ISKRA 2009
Dobri ljudi
Ova publikacija predstavlja kratku priču o dobrim ljudima i
privrednim društvima, dobitnicima nagrade ISKRA u 2009.
godini.
O mnogima od njih ima prostora da se knjige pišu, jer svojim
djelima znatno prevazilaze prostor koji im je ovom prilikom dat, i
informacije koje su nama bile dostupne. Ista je situacija i sa
velikim brojem ostalih nominovanih pojedinaca, privrednih
društava i udruženja, koji iz godine u godinu aktivno rade za
dobrobit zajednice u kojoj žive, ili iz koje potiču.
Nadamo se, u svakom slučaju, da smo ovim kratkim prikazom, i
samim pokretanjem nagrade ISKRA, uspjeli da istaknemo jedan
dio pojedinaca i privrednih društava, koji svojom materijalnom i
finansijskom podrškom daju najbolji primjer drugima i
postavljaju standarde kojima bi trebalo težiti kada je u pitanju
ulaganje u opšte dobro.
Istovremeno želimo da vas inspirišemo da se i vi uključite i
predložite one za koje vjerujete da svojim činjenjem zavređuju
nagradu ISKRA.
Na naslovnoj stranici dobitnici nagrade ISKRA 2009, sa
predstavnicima organizatora dodjele nagrade.
Vjerujemo da ćemo iz njihovih primjera učiti i zajedno razvijati
vrijednosti kao što su solidarnost, humanost i filantropija, za
dobrobit svih članova zajednice u kojoj živimo.
FOND ZA AKTIVNO GRAĐANSTVO – fAKT
Podgorica, Oktobar 2010.
* Specijalno priznanje za organizovani doprinos dijaspore AMERIČKO-CRNOGORSKO KULTURNO-PROSVJETNO
DRUŠTVO „LOVĆEN” iz Detroita
* Specijalno priznanje za humanost i solidarnost - LIDIJA LEOVAC
* Specijalno priznanje za individualni doprinos (dijaspora) - ZADE
ĐUROVIĆ DI MAIO
* Specijalno priznanje za životno djelo (posthumna nagrada) STANISLAV ĆANO KOPRIVICA
Na prvi konkurs za dodjelu nagrade ISKRA pristiglo je ukupno 50
nominacija:
U KATEGORIJI ZA NAJBOLJI PROJEKAT NA
NACIONALNOM NIVOU NOMINOVANI SU: Elektroprivreda Crne
Gore, Promonte, dBO Advertising Agency, Erste banka, Atlas grupa i
Crnogorski Telekom.
Na svečanoj ceremoniji održanoj u Zetskom domu na Cetinju, 2.
decembra 2009.g. proglašeni su dobitnici nagrade za filantropiju
ISKRA.
Dobitnici prve nagrade ISKRA su:
* SLAVKO MRDOVIĆ, u kategoriji za individualni doprinos
* ELKO TIM d.o.o. Podgorica, u kategoriji za doprinos lokalnoj
zajednici, i
* CRNOGORSKI TELEKOM AD Podgorica, u kategoriji za
najbolji projekat na nacionalnom nivou.
Pored tri nagrade, uručeno je i pet specijalnih priznanja:
* Specijalno priznanje za doprinos lokalnoj zajednici - NIKPEK AD
Nikšić
U KATEGORIJI ZA DOPRINOS LOKALNOJ ZAJEDNICI
NOMINOVANI SU: My Travel d.o.o. Nikšić, Nikpek AD Nikšić,
Crnogorsko kulturno društvo iz Toronta, Don security d.o.o. Nikšić,
Tehnomont d.o.o. Budva, Elektroprivreda Crne Gore, Promonte, Elko
Tim Podgorica, IKC „Džemat Wattwil" Švajcarska, Blagojević Milonja i
Coca Cola Hellenic Bottling Company Podgorica.
U KATEGORIJI ZA INDIVUDUALNI DOPRINOS
NOMINOVANI SU: Slavko Mrdović (Švajcarska), Asmina Omeragić
(Gusinje), Nikola Perović (Nikšić), Marko Lompar (Venecuela), Ilija
Stojanović (Kanada), Branko Aleksić (Kanada), Vojislav Rašović
(Kanada), pok. Stanislav Ćano Koprivica, Ljubomir Mijač (SAD), SafetGero Mehović (Bijelo Polje), Nedović Slađana sa saradnicama
Rakočević Natašom, Dizdarevic Alisom i Ćetković Jadrankom (Bijelo
Polje), Zade Ðurović - Di Maio (Francuska), Vladan Otašević
(Podgorica), Izet Osmanović (Švajcarska), Lidija Leovac (Herceg Novi)
i Muamer Kujević (Rožaje).
