj vladi i Barween Ameen, članica iračke Komisije za ljudska
prava.
Dolje u sredini na suprotnoj strani: Učesnici konferencije na prijemu
dobrodošlice u organizaciji gradonačelnika Joziasa van Aartsena.
Suprotna strana, dolje: Gradonačelnik Jozias van Aartsen obraća se
učesnicima.
17
PLAN ZA BUDUĆNOST:
PREPORUKE
1. Prihvatanje problema nestalih osoba i njegovo
istraživanje na globalnom nivou
Međunarodna zajednica mora prepoznati globalne
razmjere problema nestalih osoba. Poboljšati
dostupnost i kvalitet podataka o nestalim osobama
treba biti globalni cilj. U tu svrhu je potrebno provesti
više istraživanja te je potrebno omogućiti pristup
resursima. Informacije o nestalim osobama moraju biti
stalno dostupne na globalnom nivou.
2. Međunarodni mehanizam i stalni kapacitet za
rješavanje pitanja nestalih osoba
Postoji potreba za međunarodnim mehanizmom i
stalnim kapacitetom koji će osigurati struktuiranu i
održivu reakciju u svim slučajevima nestalih osoba, bez
obzira na to radi li se o nestancima u sukobima, usljed
povrede ljudskih prava, organiziranog nasilja, migracija
ili drugih uzroka. Taj mehanizam mora biti dostupan
svim zemljama. Potrebno je osnovati globalni forum o
nestalim osobama koji bi za cilj imao jačanje suradničkih
mreža za rješavanje pitanja nestalih. Potrebno je
redovno održavati okrugle stolove – poput onih koji su
održani u okviru priprema za ovu konferenciju – kako
bi se čuli glasovi porodica i preživjelih, međunarodnih
organizacija, predstavnika društvenih nauka i ostalih
partnera.
2a. Stalna platforma za identifikaciju žrtava nesreća
(PDVI)
Neophodna je stalna platforma za identifikaciju
žrtava nesreća (Platform for Disaster Victim
Identification - PDVI). PDVI će razviti model brze
reakcije, koji će osigurati dokazanu, relevantnu
stručnu potporu gdje i kada se za njom ukaže potreba,
te će na raspolaganju imati kapacitete za obradu
podataka. Na taj način će se osigurati unaprijeđen
i pravičan pristup resursima identifikacije žrtava
nesreća koji u ovom trenutku nisu dostupni svim
zemljama. Za ove procese je potrebno osigurati
fondove. Relevantni akteri trebaju postati dijelom
protokola za razvoj strategija saradnje i tehničke
infrastrukture neophodne za ove svrhe.
2b. Tehnička saradnja, koordinacija, obuka i stvaranje
kapaciteta
Od forenzičkih stručnjaka se očekuje više
multidisciplinarnog rada. Posebno korisnim bi
se pokazao Priručnik za forenzičku istragu u
oblasti rješavanja problema nestalih osoba. Na
državnom nivou je potrebno osigurati pomoć
kako bi se ispunila rastuća potreba za forenzičkim
stručnjacima, institucijama i davaocima usluga.
3. Razviti domaće i međunarodne kapacitete za
povezivanje podataka u svrhu pronalaženja nestalih
18
osoba na međunarodnom nivou
3a. Pružanje pomoći i uključivanje porodica nestalih u
proces
Potrebno je razviti univerzalnu mogućnost
postavljanja upita o nestalim osobama za članove
njihovih porodica. Pored toga, uključenost porodica
nestalih mora se odvijati na daleko dosljednijim
osnovama u svim aspektima rješavanja pitanja
nestalih. Porodice moraju biti uključene i
informirane, kao što se mora čuti i njihov glas.
Potrebno je ustanoviti redovnu praksu traženja i
dobijanja njihovog pristanka. Porodice se moraju
smatrati aktivnim učesnicima u svim sudskomedicinskim instragama. Društveno povjerenje je
važno kako bi se osigurala njihova voljna saradnja i
osigurala podrška procesima i strukturama.
4. Pravne odgovornosti, očuvanje standarda, zaštita
podataka i privatnost
Pravne odgovornosti, standardi i mjere zaštite podataka
moraju biti bolje definirane u procesu rješavanja pitanja
nestalih kako bi naučni napredak bio u potpunosti
iskorišten i kako bi se pružila pomoć u pronalaženju
i identifikaciji nestalih. Neophodan je i forum za
promoviranje, širenje i primjenu standarda najboljih
praktičnih forenzičkih rješenja prilikom vođenja istraga u
slučajevima nestalih osoba. Za zaštitu podataka nestalih
osoba, posebno podataka porodica nestalih, potrebno
je ustanoviti mjesto pohrane zaštićenih osobnih
podataka. Potrebno je sklapati sporazume o saradnji sa
agencijama za provođenje zakona, uključujući graničnu
policiju i međunarodne organizacije te osigurati
neophodnu tehničku infrastrukturu.
5. Uloga i odgovornost vlada u rješavanju pitanja nestalih
osoba
Neophodno je pojasniti ulogu i odgovornost vlada
u rješavanju pitanja nestalih osoba. Što se tiče
odgovornosti države za pitanje nestalih, vlada mora
preuzeti odgovornost za korake koji se od nje očekuju
te postupati u skladu sa relevantnim standardima
definiranim prema međunarodnim i drugim zakonima.
Stoga je važno naglasiti odgovornost država u rješavanju
pitanja nestalih osoba. ICMP je, naprimjer, predložio
Deklaraciju o ulozi države u rješavanju pitanja osoba
nestalih usljed oružanih sukoba i zloupotreba ljudskih
prava. Potrebno je da više država potpiše ovu deklaraciju
i postupa u skladu sa navedenim standardima.
6. Buduće aktivnosti ICMP-a
ICMP treba raditi na proširenju svojih aktivnosti
stupanjem u više bliskih partnerstava sa drugim
organizacijama, ali i državama, primjenjujući pri tome
naprijed pomenute ciljeve. U odgovarajućem budućem
periodu je potrebno napraviti uvid u stanje kroz
narednu, vezanu konferenciju, te procijeniti ostvareni
proces opet razmatrajući pitanje nestalih u širem obimu
i u pogledu svih uzroka nestanaka ljudi. U tu svrhu je
potrebno uraditi sljedeće:
• inicirati osnivanje globalnog foruma za nestale
osobe čime će se osigurati učinkovitija mrežna
saradnja na rješavanju pitanja nestalih;
• odgovornost država za rješavanje pitanja nestalih
osoba potrebno je promovirati odgovarajućim
instrumentima;
• potrebno je unaprijediti dostupnost i kvalitet
informacija o nestalim osobama i osigurati
adekvatne tehničke uslove za razmjenu podataka i
analizu na globalnom nivou uključujući i mogućnost
postavljanja upita o nestalim osobama na
•
•
globalnom nivou;
potrebno je formirati stalne tehničke kapacitete,
uključujući i stalnu platformu za identifikaciju žrtava
nesreća (DVI) kako bi osigurali pravičan pristup DVI
kapacitetima;
mjesto pohrane zaštićenih podataka sa
međunarodnom zaštitom treba biti dostupno svim
osobama kao zaštitna mjera i u svrhu pronalaženja
nestalih osoba.
Dolje: Alex John London sa Univerziteta Carnegie Mellon i izvjestitelj
sa konferencije Jeremy Sarkin na konferenciji.
19
PROGRAM KONFERENCIJE
Pitanje nestalih: plan za budućnost
29. oktobar – 1. novembar 2013. godine, Hag, Nizozemska
UTORAK, 29. OKTOBAR 2013. GODINE
Vrijeme
Poslijepodne
Dolazak delegata
18:00 – 20:00
Prijem dobrodošlice i registracija učesnika na konferenciji. Domaćin prijema je Grad Hag.
Obraćanje dobrodošlice
gospodin Jozias van Aartsen, gradonačelnik Grada Haga
SRIJEDA, 30. OKTOBAR 2013. GODINE
Vrijeme
08:15 sati
Dolazak delegata u Palatu mira, registracija učesnika i kafa
09:00 sati
Otvaranje konferencije
ambasador (umirovljeni) Thomas Miller, predsjedavajući ICMP-a
Njena Visost kraljica Noor, povjerenica ICMP-a
09:40 sati
PRVI PANEL: ORUŽANI SUKOBI I KRŠENJA LJUDSKIH PRAVA
Glavni govornik
10:00 sati
Nj.E. gospodin Ivo Josipović, Predsjednik Republike Hrvatske
Otvaranje plenarne sjednice
gospodin David Tolbert, predsjednik, Međunarodni centar za tranzicijsku
pravdu (ICTJ)
Moderatorica diskusije na plenarnoj sjednici je gospođa Kathryne Bomberger, generalna
direktorica ICMP-a
10:20 sati
Poređenje globalnih i državnih inicijativa
profesor Eric Stover, direktor Centra za ljudska prava, Univerzitet u Kaliforniji,
Pravni fakultet Berkeley
• Unapređenje aktivnosti međunarodne zajednice na izgradnji kapaciteta za rješavanje
pitanja osoba nestalih usljed sukoba i kršenja ljudskih prava
• Primjena ljudskih prava
10:40 sati
Kako postići da države preuzmu odgovornost
Nj.E. gospodin Mohammad Shyaa Al-Sudani, ministar za ljudska prava, Irak
20
•
Nj.E. gospodin Ahmed Mohammed, ministar za šehide i pitanja Anfala, Irak
Stvaranje političke klime za pronalaženje i identifikaciju osoba nestalih usljed nasilnih
sukoba i kršenja ljudskih prava
11:10 sati
Izgradnja kapaciteta za pronalaženje i identifikaciju nestalih osoba na lokalnom nivou i
odgovor na potrebe srodnika i ostalih relevantnih grupa
gospodin Andreas Wigger, šef odsjeka Centralne agencije za traganje i
zaštitu, Međunarodni komitet Crvenog krsta/križa (MKCK)
gospođa Jasminka Džumhur, ombudsman, Bosna i Hercegovina i članica
Radne grupe UN-a za prisilne i nedobrovoljne nestanke (UNWGEID)
• Prava i obaveze civilnog društva, uključujući preživjele
11:40 sati
Primjena vladavine zakona
gospodin Manoj Sachdeva, parničar, Tužiteljstvo, Međunarodni krivični sud
(ICC)
gospođa Fiona McKay, šefica Odsjeka za učešće žrtava i reparaciju,
Međunarodni krivični sud (ICC)
• Izazovi u procesu podizanja optužnica u slučajevima nestalih osoba
• Pravni okviri i žrtve (prava preživjelih)
12:10 sati
Rješavanje slučajeva nestalih osoba kao sredstvo sprečavanja budućih sukoba
uvaženi Lord McConnell od Glenscorrodalea
• Da li pronalaženje i identifikacija nestalih osoba onemogućava ili sprečava buduće
sukobe ili kršenja ljudskih prava?
12:30 sati
Zaključne napomene i otvorena diskusija
13:00 sati
RUČAK
14:00 sati
DRUGI PANEL: NESREĆE I MASOVNE KATASTROFE
Glavni govornik
14:30 sati
gospodin Ronald K. Noble, generalni sekretar, INTERPOL, Lyon
Otvaranje plenarne sjednice
profesor Pongruk Sribanditmongkol, Medicinski fakultet, Univerzitet Chaing
Mai, Tajland
Moderator diskusije na plenarnoj sjednici je gospodin Andreas Kleiser, direktor za pitanja
politike i saradnje ICMP-a
15:00 sati
Usklađivanje pomoći državama nakon sukoba u skladu sa lokalnim kapacitetima i
potrebama
dr. Ingo Bastisch, direktor za nauku, Institut forenzičkih nauka,
Bundeskriminalamt (BKA, Ured federalne kriminalističke policije), Njemačka
• Izazovi u procesu koordiniranja mehanizama za reakciju
• Uloga javnih institucija, uključujući primjenu zakona
15:15 sati
Prava porodica i srodnika nakon nesreća
gospodin Paul Sledzik, Odsjek za pomoć u transportu u slučaju nesreća, Odbor
za sigurnost državnog transporta, Sjedinjene Američke Države
gospođa Pamela Dix, izvršna direktorica, Reakcije u slučaju nesreća,
Ujedinjeno Kraljevstvo
21
• Pronalaženje i identifikacija nestalih osoba
• Naknade
15:45 sati
Pripravnost
•
gospodin Frank de Paolo, Glavni mrtvozornički ured, NYC, Sjedinjene Američke
Države
gospođa Irene O’Sullivan, mr.sci. viša savjetnica za forenziku/koordinatorica
za naučnu podršku, Institut za forenzičku nauku Nizozemske (NFI)
Kako osigurati bolju koordinaciju između međunarodnih i domaćih aktera u okviru
reakcije u slučaju nesreća
16:15 sati
Zaključne napomene i otvorena diskusija
17:00 sati
Kraj radnih aktivnosti
19:00 sati
Večera u okviru konferencije, domaćin Grad Hag
Glavno obraćanje
gospodin Marnix Norder, dogradonačelnik Grada Haga, Urbanizam, javna
stanogradnja i integriranje
gospodin Willem (Wim) Kok, povjerenik ICMP-a
ČETVRTAK, 31. OKTOBAR 2013. GODINE
Vrijeme
08:30 sati
Dolazak i kafa
09:00 sati
Uvodno obraćanje
Nj.E. ambasador Rolf Ekéus, povjerenik ICMP-a
09:10 sati
TREĆI PANEL: ORGANIZIRANO NASILJE I MIGRACIJE
Glavni govornik
09:30 sati
Nj.E. ambasador William Lacy Swing, generalni direktor, Međunarodna
organizacija za migracije (IOM)
Otvaranje plenarne sjednice
gospodin Nik Steinberg, viši istraživač, Odsjek za Amerike, Human Rights
Watch
Moderator diskusije na plenarnoj sjednici je gospodin Adam Boys, direktor operacija ICMP-a
10:00 sati
Izazovi u procesu traženja i identifikacije osoba nestalih usljed organiziranog kriminala,
uključujući krijumčarenje droga i trgovinu ljudima
sestra Consuelo Morales, Građani kao podrška za ljudska prava, Meksiko
gospođa Sara H. Katsanis, mr.sci., stručna saradnica u istraživanju, Institut za
genomiku i politiku, Univerzitet Duke, Sjedinjene Američke Države
10:30 sati
Pronalaženje osoba nestalih usljed migracija stanovništva i raseljavanja
profesor José Antonio Lorente, Odsjek za sudsku medicinu,
Univerzitet u Granadi, direktor za nauku u GENY, direktor DNA-PROKIDS
(Program za identifikaciju nestale djece)
22
profesorica Lori E. Baker, Odsjek za antropologiju, Univerzitet Baylor,
Sjedinjene Američke Države
11:00 sati
Zaključne napomene i otvorena diskusija
11:45 sati
RUČAK
12:45 sati
ČETVRTI PANEL: IZAZOVI PRED GLOBALNIM POKUŠAJEM
PRONALAŽENJA I IDENTIFIKACIJE NESTALIH OSOBA
Glavni govornik
13:15 sati
ambasador (umirovljeni) Thomas Miller, predsjedavajući ICMP-a
Otvaranje plenarne sjednice
dr. Henry Erlich, Institut za istraživanja, Bolnica za liječenje djece Oakland
(CHORI), Sjedinjene Američke Države
Moderatorica diskusije na plenarnoj sjednici je gospođa Kathryne Bomberger, generalna
direktorica ICMP-a
13:40 sati
Kapaciteti za pronalaženje i identifikaciju nestalih osoba
Međunarodni kapaciteti
dr. Thomas Parsons, direktor, Odsjek za forenzičku nauku, ICMP
14:00 sati
Domaći kapaciteti
gospođa Olgica Božanić, članica Udruženje porodica kidnapovanih i nestalih
lica sa Kosova i Metohije (Republika Srbija)
dr. Radwan Ziadeh, direktor, Centar za studije o ljudskim pravima iz Damaska
(Sirija)
profesor Michael S. Pollanen, glavni specijalista sudske medicine, Ontario
Služba za patologiju, Centar za forenzičke nauke i medicinu, Univerzitet u
Torontu
15:00 sati
Pristup podacima o nestalim osobama i njihova obrada (baze podataka i sistemi podataka)
gospodin Brian Behlendorf, član Kolegija direktora, Benetech
dr. Ewa Tabeau, viša istraživačica, Institut za poljoprivrednu ekonomiju
Wageningen UR, bivša rukovoditeljica Demografskog odjela, Međunarodni
krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ)
15:30 sati
PAUZA ZA KAFU
16:00 sati
Primjena i utjecaj novih tehnologija
profesor Manfred Kayser, predsjedavajući Odjela za forenzičku molekularnu
biologiju, Erasmus MC Univerzitetski medicinski centar, Roterdam,
Nizozemska
16:30 sati
Standardi, etičke norme i zaštita podataka
dr. Alex John London, profesor filozofije i direktor, Centar za etiku i
politiku, Univerzitet Carnegie Mellon
dr. Jay Aronson, docent nauke, tehnologije i društva,
Univerzitet Carnegie Mellon
17:00 sati
Zaključne napomene i otvorena diskusija
23
17:30 sati
Kraj radnih aktivnosti
20:30 sati
Prijem nakon večere i projekcija kratkog dokumentarnog filma o nestalim osobama. Autor
je priznati dokumentarista Jonathan Silver.
