Biblijske Lekcije
Januar - Mart 2014
Svetlost Svetu
1. Najraniji Jevanđelisti
2. Rani Božji glasnici
3. Josif u Egiptu
4. Mojsije
5. Priprema za ulogu setlonoša I
6. Priprema za ulogu setlonoša II
7. Bog uči Izrailjce da ne gunđaju
8. Lekcije o propovedanju Jevanđelja
sa granice Hanana
9. Valam
10. Užasna nesreća u Izraelju
11. Osvajanje Jerihona
12. Izrailjci doživljavaju poraz - zašto?
13. Sveti narod
1
1. lekcija - 4. Januar 2014
Najraniji Jevanđelisti
“Jer kao što neposlušanjem jednoga čovjeka postaše mnogi grješni, tako će i poslušanjem jednoga biti mnogi
pravedni." (Rimljanima 5:19).
“Čim se pojavio grijeh, pojavio se i Spasitelj. Krist je znao da će morati stradati i patiti, ali je ipak
postao čovjekova zamjena. Čim je Adam sagriješio, Sin se Božji predstavio kao Jamac za pali ljudski
rod.”—The SDA Bible Commentary [E. G. White Comments], vol. 1, str. 1084.
Nedjelja
1. Adam - prvi Jevanđelista
a. Kako je poruka večnog Jevađelja prvi put soapštena Adamu I Evi? I Mojs. 3:15 (uporedi:
Galatima 3:16).
I Mojs. 3:15 I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono
će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati.
Galatima 3:16 A Avraamu i sjemenu njegovu rečena biše obećanja. A ne veli: i sjemenima, kao za mnoga,
nego kao za jedno: i sjemenu tvojemu, koje je Hristos.
“Iako je grešnikova budućnost bila obavijena mrakom i tminom, slično mrtvačkom pokrovu, ipak je
obećanje o Otkupitelju predstavljalo zvijezdu nade koja je osvjetljavala tamu budućnosti. . . .
“Kakve li ljubavi! Kakvog li poniženja! Kralj slave sam se ponudio da se spusti do palog ljudskog roda.
On je bio spreman svojom nogom zakoračiti na Adamov put, uzeti prirodu palog čovjeka i stupiti u
borbu s jakim neprijateljem koji je nad Adamom pobjedonosno likovao, pobijediti sotonu i da na taj
način svima koji povjeruju u Njega otvoriti put za otkupljenje od sramnog Adamovog neuspjeha i
pada.”—The SDA Bible Commentary [E. G. White Comments], vol. 1, str. 1084, 1085.
b. Kako je Adam kao prvi vesnik jevanđeljske poruke mogao da to saznanje prenosi na svoje
potomstvo? V Mojs. 6:6,7.
V Mojs. 6:6,7. I neka ove riječi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. 7 I često ih napominji
sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ.
“[Adamu] je bilo stavljeno na dužnost da svoje potomstvo upućuje na put Gospodnji, i on je vjerno
čuvao ono što mu je Bog otkrio i ponavljao je to nadolazećim generacijama.”—Patrijarsi i proroci, str.
82.
Ponedjeljak
2. Avelj I Sit
a. Kakve je ljude Bog imao među Adamovim potomcima?
“I uz to što je bezbožništvo sve više uzimalo maha, postojao je čitav niz svetih ljudi koji su,
održavajući neprekidnu vezu s Bogom, bili tako oplemenjeni i uzvišeni kao da su živjeli u društvu
nebeskih bića. To su bili ljudi snažnog uma i čudesnih sposobnosti. Njima je bio povjeren velik i svet
zadatak – razviti ispravan karakter i biti primjer pobožnosti, ne samo ljudima svog vremena, već i
2
budućim naraštajima.”— Patrijarsi i proroci, str. 84.
b. Na koji način je Avelj verno svedočio o poruci Jevanđelja? I Mojs. 4:4.10; I Jov. 3:12; Jevr. 11:4.
I Mojs. 4:4.10; A i Avelj prinese od prvina stada svojega i od njihove pretiline. I Gospod pogleda na Avelja i na
njegov prinos, 10 A Bog reče: šta učini! glas krvi brata tvojega viče sa zemlje k meni.
I Jov. 3:12; Ne kao što Kain bješe od nečastivoga i zakla brata svojega. I za koji ga uzrok zakla? Jer djela
njegova bijahu zla, a brata mu pravedna.
Jevr. 11:4. Vjerom prinese Avelj Bogu veću žrtvu nego Kain, kroz koju dobi svjedočanstvo da je pravednik, kad
Bog posvjedoči za dare njegove; i kroz nju on mrtav još govori.
“Abel je shvatio velika osnovna načela otkupljenja. Uviđao je da je grešnik i da između njegove duše i
veze s Bogom stoje grijeh i smrt kao kazna. Prinio je zaklanu životinju, žrtvovani život, i time priznao
zahtjeve zakona koji je bio prekršen. Gledajući u prolivenu krv, vidio je žrtvu budućnosti – Krista kako
umire raspet na Golgoti; i vjerujući u spasenje koje će time biti osigurano, osvjedočio se da je opravdan
i da mu je žrtva primljena.”—Ibid., str. 72.
c. Kakvo oxrabrenje I podsticaj možemo izvući iz Sitovog života? I Mojs. 4:25.
I Mojs. 4:25. A Adam opet pozna ženu svoju, i ona rodi sina, i nadje mu ime Sit, jer mi, reče, Bog dade
drugoga sina za Avelja, kojega ubi Kajin.
“Set je po uzrastu bio viši i otmjeniji od Kajina i od Abela, i sličio je Adamu puno više nego njegovi
stariji sinovi. Bio je uzornog karaktera i išao je Abelovim stopama, iako po prirodi nije naslijedio
nikakve bolje osobine od onih koje je mogao imati i Kajin. U vezi sa stvaranjem Adama stoji napisano:
‘Kad Bog stvori čovjeka, po obličju svojemu stvori ga’ (Postanak (1. Moj) 5:1); međutim, čovjek –
poslije pada – ‘rodi sina po obličju svojemu’ (stih 3). Dok je Adam bio stvoren bezgrešan, po obličju
Božjemu, Set, kao i njegov brat Kajin, naslijedio je grešnu prirodu svojih roditelja jer je bio po obličju
njihovu. Ali je on isto tako primio i znanje o Otkupitelju i pouke o pravednosti. Zahvaljujući božanskoj
milosti, mogao je služiti Gospodu i poštovati Ga, a trudio se, kao što bi to činio i Abel da je bio živ,
ljude naklonjene grijehu vratiti poslušnosti i poštovanju svoga Stvoritelja.”—Ibid., str. 80.
Utorak
3. Enoh
a. Koje je proročanske istine propovedao Enoh? Juda 14:15.
Juda 1:14,15. Ali i za ovake prorokova Enoh, sedmi od Adama, govoreći: gle, ide Gospod s hiljadama svetijeh
anđela svojijeh 15 Da učini sud svima, i da pokara sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima
bezbožnost činiše, i za sve ružne riječi njihove koje bezbožni grješnici govoriše na nj.
“Objavljujući narodu ono što mu je Bog otkrio, Enoh je postao propovjednik pravednosti.”—Ibid., str.
86.
b. šta je sačinjavalo temelj Enohove vernosti kao Jevanđeliste? I Mojs. 5:22. Kako treba
razumeti zapis: “Enoh hođaše s Bogom”?
I Mojs. 5:22. A rodiv Matusala poživje Enoh jednako po volji Božjoj trista godina, rađajući sinove i kćeri;
3
“Enoh je hodio s Bogom ne u nekom zanosu ili u mašti, već u stvarnim dužnostima svakodnevnog
života. Nije se pretvorio u pustinjaka koji se odvaja od svega svijeta, jer je imao zadatak koji mu je Bog
dao da izvrši među ljudima. U obitelji i u kontaktiranju s ostalim ljudima, kao suprug i otac, kao
prijatelj i građanin, uvijek je bio i ostajao čvrst, nepokolebljivi Božji sluga. Njegovo je srce bilo u
potpunoj suglasnosti s Božjom voljom, jer ‘hoće li dvojica ići zajedno ako se ne sastanu?’ (Amos 3:3). .
..
“Potišten zbog sve većeg prevladavanja bezbožnosti i zla, i strahujući da njihovo nevjerstvo ne umanji
njegovo strahopoštovanje prema Bogu, Enoh je izbjegavao druženje s njima, i mnogo je vremena
provodio u samoći, odajući se razmišljanju i molitvi. Tako je on hodio s Bogom, težeći što jasnije
shvatiti Njegovu volju da bi je mogao ispuniti.”—Ibid., str. 85.
c. Kakva sličnost se može zapaziti između Enoha I vernika koi će živi dočekati Hristov drugi
dolazak? I Mojs. 5:24; Jevr. 11:5; I Sol. 4:17.
I Mojs. 5:24; I živeći Enoh jednako po volji Božjoj, nestade ga, jer ga uze Bog.
Jevr. 11:5; Vjerom bi Enoh prenesen da ne vidi smrti; i ne nađe se, jer ga Bog premjesti, jer prije nego ga
premjesti, dobi svjedočanstvo da ugodi Bogu.
I Sol. 4:17. A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo,
i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
“Karakter pobožnosti ovog proroka prikazuje ono stanje svetosti koje moraju dosegnuti oni koji će
prilikom ponovnog Kristovog dolaska biti ‘otkupljeni sa zemlje’ (Otkrivenje 14:3). Tada će se, kao što
je to bilo i pred potop, bezakonje umnožiti... Božji narod će, kao i Enoh u svoje vrijeme, težiti za
čistoćom srca i potčinjavanjem Božjoj volji, sve dok se Kristov lik ne bude potpuno ogledao u njima.
Slično Enohu, oni će upozoravati svijet na ponovni Kristov dolazak i na kazne koje će snaći
prijestupnika, a svojim svetim riječima i životom osudit će grijehe nepokajanih. Kao što se Enoh uznio
na nebo prije nego što je svijet bio uništen vodom, tako će pravednici biti živi uzeti sa zemlje prije nego
što ona bude uništena vatrom.”—Ibid., str. 88, 89.
Srijeda
4. Noje, propovednik pravde
a. Ko su prema Bibliji “sinovi Božji” I kakav treba da bude njihov stav? Rimlj. 8:14; I Jov.
3:1,2; II Kor. 6:14,17,18.
Rimlj. 8:14; Jer koji se vladaju po duhu Božijemu oni su sinovi Božiji.
I Jov. 3:1,2; Vidite kakvu nam je ljubav dao otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; zato svijet ne
poznaje nas, jer njega ne pozna. 2 Ljubazni! sad smo djeca Božija, i još se ne pokaza šta ćemo biti; nego znamo
da kad se pokaže, bićemo kao i on, jer ćemo ga vidjeti kao što jest.
II Kor. 6:14,17,18. Ne vucite u tuđemu jarmu nevjernika; jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu
ima vidjelo s tamom? 17 Zato iziđite između njih i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do nečistote, i
ja ću vas primiti, 18 I biću vam otac, i vi ćete biti moji sinovi i kćeri, govori Gospod svedržitelj.
b. Koja je zabluda “sinova Božjih”, posle Adamove smrti, pokazala da je pazlike između vernih I
nevernih naglo nestajalo? I Mojs. 6:1,2.
4
I Mojs. 6:1,2. A kad se ljudi počeše množiti na zemlji, i kćeri im se narodiše. 2 Videći sinovi Božji kćeri
čovječije kako su lijepe uzimaše ih za žene koje htješe.
“Setovi sinovi su, privučeni ljepotom kćeri Kajinovih potomaka, počeli sklapati s njima bračne veze, a
to Gospodu nije bilo po volji. Mnogi od onih koji su poštovali Boga podlegli su primamljivom
iskušenju koje im je stalno bilo pred očima, zagazili u grijeh i izgubili svoj sveti, zaseban karakter.
Miješajući se s iskvarenima, izjednačili su se s njima u shvaćanjima i djelima. Bez obzira na
ograničenja koja nalaže sedma zapovijed, ‘uzimaše ih za žene koje htješe’ (Postanak 6:2). Tako Setovi
sinovi ‘putem Kajinovim pođoše’ (Juda 11); i usmjeriše svoje misli na ovozemaljske uspjehe i uživanja,
zanemarujući zapovijedi Gospodnje.”—Patrijarsi i proroci, str. 81, 82.
c. Zbog bezbožniosti koja je sve više uzimala maha, koga je Gospod pozvao da objavljuje poruku
opomene I upozorenja? I Mojs. 6:5-8; II Petr. 2:5. Kako se to može uporediti sa našim danima?
Mat. 24:37-39; II Petr. 3:3-6.
I Mojs. 6:5-8; I Gospod videći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda
samo zle, 6 Pokaja se Gospod što je stvorio čovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu. 7 I reče Gospod: hoću da
istrijebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od čovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se
kajem što sam ih stvorio. 8 Ali Noje nađe milost pred Gospodom.
II Petr. 2:5. I prvoga svijeta ne poštedje, nego sačuvavši samosmoga Noja, propovjednika pravde, navede
potop na svijet bezbožnički;
Mat. 24:37-39; Jer kako što je bilo u vrijeme Nojevo tako će biti i dolazak sina čovječijega. 38 Jer kako što
pred potopom jeđahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uđe u kovčeg, 39 I ne osjetiše dok
ne dođe potop i odnese sve; tako će biti i dolazak sina čovječijega.
II Petr. 3:3-6. I ovo znajte najprije da će u pošljednje dane doći rugači koji će življeti po svojijem željama, 4 I
govoriti: gdje je obećanje dolaska njegova? Jer otkako oci pomriješe sve stoji tako od početka stvorenja. 5 Jer
navalice neće da znadu da su nebesa bila otprije i zemlja iz vode i usred vode Božijom riječi. 6 Zato tadašnji
svijet bi vodom potopljen i pogibe.
“Prije potopa Bog je poslao Nou da opomene stanovnike svijeta, kako bi se pokajali i izbjegli
predstojeću opasnost... Sto dvadeset godina ovaj je propovjednik pravednosti opominjao svijet i
upozoravao na predstojeću propast, ali je njegova poruka bila odbačena.”—Ibid., str. 102.
“Grijesi zbog kojih je Božja osveta snašla prepotopni svijet, i danas postoje. Strahopoštovanje prema
Bogu iščezlo je iz srca ljudi, a na Njegov se zakon gleda s ravnodušnošću i prijezirom. Izrazitu i
neobuzdanu sklonost ovozemaljskim uživanjima, toliko karakterističnu za prepotopni svijet, isto tako
pokazuje i današnji naraštaj.”—Ibid., str. 101.
četvrtak
5. Noje govori u ime Hristovo
a. Ko je govorio ljudima preko Noja, I kako? Jevr. 1:1; II Petr. 1:21.
Jevr. 1:1; Bog koji je negda mnogo puta i različnijem načinom govorio ocevima preko proroka, govori i nama
u pošljedak dana ovijeh preko sina,
II Petr. 1:21. Jer nikad proroštvo ne bi od čovječije volje, nego naučeni od svetoga Duha govoriše sveti Božiji
ljudi.
5
“[Citat: 1. Ivanova 3:8] Sam se Krist angažirao u borbi u Noinim danima. U porukama opomene, ukora
i usrdnih poziva stanovnici prepotopnog svijeta čuli su Njegov glas. On im je dao vrijeme milosti i
pouke od sto i dvadeset godina u kojima su se mogli pokajati. Ali oni su radije izabrali sotonine
obmane, i zato su morali izginuti u nabujalim valovima potopa.”—The SDA Bible Commentary [E.G.
White Comments], vol. 1, str. 1089.
b. Dok je Noje pokrenut Božjim Duhom propovedao istinu, kako Biblija opisuje njegove
slušaoce? I Petr. 3:18-20; 4:6; Is. 42:7.
I Petr. 3:18-20; Jer i Hristos jedanput za grijehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede k
Bogu, ubijen, istina, bivši tijelom, no oživljevši Duhom; 19 Kojijem sišavši propovijeda i duhovima koji su u
tamnici, 20 Koji nekad ne htješe da slušaju kad ih očekivaše Božije trpljenje u vrijeme Nojevo, kad se građaše
kovčeg, u kome malo, to jest osam duša, ostade od vode.
I Petr. 4:6; Zato se i mrtvima propovjedi jevanđelje, da prime sud po čovjeku tijelom a po Bogu da žive
duhom.
Is. 42:7. Da otvoriš oči slijepcima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami.
c. šta bi poruka Jevanđelja učinila za Nojeve slušaoce da su poslušali, I šta će ona učiniti za nas
ako je prihvatimo? Is. 61:1; Efesc. 2:1-5.
Is. 61:1; Duh je Gospoda Boga na meni, jer me Gospod pomaza da javljam dobre glase krotkima, posla me da
zavijem ranjene u srcu, da oglasim zarobljenima slobodu i sužnjima da će im se otvoriti tamnica.
Efesc. 2:1-5. I vas koji bijaste mrtvi za prestupljenja i grijehe svoje, 2 U kojima nekad hodiste po vijeku
ovoga svijeta, po knezu koji vlada u vjetru, po duhu koji sad radi u sinovima protivljenja; 3 U kojima i mi svi
življesmo negda po željama tijela svojega, čineći volju tijela i posmisli, i bijasmo rođena djeca gnjeva, kao i
ostali; 4 Ali Bog, koji je bogat u milosti, za premnogu ljubav svoju, koju ima k nama, 5 I nas koji bijasmo mrtvi
od grijehova oživlje s Hristom (blagodaću ste spaseni),
“Kao što je Bog podigao Krista iz mrtvih da bi On posredstvom evanđelja donio život i besmrtnost i
tako pripadnike svog naroda spasio od grijeha njihovih, tako Krist podiže pala ljudska bića na duhovni
život, oživljava ih svojim životom ispunjavajući njihova srca nadom i radošću.”—The Review and
Herald, 31. ožujka, 1904.
petak
3. siječnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako su Adamovi potomci sačuvali od zaborava povijest o stvaranju i padu Adama i Eve?
2. Kako možemo koristiti Adamovu metodu evangelizacije danas u svom životu?
3. Što je bila Enohova poruka njegovoj generaciji?
4. Kako je Krist preko Noe opominjao ljude okovane lancima grijeha?
5.
Koliko se dugo Sveti Duh u Noinim danima borio s onima koji su bili „mrtvi u svojim
prijestupima i grijehu”?
6
2. Lekcija - 13. Januar 2014
Rani Božji glasnici
"I pristupiv Avram reče: hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim?." (I Mojs. 18:23).
“Iako je imao istinski osjećaj poniznosti koji treba imati svako Božje dijete, Abraham je pokazivao i
snažno zanimanje za duše grješnika... Abrahamovo zanimanje i zabrinutost za stanovnike Sodome
predstavlja pouku za nas koji trebamo biti duboko zainteresirani za spasenje onih koji su oko nas.”—
Christ Triumphant, str. 75.
Nedjelja
1. Pozivanje Avrama
a. Koga je Gospod, posle Sima, pozvao kao svog naročitog glasnika, i
kako se ovaj odazvao? I Mojs. 12:1-4; Jevrejima 11:8, 9.
I Mojs. 12:1-4; I reče Gospod Avramu: idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju
koju ću ti ja pokazati. 2 I učiniću od tebe velik narod, i blagosloviću te, i ime tvoje proslaviću, i ti ćeš biti
blagoslov. 3 Blagosloviću one koji tebe uzblagosiljaju, i prokleću one koji tebe usproklinju; i u tebi će biti
blagoslovena sva plemena na zemlji. 4 Tada pođe Avram, kao što mu kaza Gospod, i s njim pođe Lot. A bješe
Avramu sedamdeset i pet godina kad pođe iz Harana.
Jevrejima 11:8, 9. Vjerom posluša Avraam kad bi pozvan da iziđe u zemlju koju šcaše da primi u našljedstvo,
i iziđe ne znajući kuda ide. 9 Vjerom dođe Avraam u zemlju obećanu, kao u tuđu, i u kolibama življaše s Isakom
i s Jakovom, sunašljednicima obećanja toga.
“Bog je uvijek čuvao malen ostatak vjernih koji su Mu služili. Adam, Set, Enoh, Metuselah, Noa,
čuvali su – u neprekidnoj liniji – dragocjena otkrivenja Njegove volje... On je Abrahamu objavio svoju
volju i dao mu jasno saznanje o zahtjevima svog zakona i o spasenju omogućenom preko Krista.”—
Patrijarsi i proroci, str. 125.
b . Zašto je Avram moro da napusti svoje rođake i prijatelje?
Matej 10:37, 38; Dela 7:2-4; Amos 3:3.
Matej 10:37, 38; Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kćer većma
nego mene, nije mene dostojan. 38 I koji ne uzme krsta svojega i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.
Dela 7:2-4; A on reče: ljudi braćo i oci! poslušajte. Bog slave javi se ocu našemu Avraamu kad bješe u
Mesopotamiji, prije nego se doseli u Haran, 3 I reče mu: iziđi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca
svojega, i dođi u zemlju koju ću ti ja pokazati. 4 Tada iziđe iz zemlje Haldejske, i doseli se u Haran; i odande,
po smrti oca njegova, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sad živite.
Amos 3:3. Hoće li dvojica ići zajedno, ako se ne sastanu?
“Da bi ga Bog mogao osposobiti za njegov veliki budući zadatak: da bude čuvar svetih proročanstava i
žive Božje riječi, Abraham je morao raskinuti svaku vezu sa svojim dotadašnjim društvom. Utjecaj
rođaka i prijatelja ometao bi odgoj koji je Gospod namjeravao pružiti svome sluzi. . . . I danas se mnogi
kušaju isto tako kao što je nekada kušan i provjeravan Abraham.”—Ibid., str. 126.
7
Ponedjeljak
2. Avram - prijatelj Božji
a. Kako nam dostojan primer Avram ostavo? I Mojs. 12:7, 8; 13:4, 18.
I Mojs. 12:7, 8; I javi se Gospod Avramu i reče: tvojemu sjemenu daću zemlju ovu. I Avram načini ondje
žrtvenik Gospodu, koji mu se javio. 8 Poslije otide odande na brdo koje je prema istoku od Vetilja, i ondje
razape šator svoj, te mu Vetilj bješe sa zapada a Gaj s istoka; i ondje načini Gospodu žrtvenik, i prizva ime
Gospodnje.
I Mojs. 13:4, 18. Do mjesta, gdje pređe bješe načinio žrtvenik; i ondje prizva Avram ime Gospodnje. 18 I
Avram diže šatore, i dođe i naseli se u ravnici Mamrijskoj, koja je kod Hevrona, i ondje načini žrtvenik
Gospodu.
“Gdje god bi razapeo svoje šatore, u neposrednoj je blizini [Abraham] podizao i oltar, pozivajući sve
članove svog domaćinstva da prisustvuju jutarnjoj i večernjoj žrtvi. Kad bi on svoje šatore sklopio i
preselio se dalje, oltar je ostajao. Kasnijih godina bilo je mnoštvo kanaanskih putnika koji su prihvatili
pouke primljene od Abrahama, i kad god bi koji od njih naišao na ovakav oltar, odmah je znao tko je
prije njega bio na tome mjestu; i podigavši svoj šator, putnik bi odmah popravio oltar i tu bi se molio
živome Bogu.”—Patrijarsi i proroci, str. 128.
b. Šta mi - prema Bižjoj nameri - kao Njegov narod treba da budemo? Matej 5:14-16. Navedi
primere iz Avramovog života kao zaista delotvorno hrišcansko svedočenje. I Mojsijeva 14:21-24;
18:19.
Matej 5:14-16. Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. 15 Niti se užiže svijeća i meće
pod sud nego na svijećnjak, te svijetli svima koji su u kući. 16 Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da
vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima.
I Mojsijeva 14:21-24; A car Sodomski reče Avramu: daj meni ljude, a blago uzmi sebi. 22 A Avram reče caru
Sodomskom: dižem ruku svoju ka Gospodu Bogu višnjemu, čije je nebo i zemlja, zaklinjući se: 23 Ni konca ni
remena od obuće neću uzeti od svega što je tvoje, da ne rečeš: ja sam obogatio Avrama; 24 Osim što su pojeli
momci, i osim dijela ljudima koji su išli sa mnom, Esholu, Avnanu i Mamriju, oni neka uzmu svoj dio.
I Mojsijeva 18:19. Jer znam da će zapovjediti sinovima svojima i domu svojemu nakon sebe da se drže putova
Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu što mu je obećao.
“Dokle god Krist boravi u srcu čovjeka, nije moguće sakriti svjetlost Njegove prisutnosti, niti ta
svjetlost može oslabiti ili se ugasiti. Naprotiv, ona će iz dana u dan postajati sve blistavija dok magla
sebičnosti i grijeha koja obavija dušu ne iščezne pred svijetlim zrakama Sunca Pravde.
“Pripadnici Božjeg naroda Njegovi su predstavnici na zemlji, i Njegova je namjera da oni budu
svjetlost u moralnoj tami koja pokriva ovaj svijet.”—Ibid., str. 134.
c. Zašto se Avram nazva prijateljem Božjim? Jakov 2:21-23; I Mojs. 26:5. Kako mi možemo biti
smatrani Hristovim prijateljima? Jovan 15:14; Filipljanima 2:15.
Jakov 2:21-23; Avraam otac naš ne opravda li se djelima kad prinese Isaka sina svojega na oltar? 22 Vidiš li
da vjera pomože djelima njegovijem, i kroz djela savrši se vjera? 23 I izvrši se pismo koje govori: Avraam
vjerova Bogu, i primi mu se u pravdu, i prijatelj Božij nazva se.
8
I Mojs. 26:5. Zato što je Avram slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovijesti moje, pravila moja i zakone
moje.
Jovan 15:14; Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam.
Filipljanima 2:15. Da budete pravi i cijeli, djeca Božija bez mane usred roda nevaljaloga i pokvarenoga, u
kojemu svijetlite kao vidjela na svijetu,
“Karakter i život kršćanina u vidljivoj je suprotnosti sa praksom ovog svijeta. Kršćanin ne može
nalaziti zadovoljstvo i uživanje u raznim zabavama ovog svijeta. Svoje osećaje on treba posvetiti
uzvišenijim i svetijim ciljevima. Samo svojom poslušnošću Bogu, kršćani pokazuju da su Njegovi
prijatelji.”—Our High Calling, str. 149.
Utorak
3. Gostoljubivost
a. Koja je bitna hrisćanska vrlina bila obeležje Avramovog karaktera? I Mojs. 18:1-8.
I Mojsijeva 18:1-8. Poslije mu se javi Gospod u ravnici Mamrijskoj kad sjeđaše na vratima pred šatorom
svojim u podne. 2 Podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih potrča im
na susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje; 3 I reče: Gospode, ako sam našao milost pred
tobom, nemoj proći sluge svojega. 4 Da vam donesemo malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod
ovijem drvetom. 5 I iznijeću malo hljeba, te potkrijepite srce svoje, pa onda pođite, kad idete pored sluge
svojega. I rekoše: učini što si kazao. 6 I Avram otrča u šator k Sari, i reče: brže zamijesi tri kopanje bijeloga
brašna i ispeci pogače. 7 Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi.
8 Pa onda iznese masla i mlijeka i tele koje bješe zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom
dokle jeđahu.
“Jednog vrelog ljetnog poslijepodneva sjedio je patrijarh na vratima svoga šatora i, promatrajući mirnu
panoramu krajolika pred sobom, zapazio je u daljini tri putnika kako se približavaju. Prije no što su se
približili njegovim šatorima, stranci su zastali, kao da se dogovaraju što trebaju učiniti. Ne čekajući da
ga zamole za gostoljubivost, Abraham je brzo ustao i, budući da su se izgleda zaputili u drugome
smjeru, požurio ih je s velikom ljubaznošću nagovoriti da mu učine čast time što će svratiti k njemu da
se osvježe. Svojim rukama donio je vode da operu noge prašnjave od pješačenja. Sam je odredio čime
će ih poslužiti i dok su se oni odmarali u ugodnome hladu, spremio im je jelo, pa je iz poštovanja stajao
pokraj njih dok su jeli i uživali u njegovoj gostoljubivosti.”—Patrijarsi i proroci, str. 138.
b. Kakvu poruku apostol Pavle izvlači iz Avramovog iskustva? Jevrejima 13:2.
Jevrejima 13:2. Gostoljubivosti ne zaboravljajte; jer neki ne znajući iz gostoljubivosti primiše anđele na
konak.
c. Na koji način mi danas možemo da sledimo Avramov primer? Is. 58:7 ; Matej 25:35, Luka
14,12-14.
Isaije 58:7; Nije li da prelamaš hljeb svoj gladnome, i siromahe prognane da uvedeš u kuću? kad vidiš gola, da
ga odjeneš, i da se ne kriješ od svoga tijela?
Matej 25:35, Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; gost bijah, i primiste me;
Luka 14,12-14. A i onome što ih je pozvao reče: kad daješ objed ili večeru, ne zovi prijatelja svojijeh, ni braće
svoje, ni rođaka svojijeh, ni susjeda bogatijeh, da ne bi i oni tebe kad pozvali i vratili ti; 13 Nego kad činiš
9
gozbu, zovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe; 14 I blago će ti biti što ti oni ne mogu vratiti; nego će ti se vratiti o
vaskrseniju pravednijeh.
“Naše druženja i ugošćivanje ne trebaju diktirati običaji ovog svijeta, već Kristov Duh i učenje
Njegove Riječi. Izrelci su, o svojim godišnjim praznicima i svetkovinama, pozivali siromahe, došljake i
levite koji su pomagali svećenicima u svetinji i djelovali u narodu kao učitelji i misionari. Ove je narod
smatrao kao svoje goste koji su svaki put rado primani, prihvaćali gostoljubivost, dijelili sve društvene
i vjerske radosti, a nježno prihvaćani u slučaju bolesti ili potrebe. Takvi bi i danas trebali naići na
dobrodošlicu u našem domu. O, koliko bi takva dobrodošlica mogla razveseliti i ohrabriti neku
požrtvovnu njegovateljicu koja radi kao misionar ili učitelj, neku brigom i teškim radom opterećenu
majku ili neke iznemogle starce koji se često bez krova nad glavom moraju boriti sa siromaštvom i
mnogim što čovjeka obeshrabruje.”—Zdravlje i sreća, str. 352, 353.