STANISLAV ĆANO KOPRIVICA
Specijalno priznanje za životno djelo
(posthumna nagrada)
(Nikšić 1927 - Moskva 2002) - Završio
je Ekonomski fakultet i magistrirao u
Beogradu. Posljednje godine života
proveo je u Beču i Moskvi, navraćajući
u svoju Crnu Goru kad god bi mu se
ukazala prilika.
Njegove su zasluge: formiranje
Govorio je:
Montexa (980 zaposlenih), mala
“Ja nijesam radio za pare i privreda, bezcarinska zona, uvođenje
istoriju, već za Crnu Goru”.
kompjutera u osnovne škole, pomoć
bolnicama i školama, štampanje knjiga,
snimanje filmova («U ime naroda« i «Socijalizam u Banjanima« Živka
Nikolića), pomoć u izdavanju lista “Onogošt”, pomoć crnogorskim
muzejima, kupovina slika od mladih crnogorskih umjetnika, liječenje djece
i odraslih, zajedničko stvaranje Monitora i Radija, pomoć Matici Crne
Gore, početno stvaranje Crnogorskog PEN Centra, praktično uvođenje
ekologije (Montex pokretač), stvoreno ekološko odjeljenje u Montex-u
Mont-bio, dobijena prva evropska nagrada za čisti ekološki med u Ženevi,
formiranje Pogona ukrasne keramike, formiranje domaće radinosti (600
žena po selima i gradovima radile trikotažu), renoviranje Zetskog doma na
Cetinju, renoviranje zgrade “Zahumlja” u Nikšiću, finansiranje asfaltnog
puta u Banjanima (20 kilometara)…
“Radi se o čovjeku koji je bio vizionar. Radi se o čovjeku koji je za sobom
ostavio širok trag. Uglavnom, svi ljudi koji su bili uspješni ljudi iz ovih
krajeva otpočinjali su svoje biznise i otpočinjali su da rade negdje vani.
Najteže je bilo početi odavde. Najteže je bilo pokrenuti nešto iz Crne Gore
i napraviti ekonomsko čudo koje je on napravio. Mislim da nam je to u
pravom trenutku pomoglo da shvatimo da nismo nesposobni, da nismo
siromašni, da nismo bez ideja,i nadam se da ćemo tim tragom koji je
ostavio iza sebe mi nastaviti”. Ivan Saveljić, Potpredsjednik Privredne
komore Crne Gore, na dodjeli nagrade ISKRA.
Kraljevsko pozorište «Zetski dom” na Cetinju
- izgrađeno i rekonstruisano donacijama U pomen na pokojnog oca, Nikola Koprivica osniva Fondaciju Ćano
Koprivica, sa ciljem da se bavi humanitarnom i dobrotvornom djelatnošću.
Fondacija je u saradnji sa Opštinom Nikšić izgradila objekat škole za
osnovno i srednje muzičko obrazovanje, u kome se nalazi i koncertna
dvorana sa preko 250 sjedišta.
“Svi koji su ga poznavali znaju da Stanislav Ćano Koprivica nije bio
čovjek od velikih riječi ni velikih govora. Bio je čovjek od velikih djela. Sin
sam svoga oca i stoga mislim da ovaj govor može da stane samo u jednu
riječ, a to je hvala vam”. Nikola Koprivica
ustanovama u Švajcarskoj (i širom Evrope), obezbjeđenja i dopremanja
pomagala neophodnih za svakodnevno funkcionisanje lica koja nijesu u
mogućnosti da se samostalno kreću, kao i obezbijeđivanju novca i lijekova
neophodnih za proces oporavka mladih ljudi oboljelih od teško izlečivih
bolesti.
Osnovnoj školi u svom rodnom Prošćenju, u Mojkovcu, u više navrata je
donirao opremu (kompjutere, DVD, TV), obezbjeđivao poklon pakete za
učenike povodom Nove godine, finansirao dio građevinskih radova na
objektu škole...
Ovu nagradu posvećujem sjenima svojih divnih roditelja koji su me
naučili da budem ovo što jesam i koji su mi uvijek govorili “Slavko, kada
nemaš, ne kukaj! A kada imaš podijeli sa drugima”.
