BIBLIJA - Lujo Bakotić
STARI ZAVJET
KNJIGA POSTANKA
KNJIGA IZLAZAK
KNJIGA LEVITSKI ZAKON
KNJIGA BROJEVI
KNJIGA PONOVLJENI ZAKON
KNJIGA JOŠUINA
KNJIGA SUDACA
KNJIGA RUTINA
PRVA KNJIGA SAMUELOVA
PRVA KNJIGA KRALJEVA
PRVA KNJIGA LJETOPISA
DRUGA KNJIGA LJETOPISA
PROROK EZRA
PROROK NEHEMIJA
KNJIGA ESTERINA
KNJIGA JOBOVA
KNJIGA PSALMI
KNJIGA MUDRE IZREKE
KNJIGA PROPOVJEDNIK
PJESMA NAD PJESMAMA
PROROK IZAIJA
PROROK JEREMIJA
TUŽALJKE JEREMIJINE
PROROK EZEKIEL
PROROK DANIEL
PROROK HOSEA
PROROK JOEL
PROROK AMOS
PROROK OBADIJA
PROROK JONA
PROROK MIHEJ
PROROK NAHUM
PROROK HABAKUK
PROROK SEFANIJA
PROROK HAGAJ
PROROK ZAHARIJA
PROROK MALAHIJA
NOVI ZAVJET
EVANĐELJE PO MATEJU
EVANĐELJE PO MARKU
EVANĐELJE PO LUKI
EVANĐELJE PO IVANU
DJELA APOSTOLSKA
POSLANICA RIMLJANIMA
PRVA POSLANICA KORINĆANIMA
DRUGA POSLANICA KORINĆANIMA
POSLANICA GALAĆANIMA
POSLANICA EFEŽANIMA
POSLANICA FILIPLJANIMA
POSLANICA KOLOŠANIMA
PRVA POSLANICA SOLUNJANIMA
DRUGA POSLANICA SOLUNJANIMA
PRVA POSLANICA TIMOTEJU
DRUGA POSLANICA TIMOTEJU
POSLANICA FILEMONU
POSLANICA HEBREJIMA
POSLANICA JAKOVLJEVA
PRVA POSLANICA PETROVA
DRUGA POSLANICA PETROVA
PRVA POSLANICA IVANOVA
DRUGA POSLANICA IVANOVA
POSLANICA JUDINA
OTKRIVENJE ISUSA KRISTA PO IVANU
KNJIGA POSTANKA
LB) Postanak glava 1
1 U početku stvori Bog nebo i zemlju.
2 Zemlja bijaše pusta i prazna; nad bezdanom bijaše tama, i duh Božji lebdio je nad
vodama.
3 Bog reče: “Neka bude svjetlost!” I bi svjetlost.
4 Bog vidje da je svjetlost dobra; i Bog rastavi svjetlost od tame.
5 Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. Tako bi večer, a zatim jutro. Dan prvi.
6 Bog reče: “Neka bude prostor između voda da rastavlja vode od voda!”
7 I Bog stvori prostor, i rastavi vode pod prostorom od voda nad prostorom. I bi tako.
8 Prostor nazva Bog nebo. I bi večer, i bi jutro. Dan drugi.
9 Bog reče: “Neka se skupe vode što su pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže
suho!” I bi tako.
10 Suho nazva Bog zemljom, a zborišta vodena nazva morima. I Bog vidje da je to dobro.
11 Zatim Bog reče: “Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje što nosi sjeme i drveće rodno
koje daje plod po vrstama svojim u kojem će biti sjeme njegovo na zemlji!” I bi tako.
12 I zemlja pusti iz sebe travu, bilje što nosi sjeme po vrstama svojim i drveće koje daje
plod u kojem je sjeme njegovo po vrstama njegovim. I Bog vidje da je to dobro.
13 I bi večer, i bi jutro. Dan treći.
14 Bog reče: “Neka budu svjetlila u prostoru nebeskom da dijele dan i noć, da budu znaci
koji će obilježiti vrijeme, dane i godine;
15 i neka svijetle na prostoru nebeskom da obasjavaju zemlju!” I bi tako.
16 I Bog stvori dva velika svjetlila: svjetlilo veće da upravlja danom, i svjetlilo manje da
upravlja noću, a stvori i zvijezde.
17 Bog ih postavi u prostor nebeski da obasjavaju zemlju
18 i da upravljaju danom i noću te da dijele svjetlost od tame. I Bog vidje da je to dobro.
19 I bi večer, i bi jutro. Dan četvrti.
20 Bog reče: “Nek provrve vode živim stvorenjima i neka ptice lete iznad zemlje k
prostoru nebeskome!”
21 I stvori Bog ribe velike i svakojake životinje što mile i vrve po vodama i ptice krilate
svake vrste. I Bog vidje da je to dobro.
22 I Bog ih blagoslovi govoreći: “Plodite se, množite se i napunite vode morske; i ptice nek
se množe na zemlji!”
23 I bi večer, i bi jutro. Dan peti.
24 Bog reče: “Neka zemlja pusti iz sebe životinje po vrstama njihovim, stoku, gmizavce i
zvijeri svake vrste!” I bi tako.
25 I Bog stvori životinje zemaljske po vrstama njihovim i stoku po vrstama njezinim i
gmizavce na zemlji po vrstama njihovim. I vidje Bog da je to dobro.
26 Zatim Bog reče: “Da načinimo čovjeka po obličju i po prilici našoj, pa neka ima vlast
nad ribama morskim i nad pticama nebeskim, nad životinjama i nad cijelom zemljom te
nad svim gmizavcima koji gmižu po zemlji.
27 I stvori Bog čovjeka po obličju svome; po obličju Božjemu stvori ga; stvori čovjeka i
ženu.
28 I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se, množite se, napunite zemlju i vladajte njome i
imajte vlast nad ribama morskim, nad pticama nebeskim i nad svim životinjama koje se
miču po zemlji!”
29 Još reče Bog: “Evo, dajem vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji i rodno drveće. To
neka vam je za hranu.
30 A svim životinjama na zemlji i svim pticama nebeskim i svemu što se miče po zemlji i u
čemu ima daha života dajem zelenu travu za hranu.” I bi tako.
31 Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, sve bijaše dobro. I bi večer, i bi jutro. Dan
šesti.
LB) Postanak glava 2
1 Tako se dovršiše nebesa i zemlja i sva vojska njihova.
2 Do sedmoga dana dovrši Bog djelo svoje koje učini; i počinu u sedmi dan od svih djela
svojih koja učini.
3 Bog blagoslovi sedmi dan i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih djela svojih koja učini.
4 To je postanje neba i zemlje kad bijahu stvoreni.
5 Kad Gospod, Bog, stvori zemlju i nebo, nikakvih biljaka još ne bijaše na zemlji i nikakve
trave poljske još ne nicaše; jer Gospod, Bog, još ne pusti kišu na zemlju niti je bilo čovjeka
da obrađuje zemlju.
6 Ali se podizaše para sa zemlje koja natapaše svu zemlju.
7 Gospod, Bog, stvori čovjeka od praha zemaljskoga i puhnu mu u nos dah života; i čovjek
posta živo biće.
8 Gospod, Bog, nasadi zatim vrt u Edenu prema istoku i ondje smjesti čovjeka koga stvori.
9 Gospod, Bog, učini te iz zemlje niče svakojako drveće, lijepo za oko i dobro za jelo, a
usred vrta stablo života i stablo poznanja dobra i zla.
10 Iz Edena izviraše voda i natapaše vrt, a odande se dijelila u četiri rijeke.
11 Jednoj je ime Pišon i protječe kroz cijelu zemlju havilsku, u kojoj ima zlata.
12 Zlato je u toj zemlji čisto. Tu ima i bdelija i dragoga kamena oniksa.
13 Drugoj je rijeci ime Gihon. Ona protječe kroz cijele zemlje kuške.
14 Trećoj je rijeci ime Tigris. Ona teče istočno od Asirije. Četvrta je rijeka Eufrat.
15 Gospod, Bog, uze čovjeka i smjesti ga u vrtu edenskom da ga obrađuje i čuva.
16 Gospod, Bog, dade čovjeku ovu zapovijed: “Jedi slobodno sa svakoga stabla u vrtu;
17 ali sa stabla spoznanja dobra i zla ne jedi, jer onoga dana kad okusiš s njega, umrijet
ćeš!”
18 Gospod, Bog, reče: “Nije dobro da je čovjek sam. Načinit ću mu pomoćnika njemu
slična.”
19 Gospod, Bog, stvori od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske i dovede ih k
čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa da svako živo stvorenje nosi ime koje mu čovjek
dade.
20 I čovjek dade ime svakoj životinji i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se
za čovjeka ne nađe pomoćnik koji bi mu bio sličan.
21 Gospod, Bog, pusti tada tvrd san na čovjeka, koji zaspa; uze mu jedno rebro i priljubi
meso na tom mjestu.
22 Gospod, Bog, stvori ženu od rebra koje uze čovjeku i dovede je k čovjeku.
23 A čovjek reče: “Evo one koja je kost od mojih kosti i meso od mojega mesa. Neka joj
bude ime žena jer je uzeta od čovjeka.”
24 Zato će čovjek ostaviti oca i mater i prionut će uz ženu svoju i bit će njih dvoje jedno
tijelo.
25 Čovjek i žena bijehu goli i ne osjećahu stida.
LB) Postanak glava 3
1 Zmija bijaše najlukavija od svih životinja poljskih koje stvori Gospod, Bog. I ona reče
ženi: “Je li vam kazao Bog: ‘Ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?’”
2 Žena odgovori zmiji: “Mi jedemo plod sa svih stabala u vrtu;
3 samo za plod sa stabla usred vrta kazao je Bog: ‘Ne jedite ga i ne dirajte u nj da ne
umrete.’”
4 Tada zmija reče ženi: “Nećete vi umrijeti;
5 nego Bog zna da će vam se onoga dana kada okusite s njega otvoriti oči pa ćete postati
kao bogovi, poznajući dobro i zlo.”
6 Žena vidje da je plod na drvetu dobar za jelo i lijep za oko te dragocjen za otvaranje
razuma, pa ona ubra ploda s njega i okusi te dade i mužu svome te i on okusi.
7 Njima se tad otvoriše oči i oni shvate da su goli te spletoše smokvina lišća i načiniše sebi
pojase.
8 Tad začuše glas Gospoda, Boga, koji predvečer iđaše po vrtu, a čovjek i žena sakriše se
od lica Gospoda, Boga, među drveće u vrtu.
9 Ali Gospod, Bog, zazva čovjeka i reče mu: “Gdje si ti?”
10 Čovjek odgovori: “Čuo sam glas tvoj u vrtu i uplaših se jer sam gol, pa se sakrih.”
11 A Gospod, Bog, reče: “Tko ti kaza da si gol? Da nisi jeo s onoga drveta s kojeg sam ti
zabranio da jedeš?”
12 Čovjek odgovori: “Žena koju si postavio pokraj mene dade mi s drveta te sam jeo.”
13 Gospod, Bog, reče ženi: “Zašto si to učinila?” - A žena odgovori: “Zmija me zavela te ja
pojedoh.”
14 Reče Gospod, Bog, zmiji: “Kad si to učinila, bit ćeš prokleta pred svakom životinjom i
pred svim zvijerima; po trbuhu ćeš se vući i prah ćeš jesti čitavoga života.
15 Zametnut ću neprijateljstvo između tebe i žene i između potomstva tvoga i potomstva
njezina, te će ti ono glavu gaziti, a ti ćeš mu petu vrebati.”
16 A ženi reče: “Tebi ću otežati muke trudnoća tvojih; u bolovima ćeš djecu rađati, žudnje
će te tvoje vući k mužu, ali će on nad tobom imati vlast.”
17 A čovjeku reče: “Zato što si poslušao glas žene svoje i okusio sa stabla za koje sam ti
zapovjedio: ‘Ne jedi s njega!’, zemlja će zbog tebe biti prokleta. S mukom ćeš se od nje
hraniti cijeloga života;
18 trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti poljsko raslinje.
19 U znoju lica svoga jest ćeš kruh svoj dokle se ne vratiš u zemlju iz koje si uzet; jer si ti
prah i u prah ćeš se vratiti.”
20 Adam nadjene svojoj ženi ime Eva zato što je ona mati svima živima.
21 Gospod, Bog, načini Adamu i ženi njegovoj odjeću od kože i odjenu ih.
22 Zatim Bog reče: “Evo, čovjek posta kao jedan od nas upoznavši dobro i zlo; ali sad da ne
pruži ruke i ne ubere sa stabla života i ne okusi, pa da živi dovijeka.”
23 I Gospod, Bog, istjera ga iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je uzet.
24 Tako on istjera Adama i na istočni ulaz u edenski vrt postavi kerubine koji vitlaju
plamenim mačevima da brane put k stablu života.
LB) Postanak glava 4
1 Adam pozna Evu, ženu svoju, a ona zače i rodi Kajina pa reče: “Napravih čovjeka s
pomoću Gospodnjom!”
2 Rodi još i brata mu Abela. Abel posta pastir, a Kajin ratar.
3 Poslije nekog vremena Kajin prinese Gospodu žrtvu od roda zemaljskoga.
4 I Abel prinese od prvine stada svoga i od pretiline njihove. Gospod milostivo pogleda na
Abela i njegovu žrtvu,
5 a na Kajina i na njegovu žrtvu ne pogleda milostivo. Kajin se silno rasrdi i lice mu se
namršti.
6 Gospod reče Kajinu: “Što se srdiš i zašto ti je lice namršteno?
7 Ako dobro činiš, ispravit ćeš lice svoje, ali ako zlo činiš, to grijeh s tvoga praga vreba i
žudnja je njegova na tebe uperena; no ti ga trebaš svladati.”
8 Kajin progovori Abelu, bratu svome; ali kad bijahu u polju, Kajin skoči na Abela, brata
svoga, i ubi ga.
9 Gospod reče Kajinu: “Gdje ti je brat Abel?” On odgovori: “Ne znam. Zar sam ja čuvar
brata svoga?”
10 A Bog reče: “Što učini! Glas krvi brata tvoga vapi sa zemlje do mene.
11 Sad ćeš biti proklet od zemlje koja je otvorila usta svoja da iz tvoje ruke primi krv brata
tvoga.
12 Kad zemlju obradiš, neće ti više davati svoja bogatstva. Bit ćeš bjegunac i skitnica na
zemlji.”
13 Kajin reče Gospodu: “Kazna je moja preteška da bih je mogao izdržati.
14 Gle, tjeraš me danas iz ove zemlje; bit ću sakriven daleko od lica tvoga, bit ću skitač i
lutalica po zemlji i tko god me nađe može me ubiti.”
15 Reče njemu Gospod: “Ako tko ubije Kajina, sedam će puta to okajati.” I Gospod načini
znak na Kajinu da ga ne ubije tko ga nađe.
16 Kajin se udalji od lica Gospodnjega i naseli se u zemlji Nod istočno od Edena.
17 Kajin pozna ženu svoju te ona zače i rodi Henoka. Zatim sazida grad i prozva ga Henok
po imenu sina svoga.
18 Henok rodi Irada; Irad rodi Mehujaela; Mehujael rodi Metušaela, a Metušael Lameka.
19 Lamek uze dvije žene: jedna se zvala Ada, a druga Sila.
20 Ada rodi Jabala. Od njega potječu oni koji žive pod šatorima i pasu stoku.
21 Bratu njegovom bijaše ime Jubal. Od njega potječu oni koji udaraju u harfe i sviraju u
svirale.
2ila rodi Tubal-Kajina, kovača svih bakrenih i željeznih sprava. Sestra Tubal-Kajinova
bijaše Naama.
23 Lamek reče ženama svojim: “Ado i Silo, glas moj čujte! Poslušajte riječi moje, žene
Lamekove! Jest, ubih čovjeka jer me ranio i mladića jer me udario.
24 Ako se Kajin osveti sedam puta, Lamek će sedamdeset i sedam puta.”
25 Adam pozna opet ženu svoju, i ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet, “jer mi” -, reče, “Bog dade drugog sina za Abela koga ubi Kajin”.
26 I Šetu se rodi sin, kome on nadjenu ime Enoš. Tada se poče prizivati ime Gospodnje.
LB) Postanak glava 5
1 Ovo je knjiga o Adamovu potomstvu. Kad Bog stvori čovjeka, stvori ga po obličju
Božjemu.
2 On stvori čovjeka i ženu i blagoslovi ih, a kad bijahu stvoreni, nazva ih imenom čovjek.
3 Kad je Adam imao sto trideset godina, rodi mu se sin njemu nalik i nadjenu mu ime Šet.
4 Adam je po Šetovu rođenju živio osam stotina godina i izrodio još sinova i kćeri.
5 Adam poživje devet stotina i trideset godina. Poslije toga umre.
6 Šet u sto petoj godini svoga života rodi Enoša.
7 Poslije Enoševa rođenja poživi Šet osam stotina i sedam godina, te i on rodi sinove i
kćeri.
8 Šet poživje devet stotina i dvanaest godina. Zatim umre.
9 Enoš u devedesetoj godini svoga života rodi Kenana.
10 Nakon Kenanova rođenja poživje Enoš osam stotina i petnaest godina te rodi sinove i
kćeri.
11 Enoš poživje devet stotina i pet godina. Zatim umre.
12 Kenan u sedamdesetoj godini svoga života rodi Mahalalela.
13 Poslije Mahalalelova rođenja poživje Kenan osam stotina i četrdeset godina te rodi
sinove i kćeri.
14 Kenan poživje devet stotina i deset godina. Zatim umre.
15 Mahalalel u šezdeset petoj godini svoga života rodi Jereda.
16 Poslije Jeredova rođenja poživje Mahalalel osam stotina i trideset godina i rodi sinove i
kćeri.
17 Mahalalel doživje osam stotina devedeset i pet godina. Zatim umre.
18 Jered u sto šezdeset i drugoj godini svoga života rodi Henoka.
19 Poslije Henokova rođenja poživje Jered osam stotina godina i rodi sinove i kćeri.
20 Jered poživje devet stotina šezdeset i dvije godine. Zatim umre.
21 Henok u šezdeset petoj godini svoga života rodi Metušalaha.
22 Poslije Metušalahova rođenja poživi Henok, uvijek po volji Božjoj, trista godina i rodi
sinove i kćeri.
23 Henok poživje trista šezdeset i pet godina.
24 Hodaše uvijek po volji Božjoj, pa ga nestade jer ga Bog uze.
25 Metušalah u sto osamdeset sedmoj godini svoga života rodi Lameka.
26 Poslije Lamekova rođenja poživje Metušalah sedam stotina osamdeset i dvije godine i
rodi sinove i kćeri.
27 Metušalah poživje devet stotina šezdeset i devet godina. Zatim umre.
28 Lamek u sto osamdeset i drugoj godini svoga života rodi sina
29 i dade mu ime Noa, govoreći: “Ovaj će nas odmoriti od poslova naših i od teškog truda
ruku naših što nam zadaje zemlja koju prokle Gospod.”
30 Poslije Noina rođenja poživje Lamek pet stotina devedeset i pet godina i rodi sinove i
kćeri.
31 Lamek poživje sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Zatim umre.
32 Kad je Noa imao pet stotina godina, rodiše mu se Šem, Ham i Jafet.
LB) Postanak glava 6
1 Kad se ljudi počeše množiti na zemlji i kćeri im se narodiše,
2 videći sinovi Božji kćeri čovječje kako su lijepe, uzimahu za žene sve koje su htjeli.
3 Tada Gospod reče: “Neće se duh moj dovijeka s ljudima prepirati, jer su oni samo put, i
zato neka im vijek bude sto dvadeset godina.”
4 U to vrijeme bijaše divova na zemlji, pošto su sinovi Božji općili s kćerima čovječjim, pa
im one rađahu sinove. To bijahu oni junaci koji su u staro vrijeme bili na glasu.
5 Gospod vidje da je veliko nevaljalstvo ljudi na zemlji i da su sve njihove misli upravljene
samo k zlu.
6 I Gospod se pokaja što je stvorio čovjeka na zemlji i bi mu žao u srcu.
7 Reče Gospod: “Istrijebit ću s lica zemlje ljude koje sam stvorio, i čovjeka i životinje i
gmizavce i ptice nebeske, jer se kajem što sam ih stvorio.”
8 Ali Noa nađe milost u očima Gospodnjim.
9 Ovo je potomstvo Noino. Noa bijaše čovjek pravedan i bezazlen cijelog svog vijeka;
svagda hodaše po volji Božjoj.
10 Noa rodi tri sina: Šema, Hama i Jafeta.
11 Zemlja bijaše pokvarena u očima Božjim, bijaše puna nasilja.
12 Bog pogleda na zemlju, a ona se bijaše pokvarila; sve se na njoj bilo izopačilo.
13 Tada Bog reče Noi: “Svakoj puti neka dođe kraj jer napuniše zemlju nasiljem. Evo, zatrt
ću ih zajedno sa zemljom.
14 A ti načini sebi korablju od smolastoga drveta. Načini korablju na pregratke i premaži
je smolom iznutra i izvana.
15 Ovako je načini: u dužinu neka ima trista lakata, u širinu pedeset lakata, a u visinu
trideset lakata.
16 Napravi na korablji prozor jedan lakat od krova. Vrata neka budu sa strane; načini
korablju na tri kata: donji, srednji i gornji.
17 Ja ću pustiti potop na zemlju da istrijebim svako biće u kojem ima daha života pod
nebom: što je god na zemlji, sve će izginuti.
18 Ali s tobom uglavljujem Savez: ući ćeš u korablju ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene
sinova tvojih.
19 I od svega što živi, od svake puti, uzet ćeš u korablju po dvoje da ih sačuvaš na životu;
neka bude po jedno muško i po jedno žensko.
20 Od ptica po vrstama njihovim, od stoke po vrstama njezinim i od svega što mili po
zemlji, od svega po dvoje neka uđe s tobom da ih sačuvaš na životu.
21 A ti uzmi sa sobom svega što se jede i čuvaj kod sebe za hranu sebi i njima.”
22 Noa učini tako. On izvrši sve što mu zapovjedi Bog.
LB) Postanak glava 7
1 Gospod reče Noi: “Uđi u korablju ti i sav dom tvoj, jer te nađoh pravedna pred sobom
usred ovog naraštaja.
2 Uzmi sa sobom po sedam parova od svih čistih životinja, mužjaka i ženku, a od nečistih
po dvoje, mužjaka i ženku.
3 Tako isto i od ptica nebeskih po sedam parova, mužjaka i ženku, da im se sačuva vrsta
na zemlji.
4 Jer ću do sedam dana pustiti kišu na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći i istrijebit ću
s lica zemlje svako biće koje sam stvorio.”
5 Noa učini sve što mu Gospod zapovjedi.
6 Kad je potop došao na zemlju, Noa je imao šest stotina godina.
7 Uđoše u korablju Noa i sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih da se spase
od potopa.
8 Od životinja čistih i nečistih, od ptica i od svega što gmiže po zemlji
9 uđoše k Noi u korablju parovi, sve muško i žensko kao što Bog bijaše zapovjedio Noi.
10 Sedmoga dana stuštiše se vode od potopa na zemlju.
11 Kad je Noi bilo šest stotina godina, drugog mjeseca te godine, a u sedamnaesti dan toga
mjeseca, u taj dan razvališe se svi izvori velikog bezdana i otvoriše se ustave nebeske;
12 i udari kiša na zemlju četrdeset dana i četrdeset noći.
13 U taj dan uđoše u korablju Noa i Šem, Ham i Jafet, njegovi sinovi, Noina žena i tri žene
sinova njegovih;
14 oni i sve životinje po vrstama, i sva stoka, i sve što se miče po zemlji, i sve male ptice, i
sve što ima krila.
15 Uđoše k Noi u korablju po dvoje od svakog stvorenja u kojem ima daha života.
16 Uđoše muško i žensko od svake vrste kao što je Bog zapovjedio Noi. I Gospod zatvori
korablju za njim.
17 Potop na zemlji trajao je četrdeset dana, nadođoše vode i uzeše korablju i podigoše je
od zemlje.
18 Navališe vode i digoše se po zemlji, a korablja stade ploviti po vodi.
19 I vode nabujaše sve više po zemlji te pokriše i najviša brda pod cijelim nebom.
20 Petnaest lakata prijeđoše vode brda pošto ih pokriše.
21 Tada izgibe svako biće što se micaše na zemlji: ptice, stoka, životinje, sve što gmiže na
zemlji i svi ljudi.
2ve što je imalo daha života u nozdrvama, sve što bijaše na kopnu, sve pomre.
23 I istrijebi se svako živo biće na zemlji - i ljudi, i stoka, i sve što gmiže, i ptice nebeske.
Samo osta Noa i što bijaše s njim u korablji.
24 I ostaše debele vode sto pedeset dana povrh zemlje.
LB) Postanak glava 8
1 Bog se spomenu Noe i svih životinja i sve stoke što bijaše s njim u korablji; posla vjetar
na zemlju i vode se ustališe.
2 Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, prestade kiša s neba.
3 I vode stadoše opadati na zemlji, i stalno opadahu sto pedeset dana. A sedamnaestoga
dana sedmoga mjeseca
4 korablja se ustavi na planini Araratu.
5 Vode opadahu sve više od desetoga mjeseca, a prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše
se vrhovi brda.
6 Nakon četrdeset dana otvori Noa prozor na korablji
7 i ispusti gavrana, koji jednako odletijaše i doletijaše dok ne presahnu voda na zemlji.
8 Zatim pusti golubicu da bi vidio je li opala voda na zemlji.
9 A golubica, ne našavši mjesto gdje bi stala nogom, vrati se k njemu u korablju jer još
bijaše voda po svoj zemlji. Noa pruživši ruku, uhvati je i uze k sebi u korablju.
10 Pričeka još sedam dana, pa opet pusti golubicu iz korablje.
11 Predvečer se golubica vrati k njemu, i gle, u kljunu je imala maslinov list koji bijaše
otkinula. Tako Noa dozna da je opala voda na zemlji.
12 On pričeka još sedam dana, pa opet pusti golubicu, ali ona mu se više ne vrati.
13 Šeststoprve godine Noina života, prvog dana prvog mjeseca presahnu voda na površini
zemlje, i Noa otkri krov na korablji te vidje da je zemlja suha.
14 A dvadeset sedmog dana drugog mjeseca sva zemlja bijaše suha.
15 Tada reče Bog Noi:
16 “Iziđi iz korablje ti i žena tvoja, i sinovi tvoji, i žene sinova tvojih;
17 sve životinje što su s tobom od svake vrste, ptice i stoku i sve što gmiže po zemlji izvedi
sa sobom, neka se raziđu po zemlji i neka se plode i množe na zemlji.”
18 I iziđoše Noa i sinovi njegovi, i žena njegova, i žene sinova njegovih.
19 I sve životinje, svi gmizavci, sve ptice i sve što se miče po zemlji iziđe iz korablje.
20 Noa podigne žrtvenik Gospodu. Uze od svake čiste stoke i od svih čistih ptica, i prinese
na oltar žrtve paljenice.
21 Gospod osjeti miris ugodni i reče u srcu svome: “Neću više kleti zemlje, jer su misli srca
čovječjega zle od mladosti njegove; niti ću više udariti sve što živi kao što učinih.
22 Dok zemlja traje, neće nestajati ni sjetve ni žetve, ni studeni ni vrućine, ni ljeta ni zime,
ni dana ni noći.”
LB) Postanak glava 9
1 Bog blagoslovi Nou i sinove njegove i reče im: “Plodite se, množite se i napunite zemlju.
ve životinje zemaljske, i sve ptice nebeske, i sve što gmiže po zemlji i sve ribe morske
bojat će se vas i strahovati od vas; one su predane u vaše ruke.
3 Sve što se miče i živi služit će vam za hranu; sve ja to vama dajem, kao i zelenu travu.
4 Ali ne jedite mesa u kojem je još duša, to jest krv njegova.
5 Jer ću ja i za vašu krv i za svaki život tražiti račun; tražit ću ga od svakoga živog
stvorenja, pa i od čovjeka za brata njegova, tražit ću računa za ljudski život.
6 Tko prolije krv čovječju, njegovu će krv proliti čovjek, jer je Bog stvorio čovjeka po
svome obličju.
7 Plodite se, dakle, i množite se na zemlji i namnožite se na njoj.”
8 Reče još Bog Noi i sinovima njegovim:
9 “Evo, sklapam Savez svoj s vama i s potomstvom vašim nakon vas
10 i sa svim živim stvorenjima koja su s vama - od ptica, stoke, i zvjeradi zemaljske, to jest
sa svime što je izišlo iz korablje, sa svim živim stvorenjima na zemlji.