Domaćin prijema koji će se održati u Hotelu Bel Air (Johan de Wittlaan 30, 2517 JR, Hag) je
ICMP. Poziv je otvoren za sve delegate.
PETAK, 1. NOVEMBAR 2013. GODINE
Vrijeme
08:30 sati
Dolazak i kafa
09:00 sati
Uvodno obraćanje
Nj.E. ambasador Knut Vollebaek, povjerenik ICMP-a
09:10 sati
ZAKLJUČNA SJEDNICA: PITANJE NESTALIH: PLAN ZA BUDUĆNOST
(KLJUČNE NAPOMENE/SAŽETAK IZVJESTITELJA)
Glavni govornici
09:30 sati
Nj.E. gospodin Frans Timmermans, ministar vanjskih poslova, Nizozemska
gospodin Alistair Burt, poslanik, Ujedinjeno Kraljevstvo
Nj.E. ambasador Daniel B. Baer, predstavnik Sjedinjenih
Američkih Država u Organizaciji za evropsku sigurnost i saradnju
(OSCE)
Sažetak zapažanja izvjestitelja
profesor Jeremy Sarkin, vanredni profesor prava, Univerzitet
Južne Afrike (UNISA); član (2008.-2014.) i glavni izvjestitelj
(2009.-2012.) Radne grupe za prisilne i nedobrovoljne nestanke
UN-a (UNWGEID)
10:30 sati
Zaključne napomene
ambasador (umirovljeni) Thomas Miller, predsjedavajući ICMP-a
11:00 sati
Kraj programa
12:00 sati
Konferencija za novinare
24
Dodatak
Izvještaj sa okruglih stolova
HAG
UNIVERZITET U SUSSEXU
SARAJEVO
25
1. Uvod
1. U okviru pripreme međunarodne konferencije Pitanje
nestalih: plan za budućnost, Međunarodna komisija za
nestale osobe (ICMP) organizirala je tri tematska okrugla
stola u vezi sa pitanjima koja će biti predmetom diskusije
na konferenciji. Svrha diskusije bila je uključiti što više
mišljenja zainteresiranih strana u izvještaje i rezultate
konferencije. Ovaj izvještaj predstavlja sažetak diskusija
sa tri radna stola koji će biti uključen u završni izvještaj sa
konferencije.
2. U diskusiji su učestvovali predstavnici vlada,
međunarodnih i nevladinih organizacija, organizacije
žrtava i preživjelih, privatnog sektora, akademici, novinari,
visoko pozicionirani kreatori politike, organizacija za
ljudska prava, predstavnici pravosuđa, organizacija
za sigurnost i odbranu, organizacija za reakciju u
hitnim slučajevima, zatim predstavnici specijaliziranih
ministarstava i instituta, te medija.
3. Teme za diskusiju su bile sljedeće:
• osobe nestale usljed oružanih sukoba i kršenja
ljudskih prava, uključujući istraživanje uloge državnih
i međunarodnih institucija u procesu rješavanja
problema nestalih osoba;
• osobe nestale usljed prirodnih nesreća i drugih
masovnih katastrofa uključujući razmatranje
mogućnosti usklađivanja domaćih i međunarodnih
napora na pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba;
• osobe nestale usljed organiziranog nasilja uključujući
trgovinu ljudima, nasilje kao rezultat zloupotrebe
droga, te osobe nestale usljed migracija i raseljavanja.
4. Okrugli stolovi su održani na sljedećim lokacijama:
26
I. Hag, Nizozemska, 21. juni 2013. godine
• U diskusiji su učestvovali prvenstveno predstavnici
međunarodnih i drugih organizacija koje se bave pitanjem
nestalih u različitim kontekstima uključujući krivičnu
pravdu, upravljanje i humanitarnu pomoć.
II. Univerzitet u Sussexu, Centar za istraživanje sukoba i
sigurnosti iz Sussexa, Brighton, Ujedinjeno Kraljevstvo, 1.
juli 2013. godine
• ICMP duguje posebnu zahvalnost Centru za istraživanje
sukoba i sigurnosti iz Sussexa za domaćinsku ulogu u
organizaciji diskusije. Centar u Sussexu je interdisciplinarni
istraživački centar, otvoren 2011. godine u svrhu
podržavanja istraživanja, informiranja javnosti i javnog
debatiranja o problemima sukoba i sigurnosti. Ključna
misija Centra je podržati razvoj istraživanja i prenošenje
saznanja o sukobu i sigurnosti na temelju dugogodišnje
reputacije rigoroznih, teoretski potkrijepljenih i izazovnih
naučnih razmatranja o ovom i drugim globalnim pitanjima,
te promovirati uključivanje u aktivnosti kreatora politike i
stručnjaka sa iskustvom iz prakse koji rade na pitanjima
sukoba i sigurnosti. Pored učesnika sa Univerziteta u
Sussexu u raspravi su učestvovali i akademici sa drugih
univerziteta u Ujedinjenom Kraljevstvu.
III.Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 3. septembar 2013. godine
• U diskusiji su učestvovali predstavnici iz područja
Zapadnog Balkana. Među učesnicima su bili akademici,
zvaničnici vlada, novinari, ekonomisti, organizacije
preživjelih, međunarodne organizacije, NVO i kreatori
politika.
Gore: Kathryne Bomberger, generalna direktorica ICMP-a i Thomas
Miller, predsjedavajući ICMP-a na konferenciji za medije.
2. Hag, Nizozemska
2.1.
Diskusija
5. Na samom početku okruglog stola učesnici su istakli
promjenu u pristupu rješavanju pitanja nestalih tokom
proteklih dvadeset godina. Dok je nakon Drugog svjetskog
rata u procesu pronalaženja i identifikacije miliona
nestalih osoba prisutan bio gotovo isključivo humanitarni
pristup, uspostavljanje Međunarodnog krivičnog suda
za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), potom Međunarodnog
krivičnog suda (MKS), te međunarodnih sudova za
Ruandu (MKSR) i Liban (SSL) ukazivalo je na postepeno
povećanje značaja uloge procesa i institucija vladavine
prava u rješavanju pitanja nestalih. U kontekstu nesreća,
kod kojih je u prošlosti također dominirao humanitarni
aspekt, uključenost organa vlasti, a posebno agencija za
provedbu zakona, sve češće postaje norma.
6. Doprinos ovoj promjeni donijele su i nove tehnologije.
Sofisticirane baze podataka, kao i značajan napredak
forenzičke nauke uz sve širu upotrebu u oblasti krivične
pravde, značile su dostupnost više kvalitetnijih informacija
o nestalim osobama i okolnostima njihovog nestanka.
7. Pored toga, i sudovi su razvili pravne okvire u sklopu
javnih zakona definirajući način na koji će vlasti rješavati
slučajeve nestalih osoba. Danas se podrazumijeva da
različiti pravni instrumenti, uključujući instrumente
prisutne u dokumentima koji definiraju međunarodna
ljudska prava poput Evropske konvencije o ljudskim
pravima, definiraju obavezu provođenja efikasne istrage
o nestanku ljudi, koju ima svaka država. Pojavio se čitav
niz pratećih prava, uključujući i pravo na istinu, pravo na
pravdu i obavezu države da istraži kršenja ljudskih prava.
Naprimjer, Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija
tvrdi da međunarodna zajednica treba “nastojati priznati
prava žrtava ozbiljnih kršenja ljudskih prava i njihovih
porodica te cijelog društva da bi se došlo do što potpunije
istine”.
8. Pitanje nestalih osoba, međutim, još uvijek nije opće
priznato kao samostalan problem. S obzirom na složenost
same pojave neophodno je istražiti njene različite
kontekste i vidjeti kako se krovni principi mogu primijeniti
na svaki od njih i koje će se odredbe na njih odnositi.
2.1.1.
Prvi dio: osobe nestale usljed oružanih sukoba i kršenja ljudskih prava
9. U kontekstu oružanih sukoba, važne lekcije o rješavanju
pitanja nestalih mogu se naučiti iz iskustva MKSJ-a –
u vezi sa naporima da se nestali pronađu, ali i u vezi
sa upotrebom forenzičkih dokaza neophodnih za
utvrđivanje identiteta nestalih osoba. Gospođa Šoljan
(MKSJ) pojasnila je da je MKSJ do 2001. godine vršio
iskopavanja masovnih grobnica u svrhu prikupljanja
dokaza za potrebe suđenja za ratne zločine koja su se
odvijala u Hagu. MKSJ-ovi istražitelji mjesta zločina dobili
su instrukciju da dokumentiraju i katalogiziraju sve što se
pronađe na lokacijama iskopavanja (npr. artefakte poput
identifikacijskih ili nekih drugih dokumenata, čahura,
metaka, itd.), a što bi moglo pomoći u identifikaciji
ubijenih. Zaposlenici koji su obavljali terenske aktivnosti
navodili su u svojim izvještajima i/ili prilikom svjedočenja
da su ulagani maksimalni napori da se adekvatno
dokumentiraju sve informacije koje mogu biti od pomoći
prilikom identifikacija. Kada je MKSJ 2001. godine
prestao sa iskopavanjima i ekshumacijom posmrtnih
ostataka, ICMP je zajedno sa domaćim vlastima preuzeo
ekshumacije, predvodeći identifikaciju više hiljada
nestalih osoba na teritoriji bivše Jugoslavije, uključujući
identifikaciju gotovo 7.000 osoba nestalih tokom pada
Srebrenice 1995. godine.
10. U bivšoj Jugoslaviji je, dakle, postojao koordinirani
proces pronalaženja i identifikacije nestalih – najprije
u okviru krivičnih istraga koje su dovele do otkrivanja
brojnih nezakonitih grobnica. Pored toga, ICMP-ov rad
je vladama u regiji omogućio identifikaciju posmrtnih
ostataka nestalih i pružanje informacija o njihovoj sudbini
članovima porodica i drugima. Metode koje je koristio
ICMP - forenzička upotreba analize DNK, arheologija i
antropologija – donijeli su nove dokaze koji su se mogli
koristiti u suđenjima, posebno u slučaju DNK dokaza,
pomoću kojih se uspostavlja pouzdana veza između
posmrtnih ostataka nestalih osoba i navodnih zločina. U
brojnim suđenjima se pokazalo da imaju veliku dokaznu
vrijednost; koriste se i u suđenjima Ratku Mladiću i
Radovanu Karadžiću koja su u toku.
11. Na međunarodnom nivou proces pronalaženja i
identifikacije nestalih nije ostao ograničen samo na aspekt
traganja za nestalima i povratak njihovog identiteta,
nego je uključivao i pravo porodica da saznaju istinu i
napore na suzbijanju nekažnjivosti. Kako je predstavnica
MKSJ-a istakla, sa strane tužilaštva, korištenje forenzičke
nauke omogućilo je utvrđivanje veza između primarnih
i sekundarnih masovnih grobnica, pruživši na taj način
daleko jasniju sliku stvarnih događaja. Iz aspekta pravde,
upotreba modernih forenzičkih metoda i fokus na učešću
porodica nestalih igraju značajnu ulogu u otkrivanju istine.
12. Iskustvo bivše Jugoslavije nije, međutim, univerzalno.
MKS se do sada nije posebno bavio pitanjem nestalih
osoba u aktuelnim slučajevima. Kako je gospođa
Yamaguchi primijetila, ti slučajevi se odnose na oružane
sukobe koji još uvijek traju. Radi se o područjima u koja
je teško poslati istražitelje da prikupljaju forenzičke
dokaze. Rad MKS-a je dodatnu potporu dobio nakon što
je utvrđeno da primarnu odgovornost za vođenje istrage
i podizanje optužnica imaju države na koje se istrage
i optužnice odnose. Sve zemlje, nedvojbeno, nemaju
kapacitet za provođenje efikasnih istraga, stoga im je
potrebno pomoći u izgradnji neophodnih kapaciteta,
između ostalog i putem međunarodnih koordiniranih
27
mehanizama.
13. Procesi, kako su ih u bivšoj Jugoslaviji implementirali MKSJ
i ICMP, razlikuju se od pristupa koje su primijenili drugi
međunarodni akteri. Kako je istakao predstavnik MKCK,
gospodin Mehley, MKCK slijedi isključivo humanitarni
pristup problemu nestalih osoba, koncentrirajući se
na potrebe porodica nestalih – prvenstveno pravo
“da znaju” kakva je sudbina njihovih voljenih, što
podrazumijeva rješavanje pravnih, administrativnih,
socio-ekonomskih i psiholoških/psihosocijalnih problema
sa kojima se susreću porodice. Porodice čiji je član nestao
često žive u neizvjesnosti. U nekim zemljama državno
zakonodavstvo predviđa pravni status za porodice
nestalih osoba, tako da, iz pravnog ugla, mogu nastaviti
sa životom. Mogu, međutim, biti opterećeni drugim
problemima, kao što je nošenje sa psihološkom traumom
i osjećajem neizvjesnosti, ali i ekonomskim i finansijskim
poteškoćama. MKCK radi i na razvijanju mehanizama
prevencije, tj. mjerama koje bi se mogle poduzeti na
međunarodnom i državnom nivou prije nego dođe do
nestanka osoba.