Srijeda
4. Avram kao odlučan posrednik
a. Ko je lično otkrio Avramu bezbožnost Sodomljana i plan za njihovo uništenje? I Mojs. 18:16,
17, 20-22.
I Mojs. 18:16, 17, 20-22. Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; i Avram pođe s njima da ih isprati.
17 A Gospod reče: kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti, 20 I reče Gospod: vika je u Sodomu i Gomoru
velika, i grijeh je njihov grdan. 21 Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije
tako, da znam. 22 I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom,
“Dvojica od nebeskih vjesnika su otišla, ostavivši Abrahama nasamo s Onime za kojeg je sada znao da
je Sin Božji. A čovjek vjere se najusrdnije zauzeo za stanovnike Sodome. Jednom ih je spasio svojim
mačem, a sada se trudio spasiti ih molitvom.”—Patrijarsi i proroci, str. 139.
b. Kako je usrdno Avram tražio milost za Sodomljane? I Mojs. 18:23-33. čiji duh je inspirisao
njegovu molitvu? Jovan 15:12, 13, 17.
I Mojs. 18:23-33. I pristupiv Avram reče: hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim? 24 Može biti da ima
pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika što su
u njemu? 25 Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku;
nemoj; eda li sudija cijele zemlje neće suditi pravo? 26 I reče Gospod: ako nađem u Sodomu pedeset pravednika
u gradu, oprostiću cijelom mjestu njih radi. 27 A Avram odgovori i reče: gle, sada bih progovorio Gospodu, ako
i jesam prah i pepeo. 28 Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za ovijeh pet zatrti sav grad?
Odgovori: neću, ako nađem četrdeset i pet. 29 I stade dalje govoriti, i reče: može biti da će se naći četrdeset.
Reče: neću radi onijeh četrdeset. 30 Potom reče: nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću reći; može biti da će se naći
trideset. I reče: neću, ako nađem trideset. 31 Opet reče: gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da će se
naći dvadeset. Reče: neću ih pogubiti za onijeh dvadeset. 32 Najposlije reče: nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću
još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: neću ih pogubiti radi onijeh deset. 33 I Gospod
otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.
Jovan 15:12, 13, 17. Ovo je zapovijest moja da imate ljubav među sobom, kao što ja imadoh ljubav k vama.
13 Od ove ljubavi niko veće nema, da ko dušu svoju položi za prijatelje svoje. 17 Ovo vam zapovijedam da
imate ljubav među sobom.
10
“U dubokom strahopoštovanju i poniznosti izložio je on svoju molbu: ‘Gle, sada bih progovorio
Gospodu ako i jesam prah i pepeo’ (Postanak 18:27). Nije se dičio samopouzdanjem niti razmetao
svojom pravednošću. Pravo na milost nije polagao na osnovu svoje poslušnosti ili žrtava koje je podnio
vršeći Božju volju. Osjećajući se i sam grješnikom, zalagao se za grješnike. Takav duh trebaju
posjedovati svi oni koji pristupaju Bogu.”—Ibid. str. 139.
“Abrahamova molitva bila je prožeta ljubavlju prema dušama koje su bile osuđene na propast. Dok je
osjećao odvratnost prema grijesima izopačenih stanovnika toga grada, on je želio da se ti grješnici
spase. Njegovo tako duboko i iskreno zanimanje i zalaganje za stanovnike Sodome pokazuje koliku
bismo zabrinutost mi morali osjećati za nepokajane. Grijeh treba mrziti, ali grješnika treba voljeti i
imati prema njemu samilosti.”—Ibid., str. 140.
c. Koji cilj svakome od nas kao hrišcanina treba da bude najpretežniji u životu dok nastojimo
da dopremo do srca onih koji nas okružuju? 1 Kor. 9:19-23; II Kor. 5:14, 15.
1 Korincanima 9:19-23; Jer premda sam slobodan od sviju, svima sebe učinih robom, da ih više pridobijem.
20 Jevrejima sam bio kao Jevrejin da Jevreje pridobijem; onima koji su pod zakonom bio sam kao pod
zakonom, da pridobijem one koji su pod zakonom; 21 Onima koji su bez zakona bio sam kao bez zakona,
premda nijesam Bogu bez zakona nego sam u zakonu Hristovu, da pridobijem one koji su bez zakona. 22
Slabima bio sam kao slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da kakogod spasem koga. 23 A ovo činim za
jevanđelje, da bih imao dijel u njemu.
II Korincanima 5:14, 15. Jer ljubav Božija nagoni nas, kad mislimo ovo: ako jedan za sve umrije, to dakle
svi umriješe. 15 Hristos za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i
vaskrse.
“Mi trebamo puno manje raspravljati, a daleko bolje predstavljati Krista. Naš Otkupitelj je središte naše
vjere i svih naših nada. Oni koji uspijevaju prikazati Njegovu neusporedivu ljubav i pokrenuti srca da
Njemu poklone svoje najuzvišenije i najsvetije osjećaje, izvršavaju zaista velik i svet zadatak.”—
Colporteur Ministry, str. 42.
četvrtak
5. Lot, kao misionar na vratima Sodoma
a. Kojom praksom je Lot nastojao da izvši svoju misionarsku dužnost? I Mojs. 19:1-3.
I Mojsijeva 19:1-3. A uveče dođoše dva anđela u Sodom; a Lot sjeđaše na vratima Sodomskim; i kad ih
ugleda, ustade te ih srete, i pokloni se licem do zemlje, 2 I reče: hodite, gospodo, u kuću sluge svojega, i
prenoćite i operite noge svoje; pa sjutra rano kad ustanete pođite svojim putem. A oni rekoše: ne, nego ćemo
prenoćiti na ulici. 3 Ali on navali na njih, te se uvratiše k njemu i uđoše u kuću njegovu, i on ih ugosti, i ispeče
hljebova prijesnijeh, i jedoše.
“Imajući u vidu zlostavljanje koje je strance očekivalo u Sodomi, Lot je sebi stavio u zadatak da ih
odmah po ulasku u grad uzme u zaštitu, nudeći im gostoljubivost u svome domu. On je sjedio na
vratima kad su se putnici približili i, čim ih je ugledao, ustao je sa svoga mjesta i pošao im u susret.”—
Patrijarsi i proroci, str. 158.
b. Šta je ugrožavalo Lotov duševni mir za sve vreme dok je živeo u Sodomu? II Petrova 2:7, 8.
Kako su se Sodomljani odnosili prema Avramovoj i Lotovoj veri? Luka 17:28-30; Juda 17, 18.
11
II Petrova 2:7, 8. I izbavi pravednoga Lota, koga osramotiše bezakonici nečistotom življenja; 8 Jer kad
življaše pravednik među njima, gledajući i slušajući bezakona djela, mučaše od dana do dana pravednu dušu;
Luka 17:28-30; Tako kao što bi u dane Lotove: jeđahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, sađahu, zidahu; 29 A u
dan kad iziđe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve. 30 Tako će biti i u onaj dan kad će se
javiti sin čovječij.
Juda 17, 18. A vi, ljubazni, opominjite se riječi koje naprijed kazaše apostoli Gospoda našega Isusa Hrista, 18
Jer vam kazaše da će u pošljednje vrijeme postati rugači, koji će hoditi po svojijem željama i bezbožnostima.
“Stanovnicima Sodome Abraham nije bio nepoznat, a njegovo poštovanje nevidljivog Boga bilo je za
njih predmet podsmijeha.”—Ibid., str. 157.
c. Uprkos Lotovoj najboljoj nameri da u Sodomu bude verni misionar, šta ga je tu zadesilo kao
izrazit primer opasnosti kokojoj se hrišcani I danas izlažu živeći u gradu? I Mojs. 19:14-17, 26.
I Mojs. 19:14-17, 26. I izide Lot, i kaza zetovima svojim, za koje šcaše dati kćeri svoje, i reče im: ustajte, idite
iz mjesta ovoga, jer će sada zatrti Gospod grad ovaj. Ali se zetovima njegovijem učini da se šali. 15 A kad zora
zabijelje, navališe anđeli na Lota govoreći: ustani, uzmi ženu svoju i dvije kćeri svoje koje su tu, da ne pogineš u
bezakonju grada toga. 16 A on se stade šcinjati, te ljudi uzeše za ruku njega i ženu njegovu i dvije kćeri njegove,
jer ga bješe žao Gospodu, i izvedoše ga i pustiše iza grada. 17 I kad ih izvedoše napolje, reče jedan: izbavi dušu
svoju i ne obziri se natrag, i u cijeloj ovoj ravni da nijesi stao; bježi na ono brdo, da ne pogineš. 26 Ali žena
Lotova bješe se obazrela idući za njim, i posta slan kamen.
petak
10. siječnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako je Abraham bio u stanju svojim suvremenicima propovijedati evanđelje čak i u svojoj
odsutnosti?
2. Kako znamo da je Abraham bio odlučan posrednik u zalaganju za druge?
3. Koliko je gostoljubivost biloa važna u Abrahamovom životu?
4. Što i nama kao kršćanima treba biti najvažniji cilj?
5. Kako je Lotovo svjedočanstvo stanovnicima Sodome moglo biti djelotvornije kao
misioniranje?
12
3. lekcija - 18. Januar 2014.
Josif u Egiptu
“ A Bog mene posla pred vama, da vas sačuva na zemlji i da vam izbavi život izbavljanjem prevelikim.” (I
Mojs. 45,7).
“Mnogi se kušaju... Oni ne čuju glas Božji koji im govori direktno s neba, ali On ih poziva učenjima
svoje Riječi i događajima svoga proviđenja.”—Christian Service, str. 181.
Nedjelja
1. Božje proviđenje
a. Kako je Josif izrazio svoje osvedočenje da je u Egipat bio odveden Božjim proviđenjem? Koja
je Božja namera očevidno ostvarena preko njega? I Mojs. 45:5,7; 50:20.
I Mojs. 45:5,7; A sada nemojte žaliti niti se kajati što me prodadoste ovamo, jer Bog mene posla pred vama
radi života vašega. 7 A Bog me posla pred vama, da vas sačuva na zemlji i da vam izbavi život izbavljanjem
prevelikim.
I Mojs. 50:20. Vi ste mislili zlo po me, ali je Bog mislio dobro, da učini što se danas zbiva, da se sačuva u
životu mnogi narod.
“Preko Josipa je pažnja faraona i egipatskih velikana bila usmjerena na pravoga Boga.”—Patrijarsi i
proroci, str. 222.
b . Pošto su Avramovi potomci bili pozvani da budu "svetlost svetu" i da na taj način posluže na
blagoslov "svim narodima", gde su oni imali najbolju priliku da to postanu za mogobrojno
stanovništvo u kratkom periodu? Ps. 105:17, 23, 24.
Psalam 105:17, 23, 24. Posla pred njima čovjeka; u roblje prodan bi Josif. 23 Tada dođe Izrailj u Misir, i
Jakov se preseli u zemlju Hamovu. 24 I namnoži Bog narod svoj i učini ga jačega od neprijatelja njegovijeh.
“Egipat je, međutim, pružao uvjete neophodne za ispunjenje božanske namjere. Tako im je bilo
stavljeno na raspolaganje dobro navodnjavano i plodno zemljište, što je pružalo velike mogućnosti za
njihovo brzo razmnožavanje. A samim time što su zbog osobnosti svog zanimanja morali u Egiptu naići
na antipatije, ‘jer su Egipćanima svi pastiri nečisti’ (Postanak 46:34)— bili su u mogućnosti kao narod
ostati potpuno odvojeni i zaštićeni od sudjelovanja u idolopoklonstvu Egipćana.”—Ibid., str. 232.
Ponedjeljak
2. Josifova delotvorna Služba
a . Šta je Josif pokazao dok je kao rob služio u Petefrijevoj kući? I Mojs. 39:1, 2.
I Mojs. 39:1, 2. A Josifa odvedoše u Misir; i Petefrije dvoranin Faraonov, zapovjednik stražarski, čovjek
Misirac, kupi ga od Ismailjaca, koji ga odvedoše onamo. 2 I Gospod bješe s Josifom, te bi srećan, i življaše u
kući gospodara svojega Misirca.
13
“Došavši u Egipat, Josip je prodan Potifaru, zapovjedniku kraljevske straže, kod kojega je služio punih
deset godina. Ondje je bio izložen iskušenjima nesvakidašnjeg karaktera. Našao se usred
idolopoklonstva. Obožavanje lažnih bogova bilo je popraćeno svom raskoši kraljevskog dvora, a
podržavano bogatstvom i kulturom cijele jedne, u to vrijeme, najciviliziranije nacije na svijetu. A ipak
je Josip ustrajao u svojoj jednostavnosti i vjernosti Bogu... On se nije sramio vjere svojih otaca i nije ni
pokušao kriti činjenicu da je Jahvin štovatelj.”—Patrijarsi i proroci, str. 214.
b . Šta je Petefrija navelo da uvidi u čemu je bila tajna Josifovog uspešnog vođenja njegovog
domaćinstva? I Mojs. 39:3. Šta je Petefrije stoga učinio? I Mojs. 39:4, 5.
I Mojs. 39:3. I gospodar njegov vidje da je Gospod s njim i da sve što radi Gospod vodi u napredak u ruci
njegovoj.
I Mojs. 39:4, 5. I Josif steče milost u njega, i dvoraše ga; a najposlije postavi ga nad cijelijem domom svojim,
i što god imaše njemu dade u ruke. 5 A kad ga postavi nad domom svojim i nad svijem što imaše, od tada
Gospod blagoslovi dom toga Misirca radi Josifa; i blagoslov Gospodnji bješe na svemu što imaše u kući i u
polju.
“Upadljiv uspjeh koji je pratio sve što je Josipu bilo povjereno nije bio rezultat nekog posebnog čuda,
već je Božji blagoslov okrunio njegovu marljivost, savjesnost i poduzetnost. Josip je svaki svoj uspjeh
pripisivao Božjoj milosti, pa je čak i njegov idolopoklonički gospodar smatrao to kao tajnu njegovog
primjernog uspjeha u svakom poduhvatu. Svakako da uspjeha ne bi bilo bez Josipovih ustrajnih i dobro
smišljenih napora.”—Ibid., str. 214–217.
c . Koja su obećanja namenjena svakome ko savesno i marljivo obavlja svoje poslove? Ps. 1:1-3;
128:1, 2, Priče 12:24, 22:29.
Psalam 1:1-3; Blago čovjeku koji ne ide na vijeće bezbožničko, i na putu grješničkom ne stoji, i u društvu
nevaljalijeh ljudi ne sjedi, 2 Nego mu je omilio zakon Gospodnji i o zakonu njegovu misli dan i noć! 3 On je
kao drvo usađeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu
napreduje.
Psalam 128:1, 2, Blago svakome, koji se boji Gospoda, koji hodi putovima njegovijem! 2 Jer će jesti od
trudova ruku svojih. Blago tebi, i dobro ti je.
Priče 12:24, Ruka radljiva gospodariće, a lijena će davati danak.
Priče 22:29. Jesi li vidio čovjeka ustaoca na poslu? Taki će pred carevima stajati, a neće stajati pred prostacima.
“Neka nitko ne uzima olako svoje odgovornosti. Ako pri kupovini pazite da bez stvarne potrebe ne
trošite ne samo krupan novac, nego i sitniš, imajte na umu da one koji su neumorni u marljivosti i
štednji prate Božji blagoslovi. On ne prezire dan malih početaka. Mudra upotreba skromnih zaliha
donijet će čudesno uvećanje. Jedan talenat razborito upotrijebljen donijet će dva talenta za
Gospoda.”—Counsels on Stewardship, str. 48.
14
Utorak
3. Josifova čestitost
a. Kakvom su iskušenju Josifova vera i poštenje bili izloženi u Petefrijevoj kući , I kako je on
odgovorio na takvo iskušenje? I Mojs. 39:7-9.
I Mojsijeva 39:7-9. I dogodi se poslije, te se žena gospodara njegova zagleda u Josifa, i reče: lezi sa mnom. 8
A on ne htje, nego reče ženi gospodara svojega: eto gospodar moj ne razbira ni za što što je u kući, nego što god
ima dade meni u ruke. 9 Ni sam nije veći od mene u ovoj kući, i ništa ne krije od mene osim tebe, jer si mu
žena; pa kako bih učinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio?
“Josipov odgovor pokazuje koliku silu imaju vjerska osnovna načela. On nije htio iznevjeriti povjerenje
ni zemaljskog gospodara, i odlučio je da ostati vjeran svome nebeskom Gospodaru, bez obzira na to
kakve će biti posljedice. Pred očima sveznajućeg Boga i svetih anđela mnogi sebi dopuštaju slobodu da
učine nešto što nikada ne bi učinili pred svojim bližnjima; ali Josip je prvo pomislio na Boga. ‘Kako
bih učinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio?’ bile su njegove riječi.”—Patrijarsi i proroci, str. 217.
b . Opiši Josifovu vernost prema svome gospodaru. čime je Petefrije stvorio utisak da veruje
lažnim optužbama svoje nemoralne žene protiv Josifa ? I Mojs. 39:20, Ps. 105:17, 18.
I Mojsijeva 39:20, I gospodar Josifov uhvati ga, i baci ga u tamnicu, gdje ležahu sužnji carski; i bi ondje u
tamnici.
Psalam 105:17, 18. Posla pred njima čovjeka; u roblje prodan bi Josif. 18 Okovima stegoše noge njegove,
gvožđe tištaše dušu njegovu,
“Josip je stradao zbog svoje čestitosti, jer mu se zavodnica, ne uspjevši u svojoj namjeri da ga zavede,
osvetila optužujući ga za gnusni zločin, uslijed čega je bio bačen u tamnicu. Da je Potifar vjerovao
optužbama svoje žene, mladi bi Hebrej izgubio život. Ali čednost i ispravnost koje su uvijek i
dosljedno krasile njegov život, predstavljale su dokaz o njegovoj nevinosti; pa ipak, da bi se, ‘spasio
ugled’ kuće njegovog gospodara, Josip je bio prepušten nemilosti i osramoćenosti.”—Ibid., str. 218.
c . Gde se nalazila ta tamnica? Uporedi: I Mojs. 39:1 i 41:9, 10. Kako je Bog upotrebio Josifa na
dobro dok se nalazio u Petefrijevoj tamnici? I Mojs. 40:1, 2, 5, 8, 12-19, 23.
I Mojsijeva 39:1 A Josifa odvedoše u Misir; i Petefrije dvoranin Faraonov, zapovjednik stražarski, čovjek
Misirac, kupi ga od Ismailjaca, koji ga odvedoše onamo.
I Mojsijeva 41:9, 10. Tada progovori starješina nad peharnicima Faraonu i reče: danas se opomenuh grijeha
svojega. 10 Kad se Faraon rasrdi na sluge svoje i baci u tamnicu u kući zapovjednika stražarskoga mene i
starješinu nad hljebarima,
I Mojsijeva 40:1, 2, 5, 8, Poslije toga dogodi se, te peharnik cara Misirskoga i hljebar skriviše gospodaru
svojemu, caru Misirskom. 2 I Faraon se razgnjevi na ta dva dvoranina, na starješinu nad peharnicima i na
starješinu nad hljebarima; 5 I usniše san obojica u jednu noć, svaki po značenju svojega sna za sebe, i peharnik i
hljebar cara Misirskoga, koji bijahu sužnji u tamnici. 8 A oni mu rekoše: san usnismo obojica, a nema ko da
nam kaže šta znače. A Josif im reče: šta znače, nije li u Boga? ali pripovjedite mi.
I Mojsijeva 40:12-19, 23. A Josif mu reče: ovo znači: tri su loze tri dana. 13 Još tri dana, i Faraon brojeći
svoje dvorane uzeće i tebe, i opet te postaviti u pređašnju službu, i opet ćeš mu dodavati čašu kao i pređe dok si
15
mu bio peharnik. 14 Ali nemoj zaboraviti mene kad budeš u dobru, učini milost i pomeni za me Faraonu, i
izvadi me iz ove kuće. 15 Jer su me ukrali iz zemlje Jevrejske, a ovdje nijesam ništa učinio da me bace u ovu
jamu. 16 A kad vidje starješina nad hljebarima kako lijepo kaza san, reče Josifu: i ja snih, a meni na glavi tri
kotarice bijele; 17 I u najgornjoj kotarici bijaše svakojakih kolača za Faraona, i ptice jeđahu iz kotarice na mojoj
glavi. 18 A Josif odgovori i reče: ovo znači: tri kotarice tri su dana. 19 Još tri dana, i Faraon brojeći dvorane
svoje izbaciće te i objesiće te na vješala, i ptice će jesti s tebe meso. 23 I starješina nad peharnicima ne opomenu
se Josifa, nego ga zaboravi.
“Kraljev je peharnik izrazio Josipu svoju najveću zahvalnost, kako za ohrabrujuće tumačenje sna, tako i
za mnoge ljubazne usluge i pažnje; u odgovoru na to – objasnivši mu na najdirljiviji način
nepravednost svoga utamničenja – Josip ga je zamolio da se zauzme za njega pred kraljem... ali kad mu
je bila vraćena služba i kraljeva naklonost, peharnik je potpuno zaboravio na svoga dobročinitelja.”—
Ibid., str. 219.
Sreda
4. Josif pred Faraonom
a. Šta je Bog u svom proviđenju učinio da Josif izađe iz tamnice? I Mojs. 41:1-7. Kako se pravi
Bog otkrio egipatskom faraonu? I Mojs. 41:9, 12, 14-16.
I Mojsijeva 41:1-7. A poslije dvije godine dana usni Faraon, a on stoji na jednoj rijeci. 2 I gle, iz rijeke izađe
sedam krava lijepijeh i debelijeh, i stadoše pasti po obali. 3 I gle, iza njih izađe iz rijeke sedam drugih krava,
ružnijeh i mršavijeh, i stadoše pored onijeh krava na obali. 4 I ove krave ružne i mršave pojedoše onijeh sedam
krava lijepijeh i debelijeh. U tom se probudi Faraon. 5 Pa opet zaspav usni drugom, a to sedam klasova izraste
iz jednoga stabla jedrijeh i lijepijeh; 6 A iza njih isklija sedam klasova malijeh i šturijeh; 7 Pa ovi klasovi mali
pojedoše onijeh sedam velikijeh i jedrijeh. U tom se probudi Faraon i vidje da je san.
I Mojsijeva 41:9, 12, Tada progovori starješina nad peharnicima Faraonu i reče: danas se opomenuh grijeha
svojega. 12 A ondje bijaše s nama momče Jevrejče, sluga zapovjednika stražarskoga, i mi mu pripovjedismo
sne, a on nam kaza šta čiji san znači.
I Mojsijeva 41:14-16. Tada Faraon posla po Josifa, i brže ga izvedoše iz tamnice, a on se obrija i preobuče
se, te izađe pred Faraona. 15 A Faraon reče Josifu: usnih san, pa mi niko ne umije da kaže šta znači; a za tebe
čujem da umiješ kazivati sne. 16 A Josif odgovori Faraonu i reče: to nije u mojoj vlasti, Bog će javiti dobro
Faraonu.
b . Kako je Josif na samom početku svog tumačenja faraonovog sna skrenuo carevu pažnju na
pravog Boga? I Mojs. 41:16. 25. Ispričaj ukratko Josifovo tumačenje faraonovih snova. I Mojs.
41:26-31.
I Mojsijeva 41:16. 25. A Josif odgovori Faraonu i reče: to nije u mojoj vlasti, Bog će javiti dobro Faraonu. 25
A Josif reče Faraonu: oba su sna Faraonova jednaka; Bog javlja Faraonu šta je naumio.
I Mojsijeva 41:26-31. Sedam lijepijeh krava jesu sedam godina, i sedam lijepijeh klasova jesu sedam
godina; oba su sna jednaka. 27 A sedam krava mršavijeh i ružnijeh, što izađoše iza onijeh, jesu sedam godina; i
sedam klasova sitnijeh i šturijeh biće sedam godina gladnijeh. 28 To je što rekoh Faraonu: Bog kaže Faraonu šta
je naumio. 29 Evo doći će sedam godina vrlo rodnijeh svoj zemlji Misirskoj. 30 A iza njih nastaće sedam
gladnijeh godina, gdje će se zaboraviti sve obilje u zemlji Misirskoj, jer će glad satrti zemlju, 31 Te se neće znati
to obilje u zemlji od gladi potonje, jer će biti vrlo velika.
16
c . Kakav je savet I predlog Josif dao faraonu? I Mojsijeva 41:33-36.
I Mojsijeva 41:33-36. Nego sada neka potraži Faraon čovjeka mudra i razumna, pa neka ga postavi nad
zemljom Misirskom. 34 I neka gleda Faraon da postavi starješine po zemlji, i pokupi petinu po zemlji Misirskoj
za sedam rodnijeh godina; 35 Neka skupljaju od svakoga žita za rodnijeh godina koje idu, i neka snesu pod ruku
Faraonovu svakoga žita u sve gradove, i neka čuvaju, 36 Da se nađe hrane zemlji za sedam godina gladnijeh,
kad nastanu, da ne propadne zemlja od gladi.
“Tumačenje je bilo tako razborito i logično, a predložene smjernice date su tako valjano i oštroumno da
se u točnost nije moglo sumnjati.”—Patrijarsi i proroci, str. 221.
d. Šta očevidno pocazuje da je faraon počeo da veruje u pravog Boga? I Mojsijeva 41:38-41.
I Mojsijeva 41:38-41. I reče Faraon slugama svojim: možemo li naći čovjeka kakav je ovaj, u kojem bi bio
duh Božji? 39 Pa reče Faraon Josifu: kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudra i razumna kao što
si ti. 40 Ti ćeš biti nad domom mojim, i sav će ti narod moj usta ljubiti; samo ću ovijem prijestolom biti veći od
tebe. 41 I još reče Faraon Josifu: evo, postavljam te nad svom zemljom Misirskom.
“Peharnik, sav ispunjen samoprijekorima, trudio se svoju raniju nezahvanost ispraviti na taj način što je
svog dobročinitelja najtoplije pohvalio, a daljnja kraljeva raspitivanja dokazala su točnost njegovih
tvrdnji. U cijelom kraljevstvu Josip je bio jedini čovjek obdaren mudrošću da ukaže na opasnost koja je
prijetila kraljevstvu, i istakne nužnost pripreme za otklanjanje takve opasnosti. Kralj se uvjerio da je on
zaista najsposobniji za izvođenje plana koji je sam predložio. Bilo je jasno da je u Josipu božanska
moć, jer nijedan među kraljevim državnicima nije bio toliko sposoban u to kritično vrijeme povesti
državu. Činjenica da je Josip bio Hebrej i rob nije mnogo značila kad je tome suprotstavljena njegova
mudrost i zdravo rasuđivanje. ‘Možemo li naći čovjeka kakav je ovaj, u kome bi bio duh Božji?’
(Postanak (1. Moj) 41:38) pitao je kralj svoje savjetnike.”—Ibid.
četvrtak
5. Josif - primer dostojan pažnje I poštovanja
a . Koja je jedna od prvih lekcija koju oni što žele da budu pobednici treba da nauče iz Josifov
iskustva? Luka 16:10.
Luka 16:10. Koji je vjeran u malom i u mnogom je vjeran; a ko je nevjeran u malom i u mnogom je nevjeran.
“Vjerna savjesnost u svim dužnostima i na svakom položaju od najnižeg do najvišeg, pripremila je sve
njegove sposobnosti za najvišu službu. Tko živi u skladu sa Stvoriteljevom voljom, osigurava si
najčišći i najplemenitiji razvoj karaktera. ‘Strah je Božji mudrost i uklanjati se od zla jest razum’ (Job
28:28).
“Malo ih je koji shvaćaju koliko sitnice u životu utječu na razvoj karaktera. Nijedna dužnost koju
trebamo izvršiti nije ustvari beznačajna. Raznolikost okolnosti s kojima se iz dana u dan susrećemo
određena je zato da se provjeri naša vjernost i da se osposobimo za veće zadatke. Vjernošću i
privrženošću načelima u obavljanju svakodnevnih poslova um se navikava zahtjeve dužnosti stavljati
iznad zadovoljstava i osobnih sklonosti. Oni koji su ovako disciplinirani ne kolebaju se između dobra i
zla, kao što se trska povija na vjetru. Oni su vjerni svojoj dužnosti, jer su tako odgajani da su im
vjernost i istina prešle u naviku.”—Patrijarsi i proroci, str. 222, 223.
17
petak
17. siječnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kada je Josip shvatio da je njegov odlazak u Egipat predstavljao ostvarenje božanske
namjere?
2. Kakve blagoslove kršćaninu može donijeti postojanost u vjernom izvršavanju povjerene
dužnosti?
3. Kako je Josip, zahvaljujući božanskom proviđenju, skrenuo faraonovu pažnju na pravog
Boga?
4. Što je pokrenulo faraona da počne vjerovati u pravog Boga?
5. Koja je jedna od prvih pouka koju pobjednici trebaju izvući iz Josipovog iskustva?
18
Lekcija 4 Subota, 25, Januar 2014
Mojsije
“Vjerom Mojsije, kad bi veliki, ne htjede da se naziva sin kćeri Faraonove; I volje stradati s narodom Božijim,
negoli imati zemaljsku sladost grijeha: Državši sramotu Hristovu za veće bogatstvo od svega blaga Misirskoga;
jer gledaše na platu. ” (Jevr. 11:24-26).
“[Mojsijev] je pogled preko velebnog dvora i iznad vladarske krune bio usmjeren ka višim počastima
koje će biti ukazane svecima Svevišnjega u Njegovom kraljevstvu neopoganjenom prljavštinom
grijeha.”—Patrijarsi i proroci, str. 246.
Nedjelja
1. Porodica — PRVO JEVANDJELJSKO POLJE
a. Kako je Johaveda shvatila materinsku odgovornost u pogledu vaspitanja svoga sina? II Mojs.
2:7–9; Djela 7:20, 21.