11 Držat ću se Saveza s vama i odsad neće ni jedno živo biće izginuti od potopa, niti će više
biti potopa da zatre zemlju.”
12 I reče Bog: “Evo znaka Saveza koji utvrđujem između sebe i vas i svakoga živog
stvorenja koje je s vama, kao i za sva buduća pokoljenja.
13 Stavljam dugu svoju u oblake da bude znak Saveza između mene i zemlje.
14 I kad ja navučem oblake na zemlju, vidjet će se duga u oblacima
15 i spomenut ću se Saveza svoga između sebe i vas i svakoga živog bića svake vrste, i neće
više biti voda od potopa da zatru svako biće.
16 Duga će biti u oblacima, pa ću se ja, gledajući je, spomenuti vječnoga Saveza između
Boga i svakog živog bića svake vrste na zemlji.”
17 I reče Bog Noi: “To je znak Saveza koji utvrđujem između sebe i svakog živog bića na
zemlji.”
18 Noini sinovi koji iziđoše iz korablje bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je otac Kanaanov.
19 To su tri Noina sina, i njihovo potomstvo naseli svu zemlju.
20 Noa poče obrađivati zemlju i posadi vinograd.
21 Napivši se vina, opi se i otkri usred svog šatora.
22 Ham, otac Kanaanov, vidje golotinju oca svoga i kaza to obojici braće svoje vani.
23 Tada Šem i Jafet uzeše ogrtač i staviše ga na ramena svoja, pa idući natraške pokriše
njime golotinju oca svoga, a kako je lice njihovo bilo okrenuto unatrag, to oni ne vidješe
golotinju oca svoga.
24 Kad se Noa probudio od vina, dozna što mu mlađi sin učini
25 pa reče: Proklet neka je Kanaan i slugama braće svoje, sluga neka bude!”
26 I još reče: “Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Šemov, a Kanaan neka mu bude sluga!
27 Neka Bog raširi Jafeta da živi u šatorima Šemovim, a Kanaan nek mu je sluga!”
28 Poslije potopa poživje Noa trista pedeset godina.
29 U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina. Zatim umre.
LB) Postanak glava 10
1 Ovo je potomstvo sinova Noinih, Šema, Hama i Jafeta, kojima se rodiše sinovi poslije
potopa.
inovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras.
3 Sinovi Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma.
4 Sinovi Javanovi: Eliša, Taršiš, Kitim i Dodanim.
5 Od njih potekoše ljudi koji su se razgranali po otocima, po raznim mjestima, po jezicima,
po plemenima i po narodima.
6 Sinovi su Hamovi: Kuš, Misrajim, Put i Kanaan. 7 Sinovi Kuševi: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. - Sinovi Ramini: Šeba i Dedan.
8 Kuš rodi Nimroda, koji posta silan na zemlji;
9 on bijaše dobar lovac pred Gospodom; zato se i kaže: “Dobar lovac pred Gospodom kao
Nimrod.”
10 On kraljeva najprije nad Babilonom, Erekom, Akadom i Kalneom u zemlji Šinearu.
11 Iz te zemlje iziđe Ašur; on sazida Ninivu, Rehobot-Ir i Kalah,
12 i, između Ninive i Kalaha, Resen, veliki grad.
13 Misrajim rodi Ludijce, Anamijce, Lehabijce, Naftuhijce,
14 Patrušane, Kasluhijce (od kojih potekoše Filistejci) i Kaftorice.
15 Kanaan rodi Sidona, prvenca svoga, i Heta,
16 te Jebusejce, Amorejce, Girgašejce,
17 Hivijce, Arkijce, Sinijce,
18 Arvađane, Semarjane i Hamatćane. Poslije se plemena Kanaanska rasijaše.
19 Granice kanaanske protezahu se od Sidona, prema Geraru sve do Gaze, a prema
Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše.
20 To su sinovi Hamovi po svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i po
narodima.
21 I Šemu, ocu svih sinova Eberovih i starijemu bratu Jafetovu, rodiše se sinovi.
2inovi Šemovi bijahu: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram.
23 Sinovi Aramovi: Us, Hul, Geter i Maš.
24 Arpakšad rodi Šelaha, a Šelah rodi Ebera.
25 Eberu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Peleg, jer se u njegovo vrijeme razdijeli
zemlja, a bratu njegovu bješe ime Joktan.
26 Joktan rodi Almodada, Šelefa, Hasarmaveta, Jeraha,
27 Hadorama, Uzala, Diklu,
28 Obala, Abimaela, Šebu,
29 Ofira, Havilu i Jobaba. Svi oni bijahu sinovi Joktanovi.
30 Prebivahu u zemlji koja se proteže od Meše sve do Sefara, brdovita predjela na istoku.
31 To su sinovi Šemovi po svojim plemenima, i jezicima, po svojim zemljama i po
narodima.
32 To su rodovi sinova Noinih po plemenima i po narodima. Od njih potekoše narodi koji
se proširiše po zemlji poslije potopa.
LB) Postanak glava 11
1 Na cijeloj zemlji bijaše samo jedan jezik i riječi su bile jednake.
2 Kako bijahu krenuli prema istoku, dađoše ravnicu u zemlji šinearskoj i naseliše se ondje.
3 I rekoše jedni drugima: “Hajde da pravimo opeke i da ih ispečemo na vatri. “I opeke im
poslužiše umjesto kamena, a paklina umjesto žbuke.
4 Poslije rekoše: “Hajde da gradimo grad i kulu čiji će vrh dopirati do neba, da pribavimo
sebi ime i da se ne raspršimo po zemlji!”
5 Gospod siđe da vidi grad i kulu koju su zidali sinovi čovječji.
6 I Gospod reče: “Gle, ovi su svi jedan narod i svi istim jezikom govore, a to je tek početak!
Sad im neće ništa smetati da učine sve što god naume.
7 Hajde da siđemo i da im pobrkamo jezik, da ne razumije jedan drugoga što govori!”
8 Tako ih Gospod rasu odande po cijeloj zemlji i oni prestadoše zidati grad.
9 Zato se on prozva Babel, jer ondje pobrka Gospod jezik cijele zemlje i odande ih rasprši
Gospod po svoj zemlji.
10 Ovo je potomstvo Šemovo. Kad rodi Arpakšada, druge godine poslije potopa, bijaše
Šemu sto godina.
11 Poslije Arpakšadova rođenja poživje Šem pet stotina godina i rodi sinove i kćeri.
12 Arpakšad u trideset petoj godini svoga života rodi Šelaha.
13 Poslije Šelahova rođenja poživje Arpakšad četiri stotine i tri godine te rodi sinove i
kćeri.
14 Šelah u tridesetoj godini svoga života rodi Ebera.
15 Poslije Eberova rođenja poživje Šelah četiri stotine i tri godine te rodi sinove i kćeri.
16 Eber u trideset četvrtoj godini svoga života rodi Pelega.
17 Poslije Pelegova rođenja poživje Eber četiri stotine trideset godina te rodi sinove i
kćeri.
18 Peleg u tridesetoj godini svoga života rodi Reua
19 Poslije Reuova rođenja poživje Peleg dvjesta i devet godina te rodi sinove i kćeri.
20 Reu u trideset drugoj godini svoga života rodi Seruga.
21 Poslije Serugova rođenja poživje Reu dvjesta i sedam godina te rodi sinove i kćeri.
2erug u tridesetoj godini svoga života rodi Nahora.
23 Poslije Nahorova rođenja poživje Serug dvjesta godina te rodi sinove i kćeri.
24 Nahor u dvadeset devetoj godini svoga života rodi Teraha.
25 Poslije Terahova rođenja poživje Nahor sto i devetnaest godina te rodi sinove i kćeri.
26 Terah u sedamdesetoj godini svoga života rodi Abrama, Nahora i Harana.
27 Ovo je potomstvo Terahovo: Terah rodi Abrama, Nahora i Harana, a Haran rodi Lota.
28 Haran umre prije Teraha, oca svoga, na postojbini svojoj u Uru Kaldejskome.
29 Abram i Nahor se oženiše. Ženi Abramovoj bješe ime Saraja, a ženi Nahorovoj Milka,
koja bješe kći Harana, oca Milke i Jiske.
30 Saraja bijaše nerotkinja; ona nije imala poroda.
31 Terah uze sina svoga Abrama i Lota, sina Haranova, unuka svoga, te Saraju, snahu
svoju, ženu Abrama sina svoga, i oni pođoše zajedno iz Ura Kaldejskoga u zemlju
kanaansku. Dođoše do Harana i ondje se nastaniše.
32 Terah poživje dvjesta i pet godina i umre u Haranu.
LB) Postanak glava 12
1 Gospod reče Abramu: “Idi iz zemlje svoje i iz roda svoga i iz doma oca svoga u zemlju
koju ću ti ja pokazati.
2 Od tebe ću velik narod učiniti i blagoslovit ću te i proslaviti ime tvoje, a ti ćeš biti izvor
blagoslova.
3 Blagoslivljat ću one koji tebe blagoslivljaju, i proklet ću one koji tebe proklinju, a u tebi
će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.”
4 Tada Abram pođe, kao što mu kaza Gospod, a s njim i Lot. Kad pođe iz Harana, Abramu
bijaše sedamdeset i pet godina.
5 Abram uze Saraju, ženu svoju, i Lota, sina brata svoga, s cijelim blagom koje bijahu stekli
i s robljem koje bijahu dobili u Haranu. Pođoše i dođoše u zemlju kanaansku.
6 Abram prođe tu zemlju do mjesta Šehema, do hrasta More. U toj zemlji bijahu tada
Kanaanci.
7 Gospod se javi Abramu i reče: “Tvome porodu dat ću ovu zemlju.” Abram podigne ondje
žrtvenik Gospodu koji mu se bio objavio.
8 Poslije otide odande na brdo istočno od Betela i ondje razape svoj šator, tako da mu
Betel bijaše sa zapada, a Aj s istoka. I ondje podigne Gospodu žrtvenik i prizva ime
Gospodnje.
9 Odande otiđe Abram dalje na jug.
10 Ali u onoj zemlji nasta glad, i Abram siđe u Egipat da se ondje skloni, jer zemljom
vladaše velika glad.
11 Kad se približi Egiptu, reče Saraji, ženi svojoj: “Slušaj, znam da si lijepa žena;
12 evo što će se dogoditi: kad te Egipćani vide, reći će: ‘Ovo mu je žena’, pa će mene ubiti,
a tebe ostaviti na životu.
13 Zato kaži da si mi sestra, da za ljubav prema tebi prime i mene i da mi zbog tebe
poštede život.”
14 Kad Abram dođe u Egipat, vidješe Egipćani ženu da je vrlo lijepa.
15 Vidješe je i faraonovi velikaši i hvališe je pred faraonom te je uvedoše u faraonov dvor.
16 Radi nje, on dobro postupaše prema Abramu i Abram dobi ovaca i goveda, magaraca,
sluga i sluškinja, magarica i kamila.
17 Ali Gospod pusti velika zla na faraona i na dom njegov zbog Saraje, žene Abramove.
18 Tada faraon dozva Abrama i reče mu: “Šta si mi to učinio? Zašto mi nisi rekao da ti je to
žena?
19 Zašto si rekao: ‘Sestra mi je’, pa je ja uzeh za ženu? Evo ti žene, uzmi je i idi!”
20 I faraon naredi ljudima da isprate Abrama i njegovu ženu s cijelom njihovom
imovinom.
LB) Postanak glava 13
1 Tako Abram ode iz Egipta na jug, a s njim i žena njegova sa svim što je imao i Lot.
2 Abram bijaše bogat stokom, srebrom i zlatom.
3 On krenu od juga do Betela, do mjesta gdje mu prije bijaše šator, između Beteta i Aja,
4 do mjesta gdje je prije podigao žrtvenik i ondje prizva ime Gospodnje.
5 Lot koji je išao s Abramom imao je takođe ovaca, goveda i šatora.
6 Ali zemlja nije bila dosta velika da bi oni mogli ostati zajedno, jer njihovo blago bijaše
tako veliko da ne mogahu živjeti zajedno.
7 I nastade svađa među pastirima Abramovih stada i pastira Lotovih stada. U to vrijeme u
onoj zemlji živjeli su Kanaanci i Perižani.
8 Abram reče Lotu: “Nemojmo da se svađamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri, jer smo
braća.
9 Nije li sva zemlja pred tobom otvorena? Odijeli se, dakle, od mene. Ako ćeš ti nalijevo, ja
ću nadesno, ako li ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.”
10 Lot podiže oči i sagleda svu Jordansku dolinu koju je natapala rijeka. Prije no što je
Gospod zatro Sodomu i Gomoru, ta je zemlja sve do Soara bila kao vrt Gospodnji, kao
zemlja egipatska.
11 Lot izabra za sebe Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijeliše jedan od drugoga.
12 Abram osta u zemlji kanaanskoj, a Lot je živio po gradovima u dolini, premještajući
svoje šatore do Sodome.
13 Stanovnici Sodome bijahu nevaljali i mnogo su griješili Gospodu.
14 Gospod reče Abramu, pošto se Lot odijelio od njega: “Podigni sad oči svoje, pa pogledaj
s mjesta na kojem si na sjever i na jug, na istok i na zapad;
15 jer cijelu zemlju koju vidiš dat ću tebi i potomstvu tvome dovijeka.
16 Učinit ću da potomstva tvoga bude kao praha na zemlji; ako tko uzmogne izbrojiti prah
na zemlji, moći će izbrojiti i potomstvo tvoje.
17 Ustani i prođi tom zemljom uzduž i poprijeko jer ću je tebi dati.”
18 Abram digne šatore svoje i dođe te se naseli kod mamrijskih hrastova, koji su u
Hebronu, i podigne ondje žrtvenik Gospodu.
LB) Postanak glava 14
1 U vrijeme Amrafela, kralja šinearskoga, Arioka, kralja elasarskoga, Kedor - Laomera,
kralja elamskoga, i Tidala, kralja gojimskoga,
2 dogodi se da oni zavojštiše protiv Bere, kralja sodomskoga, protiv Birše, kralja Gomore,
protiv Šinaba, kralja admanskoga, protiv Šemebera, kralja sebojimskoga, i protiv kralja od
Bele, tj. Soara.
3 Potonji se skupiše svi u dolini sidimskoj, koja je Slano more.
4 Dvanaest godina bijahu oni podložni Kedor-Laomeru, a trinaeste godine odmetnuše se.
5 Ali četrnaeste godine krenuše Kedor-Laomer i kraljevi koji bijahu s njim i pobiše
Refaimce u Ašterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce u ravnici Kirjatajimu,
6 i Horejce u njihovoj planini Seiru, kod El Parana pokraj pustinje.
7 Odatle, vrativši se, dođoše u En Mišpat, koji je Kadeš, i izjuriše Amalečane iz cijele
njihove zemlje, a tako i Amorejce koji bijahu nastanjeni u Haseson Tamaru.
8 Tada istupiše kralj sodomski, kralj gomorski, kralj admanski, kralj sebojimski i kralj od
Bele, koja je Soar, i pođoše na njih u dolini sidimskoj
9 na Kedor-Laomera, kralja elamskoga, na Tudeala, kralja gojimskoga, na Amrafela, kralja
šinearskoga, i na Arioka, kralja elasarskoga. Četiri kralja na pet.
10 U dolini sidimskoj bijaše mnogo jama iz kojih se vadila paklina. Kralj sodomski i kralj
gomorski dadoše se u bijeg i padoše u njih, a što osta pobježe u planinu.
11 Pobjednici odnesoše sve blago sodomsko i gomorsko i svu hranu njihovu i otiđoše.
12 Otjeraše s blagom njegovim i Lota, Abramova bratića koji je živio u Sodomi, i otiđoše.
13 Neki bjegunac dođe i javi to Abramu, Hebrejcu, koji bijaše nastanjen kod hrastova
Mamrije, Amorejca, brata Eškolova i brata Anerova, koji bijahu sklopili savez s Abramom.
14 Kad Abram ču da mu je bratić zarobljen, naoruža trista osamnaest najvjernijih slugu
svojih, u njegovoj kući rođenih, i pođe u potjeru za kraljevima do Dana.
15 Ondje rasporedi svoje ljude da noću napadne; udari sa slugama svojim na njih i razbi ih
i otjera do Hobe, lijevo od Damaska.
16 Povrati sve blago i Lota, bratića svoga, s blagom njegovim, te žene i narod.
17 Kad se Abram vratio kao pobjednik Kedor-Laomera i kraljeva koji bijahu s njim, kralj
sodomski mu iziđe u susret u dolini Šave, koja je Kraljeva dolina.
18 Melkisedek, kralj šalemski, iznese hljeb i vino. On bijaše svećenik Boga Svevišnjega.
19 Blagoslovi Abrama govoreći: “Blagoslovljen da je Abram od Boga Svevišnjega,
Stvoritelja neba i zemlje!
20 Blagoslovljen da je Bog Svevišnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje!” I Abram
mu dade desetinu od svega.
21 Kralj sodomski reče Abramu: “Daj meni ljude, a blago uzmi sebi.”
22 Ali Abram odgovori kralju sodomskome: “Dižem ruku prema Gospodu Svevišnjemu,
Stvoritelju neba i zemlje, i kunem se
23 da ni konca ni remena od obuće neću uzeti od svega što je tvoje, da ne kažeš: ‘Na meni
se Abram obogatio.’
24 Ne, meni ništa, osim onoga što su pojeli momci, i dijela što pripada ljudima koji su išli
sa mnom: Aneru, Eškolu i Mamri. Oni neka uzmu svoj dio.”
LB) Postanak glava 15
1 Poslije ovih događaja dođe Abramu riječ Gospodnja u jednom viđenju govoreći: “Ne boj
se, Abrame, ja sam tebi štit, i nagrada će tvoja biti vrlo velika.”
2 Abram odgovori: “Gospode, Vječiti, što ćeš mi dati? Bez djece sam, a nasljednik je kuće
moje Eliezer Damaščanin.”
3 Još reče Abram: “Nisi mi dao poroda, pa će onaj koji je rođen u mojoj kući biti moj
nasljednik.”
4 Tada mu riječ Gospodnja ovako progovori: “Neće on biti tvoj nasljednik, nego će tvoj
potomak biti tvoj nasljednik.”
5 I pošto ga izvede van, reče mu: “Pogledaj nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš
prebrojiti. Takav će biti tvoj porod.”
6 I Abram povjerova Bogu, koji mu to primi u pravednost.
7 Reče mu još Gospod: “Ja sam Gospod koji te izvedoh iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu
zemlju da je zadržiš.”
8 Abram odgovori: “Gospode, Vječiti, po čemu ću poznati da ću je ja zadržati?”
9 A Gospod mu reče: “Uzmi junicu od tri godine, kozu od tri godine, grlicu i mlado
golupče.”
10 Abram uze sve to i rasiječe na pole i stavi sve pole jednu prema drugoj; ali ne rasiječe
ptica.
11 Ptice grabljivice slijetahu na strvine, a Abram ih tjeraše.
12 Kad je sunce bilo na zalazu, uhvati Abrama tvrd san, i strah i tama velika obuzeše ga.
13 Gospod reče Abramu: “Znaj da će potomci tvoji biti stranci u tuđoj zemlji i bit će robovi
mučeni četiri stotine godina.
14 Ali ću ja suditi i narodu kome će oni služiti, a poslije će oni izići s velikim bogatstvom.
15 A ti ćeš otići k ocima svojim u miru i bit ćeš sahranjen nakon sretne starosti.
16 Oni će se u četvrtom koljenu vratiti ovamo; jer zloća Amorejaca nije još došla do
vrhunca.”
17 Kad sunce zađe, nasta duboka tama, a to bijaše kao peć koja se dimila, a plamenovi
prolažahu između rasječenih životinja.
18 Toga dana sklopi Gospod Savez s Abramom govoreći: “Porodu tvome dajem ovu zemlju
od vode egipatske do velike rijeke, rijeke Eufrata,
19 zemlju Kenijaca, Kenižana, Kadmonaca,
20 Hetita, Perižana, Refaimaca,
21 Amorejaca, Kanaanaca, Girgašana i Jebusejaca.”
LB) Postanak glava 16
1 Saraja, žena Abramova, nije mu rodila djece. Imala je robinju, Egipčanku po imenu
Hagara.
araja reče Abramu: “Gle, Gospod me stvorio nerotkinjom; nego idi k mojoj robinji ne bih li
od nje dobila djece.” I Abram prista na riječ Sarajinu.
3 Tada Saraja, žena Abramova, uze Hagaru, Egipćanku, robinju svoju, i dade je za ženu
Abramu, mužu svome, deset godina pošto se Abram nastanio u zemlji kanaanskoj.
4 On pođe k Hagari i ona zače. Kad vidje da je zatrudnjela, s prezirom je gledala
gospodaricu svoju.
5 Saraja reče Abramu: “Uvreda koja se meni čini na tebe pada. Ja ti stavih na krilo robinju
svoju, a ona, vidjevši da je zatrudnjela, prezre me. Gospod neka sudi između mene i tebe!”
6 Abram odgovori Saraji: “Eto, robinja je tvoja u tvojim rukama, čini s njom što hoćeš.”
Saraja ju je zlostavljala, pa Hagara pobježe od nje.
7 Anđeo Gospodnji nađe je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Šur,
8 i reče joj: “Hagaro, robinjo Sarajina, odakle ideš, kamo ideš?” A ona odgovori: “Bježim
od Saraje, gospodarice svoje.”
9 Reče joj anđeo Gospodnji: “Vrati se gospodarici svojoj i pokori joj se.”
10 Još joj reče anđeo Gospodnji: “Umnožit ću porod tvoj da se od množine neće moći
prebrojiti.”
11 I dalje joj reče anđeo Gospodnji: “Eto, trudna si i rodit ćeš sina kojem ćeš nadjenuti ime
Jišmael, jer je Gospod vidio muku tvoju.
12 On će biti kao divlje magare; ruka će se njegova na svakoga dizati, i svačija ruka na
njega, a nastanit će se nasuprot svoj braći svojoj.”
13 Tada Hagara nazva Gospoda koji joj govoraše: “Ti si El Roi, jer”, reče ona: “Jesam li ja
što vidjela pošto me on vidje?”
14 Zato se onaj studenac zove studenac Lahaj-roi. On je između Kadeša i Bereda.
15 Hagara rodi Abramu sina, i Abram nadjenu sinu svome koga mu rodi Hagara, ime
Jišmael.
16 Kad mu Hagara rodi Jišmaela, Abramu je bilo osamdeset i šest godina.
LB) Postanak glava 17
1 Kad je Abram imao devedeset i devet godina, pojavi se Abramu Gospod i reče mu: “Ja
sam Bog svemoćni. Živi po mojoj volji i budi pošten.
klopit ću Savez između sebe i tebe i vrlo ću te razmnožiti.”
3 Abram pade ničice, a Gospod mu još reče:
4 “Evo Saveza moga s tobom: bit ćeš otac mnogih naroda.
5 Zato se nećeš više zvati Abram, nego će ti ime biti Abraham, jer od tebe činim oca
mnogih naroda.
6 Dat ću ti porod vrlo velik i mnoge ću narode od tebe načiniti; od tebe će poteći i kraljevi.
7 Utvrdit ću Savez između sebe i tebe i poroda tvoga nakon tebe, od koljena do koljena; to
će biti vječan Savez po kojem ću ja biti Bog tebi i narodu tvome poslije tebe.
8 Tebi i porodu tvome dat ću zemlju u kojoj si ti stranac, svu zemlju kanaansku u posjed
vječni i bit ću njihov Bog.
9 Reče Bog Abrahamu: “Ti ćeš držati Savez moj, ti i porod tvoj poslije tebe, od koljena do
koljena.
10 A ovo je Savez moj koji ćete vi držati između mene i sebe i poroda tvoga poslije tebe: da
se obrezuje između vas svaka muška glava.
11 Obrezat ćete se, i to će biti znak Saveza između mene i vas.
1vako muško dijete, kad mu bude osam dana, neka se obrezuje, s koljena na koljeno,
rodilo se u kući ili bilo kupljeno za novac od bilo kojih stranaca.
13 Neka se obrezuje dijete koje se rodi u kući tvojoj i koje se kupi za tvoje novce. Tako će
Savez moj na vašem tijelu biti vječan.
14 A neobrezano muško neka se istrijebi iz svoga naroda jer je pokvario moj Savez.”
15 Još reče Bog Abrahamu: “Saraju, ženu svoju, ne zovi više Saraja, nego neka joj ime bude
Sara.
16 Ja ću je blagosloviti i dat ću ti sina od nje; blagoslovit ću je, i ona će biti mati mnogih
naroda, iz nje će izići i kraljevi naroda.”
17 Abraham pade ničice, nasmija se i reče u srcu svome: “Da li će se čovjeku od sto godina
roditi sin? - A Sara, kojoj je devedeset godina, da li će ona roditi?”
18 I Abraham reče Bogu: “Neka je živ Jišmael pred licem tvojim!” 19 Reče Bog: “Ne, nego Sara, žena tvoja, rodit će ti sina i nadjenut ćeš mu ime Izak. Sklopit
ću Savez svoj s njim da bude Savez vječan porodu njegovu poslije njega.
20 A i za Jišmaela sam te uslišio; evo, blagoslovio sam ga i dat ću mu porod veliki i
umnožit ću ga veoma. Rodit će dvanaest knezova i učinit ću od njega velik narod.
21 A Savez svoj sklopit ću s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba.”
22 I Bog, izgovorivši to, podiže se od Abrahama.
23 Abraham uze Jišmaela, sina svoga, i sve koji se rodiše u domu njegovu i koje god bijaše
za novce svoje kupio, svaku mušku glavu od svojih domaćih, i obreza ih u isti dan, kako
mu je zapovjedio Bog.
24 Kad se obrezao, Abrahamu bijaše devedeset i devet godina.
25 A Jišmaelu, sinu njegovu, bijaše trinaest godina kad se obrezao.
26 U isti dan obreza se Abraham i sin mu Jišmael.
27 I svi ukućani njegovi, rođeni u kući ili kupljeni za novce od stranaca, bijahu obrezani s
njim.
LB) Postanak glava 18
1 Gospod se javi Abrahamu kod hrastova mamrijskih, dok je sjedio pred vratima šatora
svoga u toplini dana.
2 Podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čivjeka stajahu pred njim. Ugledavši ih, potrča im
ususret ispred vrata šatora svoga, pokloni se do zemlje
3 i reče: “Gospode, ako sam našao milost pred očima tvojim, nemoj proći daleko od sluge
svoga.
4 Dopustite da vam se donese malo vode da operete noge i odmorite se malo pod ovim
drvetom.
5 Iznijet ću hljeba da se okrijepite prije no što pođete, jer vi prolazite mimo sluge svoga.”
A oni rekoše: “Učini kao što si kazao.”
6 Abraham otrča u šator k Sari i reče: “Uzmi brzo tri mjere bijelog brašna i ispeci kolače.”
7 Pa otrča govedima i uhvati mlado i dobro tele te ga dade momku koji ga brže zgotovi.
8 Onda iznese masla, mlijeka i tele koje bješe gotovo i prostre im, a on sam stajaše pred
njima pod drvetom. I oni jedoše.
9 Tad mu rekoše: “Gdje je Sara, žena tvoja?” On odgovori: “Eno je pod šatorom.”
10 Jedan od njih reče: “Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara, žena tvoja, imat će
sina.” Sara slušaše na vratima od šatora iza njega.
11 Abraham i Sara bijahu stari i zašli u godine, i Sara se nije više mogla nadati djeci.
12 Zato se ona nasmija, govoreći u sebi: “Pošto sam ostarjela, sad li će mi ta radost doći? A
i gospodar moj je star.”
13 Tada reče Gospod Abrahamu: “Zašto se Sara nasmijala govoreći: ‘Je li istina da ću imati
dijete sada kad sam ostarjela?’
14 Ima li nešto što bi Gospodu bilo nedostižljivo? - Dogodine u ovo doba opet ću doći k
tebi, i Sara će imati sina.”
15 A Sara slaže govoreći: “Nisam se nasmijala.” Jer se uplaši. Ali on reče: “Nije istina,
smijala si se.”
16 Zatim ljudi ustadoše i pođoše put Sodoma. Abraham pođe s njima da ih isprati.
17 Tada Gospod reče: “Kako bih tajio od Abrahama ono što ću učiniti?...
18 Od Abrahama će postati velik i silan narod, i u njemu će se svi narodi na zemlji
blagosloviti.
19 Njega sam izabrao da zapovijeda sinovima svojim i domu svome da se drže putova
Gospodnjih i da čine što je pravedno i dobro, kako bi Gospod ispunio na Abrahamu
obećanja koja mu je dao.”