Vrijednost pomoći, koju je u proteklom periodu Slavko obezbijedio Crnoj
Gori, iz sopstvenih sredstava, preko organizacije SCAE (Savez
crnogorskih asocijacija Evrope) - Evropske dijaspore Crne Gore, u čijem
se najužem rukovodstvu nalazi, zdravstvenih institucija i prijatelja iz
Švajcarske procjenjuje se na više miliona eura.
«Nikada nijesam napustio Crnu Goru, uvijek sam joj se vraćao. Kako
vrijeme prolazi, češće sam u rodnom Mojkovcu ili Baru. Naše humanosti,
SLAVKO MRDOVIĆ
osjećajnosti
i mentaliteta u Švajcarskoj nema. Zato mi je najveća nagrada
Dobitnik nagrade ISKRA u kategoriji za individualni doprinos
iskreni osmijeh i stisak ruke onoga kome sam bio u prilici da pomognem.
Slavko Mrdović, crnogorski iseljenik, mojkovčanin, trenutno nastanjen u U Švajcarskoj, mnogo su im pomogli naši ljudi koji ne zaboravljaju stari
Baru, živi i radi u Švajcarskoj, osvjedočeni dobrotvor, humanista – kraj”. Slavko Mrdović, Pobjeda, 13.12.2009.
filantrop. Stalno je u kontaktu sa zdravstvenim ustanovama Crne Gore u
cilju obezbjeđenja neophodne opreme i drugog medicinskog materijala.
Pomogao je brojne ustanove: JZU Opšta bolnica Bijelo Polje, Opšta
bolnica Berane, JZU Dom zdravlja Mojkovac, Opšta bolnica Pljevlja,
KBC Podgorica, JZU SB za plućne bolesti „Dr Jovan Bulajić“ Brezovik –
Nikšić, JZU Opšta bolnica Nikšić, Bolnica Risan, Opšta bolnica Bar, Dom
starih “Grabovac” u Risnu, Udruženje Paraplegičara Crne Gore, Dom
starih u Bijelom Polju...
Osim zdravstvenih ustanova, Slavko Mrdović pomaže i pojedince, u vidu
obezbjeđenja medicinskih tretmana u renomiranim zdravstvenim
nog stanja; najmanje četvoro djece iz Herceg Novog je, zahvaljujući njoj,
uspjelo da završi srednju školu i pronađe svoj put; organizovala prodaju
suvenira za pomoć Dječjem domu u Bijeloj; organizovala prikupljanje odjeće iz Norveške za potrebe materijalno ugroženih građana…
“Srećna sam što sam dobila priznanje da nisam luda, nego možda dobra, i
što mogu biti dobar primjer svim ženama, domaćicama, ljudima dobre
volje, da ne treba biti u biznisu, ne treba imati dovoljno novca, niti biti
materijalno bogat, da bi mogao da pomogneš nekome”, riječi su Lidije
Leovac na dodjeli ISKRE.
“Moja želja je jedino da moja pomoć u invalidskim kolicima nikada
nikome ne bude potrebna. Ali, nažalost, život je nekada mnogo drugačiji.
Nikada mi nagrade nisu bile podrška da pomažem ljudima, ali svaka je u
meni budila emocije, kao i ova», kazala je Zade Đurović Di Maio na
Lidija Leovac iz Herceg Novog je pravi primjer aktivne građanke. Za
dodjeli ISKRE.
Lidiju je crnogorska javnost saznala nakon teksta objavljenog u dnevnom
listu "Vijesti" o zboru radnika HTP Onogošta, kada je odlučila da pomogne radnici ovog preduzeća, koja je zbog najave uprave da će firma
ZADE ĐUROVIĆ DI MAIO
otići pod stečaj i teške ekonomske situacije u kojoj se nalazi, prijetila
Specijalno priznanje za individualni doprinos (dijaspora)
samoubisvom.
