RUAH HADA[A
1
RUAH HADA[A
U prodaji je Kalendar za godinu 5774-5775.
(2013./2014. od rujna 2013. do prosinca 2014.)
Cijena Kalendara = 30,00 kn, preuzimanje i pla}anje u Uredu Bet Israela.
Cijena Kalendara s po{tarinom ako se {alje obi~no, nakon primljene bankovne uplate = 37,00 kn.
Cijena Kalendara s po{tarinom ako se {alje pouze}em = 44,50 kn.
Cijena narud`be izvan Hrvatske = 5 eura + po{tarina (za EU = 5,5 eura) nakon primljene bankovne uplate.
2
RUAH HADA[A
[email protected]
UVODNIK
4. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A...
Sonja Samokovlija
S RABINOVOG STOLA
5. Elul 5773 – Ti{re 5774.
Rabin dr. Kotel Dadon
TEMA BROJA
6. Hramska slu`ba Velikog
sve}enika na Jom Kipur u
vrijeme Drugoga Hrama
Rabin dr. Kotel Dadon
RIJE^ PREDSJEDNIKA
8. [to radimo i {to }emo raditi
Dr. Vladimir [alamon
TEMA BROJA
9. SOUL TO SOUL
Tri ~ina na Ro{ Ha{ana
Rabin Dovid Goldwasser
STAJALI[TA
10. Diplomatski trikovi arapskoga
Orijenta: lekcija iz pregovora
Abu Muse Al-A{arija i
Amra Ibn Al-Asa
Dr. Boris Havel
NA[I MIOMIRISI
15. Besamim
Jasminka Doma{
KOLUMNE
16. NA OBALAMA RIJEKA
BABILONSKIH
Glavni rabinat – pogled iz
dijaspore
Dolores Bettini
KULTURA I UMJETNOST
17. “Ulaznica za nebo” –
novi prijevod Hagade i knjiga
o blagdanu Pesahu
Maya Cime{a Samokovlija
KOLUMNE
18. PISMO VOLJENOJ I
STARIJOJ BRA]I
Papina knjiga koju @idovi i
kr{}ani obavezno moraju
pro~itati
Drago Pilsel
JEZICI I KULTURA
20. @idovi i Ameri~ki gra|anski rat
Gabi Abramac
ELIEZEROV KUTAK
22. Od jezi~kog zamora do
jezikoumorstva II. dio
Dr. Eliezer Papo
23. Iz knjige Sefardske pri~e
Dr. Eliezer Papo
[OA I NJEZINI IZVORI
25. Film u okru`ju nacizma
Julija Ko{
28. Sokol ih nije... {pijunirao
Julija Ko{
KULTURA I UMJETNOST
28. U IZLOZIMA [email protected]
29. Intervju s povodom
Razgovor s Dinom Merhav
Sonja Samokovlija
DA SE NE ZABORAVE
31. Aristides de Sousa Mendes
skratila i prevela Dolores Bettini
^ITATELJI PI[U
33. Jo{ jednom o palestinskim
izbeglicama
Prevod i obrada
Msc. Jozef Baruhovi}
34. Zna~enje judaizma za jevreje
Avraham Atijas
37. Mostar, Stari most – Bogdan
Bogdanovi} i Vladimir Kre}a
(povodom presuda u Haagu)
Ljubo R. Weiss
38. Jevrejski intelektualci i
studentska omladina
me|u prvim `rtvama masovnih
egzekucija kao prva mera
“kulturne arijanizacije”
Nezavisne Dr`ave Hrvatske
(I. dio)
Dr. Mladenka Ivankovi}
43. Ruah zajedno
Sonja Samokovlija
STRANA ZA DJECU
44. Raj u moru
Gertruda Land
45. ZANIMLJIVOSTI
Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah Hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u
okvirima standardnih normi jezika kojima se autori slu`e.
Fotografija na naslovnici – Yoram Reuven
IMPRESUM
RUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL U HRVATSKOJ • GODINA VI., BROJ 24, RUJAN 2013./ELUL 5773.
GLAVNI UREDNIK: Sonja Samokovlija
UREDNI^KI SAVJET: Gabi Abramac, Dolores Bettini, Maya
Cime{a Samokovlija i Dubravka Ple{e
IZDAVA^: @idovska vjerska zajednica Bet Israel u Hrvatskoj
10000 Zagreb, Ma`urani}ev trg 6/II., p.p. 880.
TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376
www.bet-israel.com
UREDNI[TVO: samokovlijaºhotmail.com
ZA IZDAVA^A: dr. Vladimir [alamon
LEKTURA I KOREKTURA: Ljiljana Cikota
GRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko Jovanovski
TISAK: Skaner studio d.o.o. Zagreb
RABINI: Kotel Dadon i Dovid Goldwasser
KOLUMNISTI: Gabi Abramac, Dolores Bettini, Drago Pilsel
SURADNICI: Avraham Atijas, Josef Baruhovi}, Jasminka
Doma{, Boris Havel, Mladenka Ivankovi}, Julija Ko{, Eliezer
Papo, Dubravka Ple{e, Maya Cime{a Samokovlija,
Vladimir [alamon, Ljubo Ruben Weiss
Izla`enje Ruah Hada{a financijski poma`e
Savjet za nacionalne manjine RH.
3
RUAH HADA[A
UVODNIK / ‫ מאמר המערכת‬/ MAAMAR HAMAAREHET
“Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen”
Knjiga Salomonova 6.23
Sonja Samokovlija
Sonja Samokovlija
Po{tovani ~itatelji,
Vrijeme mi sve br`e prolazi i ~ini mi se kao da sam samo prije
nekoliko mjeseci ure|ivala Ruah za Ro{ Ha{anu i Jom Kipur, a evo
ve} su nam ponovno veliki blagdani pred vratima.
Neki ljudi imaju obi~aj ~ekati povoljni trenutak kako bi ne{to
zapo~eli. Recimo, u ponedjeljak }u po~eti u~iti, a jo{ ako je ponedjeljak i prvi u mjesecu to je “bingo” kombinacija. Znam neke
kojima je taj obi~aj i uspio, no vi{e ih znam koji se niti na takve
odli~ne dane i datume nisu pomakli dalje od razmi{ljanja o njima.
Mi, @idovi, imamo privilegiju, ponu|eno nam je vrijeme, datum
pa ~ak i na~in na koji se mo`emo pripremiti kako bismo okrenuli
novi list u `ivotu ili jednostavno krenuli ispo~etka. Imamo cijeli
mjesec Elul za razmi{ljanje {to smo i kako radili, {to mo`emo a {to
moramo promijeniti. Zatim nam dolazi Ro{ Ha{ana iza koje slijede
dani u ti{riju; oni nam mogu poslu`iti kao neka vrsta pripreme za
popravni ispit ako smo proma{ili ne{to iz pro{le godine.
Mo`emo ih smatrati kao produ`enu nastavu, jo{ jednu {ansu koju
nam je Svevi{nji ponudio, znaju}i kako smo mi, ljudi, slabi.
Godina ima dvanaest mjeseci a ima i 12 plemena. Svaki mjesec
`idovskog kalendara predstavlja po jedno pleme. Mjesec ti{ri je
mjesec plemena Dan. Kada se Dan rodio njegova je majka Lea
rekla: “Svevi{nji mi je sudio (danani) i ~uo moj glas” Din i Dan
imaju isti korijen dalet i nun, ~ime simboliziraju da je ti{ri mjesec
Bo`anskog suda. Tako|er zodija~ki je znak mjeseca ti{rija Vaga.
U tom se mjesecu va`u na{a djela, jesmo li u~inili vi{e dobrih ili
lo{ih stvari, koja }e strana pretegnuti. I u modernom sudstvu vaga
je uzeta kao simbol sudova i pravde.
Da li su i za nas to postali samo simboli i zgodne usporedbe ili
jo{ uvijek s pribli`avanjem jeseni po~injemo osje}ati neki unutarnji nemir, ~e{}e razmi{ljamo o na{im djelima u protekloj godini,
razmi{ljamo o tome kako eto, opet nam se pru`a jo{ jedna mogu}nost. Mislim da kod ve}ine ipak ovo drugo prevladava.
Kriteriji u dru{tvu se mijenjaju, ono {to je jo{ koliko ju~er bilo
dobro, pristojno, lijepo, danas je zastarjelo, nepotrebno, suvi{no.
Tako je u sredinama u kojima `ivimo, no na{i, `idovski kriteriji se ne mijenjaju bez obzira gdje i kada `ivjeli. Ne smijemo dopustiti da nas ponese moderno vrijeme izvrnutih vrijednosti
i malogra|anskih pogleda. Biti dobra osoba ne zna~i samo biti
osoba koja drugima nije u~inila ne{to lo{e. Naravno to se podrazumijeva, ali kod nas to ima puno dublje i va`nije zna~enje. To
nije samo jednozna~na rije~ ve} jedna od mnogih osobina koji nas
determiniraju kao osobe. Nabrojat }u neke: susretljivi, spremni
pomo}i, bri`ni, odani, radi{ni, vrijedni, po{teni, skromni itd., itd.
Ba{ danas imamo potrebu nagla{avati da vrijednosti davno zapisane u Tori ili preno{ene usmeno s generacije na generaciju nisu zastarjele. Briga o nemo}nima, o slabijima, o zajednici, o obitelji, o
zlostavljanima, o onima druga~ijima od nas i onima koji su manje
sretni nego mi, nikako ne smije postati ne{to zastarjelo i ne{to o
~emu se ne govori. Dru{tvo koje to podr`ava samo je sebe osudilo
na propast.
Mi trebamo u~initi sve {to je u na{oj mo}i da takvi budemo i ostanemo. Preispitivanje godine iza nas nije prete`ak zadatak. Uvijek
mo`emo iz gre{ke ne{to nau~iti i iza}i bolji, ako smo nau~ili lekciju. Ako nismo, mo`emo poku{ati ispo~etka, no pitanje je kako
to utje~e na druge oko nas. Nismo sami na svijetu, svatko od nas
ima odgovornost i prema drugima, ne znamo koliko jo{ vremena imamo. Zatra`imo od obitelji, prijatelja, partnera zajednice
oprost, mo`da smo nekoga povrijedili a da toga nismo niti svjesni.
Vremena su takva da smo mo`da osjetljiviji i ranjiviji nego ranije,
a i ne{to smo stariji. Ispri~ajmo se, recimo: oprosti. U~inimo to
odmah, danas, ne ~ekajmo povoljni trenutak, ponedjeljak, prvi
u mjesecu ili sam Jom Kipur. To nikada nije prerano ali ve} sutra
mo`e biti kasno.
Svima vam `elim gmar hatima tova! Volimo da se o nama misli kao o dobrim osobama, ne nu`no kao
o simpati~nim, dragim ili blagim, ne, to bi bilo pretjerano, ali da se
svi nadamo i ve}inom o sebi mislimo da smo dobri, to je sigurno.
Ovako govori svemogu}i Gospodin: A kad vas o~istim od svih bezakonja va{ih, napu~it }u opet va{e gradove
i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, neko} pustinja, nao~igled svakom prolazniku bit }e opet obra|ena.
Tada }e se re}i: “Evo zemlje {to bija{e pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova {to bijahu pusti, same
razvaline i ru{evine, a sada su utvr|eni i napu~eni!”
4
S RABINOVOG STOLA / ‫ משולחן הרב‬/ MI[ULHAN HARAV
RUAH HADA[A
Elul 5773 – Ti{re 5774.
Rabin dr. Kotel Dadon
Rabin Kotel Dadon
Dragi prijatelji,
Nadam se da ste i vi, kao i moja obitelj i ja, u`ivali u praznicima i
koristili ih za odmor i pripremu za sljede}u godinu.
Deseta godi{njica postojanja @idovske
osnovne {kole u Zagrebu
Nakon {to smo u`ivali u prekrasnoj zavr{noj priredbi u
Zagreba~kom kazali{tu lutaka te pozdravili tre}u generaciju
osma{a na{e @idovske osnovne {kole “Lauder – Hugo Kon”, kre}emo u novi ciklus, nove generacije. Ove godine navr{ava se 10
godina postojanja @idovske osnovne {kole u Zagrebu, te taj jubilej `elimo obilje`iti osnivanjem jo{ jedne obrazovne ustanove
– @idovskog vrti}a “Davidove zvjezdice”. Na{ put je put obrazovanja, put na{ih predaka, na{eg naroda, naroda knjige. Od kad
smo pred nekoliko mjeseci preselili na{u {kolu u centar grada,
na Sva~i}ev trg 6, interes za {kolu postao je iznimno velik, ~ak
toliki da smo na na{u `alost, morali odbiti dosta zainteresiranih
za upis i to zbog nedostatka prostora. Na{a namjera je bila jo{
od samih po~etaka rada ove {kole imati elitnu {kolu u kojoj razredi ne}e imati vi{e od desetoro u~enika. Na{a {kola je jedan od
izvora na{eg ponosa. Ona osigurava na{ identitet i kontinuitet
na{e zajednice. [aljem sve blagoslove svim djelatnicima {kole za
uspje{nu {kolsku godinu te `elim puno sre}e i uspjeha generaciji koja nas je napustila u njihovom daljnjem {kolovanju, te
dobrodo{licu novim prva{i}ima.
vanja i aktivnosti za Velike blagdane. Veselim se sve vas vidjeti u
velikom broju na svim blagdanima u sinagogi kako bismo mogli
imati lijepe i dostojanstvene molitve uz minjan.
Mazkir
One koji to ve} ranije nisu u~inili, `elio bih podsjetiti da {to `urnije po{alju u na{ ured sva imena svojih dragih koji su umrli u
doba Holokausta i drugih dragih umrlih iz svojih obitelji, kojih
se `elimo sjetiti na mazkiru za Jom Kipur. Njihova }e imena biti
pro~itana u sinagogi.
Na kraju, `elim u svoje ime i u ime svoje supruge svima vama
[ana Tova, SRETNU GODINU, BLAGOSLOVLJENU GODINU, GODINU LJUBAVI I ZDRAVLJA, MIRA I SIGURNOSTI NA
PODRU^JU IZRAELA I U CIJELOME SVIJETU. @ELIM GODINU
JEDINSTVA @IDOVSKOGA NARODA.
NEKA BI NA[A ZAJEDNICA DOSTIGLA SVOJE CILJEVE I BILA
BLISKA I ^VRSTO VEZANA UZ SVOJE IZVORE.
[ana tova i Hag Sameah, Gmar hatima tova!
i tizku le{anim rabot neimot vetovot!
.‫ תזכו לשנים רבות נעימות וטובות‬,‫לשנה טובה תיכתבו ותחתמו‬
Va{ rabin,
Dr. Kotel Dadon
Program
Radi ve}e dostupnosti podataka ~lanovima Zajednice, osobito
starijima, priklju~ujem ovome pismu program molitava, preda-
5
RUAH HADA[A
TEMA BROJA / ‫ הנושא המרכזי‬/ HANOSE HAMERKAZI
Hramska slu`ba Velikog sve}enika na
Jom Kipur u vrijeme Drugoga Hrama
Rabin dr. Kotel Dadon
Jom Kipur
Erev Jom Kipur
Svaki praznik nosi neku predod`bu o sebi i posebne karakteristike vezane uz propise i slu`bu u Hramu. Ako je Pesah je praznik
obitelji, a Sukot blagdan javnog veselja, posebnost Jom Kipur je
u tome {to je to dan Velikoga sve}enika, koji ~itavog dana vr{i
slu`bu u Hramu i sve je usmjereno ka pokori ~itavog naroda.
Cijelu slu`bu, koji se sastoji od mnogo poslova, me|u ostalim i
prino{enja petnaest `rtava, obavljao je isklju~ivo Veliki sve}enik.
Na taj dan drugi sve}enici, a ni ostali narod, nisu sudjelovali u
slu`bi. Jedino pomo}ne poslove i poslove koji su se vr{ili van
Hrama, poput spaljivanja bika Velikog sve}enika i slanja `rtvenog
jarca Azazelu, vr{ili su drugi sve}enici. U Tosefti1 pi{e:
Na Erev Jom Kipur, Veliki se sve}enik trebao zakleti da ne}e prinijeti tamjan izvan Svetinje nad svetinjama, prema mi{ljenju saduceja,
ve} unutar Svetinje nad svetinjama, prema mi{ljenju farizeja: “Mi Vas
zaklinjemo u Ime Onoga koji je dao Svoje Ime ovoj ku}i da ne}ete
promijeniti ni{ta od onoga {to smo vam rekli” 6. U stvari, to je bio jedini slu~aj kad je Veliki sve}enik morao prisegnuti; to nije bilo u vezi
s ostalim poslovima u Hramu. Ti su se poslovi obavljali pred o~ima
svih ljudi, dok su kod prino{enja tamjana svi morali napustiti Hram.
Kod ostalih poslova bio je postavljen zamjenik Velikog sve}enika,
koji je nadzirao njegov rad kako ne bi skrenuo od propisa i obi~aja
farizeja. Velikosve}enstvo{ je pre{lo u ruke saduceja sve do posljednjih dana Hrama, no farizeji su ostaviti svoj trag na `ivotu i funkcioniranju Hrama. I vjerojatno je mjesto zamjenika, koji je slu`io u
Hramu, stvoreno kao nadzor nad Velikim sve}enikom. Dvojici od
trojice zamjenika znamo imena iz talmudske knji`evnosti i preko
Josipa Flavija: zamjenik sve}enika i rabin Hanina te rabin Elazar ben
Hananija koji su bili farizejski mudraci7.
“Ljudi su se na ovaj dan okupljali svjedo~iti slu`bi Velikog sve}enika, dok slu`i u svetosti, te su s tjeskobom pratili ulazak i izlazak Velikog sve}enika iz Svetinje nad svetinjama. Na Jom Kipur
su u Hram dolazili Izraelci i sve}enici i iz Babilona i Egipta. I prije
nego li je pijetao “zapjevao”, Azara (trg ispred Hrama) je ve} bila
prepuna ljudi iz ~itavog Izraela, dok je u vrijeme spaljivanja bika
Velikog sve}enika trebalo postaviti ~uvare kako zbog gu`ve ne bi
do{lo do kakve nesre}e (ljudi bi mogli pasti u vatru)” 2
Za drugih praznika, narod je sudjelovao u dnevnoj slu`bi, no na Jom
Kipur nije – narod je slu`bu pratio u ti{ini i jedino je promatrao. Tek
kad bi iz usta Velikog sve}enika za~uli Bo`je neotkriveno i neizgovorivo ime, izgovoreno u svetosti i ~isto}i, kleknuli bi, poklonili se, pali
ni~ice i rekli: Baruh [em Kevod Malhuto Leolam Vaed (Blagoslovljeno je slavno kraljevsko Ime Njegovo na vjeke vjekova).
Iz opisa slu`be u Hramu kojeg nalazimo u Tori mo`emo saznati da
Jom Kipur ima posebnu va`nost. U Mi{ni u traktatu Joma imamo detaljan opis svih propisa vezanih uz Jom Kipur, ali i opse`an knji`evni
opis tog dana u Hramu, opis prepun emocija i slikovitih detalja.
Opis slu`be u Hramu
Ve} tijekom doba Amoraita postojale su razli~ite verzije redoslijeda slu`be ili radova koji su se obavljali na Jom Kipur i, kao i
danas, bio je obi~aj pro~itati ih za vrijeme molitve na Jom Kipur3.
Sedam dana prije Jom Kipura, Veliki sve}enik bio bi odvojen od
svoje obitelji, kako ne bi do{lo do tuma4 (ne~isto}e). Naime,
zbog straha od ne~isto}e, on je doista morao biti izoliran od ljudi, jer ako bi slu~ajno postao ne~ist, tada ne bi mogao voditi
va`nu slu`bu u Hramu. Bio je smje{ten u posebnu dvoranu u
Hramu gdje se pripremao za obred. Starje{ine rabinskog suda
i stari sve}enici ponovili su mu redoslijed poslova u Hramu na
Jom Kipur, kako bi im bio {to vi~niji: ”Svih sedam dana on je
polijevao `rtvenik krvlju, `rtvovao tamjan i palio svjetiljke” 5. U
vrijeme Drugog Hrama Veliki sve}enik nije morao izvr{iti ~itavu
ovu slu`bu u Hramu, po{to je posao bio podijeljen na smjene.
6
No} Jom Kipura
U no}i Jom Kipura, Veliki sve}enik je ostajao budan ~itave no}
i zbog bojazni od one~i{}enja. Mladi}i koji su se pripremali za
sve}enike i sinovi uglednih jeruzalemskih gra|ana nastojali su ga
odr`ati budnim: ~itali su mu iz Biblije i ako bi zadrijemao odmah
bi ga ometali. Mi{na8 ka`e:
“Ako li je on (Veliki sve}enik) mudrac onda dr`i govor, ako nije
onda mudraci njemu dr`e govor, ako dobro vlada ~itanjem iz Biblije onda on ~ita, a ako ne, onda oni ~itaju njemu. A {to su mu
~itali? Joba, Ezru, 1. knjigu ljetopisa. Zaharija sin Kbotala rekao
je: “Mnogo sam puta pred njim (Velikim sve}enikom) ~itao iz
Danijela.” 9 Baraita10 dodaje:
Neki od po~a{}enih stanovnika Jeruzalema nisu spavali ~itave
no}i kako bi ~itali za Velikog sve}enika da ne zadrijema… Aba
[aul je rekao: ovaj obi~aj (ostati budan ~itavu no} i u~iti) nastavio se i nakon ru{enja Hrama…”.11
Veliki sve}enik je s radom u Hramu zapo~eo u pono} podizanjem pepela (`rtava koje su izgorjele i koji se nalazio ispod `rtvenika), kako bi
stigao obaviti sav posao. Nakon toga postavili bi zastor izme|u njega i
naroda. On bi skinuo svoju odje}u i si{ao u mikve, iza{ao van, osu{io
se pa odjenuo zlatnu odje}u. Tog dana Veliki je sve}enik pet puta uranjao u mikve, izme|u 5 slu`bi koji je vr{io unutar Hrama12.
Posebna slu`ba za Jom Kipur
Posebna slu`ba za Jom Kipur zapo~injala je s ispovijedi. Veliki
sve}enik bi polo`io ruke na “bika Velikog sve}enika” i ispovijedio
TEMA BROJA / ‫ הנושא המרכזי‬/ HANOSE HAMERKAZI
vlastite grijehe i grijehe svoje obitelji, te bi rekao: “Molimo te, za
prijestupe koje sam napravio, bezakonje sam po~inio, zgrije{io
sam pred Tobom, ja i dom moj. Molimo te Bo`e, oprosti zla i
grijehe koji smo ~inili ja i moja obitelj.” 13 A sve}enici i narod kad
bi ~uli Bo`je neotkriveno i neizgovorivo ime iz usta Velikog sve}
enika, izgovoreno u svetosti i ~isto}i kleknuli bi, poklonili se,
pali ni~ice i rekli: Baruh [em Kevod Malhuto Leolam Vaed (Blagoslovljeno je slavno kraljevsko Ime Njegovo na vjeke vjekova).
Nakon ispovijedi, `drijebom je bilo odlu~eno koji je od dva jarca
odre|en za “Azazela”14, a koji za Boga. Nakon `drijeba, Sve}enik bi
ozna~io jarca koji }e biti poslan Azazelu. Poslije toga on ponovno
odlazi ispovijedati grijehe kod “svog” bika, ovaj put, prije klanja, ispovijedanje grijeha uklju~uje i njegovu bra}u, sve}enike: “Grijehe
koje smo grije{ili protiv Tebe ja i dom moj i sinovi Aarona.” 15
Tamjan
Nakon klanja bika, Veliki sve}enik se okrenuo prema Svetinji nad
svetinjama da bi prinio tamjana. Za to je bila pripremljena posebna koli~ina stabala za potpalu, te poseban alat od crvenog
zlata kojim se to vr{ilo. Mi{na ka`e da je Veliki sve}enik uzeo
kadionicu i u nju stavio tamjana te to odnio u Svetinju nad svetinjama kod Kov~ega saveza. Cijeli Hram bio je ispunjen dimom.
Sve}eniku nije bilo dopu{teno da svoju molitvu produ`i dok se nalazio unutra, jer ako bi molitva dugo potrajala, Izraelci bi se zabrinuli
da mu se ne{to nije desilo (kao {to je bio slu~aj s Aronovim sinovima
Nadavom i Avihuom kada ih je Bog ubio usred slu`be u Hramu, vidi
Levitski zakoni 10.). Prema tradiciji koju su po{tovali na{i mudraci,
Veliki sve}enik koji bi promijenio makar i jedan dio slu`be s tamjanom ne bi `iv iza{ao iz Svetinje nad svetinjama16.
U Jeruzalemskom Talmudu o~uvana je verzija ove molitve Velikoga sve}enika.
“Neka bi bila volja Tvoja, Vje~ni, Bo`e na{, da ukoliko }e sljede}e godine biti `ege, neka bude i ki{e; i da se vladala~ka palica ne
odvoji od doma Judina (vidi Postanak 49:10); i da narod Tvoj,
Izrael, ne ovisi jedan o drugom za svoje uzdr`avanje; i nemoj
usli{ati molitve putnika (koji se mole da ne bude ki{e, kako ih ne
bi ometala na njihovom putovanju).” 17
18
Talmud kazuje kako je jedan od sve}enika produ`io svoju molitvu u
Svetinji nad svetinjama. To je zasmetalo njegovu bra}u sve}enike, pa
im je on objasnio da se molio za njihovu dobrobit i za dobrobit Hrama, da ne bude uni{ten. Rekli su mu da on ne bi trebao tako ~initi, jer
kao {to Mi{na u~i: “Ne smije dugo moliti tako da ne pla{i Izraela.” 19
U Tosefti pi{e da je izlazak Velikoga sve}enika iz Svetinje nad svetinjama, {to je zna~ilo da je pre`ivio taj opasni ~as, bio popra}en
velikim veseljem i sve}enik je na kraju Jom Kipura pozvao narod
da mu se pridru`i te pripremio hranu i pi}e da bi to proslavio.20
Nakon uni{tenja Hrama
Nakon uni{tenja Hrama, rabin Jehuda Hanasi (Predsjednik),
urednik Mi{ne, uvrstio je u Mi{nu odlomke s opisom atmosfere
u Hramu. U Mi{ni se mo`e na}i mnogo takvih opisa, na primjer,
u tre}em poglavlju traktata Bikurim opisuje se dono{enje prvih
plodova u Hram. Poglavlja 4. i 5. u traktatu Suka opisuju prosla-
RUAH HADA[A
vu blagdana Sukota u Hramu, a ima i mnogo drugih opisa. Ipak
atmosfera u Hramu u vrijeme Jom Kipura na neki je na~in ljudima bila najdra`a i zato mnoga knji`evna djela spominju slu`bu u
Hramu tijekom tog svetog dana.
Zavr{it }u rije~ima proroka Izaije koji govori o tome {to je svrha
Jom Kipura, i o tome {to Bog o~ekuje od nas, a to su moralna
djela i ne samo `rtve i postovi.
“Za{to postimo ako ti ne vidi{, za{to se trapimo ako ti ne zna{?”
Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike
svoje. Gle, vi postite da se prepirete i sva|ate i da pesnicom bijete
siromahe. Ne postite vi{e kao danas, i ~ut }e vam se glas u visini!
Zar je meni takav post po volji u dan kad se ~ovjek trapi? Spu{tati
kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, ho}e{ li
to zvati postom i danom ugodnim Vje~nom? Ovo je post koji mi
je po volji, rije~ je Vje~nog Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivati spone jarmene, pu{tati na slobodu potla~ene, slomiti sve
jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj besku}nike, odjenuti onog koga vidi{ gola i ne kriti se od onog tko
je tvoje krvi. Vikne{ li, Vje~ni }e ti odgovorit, kad zavapi{, re}i }e:
“Evo me!” Ukloni{ li iz svoje sredine jaram, ispru`en prst i besjedu
bezbo`nu, dade{ li kruha gladnome, nasiti{ li potla~enog, tvoja
}e svjetlost zasjati u tmini i tama }e tvoja kao podne postati, Vje~ni
}e te vodit` bez prestanka, sitit }e te u su{nim krajevima. On }e krijepit kosti tvoje i bit }e{ kao vrt zaliven, kao studenac kojem voda
nikad ne presu{i.(Izaija 58, 3-11. - KS) 1 Tosefta – dodatak (aramejski); glavna zbirka berajta, dodatak Mi{ni i, prema uzoru
na nju, ure|ena u {est dijelova, napisana hebrejski; t. uz gotovo svaki traktat Mi{ne,
u pravilu sadr`i stariji tanaitski materijal, do oko 200. godine; njena je vrijednost u
tuma~enju raznih halaha iz Mi{ne, pro{irenju i dodanim pojedinostima
2 Tosefta Yoma 4, 17.
3 Babilonski Talmud (dalje: BT) Joma 36b.
4 tuma – stanje obredne ne~isto}e; suprotno od tahor; danas, kada Hram ne postoji,
uglavnom se odnosi samo na dvije kategorije: `ene i kohene.
5 Joma poglavlje 1 i 2.
6 Joma 1,5.
7 Vidi Mi{na Joma 4 poglavlje; BT Joma 40a; Tosefta 1,8 i 3,1.
8 Mi{na – ponavljanje, u~enje; 1. temeljna literatura `idovskoga prava usmene Tore;
uredio ju je rabin Jehuda Hanasi (188.) i sastoji se od {est glavnih dijelova ([i{a sidre
Mi{na); najve}i i najva`niji izvor halahe (`idovskoga prava) iz doba tanaita, corpus
juris halahe; 2. svaka odredba u sustavu Mi{ne.
9 Vidi Mi{na Joma 1,6.
10 berajta – vanjski; misli se na “vanjske” mi{ne, koje urednici nisu uvrstili u Mi{nu,
ve} su zadr`ane u usporednoj zbirci
11 BT Joma 19b.
12 Vidi: Mi{na Joma 3,3.
13 Mi{na Joma 3,8.
14 Azazel – Babilonski Talmud tuma~i Azazel kao naziv koji se odnosi na stijenu iz koje
je jarac ba~en u pustinji, vidi BT Joma 67b vidi i Safra Ahare Mot 2,8.
15 Mi{na Joma 4,2.
16 Mi{na Joma 5,1.
17 Jeruzalemski Talmud Joma 5,3.
18 T Joma 43b.
19 Mi{na Joma 5,1
20 Vidi Tosefta Joma 4,20.
7
RUAH HADA[A
RIJE^ PREDSJEDNIKA / ‫ דבר הנשיא‬/ DVAR HANASI
[to radimo i {to }emo raditi
Dr. Vladimir [alamon – predsjednik
@idovske vjerske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj
Dr. Vladimir [alamon
Po{tovani ~lanovi i prijatelji zajednice,
Iza nas su godi{nji odmori i nadam se da smo svi uspje{no “pregrmili” taj toliko `eljeni godi{nji period.
Pred nama su brojni blagdani koji }e nas okupiti u velikom broju. Bit }e to jo{ jedna prilika da poka`emo privr`enost @idovstvu,
ali i da demonstriramo na{u vjernost zajednici.
Voditelji zajednice na ~elu s rabinom Kotelom Dadonom, te
Mayom i Silvijom su i za vrijeme godi{njih odmora radili na projektima zajednice koje `elimo realizirati.
Otvaranje vrti}a zbog objektivnih razloga odgodili smo za rujan
2014. Odmah na po~etku da dodam, da se ne radi o financijskim
pote{ko}ama, koje nas trenutno ne optere}uju, nego o `elji da organiziramo vrti} i jaslice na ve}oj povr{ini od prvobitno zami{ljene. Bit
}e to u prizemlju i na prvom katu objekta u kome se ve} nalazi na{a
{kola “Lauder-Hugo Kon”; planiramo unajmiti i drugi kat radi eventualnog pro{irenja {kole. Na taj na~in bio bi iznajmljen cijeli prostor
atraktivne zgrade na Sva~i}evom trgu. Ekipa vrijednih ~lanova i prijatelja zajednice redovito se sretala i dogovarala oko realizacije ovog
vrlo zahtjevnog projekta i formiranja visoko kvalitetnog tima koji bi
vodio vrti} i jaslice, a kojima smo dali ime “Davidove zvjezdice”. Ve}
danas postoji veliki interes za upis djece u vrti} i jaslice koji }e biti
otvorenog tipa za djecu grada Zagreba, a trudit }emo se da bude
jedan od kvalitetnijih, reprezentativnijih i atraktivnijih prostora za
boravak male djece do pred{kolskog uzrasta.
festacije je [email protected] kulturno naslje|e i priroda”. @idovska vjerska zajednica Bet Israel organizira 29. rujna 2013. poludnevni
efektni program, koji }e biti realiziran u prostoru Bet Israela,
prostoru Muzeja za umjetnost i obrt te u muzeju Mimara. Pokrovitelj manifestacije je Grad Zagreb, a partneri su uz MUO i
Muzej Mimara brojni privredni subjekti grada Zagreba. Na taj
na~in ~lanovi zajednice sa svoje strane izra`avaju interes za {to
intenzivnijom suradnjom sa institucijama grada Zagreba kao i
svojim sugra|anima Zagrep~ankama i Zagrep~anima, budu}i da
pokazujemo i `elju da kulturu @idova predstavimo {to ve}em
broju zainteresiranih i da ih upoznamo sa sigurno jednom od
najstarijih kultura i kulturnim naslje|em. Naravno da je hrvatsko
@idovstvo i kultura nas @idova u Hrvatskoj djelomi~no i rezultat
djelovanja kulture sredine u kojoj `ivimo i radimo i koja nam i
ovom prilikom daje potporu u afirmaciji Bet Israel zajednice za
me|usobnu suradnju i mogu}nost u~e{}a u kulturnom `ivotu
grada.
Upravo na tragu ovih obostrano dobrih `elja su i na{i budu}i projekti na polju kulture. Jednostavno re~eno, ponosimo se
multi, ali posebno interkulturalno{}u na{ega grada u kome ne
samo da `ive razne etni~ke manjine, nego i zajedni~ki prire|uju
programe, na ponos ne samo na{e zajednice nego i svih gra|ana
grada Zagreba.
@elim Vam sretne blagdane, gmar hatima tova,
Va{ dr. Vladimir [alamon Osim velikih blagdana, pred nama je i obilje`avanje “Europskog
dana `idovske kulture” {irom Europe. Tema ovogodi{nje mani-
Cedaka Box
Tamar Buchwald
Julija Ko{
N. N.
N. N.
Milan ^ervinka
R. Jody Cohen (USA)
ELC
Obitelj Zavelev Kligman
N. N.
Klara Levi jarcajt Bubi Albahari
Klara Levi jarcajt
Tamari Steiner Popovi}
Sonja Samokovlija jarcajt
Bubi Albahari
Sonja Samokovlija jarcajt
Tamari Steiner Popovi}
Sonja Samokovlija jarcajt
Zorici Grinvald
8
6. 700,00 kn
200,00 kn
1.200,00 kn
2.000,00 kn
150,00 kn
100,00 kn
1.000,00 kn
700,00 kn
13.590,00 kn
100,00 kn
sponozorstvo obiteljskog [abata 14.
za kidu{&{abat
za sinagogu
za sinagogu
za sinagogu
za rad zajednice
za rad zajednice
za rad zajednice
za socijalni odbor
za Ruah hada{a
100,00 kn
za Ruah hada{a
100,00 kn
za Ruah hada{a
100,00 kn
za Ruah hada{a
100,00 kn
za Ruah hada{a
TEMA BROJA / ‫ הנושא המרכזי‬/ HANOSE HAMERKAZI
RUAH HADA[A
Soul to Soul
Tri ~ina na Ro{ Ha{ana
Rabin Dovid Goldwasser, prijevod Dubravka Ple{e
Rabin Dovid Goldwasser
U dodatnoj molitvi za Ro{ Ha{anu ka`emo: “U’teshuvah,
u’tefillah, u’tzedakah maavirin es ro’a hagezeirah” – Kajanje,
molitva i milostinja zamnjenjuju stra{nu presudu.
me|u ljudima. Kako bi se prekinuta komunikacija ponovo uspostavila, ljudi moraju ili iskopati novo korito rijeke ili sagraditi
most.
Postavlja se pitanje za{to govorimo “maavirin – zamjenjuju,” umjesto da ka`emo da ova tri ~ina “poni{tavaju” stra{nu presudu.
Svakako je lak{e izgraditi most ali ako se on uru{i, ljudi }e pasti
u rijeku i utopiti se.
Na{i nam mudraci obja{njavaju da molitva i milostinja mogu
postojati istovremeno s grijehom ali kajanje u stvarnosti bri{e
grijeh.
Upravo je to razlika izme|u te{uva (pokajanja) i cedaka
(milostinje).
Medra{ Raba pripovijeda kako je Nabukodonosor jednom usnio
stra{an san koji mu je Daniel rastuma~io. Prema Danielovu
tuma~enju, Nabukodonosor }e biti protjeran u {umu te }e postati nalik divljim `ivotinjama koje tamo `ive. Jest }e travu a kosa
i nokti rast }e mu tako dugo dok ne shvati da Ha{em vlada svijetom. Tek tada }e biti vra}en u svoje kraljevstvo.
Kada je Nabukodonosor otvorio svoja skladi{ta, odgodio je stra{nu
presudu ali onoga trenutka kada ih je zatvorio, most se uru{io i
Nabukodonosor je pao u vodu. Presuda je i dalje bila na snazi.
Daniel je savjetovao Nabukodonosoru da dade milostinju te
tako poni{ti ovu stra{nu presudu. Stoga je Nabukodonosor svoja
skladi{ta otvorio sirotinji. No, godinu dana kasnije vratila mu se
samouvjerenost pa je nalo`io zatvaranje skladi{ta.
U tom je trenutku si{ao s uma te je prognan u {umu. Pro{lo je sedam godina prije nego li je podigao o~i prema Nebu i priznao da
je Ha{em vladar svijeta. Tek je tada vra}en u njegovo kraljevstvo.
Hofetz Haim iznosi usporedbu s rijekom koja dijeli dva posjeda.
Rijeku se ne mo`e prije}i te ona stoga prekida i komunikaciju
Cedaka gradi most a te{uva isu{uje aveirot (grijehe).
U slu~aju osobe koja ~ini te{uva, ~ak i ako jo{ nije postigla
te{uva {leima – potpuno pokajanje – nego je tek zapo~ela svoj
hod prema pokajanju, molitva i milostinja obesna`it }e stra{nu
presudu. Iako presuda jo{ nije dokinuta, pokajnik je zapo~eo
svoj put prema potpunom pokajanju.
Tijekom ovog posebnog vremena, kada svi zapo~injemo svoje
vlastito putovanje prema potpunom pokajanju, raduje me spoznaja da postoji zajednica poput va{e, prepuna posebnih ljudi
koji ~uvaju i paze na{e dragocjene obi~aje.
@elim vam sretnu, slatku i vrlo uspje{nu Novu godinu!
Rabin Dovid Goldwasser Zbogom kirur{kim {avovima!
Abigail Klein Leichman, Israel 21c, prevela Dubravka Ple{e
Pro|e li novi izraelski proizvod IonMeda dobro na
tr`i{tu, kirurzi }e na raspolaganju imati novo revolucionarno sredstvo kojim }e bez o`iljaka mo}i
zatvarati rezove nastale kirur{kim zahvatima.
Nije potrebna slo`ena obuka za kori{tenje BioWeld1.
Prve korisnice ovog revolucionarnog izraelskog otkri}a mogle bi biti `ene koje ra|aju carskim rezom. Pacijenti obra|eni
ovom novom tehnikom manje su skloni infekcijama i nastanku o`iljaka. BioWeld1 vari kirur{ke rezove kori{tenjem
hladne plazme. Osim varenja tkiva, hladna plazma usporava
i ograni~ava krvarenje, poma`e pri oporavku tkiva, dezinfekciji te uni{tava stanice raka. No, do sada se rijetko koristila
u medicini zbog visokih temperatura koje nastaju njezinom
uporabom te koje imaju pogubne utjecaje na tkiva. Znanstvenici IonMeda otkrili su kako sigurno koristiti hladnu plazmu
te svoje otkri}e preto~ili u BioWeld1.
Zahvat traje tek nekoliko minuta, potpuno pe~ati podru~je,
o`iljci su minimalni te nema bolnih {avova. Osim toga, primjena aparata ne zahtjeva slo`enu obuku. 9
RUAH HADA[A
STAJALI[TA / ‫ עמדה‬/ EMDA
Diplomatski trikovi arapskoga Orijenta:
lekcija iz pregovora Abu Muse Al-A{arija i
Amra Ibn Al-Asa
Dr. Boris Havel
Dr. Boris Havel
Na Fakultetu politi~kih znanosti Sveu~ili{ta u Zagrebu dr. Boris Havel je stekao
akademski stupanj doktora znanosti iz znanstvenog podru~ja dru{tvenih
znanosti, znanstvenog polja politologija, znanstvene grane me|unarodnih
odnosa i nacionalne sigurnosti.
Koncem srpnja, uz pompoznu medijsku popra}enost, najavljen je novi krug pregovora izme|u Izraelaca i palestinskih Arapa. Pregovori, tada je javljeno, po~inju nakon Bajrama, muslimanskog blagdana kojim se obilje`ava kraj mjeseca ramazana.