20 I Gospod nastavi: “Velika je vika na Sodomu i Gomoru i grijeh je njihov pretežak.
21 Zato ću sići da vidim rade li kao što glas do mene dođe; a ako nije tako, znat ću.”
22 Ljudi se udaljiše i pođoše put Sodome; ali Abraham još stajaše pred Gospodom.
23 Abraham mu se približi i reče: “Hoćeš li ti učiniti da pogine i pravednik s
nepravednim?
24 Može biti da ima pedeset pravednika u gradu. Hoćeš li učiniti da i oni poginu i nećeš li
oprostiti mjestu za onih pedeset pravednika što su u njemu?
25 Učiniti da pogine pravednik s nepravednikom, da bude pravedniku kao i
nepravedniku! - Nemoj tako, nemoj! Neće li sudac cijele zemlje pravo suditi?”
26 Reče Gospod: “Ako usred grada Sodome nađem pedeset pravednika, oprostit ću
cijelome gradu radi njih.”
27 Abraham odgovori i reče: “Gle, usudih se progovoriti Gospodu, iako sam prah i pepeo.
28 Može biti pravednika pedeset manje pet. Hoćeš li za tih pet zatrti sav grad?” A Gospod
reče: “Neću ako nađem četrdeset i pet pravednih.”
29 Abraham nastavi govoriti i reče: “Može biti da će ih se naći četrdeset.” A Gospod reče:
“Radi tih četrdeset neću ništa učiniti.”
30 Reče Abraham: “Da se ne naljuti Gospod zbog onoga što ću sad reći. Može biti da će ih
se naći trideset.” A Gospod reče: “Neću učiniti ništa ako nađem trideset pravednih.”
31 Reče Abraham: “Gle, usudih se progovoriti Gospodu. Može biti da će ih se naći
dvadeset.” Reče Gospod: “Neću ga uništiti radi onih dvadeset.”
32 Najposlije Abraham reče: “Da se ne naljuti Gospod zbog onoga što ću još samo jedanput
progovoriti. Može biti da će se naći deset pravednih.”
33 A Gospod reče: “Neću ga uništiti radi tih deset pravednika.”
34 Svršivši razgovor s Abrahamom, Gospod otiđe, a Abraham se vrati u svoj stan.
LB) Postanak glava 19
1 Predvečer dođoše dva anđela u Sodomu, a Lot je sjedio na vratima sodomskim. Kad ih
Lot ugleda, usta da ih susretne, pokloni im se licem do zemlje
2 i reče: “Dođite, gospodo moja, u kuću sluge svoga da tu prenoćite; operite noge, a sutra
ćete uraniti da nastavite put.” “Ne”, odgovoriše oni, “mi ćemo noć provesti na ulici.”
3 Ali Lot toliko navali da se oni svratiše k njemu i uđoše u kuću njegovu; i on ih ugosti i
ispeče im beskvasne hljebove. I oni jedoše.
4 Još ne bijahu legli, a ljudi iz grada, ljudi sodomski, slegoše se oko kuće - od djece do
staraca.
5 Oni pozvaše Lota i rekoše mu: “Gdje su ljudi što noćas k tebi dođoše? Izvedi ih k nama da
ih poznamo.”
6 Lot iziđe k njima pred ulaz u kuću i zatvori vrata za sobom
7 pa im reče: “Molim vas, braćo, ne činite zla!
8 Eto imam dvije kćeri koje još ne upoznaše čovjeka; njih ću vam izvesti, pa činite s njima
što vam je volja, ali ne dirajte u ove ljude jer su oni došli pod sjenku moga krova.”
9 Oni rekoše: “Odmakni se!” i dodaše: “Ovaj je kao stranac došao i još hoće da nam sudi!
Sad ćemo mi tebi učiniti gore nego njima!” I odgurnuvši silom Lota, stadoše razvaljivati
vrata.
10 Ona dva čovjeka digoše ruke, uvukoše Lota k sebi i zatvoriše vrata.
11 A ljudi što bijahu pred kućnim vratima odjedanput zasljepiše, od najmanjega do
najvećega, te ne mogahu naći vrata.
12 Tada ona dva čovjeka rekoše Lotu: “Koga imaš ovdje svoga? Gledaj da iziđu odavde
zetovi, sinovi, kćeri i svi tvoji koji su u ovome gradu.
13 Mi ćemo zatrti ovo mjesto jer je protiv građana njegovih velika vika pred Gospodom, i
Gospod nas posla da zatremo grad.”
14 Lot iziđe i kaza zaručnicima kćeri svojih: “Ustajte, idite iz ovoga mjesta, jer će Gospod
zatrti ovaj grad.” Ali se zaručnicima učini da se Lot šali.
15 Kad zora zarudi, navališe anđeli na Lota govoreći: “Ustani, uzmi ženu svoju i dvije kćeri
svoje koje su tu, da ne pogineš u kazni ovoga grada.”
16 Ali kako on oklijevaše, uzeše ljudi za ruku njega i ženu njegovu i dvije kćeri njegove, jer
se Gospod bijaše ražalio nad njim i izvedoše ga te pustiše iza grada.
17 Kad ih izvedoše van, reče jedan: “Pazi na život! Ne osvrći se i u cijeloj ovoj ravnici da
nisi stao; skloni se na ono brdo da ne pogineš!” 18 Reče im Lot: “Nemoj, gospodine!
19 Gle, sluga tvoj nađe milost pred očima tvojim, i ti pokaza veliku milost svoju sačuvavši
mi život, ali ne mogu stići da se sklonim na brdo a da me zlo ne pogodi i da ne poginem.
20 Eno, grad je blizu; onamo se može uteći, a malen je: da bježim onamo. Dopusti da se
onamo sklonim ... zar nije malen? ... pa da spasim život.”
21 A on mu reče: “Poslušat ću te i zato i neću zatrti grada o kojem govoriš.
22 Brže bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ne stigneš onamo.” Zato se onaj grad
prozva Soar.
23 Sunce se dizalo nad zemljom kad je Lot ulazio u Soar.
24 Tada pusti Gospod na Sodomu i Gomoru kišu od sumpora i ognja.
25 I uništi te gradove i svu ravnicu, sve ljude u gradovima i sav urod na zemlji.
26 Žena Lotova pogleda unatrag i pretvori se u kip soli.
27 Ustavši rano, Abraham otiđe na mjesto gdje je stajao pred Gospodom.
28 Baci pogled na Sodomu i Gomoru i na okolicu po onoj ravnici, i gle, vidje kako se podiže
dim sa zemlje, kao dim iz krečane.
29 Kad zatiraše gradove u onoj ravnici, spomenu se Bog Abrahama; i izvede Lota iz
propasti dok zatiraše gradove gdje je živio Lot.
30 Lot otiđe iz Soara i nastani se na brdu s dvjema svojim kćerima, jer se bojao ostati u
Soaru. Živio je u pećini sa svojim kćerima.
31 Reče starija mlađoj: “Naš je otac star, a u okolici nema čovjeka da k nama dođe, kao što
je u cijeloj zemlji običaj.
32 Hajde da opijemo oca vinom pa da legnemo s njim, kako bi se sačuvao rod oca našega.”
33 Te noći dadoše ocu vina, a starija pođe i leže s ocem svojim. On ne osjeti ni kad je legla
ni kad je ustala.
34 Sutradan reče starija mlađoj: “Gle, noćas ležah s ocem svojim. Da mu damo vina i
večeras, pa lezi ti s njime da bi se sačuvao rod oca našega.”
35 Pa one i te večeri dadoše ocu vina, a mlađa ode i leže s njim, i on ne osjeti ni kad je
legla, ni kad je ustala.
36 Obje kćeri Lotove zatrudnješe od oca svoga.
37 Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab; od njega potječu Moapci do današnjega dana.
38 I mlađa rodi sina i nadjenu mu ime Ben-Ami; od njega potječu Amonci do današnjega
dana.
LB) Postanak glava 20
1 Abraham otiđe odande na jug i nastani se između Kadeša i Šura, a zadrža se u Geraru.
2 Abraham govoraše za ženu svoju Saru da mu je sestra. Abimelek, kralj gerarski, upriliči
da se Sara otme.
3 Ali se Bog pojavi Abimeleku u snu i reče mu: “Gle, poginut ćeš zbog žene koju si uzeo, jer
ona ima muža.”
4 Abimelek, koji je ne bijaše niti dotakao, reče: “Gospode, hoćeš li učiniti da i pravedan
narod propada?
5 Nije li mi on rekao: ‘Sestra mi je?’, a i ona sama kaza: ‘Brat mi je!’ Ja sam čista srca i u
pravdi ruku svojih postupao.”
6 Bog mu u snu reče: “Znam da si postupao čista srca; zato te i sačuvah da ne sagriješiš.
Zato i ne dadoh da je dotakneš.
7 Ali sada vrati čovjeku ženu njegovu, jer je on prorok i molit će se za te da ostaneš živ.
Ako je ne vratiš, znaj da ćete umrijeti ti i svi tvoji.”
8 Abimelek usta rano, sazva sve sluge svoje i kaza im sve to; i te ljude obuze veliki strah.
9 Tada Abimelek dozva Abrahama i reče mu: “Što si nam to učinio? Što sam ja tebi
zgriješio, da si navukao na me i na kraljevstvo moje toliko zlo? Učinio si mi ono što ne
valja činiti.”
10 Još reče Abimelek Abrahamu: “Što si ti mislio kad si mi to učinio?”
11 Abraham odgovori: “Mišljah da u ovome mjestu nema straha od Boga i da će me ubiti
zbog moje žene.
12 Osim toga, ona i jest moja sestra, kći oca moga; samo što nije kći matere moje, pa mi
postade žena.
13 Kad me Bog izveo iz doma oca moga, ja joj rekoh: ‘Učini mi ljubav: gdje god dođemo,
reci za mene: Brat mi je.’”
14 Tada Abimelek uze ovaca i goveda, sluga i sluškinja te ih dade Abrahamu i vrati mu
Saru, ženu njegovu.
15 Zatim reče Abrahanu: “Evo, zemlja ti je moja otvorena, živi u njoj gdje ti je god volja.”
16 A Sari reče: “Evo, dajem bratu tvome tisuću srebrnjaka. To će ti biti koprena pred
svima koji su s tobom i pred svima ćeš biti opravdana.”
17 Abraham se pomoli Bogu, a Bog iscijeli Abimeleka, njegovu ženu i sluškinje, te su opet
mogle rađati.
18 Jer Gospod bijaše učinio neplodnim cio dom Abimelekov zbog Sare, žene Abrahamove.
LB) Postanak glava 21
1 Gospod se sjeti Sare kao što bijaše rekao i učini Sari kao što bijaše obećao.
2 I Sara zatrudnje i rodi Abrahamu sina u starosti njegovoj, u vrijeme koje utvrdi Gospod.
3 Sinu koga mu rodi Sara nadjenu Abraham ime Izak.
4 Abraham obreza sina svoga Izaka kad mu bi osam dana, kao što mu bješe zapovjedio
Gospod.
5 Kad mu se rodio Izak, Abrahamu bijaše sto godina.
6 Sara reče: “Bog me učini predmetom smijeha; tko god to čuje, smijat će mi se.”
7 I doda: “Tko bi bio rekao Abrahamu da će Sara dojiti djecu? A ipak mu rodih sina u
starosti njegovoj.”
8 Dijete poraste i odbi se od sise, a onoga dana kad se Izak odbio od sise priredi Abraham
veliku gozbu.
9 Sara primijeti da se sin koga je Hagara, Egipćanka, bila rodila Abrahamu podsmjehuje,
10 pa reče Abrahamu: “Otjeraj tu robinju sa sinom njezinim, jer sin ove robinje neće biti
nasljednik zajedno s mojim sinom, s Izakom.”
11 To bi Abrahamu vrlo krivo, radi sina njegova.
12 Ali Bog reče Abrahamu: “Nemoj da ti bude krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. Što ti
je kazala Sara poslušaj, jer će od Izaka poteći potomstvo koje će nositi tvoje ime.
13 A ja ću i od sina robinje tvoje učiniti narod, jer je on tvoj porod.”
14 Abraham usta rano, uze kruha i mijeh vode i dade Hagari, stavivši joj sve to na leđa, a
predade joj i dijete, pa je otpusti. A ona, otišavši, lutaše po pustinji Beer-Šebe.
15 Kad nesta vode u mijehu, spusti dijete pod jedno drvo,
16 pa se udalji koliko se može strijelom dobaciti i sjede prema njemu; jer govoraše: “Da ne
gledam kako dijete moje izdiše.” I ona sjede prema njemu, zajauka i zaplaka.
17 Bog ču jauk djetinji i anđeo Božji zovnu s neba Hagaru i reče joj: “Što ti je, Hagaro? Ne
boj se, jer Bog ču glas djetinji s mjesta njegova.
18 Ustani, uzmi dijete, digni ga u naručje, jer ću od njega učiniti veliki narod.”
19 I Bog joj otvori oči te ona ugleda studenac i pođe da napuni mijeh vodom i napoji
dijete.
20 I Bog bi s djetetom, koje odraste u pustinji i posta strijelac.
21 Živjelo je u pustinji Paran; mati mu pribavi ženu iz zemlje egipatske.
22 U to vrijeme desi se da Abimelek u pratnji Fikola, svojega vojskovođe progovori
Abrahamu i reče mu: “Bog je s tobom u svemu što radiš.
23 Zakuni mi se sad Bogom da nećeš prevariti ni mene, ni sinove moje, ni unuke moje,
nego da ćeš dobro, onako kako sam ja tebi činio, i ti činiti meni i zemlji u kojoj si stranac.”
24 Abraham reče: “Kunem se.”
25 Ali prekori Abimeleka za jedan studenac koji sluge Abimelekove bijahu silom prisvojile.
26 Reče Abimelek: “Ne znam tko je to učinio; ti mi nisi ništa prije kazao, a ja o tome tek
danas čujem.”
27 Tada Abraham uze ovaca i goveda i dade ih Abimeleku, i oni sklopiše savez među
sobom.
28 Abraham izdvoji sedam jaganjaca iz stada.
29 Abimelek reče Abrahamu: “Što znači onih sedam jaganjaca koje si izdvojio?”
30 Ovaj odgovori: “Primit ćeš tih sedam jaganjaca iz moje ruke da mi to bude
svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.”
31 Zato se ono mjesto prozva Beer-Šeba, jer se ondje obojica zakleše.
32 Tako oni zaključiše savez u Beer-Šebi. Tada se Abimelek diže s Fikolom, vojvodom
svojim, i vrati se u zemlju filistejsku.
33 Abraham posadi u Beer-Šebi metljike i prizva ime Gospoda, Boga vječnosti.
34 Abraham osta dugo u zemlji filistejskoj.
LB) Postanak glava 22
1 Poslije toga htjedne Bog iskušati Abrahama pa reče mu: “Abrahame!” A on odgovori:
“Evo me!”
2 Bog reče: “Uzmi sada sina svoga Izaka, jedinca koga voliš, i idi u zemlju Moriju te ga
prinesi kao žrtvu na brdu koje ću ti pokazati.”
3 Abraham usta rano, osedla svog magarca, uze sa sobom dva momka i sina Izaka,
nacijepa drva za žrtvu i krenu put mjesta koje mu pokaza Bog.
4 Trećeg dana, podigavši oči, ugleda Abraham ono mjesto izdaleka
5 i reče momcima: “Ostanite vi ovdje s magarcem; ja i dijete idemo onamo, a kad se
pomolimo Bogu, vratit ćemo se k vama.”
6 Abraham uze drva za žrtvu, naprti ih Izaku, sinu svome, a sam uze u ruke ognja i nož. I
oni pođoše onamo.
7 Izak reče tada ocu svome Abrahamu: “Oče!” A Abraham odgovori: “Što je, sine?” Reče
Izak: “Evo ognja i drva, ali gdje je janje za žrtvu?”
8 A Abraham odgovori: “Bog će se, sine, pobrinuti za žrtveno janje.” I obojica iđahu
zajedno.
9 Kad stigoše na mjesto koje mu Bog pokaza, Abraham načini ondje žrtvenik, stavi na nj
drva i, svezavši Izaka, sina svoga, položi ga na žrtvenik po drvima.
10 Zatim Abraham pruži ruku i uze nož da zakolje sina svoga.
11 Ali ga anđeo Gospodnji zovnu s neba i reče: “Abrahame! Abrahame!” A on reče: “Evo
me!” 12 reče anđeo: “Ne diži ruku na dijete i ništa mu ne čini; jer sad znam da se bojiš Boga, kad
nisi požalio jedinca sina svoga mene radi.”
13 Abraham podiže oči, pogleda i vidje iza sebe ovna koji se bješe zapleo rogovima u grm;
uze ovna i prinese ga kao žrtvu mjesto sina svoga.
14 Abraham nazva ono mjesto: Jahve-Jire. Zato se kaže: “Providjet će se na brdu
Gospodnjemu.”
15 Anđeo Gospodnji opet zovnu s neba Abrahama
16 i reče: “Sobom se kunem, govori Gospod, kad si tako učinio i nisi požalio sina svoga,
jedinca svoga,
17 blagoslovit ću te i umnožit ću tvoj porod kao zvijezde na nebu, kao pijesak na obali
morskoj; porod će tvoj držati vrata neprijatelja svojih,
18 i u tvom će se porodu blagosloviti svi narodi zemlje, jer si glas moj poslušao.”
19 Tada se Abraham vrati k svojim momcima, a oni se digoše i pođoše zajedno s njim u
Beer-Šebu, jer Abraham stanovaše u Beer-Šebi.
20 Poslije toga javiše Abrahamu: “Gle, i Milka rodi sinove bratu tvome Nahoru:
21 Usa, prvorođenca, Buza, brata mu, Kemuela, oca Aramova,
22 Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela.
23 Betuel rodi Rebeku. Osmoro ih rodi Milka Nahoru, bratu Abrahamovu.
24 I inoča njegova, po imenu Reuma, rodi Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.
LB) Postanak glava 23
1 Sara poživje stotinu dvadeset i sedam godina. Tolik je bio njezin vijek.
2 Umrla je u Kirjat-Arbi, a to je Hebron, u zemlji kanaanskoj; Abraham dođe da ožali i
oplače Saru.
3 Usta ispred pokojnice i reče sinovima Hetovim:
4 “Stranac sam i došljak; dajte da imam kod vas grob da sahranim svoju pokojnicu.”
5 Sinovi Hetovi odgovoriše Abrahamu:
6 “Čuj nas, gospodaru, ti si knez Božji među nama; sahrani svoju pokojnicu u naš najbolji
grob. Nitko ti od nas neće odbiti svog groba da sahraniš svoju pokojnicu.”
7 Tada Abraham usta i pokloni se pred narodom one zemlje, pred sinovima Hetovim,
8 i reče im: “Ako hoćete da sahranim svoju pokojnicu, slušajte me i recite za mene Efronu,
sinu Soharovu,
9 nek mi dade pećinu u Makpeli, koja je pokraj njegove njive; za novac neka mi je proda
koliko vrijedi - da imam grob svoj među vama.”
10 Efron je sjedio među sinovima Hetovim, te on, Hetejac, reče Abrahamu pred sinovima
Hetovim koji slušahu, pred svima koji ulažahu na vrata grada njegova:
11 “Ne, gospodaru, nego čuj me: poklanjam ti i njivu i pećinu pokraj nje; poklanjam ti je
pred sinovima naroda svoga: sahrani svoju pokojnicu.”
12 Abraham se pokloni narodu one zemlje
13 i reče Efronu pred narodom one zemlje: “Slušaj me, molim te; ja ću tebi platiti cijenu
njive, uzmi je od mene, pa ću onda sahraniti tu svoju pokojnicu.”
14 Efron odgovori Abrahamu:
15 “Slušaj, gospodaru: zemlja od četiri stotine srebrnjaka, što je to između mene i tebe?
Pokopaj ti samo svoju pokojnicu.”
16 Abraham je razumio Efrona i odbrojio mu novac kako reče pred sinovima Hetovim:
četiri stotine srebrnih šekela dobrog trgovačkog novca.
17 I tako njiva Efronova u Makpeli prema Mamri, njiva s pećinom pokraj nje, i sve drveće
na njivi i po međi njezinoj u naokolo
18 posta Abrahamova pred sinovima Hetovim, pred svima koji su ulazili na vrata onoga
grada.
19 Abraham sahrani Saru, ženu svoju, u spilju na njivi Makpeli prema Mamri, a to je
Hebron u zemlji kanaanskoj.
20 A sinovi Hetovi potvrdiše Abrahamu njivu i spilju pokraj nje kao njegov grob.
LB) Postanak glava 24
1 Abraham bijaše star i zašao u godine, a Gospod ga je blagoslovio u svemu.
2 Abraham reče sluzi svome koji mu je nadzirao kuću i upravljao imanjem: “Stavi ruku
pod moje stegno
3 da te zakunem Gospodom, Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim, da sinu mome nećeš
izabrati žene između kćeri ovih Kanaanaca među kojima ja stanujem,
4 nego da ćeš ići u moju zemlju i u moj rod i dovesti odande ženu sinu mome Izaku.”
5 Sluga mu odgovori: “A ako djevojka ne htjedne poći sa mnom u ovu zemlju, hoću li ja
odvesti sina tvoga u zemlju iz koje si se iselio?”
6 Abraham mu reče: “Pazi da ne odvedeš sina moga onamo.
7 Gospod, Bog nebeski, koji me uzeo iz doma oca moga i iz zemlje roda moga i koji mi je
rekao i zakleo mi se govoreći: ‘Ovu ću zemlju dati tvome porodu’ - on će poslati anđela
svoga pred tobom da dovedeš odande ženu sinu mome.
8 Ako djevojka ne htjedne poći s tobom, onda neka ti je prosta zakletva koju meni izričeš;
samo sina moga nemoj voditi onamo.”
9 I sluga stavi ruku svoju pod stegno Abrahamu, gospodaru svomu, i zakune mu se.
10 Sluga uze deset deva među devama svoga gospodara i krenu; jer sve imanje njegova
gospodara bijaše pod njegovom upravom. Usta i pođe u Mezopotamiju, u Nahorov grad.
11 Pusti deve da polegnu iza grada kod zdenca, predvečer, u vrijeme kad žene izlaze po
vodu,
12 i reče: “Gospode, Bože gospodara moga Abrahama, daj mi sreću danas i učini milost
gospodaru mome Abrahamu.
13 Evo ja ću ostati kod ovoga zdenca, a kćeri ovoga grada doći će po vodu.
14 Kojoj djevojci reknem: ‘Nagni krčag svoj da se napijem,’ a ona reče: ‘Pij i deve ću ti
napojiti,’ daj da to bude ona koju si namijenio sluzi svome Izaku. Po tome ću znati da činiš
milost mome gospodaru.”
15 On to još ne izgovori, a Rebeka, kći Betuela, sina Milke i žene Abrahamova brata
Nahora, dođe s krčagom na ramenu.
16 Ona bijaše vrlo lijepa djevojka, još djevica koju ni jedan muškarac ne bijaše dirnuo. Siđe
na izvor, natoči krčag i krenu.
17 Sluga pritrča k njoj i reče joj: “Daj mi da se napijem malo vode iz tvog krčaga.”
18 A ona reče: “Evo pij, gospodaru!” I spusti krčag na ruku svoju i napoji ga.
19 Kad ga napoji, ona reče: “I devama tvojim nalit ću neka se napiju.”
20 I brže izruči krčag u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije i svim njegovim
devama.
21 Čovjek ju je udivljen gledao i šutio da vidi je li Gospod dao sreću putu njegovu ili nije.
22 Kad se deve napiše, izvadi čovjek zlatnu burmu od pola šekela i dvije narukvice od
deset šekela zlata
23 pa reče: “Čija si ti kći? Kaži mi. Ima li u kući oca tvoga mjesta za nas da prenoćimo?”
24 A ona mu reče: “Ja sam kći Betuelova, sina Milkina, koga ona rodi Nahoru.”
25 I još reče: “U nas ima mnogo slame i pića i mjesta za prenoćište.”
26 Tada se čovjek sagnu i pokloni se Gospodu.
27 Reče: “Blagoslovljen da je Gospod, Bog gospodara moga Abrahama, što ne odbi milost i
vjernost svoju gospodaru mome i što me dovede u dom braće gospodara moga.”
28 Djevojka otrča da sve to kaže u domu matere svoje.
29 Rebeka imaše brata koji se zvao Laban. I Laban istrča k čovjeku na studenac.
30 On je vidio burmu i narukvice na rukama svoje sestre i čuo Rebekine riječi kad je
govorila: “Tako mi kaza onaj čovjek.” Dođe, dakle, tom čovjeku, koji stajaše kod deva blizu
studenca,
31 i reče mu: “Dođi ti koji si blagoslovljen od Gospoda! Zašto bi stajao vani? Spremio sam
kuću, a ima mjesta i za deve.”
32 I čovjek uđe u kuću, a Laban rastovari deve i dade im slame i hrane za kamile, te
donese vode za noge njemu i ljudima što bijahu s njim;
33 postaviše mu i da jede. Ali on reče: “Neću jesti dok ne kažem što imam reći.” Laban mu
reče: “Govori!”
34 Tada on reče: “Ja sam sluga Abrahamov.
35 Gospod je mnogo blagoslovio gospodara moga, te je postao velik; dao mu je ovaca i
goveda i srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaraca.
36 Sara, žena moga gospodara, rodi sina mome gospodaru u starosti njegovoj, i on njemu
dade sve što ima.
37 A mene zakle gospodar moj govoreći: ‘Nemoj dovesti sinu mome žene između kćeri
ovih Kanaanaca među kojima ja živim,
38 nego idi u dom oca moga i u rod moj da dovedeš ženu sinu mome.’
39 A ja rekoh svome gospodaru: ‘Može biti da djevojka neće htjeti poći sa mnom.’
40 A on mi odgovori: ‘Gospod, po čijoj sam volji svagda živio, poslat će anđela svoga s
tobom i dat će sreću putu tvome da dovedeš sinu mome ženu od roda moga, iz doma oca
moga.
41 Onda će ti biti prosta zakletva kojom sam te zakleo kad otiđeš u rod moj. Ako ti je i ne
daju, opet će ti biti zakletva prosta.’
42 Ja dođoh danas na studenac, pa rekoh: ‘Gospode, Bože gospodara moga Abrahama, ako
si dao sreću putu kojim idem,
43 evo ja ću ostati kod studenca, i koja djevojka dođe da zahvati vode i ja joj kažem: ‘Daj
mi da se napijem vode iz krčaga tvoga,’
44 a ona mi odgovori: ‘I ti pij, i devama ću tvojim naliti,’ ta neka bude žena koju je
namijenio Gospod sinu gospodara moga!
45 Ja to još u srcu svome ne izgovorih, a dođe Rebeka s krčagom na ramenu i sišavši na
izvor zagrabi. Ja joj rekoh: ‘Daj mi da se napijem,’
46 a ona brže spusti krčag i reče: ‘Evo, pij, a i deve ću ti napojiti.’ I kad se ja napih, ona
napoji i deve moje.
47 Zapitah je: ‘Čija si ti kći?’ A ona odgovori: ‘Ja sam kći Betuelova, sina Nahorova, koga
mu rodi Milka.’ Tada joj stavih burmu na čelo i narukvice na ruke,
48 pa se sagnuh, poklonih i zahvalih Gospodu, Bogu gospodara moga Abrahama, što me
vodi pravim putem da dobijem kćer brata gospodara svoga za njegova sina.
49 Ako ćete, dakle, iskazati ljubav i vjernost gospodaru mome, kažite mi; ako li nećete,
opet mi kažite, pa da idem desno ili lijevo.”
50 Laban i Betuel odgovoriše: “Od Gospoda je ovo došlo. Mi ti ne možemo kazati ni zlo ni
dobro.
51 Eto, Rebeka je u tvojoj vlasti; uzmi je i idi, i neka ona bude žena sinu gospodara tvoga,
kao što je kazao Gospod.”
52 Kad sluga Abrahamov ču riječi njihove, pokloni se Gospodu do zemlje,
53 izvadi stvari srebrne i zlatne i haljine te ih dade Rebeki, a i bratu njezinome i materi
njezinoj dade bogate darove.
54 Poslije toga jedoše i piše on i ljudi koji bijahu s njim, pa prenoćiše. Sutradan, kad
ustadoše, reče sluga: “Pustite me da se vratim gospodaru svome.”
55 Rekoše brat i mati njezina: “Neka ostane djevojka kod nas još koji dan, barem deset
dana, pa onda neka ide.”
56 A on im reče: “Nemojte me zadržavati kad je Gospod mome putu sreću dao; pustite me
da idem gospodaru svome.”