14. Kako je MKCK istakao, takvi su napori u izvjesnoj mjeri
komplementarni sa onima koje su postavili MKSJ i ICMP,
ali ne i obavezno kada se primjenjuju u određenim
kontekstima. Naprimjer, prema MKCK-u prikupljanje
podataka od porodica nestalih može se pokazati
jednostavnijim ukoliko je jedina svrha prikupljanja
rasvijetliti sudbinu nestalih srodnika te porodice,
jer istovremeno korištenje tih podataka u krivičnim
procesima može probuditi osjećaj straha. I iz ugla zaštite
podataka također – ukoliko porodice daju podatke u
humanitarne svrhe, onda se one ne mogu koristiti u
krivičnim procesima. Svi prikupljeni podaci se mogu
upotrebljavati samo uz pristanak i razumijevanje svih
uključenih strana. Kako MKCK ističe, mora postajati balans
između humanitarnog pristupa rješavanju problema
nestalih osoba i pristupa tom problemu zasnovanom na
vladavini prava.
15. Različite zajednice imaju različite potrebe. Pravo na istinu
se ne može osporiti, ali je važno da se to pravo ispunjava
u skladu sa određenim potrebama i okolnostima u kojima
se porodice nalaze. Za osmišljavanje efikasnih programa
koji se vremenom mogu prilagođavati potrebama
posebno je nužna procjena zasnovana na statistički
potkrijepljenim potrebama. Bez obzira na sve, opće je
prihvaćen integrirani pristup koji je na Zapadnom Balkanu
donio rezultate bez presedana.
16. Dok je prva reakcija državnih aktera, posebno na lokalnom
nivou, nedvojbeno usmjerena na porodice nestalih,
sadržaj reakcije se vremenom razvija kako bi uključio
brojne aktere koji na različite načine daju svoj doprinos.
Sa ciljem da postigne visok stepen uključenosti, reakcija
ima i pripadajući politički element, ali u pozitivnom
smislu, gdje uključenost nastoji stvoriti političku volju da
se nestale osobe pronađu.
17. Osvrćući se na te političke aspekte, predstavnik
Međunarodnog centra za kontraterorizam, gospodin
Knoope, primjećuje da postoji suštinsko pitanje izbora,
28
prioriteta i novca koje se nameće i agencijama za istragu.
Kao rezultat toga, pronalaženje i identifikacija terorista, u
kontekstu terorizma, često predstavlja prioritet. Potrebno
je uraditi više da bi se pronašle osobe bez obzira na
okolnosti ili njihove uloge u uzroku nestanka ljudi.
Predstavnica Instituta za historijsku pravdu i pomirenje
(IHPP), gospođa Cissé van den Muijsenberg, naglasila
je da određivanje prioriteta i planiranje procesa u obzir
mora uzeti kulturne kontekste koji zahtijevaju balansiranje
međunarodnih standarda i lokalnih očekivanja.
18. Gospođa O’Sullivan iz Forenzičkog instituta Nizozemske
(NHI) podsjetila je da upravljanje očekivanjima
podrazumijeva izgradnju dubljeg razumijevanja
odgovornosti koju nosi uloga međunarodnih aktera ali
i domaćih partnera u procesu. Tamo gdje nedostaju
kapaciteti i znanje ovaj zadatak može biti složen.
Gospodin Maat (NFI) je posebno istakao da ne samo da
su tehnički procesi često pogrešno protumačeni, nego
i da načini obrade i zaštite podataka mogu dovesti do
nesporazuma. Predstavnik SSL-a, dr. Acquaviva, naglašava
da dok neke organizacije uživaju privilegije i ne podliježu
obavezi otkrivanja osjetljivih informacija – kao što je ICMP
ili MKCK, te međunarodni sudovi – nije dovoljno jasno
riješeno pitanje vlasništva nad dokumentima, forenzičkim
materijalom i ličnim podacima u njihovim arhivama.
Naprimjer, MKSJ je vlasnik forenzičkih dokumenata koji
se nalaze u njegovom arhivu; ICMP primjenjuje politiku
prema kojoj nosilac podataka ima kontrolu nad podacima,
a ostale forenzičke dokaze čuva u svojstvu povjerenika.
19. U pravilu, nečije pravo na njegove/njene podatke i dokaze
mora biti u ravnoteži sa javnim interesom. Taj interes,
kako je gospođa Cissé van den Muijsenberg (IHPP)
istakla, uključuje i zahtjeve procesa pomirenja. Povezujući
suštinsko pitanje nestalih osoba sa širim pitanjem
održivog pomirenja traži sve moguće historijske podatke
na način koji im omogućava dostupnost. Naprimjer, kako
je već kazano za MKSJ, pravosudni sektor presude donosi
uz detaljno obrazloženje – presuda u slučaju Tolimir, kome
se sudilo za zločine u Srebrenici kao jedan primjer – daje
značajan doprinos uspostavljanju nepristrane historijske
priče. Istovremeno je Vijeće daleko otišlo u pokušaju
zaštite osjetljivih osobnih podataka i nastojanju da
kontrolu nad osobnim podacima ima nosilac podataka.
20. Što se tiče historijske priče iz forenzičkih podataka
i svjedočenja, gospođa Cissé van den Muijsenberg
(IHPP) naglašava da bez obzira na činjenicu da je obim
materijala veliki, on potiče iz ograničenog broja izvora i
od ograničenog broja svjedoka. Sudska je istina uvijek
proizvod ograničenja, a kreiranje priča je stoga, i o
pravilima, dokazima i procedurama, te pravilima prema
kojima rade historičari. Pravila bi trebala biti međusobno
komplementarna kako bi se dobila šira slika i kako bi se
priče dalje dijelile.
21. Dr. Acquaviva (SSL) napominje da u pravnim okvirima
postoji trajna fragmentiranost odredbi, mehanizama
i standarda koji se odnose na pitanje nestalih. S time
se složio i gospodin Kleiser (ICMP) dodavši da se
Međunarodna konvencija za zaštitu svih osoba od prisilnih
nestanaka odnosi na osobe u čiji nestanak su umiješani i
državni akteri. Parlamentarna skupština Vijeća Evrope
nedavno je razmatrala mogućnost kreiranja zasebnog
evropskog instrumenta, zbog potencijalnih nedostataka
konvencije u vezi sa ljudskim pravima i vladavinom
zakona. Ženevske konvencije se primjenjuju na oružane
sukobe i ne garantiraju prava srodnicima nestalih, nego
nameću obaveze zaraćenim stranama. S druge strane,
ljudska prava se uvijek podrazumijevaju i provodiva
su. Istaknuto je i da postoji vrlo stvaran izazov u vezi sa
samom primjenom – ili njenim izostankom – od državnih i
nedržavnih aktera u postojećem pravnom okviru.
22. Konačno, ne postoji sistem koji bi uskladio ili kombinirao
sve pomenute napore u praktične svrhe. Dok UN
primjenjuje univerzalni sistem koordinacije, tj. sistem
grupne koordinacije, kako je istakao gospodin Seen
(UNDAC), ne postoji grupa za pitanje nestalih osoba.
Stoga ovaj problem ostaje na različitim akterima
koji treba da pronađu način koordinacije aktivnosti.
Prestavnik Interpola, gospodin O’Connell, smatra da
su na međunarodnom nivou uočeni propusti te da se
poduzimaju mjere za rješavanje problema u partnerstvu
sa ICMP-om, Evropskom unijom i drugim akterima, i
to u kontekstu nesreća. Pristup koji je usvojen u slučaju
nesreća može biti od pomoći i u drugim kontekstima.
2.1.2.
Drugi dio: katastrofe i masovne nesreće
23. Kada ljudi nestaju u nesrećama sve češće agencije za
provođenje zakona – uključujući njihove forenzičke
institute i službe - preuzimaju vođstvo u procesu
pronalaženja i identifikacije žrtava. S obzirom na to
da nesreće danas sve češće poprimaju međunarodnu
dimenziju, posebno kada je u pitanju identifikacija žrtava
nesreća (Disaster Victim Identification - DVI), gotovo su
sve države usvojile mjere kojima osiguravaju saradnju
u slučaju potrebe za identifikacijom žrtava nesreća, pri
tome štiteći, kad god je to moguće, njihova i ljudska
prava njihovih porodica u smislu tačnih identifikacija.
INTERPOL-ov Stalni odbor za reakciju u slučaju nesreća
neprekidno radi na usavršavanju relevantnih procedura,
šireći na taj način principe najbolje prakse i promovirajući
njihovu primjenu.
24. Procedure za reakciju u slučaju potrebe za identifikacijom
žrtava nesreća se u nekoliko aspekata razlikuju od
procedura prema kojima se postupa nakon oružanih
sukoba i kršenja ljudskih prava. Primjenjuju se
jednoobrazni standardi postupanja; standardi prikupljanja
forenzičkih dokaza u pravilu ispunjavaju pravosudne
zahtjeve; uglavnom je potrebno manje vremena za prve
rezultate nego u procesu pronalaženja i identifikacije
osoba u poratnom okruženju – najvjerovatnije zbog toga
što nema uplitanja političkih faktora, što nije slučaj u
poratnom okruženju.
25. Poput drugih agencija i agencije za provedbu zakona se
već dugi niz godina suočavaju sa izazovom globalizacije.
Sve je prisutnija potreba da se osigura okvir za podršku
na globalnom nivou i preko državnih granica. Zbog toga
što nesreće uglavnom zahvataju više od jedne države,
u smislu izgubljenih života, zahvaćenih područja ili
zahtjeva za međunarodnu pomoć i podršku, INTERPOL,
ICMP i ostali podržavaju razvoj globalnih standarda i
instrumenata. Kako gospodin O’Connell (INTERPOL)
objašnjava – to podrazumijeva brzu reakciju na terenu,
efikasne metode obrade podataka kao što je FASTID ili
ICMP-ov fDMS, te održavanje odgovarajućih forenzičkih
kapaciteta. Važan napredak u tom smislu predstavlja
stalna Platforma za identifikaciju žrtava nesreća (Platform
for Disater Victim Identification - PDVI) koju su ustanovili
INTERPOL i ICMP. Namjera je da poboljša pouzdanost
održavanja pripravnosti na globalnom nivou. Profesor
Kappen (NFI) skrenuo je pažnju na program njegovog
instituta pod nazivom Bonaparte, naglašavajući koliko
je važno da se ova vrsta tehnologije učini dostupnom
vlastima širom svijeta.
26. Gospodin O’Connell je obavijestio učesnike da se u
identifikaciju žrtava nesreća uključuju i drugi akteri, među
njima davaoci usluga iz privatnog sektora. To donosi novu
dinamiku u kojoj se mora garantirati komplementarnost
na osnovu jasnog opisa zaduženja i aktivnosti. Ova
dinamika je ipak dobrodošla, jer spremnost na reakciju
još uvijek nije na potrebnom nivou. Prof. Schneider
(Univerzitet u Kelnu) dodaje da zbog nedostatka sredstava
nema vanjskih programa za procjenu nivoa stručnosti
u procesu testiranja DNK u scenarijima identifikacije u
slučaju nesreća, kao i da još uvijek postoji ozbiljne razlike
između raspoloživih domaćih kapaciteta, čak i među
članicama EU. Zbog toga se od ICMP-a i drugih očekuje
da osmisle programe obuke koji će poboljšati trenutnu
situaciju.
27. Izgradnja i održavanje domaćih kapaciteta nije
jednostavan zadatak. Gospodin O’Connell, naprimjer,
tvrdi da su nakon skorašnje intervencije na Filipinima,
međunarodni akteri iza sebe ostavili dobru infrastrukturu,
uključujući laboratorije, mogućnosti za provođenje
identifikacija i relevantne resurse. Međutim, nakon
što je na Filipinima uslijedila poplava i odnijela hiljade
ljudskih života, ta infrastruktura više nije bila dostupna.
Ni međunarodna pomoć nije uvijek programirana tako
da podrži kapacitete za identifikaciju u slučaju nesreća.
U slučaju poplave, Filipinima je dostavljena humanitarna
pomoć u vrijednosti oko 20 miliona eura, ali se ništa od
tih fondova nije moglo koristiti za potrebe identifikacije
žrtava. Stoga i održavanje kapaciteta može ovisiti o
fleksibilnosti inostrane pomoći. Upravo iz tog razloga
je možda potrebno dati prednost za međunarodnu i
multilateralnu pripravnost nauštrb izgradnje domaćih
kapaciteta, posebno tamo gdje će takvi kapaciteti rijetko
biti u upotrebi.
2.1.3.
Treći dio: organizirani kriminal i migracije
28. Iskustvo u rješavanju pitanja nestalih usljed oružanih
sukoba i nesreća je veliko i raznoliko. Međutim, problem
nestanaka u vezi sa organiziranim kriminalom – uključujući
trgovinu ljudima (Trafficking in Human Beings -THB) ili kao
posljedica migracija i raseljavanja nije tako dobro istražen.
29. Jedan idejni pristup pomenutim kontekstima nestanaka,
prema gospodinu Wyssu (IOM) nastaje uočavanjem razlika
u (i) pronalaženju nestalih putem forenzičkih metoda,
tj. pronalaženjem i identifikacijom njihovih posmrtnih
29
ostataka i (ii) aktivnostima traganja za nestalima. Potonje
aktivnosti se mogu smatrati više vezanim za prevenciju ili
pomoć u rješavanju nestanaka. Gospodin Kleiser (ICMP)
ističe da se isto može reći i za forenzičke pristupe. Oni
također imaju preventivni efekt, ako se u obzir uzme da
nestanak utiče i na članove porodice nestale osobe te
da se spoznajom istine o sudbini nestale osobe rješava
problem neizvjesnosti, tj. sprječava njegov produžetak.
U kontekstu zločina, uključujući i ratne zločine, efikasne
forenzičke metode mogu imati efekt sprečavanja
ponavljanja. Uočavanje razlika u pristupu se u svakom
slučaju čini korisnim prvim korakom u pokušaju da se
napravi obuhvatan pregled problema koji zahtijeva
dodatno istraživanje.
30. Traganje, na način kako ga provodi IOM, podrazumijeva
upotrebu matrice traganja za raseljenima koja služi za
registraciju interno raseljenih osoba ili osoba odvojenih
od porodice i prijatelja nakon prirodnih nesreća ili
nesreća uzrokovanih ljudskim faktorom. Globalna mreža
traganja Pokreta Međunarodnog Crvenog križa i Crvenog
polumjeseca za cilj ima ponovno uspostavljanje kontakta
između razdvojenih članova porodice. Napori MKCK na
ponovnom uspostavljanju porodičnih veza datiraju iz
1870. godine, kada su sastavili listu francuskih vojnika
koje su zarobile njemačke snage i na taj način donijeli
utjehu njihovim porodicama.
31. Forenzičke aktivnosti ICMP-a su postale veoma važne,
između ostalog i zbog rastućeg broja smrtnih slučajeva
u populaciji migranata. Procjenjuje se da samo u
Sredozemlju, za koje je između ostalih i nizozemski
NVO United prikupio ograničene statističke informacije,
godišnje nestaje oko 1.000 osoba usljed trgovine ljudima ili
iliegalnih migracija. U tom smislu je potrebno inicirati više
aktivnosti među stanovništvom, posebno porodicama u
zemljama porijekla migranata. Ova oblast još uvijek nije
dovoljno dobro istražena. Gospodin Wyss (IOM) kao
provi korak predlaže istraživanje situacije u Zapadnoj
Africi, Siera Leoneu i Gani koje se može proširiti i na ostale
zemlje sa ciljem prikupljanja kvalitetnijih podataka koji bi
se mogli ponuditi većem broju relevantnih institucija.
