Socioeconomica – The Scientific Journal for Theory and Practice of Socio-economic Development
2014, 3(6): 307-316
Izvorni naučni članak
Original Scientific Paper
UDC: 165:5:328.185:343:352:1e(497.15)
DOI: dx.doi.org/10.12803/SJSECO.3610014
JEL: M14, Z13
MODEL O3P KAO TEMELJ EKONOMSKOG RAZVOJA
BOSNE I HERCEGOVINE
The O3P Model as the foundation for economic development of
Bosnia and Herzegovina
Elvira Ćatić-Kajtazović1
Univerzitet u Bihaću
Ekonomski fakultet
Apstrakt
Društveno odgovorno djelovanje i etično ponašanje podrazumijeva snažnu borbu protiv korupcije, nameće
odgovornost (ličnu i kolektivnu) za uticaj na društvo, razvija privredu koja je ekonomski efikasnija i
atraktivnija stranim ulagačima. Uzimajući u obzir značaj etike i društvene odgovornosti za ekonomski
razvoj, te poražavajuće činjenice o nedostatku odgovornosti, etike i morala u Bosni i Hercegovini, u ovom
radu je prezentiran model implementacije etike i društvene odgovornosti, prigodno nazvan model O3P.
Model prikazuje partnerski odnos ključnih aktera implementacije društvene odgovornosti i etike koji se
temelji na odgovornosti i povjerenju, a rezultira u povoljnom poslovnom okruženju. Riječ je o
kontinuiranom i međusobno uslovljenom procesu.
Ključne reči: etika, društvena odgovornost, korupcija, ekonomski razvoj, Bosna i Hercegovina
1
Empirijsko istraživanje na osnovu kojeg je i kreiran model O3P provedeno je za potrebe doktorskog rada autora.
Istraživanje je finansirano od strane Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, a na osnovu Konkursa za
finansiranje/sufinansiranje naučno-istraživačkih i istraživačko-razvojnih projekata u Federaciji Bosne i Hercegovine za
fundamentalna i primijenjena istraživanja, kao i posebna istraživanja od interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine u
2011. godini (Rezultati Konkursa za finansiranje/sufinansiranje naučnoistraživačkih i istraživačko-razvojnih
projekata od značaja za Federaciju u 2011. godini). Na osnovu Odluke Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke
potpisan je Ugovor broj 02-94-1/2012. između Univerziteta u Bihaću i ovog ministarstva o realizaciji istraživanja na
području Federacije Bosne i Hercegovine. Kontakt autora: [email protected] Autor izjavljuju da ima
značajne finansijske interese koji se odnose na istraživanje opisano u ovom radu. Takođe, autor izjavljuje da je podneti
članak njegov originalan rad i da nakon izdavanja ništa od sadržine neće predstavljati povredu autorskog prava. Rad
primljen 08.10.2014. godine. Odobren za objavljivanje 30.12.2014. godine. The author declare that he has financial interests
that relate to the research described in this paper. Also, the author declare that the submitted paper is his original work and that,
upon publication, nothing contained in it will not constitute an infringement of any copyright. Paper received 08.10.2014.
Approved 30.12.2014.
307
Elvira Ćatić-Kajtazović
Model O3P kao temelj ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine
1. Uvod
Neminovno je da društveno odgovorno i etično djelovanje utiču na razvoj
privrede. I to privrede u okviru održivog razvoja. S druge strane, samo u zdravom
okruženju preduzeće može rasti i razvijati se. Rast i razvoj preduzeća, kreiranje novih
radnih mjesta, omogućava razvoj privrede. Međutim, da bi okruženje bilo „zdravo“
potrebni su mu „zdravi članovi.“ Otud potreba sagledavanja šire slike, međusobne
uslovljenosti i sinergetskih efekata koji proizilaze iz navedenih neraskidivih veza
odgovornog i etičnog djelovanja pojedinca, preduzeća, vladinog i nevladinog sektora.
