18. Zdenka Sabli} - Movri}
@ivot posve}en Stajnici
Zdenka Sabli} ro|. Movri} ro|ena je 16. velja~e 1936. godine u
Zagrebu. Roditelji Marija i Jure Movri} potje~u iz Stajnice. Godine
1960. zavr{ila je studij na Filozofskom fakultetu (jugoslavensku knji‘evnost i hrvatski jezik).
Mnoga priznanja (Mjesne zajednice Lu~ko, Op}ine Novi Zagreb, zlatnik, plaketu “Lucija”
Kino saveza Hrvatske, Nagradu grada Zagreba za 1989. godinu...) govore o po‘rtvovnom i
uspje{nom radu s mladim nara{tajima, o ljubavi prema svom iskonu i ^OVJEKU, te voljenom
rodnom gradu.
Pi{e od ranih gimnazijskih dana, ali rijetko objavljuje, svoju intimu voli zadr‘ati za sebe.
Godine 1991. izdaje u nakladi Dru{tva pisaca “August [enoa” iz Zagreba zbirku pjesama
“K izvoru”. To je njena prva samostalna knjiga koja je posve}ena roditeljskom zavi~aju, danima
djetinjstva, mozaiku do`ivljaja ljepote planinskog pejza`a i te{kog `ivota ~ovjeka tog podneblja.
Pravo na pjesnikovanje nije ni~ija svojina iako se katkad ~ini da to pravo prisvajaju pojedinci
ili grupe da bi time izop}ivali druge iz okrilja Muze. Pjesmotvori nastaju u ~ovjeku koji umije
osje}ajnu ili umotvornu iskru iskazati rije~ju. Veli~ina pjesmotvora najraznovrsnijih je dosega
ba{ poput travki na livadi koje sve zajedno ~ine poetski sag.
I Zdenka je Sabli} jedna od takvih travki i to onih koje niknu iz vlastitog izvora: ona nije
mislilac, nije filozof, ne pravi od stiha zagonetke, jer ‘eli da u onome {to stvara u‘ivaju najobi~niji
Ljudi - te‘aci, |aci, {umari, drvosje~e - svi oni koji su izniknuli na njenu izvoru. Taj je izvor selo,
pa{njaci i {umarci {to ga okru‘uju i svi ljudi koji su postojali ili jo{ postoje u tom ambijentu.
Zato i nije slu~ajno {to nam njen stih donosi bajkovitu ljepotu planinskog pejza‘a u kojem
kao kamen~i}i mozaika iskre trenuci gor{ta~kog ‘ivota oplemenjenog siroma{tvom. Je li kontrast
koji ~e{}e u njenoj poeziji do‘ivljujemo posljedak tog odnosa? Svakako.
Zdenka Sabli} je svladala teorijske elemente poezije, ona zna za alegori~nost i metafori~nost
izra‘avanja. No, pjesnikinja ne posti‘e za “nabito{}u slike”, ona svoj izraz oblikuje tako da
bude bliska svakom ~ovjeku. U jednoj prigodi je slu{ateljstvu izrekla svoje na~elo:
- “Pru`am mogu}nost svakome da jasno kao zora, blje{tavo kao dragulj, sna`no kao sunce
do`ivi svijet planinskog podneblja mog djetinjstva...”
To na~elo otjelotvoruje u pejza‘u, boji, zvuku. ^ini se kao da rije~ zamjenjuje ki~icom
tvore}i nje‘ne, tanahne akvarele. I ~esto nas iznenadi i za~udi svijetlim sli~icama podno
tamnozelene Velike Kapele.
Kao {to je slika si{la s izvora, tako je s izvora si{la i rije~. Zato dijalekt jasno zvoni, a kad
se na|e u suzvu~ju s knji‘evnim kazivanjem, poetski je akord neobi~no plemenit.
Na stranicama pjesnikinjine proze sna‘no ‘ive likovi izrasli u gor{ta~koj prirodi. Oni
zadivljuju svojom postojano{}u, nepokolebljivo{}u, odlu~no{}u da se bore s neda}ama koje im
donosi ‘ivot. Grubost njihova ‘ivota, unato~ svemu, puna je ilirizma, posebne ljudske topline.
Te{ka bolest prekinula joj je nit ‘ivota 17. studenog 1994. godine, u trenutku kada je
trebala dati jo{ pregr{t stihova, pri~a i misli. Zasigurno bi njezina uloga u izdavanju ove
monografije bila zna~ajna. Neka ovih nekoliko pjesama posve}enih Stajnici ostane spomen
na ovu izuzetnu ‘enu, umjetnicu i nadasve veliku zaljubljenicu u svoje korjene.
299
Djetinjstvo
(mojoj Stajnici)
Djetinjstvo je moje
u razlivenim mlakama
(zrcalu srebrnom)
u meko}i zelenih trava
i sivkastim vrbama
i {afranu
il mrazovcu
i ponekom janjetu {to spava
a gore
grudice oblaka
plavkaste
bijele
rumene
U toj ljepoti
trnem
pomalo nestaje
mene...
I to je...
Oaza
ZELENILA
maka i
ivan~ica
lelujavo
ZLATO
na njivama…
***
napukle
litice
kamen puca
‘ari LJETO
sik}e
zmija
klonula
te‘a~ka
ruka!
***
I to je
moja
STAJNICA
300
Da mi je jednom...
Da mi je jednom
po}i do svih cesta
tunela
rudnika
planta‘a
mostova
premo{}enih rijeka
{umskih radili{ta
raznih gradili{ta
gdje ste se grbili
u bolu savijali
s ~e‘njom o domu mislili
Vi dragi neuki
Vi tako ~esto iskori{~avani
Vi MALI tako VELIKI
bez va{eg znoja koliko bi
bespu}a bilo
bez va{ih ‘uljeva
mnoga cesta ne bi
nikamo vodila
bez va{eg ‘ivota
mnoga bi rijeka
mrtva bila...
Nikad ne}u to sve mo}i vidjeti!
da sam po~ela ~im sam se rodila
na svako to mjesto ne bih sti}i mogla!
Ima jedan kraj
Ima
jedan
kraj
gdje
srce br‘e zatreperi
oko milinom se ispuni
radostan nemir te zaokupi
Ima
jedan
kraj
tamo su trave
meke
pitome
tamo su ograde
tarabe
ljupke
najbistriji izvori
ogledalo su ljepote...
plavi se procvali lan
crveni bar{unasti mak
bijeli ivan~ica sag
Dje~ji smijeh dodiruje
svilene niti sun~ane
raspjevanim poljem
zvuk zvon~i}a razlije‘e se...
Te~e zelenkasta ljepotica
srmom opto~ena
srebrolikim vrbama ure{ena
Nigdje kao
TU
umilno
klepke
obijesnih teli}a
grudastih ov~ica
dan ne bude...
^obanica pjeva i Pan na fruli svira
Ima
jedan
TAJ
PODKAPELSKI
KRAJ
Selo je idila
Idila su:
pili}i rastvorenih nogu
i njihovi kljuni}i u djetelini
Selo je idila u granama zlatnim
grane nisu zlatne
one su mokre na sun~anoj sjeni
trava nije srebro razliveno
trava blije{ti u rosi
i jasen blije{ti
i vi{nja
i mrki borovi
pod bjelinom oblaka
Selo je simfonija zvukova
crnih kosova na plavom cvijetu
i zrikavaca na svje‘oj jelovini
^uju se klepke
vla‘ne su o~i teli}a
oblaci su na dohvat ruke
i lastavice {iljastih repova
leptiri jure
janjad oslu{kuje
nji{u se p~ele na glavici cvijeta...