32. Gospodin Stary (Eurojust) ističe da je broj žrtava trgovine
ljudima u stalnom porastu, dok se broj sudskih postupaka
i broj osuđenih počinilaca smanjuje. Jedan od razloga iza
ovog trenda krije se u činjenici da pravosudni organi vrlo
teško dolaze do svjedočenja samih žrtava. Još jedan od
razloga je i to da je žrtve THB-a, u brojnim slučajevima,
nemoguće na siguran način vratiti u zemlju porijekla. To
je posebno slučaj kada se počinioci nalaze u odredišnoj
zemlji i zemlji porijekla. Iako ne postoje obuhvatni
statistički podaci o uzrocima iza THB-a, sigurno je da tom
problemu doprinose ekonomski problem, ratna zbivanja
i prirodne nesreće.
33. Gospodin Stary se pozvao na izvještaj Eurostada/EK,
objavljen početkom ove godine, a nastao na osnovu
istraživanja u 27 članica EU uz Island, Crnu Goru, Norvešku,
Srbiju, Švicarsku i Tursku. Izvještaj pokriva period 20082010. godine i navodi ukupno 9.528 identifikovanih i
pretpostavljenih žrtava, te porast od 18% za taj period.
Broj identifikovanih žrtava u 2010. godini u 24 članice koje
su mogle pružiti tražene podatke je 5.535.
34. Gospodin O’Connell (INTERPOL) ističe da je srednjeročno
potrebna bolja usklađenost standarda prikupljanja
podataka i pravnih odredbi
koje će osigurati
kompatibilnost sa zahtijevima vladavine prava u oblasti
obrade podataka, te navodi da se u ovoj oblasti nalaze
značajni potencijali.
35. Još uvijek se ne zna tačan broj osoba nestalih usljed
organiziranog kriminala, trgovine ljudima i migracija.
Radi se o problemu koji zahtijeva dodatna istraživanja,
posebno u zemljama porijekla, uključujući zapadnoafričke
zemlje, Sijera Leone i Ganu, ali i EU. Za značajni
napredak u rješavanju ovog pitanja potrebno je raditi na
standardizaciji obrade podataka, njihovom prikupljanju i
analizi.
2.1.4.
Zaključci diskusije
36. Pitanje nestalih osoba još uvijek nije opće priznato
kao samostalan problem. Kao složena pojava traži
posebnu pažnju i finansiranje. S obzirom na to da
različiti međunarodni akteri rade na različitim aspektima
rješavanja pitanja nestalih osoba – sa različitim
mandatima i ciljevima – postoji rizik skretanja pažnje
sa ovog problema kao jedinstvenog pitanja, čime se
umanjuju i izgledi za napredak u rješavanju problema.
Pored razvoja globalne strategije, postoji potreba za
poboljšanjem međunarodnih tehničkih kapaciteta,
između ostalog kompatibilnih i međusobno dostupnih
sistema prikupljanja i obrade podataka. Važno je i da
se fokus međunarodnih aktivnosti usmjeri na potrebe
porodica nestalih i njihovo pravo da saznaju istinu o
sudbini svojih nestalih članova. Konačno, potrebno je
ojačati međunarodne okvire saradnje, uzimajući u obzir
lekcije naučene kroz međunarodnu saradnju policijskih
snaga u DVI situacijama.
Suprotna strana dolje: Thomas Miller, predsjedavajući ICMP-a;
Alistair Burt, član parlamenta u Ujedinjenom Kraljevstvu, i
Daniel Baer, ambasador Sjedinjenih Američkih Država pri
OSCE-u.
30
2.2.
----------------------------
Lista učesnika
Kathryne Bomberger, generalna direktorica, ICMP, predsjedavajuća okruglog stola
dr. Guido Acquaviva, šef kabineta, Specijalni sud za Liban
Adam Boys, glavni operativni direktor, ICMP
Catherine Cissé van den Muijsenberg, izvršna direktorica, Institut za historijsku pravdu i pomirenje
Ian Hanson, zamjenik direktora Odsjeka za forenzičku nauku za arheologiju i antropologiju, ICMP
Brenda Hollis, tužiteljica, Specijalni sud za Sijera Leone
Nerma Jelačić, šefica odnosa sa javnošću, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Bert Kappen, profesor, Univerzitet Radboud
Andreas Kleiser, direktor za pitanja politike i saradnje, ICMP
Peter Knoope, direktor, Međunarodni centar za kontra-terorizam
Jasmina Kurbašić, pravnica, ICMP
Anthony London, izvjestitelj, ICMP
George Maat, profesor antropologije, Odjel za anatomiju, Univerzitet u Lajdenu
Christopher Mehley, zamjenik šefa centralne agencije za traganje i odsjeka za zaštitu, MKCK
Mick O’Connell, direktor, operativna policijska podrška, INTERPOL
dr. Christina Oelgemoller, predavačica međunarodnih odnosa, Univerzitet Loughborough
Irene O’Sullivan, viša savjetnica za forenziku/koordinatorica za naučnu potporu, Nizozemski forenzički institut
Tanja Pacifico, posebna pomoćnica šefa misije, Međunarodna organizacija za migracije
dr. Thomas Parsons, direktor Odsjeka za forenzičku nauku, ICMP
Adi Rizvić, zamjenik direktora Odsjeka za forenzičku nauku, ICMP
Peter Schneider, koordinator za projekte, Institut za sudsku medicinu, Univerzitet u Kelnu
Sjaak Seen, generalni upravitelj projekta, Udruženi centri za hitnu reakciju Roterdam-Rijnmond & Južna Holandija, zapovjednik
nizozemskog štaba USAR.NL i član UNDAC-a
Lada Šoljan, pravnica, Tužiteljstvo, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Lukas Stary, kontakt osoba za THB i državni predtavnik za Republiku Češku u Eurojust-u (Mreža za pitanje genocida)
dr. Carla van Dongen, Odjel za analizu DNK, Forenzički institute Nizozemske
Martin Wyss, šef misije, Međunarodna organizacija za migracije
Yayoi Yamaguchi, pravna savjetnica u Tužiteljstvu, MKS
31
3. Univerzitet u Sussexu, Centar za
istraživanje sukoba i sigurnosti u
Sussexu
3.1.
Diskusija
37. Odabrane teme za diskusiju podjeljene su na sljedeći
način:
• ICMP-ov historijski mandat i aktuelna transformacija;
• teoriziranje u vezi sa nestalim osobama;
• nestale osobe u poratnim kontekstima; i
• formaliziranje ICMP-ovog mandata.
38. Učesnici okruglog stola su informirani da je ICMP osnovan
1996. godine kako bi pomogao u rješavanju pitanja
nestalih osoba u okviru poratne izgradnje mira i pomirenja
prema Dejtonskom mirovnom sporazumu. ICMP od
osnutka pruža stručnu tehničku pomoć vladama Bosne i
Hercegovine, Republike Hrvatske, Republike Srbije, Crne
Gore, bivše jugoslovenske republike Makedonije i vlastima
Kosova. U tom procesu je pronađeno i identifikovano oko
27.000 osoba koje su nestale tokom sukoba na Balkanu,
uključujući i identifikaciju pomognutu analizom DNK za
više od 16.000 osoba. Ima programe u Africi, na Bliskom
Istoku, Južnoj Americi i Jugoistočnoj Aziji, te u EU. Nakon
cunamija koji je 2004. godine pogodio Jugoistočnu Aziju,
ICMP pomaže prilikom identifikacija žrtava nesreća, a u
skorije vrijeme započeta je i saradnja sa Međunarodnom
organizacijom za migracije (IOM) na rješavanju nestanaka
izazvanih migracijama stanovništva.
39. Nedavno je vlada Nizozemske pokrenula inicijativu da se
istraži mogućnost dodjele stalnog međunarodnog statusa
ICMP-u. U okviru tog procesa ICMP priprema veliku
konferenciju koja će se održati u Palati mira u Hagu od 29.
oktobra do 1. novembra 2013. godine. Cilj konferencije je
istražiti buduće koncepte i ideje o tome kako unaprijediti
globalnu reakciju u procesu rješavanja pitanja nestalih.
40. ICMP se svesrdno zalaže za aspekt vladavine prava u
okviru rješavanja pitanja nestalih. U bivšoj Jugoslaviji
je vrlo brzo po osnivanju uspostavio blisku saradnju sa
Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju
(MKSJ). MKSJ je usvojio na zakonu zasnovan pristup
pitanjima poratne pravde i izgradnje mira, nastojeći
osigurati krivičnu odgovornost počinilaca zbog djela
počinjenih tokom sukoba na Balkanu. Mandat ICMP-a
na Balkanu podrazumijeva odredbe koje direktno
podržavaju ovaj cilj. Sa ciljem pronalaženja dokaza za
ratne zločine MKSJ je dobio mandat koji podrazumijeva
slanje arheoloških timova u različite dijelove bivše
Jugoslavije koji su vršili ekshumacije masovnih grobnica
i prikupljali dokaze za podizanje optužnica u slučajevima
ratnih zločina. MKSJ, međutim, nije imao mandat niti
sredstva i način da vrši identifikaciju posmrtnih ostataka.
U tom je kontekstu ICMP počeo saradnju sa Ljekarima za
32
ljudska prava (Physicians for Human Rights - PHR) i drugim
relevantnim akterima kako bi se ustanovili neophodni
mehanizmi za rješavanje pitanja nestalih osoba i
upotrijebila tehnologija analize DNK u svrhu identifikacije
posmrtnih ostataka.
3.1.1.
Historijski mandat ICMP-a i aktuelna transformacija
41. Ljudi nestaju otkako postoji ljudska vrsta. Uzroci su
vijekovima isti – ratovi, prirodne nesreće i nesreće
uzrokovane ljudskim faktorom. Prije okončanja Hladnog
rata međunarodna zajednica je činila jako malo na
pronalaženju i identifikaciji nestalih osoba, te njihovom
povratku porodicama. ICMP je nastao 1996. godine na
samitu grupe G-7 u svrhu rješavanja pitanja osoba nestalih
u sukobima na tlu bivše Jugoslavije. Međunarodna
zajednica je spoznala da broj nestalih (prema procjenama
radi se o oko 40.000 osoba – do danas je pronađeno i
identifikovano oko 70%) predstavlja prijetnju za mir i
stabilnost na Balkanu, te mogući uzrok nesigurnosti i
političke nestabilnosti u cijeloj Evropi.
42. Organizacija je dobila mandat da osigura saradnju
vlada na rješavanju pitanja nestalih zbog međusobne
povezanosti sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Osnivanje ICMP-a
predstavljalo je pomak od ad hoc humanitarnog pristupa
rješavanju pitanja nestalih ka pristupu zasnovanom na
primjeni zakona u kome države preuzimaju odgovornost
za slučajeve nestalih osoba. S obzirom na etničkoreligijsku prirodu sukoba u bivšoj Jugoslaviji, ICMP se
odmah suočio sa izazovom – kako osigurati saradnju vlada
u regiji na rješavanju pitanja nestalih na nediskriminirajući
način, bez obzira na etničko-religijsko porijeklo, političku
opredijeljenost i ulogu u sukobima.
43. ICMP svoje aktivnosti zasniva na pravnim okvirima
međunarodnog humanitarnog prava, uključujući i
Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. ICMP nastoji
izgraditi domaće zakonodavstvo u zemljama nakon
sukoba, koje će porodicama nestalih omogućiti da traže
svoje pravo na informacije, pravo na reparacije i zaštitu
informacija koje pružaju institucijama zaduženim za
traženje njihovih nestalih srodnika.
44. U poređenju sa drugim društvima koja su obilježena ratom,
Bosna i Hercegovina i druge zemlje nastale raspadom
SFRJ dobile su značajnu pažnju i podršku međunarodne
zajednice u rješavanju pitanja nestalih. Dobar primjer je
samo osnivanje ICMP-a i MKSJ-a, ali i činjenica da se ovaj
problem pominje u Dejtonskom mirovnom sporazumu iz
1995. godine. Činjenica da je 70% od 40.000 nestalih u
bivšoj Jugoslaviji danas pronađeno zasigurno je vrijedna
pažnje, a za nju postoji prihvatljivo objašnjenje u obliku
nekoliko faktora:
•
•
masovno prisustvo i podrška za uključivanje pitanja
nestalih osoba u međunarodne mirovne ugovore i
sporazume;
pristup zasnovan na zakonu koji ide korak dalje od ad
hoc humantiranog pristupa i zaštite nestalih osoba
tokom sukoba do spoznaje da se pitanje nestalih osoba
u poratnom okruženju treba rješavati uspostavljanjem
relevantnog zakonodavstva i institucija u okviru
procesa tranzicijske pravde i pomirenja; uključenost
međunarodnih i domaćih sudova u procese istraga – ne
samo traganja – u slučajevima nestalih osoba, kako bi
porodicama nestalih bili vraćeni posmrtni ostaci njihovih
srodnika, ali i omogućen pristup pravdi kroz zakonske
mehanizme.
45. Napredak u procesu pronalaženja i identifikacije nestalih
osoba nije isti u različitim poratnim kontekstima, tako
da ostaje usko vezan za postojanje političke volje
međunarodne zajednice, domaćih državnih i nedržavnih
aktera, njihovih finansijskih resursa i kapaciteta institucija
uključenih u rješavanje pitanja nestalih osoba u okviru
obimnijeg procesa političkog pomirenja i rekonstrukcije.
Radi se o važnoj činjenici koju treba uzeti u obzir prilikom
procjene ICMP-ovog rada u različitim geo-političkim
kontekstima.
3.1.2.
Teoriziranje pitanja nestalih
46. Ključna tema koja se nametnula nakon prezentacija i
debate bila je kritika birokratskog aparata u procesu
rješavanja pitanja nestalih. Kada organizacije poput
Društva crvenog križa i crvenog polumjeseca tragaju
za nestalim osobama to obavezno podrazumijeva i
formuliranje pravnih i birokratskih kategorija nestalih
osoba, čime se uspostavlja njihova hijerarhija. Kategorije
su neophodne za odgovarajući pristup složenom
problemu, međutim, kategorizacija te vrste prijeti da
objektivizira nestale, tj. postoji rizik da će oni za kojima se
traga postati instrumentalizirani.
47. Tendencija objektivizacije i kategorizacije nestalih
pojavljuje se u savremenoj politici. Otkrivanje prošlosti,
koje je neminovno kada su u pitanju nestale osobe, može
pruzrokovati traumu. Većina mehanizama koji pomažu
porodicama da se nose sa takvom traumom – kako bi
se vratio smisao za pravdu i rehabilitaciju – zahtijeva
neki oblik zajedničkog sistema. Učesnici, međutim, ističu
da birokratski ili kvazibirokratski sistemi funkcioniraju
na osnovu kategorizacije koja bi mogla ponuditi
lažno obećanje izvjesnosti. Neotkrivanje prošlosti –
dakle nezahtijevanje izvjesnosti i prihvatanje života u
neizvjesnosti – navedeno je kao još jedna, sasvim valjana
mogućnost.