Bez obzira na navedeno, u Bosni i Hercegovini izostaje odgovorno i etično
djelovanje pojedinca, preduzeća, vladinog i nevladinog sektora. Korupcija,
neodgovornost i bahatost prožima skoro sve i svakoga. Čak i nevladin sektor (koji treba
da bude „moralno ogledalo“ društva) nije imuno na korupciju. Poslovni sektor,
odnosno, menadžeri u BiH su mišljenja da su prinuđeni ponašati se društveno
neodgovorno i neetično u BiH, a vladin sektor se već godinama tako i ponaša.
Očit nedostatak odgovornosti, morala i etike koče i onemogućavaju ekonomski
razvoj Bosne i Hercegovine.
2. Bosna i Hercegovina kao zarobljena država uskih
partikularnih interesa
Bosna i Hercegovina je država sastavljena od dva entiteta, Federacije Bosne i
Hercegovine i Republike Srpske, te Distrikta Brčko kao posebne teritorijalne jedinice.
Proces integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, preklapa se sa procesom
tranzicije, koja ima za cilj demokratizaciju i razvoj zapadnoevropskog tipa tržišne
ekonomije. Proces tranzicije prati niz problema: neadekvatno izvršena privatizacija,
velika nezaposlenost, velike socijalne razlike i nezadovoljstvo građana, te neodrživ
vanjskotrgovinski deficit. Kada se navedenim problemima doda veoma kompleksno
ustavno-pravno i političko uređenje države koje omogućava razdijeljenost tržišta i
zakonskih propisa, te podstiče podijeljenost u provođenju ključnih ekonomskih reformi,
onda se dobije uvid u nezavidno stanje u kojem se nalazi BiH.
I to nažalost nije sve, BiH je „zarobljena“ u kompleksnosti ustavno-pravnog
uređenja, sa dubokim etničkim podjelama koje najčešće i potenciraju pojedini bahati i
beskrupulozni političari koji se besramno bogate na račun integriteta ove države, njenog
imidža i njenih siromašnih građana. Bezbroj je primjera „bezobrazluka“ ličnih političkih
interesa nauštrb mogućnosti poboljšanja stanja u BiH. Samo nakon izbora 2010. godine
bilo je potrebno 16 mjeseci da se uspostavi Vlada na državnom nivou, da bi odmah
nakon 3 mjeseca došlo do krize vlasti.
Kao prilog navedenim tvrdnjama dovoljno je da se pogleda posljednji nalaz
studije Sistema nacionalnog integriteta BiH 2013,2 u kojem se navodi slijedeće:
1. U cjelini gledano, sistem nacionalnog integriteta u BiH počiva na vrlo krhkim
političkim, društvenim i ekonomskim temeljima, zbog čega značajniji napredak u
odnosu na stanje koje su zabilježile studije iz 2004.g. i 2007.g i nije bio moguć.
2
Studija Sistema nacionalnog integriteta BiH 2013 (koju je radio tim na čelu sa Borisom Divjakom) te je publicirana od
strane Transparency International Bosna i Hercegovina) nastoji da, kroz analizu tri dimenzije – kapacitet institucije da funkcioniše,
njeno unutrašnje upravljanje u smislu integriteta, transparentnosti i odgovornosti, te njena uloga u doprinosu ukupnom integritetu
sistema državne vlasti – pruži detaljnu i cjelovitu procjenu nacionalnog sistema integriteta, odnosno da predstavi odnose između
pojedinih stubova koji čine sistem integriteta.
308
Socioeconomica – The Scientific Journal for Theory and Practice of Socio-economic Development
2014, 3(6): 307-316
2. Iz poređenja sa studijama iz 2004.g. i 2007.g. vidljivo je da su vakuum moći koji je
nastao smanjenjem uloge međunarodne zajednice popunile političke elite, stavljajući
pod vlastitu kontrolu jedan za drugim stubove sistema društvenog integriteta.
Vođeni uglavnom partikularnim interesima i kratkovidim politikama, političke
partije su onemogućile provođenje reformi koje bi dovele do stvaranja tržišne
ekonomije i poštivanja ljudskih prava i sloboda.