II Mojs. 2:7–9; Tada reče sestra njegova kćeri Faraonovoj: hoćeš li da idem da ti dozovem dojkinju Jevrejku,
da ti doji dijete? 8 A kći Faraonova reče joj: idi. I otide djevojčica, i dozva mater djetinju. 9 I kći Faraonova
reče joj: uzmi ovo dijete, i odoj mi ga, a ja ću ti platiti. I uze žena dijete i odoji ga.
Djela 7:20, 21. U to se vrijeme rodi Mojsije, i bješe Bogu ugodan, i bi tri mjeseca hranjen u kući oca svojega.
21 A kad ga izbaciše, uze ga kći Faraonova, i odgaji ga sebi za sina.
“Bog je uslišio majčine molitve; njena je vjera bila nagrađena. Duboko zahvalna, ona hrabro i slobodno
tada pristupi svojoj sretnoj dužnosti. Vjerno je iskoristila pruženu priliku da svoje dijete odgoji i
podigne za Boga. Ona je pouzdano vjerovala da je dijete sačuvano za nekakav veliki zadatak...
Odgajala ga je još brižljivije i pomnije nego ostalu svoju djecu. Trudila se da u Mojsijevu dušu usadi
Božji strah i ljubav prema pravdi i istini, i najusrdnije se molila Bogu da ga sačuva od svakog lošeg
utjecaja.”—Patrijarsi i proroci, str. 243, 244.
b. Kako verni roditelji treba da vaspitavaju svoju decu? Izreke (Priče) 22:6.
Priče 22:6. Uči dijete prema putu kojim će ići, pa neće otstupiti od njega ni kad ostari.
“Cijeli Mojsijev budući život, veliko djelo koje je izvršio kao vođa izraelskog naroda, dokazuju od
kolike je važnosti zadatak majke kršćanske. Nema zadatka koji bi se mogao usporediti s ovim.”—Ibid.,
str. 244.
Ponedjeljak
2. MOJSIJEVA DRUGA ŠKOLA: CARSKI DVOR
a. Kakvo je obrazovanje Mojsije stekao na egipatskom carskom dvoru? Djela 7:22.
Djela 7:22. I nauči se Mojsije svoj premudrosti Misirskoj, i bješe silan u riječima i u djelima.
“Na faraonovom dvoru Mojsije je dobio najviše građansko i vojno obrazovanje. Vladar je bio odlučio
19
da svog usvojenog unuka učini nasljednikom svoga prijestolja, i mladić je bio odgajan za taj visoki
položaj. ‘I nauči se Mojsije svoj mudrosti egipatskoj i bješe silan u riječima i u djelima’ (Djela 7:22).
Njegove izuzetne sposobnosti kao vojskovođe učinile su ga miljenikom egipatske vojske. Posvuda su
ga smatrali čovjekom dostojnim divljenja.”—Patrijarsi i proroci, str. 245.
b. Objasni sudar ovog vaspitanja sa onim koje je Mojsije primio u svom Izrailjskom domu.
“Prema egipatskim zakonima, svaki koji bi došao na faraonsko prijestolje morao je biti član svećeničke
kaste; tako je i Mojsije kao zakoniti prijestolonasljednik morao biti upućen u tajne egipatske vjere. Ta
je dužnost bila povjerena svećenicima. Ali iako je revno i neumorno proučavao sve to, ipak ga nisu
mogli pridobiti da sudjeluje u molitvama lažnim bogovima. . . . Ali on je nepokolebljivo ostao pri
svojoj odluci da zakletvu na vjernost ne daje nikome osim jedinome Bogu, Stvoritelju neba i
zemlje.”—Ibid.
c. Kakav je bio Mojsijev izbor kad mu je zaprijetila opasnost da izgubi carsku krunu? Zašto?
Jevr. 11:24–26.
Jevrejima 11:24–26. Vjerom Mojsije, kad bi veliki, ne htjede da se naziva sin kćeri Faraonove; 25 I volje
stradati s narodom Božijim, negoli imati zemaljsku sladost grijeha: 26 Državši sramotu Hristovu za veće
bogatstvo od svega blaga Misirskoga; jer gledaše na platu.
“Mojsije je imao sposobnosti da zauzme istaknuto mjesto među velikim ljudima na zemlji, da blista na
dvorovima tada najslavnijeg kraljevstva i da u svoju ruku uzme žezlo njegove sile. Svojom
intelektualnom veličinom on nadvisuje velike ljude svih vremena. Kao povjesničaru, pjesniku, filozofu,
vojskovođi i zakonodavcu, njemu nema ravna.”—Ibid., str. 246.
Utorak
3. MOJSIJEVA TREĆA ŠKOLA: ČUVANJE STADA
a. Zašto je čoveku koga je Bog pripremao za tako veliki zadatak bila neophodna i ova treća škola
- čuvanje ovaca? II Mojs. 2:15, 16, 21; 3:1; Jevr. 11:27.
II Mojs. 2:15, 16, 21; I Faraon čuv za to tražaše da pogubi Mojsija. Ali Mojsije pobježe od Faraona i dođe u
zemlju Madijamsku, i sjede kod jednoga studenca. 16 A sveštenik Madijamski imaše sedam kćeri, i one dođoše i
stadoše zahvatati vodu i naljevati u pojila da napoje stado oca svojega. 21 I Mojsije se skloni da živi kod onoga
čovjeka, i on dade Mojsiju kćer svoju Seforu.
II Mojs. 3:1; A Mojsije pasijaše stado Jotoru tastu svojemu, svešteniku Madijamskomu, i odvede stado preko
pustinje, i dođe na goru Božiju Horiv.
Jevr. 11:27. Vjerom ostavi Misir, ne pobojavši se ljutine careve; jer se držaše onoga koji se ne vidi, kao da ga
viđaše.
“U školi samoodricanja i tegoba imao je naučiti se strpljenju i obuzdavanju svojih strasti. Njegovo je
srce moralo biti u potpunom skladu s Bogom da bi bio u stanju poučavati Izraelce poznavanju Njegove
volje. Morao je kroz osobno iskustvo biti pripremljen za ukazivanje očinske brige svima kojima bude
zatrebala njegova pomoć.”—Patrijarsi i proroci, str. 247.
b. Kakav je karakter Mojsije razvio kao rezultat svog četrdesetogodišnjeg školovanja u pustinji?
IV Mojs. 12:3.
IV Mojs. 12:3. A Mojsije bješe čovjek vrlo krotak mimo sve ljude na zemlji.
20
c. Šta se od onih koji su pozvani da rade za Boga traži da bi On mogao prihvatiti njihove napore,
i šta oni moraju naučiti? Rimljanima 12:18.
Rimljanima 12:18. Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svijem ljudima.
“U svima koji su bili izabrani izvršiti određeno djelo za Boga zapaža se ljudski element. Ali oni nisu
smjeli ostati nepromjenjivo ukalupljeni u svojim navikama i karakteru, zadovoljavajući se tim stanjem.
Oni su se najusrdnije trudili da od Boga prime mudrost i nauče kako trebaju raditi za Njega. Apostol
kaže: ‘Ako li kome od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga koji daje svakome bez razlike i ne
kori nikoga, i dat će mu se’ (Jakov 1:5). Ali Bog ne daje ljudima nebesku svjetlost dok su oni
zadovoljni sobom i skloni tome da ostanu u tami. Da bi mogao primiti Božju pomoć, čovjek mora
uvidjeti svoju slabost i nepotpunost; on mora svoj duh prilagoditi onoj velikoj promjeni koja se treba
izvršiti u njemu; on mora biti pokrenut na usrdnu molitvu i ustrajne napore. Loše navike i običaje treba
odbaciti; samo odlučnim nastojanjem da se takve zablude isprave i podrede ispravnim načelima može
se izvojevati pobjeda. Mnogi nikada ne uspijevaju doći do onog položaja koji bi inače mogli zauzeti,
samo zato što očekuju da Bog učini za njih ono što snagom koju im je On dao mogu i sami učiniti.”—
Ibid., str. 248.
Sreda
4. NEMA IZGOVORA ZA LJUDSKE SLABOSTI
a. Kako je Bog odbio Mojsijevo strahovanje i izgovor da je „čovjek sporoga jezika”? II Mojs.
4:10–12.
II Mojs. 4:10–12. A Mojsije reče Gospodu: molim ti se, Gospode, nijesam rječit čovjek, niti sam prije bio niti
sam otkako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporijeh usta i spora jezika. 11 A Gospod mu reče: ko je
dao usta čovjeku? ili ko može stvoriti nijema ili gluha ili okata ili slijepa? zar ne ja, Gospod? 12 Idi dakle, ja ću
biti s ustima tvojim, i učiću te šta ćeš govoriti.
“Čovjek će dobiti snagu i djelotvornost ako se prihvaća odgovornosti koje Bog stavlja na njega, i ako
se svom dušom trudi osposobiti se za pravilno izvršenje dodijeljenog mu zadatka. Koliko god njegov
položaj bio skroman, a sposobnosti ograničene, svatko tko ima povjerenja u božansku snagu i tko se
trudi svoj zadatak vjerno izvršiti, dostići će prave veličine.”—Patrijarsi i proroci, str. 255.
b. Kojom svojom slabošću je Mojsije razgnjevio Gospoda? Kako je popuštanjem osećajima svoje
supruge obeščastio Boga? II Mojs. 4:24, 25.
II Mojs. 4:24, 25. I kad bijaše na putu u gostionici, dođe k njemu Gospod i šcaše da ga ubije. 25 A Sefora uze
oštar nož, i obreza sina svojega, i okrajak baci k nogama njegovijem govoreći: ti si mi krvav zaručnik.
“Na putu iz Midjana Mojsije je iznenada, i na strašan način bio upozoren na Božje neraspoloženje
prema njemu. Javio mu se jedan anđeo u tako prijetećem stavu, kao da bi ga htio uništiti na licu mjesta.
Nikakvo objašnjenje nije bilo dato, ali se Mojsije odmah sjetio da je zanemario jedan od Božjih
zahtjeva. Podlegavši uvjeravanju svoje žene, propustio je obrezati svog mlađeg sina. . . . Ovakav
propust izabranog narodnog vođe mogao je samo oslabiti snagu božanskih propisa u očima naroda.”—
Ibid., str. 255, 256.
c. Kad su ljudi Bogom pozvani da izvrše neki određeni zadatak, šta pokazuje da oni moraju znati
i pažljivo izvršavati svoje dužnosti? 1. Samuelova 15:22; Jakov 4:17.
21
1. Samuelova 15:22; Ali Samuilo reče: zar su mile Gospodu žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas
njegov? gle, poslušnost je bolja od žrtve i pokornost od pretiline ovnujske.
Jakov 4:17. Jer koji zna dobro činiti i ne čini, grijeh mu je.
“I danas se mnogi slično ponašaju iako imaju pred očima Saulov primjer i posljedice njegovog grijeha.
Dok s jedne strane odbijaju vjerovati u neke Božje zahtjeve i pridržavati ih se, s druge strane uporno
vrše vanjske oblike bogoslužja. Duh Božji ne odgovara na takvu službu. Bez obzira na to koliko su
ljudi revni u održavanju vjerskih ceremonija, Bog ih ipak ne može prihvatiti ako namjerno i dalje
prestupaju ijednu Njegovu zapovijed.”—Ibid., str. 634.
četvrtak
5. BITNE KVALIFIKACIJE ZA KRŠĆANSKU SLUŽBU
a. Što je prva i najglavnia kvalifikacija koju svaka pobednička duša mora imati? Jovan 21:15–17.
Jovan 21:15–17. A kad objedovaše, reče Isus Simonu Petru: Simone Jonin! ljubiš li me većma nego ovi?
Reče mu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reče mu Isus: pasi jaganjce moje. 16 Reče mu opet drugom:
Simone Jonin! ljubiš li me? Reče mu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reče mu Isus: pasi ovce moje. 17 Reče
mu trećom: Simone Jonin! ljubiš li me? A Petar posta žalostan što mu reče trećom: ljubiš li me? i reče mu:
Gospode! ti sve znaš, ti znaš da te ljubim. Reče mu Isus: pasi ovce moje.
“Značajno je bilo pitanje koje je Krist postavio Petru. On je spomenuo samo jedan uvjet apostolskog
poziva i službe. »Ljubiš li me?« pitao je On. To je bitna osobina. Iako je Petar mogao imati sve druge
uvjete, ipak bez takve ljubavi prema Kristu on ne bi mogao biti vjeran pastir Njegovog stada. Znanje,
dobrodušnost, rječitost, zahvalnost i revnost – sve su te osobine od pomoći u dobrom djelu, ali bez
Kristove ljubavi u srcu, propovjednik neće imati uspjeha u svom pozivu.”—Želja vjekova, str. 815.
b. Šta predstavlja očevidan dokaz da je Mojsije stekao ovu bitnu kvalifikaciju? II Mojs. 32:9–12,
32, 33. Je li je Bog zaista nameravao da uništi izrailjski narod, ili je samo da proveri Mojsija?
II Mojs. 32:9–12, Još reče Gospod Mojsiju: pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrda vrata. 10 I sada pusti
me, da se raspali gnjev moj na njih i da ih istrijebim; ali od tebe ću učiniti narod velik. 11 A Mojsije se zamoli
Gospodu Bogu svojemu, i reče: zašto se, Gospode, raspaljuje gnjev tvoj na narod tvoj, koji si izveo iz zemlje
Misirske silom velikom i rukom krjepkom? 12 Zašto da govore Misirci i reku: na zlo ih izvede, da ih pobije po
planinama i da ih istrijebi sa zemlje? Povrati se od gnjeva svojega, i požali narod svoj oda zla.
II Mojs. 32:32, 33. Ali oprosti im grijeh: ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao. 33 A Gospod
reče Mojsiju: ko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje.
“Ako je Bog zaista naumio uništiti Izraelce, tko bi se mogao zalagati za njih? . . . Kad se Mojsije u
svojoj molitvi zalagao za Izraelce, njegove je bojažljivosti potpuno nestalo u dubokom zanimanju i
ljubavi za one za koje je kao oruđe u Božjim rukama toliko učinio. Bog je saslušao njegovo
preklinjanje i uslišio njegovu nesebičnu molitvu. On je provjeravao svoga slugu; htio je vidjeti kolika je
njegova vjernost i ljubav prema zabludjelom i nezahvalnom narodu, i Mojsije je plemenito izdržao
kušnju.”—Patrijarsi i proroci, str. 318, 319.
22
petak
24. siječnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Koja je bila prva škola u kojoj je Mojsije odgajan?
2. Što je predstavljalo drugu školu koju je morao pohađati?
3. Gdje je bila treća škola njegovog života?
4. Kako je svaka od ovih škola bitno doprinijela pripremanju Mojsija za njegovo životno djelo?
5. Koje je prvo pitanje koje se postavlja pred svakoga tko želi biti pobjednik?
23
Lekcija 5 Subota, 1, Februar 2014
Priprema za ulogu setlonoša I
“A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavjet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je
moja sva zemlja. I bićete mi carstvo svešteničko i narod svet. To su riječi koje ćeš kazati sinovima Izrailjevim.”
(II Mojs. 19:5.6).
“[Gospod] je Izraelce izveo iz Egipta i nastojao ih odgojiti kao narod koji će pripadati samo Njemu.
Njegova namjera bila je preko njih pružiti pouku i blagoslov cijelom svijetu. On ih je snabdijevao
hranom koja je odgovarala za ovu svrhu, ali to nije bilo meso, nego mana – ’kruh nebeski’. ”—Zdravlje
i sreća, str. 311.
Nedjelja
1. OPASNO DUHOVNO STANJE
a. Kojim postupkom su Izrailjci demonstrativno pokazali svoju nespremnost da ih Bog upotrebi
kao svetlonoše Njegove svetlosti? II Mojs. 16:2, 3.
II Mojs. 16:2, 3. I stade vikati sav zbor sinova Izrailjevijeh na Mojsija i na Arona u pustinji, 3 I rekoše im
sinovi Izrailjevi: kamo da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji Misirskoj, kad sjeđasmo kod lonaca s mesom
i jeđasmo hljeba izobila! jer nas izvedoste u ovu pustinju da pomorite sav ovaj zbor glađu.
“Međutim, teškoće i lišavanja bili su neophodni zbog njih samih. Bog ih je izbavio iz stanja poniženosti
i udostojio ih počasnog mjesta među narodima da bi primili značajno i sveto povjerenje. Da su imali
vjere u Boga u pogledu svega što je On činio za njih, oni bi radosno i lako podnosili sve neugodnosti,
lišavanja i patnje; ali oni nisu imali povjerenja u Gospoda iako su bili očevici neprekidnih dokaza
Njegove sile.”—Patrijarsi i proroci, str. 292, 293.
b. U odgovoru na gunđanje mnoštva, kakva uputstva je Gospod dao preko Mojsija da bi
ograničio njihov izopačeni apetit? II Mojs. 16:4, 12–15, 31, 35.
II Mojs. 16:4, 12–15, A Gospod reče Mojsiju: evo učiniću da vam daždi iz neba hljeb, a narod neka izlazi i
kupi svaki dan koliko treba na dan, da ga okušam hoće li hoditi po mome zakonu ili neće. 12 Čuo sam viku
sinova Izrailjevih. Kaži im i reci: doveče ćete jesti mesa, a sjutra ćete se nasititi hljeba, i poznaćete da sam ja
Gospod Bog vaš. 13 I uveče doletješe prepelice i prekriliše oko, a ujutru pade rosa oko okola; 14 A kad se diže
rosa, a to po pustinji nešto sitno okruglo, sitno kao slana po zemlji. 15 I kad vidješe sinovi Izrailjevi, govorahu
jedan drugomu: šta je ovo? Jer ne znadijahu šta bješe. A Mojsije im reče: to je hljeb što vam dade Gospod da
jedete.
II Mojs. 16:31, 35. I dom Izrailjev prozva taj hljeb mana; a bijaše kao sjeme korijandrovo, bijela, i na jeziku
kao medeni kolači. 35 A sinovi Izrailjevi jedoše manu četrdeset godina dok ne dođoše u zemlju u kojoj će
živjeti; jedoše manu dok ne dođoše na među zemlje Hananske.
24
Ponedjeljak
2. BOŽJI PLAN
a. Šta uvek moramo imati na umu da bismo mogli biti svetlost svetu? 1. Korinćanima 10:31. Šta
je sačinjavalo prvobitnu ishranu Adama i Eve u Edemu? 1. Mojs 1:29.
I Kor. 10:31. Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li što drugo činite, sve na slavu Božiju činite.
I Mojs. 1:29. I još reče Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja
nose sjeme; to će vam biti za hranu.
“Više puta mi je bilo pokazano da Bog svoj narod vraća svojoj prvobitnoj namjeri – da se ne trebaju
hraniti mesom mrtvih životinja. On želi nas kao narod poučiti boljem putu... Ako se meso odbaci, ako
se ukus ne potiče u tom pravcu, ako se navikavamo na voće i žitarice, ubrzo će (naša prehrana) biti kao
što je Bog odredio u početku. Njegov narod neće upotrebljavati nikakvo meso.”—Child Guidance, str.
383.
b. Šta su Izrailjci, kao Bogom izabrani narod da budu svjetlost svetu, uvek morali imati na umu?
V Mojs. 6:24; 7:6.
V Mojs. 6:24; I zapovjedi nam Gospod da vršimo sve ove uredbe bojeći se Gospoda Boga svojega, da bi nam
bilo dobro svagda i da bi nas sačuvao u životu, kao što se vidi danas.
V Mojs. 7:6. Jer si ti narod svet Gospodu Bogu svojemu, tebe je izabrao Gospod Bog tvoj da mu budeš narod
osobit mimo sve narode na zemlji.
“Bog je Izraelce izveo iz Egipta, da bi ih u kanaanskoj zemlji mogao učiniti čistim, svetim i sretnim
narodom. Da bi postigao taj cilj, On ih je podvrgnuo određenoj disciplini potrebnoj za njihovo vlastito
dobro i dobro njihovih potomaka. Da su, pokoravajući se Njegovom mudrom ograničenju, svladali
apetit, među njima ne bi bilo bolesti ni nemoći. Njihovo bi potomstvo bilo obdareno i tjelesnom i
umnom snagom. Oni bi imali jasnu predodžbu o istini i dužnosti, oštroumno zapažanje, moć
razlikovanja i zdravo prosuđivanje. Ali njihova nespremnost da se potčine ograničenjima i zahtjevima
koje im je sam Bog postavio uvelike ih je spriječilo da dostignu visoki standard koji im je On
namijenio i prime blagoslove koje je bio spreman udijeliti im.”—Patrijarsi i proroci, str. 378.
c. Zašto je sotona otvrdnuo srca Izrailjaca podstičući ih „da žele i traže ono što je bilo
zabranjeno”? Psalam 78:18.
Psalam 78:18. I kušaše Boga u srcu svom, ištući jela po volji svojoj,
“Sotona ih je navodio u iskušenje da takvo ograničenje smatraju neopravdanim i okrutnim. On ih je
poticao da žele ono što je bilo zabranjeno, jer je znao da neobuzdano popuštanje apetitu vodi odavanju
čulnim zadovoljstvima, i da će na taj način lakše uzeti narod pod svoju kontrolu. Začetnik bolesti i
bijede hvatao je ljude tamo gdje su najslabiji i gdje je imao najvećeg uspjeha. Kušanjem usredotočenim
na popuštanje apetitu on je, s velikim uspjehom, zavodio ljude još od onog dana kad je Evu nagovorio
da okusi zabranjeni plod.”—Ibid.
25
Utorak
3. OTVORENA POBUNA
a. Šta su Izrailjci učinili ubrzo po svom odlasku ispod Sinaja, i kako je Bog reagovao na to? IV
Mojs. 11:1.
IV Mojs. 11:1. Poslije stade se tužiti narod da mu je teško; a to ne bi po volji Gospodu; i kad Gospod ču,
razgnjevi se; i raspali se na njih oganj Gospodnji, i sažeže krajnje u okolu.
b. Zašto je Bog, u to vreme, njihovo gunđanje smatrao kao greh otvorene pobune? Psalam 78:17,
18; Jevrejima 10:26.
Psalam 78:17, 18; Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji. 18 I kušaše Boga u srcu
svom, ištući jela po volji svojoj,
Jevrejima 10:26. Jer kad mi griješimo navalice pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grijehe;
“Na svom putovanju od Crvenog mora do Sinaja oni su često gunđali i bunili se, ali imajući sažaljenja
prema njihovom neznanju i zaslijepljenosti, Bog ih tada nije kažnjavao za te grijehe. Međutim, od tog
vremena bio im se otkrio na Horebu. Oni su primili veliku svjetlost jer su bili očevici Božjeg
veličanstva, Njegove moći i milosti; stoga je njihovo nezadovoljstvo i nevjerovanje sada predstavljalo
veliki grijeh. Osim toga, oni su se zavjetovali da prihvaćaju Jahvu za svoga kralja i da će se pokoravati
Njegovom autoritetu. Njihovo je gunđanje sada predstavljalo pobunu, te je morala uslijediti brza i
vidljiva kazna, da bi se Izrael spasio od anarhije i propasti. I ‘Gospod se razgnjevi i raspali se na njih
oganj Gospodnji i sažeže krajnje u okolu’. Najodgovorniji za pobunu bili su uništeni munjom iz
oblaka.”—Patrijarsi i proroci, str. 379.
c. Kako su preživeli posle ovog požara nastavili i dalje svoju pobunu? IV Mojs. 11:4–6.
IV Mojs. 11:4–6. A svjetina što bijaše među njima, bješe vrlo lakoma, te i sinovi Izrailjevi stadoše plakati
govoreći: ko će nas nahraniti mesa? 5 Opomenusmo se riba što jeđasmo u Misiru zabadava, i krastavaca i dinja i
luka crnoga i bijeloga. 6 A sada posahnu duša naša, nema ništa osim mane pred očima našima.
“Međutim, uskoro se pojavi još veće zlo. Umjesto da preživjeli budu navedeni da se ponize i pokaju,
izgledalo je kao da je ova strašna kazna još više rasplamsala njihovu pobunu. Na sve strane moglo se
vidjeti kako se narod skuplja na vratima svojih šatora, te plače i jadikuje... Tako su oni izražavali svoje
nezadovoljstvo hranom koju je sam Stvoritelj predvidio za njih, iako su stalno imali dokaz da je ona
potpuno odgovarala njihovim potrebama; jer usprkos svim naporima i teškoćama koje su morali
izdržati, u njihovim plemenima nije bilo bolesnih ni iznemogli.”—Ibid.
“Svaka će duša biti kušana i provjeravana. Neka svi budno paze kako se odnose prema opomenama,
ukorima i usrdnim pozivima Božjeg Duha. Oni koji odbace svjetlost zato što ona nije u skladu s
njihovim sklonostima, bit će ostavljeni u mraku kako bi birali ono što vole – ono zbog čega će izgubiti
Božju naklonost i Njegovu zaštitu.”—The Review and Herald, 16. listopada, 1883.
26
Sreda
4. MOJSIJE PREKLINJE ZA POMOĆ
a. U svojoj zabrinutosti i bolu zbog ove teške situacije, kako se Mojsije obratio Gospodu? IV
Mojs. 11:11–15. Kakvu je pomoć Gospod tada ukazao Mojsiju? IV Mojs. 11:16.
IV Mojs. 11:11–15. Pa reče Mojsije Gospodu: zašto učini tako zlo sluzi svojemu? i zašto ne nađoh milosti
pred tobom, nego metnu na me teret svega naroda ovoga? 12 Eda li ja začeh sav ovaj narod? eda li ga ja rodih,
kad mi kažeš: iznesi ga u naručju svojem, kao što nosi dojilja dijete, u onu zemlju za koju si se zakleo ocima
njihovijem. 13 Otkuda meni mesa da dam svemu ovom narodu? jer plaču preda mnom govoreći: daj nam mesa
da jedemo. 14 Ne mogu ja sam nositi svega naroda ovoga, jer je teško za mene. 15 Ako ćeš tako činiti sa
mnom, ubij me bolje, ako sam našao milost pred tobom, da ne gledam zla svojega.
IV Mojs. 11:16. A Gospod reče Mojsiju: saberi mi sedamdeset ljudi između starješina Izrailjevijeh, koje znaš
da su starješine narodu i upravitelji njegovi, i dovedi ih k šatoru od sastanka, neka ondje stanu s tobom.
“Gospod je Mojsiju dozvolio da sam izabere najvjernije i najsposobnije ljude da bi s njima podijelio
odgovornost. Njihov utjecaj trebao mu je pomoći u obuzdavanju razjarenog naroda i gušenju pobune.
Ali ipak je njihov izbor na kraju imao loše posljedice. Da je Mojsije pokazao čvrstu vjeru u Božju silu i
dobrotu, za što je imao tako očite dokaze, oni nikada ne bi bili izabrani.”—Patrijarsi i proroci, str. 380.
b. Šta je Mojsije po Božjem nalogu imao da kaže pobunjenicima kao odgovor na njihove žalbe?
IV Mojs. 11:18–20.
IV Mojs. 11:18–20. A narodu reci: pripravite se za sjutra da jedete mesa, jer plakaste da Gospod ču, i rekoste:
ko će nas nahraniti mesa? jer nam dobro bijaše u Misiru. Daće vam dakle Gospod mesa i ješćete. 19 Nećete jesti
jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana; 20 Nego cio mjesec dana, dokle vam na nos
ne udari i ne ogadi vam se, zato što odbaciste Gospoda koji je među vama i plakaste pred njim govoreći: zašto
izidosmo iz Misira?
c. Kako je Gospod ukorio i Mojsija zbog nedostatka vere i izraženog nezadovoljstva? IV Mojs.
11:21–23.
IV Mojs. 11:21–23. A Mojsije reče: šest stotina tisuća pješaka ima naroda, u kojem sam, pa ti kažeš: daću im
mesa da jedu cio mjesec dana. 22 Eda li će im se poklati ovce i goveda da im dostane? ili će im se pokupiti sve
ribe morske da im bude dosta? 23 A Gospod reče Mojsiju: zar ruka Gospodnja neće biti dovoljna? Vidjećeš hoće
li biti što ti rekoh ili neće.
d. Iako je Izrailjcima dao mesa za kojim su toliko žudeli, kako ih je Bog kaznio zbog njihove
pobune? IV Mojs. 11:31–33; Psalam 106:13–15.
IV Mojs. 11:31–33; Tada se podiže vjetar od Gospoda, i potjera od mora prepelice, i razasu ih po okolu, na
dan hoda odovuda i na dan hoda odonuda oko okola, na dva lakta od zemlje. 32 I ustavši narod ceo onaj dan i
svu noć i ceo drugi dan kupljaše prepelice: i ko nakupi najmanje nakupi deset gomora; i povješaše ih sebi redom
oko okola. 33 Ali meso još im bijaše u zubima, jošte ga ne pojedoše, a Gospod se razgnjevi na narod, i udari
Gospod narod pomorom vrlo velikim.
Psalam 106:13–15. Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne počekaše volje njegove. 14 Polakomiše se u
pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi. 15 On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu
27
njihovu.
“Bog im je dao ono što im nije služilo na dobro, zato što su tako uporno čeznuli za time. Nisu bili
zadovoljni hranom koja se pokazala toliko blagotvornom za njihovo zdravlje. Njihove pobunjeničke
želje bile su zadovoljene, ali su zato morali snositi posljedice. Naslađivali su se bez mjere i granice, i
zbog takve neumjerenosti morala je uslijediti neodložna kazna. ‘I udari Gospod narod pomorom vrlo
velikim’. Mnogi su se porazbolijevali i poumirali od strašne groznice, dok su najveći krivci bili udareni
pomorom čim su okusili hranu za kojom su žudjeli.”—Ibid., str. 382.
četvrtak
5. BIRANJE IZMEĐU SVETLOSTI I TAME
a. Kako Bog gleda na one do kojih svjetlost nikada nije doprla, koji nikada nisu upoznali
Njegovu volju niti razumeli Njegove namere? Djela 17:30.
Djela 17:30. Ne gledajući dakle Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju;
“‘Ako svjetlost dođe, i bude odbačena ili prezrena, onda dolazi osuda i Božji gnjev; ali dok svjetlost
nije data, nema ni grijeha, jer nije bilo svjetlosti koju bi ljudi mogli odbaciti.’”—Svjedočanstva, sv. 1,
str. 116.
b. Međutim, kako će Bog postupiti sa onima koji odbijaju da poslušaju i onda kad im je jasno
otkrivena Njegova volja? Luka 12:47, 48; Jakov 4:17; I Sam. 15:23.