48. Neki su učesnici istakli da se „nestale” posmatra kao objekte
kojima se upravlja umjesto ljudskih bića koja je nemoguće
zamijeniti. Niti jedan birokratski sistem – koliko god bio
sofisticiran, transparentan i pouzdan – nije u mogućnosti
rješavati određene spoznaje osobnosti. Razvoj birokratije
u modernim društvima ima pozitivne i negativne
posljedice. Postoji potreba za daljim istraživanjem i
razumijevanjem interakcije između lokalnih neformalnih
priča o nepravdi, posmrtnim ostacima i duhovima, sa
rekonstruiranim birokratskim mehanizmima i formalnim
pričama o poratnoj rekonstrukciji, te pomirenju ratom
pogođenih društava.
49. Objektivizacija i kategorizacija nestalih krije se u suštini
tenzija između institucionalnog pristupa pitanju nestalih
i brige i prioriteta ljudi koji tragaju za svojom porodicom
i prijateljima. Učesnici radionice složili su se da postoji
potreba za mehanizmima rješavanja pitanja nestalih koji
su više orijentirani ka ljudima i porodici. Takve mehanizme
treba osmisliti tako da se čuju potrebe porodica nestalih,
da bolje odgovaraju njihovim potrebama pokazujući i
viši stepen fleksibilnosti i prilagodljivosti lokalnoj kulturi,
tradicijama i politici. Porodice nestalih osoba imaju
dodatnu korist od direktnog uključivanja u procese
donošenja odluka; od aktivnog učešća u stvaranju
genetičkih dokaza neophodnih u procesima pronalaženja
i identifikacije nestalih, kao i od definiranja ishoda procesa
i procjene trenutka kada se može reći da su procesom
ostvareni zadovoljavajući rezultati.
50. Učesnici su diskutirali i o tome kako memorijalizacija
nestalih ili preminulih često uključuje i stvaranje
javnog sjećanja i rekonstrukciju historijskih priča, koje,
opet, mogu postati predmetom političke upotrebe. U
Španiji, naprimjer, nakon pada režima generala Franka,
nastupila je tišina, a špansko pravosuđe se usprotivilo
ekshumaciji posmrtnih ostataka kako bi zaštitili određene
političke prednosti i izbjegli otvaranje dubokih rana u
španskom društvu. Memorijalizacija iza koje stoji država
ima drugačiju svrhu od memorijalizacije koju porodice
provode pojedinačno. Važno je istražiti kako različiti oblici
memorijalizacije konstruiraju i objedinjuju određene
priče, kao što je priča o viktimizaciji, koja sama po sebi
može izazvati tenzije između strana u sukobu. Postoje
priče i o nepostojećem identitetu, poput simboličkog
„neznanog borca”, kojima se ističe da tijelo za koje se
ne zna može imati daleko više značaja od identificiranog
tijela.
51. Učesnici radionice objašnjavaju da praksa prikupljanja,
identifikacije putem DNK i klasificiranja posmrtnih ostataka
pored fizičke i hemijske obrade kostiju podrazumijeva i
društveni konstrukt pojedinačnih i kolektivnih identiteta,
priča o zajedničkim iskustvima i događajima iz prošlosti
koji čine temelje „bio-državljanstva” i kolektivističke
kulture neophodne za pomirenje i rekonstrukciju društava
zahvaćenih sukobom.
52. Metod identifikacije putem analize DNK, koji je prihvatio
ICMP, ima i jedan zanimljiv učinak – omogućava
identifikaciju i onih ljudi za kojima se ne traga. U nekim
slučajevima su rezultati procesa potpuno neočekivani i
nenamjerno izazivaju političke posljedice. Rad ICMP-a
omogućava identifikaciju i memorijalizaciju nestalih
osoba bez obzira na njihovu ulogu u sukobima, bez
obzira na to da li se za njima traga i da li ih se prisjećaju
državni i nedržavni akteri. U svom radu ICMP je nailazio
na slučajeve takozvanih „nestalih koje se ne traži”
33
ili „nestalih koji ne nedostaju” što su izrazi za osobe
čije je nestanak pretpostavljen, ali nije i prijavljen, jer
pripadaju međuprostoru različitih kategorija određenih
društvenih struktura, nisu pripadnici nijedne posebne
nacionalne, religijske ili sektaške zajednice, ili pripadaju
marginaliziranim zajednicama, kao što su homoseksualci
ili transrodne osobe, čiji nestanak nije prijavljen jer zbog
određenih socio-kulturnih normi njihove porodice i
zajednice nisu bile raspoložene da učestvuju u procesu
testiranja DNK koje bi moglo pomoći u njihovom
pronalaženju.
3.1.3.
Nestale osobe u poratnim kontekstima
53. Neki su učesnici radionice izrazili sumnje oko toga da li
je i na koji je način ICMP-ov tehnički uspjeh u upotrebi
testiranja DNK u svrhu identifikacije tijela nestalih osoba
doprinio političkim ciljevima organizacije – promoviranje
mira i pomirenja u poratnim okruženjima kakvo je
područje bivše Jugoslavije.
54. Međunarodna zajednica podržava ideju da nema
mira bez pravde za nestale i da je otkrivanje istine o
tome šta se nestalim osoba dogodilo moralna i etička
obaveza. Nasuprot tome, neki su učesnici zastupali tezu
da se promoviranje takve ideje u društvima koja su
razorena ratom i ovisna o međunarodnim sredstvima
neophodnim za održavanje i rekonstrukciju, može
posmatrati kao neokolonijalno nametanje strane kulture
i uplitanje vanjskih političkih faktora od strane donatora
i drugih dominantnih međunarodnih aktera. Čak i ako
međunarodni i nacionalni akteri promoviraju takve
ideje u najboljoj namjeri, priča o nestalima, viktimizaciji
i pravdi podložna je političkim manipulacijama različitih
zajednica koje nastoje opravdati odluku da ne učestvuju u
mirnom dijalogu i naporima da se dođe do pomirenja sa
nekadašnjim neprijateljima.
55. Jedan učesnik je istakao da ICMP-ovo promoviranje
državne odgovornosti za proces rješavanja pitanja
nestalih može biti posebno problematično u situacijama
gdje lokalne društvene zajednice ne vide državu kao
legitimnog i nepristranog aktera. Napomenuo je da
se radi o staroj dilemi koja prati interne incijative za
izgradnju mira, nečemu što nije specifično samo za
ICMP. Kao potencijalno bolji pristup predloženo je
promoviranje zajedničke odgovornosti i saradnje različitih
zainteresovanih strana, uključujući državu, domaće aktere
građanskog društva i međunarodnu zajednicu.
56. Neki su učesnici izrazili zabrinutost oko toga da uprkos
pokušajima ICMP-a da doprinese u izgradnji mira i
pomirenja ostaje nejasno da li ova organizacija daje
konkretan doprinos u tom pravcu. ICMP nastoji učvrstiti
mir i sigurnost u poratnim okruženjima, ali njegovo
prisustvo i projekti mogu imati ograničen rok trajanja,
kapacitete i učinak. Rješavanje slučajeva nestalih osoba
i potpora razvoju znanja, priča i politika zasnovanih na
naučnim dokazima može pomoći, ali nema dovoljno
dokaza da se ova tvrdnja sa sigurnoću može potvrditi.
Ova ideja se pojavila u aktivnoj diskusiji, koja je pokazala
da postoje tenzije između ICMP-ovog metodološkog
individualizma – koji se oslanja na forenzičku nauku u
34
procesu identifikacije posmrtnih ostataka i odgovaranja
na individualne i porodične zahtjeve – i njegovog šireg
mandata koji uključuje i pomoć u izgradnji institucionalnog
i društvenog kapaciteta i odgovornosti za njih. Slučaj
Bosne i Hercegovine može se posmatrati kao uspješan
u smislu broja nestalih osoba koje su vraćene svojim
porodicama i u smislu postojanja dokaza o preuzimanju
trajne odgovornosti za razvoj procesa pomirenja.
57. Predstavnik ICMP-a pojasnio je da je veliki dio ICMPovih aktivnosti usmjeren na to da odgovori na zahtjeve
porodica koje izričito traže pravdu. U nekim slučajevima
porodice nestalih nastoje saznati okolnosti smrti njihovog
srodnika i zahtijevaju da ljudi koji su krivi za tu smrt
odgovaraju za počinjeni zločin. U drugim slučajevima
pripadnici nastradalih zajednica mogu insistirati na tome
da se tragedija iz prošlosti zaboravi, želeći se fokusirati
na sadašnjost i planove za budućnost. Tranzicija iz rata u
mir trebala bi se zasnivati na slobodi učesnika u sukobu
da odlučuju o tome koji je najbolji način postizanja
mira, a da njima ne dominiraju ideje promovirane u
međunarodnoj zajednici o tome kako lokalne zajednice
imaju pravo znati za sudbinu nestalih ili da nema mira u
društvu bez pravde za nestale. Neki učesnici su istakli da
još uvijek nema odgovora na pitanje koliko je suočavanje
sa prošlošću preduslov za tranziciju iz rata u mir i stvaranje
demokratičnijih društava. Neophodno je dalje istraživati
poratne kontekste kako bi se testirala ta hipoteza.
58. U historiji dugotrajnih sukoba u Afganistanu, naprimjer,
nestanci ljudi i njihovo raseljavanje su dva fenomena
koji su imali ozbiljan učinak na afganistansko društvo.
Nedavni izvještaj afganistanske Nezavisne komisije
za ljudska prava (koji nije objavljen) navodi dokaze o
180 masovnih grobnica u Afganistanu koje su rezultat
posljednjih 35 godina sukoba. Problem nestalih u
Afganistanu nije, međutim, na listi prioriteta za rješavanje
– ni vladi Afganistana niti međunarodnoj zajednici.
Bonski sporazum kojim je uspostavljena Tranzicijska
vlast u Afganistanu niti ne pominje ratne zločine i pitanje
nestalih. Međunarodna zajednica nije istraživala prošlost
onih koji su danas na vlasti, jer se njihovo prisustvo
i saradnja u aktuelnim organima vlastima vidi kao
garancija stabilnosti i pomirenja u zemlji. Snage SAD-a i
NATO-a, barem u početnoj fazi, više su se fokusirale na
borbu protiv terorizma nego na izgradnju mira i državnih
struktura u Afganistanu. To povlači pitanje o tome po
čemu se Afganistan razlikuje od drugih poratnih društava
gdje se pitanje nestalih rješava – poput mnogih drugih
pitanja – u okviru formalnih mirovnih sporazuma i napora
na rekonstrukciji društva i pomirenju, kao što je slučaj sa
Bosnom i Hercegovinom. Mogući odgovor je geopolitički
značaj, uključujući fizičku blizinu država bivše Jugoslavije
Evropi, samim time i veći interes članica EU i NATO-a za
osiguravanje mira i stabilnosti na regionalnom nivou na
Balkanu. Nedosljedni stavovi i prakse međunarodne
politike u različitim poratnim kontekstima traže
dodatnu analizu. Iz nekoliko komparativnih istraživanja
više slučajeva poratnih društava kojima je potrebna
međunarodna intervencija za rješavanje pitanja nestalih
mogu se izvući važni zaključci. Koja se iskustva mogu
prenijeti iz procesa i rezultata ICMP-ovih aktivnosti
na Balkanu u operativni pristup organizacije u drugim
kontekstima kao što su Irak i Libija?
3.1.4.
Proširenje mandata ICMP-a
59. ICMP je nastao kao međunarodni, privremeni ad
hoc mehanizam za rješavanje pitanja nestalih osoba
prvobitno za prostor ratom razorene bivše SFRJ. Tehnički,
ova organizacija nema članstvo i oslanja se isključivo
na doborovoljne priloge i sredstva donatorskih vlada.
Tokom diskusije pomenuta je i zabrinutost da oslanjanje
na priloge međunarodnih donatora može utjecati na
njen mandat sa mogućim efektom podrivanja ICMPovog nediskriminirajućeg pristupa, što znači da neće biti
sredstava za rad u zemljama koje se čine manje važnim
prioritetima za donatorske zemlje. Učesnici radionice su
predložili da ICMP nastoji za neke buduće angažmane
ojačati svoju autonomnu poziciju i bolje kodificirati
dobrovoljnu i neuslovljenu prirodu finansijskih priloga
donatorskih zemalja. Kao pozitivan primjer produžavanja
mandata i prikupljanja sredstava za svoje aktivnosti
pominje se UNHCR.
60. Naveli su da je prvobitno ICMP zaprimao zahtjeve za
potporu u rješavanju slučajeva nestalih osoba u poratnim
okruženjima, a tehnologija identifikacije zasnovane
na analizi DNK pokazala se posebno korisnom u tim
slučajevima. Organizacija je zaprimila zahtjeve vlada da
se uključi u rješavanje šireg obima problema nestalih
osoba, koji uključuje nestale u sukobima i usljed kršenja
ljudskih prava, nestale u nesrećama, raseljene osobe i
izbjeglice, trgovinu i ilegalno prebacivanje migranata,
žrtve nasilja izazvanog zloupotrebom droga i svim ostalim
kontekstima nestanaka, bilo da se radi o dobrovoljnim ili
nedobrovoljnim razlozima.
61. Različite kategorije migranata u određenim režimima
migracija i izbjeglice, interno raseljene osobe i migranti
usljed nesreća. Uvođenje migracija u područje ICMP-ovih
aktivnosti, odnedavno u okviru sporazuma o saradnji
sa IOM-om, ukazuje na novi koncept međunarodnih
migracija u akademskim i političkim krugovima. Iz
prezentacija je bilo jasno da razgovor o nestalim osobama
ne podrazumijeva obavezno posmrtne ostatke, nego i
ljude koji su manje-više dobrovoljno nestali, ali su još uvijek
među živima. Nemali je broj istraživanja koja ukazuju na
to da je većina migranata u redovnom kontaktu sa svojim
porodicama kojima šalju novac. U slučajevima kada
migranti nisu u kontaktu sa porodicama iz predostrožnosti
i želje da ih zaštite od potencijalne opasnosti, svaki pokušaj
da ih se idenitifikuje i promovira kontakt sa porodicama
i zajednicama u zemljama porijekla može ih dovesti u
opasnost. Naprimjer, u slučajevima trgovine djecom,
njihova identifikacija nije uvijek i dobar korak, jer postoje
slučajevi kada su porodice, pa i predstavnici agencija
za provedbu zakona upleteni u sam čin trgovine. U
slučajevima trgovine ženama za seksualno iskorištavanje
uvjeti mogu biti slični u smislu da tim ženama prijeti
jednaka opasnost u zemlji porijekla i odredištu. Ako ih
identificiraju članovi porodice ili krijumčari ili trgovci
ljudima, to ih može izložiti daljem iskorištavanju i nasilju.
U takvim se slučajevima efikasna zaštita može osigurati
pružanjem novih identiteta umjesto traganja za njima kao
nestalim osobama.