Zade Đurović, rođena dobrovođanka (Opština Bar), žena je koju mnogi
Uključila se u rješavanje problema izgradnje Centra za djecu sa posebnim
smatraju najvećom dobročiniteljkom na prostorima bivše Jugoslavije. Od
potrebama u Herceg Novom, radila na rješavanju problema vodosnabdi1970. godine živi u Parizu, a od 1991. organizovala je i poslala na ove
prostore preko 100 šlepera robe, ljekova, i medicinskih potrepština. Čak i
jevanja Herceg Novog, organizovala akciju “Svi po jedan euro“ kao pokada je doputovala da primi priznanje ISKRA, došla je sa pomagalima za
moć za organizovanje dana O.Š. Daso Pavičić, organizovala prikupljanje
lica sa invaliditetom.
sredstava za plaćanje maturske ekskurzije djeci iste škole…
LIDIJA LEOVAC
Dobitnica Specijalnog priznanja ISKRA za humanost i solidarnost
Lidija Leovac aktivno pomaže mnoge sugrađane, koji su teškog materijal-
Veliki je broj porodica, kako sa teritorije Bara i cijele Crne Gore, tako i sa
prostora bivše Jugoslavije, koje su dobile neki vid njene pomoći. Više
stotina teških bolesnika liječeno je u Parizu njenim posredovanjem i uz
njenu pomoć. Dobitnica je Ordena zasluga za narod SRJ, član tima
francuskog predsjednika Širaka pri prvoj posjeti balkanskim zemljama
nakon krvavih dešavanja, dobitnica nagrade Opštine Bar - 24. novembar i
brojnih drugih priznanja.
Oktobra 1993.g. osnovala je udruženje “Danube” - “Dunav” preko kojeg
obavlja svoj humanitarni rad. Ubrzo počinje njena saradnja i sa Malteškim
vitezovima i Crvenim krstom Francuske, sa kojima i dan danas sarađuje, i
uz čiju podršku obezbjeđuje najveći dio pomoći koju upućuje onima u
stanju potrebe širom bivše Jugoslavije. Vrijednost pomoći koju je u proteklom periodu Zade obezbijedila samo Crnoj Gori procjenjuje se na više
miliona eura.
Ambasador SAD Roderick Moore, prilikom uručenja priznanja
društvu «Lovćen”
AMERIČKO-CRNOGORSKO DRUŠTVO «LOVĆEN”
Specijalno priznanje za organizovani doprinos dijaspore
Američko-crnogorsko kulturno-prosvjetno društvo „Lovćen“, osnovano je
1971. godine u američkoj državi Mičigen kao neprofitna, nepolitička,
humana, patriotska i kulturna organizacija. Inicijalni odbor za formiranje
društva činili su: Vlado i Nikola Šarčević, Rade i Ana Đurović, Ljubo
Mijač, Savo Radulović, Đuro Drešić, Danilo Usančević i Slavko Bojičić.
Pravilnikom društva definisano je da ono okuplja crnogorske iseljenike i
njihove prijatelje i da se bavi isključivo kulturno-prosvjetnim i
dobrotvornim akcijama.
U Detroitu je 1987. godine objavljena monografija ovog društva, u kojoj
su navedene njegove dobrotvorne akcije. Društvo je prikupljalo priloge za
izgradnju pruge Beograd-Bar i za podizanje Njegoševog mauzoleja na
Lovćenu. Nakon zemljotresa koji je pogodio Crnu Goru 1979. godine,
društvo je poslalo 30.000 dolara pomoći nastradalim. To je jedanko
kupovnoj moći od 80.000 dolara iz 2008. godine.
Direktor odsjeka za anesteziologiju bolnice „Good Samaritian“ iz Čikaga,
dr Branko Dragišić, poslao je bolnicama u Podgorici, Cetinju, Baru i
Nikšiću aparate za anasteziologiju, vrijedne 11.000 dolara.
Glavne oblasti djelovanja kada je u pitanju korporativna filantropija
Crnogorskog Telekoma su obrazovanje, zdravstvo, sport i kultura.
Tokom devedesetih, na adresu Ministarstva zdravlja Crne Gore stigao je
jedan kontejner ljekova i medicinske opreme u vrijednosti od pola miliona
dolara.
CRNOGORSKI TELEKOM AD Podgorica
Dobitnik nagrade ISKRA u kategoriji za najbolji projekat na
nacionalnom nivou
Krajem septembra 2009.g., sekretar društva Ljubo Mijač, je uručio Medicinskom fakultetu u Podgorici donaciju u iznosu od 59,820.00 $ u cilju
stipendiranja najboljih studenata. Istovremeno je JP „Kulturni centar Bar“
donirao preko 300 knjiga (na prethodnoj strani možete pogledati pregled
donacija društva “Lovćen”).