Luka 12:47, 48; A onaj sluga koji zna volju gospodara svojega, i nije se pripravio, niti učinio po volji
njegovoj, biće vrlo bijen; 48 A koji ne zna pa zasluži boj, biće malo bijen. Kome je god mnogo dano mnogo će
se iskati od njega; a kome predaše najviše najviše će iskati od njega.
Jakov 4:17; Jer koji zna dobro činiti i ne čini, grijeh mu je.
I Sam. 15:23. Jer je neposlušnost kao grijeh od čaranja, i nepokornost kao sujevjerstvo i idolopoklonstvo.
Odbacio si riječ Gospodnju, zato je i on tebe odbacio da ne budeš više car.
“Dok s jedne strane odbijaju vjerovati u neke Božje zahtjeve i pridržavati ih se, s druge strane uporno
vrše formalni oblik bogoslužja. Duh Božji ne odgovara na takvu službu. Bez obzira na to koliko su
ljudi revni u održavanju vjerskih ceremonija, Bog ih ipak ne može prihvatiti ako namjerno i dalje
prestupaju ijednu Njegovu zapovijed.”—Patrijarsi i proroci, str. 634.
petak
31. siječnja
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Bog je Izraelcima postavio ograničenja u pogledu prehrane, kako su oni reagirali na to?
2. Zašto je Bog njihovo gunđanje povodom toga smatrao pobunom?
3. Na koji način je ipak dao hranu za kojom su toliko čeznuli?
4. Kako Bog gleda na one koji zaista ne poznaju istinu?
5. Kako će On postupiti s onima koji namjerno ne uvažavaju Njegovu otkrivenu volju?
28
Lekcija 6 Subota, 8, Februar 2014
Priprema za ulogu setlonoša II
“O kad bi narod moj slušao mene, i sinovi Izrailjevi hodili putovima mojim! Brzo bih pokorio neprijatelje
njihove, i na protivnike njihove digao bih ruku svoju;” (Ps. 81:13.14).
“Oni na koje je položen teret odgovornosti za ovo djelo [reforme] neće gledati mirno kada se postupa
nepravedno, niti pokrivati zlo plaštem lažnog milosrđa.”—Proroci i carevi, str. 675.
Nedjelja
1. OD NIŽEG KA VIŠEM KRITERIJUMU
a. Kako bi Izrailjci – kad su u Hananu imali sve uslove da budu svetlost svetu – bili blagosloveni
da su prihvatili Božji plan u pogledu vraćanja na prvobitnu ishranu datu Adamu? Psalam 78:23–
25; 81:13, 14.
Psalam 78:23–25; Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska, 24 I pusti, te im podaždje mana
za jelo, i hljeb nebeski dade im. 25 Hljeba anđelskoga jeđaše čovjek; posla im jela do sitosti.
Psalam 81:13, 14. O kad bi narod moj slušao mene, i sinovi Izrailjevi hodili putovima mojim! 14 Brzo bih
pokorio neprijatelje njihove, i na protivnike njihove digao bih ruku svoju;
“Da bi izmijenio i oplemenio njihove sklonosti, i u njima aktivirao više sile uma, [Gospod] im je
uskratio meso mrtvih životinja. Dao im je anđeosku hranu – manu s neba.”—The SDA Bible
Commentary [E.G. White Comments], vol. 1, str. 1113.
b. Pošto je jedenje mesa bilo posle potopa privremeno dozvoljeno (vidi: Postanak (1. Moj) 9:3;
18:7; 27:9), zašto su Izrailjevi bili kažnjeni kad su tražili meso? IV Mojs. 11:33; Psalam 78:27–
32; 106:14, 15.
(vidi: I Mojs. 9:3; 18:7; 27:9), 9:3 Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao
zelenu travu. 18:7 Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi. 27:9
Idi sada k stadu i donesi dva dobra jareta, da zgotovim ocu tvojemu jelo od njih, kako rado jede.
IV Mojs. 11:33; Ali meso još im bijaše u zubima, jošte ga ne pojedoše, a Gospod se razgnjevi na narod, i udari
Gospod narod pomorom vrlo velikim.
Psalam 78:27–32; I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim; 28 Pobaca ih sred
okola njihova, oko šatora njihovijeh. 29 I najedoše se i dade im što su željeli. 30 Ali ih još i ne prođe želja, još
bješe jelo u ustima njihovijem, 31 Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjače među njima, i mladiće u
Izrailju pobi. 32 Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše čudesima njegovijem.
Psalam 106:14, 15. Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi. 15 On ispuni
molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu.
“Kad netko jasno vidi što mu je dužnost, onda neka ne prilazi Bogu s molitvom da mu se ipak dozvoli
29
da je ne izvrši. Štoviše, treba se smjerna i ponizna duha moliti za snagu i mudrost kako bi mogao
ispuniti njene zahtjeve.”—Patrijarsi i proroci, str. 441.
Ponedjeljak
2. DOZVOLJENO ZBOG OKORELOSTI SRCA
a. Kako je Gospod, s obzirom na nespremnost Izrailjaca za viši kriterijum, ispoljavao strpljenje i
toleranciju prema njima dok ih je vodio? Psalam 81:11, 12; Ezekiel 14:4, 5.
Psalam 81:11, 12; Ali ne posluša narod moj glasa mojega, Izrailj ne mari za me. 12 I ja ih pustih na volju srca
njihova, neka hode po svojim mislima.
Ezekiel 14:4, 5. Zato govori im i reci im: ovako veli Gospod Gospod: ko je god od doma Izrailjeva stavio u
srce svoje gadne bogove svoje i metnuo preda se o što se spotiče na bezakonje svoje, pa dođe k proroku, ja
Gospod odgovoriću mu kad dođe za mnoštvo gadnijeh bogova njegovijeh, 5 Da uhvatim dom Izrailjev za srce
njihovo što su se odvratili od mene svi za gadnijem bogovima svojim.
b. Što je Gospod Izrailjcima »zbog okorelosti srca njihova« konačno dozvolio da jedu? Kakva
ograničenja je i u tome što je bilo dozvoljeno stavio iz zdravstvenih razloga? III Mojs. 11:1–4, 9,
10; 3:17; 22:8.
III Mojs. 11:1–4, 9, 10; I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći im: 2 Kažite sinovima Izrailjevim i recite:
ovo su životinje koje ćete jesti između svijeh životinja na zemlji: 3 Što god ima papke i papci su mu razdvojeni i
preživa između životinja, to jedite. 4 Ali onijeh što samo preživaju ili što samo imaju papke razdvojene, ne
jedite, kao što je kamila, jer preživa ali nema papaka razdvojenih; da vam je nečista; 9 A između svega što je u
vodi ovo jedite: što god ima pera i ljusku u vodi, po moru i po rijekama, jedite. 10 A što nema pera i ljuske u
moru i u rijekama između svega što se miče po vodi i živi u vodi, da vam je gadno.
III Mojs. 3:17; 22:8. 3:17 Vječan zakon neka vam bude od koljena do koljena u svijem stanovima vašim: da
ne jedete sala ni krvi. 22:8 Mrcinoga ili što raskine zvjerka neka ne jede, da se njim ne skvrni; ja sam Gospod.
“Kad su se smjestili u zemlji kanaanskoj, Izraelcima je bilo dozvoljeno jesti hranu životinjskog
porijekla, ali s velikim ograničenjima u tom pogledu, kako bi se koliko toliko spriječile loše
posljedice.”—Zdravlje i sreća, str. 311, 312.
c. Kakve uredbe i zakone je Gospod dozvolio Mojsiju da im propiše kad nisu bili spremni da
prihvate viši kriterijum? Ezekiel 20:23–25. Koji savet vodeći ljudi u Zajednici i jevanđelisti uvek
treba da imaju na umu? Jovan 14:17; 16:13.
Ezekiel 20:23–25. I ja im još podigoh ruku svoju u pustinji da ću ih rasijati po narodima i razasuti po
zemljama. 24 Jer zakona mojih ne izvršivaše i uredbe moje odbaciše i subote moje oskvrniše, i oči im gledahu
za gadnijem bogovima otaca njihovijeh. 25 Zato im i ja dadoh uredbe ne dobre i zakone kroz koje neće živjeti.
Jovan 14:17; 16:13. Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje; a vi ga
poznajete, jer u vama stoji, i u vama će biti. 16:13 A kad dođe on, Duh istine, uputiće vas na svaku istinu; jer
neće od sebe govoriti, nego će govoriti što čuje, i javiće vam što će biti unapredak.
“Ne smijemo ići brže nego što to mogu prihvatiti i oni koji su na osnovu svoje savjesti i zdravog
razuma osvjedočeni u istine koje zastupamo. S ljudima se moramo susresti ondje gdje se oni nalaze.
30
Nekima je od nas trebalo mnogo godina da bi se u pogledu zdravstvene reforme uzdigli do stupnja na
kojem se sada nalazimo. Reforme u pogledu prehrane treba sprovoditi obazrivo. Apetit predstavlja jako
iskušenje s kojim moramo doći u sukob, jer svijet danas samo misli o jelu i piću. Ako shvatimo da rad s
ljudima zahtijeva toliko vremena koliko je nama bilo potrebno da dostignemo sadašnje stanje u
reformi, mi ćemo biti vrlo strpljivi s njima, dopuštajući da napreduju korak po korak, kao što smo i
sami činili, sve dok se njihova stopala ne učvrste na području zdravstvene reforme. Međutim, moramo
biti vrlo obazrivi ne žureći prebrzo, kako ne bismo bili primorani vraćati se istim tragom. U reformi je
bolje napraviti jedan korak manje, nego za jedan korak istrčavati ispred postavljenog cilja. I ako u
svemu tome napravimo grešku, neka to bude na strani koja nas približava narodu.”—Svjedočanstva, sv.
3, str. 20, 21.
Utorak
3. PRED ULASKOM U HANAN
a. Koje je značajne institucije, pored prvobitne ishrane, je takođe trebalo obnoviti među
Izrailjcima pre njihovog ulaska u Hanan – da bi zaista mogli da budu svetlost svetu?
1) Dan Božjeg počinka—subota. I Mojs. 2:2, 3; II Mojs. 16:29, 30; Jevrejima 4:1–3, 9–11. Zašto
oni nisu bili u stanju ući u Božji počinak u potpunom smislu (i doslovno i duhovno)? Jevrejima
3:18, 19.
I Mojs. 2:2, 3; I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih,
koja učini; 3 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini;
II Mojs. 16:29, 30; Vidite, Gospod vam je dao subotu, zato vam daje šestoga dana hljeba na dva dana. Stojte
svaki na svom mjestu, i neka ne odlazi niko sa svojega mjesta u sedmi dan. 30 I počinu narod u sedmi dan.
Jevrejima 4:1–3, 9–11. Da se bojimo dakle da kako dok je još ostavljeno obećanje da se ulazi u pokoj njegov,
ne odocni koji od vas. 2 Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomaže čuvena riječ, jer ne vjerovaše
oni koji čuše. 3 Jer mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj, kao što reče: zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće
ući u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta. 4:9 Daklem je ostavljeno još počivanje narodu
Božijemu. 10 Jer koji uđe u pokoj njegov, i on počiva od djela svojijeh, kao i Bog od svojijeh. 11 Da se
postaramo dakle ući u taj pokoj, da ne upadne ko u onu istu gatku nevjerstva.
Jevrejima 3:18, 19. A kojima se zakle da neće ući u pokoj njegov, nego onima koji ne htješe da vjeruju? 19 I
vidimo da ne mogoše ući za nevjerstvo.
2) Institucija braka. Iako je Mojsije želio da obnovi ovu instituciju, zašto su njegovi napori ostali
bezuspešni? Matej 19:4, 7, 8. Jezek. 20:25. Kakvi su napori kasnije učinjeni u tom pogledu?
Malahija 2:14–16.
Matej 19:4, 7, 8. 4 A on odgovarajući reče im: nijeste li čitali da je onaj koji je u početku stvorio čovjeka
muža i ženu stvorio ih? 7 Rekoše mu: zašto dakle Mojsije zapovijeda da se da knjiga raspusna, i da se pusti? 8
Reče im: Mojsije je vama dopustio po tvrđi vašega srca puštati svoje žene; a ispočetka nije bilo tako.
Jezek. 20:25. Zato im i ja dadoh uredbe ne dobre i zakone kroz koje neće živjeti.
Malahija 2:14–16. A vi govorite: zašto? Zato što je Gospod svjedok između tebe i žene mladosti tvoje, kojoj ti
činiš nevjeru, a ona ti je drugarica i žena, s kojom si u vjeri. 15 Jer nije li učinio jedno, ako i imaše još više
duha? a zašto jedno? da traži sjeme Božije; zato čuvajte duh svoj, i ženi mladosti svoje ne činite nevjere. 16 Jer
31
Gospod Bog Izrailjev veli da mrzi na puštanje, jer taki pokriva nasilje plaštem svojim, govori Gospod nad
vojskama; zato čuvajte duh svoj da ne činite nevjere.
b. Razmatrajući okorelost srca sinova Izrailjevih u staro doba, na koji način ponekad i mi
padamo u iskušenje da ponavljamo njihove greške?
“Povijest o doživljajima Izraelaca u pustinji zapisana je za pouku Božjem Izraelu do kraja vremena.
Zapisi o Božjem postupanju s putnicima u pustinji, o svim njihovim lutanjima, patnjama od gladi, žeđi
i o umoru, i potresnom pokazivanju Njegove sile u njihovu korist, puni su opomene i pouka Njegovom
narodu za sva vremena. Različita iskustva koja su Hebreji stekli, predstavljala su pripremnu školu za
život u obećanoj zemlji, u Kanaanu. Bog želi da Njegov narod u ovim danima ponizna srca i
prijemljiva duha razmotri iskušenja kroz koja je stari Izrael prolazio, kako bi iz toga mogao izvući
pouku u svojoj pripremi za nebeski Kanaan.
“Osvrćući se na Izraelce, mnogi se čude njihovom nevjerstvu i gunđanju i čini im se da oni ne bi bili
tako nezahvalni. Međutim, kad god se njihova vjera stavi na ma kakvu kušnju, oni ne pokazuju više
postojanosti ni strpljenja nego što je pokazao i stari Izrael. Kad zapadnu u teškoće, oni gunđaju protiv
postupaka kojima ih Bog želi oplemeniti.”—Patrijarsi i proroci, str. 293.
Sreda
4. PRIPREMA ZA NOVU ZEMLJU
a. Da li prvobitne božanske institucije treba da se obnove i danas – pre našeg ulaska u nebeski
Hanan? Matej 17:11; Djela 3:20, 21. Koje su to institucije?
Matej 17:11; A Isus odgovarajući reče im: Ilija će doći najprije i urediti sve.
Djela 3:20, 21. I da pošlje naprijed narečenoga vam Hrista Isusa, 21 Kojega valja dakle nebo da primi do
onoga vremena kad se sve popravi, što Bog govori ustima sviju svetijeh proroka svojijeh od postanja svijeta.
1) Dan Božjeg počinka – subota. Isaija 56:1, 6–8; 58:12–14.
Isaija 56:1, 6–8; Ovako veli Gospod: pazite na sud, i tvorite pravdu, jer će skoro doći spasenje moje, i pravda
će se moja objaviti. 6 A tuđine koji pristanu uz Gospoda da mu služe i da ljube ime Gospodnje, da mu budu
sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne i drže zavjet moj, 7 Njih ću dovesti na svetu goru svoju i
razveseliću ih u domu svojem molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve biće ugodne na oltaru mom, jer
će se dom moj zvati dom molitve svijem narodima. 8 Gospod Gospod govori, koji sabira prognanike Izrailjeve:
još ću mu sabrati osim onijeh koji su sabrani.
Isaija 58:12–14. I tvoji će sazidati stare pustoline, i podignućeš temelje koji će stajati od koljena do koljena, i
prozvaćeš se: koji sazida razvaline i opravi putove za naselje. 13 Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš
što je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Gospodnji slavnijem, i budeš ga
slavio ne idući svojim putovima i ne čineći što je tebi drago, ni govoreći riječi, 14 Tada ćeš se veseliti u
Gospodu, i izvešću te na visine zemaljske, i daću ti da jedeš našljedstvo Jakova oca svojega; jer usta Gospodnja
rekoše.
2) Institucija braka. 1. Korinćanima 7:1, 2, 10, 11, 24, 29, 39.
1. Korinćanima 7:1, 2, 10, 11, 24, 29, 39. A za ono što mi pisaste: dobro je čovjeku da se ne dohvata do
žene: 2 Ali zbog kurvarstva svaki da ima svoju ženu, i svaka žena da ima svojega muža; 10 A oženjenijem
zapovijedam, ne ja nego Gospod, da se žena od muža ne razdvaja 11 (Ako li se pak i razdvoji, da se više ne
udaje, ili da se pomiri sa svojijem mužem); i muž da ne pušća žene. 24 Svaki, braćo, u čemu je ko pozvan u
32
onome neka ostane pred Gospodom. 29 A ovo govorim, braćo, jer je ostalo vrijeme prekraćeno, da će i oni koji
imaju žene biti kao oni koji nemaju; 39 Žena je privezana zakonom dokle joj god živi muž; a ako joj umre muž,
slobodna je za koga hoće da se uda, samo u Gospodu.
3) Ishrana bez mesa prvobitno data Adamu i Evi. 1. Korinćanima 10:5, 6, 11; Isaija 22:12–14.
1. Korinćanima 10:5, 6, 11; Ali mnogi od njih ne bijahu po Božijoj volji, jer biše pobijeni u pustinji. 6 A ovo
biše ugledi nama, da mi ne želimo zala, kao i oni što želješe. 11 Ovo se pak sve događaše ugledi njima, a napisa
se za nauku nama, na koje pošljedak svijeta dođe.
Isaija 22:12–14. I zva vas Gospod nad vojskama u onaj dan da plačete i ridate i da skubete kose i pripašete
kostrijet; 13 A gle, radost i veselje, ubijaju goveda, kolju ovce, jedu meso i piju vino govoreći: jedimo i pijmo,
jer ćemo sjutra umrijeti. 14 Ali Gospod nad vojskama javi mi: neće vam se oprostiti ovo bezakonje do smrti,
veli Gospod, Gospod nad vojskama.
“Pri završetku svijeta obnovit će se sve božanske institucije. Popravit će se razvaline koje je čovjek
načinio prestupivši subotu. Pripadnici ostatka Božjeg naroda koji kao reformatori stoje pred svijetom,
moraju pokazati da je Božji zakon osnova svake trajne reforme a subota, iz četvrte zapovijedi, mora
ostati kao stalni spomen stvaranja i sile Božje. Oni moraju jasnim i razgovijetnim riječima ukazivati na
obvezu držanja svih deset zapovijedi. Potaknuti Kristovom ljubavlju oni moraju surađivati s Njim,
izgrađujući pusta mjesta. Oni moraju 'sazidati razvaline i popraviti putove prema naseljima.'”—Proroci
i carevi, str. 678.
b. Polazeći od činjenice da ”sve božanske institucije treba obnoviti”, kako proročanstvo opisuje
one koji nose posljednju poruku milosti ovome svetu? Isaija 58:12; 61:4.
Isaija 58:12; I tvoji će sazidati stare pustoline, i podignućeš temelje koji će stajati od koljena do koljena, i
prozvaćeš se: koji sazida razvaline i opravi putove za naselje.
Isaija 61:4. I oni će sazidati davnašnje pustoline, podignuće stare razvaline i ponoviće gradove puste, što leže
razvaljeni od mnogo naraštaja.
“Prorok [Izaija] ovim riječima opisuje narod koji se u vrijeme općeg otpada od istine i pravde trudi
obnoviti načela na kojima je osnovano Božje carstvo. Taj narod popravlja razvaline načinjene u Božjem
zakonu– zidove koje je On podigao da zaštiti svoje izabrane.”—Ibid., str. 677, 678.
“U upadljivoj suprotnosti s ovim mnoštvom stoji mala zajednica onih koji ne odstupaju od svoje
odanosti i vjernosti Bogu. ’Ovdje je trpljenje svetih koji drže zapovijedi Božje i vjeru Isusovu’
(Otkrivenje 14:12). To su oni o kojima prorok Izaija kaže: 'I Tvoji će sazidati stare pustoline, i podignut
ćeš temelje koji će stajati od koljena do koljena, i prozvat ćeš se: koji sazida razvaline i opravi putove
za naselje’ (Izaija 58:12).”—The Signs of the Times, 8. veljače, 1910.
četvrtak
5. “I ČUSMO GLAS NJEGOV”
a. Tko je bio Anđeo koji siđe na Goru Sinajsku da bi neposredno svojim glasom progovorio
ljudima? Djela 7:37–39; 3:22, 23; 1. Korinćanima 10:1–4.
Djela 7:37–39; Ovo je Mojsije koji kaza sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog vaš podignuće vam proroka iz
vaše braće, kao mene: njega poslušajte. 38 Ovo je onaj što bješe u crkvi u pustinji s anđelom, koji mu govori na
gori Sinajskoj, i s ocima našijem; koji primi riječi žive da ih nama da; 39 Kojega ne htješe poslušati oci naši,
33
nego ga odbaciše, i okrenuše se srcem svojijem u Misir,
Djela 3:22, 23; Mojsije dakle ocevima našijem reče: Gospod Bog vaš podignuće vam proroka iz vaše braće,
kao mene; njega poslušajte u svemu što vam kaže. 23 I biće da će se svaka duša koja ne posluša toga proroka
istrijebiti iz naroda.
1. Korinćanima 10:1–4. Ali neću vam zatajiti, braćo, da ocevi naši svi pod oblakom biše, i svi kroz more
prođoše; 2 I svi se u Mojsija krstiše u oblaku i moru; 3 I svi jedno jelo duhovno jedoše; 4 I svi jedno piće
duhovno piše; jer pijahu od duhovne stijene koja iđaše za njima: a stijena bješe Hristos.
b. Kako znamo da Hristos nije došao na svijet da uvede novu religiju, već samo da obnovi ono što
je izgubljeno delovanjem sotoninim? Luka 19:10; 1. Jov. 3:8; Matej 5:17.
Luka 19:10; Jer je sin čovječij došao da nađe i spase što je izgubljeno.
1. Jov. 3:8; Koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka. Zato se javi sin Božij da raskopa djela
đavolja.
Matej 5:17. Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam došao da pokvarim, nego da
ispunim.
“Velikim planom spasenja svijet će biti vraćen u svoje prvobitno stanje. Sve što je grijehom bilo
izgubljeno bit će Božjom milošću ponovno obnovljeno.”—Patrijarsi i proroci, str. 342.
c. Što treba da bude naše iskustvo i odgovornost kao Hristovih saradnika? Jovan 16:13 uporedi
sa Amos 4:12.
Jovan 16:13 A kad dođe on, Duh istine, uputiće vas na svaku istinu; jer neće od sebe govoriti, nego će govoriti
što čuje, i javiće vam što će biti unapredak.
Amos 4:12. Zato ću ti tako učiniti, Izrailju; i što ću ti tako učiniti, pripravi se, Izrailju, da sreteš Boga svojega.
“Istina koju mi imamo veća je i svečanija od svih poruka koje su ikada bile povjerene smrtnicima, i
pred Bogom smo odgovorni za način na koji je predstavljamo svijetu. Rad na spašavanju duša svakome
od nas treba biti na prvome mjestu. Dok činimo sve što je u našoj moći da druge pridobijemo za istinu,
trebamo pokazati kakav je utjecaj ona izvršila na naš život i karakter.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 307.
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kad jasno vidimo što nam je dužnost, kako trebamo reagirati?
2. Što Gospod, vodeći svoj narod, ponekad upotrebljava kad oni nisu spremni za viši kriterij?
3. Koje tri prvobitne institucije Gospod želi da Njegov narod obnovi pri ulasku u Kanaan?
4. Što također treba obnoviti prije našeg ulaska u nebeski Kanaan?
5.
Je li Krist svojim dolaskom na svijet uveo novu religiju ili obnovio ono što je bilo
izgubljeno?
34
Lekcija 7 Subota, 15, Februar 2014
Bog poučava Izrailjce da ne gunđaju
“ I opominji se svega puta kojim te je vodio Gospod Bog tvoj četrdeset godina po pustinji, da bi te namučio i
iskušao, da se zna šta ti je u srcu, hoćeš li držati zapovijesti njegove ili nećeš.” (V Mojs. 8:2).
“Popuštajući stalno duhu gunđanja i pobune, Izraelci su bili skloni pronalaziti prigovore čak i
blagoslovima kojima ih je Bog u svojoj milosti obasipao.”—The Signs of the Times, 28. listopada,
1880.
Nedjelja
1. PONOVNO NEGODOVANJE I NEZADOVOLJSTVO
a. Na šta su se sinovi Izrailjevi, pred kraj svoga lutanja po pustinji, još uvek žalili i protiv Boga i
protiv Mojsija? IV Mojs. 21:5.
IV Mojs. 21:5. I vikaše narod na Boga i na Mojsija: zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji?
Jer nema ni hljeba ni vode, a ovaj se nikaki hljeb već ogadio duši našoj.
b. Kako se Mojsije trudio da ih osvjedoči u neopravdanost njihovih žalbi i nezadovoljstva? V
Mojs. 8:3, 4, 14–16.
V Mojs. 8:3, 4, I mučio te je, i glađu te morio; ali te je opet hranio manom, za koju ti nijesi znao ni oci tvoji, da
bi ti pokazao da čovjek ne živi o samom hljebu nego o svemu što izlazi iz usta Gospodnjih. 4 Odijelo tvoje ne
ovetša na tebi niti noga tvoja oteče za ovijeh četrdeset godina;
V Mojs. 8:14–16. Nemoj da se ponese srce tvoje i zaboraviš Gospoda Boga svojega, koji te je izveo iz zemlje
Misirske, iz kuće ropske; 15 Koji te je vodio preko one pustinje velike i strašne gdje žive zmije vatrene i
skorpije, gdje je suša a nema vode; koji ti je izveo vodu iz tvrdoga kamena; 16 Koji te je hranio u pustinji
manom, za koju ne znaše oci tvoji, da bi te namučio i iskušao te, i najposlije da bi ti dobro učinio.
“Svakoga dana tijekom putovanja bili su sačuvani čudom Božje milosti. Na cijelom su putu kojim ih je
Bog vodio nalazili vodu kojom su gasili žeđ, kruh s neba da bi se nasitili, a mir i sigurnost u sjenci
oblaka preko dana i u stupu od ognja preko noći. Anđeli su im pomagali kad su se uspinjali strmim
padinama ili pješačili mučnim stazama po pustinji. Usprkos teškoćama koje su podnosili, u njihovim
redovima nije bilo posustalih ni iznemoglih. Od tolikog dugog putovanja nijednome nije čak ni noga
otekla, niti im se odijelo oštetilo.”—Patrijarsi i proroci, str. 429.
Ponedjeljak
2. ZMIJA OD BRONZE
a. Kako je Gospod odgovorio na neopravdano žaljenje i gunđanje naroda? IV Mojs. 21:6.
IV Mojs. 21:6. A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu, te pomrije mnogo naroda u Izrailju.
35
“Budući da su prebivali u zaštiti Božje sile, nisu ni primjećivali bezbrojne opasnosti koje su ih stalno
okruživale. U svojoj nezahvalnosti i nevjerstvu stalno su spominjali smrt, i sada je Gospod dopustio da
smrt dođe. Zmije otrovnice koje su predstavljale pravu napast za pustinju nazivali su vatrenim
zmijama, zbog strahovitog djelovanja njihovog ujeda koji je odmah izazivao upalu i brzu smrt. Budući
da na Izraelcima nije počivala Božja zaštitnička ruka, mnogi iz naroda bili su napadnuti od ovih
otrovnih stvorova.”—Patrijarsi i proroci, str. 429.
b. Što su Izrailjci učinili, videći da im je Bog zbog njihovog neopravdanog gunđanja, sada dao
razlog da stvarno imaju na šta da se žale? IV Mojs. 21:7. Kakva je to pouka za nas?
IV Mojs. 21:7. Tada dođe narod k Mojsiju i rekoše: zgriješismo što vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga
neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod.
“U čitavom logoru zavladali su strah i pomutnja. Gotovo u svakom šatoru našao se po koji mrtvac ili
bolesnik na umoru. Nitko se nije osjećao sigurnim. Često bi se kroz tišinu noći prolomio prodoran krik
najavljujući nove žrtve. Svi su se trudili da se nađu oko bolesnika ili da zaštite one koji još nisu bili
pogođeni. Sada se iz njihovih usta nije čulo nikakvo gunđanje. U usporedbi s trenutnim patnjama,
ranije poteškoće i iskušenja nisu izgledali vrijedni pažnje.
“Sada se narod ponizio pred Bogom. Došli su Mojsiju sa svojim priznanjima i molbama. ‘Zgriješismo
što vikasmo na Gospoda i na tebe’ (Brojevi (4. Moj) 21:7). A samo malo prije toga optuživali su ga kao
najcrnjeg neprijatelja i prikazivali uzročnikom svih svojih muka i nevolja. Međutim, čak i u trenutku
kad su im te riječi silazile s usana, znali su da je optužba bila lažna; i čim ih je snašla kazna, pohitali su
k njemu kao jedinom čovjeku koji se mogao za njih zauzeti kod Boga.”—Ibid., str. 429, 430.
“Kad uvidimo svoju grješnost, ne trebamo očajavati niti se plašiti kao da nemamo Spasitelja ili kao da
On nema za nas milosti. Baš u tim trenucima On nas poziva da dođemo k Njemu u svojoj
bespomoćnosti i On će nas izbaviti.”—Ibid., str. 431.
Utorak
3. “POGLEDAJ I ŽIVI”
a. Što je Mojsije po Božjem nalogu učinio da bi se našao izlaz za one koji su bili ujedeni od tih
otrovnih zmija, i kakav je bio rezultat? IV Mojs. 21:8, 9.
IV Mojs. 21:8, 9. I Gospod reče Mojsiju: načini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka
pogleda u nju, pa će ozdraviti. 9 I načini Mojsije zmiju od mjedi, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija
on pogleda u zmiju od mjedi, i ozdravi.