62. Broj međunarodnih migranata koji umiru u pomorskim
nesrećama i nikada ne budu pronađeni je ogroman i
u stalnom je porastu. U tim bi situacijama ICMP-ov rad
mogao biti krucijalan za identifikaciju poginulih i nestalih
migranata. Nameće se pitanje kako u takvim situacijama
utvrditi identitet migranata ako se uz posmrtne ostatke ne
pronađu identifikacijski dokumenti ili neki drugi indikator
identiteta? Kako pronaći porodice neidentifikovanih
migranata? Ovo je posebno važno za slučajeve u kojima
nije lako ustanoviti zemlju porijekla i državljanstvo
nestale osobe. Kako će ICMP definirati i osigurati
garancije države prilikom preuzimanja odgovornosti, bez
ugrožavanja sigurnosti i kriminaliziranja migranata koji
pribjegavaju metodama kao što su nedozvoljena trgovina
i krijumčarenje? Još jedan primjer je slučaj malog NVO-a
iz El Salvadora, koji je osnovan kako bi se tražila djeca koja
su oteta od njihovih porodica i nestala za vrijeme sukoba
1980-ih, a postoji informacija da su ih usvojile porodice
u Argentini i drugim zemljama. U takvim slučajevima se
može tvrditi da ponovno spajanje sa biološkim članovima
porodice – barem u obliku neke vrste kontakta –
predstavlja pozitivan ishod.
63. Vrijedi
razmotriti
neke
posljedice
ponovne
konceptualizacije migranata – onih koji umiru na svom
putu i onih koji uspiju preživjeti – kao nestalih osoba.
Posebno prilikom razmatranja drugog scenarija, u
kome se identificiranje vrši u svrhu povratka, učesnici
napominju da uglavnom države imaju politički interes za
povratak migranata, posebno u slučajevima takozvanih
‘neuspješnih azilanata’ čija identifikacija može imati
pogubne posljedice. Proteklih desetljeća traženje
azila u Evropi postaje sve teže. Čak i ako zahtjev dolazi
od relevantnih agencija, azilanti su na evropsko tlo
uglavnom došli ilegalnim putem, što ih automatski
stavlja u kategoriju prekršitelja imigracijskih odredbi i
potencijalnom prijetnjom po sigurnost koja se mora hitno
otkloniti. S obzirom na to kakvo je današnje političko
raspoloženje u Evropi, gdje vlade već dugo govore
o izdavanju biometrijskih informacija za osobe koje
postavljaju neosnovane zahtjeve, pokušaji da se dođe
do tih osoba na osnovu informacija porodice dovelo bi
takve „nestale” migrante do dodatne ranjivosti i uništilo
mogućnost promjene statusa i dobijanja nekog oblika
legalnog boravka u zemlji domaćinu. Azilanti, ilegalni
migranti ili osobe koje su žrtve trgovine ljudima svjesni su
svoje ranjivosti i žive u strahu od zatvaranja i deportacije
natrag u domovinu. To je posebno problematično u
kontekstu sve liberalnije prakse sjevernih zemalja. ICMP
će se u tom smislu suočiti sa pravim izazovom, nakon što
postane formalna međuvladina organizacija, jer – iako će
imati međunarodne privilegije i imunitet – nije isključeno
da će se naći u spregama snaga koje mogu nadjačati
zaštitu osjetljivih informacija, čemu smo svjedočili u
slučajevima kada vlade potražuju zaštićene podatke na
osnovu navodnih terorističkih prijetnji.
64. U većini poratnih konteksta je upotreba forenzičkih
metoda i novih tehnologija analize DNK vrlo kontroverzna
i predstavlja proces koji nije jednostavno implementirati
jer podrazumijeva uključivanje naučnih metoda u politički
i društveno vrlo osjetljiva okruženja, u kojima se ICMP
35
suočava sa izazovom promoviranja dobrovoljnog učešća
porodica nestalih osoba koji su nerijetko traumatizirani,
uplašeni i treba ih informirati i educirati o funkciji metode
identifikacije zasnovane na analizi DNK i njenoj upotrebi
kod vlada i međunarodnih institucija. Sumiravši sva
zapažanja, većina učesnika ICMP-ove radionice složila
se da pažljivo osmišljeno proširenje ICMP-ovog madata
može donijeti pozitivan ishod.
65. Zaštitu podataka i mehanizme razmjene podataka, poput
onih koji se primjenjuju u poratnim društvima, potrebno
je razviti tako da garantira da genetičke informacije nisu
automatski dostupne i da se ne upotrebljavaju za nadzor
protivno volji i sigurnosti migranata i njihovih porodica.
Tehnologije identifikacije koriste se u UK i nekim drugim
zemljama za potrebe pronalaženja i identifikacije nakon
nesreća, ali i za kontrolu i upravljanje stanovništvom. Te
su tehnologije i socijalne i materijalne; radi se o oblicima
socio-tehničke intervencije koji djeluju na istovremeno
stvaranje niza ljudskih i tehničkih agensa. Tehnologija
podrazumijeva stvari poput kartica, čipova ugrađenih u
pasoše, kontrolnih popisa i obrazaca, ali i drugih stvari
koje oblikuju ljudske odnose i interakciju između aktera.
Problem nastaje kada tehnologija postaje predmet
zloupotrebe, a ICMP mora pronaći svoje mjesto detaljnim
razmatranjem s obzirom na mandat koji podrazumijeva
fokus na pravdu i pružanje podrške vladama da preuzmu
odgovornost. Vrijedi napomenuti, u ovom kontekstu,
da se sa genetičkim inofrmacijama koje prolaze obradu
u ICMP-u postupa odvojeno i u izolaciji; ne dijele se sa
INTERPOL-om niti lokalnim agencijama za provedbu
zakona.
3.1.5.
Zaključci i preporuke
66. ICMP nastoji rasvijetliti pitanje nestalih osoba u
međunarodnom okruženju kojem ova značajna tema
uglavnom nije bliska. Svi učesnici su jednodnevnu
radionicu „Nestale osobe i rad ICMP-a” okarakterizirali
kao vrlo poticajnu. Imali su priliku saznati nove
informacije i proširiti razumijevanje problema nestalih
osoba. Cijene da ICMP funkcionira u kontekstu politički
veoma osjetljivog okruženja. ICMP je predmet brojnih
publikacija i istraživanja; i sam objavljuje brojne članke
te informativne materijale koji su dostupni online na
internetskoj stranici organizacije (www.ic-mp.org), a sve
sa ciljem podizanja svijesti o pitanju nestalih osoba.
67. Diskutiralo se o nekoliko vrlo važnih pitanja, te je
ustanovljeno da postoji potreba za prikupljanjem
dodatnih dokaza zasnovanih na istraživanjima koji će
pomoći da se odgovori na otvorena pitanja, a politike
i prakse koje imaju utjecaj na državu i na nedržavne
aktere obogate novim informacijama. Akademici koji
su učestvovali u radu konferencije imali su zanimljiva
zapažanja i preporuke koje će se čuti na ICMP-ovoj
konferenciji u Hagu. U nastavku slijede ključne preporuke
36
koje učesnici radionice žele prenijeti, iskazujući interes
za budućim dijalogom i inicijativama u vezi sa pitanjem
nestalih osoba:
a. ICMP treba jasno istaći da organizacija ima politički
mandat promoviranja mira i pomirenja u poratnim
kontekstima, što nastoji postići pružanjem tehničke
stručne pomoći i usluga koje podržavaju proces
pronalaženja i identifikacije nestalih osoba u različitim
kontekstima. Ishodi tih procesa nisu unaprijed određeni,
a u nekim su slučajevima i potpuno nepredvidivi i
rezultiraju nenamjernim političkim posljedicama. Mandat
ICMP-a je takav da je potrebno pronaći etičku i političku
ravnotežu u procesu traganja za nestalima. Proširenjem
aktivnosti na grupe osoba koje su nestale u okolnostima
nevezanim za sukob, ICMP i njegovo upravno tijelo se
pozivaju da kritički ispitaju čiji se interesi zadovoljavaju
identifikacijom nestalih u situacijama koje nisu povezane
sa ratnim dešavanjima;
b. Da bi se ublažio negativan učinak birokratske
objektivizacije i kategorizacije nestalih osoba, učesnici
predlažu kreiranje mehanizama usmjerenih na ljude
i porodicu, osmišljenih tako da se čuje glas porodica
nestalih i pokaže fleksibilnost i prilagodljivost lokalnoj
kulturi, tradicijama i politikama;
c. Tranzicija iz rata u mir treba biti zasnovana na slobodnoj
volji ljudi uključenih u sukobe da odlučuju o najboljem
načinu postizanja mira i pravde, umjesto na idejama
koje promovira međunarodna zajednica, poput onih da
je potrebno saznati istinu o sudbini nestalih ili da nema
mira u njihovim društvima bez pravde za nestale osobe.
Još uvijek nema odgovora na pitanje da li je i, ako jeste,
na koji način suočavanje sa prošlošću preduslov tranzicije
iz rata u mir i stvaranje demokratičnijih društava, iako je
iz perspektive ICMP-a pravo na istinu ključno za stvaranje
mirnog društva nakon rata i vraćanje narušenih prava i
garancija. Potrebna su dalja komparativna istraživanja
ovih pitanja u poratnim kontekstima.
d. U slučaju da žele raditi bez obzira na historijsku
traumu, porodicama nestalih osoba treba ponuditi više
mogućnosti da učestvuju u donošenju odluka i bolje ih
informirati o testiranju DNK. To će ih dodatno ojačati
u definiranju ishoda procesa i procjeni kada je proces
proizveo zadovoljavajući rezultat. Pružanje mogućnosti
da učestvuju u testiranju DNK je ključno, jer ih se
osnažuje i direktno uključuje u stvaranje institucija koje
su odgovorne i sposobne za rješavanje problema nestalih
srodnika;
e. Zaštitu podataka i mehanizme razmjene podataka, poput
onih koji se primjenjuju u poratnim društvima, potrebno
je razviti tako da garantiraju da genetičke informacije nisu
automatski dostupne i da se ne upotrebljavaju za nadzor
protivno volji i sigurnosti migranata i njihovih porodica.
3.2.
-----------------------
Lista učesnika
dr. Jan Selby, direktor, SCSR; viši predavač međunarodnih odnosa, Univerzitet u Sussexu, predsjedavajući okruglog stola
dr. Louise Askew, nezavisna istraživačica
James Barnes, mentor saradnik, antropologija, Univerzitet u Sussexu
profesor Richard Black, šef Fakulteta za globalne studije Univerzitet u Sussexu
Kathryne Bomberger, generalna direktorica, ICMP
David Chandler, profesor međunarodnih odnosa, Univerzitet u Westminsteru
Yi-Lan Chou, studentica magistarskog studija, sukobi, sigurnost i razvoj, Univerzitet u Sussexu
William Da Rosa, saradnik mentor, međunarodni odnosi, Univerzitet u Sussexu
dr. Lucy Easthope, saradnik u nastavi na predmetu masovni smrtni slučajevu i pandemije, Univerzitet u Bathu
Jenny Edkins, profesorica međunarodne politike, Univerzitet Aberystwyth
dr. Andrei Gomez-Suarez, saradnik na istraživanju, Univerzitet u Sussexu
dr. Vanessa Iaria, istraživačica, Univerzitet u Sussexu
Zdenek Kavan, predavač međunarodnih odnosa, Univerzitet u Sussexu
Andreas Kleiser, direktor za pitanja politike i saradnje, ICMP
Natasha Leite de Moura, studentica magistarskog studija, međunarodni odnosi, Univerzitet u Sussexu
Dejana Mekanić, studentica magistarskog studija, međunarodni razvoj, Univerzitet u Sussexu
dr. Christina Oelgemoller, predavačica međunarodnih odnosa, Univerzitet Loughborough
dr. Ceri Oeppen, predavač humane geografije, Univerzitet u Sussexu
dr. Maja Petrovic-Steger, saradnik na istraživanju; direktorica studija arheologije i antropologije, Univerzitet u Cambridgeu
Christian Stray, student magistarskog studija, sukobi, sigurnost i razvoj, Univerzitet u Sussexu
dr. Elspeth van Veeren, saradnica na istraživanju u okviru post-doktorskog studija/predavačica političkih nauka, Univerzitet u
Sussexu/Univerzitet u Bristolu
Joanna Wood, upraviteljica centra, SCSR, Univerzitet u Sussexu
37
4. Sarajevo, Bosna i Hercegovina
4.1.
Diskusija
68. ICMP je bio domaćin regionalnog okruglog stola na kome
se razgovaralo o pitanjima koja će pomoći u definiranju
plana za budućnost procesa rješavanja problema nestalih
na osnovu iskustava stečenih u procesu rješavanja tog
pitanja na Zapadnom Balkanu.
69. Okrugli sto u Sarajevu fokusiran je na četiri seta pitanja:
prvo, koja je uloga međunarodne zajednice u pružanju
pomoći zemljama koje se oporavljaju od posljedica
oružanih sukoba ili kršenja ljudskih prava? Postoje
li standardi koje bi međunarodna zajednica trebala
primjeniti kao odgovor na potrebe zemalja koje se bore
sa pomenutim problemom? Drugo, koje su obaveze
država suočenih sa problemom nestalih osoba u
procesu njegovog rješavanja? Koja prava i uloge imaju
udruženja žrtava i civilno društvo u rješavanju pitanja
nestalih osoba? Treće, da li su krivične istrage i podizanje
optužnica smetnja u procesu traženja i identifikacije
nestalih osoba ili predstavljaju motivirajući faktor i pod
kojim uslovima? Četvrto, da li rješavanje slučajeva osoba
nestalih usljed oružanih sukoba, kršenja ljudskih prava
i organiziranog kriminala doprinosi okončanju talasa
nasilja i potencijalnom ekonomskom razvoju? Okrugli sto
je zaključen završnom diskusijom, tokom koje su učesnici
iznijeli svoja mišljenja u smislu iskustava stečenih na
Zapadnom Balkanu i načina na koji se ta iskustva mogu
prenijeti u druge scenarije rješavanja pitanja nestalih
na globalnom nivou – poput reakcije u slučaju nesreća,
krijumčarenja i migracija.
70. U uvodnom dijelu je Kathryne Bomberger, generalna
38
direktorica ICMP-a, istakla promjenu u načinu
posmatranja i rješavanja pitanja nestalih posljednjih
godina. Poredeći omjer ubijenih civila i vojnika u svjetskim
ratovima (jedan civil na sedam vojnika) sa omjerom u
sukobima krajem 20. i početkom 21. vijeka (devet civila
na jednog vojnika) ukazala je na ogromnu promjenu
dinamike sukoba, dodavši da danas u sukobima nestaju
uglavnom civili, a ne vojnici. Tokom 1990-ih dogodio
se zaokret u pristupu rješavanju ovog pitanja – iz
humanitarnog pitanja u pitanje vladavine prava. Ovaj
razvoj je dodatno podržan osnivanjem MKSJ-a, te kasnije
MKS-a. Kao rezultat promjene prirode sukoba i usvajanja
pristupa rješavanja slučajeva nestalih osoba nakon
sukoba zasnovanog na vladavini prava, u bivšoj Jugoslaviji
je pronađeno i identifikovano više od 70% od 40.000
nestalih u sukobima. Nameće se pitanje: kako primijeniti
pozitivna iskustva iz područja Zapadnog Balkana na druge
dijelove svijeta i različite scenarije?
4.1.2.
Prvi dio: Koja je uloga međunarodne zajednice
u pružanju pomoći zemljama koje se oporavljaju od
posljedica oružanih sukoba ili kršenja ljudskih
prava? Postoje li standardi koje bi međunarodna
zajednica trebala primjeniti kao odgovor na potrebe
zemalja suočenih sa pomenutim problemom?