Nagrađeni projekat:
“POVEĆANJE NIVOA KORIŠĆENJA INTERNETA I
INFORMATIČKE PISMENOSTI U CRNOJ GORI”
“Mi nemamo nekih velikih sredstava, ali to sa čime raspolažemo hoćemo
da uložimo u ono što je, po nama, najpotrebnije, a to je znanje, nauka i
kultura. Time se ide u svijet razvijenih. Odlučili smo se za Medicinski
fakultet, jer školuje kadar koji je potreban narodu, čiji su se studenti
odlučili za tešku i humanu misiju. Kamata koja je za oročena sredstva
visoka, omogućiće da nekoliko studenata u toku jedne godine dobije ili
nagradu ili stipendiju, što jeste dobar podstrek za postizanje što boljih
rezultata”. Ljubo Mijač, sekretar Društva „Lovćen“, prilikom uručivanja
donacije Medicinskom fakultetu, Pobjeda 18.09.2009.g.
Projekat povećanja nivoa znanja i korišćenja interneta u Crnoj Gori
zvanično je startovao u novembru 2008, i predviđeno je da traje četiri
godine. Ranije pokrenute akcije, kao što su besplatan ADSL za sve
osnovne i srednje škole, za nevladine organizacije koje vode brigu o
osobama sa invaliditetom i marginalizovane grupe, besplatan internet za
najbolje učenike na državnom takmičenju u znanju, postaju sastavni dio
ovog projekta.
U sam četvorogodišnji projekat 2008-2012 Crnogorski Telekom će uložiti
milion eura. Glavni partneri u ovom projektu su Vlada Crne Gore, tačnije
Crnogorski Telekom je u proteklih 3 godine obezbijedio zdravstvenim
institucijama finansijska sredstva za nabavku medicinske opreme i
rekonstrukciju prostora u vrijednosti od 175,000 eura; donirao opremu u
vrijednosti od 30,000 eura; donirao 105,000 eura za ublažavanje
posljedica željezničke nesreće kod Bioča i nesreće u selu Vir u nikšićkoj
opštini; podržao u novcu, robi I uslugama projekte brojnih nevladinih
organizacija; ostvario saradnju sa Prirodnomatematičkim i
Elektrotehničkim fakultetima, čijim studentima je omogućeno da rade na
projektima Crnogorskog Telekoma u toku prakse.
Ministarstvo za informaciono društvo i Ministarstvo prosvjete i nauke, kao
i sve osnovne i srednje škole u Crnoj Gori, a u projektu kao saradnici
učestvuju i druge institucije i ustanove koje doprinose njegovoj uspješnoj
realizaciji.
Glavne aktivnosti
Aktivnosti koje su opočele 2008. godine su usmjerene na dvije ciljne
grupe: mladi (učenici osnovnih i srednjih škola) i stariji građani
(penzioneri).
predrasude i prepreke u korišćenju računara i interneta kod te populacije.
Putem edukativnog TV spota, crnogorski penzioneri su pozvani da se
prijave za besplatne internet kurseve, koji su održani u septembru i
oktobru 2009, i za koje se prijavilo oko 300 crnogorskih penzionera.
Kursevi su trajali tri sedmice, obuku su vodili iskusni instruktori, a
penzioneri su pored interneta izučavali i osnove rada na računaru. Najviše
polaznika je bilo u Podgorici (152), Cetinju (27), Bijelom Polju (23),
Kotoru (15), Nikšiću (13) i Herceg Novom (11). Obuka za penzionere je
takođe organizovana i u Danilovgradu, Budvi, Baru, Ulcinju, Pljevljima i
Beranama.
Održivost
Planirano je da projekat povećanja nivoa informatičke pismenosti traje
četiri godine. U želji da internet postane dio svakodnevice većine
crnogorskih građana, Crnogorski Telekom će i ubuduće nastaviti sa
aktivnostima vezanim za razvoj, promociju i implementaciju principa
informatičkog društva u Crnoj Gori.
U prvoj fazi projekta za osnovce i srednjoškolce je organizovana
41internet radionica u 21 crnogorskoj opštini. Oko 15,000 đaka je
upoznato sa prednostima korišćenja interneta i konceptom školskih
sajtova. Sve osnovne i srednje škole u Crnoj Gori (162 osnovne i 46
srednjih škola) u Crnoj Gori dobile su sajtove na čijim su sadržajima radili
školski web timovi (www.mojaskola.me). U okviru takmičenja za najbolju
školsku web prezentaciju, nagrađeni su O.Š “Ratko Žarić” iz Nikšića i
Srednja mješovita škola (S.M.Š) “Braća Selić“ iz Kolašina, čiji su web
timovi nagrađeni putovanjem u Pariz.