3. Političke partije (ocjena 36), bez elementarne unutarstranačke demokratije, vrlo
često finansirane nelegalno, predstavljaju izvor vrlo pogubnog uticaja na druge
stubove, na način da je najveći dio sistema društvenog integriteta premrežen
klijentelističkim imenovanjima koji osiguravaju paralelnu strukturu uticaja i
nerijetko osiguravaju ilegalne tokove novca iz budžeta ka političkim partijama i
liderima. Stoga su dobrim dijelom niske ocjene drugih stubova, kao što su
pravosuđe (ocjena 29) i javni sektor (ocjena 35), rezultat upravo neprimjerenih
uticaja političkih partija.
4. Hipertrofiran i glomazan javni sektor koji konzumira značajan dio bruto domaćeg
proizvoda (prema podacima Svjetske banke samo za plate troši se 13,1 % BDP), nije
dostigao elementarne standarde efikasnosti, odgovornosti i transparentnosti.
Mehanizmi nadzora i kontrole u praksi gotovo da i ne postoje. Nacionalni ključ i
partijska pripadnost predstavljaju efikasni paravan za bilo koju vrstu odgovornosti.
5. Pravosuđe (ocjena 29) i agencije za provođenje zakona (ocjena 42) dijele probleme
koji proizlaze iz kompleksne administrativne podjele zemlje, nedovoljno jasnih i
preklapajući nadležnosti između različitih nivoa vlasti i organizacionih jedinica kao
i političkih pritisaka koji se na njih sistematski vrše.
6. Na kraju, može se konstatovati da je cjelokupan sistem nacionalnog integriteta
veoma loš, obzirom da su svi stubovi podjednako loše ocijenjeni, iz čega proizilazi
još uvijek snažno prisustvo efekta zarobljene države, odnosno situacije u kojoj su i
zakonski okvir i politike podređeni interesima uskih partikularnih interesa
vladajuće, oligarhije koja istovremeno ima potpunu kontrolu nad institucijama
sistema. [Transparency International 2013, pp. 23-25]
U BiH je posebno izražen problem korupcije. Tako npr. prema procjeni
Transparency International BiH na osnovu provedenih analiza monitoringa samo za
2007. godinu više od pola milijarde KM budžetskih sredstava bilo je izgubljeno kroz
korupciju i ilegalne transakcije u procesima privatizacije. [Transparency International,
2007] Korupcija je posebno bila na djelu kad je u pitanju donatorska pomoć Bosni i
Hercegovini. Naime, „u periodu postkonfliktne rekonstrukcije BiH je primila najveći
iznos donatorske pomoći po glavi stanovnika u historiji zemalja u razvoju.
Konzervativne procijene govore da je iznos donatorske pomoći samo do 2000. godine
prevazilazio iznos od US$ 5,1 milijarde.“ [Divjak 2007, p. 51]
Indeks percepcije korupcije (CPI) izrađen od strane Transparency Internationala
za 2013. godinu rangira Bosnu i Hercegovinu na 72. mjesto sa ocjenom 42 (na skali od
0 do 100) u konkurenciji 177 zemalja svijeta, što praktično znači da je nivo korupcije
ostao isti u posljednjih par godina. [Transparency International, 2013]
Prilikom objave Indeksa percepcije korupcije u Bosni i Hercegovini za 2013.
godinu posebno se ističe slijedeće: „Kao i ranijih godina, Indeks percepcije korupcije
ponovo pokazuje da BiH stagnira u borbi protiv korupcije, te da nikakvi ozbiljni napori
vlasti nisu učinjeni koji bi mogli uticati na percepciju korupcije. Ovo je dokazano i
urušavanjem antikorupcionih zakona, nedostatkom pravosnažnih osuđujućih presuda za
krivična djela korupcije, te neprovođenjem strateških dokumenata za borbu protiv
korupcije.“ [Transparency International, 2013]
309
Elvira Ćatić-Kajtazović
Model O3P kao temelj ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine
Bez obzira na spomenutu kompleksnost i uslovljenost organa vlasti u BiH, očita
je njihova odgovornost (npr. poreske politike, statistička podrška, siva ekonomija,
provođenje politika razvoja, itd.), koju oni još nisu preuzeli. Sve i da se spomenu
poražavajuće činjenice o bosanskohercegovačkoj privredi najčešće se poteže „vitalni
nacionalni interes“ te se otkrivanje istine smatra kao ugroženost jednog od tri
konstitutivna naroda u BiH (u zavisnosti od političke partije koja je na vlasti).