71. Učesnici su se uglavnom složili oko toga da su
međunarodne institucije igrale važnu ulogu u procesu
pronalaženja i identifikacije nestalih osoba na Zapadnom
Balkanu, koja je od koristi domaćim vlastima kao
Gore: Okrugli sto u Sarajevu.
nosiocima odgovornosti za rješavanje tog pitanja.
72. Saliha Đuderija, pomoćnica ministra za ljudska
prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine istakla je da je
međunarodna zajednica ključni faktor u prevazilaženju
političkih prepreka rješavanju problema nestalih. „Prije
1996. godine, imali smo nacionalno podijeljene komisije
koje su radile na principu reciprociteta; uz pomoć
međunarodne zajednice uspjeli smo pokrenuti proces u
kome nema mjesta za diskriminaciju, u kome se traga za
svima bez obzira na etničku pripadnost, religiju i naciju.”
73. Ivan Grujić, pomoćnik ministra za branitelje Republike
Hrvatske rekao je da međunarodna zajednica nije idealna,
ali igra iznimno važnu ulogu u rješavanju pitanja nestalih.
Naglasio je značaj uloge međunarodne zajednice u jačanju
regionalne saradnje, koja je ključna za rješavanje pitanja
nestalih na Zapadnom Balkanu, zatim njihovu ulogu u
podržavanju nadležnih da se bave problemima žrtava,
pomažu državama da uspostave vlastite kapacitete,
osiguravanju resursa i pružanju pomoći u primjeni odredbi
koje donose države. „Potrebno je da međunarodne
organizacije imaju mandat za rješavanje pitanja nestalih,
tako da mogu primijeniti standarde u nekim budućim
sukobima, koji ovdje, nažalost, nisu postojali (na
Zapadnom Balkanu)”, rekao je pukovnik Grujić. „Nigdje”,
zaključio je, „nije pronađen i identifikovan tako veliki broj
nestalih kao ovdje. Bilo bi jako dobro kada bi se iskustva
ove regije mogla prenijeti i drugima”.
74. Milutin Mišić, član Kolegija direktora Instituta za nestale
osobe, naglasio je da bi pitanje nestalih osoba trebalo
biti pitanje i problem kojim će se baviti država, „ali se do
danas država krije iza napora međunarodne zajednice,
što državu dovodi u inertno stanje spram ovog pitanja”.
Zaključio je sljedećim riječima: „Kada ćemo prenijeti
odgovornost na institucije BiH”?
75. Anisa Sućeska, BIRN, BiH, komentarisala je ovisnost o
međunarodnoj zajednici. „Mislim da patimo od sindroma
žrtve. Mi smo tek jedno poglavlje u nizu sukoba koji su se
gotovo istovremeno događali u svijetu. Ljutimo se sada
zbog toga što je međunarodna zajednica promijenila
prioritete, umjesto da prihvatimo činjenicu da ima i
drugih žrtava kojima treba pomoći. Moramo, međutim,
insistirati na tome da međunarodna zajednica završi
proces koji je ovdje počela”.
76. Vesna Teršelič, NVO aktivistkinja i borac za ljudska
prava iz Hrvatske izjavila je: „Zahvaljujući zahtjevima
udruženja porodica nestalih i organizacija za ljudska
prava te uključenosti međunarodne zajednice danas
imamo standard kakve imamo, dok 1990-ih nismo imali
nikakve”. Gospođa Teršelič je govorila o pravima koja
žrtve imaju nakon teških i sistemskih kršenja ljudskih
prava – pravima na istinu, pravdu, reparaciju i garanciju
neponavljanja. Predložila je da međunarodna zajednica
definiše ta prava i obaveze država koje iz njih proističu
u jednoj konvenciji. „Ostalo je još mnogo stvari [koje
treba poduzeti], ali se međunarodni doprinos može
ogledati u stvaranju standarda na osnovu iskustava
stečenih u ovoj regiji”, rekla je gospođa Teršelič.
77. Lejla Hadžimešić, ekspertica za ljudska prava iz BiH
ponovila je stajalište gospođe Teršelič o tome koliko je
važno standardizovati ovo područje i prenijeti iskustva
iz ove u druge regije, posebno ističući četiri prava koja je
pomenula gospođa Teršelič, uključujući i pravo na borbu
protiv nekažnjivosti. „To je vrlo važno kod uspostavljanja
standarda, jer se u ovoj oblasti pokazalo da je osnivanje
Međunarodnog krivičnog suda i Međunarodnog krivičnog
suda za bivšu Jugoslaviju donijelo novi pomak”, rekla je
gospođa Hadžimešić.
4.1.3.
Dio 2a: Koje su obaveze država suočenih sa
problemom nestalih osoba u procesu njegovog
rješavanja?
78. Mnogo se toga može naučiti iz iskustava sa Zapadnog
Balkana. Osnovane su institucije koje se bave pitanjem
nestalih osoba, poput komisija za nestale osobe u
Hrvatskoj, na Kosovu i u Srbiji, te poput Instituta za nestale
osobe u BiH, zatim posebna tužilaštva za ratne zločine,
koja se, između ostalog, bave i zločinima koji su doveli do
nestanka ljudi.Te institucije nisu uobičajene i uopšte ne
postoje u većini zemalja.
79. Aida Čerkez, novinarka agencije Associated Press,
komentarisala je međugeneracijske cikluse nasilja i kako
danas – kao rezultat napora međunarodne zajednice
da rješava pitanje nestalih – niko ne može manipulisati
brojem nestalih osoba niti to u budućnosti koristiti kao
katalizator novih sukoba. Dodala je, međutim, i sljedeće:
„čini mi se da smo uspjeli identifikovati više od 70%
nestalih samo zbog pritiska međunarodne zajednice.
Zašto mi ne preuzmemo odgovornost? Da li će se
proces nastaviti i ako međunarodna zajednica prestane
postavljati uslove”?
80. Sandra Orlović, izvršna direktorica Centra za humanitarno
pravo iz Srbije, naglasila je obavezu država da rješavaju
problem nestalih osoba. „Ta je obaveza duboko ugrađena
u odredbe međunarodnog prava i proističe iz niza
konvencija koje su prisutne u našim pravnim sistemima, a
primjenjuju se kroz mehanizme tranzicijske pravde”, rekla
je. Gospođa Orlović je izrazila skepsu oko daljeg napretka u
rješavanju pitanja nestalih na Zapadnom Balkanu sve dok
suočavanje sa prošlošću ne uđe na dnevni red političkih
elita u regiji. Ključno je da države preuzmu odgovornost
za problem i da žele pronaći svoje građane.
81. Saliha Đuderija je istakla da svaka država mora imati vrlo
vidljive državne, stručne i profesionalne mehanizme koji
moraju funkcionisati na vrlo transparentan način [da bi
se mogle baviti naslijeđem iz prošlosti]. Takvi mehanizmi,
međutim, ne bi smjeli oslobađati odgovornosti druge
učesnike u procesu (policija, tužilaštva, itd.) od njihovih
odgovornosti. U BiH postoje mehanizmi, ali nisu efikasni
jer nema političke volje za velikim promjenama zbog toga
što još uvijek ne vjerujemo dovoljno jedni drugima nakon
posljednjeg sukoba”.
82. Adnan Rizvić iz ICMP-a smatra da se uloga države
može dvojako posmatrati: uspostavljanje i podržavanje
mehanizama za rješavanje pitanja nestalih osoba kao i
mehanizama koji za cilj imaju spriječiti ponavljanje ovog
39
problema u budućnosti. Potonji, rekao je, još uvijek ne
postoje. Ovim pitanjem se, stoga, trebaju baviti historičari,
jer će tek tada buduće generacije imati koristi od našeg
iskustva. Vladine institucije treba da dokumentuju i
bilježe istinu, gradeći na taj način temelj bolje budućnosti.
„Ovo pitanje se mora riješiti kako bi se pokrenuo proces
pomirenja i održavanja mira u budućnosti”, rekao je
gospodin Rizvić.
83. Sven Milekić, Inicijativa mladih za ljudska prava iz
Hrvatske, pažnju je skrenuo na činjenicu da čak i ako
država pokazuje političku volju za rješavanje određenog
problema, samo usvajanje zakona u tom pogledu često
nije dovoljno. „Neki zakoni postoje na papiru, čime je
ispoštovana forma, ali se oni u stvarnosti ne primjenjuju.
Bez obzira na to ko dođe na vlast, ne postoji spremnost
za suočavanje sa prošlošću ili ukazivanje na probleme o
kojima obični ljudi malo znaju”, rekao je gospodin Milekić.
84. Ivan Grujić je dodao da država ima tri obaveze: obavezu
da rješava probleme, preuzima odgovornost i pokazuje
političku volju. „Ključ je postojanje iskrene političke volje”,
rekao je pukovnik Grujić, „koja postaje operativna kroz
usvajanje državnih zakona, efikasan rad institucionalnih
mehanizama za zaštitu porodica nestalih osoba i
rješavanje njihovih slučajeva, suđenja počiniocima i
obilježavanje događaja i mjesta stradanja u spomen
žrtvama”.
4.1.4.
Dio 2b: Koja prava i uloge imaju udruženja žrtava i
civilno društvo u rješavanju pitanja nestalih osoba?
85. Olgica Božanić, članica udruženja Porodica kidnapovanih
i nestalih osoba sa Kosova i Metohije, Srbija kazala je da
je uloga porodica nestalih osoba osnivanje udruženja,
lobiranje za naša prava i vršenje stalnog pritiska na vladu
[da ispuni svoje obaveze]. „Mi prikupljamo i svojim
članovima dijelimo informacije iz različitih institucija,
međunarodnih i nevladinih organizacija. Tražimo
pravdu i krivično gonjenje svih počinilaca. Uvidjeli smo
značaj umrežavanja, te smo prije dvije godine osnovali
regionalno tijelo za koordinaciju koje se bavi rješavanjem
pitanja nestalih osoba na nediskriminirajućim principima.
Danas lobiramo da države iz regije Zapadnog Balkana
potpišu deklaraciju o principima najbolje prakse u procesu
pronalaženja, ekshumacije i identifikacije nestalih osoba,
kao i da se 2014. godina proglasi godinom nestalih osoba”.
86. Ljiljana Alvir, predsjednica Udruga obitelji zatočenih
i nestalih hrvatskih branitelja iz Hrvatske istakla je da
udruženja porodica nestalih osoba igraju ključnu ulogu u
procesu traganja za nestalim osobama jer […] su porodice
najposvećenije rješavanju ovog problema i predstavljaju
pokretačku snagu saradnje između vladinih institucija i
porodica. „Njihova je uloga dvojaka: s jedne strane vrše
pritisak na vladine institucije [da ispune obaveze u procesu
pronalaženja, ekshumacije i identifikacije nestalih], a s
druge strane mogu dati konstruktivan doprinos vladinoj
politici u vezi sa pitanjem nestalih učešćem u radu
komisija i podizanjem ovog problema na viši nivo”.
87. Anisa Sućeska je komentarisala potrebu za rješavanjem
problema međugeneracijskog prenosa traume sa jedne
40
generacije na drugu. Iako se mediji uglavnom ne smatraju
dijelom građanskog društva, gospođa Sućeska je ukazala
na to da i mediji, poput građanskog društva, igraju važnu
ulogu u borbi protiv govora mržnje i obrazovanju mladih o
načinima na koje se nose sa prošlošću kako bi se izbjegao
međugeneracijski prenos traume.
4.1.5. Treći dio: Da li su krivične istrage i podizanje
optužnica smetnja u procesu traženja i identifikacije
nestalih osoba ili predstavljaju motivirajući faktor i
pod kojim uvjetima?
88. Lejla Hadžimešić je dala uvod u treću sesiju nedvojbenim
odbacivanjem potrebe za diskusijom o tome da li počinioci
trebaju odgovarati za zločine koje su počinili; ne postoji
alternativa za dostizanje pravde i kažnjavanje počinilaca.
Istakla je da se u kontekstu garancije neponavljanja,
osuđivanjem počinilaca šalje jasna poruka svijetu da
zločini po međunarodnom pravu nisu dobrodošli te da
ako se neko usudi ponovo razviti jednu tako destruktivnu
ideologiju, znat će da ga na kraju čeka osuda. „Pored toga,
osuđivanjem počinilaca otežava se jednoj potencijalnoj
monstruoznoj ideologiji zločina po međunarodnom pravu
da oko sebe okupi kritičnu masu ljudi koji bi ga podržavali,
budući da su mladi ljudi već prošli kroz obrazovni sistem
u kojem su naučili da su takva zlodjela kažnjiva, protivna
međunarodnom pravu i definitvno vrijedna osude”.
89. Mioljub Vitorović, tužilac Tužilaštva za ratne zločine iz
Srbije, navodi da nema dvojbe oko toga da se za svaki
zločin, uključujući i ratni zločin mora suditi. „Suđenja
za ratne zločine mogu predstavljati prepreku ako
nema koordinacije i ako svjedok otkriva informacije [o
skrivenim grobnicama nestalih osoba] i ako godinama
nema nikakvog pomaka. Međutim, ako postoji dobra
koordinacija, radi se o vrlo efikasnom mehanizmu. […] iz
iskustva znam da svaki put kad uspijete dovesti svjedoke
koji govore o onome što se dogodilo, posebno ako
priznaju krivicu, to može motivisati i druge koji su ubijali
da priznaju zločine i olakšaju dušu, jer normalan čovjek
ne može živjeti sa teretom činjenice da je ubijao druge
ljude”.
90. Anisa Sućeska: „Nepotrebno je diskutovati o tome da su
suđenja za zločine obaveza. Ali suđenja imaju uticaj na
javnu transparentnost procesa i pristup informacijama.
Svjedočenje može biti pozitivan element u podizanju
svijesti javnosti. Ipak, postoji opasan pomak u cijeloj regiji
ka anonimizaciji podataka o suđenjima za ratne zločine”.
91. Ljiljana Alvir je govorila o primjeru suđenja za masakr
hrvatskih civila na farmi Ovčara u Istočnoj Slavoniji
1991. godine, koji su počinili pripadnici JNA i srpskih
paravojnih formacija. „Već smo istakli pozitivan pristup
predsjedavajućeg Sudskog vijeća u slučaju Ovčara, koji
je dopustio obuhvatnije ispitivanje optuženika i svjedoka
kako bi se došlo do informacija o nestalim osobama.
Predlagali smo i Međunarodnom krivičnom sudu da
dopusti šire ispitivanje tokom procesa kako bi se došlo do
informacija o nestalima”.
92. Ivan Grujić: „Očigledno postoji odgovornost država da
gone i kazne prekršitelje zakona.[…] počiniocima se mora
pružiti prilika da otkriju informacije i dobiju nešto blaži
tretman kroz proces nagodbe. Imamo pozitivna iskustva
sa krivičnim procesima koji su doveli do određenih
informacija”.
situacije došlo jer niko nije spreman jednako se fokusirati
na sve žrtve, dok političari i nalogodavci odgađaju rješenje
problema – relativiziraju ga i politiziraju, bez pronalaženja
stvarnog rješenja.
93. Olgica Božanić: „Haški tribunal je tri godine radio na
podizanju optužnice protiv kidnapera moga brata.
Optužnica je proslijeđena UNMIK-u, potom EULEX-u.
Na kraju su optuženi za protjerivanje, a ne ubistvo.