U drugoj fazi projekta, čija je realizacija okončana u drugoj polovini 2009.
godine, fokus je bio na povećanju informatičke pismenosti i korišćenja
interneta kod starijih građana. Pored toga, cilj je bio da se kod najstarije
populacije otkloni strah od korišćenja novih tehnologija, da se uklone
Daniel Szasz, Predsjednik Odbora direktora Crnogorskog
Telekoma prima nagradu ISKRA
Pored brojnih davanja školi i lokalnoj zajednici, ELKO TIM je usmjerio i
dio pomoći Univerzitetu Crne Gore. ELKO TIM svoje filantropske aktivnosti realizuje putem angažovanja vlasnika firme i članova njihove
porodice, stručnjaka iz preduzeća kao i angažovanjem vlastite opreme,
rezervnih djelova i energije. Takođe, troši značajna finansijska sredstva
za kupovinu opreme, organizovanje ekskurzija i odzivom na apele za pomoć ugroženim licima i grupama.
Slobodan Mikavica, direktor i vlasnik ELKO TIM d.o.o. prima nagradu od
učenika O.Š. «Pavle Rovinski”
ELKO TIM d.o.o. Podgorica
Dobitnik nagrade ISKRA u kategoriji za doprinos lokalnoj zajednici
Privredno društvo ELKO TIM iz Podgorice je dobar primjer “dobrog
komšije”, koje vodi brigu o zajednici u kojoj posluje. ELKO TIM se
nalazi na Starom aerodromu, u blizini Osnovne škole "Pavle Rovinski".
Prisustvo i pomoć ELKO TIM-a na području ove lokalne zajednice je najbolji i najočigledniji primjer saradnje škole i okruženja, roditelja i škole i
predstavnika biznis sektora sa lokalnom zajednicom. Škola koja broji
1.480 učenika, koja je otvorena za uvođenje novih reformskih rješenja,
inkluzivno orijentisana i ima veoma dobru saradnju sa roditeljima i lokalnom zajednicom, pokazala se vrijednom pažnje ovog privrednog društva
koje značajan dio sredstava, ali i vremena (kako zaposlenih, tako i menadžmenta) ulaže u ovu obrazovnu instituciju.
ELKO TIM je svojim zaposlenima obezbijedio:
• Životno osiguranje
• Okupljanje kroz razne događaje
• Organizovanje sportskog dana za zaposlene i poslovne partnere
ELKO TIM je u posljednje 3 godine realizovao sljedeće filantropske aktivnosti:
• Održavanje instalacija, računarske opreme i uređaja u OŠ "Pavle
Rovinski"
• Jednodnevni izleti u Dubrovnik, Ulcinj, Bar, Skadarsko jezero, Žabljak
za učenike škole
• Organizovanje ekskurzije do Beograda u trajanju od 4 dana
• Održavanje bunara u dvorištu škole
• Održavanje osvjetljenja u dvorištu škole
• Donirana oprema u vrijednosti od 10.000€ Univerzitetu CG za izvođenje vježbi na Elektrotehničkom fakultetu
• Izvođenje praktične nastave za učenike Elektrotehničke škole uz mogućnost stalnog zaposlenja
• Odziv za pomoć u izgradnji objekta za kolektivno stanovanje
"Crnogorske sestre", pojedinačna pomoć i donacija u opremi u vrijednosti 7.000 €
• Materijalno i u opremi, u više navrata, pomagali NVO RETO centar za
rehabilitaciju zavisnika od droga kod Danilovgrada
• Stipendiranje tri osnovca, jednog srednjoškolca i četiri studenta iz lokalne zajednice
• Obezbijeđena besplatna obuka i usavršavanje za predstavnike lokalne
zajednice kroz kurseve i edukacije
• Kroz novčanu ili materijalnu pomoć pomogli pojedince, grupe,
ustanove kulture, vjerske zajednice i dr.
Procijenjena vrijednost davanja od strane ELKO TIM-a u proteklih tri
godine iznosi oko 70.000 €.