“Neki nisu vjerovali da će ih samo jedan pogled na metalnu figuru moći izliječiti. Takvi su pomrli zbog
svog nevjerstva. Međutim, mnogi su vjerovali u moć Bogom danog sredstva. Očevi, majke, braća i
sestre sa strahom i čežnjom nastojali su iznemogli pogled svojih srodnika, često i umirućih, usmjeriti
na podignutu zmiju. Iako potpuno iznemogli i na samrti, trebali su je samo jednom pogledati pa da
odmah potpuno ozdrave.
“Narod je dobro znao da se sila koja može izazvati takvu promjenu ne nalazi u zmiji od bronce. Moć
iscjeljenja mogla je doći jedino od Boga. On je u svojoj mudrosti izabrao baš takav način da bi pokazao
svoju silu. Zahvaljujući tom jednostavnom sredstvu narod je bio naveden da shvati da je upravo
vlastitim grijehom navukao to zlo na sebe. Istovremeno su dobili obećanje da nemaju razloga plašiti se
sve dok budu poslušni Bogu, jer će ih On sačuvati.”—Patrijarsi i proroci, str. 430.
b. Kakav savet naši propovednici treba da upute onima koji danas imaju običaj da se žale i
gunđaju? Filipljanima 2:14; Izaija 45:22; I Petrova 5:6, 7.
36
Filipljanima 2:14; Sve činite bez vike i premišljanja,
Izaija 45:22; Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga.
I Petrova 5:6, 7. Ponizite se dakle pod silnu ruku Božiju, da vas povisi kad dođe vrijeme. 7 Sve svoje brige
bacite na nj, jer se on brine za vas.
“Podizanje brončane zmije trebalo je pružiti Izraelcima važnu pouku. Oni se nisu mogli sami spasiti od
smrtonosnog djelovanja otrova u njihovim ranama. Jedino je Bog bio u mogućnosti izliječiti ih; a od
njih se tražilo da pokažu povjerenje u Njegov način izlječenja. Morali su pogledati da bi živjeli. Bogu
su mogli ugoditi samo vjerom, a time što su pogledali u zmiju davali su dokaz o svojoj vjeri. Znali su
oni da u samoj zmiji nema nikakve sile, već da je to simbol Krista; na taj način ukazano im je na
neophodnost vjerovanja u Njegove zasluge. . . .
“Iako se grješnik ne može spasiti svojom snagom, on ipak mora nešto poduzeti da bi osigurao spasenje.
Krist kaže: ‘Koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje’ (Ivan 6:37). Međutim, mi moramo doći k
Njemu; i ako se kajemo za svoje grijehe, moramo vjerovati da će nas On primiti i oprostiti nam. Vjera
je dar od Boga, ali o nama ovisi hoćemo li je oživotvoriti. Vjera je ruka kojom duša prihvaća milost –
ponuđeni Božji dar.”—Ibid., str. 430, 431.
Sreda
4. “NEMA DRUGOGA IMENA”
a. Koju je pouku u vezi sa zmijom od bronce Hristos vema jasno istakao u svom učenju dok je
bio među dvanestoricom? Jovan 3:14–17.
Jovan 3:14–17. I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba sin čovječij da se podigne, 15 Da nijedan
koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni: 16 Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega
jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni. 17 Jer Bog ne posla sina
svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj.
“Svi koji su ikad živjeli na zemlji, osjetili su smrtonosni ubod ‘stare zmije koja se zove đavo i sotona’
(Otkrivenje 12:9). Kobne posljedice grijeha mogu biti otklonjene jedino pomoću sredstva za koje se
Bog pobrinuo. Izraelci su spasili svoj život na taj način što su pogledali u podignutu zmiju. Međutim,
taj pogled je u sebi sadržavao i vjeru. Ostali su živi zato što su vjerovali u Božju riječ i sredstvo
predviđeno za njihovo ozdravljenje. Tako i grješnik može gledati u Krista i živjeti. Vjerom u žrtvu
pomirenja on dobiva oprost. Za razliku od beživotnog simbola, Krist ima u sebi i snage i moći da
pomogne grješniku koji se kaje.”—Patrijarsi i proroci, str. 431.
b. Preko koga jedino blagoslovi zaveta milosti mogu postati i naši? Jovan 6:37; Djela 4:12.
Jovan 6:37; Sve što meni daje otac k meni će doći; i koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje.
Djela 4:12. Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti.
“Jedino nam Kristova pravda može dati pravo na blagoslove zavjeta milosti. Mnogi su težili i dugo
nastojali dobiti ove blagoslove, ali ih nikada nisu primili zato što su mislili da mogu sami nešto učiniti
da bi ih zaslužili. Mi ne smijemo vjerovati da nas mogu spasiti vlastite zasluge; Krist je jedina nada
našeg spasenja. ‘Jer nema drugog imena pod nebom danog ljudima kojim bismo se mogli spasiti’
(Djela 4:12).
“Ako se potpuno povjerimo Bogu i pouzdamo u zasluge Isusa – Spasitelja koji prašta grijehe, onda
37
ćemo sigurno primiti pomoć koju želimo. Neka nitko ne gleda sebe kao biće koje ima moć samo sebe
izbaviti. Isus je umro za nas jer mi sami nismo bili u stanju to učiniti. U Njemu je naša nada, naše
opravdanje i naša pravednost. Kad uvidimo svoju grešnost, ne trebamo očajavati niti se plašimo kao da
nemamo Spasitelja ili kao da On nema za nas milosti. Baš u tim trenucima On nas poziva da dođemo k
Njemu u svojoj bespomoćnosti i On će nas izbaviti.”—Ibid
četvrtak
5. POVIJEST SE PONAVLJA
a. Zašto i kako su se mnogi Izrailjci ustezali da prihvate Božju pomoć kad su bili napadnuti od
otrovnih zmija? Jevrejima 3:9, 17–19.
Jevrejima 3:9, 17–19. Gdje me iskušaše ocevi vaši, iskušaše me, i gledaše djela moja četrdeset godina. 17 A
na koje mrzi četrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, koji ostaviše kosti u pustinji? 18 A kojima se zakle
da neće ući u pokoj njegov, nego onima koji ne htješe da vjeruju? 19 I vidimo da ne mogoše ući za nevjerstvo.
“Mnogi si Izraelci nisu htjeli pomoći lijekom koje je nebo odredilo... i dalje su ridali zbog svojih rana,
bolova i sigurne smrti sve dok im nije ponestalo snage i oči se ukočile, a mogli su za trenutak biti
izliječeni.”—Patrijarsi i proroci, str. 432.
b. Kakvo upozorenje apostol nama daje da ne sledimo negativan primer starog Izrailja?
Jevrejima 3:7, 8, 12–14.
Jevrejima 3:7, 8, Zato, kao što govori Duh sveti: danas ako glas njegov čujete, 8 Ne budite drvenastijeh
srca, kao kad se prognjeviste u dane napasti u pustinji,
Jevrejima 3:12–14. Gledajte, braćo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da otstupi od Boga
živoga; 13 Nego se utješavajte svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prijevare
grjehovne; 14 Jer postasmo zajedničari Hristu, samo ako kako smo počeli u njemu biti do kraja tvrdo održimo;
“Mnogi nisu voljni primiti Krista sve dok im se potpuno ne objasni tajna plana spasenja. Odbijaju
pogledati s vjerom iako uviđaju da su tisuće već pogledale i osjetile djelotvornost upravljanja pogleda
na Kristov križ. Mnogi lutaju labirintima filozofije u potrazi za dokazima i razlozima koje nikada neće
naći, a odbacuju dokaze koje im je Bog milostivo dao. Odbijaju hoditi u svjetlosti Sunca Pravde, sve
dok im se ne objasni razlog zašto to sunce sja. Svi koji uporno ostaju pri takvome stavu, neće nikada
doći do spoznaje istine. Bog nikada neće ukloniti sve povode za sumnju. On daje dovoljno dokaza kao
osnovu za vjeru, a ako se oni ne prihvate, duh ostaje u tami. Oni koji su bili ujedeni od zmije otrovnice
mogli su se kolebati i predomišljati hoće li pogledati u brončanu zmiju ili ne, ali bi u tom slučaju
propali prije nego što bi donijeli odluku da poslušaju. Naša je dužnost da najprije pogledamo, a onda će
nam pogled vjere dati život.”—Ibid.
petak
14. veljače
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Budući da su Izraelci nastavili gunđati i kad su se već približili granici Kanaana, kakvu pouku
im je Gospodu uputio?
2. Koji savjet treba uputiti onima koji imaju naviku gunđati i žaliti se?
3. Na koji način pokajnički grješnici mogu biti iscijeljeni?
4. Što je bilo s onima koji su se ustezali prihvatiti Bogom danu pomoć protiv ujeda otrovnih
zmija?
38
5. Na koji način mnogi i danas slijede primjer nevjernih Izraelaca?
Lekcija 8 Subota, 22, Februar 2014
Lekcije o propovedanju Jevanđelja sa granice Hanana
“Zato, kao što govori Duh sveti: danas ako glas njegov čujete, Ne budite drvenastijeh srca, kao kad se
prognjeviste u dane napasti u pustinji.” (Jevrejima 3:7.8).
“Kada ljudi u svom srcu podlegnu nevjerovanju, oni se sami stavljaju pod sotoninu kontrolu, i nitko ne
može reći kamo će ih to odvesti.”—The Review and Herald, 29. listopada, 1903.
Nedjelja
1. OZBILJNO KUŠANJE VERE
a. Koji izveštaj pokazuje da sinovi Izrailjevi nisu imali dovoljno vere, i zašto? V Mojs. 1:20-22;
IV Mojs. 13:1, 2, 17–20, 27–32.
V Mojs. 1:20-22; Tada vam rekoh: dođoste do gore Amorejske, koju nam daje Gospod Bog naš. 21 Gle, dao
ti je Gospod Bog tvoj tu zemlju, idi i uzmi je, kao što ti je rekao Gospod Bog otaca tvojih; ne boj se, i ne plaši se.
22 A vi svi dođoste k meni i rekoste: da pošljemo ljude pred sobom da nam uhode zemlju, i da nam jave za put
kojim ćemo ići i za gradove u koje ćemo doći,
IV Mojs. 13:1, 2, I Gospod reče Mojsiju govoreći: 2 Pošlji ljude da uhode zemlju Hanansku, koju ću dati
sinovima Izrailjevijem; po jednoga čovjeka od svakoga plemena otaca njihovijeh pošljite, sve glavare između
njih.
IV Mojs. 13:17–20, I šaljuci ih Mojsije da uhode zemlju Hanansku reče im: idite ovuda na jug, pa izidite na
goru; 18 I vidite zemlju kakva je i kakav narod živi u njoj, je li jak ili slab, je li mali ili velik; 19 I kakva je
zemlja u kojoj živi, je li dobra ili rđava; i kakva su mjesta u kojima živi, eda li pod šatorima ili u tvrdim
gradovima; 20 I kakva je sama zemlja, je li rodna ili nerodna, ima li u njoj drveta ili nema; budite slobodni, i
uzmite roda one zemlje. A tada bješe vrijeme prvom grožđu.
IV Mojs. 13:27–32. I pripovijedajući im rekoše: idosmo u zemlju u koju si nas poslao; doista teče u njoj
mlijeko i med, i evo roda njezina. 28 Ali je jak narod koji živi u onoj zemlji, i gradovi su im tvrdi i vrlo veliki; a
vidjesmo ondje i sinove Enakove. 29 Amalik živi na južnoj strani; a Heteji i Jevuseji i Amoreji žive u planini, a
Hananeji žive na moru i na Jordanu. 30 A Halev utišavaše narod pred Mojsijem; i govoraše: hajde da idemo da je
uzmemo, jer je možemo pokoriti. 31 Ali drugi ljudi koji idoše s njim govorahu: ne možemo ići na onaj narod, jer
je jači od nas. 32 I prosuše zao glas o zemlji koju uhodiše među sinovima Izrailjevijem govoreći: zemlja koju
prođosmo i uhodismo zemlja je koja proždire svoje stanovnike, i sav narod koji vidjesmo u njoj jesu ljudi vrlo
veliki.
“Narod nije imao strpljenja realno prosuđivati niti je razmišljao da će ih Onaj, koji ih je dotle doveo,
sigurno odvesti i u ovu zemlju. Nisu se prisjetili kako ih je Bog čudom oslobodio od njihovih tlačitelja
otvarajući pred njima put kroz more i uništavajući faraonovu vojsku koja ih je gonila. Ostavljali su
Boga po strani kao da je sve ovisilo o snazi njihovog oružja.”—Patrijarsi i proroci, str. 388.
39
b. Kako su Izrailjci svojim neverovanjem pokazali da nisu bili spremni za osvajanje obećane
zemlje? V Mojs. 1:26; IV Mojs. 14:1–4. Kako neverovanje ometa evangelizacije i danas?
Jevrejima 3:16–19.
V Mojs. 1:26; Ali ne htjeste ići nego se suprotiste zapovijesti Gospoda Boga svojega.
IV Mojs. 14:1–4. Tada se podiže sav zbor i stade vikati, i narod plakaše onu noć. 2 I vikahu na Mojsija i na
Arona svi sinovi Izrailjevi; i sav zbor reče im: kamo da smo pomrli u zemlji Misirskoj ili da pomremo u ovoj
pustinji! 3 Zašto nas vodi Gospod u tu zemlju da izginemo od mača, žene naše i djeca naša da postanu roblje?
Nije li bolje da se vratimo u Misir? 4 I rekoše među sobom: da postavimo starješinu, pa da se vratimo u Misir.
Jevrejima 3:16–19. Jer neki čuvši prognjeviše se, ali ne svi koji iziđoše iz Misira s Mojsijem. 17 A na koje
mrzi četrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, koji ostaviše kosti u pustinji? 18 A kojima se zakle da neće
ući u pokoj njegov, nego onima koji ne htješe da vjeruju? 19 I vidimo da ne mogoše ući za nevjerstvo.
“Lažni izvještaji nevjernih izviđača prihvaćeni su, te je čitav zbor bio obmanut... Da su samo dvojica
donijela krive izvještaje, a da su ih desetorica hrabrila da osvoje zemlju u Božje ime, oni bi ipak, zbog
svoga nevjerovanja, radije prihvatili izvještaj one dvojice nego desetorice. Međutim, samo su se
dvojica zauzela za istinu, dok su ostala desetorica stali na stranu pobunjenika.”—Ibid., str. 390.
Ponedjeljak
2. “BEZ MENE NE MOŽETE ČINITI NIŠTA”
a. Kako je Gospod ponovno proveravao Mojsijevu ljubav prema izrailjskom narodu? IV Mojs.
14:11, 12, 19, 20. Kako se pravi pobednik zalaže za grješnike? Joilo 2:17.
IV Mojs. 14:11, 12, 19, 20. I reče Gospod Mojsiju: dokle će me vrijeđati taj narod? kad li će mi vjerovati
poslije tolikih znaka što sam učinio među njima? 12 Udariću ga pomorom, i rasuću ga; a od tebe ću učiniti
narod velik i jači od ovoga. 19 Oprosti bezakonje ovomu narodu radi velike milosti svoje, kao što si praštao
narodu ovomu od Misira dovde. 20 A Gospod reče: praštam po riječi tvojoj.
Joilo 2:17. Između trijema i oltara neka plaču sveštenici, sluge Gospodnje, i neka reku: prosti, Gospode,
narodu svojemu, i ne daj našljedstva svojega pod sramotu, da njim obladaju narodi; zašto da reku u narodima:
gdje im je Bog?
b. Kako su Izrailjci reagovali kad im je Mojsije preneo Božju odluku u pogledu njihove
budućnosti? IV Mojs. 14:33–35, 39, 40.
IV Mojs. 14:33–35, A djeca vaša biće pastiri po pustinji četrdeset godina, i nosiće kar za preljube vaše, dokle
ne ispropadaju tjelesa vaša u pustinji. 34 Po broju dana, za koje uhodiste zemlju, četrdeset dana, na svaki dan po
godinu, nosićete grijehe svoje, četrdeset godina, i poznaćete da sam prekinuo s vama. 35 Ja Gospod rekoh, i
tako ću učiniti svemu tom zboru zlomu, koji se sabrao na me: u pustinji će propasti i tu pomrijeti.
IV Mojs. 14:39, 40. I Mojsije kaza sve ove riječi svijem sinovima Izrailjevijem, i narod plaka veoma. 40 A
sjutradan ustavši pođoše navrh gore, i rekoše: evo nas, idemo na mjesto za koje je govorio Gospod, jer
zgriješismo.
“Prijestup ih je tako strahovito bio zaslijepio. ‘Ići ćemo i borit ćemo se’, vikali su oni; ali Gospod im
nikad nije naložio da to čine. Njegova namjera nije bila da oni tu zemlju zauzmu ratom, već strogom
40
poslušnošću Njegovim zapovijedima.
“Iako su im srca ostala nepromijenjena, narod je ipak bio naveden da prizna svoju grešku i ludost svoje
pobune prilikom dolaska uhoda. Tek su sada uvidjeli vrijednost blagoslova koji su suviše brzo odbacili.
Priznali su da ih je iz Kanaana isključilo vlastito nevjerstvo.”—Patrijarsi i proroci, str. 392.
c. Šta se desilo kad su Izrailjci pokušali da Hanan osvoje sopstvenom silom? Zašto? IV Mojs.
14:41–45. Na koji način i mi možemo doći u iskušenje da ponovimo njihovu grešku? Jovan 15:5.
IV Mojs. 14:41–45. Ali Mojsije reče: zašto prestupate zapovijest Gospodnju? Od toga neće biti ništa. 42 Ne
idite gore, jer Gospod nije među vama; nemojte da vas pobiju neprijatelji vaši. 43 Jer je Amalik i Hananej tamo
pred vama, i izginućete od mača, jer odustaviste Gospoda, pa neće ni Gospod biti s vama. 44 Ali oni ipak
navališe da idu navrh gore; ali kovčeg zavjeta Gospodnjega i Mojsije ne izađoše iz okola. 45 Tada siđe Amalik i
Hananej, koji življahu u onoj gori, i razbiše ih i baciše dori do Orme.
Jovan 15:5. Ja sam čokot a vi loze: i koji bude u meni i ja u njemu on će roditi mnogi rod; jer bez mene ne
možete činiti ništa.
“Kad je trebalo zauzeti Kanaansku zemlju, nisu vjerovali da se njihovim nastojanjima pridružuje Božja
sila, a sada su namjeravali bez Božje pomoći, vlastitim snagama, postići cilj. ‘Sagriješismo Gospodu –
povikaše oni – ići ćemo i borit ćemo se sasvim kako nam je zapovjedio Gospod Bog naš‘ (Ponovljeni
zakon (5. Moj) 1:41). Prijestup ih je tako strahovito bio zaslijepio. ‘Ići ćemo i borit ćemo se’, vikali su
oni; ali Gospod im nikada nije naložio da to čine. Njegova namjera nije bila da oni tu zemlju zauzmu
ratom, već strogom poslušnošću Njegovim zapovijedima.”—Ibid.
Utorak
3. RANI EVANGELIZAM U HANANU POSLE ČETRDESET GODINA
a. Što je Isus Navin posle četrdeset godina, u pripremi za osvajanje Jerihona, takođe učinio, i
zašto? Isus Navin 2:1 (prvi dio).
Isus Navin 2:1 (prvi dio). A Isus sin Navin posla iz Sitima potajno dvije uhode rekavši im: idite, vidite
zemlju i Jerihon.
“Na nekoliko milja s druge strane rijeke i baš prema mjestu gdje su se Izraelci bili ulogorili, nalazio se
veliki i dobro utvrđeni grad Jerihon. Taj grad je u stvari bio ključ za cijelu zemlju, te je za Izraelce
značio ozbiljnu prepreku. Jošua je stoga poslao dva mladića da uhode grad i izvide koliko ima
stanovnika, koliko bogatstva i kakve su mu utvrde.”—Patrijarsi i proroci, str. 482.
“Pri osvajanju Jerihona moćni Vojvoda Gospodnje vojske isplanirao je bitku tako jednostavno da
nijedno ljudsko biće nije moglo slavu pobjede pripisati sebi.”—The SDA Bible Commentary [E. G.
White Comments], vol 2. str. 995.
b. Kakvoj su opasnosti bila izložena dvojica izviđača, i to ih je uzeo pod zaštitu? Isus Navin 2:1
(drugi dio), 2.
Isus Navin 2:1 (drugi dio), 2. I oni otidoše, i dođoše u kuću jednoj kurvi, kojoj ime bješe Rava, i počinuše
ondje. 2 Ali bi javljeno caru Jerihonskom i kazano: evo, ljudi dođoše ovamo noćas između sinova Izrailjevih da
uhode zemlju.
41
“Stanovnici grada (Jerihona), zastrašeni i nepovjerljivi, bili su stalno na oprezu, te je ovim izviđačima
prijetila velika opasnost.”—Patrijarsi i proroci, str. 482, 483.
c. Kako su, prema Ravinom iskazu, reagovali stanovnici Jerihona kad su čuli novosti o sili Božjoj
koja je pratila Njegov narod? Isus Navin 2:9–11.
Isus Navin 2:9–11. I reče im: znam da vam je Gospod dao ovu zemlju, jer nas popade strah od vas, i prepali
su se od vas svi koji žive u ovoj zemlji. 10 Jer čusmo kako je Gospod osušio pred vama Crveno More kad
izidoste iz Misira, i šta ste učinili od dva cara Amorejska koji bijahu preko Jordana, od Siona i Oga, koje pobiste.
11 I kad to čusmo, rastopi se srce naše, i ni u kome već nema junaštva od straha vašega; jer je Gospod, Bog vaš,
Bog gore na nebu i dolje na zemlji.
d. Kakav su izvještaj doneli izviđači, i kakav je bio ishod toga? Isus Navin 2:22–24.
Isus Navin 2:22–24. A oni otišavši dođoše u goru, i ostaše ondje tri dana dokle se ne vrati potjera; jer ih
potjera tražaše po svijem putovima, ali ih ne nađe. 23 I vratiše se ona dva čovjeka, i sišavši s gore prebrodiše i
dođoše k Isusu sinu Navinu, i pripovjediše mu sve što im se dogodilo, 24 I rekoše Isusu: zaista dao nam je
Gospod u ruke svu tu zemlju, i svi stanovnici one zemlje uplašili su se od nas.
“Tada je Jošua izdao naredbu za pokret. Narod je trebalo snabdjeti hranom za tri dana a vojsku
pripremiti za borbu. Svi su rado prihvatili plan vođe uvjeravajući ga da će mu pokloniti svoje
povjerenje i pomoć.”—Ibid., str. 483.
Sreda
4. TRAŽITI IZGUBLJENE OD VRATA DO VRATA
a. Što je bila Božja glavna namera kad je dvojicu izviđača uputio u Ravin dom? Isus Navin 2:12–
16; Jevrejima 11:31.
Isus Navin 2:12–16; Nego sada zakunite mi se Gospodom da ćete učiniti milost domu oca mojega kao što ja
vama učinih milost, i dajte mi znak istinit, 13 Da ćete sačuvati život mojemu ocu i mojoj materi i mojoj braći i
mojim sestrama i svjema njihovijem, i da ćete izbaviti duše naše od smrti. 14 A ljudi joj odgovoriše: mi ćemo
izginuti za vas, ako ne izdate ove naše stvari; i kad nam Gospod da ovu zemlju, učinićemo ti milost i vjeru. 15
Tada ih ona spusti kroz prozor po konopcu; jer kuća njezina bješe na zidu gradskom, i ona na zidu nastavaše. 16
I reče im: idite u goru da ne naiđe na vas potjera, i ondje se krijte tri dana dokle se ne vrati potjera, pa onda idite
svojim putem.
Jevrejima 11:31. Vjerom Raav kurva ne pogibe s nevjernicima, primivši uhode s mirom, i izvedavši ih
drugijem putem.
“Božja je namjera bila da ispoljavanje Njegovog karaktera preko Izraela privuče i ostale narode.
Evanđeoski poziv trebalo je uputiti cijelome svijetu. Učenjem o simboličnoj žrtvenoj službi Krist je
trebao biti uzdignut pred svim narodima, i svi koji bi vjerom pogledali u Njega, mogli bi dobiti vječni
život. Svi koji su, poput Rahabe Kanaanke i Rute Moapke, odbacili idolopoklonstvo i prihvatili službu
pravome Bogu, trebali su se sjediniti s Njegovim izabranim narodom.”—Kristove priče, str. 290.
42
b. Kako je Sveti Duh uputio Petra u kuću jednog neznabošca gde su dragocene duše čekale da
budu „privedene Gospodu”? Djela 10:11–15, 19–28.
Djela 10:11–15, I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na četiri
roglja i spušta se na zemlju; 12 U kome bijahu sva četvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.
13 I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi. 14 A Petar reče: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh
što pogano ili nečisto. 15 I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog očistio ti ne pogani.
Djela 10:19–28. A dok Petar razmišljavaše o utvari, reče mu Duh: evo tri čovjeka traže te; 20 Nego ustani i
siđi i idi s njima ne premišljajući ništa, jer ih ja poslah. 21 A Petar sišavši k ljudima poslanijem k sebi od
Kornilija reče: evo ja sam koga tražite; što ste došli? 22 A oni rekoše: Kornilije kapetan, čovjek pravedan i
bogobojazan, poznat kod svega naroda Jevrejskoga, primio je zapovijest od anđela svetoga da dozove tebe u svoj
dom i da čuje riječi od tebe. 23 Onda ih dozva unutra i ugosti. A sjutradan ustavši Petar pođe s njima, i neki od
braće koja bješe u Jopi pođoše s njim. 24 I sjutradan uđoše u Ćesariju. A Kornilije čekaše ih sazvavši rodbinu
svoju i ljubazne prijatelje. 25 A kad Petar šcaše da uđe, srete ga Kornilije, i padnuvši na noge njegove pokloni
se. 26 I Petar ga podiže govoreći: ustani, i ja sam čovjek. 27 I s njim govoreći uđe, i nađe mnoge koji se bijahu
sabrali. 28 I reče im: vi znate kako je neprilično čovjeku Jevrejinu družiti se ili dolaziti k tuđinu; ali Bog meni
pokaza da nijednoga čovjeka ne zovem pogana ili nečista;
“Približite se ljudima; upoznajte se s obiteljima gdje je to moguće; ne čekajte da ljudi ‘tragaju’ za
pastirom. Imajte pouzdanje i osvjedočenje vjere, što dokazuje da se ne uzdate u prazne priče, već u ono
jednostavno ‘ovako govori Gospod’ . . .
“Mnogo je obitelji do kojih istina Božje riječi neće nikada doprijeti ako ‘upravitelji mnogostruke
milosti’ Kristove ne uđu u njihove domove i svojim ozbiljnim radom, posvećeni opunomoćenjem
Svetoga Duha, sruše prepreke i zadobiju pristup u srca. Kad ljudi uvide da su ti radnici vjesnici milosti
i sluge blagodati, oni će biti spremni slušati njihove riječi. Međutim, srca onih koji rade ovaj posao
moraju kucati zajedno s Kristovim srcem. Oni moraju biti potpuno posvećeni Božjoj službi, spremni
odgovoriti na njegov poziv, ići putovima njegovog proviđenja i govoriti riječi koje im On daje.”—
Evangelism, str. 158, 159.
c. Koja činjenica se otkriva kada dane Nojeve i Lotove uporedimo s poslednjim danima
Jerihona? Luka 13:23, 24; II Petrova 2:5–9; Isus Navin 6:17.
Luka 13:23, 24; Reče mu pak neko: Gospode! je li malo onijeh koji će biti spaseni? A on im reče: 24
Navalite da uđete na tijesna vrata; jer vam kažem: mnogi će tražiti da uđu i neće moći:
II Petrova 2:5–9; I prvoga svijeta ne poštedje, nego sačuvavši samosmoga Noja, propovjednika pravde,
navede potop na svijet bezbožnički; 6 I gradove Sodom i Gomor sažeže i razvali i osudi, i postavi ugled
bezbožnicima koji bi postali; 7 I izbavi pravednoga Lota, koga osramotiše bezakonici nečistotom življenja; 8
Jer kad življaše pravednik među njima, gledajući i slušajući bezakona djela, mučaše od dana do dana pravednu
dušu; 9 Zna Gospod pobožne izbavljati od napasti, a nepravednike mučeći čuvati za dan sudni;
Isus Navin 6:17. A grad da bude proklet Gospodu i što je god u njemu; samo Rava kurva nek ostane u životu i
svi koji budu kod nje u kući, jer sakri poslanike koje bijasmo poslali.
četvrtak
5. “KOJI GOD VERUJE”
a. Šta je Hristos hteo reći svojom parabolom koju je ispričao kao ukor u odgovoru na intrige
prvosvećenika i poglavara? Matej 21:28–31.
43
Matej 21:28–31. Šta vam se čini? Čovjek neki imaše dva sina; i došavši k prvome reče: sine! idi danas radi u
vinogradu mome. 29 A on odgovarajući reče: neću; a poslije se raskaja i otide. 30 I pristupivši k drugome reče
tako. A on odgovarajući reče: hoću, gospodaru; i ne otide. 31 Koji je od ove dvojice ispunio volju očinu?
Rekoše mu: prvi. Reče im Isus: zaista vam kažem da će carinici i kurve prije vas ući u carstvo Božije.
“Spasitelj, međutim, nikada nije zaobišao nijednu dušu koja je bila voljna primiti dragocjene istine
neba, koliko god bila utonula u grijeh. Za carinike i bludnice Njegove riječi predstavljale su početak
novoga života.”—Misli s gore blagoslova, str. 129.
b. Kako mi treba da sledimo Njegov primjer u misionarskom pogledu? Marko 16:15.
Marko 16:15. I reče im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanđelje svakome stvorenju.
“Mi trebamo pokazati i svijetu i svim nebeskim bićima da cijenimo čudesnu ljubav Božju prema palom
ljudskom rodu i da očekujemo sve veće i veće blagoslove iz Njegovog beskrajnog obilja. Morali bismo
mnogo više nego što to činimo govoriti o dragocjenim poglavljima iz našeg životnog iskustva. . . .