I hrvatski i strani mediji su se na{iroko raspisali i raspri~ali o
opcijama koje ima jedna i druga strana, a glavnom zaprjekom
dogovornom postizanju mira, nekim ~udnim medijskim konsenzusom, progla{en je nastavak gradnje `idovskih naselja na “okupiranim podru~jima.” Istim medijskim konsenzusom potpuno
je pre{u}eno da je u Izraelu nedavno osnovana stranka Bnei
brith ahada{a – Sinovi Novoga zavjeta. To je stranka arapskih
kr{}ana koju predvodi pedeset osmogodi{nji Bi{ara [ilijan iz
Nazareta. Program stranke je sna`no distanciranje od arapskoga
islamisti~kog djelovanja, te integracija arapskih kr{}ana u izraelsko dru{tvo uklju~uju}i i slu`enje Arapa u izraelskoj vojsci. Uz
politi~ko aktualiziranje teme koja je do sada bila {iroko prisutna
u Izraelu ali se o njoj nije puno raspravljalo u javnosti, osnutak
te stranke otvara i problematiku zlostavljanja kr{}anskih Arapa u
gradovima pod vla{}u Palestinske samouprave, poput Betlehema, Bet D`ale i Ramalaha, odakle ve} godinama traje njihov tihi
egzodus. Organizirani politi~ki nastup Arapa lojalnih domovini
u kojoj su ro|eni za daljnje }e arapsko-izraelske odnose vjerojatno imati zna~ajan pozitivan utjecaj pa budu}e djelovanje te
stranke svakako treba podrobnije pratiti.
No, vratimo se pregovorima. Glavni inicijator najuzbudljivijih
postbajramskih diplomatskih aktivnosti na Bliskom istoku (izuzmemo li zbivanja u Egiptu i Siriji, no njihov glavni atribut nikako
nije diplomacija) je Amerika. Pokrovitelj i posrednik je ameri~ki
ministar vanjskih poslova John Kerry. Izraelsku delegaciju predvodi ministrica pravosu|a Cipi Livni, {efica sekularne, progresivne ljevi~arske stranke Hatnua, koju je osnovala nakon {to ju
je na izborima za predsjednika Kadime porazio [aul Mofaz. Livni je u politiku u{la kao ~lanica desnog Likuda, a u Kadimu je
pre{la 2005. skupa s Arielom [aronom, jer je podr`ala njegov
plan povla~enja iz Gaze. Ne krasi je ideolo{ka dosljednost, a ni
osobita popularnost, sude}i po broju zastupni~kih mjesta koji
njezina stranka ima u Knesetu – {est. No slovi za po{tenu i nekorumpiranu politi~arku. Palestince predstavlja Saeb Erekat, vode}i
diplomat jo{ iz vremena pregovora Izraela i PLO-a u Madridu i
Oslu 1990-ih. Erekat je poznat po {irenju izmi{ljotine kako su
Izraelci 2002. u D`eninu po~inili masakr i ubili preko pet stoti10
na nedu`nih civila. Izraelska je vojska doista te godine prodrla
u D`enin, ali kako bi zaustavila val teroristi~kih napada koji su
potresali zemlju. Od 60 teroristi~kih akcija te godine, vi{e od
tre}ine ih je izvedeno iz D`enina, koji je u to vrijeme bio sredi{te
teroristi~kih skupina Brigada mu~enika al-Akse, Islamskog
d`ihada i Hamasa. U izraelskoj operaciji Obrambeni {tit smrtno stradalih u D`eninu bilo je devedeset posto manje od brojke
koju je Erekat iznosio pred svjetsku javnost, i to su ve}inom bili
naoru`ani militanti. Tada je poginulo i 27 izraelskih vojnika. Uslijed `estokih borbi i posebne taktike kojom je IDF osvajao ku}u
po ku}u, grad je nekoliko dana bio potpuno zatvoren za civile.
Privremena nemogu}nost ulaska u grad i ~injenica da podatak
o navodnom masakru stotina civila dolazi, izme|u ostaloga, iz
tako uva`enog izvora kakav je bio Erekat, polu~ili su velik propagandni uspjeh palestinske strane. Vijest je obi{la svijet te izazvala
masovne osude Izraela. Kasnije, nakon provedenih istraga kojima je dokazano da nije bilo nikakvog masovnog ubijanja civila
od strane izraelske vojske, Erekat se nije ispri~ao za obmanjivanje javnosti. A njegova kredibilnost i karakterni integritet mirovnog pregovara~a nekim su ~udom ostali nepoljuljani.
Prije kraja ramazana i po~etka mirovnih pregovora, muslimanski
je svijet uprili~io jo{ jedan zna~ajan doga|aj: posljednji petak
mjeseca posta, molitve i dobrih djela, godinama se obilje`ava kao
“Me|unarodni dan al-Kudsa”. Al-Kuds je arapski naziv za Jeruzalem. No toga dana se ne odr`avaju znanstveni i vjerski skupovi
o vi{e tisu}ljetnoj bogatoj povijesti Jeruzalema, kako bi neupu}eni Europljanin kojem na um padne Korizma, lako mogao pretpostaviti. To nije ni festival kojim se obilje`ava va`nost grada za
me|ureligijski dijalog, molitvene susrete i isposni~ka samopreispitavanja. Ne organiziraju se ni humanitarne akcije za jeruzalemsku djecu od koje ispod razine siroma{tva `ivi 43 % `idovske i
~ak 86 % arapske. Tema dana nije ni duhovno naslje|e, literarni
opus, arhitektura i kultura koje je Jeruzalem iznjedrio i kojima
je zadu`io ~ovje~anstvo. “Me|unarodni dan al-Kudsa” je festival,
ali ne kulture i duhovnosti, nego mr`nje i antisemitizma. Toga
se dana ceremonijalno i organizirano upu}uju masovne prijetnje Dr`avi Izrael a @idovima prijeti novim holokaustom. Ve}ina
novinskih agencija ove je godine prenijela prigodne rije~i iranskog predsjednika na odlasku Mahmuda Ahmadined`ada kako
}e Izrael uskoro biti iskorijenjen. Njegov pak “umjereni” nasljednik Hasan Rouhani navodno je izjavio kako je “Cionisti~ki re`im
STAJALI[TA / ‫ עמדה‬/ EMDA
RUAH HADA[A
rana koja je godinama prisutna na tijelu muslimanskog svijeta,
i koju treba ukloniti. ”Netanjahu je na to upozorio da Rouhani
nikako nije umjeren, kakvim se predstavlja, te da je svoje pravo
lice otkrio “ranije nego {to se o~ekivalo.” Pravo lice palestinskih
Arapa Izraelci su pak otkrili tijekom nasilnih obilje`avanja “Dana
al-Kudsa” ranijih godina. Zato je uzlazak na Hramski goru, na
kojoj se nalazi d`amija Al-Aksa i Kupola nad Stijenom ove godine
bio ograni~en na muslimanske hodo~asnike starije od 45 godina. Uz mno{tvo policije i za{titara, mjera je urodila plodom pa je
jedan od najkriti~nijih dana u Izraelu pro{ao bez ve}ih izgreda.
No tenzije koje “Me|unarodni dan al-Kudsa” svake godine izazove diljem Bliskog istoka, ali i u nekim europskim gradovima
koji se mogu podi~iti multikulturalno{}u i zna~ajnijom muslimanskom populacijom, poput Berlina, Londona i Stockholma,
lako mogu obeshrabriti svakoga tko se nada kako bi zapo~eti
pregovori mogli uroditi dugoro~nim odr`ivim istinskim mirom.
[tovi{e, otvaranje mirovnih pregovora nekoliko dana nakon najve}ega godi{njega muslimanskog izljeva mr`nje prema Izraelu
meni izgleda nepromi{ljeno. Kao da su ovogodi{nji tajming pregovora Izraelcima i Amerikancima podvalili sarajevski “nadrealisti”, da od svega zbijaju {alu i naprave dobar vic.
ona ne ugro`ava `ivote stanovnika Izraela. Izrael pred predstavnike palestinskih Arapa postavlja kriterije koji doista nisu odve}
zahtjevni. Izrael, ponajprije, ne `eli jo{ jedan “Emirat mraka” na
svojoj granici, koji }e biti lokalna klerokratska baza d`ihada i satelit Irana. Odustanu li Palestinci od terorizma i nasilja, njihova bi dr`ava brzo postala stvarnost. Iz istra`ivanja Pew Research
centra objavljenog prije tri mjeseca proizlazi da 50 % Izraelaca
vjeruje da je mogu}e uspostaviti nezavisnu palestinsku dr`avu
koja }e `ivjeti u miru s Izraelom. No me|u Palestincima to vjeruje samo njih 14 (~etrnaest!) posto. ^ak 61 % Palestinaca ne vjeruje da je mogu}a mirna koegzistencija Izraela i palestinske dr`ave.
Navedeni postotci pokazuju kako glavni problem u arapsko-izraelskim odnosima nije pitanje priznanja palestinske dr`ave, nego
pitanje priznanja `idovske dr`ave. U Povelji Hamasa i PLO-a
@idovima se ne priznaje pravo na vlastitu dr`avu na podru~ju
na kojem su `idovska kraljevstva postojala tri tisu}e godina prije nego {to je izmi{ljena palestinska nacija. Usprkos neupitnim
povijesnim argumentima u prilog `idovskoj dr`avotvornosti na
podru~ju na kojem se Izrael danas nalazi, zna~ajan dio arapskoga i {irega muslimanskog svijeta @idovima kategori~ki osporava
pravo na dr`avnost.
Palestinska dr`ava – biti ili radije ne biti?
Akcijsko prodavanje magle
S danom po~etka pregovora nisu poznati ni mjesto, ni vrijeme,
ni to~ke razgovora. No glavna tema je budu}e ure|enje Judeje i Samarije, te osobito Jeruzalema. Skoro sve analize ve} sad
zavr{avaju na{iroko percipiranim klju~nim pitanjem: ho}e li
Izraelci nakon devet mjeseci – koliko je predvi|eno da }e pregovori trajati – priznati postojanje palestinske dr`ave ili ne}e? I
ovi su pregovori po~eli bez podrobnijih osvrta na ~injenicu kako
glavni problem u arapsko-izraelskim odnosima uop}e nije pitanje priznanja, a osobito ne postojanja, palestinske dr`ave.
Iz tog kuta promatrano, te{ko je razumjeti {to se to John Kerry
i Cipi Livni nadaju posti}i mirovnim pregovorima. Saeb Erekat,
s druge strane, nema {to izgubiti. [to je jo{ gore, on nema {to
ni ponuditi. No ~ari bliskoisto~ne diplomacije tek tu po~inju: u
akcijskom prodavanju {arene, gravirane, parfimirane, uokvirene
i potpisane magle. Dok je diplomacija na Okcidentu profesija, na
Orijentu je ona umjetnost. Zapadnja~ki je diplomat obrazovani,
pristojni i elokventni racionalist. Orijentalni diplomat je {armantni, kreativni opsjenar. Izraelski diplomati naj~e{}e postupaju kao
Zapadnjaci. Zato im arapski diplomati opetovano uspje{no prodaju maglu. Prodaju im ono ~ega nemaju niti su ikada imali – mir
i sigurnost – u zamjenu za ono {to je Izraelcima najdragocjenije:
za zemlju. Diplomacija je na Orijentu suk (hebrejski {uk), pijaca,
na kojoj se bez pardona svakoj zapadnja~koj naiv~ini koja nai|e
prodaje ma~ak u vre}i, rog za svije}u ili kako na{ narod najslikovitije veli, m*da za bubrege. Zapadnja~ka naiv~ina, {tovi{e, nakon {to zlatnim polugama ili hektarima zemlje plati ma~ka u vre}i, trgovcu pobrojanim pokretninama obi~no dodijeli i odli~je,
te se ponizno ispri~a zbog svoje imperijalisti~ke i kolonijalisti~ke
pro{losti. Takvom jesuk-diplomacijom bjelosvjetski kriminalac
Jaser Arafat, koji nije imao {to ni izgubiti ni ponuditi, zahvaljuju}i {vedskom {efu socijaldemokratske partije Ulofu Palmeu,
od terorista postao me|unarodno priznat politi~ki sugovornik
i va`an akter u “iznala`enju mirnoga rje{enja bliskoisto~nog sukoba.” Wannabe dr`avnik Arafat potom je dobio i Nobelovu nagradu za mir zbog diplomatskog uspjeha iz Osla. Desna ruka u
tim pregovorima bio mu je nitko drugi doli Saeb Erekat. Izraelci
su potpisivanje “Osla” slavili kao svoj golem diplomatski uspjeh.
Ulicama Tel Aviva orio se bedasti refren lahen {iru {irha{alom
al tilha{utfila (zato pjevajte pjesmu mira, nemojte {aptati molitvu). Naivnu o~aranost maglom skupo kupljenom na {uku orijentalne diplomacije Izraelci su jo{ skuplje doplatili: u sljede}e dvije godine, izme|u1993. i 1995., poginulo je vi{e od tre}ine
Jedna i pol palestinska dr`ava, naime, ve} postoji. Jedna je Jordan.
Ta Ha{emitska kraljevina uspostavljena je na 75 % podru~ja koje je
Balfourovom deklaracijom iz 1917. namijenjeno za `idovski nacionalni dom. Njome je trebalo biti rije{eno pitanje dr`avnog zbrinjavanja Arapa koji su `ivjeli na {irem podru~ju Palestine. Iz tog su
dijela “izmje{teni” @idovi, a mnogi palestinski Arapi, uklju~uju}i i
one ro|ene izme|u rijeke Jordana i Sredozemnog mora, dobili su
jordansko dr`avljanstvo. Pola palestinske dr`ave je Gaza, Hamastan,
ili “Emirat mraka” kako ga pjesni~ki naziva Mahmud Abas. Ondje je
nakon izraelskog povla~enja 2005. i izbora sljede}e godine na vlast
do{ao radikalni Hamas, lokalni ogranak Muslimanskog bratstva. Muslimansko bratstvo najja~i je islamisti~ki pokret na Bliskom istoku,
i od po~etka “arapskog prolje}a” trudi se prikazati kao umjerena
konzervativna demokratska snaga, koja }e potaknuti razvoj dr`ava
kojima ovlada. Pothvati na izgradnji demokratskog dru{tva njihove palestinske podru`nice smanjuju im vjerodostojnost. Hamasovi
napori na unaprje|enju demokracije, ekonomije, infrastrukture,
zdravstva, obrazovanja i kulture do danas su ostali duboko u sjeni
njihove kreativnosti u zlo~inima prema sugra|anima koji s njima ne
dijele vjerske ili politi~ke nazore, te u industriji sve dalekometnijih
razornih projektila.
Kao drugo, ve}ina Izraelaca spremna je pristati na uspostavu i
tre}e palestinske a dvadeset i tre}e arapske dr`ave, uz uvjet da
11
RUAH HADA[A
STAJALI[TA / ‫ עמדה‬/ EMDA
svih izraelskih `rtava arapskog terorizma od osnutka Dr`ave.
Ondje gdje Arapima nisu uspjeli ratovi, nasilje, bojkoti, militarizam i terorizam, uspjela je diplomacija. Izraelci su stradavali,
dr`ava je trpjela golemu gospodarsku i politi~ku {tetu, njezini su
politi~ari upadali u konfuziju a narod u depresiju. Pregovara~ka
umje{nost Arapa empirijski je mjerljiva: brojem stradalih Izraelaca i nedu`nih Palestinaca, materijalnim razaranjima, a u posljednje vrijeme sve ~e{}im okretanjem svjetske politi~ke, kulturne i
znanstvene javnosti protiv Izraela i pozivima na bojkot `idovske
dr`ave nepravedno optu`ene za aparthejd. Skoro da je postignut
cilj arapskih vojnih agresija protiv Izraela, osim {to @idovi jo{
nisu pobacani u more. No kako je krenulo, in{alah, jo{ nekoliko
diplomatskih projekata na visokoj razini, jo{ nekoliko sve~ano
potpisanih mirovnih sporazuma, i najve}a sredozemna pomorska migracija vi{e ne}e biti na relaciji Magreb – Lampedusa.
Izraelski arabisti vs. izraelski optimisti
Izraelski ministar obrane Mo{e Ja’alon na po~etku aktualnih pregovora izrazio je skepti~nost glede njihova uspjeha: “Zadali smo
si za cilj da za devet mjeseci postignemo ne{to {to nismo postigli
u 20 godina nakon Osla ni u preko 120 godina sukoba.” Odgovor na pitanje za{to je uspjeh svih tih godina izostao je jednostavan. Arapski pregovara~i nikad nisu ni `eljeli s Izraelom posti}i mir. Arafat je nakon potpisivanja Sporazuma iz Osla na propovijedi u d`amiji izjavio kako je mir koji je potpisao s Izraelcima
“Hudejbijski”. Time se vo|a sekularnog PLO-a pridru`io zboru
arapskih i muslimanskih neprijatelja Izraela koji od vremena velikog jeruzalemskog muftije Had`i Emina el-Huseinija nadahnu}e i obrazac za postupanje prema @idovima u Palestini nalaze u
rano islamskim izvorima. Te izvore ~ine kanonizirane poruke i
postupci muslimanskog proroka Muhameda, te tradicija iz vremena prve ~etvorice kalifa, Al-Ra{iduna, ~ije skupno ime zna~i
oni koji ispravno vode. Malo se tko 1994. zamarao istra`ivanjem
zna~enja sintagme “Hudejbijski mir”. Neki izraelski arabisti i orijentalisti upozoravali su da je to eklatantna prijetnja i nagovje{taj
kako se palestinska strana ne namjerava pridr`avati ugovornih
obveza prema Izraelu. Novinari i ljevi~arski diplomati takve su
promptno progla{avali jastrebovima i protivnicima mira. No kad
je eskalacija arapskog terorizma te izjave u~inila zanimljivima
{iroj javnosti, potonji su ih tje{ili obja{njenjem kako su one namijenjene za unutarnju arapsku polemiku s radikalnijim frakcijama, a za sam mirovni proces nisu relevantne. Skupo kupljenu
maglu ljevi~ari su jo{ skuplje preprodavali. Pametnije analize
MEMRI-ja ili PMW-a pak pokazale su da su upravo izjave namijenjene vlastitoj publici, na arapskom jeziku, a ne ono {to palestinski predstavnici ka`u pred kamerama CNN-a, bolji odraz njihovih namjera, planova i vizije. Da je Sporazum iz Osla doista bio
“Hudejbijski” danas je jasno svakome tko svoja opa`anja temelji
na politi~kom realizmu i bilje`enju ~injenica. Sli~na polemika
odvijala se u Izraelu i nakon {to je Ariel [aron najavio unilateralno povla~enje Izraelaca iz Gaze. Mirovni aktivisti, novinari, i
politi~ari diljem svijeta pljeskali su njegovu planu anticipiraju}
i reciprocitetne poteze iz palestinskog tabora. Taj “hrabri potez” izraelskog premijera, Baalovi su proroci i prodava~i magle
nagovije{tali, otvorit }e novo poglavlje u palestinsko-izraelskim
odnosima; bit }e to glasnik mira. Ne}e, govorili su izraelski ara12
bisti i orijentalisti. To }e povla~enje ohrabriti radikalizam me|u
Arapima, jer ga oni ne}e shvatiti kao ustupak nego kao slabost.
Potonji su opet bili u pravu. No uzalud su upozoravali da opsjenari “olako lije~e ranu naroda moga vi~u}i: ’Mir! Mir!’ Ali mira
nema” (Jeremija 6:14) i da “narod gine; nema znanja” (Ho{ea
4:6). Hrvati su neko} svoje nacionalno pitanje rije{ili zalutav{i
kao guske u maglu. @idovi su svoju maglu najprije kupili. Pa
onda jo{ skuplje doplatili. I tako nekoliko puta. Sasvim razumljivo da im je sada puno te`e izbauljati iz nje. Neki su se uz nju i
emocionalno vezali.
Op}enito govore}i, izraelski arabisti i orijentalisti, od kojih su
oni najvrsniji, me|u koje spadaju Jeho{afat Harkabi, Mo{e [aron,
Rafael Israeli, Itamar Marcusi, Mo{e Ja’alon, dio karijere proveli
u izraelskoj diplomaciji ili obavje{tajnoj zajednici, bili su puno
~e{}e u pravu u svojim pesimisti~nim predvi|anjima o ishodu
raznih izraelskih ustupaka i pregovora, nego sami pregovara~i.
Najlogi~niji potez Cipi Livni bio bi da prou~i relevantnu literaturu iz koje su oni u~ili, poput glasovita djela Mad`ida Kadurija
War and Peace in the Law of Islam. Ili bolje, da sa sobom povede arabista za savjetnika; nekoga tko joj ne}e davati slatkorje~ive
savjete ~ijim }e ispunjenjem ministrica prikupiti pohvale liberalnih medija, pljesak u Skup{tini UN-a i Kerryjevo pokroviteljsko
tap{anje po ramenu. Nekoga kome je istinski stalo do mira, ali
jo{ vi{e do sigurnosti Dr`ave i ljudskih `ivota, tap{anje izraelskih diplomata po ramenu od strane svjetskih politi~ara odve}
je ~esto imalo za posljedicu stradavanje civila, i izraelskih i
arapskih. Cipi Liv nije iz ranijih pregovara~kih fijaska vjerojatno
izvukla pou~ke pa je realisti~no nadati se da ne}e ponoviti katastrofalne Rabinove, Peresove, Beilinove ili Barakove diplomatske
pogre{ke. No na raspolaganju joj je jo{ uvijek {iroka lepeza novih diplomatskih pogre{aka. S kupovanjem magle je ve} po~ela:
iz izraelskih je zatvora kao znak dobre volje pu{teno 26 od planiranih 104 ubojice i terorista najgoreg kalibra. Mnogi od njih skrivili su smrt ne samo civila nego i djece i osu|eni su na vi{estruke
do`ivotne kazne zatvora. Tu prvu dvadeset {estoricu palestinska
je gomila na ~elu s Mahmudom Abasomu Ramalahu do~ekala
kao nacionalne junake. Erekatu i Palestincima na raspolaganju
je pak mno{tvo kanonskih lukavstava i kreativnih diplomatskih
prijevara, {to starih {to novih.
Lekcija zvana Abu Musa al-A{ari
Jedna od lekcija arapske diplomacije odnosi se na borbu kalifa Alija s dama{}anskim vladarom Mu’avijom, za prevlast nad
ummetom, muslimanskim svijetom. Premda je pri~a vjerojatno
“apokrifna” a povijesne li~nosti smje{tene u {prancu pou~ne naracije koja je me|u beduinima postojala jo{ u vrijeme d`ahilije
(neznanja; razdoblja arapske povijesti prije adventa islama), njezina va`nost time nipo{to nije umanjena. Dapa~e, to pokazuje
kako njezina pouka nadilazi odre|eno vrijeme, politi~ke okolnosti i diplomatske aktere.
Godina je 658. poslije Krista, odnosno 37. hid`retska. Dvije godine ranije u Medini je ubijen tre}i kalif, Osman ibn Afan. Ubili
su ga urotnici iz Iraka, nezadovoljni njegovom upravom i porezi-
STAJALI[TA / ‫ עמדה‬/ EMDA
ma koje je nametnuo diljem islamskoga imperija. Za upra`njeno
mjesto kalifa napokon se u ~etvrtom poku{aju uspio izboriti Ali
ibn Abu Talib. On je jo{ od Muhamedove smrti 632. godine smatrao da kalifat pripada njemu, budu}i da je bio prorokov prvi
ro|ak (Alijev otac Abu Talib bio je brat Muhamedova oca Abdulaha), mu` Muhamedove k}eri Fatime i otac prorokovih unuka Hasana i Huseina. No kako me|u muslimanima u Medini o njemu
nije vladalo osobito visoko mi{ljenje, a sam Muhamed je umro
iznenada ne odrediv{i nasljednika, kalifat je najprije pripao Abu
Bakiru, zatim Omeru ibn al-Kitabu, pa Osmanu. No nakon Osmanove smrti, Ali je ostao najbolji kandidat za upra`njenu funkciju.
Ira~ki su muslimani Aliju spremno prisegnuli na odanost. ^inilo
se da je njegovih pet minuta napokon stiglo.
Premda neupitno legitiman, Alijev je kalifat od po~etka bio
obilje`en neprihva}anjem zna~ajnoga dijela ummeta. Prvi njegov protivnik bila je Aj{a, Muhamedova najmla|a udovica i Abu
Bakirova k}i. Ona je protiv Alija povela vojsku, a me|u muslimanima je zapo~eo Prvi gra|anski rat poznat kao fitna. Ali je
iz te bitke, poznate kao Bitka deve ili Bitka kod D`amala, izi{ao
kao pobjednik, no njegove su nevolje tek po~ele. Sljede}i, puno
opasniji izaziva~, javio se iz Damaska. Bio je to Mu’avija ibn Abu
Sufjan iz dinastije Umajada, i prvi ro|ak ubijenoga kalifa Osmana. Mu’avija je pri`eljkivao polo`aj kalifa pa je tra`io razlog zavade s Alijem. Zapovjedio mu je da mu izru~i Osmanove ubojice,
na {to je polagao zakonsko pravo, ali je mogao pretpostaviti da
}e Ali to odbiti. Ali se na{ao u neprilici. Kao lider sveukupnoga
muslimanskog svijeta (amir al-muminin) bio je du`an postupiti prema zakonu i obi~aju te ubojice izru~iti najbli`em krvnom
ro|aku ubijenoga. No okosnicu njegove vlasti ~inila je podr{ka
ira~kih beduinskih plemena, a nju bi izru~ivanjem ubojica iz njihovih redova izgubio. Zato je odbio Mu’avijij zahtjev. Pozivaju}i
se na obvezu osvete ro|aka, Mu’avija je na to podigao sirijske
~ete od preko 100.000 ljudi i krenuo na Alija. Ali mu je po{ao u
susret s osamdeset tisu}a sljedbenika. Dvije su se vojske su~elile
kod Sifina na Eufratu.
Ni jedna strana, ~ini se, nije bila odve} revna zapo~eti boj. Uslijedili su mjeseci pregovora i sporadi~nih okr{aja, ali se jasan pobjednik nije nazirao. Nakon jo{ jednoga neuspjelog kruga pregovora, do{lo je do op}e bitke u kojoj je nakon dva krvava dana
Alijeva vojska po~ela potiskivati Sirijce i ovladavati boji{tem.
Vidjev{i da im prijeti poraz, Mu’avijina vojska je, prema legendi,
na vrhove koplja uzdignula Kur’ane uz povik “Sud pripada Allahu jedinome!” Alijeva vojska se na taj prizor zaustavila. “Zar da
muslimani ubijaju muslimane?”, pitali su. Usprkos negodovanju
kalifa Alija, kojemu je pobjeda zbog protivnikove lukav{tine izmaknula za dlaku, uslijedio je novi krug pregovora. Pozivaju}i se
na Muhamedov sunnet prvaci obiju vojski tada su predlo`ili da
se prekine ratovanje, te da svaki od dvojice vo|a, i Ali i Mu’avija,
odaberu po jednoga predstavnika koji }e ih zastupati i u njihovo ime pregovarati. Kakvu god odluku ta dvojica donesu, Ali
i Mu’avija, kao i ~itava muslimanska zajednica obvezali su se
po{tivati.
Taj je dogovor od samoga po~etka bio krajnje nepovoljan za
Alija. On je ve} bio kalif, amir al-muminin, a njegova vojska
sna`nija. Mu’avija je bio tek pretendent na polo`aj kalifa. On je,
RUAH HADA[A
dodu{e, vodio mo}nu sirijsku zajednicu, a uz njega je pristajao
i odre|eni broj egipatskih muslimana, no ipak je bio tek lokalni
upravitelj i vojskovo|a, nipo{to amir al-muminin. Zato je razumljivo da su on i njegovi sljedbenici tra`ili pregovore i arbitra`u,
dok se Ali tome suprotstavljao. Odabir dvojice zastupnika, koji
}e na temelju Kur’ana donijeti odluku kao i sama ideja pregovaranja predstavljali su stavljanje Alija i Mu’avi je na istu razinu
i u tome kontekstu ovaj potonji zapravo nije imao {to izgubiti.
Ali pak nije imao {to dobiti, osim potvrde onoga {to je ve} imao.
Ali je za svoga predstavnika imenovao Abu Musu al-A{arija, jednoga od Muhamedovih ashaba. Mu’avija je odabrao Amra ibn
al-A’sa, vojskovo|u koji je za vladavine kalifa Omera, 640. muslimansku vojsku uveo u Egipat. Abu Musa i Amr zatvorili su se u
{ator, a sva zajednica okupila se okolo i ~ekala njihovu presudu.
Od dvojice novoimenovanih diplomata Amr je bio mla|i i lukaviji. Abu Musa je bio podrijetlom iz Jemena, cijenjen ~lan zajednice, sudionik mnogih muslimanskih ratova, od kojih je neke
vodio rame uz rame sa samim Prorokom. Bio je vreme{an, ta{t i
umi{ljen, i veoma je dr`ao do osobne ~asti. No Abu Musa je bio
i pravedan ~ovjek, istinski zabrinut za dobrobit ummeta te je zaustavljanje gra|anskog rata smatrao neodgodivom i najva`nijom
zada}om. Amr ibn al-A’s ga je, o~ito, dobro poznavao. Obratio
mu se laskavo: “Ti si, o, Abu Musa, ashab Allahova poslanika,
~ovjek bogata `ivotnog iskustva i mudrosti. Meni, mla|emu i neuglednijemu, ne preostaje drugo doli ~uti tvoje ~asno mi{ljenje.
Stoga, molim te, zbori prvi.” Abu Musi je godilo suparnikovo
podila`enje, prepoznavanje njegova digniteta i laskavo iskazivanje ~asti. Njegova se ta{tina rasplamsala. Spremno je iznio nekoliko ambicioznih planova kako sprije~iti daljnji raskol zajednice,
pomiriti zava|ene i zaustaviti sramotnu fitnu. Abu Musa i Amr
tri su dana pregovarali u {atoru. Abu Musa bi iznio prijedlog, a
Amr bi razmislio, te ga uljudno odbio. Amr je Abu Musu poku{ao
podmititi, {to je ovaj s ga|enjem odbio. Abu Musa je prije svega
`elio pravedno zaustaviti fitnu, a ne ste}i osobnu korist. Lukavi
Amr je ukazao kako je do raskola u ummetu do{lo prvenstveno
zato {to su se dvojica vo|a natjecala oko toga kome }e pripasti
vrhovna vlast. Abu Musa se s tim vi|enjem slo`io. Predlo`io je da
i Alija i Mu’aviju svrgnu s ~asti, te da zajednica odabere nekoga
tre}eg, tko }e okon~ati fitnu i ujediniti ummet. Amr se s tim prijedlogom slo`io.
Mo`emo zamisliti s kakvim napetim i{~ekivanjem je mno{tvo
okupljenih muslimana do~ekalo izlazak dvojice pregovara~a iz
{atora. Nakon {to su obznanili da su postigli dogovor napetost
je dosegnula vrhunac. Ali i Mu’avija su bili na rubu `ivaca. Sva se
zajednica natiskivala oko dvojice dostojanstvenika; jedan stariji,
sa sijedom bradom, malo pognut ali rasko{no odjeven. Drugi
mla|i, crne brade i vojni~kog dr`anja. Kad je oko njih nastao
muk, Amr se, kao i do tada, s po{tovanjem naklonio Abu Musi:
“Budu}i da smo postigli sporazum, a da si ti, Abu Musa po godinama stariji a postignu}ima odli~niji, molim te: zbori prvi.”
Ta{tini Abu Muse nije bilo kraja, jer da jeste, prepoznao bi klopku koju mu je suparnik spremio. Abu Musa se ispravio, zna~ajno
razgrnuo haljine, te podignuo ruku. Na njoj je zablistao veliki,
skupocjeni prsten. Drugom rukom Abu Musa posegnu za njim:
“Kao {to s prsta sada skidam ovaj prsten”, sve~ano obznani, “tako
13
RUAH HADA[A
STAJALI[TA / ‫ עמדה‬/ EMDA
s vlasti skidamo kako Alija tako i Mu’aviju.” Me|u okupljenima
je nastao `amor. Svi su se pogledi potom okrenuli prema Amru.
A Amr odgovori: “Eto, ~uli ste {to veli Abu Musa, i kako je razvlastio svojega vladara, Alija, ~iji je zastupnik. [to se pak Mu’avije
ti~e, ja se ne sla`em!”
Abu Musa je ostao prenera`en, posramljen i izigran, a Ali
pora`en. Kalif i njegovi najodaniji ljudi bili su primorani povu}i se. Izme|u Alijevih sljedbenika tada se izdvojila skupina koja
je odlu~ila stvar uzeti u svoje ruke i zaustaviti raskol muslimanskog svijeta. Ta fanati~na i radikalna sljedba, poznata pod nazivom harid`ije, odlu~ila je ubiti i Amra ibn al-A’sai Mu’aviju ibn
Abu Sufjana i kalifa Alija, kao glavne krivce zafitnu. Do Amra
nisu uspjeli do}i. Mu’aviju su napali bode`om koji je bio prekratak da prodre kroz goleme naslage njegova sala. Jedini koga
su uspjeli ubiti bio je Ali ibn Abu Talib. Tijekom ramazanske molitve u d`amiji u Kufi, 40. hid`retske godine, harid`ija Abdul
Rahman ibn Muld`am ga je ranio otrovanim no`em, od ~ega je
Ali nekoliko dana kasnije umro. Tako je zavr{ila era Al-Ra{iduna,
ali i po~ela {izma izme|u muslimana sunita i Alijevih sljedbenika, muslimana {ijita, koja traje do danas. Politi~kim i vjerskim
vo|om ve}eg dijela ummeta 661. godine postao je Mu’avija ibn
Abu Sufjan, prvi kalif umajadskog kalifata.
U o~ekivanju palestinskog Godota
Cipli Livni i John Kerry, kao i njihovi prethodnici, sigurno imaju dobro razra|en mirovni plan koji }e podrobno iznijeti i
rastuma~iti. Za{to o~ekuju da }e ga palestinska strana prihvatiti,
meni je nejasno. Kad je Ehud Barak u pregovorima s Arafatom
(na kojima je sudjelovala i Livni) Palestincima ponudio preko
95 % takozvanih “okupiranih podru~ja” a ovaj to glatko odbio,
sav se svijet ~udio, ali se nije na~udio. Izraelci i njihovi zapadni
patroni opetovano su nudili plan za planom, a Palestinci su opetovano tra`ili nove i ve}e ustupke. Izraelci bi govorili i djelovali
prvi, ustupali komad po komad zemlje i ~inili ustupak za ustupkom, a onda bi palestinska strana zabezeknutim Abu Musama
hladno priop}ila, dodu{e ~e{}e djelima nego rije~ima: “[to se
na{ih obveza ti~e, e mi smo se predomislili!”
Predvi|anje Mo{e Ja’alona glede i ovih tek zapo~etih pregovora zato
}e se vjerojatno pokazati to~nima. No bilo bi uzbudljivo vidjeti {to
bi se dogodilo kad bi se Cipi Livni, poput Amra ibn al-A’sa, uz blagi
naklon i {eretski osmijeh, obratila Saebu Erekatu rije~ima: “Molim
Vas, izvolite, Vi govorite i djelujte prvi. Vi ste predstavnik zajednice koja za sebe tvrdi da je ovdje najstarija, tu od pamtivijeka.” [to
bi bilo kad bi se Palestince barem jednom dovelo u priliku da oni
iznesu svoj mirovni program, a da Izraelci na njega odgovore u skladu s onim {to Palestinci doista i ispune? Je li uop}e zamislivo da bi
u tako postavljenom diskursu palestinska strana mogla zapo~eti i s
~im drugim doli s priznanjem postojanja `idovske dr`ave? S odbacivanjem terorizma i radikalizma? S prestankom antisemitske propagande u medijima i {kolama? S uvo|enjem pravnog sustava u kojem
}e terorizam protiv @idova biti kazneno djelo a po~initelji gonjeni,
procesuirani i ka`njeni? Bez tih ~imbenika promjene kao temelja
pri`eljkivanoga arapsko-izraelskog zbli`avanja sve drugo je opsjena,
varka i magla. No, mo`e li se s Palestinskom upravom i Erekatom
takvo {to posti}i?
Poput Abu Muse, i Saeb Erekat je vreme{an, ta{t i umi{ljen, pametan i slatkorje~iv, cijenjen ~lan svoje zajednice koji se mo`e
podi~iti da je dugo bio jedan od najbli`ih ahbaba Jasera Arafata.
I jedan i drugi su logi~an izbor za pregovara~a i diplomata. I
odabir Alija ibn Abu Taliba i odabir Palestinske uprave za svoje
predstavnike je odli~an i te{ko da je mogao biti bolji. To su ljudi
od autoriteta i s najvi{e izgleda da njihove odluke {ira zajednica
uva`i. No u jednoj klju~noj stvari Abu Musa i Erekat zna~ajno se
razlikuju. Zbog te se razlike ummet mogao nadati dogovornom
okon~anju sukoba, a am israel ne mo`e. Zbog nje je optimizam
glede uspjeha ovih pregovora ve} na samom po~etku neopravdan. Zbog nje Izrael i danas, kao i prije deset godina kad je hrvatski ministar vanjskih poslova Miomir @u`ul to hrabro izjavio,
~eka iskrenog partnera za razgovor o miru. Zbog nje se sa sigurno{}u mo`e re}i kako taj palestinski Godot na po~etku pregovora 5773. `idovske i 1434. hid`retske godine, jo{ nije ni na vidiku.
Razlika je biografska.
Za razliku od Abu Muse al-A{arija, Saeb Erekat je prije svega
okorjeli la`ljivac. 4. Festival hrvatskih vjerskih filmova
Jasminka Doma{
Od 30. svibnja do 1. lipnja 2013. u Trsatu je odr`an 4. Festi-
nos indologiji i poredbenoj lingvistici.
val hrvatskih vjerskih filmova. U tri ve~eri prikazano je deset
filmova koje je odabrao selektor i pokreta~ festivala redatelj
Bernardin Modri}.
Film je ra|en u produkciji HTV uz financijsku pomo} HAZ-u
i karmelske provincije svetog Oca Josipa u Zagrebu. Vi{e puta
prikazan je na televiziji. Nagra|en je i monta`er tog filma
Nenad Vukovi}.
Dokumentarni film Vesdin nagra nagra|en je za najbolji scenarij kojeg je napisala ~lanica Bet Israela Jasminka Doma{ uz
stru~nu suradnju s indologinjom Milkom Jauk Pinhak.
Film je sniman u Hrvatskoj, Austriji i Indiji. Filip Vesdin bio je
misionar karmeli}anin koji je `ivio u 18. stolje}u i napisao je
prve dvije gramatike sanskrta u Europi i dao je pionirski dopri14
Festival je odr`an pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture,
obrazovanja i sporta, a otvorio ga je ministar @eljko Jovanovi} i
istaknuo da festival osim kulturne i umjetni~ke vrijednosti ima
i odgojnu funkciju da podsti~e ljubav i dobrotu. NA[I MIOMIRISI / ‫ בשמים‬/ BESAMIM
RUAH HADA[A
Besamim
Jasminka Doma{
Jasminka Doma{
Veliki blagdani. Uvijek iznova poticaj su za razmi{ljanje, o sebi,
obitelji, prijateljima, znancima, o onima koji su u{li u na{ `ivot i
o onima koji su iz njega iza{li.
Nema preciznije vage od one koja mjeri savjest du{e. Ro{ Ha{ana
podsje}a nas da po~inje novo razdoblje u kojem bi se i na{
`ivot mogao i trebao promijeniti na bolje. A Jom Kipur je neophodna poveznica, jer mir du{e dolazi kroz pokajanje i oprost.
Samo tako mo`emo naprijed. Uostalom, nemirna du{a, optere}ena lo{im djelima, nema pogled jasno}e prema Svjetlu, Izvoru.
Uvijek je prisutno i pitanje zbog ~ega nismo mogli biti bolji, savjesniji, odgovorniji, vi{e empati~ni. Za{to smo propustili toliko
trenutaka u kojima smo mogli biti sretniji, a i oni, koji su bili u
na{oj blizini. Je li doista rije~ o objektivnim razlozima ili inerciji,
konformizmu, ravnodu{nosti... Na Ro{ Ha{anu nebeske su knjige otvorene, svi zapisi su tu kao i ~injenica na koju rado zaboravljamo, a to je da se ni{ta ne gubi, ne nestaje, svaki korak, svaka
misao, svaka rije~. A s dolaskom Jom Kipura ~ini se da u nama
postoji ogledalo u kojem se sve jasno vidi. Na{i dobri dani nebeski zagovornici i oni koje bismo, samo da mo`emo rado izbri-
sali iz sje}anja i postojanja. Ali, to nije mogu}e. Pred Elohimom
zapis je svih zapisa o nama, sva na{a blagost, ali i nestrpljivost,
sve vrline, ali jednako tako i sve manjkavosti, pustinja praznine
i radost `ivljenja.