57 Tada oni rekoše: “Da pozovemo djevojku i uptamo je šta ona kaže?”
58 Dozvaše Rebeku i rekoše joj: “Hoćeš li poći s ovim čovjekom?” A ona odgovori: “Hoću.”
59 I oni pustiše Rebeku, sestru svoju, i dojkinju njezinu sa slugom Abrahamovim i ljudima
njegovim;
60 blagosloviše Rebeku i rekoše joj: “Sestro naša, budi mati tisućama tisuća i porod tvoj
neka drži vrata neprijatelja svojih.”
61 I Rebeka usta s djevojkama svojim, pa posjedaše sve na deve i pođoše s čovjekom. Sluga
uze Rebeku i pođe.
62 Međutim se Izak bijaše vratio sa studenca Lahaj Roja; on je živio u južnome kraju.
63 Jedne večeri kad je izišao u polje da se moli Bogu, podigavši oči ugleda Izak deve kako
idu.
64 I Rebeka podiže oči i ugleda Izaka, skoči s deve
65 i reče sluzi: “Tko je onaj čovjek koji ide ispred nas preko polja?” A sluga reče: “Ono je
gospodar moj.” Ona uze koprenu i pokri se.
66 A sluga kaza Izaku sve što je učinio.
67 Izak odvede Rebeku u šator Sare, matere svoje; uze Rebeku i ona mu posta žena koju je
zavolio. Tako se Izak utješio pošto je izgubio svoju majku.
LB) Postanak glava 25
1 Abraham uze drugu ženu, koja se zvala Ketura.
2 Ona mu rodi Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha.
3 Jokšan rodi Šebu i Dedana. Dedanovi sinovi bijahu: Ašurim, Letušim i Leumim.
4 Sinovi Midjanovi bijahu: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Svi oni bijahu djeca Keturina.
5 Abraham dade sve svoje imanje Izaku;
6 a sinovima svojih inoča dade Abraham darove i još za života svoga opremi ih daleko od
Izaka, sina svoga, na istok, u istočni kraj.
7 Evo Abrahamovih godina: on poživje sto sedamdeset i pet godina.
8 Abraham izdahnu i umre poslije sretne starosti, star i sit života, i bi pridružen rodu
svome.
9 Izak i Jišmael, sinovi njegovi, sahraniše ga u spilji Makpeli na njivi Efrona, sina Hetita
Sohara, koja je prema Mamri;
10 to je njiva koju je Abraham kupio od sinova Hetovih. Ondje su sahranjeni Abraham i
njegova žena Sara.
11 Po smrti Abrahamovoj blagoslovi Bog Izaka, sina njegova. On stanovaše kod studenca
Lahaj Roja.
12 Ovo je potomstvo Jišmaela, sina Abrahamova, koga rodi Abrahamu Hagara, Egipćanka,
Sarina sluškinja.
13 Evo imena sinova Išmaelovih, kako se zvahu u plemenima svojim: Jišmaelov prvenac
Nebajot, pa Kedar, Adbeel, Mibsam,
14 Mišma, Duma, Masa,
15 Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma.
16 To su sinovi Jišmaelovi i to su im imena po naseljima i šatorima njihovim. Oni bijahu
dvanaest poglavica svojih naroda.
17 A ovo je duljina Jišmaelova života: sto trideset i sedam godina. On izdahnu i umre i bi
pridružen rodu svome.
18 Sinovi njegovi stanovahu između Havile i Šura prema Egiptu, pored puta koji ide u
Asiriju. I on se naseli pored sve braće svoje.
19 Ovo je porod Izaka, sina Abrahamova:
20 Abraham rodi Izaka; Izaku bijaše četrdeset godina kad se oženi Rebekom, kćeri
Betuelovom, Aramejca iz Padan Arama, sestrom Labana, Aramejca,
21 Izak se molio Gospodu za svoju ženu, jer ona bijaše nerotkinja, i izmoli od Gospoda da
Rebeka, žena njegova, zatrudni.
22 Djeca u utrobi njezinoj udarahu jedno o drugo. I ona reče: “Ako je tako, zašto sam
zatrudnjela?” Ode da pita Gospoda.
23 A Gospod joj reče: “Do dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva će naroda iz tebe izići;
jedan će jači od drugoga biti, veći će manjemu služiti.”
24 Kad dođe vrijeme da rodi, a gle, blizanci u utrobi njezinoj.
25 Prvi iziđe crven, sav kao runo rutav, i nadjenuše mu ime Ezav.
26 Poslije iziđe brat njegov, držeći rukom Ezava za petu. I nadjenuše mu ime Jakov. - Kad
ih Rebeka rodi, Izaku bijaše šezdeset godina.
27 Djeca odrastoše. Ezav posta dobar lovac, čovjek koji je živio u polju, a Jakov bijaše
čovjek krotak koji se bavio u šatorima.
28 Izak milovaše Ezava, jer je rado jeo njegove lovine, a Rebeka milovaše Jakova.
29 Jednom Jakov skuha jelo, a Ezav dođe iz polja umoran.
30 Reče Ezav Jakovu: “Daj mi da jedem od toga jela crvenog jer sam umoran.” Zbog toga
dade se Ezavu nadimak Edom.
31 Jakov mu reče: “Prodaj mi danas svoje prvorodstvo.”
32 Ezav odgovori: “Evo ću umrijeti, pa našto mi prvorodstvo!”
33 A Jakov reče: “Najprije mi se zakuni.” I on se zakle i prodade Jakovu svoje prvorodstvo.
34 Jakov dade Ezavu hljeba i skuhane leće, i on se najede i napi pa usta i ode. Tako Ezav
prezre svoje prvorodstvo.
LB) Postanak glava 26
1 Ali nasta glad u zemlji osim prve gladi koja bijaše za vremena Abrahamova. Izak otiđe k
Abimeleku, kralju filistejskom, u Gerar.
2 Njemu se pojavi Gospod koji mu reče: “Ne idi u Egipat, nego sjedi u zemlji koju ću ti
kazati.
3 Sjedi u toj zemlji i ja ću biti s tobom i blagoslovit ću te: jer ću tebi i porodu tvome dati
sve ove zemlje i potvrdit ću zakletvu kojom sam se zakleo Abrahamu, ocu tvome.
4 Umnožit ću porod tvoj kao zvijezde na nebu i dat ću porodu tvome sve ove zemlje; i u
porodu tvome blagolovit će se svi narodi zemlje,
5 jer je Abraham slušao glas moj i čuvao zakon moj i zapovijedi moje, pravila moja i
naredbe moje.”
6 I Izak osta u Geraru.
7 Kako ljudi iz onog mjesta pitahu za njegovu ženu, on govoraše: “To mi je sestra”, jer se
bojao ako kaže da mu je to žena, da će ga ubiti ti ljudi radi Rebeke koja je bila lijepa.
8 I kako se njegovo bavljenje u tom mjestu produži, desi se da Abimelek, kralj filistejski,
gledajući s prozora, primijeti da se Izak šali sa ženom svojom.
9 Abimelek dozva Izaka i reče: “Pa to ti je sigurno žena. Kako si mogao reći: ‘to mi je
sestra?’” Izak mu odgovori: “Kazao sam tako da ne bih zbog nje poginuo.”
10 A Abimelek reče: “Što si nam to učinio? Umalo nije tko iz ovog naroda legao s tvojom
ženom, i ti bi na nas bacio krivicu za to.”
11 I Abimelek dade svemu narodu svome ovu zapovijed: “Tko se god dotakne ovog čovjeka
i žene njegove bit će predan smrti.”
12 Izak stade sijati u onoj zamlji i dobi te godine stostruko, jer ga Gospod blagoslovi.
13 I obogati se čovjek i napredova sve više i više dok ne posta vrlo bogat.
14 On imaše ovaca i goveda i mnogo sluga, a Filistejci mu zaviđahu
15 pa zatrpaše i zasuše zamljom sve studence koje bijahu iskopale sluge oca njegova, u
vrijeme oca njegova Abrahama.
16 I Abimelek reče Izaku: “Idi od nas jer si postao silniji od nas.”
17 Izak ode odande, razape šatore u dolini gerarskoj i nastani se ondje.
18 Izak iskopa opet studence koji bijahu iskopani u vrijeme Abrahama, oca njegova, a
koje, po smrti Abrahamovoj, bijahu zatrpali Filistejici i dade im ona ista imena koja im
bijaše dao otac njegov.
19 Sluge Izakove kopaše i dalje u onom kraju i nađoše studenac vode žive.
20 Ali se pastiri gerarski posvadiše s Izakovim pastirima govoreći: “Ovo je naša voda.” I
Izak dade onom studencu ime Esek, jer su se posvadili s njim.
21 Sluge njegove iskopaše još jedan studenac, pa se i oko njega posvadiše, a on ga nazva
Sitna.
22 Tada Izak prijeđe na drugo mjesto i iskopa drugi bunar, a oko njega ne bi svađe; zato ga
on nazva Rehobot
23 i otiđe odande u Beer-Šebu.
24 Te noći pojavi mu se Gospod i reče: “Ja sam Bog Abrahama, oca tvoga. Ne boj se, jer sam
ja s tobom. Ja ću te blagosloviti i umnožit ću porod tvoj, radi Abrahama, sluge svoga.”
25 Izak podigne ondje žrtvenik i prizva ime Gospodnje te razapne šator. Sluge Izakove
iskopaše ondje bunar.
26 Iz Gerara dođe k Izaku Abimelek s Ahuzatom, prijateljem svojim, i s Fikolom, vojvodom
svojim.
27 Izak im reče: “Što ste došli k meni kad me mrzite i otjeraste me od sebe?”
28 Oni mu odgovoriše: “Mi vidimo da je Gospod s tobom, pa rekosmo: ‘Neka bude zakletva
između nas, između nas i tebe, i da sklopimo savez s tobom!’
29 Zakuni nam se da nam nećeš učiniti zla, kao ni mi što tebe ne zlostavismo, nego ti samo
dobra činismo i pustismo te da u miru ideš. Ti si sad blagoslovljen od Gospoda.”
30 Izak im priredi gozbu, a oni jedoše i piše.
31 Sutradan ustadoše rano i zakleše se jedan drugome. Izak ih otpusti, i oni pođoše od
njega u miru.
32 Tog istog dana dođoše Izaku neke njegove sluge da govore s njim o studencima koje
kopahu i rekoše mu: “Nađosmo vodu.”
33 A Izak je nazva Šiba. Zato se onaj kraj i zove Beer-Šeba do današnjega dana.
34 Kad je Ezav imao četrdeset godina, uze za ženu Juditu, kćer Beera, i Basematu, kćer
Hetita Elona.
35 One zadaše mnogo jada Izaku i Rebeki.
LB) Postanak glava 27
1 Izak je stario. Oči su mu bile oslabile i on oslijepi. Tada dozva Ezava, starijega sina svoga,
i reče mu: “Sine!” A on odgovori: “Evo me!”
2 Reče Izak: “Evo, ostario sam i ne znam kojeg ću dana umrijeti.
3 Uzmi, molim te, oružje, tobolac i luk, pa otiđi u planinu i ulovi mi divljači
4 da mi zgotoviš jelo kao što ja volim i donesi mi da ga jedem, pa da te blagoslovi duša
moja prije no što umrem.”
5 Rebeka ču što Izak reče sinu svome Ezavu. I Ezav otiđe u planinu da ulovi divljač i da je
donese.
6 Poslije toga Rebeka reče Jakovu, sinu svome: “Čuh oca tvoga da ovako govori Ezavu,
bratu tvome:
7 ‘Donesi mi divljači i spremi mi jelo da ga jedem, pa da te blagoslovim pred Gospodom
prije nego što umrem.’
8 Nego sad, sine, slušaj što ću ti kazati.
9 Idi k stadu i donesi dva dobra jareta; ja ću od njih zgotoviti ocu tvome jelo kako on voli.
10 Ti ćeš to unijeti ocu da jede i da te blagoslovi prije no što umre.”
11 Jakov odgovori Rebeki, materi svojoj: “Ali je Ezav, brat moj, rutav, a ja sam gladak.
12 Otac me može opipati, a onda će se sjetiti da sam ga htio prevariti, pa ću umjesto
blagoslova navući na sebe prokletstvo.”
13 Reče mu mati njegova: “Neka prokletsvo tvoje, sine, padne na mene. Samo me ti
poslušaj, te idi i donesi.”
14 Tada Jakov otiđe i uze dva jareta te ih donese materi svojoj, koja zgotovi jelo po
Izakovoj volji.
15 Zatim Rebeka uze najljepše haljine svog starijeg sina, koje bijahu u nje, i obuče Jakova,
svog mlađeg sina.
16 Jarećim mu kožama pokri ruke i vrat, gdje bijaše gladak,
17 i dade Jakovu, sinu svome, u ruke jelo i kruh.
18 On uđe k ocu svome i reče mu: “Oče moj!” Izak reče: “Evo me, koji si ti, sine?”
19 Jakov odgovori ocu svome: “Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac. Učinio sam kako si mi
rekao. Ustani, molim te, i sjedi da jedeš moju lovinu pa da me blagoslovi duša tvoja.”
20 Reče Izak sinu svome: “Što, već si našao, sine!” Jakov odgovori: “Gospod, Bog tvoj, dade
te izađe preda me.”
21 Tada reče Izak Jakovu: “Dođi bliže, sine, da te opipam, da se uvjerim jesi li ti moj sin
Ezav ili ne.”
22 I Jakov se približi ocu svome, koji ga opipa i reče: “Glas je Jakovljev, ali ruke su
Ezavove.”
23 On ga ne prepozna, jer mu ruke bijahu rutave kao u Ezava, brata njegova, pa ga
blagoslovi.
24 I reče: “Ti si moj sin Ezav.” A Jakov odgovori: “Jest, ja sam.”
25 Izak reče: “Daj mi da jedem, sine, tvoje lovine, pa da te blagoslovi duša moja.” Jakov mu
dade i on pojede. Donese mu i vina, te ga otac popi.
26 Zatim Izak, otac njegov, reče: “Približi mi se, dakle, i poljubi me.”
27 Jakov mu se približi i poljubi ga, a Izak osjeti miris haljina njegovih i blagoslovi Jakova
govoreći: “Gle, miris je sina moga kao miris polja koje Gospod blagoslovi.
28 Bog ti dao rose s neba i dobre zemlje, pšenice i vina u izobilju.
29 Narodi ti služili, klanjala ti se plemena. Braći svojoj gospodar ti bio, i klanjali ti se
sinovi matere tvoje. Proklet bio koji te proklinje, blagoslovljen tko te blagoslivlja!”
30 Kad je Izak već bio blagoslovio Jakova, i Jakov tek što je otišao od Izaka, oca svoga, u taj
čas dođe Ezav, brat njegov, iz lova,
31 te zgotovi i on jelo i unese ocu svome pa mu reče: “Ustaj, oče, da jedeš što ti je sin
ulovio, pa da me blagoslovi duša tvoja.”
32 Izak, otac njegov, reče mu: “Tko si ti?” A on reče: “Ja sam sin tvoj prvorođenac, Ezav.”
33 Tada se Izak ustrese jako i reče: “Tko je dakle onaj koji ulovi lovinu i donese mi je? Ja
od svega jedoh prije nego ti dođe i blagoslovih ga. I on će biti blagoslovljen.”
34 Kad Ezav ču riječi oca svoga, zavika pun žalosti i reče ocu: “Blagoslovi i mene, oče!”
35 Izak mu odgovori: “Brat tvoj na prijevaru dođe i odnese tvoj blagoslov.”
36 A Ezav reče: “Je li zato što je nazvan imenom Jakov da mi dvaput podvali? Uzeo mi je
prvorodstvo, a sad i blagoslov.” Pa reče: “Nemaš li i za mene blagoslova?”
37 Izak odgovori i reče Ezavu: “Eto sam ga postavio tebi za gospodara, i svu braću njegovu
dadoh mu da mu budu sluge; pšenicom i vinom ga opskrbih; pa što bih sada tebi učinio,
sine?”
38 Ezav reče ocu svome: “Imaš li ti samo jedan blagoslov, oče? Blagoslovi i mene!” I stade
plakati iza glasa.
39 Izak, otac njegov, odgovori mu i reče: “Evo, stan će tvoj daleko biti od rodne zemlje i
bez rose koja s neba pada.
40 Živjet ćeš od mača svoga i bratu ćeš svome služiti, ali ćeš pothvatima svojim otresti
jaram njegov sa svoga vrata.”
41 Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga blagoslovi otac i reče u sebi: “Bliže se dani
žalosti oca moga; ja ću ubiti Jakova, brata svoga.”
42 Kazaše Rebeki riječi Ezava, sina njezina starijega, i ona pozva Jakova, mlađeg sina
svoga, i reče mu: “Gle, Ezav, brat tvoj, hoće da ti se osveti i da te ubije.
43 Sad, sine, poslušaj moj glas. Ustani i bježi k Labanu, bratu mome, u Haran
44 i ostani kod njega neko vrijeme dok prođe srdžba brata tvoga,
45 dok se njegov gnjev ne odvrati od tebe te zaboravi što si mu učinio. Tada ću ti ja
poručiti da te odande dovedu. Kako bih ostala bez vas obojice u jedan dan!”
46 Rebeka reče Izaku: “Omrznuo mi je život zbog ovih hetitskih kćeri. Ako Jakov izabere
ženu između hetitskih kćeri ove zemlje, ženu kao što su one, čemu da živim?”
LB) Postanak glava 28
1 Izak pozva Jakova, blagoslovi ga i zapovjedi: “Nemoj uzeti žene između kćeri
kanaanskih.
2 Ustani, idi u Padan Aram, u dom Betuela, oca matere svoje, i odande uzmi ženu između
kćeri Labana, ujaka svoga.
3 Neka te blagoslovi svemogući Bog i dade ti velik porod da od tebe ostane mnoštvo
naroda
4 i neka ti da blagoslov Abrahamov, tebi i porodu tvome, da držiš zemlju u kojoj si stranac
i koju Bog dade Abrahamu.”
5 Tako opremi Izak Jakova, koji pođe u Padan Aram k Labanu, sinu Aramejca Betuela,
bratu Rebeke, majke Jakovljeve i Ezavove.
6 Ezav vidje da je Izak blagoslovio Jakova i opremio ga u Padan Aram da se odande oženi i
da mu, blagoslivljajući ga, zapovjedi: “Nemoj uzeti žene između kćeri kanaanskih.”
7 Vidje da je Jakov poslušao oca svoga i mater svoju i da je otišao u Padan Aram.
8 Ezav vidje da kćeri kanaanske nisu po volji Izaku, ocu njegovu,
9 pak otiđe k Jišmaelu i pored žena koje je već imao uze za ženu Mahalatu, kćer Jišmaela,
sina Abrahamova, a sestru Nebajotovu.
10 Jakov krenu iz Beer-Šebe i pođe u Haran.
11 Stiže na jedno mjesto i ondje zanoći, jer sunce bijaše zašlo. Uze jedan kamen, stavi ga
pod glavu i zaspa na onom mjestu.
12 I usnu san: ljestve bijahu naslonjene na zemlju, a vrhom doticahu nebo, kad gle, po
njima se anđeli Božji penjahu i spuštahu;
13 a ispod njih stajaše Gospod, koji reče: “Ja sam Gospod, Bog Abrahama, oca tvoga, i Bog
Izakov: zemlju na kojoj spavaš dat ću tebi i porodu tvome,
14 a poroda će tvoga biti kao praha na zemlji; raširit ćeš se na zapad i na istok, na sjever i
na jug, i svi narodi na zemlji blagoslovit će se u tebi i u porodu tvome.
15 Evo ja sam s tobom, čuvat ću te svuda kud ideš i vratit ću te u ovu zemlju; jer te neću
napustiti dokle god ne učinim što ti rekoh.”
16 Kad se Jakov probudi, reče: “Zaista je Gospod na ovome mjestu, a ja to ne znadoh!”
17 Uplaši se i reče: “Kako je strahovito ovo mjesto! Ovdje je dom Božji, ovdje su vrata
nebesa!”
18 I Jakov usta rano, uze kamen koji bijaše stavio pod glavu, postavi ga kao spomenik i
preli uljem.
19 Ovo mjesto prozva Betel, a prije se onaj grad zvao Luz.
20 Jakov učini zavjet govoreći: “Ako je Bog sa mnom i čuva me na putu kojim idem, daje
mi kruha da se najedem i haljine da se oblačim
21 i da se vratim u miru u dom oca svoga, Gospod će mi biti Bog,
22 a ovaj kamen koji postavih kao spomenik bit će dom Božji; i od svega što mi daješ dat
ću ti desetinu.
LB) Postanak glava 29
1 Jakov krenu na put i pođe u zemlju sinova Istoka.
2 Pogleda i vidje studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se stada
napajahu na onom studencu, a kamen na otvoru studenca bijaše vrlo velik.
3 Ondje se skupljahu sva stada. Odvaljivaše se kamen s otvora studenca, napajahu se
stada, a poslije se kamen opet navaljivao na otvor studenca, na svoje mjesto.
4 Jakov reče pastirima: “Odakle ste vi, braćo?” Oni odgovoriše: “Mi smo iz Harana.”
5 On im reče: “Poznajete li Labana, sina Nahorova?” Oni odgovoriše: “Poznajemo.”
6 On im reče: “Je li zdrav?” Odgovoriše: “Jest, zdrav je, i evo Rahele, kćeri njegove, koja
ide sa stadom.”
7 On reče: “Gle, još je dan i nije još vrijeme da se stada pokupe; napojite ovce i pustite ih
na pašu.”
8 Oni odgovoriše: “Ne možemo dok se sva stada ne skupe; tek se tada odvaljuje kamen s
otvora studenca i poji stoka.”
9 Dok je on još govorio s njima, dođe Rahela sa stadom oca svoga, jer ona bijaše pastirica.
10 Kad Jakov vidje Rahelu, kćer Labana, brata matere svoje, i stado Labana, brata matere
svoje, on pristupi, odvali kamen s otvora studenca i napoji stado ujaka Labana.
11 Zatim poljubi Rahelu, podiže glas i zaplače.
12 Jakov kaza Raheli da je rod ocu njezinu, da je sin Rebekin. A ona otrča da to javi ocu
svome.
13 Čim Laban ču za Jakova, sina sestre svoje, istrča mu ususret, zagrli ga i poljubi te uvede
u svoju kuću. Jakov ispripovjedi Labanu sve te stvari,
14 a Laban mu reče: “Zaista si ti moja kost i moje meso!”
15 Jakov osta mjesec dana kod Labana. Tada reče Laban Jakovu: “Zar badava da mi služiš
zato što si mi rod? Kaži mi koja će ti biti plaća.”
16 Laban je imao dvije kćeri: starija se zvala Lea, a mlađa Rahela.
17 Lea je imala slabe oči, a Rahela bijaše lijepa stasa i lika.
18 Jakov je volio Rahelu, pa reče: “Služit ću ti sedam godina za Rahelu, mlađu kćer tvoju.”
19 A Laban reče: “Volim da je dam tebi nego drugom čovjeku. Ostani kod mene!”
20 Tako odsluži Jakov za Rahelu sedam godina; one mu se učiniše kao nekoliko dana jer je
on volio Rahelu.
21 Zatim reče Jakov Labanu: “Daj mi moju ženu, jer mi se navrši vrijeme da idem k njoj.”
22 Laban pozva sve ljude iz onoga mjesta i priredi gozbu.
23 Uvečer uze Leu, kćer svoju, i uvede je k Jakovu koji se sasta s njom.
24 Laban dade Lei, kćeri svojoj, robinju Zilpu da joj bude sluškinja.
25 Kad bi jutro, a ono bijaše Lea. Jakov reče Labanu: “Što si mi to učinio? Ne služih li ti za
Rahelu? Zašto si me prevario?”
26 Odgovori mu Laban: “Nije u našemu mjestu običaj da se uda mlađa prije starije.
27 Provedi tjedan dana s njom, pa ćemo ti dati i drugu za službu od još sedam godina.”
28 Jakov učini tako i navrši s Leom tjedan dana, pa mu Laban dade Rahelu, kćer svoju, za
ženu.
29 Laban dade Raheli robinju Bilhu da joj bude sluškinja.
30 I Jakov se sasta i s Rahelom, koju je volio više nego Leu, te odsluži kod Labana još
sedam godina.
31 Gospod vidje da Lea nije voljena, pa je učini plodnom, a Rahela osta nerotkinja.
32 Lea zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjenu ime Ruben govoreći: “Gospod je vidio jade
moje, i sad će me moj muž voljeti.”
33 I opet zatrudni i rodi sina te reče: “Gospod ču da nisam voljena, pa mi dade i ovoga.” I
nadjenu mu ime Šimun.
34 Zatrudni i opet te rodi sina i reče: “Sad će se ipak moj muž k meni priljubiti kad mu
rodih tri sina.” Zato mu dade ime Levi.
35 I opet zatrudni i rodi sina te reče: “Ovaj put hvalit ću Gospoda.” Zato mu nadjenu ime
Juda. Potom prestade rađati.
LB) Postanak glava 30
1 Kad Rahela vidje da ne rađa Jakovu djecu, pozavidje sestri svojoj i reče Jakovu: “Daj da
imam djecu od tebe, ili ću umrijeti.”
2 Jakov planu na Rehelu i reče: “Jesam li ja na mjestu Boga koji ti ne da da rodiš?”
3 A ona reče: “Eto robinje moje Bilhe; sastaj se s njom; neka ona na mojim koljenima rodi,
pa da i ja imam djece preko nje.”
4 I ona mu dade robinju svoju za ženu, a Jakov se sasta s njom.
5 Bilha zatrudnje i rodi Jakovu sina.
6 Rahela reče: “Gospod mi dade pravdu, on ču glas moj i dade mi sina.” Zato mu nadjenu
ime Dan.
7 Bilha, robinja Rahelina, opet zače i rodi Jakovu drugoga sina.
8 Rehela reče: “Božanstveno se sa sestrom svojom borih i pobjedih.” I ona mu nadjenu
ime Naftali.
9 Vidjevši Lea da je prestala rađati, uze Zilpu, svoju sluškinju, i dade je Jakovu za ženu.
10 I Zilpa, Leina sluškinja, rodi Jakovu sina.
11 Lea reče: “Koja sreća!” I nadjenu mu ime Gad.
12 Zilpa rodi Jakovu i drugoga sina.
13 Lea reče: “Blago meni jer će me djevojke blaženom zvati.” I nadjenu mu ime Ašer.
14 Ruben iziđe u vrijeme pšenične žetve i nađe mandragore u polju. Donese ih Lei, materi
svojoj. Rahela reče Lei: “Daj mi, molim te, od mandragora sina svoga.”
15 Ona joj odgovori: “Je li ti malo što si mi muža uzela, a sad bi mi uzela i od mandragora
sina moga?” A Rahela reče: “Dobro, neka on noćas s tobom legne za mandragore sina
tvoga.”
16 Uvečer kad se Jakov vraćao iz polja, Lea mu iziđe ususret i reče: “K meni ima da dođeš,
jer te dobih za mandragore svojega sina.” I te noći ležao je on kod nje.
17 Bog usliša Leu, koja zače i rodi Jakovu petoga sina.
18 Lea reče: “Gospod mi dade plaću što dadoh sluškinju svoju mužu svome.” I nadjenu mu
ime Jisakar.
19 Lea opet zatrudnje i rodi Jakovu šestoga sina.
20 Tada reče: “Dobar mi dar dade Gospod; sad će se muž moj priljubiti k meni jer mu rodih
šest sinova.” Zato mu nadjenu ime Zebulun.
21 Naposljetku rodi kćer i nadjenu joj ime Dina.
22 Gospod se sjeti Rahele i usliša je te je načini plodnom.
23 Ona zače i rodi sina, pa reče: “Uze Bog sramotu moju.”
24 I nadjenu mu ime Josip, govoreći: “Neka mi Gospod pridoda još jednoga sina!”
25 Kad Rahela rodi Josipa, reče Jakov Labanu: “Pusti me da idem u svoje mjesto, u svoju
zemlju.
26 Daj mi moje žene za koje sam ti služio i djecu moju, pa da idem, jer ti znaš kako sam te
služio.”
27 Laban mu reče: “Našao ja milost pred očima tvojim! Dobro znam da me zbog tebe
blagoslovi Gospod.
28 Odredi sebi plaću i dat ću ti je.”
29 Jakov mu reče: “Ti znaš kako sam te služio i kako ti je stoka napredovala kod mene;
30 jer se ono malo što si imao prije mene jako namnožilo a Gospod te blagoslovio kamo
god sam hodio. A sad, kad ću ja za svoju kuću raditi?”