“Na taj način se suzbija i potiskuje sotonina sila. To će odagnati duh gunđanja i tužakanja, a zavodnik
će izgubiti tlo pod nogama. Izrazima zahvalnosti i isticanja Božje dobrote razvijaju se i jačaju one
osobine karaktera koje zemaljske stanovnike osposobljavaju za nebeske dvorove.
“Ovakvo svjedočanstvo imat će utjecaja i na druge. Nema uspješnijeg sredstva koje bi se moglo
upotrijebiti da se duše pridobiju za Krista.”—Kristove priče, str. 299, 300.
petak
21. veljače
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako su Izraelci reagirali kad su čuli izvještaj dvanaestorice izviđača?
2. Čime je Mojsije pokazao da njegova ljubav prema svome narodu nije prestala?
3. Zašto su poslije četrdeset godina poslana samo dva izviđača?
4. Zašto su ova dva izviđača upućena baš u Rahabin dom?
5. Kako se povijest često ponavlja i u našim danima dok naši misionari traže izgubljene koje
treba spašavati?
44
Lekcija 9 Subota, 1, Mart 2014.
Valam
“Ali bi pokaran za svoje bezakonje: skot nijemi progovorivši glasom čovječijim zabrani bezumlje prorokovo.”
(II Petr. 2:16).
“Jedan pogrešan korak čini drugi još lakšim, a sljedeći koraci su sve drskiji i odlučniji. Kad se jednom
predaju vlasti lakomstva i težnji za vlašću, ljudi su u stanju učiniti najstrašnije grijehe.”—Patrijarsi i
proroci, str. 440.
Nedjelja
1. UPORNO TRAŽENJE POMOĆI OD SILA TAME
a. Kad su Izrailjci bili spremni da pređu Jordan da bi zaposjeli obećanu zemlju, to se – pored
stanovnike Jerihona – takođe uplašio njihovog prisustsva? IV Mojs. 22:1–4.
IV Mojs. 22:1–4. Odatle se podigoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u oko u polju Moavskom s onu stranu Jordana
prema Jerihonu. 2 I vidje Valak sin Seforov sve što učini Izrailj Amoreju, 3 I uplaši se Moav od naroda veoma;
jer ga bješe mnogo, i prituži Moavu od sinova Izrailjevijeh. 4 Pa reče Moav starješinama Madijanskim: sada će
ova množina pojesti sve što je oko nas kao vo travu u polju. A Valak sin Seforov bješe u ono vrijeme car
Moavski.
“Zato su Moapci odlučili, kao što je to pokušao i faraon u svoje vrijeme, pozvati u pomoć čarolije kako
bi se suprotstavili Božjem djelu. Htjeli su na Izrael navući prokletstvo.”—Patrijarsi i proroci, str. 438.
b. Koga su Moavski i Midjanski vođe angažovali u svojim naporima da neutrališu očekivani
napad od strane Izrailjaca, i šta su zatražili od njega? IV Mojs. 22:5–7.
IV Mojs. 22:5–7. I posla poslanike k Valamu sinu Veorovu u Faturu, koja je na rijeci u zemlji naroda njegova,
govoreći: evo narod izide iz Misira, evo prekrilio je zemlju, i stoji prema meni. 6 Nego hodi, prokuni mi ovaj
narod, jer je jači od mene, eda bih mu odolio i pobio ga ili istjerao iz zemlje ove; jer znam, koga blagosloviš biće
blagosloven, a koga prokuneš biće proklet. 7 I otidoše starješine Moavske i starješine Madijanske noseći darove
za vračanje; i dođoše k Valamu, i kazaše mu riječi Valakove.
“Govorilo se da neki Balaam iz Mezopotamije ima natprirodnu moć i to se pročulo sve do zemlje
moapske. Odlučili su zatražiti njegovu pomoć. Poslali su, dakle, poslanike ... da ga dovedu i posluže se
njegovim vračanjem i magijama protiv Izraela.”—Ibid.
Ponedjeljak
2. PROROK POSTAJE OTPADNIK
a. Kakav je utisak Valam nastojao da ostavi na moavske i madjanske knezove koje je car Balak
45
poslao k njemu? IV Mojs. 22:8. Da li je Valam u ovom svom postupku namerno ignorisao
razlikovanje između ispravnog i pogrešnog?
IV Mojs. 22:8. A on im reče: ostanite ovdje ovu noć, i odgovoriću vam kako mi Gospod kaže. I ostaše knezovi
Moavski kod Valama.
“Balaam je nekada bio dobar čovjek i Božji prorok, ali je kasnije otpao i odao se pohoti i lakomstvu;
međutim, i dalje se deklarirao kao sluga Svevišnjega. Njemu je bilo dobro poznato što je sve Bog
učinio za Izraelce, i kad su poslanici došli i prenijeli mu poruku znao je da mu je dužnost odbiti
Balakove nagrade i vratiti izaslanike. Ali on se usudio igrati se s iskušenjem rekavši poslanicima da
prenoće kod njega, uz objašnjenje da im ne može dati točan odgovor prije nego što upita Gospoda za
savjet.”—Patrijarsi i proroci, str. 439.
b. Iako je Valam kao prorok već bio u otpadništvu, kakvu mu je opomenu Bog uputio preko
jednog anđela, i kako je on to lažno prikazao u razgovoru s Valakovim poslanicima? IV Mojs.
22:12, 13.
IV Mojs. 22:12, 13. A Bog reče Valamu: ne idi s njima, niti kuni toga naroda, jer je blagosloven. 13 I ujutru
ustavši Valam reče knezovima Valakovijem; vratite se u svoju zemlju jer mi ne da Bog da idem s vama.
“Tijekom noći Balaamu se javio Božji anđeo i rekao mu: ‘Ne idi s njima, niti kuni toga naroda jer je
blagoslovljen’ (Brojevi (4. Moj) 22:12).
“Sutradan Balaam otpusti poslanike, iako mu to nije bilo pravo, ali im ne reče što mu je Gospod
kazao. . . .
“Balaamu ‘omilje plaća nepravedna’ (2. Petrova 2:15). Grijeh lakomosti koji Bog označava kao
idolopoklonstvo, učinio je Balaama licemjerom i posredstvom tog jednog grijeha sotona je zadobio
potpunu vlast nad njim. Upravo je to prouzrokovalo njegovu propast.”—Ibid., str. 439, 440.
c. Koji su neki od duhovnih principa kojima treba proveravati one koji tvrde da su proroci ili
čudotvorci? Isaija 8:20; Matej 7:20–23; Jovan 8:31, 32.
Isaija 8:20; Zakon i svjedočanstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore.
Matej 7:20–23; I tako dakle po rodovima njihovijem poznaćete ih. 21 Neće svaki koji mi govori: Gospode!
Gospode! ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji oca mojega koji je na nebesima. 22 Mnogi će reći meni u
onaj dan: Gospode! Gospode! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom đavole izgonili, i tvojijem
imenom čudesa mnoga tvorili? 23 I tada ću im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji činite
bezakonje.
Jovan 8:31, 32. Tada Isus govoraše onijem Jevrejima koji mu vjerovaše: ako vi ostanete na mojoj besjedi,
zaista ćete biti učenici moji, 32 I poznaćete istinu, i istina će vas izbaviti.
d. Koju opasnost Božji pastiri moraju budno uočavati naročito u ovim posljednjim danima?
Matej 24:23, 24. Po čemu se pravi pastir bitno razlikuje od najamnika? Jovan 10:12, 13.
Matej 24:23, 24. Tada ako vam ko reče: evo ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte. 24 Jer će izići lažni hristosi
i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izbrane.
Jovan 10:12, 13. A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i
bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih; 13 A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.
46
Utorak
3. VALAM U OZBILJNOM ISKUŠENJU
a. Pošto su informacije koje su prenete Valaku bile dvaput iskrivljene – prvo onim što je Valam
rekao poslanicima, a zatim izvještajem koji su poslanici preneli caru (IV Mojs. 22:14), šta je car
zaključio, i šta je na osnovu toga poduzeo? IV Mojs. 22:15–17.
(IV Mojs. 22:14), I ustavši knezovi Moavski dođoše k Valaku, i rekoše: ne htje Valam poći s nama.
IV Mojs. 22:15–17. Tada opet posla Valak više knezova i veće od prvijeh. 16 I oni došavši k Valamu rekoše
mu: ovako veli Valak sin Seforov: nemoj se zatezati, molim te, nego dođi k meni. 17 Jer ću te dobro darivati, i
što mi god rečeš činiću; zato dođi, molim te, prokuni mi ovaj narod.
“Kad su izaslanici prenijeli Balaku da je prorok odbio poci s njima, oni nisu spomenuli da mu je to Bog
zabranio. Misleci da je Balaam oklijevao samo zato da bi dobio vecu nagradu, car je poslao još više
knezova i to uglednijih od onih prvih, s obecanjima o još vecoj pocasti i s ovlaštenjem da udovolje
svim uvjetima koje bi postavio.”—Patrijarsi i proroci, str. 440.
b. Kako je otpadnicki prorok reagovao kad su Valakovi poslanici i po drugi put došli? IV Mojs.
22:18, 19.
IV Mojs. 22:18, 19. A Valam odgovori i reče slugama Valakovijem: da mi da Valak kuću svoju punu srebra i
zlata, ne bih mogao prestupiti riječi Gospoda Boga svojega da učinim što malo ili veliko. 19 Ali opet ostanite
ovdje i vi ovu noć, da vidim što će mi sada kazati Gospod.
“Balaam je i po drugi put bio izložen kušanju. U svom odgovoru na zahtjev izaslanika Balaam je
naizgled pokazao veliku savjesnost i poštenje, uvjeravajuci ih da ga nikakva kolicina zlata i srebra ne
može navesti da radi protiv volje Božje. Medutim, u sebi je ceznuo udovoljiti carevoj molbi, i premda
mu je Božja volja vec bila jasno pokazana, uvjerio je poslanike da prenoce kako bi mogao još jednom
zapitati Boga; kao da je Svevišnji covjek koji se da nagovoriti.”—Ibid.
c. Pošto je pao i na drugom testu, pod kojim uslovom je Valamu bilo dozvoljeno da pođe sa
Valakovim poslanicima? IV Mojs. 22:20. Jesu li ga oni ponovno zvali?
IV Mojs. 22:20. I dođe Bog noću k Valamu i reče mu: kad su došli ti ljudi da te zovu, ustani, idi s njima, ali što
ti kažem ono da činiš.
“Balaam je dobio dozvolu da krene s izaslanicima iz Moaba ako ga ujutro budu pozvali.”—Ibid., str.
441.
Sreda
47
4. VALAM IZAZIVA BOŽJI GNJEV
a. čime je Gospod ispoljio svoj gnjev protiv Valama zato što je ignorisao Njegova uputstva? IV
Mojs. 22:21–27.
IV Mojs. 22:21–27. I ujutru ustavši Valam osamari magaricu svoju, i pođe s knezovima Moavskim. 22 Ali se
razgnjevi Bog što on pođe; i stade anđeo Gospodnji na put da mu ne da; a on sjeđaše na magarici svojoj i imaše
sa sobom dva momka svoja. 23 A kad magarica vidje anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golijem mačem u
ruci, svrnu magarica s puta i pođe preko polja. A Valam je stade biti da je vrati na put. 24 A anđeo Gospodnji
stade na stazu među vinogradima, a bijaše zid i odovud i odonud. 25 I magarica videći anđela Gospodnjega
pribi se uz drugi zid, i pritište nogu Valamovu o zid; a on je stade opet biti. 26 Potom anđeo Gospodnji otide
dalje, i stade u tjesnacu, gdje ne bješe mjesta da se svrne ni nadesno ni nalijevo. 27 I magarica videći anđela
Gospodnjega pade pod Valamom, a Valam se vrlo razljuti, i stade biti magaricu svojim štapom.
“Medutim, naljutivši se što se on opet kolebao i ocekujuci ponovno odbijanje oni su krenuli natrag i ne
dogovorivši se s njim. Tako je otpao svaki izgovor da mora udovoljiti zahtjevima Balaka. Ali je Balaam
odlucio dokopati se velike nagrade, te uze životinju na kojoj je obicno jahao i krenu i on na put. Bojao
se da mu cak i sada ne bude uskracena Božja dozvola, te je nestrpljivo žurio da mu na neki nacin ne
izmakne nagrada za kojom je toliko žudio.”—Patrijarsi i proroci, str. 441.
“I danas ima na tisuce ljudi koji slicno postupaju. Ne bi im bilo teško shvatiti svoju dužnost kad bi to
bilo u skladu s njihovim naklonostima. Ona je jasno izložena u Bibliji ili odredena okolnostima i
zdravim razumom. Ali buduci da su ti dokazi suprotni njihovim željama i sklonostima, oni ih najcešce
odbacuju i usuduju se prici Bogu pitajuci Ga što im je dužnost. S lažnom savjesnošcu dugo se i usrdno
mole za svjetlost. Medutim, Bog ne dozvoljava da se s Njim netko igra. On cesto dopušta takvim
osobama da postupaju po svojim željama ali da snose i posljedice.”—Ibid., str. 440, 441.
b. Šta se dogodilo kad su se Valamu otvorile oči? IV Mojs. 22:31. Šta je anđeo rekao Valamu, i
kako je ovaj reagovao? IV Mojs. 22:32–34. Kako se Valam žalio na ograničenja koja su mu bila
postavljena? IV Mojs. 22:35–38.
IV Mojs. 22:31. Tada Gospod otvori oči Valamu, koji ugleda anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golijem
mačem u ruci. I on savi glavu i pokloni se licem svojim.
IV Mojs. 22:32–34. I reče mu anđeo Gospodnji: zašto si bio magaricu svoju već tri puta? evo ja izidoh da ti ne
dam, jer tvoj put nije meni po volji. 33 Kad me ugleda magarica, ona se ukloni ispred mene već tri puta; a da se
nije uklonila ispred mene, tebe bih već ubio a nju bih ostavio u životu. 34 A Valam reče anđelu Gospodnjemu:
zgriješio sam, jer nijesam znao da ti stojiš preda mnom na putu; ako tebi nije po volji, ja ću se vratiti.
IV Mojs. 22:35–38. A anđeo Gospodnji reče Valamu: idi s tijem ljudima, ali samo ono govori što ti ja kažem.
Tada Valam otide s knezovima Valakovim. 36 A kad ču Valak da ide Valam, izide mu na susret u grad Moavski
na međi Arnonskoj nakraj međe. 37 I reče Valak Valamu: nijesam li slao k tebi i zvao te? zašto mi ne dođe? eda
li te ne mogu darivati? 38 A Valam reče Valaku: evo sam došao k tebi; ali hoću li moći što govoriti? Što mi Bog
metne u usta, ono ću govoriti.
c. Pošto nije mogao da prokune Izrailjski narod, šta je otpadnički prorok bio primoran da kaže?
IV Mojs. 23:20–24.
IV Mojs. 23:20–24. Gle, primih da blagoslovim; jer je on blagoslovio, a ja neću poreći. 21 Ne gleda na
bezakonje u Jakovu ni na nevaljalstvo u Izrailju; Gospod je njegov s njim, i graja u njemu kao car kad nadvlada.
22 Bog ga je izveo iz Misira, on mu je kao snaga jednorogova. 23 Jer nema čini na Jakova ni vračanja na
48
Izrailja; u ovo doba govoriće se o Jakovu i o Izrailju, što je učinio Bog. 24 Evo, narod će ustati kao silan lav, i
kao lavić skočiće; neće leći dokle ne pojede lova i popije krvi pobijenijeh.
d. Kako je Bog upotrebio čak i otpadničkog proroka da moavskom caru i njegovim knezovima
propoveda jevanđelje? IV Mojs. 24:4–9, 14–17. Da li grešnici imaju legitiman izgovor pred
Bogom ako im Jevanđelje propovedaju čak i nedostojni ljudi? Filipljanima 1:15–18.
IV Mojs. 24:4–9, Kaže onaj koji čuje riječi Božje, koji vidi utvaru Svemogućega, koji kad padne otvorene su
mu oči: 5 Kako su lijepi šatori tvoji, Jakove, i kolibe tvoje, Izrailju! 6 Pružili su se kao potoci, kao vrtovi kraj
rijeke, kao mirisava drveta koja je posadio Gospod, kao kedri na vodi. 7 Poteći će voda iz vijedra njegova, i
sjeme će njegovo biti među velikim vodama, i car će se njegov podignuti svrh Agaga, i carstvo će se njegovo
uzvisiti. 8 Bog ga je izveo iz Misira, i on mu je kao snaga jednorogova; poješće narode koji su mu neprijatelji, i
kosti će njihove potrti, i strijelama svojim postrijeljati ih. 9 Spustio se, leži kao lavić i kao ljuti lav; ko će ga
probuditi? Ko tebe blagosilja, biće blagosloven; a ko tebe kune, biće proklet.
IV Mojs. 24:14–17. Ja sada evo idem k narodu svojemu, ali da ti kažem šta će taj narod učiniti narodu tvojemu
najposlije. 15 Potom otvori priču svoju, i reče: kaže Valam sin Veorov, kaže čovjek kome su otvorene oči, 16
Kaže koji čuje riječi Božje, i koji zna znanje o višnjem, i koji vidi utvaru svemogućega i kad padne otvorene su
mu oči: 17 Vidim ga, ali ne sad; gledam ga, ali ne izbliza; izaći će zvijezda iz Jakova i ustaće palica iz Izrailja,
koja će razbiti knezove Moavske i razoriti sve sinove Sitove.
Filipljanima 1:15–18. Istina, jedni iz zavisti i svađe, a jedni od dobre volje Hrista propovijedaju. 16 Tako ovi
uz prkos Hrista objavljuju nečisto, misleći da će nanijeti žalost mojijem okovima; 17 A ovi iz ljubavi, znajući da
za obranu jevanđelja ležim u tamnici. 18 Šta dakle? Bilo kako mu drago, dvoličenjem ili istinom, Hristos se
propovijeda; i zato se radujem, a i radovaću se;
četvrtak
5. VERA I PREKORAčIVANJE DOZVOLJENOG
a. Zašto propovjednik snosi mnogo veću odgovornost za svoje reči i postupke nego običan član?
Malahija 2:7–9; 1 Timoteju 4:16; 1. Korinćanima 11:1.
Malahija 2:7–9; Jer usne sveštenikove treba da čuvaju znanje i zakon da se traži iz njegovijeh usta, jer je
anđeo Gospoda nad vojskama. 8 Ali vi zađoste s puta, i učiniste te se mnogi spotakoše o zakon, pokvariste
zavjet Levijev, veli Gospod nad vojskama. 9 Zato i ja vas učinih prezrenim i poništenim u svega naroda, kao što
se vi ne držite mojih putova i u zakonu gledate ko je ko.
1 Timoteju 4:16; Pazi na sebe i na nauku, i stoj u tome; jer ovo čineći spašćeš i samoga sebe i one koji te
slušaju.
1. Korinćanima 11:1. Ugledajte se na mene, kao i ja na Hrista.
“Moapci su bili iskvaren, idolopoklonicki narod; pa ipak prema svjetlosti koju su imali, njihova krivica
nije u ocima neba bila tako velika kao Balaamova. Buduci da se deklarirao kao Božji prorok, smatralo
se da sve što govori, govori u ime božanskog autoriteta.”—Patrijarsi i proroci, str. 441.
“U trenutku kad neka duša doživljava krizu, a vi je pokušavate savjetovati ili opomenuti, vaše ce rijeci
imati samo onu mjeru utjecaja na dobro, koju ste stekli zahvaljujuci vlastitom primjeru i nacinu
života. . . Vi ne možete vršiti utjecaj koji ce u drugima izvršiti promjenu sve dok se vaše srce ne ponizi
i ne postane blago i meko pod utjecajem Kristove milosti.”—Evangelism, str. 458, 459.
49
b. Pod kojim okolnostima i zašto Gospod često dozvoljava svojim slugama da nastave svojim
putem i snose posedice? Psalam 81:11, 12; Jezekije 14:4; Galaćanima 6:7.
Psalam 81:11, 12; Ali ne posluša narod moj glasa mojega, Izrailj ne mari za me. 12 I ja ih pustih na volju srca
njihova, neka hode po svojim mislima.
Jezekije 14:4; Zato govori im i reci im: ovako veli Gospod Gospod: ko je god od doma Izrailjeva stavio u srce
svoje gadne bogove svoje i metnuo preda se o što se spotiče na bezakonje svoje, pa dođe k proroku, ja Gospod
odgovoriću mu kad dođe za mnoštvo gadnijeh bogova njegovijeh,
Galaćanima 6:7. Ne varajte se: Bog se ne da ružiti; jer šta čovjek posije ono će i požnjeti.
“Kad se covjek uzdiže iznad utjecaja Svetoga Duha, on žanje žetvu bezakonja. Na takvog covjeka Duh
ima sve manje utjecaja i ne može ga zadržati da ne sije sjeme neposlušnosti.”—The SDA Bible
Commentary [E.G. White Comments], vol. 6, str. 1112.
petak
28. veljace
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kad se takozvani sluga Božji okrene silama tame, kako on cesto pokušava prikriti svoj pravi
karakter?
2. Cime je Bog izazvao Balaama da otkrije što mu je bilo u srcu?
3. Kako se i mi možemo izložiti opasnosti da izvrcemo Božju istinu?
4. Kako je Bog iskoristio sada vec otpadnickog Balaama da moapskim poglavarima iznese
svjetlost?
5. Zašto Bog cesto dozvoljava da nastavimo svojim putem i da snosimo posljedice toga?
50
Lekcija 10 Subota, 8, Mart 2014
Užasna nesreća u Izraelju
“I Izrailj prionu uz Velfegora; i razgnjevi se Gospod na Izrailja. ” (IV Mojs. 25:3).
“Ali u ovom fizicki ugodnom okruženju, Izraelci su se morali suociti sa zlom koje je bilo daleko
smrtonosnije od mocnih vojski naoružanih ratnika ili divljih zvijeri u pustinji.”—The Signs of the
Times, 18. studenoga, 1880.
Nedjelja
1. NEOčEKIVANI PORAZ
a. Zbog čega se gnjev Gospodnji raspalio protiv Izrailja dok je Mojsije pripremao prelaz preko
Jordana u cilju zauzimanja obećane zemlje? IV Mojs. 25:1–3.
IV Mojs. 25:1–3. I življaše Izrailj u Sitimu, i narod stade činiti preljubu sa kćerima Moavskim. 2 One
pozivahu narod na žrtve svojih bogova, i narod jeđaše, i klanjaše se bogovima njihovijem. 3 I Izrailj prionu uz
Velfegora; i razgnjevi se Gospod na Izrailja.
b. Ko je kao glavni pokretač stajao iza ovog velikog zla? Otkrivenje 2:14; IV Mojs. 31:15, 16.
Otkrivenje 2:14; No imam na tebe malo, što imaš tu koji drže nauku Valaama, koji učaše Valaka da položi
sablazan pred sinovima Izrailjevijem, da jedu žrtve idolske, i da se kurvaju.
IV Mojs. 31:15, 16. I reče im Mojsije: a što ostaviste u životu sve žene? 16 Ta one po riječi Valamovoj
navratiše sinove Izrailjeve da zgriješe Gospodu s Fegora, te dođe ona pogibija na narod Gospodnji.
“Prema Balaamovom savjetu, moapski je car priredio veliku svecanost u cast svojih bogova i potajno je
bilo dogovoreno da Balaam nagovori Izraelce da i oni u tome sudjeluju. Buduci da su ga ovi smatrali
Božjim prorokom, nije mu bilo teško ostvariti svoj cilj. Veliki dio naroda pošao je za njim da bi
prisustvovao svecanostima. Usudili su se stupiti na zabranjeno podrucje i zapleli su se u sotonine
mreže. Ocarani glazbom i igrom, namamljeni ljepotom neznabožackih vestalki, zapostavili su svoju
vjernost prema Bogu. Pridružili su se veselju i slavlju, vino im je pomutilo razum i porušilo sve ograde
samosvladavanja. Strast je potpuno ovladala i buduci da su svoju savjest okaljali razvratnošcu, dali su
se nagovoriti i da se poklone pred idolima. Prinosili su žrtve na neznabožackim oltarima i sudjelovali u
vrlo unižavajucim obredima.”—Patrijarsi i proroci, str. 454.
Ponedjeljak
2. KAKO JE OVO ZLO ZAUSTAVLJENO?
a. Šta su Mojsije i sudije Izrailja po Božjem nalogu učinili da bi odvratili gnjev Gospodnji od
Izrailja? IV Mojs. 25:4, 5.
51
IV Mojs. 25:4, 5. I reče Gospod Mojsiju: uzmi sve knezove narodne, i objesi ih Gospodu prema suncu, da se
odvrati gnjev Gospodnji od Izrailja. 5 I reče Mojsije sudijama Izrailjevijem: pobijte svaki svoje koji su prionuli
uz Velfegora.
”Razvratni postupci Izraelaca ucinili su ono što sva Balaamova caranja nisu mogla uciniti – Izrael se
odvojio od Boga. Kazna je brzo naišla i narod je poceo uvidati velicinu i odvratnost svoga grijeha. U
logoru se pojavila strahovita zaraza kojoj je podleglo na desetine tisuca. Bog je zapovjedio da suci
predaju na smrt vode u ovome otpadništvu. Naredba je odmah izvršena. Prijestupnici su bili odmah
pogubljeni, a njihovi leševi obješeni pred ocima cijelog Izraela da bi zbor, videci kako Gospod strogo
postupa s njihovim vodama, duboko osjetio koliko je Bogu gnusan njihov grijeh i strahotu Njegovog
gnjeva protiv njih.” —Patrijarsi i proroci, str. 455.
b. Što se desilo dok je narod plakao i priznavao svoje grehe? IV Mojs. 25:6–8, 12, 13.
IV Mojs. 25:6–8, I gle, jedan između sinova Izrailjevijeh dođe i dovede k braći svojoj jednu Madijanku na oči
Mojsiju i na oči svemu zboru sinova Izrailjevijeh; a oni zaplakaše na vratima šatora od sastanka. 7 A kad to
vidje Fines sin Eleazara sina Arona sveštenika, usta isred zbora i uze koplje u ruku; 8 I uđe za čovjekom
Izrailjcem u šator, i probode ih oboje, čovjeka Izrailjca i onu ženu, kroz trbuh, i presta pogibija među sinovima
Izrailjevijem.
IV Mojs. 25:12, 13. Zato mu kaži: evo dajem mu svoj zavjet mirni. 13 I imaće on i sjeme njegovo nakon
njega zavjet sveštenstva vječnoga, jer revnova za Boga svojega i očisti sinove Izrailjeve.
“Svi su osjecali da je kazna bila pravedna, te su pohitali pred šator od sastanka da u suzama priznaju
svoj grijeh. I dok su oni tako plakali pred Bogom, dok je strahoviti pomor još uvijek bjesnio po logoru,
a suci ispunjavali svoj zadatak, naide Zimrije, jedan od izraelskih plemica, vodeci jednu midijansku
bludnicu, ‘kcer Sura, kneza narodnog u domu oca svojega medu Midjancima’ (Brojevi (4. Moj) 25:15),
prkosno, pred svim Izraelcima, uveo ju je u svoj šator. Porok nikad nije bio smjeliji i drskiji.”—Ibid.
c. Koliko ih je izginulo od ruke Božje u tom zlu? IV Mojs. 25:9. Šta je pokazao popis naroda koji
je izvršen ubrzo posle ovoga? IV Mojs. 26:1, 2, 63–65.
IV Mojs. 25:9. I izgibe ih od te pogibije dvadeset i četiri tisuće.
IV Mojs. 26:1, 2, A poslije te pogibije reče Gospod Mojsiju i Eleazaru sinu Aronovu svešteniku govoreći: 2
Izbrojte sav zbor sinova Izrailjevijeh od dvadeset godina i više po domovima otaca njihovijeh, sve koji mogu ići
na vojsku u Izrailju.
IV Mojs. 26:63–65. To su izbrojeni, kad Mojsije i Eleazar sveštenik izbrojiše sinove Izrailjeve u polju
Moavskom na Jordanu prema Jerihonu. 64 A među njima ne bješe nijedan od onijeh koje izbrojiše Mojsije i
Aron sveštenik kad brojiše sinove Izrailjeve u pustinji Sinajskoj. 65 Jer Gospod bješe rekao za njih: pomrijeće u
pustinji. I ne osta ih ni jedan osim Haleva sina Jefonijina i Isusa sina Navina.
“Kazna koja je snašla Izrael zbog grijeha u Sitimu uništila je preživjele iz onog velikog mnoštva kojem
je skoro prije cetrdeset godina bila izrecena osuda ‘da ce pomrijeti u pustinji’.”—Ibid., str. 456.
Utorak
3. DODATNE ZAŠTITNE MERE
52
a. Pošto su se Midijanci svrstali među najuniženije neprijatelje Božje i među najopasnije susede
Izrailja, šta je Mojsiju bilo naređeno da učini? IV Mojs. 31:1–3, 8.
IV Mojs. 31:1–3, 8. Opet reče Gospod Mojsiju govoreći: 2 Osveti sinove Izrailjeve na Madijancima, pak ćeš
se onda pribrati k rodu svojemu. 3 I Mojsije reče narodu govoreći: opremite između sebe ljude na vojsku da idu
na Madijance da učine osvetu Gospodnju na Madijancima, 8 Pobiše i careve Madijanske, s drugima koje im
pobiše, Evina i Rokoma i Sura i Ura i Rovoka, pet careva Madijanskih, i Valama sina Veorova ubiše mačem.
b. Šta će Bog učiniti s onima koji namišljaju zlo Božjem narodu? Psalam 94:1, 2, 20–23.
Psalam 94:1, 2, Bože od osvete, Gospode, Bože od osvete, pokaži se! 2 Podigni se, sudijo zemaljski, podaj
zaslugu oholima.
Psalam 94:20–23. Eda li će blizu tebe stati prijesto krvnički, i onaj koji namišlja nasilje nasuprot zakonu? 21
Spremaju se na dušu pravednikovu, i krv pravu okrivljuju. 22 Ali je Gospod moje pristanište, i Bog je moj tvrdo
utočište moje. 23 On će im vratiti za bezakonje njihovo, za njihovu zloću istrijebiće ih, istrijebiće ih Gospod,
Bog naš.