Uskoro }e i Simhat Tora i zato stalno moramo u~iti, truditi se razumjeti sve slojeve Tore, a ne umjesto toga stalno biti zaokupljeni zbrajanjem svih mogu}ih i nemogu}ih prepreka. Pokajanje i
svijest o sebi put je prema bo`anskom. To tako|er zna~i da ne
bismo smjeli pristati na sni`enu razinu osobne odgovornosti, na
sni`enu razinu morala, `ivotnih vrijednosti. Pokajanje je kidanje
lanca uzroka i posljedica. No treba znati oprostiti sebi i drugima, prona}i put prema miru i mirenju, prema nje`noj, ali istodobno naj~vr{}oj strukturi svijeta. Da bismo to postigli, moramo
poznavati Zakone, jer samo tako mo`emo biti svjesni njihova
kr{enja. U ~emu je, dakle, put napretka? U razvijanju cjelokupnog mi{ljenja, u ogromnoj samodisciplini. Dobro mora biti dobro u mislima, postupcima, emocijama, potrebno je neprekidno
stremljenje duhovnom savr{enstvu. Od toga nemojte odustati ni
ove, 5774. godine. Zanimljivosti – Poruka sirijskog doktora
Times of Israel, prevela Dubravka Ple{e
Poruka sirijskog lije~nika prona|ena pri~vr{}ena uz pacijenta, upu}ena “po{tovanom
izraelskom kolegi” (photo credit: Channel 2 screenshot)
Rukom pisana poruka lije~nika prona|ena je pri~vr{}ena uz
odje}u Sirijca kojega su u kriti~nom stanju dopremili u Izrael. U
poruci su na arapskom obja{njeni raniji kirur{ki zahvati te postupci kojima je ~ovjek bio podvrgnut u Siriji. Sirijski lije~nik u poruci
je zamolio izraelske lije~nike da spasu `ivot pacijenta jer sirijski
lije~nici nisu mogli osigurati nu`no lije~enje svome pacijentu.
Iako se u Izraelu ve} lije~i sve ve}i broj ljudi ranjenih u borbama
u Siriji, nedaleko granice, ovo je prvi slu~aj prekograni~nog prijenosa iz sirijske bolnice. Poruka koju je potpisao sirijski lije~nik
i koja je datirana 8. lipnja, zapo~inje rije~ima: “Zdravo, uva`eni
lije~ni~e”, te obja{njava da je pacijent, kojem je 28 godina, ranjen
iz vatrenog oru`ja u prsa te da je pretrpio ozljede dijafragme i
jetara uzrokovane {rapnelom.
Sirijski lije~nik obavio je operaciju kako bi zaustavio „obilno krvarenje u abdomenu” ali je primijetio i da jetra nije mogao za{iti
te da bi trebalo posvetiti dodatnu pa`nju abdominalnoj ozlijedi
te ukloniti zavoje kojima je lije~nik zbrinuo ranu. “Molim vas da
u~initi sve {to bude potrebno i hvala vam unaprijed”, stoji u poruci
u kojoj su nabrojani i razni lijekovi kori{teni tijekom lije~enja te se
napominje da je pacijent bio hospitaliziran dva dana. Izrael je do
danas lije~io dvadesetak Sirijaca koji su ranjeni tijekom sirijskog
gra|anskog rata a IDF je postavio i bolnicu na izraelsko-sirijskoj
granici kako bi pomogao u skrbi za ranjene. Vjeruje se da je upravo ovaj sirijski pacijent, kojega je IDF prebacio u Medicinski centar
Ziv u Safedu, prvi pacijent koji je lije~en u Izraelu a koji je nedugo
prije toga bio lije~en u Siriji. Dr. Amiram Hadari, voditelj traume u
bolnici Ziv, rekao je da je operacija koja je izvr{ena u Siriji vjerojatno obavljena u improviziranoj bolnici, te da je bila “rudimentarna”, ali se ~ini da je upravo ta, sirijska operacija pacijentu spasila
`ivot. Ranjenik je zbrinut te je i dalje u kriti~nom, ali stabilnom
stanju u jedinici intenzivne skrbi. Pro{loga su se tjedna lije~nici
neugodno iznenadili kada su u d`epu drugog sirijskog pacijenta
na{li aktivnu ru~nu granatu. Zbog toga je incidenta trauma bolnice evakuirana na neko vrijeme a policijski slu`benici uklonili su
eksplozivno sredstvo. 15
RUAH HADA[A
KOLUMNE / ‫ טורים‬/ TURIM
Na obalama rijeka babilonskih
Glavni rabinat – pogled iz dijaspore
Dolores Bettini
Dolores Bettini
Nakon vi{emjese~nih odga|anja, izbori za izraelski Glavni rabinat su napokon odr`ani 24. srpnja. Pobjednici su (kako ih
druk~ije nazvati s obzirom na neobi~an na~in na koji se predizborna kampanja odvijala?): sefardski rabin Jichak Josef (sin rabina Ovadije Josefa) i a{kenaski rabin David Lau (sin Jisraela Meira
Laua). Odluku o desetogodi{njem mandatu je donijela komisija
od 150 ~lanova me|u kojima su bile samo 2 `ene. Ina~e, od 150
~lanova njih 80 su rabini, a 70 njih su predstavnici Vlade, Kneseta i lokalnih vlasti.
Protekli mjeseci su pokazali da se predizborna kampanja ovih
izbora uop}e ne razlikuje od politi~kih kampanja. Odvijala se
o{tra (i ~esto ni malo dostojanstvena) bitka za te dvije pozicije i
to ne samo me|u ortodoksnim i cionisti~kim vjerskim frakcijama; uklju~ile su se i vode}e politi~ke stranke, a sve to zahvaljuju}i ~injenici da Glavni rabini imaju veliku mo} kao ~elnici glavnih rabinskih sudova, te u odre|ivanju dr`avne politike prema
klju~nim pitanjima kao {to su konverzija, brak, pravila ka{ruta
i niz drugih pitanja kojima se ure|uje na~in na koji `idovstvo
funkcionira i primjenjuje se u javnoj sferi. U stvari je, ka`u izraelski komentatori, nemogu}e bilo sa sigurno{}u utvrditi tko
koga podr`ava i za{to. Od stupanja nove Vlade na izraelsku scenu, vjerske stranke su sklapale me|usobne sporazume, a onda
jedne drugima iz le|a sklapale nove, predomi{ljale se, uvodile
nove kandidate, pa i nastojale utjecati na politi~ki sastav ~lanova
izborne komisije. U nekim komentarima se za taj predizborni
religijsko-politi~ki “mi{ung” ka`e da zna~i kraj po{tene politike i prostituciju religije ili jezikom religije re~eno: hilul Ha{em
(oskrvnu}e Bo`jeg imena). Ni sami kandidati nisu ostali imuni
na lobiranja, niske udarce i izjave nedostojne mudrih, sijedih
glava i na sve ostalo {to ide uz bilo koju vrstu izbora bilo gdje u
svijetu. Nije ba{ pohvalno, ali i to je slika dana{njeg Izraela (koliko god ga mi iz dijaspore idealizirali).
Kako }e se sad stvari odvijati u Rabinatu? Ho}e li novi rabinski dvojac znati ste}i povjerenje i onog dijela izraelske javnosti
koji je povjerenje u tu Instituciju izgubio i okrenuo se sekularnim rje{enjima pravnih pitanja i statusa (npr. sklapanje civilnog
braka na Cipru)? Ho}e li u desetogodi{njem mandatu znati i
ho}e li htjeti natrag vratiti one Izraelce koji su davno izgubili
svaki interes za judaizam zahvaljuju}i rigidnosti institucije ~ija
se uloga svela na: zabranjeno, dopu{teno, ko{er, neko{er, jesi
@idov, nisi @idov, to~ka! Kao neki rabinski automehani~ar koji
na tehni~kom pregledu daje ili ne daje potvrdu za produ`enje
saobra~}ajne dozvole. Onaj dio izraelske javnosti koji jo{ nije
odustao od razmi{ljanja o Rabinatu, tra`i da se ta institucija reformira i prilagodi stolje}u u kojem se nalazi, a neki smatraju
16
da Rabinat treba sasvim ukinuti. Mnogi su vidjeli rje{enje u izboru moderno ortodoksnog rabina Davida Stava za a{kenaskog
Glavnog rabina. Me|utim, ni{ta od toga jer moderno ortodoksni
rabin Stav je o~ito bio zastra{uju}e moderan ~lanovima izborne komisije; njegova razmi{ljanja o Rabinatu kao instituciji koja
treba prigrliti sve @idove i voditi ra~una o svima bez obzira na
njihov odnos prema religiji, nastojati ih pribli`iti religiji, a ne
jo{ vi{e ih otu|iti, razmi{ljanja o reformiranom i rehabilitiranom
Rabinatu koji osim problema pred kojima se @idovi u `ivotu
na|u, ne smije zaboraviti ni na dijasporu, jasno su govorila da bi
s njim kao Glavnim rabinom ta institucija nastojala ljudima (bez
kr{enja halahe!) olak{ati `ivot i slu`iti im i kao duhovni, a ne
samo halahi~ki autoritet.
Premda izraelski komentatori nove Glavne rabine smatraju
bla`ima i fleksibilnijima od njihovih o~eva (nekada{njih Glavnih rabina), tisak ih ni malo ne {tedi: “Nema nade za Glavni rabinat Izraela. Ne dok stoji uz bok politike, ne dok Izraelci ne
budu spremni osloboditi svoje `idovsko naslije|e od rabina...
S Josefom i Lauom Glavni rabinat }e ostati nepotisti~ki, suvi{an,
siv, korumpiran i neva`an izraelskom dru{tvu, slobodan da zlostavlja ljude koji trebaju njihove usluge. Sve dok se narod ne
pobuni i ne zatra`i njegovo ukidanje, ovo je Rabinat kakav smo
zaslu`ili” (Ha’arec). Te{ke rije~i!
Uz ~estitke na pobjedi, premijer Netanjahu im je jo{ ne{to
poru~io: “Vi ste rabini svih u Izraelu, rabini ~iju pomo}, duhovnost, strpljenje i toleranciju treba sekularna populacija.”
Nakon pobjede na izborima, rabin Lau je, uz obe}anje da }e
graditi veze izme|u dijaspore i Izraela, izjavio: “Judaizam pripada svim @idovima u svakom dijelu diljem svijeta, bilo da `ive
na Manhattanu, Manchesteru ili Modi’inu. @elim da vi{e @idova
u~i o judaizmu i da se vi{e njih osje}a dijelom `idovskog naroda.” Zato namjerava, ka`e, organizirati me|unarodni forum
`idovskih lidera koji }e jedni od drugih u~iti kako bolje povezati
@idove uz njihovu religiju. Unato~ vi{esatnim surfanjima po
netu, to je jedina izjava koju sam uspjela prona}i, a ti~e se dijaspore. Kurtoazno i prazno.
Mo`da mudrih i lijepih izjava ima, ali mediji kao mediji – najdra`i
su im skandali, pa elektronskim medijima (bar onima na engleskom jeziku) kru`i rasisti~ka izjava rabina Laua data samo tjedan
dana nakon preuzimanja du`nosti. Uvjeravaju}i ultraortodoksne
studente je{ive da trebaju sjediti i u~iti Toru, a ne hodati okolo i
gledati pred kafi}ima ko{arka{ke utakmice na TV-u jer mu time
onemogu}uju da brani njihovo pravo neslu`enja vojnog roka,
rekao im je: “[to vas briga ho}e li ku{im koje pla}a Tel Aviv pobi-
KOLUMNE / ‫ טורים‬/ TURIM
RUAH HADA[A
najznamenitijeg izraelskog Glavnog rabina. Bio je talmudski genije, pjesnik, filozof, mistik, najomiljeniji i najutjecajniji rabin 20.
stolje}a. Nastojao je izgraditi komunikacijske mostove i politi~ka
savezni{tva izme|u zastupnika razli~itih mi{ljenja i usmjerenja.
Zagovarao je suradnju izme|u svih bez obzira na stupanj religioznosti ili nereligioznosti. Empatija koju je osje}ao i pokazivao
prema nereligioznima, izazivala je sumnje kod njegovih protivnika iz haredi redova. Vjerovao je da te`nja za ponovnom uspostavom `idovske dr`ave u zemlji Izraelovoj ima duboko teolo{ko
zna~enje i da su cionisti zastupnici nebeskog plana koji }e dovesti do mesijanske ere. Za takva razmi{ljanja oslonac je nalazio
isklju~ivo u halahi. Jednom je izjavio da je osnivanje Rabinata
prvi korak prema ponovnoj uspostavi Sanhedrina.
Rabin Jichak Josef i rabin David Lau.
jediti ku{im koje pla}a Gr~ka?” (ku{im je pogrdni izraz za crnce).
Sli~no je u svibnju izjavio i novi sefardski rabin Jichak Josef kad
je optu`io dr`avnu blagajnu da financira “ku{im u ko{arci” na
ra~un sinagoga i mikvi.
Po~etkom kolovoza je u Izraelu obilje`ena 78. godi{njica smrti
rabina Avrahama Jichaka Hakoena Kuka (1865. – 1935.), prvog i
Bi li danas, nakon skoro 100 godina, izraelska izborna komisija
uop}e izabrala rabina Kuka za prvog Glavnog rabina ili bi njegove izjave, razmi{ljanja i te`nje bile preliberalne toj komisiji koja
je odlu~ila Glavne rabine odabrati iz haredi redova?
Ho}e li se danas, u 21. st., bar ponekad sjetiti tog velikana – utemeljitelja religioznog cionizma i njegove vizije Rabinata kao snage ujedinjenja sekularnih i religioznih podjednako – rabin Lau i
rabin Josef dok budu donosili odluke koje }e utjecati na odnos
@idova svih opredjeljenja prema judaizmu i Glavnom rabinatu?
Deset godina je duga~ko razdoblje. Vremena }e imati dovoljno.
A volje? KULTURA I UMJETNOST / ‫ תרבות ואמנות‬/ TARBUT VEOMANUT
“Ulaznica za nebo” –
novi prijevod Hagade i knjiga
o blagdanu Pesahu
Maya Cime{a Samokovlija
Najava novog nakladni~kog projekta Bet Israela
Pred nama je zna~ajan nakladni~ki projekt. Knjiga Ulaznica za
nebo: mesijanska zna~enja obi~aja i obreda uz `idovski blagdan Pesah, autorice Julije Ko{, prva je u nizu knjiga u biblioteci
@idovski blagdani i obi~aji, koju u svome nakladni~kom programu pokre}e @idovska vjerska zajednica Bet Israel. Izdanje je
planirano za rano prolje}e 2014. godine, pred blagdan Pesah.
Knjiga sadr`i op}i dio s osvrtom na povijesni i obi~ajni profil
blagdana Pesaha, te prijevod teksta Hagade na suvremeni hrvatski jezik. Do sada je uz prvi i donedavno jedini prijevod na hrvatski kri`eva~koga rabina Engela, nastao po~etkom 20. stolje}a,
i Hagada u izdanju Bet Israela objavljena prije nekoliko godina
bila prearhai~na za suvremenoga ~itatelja i sudionika sedera.
Dana{nji novi prijevod, nastao vi{e od stolje}a nakon prijevoda
rabina Engela, popunit }e tu prazninu.
Zbog oba svoja dijela ova }e knjiga biti zna~ajna novost na polju
`idovske, pa i {ire religijske kulture na hrvatskome govornom
podru~ju. U knjizi je jasno izra`en autori~in poznati i me|u
~itateljskom publikom omiljen pitki stil, uz profinjen i bogat
hrvatski jezik, te iscrpnost ~injenica koju ~itatelju predo~uje na
prijem~iv na~in. Julija Ko{ je hrvatskoj stru~noj i ~itateljskoj javnosti, osobito onoj koju zanimaju `idovske teme, poznata po
mnogim objavljenim stru~nim i knji`evno-publicisti~kim radovima na razli~ite `idovske teme, prije svega po knjizi Alef bet
`idovstva (1999.). 17
RUAH HADA[A
KOLUMNE / ‫ טורים‬/ TURIM
Pismo voljenoj i starijoj bra}i
Papina knjiga koju @idovi i kr{}ani
obavezno moraju pro~itati
Drago Pilsel
Drago Pilsel
O velikom prijatelju, rabinu Abrahamu Skorki iz Buenos Airesa, papa Franjo
je napisao: “Sa Skorkom nisam morao pregovarati o svom katoli~anstvu,
a ni on sa mnom o svom `idovstvu, ne samo zato {to smo jedan drugoga
po{tovali nego i zato {to smo na taj na~in zapo~eli me|uvjerski dijalog. Hod s
po{tovanjem i naklono{}u bio je izazov, hod u Bo`joj prisutnosti, u nastojanju da
ostanemo besprijekorni’’.
U povodu odreknu}a od slu`ba rimskoga biskupa (pape), u
broju od Pesaha ove godine sam napisao da “bi @idovi mogli
odnosno trebali biti zadovoljni pontifikatom Benedikta XVI. iz
perspektive, naravno, odnosa kr{}anstva i `idovstva i iz uvijek
aktualne potrebe da se kr{}ani pokaju za grijehe u~injene protiv @idova bilo gdje i bilo kada”. Bilo je, napisao sam, nesretnih
trenutaka kao kada je Benedikt XVI. odlu~io rehabilitirati Britanca biskupa Richarda Williamsona, osporavatelja Holokausta bez
posebnih konzultacija unutar Vatikana i tako podijelio prelate
koji su strahovali kako }e taj potez trajno utjecati na odnose sa
@idovima. Williamson je iz tzv. lefebristi~ke odvojene crkvene zajednice, a izjavio je kako “plinske komore nisu nikad postojale”
te da je u nacisti~kim logorima “ubijeno maksimalno 300 tisu}a
@idova” ali sam se prisjetio, me|u ostalim, papinih rije~i tijekom
posjete Yad Va{emu (11. svibnja 2009.) kada je kazao: “Kao biskup
Rima i nasljednik apostola Petra ponavljam, kao moji prethodnici,
obavezu Crkve da moli i djeluje, bez prestanka, kako bi se osiguralo da se nikada vi{e ne ponovi mr`nja u srcima ljudi koja je dovela
do ovih `rtava. Bog Abrahama, Izaka i Jakova, Bog je mira”.
Vjerujem da ni ~itatelji Ruaha Hada{a nisu ostali bez komentara
ili dojmova nakon izbora argentinskoga kardinala i nadbiskupa
mojega rodnog grada Buenos Airesa isusovca Jorgea Bergoglija
(koji je meni po~etkom 1986. bio rektorom i vrlo kratko profesorom knji`evnosti) pa im `elim pomo}i, ako je ta pomo} uop}e potrebna, da steknu jednu spoznaju koja je po meni klju~na
u razumjevanju ovoga pape za koji sam siguran da }e zadovoljiti
bra}u @idove daleko vi{e nego dva prethodna poglavara Katoli~ke
crkve. U knji`arama je i u opticaju ve} nekoliko naslova posve}enih papi (jedan od njih je moja knjiga u izdanju Ve~ernjega lista
Franjo – Papa s kraja svijeta) a jedan vam `elim toplo preporu~iti.
Dapa~e, mislim da je obaveza svakog @idova i kr{~}anina koji dr`i do
sebe i do vlastite kulture uzeti tu knjigu u ruke. Rije~ je o hrvatskom
prijevodu knjige O nebu i o zemlji koju su 2010. zajedni~ki objavili Jorge Bergoglio i njegov veliki prijatelj i kolega argentinski rabin Abraham Skorka (imali su vrlo zapa`enu zajedni~ku televizijsku
emisiju o teolo{kim temama). U knjizi iznose razmi{ljanja o obitelji,
vjeri, religiji i mnogim va`nim dru{tvenim, politi~kim, ekonomskim
i filozofskim temama a u nas se pojavila u izdanju VBZ-a (mo`da ste
naletjeli na feljton u Ve~ernjem listu ali svejedno, nabavite knjigu!!).
18
O velikom prijatelju, rabinu Abrahamu Skorki iz Buenos Airesa, papa
Franjo je napisao: “Sa Skorkom nisam morao pregovarati o svom
katoli~anstvu, a ni on sa mnom o svom `idovstvu, ne samo zato {to
smo jedan drugoga po{tovali nego i zato {to smo na taj na~in zapo~eli
me|uvjerski dijalog. Hod s po{tovanjem i naklono{}u bio je izazov,
hod u Bo`joj prisutnosti, u nastojanju da ostanemo besprijekorni”.
Knjiga O nebu i o zemlji nastala je kao rezultat niza u~enih, mudrih
i otvorenih razgovora izme|u dvojice vjerskih u~itelja i vi{egodi{njih
prijatelja. U njima kardinal Bergoglio, od 13. o`ujka 2013. papa Franjo, i rabin Skorka, u atmosferi iznimnog me|usobnog razumijevanja
i po{tovanja, iznose svoja stajali{ta o najrazli~itijim teolo{kim i svjetovnim pitanjima. Bog, vjera, globalizacija, fundamentalizam, Holokaust, ateizam, poba~aj, homoseksualnost, eutanazija – samo su neke
od tema o kojima u ovoj knjizi raspravljaju novi poglavar Katoli~ke
crkve i ugledni argentinski rabin. Papa vrlo otvoreno progovara i o
mnogim intimnim stvarima: o tome kako je kao mladi bogoslov “izgubio glavu” za ljepoticom koju je upoznao na stri~evoj svadbi, kako
vi{e od 50 godina ~ini “grijeh protiv gra|anske du`nosti” ne izlaze}
i na parlamentarne izbore u Argentini, kako su ga politi~ari, dok je
bio biskup, poku{ali potkupiti velikim novcem te o brojnim drugim
zanimljivostima iz privatnog `ivota.
No, je li ta knjiga @idovima va`na zbog detalja iz papina `ivota
u Argentini? Ne primarno. Ona je va`na jer svjedo~i o sna`nom
svjedo~anstvu nu`noga bratstva kr{}ana i @idova, {to je, uostalom, najva`niji motiv postojanja, ovih kolumni. Skorka }e o
Bergogliju re}i da je rije~ o osobi bez moralnih dvojbi, napravljenoj od jednog komada, pouzdanoj i iskrenoj, stamenoj, poniznoj i duboko kultiviranoj. Imaju Korka i Bergoglio vi{e stvar
zajedni~kih osim ljubavi prema Svevi{njem i prema Bibliji: i jedan i drugi su studirali kemiju (mada je Bergoglio studij napustio, stigav{i{ do titule tehni~ara, kako bi oti{ao u sjemeni{te a
Skorke je doktor kemijskih znanosti osim {to je rabin `idovske
zajednice Benei Tikva i rektor Latinoameri~kom sjemeni{tu u
Buenos Airesu). Koliko je Skorka u~en i {irok govori podatak
da je dobio, kao prvi rabin u argentinskoj povijesti, doktorat
honoris causa Katoli~kog sveu~ili{ta u Buenos Airesu (2012.).
Ne}u vam pokvariti u`itak i obavezu ~itanja navedene knjige ali vam
`elim kazati da su Skorka i @idovi op}enito odigrali va`nu ulogu u
KOLUMNE / ‫ טורים‬/ TURIM
teolo{koj formaciji novoga pape (ali i ovoga novinara) jer je Bergoglio, kao i potpisnik ovih redaka, uspio shvatiti va`nost proroka
Amosa u kontekstu potrebe da Carka, vjernici op}enito, odu “na ulice” i krenu u susret obespravljenima i siroma{nima (Bergoglio ima i
drugu zajedni~ku knjigu s glavnim rabinom Buenos Airesa, Sergiom
Bergmanom o gra|anskome dru{tvu i o kulturi ljudskih prava iz perspektive Staroga zavjeta, odnosno Tore).
Prenosim iz enciklopedije. Amos je jedna od knjiga Biblije, dio Staroga zavjeta. Pripada u proro~ke knjige i to u skupinu 12 malih proroka (12 kra}ih proro~kih knjiga u Starome zavjetu). Biblijska kratica knjige je Am. Amos je prvi biblijski pisac, ~ije rije~i su zapisane u
knjizi, prethodnik Ho{ea i Izaije. Prorokovao je “u doba judejskoga
kralja Uzije i Jeroboama, sina Joa{a, izraelskoga kralja, dvije godine prije potresa (Am 1,1)”. To je bilo oko 750. g. pr. n. e. Njegovo
ime zna~i “nosa~ (tereta)”. @ivio je u gradu Tekoa u Kraljevstvu Juda
(Ju`no Kraljevstvo), ali je do{ao propovijedati u Kraljevstvo Izrael
(Sjeverno Kraljevstvo). Po zanimanju je bio uzgajiva~ divljih smokava i pastir (sto~ar) (Am 7,14). U to doba, dogodio se gospodarski
uspon Kraljevstva Juda i Kraljevstva Izrael, ali se narod, pogotovo u
Kraljevstvu Izrael, klanjao poganskim bogovima, `ivio nepo{teno i
jako se odvojio od Svevi{njeg.
Svevi{nji je poslao Amosa da ode u Kraljevstvo Izrael. U prva
dva poglavlja je navje{taj osude nad Kraljevstvima Izrael i Juda i
susjednim narodima. Preko Amosa, Svevi{nji poru~uje narodu,
da }e ih kazniti jer su se udaljili od njega. Svevi{nji ih je ve} prije
upozoravao, ali se nisu popravili: “Bez obra}enja nema spasenja
(Am 5,3)”. I ponovno ih poti~e na obra}enje: “Tra`ite dobro, a
ne zlo, da biste `ivjeli, i da Svevi{nji, Svevi{nji nad Vojskama,
odista s vama bude kao {to velite da jest (Am 5,14)”. Svevi{njem
nisu mile njihove sve~anosti, jer je to izvanjsko bogo{tovlje bez
dubine. Narod je slavio Dan Svevi{njeg kao da im je to na slavu,
a prorok Amos ih upozorava, da je to dan suda i pravde u odnosu na to kako su `ivjeli. Mislili su, budu}i da su izabrani B-`ji
narod, da ih ne mo`e zadesiti nikakva nesre}a i da mogu raditi
{to im se prohtije, ali Svevi{nji ih upozorava: “Jao bezbri`nima
na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori (Am 6,1)”. Budu}i,
da su izabrani narod trebali su `ivjeti po B-`jim zapovijedima.
Amos je prorokovao i upozoravao u Betelu, gdje je bilo sveti{te
poganskim bogovima. Sve}enik Amasja ga je ocrnio pred kraljem
Jeroboamom i poru~io mu da ode.
RUAH HADA[A
Prorok Amos imao je pet vi|enja. Prva dva vi|enja su pusto{enje
skakavaca i su{a. Prorok je zamolio Svevi{njeg, da se smiluje i
po{tedi narod. To se i dogodilo. Tre}e vi|enje je visak: “Tada
Gospod re~e: ’Evo, izmjerit }u viskom svoj narod izraelski; ne}u
ga vi{e {tedjeti’ (Am 7,8)”. Sljede}e vi|enje je ko{arica zrela vo}a, {to je zna~ilo da je narod zreo za propast. Posljednje vi|enje
je Svevi{nji kraj `rtvenika: propalo Kraljevstvo. Oni pripadnici
izabranog naroda koji su gre{no `ivjeli propast }e, a po{teni }e
`ivjeti i dalje u miru. Amos navije{ta na kraju dolazak Mesije, sina
Davidova i Njegovo kraljevstvo mira. Oko 722. g. pr. n. e.. Asirci
na ~elu s Salamanasarom osvojili su Izraelsko Kraljevstvo i odveli
velik dio naroda u zarobljeni{tvo.
^itaju}i proroka Amosa, koji je `igosao one u Hramu koji su
tla~ili siromahe, shva}amo za{to je papa Franjo napisao: “Grijeh
se opra{ta, a korupcija se ne mo`e oprostiti. Ona, prije svega,
treba biti izlije~ena.” Papino je propitivanje odlu~no: korupcija
ne predstavlja zbir grijeha, ma kako te{kih, a nije ni jedan od
tolikih poroka srca. Ona je kvalitativno druk~ije zlo. Korumpiran
~ovjek nije svjestan svojega stanja i postaje zarazan za dru{tvo.
Korupcija je pau~ina koja se {iri, name}u}i suu~esni{tvo. Ako je
i prevladavalo mi{ljenje da se korupcija ti~e prije svega onih na
utjecajnim polo`ajima, onih {to imaju mo} i vlast, biva razvidno
da je korupcija puno {ire zlo te da taj opasni virus mo`e zahvatiti svakoga. Rije~ je prije svega o mentalitetu kojemu bivamo
podlo`ni, a koji se na koncu mo`e poistovjetiti s moralnom pokvareno{}u koje nismo ni svjesni: pokvareno srce vi{e ne vidi
svoj grijeh, nego od njega ~ini `ivotni stil, uzdi`u}i ga na razinu
vrline ili barem prihva}ene dru{tvene danosti.
Korupcija je korov na{ega vremena. Napada politiku, gospodarstvo, dru{tvo. Prijeti i Crkvi, prijeti i drugim religijskim zajednicama pa i `idovskima. O ovomu moralnom raku koji je zahvatio
mnoga dru{tva, pa tako i hrvatsko, nekada{nji kardinal iz Buenos Airesa i rabin Skorka nude o{troumna promi{ljanja koja
idu do korijena ove pojave i osvjetljavaju je autenti~nom vjerom.
Jasne rije~i ohrabrenja za istinsko `ivljenje na{e duhovnosti te
preobra`aj srca i dru{tva zaklju~i se rje~itim pozivom: “Bit }e
dobro za nas da ponovimo jedni drugima: “Gre{nik da, korumpiran ne, tvoj brat – uvijek!’” Otkri}e Hebrejskog sveu~ili{ta moglo bi sprije~iti sljepo}u
Rachel Avraham, unitedwithisrael.org, prevela Dubravka Ple{e
Istra`iva~i s Hebrejskog sveu~ili{ta otkrili su novu
metodu otkrivanja krvarenja retina. Njihovo otkri}e moglo bi pomo}i nebrojenim dijabeti~arima
koji bi, u suprotnom, oslijepili.
Dijabeti~ari moraju redovno odlaziti na oftalmolo{ke preglede kako bi se {to ranije otkrila krvarenja u njihovim o~ima.
Takva krvarenja su razlog dijabeti~ke retinopatije koja je vode}i uzrok sljepo}e. Tim s Hebrejskog sveu~ili{ta, predvo|ena
dr. Jaakovom Nahmiasom razvila je novu metodu koja u ranoj
fazi otkriva dijabeti~ku retinopatiju. Uvjereni su da }e njihova
metoda pomo}i mnogima da o~uvaju vid.
Tim dr. Nahmiasa razvio je ra~unalnu metodu kojom se otkrivaju mikrovaskularna okularna podru~ja u kojima postoji velik
rizik krvarenja. Zahvaljuju}i ovom otkri}u, takvo lokalizirano
krvarenje mo}i }e se lije~iti laserskom ablacijom. 19
RUAH HADA[A
JEZICI I KULTURA / ‫ שפות ותרבות‬/ SAFOT VETARBUT
@idovi i Ameri~ki gra|anski rat
Gabi Abramac
Gabi Abramac
Ameri~ki gra|anski rat otvorio je novi prostor ameri~kim @idovima te ubrzao asimilaciju i prihvat u ameri~ko dru{tvo. Kada je
Ameri~ki kongres godine 1861. objavio rat, istodobno je donio
i zakon kojim je dozvolio kapelane “bilo koje kr{}anske vjeroispovijesti” u ameri~koj vojsci i mornarici. Godinu dana kasnije
nakon organiziranih provjeda ameri~ke `idovske zajednice, Kongres je donio drugi zakonski akt kojima je i @idovima dozvolio
da slu`e kao kapelani – vojni vjerski slu`benici. Tada je prvi put,
Kongres priznao `idovstvo kao jednu od ameri~kih vjera.
Iako je Gra|anski rat otvorio @idovima do tada nezamislive
mogu}nosti i ubrzao amerikanizaciju, ovo razdoblje nikada nije
bilo posebno zabilje`eno u `idovskoj povijesti. U prolje}e 2013.
godine Yeshiva University muzej i Centar za `idovsku povijest
u New Yorku postavili su putuju}u izlo`bu na temu ameri~kog
`idovstva u Gra|anskom ratu.
Godine 1860. u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama `ivjelo je otprilike 150.000 @idova, od ~ega jedna petina u Ju`nim dr`avama.
New Orleans je bio sedmi najve}i `idovski grad u Americi.
U Charlestonu su postojale tri kongregacije me|u kojima su
“Izraeliti zauzimali najistaknutija mjesta”. @idovi u Savani organizirali su K.K. Mikve Israel 1735. godine. @idovske zajednice
postojale su u Richmondu i Petersburgu, Vird`iniji, Atlanti, Maconu, u Columbusu (u dr`avi Georgia), u Memphisu i Nashvillu
(u dr`avi Tennessee), u Galvestonu i Houstonu (u dr`avi Texas)
i u mnogim malim gradovima diljem Juga.
@idovi Juga prihvatili su obi~aje i institucije Juga, uklju~iv{i i
ropstvo. Oscar Strauss1 je jednom prilikom izjavio: “Kao dje~ak
koji je odrastao na Jugu, nisam nikada preispitivao je li ropstvo
ispravno ili nije. Njegovo postojanje smatrao sam zadanom
~injenicom kao i ve}inu drugih obi~aja ili zakona.” @idovi Juga
tako|er su bili prista{e Konfederacije.
@idovi Juga su podr`avali ropstvo. Pojedini rabini i na Sjeveru
i na Jugu tvrdili su da Tora dozvoljava ropstvo. Rabin Morris J.
Raphall iz New Yorka kritizirao je abolicioniste i branio ropstvo.
Solomon Cohen2 napisao je u pismu svojoj teti Rebecci Gratz:
“Bog je svojem odabranom narodu dao zakone kako upravljati
svojim robovima, no nije im dao zapovijed da ukinu ropstvo.”
Ve}ina @idova na Jugu bili su trgovci i obrtnici. Oni @idovi koji
su imali robove, koristili su ih kao doma}u poslugu, kao radnike
u svojim zanatskim radnjama ili su ih iznajmljivali.
Budu}i da su @idovi prihvatili institucije ju`nih dr`ava, gra|ani
Juga su prihvatili @idove. Temeljni Ustav dr`ave Karoline je 1699.
godine jam~io slobodu svim vjerskim skupinama. Osim toga,
Ju`njaci su po{tivali `idovsko poznavanje “Starog zavjeta”.
20
Antisemitizam je bio prisutan na Jugu kao i drugdje. @idovi su
se sukobili s kr{}anskom ve}inom zbog toga {to su trgovali nedjeljom.
U travnju 1862. godine, list Jewish Messenger, koji je izlazio u New
Yorku, pozvao je ameri~ko `idovstvo da kao jedan stanu uz Uniju i
Ustav. @idovi Shreveporta odgovorili su da oni stoje uz ju`nu Konfederaciju svojim `ivotima, slobodom i svime do ~ega im je stalo.
Gra|anski rat duboko je podijelio `idovsku zajednicu. Otprilike
10.000 `idovskih vojnika borilo se na strani Unije, a 7.000 za
Konfederaciju.
General Grant donosi odluku o izgonu @idova
Dana 17. prosinca 1862. godine, kada je Gra|anski rat u{ao u
svoju drugu zimu, General Ulysses S. Grant izdao je najpoznatiju
slu`benu protu`idovsku naredbu u ameri~koj povijesti – naredio
je izgon @idova s podru~ja pod njegovom vojnom upravom koja
je obuhva}ala dr`ave Tennessee, Mississippi i Kentucky.
Ova odredba. poznata kao General Order No.11, krivila je
[email protected] kao klasu” za nezakonito trgovanje pamukom. Odredba
je @idovima dala dvadest i ~etiri sata za odlazak.
Manje od 72 sata nakon {to je odredba izdana, 3.500 konfederativnih snaga koje je predvodio vrhovni general Earl Van Dorn,
potukle su Grantove snage u Holy Springsu u Massachusettsu,
{to je usporilo prijenos Grantove poruke do Vrhovnog sto`era i
spasilo mnoge @idove.
Odredba je stigla u Paduach, u Kentuckyju, jedanaest dana nakon izdavanja. @idovi su dobili dokument koji im je nalagao da
napuste grad Paduach u roku od 24 sata. Jedan @idov, Cesar Kaskel, poslao je telegram predsjedniku Abrahamu Lincolnu tra`e}i pomo} za @idove. Budu}i da nije bio siguran ho}e li Lincoln
primiti telegram, zaputio se u Washington, {ire}i vijesti o generalovoj odredbi na sve strane. Kasel je s delegacijom stigao u
Washington 3. sije~nja 1863. godine i uspio dogovoriti sastanak
s Lincolnom koji je opozvao generalovu odredbu.
Grant je 1868. izabran za ameri~kog predsjednika.
Sukobom razdvojene `idovske obitelji
Gra|anski rat razdvojio je mnoge obitelji. Poznat je slu~aj obitelji Jonas. ^etiri sina borila su se na strani Juga, jedan na strani
Sjevera, a jedan za obje strane. Tri k}eri obitelji Jonas na{le su se
tako|er na razli~itim stranama. Jedna se udala i `ivjela na Jugu,
druge dvije su ostale s roditeljima u Illinoisu.
JEZICI I KULTURA / ‫ שפות ותרבות‬/ SAFOT VETARBUT
RUAH HADA[A
Poznati @idovi iz vremena Ameri~kog gra|anskog rata
Slika prikazuje prekrasan certifikat kojega su izdale Konfederacijske Ameri~ke Dr`ave
dana 30. travnja 1862. godine.
Ovaj povijesni dokument tiskao je B. Duncan iz Richmonda u Vird`iniji. Na njemu se
nalazi ornamentalni okvir s vinjetom Jude P. Benjamina. Dokument je izdan prema
zakonu od 19. kolovoza 1861. Potpisao ga je glavni blagajnik Robert Tyler i izdan je samo
2621 primjerak.
Judah Philip Benjamin (1811. – 1884.) ro|en je na Karibima. Njegova obitelj se kasnije
preselila u Karolinu. Benjamin je diplomirao pravo na Yaleu i 1852. godine izabran je u
Ameri~ki senat. Imenovan je kao predstavnik Konfederacije. Bio je na Jugu jedan od rijetkih sefardskih @idova. Opisivan je kao ”mozak Konfederacije”. Bio je najbli`i povjerenik
Jeffersona Davisa.3 Godine 1865. preselio se u Veliku Britaniju i prakticirao pravo.
Phoebe Yates Levy Pember – “`idovska Florence Nightingale”
Phoebe Yates Levy Pember ro|ena je 1823. godine u Charlestonu u Ju`noj Karolini.
Njezin otac je bio uspje{an trgovac, a majka poznata glumica. Za vrijeme Gra|anskog
rata bila je medicinska sestra i voditelj Chimborazo vojne bolnice u Richmondu. U to
vrijeme Chimborazo je bio najve}a vojna bolnica na svijetu – skrbila je za 76.000 ranjenih i
bolesnih vojnika Konfederacije.
Phoebe Pember je nabavljala i raspodjeljivala lijekove, mijenjala zavoje, asistirala pri
operacijama te tje{ila bolesne i umiru}e.
U bolnici Chimborazo je ostala do predaje konfederativnih snaga u travnju 1865. godine.
Njezini memoari objavljeni su 1879. u knjizi A Southern Woman’s Story: Life in Confederate
Richmond.
Roditelji Abraham i Louisa Jonas su bili vrlo pobo`ni. Abraham
Jonas, trgovac i pravnik, bio je politi~ki aktivan i bio je zastupnik
u Skup{tini dr`ave Illinos i Kentuckyju te blizak prijatelj Abrahama Lincolna.
Kada je po~eo rat, ~lanovi obitelji Jonas podr`avali su Sjever ili
Jug, ovisno o tome gdje su `ivjeli. U dobi od sedamnaest godina,
Edward Jonas, najmla|i sin, prijavio se u vojsku u Illinoisu. Smatra se da se na bojnom polju na{ao dva put nasuprot svoje bra}e
koja su se borila za Konfederaciju. Godine 1862. za vrijeme bitke
za Shiloh, Edward je zarobljen i u zatvor u Georgiji odveo ga je
vlastiti brat Julijan. U svibnju 1864. godine, poru~nik Edward
Jonas borio se u Tennesseeju protiv trojice svoje bra}e.
Iako su bili na razli~itim stranama, obitelj Jonas uspijevala je komunicirati preko neprijateljskih crta. Nakon rata, Louisa Jonas
i njezina djeca su se preselili na Jug. Nekoliko njih je postalo
poznato. Benjamin Franklin Jonas je postao tre}i @idov koji je
izabran u Ameri~ki senat, a Samuel Alroy Jonas bio je urednik
novina u Mississippiju i konfederacijski narodni junak po{to
je napisao pjesmu Lines on the Back of a Confederate Note, u
kojoj oplakuje pad Juga. Ve}ina djece obitelji Jonas udaljila se
od judaizma. Jedna od k}eri se udala za episkopalnog sve}enika
1869. godine. Julian joj je tom prilikom napisao pismo izraziv{i
iznena|enje i pridodav{i: “Ni{ta me ne bi u~inilo sretnijim nego
mogu}nost da svi opet budemo skupa barem na jedan dan.” Obitelj, razjedinjena ratom, nikada se nije ujedinila. Desno: Edward Jonas, vojnik Unije. Lijevo: Charles H. Jonas, vojnik Konfederacije.
1 Oscar Solomon Straus (1850. – 1926.) bio je prvi `idovski tajnik u ameri~kom kabinetu. Du`nost je obna{ao tijekom mandata predsjednika Theodora Roosevelta izme|u
1906. i 1909. godine.