31 Laban mu reče: “Što da ti dam?” A Jakov odgovori: “Ništa mi ti nećeš dati. Ako
pristaneš na ono što ću ti reći, ja ću tebi još stoku pasti i čuvati.
32 Ja ću danas proći po svoj stoci tvojoj, pa izluči između ovaca svako janje šareno i s
biljegom, a između koza sve što je s biljegom i šareno. To će biti moja plaća.
33 Ispravnost moja pokazat će se sutra kad dođeš vidjeti moju zaslugu; sve što ne bude
šareno i što ne bude imalo biljega između koza i crno između jaganjaca smatraj krađom s
moje strane.”
34 Laban reče: “Dobro! Neka bude po riječi tvojoj.”
35 Toga istog dana izluči on jarce prugaste i šarene, sve koze s biljegom i šarene, sve one
na kojima je bilo što bijelo i sve crne među ovcama. Sve to preda svojim sinovima
36 pa pusti između sebe i Jakova razmak od tri dana hoda; a Jakov je napasao ostalu
Labanovu stoku.
37 Jakov uze zelenih topolovih, bademovih i kestenovih prutova, naguli po njima bijele
pruge da se pokazala bjelina na prutovima
38 te stavi naguljene prutove u žljebove i u korita pred stoku koja je dolazila piti da se
uspali kad dođe na pojilo.
39 Ovce se uspalile gledajući u prutove te ojagnjiše janjad s biljegom, prugastu i šarenu.
40 Jakov je izlučio janjad i skupio zajedno sve što je bilo prugasto i sve što je bilo crno u
stadu Labanovu. Tako se poredaše odvojena stada koja on ne pomiješa s Labanovim
stadom.
41 Svaki put kad bi se krupnije ovce uspaljivale, Jakov je stavljao prutove u korito pred oči
ovaca da bi se uspaljivale gledajući u prutove.
42 A pred slabije ovce nije ih stavljao; tako da su slabije bile za Labana, a krupnije za
Jakova.
43 Tako se čovjek sve više obogatio. Imao je mnogo sitne stoke, sluškinja i sluga, deva i
magaraca.
LB) Postanak glava 31
Jakov je saznao za namjere Labanovih sinova, koji govorahu: “Jakov uze sve što je bilo oca
našega i s dobrima oca našega stekao je cijelo to bogatstvo.”
2 Jakov opazi da lice Labanovo nije prema njemu kao prije.
3 Tada Gospod reče Jakovu: “Vrati se u zemlju svojih otaca i u rod svoj, a ja ću biti s
tobom.”
4 Jakov dozva Rahelu i Leu u polje k svome stadu
5 i reče im: “Vidim da lice oca vašega nije prema meni kao prije; ali je Bog oca moga bio sa
mnom.
6 Vi znate da sam služio ocu vašemu svim svojim silama,
7 a otac me vaš varao i mijenjao mi plaću deset puta; ali mu Bog ne dopusti da mi učini
zlo.
8 Kad on govoraše: što bude šareno neka ti je plaća, onda se mladilo sve šareno; a kad
reče: s biljegom što bude neka ti je plaća, onda se mladilo sve s biljegom.
9 Bog uze stoku ocu vašemu i dade je meni.
10 Kad se stoka plodila, ja podigoh oči svoje i vidjeh u snu kako ovnovi i jarci koji su
skakali na ovce bijahu šareni i s biljezima prugastim i kolastim.
11 A anđeo Gospodnji reče mi u snu: ‘Jakove!’ Ja odgovorih: ‘Evo me!’
12 On reče: ‘Podigni sad oči svoje i gledaj: ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze svi su
šareni i s biljezima prugastim i kolastim, jer ja vidjeh sve što ti učini Laban.
13 Ja sam Bog od Betela, gdje si ti pomazao spomenik, gdje si se meni zavjetovao. Ustani i
idi iz ove zemlje i vrati se u zemlju u kojoj si rođen.’”
14 Tada Rahela i Lea odgovoriše i rekoše mu: “Imamo li mi još kakav dio i nasljeđe u domu
oca svoga?
15 Ne smatra li on nas tuđinkama kad nas je prodao i novce naše pojeo?
16 Sve bogatstvo koje je Bog oteo našemu ocu naše je i naše djece. A sada čini što ti je Bog
kazao.”
17 Jakov se diže i stavi svoju djecu i žene na deve.
18 Odvede svu svoju stoku i sve blago koje je imao, stoku koja je bila njegova, koju je
stekao u Padan Aramu, i krenu k Izaku, ocu svome, u zemlju kanaansku.
19 Dok je Laban bio otišao da striže svoje ovce, Rahela ukrade idole svoga oca.
20 Jakov prevari Aramejca Labana, ne javivši mu da će otići.
21 On pobježe sa svim onim što je bilo njegovo; podiže se, prijeđe preko rijeke i uputi se
prema gori Gileadu.
22 Trećega dana javiše Labanu da je Jakov pobjegao.
23 On skupi braću svoju, pođe za njim u potjeru i za sedam dana stiže ga na brdu Gileadu.
24 Ali se Bog pojavi Labanu, Aramejcu, noću u snu, i reče mu: “Pazi da ne govoriš s
Jakovom ni lijepo ni ružno!”
25 Laban, dakle, stiže Jakova. Jakov bijaše razapeo šator na Gori, a Laban svoj šator na gori
Gileadu.
26 Tada Laban reče Jakovu: “Što si to učinio? Zašto si me prevario te odvodiš moje kćeri
kao robinje na sablji otete?
27 Zašto si kradom pobjegao i ništa mi nisi kazao? Ja bih te s veseljem i s pjesmom
ispratio, uz bubnjeve i harfe.
28 Nisi mi dao ni da sinove svoje i kćeri svoje poljubim! Ludo si radio.
29 Ruka je moja dovoljno jaka da vam dosađujem; ali mi Bog oca vašega jučer kaza: ‘Pazi
se da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni ružno!’
30 Ali sad, kad si već otišao jer si se poželio kuće oca svoga, zašto si odnio moje bogove?”
31 Jakov odgovori Labanu: “Bojao sam se, misleći da ćeš mi silom oteti svoje kćeri.
32 Ali neka pogine onaj kod koga bogove svoje nađeš! Pred braćom našom pretraži što je
tvoje u mene i uzmi.” Jakov nije znao da ih je Rahela bila ukrala.
33 Laban uđe u šator Jakovljev, u šator Lein i u šator dviju robinja, ali ne nađe ništa. Iziđe
iz Leina šatora i uđe u Rahelin.
34 Rahela je uzela idole, sakrila ih pod sedlo svoje deve i sjela na njih. Laban je pretresao
cijeli šator, ali ne nađe ništa.
35 Rahela reče svome ocu: “Neka se ne srdi moj gospodar što ne mogu pred njim ustati jer
imam ono što u žena biva.” On je tražio, ali nije našao svoje idole.
36 Jakov se rasrdi i prekori Labana. Reče: “Što sam ja učinio, šta sam skrivio da me tako
žestoko tjeraš?
37 Pretresao si sve moje stvari, pa što si svoje našao? Iznesi to ovdje pred moju i svoju
braću neka prosude između nas dvojice.
38 Eto, dvadeset sam godina bio kod tebe; ovce se tvoje i koze nisu jalovile, a ovnova iz
stada tvoga nisam jeo.
39 Nikad ti nisam zaklane ovce donosio, nego sam ih uvijek podmirivao, a od mene si
tražio i što se danju i što se noću od mene kralo.
40 Danju me ubijala vrućina, a noću mraz, i san je bježao s mojih očiju.
41 Dvadeset sam godina u tvojoj kući bio; četrnaest godina služio sam ti za dvije kćeri, a
šest godina za stoku tvoju; deset puta si mi mijenjao plaću.
42 Da nije Bog oca moga, Bog Abrahamov, koga se Izak boji, bio sa mnom, ti bi me sad
prazna otpustio. Ali je Bog vidio muku moju i trud ruku mojih, i on je jučer izrekao svoj
sud.”
43 Laban odgovori i reče Jakovu: “Ove su kćeri moje kćeri i ovi su sinovi moji sinovi, i ova
stoka moja stoka, i sve što vidiš moje je. I što bih ja učinio danas za kćeri svoje ili za djecu
njihovu koju one rodiše?
44 Dođi da ja i ti sklopimo savez, pa da to bude svjedočanstvo između mene i tebe.”
45 Jakov uze kamen i utvrdi ga za spomenik.
46 Zatim reče braći svojoj: “Nakupite kamenja!” Oni nakupiše kamenja i složiše ga na
gomilu, pa blagovaše na gomili.
47 Laban je nazva Jegar-sahaduta, a Jakov je nazva Galed.
48 Laban reče: “Neka ova gomila služi danas za svjedočanstvo između mene i tebe!” Zato
je nazvana Galed.
49 Zove se i Mispa, jer Laban reče: “Neka Gospod gleda na mene i na tebe kad se jedan
drugome izgubimo iz vida.
50 Ako rastužiš kćeri moje i ako uzmeš žene osim mojih kćeri, znaj da neće čovjek nego će
Bog biti svjedok između mene i tebe.”
51 Laban reče Jakovu: “Evo ove gomile i evo ovog spomenika.
52 Neka oni budu svjedoci da ni ja neću prelaziti preko ove gomile k tebi, ni ti da nećeš sa
zlim namjerama prelaziti k meni preko ove gomile i ovog spomenika.
53 Bog Abrahamov i Nahorov, Bog oca njihova, neka bude sudac među nama.” Jakov se
zakle onim koga se bojaše njegov otac Izak.
54 Zatim prinese žrtvu na gori i pozva braću svoju da jedu. Oni jedoše i prenoćiše na gori.
55 Laban usta rano, poljubi svoje sinove i kćeri i blagoslovi ih. Zatim krenu u svoju
postojbinu.
LB) Postanak glava 32
1 Jakov je nastavio svoj put kad ga sretoše anđeli Božji.
2 Gledajući ih, Jakov reče: “Ovo je polje Božje!” I prozva ono mjesto Mahanajim.
3 Jakov posla pred sobom glasnike k Ezavu, bratu svome, u zemlju Seir, u krajinu
edomsku.
4 On im zapovjedi: “Ovako kažite gospodaru mome Ezavu: ‘Ovako govori sluga tvoj Jakov:
Bio sam kod Labana i ostao sam do sada kod njega;
5 imam volova i magaraca, ovaca, sluga i sluškinja, i šaljem da to javim gospodaru svome,
kako bih našao milost pred očima njegovim.”
6 Glasnici se vratiše k Jakovu i rekoše mu: “Bili smo kod brata tvojega Ezava, a on ti kreće
ususret s četiri stotine momaka.”
7 Jakov se zabrinu i uplaši. Razvrsta ljude koji su bili s njim, ovce, goveda i deve u dvije
čete,
8 pa reče: “Ako Ezav udari na jednu četu i razbije je, druga će se moći spasiti.”
9 Jakov reče: “Bože oca moga Abrahama, Bože oca moga Izaka, Gospode koji si mi kazao:
‘Vrati se u zemlju svoju i u rod svoj i ja ću ti dobro činiti!’
10 Nisam vrijedan tolike milosti i tolike vjernosti što si imao prema sluzi svome; jer sam
samo sa štapom svojim prešao preko Jordana, a sad imam dvije čete.
11 Izbavi me, molim te, iz ruku brata moga Ezava jer se bojim da ne dođe i ne ubije mene i
matere s djecom.
13 Na tom mjestu Jakov zanoći. Uze što je imao pri ruci da pošalje dar Ezavu, bratu svome:
14 dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova,
15 A ti si kazao: ‘Ja ću tebi dobro činiti i učinit ću porod tvoj da ga bude kao pijeska
morskoga koji se ne može izbrojiti od množine.’”
15 trideset deva dojilica s mladima, četrdeset krava s desetoro teladi, dvadeset magarica
sa desetoro magaradi;
16 preda ih slugama svojim, svako stado napose, i reče slugama: “Idite preda mnom i
ostavite dosta mjesta između stada i stada.”
17 Prvome od njih zapovjedi: “Kad sretneš Ezava, brata moga, pa te on zapita: ‘Čiji si? kud
ideš? čije je to stado pred tobom?’,
18 odgovori: ‘Sluge tvog Jakova, a ovo on šalje gospodaru svome Ezavu, a eto i sam ide za
nama.’”
19 Isto to zapovjedi i drugome i trećemu i svima koji su išli za stadom pa reče: “Tako vi
kažite Ezavu kad ga sretnete.
20 Kazat ćete: ‘Evo Jakov, sluga tvoj, ide za nama.’” Jer on govoraše u sebi: “Ublažit ću ga
darom koji preda mnom ide; pa kad se suočim s njim, valjda će me lijepo primiti.”
21 Dar pođe naprijed, a on prenoći onu noć u šatoru.
22 Iste noći on usta, uze obje žene i dvije sluškinje te jedanaestoro djece svoje i prebrodi
Jabok.
23 On ih uze, prevede preko potoka i preturi i ostalo što imaše.
24 Jakov osta sam. Tad se jedan čovjek rvao s njim do zore.
25 Kad taj čovjek vidje da ga ne može savladati, udari ga po zglavku u bedru te se Jakovu
iščaši bedro iz zglavka dok se s njim rvao.
26 Onda on reče: “Pusti me da idem, jer se zora diže.” Jakov mu odgovori: “Neću te pustiti
dok me ne blagosloviš.”
27 Čovjek mu reče: “Kako ti je ime?” A on odgovori: “Jakov.”
28 Tada mu on reče: “Od sada se nećeš više zvati Jakov, nego Izrael, jer si se i s Bogom i s
ljudima borio i pobijedio.”
29 Jakov ga zapita i reče: “Kaži mi kako je tebi ime?” A on odgovori: “Ne pitaj za moje
ime.” I blagoslovi ga.
30 Jakov dade onom mjestu ime Penuel; jer, reče, Boga vidjeh licem u lice i duša se moja
izbavi.
31 I sunce granu kad on prođe Penuel. Jakov hramaše u kuku.
32 Zato sinovi Izraelovi do današnjega dana ne jedu krajeva od mišića na bedru jer se
Jakovu povrijediše krajevi od mišića na bedrenom zglobu.
LB) Postanak glava 33
1 Jakov podiže oči, pogleda, i gle, Ezav je dolazio s četiri stotine ljudi. On porazdijeli djecu
uz Leu, Rahelu i dvije sluškinje.
2 Na čelo postavi sluškinje i njihovu djecu, pa Leu i njezinu djecu, a na zečelje Rahelu i
Josipa.
3 On sam prođe naprijed i pokloni se sedam puta do zemlje dok ne dođe do brata svoga
4 Ezav mu pritrča, zagrli ga, pade mu oko vrata i poljubi ga. I obojica zaplakaše.
5 Ezav, podigav oči, ugleda žene i djecu, pa reče: “Tko su ti to?” Jakov odgovori: “Djeca
koju Bog darova sluzi tvome.”
6 Robinje se približiše s djecom svojom i pokloniše se;
7 približiše se i Lea i djeca njezina i pokloniše se; naposljetku se približiše Josip i Rahela i
pokloniše se.
8 Ezav reče: “Što ćeš s onom vojskom koju sretoh?” A Jakov odgovori: “Da nađem milost u
očima gospodara svoga.”
9 Ezav reče: “Imam ja, brate, dosta, drži ti ono što je tvoje.”
10 A Jakov odgovori: “Ne, molim te, ako sam našao milost u očima tvojim, primi dar iz
ruke moje; jer ja kao da sam gledao lice Božje kad si me lijepo dočekao.
11 Primi dakle dar moj koji ti nudim jer me Bog obilno obdario i ništa mi ne manjka.” I
navali tako da Ezav primi.
12 Ezav reče: “A sad idemo. Ja ću ispred tebe.”
13 Jakov mu odgovori: “Gospodar moj zna da su mi djeca nejaka, a imam i ovaca i krava
dojilica, pa ako ih tjeram samo jedan dan, propast će mi cijelo stado.
14 Nego gospodar moj neka ide pred slugom svojim, a ja ću polako ići ukorak sa stokom
pred sobom i ukorak s djecom dok ne stignem gospodara svoga u Seiru.”
15 Ezav reče: “Ostavit ću ti bar jedan dio svojih ljudi.” A Jakov upita: “Zašto? Neka ja samo
nađem milost u očima gospodara svoga.”
16 Toga istog dana Ezav se vrati svojim putem u Seir.
17 Jakov krenu put Sukota. On sagradi kuću za sebe i staje za svoja stada. Zato se ono
mjesto prozvalo Sukot.
18 Vrativši se iz Padan Arama, dođe Jakov sretno u grad Šekem u zemlji kanaanskoj i
nastani se prema gradu.
19 Kupi dio zemlje, gdje razape svoj šator. Zemlju kupi od sinova Hamora, Šekemova oca
za sto kesita.
20 I načini ondje žrtvenik i nazva ga El-Elohe-Izrael.
LB) Postanak glava 34
1 Dina, kći koju Lea rodi Jakovu, iziđe da pogleda djevojke toga kraja.
2 Ugleda je Šekem, sin Hamora, kneza one zemlje. On je ote, leže s njom i osramoti je.
3 Srce njegovo prionu uz Dinu, kćer Jakovljevu, i on zavoli djevojku i progovori srcu
njezinom.
4 I Šekem reče Hamoru, ocu svome: “Daj mi ovu djevojku za ženu.”
5 Jakov sazna da je on osramotio Dinu, kćer njegovu; ali kako sinovi njegovi bijahu u polju
sa stadom, Jakov ne reče ništa dok se oni ne vratiše.
6 Hamor, otac Šekemov, dođe k Jakovu da se razgovori s njim.
7 A kad dođoše sinovi Jakovljevi iz polja i saznaše za stvar, oni se jako naljutiše i vrlo se
razgnjeviše što Šekem učini sramotu u Izraelu legavši na taj način s kćeri Jakovljevom, što
nije trebao činiti.
8 Hamor im reče: “Moj sin Šekem zaljubio se u vašu kćer; molim vas, dajte mu je za ženu.
9 Sklopite savez s nama; kćeri svoje udajte za nas i kćerima našim ženite se.
10 Nastanite se kod nas, i zemlja će vam biti otvorena; ostanite i trgujte, stječite sebi
imanja.”
11 Šekem reče ocu Dininu i braći njezinoj: “Da nađem milost u očima vašim, dat ću što god
kažete.
12 Ištite koliko god hoćete uzdarja i dara, i ja ću dati što god kažete; samo mi dajte
djevojku za ženu.”
13 Sinovi Jakovljevi odgovoriše lukavo Šekemu i Hamoru, ocu njegovu, jer Šekem je
osramotio Dinu, njihovu sestru.
14 Oni im rekoše: “Ne možemo dati sestre svoje za čovjeka neobrezana, jer bi to nama bila
sramota.
15 Nego, mi ćemo uslišati vašu želju ako se izjednačite s nama i obrežete sve muške glave
među sobom.
17 Ali ako ne pristanete da se obrežete, mi ćemo uzeti djevojku i otići.”
18 Hamor i Šekem sin Hamorov pristadoše na njihove riječi.
19 Onda ćemo udavati kćeri svoje za vas, ženit ćemo se vašim kćerima i postati jedan
narod.
19 Mladić nije oklijevao da to učini jer je volio Jakovljevu kćer. On bijaše u kući oca svoga
od svakoga poštovan.
20 Hamor i njegov sin Šekem odoše na vrata svoga grada i ovako govorahu građanima
svoga grada:
21 “Ovi ljudi žele u miru živjeti s nama, nastaniti se u ovoj zemlji i trgovati po njoj, a evo,
zemlja je široka i za njih. Mi ćemo se ženiti njihovim kćerima, a svoje ćemo kćeri udavati
za njih.
22 Ali ovi ljudi neće pristati da žive s nama pa da postanemo svi skupa jedan narod ako se
svi naši muškarci ne obrežu, kao što su oni obrezani.
23 Njihova stada, njihova dobra i sva stoka neće li biti naša? Primimo samo taj njihov
uvjet da ostanu s nama.”
24 Svi oni koji su došli na gradska vrata čuli su Hamora i Šekema, sina njegova; i svi se
muški obrezaše, svi oni koji bijahu došli na gradska vrata.
25 Trećeg dana, dok oni bijahu u bolovima, Šimun i Levi, dva sina Jakovljeva, braća
Dinina, uzeše svaki svoj mač, navališe na grad koji mišljaše da je siguran i pobiše sve
muškarce.
26 Sasjekoše mačem i Hamora i Šekema, sina njegova, uzeše Dinu iz kuće Šekemove i
otiđoše.
27 Sinovi Jakovljevi navališe na pobijene i oplijeniše grad, jer je u njemu osramoćena
njihova sestra.
28 Oni uzeše stada njihova, goveda i magarce, sve što bijaše u gradu i sve što bijaše u
polju;
29 i odnesoše kao plijen sva dobra njihova, djecu i žene i sve čega je bilo u kućama.
30 Tada Jakov reče Šimunu i Leviju: “Smetoste me i omraziste me narodu ove zemlje,
Kanaancima i Perižanima. Ja nemam nego malo ljudi, pa ako se oni skupe protiv mene,
ubit će me i tako istrijebiti mene i moj dom.”
31 Oni odgovoriše: “Zar sa sestrom našom da postupaju kao s bludnicom?”
LB) Postanak glava 35
1 Bog reče Jakovu: “Ustani, popni se na Betel i tu ostani. Ondje podigni žrtvenik Bogu koji
ti se javio kad si bježao od Ezava, brata svoga.”
2 Jakov reče svojoj obitelji i svima koji bijahu s njim: “Bacite tuđe bogove koji su kod vas,
očistite se i preobucite se.
3 Dignut ćemo se i ići u Betel; ondje ću podići žrtvenik Bogu koji me usliša u dan tjeskobe
moje i bi sa mnom na putu kojim sam hodio.”
4 Oni dadoše Jakovu sve tuđe bogove koji bijahu u njihovim rukama i naušnice koje su
imali u ušima, a Jakov ih zakopa pod hrastom kod Šekema.
5 Zatim krenuše. Strah od Boga obuze gradove oko njih i nitko se ne diže u potjeru za
sinovima Izraelovim.
6 Jakov i svi oni koji bijahu s njim stigoše u Luz u zemlji kanananskoj, a to je Betel.
7 Ondje podiže on žrtvenik i nazva ono mjesto El Betel, jer mu se ondje objavio Bog kad je
bježao od brata svoga.
8 Debora, dojkinja Rebekina, umre; sahraniše je ispod Betela, pod hrastom, koji Jakov
nazva Alon Bakut.
9 Bog se opet objavi Jakovu pošto se vrati iz Padan Arama i blagoslovi ga.
10 Reče njemu Bog: “Ime je tvoje Jakov, ali se odsad nećeš više zvati Jakov, nego će tvoje
ime biti Izrael.” I dade mu ime Izrael.
11 Reče njemu Bog: “Ja sam Bog svemogući; napreduj i množi se; narod, mnogi narodi,
postat će od tebe, a kraljevi će izići iz bedara tvojih.
12 Dat ću ti zemlju koju sam dao Abrahamu i Izaku, a poslije tebe ovu ću zemlju dati
porodu tvome.”
13 Bog se podiže od njega s mjesta gdje mu je govorio.
14 I Jakov postavi spomenik na mjestu gdje mu je Bog govorio, spomenik od kamena,
prinese žrtvu i preli ga uljem?
15 Mjesto gdje mu je govorio Bog Jakov prozva Betel.
16 Oni krenuše iz Betela. Kad im osta još malo puta do Efrate, Rahela se porodi. Imala je
težak porođaj;
17 kad je spopadoše trudovi, reče joj babica: “Ne boj se, imat ćeš još jednog sina!”
18 I kako se ona rastavljaše s dušom, jer bijaše na umoru, dade mu ime Ben Oni, ali mu
otac dade ime Benjamin. 19 Rahela umre. Sahraniše je pored puta u Efratu, a to je Betlehem.
20 Jakov postavi spomenik na njezin grob. To je spomenik na Rahelinu grobu koji stoji i
danas.
21 Izrael krenu dalje i razape šator svoj iza Migdal-Edera.
22 Dok je Izrael boravio u toj zemlji, Ruben leže s Bilhom, inočom oca svoga. I Izrael sazna
za to. Jakov je imao dvanaest sinova.
23 Sinovi Leini: Ruben, prvorođenac Jakovljev, Šimun, Levi, Juda, Jisakar i Zebulun.
24 Sinovi Rahelini: Josip i Benjamin.
25 Sinovi Bilhe, Raheline sluškinje: Dan i Neftali.
26 Sinovi Zilpe, Leine sluškinje: Gad i Ašer. To su sinovi Jakovljevi koji mu se rodiše u
Padan Aramu.
27 Jakov dođe k Izaku, ocu svome, u Mamru, u Kirjat Arbu, a to je Hebron, gdje su boravili
Abraham i Izak.
28 Izak je živio sto osamdeset godina.
29 On izdahnu i umre i bi pribran k rodu svome star i sit života, te ga Ezav i Jakov, sinovi
njegovi, sahraniše.
LB) Postanak glava 36
1 Ovo je potomstvo Ezava, koji se zove i Edom.
2 Ezav uze žene između kćeri kananejsih: Adu, kćer Hetita Eloma, Oholibamu, kćer Ane,
unuku Sibeona Horijca,
3 i Basematu, kćer Jišmaelovu, sestru Nebajotovu.
4 Ada rodi Ezavu Elifaza, Basemata mu rodi Reuela.
5 Oholibama rodi Jeuša, Jalama i Koraha. To su sinovi Ezavovi koji mu se rodiše u zemlji
kanaanskoj.
6 Ezav uze svoje žene, sinove i kćeri, sve ukućane svoje, stada, stoku i sve imanje što bijaše
stekao u zemlji kanaansoj, pa otiđe u drugu zemlju, daleko od Jakova, brata svoga.
7 Imanje im bijaše preveliko da bi mogli zajedno živjeti, a zemlja u kojoj življahu nije im
bila dovoljna zbog množine stoke njihove.
8 Ezav se nastani u planini Seiru. Ezav je Edom.
9 Ovo je potomstvo Ezava, oca Edomaca, u planini Seiru.
10 Ovo su imena sinova Ezavovih: Elifaz, sin Ade, žene Ezavove; Reuel, sin Basemate, žene
Ezavove.
11 Elifazovi sinovi bijahu: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.
12 Timna bijaše inoča Ezavova sina Elifaza; ona rodi Elifazu Amaleka. To su sinovi Ade,
žene Ezavove.
13 Ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. To bijahu sinovi Basemate, žene
Ezavove.
14 Ovo su sinovi Oholibame, žene Ezavove, kćeri Ane, unuke Sibeonove; ona rodi Ezavu
Jeuša, Jalama i Koraha.
15 To su starješine plemena potekle od sinova Ezavovih. Ovo su sinovi Elifaza,
prvorođenca Ezavova: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz,
16 knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su starješine potekle od Elifaza u zemlji
edomskoj. To su sinovi Adini. 17 Ovo su sinovi Reuela, sina Ezavova: knez Nahat, knez Zerah, knez Šama i knez Miza. To
su starješine potekle od Reuela u zemlji edomskoj. To su sinovi Basemate, žene Ezavove.
18 Ovo su sinovi Oholibame, žene Ezavove: knez Jeuš, knez Jalam i knez Korah. To su
starješine potekle od Oholibame, kćeri Anine, žene Ezavove.
19 To su sinovi Ezavovi, starješine rodova. Ezav je Edom.
20 Ovo su sinovi Seira Horijca, starosjedioci u toj zemlji: Lotan, Sobal, Sibeon, Ana,
21 Dišon, Eser i Dišan. To su starješine Horija, sinovi Seira u zemlji edomskoj.
2inovi Lotanovi bijahu: Hori i Hemam. Sestra Lotanova bijaše Timna. 23 Ovo su sinovi Šobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam. 24 Ovo su sinovi Sibeonovi: Ajah i Ana. Ana je onaj koji je pronašao tople izvore u pustinji
pasući magarce Sibeona, oca svoga.
25 Ovo su djeca Anina: Dišon i Oholibama, kći Anina.
26 Ovo su sinovi Dišonovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran.
27 Ovo su sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan.
28 Sinovi Dišonovi bili su Uz i Aran.
29 Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez Šobal, knez Sibeon, knez Ana,
30 knez Dišon, knez Eser, knez Dišan. To su starješine Horijaca, starješine koje su oni imali
u zemlji Seiru.
31 Ovo su kraljevi koji su vladali u zemlji edomskoj prije nego što je zavladao kralj nad
sinovima Izraelovim.