Projekti koje je firma NIKPEK podržala su sljedeći: rekonstrukcija OŠ
’’Dušan Bojović’’ u Župi, rekonstrukcija Doma kulture u Župi u selu
Carine, nasipanje prilaznog puta i uređenje seoskog Doma u selu
Liverovići, podrška izgradnja kapele u selima Carine, Bastaje i Liverovići,
podrška izgradnji Crkve Sv Ilije u Župi, rekonstrukcija seoske Zadruge u
Župi, podrška izgradnji sportskog terena u selu Morakovo, podrška organizovanju više manifestacija, koje su održavane u cilju promocije Župe
Nikšićke, organizacija oko izgradnje sportskih terena u Župi Nikšićkoj,
podrška socijalno ugroženim porodicama u Župi.
NIKPEK ima saradnju sa NVO “Proizvodnja Zdrave Hrane”, OŠ “Dušan
Bojović” i građanima Župe sa kojima aktivno radi na rješavanju problema
lokalne zajednice.
Milisav Ćipranić, vlasnik i direktor NIKPEK AD prima specijalno
priznanje za doprinos lokalnoj zajednici
NIKPEK AD Nikšić
Dobitnik Specijalnog priznanja za doprinos lokalnoj zajednici
U zadnjih 10 godina, privredno društvo NIKPEK je bilo najveći donator
skoro svih događaja i aktivnosti koje su se održavale u Župi Nikšićkoj.
Podrška je iskazivana na različite načine, bilo u novcu, materijalu kao i
ličnim učestvovanjem vlasnika firme NIKPEK u organizacionim aktivnostima na projektima u lokalnoj zajednici.
Dosadašnja podrška se ogledala u novčanim donacijama, donacijama u
građevinskom materijalu, izvođenju građevinskih radova, učestvovanjem
zaposlenih u radnim akcijama.
Procjenjena vrijednost ulaganja i podrške neprofitnim aktivnostima ovog
privrednog društva na području Župe Nikšićke iznosi preko 30,000 eura.
Staklene cipelice
OBIČNE STVARI
Piše: Božena Jelušić
Autorka je profesorica književnosti i
Predsjednica Odbora za dodjelu nagrade
ISKRA
U srijedu, drugog decembra, povratak sa
Cetinja u Budvu je bio sasvim neobičan. Sa
kasetofona se čula muzika iz njene
mladosti. Tako je i trebalo da bude, jer ta
noć je bila fuga za davno sanjane snove i
orkestar. Činilo se da automobil leti kroz
noć, da se izdiže iznad prljavog i trošnog
druma naše tranzicije, da nekako nadilazi
sve ružno što nam se već decenijama događa, iako je brzina bila samo ona
dozvoljena. Bilo je to veče kad su u Crnoj Gori dodijeljene prve nagrade
za filantropiju. Žena za volanom je osjećala da je srećna i da je, poslije
mnogo vremena, nekako, na pravom mjestu, u pravo vrijeme. Prisjećala se
onoga što je slušala te noći, i riječi dobitnika priznanja su iznova otvarale
čudesni prizor jedne drugačije Crne Gore i Crnogoraca.
Čula je kako Zade Đurović, Baranka i Parižanka, velika donatorka
medicinske opreme i ljekova, želi svima da im njena pomoć nikada ne
zatreba. Kako u ime Društva iseljenika „Lovćen“ iz Detroita obećavaju da
će novac koji bi bio utrošen za avionske karte iz Amerike biti doniran
tamo gdje bude potrebno. Čula je kako se Lidija Leovac uzbuđeno
zahvaljuje na nagradi. Samohrana majka, koja je svoju ušteđevinu poslala
drugoj samohranoj majci sa manje šansi za životnu borbu, zahvaljivala se
što je nagrada pokazala da „nije luda, nego možda samo dobra“, iako je
većina njen čin vidjela kao čistu ludost. Djeca iz škole „Pavle Rovinski“
su se zahvaljivala vlasniku Elko tima, Slobodanu Mikavici na svim
pjesmama koje je sa njima ispjevao na ekskurzijama koje im je
organizovao.