2 Solomon Cohen bio je sin rabina Mosesa Cohena koji je 1750. godine imigrirao iz
Londona u Charlestown u Ju`noj Karolini. Njihova obitelj jedna je od prvih imigrantskih `idovskih obitelji.
3 Jefferson Finis Davis (1808. – 1889.) bio je ameri~ki dr`avnik i vo|a Konfederacije tijekom Ameri~kog gra|anskog rata. Bio je predsjednik Konfederalnih Ameri~kih
Dr`ava od njihova osnutka do zarobljeni{tva 1865. godine.
Izvori: Heritage, The Magazine of the American Jewish Historical Society, zima 2012.
Napomena: Za one koje tema o kojoj se ovdje govori zanima vi{e, 2011. godine napravljen je film Jewish Soldiers in Blue & Gray koji govori o `rtvama koje su @idovi podnijeli brane}i i Uniju i Konfederaciju.
21
RUAH HADA[A
ELIEZEROV KUTAK / ‫ הפינה של אליעזר‬/ HAPINA [EL ELIEZER
Od jezi~kog zamora do jezikoumorstva II. dio
Uticaj srpsko-hrvatskog jezika na bosanski govorni jevrejsko-{panski
Dr. Eliezer Papo
Dr. Eliezer Papo
1c. Odgovor bosanskih Sefarda na
lingvisti~ki izazov ovog vremena
Romano je bio ~lan Sefardskog kruga, grupe sarajevskih intelektualaca koji su poku{ali da se bore i sa~uvaju jevrejsko-{panski jezik
i kulturu od zaborava, prvenstveno tako {to su nastavili da koriste
jezik u knji`evnosti. U me|uratnom periodu Sarajevo je bilo ~uveno
utvr|enje Sefardskog pokreta, ~iji je glavni cilj bio da pru`i sefardsku
alternativu a{kenazo-centri~nom Cionizmu.1 Aktivnosti Sefardskog
kruga su bile usko povezane sa ideologijom ovog Sefardskog pokreta.2 Kao deo njihovog poku{aja da stvore savremenu zapadnja~ku
knji`evnost na J[, ili makar da o~uvaju sefardski jezik i vrednosti putem knji`evnosti, vode}i bosanski sefardski intelektualci (kao {to su
Ribi Avram Romano, dr Samuel Romano,3 Laura Papo “Bohoreta”, 4
Benjamin Pinto,5 Moni Finci,6 Jo{ua Izrael7 i drugi) pisali su mno{tvo
predstava, novela, i kratkih pri~a na J[. Neki od ovih intelektualaca (npr. Avram Romano i Benjamin Pinto) su dijalektalni pisci par
excellence. Drugi (kao {to je Bohoreta)8 su poku{avali da ponovo
stvore savremeni nad-dijalekatski knji`evni J[ koji bi lako mogli razumjeti svi Sefardi iz biv{ih osmanskih zemalja. Me|utim, u oba slu~aja
njihovi pisani radovi otkrivaju (ponekad putem jezi~ki izmije{anih
dijaloga, a ponekad, opet, putem nenamernog kalkiranja sa SH)
zapanjuju}i nivo slovenskog uticaja na sve stratume lokalnog J[,9
po~ev{i sa leksikom i sintaksom sve do morfologije i fonologije. Ovaj
~lanak analizira fonolo{ki, morfolo{ki, morfosintakti~ki, sintakti~ki
i leksi~ki uticaj SH na J[,10 onako kako ovaj (svesno ili nesvesno)
dolazi do izra`aja u knji`evnosti Sefardskog kruga.
2. Fonolo{ki uticaj
^ini se da bi fonolo{ki uticaj na bosanski govorni J[ trebalo ograni~iti
na sklonost ka palatalizovanju eksplozivnih zadnjonep~anih suglasnika ¢k£ i ¢g£ poslije palatalnog akcentovanog samoglasnika ¢i£. Ova
sklonost je tipi~na za deminutivne sufikse iko/ika/ikos/ikas koji se
obi~no u bosanskom govornom J[ izgovaraju kao ikjo/ikja/ikjos/ikjas,
{to lijepo ilustruju sljede}e rije~i: ermanikjos,11 kul~anidikjo,12 palikjo,13 perikjo,14 sorvikjo,15 tasikja,16 vizinikjas.17 Ne palatalizuje se svako ¢k£ i ¢g£ koje prate palatalno akcentovano ¢i£, ali je ovaj fenomen
ipak poprili~no obuhvatan i mo`e se primijetiti u svim stratumima
J[ leksike bez obzira na porijeklo ili prirodu rije~i. Primjenjiv je i na
osmanske pozajmljenice (na primjer tefterikjo)18 kao i na srpsko-hrvatske (kao u rije~ima zelenikjas19 ili javanikjus),20 na imenice (kao u
gore pomenutim primjerima), pridjeve (kao rikjo,21 pretikja,22 haraganikja,23 ~ikjo,24 ili ombligju,25 pingja26) ili na glagole (bendigja27 –
oblik subjunktiva, 3. l. jed. glagola bendizir; didju – 1. l. jed. prezenta
indikativa glagola dezir i oblik subjunktiva istog glagola za tre}e lice
jednine didjan).28 Tako|e, veoma je ~est me|u hipokoristicima (bez
obzira na jezik iz kog poti~u): Merkadikja,29 Mo{ikjo, Rafikjo, Nisimikjo,30 Petrikjo, Jovikjo.31 22
1 Za vi{e informacija na ovu temu, vidi Cvi Loker, “Sarajevski spor i sefardski pokret u Jugoslaviji,”
Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, zbornik 7 (Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, 1997), 72-79.
2 Na temu ideologije ovog pokreta, vidi manifeste koje su napisali ~lanovi: A. Je{ua Kajon,
“Sefardi do danas,” Biblioteka Esperanza, (Zagreb: Esperanza, 1927), 19-32 i Samuel Kamhi, “Sefardi i sefardski pokret,” Biblioteka Esperanza, (Zagreb: Esperanza, 1927), 3-18.
3 Za kratku bigrafiju dr Samuela Romana, vidi zabele{ku Zvija Lokera u uvodu u Romanov
Dictionnaire judéo-espagnol parlé – français – allemand, avec une introduction sur la
phonétique et sur la formation des mots dans le judéo-espagnol (doktorska disertacija,
Univerzitet u Zagrebu, 1933), koji je izdat u Jerusalimu 1995, Misgav Yerushalayim.
4 Za vi{e informacija o njenoj biografiji sa bibliografijom, vidi Eliezer Papo, “Hayeha
umifala ha-sifruti shel Laura Papo Bohoreta, ha-mahazait ha-sefaradit-yehudit ha-rishona” (@ivot i opus Laure Papo Bohorete, prvog jevrejsko-{panskog `enskog dramopisca, hebr.), El Prezente 1 i Mikan. 8 (2007), str. 61 – 89.
5 Za Pintinu biobibliografiju, vidi Nezirovi}, Jevrejsko-{panjolska knji`evnost, 600-605.
6 Za Fincijevu kratku biobibliografiju, vidi Nezirovi}, Jevrejsko-{panjolska knji`evnost, 615, 616.
7 Za Izraelovu biobibliografiju, vidi Nezirovi}, Jevrejsko-{panjolska knji`evnost, 557-560.
8 Za vi{e informacija o Bohoretinoj lingvisti~koj politici, vidi: Eliezer Papo, “Mishnata ha-leshonit shel Laura Papo Bohoreta behekshera ha-histori ve-ha-hevrati”
(Lingvisti~ka politika Laure Papo Bohrete u njenom istorijskom i dru{tvenom kontekstu, hebr.), Pe’amim 118 (2009), str. 125 – 175.
9 Uporedi David Bunis, “On the Incorporation of Slavisms in the Grammatical System of
Yugoslavian Judezmo,” Jews and Slavs 9 ¢=Festschrift Professor Jacob Allerhand£, ed. W.
Moskovich (Jerusalem and Vienna: Hebrew University of Jerusalem, 2001), 325-337.
10 Za op{te karakteristike bosanskog jevrejsko-{panskog , vidi doktorsku disertaciju Kalmija Baruha “Der Lautstand des Judenspanichen in Bosnien” (Univerzitet u Be~u, 1923) ili njegov
~lanak “El judeo-español de Bosnia” u Revista de la Filología Española XVII (1930): 113-154;
kao i Anton Kova~ec, “Les séphardim en Yougoslavie et leur langue (d’apres quelques publications yougoslaves),” Studia romanica et anglica zagrebiensia, XXV-XXVI (1968): 161-177 i
Muhamed Nezirovi}, “Judenspanisch,” Wieser Enzyklopädie des Europäischen Ostens - Lexicon der Sprachen des Europäischen Ostens (Klagenfurt: Wieser Verlag, 2002), 101-116. Za
vi{e o fonetici i fonologiji bosanskog jevrejsko-{panskog, vidi: Alica Knezovi}, “Fonetika i fonologija `idovsko-{panjolskog govora u Sarajevu” (magistarski rad, Univerzitet u Zagrebu, 1986).
11 Laura Papo Bohoreta (dalje u fusnotama: LPB), Pasensia vale mu~o (neobjavljeni rukopis koji
se ~uva u Arhivu Grada Sarajeva, Ostavina LPB), str. 9 ¢…£ esto ja siento de kuando kunava jo
a los ermanikjos. Svi rukopisi LPB navedeni u ovom ~lanku se ~uvaju u Arhivu Grada Sarajeva.
12 LPB, Hermandad, rukopis, str. 48: ¢...£ y a la kitara le vamos meter un kul~inadikjo ¢…£
13 LPB, Hermandad, rukopis, str.41: Bendi~o palikjo de un tiempo!
14 LPB, Hermandad, rukopis, str.25: Komo el perikjo va tornar.
15 LPB, Hermandad, rukopis, str.25: Beve un sorvikjo, todas beven.
16 LPB, Hermandad, rukopis, str.40: Toma, agora, todas una tasikja de le~e.
17 LPB, Hermandad, rukopis, str. 25: Las vizinikjas le in~eron los mejojos!
18 LPB, Hermandad, rukopis, str.29: El perdido stava eskriviendo no se luke en el tefterikjo!
19 LPB, Hermandad, rukopis, str. 26: Ariva faziremos kondu~u, mos faziremos
zelenikjas, veras komer, veras batir el diente!
20 LPB, Hermandad, rukopis, str. 50: Son buenus lus javanikjus.
21 LPB, Pasensia, rukopis, str. 8: Rikjo no so, ja save{, ama kuando me kantan las
fi`ikjas, no mi trukava por el mas gevir de la sivdat.
22 LPB, Hermandad, rukopis, str. 39a: I tu, pretikja! Ketal te kamina a ti el fe~o?
23 LPB, Hermandad, rukopis, str. 30: A tus anjos hue yo, muj rizona y haraganikja, y
la verdat ke te diga: abolada, abolada.
24 LPB, Hermandad, rukopis, str. 19: ^ikjo gusto hue kuando la resivio tu A{er – el
ministro prezidenti.
25 LPB, Hermandad, rukopis, str. 36: Dizen ke eja esta tan alta ke tu no li puedis vinir
ni al ombligju!
26 LPB, Esterka, rukopis II akto, str. 22: Si va ver la pingja i algo de apetitozo – naldo jo!
27 LPB, Pasensia, rukopis, str. 12: Bendigja al Kriador ke no les da mala vida.
28 “Josefiko,” ”Tija Strula~a jeva mal kun il jarnu,” Jevrejski glas 52 (1932): 5. Salgu jo
ahuera i lis didju, ki mi didjan, ki keru i jo saver luke es esta ribultina, la ora urada?
29 LPB, Hermandad, rukopis, str. 49: Tristi di Merkadikja!
30 LPB, Hermandad, rukopis, str. 39b: Si estava Mo{ikjo, Rafikjo, Nisimikjo, si avia
ken ke vos mire komo lavora{ ¢…£
31 LPB, Hermandad, rukopis, str. 49: Aaa, Petrikjo i Jovikjo!
ELIEZEROV KUTAK / ‫ הפינה של אליעזר‬/ HAPINA [EL ELIEZER
RUAH HADA[A
Iz knjige Sefardske pri~e
dr. Eliezer Papo
Lako je mu{kim kad `ene
vode ra~una
Jo{ jedna pri~a, ova iz jo{ starijih vremena, pokazuje u kojoj su
mjeri ovi propisi bili stalno prisutni u svijesti Jevreja.
Pono} je, Sari se ~ini da ~uje korake u kuhinji. U prvom trenutku
pomisli da je to Avram ustao da pije vode, ili da pregrize ne{to. U
posljednje vrijeme ~esto se budio i jeo no}u. Okrenu se na drugu stranu ne bi li nastavila san. Kraji~kom oka spazi Avrama koji
je spavao snom pravednika. Bo`e, ko onda kora~a po kuhinji?
Sigurno lopov koji se u{uljao u ku}u. Nastavi oslu{kivati, koraci
iz kuhinje su se ~uli sasvim razgovijetno. Avrame, Avrame, po~e
{apatom buditi mu`a, imamo lopova u kuhinji.
Avram otvori o~i ne razumijevaju}i jo{ uvijek {ta se ho}e od njega. Avrame, lopov je u kuhinji, ~uje{ li korake? Sad ve} budan
i sam po~e oslu{kivati. Koraci su se stvarno ~uli – ali on to nije
htio potvrditi Sari, znaju}i da bi to kod nje stvorilo samo jo{ ve}
i strah. Ustade polako, otvori ladicu no}nog ormara, izvadi iz
nje no` i krenu tiho prema kuhinji. U tom trenutku Sara zavika
koliko je grlo nosi: Ne tim no`em, to je no` od sira.
Lopov, shvativ{i da su uku}ani budni, a i ne razumijevaju}i ba{ najbolje {ta Sarine rije~i izgovorene na {panskom zna~e, na vrat na nos
sko~i kroz prozor i potr~a preko avlije koliko su ga noge nosile.
I tako je obdr`avanje propisa ka{eruta jo{ jedanput spasilo Jevreje iz nevolje. Bratstvo i jedinstvo: sefardsko-a{kenaska perspektiva
Do Drugog svjetskog rata dejstvovale su u Sarajevu dvije jevrejske op{tine. Jedna, u gradu ukorijenjenija, starija starinskija i
brojnija – sefardska, okupljala je potomke prognanika iz [panije.
A druga – a{kenaska, okupljala je Jevreje porijeklom iz Isto~ne
i Srednje Evrope koji su u Sarajevo u zna~ajnijem broju stigli
tek sa austrijskom okupacijom, i koji su uglavnom ili posjedovali savremeno evropsko obrazovanje – ili, barem, bili obrtnici
po evropskom modelu i standardima. Poslije II. svjetskog rata i
planskog istrebljenja Jevreja od strane Tre}eg Rajha i Nezavisne
Dr`ave Hrvatske, {aka pre`ivjelih ({to partizana a {to logora{a)
nije smatrala neophodnim da se i od tako malobrojne zajednice
prave dvije – tako da je u jedinoj od pet sarajevskih sinagoga (i to
upravo a{kenaskoj – preostale ~etiri bile su sefardske) koja je nastavila funkcionisati kao sinagoga stvorena i zajedni~ka sefardskoa{kenaska jevrejska op{tina. To naravno ne zna~i da su razlike i,
uglavnom bezazlene, predrasude jedne jevrejske grupacije prema
drugoj dekretom prestale da postoje. – Do dana dana{njeg stariji
~lanovi op{tine obi~avaju peckati Jevreje drugog obreda namjernim zanemarivanjem. Primjerice, jednaput su iz Pariza u Sarajevo
u isto vrijeme stigla dvojica predratnih Sarajlija, jedan Sefard, a drugi A{kenaz. U razmaku od pola sata, obojica su “stigla” zanemariti
op{tinu drugog obreda, polusvjesno – a pola nenamjerno. A{kenaz
je na pitanje jednog mla|eg op{tinara o tome kako je izgledao jevrejski `ivot u predratnom Sarajevu odgovorio:
– E, trebalo je to da vidite. Znate, tada je sve bilo druga~ije.
Op{tina je bila velika – hiljadu ~lanova...
– Pa, Op{tina i danas ima hiljadu ~lanova – ~udio se mladi sagovornik – zar nije u Sarajevu prije rata bilo dvanaest hiljada Jevreja?
– Da, bilo je i Sefarda – odgovori starac, smije{e}i se zavjereni~ki.
Nepunih pola sata nakon toga, sefardski Pari`anin je, ne znaju}i ni{ta o prethodno opisanom doga|aju, nostalgi~no upitao sekretaricu Op{tine:
– Sje}a{ li se kako je to bilo nekada u dobra stara vremena, grad je
bio mnogo manji nego danas – a bilo je jedanaest hiljada Jevreja...
– Dvanaest – ispravi ga sekretarica i ne znaju}i da mu time samo
stvara pred-tekst za unaprijed pripremljeni cini~ni odgovor:
– Jes’, dobro si – bilo je i [vabo-\idjos (Ladino: {vabski, odnosno Njema~ki Jevreji).
Nekoliko godina prije ovog posljednjeg rata osnovano je u Sarajevu
dru{tvo “Vidas Largas” koje se bavilo o~uvanjem i revitalizacijom sefardske kulture. U sklopu aktivnosti ovog dru{tva organizovana su razna
predavanja uglavnom na sefardske teme. Tako su se iz mjeseca u mjesec
smjenjivale teme: sefardska imena, sefardska prezimena, sefardski nadimci, sefardske poslovice, sefardska kuhinja, sefardske romanse, sefardska narodna pri~a – i sli~no. Poslije nekoliko mjeseci ovog sefardskog
maratona, jedan vi|eniji op{tinar a{kenaskog porijekla nije mogao a da
odsustvo bilo kakvog osvrta na a{kenasku kulturu i knji`evnost u kulturnom repertoaru sarajevske jevrejske op{tine ne do`ivi kao marginalizaciju i podcjenjivanje tradicije kojoj je pripadao. Na jednom od predavanja na sefardske teme, u trenutku kada je predava~ upitao prisutne
imaju li pitanja na temu o kojoj je govorio, on sko~i i uzbu|eno zapita:
Dobro je l’ ima nade da bi jednom nekom moglo pasti na pamet, tek
onako usput, da pripremi ne{to i na temu a{kenaske istorije i tradicije.
Predava~, Sefard, ne shvataju}i razloge njegova uzbu|enja odgovori kratko:
Ti, brate, pripremi – k’o i ja {to sam – a mi }emo svi do}’ i slu{at’
te. Ne}u valjda ja pripremat’ predavanje na temu A{kenaza.
Eto vas – pa pripremite. Ni ja nisam od tebe tra`io da pripremi{
predavanje o Sefardima.
Satjeran u kut neo~ekivanim odgovorom, ugledni op{tinar nemade drugog izbora nego da podigne ba~enu rukavicu. Nakon {to je,
23
RUAH HADA[A
ELIEZEROV KUTAK / ‫ הפינה של אליעזר‬/ HAPINA [EL ELIEZER
svjestan ~injenice da ~ast cjelokupnog a{kenaskog dijela jevrejske
populacije Sarajeva zavisi od njegovog anga`mana, bri`ljivo pripremio svoje izlaganje, vode}i ra~una o svakom podatku koji je kanio
iznijeti – on utana~i sa op{tinskom upravom datum predavanja, a
isto jo{ najavi i plakatom (koji je, uzgred, bio bar dva puta ve}i od
najave za sljede}e predavanje iz oblasti sefardike).
Naslov predavanja bio je: Kratak osvrt na glavne tokove razvoja
a{kenaske tradicije i kulture.
Publika koja se pojavila na predavanju bila je identi~na onoj koja je
poha|ala predavanja na sefardske teme – i koja je, ionako, predstavljala vi{e inventar op{tine a manje publiku privu~enu konkretnom
temom. Svejedno, a{kenaski dio publike namjerno je malo do umjereno dramatizovao situaciju govore}i unaprijed ushi}eno o predavanju i njegovoj va`nosti, podvla~e}i kako je “bilo krajne vrijeme da
Op{tina organizuje neki kulturni sadr`aj”.
Predava~ je bio vidno uzbu|en, govorio je s ljubavlju i zanosom.
Svo vrijeme predavanja ni jedan jedini put nije ni pogledao na
bilje{ke koje je tako predano pripremao. Govorio je kao posjednut, bez predaha i predano – iz glave. Po zavr{etku izlaganja
upita prisutne da li bi neko, mo`da, `elio postaviti neko pitanje
vezano za tematiku predavanja.
Javila se jedna starija Sefartkinja koja je svoje pitanje ovako formulisala:
Hvala vam na vrlo informativnom izlaganju, ve~eras sam
mnoge stvari ~ula prvi put. Ja sam, me|utim htjela da vas pitam kako se me|u A{kenazima izgubio Ladino?
Zaprepa{ten pitanjem, ne znaju}i da li se radi o provokaciji, nepoznavanju osnovnih informacija ili pukoj senilnosti, predava~ je netremice gledao u pitateljicu. U istom trenutku, u drugom dijelu sale
druga se gospo|a, tako|e Sefartkinja, javila za rije~. Prona{av{i u novom pitanju spas od staroga na koje nije znao “valjano” odgovoriti
jer nikako nije mogao odrediti koji je od tri mogu}a motiva bio stvarni motiv pitateljice – predava~ dade znak da je spreman saslu{ati
drugo pitanje. Druga gospo|a postavi sljede}e pitanje:
Vidim da ste stru~njak za ovu materiju – i ba{ ste nam lijepo objasnili stvari koje mnogi od nas, ja prva, nisu znali. Ja sam htjela
da iskoristim priliku i da vam postavim pitanje na koje nikako
ne znam odgovoriti onima koji ga meni postavljaju. – Naime: po
~emu se A{kenazi razlikuju od Jevreja... ... ovaj..., mislim... od Sefarda.
Iz drugog je pitanja i samom predava~u postalo jasno da se radi
o smi{ljenoj osveti za uvredljive opaske kojima su prethodna
predavanja na sefardske teme li{ena prava na po~asni naslov
kulturni doga|aj. Sada kada mu je definitivno bilo jasno da je
motiv ipak bio provokatorski, mogao se i sam predava~ predati
ovoj staroj bezazlenoj dru{tvenoj igri, koja }e s njegovom generacijom vjerovatno sasvim i{~eznuti sa ovih prostora. Psihoanaliza i Cionizam
jedno vrijeme `ivjeli u Be~u u istoj ulici. Samo je ruka Provi|enja
sprije~ila Hercla da svoj san o obnovi Izraela ispri~a Frojdu koji
bi isti, zasigurno, protuma~io kao simboli~ki iskaz Herclove podsvjesne `elje da spava sa vlastitom majkom – {to je moglo dovesti do toga da, po ko zna koji put, scenario aktivnog sudionika
vlastite i op{te istorije bude zamijenjen scenarijem pasivnog autokoncentrisanog bolesnika koji zna da njegov `ivot nepobitno
ovisi o scenama kojima je prisustvovao u ranoj mladosti. Mo`da
bi ipak bilo bolje da se po~nemo baviti pitanjem kakvi bi trebalo
da budemo umjesto da dovijeka razglabamo o tome za{to moramo biti onakvi kakvi ve} jesmo. Jevrejsko pravo i teatar
Rabi Jisrael Meir ha-Kohen iz Radina, ~ija se zbirka propisa o la{on
ha-ra (hebrejski: ogovaranje) pod naslovom Hafec Hajim ili “Onaj
koji `eli `ivjeti” (prema stihu 12-om iz 34-og Psalma: “Onaj koji `eli
`ivjeti, koji ljubi dane i rad je dobro vidjeti nek ustavlja jezik svoj od zla
i usta svoja od rije~i prevarne.”) smatra najpotpunijom kodifikacijom
ove grane jevrejskog prava i etike, bio je poznat kao ~ovjek koji je svo
vrijeme provodio u u~enju Tore i pisanju knjiga, {to mu nije ostavljalo
mnogo vremena za bavljenje prolaznim stvarima. zakopan u klasi~nu
rabinsku literaturu, sav u strahu da ne}e sti}i ispuniti ono {to se od
~ovjeka o~ekuje, nije znao i nije znati mogao o na~inima na koje su
ljudi njegova doba gubili vrijeme koje je on dr`ao tako dragocjenim.
Pripovijeda se da ga je jednom prilikom neko od u~enika upitao
koje je stanovi{te jevrejskog prava o Pozori{tu, Hafec Hajim (u
svijetu Tore obi~aj je da se halahi~ke autoritete umjesto njihovog
vlastitog imena naziva imenom njihovog najpoznatijeg `ivotnog
djela) prvo odgovorio retori~kim pitanjem: “[ta je to pozori{te?”
kojim je (osim {to je ispunio drevnu rabinsku obavezu da na
pitanje odgovori pitanjem) podvukao i {ta je njegov li~ni stav
prema ovoj ustanovi.
Jedan od u~enika, valjda ne shvataju}i da se radi o retori~kom
pitanju, objasni mu da se radi o velikoj gra|evini koja ima balkone sa unutra{nje strane na kojima, jednako kao i na stolicama
raspore|enim u redove po cijeloj dvorani, sjedi preko hiljadu
gledalaca koji gledaju glumce koji izvode predstavu.
– Koliko traje ta predstava? – upita Hafec Hajim.
– Sat i po – dva – odgovori u~enik.
– A {ta za to vrijeme rade onih hiljadu ljudi?
– Kako {ta rade – snebivao se u~enik – slu{aju predstavu i }ute.
– ]ute? – upita Hafec Hajim odu{evljen.
– ]ute – odgovori u~enik, ne uvi|aju}i kojim su pravcem krenule u~iteljeve misli.
– Hiljadu }uti sat i po... ponavlja{e Hafec Hajim kao hipnotisan... hiljadu ljudi ~itav sat i po ne ogovaraju, ne prepri~avaju,
ne otkrivaju tu|e tajne, ne la`u, ne petljaju, ne pakoste. Hiljadu i po sati ~ovje~anstvo je spa{eno ljudskog zlojezi~enja. I vi
jo{ pitate je li dozvoljeno da se ide u pozori{te? Micva je da se
ide u Pozori{te. Micva! 1 Vele da su Teodor Hercl, najpoznatiji me|u za~etnicima ideje
obnove jevrejske dr`avnosti, i Sigmund Frojd, otac psihoanalize,
24
Hebrejski: micva – bogougodno djelo, sevap.
[OA I NJEZINI IZVORI / ‫ השואה ומקורותיה‬/ HA[OA UMEKOROTEHA
RUAH HADA[A
Film u okru`ju nacizma
Julija Ko{
Julija Ko{
U nacisti~koj Njema~koj je sve vezano uz film nadzirala dr`avna
{kola za izobrazbu podobnih filmskih djelatnika, Deutsche Filmakademie Babelsberg, te udruga filmskih djelatnika, Reichsfilkammer,
u koju su se glumci, filmski stvaratelji, distributeri i svi vezani uz
proizvodnju filmova obvezno morali u~laniti. Dakako, @idovi – kojih
je do tada u filmskoj industriji bilo dosta – nisu se mogli u~laniti, {to
je za njih istodobno zna~ilo i izgon s radnog mjesta. Ministarstvo
’narodne prosvjete i promid`be’ (nacisti nisu uvi|ali ironi~nost u
sintagmatskome spoju tih pojmova) tijekom svih dvanaest godina
nacisti~koga re`ima bavilo se prije svega nadzorom nad svakom
umjetni~kom djelatno{}u i nad svakim umjetni~kim djelatnikom.
U okviru toga, prva zada}a Ministarstva i njegova ministra, Josepha
Goebbelsa, bila je odstranjenje svih @idova iz bilo koje umjetni~ke djelatnosti, {to su nacisti nazvali njema~kom kovanicom Entjudung. Ovo
se strogo provodilo pod ravnanjem nacisti~koga “kerbera” umjetnosti,
du`nosnika Ministarstva Hansa Hinkela, ina~e SS-ovskog du`nosnika i
nositelja odli~ja Reda krvi (Blutorden). To se odli~je u pravilu dodjeljivalo isklju~ivo najodanijim sudionicima takozvanoga Pivni~kog pu~a
(kojim su nacisti u studenome 1923. bezuspje{no poku{ali do}i na
vlast u Bavarskoj, a koji je postao bitnim dijelom temeljne mitologije
nacisti~ke stranke). Hinkel je u ovo Ministarstvo s golemim utjecajem
na dru{tvo u cjelini do{ao iz kruga nacisti~ke ‘elite’: ve} 1921. je, u
dobi od dvadeset godina, bio pristupio tek nastaloj nacisti~koj stranci, a od 1930. je tijekom dviju godina ure|ivao strana~ko glasilo Völkischer Beobachter. Nakon dolaska nacista na vlast, 1933., imenovan je
predvodnikom Borbene zajednice za njema~ku kulturu (Kamfbund
für Deutsche Kultur – KfdK) i upraviteljem Dr`avne kulturne komore
(Reichskulturkammer). Najva`niji cilj ’borbe’ tih strana~kih organizacija bio je odstranjivanje @idova iz svih podru~ja umjetni~koga stvaranja.
Hinkel je tu borbu od 1935. – godine dono{enja ’rasnih zakona’ –
provodio opsesivnom dosljedno{}u. Njegova zada}a sastojala se,
izme|u ostaloga, u tome da u ulozi ’arijskog’ nadzornika odobri
ili uskrati odobrenje za izvo|enje svakoga pojedinog projekta Kulturne zajednice njema~kih @idova (Kulturbund deutscher Juden).
Ova nazivom `idovska organizacija bila je umjetna tvorevina, koja je
tijekom nekoliko godina u nacisti~koj Njema~koj trebala poslu`iti
kao prijelazni oblik s dotada{nje `idovske kulturne autonomije prema potpunome ukidanju svih `idovskih organizacija, a kona~no i
dosljednome uklanjanju svakoga traga `idovskog `ivota. Ukinuta je
1942., nakon po~etka masovnih deportacija `idovskoga stanovni{tva
’na istok’, kada se broj @idova na u`em njema~kome podru~ju po~eo
vrtoglavo smanjivati prema simboli~nome.
Uspje{no ispuniv{i svoju ulogu ~ista~a njema~ke kulture od
@idova, Hinkel je potkraj 1942. u Ministarstvu preuzeo vo|enje odsjeka za film, kao najmo}nijega promid`benog sredstva. Uskoro je, u
o`ujku 1944. imenovan i Glavnim dr`avnim filmskim intendantom
(Reichsfilmintendant). Uskoro, kada je ve} svatko uvi|ao da je rat za
nacisti~ku Njema~ku izgubljen, bio je poduzeo mjere kojima se vi{e
od polovine filmskih djelatnika htjelo-ne htjelo uklju~ilo u vojne i milicijske (Volkssturm) postrojbe. Saveznici su Hinkela 1945. uhitili i internirali, a 1947. je predan Poljskoj, kako bi odgovarao za plja~ku poljskih kulturnih dobara, u kojoj je tako|er sudjelovao. Godine 1952. je
vra}en u Saveznu Republiku Njema~ku, gdje nikada nije odgovarao za
svoja djela. Umro je 1960., okru`en potpunim zaboravom na njegovu
donedavnu aktivnu dosljedno nacisti~ku pro{lost.
Tijekom nacisti~ke vladavine proizvedeno je nekoliko skupih igranih
filmova s namjerom brisanja ili smanjivanja suosje}anja ne`idovskih
sugra|ana prema progonjenim @idovima u svim krajevima na koje su
pro{irili progon, a prije svega u Reichu. U bezbrojnim mjestima prikazivali su se ovi filmovi, a publika je naj~e{}e dolazila masovno i organizirano, jer su besplatne ulaznice ~esto masovno dijeljene. Daleko
najistaknutiji iz reda ikada na~injenih promid`benih protu`idovskih
filmova bio je Jud Süss (@idov Süss), {iroko distribuiran uz utro{ak golemih sredstava. U rujnu 1940. prikazan je i na venecijanskome filmskom festivalu (u fa{isti~koj Italiji), gdje je osvojio nagradu Zlatni lav
i dobio odu{evljene kritike, a redatelj je 1943. nagra|en nagradom
Universum Film Archiva. Nacisti~ki filmski djelatnici su nadahnu}e za
ovaj film na{li u motivima istoimenoga romana Liona Feuchtwangera,
do nacisti~ke vladavine vrlo popularnog njema~kog pisca. On je roman @idov Süss, a kasnije i istoimenu dramu, napisao godinama prije
dolaska nacista na vlast, a roman se, u prijevodu na dvadesetak jezika,
u svijetu ubrzo uvrstio me|u naj~itanija knji`evna djela. Autor je u
njemu prikazao povijesne doga|aje iz 18. stolje}a u jednoj od brojnih njema~kih vojvodskih prijestolnica. Prikazuju}i povijesne dvorske
intrige, nije mogao ni slutiti da }e njegovi likovi uskoro poslu`iti za
najgore ocrnjivanje sveg `idovstva. Naslovni lik je uspje{ni financijski
me{etar, navodni @idov a zapravo vojvodin sin, kojega je autor romaneskno osvijetlio privu~en upravo njegovom povijesnom iznimno{}u.
Scenarij i re`iju filma je potpisao ’arijski’ redatelj Veit Harlan, jer Feuchtwanger je bio @idov, te je nakon 1933. bijegom iz Njema~ke uto~i{te
na{ao u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama. Premda ni{ta `idovsko nije
smjelo sudjelovati u njema~kom filmu, radi snimanja ovoga filma zanemarilo se {to je autor romana bio @idov, jer se (knji`evno posve trivijalan) zaplet `eljelo iskoristiti za prikazivanje @idova kao naroda pohotnih i podlih varalica. Redatelj Harlan je Feuchtwangerove njema~ke
@idove iz 18. stolje}a vizualno prikazao poput hasida, isto~noeuropskih
ortodoksnih @idova. @idovstvo je gledateljima `elio prikazati kao primitivno, a @idove kao strance, tu|e njema~kome na~inu `ivota. Time se
stvarao dojam o opravdanosti uskrate @idovima gra|anskih prava, jer
u doba snimanja filma jo{ se nije jasno zamje}ivala namjera re`ima da
istrijebi @idove. Stoga je, duboko vjeruju}i da se @idovi doista tjelesno
razlikuju od ’arijaca’, radi autenti~nosti namjeravao scene izvan studija
snimiti u lublinskome getu. Kona~no su snimljene u pra{kome getu,
25
RUAH HADA[A
[OA I NJEZINI IZVORI / ‫ השואה ומקורותיה‬/ HA[OA UMEKOROTEHA
u kojemu su SS-ovci zato~enike natjerali na sudjelovanje. Zbog ovog
kori{tenja prisilnih radnika, zato~enika geta, Harlan je postao jedinim
nacisti~kim redateljem kojemu je nakon rata su|eno za zlo~in protiv
~ovje~nosti, ali nije osu|en. Nositelj naslovne uloge ipak je morao biti
’arijac’, jer svi vode}i sudionici pri stvaranju njema~koga filma su to
morali biti. Bio je to tada poznati glumac Ferdinand Marian, kojemu
je neposredno nakon rata zbog te uloge, kojom je {irio mr`nju prema @idovima, bilo zabranjeno bavljenje filmom; uskoro je poginuo u
automobilskoj nesre}i. Film je, kao veliki promid`beni projekt, bio snimljen pod osobnim nadzorom ministra promid`be i narodne prosvjete Goebbelsa, koji je na kraju rada, 18. kolovoza 1940., u svoj dnevnik
upisao: “Ovo je antisemitski film kakav se samo mo`e po`eljeti. Sretan
sam {to ga imamo.”.
Ovaj film je psiholo{ki djelovao poput svojevrsnog “pranja mozga”,
te su mnogi gledatelji koji ranije nisu imali posebnih predrasuda
prema @idovima nakon gledanja filma izjavljivali da je u njima potaknuo ’njema~ki ponos’. Prikazivanje filma je odmah postalo sastavnim dijelom promid`benih ve~eri na kojima su obvezno morali
nazo~iti pripadnici Hitlerove mlade`i, SS-a i drugih nacisti~kih organizacija, koje su – svaka na svoj na~in – okupljale prakti~no sve
njema~ko punopravno stanovni{tvo. Ve} u rujnu 1940. je vo|a SS-a
Himmler naredio pripadnicima SS-a i policije da do kraja nastupaju}e zime svi pogledaju taj film. I pripadnici specijalnih SS-ovskih jedinica za masovno ubijanje @idova u okupiranim dijelovima isto~ne
Europe, takozvanih Einsatzgruppen, morali su ga vidjeti prije nego
bi bili upu}eni na odredi{te. Film je trebao smanjiti njihovo kriti~ko
mi{ljenje i moralno procjenjivanje naredaba za masovna ubojstva
civila, koje su svakodnevno izvr{avali. U okupiranim zemljama i u
zemljama sa suradni~kim re`imima, film se tako|er svakodnevno u
tisu}ama kino-dvorana prikazivao bezbrojnim gledateljima, osobito
u danima velikih deportacija njihovih `idovskih sugra|ana: samo do
1943. ve} ga je bilo vidjelo vi{e od 20 milijuna gledatelja.
Me|utim, prema njezinim vlastitim rije~ima, Leni Riefenstahl je ve}
prije dolaska nacista na vlast bila vatrena pristalica nacizma i Hitlerova obo`avateljica. List Daily Express je 24. travnja 1934. objavio da je
ona ve} 1932., tijekom snimanja filma Modro svjetlo, ~itala Hitlerovu
knjigu Mein Kampf, te navodi njezine rije~i da je tada “ve} ~itaju}i prvu
stranicu postala uvjerenom nacional-socijalistkinjom.... Osjetila sam da
~ovjek koji je napisao takvu knjigu nedvojbeno treba voditi Njema~ku.”
Iste godine nazo~ila je jednome od Hitlerovih govora pred masom
slu{atelja, o ~emu je, u op{irnoj autobiografskoj knjizi Memoari, 1987.
godine o`ivjela sje}anje o dubini svoga tada{njeg dojma, koji je u njoj
proizveo “gotovo apokalipti~nu viziju, koju nikada ne}u mo}i zaboraviti. ^inilo se kao da se zemlja otvara preda mnom, da se zemljina kugla raspolovila, a iz njezine sredine se probija golem vodeni mlaz, tako
sna`an da je dodirnuo nebo i protresao zemlju.” (Jedan svjedok je to
mnogo izravnije izrazio od nje, smatraju}i da su Hitlerovi skupovi imali
’opscen, kopulativan karakter’, koji su vrhunac dosezali u ’nezaustavljivim govorni~kim orgazmima’.) Godinu dana nakon toga, 1933., Leni
je Hitleru u povodu njegova dolaska na vlast ~estitala rije~ima: “Moje
divljenje prema Vama, moj Führeru, iznad svega je {to sam ina~e sposobna misliti ili osje}ati.” Za list Detroit News izjavila je 1937.: “Za mene
je Hitler najve}i ~ovjek koji je ikada `ivio.”
Negativna kritika politi~ki podobnih filmova, kakvi su se jedino
snimali, bila je nemogu}a, a ustanovljena je i posebna filmska nagrada, pod nazivom Deutscher Filmpreis (Njema~ka filmska nagrada). Snimali su se prakti~no isklju~ivo promid`beni igrani i
dokumentarni filmovi, te zabavni filmovi najbanalnijih sadr`aja,
~esto romanti~ne glazbene komedije.
Za film Das blaue Licht (Modro svjetlo) prvi koji je producirala i re`irala
(1932.), nisu sve kritike bile povoljne, ali za to je okrivila same kriti~are,
od kojih su neki bili njema~ki @idovi, jer oni ’ne razumiju na{ njema~ki
mentalitet’. Kada je taj film 1938. ponovo prikazivan, potpuno se ’arijizirao’: sa {pice su bila izbrisana imena dvojice `idovskih suautora, Béle
Balázsa i Harryja Sokala. Umjesto odnedavna nepo`eljnoga ma|arskog
@idova Balázsa, kao suradnik na pisanju scenarija na {pici se predstavio
`estoki nacisti~ki promid`beni hu{ka~ Julius Streicher (nakon Drugoga svjetskog rata osu|en na smrt). Ironi~no, jedna od Leninih baka je
bila @idovka, {to je Leni Riefenstahl u nacisti~kom sustavu ~inilo ’~etvrt-`idovskom mje{ankom’ ili Mischlingom drugoga stupnja, pa time i nepodobnom za bilo kakvo sudjelovanje u njema~koj filmskoj industriji.
Ali ona je uspjela krivotvoriti svoje obiteljsko stablo, pretvaraju}i ga u
’~isto arijsko’, te se zadr`ala i kona~no proslavila u njema~kim filmskim
krugovima kao producentica i redateljica. Hitlerovu pozornost rano je
privukla ve} kao glumica u nijemim i ranim govornim filmovima, jer je
kao visoka, sna`na i ~vrsta plavu{a utjelovila zami{ljeni germanski ideal
`enskoga izgleda, ali i pona{anja i mi{ljenja.
Nacizmu nedvojbeno od najodanijih, a nakon njegovoga pada i najkontroverznijih njema~kih filmskih autora bila je Leni Riefenstahl.