Selo je idila
crnih kosova na plavom cvijetu
i zrikavaca na svje‘oj jelovini...
301
Ne ljuti se, djede!
Mojoj baki
Kako je davno bilo, a
~ini mi se tren sada{nji...
pod ku}om
starom, drvenom
{imlom pokrivenom
cesta
kaldrma
pa plot od pru}a
te udolina...
s grmom ponekim...
i povi{e oranica
oranica je ruke
nani‘e k rijeci ispru‘ila...
oranica...
sve bli‘e prilazi{
vrijedna, bako moja!
Tr~im Ti u susret
uzimam ko{aru prepunu
i motiku posrebrenu...
Starice, bako moja!
302
U ranu zoru
bosih nogu
iskradamo se
(tko }e prvi!)
hladno je kamenje
i trava oro{ena!
do kru{ke ‘urimo
(a slatke su, ‘ute,
poneke rumene)
do kru{ke ‘urimo
brati}
sestri~na
i ja malena
(tko }e prvi?)
kru{ke su slatke al’ visoko!
u ranu zoru
{to je no}u popadalo
da naberemo...
Ne ljuti se, djede,
uvijek pretekli smo te!
i sve kru{ke pobrali...
ne ljuti se, dragi djede!
Na poko{enoj livadi
Sparan je dan lipanjski
skupljamo
poko{eno sijeno
klonuli cvjetovi
i trava posje~ena
i tu‘na bih morala biti
al’ miris
opija...
mirisi
{u{kavih trava
pjevaju pjesmu zvon~i}i
klonulih si}anih glava
bobulje sazrelih trava
prskaju pod na{im nogama
miri{e
livada
poko{ena...
... prolazimo
cvjetnim sagom
oboga}eni ljepotama!
Kosci
U srebrnom jutru
skidam rosu s trava
za tetom
gazim
me|ama razigranim
na glavi joj
od pru}a ko{ara
u njoj trideset doru~aka
... hitamo k na{im koscima
Otkos za otkosom
njih trideset
kao stroj bez prestanka
naprijed
korak do koraka...
{umore
blistave kose
u zamahu blje{tave...
netko je stao
brusom zaparao
ti{inu...
Rano je jutro
i zlatni pramenovi
na otkosima
[kolarka
Si}am se...
...velike {kolske sobe
klupe
i mi dica
(bilo mi je tek pet godin)
U~iteljica Mare
ni{to pripovida...
S rodicom
~a je u prvi razred
po~ela odit
i ja sam tila...
...sa{ili su mi torbicu
dali kamen~i} i plo~icu
...dok je kru‘i}e i kri‘i}e trebalo delat
med prvima sam bila
i rado s |acima
preko polja
na Koli{}e
u {kolu odila
al’ kad su te{ki ra~uni po~eli
i kad je slova ~itat trebalo
kod ku}e sam ostala
i dicu ~ekala
ja {kolarka od pet godin...
303
@etva
Baka - mâjka je do
polja
i{la
klas strunila
da li je zrnje tvrdo
(da ni previ{e mli~no)
rukom je provala
Rekla je...
...more se ‘et
zrelo je...
...deset ‘etelic
i suvo zlato pognuto
jedro je zrnje
nabrekla ko{uljica
postala je tesna
srpi bli{~idu
{enicu re‘edu
na strnokosu
sun~anom
gizdavi i jedri
snopi stojidu...
i pisma se ~uje
i smij
i razgovor
...puno je polje
‘etelic
304
Vr{idba
Na kola
brzo
snope bacamo
k starom malinu
pre{imo
vr{idba je
na{ }e red
ki }e prvi svi ~ekamo...
dre{ brek}e
remenje se vrti
snope razvezujemo
med zupce bacamo
slamu odmi~emo
zrnje u vri}e vatamo
pliva leti...
sunce pe~e
puni smo pra{ine
Svi ni{to pripovidadu
a ni{ se ne ~ujedu
dre{ dr}e
drma se
trese
vri}e
te{ke
na kola me}emo
dok ni ki{e
da ku}i dopeljemo.
^ija~a
Tara~a
Na guvnu
tara~a
oganj gori
pr‘i se konoplja
trlica
zvoni
treska
{krebe}e
klap
klap
klap
pazdir leti...
ruke ma{edu
jedre i mlade
cure i ‘ene
pisme pivadu
po{alice
pripovidadu...
klap
klap
klap
oganj gori
oganj
gori
U mraku
va{ se
smij ori!
^ija~a je kod nas
perje se ~ija
perca letidu
‘ene i cure
se smijedu
{kilja gori
petrolina ni
kad posal
obavidu
jilo i pilo
dobijedu
narezanog {peka, ocvira~e, {unke
fri{kog sira i polic
vina i fritic...
Mladi se veselidu
jigrat }e se
pivat...
veselidu se svi...
Pod starim {kalam
drvenim
ja dite
iz grada
sidim
gljedam ji...
lipo mi je
{ njimi...
305
Mandalena
Li~anke
@ene u crnom
sididu
pod lipom
prededu
vunu iz kudilje na preslici
tankim prstima fr~edu
i vreteno motadu...
Lice bledo
kosa seda
rubac crn
ko{ulja bela
lajba~i}
halja nabrana
i fertun
i ~arape crne
i po~ve na noga
Sididu
mu~idu...
Pedeset godina tako...
smireno ~ekadu
svog ~ovika
~a je preko svita u Ameriku i{al
slu‘it novce
u rudniku zlata...
Prvi godin
pisma su stizala
u koverti je bilo dolara...
a onda su pisma dolazit prestala...
Blagdan je
na Brdu
kapelica mala
zvoni...
procesije ‘en
dice
i mu{ki
preko polja
gredu...
zvon zvoni...
Mandalena je
pro{}enje
more{ sva~eg kupit
i struk
i smokav...
iz Primorja trgovci su do{li
Odojci i janjci
se pe~edu
vino i {erbet
to~i
Procesije
‘en
dice
i mu{ki
k Brdu se
penjedu...
Kod strica smo
“...~a je dobro janjca ispekal!
a i {kripavac je fin...”
Svetak je
MANDALENINO
A one ~ekadu
sididu
mu~idu...
Izvor:
Zdenka Sabli} “K izvoru”, Zagreb, 1991.