Činjenica da jedan poslovni čovjek ima volje da putuje sa osnovcima, pa
još i da sa njima pjeva, bila je sasvim nadrealna u mučnoj patologiji
tržišnog egoizma. I u isto vrijeme tako ljudska i prirodna. Direktor
Nikpeka, Milisav Ćipranić, skromno je prihvatio priznanje, pomalo
začuđen što je nekome neobično to što pomaže Župi. Daniel Sas, direktor
crnogorskog Telekoma, znao je da cijeni trenutak u kojem o ljudima ne
sudi samo ostvareni profit. Slavko Mrdović je podsjećao da su ga roditelji
učili: „Kad nemaš ne žali se, kad imaš podijeli sa drugima.“ Sin Ćana
Koprivice jednostavno je rekao: „Sin sam svog oca i zato imam samo
jednu riječ - hvala.“
Čudesna je to bila noć, otmena i raskošna u svojoj moralnoj čistoti,
ispunjena iskrama nade da je drugačije i pravednije društvo možda ipak
moguće. Jer, svi ti dobitnici nagrada su živjeli lijepo, ali tako da ih nije
stid, kako reče Meša Selimović. Niko te večeri na parking kod Zetskog
doma izgleda nije stigao u moćnom džipu. Većina je te večeri znala da su
istinski bogataši oni koji umiju da daju, a ne oni koji grabe i uzimaju. I svi
su se te noći kretali i govorili nekako oprezno, kao uplašeni da će
odjednom, poput čarolije iz bajke, nestati staklene cipelice i da će nogom
iznova stupiti na uobičajeni, tvrdi tranzicioni drum.
To se znalo već na početku večeri, kada je Stiven Hajnc, predsjednik
Fonda braće Rokfeler, govorio o obavezi da filantropija bude temelj
svakog uspješnog društva. Jasno je bilo da su u pitanju dva svijeta i dva
načina življenja i bogaćenja. Jedan, u kojem je socijalističku pruženu ruku
zamijenila ruka grabljivica, i drugi u kome se, između obaveza države i
finansijske moći biznisa, nalazi ruka koja daje zajednici i bez koje civilno
društvo teško može postojati.
I dok su pod točkovima automobila nestajali kilometri, nestajao je gusti
mrak napuštenih predjela, nestajala je ružna tranzicija koja je obilježila i
mladost i zrelo doba žene za volanom. Toliko je toga bilo nepovratno
izgubljeno u vremenu, ali se praznina nekako ispunjavala postojanjem
drugačijih ljudi koji čine da utihnu raspojasani vjetrovi samoživosti, da se
barem pritaje, ako već ne nestanu otimačine, da se oslušne potreba bića
pored nas, koje trpi i strada. Ženi se činilo da je zakoračila u Crnu Goru
kakvu je odavno zasluživala ona Crna Gora koja nije smatrala da se stid
može isključiti kao prekidač na lampi. Svi oni ljudi koji su devedestih bili u
ružnom dobu oko četrdesetih. Prestari da počinju iznova, premladi da ne bi
imali želja. Pa su im u „vrlom novom svijetu“, između „događanja ulica“ i
ratnih plamenova u okruženju, nekako izmakle i želje i godine. Za njima je
ostalo vrijeme u kome je solidarnost bila ideološki propisana, pa stoga
umrtvljena. Sada su bili zarobljeni u vremenu u kojem je solidarnost jednaka
ludosti, a normalno je biti surov i bezosjećajan i ne pitati o sredstvima
kojima se dolazi do cilja.
Te čudesne večeri, dok se činilo da se automobil izdiže iznad prljavog
druma, žena za volanom je bila tužna samo zbog toga što nijedna televizija
nije smatrala važnim da emituje dodjelu nagrada. Opet se potvrdilo da o
svemu lošem više znamo, i više želimo da saznamo, nego o dobru koje se
oko nas čini. A da je negdje (a u javnom servisu svakako) „progovorila“
tako potrebna i značajna samoregulacija, ova noć ne bi toliko ličila na bajku.
I lakše bi joj bilo da se možda počne preobražavati u stvarnost.
Tekst je izasao 18. Decembra u dnevnoj novini "Vijesti"...
Rok za dostavljanje prijava na konkursu za nagradu ISKRA u 2010. godini
je 05. novembar (do 16:00h).
Više informacija o nagradi, pravu učešća, kriterijumima odlučivanja i
obrasce za prijavu možete preuzeti sa sajta
www.nagradaiskra.me
na zahtjev putem e-maila [email protected], telefona 020/ 245 063
ili poštom.
Božena Jelušić na dodjeli nagrade ISKRA, Zetski dom, Cetinje 02.12.2009.g.
Download

Dobri ljudi - Iskra 2009 - Publikacija Fonda za