Najcjenjenija njema~ka filmska stvarateljica u nacisti~ko doba, Hitleru je nakon ulaska njema~kih okupacijskih trupa u Pariz, francusku
prijestolnicu i prijestolnicu svjetske umjetnosti, uputila brzojavnu
~estitku: “S neopisivom rado{}u, duboko uzbu|ena i preplavljena
gorljivom zahvalno{}u, zajedno s Vama, moj Führeru, dijelim Va{u
i njema~ku najve}u pobjedu: ulazak njema~ke vojske u Pariz. Vi
ostvarujete djela iznad svake ljudske ma{te, nevi|ena u povijesti
Nacisti~ki re`imski ~asopis Der deutsche Film (Njema~ki film) slavio
je Leni Riefenstahl kao uzor u nacional-socijalisti~kome filmu. Za svoje
golemo promid`beno djelovanje dobivala je neograni~ena materijalna sredstva. Ve} 1933. je na temelju snimki sa sredi{njega nacisti~kog
godi{njeg skupa u Nürbnergu montirala promid`beni dokumentarni film Der Sieg des Glaubens (Pobjeda vjere). Ali najve}i nacisti~ki
promid`beni projekti tek su bili pred njom. Kao svoj prvi doista veliki
projekt, za potrebe nacisti~ke stranke je na~inila promid`beni dokumentarni film pod naslovom – koji je smislio sam Hitler – Triumph
U sli~nom tonu poput ovog filma, ali s ne{to manje odu{evljenog
prihva}anja, diljem Reicha i okupiranih zemalja prikazivala su se jo{
dva antisemitska filma: Rothschildovi i Vje~ni @id (Ewige Jude). U
njima su filmska re`ija i maska u prikazivanju @idova slijedile srednjovjekovni antisemitski likovni predlo`ak pohlepnoga i pohotnoga
lihvara izobli~ena lica, a uz to se u filmu Vje~ni @id gledatelju usporedo predo~uje slika @idova koji masovno izlaze iz geta sa slikom
{takora koji naviru iz rupe i preplavljuju okoli{.
26
~ovje~anstva... Kako bismo Vam ikada mogli dostatno zahvaliti?!” Autorica tih rije~i, koja je nakon toga po`ivjela jo{ vi{e od {est desetlje}a (umrla 2003.), do kraja svoga `ivota duljega od stolje}a tvrdila je
da svojim djelovanjem nije pridonijela uzdizanju Hitlerovog lika, da
nikada nije zauzimala antisemitske stavove, te da nije znala da Hitler
progoni @idove, premda je to bila spoznaja koju ni jedan gra|anin
pod Hitlerovom vla{}u nije mogao izbje}i, osobito nakon 1935.
[OA I NJEZINI IZVORI / ‫ השואה ומקורותיה‬/ HA[OA UMEKOROTEHA
des Willens (Trijumf volje). Ovaj film se op}enito smatra jednim od
najdjelotvornijih promid`benih djela uop}e. Za ono doba nevjerojatno opse`an materijal za taj film Leni Riefenstahl je snimila na prvome
sredi{njem godi{njem skupu nacisti~ke stranke u Nürnbergu nakon
nacisti~kog preuzimanja apsolutne vlasti. Te 1934. je na okupljanju
sudjelovalo vi{e od milijun nacista (na sljede}im takvim okupljanjima
bilo ih je i vi{e). Radi postizanja {to ja~eg dojma veli~anstvenosti i snage nacisti~koga poretka, uvela je do tada nevi|ene tehnike snimanja
i monta`e. Film je javnosti prikazan 1935., a iste godine je od ostatka
snimljenoga materijala montirala i 18-minutni film Tag der Freiheit:
Unsere Wehrmacht (Dan slobode: na{a vojska).
Sam Hitler je, odu{evljen promid`benim uspjehom njezinih
dotada{njih filmova, pozvao Leni Riefenstahl da 1936. godine snimi
dokumentarni film o berlinskim Olimpijskim igrama. Na uporabu
je dobila ~ak 33 kamere i utro{ila golemu koli~inu filma, snimaju}i natjecatelje svih rasa. U travnju 1938. snimljeni materijal je pretvorila u dvodijelni ~etverosatni nacisti~ki promid`beni film Olympia, s podnaslovima: Fest der Völker (Proslava Nacija) i Fest der
Schönheit (Proslava ljepote). Stvaranjem simboli~ne veze izme|u
drevnih gr~kih Olimpijskih igara i onih berlinskih iz 1936., taj film
je postao utjelovljenjem nacisti~kog rasnog mita. Naglasio je ’arijski’
ideal germanske nadmo}i: sna`ne, visoke, svjetlopute, modrooke,
plavokose, mi{i}ave, herojske mu{karce i `ene, koji svoje `ivote ne
oklijevaju}i i potpuno posve}uju vi{im ciljevima u slu`bi svoje rase.
Od 1940. nadalje Leni Riefenstahl je snimala film Tiefland (Ravnice), za koji je osobno Hitler naredio odobravanje tro{ka na teret
njema~ke vlade. Za snimanje dijelova melodramske radnje, ~ije je
mjesto doga|anja [panjolska, autorica je kao statiste dobila na raspolaganje 65 Sinta i Roma iz logora Marzahn. Prema Himmlerovoj
naredbi iz prosinca 1942., i ovi logora{i su, uz ostale, po~etkom
o`ujka 1943. deportirani u logor smrti Auschwitz-Birkenau. Na kasnije prona|enih 50 fotografija sa snimanja, pre`ivjeli logora{i su
prepoznali 29 smrtno stradalih `rtava, koji su prije toga bili prisiljeni
na sudjelovanje u snimanju. Film nije dovr{en prije pada nacisti~kog
re`ima, ali je naknadno, na inzistiranje Jeana Cocteaua, dovr{en i
prikazan 1954. na filmskom festivalu u francuskome Cannesu.
Godine 1982. filmska stvarateljica Nina Gladitz je producirala dokumentarni film Zeit des Schweigens und der Dunkelheit (Doba
mu~anja i mraka), u kojem je istra`ila osobnu ulogu Leni Riefenstahl u biranju pojedinaca iz redova logora{a za potrebe toga
filma. Pori~u}i to, Riefenstahl je tu`ila Ninu Gladitz: njema~ki sud
je uvrije|enoj tu`iteljici dao za pravo samo u manjem dijelu tu`be,
u kojemu je tvrdila da u vrijeme snimanja filma nije znala da }e
logora{e kona~no poslati u logor za istrebljenje. Dio filma Nine Gladitz zbog toga se sudskom odlukom morao iz filma izrezati, na {to
ona nije pristala, jer je sje}anjem jednoga od pre`ivjelih Roma potvrdila svoju tvrdnju. Zbog toga film vi{e nikada nije prikazan.
Unato~ brojnim odu{evljenim izjavama u doba nacisti~ke vlasti i svome djelovanju u skladu s njima tijekom dvanaest nacisti~kih godina,
Leni Riefenstahl je sebe u svojim memoarima prikazala isklju~ivo kao
umjetnicu vizionarskih pogleda, koja je istodobno i nevina `rtva zlonamjernih kleveta o njezinu prinosu u~vr{}ivanju pozitivne slike o nacizmu i o Hitleru. Fanati~no odana od samoga po~etka re`ima, odmah
nakon Hitlerove smrti porekla je svoje odu{evljenje i Hitlerom i nacizmom. U procesu denacifikacije Njema~ke koji je proveden tijekom
RUAH HADA[A
prvih poslijeratnih godina, bila je uhi}ena i su|ena, ali je uporno poricala svoj golemi prinos nacisti~koj promid`bi. U sudnici su joj brojni
nazo~ni simpatizeri nacizma vatreno pljeskali. Svrstana je u denacifikacijsku kategoriju ’suputnika’, odnosno tek simpatizera nacizma, ali nije
osu|ena na zatvorsku kaznu. Na temelju toga je uspje{no pokrenula
vi{e od 50 parnica za od{tetu zbog klevete protiv osoba koje su za nju
izjavile da je znala za nacisti~ke zlo~ine. Tijekom 1950-ih i 1960-ih mnogo je puta poku{avala snimiti jo{ neki film, ali je nailazila na o{tar otpor,
javne proteste i kritike. Od 1960-ih zanimanje je prenijela na Afriku i
podmorje, te je objavila mnogo fotografskoga materijala.
U spokojnome zaboravu na tragi~ne dane nacisti~kih zlo~ina i najve}e slave Leni Riefenstahl, vi{e desetlje}a nakon propasti nacisti~kih
namjera filmski su stru~njaci njezin rad po~eli procjenjivati isklju~ivo
s gledi{ta estetike, a ne i poruke. Po~ela je dobivati nagrade i priznanja. Na festivalu u Tellurideu je 1974. dobila priznanje za ’osobit prinos svjetskoj kinematografiji’, a ~asopis Time je njezin film Trijumf
volje uvrstio na popis sto najboljih filmova svih vremena (na kojemu
je, izme|u ostalih, i rasisti~ki D. W. Griffithov A Birth of a Nation).
Filmska kritika je njezine filmove uglavnom ocijenila kao osobit filmski uradak, a istodobno i kao najotvoreniju nacisti~ku promid`bu.
Do danas njezino djelo izaziva kontroverze, ne samo politi~ke, ve}
i estetske. Nedvojbeno je da su razli~ite politi~ke naklonosti ipak,
zajedno s lo{im ukusom, odigrale najve}u ulogu u revidiranome pogledu dijela filmske struke na djelo Leni Riefenstahl tijekom drugoga
dijela 20. stolje}a. Jer njezina pompozna estetika je, smatraju mnogi
stru~njaci, upitna i sa stru~nog gledi{ta. Susan Sontag je njezin na~in
prikazivanja ljepote na filmu nazvala ’fa{isti~kom estetikom’. Njezin
filmski pristup se, ne slu~ajno, prepoznaje i kao stilski vrlo blizak
sovjetskim soc-realisti~kim promid`benim filmovima.
Kontroverzni `ivot i djelo Leni Riefenstahl privukli su mnoge filmske kriti~are, knji`evnike i dramske pisce, te autore dokumentarnih
filmova. Jedni isti~u njezin filmski talent, uspore|uju}i ju s najve}im filmskim stvarateljima u povijesti, drugi im se suprotstavljaju prepoznaju}i njezin estetski pristup kao ’fa{isti~ku estetiku’, a
tre}i dokumentirano pobijaju njezine tvrdnje o navodnoj osobnoj
neumije{anosti u potporu nacizmu.
Potpuna suprotnost nacisti~kim filmskim stvarateljima, dokaz da u
svakoj, pa i najgoroj sredini postoji ljudsko dostojanstvo, bila je Marlene Dietrich (Marie Magdalene Dietrich, 1901.-1992.). Za njezino djelovanje Vlada SAD nagradila ju je Medaljom slobode, a francuska Vlada proglasila ju je vitezom, a kasnije i zapovjednicom Legije ~asti. Pri
dolasku nacista na vlast ova njema~ka glumica ve} je bila svjetski slavna filmska zvijezda. Njezina o{tra stajali{ta protiv nacizma i antisemitizma bila su javno poznata. Godine 1937., kada je radila u Holywoodu,
svjetskoj filmskoj prijestolnici, jer nije `eljela sudjelovati u nacisti~koj
filmskoj industriji, njema~ki izaslanik ju je poku{ao nagovoriti na povratak u Njema~ku. Odbila je, a godine 1939. postala je i ameri~kom
dr`avljankom. Kao vrsna i kultno omiljena pjeva~ica snimila je mnogo protunacisti~kih gramofonskih plo~a na njema~kome jeziku. Od
1941. postala je jednom od prvih me|unarodno znamenitih filmskih
zvijezda koje su nastupale gotovo na prvoj crti boji{nice, ohrabruju}i savezni~ke vojnike. U takvim misijama bila je u Al`iru, Francuskoj
i – pri porazu nacista – u svojoj nekada{njoj domovini, Njema~koj. Na
upit za{to se izlagala takvoj opasnosti u blizini boji{ta, odgovorila je:
’Aus Anstand’ (’iz pristojnosti’). 27
RUAH HADA[A
[OA I NJEZINI IZVORI / ‫ השואה ומקורותיה‬/ HA[OA UMEKOROTEHA
Sokol ih nije... {pijunirao
Julija Ko{
Do kuda mo`e i}i zaslijepljenost takozvanog obi~nog naroda
kada ga oblikuje iracionalna, a osobito religijska mr`nja, svjedo~i
slu~aj iz srpnja 2013., kada je mje{tanima turskoga sela Altinayve
u ruke dopao sokol s prstenom na nozi. Op}e je poznato da
takve prstene na noge ptica pri~vr{}uju ornitolozi u nastojanju
da, uz odziv nalaznika ptice, saznaju vi{e o kretanju ptica, njihovom pona{anju, brojnosti, te druge znanstvene ~injenice. Ptica
o kojoj je rije~, na nozi je imala prsten s brojem 24311 i slovnu
oznaku Tel Avivunia. Tel Aviv?! Izrael?! MOSAD!!! Mje{tanima je
prva misao bila da je sokol {pijun, na slu`bi za interese izraelske
obavje{tajne slu`be Mosad!? Predali su ga vlastima, a jadna je
ptica pro{la kroz rendgensko snimanje, te je pu{tena tek kada
su se turski du`nosnici uvjerili da ih sokol nije {pijunirao nekom
posebnom, domi{ljatom, Mosadovom, izraelskom, `idovskom...
tehnologijom. Pitanje je: bi li ptica bila podvrgnuta nepotrebnom rendgenskom zra~enju da je na prstenu bilo ime nekog grada ~ije ime bi u mje{tanima koji su pticu na{li pobudilo manje
iracionalnog straha, pa time i manje spontane mr`nje? Sre}om,
sokol je kona~no ipak pu{ten na slobodu, a nedavno zna~ajno
pogor{ani turski odnos prema ju`nom susjedu Izraelu se nesmetano i dalje pogor{ava pod utjecajem iracionalne mr`nje koja
se {iri u narodu. Pritom njegov najve}i dio, `ive}i u potpuno
zaba~enim, neprohodnim krajevima, nikada nije ni sreo nijednoga @idova. Osim sokola...
KULTURA I UMJETNOST / ‫ תרבות ואמנות‬/ TARBUT VEOMANUT
U izlozima knji`ara – pripremila Dolores Bettini
Mirelle Juchau: Potamnjivanje
izdava~: Disput, Zagreb, 2013. • Marija Papra{arovski • broj stranica: 296
Napustiv{i rodni Sydney da bi u New Yorku ostvarila umjetni~ku karijeru, fotografkinja Martine Hartmann ostavlja
majku Lotte optere}enu gubitkom cijele obitelji u progonu @idova u nacisti~koj Njema~koj. Nakon {to i sama izgubi
k}er u Central Parku, za Martine po~inje dugotrajno i mukotrpno pribli`avanje majci i otkrivanje mogu}nosti oporavka nakon pre`ivljavanja boli. Istra`uju}i u pri~i o `alovanju i gubitku slo`ene obiteljske odnose, poglavito one
izme|u majke i k}eri, roman pripovijeda o tri nara{taja na tri kontinenta (Australija, Amerika, Europa), o tri `ene koje
se pojavljuju i nestaju te ponovno izranjaju no{ene sudbinom u tri grada (Sydney, New York, Berlin). Izme|u zatvaranja u `alost zbog gubitka do otvaranja prema spoznaji o mogu}nosti pronala`enja nove radosti `ivljenja, Martine
„kopaju}i“ s jedne strane po svojim potisnutim osje}ajima, a s druge po skrivenoj obiteljskoj pro{losti, prolazi dug
put samoiscjeljenja, i to njezino sazrijevanje i otkrivanje prave zbilje nalikuje na postupno pojavljivanje fotografije na
bijelom papiru u tamnoj komori. Osvjetljavaju}i pojedine dijelove starih fotografija, obrisi onoga {to je bilo mutno ili
nejasno postaju tamniji i izra`eniji pa skriveno izbija na povr{inu. Nora Ephron: Ne sje}am se ni~ega i druga razmi{ljanja
izdava~: Algoritam, Zagreb, 2013. • prijevod: Lara Hölbling Matkovi} • broj stranica: 172
Nakon vrlo popularne prethodne knjige Vrat je prava tu`ibaba, Nora Ephron vratila se u svom posljednjem knji`evnom nastupu zbirkom Ne sje}am se ni~ega i druga razmi{ljanja u kojoj je trezvenim, strogim a
ujedno i duhovitim pogledom razmatrala pro{lost, sada{njost i budu}nost. Tugovala je zbog promjenjivosti
suvremenog `ivota i prisje}ala se raznih doga|aja iz pro{losti koje (jo{) nije zaboravila, prikazuju}i nam ih svojom uobi~ajenom bistrinom uvida i spretno{}u izraza. Zabilje`ila je kako se bezizlazno zaljubila u svoj posao
(“Novinarstvo. Ljubavna pri~a”) i kako se grubo odljubljivala od mu{karaca (“Ona rije~ na R”), prepri~avala
dogodov{tine s dugoo~ekivanim naslije|em koje je imalo posve neo~ekivane posljedice (“Moj `ivot nasljednice”), otkrila nam, deset godina nakon {to je napisala i re`irala film Ima{ poruku, evoluciju svoga odnosa
s inboksom (“[est faza e-maila”) te postavila ono drevno pitanje: [to je bilo prvo, koko{ja juha ili prehlada?
(“Samo pitam”). 28
KULTURA I UMJETNOST / ‫ תרבות ואמנות‬/ TARBUT VEOMANUT
RUAH HADA[A
Intervju s povodom
Razgovor s Dinom Merhav vodila Sonja Samokovlija
Dina Merhav i njena skulptura.
U predivnom ambijentu Tonijeva vrta, Dina Merhav i ja pijuckale smo ~aj i }askale o njenom `ivotu i radu.
Dinina pri~a odvija se pred mojim o~ima poput filma, Dina je
jednako vje{ta s rije~ima kao i s materijalima od kojih stvara svoje skulpture.
Godina je 1941, Vinkovci, Steffi Gross, Dinina mama, dvadeset osmogodi{nja `ena, po godinama gotovo djevojka, pakira
najnu`nije i s dvije bake, djedom i dvoje male djece napu{ta grad
u kome je donedavno lagodno `ivjela. Predivna ku}a izgra|ena
u Bauhaus stilu ostaje prazna. Otac je ve} u zarobljeni{tvu kao
rezervni oficir kraljevske vojske. Rasni zakoni NDH, usta{e i nadiru}i nacizam natjerali su ovu mladu `enu na bijeg. Odlaze u
Crikvenicu, Split, Italiju i na kraju [vicarsku. Hrabra, odlu~na i
snala`ljiva `ena bit }e glava ove netipi~ne obitelji sve do povratka
sto~nim vagonima u Jugoslaviju 1945.
Gdje ste i{li u {kolu?
Dina M.: Prvi sam razred zavr{ila na talijanskom u Italiji kod ~asnih sestara u Kokonatu, zatim na francuskom u
@enevi, a 1945 suo~ila sam se s jo{ jednim pismom, }irilicom, naime kako je moj otac bio u zarobljeni{tvu iz koga
se na sre}u vratio `iv, nije se `elio vratiti u oplja~kanu ku}u u Vinkovce, ve} je odlu~io da se nastanimo u Beogradu.
U Beogradu smo ostali do 1949 godine, kada smo se svi zajedno iselili za Izrael gdje je ve} `ivjela sestra moga oca.
@ivjeli smo u Kirjat Motckinu gdje sam nastavila {kolovanje,
ovoga puta na hebrejskom. Sa ~etrnaest sam godina znala da
`elim studirati umjetnost, iako su moj talent crtanja primje}ivali ve} u mom ranom djetinjstvu. Sa 17 godina upisujem se
na Akademiju za umjetnost Becalel u Jeruzalemu i u 21. godini
sam diplomirala. Bilo je to 1953. Zavr{ila sam grafi~ki dizajn, u
to vrijeme jo{ nije postojao studij kiparstva.
Nakon toga sam oti{la u vojsku, udala se i rodila sina
Yarona.
Zna~i, radili ste kao grafi~ki dizajner?
Dina M.: Da, kao grafi~ki dizajner radila sam 28 godina. U
to sam doba osmislila logo (za{titni znak) univerziteta u
Haifi, gdje sam predavala umjetnost.
Kada i kako ste otkrili svoj talent za skulpturu?
Dina M.: U {kolskom (Collegu) sam studiju radila ne{to
u glini na {to je jedna moja prijateljica rekla “Dina, ti si u
stvari kiparica”. To je potvrdilo moja razmi{ljanja i bacila
sam se na u~enje i studiranje. Oti{la sam u Italiju i tamo
se usavr{avala. Nau~ila sam kako obra|ivati, rezati i klesati
kamen. Sa 48 godina otvorila sam svoj prvi atelier u Mifrac
Haifi. “Kamena kolijevka” iz tog vremena, duga~ka tri metra, izlo`ena je u Kirjat Motckinu pokraj Haife.
Kako ste s kamena pre{li na metal?
Dina M.: Davne 1989. direktor jedne cementare je `elio
da mu napravim skulpturu za tvornicu, pa me poveo na
29
RUAH HADA[A
KULTURA I UMJETNOST / ‫ תרבות ואמנות‬/ TARBUT VEOMANUT
Skulptura Dine Merhav.
otpad `eljeznih strojeva. Bilo je tu svega, {ina, kota~a, strojeva, pe}i. Sje}am se da je padala ki{ica a ja sam gledala u
to staro `eljezo koje je nekada bilo u funkciji za ~ovjeka i
osjetila stra{an poriv da ga vratim ljudima, ovoga puta kao
umjetni~ko djelo. Za mene je to bilo kao ponovno ro|enje.
Po povratku doma, odmah sam prionula pravljenju skica za
skulpturu i nakon {to sam je pokazala direktoru, a ona mu
se svidjela, krenula sam u izradu.
Od dva kruga od po ~etiri metra napravila sam osmicu, koja
stoji na postolju od kamena, a drugi kamen visi iz gornjeg
kruga. Druga skulptura stoji na kamenom postolju te{kom
60 tona, na kome stoji zup~anik dijametra pet metara a s
njegove gornje strane visi “mali” kamen od sedam tona.
Zove se “Susreti ili dijalozi”
Tamo sam ostala raditi deset godina, napravila sam park
sa 12 skulptura visokih i do petnaest metara. Nau~ila sam
baratati dizalicama, variti, brusiti, rezati.
Ovaj me susret doveo do saznanja da sam ja ~etvrta generacija Grossovih koja radi sa `eljezom.
Naime, moj pradjed Ignjac Gross osnovao je i posjedovao
tvornicu Ferolim u Vinkovcima. Uop}e na{a je obitelj u velikoj mjeri doprinijela kulturnom i ekonomskom razvoju
Vinkovaca.
Napravili ste prekrasni spomenik koji je 4. 6. 2013. otkriven na komemoraciji `rtvama usta{kog terora i postavljen je ispred `idovskog groblja u \akovu. Kako ste do{li
na tu ideju?
Dina M.: Bila sam jednom kratko u Hrvatskoj, ali od
1941. nisam se vi{e vratila u Vinkovce. Prije nekoliko godina zagreba~ki umjetnik Toni Franovi} me posjetio u Ein
Hodu i pozvao me da ga do|em posjetiti u Zagreb. Prije
umjetni~ke kolonije u Ki~evu (Makedonija op. ur.) odlu~ila
sam skoknuti do Zagreba. Zajedno smo oti{li na Palmi`anu
gdje sam napravila skulpturu visoku {est metara. S prof.
30
Skulptura Dine Merhav.
dr. Ognjenom Krausom sam posjetila |akova~ko `idovsko
groblje i odlu~ila sam na tom stra{nom mjestu ostaviti svoj
trag. Sigurna sam da je to mjesto zavrje|ivalo spomenik.
Tra`e}i financijsku pomo}, dr. Ognjen Kraus je uspio dobiti sredstva za materijal od Ministarstva kulture. U „Kon~aru,
Metalne konstrukcije“ su izradili spomenik, a njihov je rad
ujedno i njihova donacija. Posebno sam zahvalna direktoru
gospodinu Nusretu [urali}u.
Prilikom komemoracije u \akovu, bila sam duboko emocionalno potresena kada sam vidjela kako su ljudi prihvatili
skulpturu.
U Zagrebu u Gliptoteci, imali ste sjajnu izlo`bu “Ptice u
letu”.
Dina M.: Da, to je tako|er rezultat moje suradnje s
“Kon~arom”, gospodinom [uvali}em i njegovim suradnicima. Namjera mi je nakon zavr{etka izlo`be u Zagrebu,
skulpture preseliti u Vinkovce na izlozbu u Gradskoj galeriji a poslije donirati ih za memorijalni park obitelji Gross.
Va{e se skulpture nalaze {irom svijeta. Osim {to u Izraelu
gotovo svaki grad krasi neka od njih, va{a se djela mogu
vidjeti na mnogim javnim mjestima. Ho}e li se i Zagreb
na}i na tom popisu?
Dina M.: Moje skulpture stoje kao {to ste rekli na mnogim
javnim mjestima od Izraela preko Kine, SAD, Makedonije,
[vicarske i Indije. U Kini imam oko 15 skulptura, na primjer jedna je u Olimpijskom parku, zatim na univerzitetu
^ingua i mnogim drugim gradovima po cjeloj Kini. Nadam
se da }e se i u Zagrebu na}i sponzor koji }e to omogu}iti.
Hvala Vam lijepo na razgovoru, nadam se da }emo se ponovno vidjeti i da }emo do~ekati postavljanje Va{e skulpture i u Zagrebu. DA SE NE ZABORAVE / !‫ לא תשכח‬/ LO TI[KAH!
RUAH HADA[A
Aristides de Sousa Mendes
Raphael Minder, The New York Times (9. srpnja 2013.)
skratila i prevela Dolores Bettini
Aristides de Sousa Mendes, portugalski konzul u Bordeauxu u
vrijeme njema~ke invazije na Francusku, opskrbio je portugalskim vizama 30.000 ljudi kako bi mogli pobje}i od nacisti~kog
progona – ka`u u Zakladi Sousa Mendes koju vode potomci primatelja viza. To je potvrdio i Jehuda Bauer, povjesni~ar Memorijalnog centra Jad va{em.
Mnoge od tih viza osobno je izdao, a nagovorio je neke druge ~lanove portugalskog diplomatskog osoblja stacioniranog u
Francuskoj da u~ine isto, {to je bilo protivno nalogu Vlade koja
je bila neutralna, ali fa{isti~ka. Kad je Vlada shvatila razmjere njegove neposlu{nosti, Sousa Mendes je pozvan u Lisabon, su|eno
mu je i otpu{ten je iz diplomatske slu`be. Li{en mirovinskih prava, umro je u siroma{tvu 1954.
Za svoje napore, Sousa Mendes dobio nakon smrti neka priznanja, po~ev{i s Izraelom, gdje mu je Jad va{em 1966. dodijelio
medalju “Pravednici me|u narodima”. No, potraga za onima koji
su dobili vize ili za njihovim potomcima, po~ela je ozbiljno tek
mnogo kasnije, u sklopu izgradnje kampanje da dobije priznanje koji zaslu`uje, pogotovo u vlastitoj zemlji u kojoj je ostao
relativno nepoznat.
Fotografija s otvorenja izlo`be 20. 7. 2013.
“Bez njegove pomo}i moji roditelji ne bi pre`ivjeli, a ja ne bih
bila ovdje“, ka`e Yara Nagel, prevoditeljica i prva ~lanica obitelji Nagelschmidt ro|ena u Brazilu. Do{la je iz Sao Paola jer `eli
“prona}i svoju pro{lost.”
Do prosinca 2011. Zaklada je uspjela sastaviti bazu podataka s
imenima onih kojima je on pomogao. Ta baza podataka je velikim dijelom nastala na osnovu registra izdanih viza koji je otkriven u Bordeauxu. Do sada je Zaklada identificirala oko 3.200 od
procijenjenih 30.000 ljudi koje su spasile portugalske vize.
Zaklada je tako|er pomogla organizirati hodo~a{}e du` rute kojom su se kretali neki od onih koji su pobjegli. Jedno od najdirljivijih mjesta na kojem su zastali jest mali gradi} u sredi{njem
Portugalu gdje je Sousa Mendes ro|en i pokopan u obiteljskoj grobnici. Tu su sudionici odr`ali komemoraciju. Danas je
nekada{nji obiteljski ljetnikovac u ru{evinama, ali to upadljivo
mjesto u gradu je podsjetnik da su ~lanovi obitelji neko} bili
mo}ni aristokratski zemljoposjednici sve dok im rat i fa{izam
nisu promijenili sudbinu.
Nekolicina sudionika hodo~a{}a nije bila u Portugalu od rata.
Dok Zaklada nije do{la u dodir s njima, mnogi potomci zapravo
i nisu ~uli za Sousu Mendesa ili zato {to njihovi roditelji nisu
nikad govorili o svojim ratnim iskustvima ili zato {to nikad nisu
ni shvatili koliko je klju~nu ulogu imao u olak{avanju njihova
bijega.
Sousa Mendes je 1939., nekoliko mjeseci prije njema~ke invazije na Francusku, po~eo ignorirati naredbe Lisabona o izdava-
Aristides de Sousa Mendes.
31
RUAH HADA[A
DA SE NE ZABORAVE / !‫ לא תשכח‬/ LO TI[KAH!
nju viza. Djelomi~no je do toga do{lo jer je imao brata blizanca,
tako|er diplomatu, stacioniranog u Var{avi, koji mu je ispri~ao o
nacisti~kim zlo~inima u Poljskoj.
Veliki dio viza je izdao u mahnitom mjesecu lipnju 1940., kad su
Nijemci sve vi{e stezali Francusku, a portugalska Vlada svim silama nastojala svog buntovnog konzula iz Bordeauxa vratiti ku}i.
Na kraju je Sousa Mendes odustao od bitke i vratio se u Lisabon
po~etkom srpnja nakon {to su Portugalci izdali uputu {panjolskoj pograni~noj policiji da ne dopuste ulazak posjednicima tih
(Mendesovih) viza.
Osamdesetih godina pro{log stolje}a, Portugal je rehabilitirao
Mendesa i ispri~ao se njegovoj obitelji, a portugalski parlament
ga je posthumno promovirao u veleposlanika.
Ipak, Harry Osterreicher, rizni~ar Zaklade, ka`e kako je bio
razo~aran ograni~enim priznanjem koje je Sousa Mendes dobio
u Portugalu i ru{evnim stanjem obiteljske vile koju su poslije
njegove smrti preuzeli vjerovnici.
Zaklada se nada da }e ku}u uspjeti pretvoriti u muzej tolerancije. Portugalske vlasti su obe}ale za to odobriti po~etni iznos od
400.000 $.
Upitan o stavu Portugala prema S. Mendesu, Celeste Amaro,
du`nosnica Ministarstva kulture, slegnula je ramenima i rekla
da je “na{a demokracija mlada i mi jo{ uvijek moramo napraviti puno toga kako bi se razumjelo {to se dogodilo u na{oj
pro{losti.” Portugalci, dodala je, “stvarno trebaju poznavati bolje
svoju povijest i koliko je on bio velik ~ovjek.”
32
Gospo|a Amaro je bila na inauguraciji privremene izlo`be postavljene na pragu ru{evne ku}e: na prozirnim panelima prikazane su fotografije osoba koje su dobile vize. Autor panela je Eric
Moed (25) ameri~ki arhitekt ~ija je obitelj pre`ivjela Holokaust
zahvaljuju}i ba{ portugalskim vizama. Prisutan je bio i njegov
djed Leon, tako|er arhitekt, koji je rekao da se vrlo `ivo sje}a
“nevjerojatne o~eve tjeskobe dok je obitelj stajala u redu za vize
s kojima }e iza}i iz Francuske.”
U vezi Souse Mendesa “moj otac je rekao ne{to o tome da je
dobio vizu od veoma posebne osobe, ali to je bilo sve,” prisje}a se Leon Moed.
Skoro svi sudionici hodo~a{}a su bili @idovi. “Sousa Mendes je
bio katolik, otac 15 djece i nije pravio razliku me|u religijama i
bogata{ima i siromasima,” ka`e g. Sterling, umirovljeni ameri~ki
odvjetnik, ro|en u Bruxellesu u obitelji trgovaca dijamantima po
imenu Serebriany.
@idovi su ~inili samo tre}inu onih kojima je Sousa Mendes izdao vizu. Na popisu su i ~lanovi kraljevskih obitelji Habsburg
i Luxemburg, ~lanovi belgijskog kabineta, umjetnici kao {to je
Salvador Dali i njegova `ena Gala, porijeklom Ruskinja.
(Zahvaljuju}i zalaganju Zaklade i obitelji, izlo`ba posve}ena Sousi Mendesu otvorena je 20. srpnja (do 31. kolovoza) u Cabanas de Viriato, gradi}u u sredi{njem Portugalu. Postavljena je ispred oronule pala~e Casa do Passol
(izgra|ene u 19. st.) koja je pripadala Sousi Mendesu, a
koja je njemu i njegovoj obitelji oduzeta kao dio kazne za
izdavanje viza koje su mnogima spasile `ivot.) ^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM
RUAH HADA[A
Jo{ jednom o palestinskim izbeglicama
Prevod i obrada Msc. Jozef Baruhovi}
Msc. Jozef Baruhovi}
Palestinske izbeglice. Ko su i koliko ih je sada?
Pod za{titom Agencije UN za rad i pomo} /UNWRA/ njihov broj je
narastao sa nekada{njih 650.000 iz 1948. na sada{njih preko pet
miliona!
Godine 1948. oko 650. 000 palestinskih Arapa izbeglo je iz Izraela
za vreme Rata za nezavisnost, koji je Izrael vodio sa {est svojih
arapskih suseda. Tada je osnovana UNWRA sa ciljem humanitarne pomo}i ovim izbeglicama. Ali {ezdeset godina kasnije UNWRA
je izrasla u glomaznu birokratsku organizaciju sa godi{njim
bud`etom od preko pola milijarde dolara sa zahtevima da ostvari
prava petomilionskoj grupi palestinskih Arapa. Kako je broj izbeglih palestinskih Arapa porastao tako dramati~no? Da li UNWR-a
poma`e da se izbeglice razmeste ili zao{trava njihov problem? I
za{to Palestinska uprava /PA/ u pregovorima za palestinsku dr`avu
zahteva da se te izbeglice vrate i smeste u Izrael?
Neke ~injenice. Prema prvobitnoj definiciji UNWRA-e izbeglica je
lice ~ije je mesto boravka, izme|u 1946. i 1948. godine, bila Palestina i koji je izgubio svoju ku}u i sredstva za `ivot kao posledicu
arapsko-izraelskog sukoba. UNWRA je u po~etku i zapo~ela svoj
rad tako {to je pomagala u sme{tanju izbeglica, pomagala u njihovom obrazovanju i njihovoj zdravstvenoj za{titi. Ali za razliku od
uobi~ajenog postupka sa izbeglicama iz drugih ratova, UNWRA je
“neobja{njivo pro{irila definiciju izbeglica i na potomke palestinskih izbeglica“.
Danas UNRWA zastupa vi{e od pet miliona palestinskih izbeglica od kojih su velika ve}ina potomci autenti~nih izbeglica i nisu
nikada `iveli na teritoriji koja je kasnije postala Izrael. UNRWA
TRENUTNO ima 30.000 zaposlenih, ve}inom Arapa iz Gaze i Zapadne obale. Organizacija dobija preko 600 miliona US dolara
godi{nje uglavnom za pokrivanje tro{kova svojih zaposlenih. Skoro 40 % tih sredstava dolazi iz USA i palestinska ekonomija je postala zavisna od te pomo}i. Za razliku od ove organizacije, Visoki
komesarijat za izbeglice /UNHCR/, osnovan 1950., pru`a pomo}
svim izbeglicama /izuzev palestinskim/ i uspe{no je smestio 50 miliona izbeglica. Zbog vrlo ~udne definicije izbeglica pove}ao se
broj palestinskih izbeglica za vi{e od sedam puta od onih koji sada
`ive u Jordanu, Libanonu, Siriji i pojasu Gaze i procene su da }e
njihov broj narasti na 8,5 miliona do 2030. godine.
UNHCR, koji trenutno opslu`uje 34 miliona izbeglica, ima 7.686
zaposlenih – jednog na 4.424 izbeglice, za razliku od UNWRA gde
na 172 izbeglice dolazi jedan zaposleni. Posle 1993. kada je Palestinska uprava dobila ve}a samoupravna prava, mnoge nacije donatori zahtevale su da ulogu UNWRA preuzme Palestinska uprava
i dr`ave u kojima su izbeglice sme{tene kao sto su Jordan i Libanon. UNWRA se `estoko usprotivila ovome zahtevu.
Slede}e pitanje je: koliko je stvarno izbeglica jo{ preostalo? Taj
broj je procenjen na 30.000 izbeglica, svakako, daleko daleko manji broj od pet miliona koju UNWRA navodi. Cifra je od interesa posebno za USA koja je glavni donator pomo}i koja godi{nje
iznosi preko 240 miliona US dolara. Svakako, pravo je ameri~kog
gra|anina da zna da li on daje novac za pomo} legitimnim palestinskim izbeglicama iz 1948. ili njihovim naslednicima ~iji se broj
sada penje na preko pet miliona. Slede}e pitanje je za{to Palestinska uprava /PA/`eli da sada milionsku masu izbeglica vrati u Izrael?
Ina~e taj zahtev “pravo na povratak” je i jedna od glavnih prepreka za postizanje mira izme|u Palestinaca i Izraela. Ali u svim mirovnim pregovorima PA tvrdoglavo insistira da se milionske mase
“la`nih” izbeglica vrati u Izrael iako 98 % njih nisu nogom kro~ili
na izraelsku teritoriju. Taj zahtev otvara jedno su{tinsko pitanje:
za{to PA, koja `eli da osnuje palestinsku dr`avu, tra`i da premesti
izbeglice iz Gaze Jordana, Libanona, Sirije, Zapadne obale itd. na
teritoriju Izraela. Naslednici legitimnih izbeglica iz 1948. nemaju
pravo na povratak u Izrael. Postoji samo jedno obja{njenje. Oni
`ele palestinsku dr`avu i oni `ele da osvoje jevrejsku dr`avu. Ako
bi Izrael sa svojom populacijom od {est miliona Jevreja i oko dva
miliona Arapa pristao na takve zahteve, to bi bilo samoubistva za
Izrael. Prihvatanje pet miliona izbeglica izmenilo bi potpuno demografsku sliku Izraela i on bi prestao da bude jevrejska dr`ava.
Potpuno je jasno da je UNWRA jedna pre`ivela beskorisna organizacija. Umesto da pomogne arapskim izbeglicama bez dr`avljanstva da se asimiliraju i uklju~e u `ivot dr`ava gde sada `ive, ona
podr`avaju izbegli~ke logore. Umesto da ohrabruje palestinsko
samopouzdanje, Agencija hrani novu klasu zavisnika od pomo}
i. Umesto da radi na eliminisanju problema palestinskih izbeglica,
UNWRA se pretvorila u nadmenu birokratsku organizaciju koja
je sama sebi svrha, a druga joj je svrha uni{tenje Izraela. Ta misija
ko{ta USA stotine hiljada dolara. 33
RUAH HADA[A
^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM
Zna~enje judaizma za Jevreje
Avraham Atijas, Jerusalem
U ovoj analizi, ina~e do sada bezbroj puta raspravljane, ali izazovne teme o judaizmu, smatrao sam da je, uprkos razlikama
u vi|enjima, potrebno ipak postaviti u prvi plan verski aspekt
su{tine onoga {to podrazumeva ova pojava i odnos Jevreja prema njoj.
Kad je kod Jevreja vera u Boga u pitanju, bilo bi, izgleda, sve jednostavnije kada bi postojao jedinstven pristup u shvatanju i praktikovanju bo`jih zapovesti u skladu sa svetim zapisom – Torom
(Mojsijevim petoknji`jem), koja je za vernike osnov i sr` judaizma. Me|utim, posebno tokom dve hiljade godina `ivota Jevreja
u dijaspori, u pristupu njihovim tuma~enjima su me|u verskim
grupacijama, njihovim vo|ama (rabinima) i misliocima nastajale
razlike u gledi{tima, a one i danas postoje. Me|utim, zajedni~ko
im je {to priznaju postojanje Boga i da je on dao Toru jevrejskom
narodu. Ultraortodoksni jevrejski duhovni mislioci i rabini propovedaju kao neophodnu i obaveznu praksu da se bo`je zapovesti
moraju {to striktnije i brojnije po{tovati (primenjivati) u skladu
s njihovim tuma~enjima, za razliku od nekih drugih, manje ortodoksnih, umerenijih koji nastoje da se donekle prilagode savremenim dr`avno-dru{tvenim tokovima, posebno u dijaspori i u
su`ivotu sa drugim nacionalnim i verskim entitetima. Zbog toga
ortodoksi ove poslednje smatraju reformatorima i verskim liberalima. Me|utim, uprkos svojoj ortodoksiji ili bolje re~eno nastojanja da budu verski izuzetno strogi (“ni{ta se ne sme dodavati-menjati, a niti oduzimati” – shodno zapisanom u Tori”), ni ti krajnje
religiozni krugovi u dana{nje vreme ne mogu da se odreknu upotrebe odre|enih tehnolo{kih i drugih modernizama, kao {to su,
na primer, sredstva komunikacije (telefoni, uklju~uju}i i mobilne,
kompjuteri i sl.), prevozna sredstva i brojna druga moderna civilizacijska re{enja, ali ni kada je u pitanju odevanje (odela, kravate,
{e{iri). Neke duhovne vo|e iz tih krugova ve{tom retorikom pravdaju ovo “nevidljivo” prilago|avanje savremenosti, povezuju}i biblijske misli i simboliku sa savremenim poimanjima i postavkama
oko onoga {ta je dozvoljeno ili zabranjeno. Primeri za to su brojni,
ali se za njih uvek na|u odre|ena obja{njenja koja, ipak, ne mogu
da zadovolje sve vernike, jo{ manje one koje nazivaju tradicionalistima, a da ne spominjem kategoriju takozvanih “nevernika”.