Iako neodrživo stanje sa crnim prognozama o tome da BiH čeka scenarij
Argentine, bosanskohercegovačke vlasti se, ipak, najviše vole baviti same sa sobom.
Ova prekrasna država „izdiše“ pod bremenom korupcije, neodgovornosti i neetičnosti.
3. Značaj etike i društvene odgovornosti za ekonomski razvoj BiH
Nekoliko činjenica predstavljenih zajedno otkriva koliko etika i društvena
odgovornost mogu doprinijeti ekonomskom razvoju BiH:
1. Poslovna etika ne postaje samo mjerilo uspješnosti preduzeća već „odraz kulture
i razvijenosti zemlje…Gospodarsko okruženje u kojem su poslovni ljudi etični i
odgovorno izvršavaju svoje obaveze nije samo časno, ugodno i opušteno jer nas
lišava dijela noćnih mora, nego je ekonomski efikasnije, smanjuje troškove
rizika i pravne potpore poslovanju te utiče na pad cijene kapitala. Ujedno je
takvo privredno okruženje atraktivno stranim ulagačima jer je predvidivo
stabilno i jer u njemu pravna država može lako i djelotvorno funkcionirati.“
[Srića 2003, p.81]
2. U bosanskohercegovačkim uslovima poslovanja veoma je važno izgraditi imidž
društveno odgovornog preduzeća prvenstveno zbog preovladavajućeg
negativnog stava prema privatnom sektoru kao nemilosrdnom i korumpiranom.
Društveno odgovornim djelovanjem preduzeće može uticati na promjenu „slike“
koju javnost ima prema privatnom sektoru.
3. Nedostatak odgovornosti, morala i etike koče i onemogućavaju ekonomski
razvoj Bosne i Hercegovine. Bez aktualiziranja lične odgovornosti nema
ozbiljnijeg napretka BiH.
4. Korupcija, kao rak rana bosanskohercegovačkog društva, je stran pojam etici i
društvenoj odgovornosti.
Etična i društveno odgovorna poslovna praksa kreira i razvija zdravo okruženje.
Takva praksa bit će prepoznata stranim investitorima i bosanskohercegovačka privreda
postaje poželjan poslovni partner. Poslovna praksa, ne može uraditi sve sama, niti je u
njenoj nadležnosti. Tu se uključuje institucionalna podrška, prvenstveno u domenu
zakona i pravne odgovornosti. Pravna država mora profunkcionirati.
I poslovna praksa ima snage da je natjera da profunkcionira. Naime, za tango je
potrebno dvoje. Za korupciju (kao najveće breme bosanskohercegovačkog društva)
uvijek trebaju najmanje dvije strane.
Rezultati empirijskog istraživanja (provedeno za potrebe doktorskog rada autora)
koje je imalo za cilj da otkrije kakva je percepcija etike i društvene odgovornosti kod
menadžera MSP u BiH pokazali su da su menadžeri malih i srednjih preduzeća u BiH
svjesni važnosti etike i društvene odgovornosti, ali i im i dalje ne daju toliki značaj u
odnosu na druga mjerila uspješnosti. Međutim, rezultati su pokazali da menadžeri
preduzeća koja posluju izvan granica BiH poseban značaj daju etici i društvenoj
310
Socioeconomica – The Scientific Journal for Theory and Practice of Socio-economic Development
2014, 3(6): 307-316
odgovornosti ali na ino tržištu (što je u većini slučajeva i preduslov da se pojave na
tržištu razvijenih zemalja).
Da bi se shvatila neophodnost implementacije društvene odgovornosti i etike u
bosanskohercegovačkoj privredi, a ujedno i potencijal koji preduzeća imaju ali ga još
uvijek nisu iskoristila, slijedi originalni citat jednog menadžera koji je učestvovao u
navedenom istraživanju:
„POŠTOVANA: Želim Vam uspješnu pripremu i odbranu rada!