306
19. Stajni~ko usmeno blago
Pripremila Petra Rajkovi}
@ivotni obi~aji se‘u daleko u pro{lost. Svaki narod na ovoj na{oj Zemlji po{tuje svoje
obi~aje, obi~aje svoje starine, svojih predaka, koji su dio njega i s kojima ‘ivi, netko vi{e, netko
manje. Jedan od takvih obi~aja u Lici na{e starine naziva se PRELO, kao vrijeme za dru‘enje
nakon napornoga dana ispunjenoga te{kim poslovima, vrijeme za razgovor, zabavu, pa i pogodna
prilika za odabir djevojke. Na takvim okupljanjima ‘ene i djevojke ~ijaju perje subotama, da bi
nakon nekoga vremena bilo kojega dana u tjednu pa i svakoga na tom istom prelu prele vunu
na preslice. U ku}icama uz ognji{te, i ~a{icu dvije doma}e {ljivovice, u odsjaju vatre i ‘u}kaste
pre|e koja se pod vje{tim prstima pretvara u ne{to novo raspredaju se pri~e iz svakodnevnoga
‘ivota, zapiva se, “baci” se i koja po{alica u atmosferi koja ‘ari srce, razgaljuje du{u i na vidjelo
iznosi ono najbolje u ~ovjeku, ono iskonsko i nevino, ljubav prema drugome ljudskome bi}u.
Nakon preslica u ku}i se i zaple{e, te nastavi u takvoj ‘ivahnoj atmosferi pjevanje pjesama,
ba{ kao i u kolu na livadi, tu nedaleko od tih istih ku}ica, ~uju se ljubavne, domoljubne pjesme,
pjesme o ljubavi prema rodnoj grudi, pa se pojavi i pokoja kletva, a onda opet smijeh....ali ne
uvijek do jutra jer sutra se valja rano ustati i iskoristiti dan kako se najbolje zna i umije. Na{a
sela svakim novim danom ostaju pusta, i ovakvih obi~aja sve je manje ali ima ih, oni ‘ive tamo
uz seoska ognji{ta, ali i u srcima ljudi koji su na{u Liku napustili davno ranije trbuhom za
kruhom, bili da su oti{li u Zagreb ili dalje sve do svoga novoga doma – “Jamerike”, s Likom u
sebi, u svakom svome koraku, udisaju, sje}anju prenose}i te iste obi~aje s koljena na
koljeno...obi~aje koji sada ‘ive tu samnom!
Ponekada, ti isti obi~aji koje nam sada pri~aju na{e bake kao, eto upravo moja meni, ~ine
nam se puno puta ~udnima, mo‘da i zastra{uju}ima ili smije{nima, pri~e o praznovjerju ili
urocima upravo poti~u na{u ma{tu i u jednom trenutku ~ini mi se kao da putujem kroz vrijeme
tamo na zelene obronke na{e, moje Like, seoskih puti}a, {ume i ku}ica, osje}am kao da sam
sada upravo tamo, promatram ljude, smijem se....sve mi je to toliko daleko a toliko blizu, jer
kao {to ve} rekoh to je dio mene same, dio moga bi}a od ~ega ne mogu pobje}i jer.....to sam JA.
Pjesme
4. Udat }u se i naplakat }u se,
dobit mu‘a, uvenut ko ru‘a.
1. Sini moje iza gore, oj sunce
Ogrij moje pred goricom, oj drago
Lipo li je ja i janje moje.
5. Mene mama rani jabukama,
najlip{a sam me|u divojkama.
2. Sjet se majko svoje mlade dane,
pa me pusti s dragim na divane.
6. Ki{a pada, kud }u dragi sada?
- Kud te volja, nisi vi{e moja!
3. Nemoj majko jedinice kleti,
jedina je, mogla bi umrijeti.
7. [to je meni za jednoga momka,
dok je moga garavoga oka.
307
308
8. Ajde dragi, ajde se o‘eni,
dojadi’ si i selu i meni.
25. Crno oko i garavo mom~e,
o to lako prevari djevoj~e.
9. Veli mama da nije prelila,
ostavila pa zaboravila.
26. Crno oko kad milo pogleda,
to se majko zaboravit ne da.
10. Ala si mi se okitio brale,
kroz podloge vide ti se noge.
27. Crno oko ispalo ti diko,
a {to si me varao toliko.
11. Misli{ dragi da me ne}e svatko,
‘o}e svatko al’ mi nije slatko.
28. Da sam tila lolina bi bila,
makar mu se mama objesila.
12. Ja u prelo, kuja laje na me,
{uti kujo, ~a te briga za me.
29. Troje Marko sader’o opanke,
dok je mene odveo od majke.
13. Svekrvice budi meni dobra,
ja }u tebi do ‘ladnoga groba.
30. Ej ti Pero, Pero od salate,
tri se cure pojagmile za te.
14. Tri godine, ni to puno nije,
kad se ~eka drago najmilije.
31. Curica se popela na drvo,
drvo krivo, a ja zaviriv’o.
15. Selo moje u planini zgorilo,
kad mi nisi drago odgojilo.
32. Stari star~e, ~a }e ti divojka?
- Neka mi je, nek’ mi le|a grije!
16. Misli mama da rodila bana,
ona rodi lolu i be}ara.
33. Boluj dragi, bolovat se mora,
ako umre{ i tamo se mora.
17. Sunce sije, udat }u se i ja,
za moga malog garavoga.
34. Nova mi se ljubav ~esto javlja,
al’ se stara te{ko zaboravlja.
18. Alaj volim garavoga mom~i}a,
plava oka, crnoga br~i}a.
35. Ki{a pada, trava zelenija,
dragi ljubi a ja rumenija.
19. Da si dragi jedini na svitu,
ja te ne bi’ dr‘ala na mitu.
36. Ki{a pada i pomalo rosi,
a moj dragi djetelinu kosi.
20. Ajde }a}a ‘iljade mi sla`i,
a ti majko gospodina tra‘i.
37. Moja strina, ne broj mi godina,
ma ne}u ja za tvoga
21. Moj se dragi u ko~iji voza,
a ja jadna u {umi kod koza.
38. Ala su mi tri imena mila,
Ivan, Mate, Marko sunce ‘arko.
22. ^ijam perje, jastuke spremam,
spremno mi je a dragoga nemam.
39. Ja }u sebi izabrati para,
koji nema bra}e ni sestara.
23. Ra|e bih poljubila zmiju,
nego momka zelenih o~iju.
40. Udat }u se ni briga me nije,
nemam sestre ni mla|e ni starije.
24. Plave o~i izlaze iz mode,
kao riba iz ledene vode
41. Udat }u se, ove godine ne}u,
ve} na tre}u ako Bog da sre}u.
42. Cvije}e moje ja bih tebe brala,
nemam dragog kome bih te dala.
59. Kada umrem, posadite jelu,
neka raste na be}arskom tijelu.
43. Kad se sjetim da umrijeti moram,
a ja sjednem pa jo{ ja~e lolam.
60. Tri godine ni to puno nije,
kad se ~eka janje najmilije.
44. Ni mi ‘ao {to }u ostariti,
ve} mi ‘ao sto }u mlad umri’ti.
61. Na mom grobu ne}e rasti trava,
ve} pavenka, ljubi~ica plava*
45. Oj su{ice moja boli gorka,
ne mori me dokle sam divojka.
46. Moje drago u grobi}u vene,
molim Boga nestat ce i mene.
* pavenka - zimzelena biljka s ljubi~astim
cvjetovima koju sadi i njeguje u svome vrtu,
obi~no u krugu oko neke vo}ke, svaka
djevojka. Dio je svadbenog obi~aja a nosile su
je samo po{tene cure.
47. U mraku sam bio na sokaku,
mjesto cure poljubio baku.
62. Oj pavenko, kad te budem plela,
pazi dragi da te ne bi klela.