Ovo nas navodi da postavimo pitanje na koje bi trebalo tra`iti,
mo`da i na}i pravi odgovor: Za{to unutar jevrejskog verskog
zdanja (establi{menta) ne postoji neki sna`niji pokret koji bi
te`io ka stvaranju jedinstvenog vi|enja i prakse, prihvatljivog
za sve savremene vernike, odnosno ka postepenom eliminisanju verskog sekta{tva i isklju~ivosti? Na`alost, imam utisak da
}e se morati jo{ dugo ~ekati na odgovor (re{enje), ~ak i u Izraelu,
jedinoj ve}inskoj jevrejskoj dr`avi na svetu. O~ito je da ni jedna
verska struja jo{ uvek nema ni `elju, a niti unutra{nje snage i
spremnosti da se odrekne nekih svojih stavova u korist pogleda nekog drugog pravca. Mogu}i poku{aji vrhovne verske vlasti
(Rabinata) u Izraelu, ali i u dijaspori da odlukama ili dekretima
34
reguli{e ovu oblast (ako bi u tom pravcu kod njih i postojala takva `elja i namera), bili bi verovatno odba~eni kao neprihvatljivi
za brojne verske grupacije, jer me|u njima preovla|uje ube|enje
da te verske vlasti nemaju nadle`nost nekada{njih biblijskih vrhovnih vlasti Sanhedrina i Bet dina! A kada je to tako, onda je,
po svoj prilici, izvesno da }e i dalje sve i}i po starom i da }e svako
nastaviti da deluje u skladu sa svojim obi~ajima (minhagim), a
da }e tra`eno re{enje morati jednog dana da stigne “odozgo”, iz
bo`anskih visina, a najverovatnije tek u vreme dolaska mesije!?
U tom me|uvremenu, razli~ite jevrejske verske struje u Izraelu i
u dijaspori }e, po svoj prilici, nastaviti da, na osnovu svojih argumenata, privla~e nove sledbenike, uz obja{njenja da obi~ajne razlike moraju i dalje da opstaju. Prema tome, A{kenazi, Sefardi, a
unutar njih ultraortodoksi-haredim, hasidim (sa svojim podgrupama i strujama), habadim, religiozni cionisti, kabalisti, vernici
u crnim odelima i {e{irima, obi~no obu~eni, sa zulufima ili bez
njih, s crnim ili belim svilenim ili raznobojnim vezenim kapicama (kipot) na glavi, `ene pokrivenih glava ili s perikama – svi }e
oni nastaviti da “teraju po svom”, ube|eni da su upravo njihova
u~enja, pona{anje, valjda i na~in obla~enja najbli`i onom koje je
propisano svetom Torom. Drugim re~ima, judaizam bi trebalo da
prevashodno na taj na~in bude definisan!
Ali, gde se u svemu tome {to se `eli ozna~iti kao su{tina judaizma
nalaze oni koji nisu vernici iz gore navedenih grupa, recimo takozvani tradicionalisti koji nepotpuno (neredovno) praktikuju verske obrede? Ili, kako obele`iti Jevreje koji samo u ograni~enom
obimu upra`njavaju tradiciju, uglavnom bez njenog verskog manifestovanja? A {ta je tek s onima koji su samo po ro|enju ili poreklu pripadnici tog naroda, ali na nikakav na~in ne ispoljavaju
tu pripadnost (asimilovani Jevreji)? Da li je, dakle, judaizam
samo religija ili ne{to {ire od toga? Odgovori na ova ili sli~na
pitanja zavise od kriterija koji bi se primenili u definisanju “ko je
Jevrejin” kao i kome bismo postavili ova pitanja! [to se ti~e kriterija, oni su razli~iti. Za ortodoksne verske grupe svih pravaca
osnovni kriterij za njihove sledbenike (sine qua non) jeste da je
osoba po ro|enju Jevrejin, ali isklju~ivo po maj~inoj liniji, {to u
Izraelu zvani~no podr`ava i u praksi primenjuje Rabinat i postoje~}i verski sud – Bet-din. Ali, za ultraortodoksne krugove ni to
nije dovoljno, jer sledi drugi, za njih tako|e neophodan uslov.
Jevrejin mora da strogo po{tuje zakone propisane za [abat i da
obavezno konzumira ko{er hranu. Kod ovog poslednjeg, stepen
ka{ruta nije isti kod svih religijskih pravaca. Ne sme se zanemariti ni njihov zahtev da osoba mora praktikovati {to je mogu}e ve}i broj bo`jih zapovesti, da se redovno (svakodnevno) moli
Bogu, da najve}i deo vremena provodi u prou~avanju svetih zapisa i da, naravno, nosi “propisnu” ode}u. Sve navedeno, svakako, va`i i za osobe drugih religija koji prihvate jevrejsku putem
procedure za konverziju (gijur), uz nezaobilazno ritualno obrezivanje mu{karaca i obredno pranje (mikve).
^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM
Neke verske grupe liberalnije orijentacije imaju u tom pogledu
bla`e kriterije, a me|u njima neke priznaju pripadnost jevrejskom narodu i po o~evoj liniji. Kod njih postoje ubla`eni zahtevi i za po{tovanje [abata (kod nekih, dozvoljeno paljenje i
ga{enje elektri~nog osvetljenja, obavljanje telefonskih razgovora, slu{anje radija, gledanje TV, sportsko-rekreativne aktivnosti i
sl.). U sinagogama mole zajedno mu{karci i `ene, a ove poslednje mogu ~ak vr{iti i rabinsku slu`bu!
Bez obzira na vrstu orijentacije, verski ortodoksnu ili liberalniju,
jevrejsko religijsko zdanje u celini ipak ne prihvata tendencije
onih koji bi da se odreknu praktikovanja bilo kakvih versko-tradicionalnih manifestovanja pripadnosti jevrejstvu. Ako su neki
religiozni krugovi i spremni za su`ivot s onima koji ne veruju
u Boga, oni to ipak smatraju kao prolaznu, “nevolju”, s tim {to
}e se situacija potpuno izmeniti (u korist onih prvih) najkasnije
s dolaskom mesije! S druge strane, grupacije “nevernika” uporno nastoje da umanje zna~aj vere u `ivotu jevrejskog naroda,
optu`uju}i religiozne institucije i vo|e da `ele nametnuti njima
neprihvatljive halakti~ke zakone, micvot. Oni poimaju judaizam
isklju~ivo kao jevrejsku kulturu, umetnost, istoriju i tradiciju bez
verskih rituala ili drugih vrsta obele`avanja, iako je sasvim jasno
da je kod Jevreja tradiciju i njeno ispoljavanje zaista nemogu}e
potpuno odvojiti od vere zasnovane na postavkama iz Tore.
Gore nabrojana ozbiljna razmimoila`enja svakako da idu na
{tetu ostvarenja `eljenog duhovnog i svakog drugog jedinstva
jevrejskog naroda. Bez obzira da li je neko vernik ili ne, mislim
da bi svaki Jevrejin trebalo da se, pre svega, dobro upozna s istorijom svog naroda i nau~nim dokazima o tome, ~ak ostavljaju}i za trenutak po strani biblijska tuma~enja Tore, ako ona nekome zasmetaju. A ta nau~no (arheolo{ki) dokazana istorija duga
je oko tri hiljade godina! Ona nije istorija samo jedne religije,
ve~ i naroda koji je vekovima pre rasejanja imao svoje dr`ave
(poslednja Judeja, pre toga i kraljevina Izrael), svoje kraljeve,
vojnu, dr`avnu i versku organizaciju. Nakon pada poslednje jevrejske dr`ave pod vojnim pritiskom svemo}nog Rima pre oko
dve hiljade godina, ve}ina jevrejskih stanovnika je bila proterana
iz njihove postojbine i bila primorana da tra`i nova uto~i{ta u rasejanju (dijaspori), prete`no u [paniji, kasnije i u drugim evropskim i mediteranskim dr`avama, potom i u obe Amerike, ~ak i
u Aziji, sve do stvaranja moderne Dr`ave Izrael 1948. godine.
Samo se po sebi razume da je vera kod jevrejskog naroda uvek
imala zna~ajnu kohezionu ulogu u `ivotu njegovih pripadnika, a
u dijaspori bila jezgro koje se brinulo da se jevrejstvo potpuno
ne ugasi, da ne nestane s istorijske scene.
Kao i svaki drugi narod i jevrejski ima pravo da neguje i ispoljava svoju dugu i bogatu tradiciju, bila ona (za neke) samo verski ili i druga~ije obele`ena. Prema tome, ~ak i Jevreji koji je ne
praktikuju morali bi da s ponosom (ne s izaziva~kim prkosom!)
svugde iskazuju pripadnost tom narodu koji ima mnogo du`u
istoriju nego mnogi savremeni narodi sveta. Dakle, najva`nije bi,
po mom mi{ljenju, bilo da svaki Jevrejin shvati, prihvati i nastoji
da i drugi shvate da je on pripadnik jevrejskog naroda, a ne
(samo) jevrejske vere! Drugim re~ima, judaizam treba smatrati spojem verskog i nacionalnog obele`ja Jevreja. Na`alost, u
mnogim dr`avama sveta gde `ive Jevreji u dijaspori, jevrejske,
RUAH HADA[A
prete`no lai~ke organizacije (op{tine) se i danas smatraju vi{e
verskim, a manje etni~kim institucijama. Ali, op{te je poznata
~injenica da postojanje sinagoga i verskih aktivnosti unutar jevrejskih zajednica samo su deo njihovih ukupnih aktivnosti. Kad
su u pitanju Jevreji, gra|ani dr`ave njihove dijaspore, u na~elu
se izbegava naziv “nacionalna manjina”, jer ta manjina bi morala
imati neku nacionalnu (etn~ku) ve}insku maticu van tih dr`ava.
Danas se zna gde u ve}ini `ivi jevrejska matica! Zbog toga se
radije te zajednice stavljaju u istu ravan s Katoli~kom; Pravoslavnom ili nekom drugom crkvom ili pak s muslimanskim verskim
organima i njihovim aktivnostima, pa po tom osnovu i primaju dotacije od dr`avnih organa. To kod brojnih pripadnika ve}inskih naroda u tim dr`avama mo`e jo{ vi{e u~vrstiti ve} odavno ra{ireno mi{ljenje da Jevreji zapravo nemaju nacionalni, ve}
isklju~ivo verski identitet. Zbog toga posredno i postoje}a dr`ava
Izrael i njeni jevrejski stanovnici trpe velike {tete ne samo na
psiholo{kom planu, ve} i fakti~ki, jer njeno arapsko-muslimansko, bli`e i dalje okru`enje i svi oni koji ih podr`avaju upravo
na tome i zasnivaju svoj negativisti~ki stav prema postojanju jevrejske dr`ave, tvrde}i da je jevrejstvo isklju~ivo vera i da, prema tome, Jevreji nemaju nacionalnost, stoga ni pravo na svoju
dr`avu!? Takvo vi|enje je, naravno, sasvim pogre{no i zasniva se
ili na nepoznavanju istorije ili na namernom, politi~ki obojenom
izbegavanju da se priznaju istorijske ~injenice.
Iz prethodnog, moglo bi da proiza|e i novo pitanje: Da li treba i zbog ~ega ~uvati i ispoljavati svoj jevrejski identitet, pre svega u dijaspori (pretpostavljam da ovo pitanje ne
bi bilo umesno postaviti, barem ne ve}ini izraelskih Jevreja)?
Moj odgovor bi bio potvrdan. Jer, ako demokratija podrazumeva ravnopravnost svih stanovnika jedne dr`ave bez obzira na
veru, nacionalni identitet ili rasu, onda i Jevreji u dijaspori, kao
fakti~ki etni~ka manjina (i sa svojom verom), moraju imati sva
odgovaraju}a civilna i verska prava, upravo kao i njen ve}inski
narod. To, na primer, podrazumeva pravo i fakti~ki izbor i na
najvi{e dr`avne i partijske funkcije. Ukoliko bi im ta prava na bilo
koji na~in bila ugro`ena ili osporavana (zvani~nom politikom ili
ozbiljnijim antisemitskim ispoljavanjima od strane nejevrejskih
sugra|ana), to bi zna~ilo da su Jevreji u toj “demokratskoj” sredini nepo`eljni, u najboljem slu~aju da su gra|ani drugog reda.
Tu`na je i deprimiraju}a pojava ako/kada neki Jevreji u takvim
situacijama smatraju da pod svaku cenu treba da prikriju svoj
pravi identitet iz straha da ne “naljute” ostale sugra|ane doti~ne
demokratske dr`ave. Istorija (a ona bi trebalo da bude u~iteljica
`ivota) je pokazala da je u odre|enim kriznim politi~kim i socijalno-ekonomskim situacijama, njihova biolo{ka pripadnost jevrejskom narodu bila brzo otkrivana, oni progla{avani krivcima
i ka`njavani za sve nastale nevolje. Ne smemo nikada zaboraviti
period nema~kog nacizma i njegovog progona ne samo Jevreja,
ve} i hri{}ana koji su (ili njihovi roditelji) iz nekih svojih razloga
napustili jevrejstvo. Me|utim, u takvim problemati~nim situacijama, za Jevreje danas postoji svima poznato re{enje – useljenje
u modernu jevrejsku Dr`avu Izrael, naslednicu stare postojbine
jevrejskog naroda!
Ovo poslednje se prirodno vezuje s onim {to je u svetu poznato pod imenom cionizam, na`alost ponegde s neprihvatljivom,
35
RUAH HADA[A
^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM
– Kad je vera u pitanju, Jevreji ne bi smeli da zaborave ~injenicu da su zakoni zapisani u svetoj Tori ne samo osnove
jevrejske religije, ve} istovremeno i upute za organizovanje drugih aspekata njihovog svakodnevnog `ivota. Drugo,
prema predanju, Tora je data Jevrejima (deci Izraela) kao
narodu, a ne isklju~ivo kao nekoj verskoj grupi. To zna~i
da su kod Jevreja nacionalnost i vera isprepleteni i ~ine
jednu celinu, za razliku od drugih nacionalnih grupacija u
svetu, kod kojih religija nije obavezno vezana za samo jedan nacionalni entitet (npr.: razne nacionalne dr`ave sveta
upra`njavaju istu, katoli~ku veru itd.).
negativnom, uvredljivom konotacijom, iako on, u osnovi, predstavlja pokret za povratak Jevreja u prapostojbinu njihovih predaka, ka Cionu, odnosno Jerusalimu. Dobro poznavanje istorije
jevrejskog naroda, uz izvesno versko i tradicionalno obrazovanje, poja~ano jo{ i pojavama antisemitizma u sredinama u kojima `ive, ~ine osnovne elemente za stvaranje cionisti~ke svesti
Jevreja i njihovog motivisanja za trajno useljenje na prostore na
kojima se danas nalazi moderna Dr`ava Izrael. Te{ko je zamisliti uspe{nu aliju bez navedene svesti i odgovaraju}ih motivacija
useljenika, jer one olak{avaju i ubrzavaju njihovo uklapanje u
novu sredinu, uprkos po~etnih pote{ko}a razne vrste s kojima
se susre}u. Neophodna je i njihova odgovaraju}a psiholo{ka pripremljenost koja podrazumeva, kao {to je ve} prethodno navedeno, i izvesnu tradicionalno-versku obave{tenost i orijentaciju.
Ozbiljni antisemitski ispadi, ~ak i u odsustvu nekih od navedenih
elemenata, mogu neposredno navesti pojedince ili cele porodice da ubrzano realizuju taj cionisti~ki “projekat”.
U zaklju~ku, `eleo bih, ako dozvolite, da uka`em na neke, po
meni veoma zna~ajne ~injenice koje potvr|uju zna~aj potrebe
manifestovanja stvarne pripadnosti jevrejskom narodu i njegovim te`njama:
– Jevreji, ma gde `iveli u svetu kao ve}ina ili manjina, morali bi biti svesni da pripadaju jevrejskom narodu isto kao
{to, na primer, Francuzi pripadaju francuskom narodu,
Srbi srpskom, Rusi ruskom, Grci gr~kom narodu itd. itd.
Jevrejski narod ima svoju veoma dugu istoriju i pro{lost, ali
i svoju sada{njost i budu}nost. U dijaspori, dr`avljanstvo
Jevreja se ne bi trebalo automatski identifikovati i vezivati s
pripadanjem ve}inskom narodu dr`ave ~iji su oni gra|ani,
ve} da postoji mogu}nost i spremnost prihvatanja izbora
pripadanju jevrejskom narodu (jasno, u statusu nacionalne manjine).
36
– Za Jevreje koji nisu u stanju da u celini ili uop{te praktikuju verske zakone, stoji na raspolaganju (za prou~avanje i
shvatanje) zapisana veoma duga, nau~no dokazana istorija
njihovog naroda i njegove kulture i tradicije. Upoznavanje
s njima }e im omogu}iti da s ponosom shvate zbog ~ega
treba da odr`avaju i ispoljavaju svoj jevrejski identitet. Na
taj na~in im se otvara mogu}nost pribli`avanja ili, u najmanju ruku, razumevanja onih koji praktikuju i versku
komponentu judaizma, baziranu na principima Tore. Jer,
svi|alo se to nekom ili ne, mora se prihvatiti ~injenica da
bez Tore, Jevreji ni kao narod a niti kao vera ne bi postojali! Niko ne mo`e niti sme smatrati da su Jevreji do{li
“odnikud” ili da su se spustili s neke druge planete!
– Rasprave koje postoje o tome da li Tora predstavlja re~i
bo`je, koje je Mo{e (Mojsije) zapisao ili je ona proizvod
ljudskog uma (inspirisanog bo`anskim vizijama), nemaju
u ovom slu~aju odlu~uju}i zna~aj. Za Jevreje svih ube|enja
bi bilo najva`nije da shvate da je Tora bila i ostala osnov
prve monoteisti~ke (jevrejske) vere i da je tu veru, kako je
prethodno navedeno, kao zakonske propise svojevremeno bio prihvatio jevrejski narod (deca Jakova-Izraela). Uz
to, tokom dva poslednja milenijuma napisan je izuzetno
veliki broj voluminoznih dela s verskom tematikom, {to se
tako|e mora posebno ceniti. Sasvim je drugo pitanje zbog
~ega neki delovi tog naroda tokom njegove istorije, a posebno nakon izgnanstva s prostora jevrejske prapostojbine
i progona i pogroma koji su usledili tokom vekova, ne `ele
ili nisu spremni da se u potpunosti, neki ~ak ni delimi~no,
podvrgnu verskim propisima i ritualima.
– Bez obzira da li neko veruje ili ne u to da }e svi odnosi
me|u Jevrejima, kao i njihovi odnosi prema drugim nacijama sveta biti re{eni s dolaskom mesije, u me|uvremenu bi
svi ipak morali po{tovati principe me|usobne tolerancije i
su`ivota. To kod Jevreja zna~i da vernici i pobornici raznih
ube|enja i pravaca ne bi smeli pod svaku cenu nametati
ni me|usobno, a jo{ manje drugim segmentima jevrejske
zajednice svoja vi|enja i ube|enja, ve} da to nastoje da
~ine samo snagom ube|ivanja, Ovo isto treba da va`i i u
obratnom smeru. Takav dvostrani tolerantni odnos bi, dakle, trebalo po{tovati i gajiti ne samo me|u Jevrejima, ve}
i kada su u pitanju odnosi sa pripadnicima drugih nacija i
verskih ube|enja. Kada i da li }e se to jednog dana ostvariti
ostaje, na`alost, jo{ uvek otvoreno pitanje! ^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM
RUAH HADA[A
Mostar, Stari most – Bogdan Bogdanovi} i
Vladimir Kre}a (povodom presuda u Haagu)
Ljubo R. Weiss
Ovaj tekst nije svakida{nji tekst, on je memento jednom vremenu kada su glasovi razuma bili tihi, pretihi u odnosu na grmljavinu topova i zvuk koji nastaje kada se kamene gromade uru{avaju
u rijeku Neretvu, nakon {to je pogo|en tenkovskim projektilima
Stari most u Mostaru, u studenom godine 1993. Vjerujem da
mnogi kada se ka`e MOSTAR zapravo i ne pomi{ljaju na Stari
most odnosno mostare, ~uvare mosta, po kojima je grad, podno,
Vele`a i Prenja, utemeljen jo{ 1452., dobio ime.
Dana 16. studenog 1995. u jednoj maloj, neuglednoj knji`ari
– antikvarijatu u Be~u nije bilo vi{e mjesta ni za iglu. Ne bez
ponosa isti~em da je u tom prostoru, “refugiumu za izgubljene du{e, carstvu znati`eljnih i ljubopitljivih” gost bio Bogdan
Bogdanovi}, a tema je bila SRU[ENI MOSTOVI, SRU[ENI –
U^VR[]ENI MITOVI? Bilo je to jedno od niza “sijela” koje je
knji`ara-antikvarijat tih godina organizirala okupljaju}i ve}inom
pacifisti~ki orijentirane knji`evnice i knji`evnike ex-Jugoslavije i
Austrije, druge umjetnike, ali i publiku `eljnu materinske rije~i
i druga~ijeg mi{ljenja”. Bogdana Bogdanovi}a, kao gospodar te
oaze, nisam trebao posebno predstavljati, ali ipak trebalo je dati
neki uvod u rije~ Bogdana Bogdanovi}a, ukletog neimara” i srpskog disidenta koji je tih godina, zahvaljuju}i Mili Doru, austrijskom knji`evniku srpskog porijekla, u Lojzetu Wieseru, izdava~u
iz Klagenfurta, na{ao, zajedno sa suprugom Ksenijom, skloni{te
u Be~u.
“Poru{eni su u ratu brojni mostovi – u Osijeku, na Maslenici, prije
dvije godine sru{en je Stari most u Mostaru... Udar na mostove udar je
na zajedni{tvo, ru{enje mosta je huljski udar na prometnicu koja `ivot
zna~i. Prve gra|evine, pored ku}a, bili su mostovi, i ru{enje mostova
mo`e se usporediti s ubijanjem ljudi, to je ZLO^IN! Ru{e}i mostove
politi~ari su gradili MITOVE, vlastite (o snazi i nepobjedivosti). Mitove
o drugima – ~etnicima, usta{ama kao vjekovnim neprijateljima. Mostovi se ru{e, mitovi se u~vr{}uju. Vjekovna pri~a o dobrima i zlima
se nastavlja, pri~a o graditeljima i ru{iteljima se nastavlja. ^asno je
biti me|u graditeljima, braniteljima ljudi i gradova. Gradovi i mostovi su neuni{tivi kao i radost `ivota! Na`alost, mitovi su `ilavi, skoro
neuni{tivi. Nadajmo se – vi{e mostova, manje mitova i mitomana!”
Zatim je progovorio Bogdan Bogdanovi}, svojim mirnim glasom,
pokriven bijelim sjedinama, jednostavan, a ipak mudar i dubok.
“Mitovi, sami po sebi nisu lo{i. Narodi imaju pravo na mit, ali
nemaju pravo na [email protected] MITOVE! Mit o “nebeskoj Srbiji” je ~isti
idiotizam, naopaki, la`ni mit, kao {to je to i kosovski mit. La`ni
mit treba ubiti, na{a je du`nost osu|ivati la`ne mitove. Mostarski
most nije samo most, on je alegorija, alegorija o spojenim obalama jedne rijeke, o zajedni{tvu grada i ljudi u njemu.
Grad treba braniti, u grad treba imati povjerenje. Svaka podjela
grada je smrt grada. I obranu grada ne treba bukvalno shvatiti,
vi{e u prenesenom zna~enju. Mora ih se braniti od antigradskih,
negradskih ljudi.”
Bogdan Bogdanovi} je govorio i o Sarajevu, i ustvrdio da je Sarajevo, probojem blokade, obranjeno i sada je najva`nije da ne
ostane podijeljen grad, jer podijeljen grad je priznanje poraza, to
je divlja{tvo! Govorio je tako Bogdan Bogdanovi} i o obnovi gradova, gradovima na vodi (Venecija, Amsterdam, Sankt Peterburg),
o Dunavu i Beogradu te Zemunu, o gradu kao `ivom bi}u. Zavr{io
je s “optimisti~kom formulom”.
“Ostati sam, lepa je stvar, suprotstaviti se gomili kao pojedinac,
lepa je stvar, lepo je ne izgubiti sebe!”
On, taj srpski i jugoslavenski arhitekt, filozof i umjetnik (malo je
poznato da je jednu od svojih knjiga na njema~kom – Die Stadt
und der Tod – Grad i smrt, crnih korica sam ilustrirao svojim
crte`ima), a koliki je bio buntovnik, svjedo~i i ~injenica da }ete
uzalud njegov grob tra`iti na Novom groblju u Beogradu, mo`da
u Aleji velikana. Kada je pred smrt saznao da je u Aleji velikana
pokopan i @eljko Ra`natovi} Arkan, njegova, jedna od posljednjih `elja, bila je da bude pokopan u podno`ju spomenika `idovskim (jevrejskim) `rtvama fa{izma na Jevrejskom groblju u Beogradu koji je bio njegov prvi spomeni~ki objekt, dovr{en 1952.
godine. Uz odobrenje beogradske Jevrejske op{tine, nakon njegove smrti 2010. godine u Be~u, to je i u~injeno. Autor Kamenog
cvijeta u Jasenovcu, posve}enog svim `rtvama Jasenovca, na{ao
je svoje zadnje po~ivali{te me|u pokojnicima prezimena Danon,
Davi~o, Demajo, Finci, Talvi...
Bogdan Bogdanovi} nije znao da je dvije godine ranije, negdje
u studenom 1993., jedan fantast po imenu Vladimir Kre}a, biv{i
kapetan JNA, donio na ve}em stiroporu flomasterom ispisanu
pjesmu, koju smo zajedno stavili u izlog knji`are-antikvarijata.
Ne sje}am se da li je bila naslovljena kao STARI MOST, ali glasi:
9. 11. 1993.
Most,
[togod vjekova – gost
Bio
Kao da nije treb’o
Pa se
Vratio u – nebo
...
Ostala r’jeka da ~eka
Nevjesta
Huda do v’jeka,
KAO DA KAMENA FALILA
a mi
I dalje
Sitni zlobni mali
37
RUAH HADA[A
^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM
Be~ki drug Vladimir Kre}a, sa Helenom, oti{ao je iz carstvuju}eg grada, iz svjetske metropole, za Kanadu, u grad Calgary.
Pisao sam mu 20. kolovoza 1999. kao “pismo Vladi u Kanadi”:
“Sve njih odgovorne u – Haag! Objavljuju se ve} antologije ratne
poezije i sastavlja~i ne objavljuju pjesmu antologijske vrijednosti. Ne mora biti u antologijama, ona je u na{im srcima i memorijama.”
I {to jo{ dodati? Da je Stari most bio dio UNESCOVE svjetske
kulturne ba{tine, i izgradio ga je turski graditelj Hajrudin, 1566.
godine, u vrijeme bez kompjutera, bila je to najve}a lu~na konstrukcija na svijetu. Dvadeset godina poslije ru{enja Starog mosta, jednom od onih koji je pridonio njegovom ru{enju, izre~ena
je nepravomo}na sudska presuda. Ne znam da li je sud u Haagu
spominjao urbanocid u optu`nici, ali iako nepravomo}na, iako
spora, pravda je zadovoljena.
Obnovljen je Stari most, izgra|en “jo{ stariji i jo{ ljep{i”, a mi
sre}om ne svi, “i dalje sitni, zlobni i mali”. Jevrejski intelektualci i studentska omladina
me|u prvim `rtvama masovnih egzekucija
kao prva mera “kulturne arijanizacije”
Nezavisne Dr`ave Hrvatske (I. dio)
Dr. Mladenka Ivankovi}
Abstrakt:
Tekst se bavi nacionalnom i kulturnom politikom Nezavisne
Dr`ave Hrvatske i bele`i prve `rtve Holokausta na prostorima
biv{e Jugoslavije. U tekstu se govori o arijanizaciji kulture u NDH
i njenim konsekvencama na jevrejski `ivalj na teritoriji dr`ave.
Arijanizacija u hrvatskoj kulturi i ugao pod kojim }e se gledati
ostvarenje ideje o “zdravom narodnom kolektivu” bila je posledica vezivanja za ideologiju Tre}eg Rajha. Zdrava nacija se mogla izgraditi tako {to bi se fizi~ki uni{tili unutra{nji i spolja{nji
neprijatelji koji “truju” hrvatsku naciju. Prvi koraci u izvr{enju
“~i{}enja” nacije bilo je uni{tenje kulturne elite i omladine “neprijatelja hrvatske nacije“.
Naro~ito mesto, u tekstu, je posve}eno `rtvama Holokausta iz
redova jevrejskih intelektualaca, studenata i omladine koji su
stradali u logoru Jadovno.
Klju~ne re~i: Nezavisna Dr`ava Hrvatska, genocid, Holokaust,
jevrejski intelektualci, jevrejski studenti.
Nezavisna Dr`ava Hrvatska je u svom nastanku imala korena u prekrajanju karte sveta u volji svog politi~kog “mentora”,
Tre}eg Rajha. Na taj na~in, posmatrano istorijski i pravno, nastanak ove dr`ave nije bio vezan za neke odre|ene pravne principe,
te je ona u istoriografiji nazivana “marionetskom dr`avom tvorevinom”.1 Nezavisna Dr`ava Hrvatska u okviru formi politi~kog
organizovanja, nema legitimitet i efektivnu vlast.
U svim dr`avama koje se formiraju, postoje politi~ki uslovi koji
su jednaki za sve gra|ane koji priznaju granice te dr`ave. Politi~ki
uslovi su odre|eni i oni slu`e kao pretpostavke formiranja pravnog sistema dr`ave. Prema va`e}oj terminologiji, dr`ava se mo`e
38
odrediti kao entitet koga kumulativno odre|uju tri konstitutivna
elementa: postojano stanovni{tvo, utvr|ena teritorija, i suverena
vlast.
Ako zanemarimo na~in na koji su realizovani elementi teritorije
i suverene vlasti, prvi od ovih elemenata, stanovni{tvo dr`ave,
u krugovima hrvatske politi~ke elite, koja je projektovala nezavisnu dr`avu hrvatskog naroda, apsolutno je smatran kao
ne(dovoljno)va`e}i. Postojano stanovni{tvo dr`ave kakvom je
trebalo da bude Nezavisna Dr`ava Hrvatska je iz osnove trebalo
da bude preure|ena, kako bi odgovaralo njenom projektovanom principu nacije.
Nezavisna Dr`ava Hrvatska je bila formirana na nacionalnoj
osnovi. U novoj dr`avi NDH postojao je obrazac i princip kojim je bila odre|ena po`eljna nacija.2 Ona je, uglavnom, bila prisutna, ali su njenu nacionalnu monolitnost naru{avali i drugi
gra|ani razli~itih narodnosnih grupa. Njih je trebalo “uobli~iti”
kako bi odgovarali zdravom narodnom kolektivu3 ili jednostavno odstraniti,kako je to u dr`avnoj teoriji bilo navo|eno, “na
miran na~in”. Kao prvo i osnovno pravilo o prihvatanju nekoga
da `ivi kao stanovnik i gra|anin Nezavisne Dr`ave Hrvatske bilo
je ispunjenje ideolo{kih principa o ~isto}i rase i dr`avne vere.
Ako lice nije imalo jedan od ovih uslova nisu mogla da mu budu
zagarantovana sva prava kao gra|aninu.4
Osnove unutra{njoj politici na|ene su u isklju~ivom nacionalizmu i odlu~nom rasizmu. Pred ovom ideologijom, koja je popularno nazvana “ideologija narodnog kolektiva” i koju su propagirali i hrvatsko politi~ko rukovodstvo i katoli~ki kler, zahtevana
je rasna i nacionalna ~isto}a i jedinstvo. Zdrava nacija se mogla
izgraditi tako {to bi se fizi~ki uni{tili unutra{nji i spolja{nji nepri-
RUAH HADA[A
^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM
jatelji koji “truju” hrvatsku naciju.5 Najpogubniji za hrvatsku naciju su bili njeni unutra{nji i spolja{nji neprijatelji: Srbi, Jevreji,
intelektualci, komunisti.
Paveli} nije rado gledao Jevreje u Hrvatskoj, jer su po njegovom
shvatanju oni porotivdr`avni elemenat koji se bogati hrvatskim
kapitalom17 i ima sna`nu ulogu u dru{tvu, privredi i kulturi.
Najkooperativnija u sprovo|enju mera politi~kog “mentora”,
Tre}eg Rajha, se pokazala Nezavisna Dr`ava Hrvatska. Ona je
formirana istog dana kada su u Zagreb u{le snage nema~ke vojske, 10. aprila 1940. godine. Spremnost NDH za kooperativnost
i gotovost da na teritorijama na kojima se protezala njena vlast
dosledno sprovede sve odredbe “rasnog zakona” je imala dublje
korene koji su sezali u projektovanu sliku o ponovnom “uspostavljanju” pravog porekla hrvatske nacije.6 Za Hrvate su nove
politi~ke elite govorile da oni nisu narod slovenskog porekla7
ve} gotskog, jo{ od starina.8
Jevreji su bili organizovani u brojna kulturna, umetni~ka i sportska dru{tva. Pojedina od njih su nastala u vremenu koje prethodi
stvaranju Kraljevine SHS. Najve}i broj dru{tava je formiran tridesetih godina dvadesetog veka.
Kao dr`ava sa profa{iti~kom ideologijom Nezavisna Dr`ava Hrvatska je po obliku ure|enja postala diktatura. Fa{izam je na ~elu
imao ~oveka kome su se svi morali pokoriti bez obzira na li~ne
zasluge ili sposobnosti. Koheziju fa{izma ~ini stroga disciplina,
zasnovana na odanosti vo|i. Vo|a je bio li~nost koja je u svojim
rukama dr`ao celokupnu dr`avnu politiku.9 Vo|a u Nezavisnoj
Dr`avi Hrvatskoj je bio Ante Paveli}, vo|a usta{kog pokreta. Kao
{to je Nema~ka imala svog Firera, a Italija svog Du~ea, i NDH je
imala svog Poglavnika.
Ante Paveli} je formalno preuzeo vlast 16. aprila 1941. godine, u
Zagrebu. “Njegovo formalno preuzimanje vlasti bilo je objavljeno... u “Odredbi o imenovanju Prve Hrvatske Dr`avne Vlade“ u
kojoj se proglasio poglavnikom i uzeo mjesto predsednika vlade i ministra za vanjske poslove“.10 Paveli} je kao stvarni vo|a
politi~ke elite, uprkos obuci u Italiji bio izraziti germanofil.11
Prihvatanjem ~injenice o germanskom poreklu Hrvatskog naroda kojem je i on pripadao, Paveli} je sve fakte i svu politiku
u dr`avi sprovodio kako je to bilo ura|eno u Tre}em Rajhu.12
Osnove u unutra{njoj politici ra|ene su u isklju~ivom nacionalizmu i odlu~nom rasizmu.13 Netrpeljivost prema razlikama i
nagla{avanje monolitne jedinstvenosti bile su odre|ene pomo}u termina rase ili nacije. Gra|anin mo`e biti samo onaj ko je
sunarodnik. Sunarodnikom se smatrao samo onaj ko ima “arijsku krv”. U narodnu zajednicu hrvatskog naroda mogao se uklopiti samo pripadnik nekog drugog evropskog naroda, dok svi
oni koji to nisu bili, naro~ito Jevreji, bili su neprijatelji re`ima.
Samom tom ~injenicom, Jevrejin ne mo`e biti sunarodnik, odnosno gra|anin i nema gra|anska prava. Nezavisna Dr`ava Hrvatska je dobila kategoriju ni`ih gra|ana. To jest gra|ana koje je
trebalo “uobli~iti“, u najranijim danima dr`ave, ili {to je kasnije
ura|eno, odstraniti. Prihvatanjem ekstremno rasnog antisemitizma za jedan od klju~nih politi~kih stavova u dr`avi, marionetska dr`ava je “br`e napredovala“ i u njihovom izvr{avanju.14 Po
mi{ljenju Milana Ristovi}a, “U po~etku pritisaka na Jevreje, u
Nema~koj je trebalo da to “ ... izazove njihovo masovno iseljavanje {to je do sredine 1941. godine bio deo nema~ke zvani~ne
politike re{avanja “jevrejskog pitanja”. Iseljavanje (postupku koji
je primenjivan vi{e bi odgovarao pojam izbacivanje ili proterivanje), “podsticano” je merama dr`avnog terorizma prema svojim “nearijevskim“ gra|anima.” 15 Poglavniku “ ... treba samo pet
dana kako bi @idovi u NDH, u novinama “Hrvatski narod” od 21.
travnja, pro~itali da su nepo`eljni u javnosti ...” 16.
KATEGORIJA
IME
GODINA
OSNIVANJA
OMLADINSKA
Savez `idovskih
omladinskih udru`enja
Jevrejski sefardski klub
“Esperansa”
Literarni sastanci `idovske
omladine
Omladinski pokret “Dror”
Udru`enje jevrejskih
srednjo{kolaca “Literalni
sastanci”
Savez omladinskog
udru`enja “Gideon”
@idovsko omladinsko “Kolo”
Diletantska sekcija `idovske
omladine
Jevrejska radni~ka omladina
Omladinsko dru{tvo
“Makabi”
Jevrejski sefardski
studentski klub
Savez `idovskih omladinskih
udru`enja “Hanoar”
Omladinsko kolo
SREDNJO[KOLSKA
Udru`enje jevrejskih
srednjo{kolaca “Literarni
sastanci”
@idovska osnovna {kola
LITERARNA
@idovski akademski
literarni klub
Izraelsko hrvatsko
literarno dru{tvo
@idovsko literarni klub
“Borohov”
Literarni sastanci `idovske
omladine
Jevrejski te~ajevi
1919.
1926.
1897.
1897.
1897.
1919.
1925.
1924.
1927.
1926.
1926.
1927.
1921.
1897.
1922.
1922.
1918.
1919.
1897.
1920.
39
RUAH HADA[A
^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM
^ITAONICE
Hartmanova posudbena
biblioteka
@idovska ~itaonica
Centralni ured za
posu|ivanje knjiga
Jevrejska centralna
biblioteka
@idovska knji`evna zadruga
SEFARDSKI KLUBOVI
Sefardski klub “Esperansa”
Jevrejski sefardski
studentski klub
DEVOJA^KA [email protected]
“Benot Cion”
HOROVI
@idovski pjeva~ki zbor
Pjeva~ka i tambura{ka
sekcija “Makabi“
Mje{oviti hor
“Omanut” – dru{tvo za
podsticanje jevrejske
muzike
Pjeva~ki zbor “Hanigun“
Jevrejsko pjeva~ko dru{tvo
“Ahdut”
ORKESTRI
Glazbena sekcija “Makabi”
RADNI^KA [email protected]
Grupa ~inovnika i
namje{tenika
Udru`enje jevrejskih
zanatlija
Jevrejska radni~ka
omladina
HUMANA [email protected]
“Dru{tvo ~ovje~nost”
@idovsko akademsko
potporno dru{tvo
KULTURNO-PROSVETNA
@idovski akademski klub
“Judeja”
Dru{tvo “Tarabut”
Dru{tvo ~ovje~nosti
1846.
Dru{tvo “Jevrejski dom”
40
Jerejski te~ajevi
Savez cionisti~ke omladine
Klub “Zajednica”
Dru{tvo “Makabi”
Dru{tvo “Bar Cion”
Dru{tvo “Esperansa”
@idovsko narodno dru{tvo
(muzika)
Odbor hrvatskih izraelitskih
sveu~ili{nih gra|ana
1856.
1920.
1925.
1925.
1936.
1914.
FERIJALNO
1925.
Izraelska ferijalna kolonija
VISOKO[KOLSKA
Savez jevrejskih
visoko{kolaca kraljevine SHS
Esperansa – sekcija “Mavarec
Cijon”
@idovski akademski kulturni
klub “Judeja”
@idovsko akademsko
potporno dru{tvo
@idovsko akademsko
dru{tvo
Savez seniora akademskog
dru{tva “Bar Giopa”
Dru{tvo “Bar Giora”
Jevrejski sefardski studentski
klub
1908.
1918.
1921.
1925.
1932.
1933.
1933.
1923.
1920.
1920.
1920.
1920.
1920.
1920.
1919.
1903.
1926.
1925.
1925.
1914.
1905.
1905.
1905.
1905.
1925.
Jevrejska kulturno-umetni~ka dru{tva u Zagrebu18.
1933.
1933.
1933.
1846.
1905.
1914.
1919.
1934.