“Onaj koji nikada ne drijema i neprestano radi na ostvarenju svojih namjera, sam se brine za napredak
svoga djela. On ce onemoguciti namjere zlih ljudi i razoriti planove onih koji su se zarekli da ce
upropastiti Njegov narod. On kao Car i Gospod nad vojskama, sjedi medu kerubinima i usred svih
nemira i pometnji u svijetu, još uvijek cuva svoju djecu.”—Misli s gore blagoslova, str. 121.
c. Pod kojim uslovom Bog, prema svome obećanju, sigurno uzima u zaštitu svoj narod? V Mojs.
28:1–7.
V Mojs. 28:1–7. Ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega držeći i tvoreći sve zapovijesti njegove,
koje ti ja danas zapovijedam, uzvisiće te Gospod Bog tvoj više svijeh naroda na zemlji. 2 I doći će na te svi ovi
blagoslovi, i steći će ti se, ako uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega. 3 Blagosloven ćeš biti u gradu, i
blagosloven ćeš biti u polju, 4 Blagosloven će biti plod utrobe tvoje, i plod zemlje tvoje i plod stoke tvoje, mlad
goveda tvojih i stada ovaca tvojih. 5 Blagoslovena će biti kotarica tvoja i naćve tvoje. 6 Blagosloven ćeš biti
kad dolaziš i blagosloven ćeš biti kad polaziš. 7 Daće ti Gospod neprijatelje tvoje koji ustanu na te da ih biješ;
jednijem će putem doći na te, a na sedam će putova bježati od tebe.
“Crkva je Božje zastupništvo za propovijedanje istine; ona je od samog Njega opunomocena da izvrši
poseban zadatak; i ako ostane odana i vjerna samo Njemu, pokoravajuci se svim Njegovim
zapovijedima, u njoj ce se nalaziti sve obilje i preuzvišenost božanske milosti. Ako ostane vjerna u
svojoj podanickoj poslušnosti i odanosti, poštujuci Gospoda Boga Izraelovog, nece biti sile koja bi joj
se mogla suprotstaviti. . . .
“Ako se crkva obuce u haljine Kristove pravde i oslobodi svake privrženosti ovome svijetu, pred njom
ce se ukazati zora svijetlog i velicanstvenog dana. Božje obecanje koje joj je dano ostat ce sigurno
zauvijek. On ce je uciniti vjecno uzvišenom, radošcu mnogih pokoljenja. Istina ce u trijumfu proci
pokraj onih koji su je prezreli i odbacili. Iako ponekad izgleda usporeno, njeno napredovanje nece
nikada biti zaustavljeno. Kad Božja poruka naide na protivljenje, On joj dodaje novu snagu da bi
ojacao njen utjecaj. Obdarena božanskom silom, ona ce probiti sebi put kroz najjace barijere i
trijumfalno svladati svaku prepreku.”—Djela apostola, str. 600, 601.
Sreda
53
4. “ZA OPOMENU I POUKU NAMA”
a. Zašto mi, posebno mi koji smo pozvani da radimo za Boga, treba da proučavamo istorju o
porazu i padovima u Izrailju? Rimljanima 15:4. Zašto otpadništvo koje se desilo na Jordanu
zaslužuje posebnu pažnju?
Rimljanima 15:4. Jer što se naprijed napisa za našu se nauku napisa, da trpljenjem i utjehom pisma nad
imamo.
“Isti oni Izraelci koje nije moglo svladati oružje Midjanaca, ni sve njihove vradžbine, pali su kao žrtve
midjanskih bludnica. Utjecaj i moc žene, angažirane u službi sotone, u stanju je zavesti i uništiti
dušu. . . . Na taj su nacin Setova djeca bila navedena da odstupe od svoje cestitosti, te se sveto sjeme
izopacilo. Tako je i Josip bio kušan. Tako je i Samson izdao svoju snagu i zaštitu Izraela predao u ruke
Filistejaca. Ovdje je posrnuo i David. I Solomun, najmudriji medu carevima, covjek kojega je Bog
triput nazvao svojim ljubimcem, postao je rob svoje strasti, te je žrtvovao svoju cestitost istoj
zavodnickoj sili.”—Patrijarsi i proroci, str. 457.
b. Koja opomena je upućena ovoj posljednjoj generaciji hršćana? 1. Korinćanima 10:8, 11.
1. Korinćanima 10:8, 11. Niti da se kurvamo, kao neki od njih što se kurvaše, i pade ih u jedan dan dvadeset
i tri hiljade. 11 Ovo se pak sve događaše ugledi njima, a napisa se za nauku nama, na koje pošljedak svijeta
dođe.
“Danas kada se približavamo kraju vremena i kad narod Božji stoji na granici nebeskog Kanaana
sotona ce kao i u prošlosti udvostruciti svoje napore kako bi mu sprijecio ulazak u obecanu zemlju. On
postavlja svoje zamke svakoj duši. Stoga svi moraju biti oprezni, a ne samo neuki i neobrazovani. On
ce smisliti iskušenja cak i za one koji se nalaze na najvišim položajima i najsvetijim dužnostima; ako
mu bude pošlo za rukom da okalja njihovu dušu, onda ce moci uništiti i mnoge druge. I danas se on
služi istim sredstvima kao i prije tri tisuce godina. Putem prijateljstva sa svijetom, pomocu draži
ljepote, željom za zadovoljstvima, veseljem, raznim svecanostima i cašom vina, on navodi na prijestup
sedme zapovijedi.
“Prije nego što ih je naveo na idolopoklonstvo, sotona je Izraelce potaknuo na razvrat. Svi oni koji
kaljaju Božji lik u vlastitom tijelu i oskvrnjuju Njegov hram, nece se ustrucavati od bilo kakvog
obešcašcivanja Boga samo da bi udovoljili željama svog pokvarenog srca. Culna zadovoljstva slabe um
i unižavaju dušu.”—Ibid., str. 457, 458.
četvrtak
5. PUT KOJI PREDSTAVLJA PRIPREMU ZA GRIJEH
a. Šta je pripremilo put da Izrailjci padnu kao plen sotoninih kušanja u čulnom pogledu kad su
došli na reku Jordan? Jezekije 16:49, 50.
Jezekije 16:49, 50. Evo, ovo bješe bezakonje sestre tvoje Sodoma: u ponosu, u izobilju hljeba i bezbrižnom
miru bješe ona i kćeri njezine, a ne pomagahu siromahu i ubogome; 50 Nego se ponašahu i činjahu gadove
preda mnom, zato ih zatrh kad vidjeh.
“Izraelci su bili navedeni na grijeh kad su se nalazili u blagostanju i sigurnosti. Zaboravili su da stalno
valja imati Boga pred ocima, zanemarili su molitvu i gajili duh samopouzdanja. Blagostanje i
popuštanje prohtjevima oslabili su tvrdavu duše i u nju su se uvukle grešne misli. Izdajnici unutar
zidova srušili su tvrdavu nacela i predali Izrael sotoninoj sili. Sotona i danas pokušava na isti nacin
54
upropastiti svaku dušu. Dug proces pripreme, za koji svijet ne zna, odvija se u srcu prije no što jedan
kršcanin ucini otvoreni grijeh. Duša ne prelazi odjednom sa cistoce i svetosti na pokvarenost, porok i
zlocin. Potrebno je izvjesno vrijeme da bi se bica stvorena prema oblicju Božjem unizila do životinjske
ili sotonske prirode. Promatranjem se preobražavamo. Covjek koji se bavi necistim mislima može doci
dotle da mu prijaju grijesi koje je ranije osudivao.”—Patrijarsi i proroci, str. 459.
b. Koje opomene I upozoprenja uvek treba da imamo na umu? 1. Korinćanima 10:12; 1. Petrova
5:8.
1. Korinćanima 10:12; Jer koji misli da stoji neka se čuva da ne padne.
1. Petrova 5:8. Budite trijezni i pazite, jer suparnik vaš, đavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždere.
petak
7. ožujka
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Tko je bio glavni pokretac velikog otpadništva koje se pojavilo u Izraelu kratko vrijeme prije
nego što su prešli preko Jordana?
2. Kako je pripremljen put da Izraelci dožive taj sramni poraz?
3. Kako su bili kažnjeni glavni krivci?
4. Kakvu pouku treba izvuci iz cinjenice da su Midjanci bili uništavani bez ulaganja napora da
budu evangelizirani?
5.
Što ce pravi Kristovi sljedbenici biti u stanju reci ako budu slijedili Pavlov primjer
zapisan u poslanici Filipljanima 4:9?
55
Lekcija 11 Subota, 14, Mart 2014
Osvajanje Jerihona
“A Gospod reče Isusu: evo, dajem ti u ruke Jerihon i cara njegova i junake njegove. ” (Isus Navin 6:2).
“[Jerihon je bio] neznabožacka utvrda, centar obožavanja Aštarote, najodvratnijeg i najsramnijeg od
svih oblika idolopoklonstva u Kanaanu.”—Proroci i carevi, str. 229.
Nedjelja
1. VOJVODA VOJSKE GOSPODNJE
a. Kada su se Izrailjci ulogorili na istočnoj strani reke Jordana, Isus Navin je u molitvi tražio
Gospodnju pomoć u osvajanju Jerihona. Koga je on ugledao čim je ustao s molitve? Isus Navin
5:13–15.
Isus Navin 5:13–15. I kad Isus bijaše kod Jerihona, podiže oči svoje i pogleda, a to čovjek stoji prema njemu s
golijem mačem u ruci. I pristupi k njemu Isus i reče mu: jesi li naš ili naših neprijatelja? 14 A on reče: nijesam;
nego sam vojvoda vojske Gospodnje, sada dođoh. I Isus pade ničice na zemlju, i pokloni se, i reče mu: šta
zapovijeda gospodar moj sluzi svojemu? 15 A vojvoda vojske Gospodnje reče Isusu: izuj obuću s nogu svojih,
jer je mjesto gdje stojiš sveto. I učini Isus tako.
“Veliki i Uzvišeni Vojvoda koji je stajao pred vodom Izraela bio je sam Krist.”—Patrijarsi i proroci, str.
488.
b. Kakvo uputsvo u pogledu osvajanja grada mu je bilo dato? Isus Navin 6:2–5. Kakvo
ohrabrenje je Hristos ranije dao Isusu Navinu u pogledu ostvarenja njegove misije? Isus Navin
1:5, 6, 9.
Isus Navin 6:2–5. A Gospod reče Isusu: evo, dajem ti u ruke Jerihon i cara njegova i junake njegove. 3 Zato
obidite oko grada svi vojnici, idući oko grada jedanput na dan; tako učini šest dana. 4 A sedam sveštenika neka
nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovčegom; a sedmoga dana obidite oko grada sedam puta, i
sveštenici neka trube u trube. 5 Pa kad otežući zatrube u rogove ovnujske, čim čujete glas od trube, neka poviče
sav narod iza glasa; i zidovi će gradski popadati na svojem mjestu, a narod neka ulazi, svaki naprema se.
Isus Navin 1:5, 6, 9. Pa kad otežući zatrube u rogove ovnujske, čim čujete glas od trube, neka poviče sav
narod iza glasa; i zidovi će gradski popadati na svojem mjestu, a narod neka ulazi, svaki naprema se. 6 Tada Isus
sin Navin dozva sveštenike, i reče im: uzmite kovčeg zavjetni, a sedam sveštenika neka nose sedam truba od
rogova ovnujskih pred kovčegom Gospodnjim. 9 A vojnici pođoše pred sveštenicima, koji trubljahu u trube, a
ostali pođoše za kovčegom; idući trubljahu u trube.
“Pokoravajuci se božanskoj zapovijedi Jošua je svrstao Izraelovu vojsku. Nije smio biti poduzet
nikakav napad. Morali su jednostavno samo kružiti oko grada, noseci pred sobom kovceg zavjeta i
trubeci u trube.... Zatim je, okružen sjajnom aureolom božanske slave, na rukama svecenika odjevenih
56
u haljine koje su oznacavale njihovu svetu službu, nošen kovceg Božjeg zavjeta. Na kraju je išla
Izraelova vojska, svako pleme pod svojom zastavom. Ovako je izgledala povorka koja je obilazila oko
osudenog grada.”—Ibid.
c. Pod kojim uslovom imamo istu utehu sigurnosti i mi danas? Matej 28:20; Jakov 1:5.
Matej 28:20; Učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka.
Amin.
Jakov 1:5. Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori
nikoga, i daće mu se;
Ponedjeljak
2. BOŽJA MILOST I PRAVDA
a. Šta se desilo sedmoog dana obilaženja oko jerihonskih zidova? Isus Navin 6:15, 16, 20, 21.
Isus Navin 6:15, 16, 20, 21. A sedmoga dana ustaše zorom, i obidoše oko grada isto onako sedam puta; samo
toga dana obidoše oko grada sedam puta. 16 A kad bi sedmi put da zatrube sveštenici u trube, Isus reče narodu:
vičite, jer vam Gospod dade grad. 20 Tada povika narod i zatrubiše trube, i kad narod ču glas trubni i povika iza
glasa, popadaše zidovi na mjestu svom; i narod uđe u grad, svaki naprema se; i uzeše grad. 21 I pobiše kao
prokleto oštrijem mačem sve što bješe u gradu, i žene i ljude, i djecu i starce, i volove i ovce i magarce.
“Sve stanovnike grada i sve živo što se nalazilo u njemu ‘ljude i žene, staro i mlado, volove, ovce i
magarce’ (Jošua 6:21), morali su pobiti macem. . . . Sam grad bio je spaljen. Njegove palace, hramovi,
velicanstvene zgrade sa svim njihovim raskošnim ukrasima, bogatim draperijama i skupocjenim
haljinama bili su predati plamenu. Što se nije moglo uništiti ognjem, ‘sve srebro i zlato i posude od
mjedi’ moralo je biti posveceno službi šatoru od sastanka; pa cak i tlo na kojem je bio sazidan grad,
bilo je prokleto. Jerihon više nikada nije bio sazidan kao tvrdava. Svakome tko bi se usudio ponovno
podici zidove koje je srušila božanska moc, bila je izrecena kazna.
Potpuno uništenje jerihonskih stanovnika bilo je samo izvršenje zapovijedi unaprijed date preko
Mojsija odnosno kanaanskih stanovnika.”—Patrijarsi i proroci, str. 491, 492.
b. Kao što se već pokazalo u slučaju Sodome (I Mojs. 18:32), kako je Gospod ponovno pokazao
da ne uništava pravednike zajedno sa bezbožnicima? Isus Navin 6:22, 23.
(I Mojs. 18:32), Najposlije reče: nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se
naći deset. Reče: neću ih pogubiti radi onijeh deset.
Isus Navin 6:22, 23. A onoj dvojici što uhodiše zemlju reče Isus: idite u kuću one žene kurve, i izvedite nju i
sve što je njezino, kao što ste joj se zakleli. 23 I otišavši oni momci što uhodiše zemlju, izvedoše Ravu i oca joj i
mater joj i braću joj i što god bješe njezino, i sav rod njezin izvedoše, i ostaviše ih iza okola Izrailjeva.
“Bila je poštedena samo vjerna Rahaba i clanovi njenog domacinstva, u skladu s obecanjem koje su joj
dali izvidaci.”—Ibid., str. 491.
c. Koja Hristova izjava pokazuje da za svakog grešnika postoji nada pod uslovom da se pokaje?
Matej 21:28–31; Luka 13:1–5. Kakvu sigurnost on pruža takvima? Jovan 6:37.
57
Matej 21:28–31; Šta vam se čini? Čovjek neki imaše dva sina; i došavši k prvome reče: sine! idi danas radi u
vinogradu mome. 29 A on odgovarajući reče: neću; a poslije se raskaja i otide. 30 I pristupivši k drugome reče
tako. A on odgovarajući reče: hoću, gospodaru; i ne otide. 31 Koji je od ove dvojice ispunio volju očinu?
Rekoše mu: prvi. Reče im Isus: zaista vam kažem da će carinici i kurve prije vas ući u carstvo Božije.
Luka 13:1–5. U to vrijeme pak dođoše neki i kazaše za Galilejce kojijeh krv pomiješa Pilat sa žrtvama
njihovijem. 2 I odgovarajući Isus reče im: mislite li da su ti Galilejci bili najgrješniji od sviju Galilejaca, jer tako
postradaše? 3 Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti. 4 Ili oni osamnaest što na njih
pade kula Siloamska i pobi ih, mislite li da su oni najkrivlji bili od sviju Jerusalimljana? 5 Ne, kažem vam, nego
ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti.
Jovan 6:37. Sve što meni daje otac k meni će doći; i koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje.
“Koliko god naizgled bio sjajan, život svakog pojedinca koji je sebicno usredotocen samo na sebe ipak
je promašeni život. Tko god pokušava živjeti odvojeno od Boga, upropaštava sam sebe; uzalud
propušta dragocjeno vrijeme života, rasipa snage razuma, srca i duše uništavajuci na taj nacin sam sebe
i to zauvijek. Covjek koji se odvoji od Boga da bi sebicno služio sam sebi, postaje rob mamone.”—
Kristove price, str. 200, 201.
Utorak
3. BOŽJA MILOST I PRAVDA (NASTAVAK)
a. Zašto je uništenje Jerihona i njegovih stanovnika bilo neizbežno? Zar nije bilo bolje pokušati
da im se još propoveda jevanđelje? I Mojs. 15:13–16; V Mojs. 9:4; Isaija 26:10.
I Mojs. 15:13–16; I Gospod reče Avramu: znaj zacijelo da će sjeme tvoje biti došljaci u zemlji tuđoj, pa će joj
služiti, i ona će ih mučiti četiri stotine godina. 14 Ali ću suditi i narodu kojemu će služiti; a poslije će oni izaći s
velikim blagom. 15 A ti ćeš otići k ocima svojim u miru, i bićeš pogreben u dobroj starosti. 16 A oni će se u
četvrtom koljenu vratiti ovamo; jer grijesima Amorejskim još nije kraj.
V Mojs. 9:4; Kad ih Gospod Bog tvoj otjera ispred tebe, nemoj da rečeš u srcu svom: za pravdu moju uvede
me Gospod u ovu zemlju da je naslijedim; jer Gospod tjera one narode ispred tebe za nevaljalstvo njihovo!
Isaija 26:10. Ako se i pomiluje bezbožnik, ne uči se pravdi, u zemlji najpravednijoj čini bezakonje i ne gleda
na veličanstvo Gospodnje.
“[Citat: Ponovljeni zakon (5. Moj) 7:2; 20:16] Mnogima izgleda da su ove zapovijedi suprotne duhu
ljubavi i milosrda, onome na što se ukazuje u drugim dijelovima Biblije. Ali to je zapravo bilo ono što
je zahtijevala beskrajna mudrost i dobrota. . . .
“Stanovnicima Kanaana bilo je dato dovoljno prilika za pokajanje. Cetrdeset godina prije toga
otvaranje Crvenog mora i kažnjavanje Egipcana predstavljalo je nepobitan dokaz o nadmocnosti
Izraelovog Boga.... Svi ovi dogadaji bili su poznati stanovnicima Jerihona.”—Patrijarsi i proroci, str.
492.
b. Šta se onima koji propovedaju Jevanđelje preporučuje u pogledu protivnika istine koji su
neizlečivo nepošteni? Matej 7:6. Kako apostol Pavle upozorava da ne gubimo vreme oko takvih?
Titu 3:10, 11.
Matej 7:6. Ne dajte svetinje psima; niti mećite bisera svojega pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojima, i
58
vrativši se ne rastrgnu vas.
Titu 3:10, 11. Čovjeka jeretika po prvome i drugom svjetovanju kloni se, 11 Znajući da se takovi izopačio, i
griješi, i sam je sebe osudio.
“[Citat: Matej 7:6] Krist ovdje misli na ovu vrstu ljudi koji se ne žele osloboditi ropstva grijeha. Uslijed
popuštanja pokvarenosti i podlosti njihova je priroda postala tako unižena da su sasvim prionuli za zlo i
ne žele se od njega odvojiti. Kristove sluge ne trebaju dozvoljavati da ih sprecavaju takvi za koje je
evandelje samo predmet prepirki i nešto što mogu izvrgavati podsmijehu.”—Misli s gore blagoslova,
str. 129.
c. Zašto uvek treba rado da dajemo drugima pravo izbora? 1. Samuilova 16:7 (drugi deo).
1. Samuilova 16:7 (drugi deo). jer ne gledam na što čovjek gleda: čovjek gleda što je na očima, a Gospod
gleda na srce.
“Mnogima tama više odgovara nego svjetlost zato što su im djela zla. Ali ima ljudi koji bi svjetlost
istine rado prihvatili kad bi im se ona prikazala na drugaciji nacin i pod drugacijim okolnostima, i kad
bi im se pružila šansa da težinu ponudenih argumenata sami provjere, Biblijom, usporedujuci stih sa
stihom.”—Svjedocanstva, sv. 3, str. 426, 427.
Sreda
4. BOG JE JOŠ UVEK SPREMAN DA čINI NEŠTO VELIKO
a. Kako je čudo koje je Gospod učinio u Jerihonu predstavljalo test za veru Izrailjaca? Jevrejima
11:30.
Jevrejima 11:30. Vjerom padoše zidovi Jerihonski, kad se obilazi oko njih sedam dana.
“Vojvoda Gospodnje vojske govorio je samo s Jošuom; On se nije otkrio svemu zboru Izraelaca kojima
je bilo prepušteno vjerovati rijecima Jošue ili u njih sumnjati... Oni nisu mogli vidjeti vojsku andela
koja ih je pratila pod vodstvom Sina Božjeg. Mogli su pomisliti: ‘Kako je to besmislen i smiješan
poduhvat: obilaziti oko gradskih zidova trubeci u trube od ovcjih rogova. To ne može imati nikakvog
utjecaja na ovu mocnu tvrdavu.’ Medutim, baš to jednostavno produžavanje ove ceremonije sve do
rušenja zidina, pružilo je mnogim Izraelcima priliku da ucvrste i pokažu svoju vjeru. Trebalo im je
utisnuti u duh cinjenicu da njihova snaga ne ovisi o ljudskoj mudrosti i moci, vec da je njihovo
spasenje jedino u Bogu. Trebalo ih je naviknuti na to da se potpuno oslone na snagu svoga nebeskog
Vode.”—Patrijarsi i proroci, str. 493.
b. Kakvu pouku mi treba da izvučemo iz ovoga? Jovan 14:12; I Jovanova 5:4.
Jovan 14:12; Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća će od
ovijeh tvoriti: jer ja idem k ocu svojemu;
I Jovanova 5:4. Jer svaki koji je rođen od Boga pobjeđuje svijet; i vjera je naša ova pobjeda koja pobijedi
svijet.
59
“Kao što se prilikom zauzimanja Jerihona nitko iz izraelske vojske nije mogao pohvaliti upotrebom
svoje ogranicene snage u rušenju zidova tog silnog grada, jer je Vojvoda Gospodnje vojske isplanirao
bitku na tako jednostavan nacin da je slava pripala samo Gospodu i nije trebalo uzdizati smrtnike. Tako
se i mi za svu obecanu silu možemo osloniti na Božja obecanja.”—Christ Triumphant, str. 136.
“Bog ce mnogo uciniti za sve one koji u Njega vjeruju. Razlog što oni koji tvrde da su Njegov narod
imaju tako malo snage u tome je što se oni suviše oslanjaju na vlastitu mudrost, i ne pružaju Gospodu
mogucnost da pokaže svoju moc u njihovu korist. On ce svojim vjernima pomoci u svakoj nevolji ako
se u potpunosti oslone na Njega i ako Ga budu vjerno slušali.”—Patrijarsi i proroci, str. 493.
“Najvece pobjede Kristove crkve ili pojedinacnog kršcanina nisu one koje se postižu talentom,
obrazovanjem, bogatstvom ili kakvim drugim prednostima i uvjetima povoljnim za covjeka; to su
pobjede koje se postižu u razgovoru duše s Bogom u tajnoj molitvi, kad se vjera u duševnoj borbi
usrdno hvata za ruku svemocne sile.”—Ibid., str. 203.
četvrtak
5. KAKO MOŽEMO ZADOBITI POBEDU
a. Koje Hristovo upozorenje i obećanje uvek treba da imamo na umu? Jovan 15:5, 7.
Jovan 15:5, 7. Ja sam čokot a vi loze: i koji bude u meni i ja u njemu on će roditi mnogi rod; jer bez mene ne
možete činiti ništa. 7 Ako ostanete u meni i riječi moje u vama ostanu, šta god hoćete ištite, i biće vam.
“Otada su Kristovi sljedbenici trebali smatrati sotonu kao pobijedenog neprijatelja. Na križu je Isus
izvojevao pobjedu za njih, i želio je da oni tu pobjedu prime kao svoju vlastitu. ‘Evo’, rekao je On,
‘dajem vam vlast da stajete na zmije i na škorpije i na svaku silu neprijateljsku, i ništa vam nece
nauditi’ (Luka 10:19).
“Svemocna sila Svetoga Duha sacinjava obranu svake pokajnicke duše. Krist ne dozvoljava da pod
neprijateljevu vlast dode itko od onih koji u pokajanju i vjeri traže Njegovu pomoc. Spasitelj je uvijek
uz one svoje sljedbenike koji su u iskušenju i tegobama. Kod Njega nema neuspjeha, gubitka,
nemogucnosti ili poraza; sve možemo postici u Onome koji nam snagu daje. Kad naidu iskušenja i
nevolje, nemojte cekati da svladate sve teškoce, nego se obratite Isusu i On ce vam pomoci.”—Želja
vjekova, str. 490–493.
“Svojom snagom mi ne možemo uciniti ništa. U svojoj beznadnoj nedostojnosti moramo se osloniti na
zasluge raspetog i uskrslog Spasitelja. Nema onoga tko ce propasti ako ovako bude cinio. Dugi crni
spisak naših grijeha stoji pred ocima Svemogucega. Spisak je zakljucen, i nijedan od naših prijestupa
nije izostavljen. Ali onaj koji je prije toliko vremena cuo vapaj svoga sluge, cut ce i našu molitvu
prožetu vjerom i oprostit ce nam naše prijestupe. On je to obecao i On ce održati svoju rijec.”—
Patrijarsi i proroci, str. 203.
“Oni koji nisu voljni odbaciti svaki grijeh i svesrdno tražiti Božji blagoslov, nece ga nikada ni dobiti.
Ali oni koji se cvrsto drže Božjeg obecanja kao Jakov, i koji budu tako postojani i iskreni kao što je bio
on, uspjet ce kao što je i on uspio.”—Ibid.
petak
14. ožujka
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kad se Krist sam otkrio Jošui, kakve mu je upute i cvrsta uvjerenja dao?
2. Cime je Gospod pokazao svoju milost prilikom uništavanja Jerihona?
3. S kakvim grešnicima, prema datom upozorenju, ne trebamo gubiti vrijeme?
4. Na koji nacin i kao pojedinci i kao crkva možemo zadobiti najvece pobjede?
60
5. Što u našem životu predstavlja tajnu pobjede nad grijehom?
Lekcija 12 Subota, 21, Mart 2014
Izrailj doživljava poraz - zašto?
“Zgriješio je Izrailj, i prestupio zavjet moj koji sam im zapovjedio: jer uzeše od prokletijeh stvari, i ukradoše, i
zatajiše, i metnuše među svoje stvari.” (Isus Navin 7:11).
“Zapis o Ahanovom slucaju sadrži ozbiljnu pouku da zbog grijeha jednog covjeka Božje
nezadovoljstvo pogada neki narod ili naciju sve dok se prijestupnik ne pronade i primjerno kazni.”—
Conflict and Courage, str. 120.
Nedjelja
1. “IZRAILJ SE OGREŠIO”
a. Šta se desilo ubrzo posle pada i osvajanja Jerihona? Isus Navin 7:2–5.
Isus Navin 7:2–5. A Isus posla ljude iz Jerihona u Gaj, koji bijaše blizu Vet-Avena s istoka Vetilju, i reče im
govoreći: idite i uhodite zemlju. I ljudi otidoše i uhodiše Gaj. 3 I vrativši se k Isusu rekoše mu: neka ne ide sav
narod; do dvije tisuće ljudi ili do tri tisuće ljudi neka idu, i osvojiće Gaj; nemoj truditi svega naroda, jer ih je
malo. 4 I otide ih onamo iz naroda oko tri tisuće ljudi; ali pobjegoše od Gajana. 5 I Gajani posjekoše ih do
trideset i šest ljudi; i goniše ih od vrata dori do Sivarima, i pobiše ih na strmeni; i rastopi se srce u narodu, i posta
kao voda.
“Velika pobjeda koju je sam Bog izvojevao za Izraelce ucinila ih je suviše samopouzdanima. Osjecali
su se potpuno sigurnima zato što im je Bog obecao da ce im dati Kanaansku zemlju, a izgubili su iz
vida cinjenicu da im samo Božja pomoc može osigurati uspjeh. Cak ni Jošua pri svom planiranju
zauzimanja Aja, nije zatražio savjet od Boga.
“Tako su Izraelci poceli precjenjivati vlastite snage, i potcjenjivati svoje neprijatelje. Ocekujuci laku
pobjedu smatrali su da ce za zauzimanje toga mjesta biti dovoljno tri tisuce ljudi. I ne pitajuci se je li
Bog s njima, pohitali su u napad.”—Patrijarsi i proroci, str. 493, 494.
b. Zašto su Izrailjci ovom prilikom doživeli poraz? Isus Navin 7:1, 12.
Isus Navin 7:1, 12. Ali se ogriješiše sinovi Izrailjevi o prokletinju, jer Ahan sin Harmije sina Zavdije sina
Zarina od plemena Judina uze od prokletijeh stvari; zato se razgnjevi Gospod na sinove Izrailjeve. 12 Zato neće
moći sinovi Izrailjevi stajati pred neprijateljima svojim; pleći će obraćati pred neprijateljima svojim, jer su pod
prokletstvom; neću više biti s vama, ako ne istrijebite između sebe prokletinje.