Istovremeno žalim što doktorski rad pripremate u NEETIČNOJ,
PRAVNO NEUREĐENOJ I NEODGOVORNOJ DRŽAVI u kojoj
pojedinci i firme – etični i društveno odgovorni - nemaju šansu! Moja
etičnost se, PONEKADA, kreće na ivici prekršaja ili (gluho bilo!)
kriminala. Jer, ponekada nekome nešto moram dati da bih dobio ONO
ŠTO MENI – ILI FIRMI - PRIPADA PO ZAKONU. A, to DAVANJE
je nemoralno, neetično, protupravno ili antidruštveno ponašanje - i
mene, kao pojedinca, ali i firme koju posjedujem i kojom rukovodim.
Moja firma 50% proizvodnje izvozi u Njemačku. U gradaciji to tržište
za mene je, u svakom pogledu, indeksno vrednovana sa 100, pa dođe
skandinavsko 98, pa švicarsko 95, austrijsko 90....italijansko 65...
Ostala tržišta su znatno ispod, a naše je, recimo, 20. Dakle – smatram
njemačko tržište etičkim, moralnim i društveno odgovornim i tako se na
njemu ponašam! Kako reče Marx (parafrazirajmo): „Na razvoj
kapitalizma znatno su uticali protestanski moral i etika.“
Na tom tržištu se tako i ponašam! To je jedini način da, uz
kvalitet proizvoda, opstanemo tamo.
A – ovdje...? Uh, kako bi bilo lijepo da je sve jasno! Ali meni je
potpuno jasno: njima je sve jasno da oni jasno svima nama daju do
znanja da je sve postojeće nejasno jasno!!! Tako nam, po njima, mora
biti! Ako smatrate da nešto nije po zakonima – pokrenite sudski
postupak i dokaži da jasno, ipak, nije jasno! Vidjećete: „istrunućete“
pod zemljom, a o firmi se neće postojati ni traga dok sudskim
procedurama dokažete da - jasno, ipak, nije jasno! Pravda može
pobijediti nekada , ali nema ni firme ni vlasnika!
Pa kako se ponašati?
Ja sam u osnovi moralna i društveno odgovorna osoba! Po
Vašem stepenovanju sebi dajem neskromih – 6 i 7! Na njemačkom
tržištu sam odgovoran i moralan – 5, 6 i 7!
Na afro-azijskom i arapskom tržištu sam – 3, 4 i 5
Na našem tržištu nastojim da druge „nagovorim“ da budemo kao
Nijemci, ali gore sam rekao da se moja etičnost, PONEKADA, kreće na
ivici prekršaja ili (gluho bilo!) kriminala. Žao mi je, ali teška srca i s
moralnim i etičkim „ožiljcima“ se prilagođavam i tako opstajemo!
Moji odgovori su, naravno, iskreni!“
Ovakvih i sličnih komentara je bilo mnogo. Zapravo većina menadžerskih
komentara, napisana na kraju anketnih upitnika sadržava slijedeću poruku: Menadžeri
su mišljenja da su prinuđeni ponašati se neetično i društveno neodgovorno u okviru
granica BiH. Na ino tržištu se ponašaju i etično i društveno odgovorno.
Uzimajući u obzir prethodnu konstataciju o nedostatku etike i društvene
odgovornosti vladinog sektora, cjelokupnu situaciju u BiH dodatno usložnjava i
percepcija bosanskoheregovačkih menadžera o „prinuđenosti“ da se etika i društvena
odgovornost zanemare u Bosni i Hercegovini. Ipak, postojanje svijesti o značaju ovih
kategorija za ekonomski rast, razvoj i stabilnost hrani nadu za „bolje sutra“ u BiH.
311
Elvira Ćatić-Kajtazović
Model O3P kao temelj ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine
Međutim, ono što nedostaje ključnim akterima u Bosni i Hercegovini je okrenutost
dugoročnim rezultatima, holistički pristup i shvatanje sinergetskih efekata svoje
ne/etičnosti i ne/odgovornosti.