32 U Edomu je kraljevao Bela, sin Beorov; a ime njegove prijestolnice bijaše Dinhaba.
33 Bela umre, a za njim je kraljevao Jobab, sin Zerahov iz Bosre.
34 Jobab umre, a za njim je kraljevao Hušam iz zemlje temanske.
35 Hušam umre, a za njim je kraljevao Hadad, sin Bedadov, koji pogubi Midjana na
Moapskom polju; njegov se grad zvao Avit. 36 Hadad umre, a za njim je kraljevao Samla iz Masreke.
37 Samla umre, a za njim je kraljevao Šaul iz Rehobota na rijeci.
38 Šaul umre, a za njim je kraljevao Baal Hanan, sin Akborov.
39 Baal Hanan, sin Akborov, umre, a za njim je kraljevao Hadad. Ime njegova grada bijaše
Pai, a ime njegove žene Mehetabela. Ona je bila kći Matrede, kćeri Mezahabove.
40 Ovo su imena starješina poteklih od Ezava po njihovim rodovima, mjestima i po
imenima: knez Timna, knez Alva, knez Jetet,
41 knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,
42 knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar,
43 knez Magdiel i knez Iram. To su starješine edomske prema postojbinama u zemlji koju
držahu. Ezav je praotac Edomaca.
LB) Postanak glava 37
1 Jakov osta u zemlji kanaanskoj, ondje gdje je stanovao njegov otac.
2 Ovo je potomstvo Jakovljevo. Josip, kad bijaše momak od sedamnaest godina, napasao je
stoku s braćom svojom; taj dječak bijaše zajedno s djecom Bilhe i Zilpe, žena oca svojega. I
Josip kazivaše ocu svome zle namisli njihove.
3 Izrael je volio Josipa više nego ostale sinove svoje, jer mu se rodio pod starost, pa on mu
načini šarenu haljinu.
4 Braća njegova primijetiše da ga otac voli više nego sve njih, pa ga zamrziše. I ne mogahu
s njim prijateljski razgovarati.
5 Josip usni san i ispripovjedi ga braći svojoj, koja ga još više zamrziše.
6 On im reče: “Čujte san koji sam usnuo!
7 Vezasmo mi snoplje u polju, moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi stadoše uokolo
njega i pokloniše mu se.”
8 Braća mu rekoše: “Hoćeš li ti to biti kralj nad nama? Hoćeš li nam zapovijedati?” I oni
počeše još više mrziti Josipa zbog njegovih snova i riječi.
9 On usni i drugi san i ispripovjedi ga braći svojoj. Reče: “Usnuh i drugi san! Sunce, mjesec
i jedanaest zvijezda poklonilo se preda mnom.”
10 On ispripovjedi taj san ocu svome i braći svojoj. Otac ga prekori i reče mu: “Što znači
taj san koji si usnio? Hoćemo li se ja i mati tvoja te braća tvoja pred tobom do zemlje
klanjati?”
11 Braća su mu zavidjela; ali otac njegov zapamti sve to.
12 Braća Josipova bijahu otišla da pasu stoku oca svoga u Šekem.
13 Izrael reče Josipu: “Ne pasu li braća tvoja stoku u Šekemu? Dođi, želim te poslati k
njima.” A on odgovori: “Evo me!”
14 Izrael mu reče: “Idi, molim te, i vidi jesu li ti braća u dobrome zdravlju i u kojem je
stanju stoka, pa dođi da mi javiš.” Tako ga otpravi iz doline hebronske, i Josip pođe u
Šekem.
15 Jedan čovjek naiđe na njega, pa videći ga kako luta po polju, zapita ga: “Šta tražiš?”
16 Josip odgovori: “Tražim braću svoju; kaži mi, molim te, gdje pasu stada svoja.”
17 A čovjek reče: “Otišli su odavde, jer sam ih čuo gdje rekoše: ‘Hajdemo u Dotan.’” Josip
ode braći svojoj i nađe ih u Dotanu.
18 Oni ga spaziše izdaleka; i dok im još ne bijaše došao blizu, dogovoriše se da ga ubiju.
19 Rekoše jedan drugome: “Evo ide onaj koji snove sniva.
20 Hajde da ga ubijemo i bacimo u koji od ovih bunara, pa ćemo kazati: ‘Zvijer ga je
pojela.’ Da vidimo što će biti od njegovih snova!”
21 No Ruben to ču i on ga izbavi iz ruku njihovih. Reče: Nemojmo ga ubiti.”
22 Ruben im reče: “Nemojte prolijevati krv; bacite ga u ovaj bunar u pustinji i ne stavljajte
ruke na njega.” On ga je namjeravao izbaviti iz ruku njihovih i vratiti ocu.
23 Kad Josip dođe k braći svojoj, oni svukoše s njega haljinu, haljinu šarenu koju je imao
na sebi,
24 uhvatiše ga i baciše u bunar. Taj bunar bijaše prazan; u njemu nije bilo vode.
25 Poslije toga sjedoše da jedu. Podigavši oči, ugledaše povorku Jišmaelaca koji su išli iz
Galada s devama natovarenim mirisnim korijenjem, tamjanom i balzamnom smolom što
nošahu u Egipat.
26 Tada Juda reče braći svojoj: “Koja nam je korist da ubijemo brata svoga i krv njegovu
zatrpamo?
27 Hajde da ga prodamo ovim Jišmaelcima; ne stavljajmo ruke svoje na njega, jer je brat
naš, naše meso.” I braća ga poslušaše.
28 Kad midjanski trgovci bijahu pored njih, oni izvukoše Josipa iz bunara i prodadoše ga
Jišmaelcima za dvadeset srebrnih šekela, a ovi ga odvedoše u Egipat.
29 Ruben se vrati k bunaru; a kad tamo, Josipa ne bijaše više u bunaru. On razdera svoje
haljine,
30 vrati se k braći svojoj i reče: “Nema više djeteta! Kamo li ću sad?”
31 Tada oni uzeše Josipovu haljinu, pa zaklavši jare zamočiše haljinu u krv.
32 Poslaše šarenu haljinu ocu svome i poručiše mu: “Nađosmo ovu haljinu, vidi je li to
haljina sina tvoga ili nije.”
33 Jakov je prepozna i reče: “To je haljina sina moga! Ljuta zvijer ga je pojela! Josip je
raskomadan!”
34 Pa on razdera haljine svoje, veza kostrijet oko sebe i tugova dugo za sinom svojim.
35 Svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove dođoše da ga tješe, ali on ne primaše utjehe, nego
govoraše: “S tugom ću u grob leći za sinom svojim!” On plakaše za sinom svojim.
36 A Midjanci prodadoše Josipa u Egipat Potifaru, oficiru faraonovu, zapovjedniku straže.
LB) Postanak glava 38
1 U to vrijeme Juda se udalji od braće svoje i uputi se jednom čovjeku Adulamcu koji se
zvao Hira.
2 Ondje Juda vidje kćer nekoga Kanaanca koji se zvao Šua; on je uze za ženu i sasta se s
njom.
3 Ona zače i rodi sina kome dade ime Er.
4 Opet zatrudnje i rodi sina, kome nadjenu ime Onan.
5 Ona opet rodi sina i dade mu ime Šela. Kad je rodila tog sina, Juda bijaše u Kezibu.
6 Juda oženi prvorođenca svoga Era djevojkom koja se zvala Tamara.
7 Er, prvorođenac Judin, bijaše nevaljao pred očima Gospodnjim, pa Gospod učini da on
umre.
8 Tada Juda reče Onanu: “Idi k ženi brata svoga, uzmi je na ime brata svoga i podigni mu
porod.”
9 Onan, znajući da to potomstvo neće biti njegovo, kad se sastajaše sa ženom brata svoga,
prosipaše sjeme na zemlju da ne da poroda bratu svome.
10 Ali Gospoda to uvrijedi i učini da i on umre.
11 Tada Juda reče Tamari, snasi svojoj: “Ostani kao udovica u kući oca svoga dok ne
odraste sin moj Šela.” On tako govoraše iz straha da i Šela ne umre kao i njegova braća.
Tamara ode i osta u kući oca svoga.
12 Dani prolažahu, a Šuina kći, a žena Judina, umre. Kad se Juda utješi, pođe u Timnu k
ljudima koji strizijahu njegove ovce; došao je sam s Hirom, Adulamcem, prijateljem
svojim.
13 Javiše to Tamari i rekoše joj: “Eto svekar tvoj ide u Timnu da striže svoje ovce.”
14 Tad ona skide sa sebe udovičko ruho, pokri se i obavi koprenom, pa sjede pred ulaz u
Enajim, na putu u Timnu; jer ona vidje da je Šela već odrastao, a nju još ne udaše za njega.
15 Juda je vidje i pomisli da je bludnica, jer bijaše pokrila lice.
16 On joj priđe i reče joj: “Pusti da dođem k tebi.” Jer on nije znao da je to njegova snaha.
A ona mu reče: “Što ćeš mi dati da dođeš k meni?”
17 On joj odgovori: “Poslat ću ti jare iz svoga stada.” Ona reče: “Ali daj mi zalog dok ga ne
pošalješ.”
18 On odgovori: “Koji zalog da ti dam?” Ona reče: “Pečat svoj, pojas i štap koji ti je u ruci.”
On joj to dade i pođe s njom, i ona zatrudnje od njega.
19 Ona usta i otiđe; skide koprenu i stavi opet na sebe svoje udovičko ruho.
20 Juda posla jare po prijatelju svome Adulamcu da bi vratio zalog iz ženinih ruku. Ali je
on ne pronađe.
21 On upita ljude iz onoga mjesta: “Gdje je ona bludnica koja je stajala na putu u Enajim?”
Oni mu odgovoriše: “Nema ovdje bludnica.”
22 On se vrati k Judi i reče: “Nisam je našao, a mještani mi rekoše: ‘Nije ovdje bilo
bludnice.’”
23 Juda reče: “Neka ona zadrži ono što ima! Da se ne sramotimo. Eto, ja sam slao jare, a ti
je nisi našao.”
24 Oko tri mjeseca kasnije javiše Judi: “Tamara, snaha tvoja, razbludi se i zače u bludu
svome.” A Juda reče: “Izvedite je neka se spali.”
25 Kad je vođahu, poruči ona svekru svome: “Začela sam s čovjekom čije je ovo;
prepoznaj, molim te, čiji je ovaj pečat, ovaj pojas i ovaj štap.”
26 Juda ih prepozna i reče: “Manje je kriva nego ja; jer je ne dadoh Šeli, sinu svome.” I više
se ne sasta s njom.
27 Kad dođe vrijeme da rodi, gle, u utrobi njenoj nađoše se blizanci.
28 Kad se porađaše, jedno dijete pruži ruku, a babica uze i veza mu crven konac oko ruke
govoreći: “Ovaj je prvi.”
29 Ali ono uvuče ruku, a iziđe brat njegov. Tada babica reče: “Kako prodre!” I nadjenuše
mu ime Perez.
30 Zatim iziđe njegov brat, koji je imao crveni konac oko ruke; dadoše mu ime Zerah.
LB) Postanak glava 39
1 Josipa odvedoše u Egipat; Potifar, oficir faraonov, zapovjednik straže, Egipćanin, kupi ga
od Jišmaelaca koji ga odvedoše onamo.
2 Gospod bi s njim i sreća ga prati. On stanovaše u domu gospodara svoga, Egipćanina.
3 Gospodar njegov vidje da je Gospod s njim i da je Gospod činio da mu svaki posao ide od
ruke.
4 Josip nađe milost u očima svoga gospodara, koji ga uze u svoju službu, postavi ga nad
cijelim domom svojim i povjeri mu cijelo svoje imanje.
5 Čim ga Potifar postavi nad domom svojim i nad svim imanjem svojim, Gospod blagoslovi
Egipćaninov dom zbog Josipa; i blagoslov Gospodnji bi na svemu što on imaše u kući i u
polju.
6 I on povjeri Josipovim rukama sve što imaše i ni o čemu se sam ne staraše, osim što
hranu svoju sam uzimaše. A Josip bijaše i lijepa stasa i lijepa lica.
7 Nakon nekog vremena dogodi se da žena gospodara njegova baci oko na Josipa i reče:
“Lezi sa mnom!”
8 On to ne htjede i reče ženi gospodara svoga: “Gle, gospodar moj ne brine se ni za što u
kući; povjerio mi je sve što je njegovo.
9 Ni on nije veći od mene u ovom domu, ništa mi ne brani, osim tebe, jer si mu ti žena.
Kako bih ja tako grdno zlo počinio i Bogu zgriješio?”
10 I mada mu je svaki dan govorila, Josip ne htjede leći s njom niti joj je prilazio.
11 Jednoga dana kad je ušao u kuću da svrši svoje poslove, a u kući ne bijaše nikoga od
ukućana,
12 ona ga uhvati za haljinu govoreći: “Lezi sa mnom!” Ali on joj ostavi haljinu u rukama i
pobježe van.
13 Kad ona vidje da joj je ostavio u rukama haljinu svoju i pobjegao,
14 viknu čeljad svoju i reče im: “Vidite, doveo nam je Hebrejca da nam se ruga. Taj je
čovjek došao k meni da legne sa mnom, ali sam ja udarila u viku.
15 A on kad ču da sam ja nadala viku, ostavi haljinu svoju kod mene i pobježe van.”
16 I ona ostavi haljinu Josipovu kod sebe dok mu se gospodar ne vrati.
17 Tad mu ona ovako progovori: “Sluga hebrejski koga si nam doveo dođe k meni da me
osramoti.
18 Ja nadah viku, a on ostavi haljinu svoju kod mene i pobježe.”
19 Pošto ču riječi žene svoje koja mu reče: “To mi je učinio sluga tvoj!”, Josipov se
gospodar jako razgnjevi.
20 On uhvati Josipa i baci ga u tamnicu u kojoj bijahu zatvoreni sužnji kraljevi; i Josip osta
u tamnici.
21 Gospod bi s Josipom i raširi milost svoju nad njim te učini da Josip omili tamničaru.
22 Tamničar povjeri Josipu sve sužnje u tamnici, i on se brinuo o svemu što se ondje
trebalo raditi.
23 Tamničar ne nadgledaše ništa od onoga što bijaše u Josipovoj ruci, a što god on
poduzimaše, Gospod je učinio da uspijeva.
LB) Postanak glava 40
1 Poslije toga dogodi se da peharnik i pekar kralja egipatskoga uvrijediše gospodara
svoga, kralja egipatskoga.
2 Faraon se naljuti na ta dva dvorjanina, na glavnog peharnika i na glavnog pekara.
3 I on ih smjesti u kuću zapovjednika straže, u tamnicu u kojoj je bio zatvoren Josip.
4 Zapovjednik straže ih stavi pod nadzor Josipa, koji bijaše tu na službi; i oni ostadoše
dosta dugo u tamnici.
5 Peharnik i pekar kralja egipatskoga, koji bijahu zatvoreni u tamnici, usnuli su jedne noći
svaki svoj san koji se mogao sam za sebe tumačiti.
6 Došavši ujutro Josip k njima, pogleda ih, a oni bili neveseli.
7 Tad on upita dvorjane faraonove, koji bijahu s njim u tamnici njegovog gospodara: “Što
ste danas lica nevesela?”
8 Oni mu odgovoriše: “Usnuli smo san, a nema nikoga da nam ga protumači.” Josip im
reče: “Nije li Bog onaj koji ih tumači? Kažite mi, dakle, svoje snove.”
9 Glavni peharnik ispripovijeda svoj san Josipu i reče mu: “U mome snu pojavila se loza
preda mnom.
10 Na toj lozi bile tri mladice, i kad ona propupa i procvate, grozdovi njezini imali grožđe
već zrelo.
11 Kupa faraonova bijaše u mojoj ruci. Ja pobrah to zrelo grožđe, iscijedih ga u kupu
faraonovu i dadoh kupu faraonu u ruku.”
12 Josip mu reče: “Evo ti tumačenja: tri su mladice tri dana.
13 Još tri dana i faraon će te pomilovati i vratiti te na tvoj položaj. Opet ćeš dodavati kupu
faraonovu u ruku njegovu, kao i prije kad si mu bio peharnik.
14 Ali se ti spomeni mene kad budeš u dobru, i pokaži, molim te, samilosti prema meni;
govori za me faraonu i učini da iziđem iz ove tamnice.
15 Jer sam odveden iz zemlje hebrejske, a ni ovdje nisam ništa skrivio da me bace u
tamnicu.”
16 Glavni pekar videći kako je Josip lijepo tumačio san, reče: “U mome snu bijahu tri
kotarice bijelog hljeba na mojoj glavi.
17 U najvišoj kotarici bilo svakojakih kolača za faraona ispečenih u peći, a ptice ih jele iz
kotarice na mojoj glavi.”
18 Josip mu odgovori i reče: “Evo ti tumačenja: tri su kotarice tri dana.
19 Još tri dana i faraon će izdići tvoju glavu i dat će te objesiti o drvo, a ptice će jesti tvoje
meso.”
20 Trećeg dana, na dan faraonova rođenja, priredi faraon gozbu svim slugama svojim; on
uzdigne glavu glavnoga peharnika i glavnoga pekara među slugama svojim;
21 i povrati glavnog peharnika na položaj peharnika da dodaje kupu faraonu u ruku;
22 ali dade objesiti glavnoga pekara, kao po tumačenju koje je dao Josip.
23 Glavni peharnik ne spomenu se Josipa, nego ga zaboravi.
LB) Postanak glava 41
1 Dvije godine poslije toga faraon usnu san. On bijaše kod jedne rijeke.
2 I gle, iz rijeke iziđe sedam krava lijepih i debelih, koje su pasle po livadi.
3 Za njima iziđe sedam drugih krava ružnih i mršavih i stadoše kraj njih na obali.
4 i mršave krave pojedoše onih sedam lijepih i debelih. I faraon se probudi.
5 On opet zaspa i sanjaše drugi san. Sedam klasova jedrih i lijepih izbi iz jednog stabla,
6 a iza njih isklija sedam klasova malih, izgorjelih od istočnoga vjetra.
7 Mali klasovi pojedoše onih sedam velikih i jedrih. I faraon se probudi. To je bio njegov
san.
8 Ujutro je faraon bio zabrinut, pa pozva sve egipatske gatare i sve mudrace. On im
ispripovjedi svoje snove. Ali ih nitko nije mogao faraonu protumačiti.
9 Tada glavni peharnik progovori i reče faraonu: “Danas želim spomenuti jednu svoju
pogrešku.
10 Faraon se bio naljutio na sluge svoje i dade me zatvoriti u tamnicu u kući zapovjednika
straže, mene i glavnog pekara.
11 Jedne noći sanjasmo ja i on svaki svoj san, i svaki od nas primio je tumačenje svoga sna.
12 Ondje je s nama bio jedan momak Hebrejin, sluga zapovjednika straže. Mi mu
ispripovjedismo snove, a on ih nama protumači.
13 I sve se zbi kako nam on kaza: mene povrati faraon na moj položaj, a glavnoga pekara
dade objesiti.”
14 Faraon dade pozvati Josipa. Izvedoše ga brže iz tamnice i on se odmah obrija i
preodjene, te iziđe pred faraona.
15 Faraon reče Josipu: “Usnuo sam san i nitko mi ga ne može protumačiti, a za tebe čujem
da znaš tumačiti snove.”
16 Josip odgovori faraonu: “Neću to učiniti ja, nego će Bog odgovoriti faraonu.”
17 Faraon tada reče Josipu: “Sanjah da stojim kraj rijeke na obali,
18 a iz rijeke iziđe sedam krava lijepih i debelih, koje su pasle po livadi.
19 Za njima iziđe sedam drugih krava, mršavih, ružnih, gotovo bez mesa; tako ružnih kao
što ih nikad u zemlji egipatskoj nisam vidio.
20 Mršave i ružne krave pojedoše onih sedam debelih.
21 One ih progutaše, a i ne poznaše im se da su im u trbuhu jer bijahu isto tako bijedne
kao i prije. Ja se probudih.
22 Zatim vidjeh, opet u snu, sedam jedrih i lijepih klasova izraslih iz jednog stabla,
23 a iza njih isklija iz istog stabla sedam klasova šturih i tankih, izgorjelih od istočnoga
vjetra.
24 Tanki klasovi požderaše onih sedam lijepih. Ja to kazah gatarima, ali ni jedan ne zna to
protumačiti.”
25 Josip reče faraonu: “Ono što je faraon sanjao jedno je. Bog dade na znanje faraonu što
će učiniti.
26 Sedam lijepih krava jest sedam godina, a sedam lijepih klasova također sedam godina:
isti je to san.
27 Sedam krava mršavih i ružnih koje iziđoše iza prvih i sedam klasova šturih, izgorjelih
od istočnoga vjetra, bit će sedam gladnih godina.
28 Onako kao što sad faraonu kazah, Bog je dao na znanje faraonu ono što će učiniti.
29 Eto, bit će sedam godina vrlo rodnih u cijeloj zemlji egipatskoj.
30 Za njima će doći sedam gladnih godina; i zaboravit će se na sve ono obilje u zemlji
egipatskoj, a glad će satrti zemlju.
31 Ta glad koja će doći bit će tolika da se neće poznati rodnost zemlje.
32 A što je faraon i po drugi put to sanjao, znači da je Bog to odlučio i da će to uskoro
učiniti.
33 A sad neka faraon izabere čovjeka pametna i mudra i neka ga postavi nad zemljom
egipatskom.
34 Neka gleda faraon da postavi povjerenike po zemlji, da bi se pokupila petina ljetina
egipatskih za sedam rodnih godina.
35 Neka oni skupljaju sav rod od sedam rodnih godina koje će nastupiti i neka pod
zapovješću faraona pokupe žita, neka to spreme po gradovima i čuvaju.
36 Ta hrana neka se čuva u zemlji za sedam gladnih godina koje će pasti na zemlju
egipatsku, da ne propadne zemlja od gladi.”
37 Ove se riječi svidješe faraonu i svim njegovim slugama.
38 I faraon reče slugama svojim: “Možemo li naći čovjeka kakav je ovaj koji u sebi ima duh
Božji?”
39 Pa reče Josipu: “Budući da je tebi Bog dao da sve to znaš, nema nikoga koji bi bio tako
pametan i mudar kao što si ti.
40 Ja tebe postavljam nad domom svojim, i sav će narod imati da sluša zapovijedi tvoje.
Samo ću ja biti prijestoljem iznad tebe.”
41 Faraon reče Josipu: “Evo, dajem ti da zapovijedaš cijelom zemljom egipatskom.”
42 Faraon skide prsten s ruke i stavi ga Josipu na ruku, obuče ga u haljine od tankoga
platna i stavi mu zlatni lanac oko vrata.
43 Naredi mu da se popne u kola odmah iza njegovih, a pred njim vikaše svijet: “Na
koljena!” Tako mu faraon preda vlast nad svom zemljom egipatskom.
44 Još reče Josipu: “Ja sam faraon, ali bez tebe neće nitko pomaknuti ni ruke ni noge u
cijeloj zemlji egipatskoj.”
45 Faraon nazva Josipa Safenat Paneah i dade mu za ženu Asenatu, kćer Poti-Fere,
svećenika onskoga. Josip otiđe da pregleda zemlju egipatsku.
46 Kad iziđe pred faraona, kralja egipatskoga, Josipu bijaše trideset godina. Ode od
faraona i obiđe svu zemlju egipatsku.
47 Za sedam rodnih godina rodi zemlja izobilno.
48 Josip pokupi sve plodove od tih sedam godina po cijeloj zemlji egipatskoj; on skupljaše
hranu po gradovima i stavljaše u pojedine gradove plod s okolnih polja.
49 Josip nakupi žita kao pijeska morskog, toliko ga je bilo da ga je prestao mjeriti.
50 Prije gladnih godina rodiše se Josipu dva sina, koje mu rodi Asenata, kći Poti-Fere,
svećenika onskoga.
51 Prvome dade Josip ime Manaše, jer, reče, Bog mi dade da zaboravim sve muke svoje i
sav dom oca svoga.
52 Drugome dade ime Efrajim, jer, reče, Bog mi dade da budem plodan u zemlji nevolje
svoje.
53 Prošlo je sedam rodnih godina u zemlji egipatskoj
54 i nasta sedam gladnih godina, kao što Josip bijaše kazao. U svim zemljama vladala je
glad, a u cijeloj zemlji egipatskoj bilo je kruha.
55 A kad nasta glad i po svoj zemlji egipatskoj, poviče narod faraonu da bi dobio kruha.
Faraon tada reče svim Egipćanima: “Idite k Josipu i činite kako vam on kaže.”
56 Glad je pritisla cijelu zemlju. Josip je otvorio sve žitnice i prodavao žito Egipćanima. Ali
glad posta još veća u cijeloj zemlji,
57 a i iz drugih zemalja dolažahu ljudi u Egipat k Josipu da kupuju žito, jer je glad u svim
zemljama bila velika.
LB) Postanak glava 42
1 Videći da u Egiptu ima žita, reče Jakov svojim sinovima: “Što gledate jedan u drugoga?”
2 I reče: “Eto čujem da u Egiptu ima žita; idite onamo i kupite nam da ostanemo živi i ne
pomremo.”
3 I desetorica Josipove braće ode u Egipat da kupi žito.
4 Jakov ne pusti s njima Benjamina, bojeći se da ga ne bi snašlo kakvo zlo.
5 I sinovi Izraelovi dođoše da kupe žito s ostalima koji dolažahu, jer u zemlji kanaanskoj
vladaše glad.
6 Josip upravljaše zemljom i prodavaše žito svemu narodu u zemlji. Braća Josipova dođoše
i pokloniše se pred njim licem do zemlje.
7 Josip vidje braću svoju i prepozna ih; ali se učini da ih ne poznaje, progovori im oštro i
reče im: “Odakle dolazite?” Oni odgovoriše: “Iz zemlje kanaanske da kupimo hrane.”
8 Josip prepozna braću svoju, ali oni njega ne prepoznaše.
9 Josip se sjetio snova koje je sanjao o njima i reče im: “Vi ste uhode; došli ste da izvidite
slaba mjesta ove zemlje.”
10 Oni mu odgovoriše: “Ne, gospodaru; sluge tvoje dođoše da kupe žita.
11 Svi smo mi sinovi jednoga čovjeka, pošteni ljudi, nisu sluge tvoje uhode.”
12 On im reče: “To nije istina, došli ste izviđati slabe točke ove zemlje.”
13 Oni odgovoriše: “Nas, slugu tvojih, bilo je dvanaest braće, sinova jednoga čovjeka u
zemlji kanaanskoj; najmlađi je danas kod oca našega, a jednoga više nema.”
14 Josip im reče: “Kazah vam da ste uhode,
15 ali evo kako ću vas iskušati. Tako mi faraona, nećete izići odavde dok ne dođe amo vaš
najmlađi brat.
16 Pošaljite jednoga između sebe da dovede vašega brata, a vi ćete ostati ovdje zarobljeni.
Iskušat će se vaše riječi, pa ću znati govorite li istinu; inače, tako mi faraona, vi ste
uhode.”
17 I zadrža ih tri dana u tamnici.
18 Treći dan reče im Josip: “Učinite ovo i živjet ćete. Ja se bojim Boga!
19 Ako ste pošteni ljudi, jedan od braće neka ostane u tamnici, a vi ostali idite i odnesite
žita za hranu svojim obiteljima,
20 pa mi dovedite najmlađeg brata da se provjere riječi vaše i da ne izginete.” I oni učiniše
tako.
21 Rekoše tad jedan drugome: “Zaista se ogriješismo o brata svoga, jer vidjesmo muku
duše njegove kad nas je molio, a mi ga ne slušasmo! Zato dođe ova muka na nas.”
22 Ruben progovori i reče im: “Nisam li ja vama govorio: ‘Nemojte se ogriješiti o dijete?’,
ali vi me ne poslušaste. Zato se, evo, traži krv njegova.”
23 Oni nisu znali da ih Josip razumije, jer je s njima govorio preko tumača.
24 Josip se udalji od njih i zaplaka se. Zatim se opet vratio k njima i razgovarao, pa uze
između njih Šimuna i dade ga vezati pred njihovim očima.”
25 Josip zapovjedi da im napune vreće žitom, da novac što je koji dao stave svakome u
njegovu vreću i da im dadu hranu za put. I tako bi učinjeno.
26 Oni natovariše žito na svoje magarce i krenuše.
27 Jedan od njih otvori svoju vreću da nahrani svog magarca u mjestu u koje bijahu
svratili da prenoće, i vidje novac u vreći.
28 Reče braći svojoj: “Vrati mi se moj novac, evo ga u mojoj vreći!” Tad zadrhta srce u
njima i uplašeni rekoše jedan drugome: “Što nam to Bog učini?”
29 Vratiše se k Jakovu, ocu svome, u zemlju kanaansku i kazaše mu sve što im se dogodilo.
Rekoše mu:
30 “Oštro govori s nama čovjek koji upravlja onom zemljom. On nas drži za uhode.