Vekovima naseljeni na toj teritoriji i prinu|eni da se u svakodnevnom `ivotu prihvataju obi~aje hrvatske sredine, Jevreji su
pored svoga nosili i jednu lojalnost prema hrvatskoj dr`avi i narodu. Vladaju}a ideologija Nezavisne Dr`ave Hrvatske to uklapanje u hrvatsku sredinu izjedna~ava sa dubokim “hrvatskim
nacionalnim ose}anjem“. Upravo ovo srastanje Jevreja u hrvatsku naciju je budilo posebna ogor~enja antisemita, a posebno
usta{tva.19
Te`nja da se kulturi nametne slu`enje nekim totalitarno ~istim
ciljevima je nosila jasne i vidljive znake saglasnosti va`e}im
ideolo{kim dogmama. “Zakonska odredba o za{titi narodne
i arijske kulture hrvatskog naroda u NDH” se sastojala od tri
~lana. U prvom se nazna~uje da: [email protected] po rasi ne smiju nikakvom suradnjom utjecati na izgradnji narodne i arijske kulture,
pa im se zabranjuje svako sudjelovanje u radu, organizacijama i
ustanovama dru{tvenog, omladinskog20, {portskog i kulturnog
`ivota hrvatskog naroda uop}e, a napose u knji`evnosti, novinarstvu, likovnoj i glazbenoj umijetnosti, urbanizmu, kazali{tu
i filmu.” Ovaj ~lan je osnova zakona. U drugim dvama ~lanovima se nazna~uje: “Provadba ove zakonske odredbe povjerava se
RUAH HADA[A
^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM
nadle`nom ministarstvima bogo{tovlja i nastave, udru`be i unutarnjih poslova” i u ~lanu tri: “Ova zakonska odredba stupa na
snagu danom progla{enja u Narodnim novinama.” 21
Od jevrejske inteligencije se zahtevalo da napusti svoju slu`bu. Bolnice su ~i{}ene od Jevreja lekara i medicinskih radnika.22 [kole su
otpu{tale profesore, a pravosu|e je bilo o~i{}eno od sudija, tu`ilaca
i advokata23. Studentima i |acima je bilo zabranjeno poha|anje nastave. Prema uzoru Tre}eg Rajha, “kulturna arijanizacija“ Nezavisne
Dr`ave Hrvatske je bila ubrzana, a rasizam uokviren.
Jevreji, na tlu od kojeg }e, kasnije, nastati Nezvisna Dr`ava Hrvatska,
su imali organizacije nacionalnog i politi~kog predznaka. Osniva~ki
kongres Saveza cionista je odr`an u Zagrebu24. On je obuhvatao celu
teritoriju Jugoslavije i nastavio je da deluje u celom me|uratnom periodu. Savez je okupljao intelektualce i privrednike. Iste te godine je bila
organizovana centralna jevrejska omladinska organizacija pod imenom “Savez `idovskih omladinskih udru`enja”. Ve}ina ostalih jevrejskih omladinskih udru`enja, koja formalno nisu pripadala ovoj organizaciji, su bila cionisti~ka i levi~arska. Veoma sna`na je bila cionisti~ka
studentska organizacija na zagreba~kom Univerzitetu. Najbrojnija i
najorganizovanija je bila omladinska organizacija “Ha{omer hacair”,
deo istoimene me|unarodne cionisti~ke omladinske organizacije ~iji
je cilj bio da priprema omladinu za odlazak u Palestinu25. Najja~u jevrejsku omladinsku,26 studentsku i cionisti~ku organizaciju su imali jevrejski omladinci i studenti u Zagrebu. Studenti su vremenom preuzeli sva jevrejska udru`enja na Sveu~ili{tu i formirali Sveu~ili{ni komitet
jevrejske komunisti~ke organizacije.27 [irenje komunisti~kog uticaja
me|u omladincima Jevrejima, bi moglo bi se objasniti beskompromisnom osudom rasizma i antisemitizma.
“Te{ko je ustanoviti kojim su se redom represivne mjere u svim
dijelovima Nezavisne Dr`ave Hrvatske po~ele provoditi. Prve su
na udaru bile osobe koje su potpadale pod udar rasnih zakona
(od 30. travnja 1941.), zatim jugoslavenski orijentirani pojedinci, poznatiji “ljevi~ari” 28, istaknuti sindikalni funkcionari i neki
komunisti, jer op}a hajka na komuniste zapo~inje tek nakon
njema~kog napada na Sovjetski Savez (22. lipnja 1941.), budu}i
da usta{e iz takti~kih razloga do tog vremena (jo{ je bio na snazi
pakt o nenapadanju izme|u nacisti~ke Njema~ke i Sovjetskog
Saveza) nisu po~eli sustavno hapsiti i progoniti komuniste.” 29
Stanovni{tvo sa rasnim i, naravno politi~kim, predznakom
ne koje su primenjivane mere represije je bilo jevrejsko. Ve}
25. aprila bila je uhap{ena velika grupa advokata, advokatskih
~inovnika i industrijalaca i internirana u logoru Kerestincu, zatim u sabirni logor na zagreba~kom sajmi{tu, odakle su transportovani u Gospi}, u logor na Jadovnom i na ostrvo Pag. Prema
izjavi jednog pre`ivelog intelektualca... “sveu~ili{ni profesori,
namje{tenici, suci, odvjetnici, lije~nici i drugi intelektualci30,
mu{karci i `ene, odvo|eni su u prepune policijske zatvore. (...)
Svaki je intelektualac kod ku}e pripremao opremu za zatvor.” 31
Prema podacima iz knjige \ure Zatezala, Jadovno. Kompleks
usta{kih logora 1941 32, i podataka koje smo mogli da proverimo u fondu [email protected] u Arhivu Jevrejskog istorijskog muzeja, pri
~emu smo kao intelektualce, u op{tem zna~enju, smatrali i industrijalce, direktore tvornica, privrednike, nastavnike muzike,
slikare, verske slu`benike, policijske inspektore i dr`avne ~inov-
nike, koji su za to radno mesto morali imati gimnaziju, do{li smo
do brojke od 108 intelektualaca koji su na{li smrt u kompleksu
usta{kih logora Gospi} – Jadovno. Pri ~emu moramo naglasiti
da je daleko ve}i broj `rtava u pitanju, jer trag o `rtvama ostane
ukoliko postoji neko od familije da ih da. Ukoliko su, u vreme
rata, a u vremenu posle rata, dok se nije pri{lo organizovanom
sakupljanju dokaza, srodnici nestali, samim time nije ostao niko
da bi dao podatke o `rtvama.
Slede}a grupa u organizovanom hap{enju Jevreja je hap{enje 165
omladinaca, 29. i 30. maja, od sedamnaest do dvadeset i pet godina starosti u Zagrebu. Bili su to studenti33, u~enici gimnazija i srednjih stru~nih {kola. To su uglavnom ~lanovi raznih sekcija sportskog
dru{tva “Makabi“ koji je okupljao svu jevrejsku omladinu.34
“Svi su 31. svibnja 1941. ukrcani u tri `eljezni~ka vagona, s pratnjom
od desetorice redarstvenika “kojima se izdaju besplatne `eljezni~ke
karte za Koprivnicu i natrag“, odvedeni u Koprivnicu uz obrazlo`enje
da odlaze na “vr{enje |a~ke radne slu`be“ u trajanu od osam tjedana. Prvih desetak dana bili su sme{teni u objektima Tvornice kemijskih proizvoda “Danica“ (pokraj Koprivnice) koja je prije rata obustavila proizvodnju i gdje je ve} 15. travnja 1941. osnovan prvi logor
ogra|en `icom i pod usta{kom stra`om. (...)
Nastavlja se u sljede}em broju. 1 Rukovodstvo Nezavisne Dr`ave Hrvatske “.... u ostvarenju nacionalne dr`ave ne
spre~ava ni{ta vi{e, ~ak ni nepostojanje pravne osnove, sa stanovi{ta me|unarodnog
prava.” \uro Zatezalo, Jadovno. Kompleks usta{kih logora 1941, knjiga I (u daljem
tekstu \. Zatezalo, I, Beograd 2007), Beograd 2007, str. 41.
2 U Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj niko od stanovni{tva nije mogao biti po nacionalnosti “... tko
nije po koljenima i po krvi ~lan hrvatskog naroda”, \. Zatezalo, I, Beograd 2007, str. 55.
3 Da bi se namere politi~ke elite ispunile, bilo je neophodno da se izvr{i homogenizacija pojedina~nih svesti gra|ana i da im se svima ideja “hrvatskog narodnog kolektiva” nametne kao njihova sopstvena. ^isti Hrvati su morali da se shvataju kao jedno
telo, da budu okupljeni u jednu celinu, u nacionalni i odgovaraju}i politi~ki totalitet.
4 Svi oni kojima je bilo priznato hrvatsko gra|anstvo, to jest “rasno ~isti Hrvati”, imali bi ista prava i obaveze, ali bi njihov osnovni zadatak bio da stvaraju u interesu
nacionalne zajednice, a nikako protiv nje. Nacionalna zajednica na prvo mesto – u
politi~kim vrednostima. Pojedinac se svodio tek na njen deli} da joj slu`i.
5 Ovim “~injenicama” je bila stvorena osnova za punu hrvatsku nacionalnu integraciju. Presudnu ulogu u procesu zaokru`ivanja procesa nacionalne integracije je imala
Katoli~ka crkva. Kao katalizator za {to potpunije ostvarivanje nacionalne integracije
bila je isticana superiornost nad navodno favorizovanim “bizantinskim” srpskim nacionalnim faktorom i uticaj antisemitizma. Antisemitizam, odnosno antijudaizam, je
bio shvatan kao izvesna vrsta ispunjenja svete, bo`anski opravdane misije da se svet
oslobodi “ljudskog taloga” i “apsolutnog zla”.
6 Ante Paveli} je posebno naglasio “... da su Hrvati gotskog, a ne slovenskog porijekla”.
\. Zatezalo, I, Beograd 2007, str. 41.
7 U vladaju}oj savremenoj nauci, Hrvati su poznati kao “ju`noslavenski narod” .... dalje se o
njemu navodi da “Govori hrvatskoga naroda pripadaju istom ju`noslovenskom jeziku” a
o ranoj istoriji na prostorima NDH vladaju}a nauka govori da: “U predaji ranoga srednjeg
vijeka sa~uvalo se sje}anje na doseljenje nekih slovenskih plemena iz Bjele Hrvatske na
gornjoj Visli.” Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb 1988. str. 1-2, str. 12.
8 “ … Mi nismo Slaveni. …. ( … ) Eugen Kvaternik (je) rekao da ime Hrvat dolazi od arhai~nog
izraza “Hroatang”, {to na gotskom zna~i radnik.” \. Zatezalo, I, Beograd 2007, str. 39.
9 Prema Andreju Mitrovi}u, Vreme netrpeljivih (u daljem tekstu A. Mitrovi}, Beograd
1974.), Beogad,1974.
10 \uro Zatezalo, I, Beograd 2007, str. 41.
11 Bogdan Krzman, Paveli} izme|u Hitlera i Musolinija, str. 27.
“Razgovaraju}i o polo`aju nove dr`ave, o~ekuju}i pozitivnu odluku Berlina, Paveli} je posebno naglasio ... (u no}i 15. aprila, u Karlovcu) ... da je Hrvatska i u pro{losti bila saveznik
Njema~ke, ... pa ce i sada biti lojalni Tre}em Rajhu.” \. Zatezalo, I, Beograd 2007, str. 41.
@an Baptist Durasel, poznati me|unarodni istori~ar, navodi jednu, pisanim izvorima
nepotvr|enu informaciju, ali se na osnovi dela u~esnika mo`e navesti da je do atentata
41
RUAH HADA[A
^ITATELJI PI[U / ‫ קוראים כותבים‬/ KORIM KOTVIM
na kralja Aleksandra Kara|or|evi}a, u tom vremenu koje nije spoljnopoliti~ki odgovaralo
Italiji, do{lo na nagovor Nema~ke: “... U oktobru 1934. godine, Du~e je bio zabrinut zbog
An{lusa i nije imao interes da odobri (usta{ama) atentat u Marseju..... Atentat u Marseju
je izveden samo uz nema~ki nagovor i podr{ku. ( ....) Poznato je da je no} pred atentat,
Paveli} boravio u Berlinu i `urno ga napustio da bi oti{ao u Milano.“ Jean-Baptiste Duroselle, Histoire dipolomatique de 1919 a nos jours, Paris, 1990, str. 176. Sam pisac teksta
ka`e: “... da je ova hipoteza neproverljiva.” prevod autora.
12 U ljudskom dru{tvu i ~ovekovoj istoriji, glasi su{tina tih stavova, klju~nu ulogu imaju rase, a zadatak dvadesetog veka da obezbedi rasnu ~istotu ~ove~anstva. Rasisti~ko
“totalitarno otkrovenje“ donelo je svetu tvrdnju da univerzumom vlada pobeda boljeg nad gorim. Germanska rasa je ta koja predstavlja najvi{i izraz najbolje ljudske
rase i njima zato pripada pravo na vode}e mesto u svetu. Oni treba da zasnuju svoju
imperiju. Suprotno tome, Jevreji su ni`a rasa i oni prljaju germansku rasu. Veliki
cilj, rasna ~istota je totalan, najvredniji, ~ak jedini. Prema Ernstu Nolteu, Fa{izam u
svojoj epohi (u daljem tekstu E. Nolte, Beograd 1990.), Beograd 1990.
Netrpeljivost prema razlikama i nagla{avanje monolitne jedinstvenosti bile su
odre|ene pomo}u termina rase ili nacije. Bo{ko Telebakovi}, Osobine nacizma,
Godi{njak 2007, Beograd 2007.str. 161.
“Tomas Man je smatrao da je, fa{izam sveprisutna bolest vremena, a “ponosno
poslu{ni Nemci” su lako oboleli.” Bo{ko Telebakovi}, Osobine nacizma, Godi{njak
2007, Beograd 2007, str. 170.
13 Prema A. Mitrovi}, Beograd 1974.
14 “Paveli} je znao da je “Nova Europa”, u stvari veliki Tre}i Reich. Svoj je politi~ki
polo`aj trebao tek u~vrstiti stvaranjem prvog “politi~kog utiska” koji ~}e biti jasno
vi|an i odobren u Njema~koj. Poglavnik je odmah shvatio da se od njega o~ekuje
nedvosmisleno isticanje protu`idovske politike.” Bo{ko Zuckerman, Psihologija Holokausta (u daljem tekstu B. Zuckerman, Zagreb 2011.), Zagreb, 2011, str. 90.
15 Milan Ristovi}, U potrazi za uto~i{tem (u daljem tekstu M.Ristovi}, Beograd 1988.),
Beograd, 1998. str. 24.
16 B. Zuckerman, Zagreb 2011, str. 3.
Jevreji su bili nepo`eljni na teritoriji Nezavisne Dr`ave Hrvatske u bilo kom zanimanju
i starosnom dobu. ^injenica, koju su politi~ke elite navodile o “za{titi arijske krvi”,
podrazumevaju}i osobe u punoj polnoj snazi koje bi, nekom verovatno}om, mogle
“nepomi{ljeno{}u arijki” preneti jevrejsku krv u germanski narod, je na osnovu podataka opovrgnuta. Na osnovu nepotpunih podataka kojima rapola`emo (iz knjige
\uro Zatezalo, I, Djelimi~ni imeni~ni popis `rtava ubijenih u kompleksu usta{kih logora Jadovno, Beograd 2007, str. 421-730) dalo se utvrditi da su u procesu egzekucije
nestale i osobe starije od {ezdeset godina `ivota, njih najmanje dvadeset i troje. One
su zavr{ile svoj radni vek i `iveli mirno, kao doma}ice i penzioneri, sami i u braku, u
raznim gradovima NDH. Najstariji bra~ni par, na spisku logora{a, je iz mesta Kri`evci.
Po imenu su Nojman Berta od 65. Go dina i njen mu` Nojman Mijo od 77. godina.
17 ”Razrez poreza koji su sa~injavli “procjembana povjereni{tva” u @idovskoj op}ini u Zagrebu
mnogo govore o privrednim aktivostima i socijalnoj stratifikaciji lokalne `idovske zajednice.
(…) … porez za 1940. do svote od 950 dinara razrezan z 2.414 osoba ili za 78,1% svih porezovnika. (…) Zabreba~ka je Op}ina nedbojbeno bila, I u apsolutnim i u relativnim pokazateljima,
najbogatija i u Kraljevini Jugoslaviji, pa i {irem prostoru, od Graza do Soluna. (…) …bogatih je
bilo mnogo, ali su bili manjina. Pa ipak, sirom{niji ne`idovi, koji su, mogli biti pod utjecajem
atisemitskih teza, uo~avaju}i u `idovskoj zajednici samo bogate, stvarali sun a taj na~in la`nu
sliku o imovinskom stanju svih @idova. (…) Kada se predvi|eni prinosi za 1940. godinu razvrstaju po profesijama, dobiva se sljede}a slika: na dnu su ljestvice ~inovnici (…) Tek ne{to
bolje stoje zanatlije (…) koji spadaju u ”slabije imu}ne” (…) Lije~nici, njih 111 … ve~}ina ih
je pripadala srednjem sloju (…) odvjetnici … su bili, poput lje~nika, relativno konzistentna
skupina, iako ne u tolikoj mjeri. U relevantnim omjerima, bilo ih je vi{e “slabijeg imovinskog
stanja” nego li lije~nika, a bilo ih je (iako samo dvojica) me|u “bogatima”. Katgorije “trgovaca”
i “ku}evlasnika” pla}aju u prosjeku gotovo isto (…) Na imovinskoj ljestvici jo{ su bolje stajali
”ravnatelji”, s prosje~nim prihodom od 2508. dinara. Potom slijedi skupina “industrijalaca” i
proizvo|a~a I trgovaca i trgovaca papirom, tekstilom,drvetom i ko`om.” Ivo Gold{tajn, @idovi
u Zagrebu 1918-1941 (u daljem tekstu I. Gold{tajn, Zagreb 2004 ), Zagreb, 2004., str. 272-274.
18 Arhiv Jevrejskog istorijskog muzeja, fond “Rukopisi” ( u daljem tekstu AJIM, “Rukopisi”)
Jevrejska kulturno-umetni~ka dru{tva i njihov zna~aj za odr`avanje jevrejstva u Jugoslaviji.
19 Da bi se to i zakonski regulisalo izdate su zakonske odredbe koje su regulisale tri
najzna~ajnije oblasti: “Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti u NDH” od 30. aprila;
“Zakonska odredba o za{titi arijske krvi i ~asti hrvatskog naroda u NDH” od 30. aprila
i “Zakonska odredba o za{titi narodne i arijske kulture hrvatskog naroda u NDH” od
4. juna. Videti: B. Zuckerman, Zagreb 2011.
20 Kada je re~ o obrazovanju Jevreji se progla{avaju glavnim kreatorima pogubnih i
{tetnih navika kod dece. Ovako zatrovane de~ije du{e su najbolji objekat za dalje
jevrejske eksperimente. Prema: B. Zuckerman, Zagreb 2011.
21 B. Zuckerman, Zagreb 2011. str. 95.
22 U optu`bama medicinskih radnika je preovladao stav da Jevreji ne le~e, ve} ostavljaju bolesnike bez lekova, a najte`a je bila optu`ba “... kako `idovski lije~nici planski vr{e
poba~aje i tako ubijaju nero|enu hrvatsku decu.” B. Zuckerman, Zagreb 2011. str. 21.
42
23 “Nijemci su u Zagrebu ve} 10. i 11. travnja 1941. uhapsili nekoliko javnih i kulturnih
radnika @idova, a usta{e su zatim od 25. do 28. istog mjeseca uhapsili ve}u grupu
odvjetnika, odvjetni~kih pripravnika (...) i sve ih internirali u logor na Kerestincu”.
Narcisa Lengel Krizman, “Logori za @idove u NDH”, Antisemitizam, Holokaust,
Antifa{izam, Zagreb, 1996, str. 96.
24 Osniva~ki kongres “Saveza cionista Jugoslavije” je odr`an 1919. godine.
25 ”Ha{omer hacair (“mladi stra`ar”) je jevrejska omladinska organizacija formirana u
godinama posle Prvog svetskog rata u Poljskoj, a da bi postepeno obuhvatila jevrejsku
omladinu u nizu zemalja. (...) Osnovni zadatak Ha{omera hacaira bio je da vaspitava,
da pripremi jevrejsku omladinu za halu~ki, pionirski rad, na izgradnji jevrejske domovine u Palestini, kao binacionalnoj domovini Jevreja i palestinskih Arapa. Taj rad, smatralo se u Ha{omeru hacairu, mo`e da se obavi samo u kolektivima, u kibucima, (...)
gde nema privatne svojine. (...) Polazilo se od toga, i to beskompromisno, da izgradnja
zemlje Izraela (...) tra`i celog ~oveka, pro`etog u potpunosti jevrejskim vrednostima. (...) Jevejska omladina u Ha{omer hacairu, Pored nedvosmislenog cionisti~kog
vaspitanja, dobijala je (...) i ozbiljno marksisti~ko vaspitanje.” Teodor Kova~, “Ne{to
o Ha{omer hacairu i njegovom “gnezdu u Novom Sadu”, u Jevrejska omladinska
dru{tva na tlu Jugoslavije 1919-1941, Beograd 1995, str. 27-29.
26 “Sportsko dru{tvo “Makabi” je nastalo 1919. godine ujedinjenjem [email protected] {portskog
i gombala~kog dru{tva” s Omladinskim {portskim dru{tvom “Makabi”. “Broj ~lanova je tijekom godina rastao (...) do 1941. broj ~lanova narastao je do 1400, {to je “Makabi” ~inilo
jednim od najja~ih sportskih dru{tava u Hrvatskoj. (…) Nastarija, najva`nija i najmasovnija
disciplina u Dru{tvu bila je gimnastika. (…) Nogometna sekcija te nogometni klub osnovani
su 1919. godine i odmah je po~ela s radom juniorska i seniorska mom~ad s vi{e od 30 igra~a.
(…) “Makabijeva” sekcija zimskih sportova osnovana je 1920., u njoj su najzastupljeniji bili
skija{i (…) a ostali su bili “rodla{i” i skliza~i. Neki ~lanovi @idovske op}ine bili su pioniri
skijanja u Zagrebu, (…) Atletska selekcija osnovana je 1921. godine. (…) Odr`avane su i cross-country utrke za zagreba~ke klubove u organizaciji “Makabija” (…) Teniska sekcija po~ela
je s radom 1921, ma~evala~ka sljede}e godine-ma~evalaca ima u prosjeku 12 po treningu,
vje`baju “po talijanskoj {koli s lahkim sabljama”. ^etiri “Makabijeve” ma~evateljke bile su
mom~adske prvakinje Jugoslavije u floretu. Te{ka atletika, hrvanje i boks pokrenuti su 1923.
godine. (…) Stoni se tenis po~eo igrati vjerovatno jo{ 1928, a ve} po~etkom 1929. nastupilo
je 10 stolnotenisa~a na prvenstvu Zagreba. (…) [ahovska je sekcija osnovana 1934. Najkasnije je, 1940. ,po~ela s radom sekcija hokeja na travi. Zna se da je bilo orgainzirano i plivanje
i veslanje, jer je ve~} 1920. postojala kabina “Makabija” na kupali{tu na Savi. (…) ”Makabi”
dugo vremena nije imao igrali{ta (…) U velja~i 1926. ”Makabi” seli iz ”neugledne podrumske
vje`baonice Evangeli~ke {kole u Gunduli}evoj ulici u novu prekrasnu gimnasti~ku dvoranu
u Palmoti}evoj.” (…) Oko 1926. osnovna je i sekcija za hazenu, kojom su se bavila `ene.
(…) U okviru Dru{tva osnovan je 1922. Pjeva~ki zbor (…) Djelatnost “Makabija” ukazuje na
ravnote`u – s jedne strane, sport kao izraz modernih dru{tvenih trendova sve je prisutniji u
`idovskoj zajednici, s druge, zagreba~ki @idovi i dalje dr`e do svojega identiteta. Upravo zbog
potrebe “kulturno-prosvjetnog cionisti~kog rada” sporta{i-makabejci su bili podsticani da se
izobra`avaju u raznim znanjima o judaizmu i Palestini – potkraj 1932. osnovana je prosvjetna
sekcija zagreba~kog “Makabija”, a ve} po~etkom 1933. organizirani te~ajevi – iz “podru~ja
palestinografije” i “osnova cionizma”. I. Gold{tajn, Zagreb 2004, str. 247-258.
27 Prema: Grupa autora, Jevrejska omladinska dru{tva na tlu Jugoslavije 1919-1941,
Beograd 1995.
28 Rozencvajg (Rosenzweig) Viktor, student veterine; Fridman,, Bele, Branimir, student prava ;Mautner, Maksa, Dragan, student prava; Berger, Mi{e, Milivoj; Fertig, Samuela, Hajnrih, student prava. Rozencvajg Viktor je bio ro|en u Rumi. “Studirao je prvo
u Beogradu, ali je morao da napusti grad zbog levi~arske aktivnosti, pa je pre{ao u Zagreb.
Tamo je nastavio sa svojim politi~kim radom pa ga je jugoslovenska policija, 30. marta
1941. uhapsila, pre nego {to su usta{e preuzele vlast i zatvorile ga u logor Kerestinec, gde
je streljan 9. jula 1941. godine sa ... i jo{ sedmoricom intelektualaca. Bio je najmla|i od
njih, imao je 27 godina.” Ivan Nini}, “Nestanak najdra`ih“, u Mi smo pre`iveli, knjiga 4,
Beograd 2007, str. 304.
29 Narcisa Lengel-Krizman, Mihael Sobolevski, Hap{enje 165 jevrejskih omladinaca u Zagrebu u maju 1941. godine (u daljem tekstu N. Lengel-Krizman, M. Sobolevski, Zagreb
1998) ~asopis “Novi Omanut”, Zagreb, novembar – decembar 1998/5759, str. 3-4.
30 Zabele`ena je smrt karlova~kog nadkantora, Majsel Josipa David, AJIM, @rtve, broj `rtve 16195.
31 Edo Neufeld, “Progon `idovskih advokata u NDH“, u Mi smo pre`iveli, knjiga 3 (u
daljem tekstu E. Neufeld, Beograd 2005), Beograd 2005, str. 155-156.
32 \uro Zatezalo, I, Djelimi~ni imeni~ni popis `rtava ubijenih u kompleksu usta{kih
logora Jadovno, Beograd 2007, str. 421-730
33 Prema podacima iz knjige \ure Zatezala, Jadovno. Kompleks usta{kih logara 1941, i
podataka koje smo mogli da proverimo u fondu [email protected] u Arhivu Jevrejskog istorijskog
muzeja, nabrojali smo {ezdeset i osam imena sa zanimanjem student. Vrsta fakulteta nije
bila uvek nazna~ena. Najbrojniju grupu smo prona{li kod studenata medicine i veterine,
agronomije, prava, arhitekture i hemije. Bilo je i drugih struka, ali nismo na{li podatke.
34 Hap{enja su bila organizovana, ali je bilo i pojedina~nih hap{enja. Na spomen.plo~i
`idovskim omladincima ubijenim 1941. u logoru Jadovno, nije zabele`no jedno od,
na`alost, mnogih imena, jer student Blau Zlatko nije bio u grupi koja je organizovano
pohap{ena. AJIM, @rtve, broj `rtve 16149.
RUAH HADA[A
Ruah zajedno
Sonja Samokovlija
Dragi ~itatelji Ruaha,
Zapo~ela sam razmi{ljati o pisanju ovog pisma u miru i ljepoti
otoka I`a.
Koliko god sam smi{ljala {to i kako, nisam prona{la rje{enje, a
onda sam odlu~ila obratiti se vama.
Kopkala me znati`elja {to broj 24 (jer ovaj je broj Ruaha 24)
predstavlja i krije u sebi po gematriji i naravno, obratila sam se
rabinu Goldwasseru. Odgovor je stigao ubrzo i potvrdilo moju
odluku da vam napi{em ono {to me ti{ti.
Najprije o broju 24. Broj 24 sadr`i u sebi slova ~iji korijen ~ine
bet i dalet, te izme|u ostalog tvore rije~ Bejahad. Svima vam
je poznato da bejahad zna~i zajedno i da je ba{ ovaj broj 24
zna~ajan po tome da samo zajedno mo`emo prebroditi bilo kakvu prepreku koja je pred nama.
Ve} znate da su sredstva prora~una RH vrlo ograni~ena a mislim da ste i obavije{teni da nam je smanjen iznos dotacije za
izla`enje Ruah hada{a. Zbog tog razloga, na{i }e brojevi (4) biti
tiskani na samo 52 stranice, ne}emo izdati niti englesko izdanje
a niti [kolski ruah.
Na`alost, i knjiga za koju smo se trudili da iza|e na hrvatskom Drugi `ivot Allana Polettija o spa{avanju i prebacivanju
zagreba~kih @idova iz Italije u [vicarsku, nije dobila potporu.
Smatraju}i da je va`no da knjiga bude objavljena na hrvatskom
i tako sa~uvana uspomena na oko 200 @idova koji su pre`ivjeli
zahvaljuju}i pomo}i mje{tana Aprice, prepustili smo izdavanje
drugima.
No vratimo se Ruahu. Veseli nas da se iz broja u broj javlja sve
ve}i broj onih koji `ele dobivati na{ magazin zbog kvalitete njegovog sadr`aja, no uz veselje to nam budi i nelagodu jer nam
pove}ava vrlo ograni~en i nedostatan bud`et.
Kao prvi korak, odlu~ila sam se kao glavna urednica odre}i mog
honorara za ovaj broj. Honorar glavnog urednika iznosi 2.000,00
kuna po broju. To }e za po~etak biti moj doprinos.
Ve}ini suradnika ne pla}amo honorare, a onima kojima pla}amo,
honorari su vi{e nego simboli~ni, no mi{ljenja smo da ba{ u `elji
da zadr`imo razinu kvalitete na{eg ~asopisa od toga ne smijemo
odustati.
Ruah dobivate na adrese besplatno, no potrebna nam je va{a
pomo}, ideje i suradnja kako bi tako i ostalo.
Pomo}i nam mo`ete na nekoliko na~ina, evo samo nekih ideja :
1.) Ruah se dan nakon dolaska po{tom na ku}ne adrese
stavlja na web stranicu Bet Israela, (www.bet-israel.com)
Facebooka (Bet-Israel Zagreb) i Tweetera, {to zna~i da se
mo`e ~itati on line ili otisnuti pa ~itati u tiskanom obliku.
Molimo sve one koji na taj na~in mogu i `ele u`ivati u
Ruahu da nam se jave i to potvrde. U tom slu~aju ne bi
dobivali Ruah u tiskanoj formi po{tom na ku}ne adrese.
2.) Drugi na~in pomo}i je da oni koji mogu i `ele uplatiti svoj doprinos za Ruah. Uplate se mogu vr{iti osobno
ili uplatnicom na Bet Israel. Molimo nazna~ite da je za
Ruah. Nema donjeg niti gornjeg limita za iznos.
3.) Kao ideja dobrodo{li su nam oglasi za zadnju stranicu
(ne smijemo imati komercijalne reklame). Zadnja je stranica u boji i prihod bi i{ao za tro{kove Ruaha a cijena
cijele stranice je 1.000.00 kuna.
4.) Na kraju, ali ne neva`no, {to mislite o godi{njoj pretplati
za Ruah? ^etiri broja kvalitetnog {tiva za godi{nju pretplatu od 80,00 kuna po obitelji 1 primjerak).
Mo`da imate jo{ neki prijedlog ili rje{enje?
Va{e odgovore, pohvale, primjedbe ili prijedloge molim {aljite
na e-mail adresu ruahhadasa2ºgmail.com ili po{tom na Ured
Bet Israela s naznakom za Ruah.
Glavna urednica Sonja Samokovlija 43
RUAH HADA[A
STRANA ZA DJECU / ‫ הפינה לילדים‬/ HAPINA LEJELADIM
Mala La i
Kohav
The Project Gutenberg eBook,
Raj u moru
@idovske bajke i legende Gertrude Landa, prevela Dubravka Ple{e
Hiram, kralj Tira, bio je glupavi starac. @ivio je tako dugo i dosegao toliku starost da je bedasto pretpostavio da nikada ne}e
umrijeti. Ova je zamisao svakoga dana sve vi{e ja~ala u njegovoj
glavi pa je ovako razmi{ljao:
“Poznavao sam Davida, kralj @idova. I njegovog sina, mudrog
kralja Solomona tako|er. Ali, ma koliko bio mudar, Solomon se
morao ute}i meni za pomo} pri gradnji svog ~udesnog Hrama.
Samo zahvaljuju}i pomo}i vje{tih radnika koje sam mu poslao,
uspje{no je zavr{io rad na tom zdanju. David, slatki slavuj Izraela, bio je tek dje~ak kada je ubio diva Golijata no i David je umro.
Ja pak i dalje `ivim! Sigurno nikada ne}u niti umrijeti. Ljudi umiru a bogovi `ive zauvijek. Sigurno sam i ja bog! A za{to ne?”
Ovo je pitanje postavio svojem glavnom savjetniku koji je ipak
bio previ{e mudar da bi na takvo pitanje odgovarao. No, kako
kraljevi savjetnici nikada do tada nisu propustili odgovoriti svojem kralju, Hiram je bio uvjeren da ih je kona~no uspio zbuniti
pitanjem na koje obi~an smrtnik ne mo`e odgovoriti. Bio je to
jo{ jedan dokaz, uvjeravao je samoga sebe kralj, da je upravo on
bog.
“Sigurno je tako, sigurno je tako”, mrmljao je kralj i toliko je ~esto
ponavljao ove rije~i da se na kraju uvjerio u njihovu istinitost.
“Ne govorim to ja, nego glas Duha Bo`jega koji je u meni”, rekao
je kralj samome sebi i pomislio kako je ovaj njegov zaklju~ak
tako mudar da ga je shvatio kao jo{ jedan, dodatni dokaz.
Kako je lako zavarati samoga sebe!
Zatim je odlu~io svojem narodu obznaniti ovu veliku tajnu.
Odlu~io je to u~initi na vrlo neobi~an na~in kako njegovi podanici nimalo ne bi sumnjali u njegove rije~i. Nije donio proglas
kojim je svima naredio da vjeruju u njega kao u boga. Pri{apnuo
je svoju tajnu svojem glavnom savjetniku i uputio ga da je svakoga dana ka`e jednoj dodatnoj osobi koja }e je sutradan pak re}i jo{ jednoj osobi.
Tako se novost ubrzo pro{irila do najudaljenijih zakutaka zemlje.
Usprkos tome, ni{ta se nije dogodilo. Hiram, koji je do sada ve}
potpuno pobudalio, naredio je ljudima da ga obo`avaju. Neki su
se pokorili, boje}i se kazne ili ~ak pogubljenja ako odbiju. Drugi
su tvrdili da ne postoji nikakav dokaz da bi kralj bio bog. Ove su
rije~i stigle i do Hiramovih u{iju te su ga silno mu~ile.
44
“Kakav dokaz zahtijevaju nevjernici?” pitao je kralj svoje savjetnike.
Savjetnici su oklijevali odgovoriti ali tada je mudar starac duge
brade, tiho rekao: “^uo sam ljude kako govore da bog mora imati nebo s kojega baca munje i gromove i raj u kojem boravi.”
“I ja }u imati nebo i raj!” rekao je Hiram poslije nekoliko minuta {utnje a u sebi dodao: “Ako je Solomon mogao izgraditi
veli~anstveni Hram uz pomo} mojih radnika, onda i ja zasigurno
mogu stvoriti raj.”
Dugo je o tome razmi{ljao i svakoga mu se dana ideja ~inila sve
jednostavnijom. Bilo bi tako lijepo kada bi imao cijeli raj samo
za sebe! Isprva je odlu~io izgraditi veli~anstvenu pala~u od zlata,
s prozorima od dragoga kamenja. Bit }e tu i visoka kula u koju
}e smjestiti svoje prijestolje, daleko iznad ljudi, toliko visoko da
}e svi sigurno povjerovati da je on bog.
Zatim mu se u~inilo da to ne}e biti dovoljno. Pala~a, ma koliko
rasko{na bila, bit }e samo zgrada a ne raj. Danima i no}ima mislio je i brinuo dok ga glava nije silno zaboljela. Onda, dok je
gledao brod koji je plovio morem, na pamet mu je pala nevjerojatna ideja.
“Izgradit }u pala~u koja }e izgledati kao da sama od sebe visi
nad vodom!”, rekao je kralj samome sebi, smijulje}i se. “Samo bi
bogu na pamet mogla pasti takva veli~anstvena zamisao!”
Odmah je po~eo u stvarnost provoditi svoj briljantan plan. Poslao je povjerljive glasono{e da nadaleko tra`e dobre ronioce.
Izabrao je samo one koji nisu znali jezik njegove zemlje. Sam im
je Hiram dao zapovijedi a ronioci su radili isklju~ivo no}u kako
ih nitko ne bi vidio i kako nitko ni{ta ne bi znao o njihovom poslu. Njihov je zadatak bio pri~vrstiti ogromne stupove na morsko
dno. Kada su zavr{ili svoj posao, ronioci su dobili svoju pla}u i
udaljeni su iz kraljevstva.
Zatim je iz daleke, nepoznate zemlje dovedena druga grupa
radnika. Oni su izradili platformu na stupovima koji su stajali u
moru. Tre}a grupa radnika po~ela je dizati predivno zdanje na
platformi. I oni su radili samo no}u ali zdanje se vi{e nije moglo
skrivati. Sada se ve} vidjelo kako se izdi`e iz mora. Zato je kralj
ljudima uputio ovu objavu:
“Ja, Hiram, kralj svih ljudi, BOG SVEMOGU]I, ovim obznanju-
STRANA ZA DJECU / ‫ הפינה לילדים‬/ HAPINA LEJELADIM
jem da sam vam po`elio prikazati moj RAJ, kojega sam do sada
skrivao u oblacima. Oni koji su dostojni, vidjet }e ga DANAS!“
Od svih pametnih stvari koje je u~inio, Hiramu se najpametnijom ~inila upravo ova objava.
“Oni koji zdanje ne}e vidjeti, smatrati }e se nedostojnima. Svakoga }e dana vidjeti malo vi{e i mislit }e da postaju sve dostojniji. I
vjerovat }e, moraju vjerovati, kada ugledaju cijelo zdanje. Osim
toga, gledat }e uvis, prema oblacima, kako bi vidjeli spu{tanje
raja. Nikada im ne}e pasti na pamet da pogledaju prema dolje,
kako bi vidjeli da se odnekuda izdi`e.”
I, tako je i bilo. Ljudi su bili impresionirani velikom gra|evinom
koja je, naizgled, sama od sebe rasla svakoga dana. Nikada nitko
nije vidio niti jednog radnika i, {to je bilo naj~udesnije, ~inilo se
da cijela struktura stoji u zraku!
Tako je izgledalo jer je cijeli prvi kat bio izra|en od naj~i{}eg
postoje}eg stakla Staklo je zaista bilo tako prozirno da su ljudi
jednostavno gledali kroz njega i mislili da ne vide ni{ta. Ostali
katovi pala~e izgra|eni su na tom prvom, staklenom katu i naravno, ~inilo se da lebde u prostoru. Izgra|eno je sedam katova koji
su predstavljali sedam nebesa. Drugi kat, onaj povrh staklenog
kata, bio je izra|en od `eljeza, tre}i od olova, ~etvrti od sjajne
mjedi, peti od ula{tenog bakra, {esti od sjajnoga srebra a sedmi,
zadnji kat, od ~istoga zlata.
Cijelo je zdanje rasko{no ukra{eno dragim kamenjem raznih
boja. Danju je dvorac blje{tao zbog sun~eve svjetlosti koja je
obasjavala tisu}e komada dragoga kamenja i ugla~anih metala.
Sjaj je bio takav da su svi bili uvjereni da gledaju u nebesa i to
jedva, u strahu da }e oslijepiti.
Kada je sunce zalazilo, najvi{i kat i njegova ogromna zlatna kupola `arili su se kao more vatre a no}u je bezbrojno drago kamenje svjetlucalo poput dodatnih zvijezda.
No, neki ljudi i dalje nisu vjerovali da je to bio raj pa se Hiram
ponovo bacio na razmi{ljanje.
“Moraju ~uti gromove i vidjeti munje”, rekao je kralj i to mu se
nije ~inilo velikim problemom.
RUAH HADA[A
Na drugom katu zdanja bile su pohranjene ogromne stijene i
te{ko, okruglo kamenje. Kada bi ih se koturalo uokolo ljudi su
mislili da to grme gromovi. Pomo}u mnogobrojnih pokretnih
prozora i reflektora Hiram je mogao odbijati svjetlost prema gradu i tako varati jednostavne, neuke ljude kojih se prizor vrlo
dojmio te su u strahu vjerovali da gledaju munje.
“Kada vide da sjedim ovdje gore, iznad snaga oluje”, pomislio je
Hiram, “ljudi }e morati povjerovati da sam bog te }e me uzvisivati vi{e od bilo kojeg smrtnog kralja.”
Bio je bezumno sretan sjede}i na svom prijestolju u oblacima
ali njegovi su savjetnici odmahivali glavama. Znali su da }e takva
ludost biti prikladno ka`njena. Upozorili su Hirama da u dvorcu
ne smije ostati tijekom oluje ali on im je bijesno odgovorio: “Ja,
bog oluje, se ne bojim!”