4. Model O3P
Nakon ovako prezentiranog značaja etike i društvene odgovornosti za
ekonomski razvoj BiH, nameće se pitanje: A kako to uraditi? Odnosno, kako
implementirati etiku i društvenu odgovornost u Bosni i Hercegovini? Traženje odgovora
na navedeno pitanje rezultiralo je u kreiranju modela implementacije etike i društvene
odgovornosti predstavljen u šemi koja slijedi.
Šema – 1. Model O3P implementacije etike i društvene odgovornosti u BiH
Povjerenje
Povoljno poslovno okruženje
Odgovornost
Partnerstvo
Model je prigodno nazvan model O3P zbog početnih slova ključnih riječi u
procesu implementacije društvene odgovornosti i etike u BiH:
1. Odgovornost,
2. Povjerenje,
3. Partnerstvo i
312
Socioeconomica – The Scientific Journal for Theory and Practice of Socio-economic Development
2014, 3(6): 307-316
4. Povoljno poslovno okruženje.
Ključni akteri ovog modela su: poslovni sektor, vladin sektor, poslovne
organizacije, stručne organizacije, nevladine organizacije, obrazovne institucije i mediji.
Model prikazuje partnerski odnos navedenih ključnih aktera implementacije
društvene odgovornosti i etike koji se temelji na odgovornosti i povjerenju, a rezultira
u povoljnom poslovnom okruženju.
Riječ je o kontinuiranom i međusobno uslovljenom procesu.
Odgovornost
U prikazanom modelu se polazi od postavke da odgovornost rezultira u
povjerenju. Jednostavna postavka temelji se na slijedećem: svaki akter u implementaciji
društvene odgovornosti i etike treba samo da radi svoj posao. I to da ga radi odgovorno.
Naime, u BiH je prisutan i problem nedostatka specijalizacije, odnosno svi rade sve i pri
tom najmanje ono što bi uistinu i trebali raditi.
Odgovornost u djelokrugu svog posla traži specijalizaciju i koncentraciju znanja
i vještina. Problem nedostatka odgovornosti u BiH je već spomenut u uvodnom djelu
ovog rada. Ipak, to ne znači da se takva praksa ne može i ne mora mijenjati. Zapravo,
lični stav autora ovog rada jeste da bez aktualiziranja lične odgovornosti neće biti
ozbiljnijeg pomaka u državi BiH (u bilo kojem sektoru ili domenu djelovanja).
Naime, upravo u Bosni i Hercegovini nedostatak lične odgovornosti je u
predratnom periodu uspješno kamufliran u princip kolektivnog odlučivanja i
samoupravljanja. Nedostatak lične odgovornosti je posebno vidljiv u postratnom
periodu BiH, što za rezultat ima nezavidan položaj Bosne i Hercegovine i njenih
građana u ekonomskom, socijalnom, kulturnom i svakom drugom smislu kad je u
pitanju kvalitet života. S toga, aktualiziranje lične odgovornosti u državi BiH bi svakako
predstavljao iznimno hrabar i prijeko neophodan potez.
Povjerenje
Dokazana odgovornost će rezultirati u izgradnji povjerenja. I ovo je jedan od
velikih problema BiH. Građani ove države nemaju povjerenja u državne institucije.
Izostaje povjerenje i u privatni sektor. Građani su izgubili povjerenje u političare i
političke strukture iako su iste i birali (već im ukazali povjerenje).
Interesantan je rezultat intervjua kojeg je autor proveo za potrebe ovog dijela
rada. Naime, 60 građana (koji su birani slučajnim uzorkom na području grada Bihaća) je
zamoljeno da kažu jednu riječ (asocijaciju) koja povezuje slijedeće kategorije: sudstvo,
zdravstvo, školstvo i policija. Od upitanih 60 građana, njih 42 ili 70% je odgovorilo:
korupcija. I to nije sve. I privatni sektor nema povjerenja u vladin i nevladin sektor. Niti
državne institucije same između sebe nemaju povjerenja. Često se u ovoj državi može
čuti vapaj privatnog sektora, sindikata, oštećenih radnika, socijalno ugroženih građana,
itd. Svi krive „one druge“ za sve. Niko ne preuzima odgovornost. I pri tom niko ne
vjeruje nikom.