31 Mi mu rekosmo: ‘Pošteni smo ljudi, nismo mi uhode.
32 Nas je dvanaest braće, sinova oca našega; jednog nema više, a najmlađi je kod oca
našega u zemlji kanaanskoj.’
33 A čovjek koji zapovijeda u onoj zemlji reče nam: ‘Evo kako ću znati jeste li pošteni ljudi.
Ostavite kod mene jednoga od braće, a vi uzmite što vam treba za hranu vaših obitelji i
idite,
34 ali mi dovedite svog najmlađeg brata. Tako ću se uvjeriti da niste uhode nego pošteni
ljudi. Ja ću vam tada vratiti brata i moći ćete slobodno hodati po ovoj zemlji.’”
35 Kad oni izručiše svoje vreće, a ono svakome u vreći bijahu u zavežljaju njegovi novci.
Vidješe i oni i njihov otac zavežljaje novaca svojih i uplašiše se.
36 Reče im Jakov, otac njihov: “Djecu mi potrste! Josipa više nema, Šimuna nema, a vi mi
hoćete uzeti još i Benjamina! Sve se na me stušilo!”
37 Ruben reče ocu svome: “Ubij moja dva sina ako ti ga ne dovedem natrag. Daj ga u moje
ruke, i ja ću ti ga opet dovesti.”
38 Jakov reče: “Neće sin moj s vama, jer je brat njegov umro i on osta sam; ako bi ga snašlo
kakvo zlo na putu, svalili biste s tugom sijedu kosu moju u grob.”
LB) Postanak glava 43
1 Glad bijaše pritisnula zemlju.
2 Kad pojedoše žito koje bijahu donijeli iz Egipta, reče im otac: “Idite opet i kupite nam
malo hrane.”
3 Juda mu odgovori: “Tvrdo nam se zarekao onaj čovjek govoreći: ‘Ako ne bude brat vaš s
vama, nećete vidjeti moje lice.’
4 Ako ćeš pustiti s nama brata našega, ići ćemo i kupit ćemo ti hrane, ali ako ga nećeš
pustiti, nećemo ići, jer nam je onaj čovjek kazao:
5 ‘Ako ne bude brat vaš s vama, nećete vidjeti moje lice.’”
6 Tada Izrael reče: “Što mi to zlo učiniste i kazaste čovjeku da imate još jednoga brata?”
7 Oni mu odgovoriše: “Čovjek se raspitivao za nas i za rod naš govoreći: ‘Je li vam još živ
otac? Imate li još braće?’ - a mi mu odgovorismo kako nas je pitao. Jesmo li mogli znati da
će kazati: ‘Dovedite mi brata svoga?’”
8 Juda reče Izraelu, ocu svome: Pusti dijete sa mnom, pa da se dignemo i idemo, da
ostanemo na životu i ne pomremo i mi i ti i naša djeca.
9 Ja odgovaram za njega, iz moje ga ruke išti. Ako ti ga natrag ne dovedem i preda te ne
stavim, neka sam ti dovijeka kriv.
10 Da nismo toliko oklijevali, dosad bismo se dva puta vratili.”
11 Izrael, otac njihov, reče im: “Kad je tako, učinite ovo: uzmite što je najljepše u ovoj
zemlji u svoje vreće i ponesite onom čovjeku dar: malo tamjana i malo meda, mirisava
korijena i mirisne smole, lješnjaka i badema.
12 Ponesite dvostruko novaca i vratite novce što bijahu odozgor u vašim vrećama. Možda
je bila pogreška.
13 Uzmite brata svoga, pa ustanite i idite opet k onom čovjeku.
14 Bog svemogući neka vam dade da nađete milost u onoga čovjeka, da vam pusti vašega
drugog brata i Benjamina! A ja ako ostanem bez djece, neka ostanem bez njih!”
15 Tada oni uzeše darove, uzeše dvostruko novaca i Benjamina, pa krenuše u Egipat i
iziđoše pred Josipa.
16 Čim Josip vidje s njima Benjamina, reče svojem upravitelju: “Odvedi ove ljude u kuću,
zakolji i zgotovi im mesa, jer će ti ljudi u podne sa mnom jesti.”
17 Čovjek učini kao što Josip reče i uvede ljude u Josipovu kuću.
18 Oni se pobojaše kad ih čovjek vođaše u kuću Josipovu pa rekoše: “Zbog novaca koji
bijahu stavljeni u vreće naše vodi nas dok ne smisli kako će nas okriviti, zarobiti i uzeti
naše magarce.”
19 I oni se približiše upravitelju Josipove kuće i progovoriše mu na kućnim vratima:
20 “Čuj, gospodaru; došli smo, bili i prije i kupili hrane;
21 pa kad dođosmo u mjesto gdje smo trebali prenoćiti otvorismo vreće, a to novci
svakoga od nas bijahu odozgo u vreći, novci naši na mjeru, i evo mi smo ih natrag donijeli.
22 A druge smo novce donijeli da kupimo hrane. Ne znamo tko nam je stavio novce naše u
vreće.”
23 Reče im upravitelj: “Neka je mir s vama! Ničega se ne bojte. Bog vaš, Bog oca vašega
stavio je blago u vreće vaše. Novce sam vaše ja primio.” I izvede im Šimuna.
24 Čovjek ih uvede u Josipovu kuću i donese im vode, te oni opraše noge, a i magarcima
njihovim položi.
25 Oni pripraviše dar svoj čekajući dok ne dođe Josip u podne, jer im bi rečeno da će kod
njega objedovati.
26 Kad Josip dođe kući, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe i pokloniše mu se do zemlje.
27 On ih upita kako su i reče: “Je li u dobrome zdravlju vaš stari otac o kojem ste mi
govorili? Je li još živ?”
28 Oni odgovoriše: “U dobrome je zdravlju sluga tvoj, otac naš: još je živ.” I pokloniše mu
se.
29 Josip podiže oči i vidje Benjamina, brata svoga, sina matere svoje, pa reče: “Je li vam to
najmlađi brat o kojem ste mi govorili?” I reče: “Bog da ti bude milostiv, sinko!”
30 Srce mu uzdrhta pred bratom i suze mu navriješe na oči, te brže uđe u jednu sobu i
ondje zaplaka.
31 Poslije se umi i susprežući svoje uzbuđenje reče: “Poslužite objed!”
32 Poslužiše Josipu napose, a braći njegovoj napose. Egipćanima koji objedovahu kod
njega također napose, jer Egipćani nisu mogli jesti s Hebrejima, jer je to u njihovim očima
bilo nečisto.
33 Braća Josipova sjedoše pred njim: prvorođeni po svome prvorodstvu, a najmlađi po
mladosti svojoj i gledahu u čudu jedni u druge.
34 Josip naredi da im se posluže jela koja su bila pred njim, a Benjamin dobi pet puta više
od ostalih. I oni piše i veseliše se s njim.
LB) Postanak glava 44
1 Josip ovako zapovjedi upravitelju svoje kuće: “Napuni ovim ljudima vreće žitom koliko
mogu ponijeti i svakome u vreću stavi odozgor njegove novce;
2 a moju kupu, kupu srebrnu, stavit ćeš najmlađemu u vreću zajedno s novcima za
njegovo žito.” Upravitelj učini kako mu Josip naredi.
3 Sutradan čim svanu otpustiše te ljude s magarcima njihovim.
4 Kad bijahu izišli iz grada, ali ne predaleko, reče Josip svome upravitelju: “Ustani, idi za
onim ljudima, a kad ih stigneš, reci im: ‘Zašto vraćate zlo za dobro?
5 Nije li kod vas kupa iz koje pije moj gospodar i kojom se on služi da misli pogađa? Zlo ste
radili što ste to učinili.’”
6 Upravitelj ih stiže i reče im tako.
7 Oni mu odgovoriše: “Zašto govoriš, gospodaru, takve riječi? Sačuvaj Bože da sluge tvoje
tako što učine.
8 Eto smo ti donijeli natrag iz zemlje kanaanske novce koje nađosmo odozgor u vrećama,
pa kako bismo odnijeli iz kuće gospodara tvoga srebro ili zlato?
9 U koga se između sluga tvojih nađe kupa, onaj neka pogine, a svi mi ostali budimo
robovi tvojega gospodara!”
10 On reče: “Neka bude po riječima vašim! Onaj u koga se nađe kupa bit će moj rob, a vi
ostali nećete biti krivi.”
11 Odmah svi poskidaše vreće svoje i svatko odriješi svoju vreću.
12 Upravitelj ih pretraži počev od najstarijega pa do najmlađega, i kupa se nađe u vreći
Benjaminovoj.
13 Tada oni razderaše haljine svoje i natovarivši svaki svoje magare vratiše se u grad.
14 Juda i braća njegova dođoše Josipu dok on još bijaše kod kuće i padoše pred njim na
zemlju.
15 Josip im reče: “Što to učiniste? Zar ne znate da čovjek kao što sam ja ima moć
pogađačku?”
16 Juda mu odgovori: “Što da ti kažemo? Što da govorimo? Kako da se pravdamo? Bog je
otkrio nevaljalost slugu tvojih. Evo smo svi mi tvoji robovi, i mi i ovaj u koga se našla
kupa.”
17 Josip reče: “Bože sačuvaj da tako učinim! U koga se našla kupa, on će mi postati rob, a
vi idite s mirom ocu svome.”
18 Tad se Juda približi k njemu i reče: “Čuj me, gospodaru; dopusti da progovori sluga tvoj
gospodaru svome i neka se gnjev tvoj ne raspali na slugu tvoga, jer si ti kao i sam faraon.
19 Gospodar je moj upitao sluge svoje, govoreći: ‘Imate li oca ili brata?’
20 A mi odgovorismo gospodaru svome: ‘Imamo stara oca i brata najmlađega, koji se
njemu u starosti rodi; ovaj je brat imao brata od iste majke koji je umro; on osta sam i otac
ga voli.’
21 Ti reče slugama svojim: ‘Dovedite mi ga da ga svojim očima vidim.’
22 Odgovorismo gospodaru svome: ‘Ne može dijete ostaviti oca svoga; ako ga ostavi, naš
će otac umrijeti.’
23 A ti reče slugama svojim: ‘Ako ne dođe s vama brat vaš najmlađi, nećete vidjeti lice
moje.’
24 Kad se vratismo k sluzi tvome, a ocu mome, kazasmo mu riječi moga gospodara.
25 Reče nama otac: ‘Idite opet, kupite nam malo hrane.’
26 Odgovorismo: ‘Ne možemo ići, osim ako bude s nama brat naš najmlađi, jer ne možemo
vidjeti lice onog čovjeka ako naš najmlađi brat ne bude s nama.’
27 A sluga tvoj, otac moj, reče nam: ‘Vi znate da mi je žena rodila dva sina.
28 Jedan od njih otišao je od mene i bojim se da ga je zvijer rastrgala, jer ga dosad više ne
vidjeh.
29 Ako i ovoga odvedete i zadesi ga kakvo zlo, svalit ćete mi sijedu glavu s tugom u grob.’
30 A sad da odem k sluzi tvome, ocu svome, a ovo dijete da ne bude s nama, kako je duša
onoga vezana za dušu ovoga,
31 umrijet će kad vidi da nema djeteta, te će sluge tvoje svaliti sijedu glavu sluge tvoga, a
oca svoga, s tugom u grob.
32 Jer je tvoj sluga zajamčio za dijete ocu svome rekav: ‘Ako ti ga ne dovedem natrag,
neka sam kriv ocu svome dovijeka.’
33 Dopusti zato, molim te, da sluga tvoj ostane umjesto djeteta da ti bude rob, a dijete
neka ide s braćom svojom.
34 Jer kako bih se vratio ocu svome bez djeteta? Ah, samo da ne gledam žalost oca svoga!”
LB) Postanak glava 45
1 Josip se ne mogaše više suzdržati pred svima koji stajahu oko njega. I on povika: “Iziđite
svi!” Tako ne osta nitko kod Josipa kad se on očitovao braći svojoj.
2 A on podiže glas plačući. Čuše ga Egipćani, a ču ga i dom faraonov.
3 Reče Josip braći svojoj: “Ja sam Josip. Je li mi otac još na životu?” Ali mu braća ne
mogoše odgovoriti jer se bijahu zbunili pred njim.
4 Josip reče braći svojoj: “Pristupite bliže k meni.” I oni pristupiše. A on reče: “Ja sam
Josip, brat vaš, koga ste prodali u Egipat.
5 Nemojte sad žaliti niti se kajati što ste me prodali ovamo, jer Bog me posla ispred vas
radi spasa života vašega.
6 Evo je već dvije godine glad u zemlji, a još pet godina neće biti ni oranja ni žetve.
7 Bog me posla pred vama da vas sačuva na zemlji i da vam spasi život izbavljenjem
velikim.
8 Niste me vi otpravili ovamo, nego sam Bog koji me postavi ocem faraona i gospodarem
svega doma njegova i namjesnikom nad svom zemljom egipatskom.
9 Vratite se brže k ocu mome i kažite mu: ‘Ovako govori sin tvoj Josip: Bog me postavi
gospodarem nad svom zemljom egipatskom, dođi k meni, ne oklijevaj!
10 Sjedit ćeš u zemlji gošenskoj i bit ćeš kod mene ti i sinovi tvoji, i sinovi sinova tvojih, i
ovce tvoje, i goveda tvoja, i sve tvoje.
11 Ja ću te hraniti ondje, jer će još pet godina biti glad, da ne pogineš od gladi ti i dom tvoj
i sve tvoje.’
12 A eto vidite očima svojim, a i brat moj Benjamin svojim očima, da vam ja sam govorim.
13 Kažite ocu mome svu slavu moju u Egiptu i sve što ste vidjeli; pohitajte i dovedite mi
ovamo oca moga.”
14 On pade oko vrata Benjaminu, bratu svome, i zaplaka. I Benjamin zaplaka o vratu
njegovu.
15 On tada poljubi plačući i ostalu braću svoju. Zatim se braća njegova razgovoriše s njim.
16 U kući faraonovoj ču se da su došla braća Josipova. I to bi milo faraonu i slugama
njegovim.
17 Faraon reče Josipu: “Kaži braći svojoj: ‘Ovako učinite: natovarite magarce svoje te idite
natrag u zemlju kanaansku,
18 pa uzmite oca svoga i svu čeljad svoju i dođite k meni. Dat ću vam najbolje što ima u
zemlji egipatskoj i jest ćete obilje od ove zemlje.’
19 A ti im zapovjedi: ‘Ovako učinite: uzmite sa sobom iz zemlje egipatske kola za djecu
svoju i žene svoje i povezite oca svoga pa dođite ovamo.
20 Ne žalite za onim što ćete napustiti, jer što ima najbolje u zemlji egipatskoj - vaše je.’”
21 Sinovi Izraelovi učiniše tako. Josip im dade kola po zapovijedi faraonovoj i hranu za
put.
2vakome dade po dvoje haljine, a Benjaminu dade trista srebrnih šekela i petore haljine.
23 A ocu svome posla deset magaraca natovarenih najljepšim stvarima što ima u Egiptu i
deset magaraca natovarenih žitom, kruhom i hranom za put.
24 Tako otpravi braću svoju, koja pođoše. I reče im: “Ne svađajte se putem!”
25 Oni se vratiše iz Egipta i dođoše k ocu svome u zemlju kanaansku.
26 Rekoše mu: “Još je živ Josip. On zapovijeda svom zemljom egipatskom.” Ali Jakov osta
tvrda srca, jer im nije vjerovao.
27 No kad mu kazaše sve riječi Josipove, i kad vidje kola koja posla Josip po oca, tada
oživje duh Jakova, oca njegova.
28 Izrael reče: “Dosta je! Još je živ moj sin Josip! Ići ću i vidjet ću ga prije nego što
umrem!”
LB) Postanak glava 46
1 Izrael pođe sa svim što imaše, pa došav u Beer-Šebu prinese žrtvu Bogu oca svoga Izaka.
2 Bog reče Izraelu noću u jednom viđenju: “Jakove! Jakove!” A Izrael odgovori: “Evo me!”
3 Bog mu reče: “Ja sam Bog, Bog oca tvoga; ne boj se otići u Egipat, jer ću ondje učiniti od
tebe velik narod.
4 Ja ću sam ići s tobom u Egipat i ja ću te odande vratiti; a Josip će ti sklopiti oči.”
5 Jakov krenu iz Beer-Šebe i sinovi Izraelovi namjestiše Jakova, oca svoga, i djecu svoju i
žene svoje na kola koja im posla faraon.
6 Uzeše stoku svoju i dobra što bijahu stekli u zemlji kanaanskoj. I Jakov pođe u Egipat sa
svom svojom porodicom.
7 On odvede sa sobom u Egipat i sinove svoje i sinove sinova svojih, kćeri svoje i kćeri
sinova svojih, sav rod svoj.
8 Ovo su imena djece Izraelove koja dođoše u Egipat: Jakov i njegovi sinovi. Jakovljev
prvorođenac Ruben.
9 Sinovi Rubenovi: Henok, Falu, Hesron i Karmi.
10 Sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin jedne Kanaanke.
11 Sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari.
1inovi Judini: Er, Onan, Šela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli su u zemlji kanaanskoj. Sinovi
Peresovi bijahu Hesron i Hamul,
13 Sinovi Jisakarovi: Tola, Fuva, Jašub i Šimron.
14 Sinovi Zabulunovi: Sered, Elon i Jahleel.
15 To su sinovi koje Lea rodi Jakovu u Padan Aramu i još Dinu, kćer. Ukupno sinova i kćeri
njegovih bijaše trideset i tri.
16 Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, Šuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli.
17 Sinovi Ašerovi: Jimna, Jišva, Jišvi i Berija i sestra njihova Serah. A sinovi Berijini: Heber
i Malkiel.
18 To su sinovi Zilpe, koju dade Laban kćeri svojoj Lei i ona ih rodi Jakovu. Svega šesnaest
duša.
19 Sinovi Rahele, žene Jakovljeve: Josip i Benjamin.
20 Josipu se rodiše u Egiptu od Asenate, kćeri Poti-Fere, svećenika onskog: Manaše i
Efrajim.
21 Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard.
22 To su potomci Rahelini koji se rodiše Jakovu. Ukupno četrnaest duša.
23 Danov sin bijaše Hušim.
24 Sinovi Neftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i Šilem.
25 To su potomci Bilhe, koju dade Laban svojoj kćeri Raheli i ona ih rodi Jakovu. Ukupno
sedam duša.
26 S Jakovom dođoše u Egipat šezdeset i šest duša izišlih iz bedara njegovih, osim žena
sinova Jakovljevih.
27 I Josip je imao dva sina koja mu se rodiše u Egiptu. Dakle, u domu Jakovljevu bijaše
sedamdeset duša koje dođoše u Egipat.
28 Jakov posla Judu naprijed k Josipu da mu javi da ide u Gošen.
29 Josip zapreže kola svoja da iziđe u susret Izraelu, ocu svome, u Gošen. I čim ga vidje,
pade mu oko vrata i plaka dugo o vratu njegovu.
30 Izrael reče Josipu: “Sad već ne marim i da umrem kad sam vidio lice tvoje i kad si još
živ.”
31 Josip reče braći svojoj i domu oca svoga: “Idem javiti faraonu i kazat ću mu: ‘Braća
moja i dom oca moga dođoše mi iz zemlje kanaanske.
32 Ti su ljudi pastiri koji su se svagda bavili oko stoke. Dovedoše i ovce svoje i goveda
svoja i sve što je njihovo.’
33 Kad vas faraon pozove i kaže vam: ‘Čime se bavite?’,
34 vi odgovorite: ‘Sluge su tvoje stadom se bavile od svoje mladosti pa do danas, i mi i naši
stari.’ Tako ćete ostati u zemlji gošenskoj, jer su Egipćanima svi pastiri nečisti.”
LB) Postanak glava 47
1 Josip ode javiti faraonu vijest i reče mu: “Otac moj i braća moja s ovcama svojim i s
govedima svojim i sa svim što imaju dođoše iz zemlje kanaanske, i eno ih u zemlji
gošenskoj.”
2 On uze sa sobom petero svoje braće i predstavi ih faraonu.
3 Faraon reče braći njegovoj: “Čim se bavite?” Oni odgovoriše: “Sluge su tvoje pastiri, mi
kao i naši stari.”
4 Još rekoše faraonu: “Došli smo da živimo u ovoj zemlji, jer kod nas nema paše za stoku
slugu tvojih; velika je glad pritisnula zemlju kanaansku. Dopusti da sluge tvoje žive u
zemlji gošenskoj.”
5 Faraon reče Josipu: “Otac tvoj i braća tvoja dođoše k tebi.
6 Zemlja je egipatska pred tobom; naseli oca svoga i braću svoju na najboljeem mjestu u
ovoj zemlji. Neka žive u zemlji gošenskoj; a ako među njima nađeš vrijednih ljudi, postavi
ih nad mojim stadima.”
7 Josip pozva zatim oca svoga i predstavi ga faraonu. I Jakov blagoslovi faraona.
8 Faraon reče Jakovu: “Koliko ti je godina?”
9 Jakov odgovori: “Dani putovanja moga jesu sto trideset godina. Malo je dana života
moga i bili su zli. Nisu dostigli godine života otaca mojih na njihovu putovanju.”
10 Jakov opet blagoslovi faraona i oprosti se od njega.
11 Josip naseli oca svoga i braću svoju i dodijeli im imanje u zemlji egipatskojna najboljem
mjestu te zemlje, u kraju Ramsesovu, kao što bijaše naredio faraon.
12 Josip je opskrbio kruhom oca svoga i braću svoju te sav dom oca svoga prema broju
djece.
13 Ali nesta kruha u cijeloj zemlji, jer glad bijaše vrlo velika. Zemlja egipatska i zemlja
kanaanska očajavahu od gladi.
14 Josip pokupi sav novac koji se našao u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj u
zamjenu za žito koje kupovahu i unese taj novac u kući faraonovu.
15 A kad nesta novca u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, svi Egipćani dođoše k
Josipu govoreći: “Daj nam hljeba! Zašto da pred tobom izdahnemo? Novaca više nema.”
16 Josip reče: “Dajte stoku svoju i dat ću vam kruha za stoku kad nema novaca.”
17 I oni dovedoše k Josipu svoja stada, a on im dade kruha za konje, ovce, goveda i
magarce. Tako one godine prehrani kruhom za svu njihovu stoku.
18 Kad ta godina minu, dođoše oni k Josipu opet i druge godine govoreći: “Ne možemo
sakriti od gospodara svoga da je novaca nestalo, a i stoka koju smo imali u našega je
gospodara; a sad već ništa nema pred gospodarem našim osim naših tijela i njiva
19 Zašto da na tvoje oči umremo? Evo i nas i naših njiva. Kupi i nas i naše njive za kruh, da
s njivama svojim postanemo faraonovi robovi. Daj nam žita da posijemo, da ostanemo živi
i svi ne pomremo, da zemlja ne opusti.”
20 Josip pokupova faraonu sve njive u Egiptu, jer Egipćani prodadoše svaki svoju njivu,
kad ih je glad natjerala na to. I zemlja posta vlasništvo faraonovo.
21 On preseli narod u gradove od jednog kraja Egipta do drugoga.
2amo ne kupi svećeničkih njiva, jer je postojao faraonov zakon za svećenike koji življahu
od prihoda koji im priznavaše faraon. Zato oni ne prodadoše svojih njiva.
23 Josip reče narodu: “Evo, kupih danas vas i vaše njive za faraona; evo vam sjemena, pa
zasijte njive.
24 O žetvi dat ćete peti dio faraonu, a četiri dijela neka vam budu za sjeme i za hranu,
vama i onima koji su u kućama vašim te djeci vašoj.”
25 A oni rekoše: “Ti si nam život sačuvao, neka nađemo milost u očima gospodara svoga i
bit ćemo robovi faraonovi.”
26 Josip postavi zakon koji i danas vrijedi, po kojem se faraonu daje peti dio prihoda s
egipatskih njiva; samo njive svećeničke ne pripadaju faraonu.
27 Izrael se nastanio u zemlji egipatskoj, u zemlji gošenskoj. Oni stekoše imanja i vrlo se
namnožiše.
28 Jakov poživje sedamnaest godina u zemlji egipatskoj; ukupno je živio sto četrdeset i
sedam godina.
29 Kad se Izraelu približi vrijeme da umre, dozva svoga sina Josipa i reče mu: “Ako sam
našao milost u očima tvojim, stavi ruku pod moje stegno i obećaj mi da me nećeš sahraniti
u Egiptu!
30 Kad legnem kod otaca svojih, a ti me odnesi iz Egipta i sahrani me u njihov grob.” Josip
mu odgovori: “Učinit ću kako si kazao.”
31 Jakov mu reče: “Zakuni mi se.” I on mu se zakle. Izrael se pokloni preko uzglavlja svoga
odra.
LB) Postanak glava 48
1 Poslije ovih događaja javiše Josipu: “Eno otac ti je bolestan.” On povede sa sobom svoja
dva sina, Manašea i Efrajima.
2 Javiše to Jakovu i rekoše mu: “Evo sin tvoj Josip ide k tebi.” Izrael pribra snagu i sjede na
postelju.
43 Jakov reče Josipu: “Bog svemogući pojavi se meni u Luzu, u zemlji kanaanskoj, i
blagoslovi me.
4 I reče mi: ‘Učinit ću da napreduješ i da se namnožiš; od tebe će poteći mnoštvo naroda, i
ovu ću zemlju dati porodu tvome nakon tebe da je drži dovijeka.’
5 Sad, dakle, dva sina tvoja koja ti se rodiše u zemlji egipatskoj prije no što k tebi dođoh u
Egipat moji su: Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun.
6 A djeca koju rodiš poslije njih neka budu tvoja i neka se po imenu braće svoje zovu u
nasljeđu svome.
7 Jer kad se vraćah iz Padana, umre mi Rahela u zemlji kanaanskoj na putu nedaleko od
Efrate, i ja je sahranih tu na putu u Efratu, a to je Betlehem.”
8 Izrael pogleda sinove Josipove i reče: “Tko su ovi?”
9 Josip reče ocu svome: “Moji sinovi koje mi Bog ovdje dade.” A on reče: “Daj da mi dođu
bliže da ih blagoslovim.”
10 Izraelu bijahu otežale oči od starosti te ne mogaše dobro vidjeti. Josip mu ih privede
blizu i on ih poljubi i zagrli.
11 Izrael reče Josipu: “Nisam se nadao da ću vidjeti lice tvoje, a gle, Bog mi dade da vidim i
porod tvoj.”
12 Josip ih odmače od koljena oca svoga i pokloni se licem do zemlje.
13 Zatim ih Josip uze obojicu, Efrajima sebi s desne strane, a Izraelu s lijeve, a Manašea
sebi s lijeve strane, a Izraelu s desne, i tako ih primače k njemu.
14 Izrael ispruži desnu ruku i stavi je na glavu Efrajimu, koji je bio mlađi, a lijevu na glavu
Manašeu. Tako on navlaš namjesti ruke, jer je Manaše bio prvorođenac.
15 On blagoslovi Josipa i reče: “Bog, pred kojim su svagda hodili oci moji Abraham i Izak,
Bog koji me vodio otkako sam postao do današnjega dana;
16 anđeo koji me izbavljao od svakoga zla, neka blagoslovi ovu djecu i neka se po mom
imenu i po imenu otaca mojih Abrahama i Izaka prozovu i namnože na zemlji!”
17 Kad Josip vidje da je otac položio svoju desnu ruku Efrajimu na glavu, ne bi mu milo, te
uhvati oca svoga za ruku da je s glave Efrajimove premjesti na glavu Manašeovu.
18 Reče svome ocu: “Ovo je prvorođenac, stavi desnicu na njegovu glavu.”
19 Ali otac njegov ne htjede, nego reče: “Znam, sine, znam; i od njega će postati narod, i
on će biti velik; ali će mlađi brat njegov biti veći od njega i porod će njegov biti veliko
mnoštvo naroda.”
20 On ih blagoslovi onoga dana i reče: “Tobom će Izrael blagoslivljati govoreći: ‘Bog da ti
učini kao Efrajimu i Manašeu!’” I postavi Efrajima ispred Manašea.
21 Izrael reče Josipu: “Evo, ja ću uskoro umrijeti! Ali će Bog biti s vama i vratit će vas opet
u zemlju vaših otaca.
22 Ja tebi dajem, preko dijela braće tvoje, dio koji uzeh iz ruku amorejskih mačem svojim i
lukom.”