48. Nis’ ja kriva {tp sam svakom mila,
to je krivo moje oko livo.
63. Oj pavenko Majke Bo‘je cvije}e,
te{ko curi ka te nosit ne}e.
49. @eno moja i ~etvero mali,
kad ja pijem onda me se mani.
64. Svi be}ari ‘ene potjerali,
jadan ti sam {to ja svoju nisam.
50. Volim s milim le}i u iverje,
neg’ s nemilim u mekano perje.
51. Pijem, pi’ }u, tjeram do petaka,*
kod ku}e mi ‘ena bez opanka.
* petak - pet forinti, nov~ana jedinica
65. Svi be}ari ‘ene potjerali,
moja dama oti{la je sama.
66. Drago moje ne be}ari mi se,
moja mama ne voli be}ara.
52. Za~ ne nosi{ dragi li~ku kapu,
il’ je nema{ ili ‘ali{ tatu.
67. Kad me bude{ udavala majko,
il’ po volji, il’ nemoj nikako.
53. Zapivala ptica kukavica,
usred zime kad joj nije vrime.
68. Do|i dragi, al’ nemoj po no}i,
mene mama dr‘i u strogo}i.
54. Gori lampa i u lampi slamka,
ne voli me Ivanova majka.
69. Molim Boga, molim o~ena{a,
da dobijem lolu tambura{a.
55. Umri dragi i ja }u umrijeti,
pa }emo se kod Boga uzeti.
70. Bolja mi je svekrva neg’ majka,
ona mi je odgojila Ranka.
56. Svadi{mo se ja i drago moje,
od nas dvoje jedno stradalo je.
71. Koliko je u mom selu majka,
nijedna mi ne odgoji Ranka.
57. Kolike sam ja lole imala,
a sad me je najgora zapala.
72. Idem kolu i stat }u pred {kolu,
ne bil’ svoju opazila lolu.
58. Draga mati sve }u te slu{ati,
samo jedno ne}u, da mi bira{ sre}u.
73. Nemoj dragi biti ljubomoran,
tebe ne}u a za drugog moram.
309
74. Mila moja po no}i djevojko,
i po danu gdje te na|em samu.
91. Boluj, lezi milo janje moje,
boluj, lezi ne bilo ti bolje.
75. Zna{ curice {to si obe}ala,
obe}ala pa mi nisi dala.
92. Ne}u majko bogatoga lole,
da me kara za imanje svoje.
76. Zubi bijeli, obrazi debeli
to be}ara u srce udara.
93. Volim vola velikih rogova,
i curicu {irokih guzova.
77. Moje dike ku}a na dva kata,
gore svinjac, dolje koko{injac.
94. Da zna{ ‘eno ~a ti je su|eno,
gvo‘|e, lanac i ~ovik pijanac.
78. Alaj volim kad tambura tu~e,
i curicu kad se gola svu~e.
95. Lako tebi zelena gorice,
kad si mlada svake godinice,
a ja sada pa vi{e nikada.
79. Idem selom pitaju me babe,
jesi l’ koju stis’o uz tarabe.*
* taraba - drvena ograda
80. Oj ljubavi ne bilo te vi{e,
za tobom se vene i uzdi{e.
81. Oj ljubavi najgora na svitu,
umori me u najlip{em cvitu.
82. Oj ljubavi proklete ti kosti,
{to uradi od moje mladosti.
83. Nisam znala nit’ sam virovala,
da se dika ‘aluje do vika.
84. Misli{ dragi da si samo jedan,
kad te nema, a ja imam sedam.
85. Ki{a pada, snijeg zavije,
do|i dragi, zima mi je.
86. Te{ko travi po koj’ vojska pro|e,
i djevojki k’a na silu do|e.
87. Drago mi se svaku ve~er javlja,
na prozoru jabuke ostavlja.
88. Udat }u se preko polja ravna,
kao zvijezda preko neba sjajna.
310
96. Ja nabaci’ udicu
na garavu curicu.
Curica je luda, mlada,
ona ne zna {to je {ala,
moramo je u~iti.
97. Ja posadi zelen bor
mojoj dragoj pod prozor.
Neka joj miri{e,
za manom uzdi{e,
zato smo se voljeli.
98. Zora rudi, majka sina budi:
- Ustaj sine, prolaze djevojke!
- Nek’ prolaze, moja pro}i ne}e,
voljeli se dok smo bili mladi,
prije su je meni obe}ali,
a sad su je majko drugom dali.
99.- Gdje su lole i bekrije,
htijela bi da znam,
za{to da se ne ‘enite,
da se udam ja?
- Skupa roba, skupa hrana,
ako li je tvoja prava,
onda draga do|i sama.
89. Bogati se ‘ene za imanje,
a za ljubav ja i moje janje.
100. Ljubio me jedan Brinjak,
ljubio me Oto~anin,
al’ nijedan tako strasno
kao Gospi}anin.
90. Siroma{no ja i moje drago,
ljubav nam je bogatstvo i blago.
101. Haj }i}u posko~i’ }u,
dr‘ite me, odleti’ }u,
lagana sam k’o marama,
poleti’ }u do tavana.
Op noga za nogom,
a djevojka za momkom,
bome ne}e za ~ovikom,
jer je ~ovik staroliko,
staroliko ne}e ni’ko.
102. Djevoj~ica ru‘e brala,
pa je zaspala,
k njoj dolazi mlado mom~e
pa joj govori:
- Ustaj mila, ustaj draga,
{to si zaspala,
ru‘e su ti uvenule,
{to si nabrala.
103. Sjela cura kraj potoka,
miri vodu jel’ duboka,
tri duboka, tri {iroka,
kao ‘aklja od tri kvaternjaka.*
* ‘aklja od tri kvaternjaka - vre}a od 90
kilograma
104. Sa Kapele vjetar duva
moja draga ovce ~uva,
ovce ~uva lijepo pjeva:
- Moj dragane ~a te nema,
~a te nema ovih dana,
dok ja ~uvam ovce sama.
105. Preko Kapele,
li~ke gore zelene,
tamo su cure garave.
Presko~it }u Kapelu,
li~ku goru zelenu
i poljubit curu garavu.
Presko~it }u Razvalu,
u Kri‘polju poljubit }u curu garavu.
106.Djevojka se milom Bogu klela
da se nikad udavati ne}e
dok ne rodi javor jabukama
i zelena bujad ro‘icama.
Kad je mala k udaji dorasla
ona kiti javor jabukama
i zelenu bujad ro‘icama,
misli mala kak’ bi se udala.
107. Oj Savice tiha vodo ladna,
prevezi me tamo i ovamo,
tamo mi je selo omiljeno,
i u selu lijepa djevojka,
ukral bi je al’ je ~uva stra‘a,
o ta stra‘a i otac i majka.
108. Vrani konji, vuci vas poklali,
kud ste mene mladu dopeljali,
u kamenje, jadno vam veselje!
109. Oj Kapelo vrve polomila
ti si mene s dragim rastavila!
110. [etao se Nikola, (traj la laj la laj
la.....iza
svakog stiha)
dole, gore ~ezni grad.
Gledala ga Jelena
sa visoka pen|era:
- Hodi k meni Nikola,
ja te imam jako rad.
- Ne}u, ne}u Jelena,
ja se bojim gospana.