S toga se opet vraćamo na značaj odgovornosti na osnovu koje se gradi
povjerenje, jer povjerenje kreira sigurnost. Bez sigurnosti nema stabilnosti. Bez
stabilnosti (bilo političke, privredne, itd) nema prosperiteta.
313
Elvira Ćatić-Kajtazović
Model O3P kao temelj ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine
Partnerstvo
Izgrađeno povjerenje rezultirati će u stvaranju partnerstva. Partnerski odnosi
koji će se temeljiti na povjerenju za rezultat će imati smanjenu disperziju znanja,
vještina i kapitala. Pri tom je bitno odrediti strateške prioritete i koncentrisati svu moć
koju pojedini akteri imaju na raspolaganju na sinergetsko djelovanje u postizanju tih
prioriteta. Niko sebi danas ne može priuštiti luksuz disperzije znanja, vještina, kapitala,
pogotovo ne država BiH (koja oskudjeva sa svim navedenim). Ako „Kapital igra kako
talenat svira“ (Funky Business, Talent makes capital dance), da li se iko pita, gdje i
kako završava bosanskohercegovački talent?
Dakle, partnerstvo je ključ kreiranja povoljnog poslovnog okruženja.
Povoljno poslovno okruženje
Nakon zajedničkih napora na izgradnji i promovisanju partnerskih odnosa
usmjerenih ka ostvarenju strateških prioriteta dokazuje se jedan nivo zrelosti,
opredjeljenja i stabilnosti. Izgrađuje se povoljno poslovno okruženje čiji će rezultati
motivirati odgovornost, povećati povjerenje i ojačati partnerstva. Iz tog razloga je riječ o
jednom neprekidnom procesu sa konkretnim rezultatima koji motiviraju jačanje
cjelokupnog procesa.
Uspjeh navedenog procesa zavisi od toga kako će ključni akteri odigrati svoje
uloge u implementaciji etike i društvene odgovornosti.
Poslovni sektor treba da bude pokretač promjena i uvodi prakse etike i društvene
odgovornosti. Poslovni sektor treba da bude okrenut dugoročnim rezultatima i
opstanku gdje se etično i društveno odgovorno poslovanje nameće kao imperativ.
Vladin sektor je odgovoran za donošenje, implementaciju i nadzor nad zakonskim
propisima. Dakle odgovornost za pravni okvir implementacije etike i društvene
odgovornosti u poslovne prakse bosanskohercegovačkih preduzeća leži na vladajućim
strukturama ove države. Pored zakonskog okvira, vlada svake države (pa tako i BiH)
odgovorna je i za ekonomske politike, te za kreiranje stabilnog političkog i pravnog
okruženja. Stručne i poslovne organizacije su zadužene za osiguravanje tehničke
pomoći, edukaciju, treninge, seminare, razmjenu informacija, podsticanje i
promoviranje razvoja etične i društveno odgovorne prakse. Mjesto gdje se obrazuju
budući lideri, menadžeri i poduzetnici su obrazovne institucije i na njima leži
odgovornost izučavanja i promocije etike i društvene odgovornosti. I na kraju mediji
koji utiču na formiranje javnog mišljenja itekako mogu i trebaju pomoći u
implementaciji i promociji značaja etike i društvene odgovornosti.
Dakle: „Nema preduzeća koje svoj dugoročni napredak može ostvariti ne
mareći za interese zajednice u kojoj radi, i obratno, nema zajednice koja može
prosperirati bez skladne simbioze sa svojim privrednicima.“ [Bebek i Kolumbić 2000,
p. 228]
I na kraju, prisjetimo li se teze da stepen razvijenosti etike pokazuje i stepen
razvijenosti privrede, razvijanje etike i društvene odgovornosti u privredi BiH bi itekako
doprinijelo ekonomskom razvoju ove države. Uostalom adekvatna implementacija
prikazanog modela O3P bi bila odličan temelj ne samo ekonomskog, već i pravnog,
političkog, socijalnog i kulturnog razvoja Bosne i Hercegovine, odnosno države u kojoj
za etičku normu u odnosu nа povjerenje, postoji zvanična literatura o konceptu „štele“.