No, kada se prolomila stvarna tutnjava groma i bljesnule prave
munje oko njegovog raja, Hiram vi{e nije bio tako hvalisavo hrabar. Imao je viziju. Drhte}i svakim svojim udom, {}u}urio se na
svome tronu i u ma{ti vidio an|ele, demone i vile kako ple{u
oko njega i rugaju se njegovim pretenzijama i njegovom predivnom zdanju.
Oluja je postajala sve sna`nija, munje su sve ja~e sijevale a buka
groma bila sve glasnija. Hiram je vrisnuo kada se za~uo silan
zvuk stakla koje se lomilo. Prvi kat nije mogao izdr`ati stra{ne
udare valova, napukao je i uru{io se. Za {est gornjih nebesa vi{e
nije bilo potpornja. Vi{e nisu mogla lebdjeti u prostoru.
Uz strahovit tresak koji je unio jezu u srca promatra~a, cijela
struktura raspala se na tisu}u dijelova i utonula u more.
Za~udo, Hiram nije niti poginuo niti se utopio. ^inilo se da je
spa{en ~udom i neki su ljudi vjerovali da je upravo to dokaz da je
on bog, vi{e nego {to je to ikada bio njegov nesretni raj.
Ali, ostao je na `ivotu samo kako bi iskusio silan jad i tugu. S
vlasti ga je zbacio Nabukodonosor i svoj je `ivot Hiram okon~ao
kao jadni uznik. I svi su ljudi znali da je Hiram, neko} veliki kralj
Tira, prijatelj kralja Davida i Solomona, bio tek smrtnik a usto i
glup. ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
Glasovi Jeruzalema: ^ovjek iz Staroga grada
Loren Minsky, itraveljerusalem.com team,
prevela Dubravka Ple{e
Loren Minsky razgovarala je s gospodinom Mo{eom Weingartenom, ~ija je
obitelj pomogla pri utemeljenju a{kenaske zajednice u Starom gradu Jeruzalemu
tijekom 1800-ih.
“Moja obitelj ima najdublje korijene u ovom svetom podru~ju,
u ovoj Svetoj zemlji”, ponosno ka`e Mo{e Weingarten. Obitelj
Weingarten smatra se najstarijom obitelji u Starom gradu Jeruzaelmu. Mo{eov pokojni djed rabin Avraham Weingarten,
45
RUAH HADA[A
ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
i iz njega te za utemeljenjem bolnice. “^inilo se da im predstoji herojska borba nalik na onu na Masadi tijekom koje
}e biti izgubljeno mnogo `idovskih `ivota”, ka`e Mo{e.
“Moj djed i drugi vo|e takvu situaciju nisu prihvatili nego su nastojali prona}i na~in da spase ovo sveto mjesto”, ka`e gospodin
Weingarten. Kada su 1948. godine Jordanci ipak uspjeli zauzeti Stari grad, rabin Abraham Morhehaj Weingarten od arapskog
upravitelja je tra`io dopu{tenje da @idovi i dalje ostanu `ivjeti u
podru~jima pod jordanskom upravom. Iako se upravitelj isprva
slo`io s ovom molbom, kasnije je svoje odobrenje ipak povukao.
Rabi Mo{e Weingarten u sinagogi Or Hahaim Photo: Courtesy.
po{tovani vo|a `idovske zajednice 1948. godine, bio je prisiljen
predati klju~eve Staroga grada Jordancima. Obitelj Weingarten
prva se i vratila u Stari grad 1967. godine a njegova pokojna
majka Rivka bila je klju~na osoba za razumijevanje povijesti ovog
podru~ja kao i za ponovno utemeljenje @idovske ~etvrti.
Mo{eovi preci s bakine strane baale batim iz zajednice Gaona iz
Vilne pristigli su na ovo podru~je tijekom prve a{kenaske alija
1812. godine. Obitelj njegovog djeda stigla je generaciju kasnije.
Obitelj Weingerten, koja je bila izuzetno dobrostoje}a, bila je
prisiljena ostaviti sve, uklju~uju}i i va`ne dokumente te ormar u
kojem se nalazilo 300 srebrnih predmeta. “Moja je obitelj oti{la
samo s odje}om koju je imala na sebi”, ka`e Mo{e.
Iako u Starom gradu postoji a{kenaska zajednica od 1701. godine
pod patronatom rabina Jehude Hahasida u sinagogi Hurva, ta se zajednica uru{ila kada je rabin umro a sama je zajednica bila u velikoj
opasnosti zbog velikog duga arapskim {eicima. “^ak 110 godina
ovdje nije postojala a{kenaska zajednica”, ka`e Mo{e. “Od 1812.
godine, moji preci, rabin [lomo Pah Rozental i njegova obitelj bili
su pioniri u podizanju nove zajednice u Starome gradu.”
Devetnaest je godina obitelj `ivjela u unajmljenoj ku}i u Rehaviji,
u kojoj je rodio i Mo{e. “Moja je obitelj obi~avala gledati slike
Staroga grada i prisje}ati se proslave svakog blagdana u na{oj ku}i
unutar zidova Staroga grada. Nismo ni na trenutak gubili nadu da
}emo se jednoga dana vratiti u Stari grad, u na{ dom, u sinagogu
za koju brinemo, na{em svetom poslanju, na{em `ivotu.”
Rabin Pah Rozental kupio je zgradu, uklju~uju}i i sinagogu Or
Hahajim od Islamskog Wakufa (administracije zadu`ene za raspolaganje nekretninama i dobrima) za veliku svotu novca. Zgrada koju su kupili bila je ona u kojoj je 1534. godine ro|en rabin
Ari Hakado{ (poznati kabalisti~ki rabin poznat kao Arizal). Vi{e
od 200 godina kasnije, 1742. godine, drugi veliki kabalist, rabin
Hajim Ben Atar do{ao se nastaniti u Jeruzalemu i `ivjeti u ku}
i u kojoj je neko} `ivio njegov “rabin” i mentor. Tu je utemeljio sinagogu i napisao komentar na Tanah te dijelove Megilot i
Talmuda. Njih nije uspio zavr{iti jer je 1743. godine umro. Njegov komentar Or Hahajim “Svjetlost `ivota” danas je slavan. “Sedamdeset godina kasnije moja obitelj uselila se u zgradu, u onaj
isti stan kojega danas ja posjedujem”, ka`e Mo{e. “Ovdje smo iz
generacije u generaciju.”
Sin rabina Paha Rozentala, rabin Isaac bio je tajnik Sir Mo{ea
Montefiorea koncem 19. stolje}a i odigrao je klju~nu ulogu u
utemeljenju ~etvrti Mi{kenot [aananim te vjetrenja~a (~etvrt je
godinama bila privatno vlasni{tvo Paha Rozentala).
Godine 1921., Mo{eova baka, Ester Tova iz obitelji Rozental udala se
za rabina Abrahama Mordehaija Weingartena koji je bio vo|a @idova
u Starome gradu tijekom te{kih godina pod britanskom vla{}u. Usprkos arapskim napadima i neredima 1936. i 1939. godine, vodstvo
@idova u doba prije ustanovljenje dr`ave nije bilo sklono odgovoriti na pozive rabina Abrahama Mordehaija Weingartena za slanjem vojnika i streljiva kojim bi se za{titila
`idovska zajednica, za organiziranjem prijevoza u Stari grad
46
“Kada gledam sliku moga djeda kojega odvode u zarobljeni{tvo u
Aman u Jordanu, na njegovom licu vidim silnu tugu”, ka`e Mo{e.
“Znao je da je to kraj jednog vremena, da je nakon mnogo tisu}
a godina nastupio neopisivo tragi~an trenutak da niti jednom
@idovu nije dopu{teno ostati `ivjeti u Starom gradu Jeruzalemu.
^ak i nakon uni{tenja Hrama, kako Prvog, tako i Drugog, uvijek
je barem {a~ica @idova ostala `ivjeti u podru~ju oko Hrama.”
Mo{e se prisje}a djeda kao impresivnog, izuzetnog, inteligentnog i humanog ~ovjeka. “No, pad Staroga grada za njega je
bila katastrofa te je za posljedicu imala razo~aranje politi~arima
i dr`avnim vo|ama. Do smrti 1964, samo tri godine prije
oslobo|enja, moje je djed `ivio u tuzi i `alovanju”, ka`e Mo{e.
“Moja je baka bila pravedna, bri`na `ena prepuna ljubavi.” Bila
je izvrsna kuharica i dobro~initeljka, vodila je pu~ku kuhinju za
sirotinju koju je svakodnevno hranila.
“Sje}am se dana povratka sa silnim uzbu|enjem”, pri~a Mo{e.
“Bilo je neopisivo do`ivjeti ostvarenje na{ih snova i ~e`nji”, sje}a
se Mo{e. No, nedostatak `idovskih simbola na cijelom podru~ju
kao i uni{tenje uzrokovano bombardiranjem prije 19 godina nije
ih iznenadilo. Podru~je je bilo prepuno palestinskih izbjeglica
koji su `ivjeli na mnogim svetim mjestima. Dom Weingartenovih
bio je oplja~kan i zapu{ten ali sre}om netaknut. “Sinagoga je
oplja~kana i vi{e od dvadeset Sifrej Tora te mnogi sveti svici koji
bi danas vrijedili vi{e od milijun dolara su nestali”, obja{njava
Mo{e. “Bez obzira na njihovu vrijednost u novcu, njihova vrijednost u kedu{a (svetosti) bila je neprocjenjiva.”
Dva dana kasnije Mo{eova pokojna majka Rivka, koja je bila
dinami~na `ena, zamoljena je da provede premijera Levija E{kola
Starim gradom i objasni mu gdje je {to neko} stajalo. Usprkos totalnom uni{tenju, Rivka je organizirala ku}ni `ivot ali i o`ivjela
sinagogu. Kupljene su dvije Sifrej Tore (svici Tore) a sinagoga Or
Hahaim bila je prva sinagoga u Starome gradu koja je ponovo
postala aktivna kao mjesto molitve i u~enja.
ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
Godine 1970. Rivka je utemeljila muzej u domu Weingartenovih,
uz pomo} Keren Jeru{alajim, prijatelja, gradona~elnika Teddyja
Kolleka i jo{ jednog prijatelja i donatora Mendela Kaplana. Na
njezinu inicijativu, obitelj se odrekla prava na prvi kat zgrade
koji je postao poznat kao “Muzej starog Ji{uva” te je prikazivao
nekada{nji `ivot @idova.
Rivka Weingarten do`ivjela je sr~ani udar i umrla prije tri mjeseca u dobi od 90 godina u obiteljskom domu u kojem se rodila i
u kojem je `ivjela.
Mo{e je u braku 40 godina, otac je troje djece a djed ~etvero
unuka od kojih neki `ive u @idovskoj ~etvrti a ostali na drugim
mjestima u Jeruzalemu. Obitelj je sada mje{avina A{kenaza i Sefarda. Mo{eovi unuci svakoga dana dolaze u Stari grad u kojem
polaze nacionalnu vjersku {kolu u @idovskoj ~etvrti. U istoj {koli
obrazovali su se i Mo{eova najstarija k}er te sin.
Mo{e je proveo 40 godina u slu`bi `idovskog naroda i Dr`ave
Izrael kao visoko pozicionirani policijski i vojni zapovjednik.
Iako je prije nekoliko godina oti{ao u mirovinu, jo{ je uvijek
predsjednik obiteljske sinagoge i vrlo je zauzet o~uvanjem obiteljskog naslije|a. Malo vremena koje mu preostaje za odmor
i opu{tanje koristi za ~itanje knjiga o filozofiji. “Neke od meni
najdra`ih knjiga su Pirkei Avot, Poslovice, Propovjednik i narav-
RUAH HADA[A
no, Or Hahajim. U`ivam u plivanju i ponosan sam {to sam jednom prigodom spasio tinejd`era od utapanja.”
“Meni najdra`i dio Staroga grada, osim ostataka na{ega Hrama, Zapadnog Zida, je obiteljska sinagoga Or Hahajim, koju
poma`em financijski i u kojoj u~im i molim.”
Mo{e smatra da je njegovo poslanje odr`ati @idovsku ~etvrt {to
je mogu}e ~i{}om i o~uvanom. i dalje se susre}e s mno{tvom
problema u svojem radu, kao {to je problem parkiranja. Njegov
glavni cilj je da od Staroga grada stvori model mira i koegzistencije svih ljudi i rasa pred o~ima cijeloga svijeta. “Stari grad trebao bi biti duhovno sredi{te svijeta u kojem bi ljudi mogli u~iti i
besplatno pratiti prezentacije na svim svjetskim jezicima o povijesti i vrijednostima judaizma. Tako bismo uistinu mogli postati
“svjetlost svim narodima.”
“[to bih bio u nekom drugom `ivotu? Zadovoljan sam {to sam
me|u @idovima koji su odgojeni na duhovnom naslije|u Tore
i `idovskih vrijednosti. Toliko sam vezan uz ovo mjesto i toliko sam njime odu{evljen da bih uvijek ponovo odabrao upravo ovaj, isti `ivot”. Mo{e planira objaviti knjigu o svojem djedu
(koju je napisala njegova majka), otvoriti jo{ jednu Je{ivu u obiteljskoj sinagogi te napisati knjigu o svojoj majci. “Ja sam samo
karika u dugom lancu”, skromno ka`e. Ateizam nije uspio
Rabin Jonathan Sacks, The Spectator magazine,
priredila Dolores Bettini
Glavni rabin: Ateizam nije uspio. Samo religija mo`e poraziti ove nove barbare.
Zapad trpi zbog gubitka svoje vjere. Ako iznova ne otkrijemo religiju, na{a je
civilizacija u opasnosti.
Obo`avam primjedbu koju je jedan oksfordski nastavnik dao o
drugom: “On je na prvi pogled dubokouman, ali negdje u dubini je plitak.” Ta re~enica mi je vi{e puta pala na pamet dok sam
~itao tekstove novih ateista.
Budu}i povjesni~ari ~u|enjem }e se osvrtati na neobi~nu pojavu
naizgled inteligentnih sekularista 21. stolje}a i vjerovanje po kojem bi se sva religijska uvjerenja ~ovje~anstva sru{ila kao kula od
karata kad bi se moglo pokazati da prvo poglavlje Postanka nije
doslovna istina, da svemir nije 6.000 godina star i da ima drugih obja{njenja za dûgu nakon potopa i da to nije znak Bo`jeg
saveza, a mi bismo se tad na{li u spokojnom svijetu racionalnih
nevjernika koji bi zajedni~ki odli~no napredovali.
Rabin Jonathan Sacks.
[to se dogodilo s intelektualnom dubinom ozbiljnih ateista:
s Hobbesovom silinom, Spinozinom stra{}u, Voltaireovom
o{troumno{}u, s potresnom Nitzscheovom dubokoumno{}u?
Gdje je tu onaj davni osje}aj da su se uhvatili u ko{tac sa stvarnim pitanjima koja nemaju nikakve veze sa znano{}u i doslov47
RUAH HADA[A
ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
nim zna~enjem Biblije, ali imaju veze sa smislom ljudskog `ivota, s postojanjem ili nepostojanjem istinskog moralnog poretka,
s istinom ili la`ju o ideji ljudske slobode i sposobnosti ili nesposobnosti dru{tva da pre`ivi bez rituala, kazivanja i zajedni~kih
obi~aja koji stvaraju i odr`avaju dru{tvene veze?
Zna~ajno podru~je intelektualnih rasprava – sub specie aeternitatis (s gledi{ta vje~nosti) – potisnuto je na razinu {kolskog
debatnog dru{tva. Je li to bitno? Ne bismo li jednostavno trebali
prihvatiti ~injenicu da su neki bez sluha, da drugi nemaju smisla
za humor, a ima i onih koji jednostavno ne razumiju o ~emu je
rije~ u Knjizi psalama, da ima onih kojima manjka smisao za
transcedentno ili za ~udo postojanja, koji ne uspijevaju razumjeti kako bi bilo vidjeti ljudski `ivot kao dramu ljubavi i pra{tanja
ili biti ganut molitvom pokajanja ili zahvalnosti. Neki ljudi su
religiozni; drugi nisu. Za{to to ne ostviti tako kako jest?
Sasvim po{teno. Mo`da. Ali ja tvrdim ne, ~itatelji, jer religija ima
dru{tvene, kulturne i politi~ke posljedice i ne mo`ete o~ekivati da se
temelji zapadne civilizacije raspadnu, a ostatak zgrade ostane netaknut.
To je ono {to je najve}i od svih ateista, Nietzsche, shvatio zastra{uju}e
jasno i {to njegovi kasniji sljedbenici uop}e ne mogu shvatiti.
Vi{e puta nam u kasnijim spisima ka`e da gubitak kr{}anske vjere
zna~i napu{tanje kr{}anske moralnosti. Nema vi{e ’Ljubi bli`njega
svoga kao samoga sebe’, umjesto toga – volja za mo}i. Nema vi{e
’nemoj’, umjesto toga ljudi }e `ivjeti po zakonu prirode, jaki }e dominirati ili ukloniti slabe. ’^in ozlije|ivanja, nasilja, eksploatacije ili
uni{tenja ne mo`e biti “nepravedan” kao takav jer `ivot u biti funkcionira na {tetan, nasilan, izrabljiva~ki i destruktivan na~in.” Nietzsche
nije bio antisemit, ali u njegovim radovima postoje odlomci u kojima je do{ao blizu opravdavanja Holokausta.
To nema veze s njim osobno, ali ima s logikom Europe koja gubi
svoju kr{}ansku etiku. Ve} 1843., godinu dana prije Nietzscheova
ro|enja, Heinrich Heine je napisao: “U Njema~koj }e se ozakoniti
drama koja }e se u usporedbi s Francuskom revolucijom ~initi kao
bezopasna idila. Kr{}anstvo je na neko vrijeme obuzdalo borila~ki `ar
Nijemaca, ali ga nije uni{tilo; jednom kad se taj talisman obuzdavanja
razbije, divlja{tvo }e opet uskrsnuti... ludi bijes pomahnitaolog o kojem nordijski pjesnici pjevaju i govore: “Nietzsche i Heine su do{li na
isto. Izgubi li se judeo-kr{}anska svetost `ivota, ne}e biti ni~eg {to }e
zle ljude obuzdati da ne{to u~ine kad im se pru`i prilika.”
Richard Dawkins, kojeg po{tujem, to djelomi~no razumije. ^esto
je govorio da je darvinizam znanost, a ne etika. Okrenite prirodnu
selekciju u kodeks pona{anja i dobit }ete katastrofu. No, ako pitate
nove ateiste odakle smo dobili na{ moral, ako ne iz znanosti ili religije, po~nu zamuckivati. Skloni su tvrdnjama da je etika o~ita, {to nije
to~no, ili fizi~ka, {to o~ito nije tako. Na kraju neodre|eno aludiraju
da to nije njihov problem. Neka netko drugi o tome brine.
Jo{ od 18. stolje}a je povijest Europe pri~a o uzastopnim poku{ajima
pronala`enja alternative za Boga kao predmet obo`avanja, a me|u
tim poku{ajima je nacionalna dr`ava, rasa i Komunisti~ki manifest. Nakon {to je ~ovje~anstvo to ko{talo dva svjetska rata, Hladnog rata i sto
milijuna `ivota, okrenuli smo se pacifi~nijim oblicima idolopoklonstva, me|u njima tr`i{tu, liberalno-demokratskoj dr`avi i potro{a~kom
dru{tvu, {to su sve na~ini da se ka`e da ne postoji moral izvan osobnog izbora tako dugo dok ne ~inite nikakvu {tetu drugima.
48
^ak i tako se tro{kovi po~inju gomilati. Na zapadu je razina
povjerenja opala od kako su jednu grupu za drugom – bankare, CEO, medijske li~nosti, parlamentarce, medije – pogodili
skandali. Brak kao institucija samo {to nije propao; 40 % djece
ro|eno je izvan braka, a 50 % brakova zavr{ava razvodom. Stopa
depresije i sindroma povezanih sa stresom sko~ila je pogotovo
me|u mladima. Nedavno istra`ivanje je pokazalo da osobe od
18 do 35 godina starosti u prosijeku imaju 237 Facebook ’frendova.’ Kad ih se pita na koliko njih bi se mogli osloniti u nekoj
kriznoj situaciji, prosje~an odgovor je: na dvoje. ^etvrtina ih je
rekla – na jednog, a osmina – ni na jednog.
Ni{ta nas od toga ne bi trebalo iznenaditi. To je slika dru{tva
izgra|enog na materijalizmu, individualizmu i moralnom relativizmu. To pove}ava osobnu slobodu, ali i ko{ta. Kao {to Michael Walzer
isti~e: “Ta sloboda, sna`na i uzbudljiva, tako|er je i razjedinjuju}a,
pa pojedinci vrlo te{ko ponalaze bilo kakvu ~vrstu podr{ku zajednice. A neka zajednica te{ko }e mo}i ra~unati na odgovorno sudjelovanje pojedinih ~lanova. To usamljene mu{karce i `ene otvara utjecaju
najni`ih oblika komercijalne kulture.”
Od kako obna{am du`nost glavnog rabina, zapazio sam dva vrlo
zna~ajna trenda. Prvo, roditelji sve vi{e {alju djecu u vjerske {kole.
@ele da njihova djeca budu izlo`ena ~vrstoj sadr`ajnoj etici odgovornosti i suzdr`anosti. Drugo, religiozni ljudi, posebno @idovi, pribojavaju se budu}nosti vi{e nego ranije. Na{a novo-polarizirana kultura
daleko je manje tolerantna od stare, umjerene kr{}anske Britanije.
U jednome su novi ateisti u pravu. Opasnost zapadnja~koj slobodi 21. stolje}a ne prijeti od fa{izma ili komunizma, nego od
vjerskog fundamentalizma u kombinaciji s mr`njom prema drugima, od te`nje za mo}i i od nepo{tivanja ljudskih prava. Ali ideja da se to mo`e poraziti individualizmom i relativizmom, naivna
je i gotovo nevjerojatna. ^ovje~anstvo je tu ve} prije bilo. Prete~e
dana{njih znanstvenih ateista su Epikur u 3. st. pr. n.e. u Gr~koj
i Lukrecije u 1. st. u Rimu. To su bile dvije velike civilizacije na
rubu propasti. Nakon {to su izgubile svoju vjeru, nisu imale nikog sebi ravnog za ono {to Bertrand Russell naziva “narodima
manje civiliziranim od njih samih, ali ne tako siroma{nima socijalnom kohezijom.” Barbari pobje|uju. Uvijek pobje|uju.
Novi barbari su fundamentalisti koji nastoje nametnuti jednu
istinu pluralisti~kom svijetu. Iako mnogi od njih tvrde da su religiozni, zapravo su poklonici volje za mo}i. Da bi ih se porazlio,
trebat }e stupiti u najja~u mogu}u obranu slobode, a sna`na
dru{tva su uvijek moralna dru{tva. To ne zna~i da trebaju biti
religiozna. Samo {to, kao {to ka`e povjesni~ar Will Durant, „u
povijesti, prije na{eg doba, ne postoji zna~ajan primjer dru{tva
koje je s uspjehom sa~uvalo moralni `ivot bez pomo}i religije.”
Nemam `elje obratiti druge ne moja vjerska uvjerenja. @idovi
ne ~ine takve stvari. Niti vjerujem da ~ovjek mora biti religiozan
da bi bio moralan. Ali Durantova izjava je izazov na{eg vremena.
Jo{ nisam prona{ao sekularnu etiku koja na duge staze mo`e
odr`ati dru{tvo sna`nih zajednica i obitelji s jedne strane, a
altruizam, vrlinu, samokontrolu, ~ast, obavezu i povjerenje s
druge. Stolje}e nakon {to civilizacija izgubi svoju du{u, gubi i
svoju slobodu. To bi se trebao ticati svih nas, vjernika i nevjernika
podjednako. ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
RUAH HADA[A
Bioni~ke kontaktne le}e pretvaraju dodir u vid
Karin Kloosterman, prevela Dubravka Ple{e
Sli~no kao {to brajica omogu}ava slijepim ljudima da “vide” napisanu
rije~, tako i bioni~ka kontaktna le}a, koju je izmislio izraelski istra`iva~,
prof. Zeev Zalevsky “utiskuje” slike na povr{inu oka. Tako poma`e
mozgu da de{ifrira {to to nositelj le}e gleda.
neko godina, osobe ro|ene bez razvijenog vizualnog korteksa
uop}e ne mogu koristiti ovakvu retinu.
Osim {to je izuzetno invazivna, slike koje daje ujedno su i vrlo niske
rezolucije od tek nekoliko piksela, ka`e Zalevskiy. Zdravo oko vidi
rezolucijom od otprilike jednog megapiksela. Bioni~ka le}a mogla
bi osigurati rezoluciju od nekoliko desetaka tisu}a piksela.
Pretvaranje dodira u vid. Foto via Shutterstock.com.
Le}a, koja je jo{ u fazi prototipa, koristi elektri~ne signale koje
joj {alje maleni oda{ilja~ pri~vr{}en na nao~ale ili pohranjen u
smartphone. Obi~na kamera, nalik onoj smje{tenoj u mobilnom telefonu, “gleda” pje{a~ki prijelaz, proizvode koji se prodaju u trgovini `ive`nim namirnicama ili lice voljene osobe te
prenosi kodiranu sliku putem le}e na ro`nicu osobe koja nosi
le}e. Slika se zatim pretvara u taktilni osjet koji se mo`e vizualno
protuma~iti.
Ovaj novi izraelski ure|aj jo{ mora pro}i klini~ka ispitivanja. No,
prototipovi su ve} isprobani na zdravim ljudima koji su, nakon
nekoliko minuta u~enja povezivanja stvarnih slika s osje}ajima
koje su do`ivljavali na vr{cima prstiju, uistinu vidjeli zahvaljuju}i bioni~koj kontaktnoj le}i.
Osim {to je namijenjena slijepim osobama, ova bi le}a, opremljena infracrvenom kamerom, mogla pomo}i i snagama policije pri
radu u potpunom mraku. “Ro`nica ima najve}u koncentraciju taktilnih senzora u ljudskom tijelu“, rekao je profesor Zalevski sa Sveu~ili{ta Bar-Ilan. „U
ro`nici ima {est stotina puta vi{e osjetila nego u vr{cima prstiju
kojima se ~ita brajica.”
Ako le}a bude onakva kakvom je zami{ljena, njome ljudi ne}e mo}i samo ~itati. Najbolje od svega, nije invazivna za razliku
od umjetnih retina koje danas poku{avaju razviti neke svjetske
kompanije. Takve retine koriste kameru ~ije se elektrode spajaju
direktno sa vizualnim `ivcima oka. Osim {to ova veza traje tek
Prototip bioni~ke le}e izumljene u Izraelu.
Slaganje 118 godina stare slagalice kairske Genize
Abigail Klein Leichman, prevela Dubravka Ple{e
Izraelsko superra~unalo sla`e vi{e od 200.000 fragmentarnih slika u
povijesnom trenutku za prou~avanje drevnih rukopisa.
Zamislite najstariju i najve}u slagalicu na svijetu: slike od otprilike
200.000 fragmenata drevnih `idovskih dokumenata, pohranjene na
67 razli~itih lokacija diljem svijeta, digitalno sla`e mo}na ra~unalna
mre`a smje{tena u podrumu Sveu~ili{ta u Tel Avivu.
skog Friedbergovog projekta Geniza (Friedberg Genizah Project)
kona~no }e omogu}iti znanstvenicima ali i svima s pristupom internetu prou~avanje cjelovitih stranica dokumenata prona|enih
prije vi{e od jednog stolje}a u legendarnoj kairskoj Genizi.
Brzinom od pola milijuna usporedbi u minuti, posao je trajao
od 26. svibnja do kraja lipnja. Ovo veliko postignu}e jeruzalem-
U toj su kripti stare sinagoge Ben Ezra u Kairu, u Egiptu, @idovi
pohranjivali bilje{ke i religiozne dokumente u periodu izme|u
49
RUAH HADA[A
ZANIMLJIVOSTI / ‫ מאוד מעניין‬/ MEANJEN MEOD
Fragment iz Majmonidesovog Vodi~a za zbunjene napisan je judeo-arapskim jezikom.
Photo courtesy of Cambridge University.
8. i 17. stolje}a. Dokumenti su raznovrsni, od svetih tekstova do
pisama, pjesama i potvrda koji nam pru`aju mogu}nost uvida u
srednjovjekovni `ivot Bliskog istoka.
Ve}ina ovog blaga na|ena je u fragmentima koji su zavr{ili u raznim knji`nicama i privatnim kolekcijama tijekom godina. ^inilo
se nemogu}im da }e ti djeli}i ikada biti spojeni i tek je nekolicina
znanstvenika uspjela na}i parove me|u fragmentima.
“Ovaj projekt ~ekao je 120 godina da bi se mogla rije{iti zagonetka kairske Genize a moje mi podrijetlo osigurava posebnu
vezu s ovim projektom”, ka`e profesor Jaakov Choueka, ro|en u
Kairu. Profesor Choueka je glavni znanstvenik na Friedbergovom
projektu Geniza zadu`en za kompjuterizaciju. Projekt je 2006.
godine pokrenuo Albert Dov Friedberg iz Kanade u suradnji s
Dru{tvom za za{titu `idovskih rukopisa iz Toronta (Jewish Manuscript Preservation Society of Toronto).
Kako spojiti fragmente?
Choueka je ispri~ao novinarima ISRAEL21c da je prvobitni cilj
bio prikupiti kompjuterizirane slikovne datoteke cjelokupnog
sadr`aja proslavljene Genize. Prva prepreka bila je dobivanje
dozvole svakog vlasnika fragmenta iz Genize kako bi se djeli}i tekstova digitalizirali i objavili na internetu. Danas se jo{ ~eka
samo na dozvolu Ruske nacionalne knji`nice iz St. Peterburgu
koja posjeduje otprilike 1.000 fragmenata. Petnaest programera
stvorili su najve}u biblioteku digitaliziranih povijesnih rukopisa
na svijetu koja je brojila otprilike 450.000 digitalnih slika. Ujedno je stvoren i vrlo sofisticiran software kojime se slike mogu
gledati i njima manipulirati. Otprilike 3.000 ljudi registriralo se
na stranici. Ali, jo{ je mnogo toga trebalo u~initi.
Koncem 2008. godine, u suradnji su profesorima Liorom Wolfom
i Nachumom Deshwitzem s Blavatnikovog Fakulteta ra~unarstva
na Sveu~ili{tu u Tel Avivu, Friebergova ekipa odlu~ila se pozabaviti najve}im problemom u istra`ivanju Genize: kako spojiti
fragmente dokumenata koji su se nalazili na razli~itim lokacijama.
“Nema na~ina na koji bi mogli saznati ima li fragment koji
prou~avam negdje mo`da svoj par”, ka`e Choueka. “Potrebno je
puno ma{te, znanja i sre}e. Prona{li smo na~in na koji bi mogli
upotrijebiti ra~unalo kako bi lak{e izvr{ili ovaj zadatak. Poslu`ili
smo se tehnikama umjetne inteligencije i analizom slika.”
Ekipa je izgradila kompleksan sustav koji omogu}ava ra~unalu
da usporedi dvije fotografije rukom pisanih fragmenata te da
50
Banka ra~unala na Sveu~ili{tu u Tel Avivu gdje je sav posao i odra|en.
izra~una vjerojatnost da je oba fragmenta napisao isti pisar. Kada
je to kona~no postalo mogu}e, ekipa je shvatila mogu}nost {ire
primjene ovakve komparacije. “Za{to ne bismo poku{ali upariti
sve fotografije fragmenata iz Genize umjesto da tra`imo pomo}
znanstvenika za svaki pojedini fragment?” mislio je Choueka.
Od kairskih uli~ica do internetskog superautoputa
“Morali smo odraditi mnogo pripremnih radnji jer se ovdje radi
o operaciji divovskih razmjera – usporedbi otprilike 350.000 slika jedne s drugom te s jo{ 100.000 drugih fragmenata koje nismo uspjeli upariti ni sa kojim drugim fragmentom. To zahtijeva
otprilike 15 milijardi usporedbi – sve bi to odradilo ra~unalo.”
Ostvarenje takvog zadatka bilo je mogu}e samo zahvaljuju}i
umre`avanju stotina superra~unala na sveu~ili{tu.
“Implementacija svega {to smo pripremali toliko mnogo godina predstavlja veliku novost. Kada rezultati budu spremni i svi
spojevi vidljivi, biti }e to to~ka s koje }emo krenuti u daljnja
istra`ivanja,” obja{njava Choueka, profesor emeritus ra~unarstva
na Sveu~ili{tu Bar Ilan.
Na projektu radi nekoliko programera i ~etiri istra`iva~a a jedan
od njih je i Roni Choueka, sin profesora Choueke. Roni Choueka
ima diplomu iz studija Talmuda i ra~unalstva.
Profesor Choueka smatra da ne bi bio toliko odu{evljen ovim
projektom da je Geniza prona|ena u bilo kojem drugom gradu
na svijetu.
“Upravo me ova osobna veza toliko odu{evljava”, ka`e Choueka.
“Kada predstavljam projekt, obi~no ka`em da se radi o skoku s
uli~ica Kaira na internetski super autoput. I ne radi se samo o rukopisima, radi se i o ~injenici da sam napustio Egipat kada mi je
bio 20 godina pa rukopise iz Genize mogu ~itati manje-vi{e bez
problema. Ve}ina ih je napisana arapskim jezikom ali hebrejskim
slovima. Nema puno ljudi na svijetu koji to mogu.”
U dobi od 77 godina, Choueka sada po~inje digitalizaciju starih
rukopisa Babilonskog Talmuda u nadi da }e izraditi web stranicu
na kojoj }e svi mo}i razgledati varijante tekstova svakog poglavlja
te sinopsis cjelokupnog djela. Pretpostavlja da }e ovaj rad trajati
pet do {est godina. IN MEMORIAM
RUAH HADA[A
Jidi{(kajt) u New Yorku – Blic {etnja
Tekst: Gabi Abramac. Fotografije: Piotr Dudek i Gabi Abramac
Kada su prvi `idovski doseljenici do{li u New York, naselili su se u dijelu grada zvanom Lower
East Side. Ve}ina `idovskih doseljenika bili su govornici jidi{a.
Ubrzo je utemeljen Forverts, `idovski dnevni list ljevi~arske orijentacije koji i danas izlazi.
Jidi{ je `iv u teatru, pjesmi i recitacijama. Shane Baker je jedan od glumaca, a Anthony
Mordechai Tzvi Russell operni pjeva~ koji pjeva na jidi{u.
Dana{nji jidi{ mo`emo podijeliti na sekularni jidi{ i hasidski jidi{. Za standardizaciju, o~uvanje
i podu~avanje sekularnog, normatiziranog jidi{a odgovaran je YIVO Centar za `idovska
istra`ivanja. U hasidskoj zajednici jezi~nu preskripciju vr{e urednici hasidskih novina. Nove rije~i
~esto se tvore tako da se engleske rije~i izgovore na jidi{ki na~in. Tako u izlogu radnje u Williamsburgu, dijelu Brooklyna u kojem `ive Satmar hasidi, vidimo natpis ”eksperienst {najder” (iskusan
kroja~), po uzoru na engleski pridjev ”experienced”.
Stanovnici su `ivjeli u zgradama zvanima Tenement Buildings. Veliki broj doseljenika
radio je kroja~ke poslove tako da su sku~eni stanovi obi~no bili istodobno i kroja~ke
radnje u kojima je radilo nekoliko radnika. Ubrzo su sagra|ene i prve sinagoge, a jedna
od najljep{ih je Bialystoker sinagoga u kojoj svoju plo~icu ima i najpoznatiji `idovski
gangster Bugsy Siegel.
Godine 2012., Naftali Schaechter Ejdelman i Yisroel Bass, osnivaju Yiddish Farm, poljoprivrednu zajednicu na kojoj se govori samo jidi{. Osobe koje `ele nau~iti jidi{ rade na farmi i
istodobno u~e jezik. Farma se nalazi u Monseyu, upstate New York.
I tako su u jidi{kajtu New Yorka neki orijentirani samo prema jidi{u, a neki pored jidi{a
ne zaboravljaju ni Toru.
51
RUAH HADA[A
52
RUAH HADA[A
PROGRAM ZA BLAGDANE
Program za blagdane, godina 5774.
Rabin dr. Kotel Dadon
Ro{ Ha{ana
Erev Ro{ Ha{ana: srijeda 29. elula 5773./ 4. rujna 2013.
19.13 – Paljenje svije}a za Ro{ Ha{ana
19.15 – Minha
19.30 – Ve~ernja molitva za Ro{ Ha{ana
Nakon molitve imat }emo blagdansku proslavu i kidu{
u sinagogi.
Prvi dan Ro{ Ha{ana: ~etvrtak 1. ti{re 5774./ 5. rujna 2013.
9.00 – [ahrit, Molitva za Ro{ Ha{ana i ~itanje Tore i {ofar
Nakon molitve imat }emo kidu{.
18.00 – Minha za Ro{ Ha{ana
18.30 – Ta{lih
19.15 – Arvit za Ro{ Ha{ana
Kasnije }emo paliti svije}e za Ro{ Ha{ana, sa svije}om
koju smo upalili u nedjelju nave~er.
Nakon molitve imat }emo kidu{ i proslavu za Ro{ Ha{ana.
Drugi dan Ro{ Ha{ana: petak 2. ti{re 5774./ 6. rujna 2013.
9.00 – [ahrit. Molitva za Ro{ Ha{ana, ~itanje Tore i {ofar
Nakon molitve – kidu{.
[abat [uva – 3. ti{re 5773./ 7. rujna 2013.
19.10
19.15
19:30
09.00
19.15
20.08
– Paljenje svije}a za [abat
– Minha
– Kabalat [abat
– [ahrit
– Minha
– Arvit i Havdala
***
Com Gedalija (Gedalijin post): nedjelja 4. ti{re. 5774./
8. rujna 2013.
Post po~inje u 5.12 ujutro i traje do 20.06.
***
Jom Kipur
Erev Jom Kipur: petak 9. ti{re 5774./ 13. rujna 2013.
18.56 – Paljenje svije}a
19.00 – Minha
19.15 – Kol Nidre i Arvit
Jom Kipur: [abat 10. ti{re 5774./ 14. rujna 2013.
9.00 – [ahrit za Jom Kipur
11.00 – Mazkir
1
RUAH HADA[A
PROGRAM ZA BLAGDANE
Musaf
17.00 – Minha
Nejila
Arvit
[mini aceret
Ho{aana raba i Erev [mini aceret: srijeda 21. ti{rea 5774./25.
rujna 2013.
Sukot
Erev Sukot: srijeda, 14. ti{re 5774./18. rujna 2013.
18.46 – paljenje svije}a za Sukot
18.50 – Minha
19.00 – Arvit za Sukot
Nakon molitve – kidu{ u suki
Sukot – prvi dan: ~etvrtak 15. ti{re 5774./19. rujna 2013.
9.00 – [ahrit
Hakafot s Arbaat haminim (etrog, lulav...)
Nakon molitve kidu{ u suki
18.30 – Minha
19.45 – Arvit za Sukot
Nakon molitve kidu{ u suki i paljenje svije}a za drugi
dan Sukota.
Sukot – drugi dan: petak 16. ti{re 5774./ 20. rujna 2013.
9.00 – [ahrit
Hakafot s Arbaat haminim (etrog, lulav...)
Nakon molitve – kidu{ u suki
18.30 – Minha
19.30 – Arvit i Havdala
[abat Hol HaMoed Sukot: petak 16. ti{re 5774./ 20. rujna 2013.
18.42 – paljenje svije}a za [abat
18.45 – Minha
19:00 – Kabalat [abat
Nakon molitve kidu{ u suki
9.00 – [ahrit
Nakon molitve kidu{ u suki
18.45 – Minha
19.40 – Arvit za Mocae [abat
***
Hol hamoed Sukot: od nedjelje 18. ti{rea 5774./ 22. rujna 2013.
do srijede 21. ti{rea 5774./25. rujna 2013.
***
2
18.33 – Paljenje svije}a za [mini aceret
18.35 – Minha
18.45 – Arvit za [mini aceret
Nakon molitve – kidu{ u suki
[mini aceret: ~etvrtak 22. ti{re 5774./ 26. rujna 2013.
9.00 – [ahrit
10.30 – Mazkir
Nakon molitve – kidu{ u suki
Simhat Tora
Erev Simhat Tora: ~etvrtak 22. ti{re 5774./ 26. rujna 2013.
18.30 – Minha
Arvit za Simhat Tora
Nakon molitve kidu{ i Hakafot
Simhat Tora: petak 23. ti{re 5774./ 27. rujna 2013.
9.00 – [ahrit
Nakon molitve Hakafot i kidu{
***
[abat Bere{it – [abat: 24. ti{re 5774./ 28. rujna 2013.
18.29 – Paljenje svije}a za [abat
18:30 – Minha
18:45 – Kabalat [abat
Nakon molitve – kidu{
9.00 – [ahrit
18.30 – Minha
19.27 – Arvit za Mocae [abat
[ana tova i Hag Sameah, Gmar hatima tova!
i tizku le{anim rabot neimot vetovot!
Va{ rabin, Dr. Kotel Dadon 
Download

Ruah Hadaša br. 24, rujan 2013.