- Ne boj mi se Niko mlad,
sakrit }u te u ormar.
Uto do|e gospodar,
tra‘i klju~e za ormar.
- Klju~e sam izgubila!
Naljuti se gospodar,
lupi {akom u ormar,
a ormar se otvori,
mlad se Niko pokloni.
- Ne boj mi se Niko mlad,
dok sam bio tako mlad,
jo{ sam bio ve}i vrag.
111. Da zna{ majko ~a bi bilo najbolje,
da izvu~e{ ovaj krevet napolje,
pa da legne moj deran kada do|e
nakresan.
112. U Marije zla svekrva bila,
do pol no}i vodu prolivala,
od pol no}i vodu zazivala:
- Daj vodice pobogu sna{ice!
- Ajoj majko nemam ni kapljice,
na putu je zmija krilatica!
- Ti zasu~i krilce i rukavce
i presko~i zmiju krilaticu!
311
113. I{la djevojka za goru po vodu,
za goru je za{la, ranjenika na{la,
ranjen glavu di‘e, djevojka pobi‘e:
- Oj djevojko rode daj mi malo
vode,
daj mi gutljaj jedan da ne umrem
‘edan!
Djevojka je stala, momku vode
dala,
pa se pokajala.
To vidjela mama s visokog ~ardaka,
pa djevojci veli:- Iz ku}e se seli!
Uto ranjen re~e:
- Ako ja ozdravim, ja te ne ostavim!
Momak je ozdravil, djevojku
ostavil,
djevojka ga klela, ubila ga strela!
120. Oj Stajnico ‘lektrike te krase,
danju gore a no}u se gase.
114. [irok Dunav ravan Srijem,
zbogom draga ja idem,
ne reci mi dragi zbogom,
ve} me vodi sa sobom.
126. Oj Stajnico u plamenu zgorila,
kad mi nisi drago odgojila.
115. Kladilo se mom~e i djevoj~e
da spavaju, da se ne diraju.
Momak le‘i kao cjepanica,
a djevojka kao ‘eravica.
Kad je bilo no}i u pono}i,
progovara mla|ahna djevojka:
- Okreni se, ne okrenuo se,
bolesnog te okretala majka
od \ur|eva do Petrova danka!
116. [to se ono usred Brinja bijeli?
[to se ono usred Brinja bijeli?
Oj na nina, oj na nina nena,
[kamnice zelena.
Nit su snijezi, nit su golubovi.
Oj na....
Ve} su dvori Zrinskih - Frankopana.
Oj na....
117. Li~ko le{}e, Oto~ac i Brinje,
malo moje ne zaboravi me.
118. U Stajnici k’o u malom gradu,
tri du}ana, po{ta i pilana.
119. U Stajnici ~etiri du}ana,
i fabrika, u njoj radi dika.
312
121. Nije mene rodila ciganka,
ve} po{tena iz Stajnice ‘ena.
122. Pitaju me iz kojeg sam sela,
iz Stajnice bila golubice.
123. O Stajnice pokrilo te inje,
u tebi je meni najmilije.
124. U Stajnici malo zvono tu~e,
tamo mene moje srce vu~e.
125. Oj Stajnice moj zavi~aj mili,
a za tobom moje srce cvili.
127. Oj Stajnice selo na brijegu,
u tebi se golubovi lijegu.
128. Nema cvijeta {to su tulipani,
ni momaka {to su Stajni~ari.
129. Kutarevo selo neveselo,
sedam ku}a jednu kozu muze,
pa se hvale da se dobro hrane.
130. Lipi’ strana vi{e Jezerana,
kuda cvi}e goveda nakri}e.
131. Crn se oblak preko neba vu~e,
moj se dragi s Talijanom tu~e.
132. Alaj Liko ne trebe ti ki{e,
hrvatskom te krvlju napoji{e.
133. ^etiri konja grivata,
idu momci iz rata.
Svaka majka pred svog sina
ruke ra{irila.
Nemoj majko plakati,
tvoj se ne}e vratiti,
ubilo ga tursko tane
u juna~ko rame,
ubilo ga ba{ zacijelo
u juna~ko ~elo.
134. I{la Anka po vodu,
zabasala u goru,
sastala je tri ‘andara.
Prvi nosi no‘eve,
drugi nosi topove,
tre}i nosi sablju tanku da zakolje
Anku,
Anka ih je lijepo molila,
bijele ruke sklopila:
- Nemojte me bra}o klati,
tra‘it }e me mati!
Kad su Anu zaklali,
svi su redom plakali,
samo onaj nije plak’o,
{to je Anu zakl’o.
137 .Do{o vuk u selo
da obi|e prelo.
U prelu su koke,
najlip{e divojke.
Otud zeko provirkuje,
pa na koku namiguje:
-Oj ti koka crna oka,
tebe zeko moli
da mu bude{ vjerna mlada,
mago }e nas vjen~ati,
koza }e nas voziti
po moru Jadranu
u dr‘avu stranu.
P’eto pla~e ia, ia
ode moja najmilija.
135. Majka Maru za Ivana dala,
ve~er dala jutrom se kajala,
nije znala da je Ive turska pijanica,
do pol no}i pije s Turci vino,
od pol no}i vino i rakiju.
Kad pred zoru Ive {e}e dvoru,
tucka Ive oko dvora svoga.
Sko~i Mare u tankoj ko{ulji,
da }e Ivi vrata otvarati,
pa otvara svome Ivi vrata.
Kad ju je Ive opazio,
opazio u tankoj ko{ulji,
to se njemu vrlo na ‘al dalo.
Trgne Ive no‘e iza pasa,
pa udara Maru u srda{ce,
kako ju je lako udario,
na no‘u je ~edo izvadio.
Da je ‘ensko ne bi ni ‘alio,
nego mu{ko ‘alosna mu majka.
Ide Ive od grada do grada,
ide Ive da tra‘i likare,
al’ govori Ivanova majka,
ti ne tro{i gro{a ni dinara,
ve} ti odi k svojoj staroj majki,
ona }e ti likar Mari biti.
138. U potoku na kamenu
sjedi jedna ‘aba baba.
K njoj dolazi ra~e ba~e:
- Dobar dan ‘abo babo,
bil’ to svoju ‘}erku `abu
za mog sina raka dala?
- Ajd’ odlazi ra~e ba~e,
‘ko bi njemu skrojil ga}e
za njegove krive no‘urine.
A na to }e ra~e ba~e:
- Odi k vragu ‘abo babo,
ku}a ti je lokvetina,
gadna ti je ko‘etina,
i sama si kurvetina!
136. Pave i Marko u {umu ido{e
i dva vuka opazi{e.
Pave ka‘e Marku:
-Ajde Marko da ga zapivamo,
odavno ga zapivali nismo:
-Kuja vuku popi{ala ruku,
ma~ka lavu otkinula glavu,
od stra’ kuja u Dunav sko~ila.
139. Bila jednom jedna krava,
vi{e crna nego plava.
Zaljubila se u vola,
s kim je skupa vukla kola.
Jednog dana re~e krava,
vi{e crna nego plava volu:
-Kak’ me mo‘e{ gledat golu
Jadan vol ne zna {ta }e
pa joj kupi najlon ga}e.
Kad je krava to spazila,
od muke je smr{avila,
krepala je na{a krava,
vi{e crna nego plava.