Potom su oslobođeni. Kako da vjerujem međunarodnim
mehanizmima pravde, domaće da ne pominjem? Stoga je
neophodno saslušavati osumnjičene, svjedoke i članove
njihovih porodica što je prije moguće, da bi se spasilo što
više života”.
98. Aleksandar Trifunović, urednik portala BUKA, BiH ukazao
je na to da je rješavanje problema iz prošlosti, uključujući
i pitanje nestalih, ostalo na marginama javne debate, te
da time predstavlja „novi alat za sukob”.
4.1.6.
Četvrti dio: Da li rješavanje slučajeva osoba nestalih
usljed oružanih sukoba, kršenja ljudskih prava i
organiziranog kriminala doprinosi okončanju talasa
nasilja i potencijalnom ekonomskom razvoju?
94. Na četvrtoj sesiji okruglog stola razgovaralo se o široj
svrsi napora da se nestale osobe pronađu, ekshumiraju
i identifikuju. Da li takvi napori doprinose ekonomskom
razvoju? Da li doprinose održivom miru, pomirenju i
vladavini prava?
95. Svetlana Cenić, ekonomistica, BiH: „Ljudi me često
pitaju kad će se stanje popraviti, a moj odgovor je kad se
pogledate u ogledalo i suočite sami sa sobom. Još uvijek
nisam uspjela izračunati tačnu vrijednost propuštenih
finansijskih prilika, te koliko nas sve ovo [rješavanje
pitanja nestalih] košta. Svako uključen u ekonomski
razvoj društava nakon sukoba sjetit će se podatka da su
između 1945. i 1993. godine vođena 174 rata, od čega su
34% ratovi između država, dok su 66% građanski ratovi,
uglavnom u zemljama u razvoju. U onim zemljama koje
su se suočile sa građanskim ratom i u kojima rane nisu
zacijelile došlo je do vraćanja bolesti – ratovi su ponovo
izbijali. Nerješavanje problema nestalih osoba i ratnih
zločina, uz činjenicu da nema nikoga spremnog da se
pogleda u ogledalo, vodi ka nestabilnosti i izostanku
napretka. Politički je prolongiranje ovog procesa
isplativo; najjeftinije populističke kampanje još uvijek se
bave pitanjem nestalih. Ekonomski je katastrofalno, jer
niko ne investira u problematične zemlje. Unutrašnji su
sukobi najpogubniji za društvo, to nam je dobro poznato;
najteže je sagledati njihove posljedice i priznati krivicu.
Takvi sukobi vode ka različitim oblicima nejedinstva, što
je iz ekonomskog ugla katastrofalno. Koliko vrijedi jedan
čovjek? Kako izračunati vrijednost izgubljenih ljudi? Koliko
košta pronalaženje jedne osobe? Koliko košta rješavanje
ovog pitanja? Koja je cijena i opšti gubitak za društvo?”
96. Milovan Kubat, šef laboratorija za analizu DNK u Institutu
za sudsku medicinu u Zagrebu, naveo je da je tužan
uspjeh ovog procesa to što smo svoj posao zasnovali
na identificiranju nestalih. „U onim oblastima gdje
smo uspjeli završiti sav posao, nacionalna netrpeljivost
se drastično smanjila, a ovo je nesumnjivo jedan od
preduslova i za ekonomski razvoj”.
97. Svetlana Cenić je zaključila da činjenica da ne rješavamo
probleme iz prošlosti BiH košta milione, a do ove je
99. Saliha Đuderija je komentarisala kako se često
zanemaruje ekonomski aspekt nerješavanja pitanja iz
prošlosti. „Vrijeme nam pokazuje da se ovom problemu
mora dati prioritet u odnosu na brojne druge jer je
preduslov za stabilnost, a time i ekonomski razvoj”.
100.Sven Milekić je istakao značaj rješavanja problema iz
prošlosti za ekonomski razvoj. „Ne možemo očekivati
napredak društva dok ratni zločinci hodaju među nama, a
mi se pravimo da je sve normalno. Ovu je temu potrebno
još istražiti jer ljudi ne znaju dovoljno o povezanosti
između ovog problema i ekonomskog razvoja”.
101.Svetlana Cenić je ukazala i na činjenicu da su stvari postale
važnije od ljudi: „Najveća kampanja nakon rata vođena
je za povrat imovine, a ne traženje nestalih. Izgleda da je
imovina važnija od ljudi”. Komentarisala je postavljanje
prioriteta po pitanju raspodjele sredstava iz budžeta i
državnog finansiranja. „U svim budžetima [u BiH] postoje
sredstva za udruženja boraca, a u periodu prije izbora
na raspolaganje sindikatima zaposlenih u javnoj upravi,
vjerskim zajednicama i političkim strankama stavljaju se
dodatna sredstva. Kada bismo sve to sabrali, mogli bismo
napraviti još tri instituta za nestale i platiti sve forenzičare
u BiH”.
4.1.7.
Peti dio: Koja su iskustva Zapadnog Balkana i kako
se mogu primijeniti na druge nestale osobe?
102.Adnan Rizvić navodi da je potrebno napraviti kontrolnu
listu aktivnosti u procesu rješavanja pitanja nestalih
osoba koju bi mogle koristiti druge zemlje suočene sa
ovim problemom, a na osnovu iskustava sa Zapadnog
Balkana. No, prije toga bi trebalo definisati šta je bilo
uspješno na Zapadnom Balkanu, a koje su to stvari koje
u drugim dijelovima svijeta treba napraviti drugačije.
„Očigledno se zajednička intervencija međunarodnih i
domaćih institucija uz političku volju i učešće građanskog
društva pokazala uspješnom”, rekao je gospodin Rizvić.
103. Anisa Sućeska sumirala je činjenice prezentirane tokom
diskusije. „Do danas je identifikovano više od 70%
ukupnog broja nestalih osoba zahvaljujući saradnji
između međunarodne zajednice i domaćih organa
vlasti, tužilaštava i građanskog društva u jedinstvenom
scenariju. Proces se odvijao u zakonskim okvirima, kako
bi se porodicama nestalih pružila neophodna podrška.
Tokom posljednjih deset godina u UK i SAD-u nestali su
milioni djece, dok u Brazilu oko 40.000 djece nestane
svake godine zbog zloupotrebe droga i trgovine ljudima.
U Indiji su 35.000 djece pronašli mrtve. I oni su bili žrtve
trgovine ljudima. Nemamo pravo ne pomoći im jer je
problem u suštini isti. Uloga vlade je ista, […], a postoji i
41
ista potreba porodica da pronađu svoje srodnike, kao i ista
potreba za primjenom međunarodnih standarda”.
104.Govoreći o iskustvu BiH, gospođa Sućeska naglasila
je potrebu da međunarodna zajednica raspolaže
međunarodnim organom koje bi u slučaju sukoba mogao
u zahvaćenoj zemlji početi sa prikupljanjem podataka
na neselektivan način, čime bi neophodni procesi bili
započeti na vrijeme. „Takav je organ neophodan jer
država mora imati resurs koji će joj pomoći da izgradi
sopstvene kapacitete”.
105.Gospodin Ivan Grujić je dodao da međunarodna
zajednica i njeni mehanizmi ovdje igraju važnu ulogu. „Rat
je ostavio loše posljedice, ali i razvoj građanskog društva,
tako da nam je potrebno neko vrijeme da pokrenemo
ove procese. Hrvatska još uvijek nije okončala proces
traženja i identifikacije svih nestalih osoba. To je najteži
dio zadaće”.
106.Vesna Teršelič je učesnike podsjetila na potrebu za
prikupljanjem podataka o ubijenima i nestalima, tj.
42
svim ljudskim gubicima neophodnih za rješavanje
problema iz prošlosti, time i rješavanje pitanja nestalih.
„Važno je da se osvrnemo na iskustva u prikupljanju i
klasifikaciji podataka, fazama u procesu ekshumacija i
identifikacija, te prenosu podataka domaćim akterima.
Jedan od problema sa međunarodnim akterima u postjugoslavenskim zemljama bio je da su podatke ili nosili
sa sobom ili uništavali, a kopije nisu predali na čuvanje
nezavisnim institucijama u regiji“, rekla je gospođa
Teršelič. Istakla je značaj dokumentiranja ljudskih
gubitaka, uključujući i nestale, kako bi ostao tačan
historijski zapis i kako bi se dao doprinos pomirenju.
107.U vezi sa dokumentacijom, Kathryne Bpmberger je
naglasila koliko je važno da podaci budu dostupni
državama, jer se tako mogu zaustaviti špekulacije o
broju žrtava. „Radi se o nečemu što ćemo, nadam se,
nastaviti razvijati. Problem je kako napraviti globalnu
bazu podataka koja će sadržati informacije o osobama čiji
je nestanak uzrokovan različitim faktorima i istovremeno
zaštiti sve te podatke”, kazala je gospođa Bomberger.
4.2.
-------------------------------
List of Participants
Kathryne Bomberger, generalna direktorica, ICMP, predsjedavajuća okruglog stola
Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga obitelji zarobljenih i nestalih hrvatskih branitelja, Republika Hrvatska
Olgica Božanić, sekretar, Udruženje porodica kidnapovanih i nestalih lica na Kosovu i Metohiji
Goran Bubalo, direktor projekta, Catholic Relief Services
Ibro Bulić, tužitelj, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine
Svetlana Cenić, politička analitičarka i ekonomistica, ekonomska konsultantica
Aida Čerkez, novinarka, Associated Press
Saliha Đuderija, pomoćnica Ministra za ljudska prava i izbjeglice, Bosna i Hercegovina
Jelena Dukarić, aktivistkinja, Inicijativa mladih za ljudska prava Srbije
pukovnik Ivan Grujić, predsjednik Uprave za zatočene i nestale i pomoćnik Ministra branitelja Republike Hrvatske
Lejla Hadžimešić, savjetnica za ljudska prava rezidentnong koordinatora, UN/OHCHR
Matthew Holliday, koordinator Odjela za pravdu i inicijative civilnog društva, ICMP
Adis Hukanović, aktivista, Inicijativa mladih za ljudska prava, Bosna i Hercegovina
Advija Ibrahimović, članica, Udruženje građana “Žene Srebrenice”
Seida Karabašić, upraviteljica projekta, članica Upravnog odbora, Udruženje Prijedorčanki „Izvor”
dr. Rifat Kešetović, specijalista sudske medicine, Klinički centar Tuzla
Samira Krehić, voditeljica Političkog odjela, Program za Zapadni Balkan, ICMP
dr. Milovan Kubat, specijalista sudske medicine, Odjel za forenzičku medicinu i kriminalistiku
Klaudia Kuljuh, šefica kabineta, Program za Zapadni Balkan, ICMP
Lejla Mamut, koordinatorica za ljudska prava, Švicarsko udruženje za borbu protiv nekažnjivosti (TRIAL)
Sven Milekić, koordinator programa, Inicijativa mladih za ljudska prava, Hrvatska
Lina Milner Enercrantz, regionalna koorinatorica za pitanje nestalih, ICRC
Milutin Mišić, član Kolegija direktora, Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine
Sandra Orlović, izvršna direktorica, Fond za humanitarno pravo
Adnan Rizvić, zamjenik direktora Odjela za forenzičku nauku, ICMP
Anisa Sućeska, direktorica za BiH i upraviteljica programa, Balkanska tranzicijska pravda, Balkanska istraživačka mreža (BIRN)
Vesna Teršelič, direktorica, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
Aleksandar Trifunović, glavni urednik, BUKA magazin
Mioljub Vitorović, zamjenik tužitelja za ratne zločine, Tužiteljstvo za ratne zločine Republike Srbije
Miodrag Živanović, profesor, Filozofski fakultet
Gore: Okrugli sto u Sarajevu.
43
O ICMP-u
ICMP je jedina specijalizirana međunarodna
organizacija ove vrste, čiji je isključivi mandat
rješavanje pitanja nestalih osoba. ICMP je nastao
na samitu G-7 1996. godine, kako bi, u saradnji sa
vladama i drugim akterima, pomogao u pronalaženju
i identifikaciji nestalih u sukobima iz 1990-ih na
tlu bivše Jugoslavije. ICMP-ov mandat je kasnije
proširen na cijeli svijet, uključujući i reakciju u slučaju
nestanaka usljed nesreća i drugih uzroka.
ICMP-ova pomoć vladama i drugim akterima počiva
na sveobuhvatnom pristupu. Pomaže u izgradnji
institucionalne infrastrukture država zahvaćenih
ovim problemom. Sarađuje sa civilnim društvom
u osiguravanju aktivnog i učinkovitog učešća
zainteresovanih strana. Pruža tehničku pomoć
vladama u procesu pronalaženja, ekshumacije
i identifikacije nestalih osoba. Podržava rad
pravosuđa. U okviru pružanja tehničke pomoći ICMP
vodi najveći i najučinkovitiji sistem laboratorija za
analizu DNK koji je posvećen isključivo identifikaciji
nestalih osoba. Napravljena je baza podataka sa
mogućnostima obrade informacija o slučajevima
iz cijelog svijeta. ICMP promovira transparentnost i
odgovornost te nastoji osigurati dosljednu primjenu
standarda, uključujući i zaštitu osobnih podataka.
Pratite nas na društvenim mrežama i informirajte se o novim
vijestima iz ICMP-a:
www.facebook.com/theicmp
www.twitter.com/theicmp
https://www.linkedin.com/company/
international-commission-on-missing-persons-icmp-/
44
Gore: Wim Kok, povjerenik ICMP-a; Frans Timmermans, ministar
vanjskih poslova Nizozemske; Thomas Miller, predsjedavajući
ICMP-a, i Kathryne Bomberger, generalna direktorica ICMP-a, po
završetku konferencije u Hagu.
Naši povjerenici
NJ.E. Ambasadorica Carolina Barco
Uvaženi poslanik Alistair Burt
NJ.E. Ambasador Rolf Ekéus
Gospodin Wim Kok
NJ.E. Ambasador (umirovljeni) Thomas Miller (predsjedavajući)
Njena Visost kraljica Noor
NJ.E. Ambasador Knut Vollebaek
Gospodin James V. Kimsey
45
Zahvala
Povjerenici ICMP-a iskreno zahvaljuju institucijama i osobama koje su
doprinijele uspješnom organiziranju konferencije: PITANJE NESTALIH:
PLAN ZA BUDUĆNOST.
ICMP upućuje najsrdačniju zahvalu i uvažavanje ministru vanjskih
poslova Kraljevine Nizozemske, Nj.E. gospodinu Fransu Timmermansu i
zaposlenicima ministarstva, te gradonačelniku Grada Haga, gospodinu
Joziasu van Aartsenu i osoblju Ureda gradonačelnika za iznimnu i
nesebičnu podršku.
ICMP želi zahvaliti i brojnim uvaženim govornicima i gostima na
konferenciji za izvanredne prezentacije i pronicave komentare.
Povjerenici zahvaljuju i državama koje svojim donacijama omogućuju
ICMP-ov rad, te zahvaljuju za trajnu podršku i posvećenost ICMP-u u
nastojanju da se riješi globalni problem nestalih osoba.
ICMP želi zahvaliti i profesoru Jeremyu Sarkinu, uvaženom izvjestitelju
sa konferencije, za njegov doprinos u pripremi izvještaja sa konferencije.
Raspored i grafički dizajn: Edin Pašović
46
47
Download

izvještaj sa konferencije - International Commission on Missing