“To je bilo vrijeme za odlucnu i brzu akciju, a ne za ocajavanje i jadikovanje. U logor se uvukao
potajni grijeh i krivac se morao pronaci i ukloniti da bi prisutnost Gospoda i Njegov blagoslov ponovno
mogli biti s Njegovim narodom. . . .
“Božju zapovijed prestupio je jedan od onih koji su bili odredeni da izvršuju Njegove kazne... Jošui je
bila data uputa kako da pronade i kazni prijestup.”—Ibid., str. 494.
Ponedjeljak
61
2. “SMATRANA JE ODGOVORNOM CELA NACIJA ”
a. Da li je Božju zapovest stvarno prestupio sav izrailjski narod ili samo jedan čovek? Isus Navin
7:18.
Isus Navin 7:18. I reče, te pristupi njegov dom, ljudi jedan po jedan, i obliči se Ahan sin Harmije sina Zavdije
sina Zarina od plemena Judina.
“Bog je bio vrlo izricit u pogledu Jerihona, da se nitko od Izraelaca ne bi zaveo bilo cime što su
Jerihonjani obožavali, i da se u svom srcu ne bi odvratio od Gospoda. On je svoj narod upozorio na to
najodredenijom zapoviješcu, pa ipak i uz tako ozbiljne zabrane date preko Jošue, Ahan se drznuo
prekršiti zapovijed. Lakomstvo ga je navelo da uzme vrijednosti kojih se po izricitoj Božjoj naredbi
nije smio ni dotaci, jer je na njima bilo Njegovo prokletstvo. I zbog grijeha ovog covjeka, Božji je
Izrael pred svojim neprijateljima bio nemocan kao prolivena voda.”—Svjedocanstva, sv. 3, str. 264.
“A za krivicu prestupnika, smatran je odgovornim cijeli narod: ‘jer uzeše od prokletih stvari i zatajiše i
ukradoše i metnuše medu svoje stvari.’”—Patrijarsi i proroci, str. 494.
b. Ako je samo jedan čovek zgrešio svesnim kršenjem božanske zabrane, zašto je Bog smatrao
odgovornom celu naciju? Isus Navin 7:11.
Isus Navin 7:11. Zgriješio je Izrailj, i prestupio zavjet moj koji sam im zapovjedio: jer uzeše od prokletijeh
stvari, i ukradoše, i zatajiše, i metnuše među svoje stvari.
“Ahanov je grijeh donio nesrecu cijelom narodu. Zbog jednog prestupnika Božje negodovanje pogada
Njegovu crkvu sve dok se prijestup ne pronade i ne ukloni. Utjecaja nesavjesnih clanova crkve treba se
plašiti više nego svojih otvorenih neprijatelja, nevjernika i bogohulnika. Oni uskracuju Izraelu Božji
blagoslov i slabe Božji narod.”—Ibid., str. 497.
“Svojim postupcima sa svojim narodom u prošlosti, Gospod pokazuje stalnu neophodnost cišcenja
crkve od grijeha i zla. Mrak koji jedan grešnik rasprostire oko sebe može zakloniti Božju svjetlost od
cijele crkve. Kad pripadnici Božjeg naroda uvide da ih okružuje tama a ne znaju uzrok tome, oni
trebaju usrdno tražiti Boga u dubokoj poniznosti i samoispitivanju sve dok se ne razotkriju i ne uklone
grijesi koji vrijedaju i žaloste Svetog Duha.”—Svjedocanstva, sv. 3, str. 265.
Utorak
3. “USTANI!”
a. Kako je Isus Navin zavapio Gospodu u svojoj molitvi, i šta ga je najviše zabrinjavalo? Isus
Navin 7:6–9.
Isus Navin 7:6–9. A Isus razdrije haljine svoje i pade licem na zemlju pred kovčegom Gospodnjim, i leža do
večera, on i starješine Izrailjeve, i posuše se prahom po glavi. 7 I reče Isus: jaoh! Gospode Bože, zašto prevede
ovaj narod preko Jordana da nas predaš u ruke Amorejcima da nas pobiju? o, da šcasmo ostati preko Jordana! 8
Jaoh! Gospode, šta da kažem, kad je Izrailj obratio pleći pred neprijateljima svojim? 9 Čuće Hananeji i svi
stanovnici te zemlje, i sleći će se oko nas, i istrijebiće ime naše sa zemlje; i šta ćeš učiniti od velikoga imena
svojega?
“Jošua i starješine Izraela nadoše se u velikoj nevolji, i u znak najvece poniznosti padoše pred
kovcegom Božjim, jer je bilo ocito da se Gospod vrlo razgnjevio na svoj narod. Tu su se oni molili,
placuci pred Gospodom.”— Svjedocanstva, sv. 3, str. 264.
“Po Jošuinoj molitvi, ako imate duhovno razumijevanje, možete vidjeti da je Ahan smatrao
62
beznacajnim ono što je bilo uzrok tako velike boli i tuge odgovornih ljudi u Izraelu... Ahan, kao krivac,
nije osjecao teret svoje krivice. On je na to gledao sasvim hladno.”—Christ Triumphant, str. 137.
b. Šta je bilo prvo što je Bog zahtevao od Isusa Navina da učini? Isus Navin 7:10, 13.
Isus Navin 7:10, 13. A Gospod reče Isusu: ustani; što si pao na lice svoje? 13 Ustani, osveštaj narod, i reci:
osveštajte se za sjutra; jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: prokletstvo je usred tebe, Izrailju; nećeš moći stajati
pred neprijateljima svojim dokle ne uklonite prokletstva između sebe.
“To je bilo vrijeme za odlucnu i brzu akciju, a ne za ocajavanje i jadikovanje. U logor se uvukao
potajni grijeh, i krivac se morao pronaci i ukloniti da bi Gospodnja prisutnost i Njegov blagoslov
ponovno mogli biti s Njegovim narodom.”—Patrijarsi i proroci, str. 494.
“Gospod nije osobno imenovao krivca; vec je dao uputu kako treba postupiti.”—The Youth’s
Instructor, 25. sijecnja, 1894.
c. Kako neki reaguju u slučaju kad se sličan zadatak i danas mora izvršiti u Zajednici? Isaija
30:9, 10.
Isaija 30:9, 10. Jer su narod nepokoran, sinovi lažljivi, sinovi koji neće da slušaju zakona Gospodnjega; 10
Koji govore vidiocima: nemojte viđati, i prorocima: nemojte nam prorokovati što je pravo, govorite nam mile
stvari, prorokujte prijevaru;
“Duh mržnje koji obuzima neke zato što su razotkriveni i osudeni grijesi koji postoje medu Božjim
narodom, zasljepljuje i strašno obmanjuje duše njih samih, cineci ih potpuno nesposobnima da uoce
razliku izmedu ispravnog i pogrešnog. Oni time sami sebe duhovno zasljepljuju. Iako možda uvidaju da
bezakonje postoji, oni to ne osjecaju onako bolno kao što je osjecao Jošua, niti su spremni poniziti se
pred Bogom zbog opasnosti u kojoj se nalaze duše.”—Svjedocanstva, sv. 3, str. 266.
Sreda
4. “UKLONITE PROKLETSTVO IZMEÐU SEBE”
a. Zašto Gospod nije direktno ukazao na krivca? Psalam 32:5. Kakva je razlika između
prihvatljivog i neprihvatljivog priznanja I kajanja?
Psalam 32:5. Grijeh svoj kazah tebi, i krivice svoje ne zatajih; rekoh: ispovijedam Gospodu prijestupe svoje; i
ti skide s mene krivicu grijeha mojega.
“Prijestupnik nije bio odmah otkriven vec je cijela stvar odredeno vrijeme ostavljena u neizvjesnosti
kako bi svi osjetili svoju odgovornost za grijehe koji su postojali medu njima, i na taj nacin bili
navedeni da ispitaju svoja srca i da se ponize pred Bogom.”— Patrijarsi i proroci, str. 494, 495.
“Ahan je bio svjestan svoje krivice, ali je njegovo priznanje bilo prekasno ucinjeno da bi mu moglo
koristiti. Vidio je kako je izraelska vojska bila poražena i kako se obeshrabrena povlacila od Aja, a ipak
nije istupio da bi priznao svoj grijeh. Vidio je kako su Jošua i Izraelove starješine pali na zemlju u boli
koju se rijecima ne može opisati. Da je tada priznao svoj grijeh, pružio bi odreden dokaz o pravom
pokajanju, ali on je još uvijek šutio. On je razumio da je rijec o nekom velikom grijehu, pa je cak i
tocno cuo kakav je karakter toga grijeha. Medutim, njegove usne još su uvijek bile zapecacene... Velika
je razlika izmedu priznavanja cinjenica koje su vec dokazane i priznavanja grijeha koji su poznati samo
prijestupniku i Bogu. Ahan ne bi priznao svoj grijeh da se nije nadao da ce time otkloniti posljedice
svoga prijestupa. Ali je njegovo priznanje poslužilo samo da bi se vidjelo koliko je pravedna kazna koja
ga je snašla. Tu nije bilo pravog kajanja, skrušenosti, promjene shvacanja, niti gnušanja prema zlu.”—
63
Patrijarsi i proroci, str. 497, 498.
b. Zašto je Gospod tražio da se sav narod uključi u brižljivo istraživanje? I Korinćanima 12:25,
26.
I Korinćanima 12:25, 26. Da ne bude raspre u tijelu, nego da se udi jednako brinu jedan za drugoga. 26 I ako
strada jedan ud, s njim stradaju svi udi; a ako li se jedan ud slavi, s njim se raduju svi udi.
“Za grijehe pojedinaca u svom narodu, Bog smatra odgovornom crkvu kao cjelinu. Ako vodeci ljudi
zanemare razotkriti grijehe zbog kojih Bog ne može biti zadovoljan svojom crkvom, oni postaju
odgovorni za te grijehe.”—Svjedocanstva, sv. 3, str. 269.
c. Kakva je mudrost neophona pastorima kada nastoje da pomognu zabludelima? Jakov 1:5;
3:17, 18; Juda 22, 23.
Jakov 1:5; Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori
nikoga, i daće mu se;
Jakov 3:17, 18; A koja je premudrost odozgo ona je najprije čista, a potom mirna, krotka, pokorna, puna
milosti i dobrijeh plodova, bez hatera, i nelicemjerna. 18 A plod pravde u miru sije se onima koji mir čine.
Juda 22, 23. I tako razlikujući jedne milujte, 23 A jedne strahom izbavljajte i iz ognja vadite; a karajte sa
strahom, mrzeći i na haljinu opoganjenu od tijela.
četvrtak
5. “ISTINA JE, JA SAGRIJEŠIH GOSPODU . . .”
a. Što je Ahan rekao tek onda kada je kocka pala na njega? Isus Navin 7:20, 21.
Isus Navin 7:20, 21. A Ahan odgovori Isusu i reče: istina je, ja zgriješih Gospodu Bogu Izrailjevu, i učinih
tako i tako: 21 Vidjeh u plijenu jedan lijep plašt Vavilonski, i dvjesta sikala srebra, i jednu šipku zlata od pedeset
sikala, pa se polakomih i uzeh; i eno je zakopano u zemlju usred mojega šatora, i srebro ozdo.
“Jošua je svecano zakleo Ahana da prizna istinu kako bi odgovornost bila neosporna i da ne bi bilo
prebacivanja da je nepravedno kažnjen. Nesretni covjek je potpuno priznao svoju krivicu.”—Patrijarsi i
proroci, str. 495.
“Priznanje grijeha dato u pravom trenutku da bi se olakšao položaj Božjeg naroda, Gospod rado
prihvaca. Medutim, medu nama ima takvih koji ce, kao i Ahan u staro vrijeme, svoje grijehe priznati
suviše kasno da bi se mogli spasiti.”—Svjedocanstva, sv. 3, str. 272.
b. Kakvo upozorenje je Ahanova kazna imala da bude za ostale u Izrailju? Isus Navin 7:24, 25.
Kakvu opomenu to predstavlja za nas?
Isus Navin 7:24, 25. Tada Isus i s njim sav Izrailj uzeše Ahana sina Zarina, i srebro i plašt i šipku zlata, i
sinove njegove i kćeri njegove, i volove njegove i magarce njegove, i ovce njegove, i šator i sve što bješe
njegovo, i izvedoše u dolinu Ahor. 25 I reče Isus: što si nas smeo? Gospod da te smete danas! I zasu ga
kamenjem sav Izrailj, i spališe sve ognjem zasuvši kamenjem.
“Smrtni grijeh koji je Ahana odveo u propast imao je svoj korijen u pohlepnosti – jednom od
uobicajenih grijeha koji se najcešce uzima olako. Dok se drugi grijesi istražuju i kažnjavaju,
64
pohlepnosti se rijetko zamjera iako je ona zapravo prijestup desete zapovijedi. Koliko je taj grijeh
ogroman i koliko su njegove posljedice strašne vidi se iz Ahanovog slucaja.
“Lakomost je zlo koje se postepeno razvija. Ahanova gramzljivost i nezasitna želja za stjecanjem
pretvorila se u naviku i cvrsto ukorijenila tako da ju je skoro nemoguce bilo iskorijeniti. Iako je uživao
u tome zlu ipak se zaprepastio pri pomisli da ce time nanijeti nesrecu cijelom Izraelu; ali grijeh je
umrtvio njegovu savjest i kad je naišlo iskušenje on je pao kao lak plijen.
“Zar se i danas ne griješi usprkos isto tako svecanim i jasnim opomenama. I nama je isto tako jasno
zabranjeno da se odajemo lakomosti kao što je i Ahanu bilo zabranjeno prisvojiti bilo što od plijena
zatecenog u Jerihonu. Bog u svojoj Rijeci lakomost poistovjecuje s idolopoklonstvom.”—Patrijarsi i
proroci, str. 496.
petak
21. ožujka
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Zašto su Izraelci doživjeli poraz u prvom sukobu sa stanovnicima Aja?
2. Što je bilo prvo što je Jošua prema Božjoj uputi trebao ucini?
3. Zašto je Gospod tražio da se sav narod ukljuci u brižljivo istraživanje krivca?
4. Kakva je mudrost potrebna u postupanju sa zabludjelima u crkvi?
5. Zašto je Ahanovo priznanje bilo neprihvatljivo za Boga?
65
Lekcija 13 Subota, 29, Mart 2014
“Narod Svet”
“I bićete mi carstvo svešteničko i narod svet. To su riječi koje ćeš kazati sinovima Izrailjevim.”
(II Mojs. 19:6).
“Izraelce, kao svoj izabrani narod, Bog je želio uciniti slavom i pohvalom na zemlji... Da su ostali
poslušni Božjim zakonima, Izraelci bi svojim cudesnim napretkom zadivili sve narode svijeta.”—
Svjedocanstva, sv. 6, str. 221, 222.
Nedjelja
1. IZABRANI NAROD
a. Kad je Izrailjcima bilo rečeno da su izabrani za poseban i sveti narod, i da im je poverena
naročita misija – šta su oni jednoglasno odgovorili? II Mojs. 19:8.
II Mojs. 19:8. A sav narod odgovori složno i reče: što je god kazao Gospod činićemo. I Mojsije javi Gospodu
riječi narodne.
“Bog im je obecao da ce On biti njihov Bog, da ce ih izdvojiti kao svoj izabrani narod i odvesti u veliku
i dobru zemlju. Ali su oni kod svake prepreke na koju su usput nailazili gubili hrabrost. On ih je izveo
iz Egipta na tako cudesan nacin da bi ih uzdigao, oplemenio i ucinio slavom na zemlji.”—Patrijarsi i
proroci, str. 292.
b. Kada su im bile saopštene sve zapovesti i propisi svetog Božjeg zakona, što su oni isto tako
složno rekli? II Mojs. 24:3, 7.
II Mojs. 24:3, 7. I dođe Mojsije, i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve zakone. I odgovori narod jednijem
glasom i rekoše: činićemo sve što je rekao Gospod. 7 I uze knjigu zavjetnu i pročita narodu. A oni rekoše: što je
god rekao Gospod činićemo i slušaćemo.
“Bog je Izraelce izabrao za svoj narod, i oni su Njega izabrali za svoga Cara.”—Proroci i carevi, str.
293.
Ponedjeljak
2. SVJETLOST U SVETU
a. Kako su uslovi Božjeg zaveta ponovljeni Izrailjcima pred kraj njihovog lutanja po pustinji? V
Mojs. 4:1, 2.
66
V Mojs. 4:1, 2. A sada, Izrailju, čuj uredbe i zakone, koje vas učim da tvorite, da biste poživjeli i ušli u zemlju
koju vam daje Gospod Bog otaca vaših i da biste je naslijedili. 2 Ništa ne dodajte k riječi koju vam ja
zapovijedam, niti oduzmite od nje, da biste sačuvali zapovijesti Gospoda Boga svojega koje vam ja
zapovijedam.
“Pri kraju lutanja kroz pustinju bili su ponovljeni uvjeti zavjeta... Mojsije im je ukazao na kušanja
kojima ce biti izloženi u buducnosti i ozbiljno ih opomenuo da se ne miješaju s okolnim narodima, i da
služe samo Bogu.”—Proroci i carevi, str. 294.
b. Namera Gospodnja bila je očevidna da izrailjsku naciju podigne kao kulu svetilju u ovom
svetu. Šta im je Mojsije u vezi s tim rekao? V Mojs. 4:5–8.
V Mojs. 4:5–8. Gle, učio sam vas uredbama i zakonima, kao što mi zapovjedi Gospod Bog moj, da biste tako
tvorili u zemlji u koju idete da je naslijedite. 6 Držite dakle i izvršujte ih, jer je to mudrost vaša i razum vaš pred
narodima, koji će kad čuju sve ove uredbe reći: samo je ovaj veliki narod narod mudar i razuman. 7 Jer koji je
veliki narod kojemu je Bog blizu kao što je Gospod Bog naš kad ga god zazovemo? 8 I koji je narod veliki koji
ima uredbe i zakone pravedne kao što je sav ovaj zakon koji iznosim danas pred vas?
“Bog je namjeravao preko hebrejskog naroda podariti bogate blagoslove svim narodima svijeta. Preko
Izraela je trebalo pripremiti put za rasprostiranje svjetlosti i znanja o Bogu po svemu svijetu. Narodi
svijeta, odavajuci se izopacenim navikama, bili su potpuno izgubili predodžbu o Bogu. Bog ih u svojoj
milosti ipak nije htio izbrisati s lica zemlje. On je, preko svoje izabrane crkve, htio pružiti im priliku i
mogucnost da Ga upoznaju. Namjera Mu je bila da nacela otkrivena preko Njegovog naroda postanu
sredstvo za oživljavanje moralne Božje slike u covjeku.”—Kristove price, str. 286.
c. Pod kojim je uslovom Gospod uvek bio spreman da im ispruži ruku svoje milosti? V Mojs.
4:29–31.
V Mojs. 4:29–31. Ali ako i ondje potražiš Gospoda Boga svojega, naći ćeš ga, ako ga potražiš svijem srcem
svojim i svom dušom svojom. 30 Kad budeš u nevolji i sve te to snađe, ako se u pošljednje vrijeme obratiš ka
Gospodu Bogu svojemu, i poslušaš glas njegov, 31 Gospod je Bog tvoj milostiv Bog, neće te ostaviti ni
istrijebiti, jer neće zaboraviti zavjeta s ocima tvojim, za koji im se zakleo
.
d. Šta ih je očekivalo ako zaborave na svoj zavet sa Bogom i odvrate se od Njega? V Mojs. 4:23–
27.
V Mojs. 4:23–27. Pazite da ne zaboravite zavjeta Gospoda Boga svojega, koji učini s vama, i da ne gradite
sebi lika rezanoga, slike od koje god tvari, kao što ti je zabranio Gospod Bog tvoj. 24 Jer je Gospod Bog tvoj
oganj koji spaljuje i Bog koji revnuje. 25 Kad izrodiš sinove i unuke, i ostarite u onoj zemlji, ako se pokvarite i
načinite sliku rezanu od kake tvari i učinite što nije ugodno Gospodu Bogu vašemu, dražeći ga, 26 Svjedočim
vam danas nebom i zemljom da će vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je naslijedite, nećete
biti dugo u njoj, nego ćete se istrijebiti. 27 Ili će vas rasijati Gospod među narode, i malo će vas ostati među
narodima u koje vas odvede Gospod;
“Mojsije je ukazao na zla koja ce zadesiti Izrael ukoliko bude odstupio od Božjega zakona. Pozivajuci
nebo i zemlju za svjedoke, on je rekao da ce se, ako poslije dugog života u obecanoj zemlji narod
pocne služiti lažnim bogovima, ako se bude klanjao rezanim likovima odbijajuci slaviti istinskog Boga
– gnjev Gospodnji raspaliti, da ce oni postati roblje i biti rasuti medu neznabošce.”—Proroci i carevi,
str. 295.
Utorak
67
3. BOŽANSKI SISTEM VASPITANJA
a. Da bi Izrailjci mogli biti svetlost svetu, bilo je neophodnno da oni budu vaspitan i prosvećen
narod. Koja dužnost je za to bila poverena roditeljima u Izrailju? V Mojs. 6:6–9.
V Mojs. 6:6–9. I neka ove riječi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. 7 I često ih napominji
sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ. 8 I veži ih
sebi na ruku za znak, i neka ti budu kao počeonik među očima. 9 I napiši ih na dovratnicima od kuće svoje i na
vratima svojim.
“Bog je zapovjedio Izraelcima da svoju djecu pouce svim Njegovim zapovijedima i da ih upoznaju
kako je On sve postupao s njihovim ocevima. To je bila posebna dužnost svih roditelja – dužnost koja
se nije mogla prebaciti ni na koga drugoga. Umjesto da djecu odgajaju tudi ljudi, majka i otac morali su
svojoj djeci dati upute sa srcem punim ljubavi.”—Patrijarsi i proroci, str. 592.
b. Je li je vaspitanje neophodno kao priprema za jevanđeljski rad? II Timotiju 2:15.
II Timotiju 2:15. Postaraj se da se pokažeš pošten pred Bogom, kao radin koji se nema šta stidjeti, i pravo
upravlja riječju istine.
“Krist je ‘Svjetlost… koje obasjava svakoga covjeka koji dolazi na svijet’ (Ivan 1:9). Kao što preko
Krista svako ljudsko bice ima život, tako preko Njega svaka duša prima neku zraku božanske svjetlosti.
U svakom srcu postoji ne samo intelektualna vec i duhovna moc, osjecaj za ono što je pravo, želja za
dobrim. Ali, postoji i protivnicka sila koja se bori protiv tih nacela. Posljedica jedenja roda s drveta
poznavanja dobra i zla vidi se u iskustvu svakog covjeka. U ljudskoj prirodi postoji sklonost prema zlu,
sila kojoj se covjek sam ne može oduprijeti. Da bi se odupro toj sili, da bi dosegnuo onaj visoki cilj koji
u dubini svoje duše smatra jedino dostojnim, samo mu jedna sila može pružiti pomoc. Ta sila je Krist.
Suradnja s tom silom covjekova je najveca potreba.”—Education, str. 29.
c. Koje znanje nam je neophodno da bi svetlost koju imamo blistala sve jače i jače? Matej 5:14–
16.
Matej 5:14–16. Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. 15 Niti se užiže svijeća i meće
pod sud nego na svijećnjak, te svijetli svima koji su u kući. 16 Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da
vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima.
“Propovjednik, misionar, nastavnik, ustanovit ce da im znanje i vještina pri obavljanju prakticnih
dužnosti svakodnevnog života vrlo podižu ugled medu ljudima.”—Ibid., str. 221.
Sreda
4. NAJVEćA POTREBA SVETA
a. Šta danas predstavlja najveću potrebu sveta? Jovan 1:9–12.
Jovan 1:9–12. Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. 10 Na svijetu bješe, i
svijet kroza nj posta, i svijet ga ne pozna. 11 K svojima dođe, i svoji ga ne primiše. 12 A koji ga primiše dade
im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo,
“Svijet je danas u vapijucoj potrebi za otkrivenjem Isusa Krista u osobnosti Njegovih svetih. Bog želi
68
da Njegov narod danas stoji pred svijetom kao sveti narod. Zašto? Zato što u svijetu ima onih koji
trebaju biti spašeni svjetlošcu Evandelja istine. I dok crkva objavljuje vijest istine koja treba pozvati
ljude iz tame ka divnom i cudesnom svjetlu Božjem, dotle život njenih clanova treba podupirati
istinitost objavljene vijesti.
“Bog želi da se Njegov narod stavi u pravi odnos prema Njemu da bi mogao razumjeti što je to što Bog
iznad svega ocekuje od njega. On treba otkriti svakoj duši koja se bori u ovome svijetu što to znaci
ciniti pravdu, ljubiti milost, hoditi smjerno s Bogom svojim. Gdje god da se nalaze, u domovini ili
daleko, oni trebaju biti narod koji drži Božje zapovijedi. Trebaju biti sigurni da su im grijesi oprošteni i
da su primljeni kao djeca Svevišnjega.”—Testimonies to Ministers, str. 458, 459.
b. S kakvim ciljem je sadašnja istina sadržana u trostrukoj anđeoskoj poruci (Otkrivenje 14:6–
12) poverena adventistima kao narodu? Isaija 60:1, 2.
(Otkrivenje 14:6–12) I vidjeh drugoga anđela gdje leti posred neba, koji imaše vječno jevanđelje da objavi
onima koji žive na zemlji, i svakome plemenu i jeziku i koljenu i narodu. 7 I govoraše velikijem glasom: bojte
se Boga, i podajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova; i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju i more
i izvore vodene. 8 I drugi anđeo za njim ide govoreći: pade, pade Vavilon grad veliki: jer otrovnijem vinom
kurvarstva svojega napoji sve narode. 9 I treći anđeo za njim ide govoreći glasom velikijem: ko se god pokloni
zvijeri i ikoni njezinoj, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju, 10 I on će piti od vina gnjeva Božijega, koje je
nepomiješano utočeno u čašu gnjeva njegova, i biće mučen ognjem i sumporom pred anđelima svetima i pred
jagnjetom. 11 I dim mučenja njihova izlaziće va vijek vijeka; i neće imati mira dan i noć koji se poklanjaju
zvijeri i ikoni njezinoj, i koji primaju žig imena njezina. 12 Ovdje je trpljenje svetijeh, koji drže zapovijesti
Božije i vjeru Isusovu.
Isaija 60:1, 2. Ustani, svijetli se, jer dođe svjetlost tvoja, i slava Gospodnja obasja te. 2 Jer, gle, mrak će
pokriti zemlju i tama narode; a tebe će obasjati Gospod i slava njegova pokazaće se nad tobom.
“Gospod u svojoj milosti pokušava rasvijetliti um onih koji danas opipavajuci traže put u mraku
zablude. On odlaže svoje sudove nad nepokajanim svijetom da bi nositelji Njegovog svjetla mogli
tražiti i spasiti ono što je izgubljeno. On danas poziva svoju crkvu na zemlji da se probudi iz svoje
ravnodušnosti u koju se sotona trudi uvuci je, i da ispuni svoju dužnost koju joj je nebo odredilo, da
svjetlošcu istine obasja ovaj svijet. Njegova vijest crkvi glasi: ‘Ustani, svijetli se; jer dode svjetlost
tvoja i slava Gospodnja obasja te’ (Izaija 60:1). Da bi se suprotstavila stanju koje vlada u vrijeme kad
mrak pokriva zemlju i tama narode, Božja je crkva opunomocena da suraduje s Bogom u širenju
svjetlosti biblijske istine.”—Ibid., str. 458.
četvrtak
5. VEčNO JEVANÐELJE I POSLEDNJA PORUKA
a. Kakvu odgovornost je Gospod položio na svakog koji veruje u trostruku anđeosku poruku?
Filibljanima 2:15, 16.
Filibljanima 2:15, 16. Da budete pravi i cijeli, djeca Božija bez mane usred roda nevaljaloga i pokvarenoga,
u kojemu svijetlite kao vidjela na svijetu, 16 Pridržavajući riječ života, na moju hvalu za dan Hristov, da mi ne
bude uzalud trčanje i trud.
“Tako treba biti i danas. Ljudi ovoga svijeta obožavaju i uzdižu svoje lažne bogove. Njih treba odvratiti
od lažnog obožavanja i to ne samo žigosanjem njihovih idola, nego isticanjem neceg boljeg. Treba ih
upoznati sa Božjom ljubavlju i Njegovom neusporedivom dobrotom. ”Vi ste mi svjedoci, veli Gospod,
i ja sam Bog’ (Izaija 43:12). . . .
“Mi trebamo pokazati i svijetu i svim nebeskim bicima da cijenimo cudesnu Božju ljubav prema palom
ljudskom rodu i da ocekujemo sve vece i vece blagoslove iz Njegovog beskrajnog obilja. Morali bismo
69
mnogo više nego što to cinimo govoriti o dragocjenim poglavljima iz našeg životnog iskustva.”—
Kristove price, str. 299.
b. Šta Bog namerava da ostvari preko svog naroda danas? Matej 24:14.
Matej 24:14. I propovjediće se ovo jevanđelje o carstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svijem narodima. I
tada će doći pošljedak.
“Bog odavno ceka da duh revnosne službe obuzme citavu crkvu, tako da svaki clan radi za Njega
prema svojim sposobnostima. Kad clanovi Božje crkve budu ispunjavali nalog evandelja, vršili dužnost
koja im je namijenjena, tamo gdje je potrebno, u svojoj zemlji ili u inozemstvu cijeli ce svijet ubrzo biti
opomenut i Gospod Isus ce ponovno doci sa silom i slavom velikom.”— Djela apostola, str. 111.
petak
28. ožujka
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Kako su uvjeti zavjeta ponovljeni Izraelcima pred njihov ulazak u Kanaan?
2. Kako Bog nacela otkrivena preko Izraela upotrebljava kao sredstva u obnavljanju Njegovog
moralnog lika u ljudima?
3. Što se dogadalo kad su oni zaboravljali zavjet sa Gospodom i odstupali od Njega?
4. Što je imalo istaknuto mjesto u odgajanju Izraelaca da bi mogli biti svjetlost svijetu?
5. Kako narode svijeta treba odvracati od lažnog bogosluženja?
70
Download

Svetlost Svetu