Zato neka cura svaka
prije svoga sretnog braka
skine de~ka sve do gola
da ne kupi takvog vola,
jer vol je bio, vol je osto
i nikad bikom nije posto.
313
Kletve
@enska:
1. Da Bog da te zmija ujila!
2. Da Bog da te fras/matrun prekinul! (* gr~evi u trbuhu)
3. Da Bog da oslipila, ne vidla ni sunca ni miseca!
4. Prokleta ti du{a bila, vukla se po trnju i kamenju!
5. Vrag ti u trbuv za{al!
6. Vrag te na ra‘nju pekal!
7. La‘ljivice jedna, da Bog da ti jezik otpal!
8. Da Bog da te grom ubio iz vedra neba!
9. Sve ti propalo u gavanovo jezero!
Djevoja~ka:
1.Vrag ti vinac zelen plel!
2.Vrag to sri}u krojil!
Kaziva~i
Marija Movri}, ro|. Vukovi}, ro|ena 1916. godine,
Pero Marini}, ro|en 1927. godine.
314
20. Stajni~ko ~akavsko narje~je
Jedno od najve}ih bogatstava brinjskog kraja je njegov ~akavski govor, koji se uspio
sa~uvati jo{ od predturskog vremena uz relativno male izmjene. Kako su se na ovom podru~ju
ispreplitale brojne kulture, vlastodr{ci, vojske i ostalo, tako je postupno do{lo do djelomi~nih
promjena narje~ja iz predturskog vremena. Kra}a analiza sada{njeg rje~nika upozorava na
ispreplitanje nekada{nje stare hrvatske ~akav{tine sa rije~ima vanjskoga porijekla, koje je
‘iteljstvo ovoga kraja poprimalo ovisno o povijesnim okolnostima. Ustrojem Vojne krajine i
dolaskom Habsburgovaca sve je vi{e pohrva}enih njema~kih rije~i trajno u{lo u klasi~nu
~akav{tinu, da bi u doba relativno kratkotrajne Napoleonove vladavine ostalo pone{to i
francuskih rije~i. Dugotrajne vojne i politi~ke veze Hrvatske s Ma|arskom, zanimljivo je
ustvrditi, nisu u brinjskoj ~akav{tini ostavile zna~ajnijega traga, relativno vi{e njih talijanskoga
su porijekla, zahvaljuju}i utjecaju Venecije iz obli‘nje Dalmacije, a i pokoja je latinska rije~
u{la u svakodnevni govor utjecajem crkve, ali i doseljavanjem iz Primorja.
Evo konkretnih primjera stranih utjecaja na stajni~ki rije~nik:
a) rije~i turskog porijekla:
ajduk - lopov; bazlama~a - pita s vrhnjem; bent - brana, nasip; }urak - ogrta~ tkan od
vune; ~i‘ma - visoka cipela; divan - razgovor; je~rma - preklopan prsluk; kalup - obrazac,
forma; kafa - kava; korba~ - bi~ od isprepletenog ko‘nog remenja; aramba{a, haramba{a poglavica; pita - kola~ sa slatkim dodacima; taban - stopalo, leventa - lijen~ina;
b) rije~i njema~koga porijekla:
be{telovat - naru~iti; bogin - zavoj na cesti; brikta{ - nov~arka; bufla - vrsta kola~a
(buhtl); cuknut - povu}i, trgnuti; falda - nabor na odje}i; fironga - zavjesa; fri‘ak - svje‘;
ganak - hodnik; vinta - ko~nica; kebar - hru{t; kiklja - haljina; komot - ham; krigla - ~a{a,
kr~ag; lajt - ba~va; landrati - skitati se, tumarati; {tukljati - produljivati, umetati; {pica - vrh;
pikati - bosti; rajtat - re{etati, odvajati; riktat - namje{tati; rusak - ranac; sokne - kratke
vunene ~arape; {araga - ko{ u kolima, zadnji dio kola; {tija~a - {tiha~a; ‘aga - pila; ‘akalj vre}a, kesa; {tacija - stanica; vaktarna - stra‘arnica; margir - kamen za{titni uz cestu; {oc ljubavnik; {nita - komad, kri{ka; {treka - ‘eljezni~ka pruga; {trik - konopac; {potat - grditi;
c) rije~i francuskoga porijekla:
tentat - nagovarati; atres - adresa; berma - krizma, bumba - bomba; kundukter kondukter; medalja - odlikovanje; {ufer - voza~; pasani - pro{li;
d) rije~i ma|arskoga porijekla:
badanj - ba~va, kaca; bakand‘a - ~izma za zimu; pelda - neugodan doga|aj ili osoba;
e) rije~i talijanskoga porijekla:
falinga - mana, pogre{ka; fa‘ol - grah; gajba - drveni sanduk; ambrela - ki{obran; kolajna
- odlikovanje; {}ika - iver, trijeska; {kur - taman; {pijat - zavirivati;
f) rije~i latinskoga porijekla:
ka{tiga - kazna; lezerva - pri~uva; sakre{tija - sakristija; {krinja - lijes;
Da bi sa~uvali od zaborava taj jedinstven ~akavski govor, ovdje donosimo najzna~ajnije
izraze koji su se nekada, ali i danas, koristili u svakodnevnoj uporabi:
315
A
ajduk - lopov
ajme meni - jao meni
ajmo }a - po|imo odavde
alje - odje}a
an|el - an|eo
arnaut - zlo~est ~ovjek
atres - adresa
avijon - avion, zrakoplov
brnja - borovnica
brunza - zvonce o vratu stoke
brzleta - narukvica
bufla - vrsta kola~a (buhtl)
bumba - bomba
bumbak - pamu~no predivo za tkanje
burica - muzlica
bu{tac - vuneni prsluk
buzorant - homoseksualac
B
ba~enka - ziherica
bak - bik
bakand‘a - zimska ~izma
balvan - trupac
ban~it - biti budan dugo u no}
baraba - ~ovjek slobodnog pona{anja
ba{}a - vrt
ba{ka - posebno
batalit - pustiti
batinat - tu}
beba - lutka
beljiti se - rugati se
belo~ka - visoka konoplja
beri{aljka - grkljan
berma - krizma
beseda - rije~
be{telovat - naru~iti
bezdan - jama bez dna
bilit - kre~iti
biljac - gunja{,vuneni pokriva~
bisage - vre}a za sijanje sjemena
bi‘at - bje‘ati
blago - stoka
bljuvat - povra}ati
bo~nica - bo~na strana kreveta
bogatu{ - bogata{
bogin - okret, zavoj na cesti
brav - ovan
bravetina - meso od ovna
brde{njak - povezica za mu{ke ga}e
brig - brijeg
brikta{ - nov~anik
bri‘ak - brda{ce
brklja - ra{ljavo drvo za su{enje djeteline
brndokat - vikati
C
cagalj - kazaljka na satu
cajg - lagana pamu~na tkanina
capa - stopalo od psa i ma~ke
capin - ‘eljezna kuka za rad s trupcima
capkat - skakutat na mjestu
cizin - veliki ~avao
cicat - sisati
cidaljka - cijedilo
cimenta - cement