[UNDP/NHDR 2009, p. 73]
314
Socioeconomica – The Scientific Journal for Theory and Practice of Socio-economic Development
2014, 3(6): 307-316
5. Zaključak
U očitom nedostatku etike i odgovornosti u Bosni i Hercegovini nameće se
potreba edukacije, promovisanja i implementacije ovih kategorija, jer razvoj etičkih
normi i vrijednosti, razvijanje svijesti o značaju odgovornosti omogućilo bi liječenje
uzroka a ne posljedica.
Društveno odgovorno djelovanje i etično ponašanje podrazumijeva snažnu borbu
protiv korupcije, nameće odgovornost (ličnu i kolektivnu) za uticaj na društvo, razvija
privredu koja je ekonomski efikasnija i atraktivnija stranim ulagačima. S druge strane,
samo u zdravom okruženju, preduzeće može rasti i razvijati se.
Da bi okruženje bilo „zdravo“ potrebni su mu „zdravi članovi.“ Tu leži problem!
Svi akteri bosanskohercegovačkog društva moraju se riješiti menadžerske
kratkovidnosti. Fokusirati se na dugoročne rezultate i shvatiti sinergetske efekte koji
proizilaze iz etičnosti i društvene odgovornosti.
Naime, preuzimanje odgovornosti za vlastita (ne)djela i etično djelovanje bez
obzira da li je riječ o preduzeću, pojedincu, vladinim i nevladinim strukturama
neminovno dovodi do ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine.
Prijeko neophodne korijenite promjene u BiH treba da se temelje na moralu,
etici i društevenoj odgovornosti. Otud je model O3P postavljen kao temelj ekonomskog
razvoja, koji prikazuje partnerski odnos ključnih aktera implementacije društvene
odgovornosti i etike koji se temelji na odgovornosti i povjerenju, a rezultira u
povoljnom poslovnom okruženju.
Literatura
1. Bebek, B., Kolumbić, A. (2000) Poslovna etika. Zagreb: Sinergija.
2. Divjak, V., B. (2007) Peacebuilding and Corruption Case study Bosnia and
Herzegovina, Bosnia and Herzegovina at the Crossroads: EU Accession or a
Failed State?. Sarajevo: Transparency International Bosnia and Herzegovina.
pp. 45-67
3. Nordstrom, K., A., Ridderstrale, J. (1999) Funky Business, Talent makes
capital dance. Stockholm: Bookhouse Publishing.
4. Srića, V. (2003) Inventivni menadžer u 100 lekcija, kako postati i ostati
pobjednik. Zagreb: Znanje.
5. Transparency International Bosnia and Herzegovina, Studija Sistema
nacionalnog integriteta BiH 2013. Dostupno na : < http://ti-bih.org/wpcontent/uploads/2012/12/TIBIH-NIS-Web-FIN.pdf > [05.04.2014]
6. Transparency International Bosnia and Herzegovina, BiH i dalje stagnira u
borbi protiv korupcije, Dostupno na: http://ti-bih.org/6791/bih-i-dalje-stagnirau-borbi-protiv-korupcije/ [15.01.2014]
7. UNDP/NHDR (2009) The Ties That Bind: Social Capital in Bosnia and
Herzegovina, Sarajevo.
*****
315
Elvira Ćatić-Kajtazović
Model O3P kao temelj ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine
Abstract
Socially responsible action and ethical conduct include dire confrontation against corruption and invoke
accountability (personal and collective) for the impact on society, while developing economy that is more
effective and more attractive for the foreign investors. While considering the significance of the ethics and
social responsibility for economic development, and also the defeating facts of lack of responsibility, ethics and
moral in Bosnia and Herzegovina, this paper presents the O3P model for implementation of ethics and
social responsibility. The model illustrates relations of partnership between key stakeholders in the process of
implementation of social responsibility and ethics, based on accountability and confidence, resulting in
facilitation of attractive business environment. The model is based on continuous and mutually dependent
processes.
Keywords: Ethics, Social responsibility, Corruption, Economic development, Bosnia and Herzegovina.
316
Download

Elvira Catic Kajtazovic1