ciplja - cjepanica
citore - usna harmonika
civ - cijev
coklja - donji dio zida
crikva - crkva
crljen - crven
cukri} - bombon
cunja - konac koji visi iz robe
cvet - cvijet
cvikat - vri{tati
cvrcnut - progovoriti
316
^
~an‘a - ‘ohar
~avorija - gatanje
~edula - potvrda
~elenka - glava
~eprkljivac - zajedljiv ~ovjek
~er - ju~er
~eranji - ju~era{nji
~eri{nja - tre{nja
~erivo - crijevo
~etrtinjka - drvena posuda od
oko 10 litara
~ez - kroz
~ija~a - ~ijanje perja
~in~ati - djeliti, iskam~iti
~ivere - nosila za teret
~i‘ma - ~izma, buca
~mir - mast za podmazivanje kota~a
~ovik - ~ovjek, suprug
~rv - crv
]
}a}a - otac, tata
}a}e - djed
}ala - nao~ale
}avoran - budan
}irit - upadno gledati
}iverica - glava
}osat - }elavost brade
}oka, {kilja - mala petrolejska svjetiljka
}u}ulajkan - glupast ~ovjek
}urak - ogrta~ tkan od vune
D
daklje - dakle
danut - mirisati
delemit - dinamit
di~ina - skupina djece
dimnja - donji dio trbuha
ditelina - djetelina
divan - govor, razgovor
dognat, dorenat - dotjerati stoku
doklje - dokle
dolamica - kratki kaput
doli - dolje
doniklje - donekle
dosegnut - dohvatiti
dota - miraz
drndati - tresti
drob - crijeva
droban - sitan (npr.krumpir)
du{ak - dah
dvizac - u{kopljeni ovan
dvizica - ovca od 2 godine koja se nije
ojanjila
dvori{}e - dvori{te
\
|ikat - skakati
|isnuti - zasko~iti se jako
E
eja - potvrdno da
eroplan - avion
F
fafoljak - ostaci od prediva
fala - hvala
falinga - mana
farbara - bojadisaonica
fa‘ol - grah
fa‘olovina - prazne suhe mahune
fela - pasmina, sorta
fertun - prega~a
fironga - zavjesa
frdekljin - zlo~esto dijete
frita, fritica - kola~ od jaja i bra{na
fri‘ak - svje‘
frndocat - skakati
frtalj - ~etvrt
frun}ele - zulufi
fuk - kvrga nakon udarca
fundu{ - temelj, obiteljski korjeni
fuzat se - sklizati se
fuzekljin - ili la~ica, vunena ~arapa
G
gabrla - ukosnica
gad - da‘denjak
gajba - kavez
ganak - pred ulaz u ku}u
gatre - re{etke
gavanovo - jezero bez dna
gladi‘ - trn
gljedat - gledati
glot - crna lagana tkanina za haljine
gomilica - hrpa gnoja
gorinji - gornji
gospodar - suprug
graja - galama, vika
graja - gra|a
gramp - kramp
granir - ukrasni nabor
grda{e - alat za obradu vune
greben - alat za predivo
gredelj - dio pluga
grem - idem
317
gri~ - kamenit predio
grij - grijeh
grunta{ - zemljoposjednik
gru{alina - prvo mlijeko oteljene krave
gujinja - glista
gunj - biljac
gu{}er - gu{ter
gut, - grlo
guvno - mjesto za vr{enje ‘ita
gu‘va, jarmenja~a - spaja rudu i jaram
I
ingir - pastuh
isklenut - pustiti volove iz jarma
ispovid - ispovjed
ispregnut - raspremiti konje
istija - tijo, potiho
izazad - otraga
izgljedan - lijep
izrenat - istjerati
J
jagmit - uhvatit po svaku cijenu
japnenica - vapnenica
japno - vapno
jargan - vr{njak
je~rma - preklopan prsluk
jelito - krvavica
jetika - tuga
ji - jedi
jilac - ~ovjek koji rado jede
jilo - jelo
jimanje - posjed
jizba - mala prostorija u ku}i
jorgule - orgulje
jutra - sutra
juvarina - krstitke
K
kadi - gdje
kafa - kava
kala~a - drvena posuda za vodu
kalup - forma, obrazac
kamo }u - kuda }u
kamor - kamoli
kanapel - otoman
318
kanit - namjeravati
kantrida - stolica sa naslonom
kapara - predujam
ka{nje - kasnije
ka{tiga - kazna
kebar - hru{t
kej - kao
ki - tko
kidat - ~istiti snijeg ili gnoj
kiklja - haljina
kimljen – kim (vrsta ljekovite biljke)
ki{tra - sanduk
klatit - skitati
klepka - limeno zvono za stoku
klje~at - kle~ati
kljet - psovati
kljetva - kletva
kljin - klin
klji{}a - klije{ta
klop - krpelj
koola - zapre‘na kola
kobacat se - ritati se
kobilica - skakavac
kolnica - prostor za spremanje kola
kolombar - uokolo tr~ati
komoj - jedva
konturata - tavanska vrata
kopanjica - drveno korito za mjesiti kruh
korba~ - bi~ od isprepletenog ko‘nog
remenja
kostilnica - mrtva~nica
ko{enica - livada
kotal - kotao
kr~el - klin na rudi
krpel - drveni dr‘a~ na plugu
kripa - ko~ija
krljak - {e{ir
krma - suho sjeno
krosna - tkala~ki stan
krepu{a - nametnik na ovci
kucija - pas
kudrav - kovr~av
kujinja - kuhinja
kuvarna - ljetna kuhinja
kuvat - kuhati
kvarta - mjera za te‘inu
L
labrtat - puno pri~at
la~ice - mu{ke ~arape
lajbak - prsluk
lajt - ba~va
lamatat - mahati rukama
landrat - skitati se, tumarati
larma - galama
laskanje - sijevanje
lebro - rebro
lej - pogledaj
lepu{ina - suho li{}e od kukuruza
lesa - vrata ograde
leventa - lijen~ina
lezerva - pri~uva
libri} – knjiga, knji‘ica
limozina - ubiranje novca u crkvi
lopa - sjenik, {tagalj
lucanj - dodatak na kosi kod ‘etve
lug - pepeo
lumbrela - ki{obran
lumer - mjesto ku}e i oku}nica
lu{ija - pepeo otopljen u vodi radi
bijeljenja platna
M
majka - baka
malin - mlin
mantel - kaput
margir - kamen uz cestu
marva - goveda
maslo - pretopljeni putar
ma{a - misa
ma{tel - drvena posuda za namakanje
rublja
matrun - gr~ u ‘elucu
meblo - namje{taj
medopir - leptir
meja - me|a
melja - fino bra{no
merlin - mrkva
me‘njar - zvonar
mijur - mjehur
milikerc - svije}a
mizinac - razma‘eno mu{ko dijete
mizinica - razma‘eno ‘ensko dijete
mravunjac - mrav
mrcini{}e - mjesto za ukop uginulih
‘ivotinja
mujsa - ma~ka
munjen - benast, lud
mutle{a - mutav ~ovjek
muva - muha
N
na~mrdit se - naljutiti se
nafalice - samo zbog toga
napregal - napeo
naprvo - naprijed
nastor – otpaci sijena i slame koji se
stavljaju pod stoku u {tali
natamanil - napao
nigdi - nigdje
niki - neki
nimac - gluhonijem
nimi lazno - nemam vremena
nose}a - ‘ena u drugom stanju
noti - nokti
nud - onuda
nugal - ugao, kut, }o{ak
nuk - unuk
nu~ica - unuka
nur – nu, daj
nutra - unutra
nu‘nik - WC
O
oba} - obi}i
obastat - opstati
obilit - oguliti
obistan - bahat
obod - obad
ocvirak - ~varak
od - hodanje
od{uba - otprve
oduvik - oduvijek
ofukat - o~upati
ogribanja - okupiranost ne~im
ojce - rudo za oranje volovima
oji~ - dvokolica
okno - otvor na sjeniku
okopr~an - ‘ivahan
319
omirat - odugovla~iti
ontar - oltar
op}utan - oprezan
oplen - drvena spojnica za zapre‘na kola
opraviti se - obu}i se
op{iljat - obilaziti
or - tvor
orij - orah
osoka - otpadna voda iz
stajskog gnoja
ostika - ocat
ostri} - o{i{ati
ote - idite
otrt - obrisati
ovdeka - ovdje
o‘enja - mlado‘enja
P
paas - pojas
padela - zdjela
palica - pra}ak, lopatica za pranje rublja
palj - pramen
pasat - pro}i
pasoglavac - ko’ bez glave
pazdir - otpad iz kudelje
pekljanac - la‘ov
pelda - ~udo
pera~a - krpa
pete - pjetao
pete{i} - pjetli}
petrulin, petruljin - petrolej
pinur - vilica
pir - svadba
pi{ice - pje{ice
pladanj - tanjur
plandovat - {etati okolo
planinka - ku}anica
plasnica - kup sjena
plev - lim
plit - pljeviti
poba{kolica - ‘eli ne{to po vlastitoj ‘elji
pobijanja - tu~njava
po~ - po{to
po~efunjat se - potu}i se
po~ - koliko, po {to
po~ve - pletene vunene papu~e
320
pod - tavan
poda~ - ispod
pofalit - pohvalit
pogajat - poga|ati se
pokeckat se - posvaditi se
pokimporti - zulufi
polagat - stavljati stoci sijeno
polak - pokraj
pone{tra - prozor
popasak - obrok izme|u ru~ka i ve~ere
pope~ak - ‘ara~
popeljat - povesti
poselu{ - koji se skita po selu
potepuv - skitnica
potlje - poslije
potriba - siroma{tvo
potrt - uni{titi
pra{~ak - svinjac
pr~it se - pravit se va‘an
preja - pre|a
prez - bez
pripovidat - pri~at
pro‘drljivac - ~ovjek koji puno jede
prvanji - biv{i, pro{li
pu~i} - dugme
pujze - mala svinja
R
rabu{ - nov~anik
ra}ina - nau{nica
radije - ra|e
rafung - dimnjak
rafunger - dimnja~ar
ra{~alokat - raskomadati
ra{~i{at - rastrgati
razjavkat se - rasplakati se
ra‘akljala - razvukla
ra‘ljat - razliti
recipis - preporu~eno pismo
re{t - zatvor
riktati - namje{tati
roglje - vile
rpa - hrpa
ruba~a - ko{ulja
ruka~a - glineni vr~
rusak - ranac
ru{nik - ru~nik
ru{va - kru{ka
S
saja - ~a|a
sakre{tija - sakristija
sane, san~ice - saonice za prijevoz
sekret - WC, toalet
sekrva - svekrva
slak - korov
slime - vrh krova
sliva - {ljiva
slog - parcela
slomotati - pasti
smel - zbunio se
smrika - smreka
solika - ledena ki{a
spat - spavati
sprignut se - sagnuti se
stolica - klupica za pranje rublja
strija - sreha
subitat se - usuditi se
svidar - svrdlo
svitak - podmetak za no{enje tereta
na glavi
[
{ar - {aren
{arage - ko{ u kolima
{~akoriti - stvrdnuti
{}ika - iver, trijeska
{}uka - ruka bez {ake
{enac - u{
{enul - poludio
{imla - cijepane da{~ice za
pokrivanje krova
{kalice - ljestvice, ljestve
{kilja - svije}a petrolejka
{krinja - lijes, sanduk za mrtve
{kulja - rupa
{kur - taman
{kurina - mrak
{lipe - saonice za prijevoz drva
{nala - ukrasna ukosnica
{njita - komad, kri{ka
{mucat - {uljati se
{oc - ljubavnik
{paran - {tedljiv
{pijat - zavirivati
{potat - grditi
{tacija - stanica
{tentat - gubiti vrijeme
{ternja - zidani ili betonski spremnik
za vodu
{tija~a - {tiha~a
{timat se - ponosit se
{tokrl - stolica bez naslona
{trakor - {takor
{tropac - jaka katkotrajna ki{a, pljusak
{treka - ‘eljezni~ka pruga
{trik - konopac
{trukalj - ledena siga
{tuce - kratke vunene ~arape
{tuk - soba na tavanu
{tukljat - produ‘ivati, umetati
{u{njarica - {ubara
{u‘anj - jadnik
{vi}kalica - fu}kaljka
T
taban - stopalo
talar - okvir za slike
tara~a - mjesto za obradu konoplje
i lana
tentat - nagovarati
tepika - tkan krpeni tepih
tepst - praviti maslac od mlijeka
u stapu
tonja - ustajali miris
tica - ptica
ti{tuk - dovratnik
toli~ - malo prije
torica - ~i~ak
tote - ovdje, tu
trame - podne daske
tratur - lijevak
trlica - sprava za obradu lana
i konoplje
trudan - umoran
tuji - tu|i
tuliko - toliko
tumboljac - tobolac za brus od kose
321
U
ucat - tjeranje ‘enske svinje
u~ - u {to
ugajat - uga|ati
ujam - pla}anje u mlinu
uklenut - upre}i volove, konje
usampast - uzalud
u{a{kat - umirit
u{lag - oblog
u{unuti - uvenuti, skupiti se
V
vagan – koli~ina od oko 40 kg zrnja
vagir - dio kirija{ke opreme
vajke - uvijek
vakalj - otkos
vaktarna - stra‘arnica
vanjku{ - jastuk
velimo - ka‘emo
ve{tat - stolarska radiona
vi~era - ve~era
vinta - ko~nica na zapre‘nim
kolima
vi{ka - vje{tica
vode - ovdje
vra}ina - nau{nica
vrilo - izvor
vrlija - prelaz preko vode ili plota
vrnut se - vratiti se
vrtal - vrt
vud - ovuda
vuliko - ovoliko
Z
zabatalit - zapustiti
za~ - za{to
zamu‘en - zapostavljen
zaslon - prega~a
zave}at se - obe}ati se nekome
zbuznast - izbirljiv
zdeljnjak - stala‘a za su|e
zelenbar - zelemba}, gu{ter
zet - uzeti
zidnica - {arenica za zid
zikva - zipka
zre}e – zjenica oka
322
@
`aga - pila
`aladija - hladetina
`arava - ‘ar, ‘eravica
`drimit - ‘mirit
`eja - ‘e|
`ep - d‘ep
`ivad - perad
`lib - ‘lijeb
`liba - kotlina
`uk - gorak
`upa - juha
Download

stajnica knjiga.pmd