LB) Postanak glava 49
1 Jakov sazva sinove svoje i reče: “Skupite se da vam javim što će vam biti kasnije:
2 Okupite se, poslušajte, sinovi Jakovljevi! Poslušajte Izraela, oca svoga!
3 Rubene, ti si moj prvorođeni, krepost moja i prvina snage moje; visok si po dostojanstvu,
odličan po snazi.
4 Bijesan k’o bujica, prvorodstvo neće biti tvoje, jer si legao na postelju oca svoga - i
oskvrnuo je!...
5 Šimun i Levi braća su. Mačevi su njihovi oružje nasilja.
6 U tajne njihove da ne ulazi duša moja, s njihovim zborom da se slava moja ne pomiješa!
Jer u gnjevu svom pobiše ljude i bikove u svom bijesu pokidaše.
7 Proklet gnjev da im je, jer okrutan bješe, i bijes njihov jer je žestok bio! Razdijelit ću ih
po Jakovu, rasut ću ih po Izraelu.
8 Juda, tebe će hvaliti braća tvoja; ruka tvoja za vratom će biti neprijateljima tvojim, i
pred tobom klanjat će se djeca oca tvoga.
9 Oj laviću, Juda! S plijena se ti vrati, sine, spusti se i lezi kao lav, kao lavica: tko će njega
istjerati?
10 Skiptar se neće odvojiti od Jude, ni palica zapovijedi od nogu njegovih, dok ne dođe
odmor i narodi mu se ne pokore.
11 On magarca svog za lozu veže, za najbolju lozu mlado magarice svoje; haljinu u vinu
pere svoju, svoj ogrtač u krvi od grožđa;
12 Oči su mu crvene od vina, od mlijeka mu svi se zubi bijele.
13 Zabulun će živjeti kod mora, luka će on biti u kojoj će pristajati lađe, a lakat će njegov
na Sidon se nasloniti.
14 Jisakar je magarac pun snage koji u stajama leži.
15 On vidi da je počivalište njegovo dobro i pitoma da je zemlja; pod teretom leđa on
saginje i postaje sluga, rob rada postaje.
16 Dan će narodu svome suditi k’o i svakom plemenu Izraela.
17 Bio Dan na putu zmija i guja na stazi, koja konja za noge ujeda, te konjanik nauznak
pada.
18 Gospode, ja se uzdam u tvoje spasenje!
19 Na Gada će vojske oružane napadati, al’ će ih i on napasti i potisnuti.
20 Sladak kruh će u Ašera biti i kraljevske će on dati slasti.
21 Neftali je košuta slobodna, on koji lijepe riječi zbori.
22 Josip jest mlado rodno drvo, mlado rodno drvo pokraj vode žive; ogranci mu se iznad
zida šire.
23 Izazvaše njega strijelci, odapeše strijele, goniše ga,
24 ali luk je njegov čvrst ostao; očvrsnuše mišice i ruke njegove od ruku silnoga Boga
Jakovljeva, - i on posta pastir i stijena Izraelu, 25 od Boga oca tvoga - pomogo ti! od Svemoćnoga, - blagoslovio te! Došao na te blagoslov
s visine neba, blagoslov iz dubine bezdana, blagoslov dojki i utrobe materine!
26 Blagoslovi oca tvoga blagoslove otaca mojih nadvisuju, do visina ih vječnih brda
nadvisuju! Bili oni Josipu nad glavom, na čelu knezu braće svoje!
27 Benjamin je vuk grabežljiv. Lovinu on jutrom jede, a večerom plijen dijeli.”
28 Sve su to bila Izraelova plemena - dvanaest njih - i ovo im otac izgovori kad ih
blagoslovi. Svakoga je blagoslovio njegovim blagoslovom.
29 Zatim im zapovjedi: “Kad se pridružim rodu svome, sahranite me kod otaca mojih u
pećinu koja je na njivi Efrona Hetita,
30 u spilju koja je na njivi Makpeli prema Mamriji, u zemlji kanaanskoj, koju je kupio
Abraham s njivom od Efrona Hetita da ima svoj grob.
31 Ondje sahraniše Abrahama i Saru, ženu njegovu; ondje sahraniše Izaka i Rebeku, ženu
njegovu, a ondje sahranih i Leu.
32 Njiva i pećina na njoj kupljene su od sinova Hetovih.”
33 Kad Jakov izgovori zapovijedi sinovima svojim, ispruži noge na postelju i umre. I
pridruži se rodu svome.
LB) Postanak glava 50
1 Josip pade ocu svome na lice, plakaše nad njim i poljubi ga.
2 On naredi liječnicima koji bijahu na službi kod njega da balzamiraju oca njegova, i
liječnici balzamiraše Izraela.
3 U tome prođe četrdeset dana, jer toliko dana treba za balzamiranje. Za njim plakaše
Egipćani sedamdeset dana.
4 Kad prođoše dani žalosti, reče Josip rodbini faraonovoj: “Ako sam našao milost u vašim
očima, recite faraonu:
5 me moj zakleo govoreći: Evo, ja ću uskoro umrijeti! Sahrani me u grob stečen u zemlji
kanaanskoj!’ Dopusti da idem da sahranim oca svoga, a poslije ću opet doći.”
6 Faraon mu odgovori: “Idi, sahrani oca svoga kako te zakleo.”
7 Josip ode da sahrani oca svoga. S njim pođoše sve sluge faraonove, starješine doma
njegova i sve starješine zemlje egipatske,
8 sav dom Josipov i braća njegova te dom oca njegova; samo djecu, ovce i goveda ostaviše
u zemlji gošenskoj.
9 S Josipom krenuše kola i konjanici, tako da je pratnja ispala vrlo velika.
10 Kad stigoše na gumno Atadovo, preko Jordana, plakaše ondje i tužiše mnogo, a Josip
održa za ocem svojim žalost od sedam dana.
11 Mještani Kanaanci vidješe žalost na gumnu Atadovu i rekoše: “U velikoj su žalosti
Egipćani!” Zato prozvaše ono gumno preko Jordana Abel-Misrajim.
12 Tako izvršiše sinovi Jakovljevi zapovijed oca svoga.
13 Prenesoše ga u zemlju kanaansku i sahraniše u pećinu na njivi Makpeli, prema Mamriji,
koju Abraham kupi od Efrona Hetita da mu bude grob.
14 Pošto sahrani svog oca, Josip se vrati u Egipat zajedno s braćom svojom i sa svima koji
bijahu izišli s njim da sahrane njegova oca.
15 Kad braća Josipova vidješe da im otac umre, rekoše: “A ako nas sad Josip zamrzi i vrati
nam sve zlo što mu učinismo?”
16 I oni poručiše Josipu: “Otac tvoj prije svoje smrti zapovjedi ovako:
17 ‘Kažite Josipu: Oprosti zločin i grijeh braće svoje, jer ti oni zlo učiniše! Oprosti sad
grijeh slugu Boga oca svoga!’” Čuvši te riječi, Josip zaplaka.
18 Poslije dođoše i sama braća njegova, padoše pred njim i rekoše: “Evo smo sluge tvoje.”
19 Josip im reče: “Ne bojte se; jer, jesam li ja na mjestu Boga?
20 Vi ste smislili da mi zlo učinite; ali to Bog vrati na dobro, da ispuni ono što se danas
zbiva, da se mnogobrojnom narodu sačuva život.
21 Budite, dakle, bez straha. Ja ću hraniti i vas i djecu vašu.” I on ih utješi govoreći srcu
njihovome.
22 Josip osta u Egiptu s domom oca svoga i poživje sto i deset godina.
23 Vidje sinove Efrajimove do trećega koljena; i sinovi Makira, sina Manašeova, rodiše se
na njegovim koljenima.
24 Josip reče braći svojoj: “Ja ću uskoro umrijeti; ali će vas Bog pohoditi i izvest će vas iz
ove zemlje u zemlju za koju se zakleo da će je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu.”
25 Josip zakle sinove Izraelove govoreći: “Bog će vas pohoditi, a vi onda odnesite kosti
moje odavde.”
26 Josip umre u svojoj sto desetoj godini. Balzamiraše ga i staviše u kovčeg u Egiptu.
KNJIGA IZLAZAK
LB) Izlazak glava 1
1 Ovo su imena sinova Izraelovih koji dođoše u Egipat s Jakovom, svaki sa svojom
porodicom:
2 Ruben, Šimun, Levi, Juda,
3 Jisakar, Zabulun, Benjamin,
4 Dan, Neftali, Gad i Ašer.
5 Jakovljevih potomaka bilo je ukupno sedamdeset. Josip bijaše tada u Egiptu.
6 Josip umre, a umriješe i sva braća njegova i sav onaj naraštaj.
7 Sinovi Izraelovi narodiše se, umnožiše se i napredovaše te postadoše sve silniji. I napuni
ih se sva egipatska zemlja.
8 U Egiptu bi podignut nov kralj koji nije poznavao Josipa.
9 On reče narodu svome: “Gle, sinovi Izraelovi postadoše narod veći i silniji od nas.
10 Budimo oprezni prema njima; ne dajmo im da se množe pa da - ako nastane rat - ne
pristanu s neprijateljima našim da se bore protiv nas i poslije iziđu iz zemlje.”
11 I postaviše nad njima nadglednike da ih muče teškim poslovima. Tako dođe do toga da
narod Izraelov sagradi gradove Pitom i Ramses da služe faraonu kao skladišta.
12 Ali što su ga oni više mučili, to se on više množio i napredovao; i sinovi Izraelovi
postadoše mrski.
13 Tada Egipćani podvrgoše sinove Izraelove teškome ropstvu
14 i zagorčaše im život teškim radovima od gline i opeka, svim poljskim radovima i
svakim drugim poslom; na sve te poslove nagnali su ih mučenjem.
15 Kralj egipatski ovako progovori babicama hebrejskim, od kojih se jedna zvala Šifra, a
druga Pua:
16 “Kad porađate Hebrejke i vidite da je koja rodila muško, ubijte ga, a žensko ostavite da
živi.”
17 Ali se babice bojahu Boga i ne činjahu kako im reče kralj egipatski, nego ostavljahu
djecu na životu.
18 Kralj egipatski pozva babice i reče im: “Zašto ostavljate djecu na životu?”
19 Babice odgovoriše faraonu: “Hebrejke nisu kao Egipćanke; jake su i rode prije no što im
babica dođe.”
20 Bog učini dobro babicama i narod se mnogo namnožio i ojačao;
21 a kako se babice bojahu Boga, dade Bog sreću domovima njihovim.
22 Tada faraon zapovjedi cijelome svom narodu: “Svako muško dijete koje se rodi bacit
ćete u rijeku, a kćeri ćete ostaviti na životu.”
LB) Izlazak glava 2
1 Jedan čovjek od kuće Levijeve bijaše uzeo za ženu jednu Levijevu kćer.
2 Ona zače i rodi sina. Vidje da je dijete lijepo i krila ga je tri mjeseca.
3 Ne mogavši ga više kriti, uze kovčežić od trstike, premaza ga smolom i paklinom, stavi
dijete u nj i spusti ga u trstiku pokraj rijeke.
4 Djetetova sestra stade podalje da vidi što će biti s njim.
5 Kći faraonova siđe na rijeku da se kupa, a njezine djevojke hodahu pokraj rijeke. Ona
ugleda kovčežić i posla svoju sluškinju da ga izvadi.
6 Otvori ga i ugleda dijete; bio je to dječačić koji je plakao. Ona se sažali i reče: “To je
hebrejsko dijete.”
7 Tada dječakova sestra reče kćeri faraonovoj: “Hoćeš li da ti zovnem dojilju Hebrejku da
ti doji dijete?”
8 “Idi,” reče joj kći faraonova. I djevojčica otiđe i dozva mater djetetovu.
9 Kći faraonova joj reče: “Uzmi ovo dijete i othrani mi ga, dat ću ti plaću.” I žena uze
dijete i othrani ga.
10 Kad dijete odraste, odvede ga kćeri faraonovoj, a ona ga gleda kao da joj je sin, pa mu
nadjenu ime Mojsije, jer - reče - iz vode ga izvadih.
11 Kad je Mojsije porastao, iziđe k braći svojoj i vidje njihovu nevolju. Vidje da jedan
Egipćanin tuče Hebrejca, jednoga od braće njegove.
12 On se obazre na jednu i na drugu stranu, pa kad vidje da nema nikoga, ubi Egipćanina i
zakopa ga u pijesak.
13 Sutradan iziđe opet, a to se dva Hebreja svađahu, pa on reče onome koji činjaše krivo:
“Zašto tučeš bližnjega svoga?”
14 A on odgovori: “Tko je tebe postavio poglavicom i sucem nad nama? Hoćeš li me ubiti
kao što si ubio Egipćanina?” Tada se Mojsije uplaši i reče u sebi: “Zaista se doznalo za to.”
15 Faraon ču za to i odluči da Mojsija pogubi. Ali Mojsije pobježe od faraona i pođe u
zemlju midjansku te tu sjede kod jednoga studenca.
16 Midjanski svećenik imaše sedam kćeri. One dođoše da grabe vode i napuniše pojila da
napoje stado oca svoga.
17 Ali u to nadođoše pastiri koji ih otjeraše. Mojsije usta i obrani ih te im napoji stado.
18 Kad se one vratiše ocu svome Reuelu, on im reče: “Što se danas tako rano vratiste?”
19 A one odgovoriše: “Jedan Egipćanin obrani nas od pastira i nali nam i napoji nam
stado.”
20 A on reče kćerima svojim: “Pa gdje je? Zašto ste ostavili tako toga čovjeka?” Zovnite ga
da uzme nešto jela.”
21 Mojsije odluči da ostane kod toga čovjeka, koji mu dade svoju kćer Siporu za ženu.
22 Ona rodi sina i on mu nadjenu ime Geršon, jer sam - reče - u tuđoj zemlji.
23 Poslije mnogo vremena umre kralj egipatski, a sinovi Izraelovi još uzdisahu i vikahu od
nevolje. Vika od nevolje njihove dopre do Boga.
24 Bog ču uzdisanje njihovo i sjeti se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom.
25 Bog pogleda na sinove Izraelove i vidje ih.
LB) Izlazak glava 3
1 Mojsije je napasao stado svoga tasta Jitra midjanskoga svećenika; odvede stado preko
pustinje i dođe na Božju goru Horeb.
2 Tada mu se objavi anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz jedne kupine. Mojsije
pogleda, a ono kupina sva u plamenu a ne izgara.
3 Mojsije reče: “Idem se sakriti da vidim što je to veliko viđenje i zašto kupina ne
sagorijeva.”
4 Gospod ga vidje kako se sakriva da gleda, pa ga zovnu iz sredine kupine i reče: “Mojsije!
Mojsije!” A on odgovori: “Evo me!”
5 Reče mu Bog: “Ne približuj se ovamo; izuj obuću s nogu svojih, jer je mjesto na kojem
stojiš sveta zemlja.”
6 I još reče: “Ja sam Bog oca tvoga, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.” Mojsije zakloni
lice svoje, jer ga bijaše strah gledati u Boga.
7 Gospod reče: “Vidio sam nevolju naroda svoga u Egiptu i čuo sam vapaj njegov od zla što
mu čine mučitelji njegovi, jer znam muke njegove.
8 Sišao sam da ga izbavim iz ruku egipatskih i da ga izvedem iz te zemlje u zemlju dobru i
prostranu, u zemlju u kojoj teče med i mlijeko, na mjesta u kojima stanuju Kanaanci,
Hetiti, Amorejci, Perižani, Hivijci i Jebusejci.
9 Gle, vapaj sinova Izraelovih do mene dođe, i ja vidjeh muku kojom ih Egipćani muče.
10 Sad idi, poslat ću te k faraonu da izvedeš narod moj, sinove Izraelove, iz Egipta.”
11 Mojsije reče Bogu: “Tko sam ja da idem faraonu i da izvedem sinove Izraelove iz
Egipta?”
12 Bog reče: “Ja ću biti s tobom; znak da sam te ja poslao bit će ti ovaj: kad izvedeš narod
iz Egipta, služit ćete Bogu na ovoj gori.”
13 Mojsije reče Bogu: “Ići ću, dakle, sinovima Izraelovim i reći ću im: ‘Bog otaca vaših
posla me k vama.’ Ali ako me pitaju koje je ime njegovo, što ću im odgovoriti?”
14 Bog reče Mojsiju: “Ja sam onaj koji jesam.” I reče dalje: “Tako ćeš kazati sinovima
Izraelovim: onaj kome je ime ‘Ja jesam’ on me posla k vama.”
15 Još reče Bog Mojsiju: “Ovako kaži sinovima Izraelovim: ‘Gospod, Bog otaca vaših, Bog
Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, posla me k vama.’ To je moje ime u vječnosti, to je
moje ime s koljena na koljeno.
16 Idi, skupi starješine izraelske i reci im: ‘Gospod, Bog otaca vaših, objavio se meni, Bog
Abrahamov, Izakov i Jakovljev. On reče: vidio sam vas i kako vam je u Egiptu,
17 pa rekoh: izvest ću vas iz Egipta u kojem se mučite u zemlju Kanaanaca, Hetita,
Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca, u zemlju u kojoj teče med i mlijeko.’
18 Oni će glas tvoj poslušati, pa ćeš ti i starješine izraelske otići kralju egipatskom i reći
mu: ‘Gospod, Bog Hebreja, objavio nam se. Dopusti nam da iziđemo tri dana hoda u
pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu, Bogu svome.’
19 Ja znam da vam kralj egipatski neće dopustiti da iziđete ako ne bude pritiješnjen.
20 Ali ću ja pružiti ruku svoju i udarit ću Egipat svakojakim čudesima koja ću usred njega
učiniti. Poslije toga će vas pustiti.
21 A učinit ću i da narod taj nađe milost u očima Egipćana, pa kad pođete nećete ići
praznih ruku.
2vaka će žena zaiskati od susjede svoje i od one što joj u kući stanuje posuđa srebrnog i
zlatnog i haljina koje ćete staviti na sinove i na kćeri svoje i tako ćete oplijeniti Egipćane.”
LB) Izlazak glava 4
1 Mojsije odgovori i reče: “Oni mi neće vjerovati niti će poslušati moj glas, nego će mi reći:
‘Nije ti se Bog objavio.’”
2 Gospod mu reče: “Što ti je to u ruci?” On odgovori: “Štap.”
3 Gospod reče: “Baci ga na zemlju!” On ga baci na zemlju, a štap posta zmija. Mojsije
pobježe od nje.
4 Gospod reče Mojsiju: “Pruži ruku svoju i uhvati je za rep.” I on pruži ruku i uhvati je za
rep, a zmija posta opet štap u njegovoj ruci.
5 “To ćeš učiniti”, reče Gospod, “da vjeruju da ti se objavio Gospod, Bog otaca njihovih,
Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.”
6 Još mu reče Gospod: “Stavi ruku u svoja njedra.” I on stavi ruku u svoja njedra, izvadi je ,
i gle, ruka mu gubava, bijela kao snijeg.
7 Gospod reče: “Stavi opet ruku u svoja njedra.” I on opet stavi ruku u svoja njedra, a ona
mu bijaše opet postala kao i ostala put njegova.
8 “Ako ti ne vjeruju”, reče Gospod, “na glas tvog prvog znamenja vjerovat će na glas
drugoga znamenja.
9 Ako ne vjeruju ni na oba znamenja i ne poslušaju glasa tvoga, a ti zahvati vode iz rijeke i
prolij na zemlju, a voda koju zahvatiš iz rijeke pretvorit će se u krv na zemlji.”
10 Mojsije reče Gospodu: “Ah, Gospode, nisam rječit čovjek, niti sam prije to bio, niti
otkako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporih usta i spora jezika.”
11 Gospod mu reče: “Tko je dao usta čovjeku? Tko može napraviti da netko postane nijem
ili gluh, da vidi ili da je slijep? Zar ne ja, Gospod?
12 Idi, dakle; ja ću biti s ustima tvojim i naučit ću te što ćeš govoriti.”
13 Mojsije reče: “Ah Gospode, pošalji onoga koga budeš htio poslati.”
14 Tada se gnjev Gospodnji raspali na Mojsija, i on mu reče: “Nije li tu brat tvoj Aron,
Levijevac? Znam da će on lako govoriti; gle, on ide prema tebi, i kad te vidi, obradovat će
se u srcu svome.
15 Govorit ćeš mu i staviti riječi u usta njegova, a ja ću biti s tvojim ustima i s njegovim
ustima, ja ću vas naučiti što ćete činiti.
16 On će za tebe govoriti narodu: on će ti služiti umjesto usta, a ti ćeš za njega biti mjesto
Boga.
17 Uzmi taj štap u ruku svoju, njime ćeš činiti znamenja.”
18 Mojsije ode, a kad se vrati Jitru, tastu svome, reče mu: “Pusti me, molim te, da se
vratim braći svojoj koja su u Egiptu, da vidim jesu li još na životu.” Jitro reče Mojsiju: “Idi
s mirom!”
19 Gospod reče Mojsiju u Midjanu: “Idi, vrati se u Egipat, jer su pomrli svi koji su tražili
život tvoj.”
20 Mojsije uze ženu svoju i sinove svoje, posadi ih na magarce i vrati se u zemlju
egipatsku. Uze u ruku štap Božji.
21 Gospod reče Mojsiju: “Kad otiđeš i vratiš se u Egipat, pazi na sva čudesa koja stavljam u
tvoje ruke; ti ćeš ih izvesti pred faraonom. A ja ću učiniti da mu otvrdne srce, pa on neće
pustiti narod da ide.
22 Reći ćeš Faraonu: ‘Ovako govori Gospod: Izrael je sin moj, prvorođenac moj.
23 Kažem ti: pusti sina moga neka ide da me posluži; ako ga ti nećeš pustiti da ide, učinit
ću da pogine sin tvoj prvorođeni.”
24 Za vrijeme puta, u jednom mjestu u kojem Mojsije prenoći, Gospod navali na njega i
htjedne učiniti da umre.
25 Sipora uze oštar kamen i obreza sina svoga, a obrezak baci na Mojsijeve noge govoreći:
“Krvav si ti meni zaručnik!”
26 I Gospod ga ostavi. Tada ona reče: “Krvavi zaručniće!” - zbog obrezanja.
27 Gospod reče Aronu: “Iziđi u pustinju ususret Mojsiju.” Aron pođe i susretne Mojsija na
gori Božjoj te ga poljubi.
28 Mojsije kaza Aronu sve riječi Gospoda koji ga posla i sva znamenja koja mu naredi da
čini.
29 Mojsije i Aron proslijediše put i skupiše sve starješine sinova Izraelovih.
30 Aron kaza sve riječi koje bijaše rekao Gospod Mojsiju, a Mojsije učini znamenja pred
narodom.
31 I narod povjerova. Razumio je da je Gospod pohodio sinove Izraelove i vidio patnje
njihove, te se pokloniše.
LB) Izlazak glava 5
1 Mojsije i Aron iziđoše zatim pred faraona i rekoše mu: “Ovako govori Gospod, Bog
Izraelov: ‘Pusti narod moj neka ide da mi u pustinji služi o prazniku mome.’”
2 Faraon odgovori: “Tko je Gospod da slušam glas njegov i pustim Izraela da ide? Ne
poznajem ja Gospoda i neću pustiti Izraela da ide.”
3 Oni rekoše: “Bog Hebreja objavi se nama. Dopusti nam da idemo tri dana hoda u pustinju
da prinesemo žrtvu Gospodu, Bogu svome, da nas ne udari kugom ili mačem.”
4 A kralj egipatski im reče: “Mojsije i Arone, zašto odvraćate narod od njegova posla? Idite
na svoj posao!”
5 Faraon reče: “Gle, ovaj je narod sad mnogobrojan u zemlji, a vi biste htjeli da ostavi
svoje poslove!”
6 I toga istog dana dade faraon nadstojnicima i upraviteljima naroda ovu zapovijed:
7 “Odsad nećete više dodavati narodu slamu za opeke kao dosad.
8 Ali ćete zahtijevati od njih da izrađuju istu količinu opeka kao dosad i nećete im ništa
odbiti; oni su lijeni, zato viču govoreći: ‘Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!’
9 Neka se navali rad na te ljude i neka se njime bave, pa se neće više obazirati na lažne
riječi.”
10 Nadstojnici i upravitelji naroda rekoše narodu: “Ovako govori faraon: ‘Ja vam neću više
davati slamu;
11 idite sami i nabavite sebi slame gdje je nađete, ali vam se ništa od vašega rada ne
smanjuje.’”
12 Narod se raziđe po svoj zemlji egipatskoj da čupa strnjiku mjesto slame.
13 Nadstojnici navaljivahu na njih govoreći: “Završavajte svoj rad dan po dan kao kad je
bilo slame!”
14 I batinali su se upravitelji sinova Izraelovih koje su nad njima bili postavili nadstojnici
faraonovi: “Zašto,” govorilo im se, “niste jučer i danas izradili kao prije onoliko opeka
koliko vam je određeno?”
15 Upravitelji sinova Izraelovih otiđoše da se žale faraonu i rekoše mu: “Zašto činiš tako
slugama svojim?
16 Ne dodaje se više slama slugama tvojim, a kaže nam se: ‘Izradite opeke!’ Sluge se tvoje
batinaju kao da je tvoj narod kriv.”
17 Faraon odgovori: “Lijeni ste! Lijeni ste! Zato govorite: ‘Idemo prinijeti žrtve Gospodu!’
18 Vratite se na posao; slama vam se neće dodavati, a opeke ćete dati na broj.”
19 Upravitelji sinova Izraelovih vidješe da je zlo po njih što im se kaza: “Nećete davati
manje opeka; svaki dan mjeru dana dajte.”
20 Vrativši se od faraona, sretoše Mojsija i Arona, koji čekahu na njih.
21 Oni im rekoše: “Neka vas Gospod gleda i neka sudi! Vi ste nas omrznuli faraonu i
slugama njegovim; vi ste im dali mač u ruku da izginemo.”
22 Mojsije se vrati Gospodu i reče: “Gospode, zašto si navukao zlo na ovaj narod? Zašto si
me poslao?
23 Otkako iziđoh pred faraona da u tvoje ime govorim, on učini zlo ovome narodu, a ti nisi
izbavio naroda svoga.”
LB) Izlazak glava 6
1 Gospod reče Mojsiju: “Sad ćeš vidjeti što ću činiti faraonu; krepka ruka natjerat će ga da
ih pusti, krepka ruka natjerat će ga da ih otjera iz svoje zemlje.”
2 Još Bog reče Mojsiju: “Ja sam Gospod.
3 Ja sam se objavio Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Bog svemoćni, ali pod imenom Gospod
ne bijah im poznat.
4 Ja sam utvrdio Savez svoj s njima da im dam zemlju kanaansku, zemlju hodočašća
njihovih u kojoj prebivahu.
5 Ja čuh uzdisanje sinova Izraelovih, koje Egipćani drže u ropstvu i sjetih se Saveza svoga.
6 Zato kaži sinovima Izraelovim: ‘Ja sam Gospod i ja ću vas osloboditi bremena egipatskih
tegoba, oslobodit ću vas od ropstva njihova i izbaviti vas mišicom uzdignutom i strogim
sudovima.
7 Uzet ću vas kao svoj narod i bit ću vam Bog, a vi ćete znati da sam ja, Gospod, Bog vaš
koji vas izvodim ispod bremena egipatskih.
8 Uvest ću vas u zemlju za koju se zakleh da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu; i dat ću
vam je da je držite, ja, Gospod.’”
9 Mojsije kaza tako sinovima Izraelovim; ali muke i teško ropstvo smetaše im da ga
poslušaju.
10 Gospod progovori Mojsiju i reče:
11 “Idi, kaži faraonu, kralju egipatskome, neka pusti sinove Izraelove da idu iz zemlje
njegove.”
12 Mojsije odgovori pred Gospodom: “Gle, sinovi Izraelovi me ne slušaju; a kako da me
posluša faraon, mene koji nemam laku riječ?”
13 Gospod govori Mojsiju i Aronu i dade im zapovijedi za sinove Izraelove i za faraona,
kralja egipatskoga, da se sinovi Izraelovi izvedu iz zemlje egipatske. Sinovi Rubena,
prvorođenca Izraelova: Henok, Palu, Hesron i Karmi. To su porodice potekle od Ruben
15 Sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke. To su porodice
potekle od Šimuna.
16 Ovo su imena sinova Levijevih s porodom njihovim: Geršon, Kehat i Merari. Levi je
živio sto trideset i sedam godina.
17 Sinovi Geršonovi: Libni i Šimi s obiteljima.
18 Sinovi Kehatovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Kehat je živio sto trideset i tri godine.
19 Sinovi Merarijevi: Mahli i Muši. To su porodice Levijeve sa svojim potomstvom.
20 Amram se oženi Jokebedom, tetkom svojom, i ona mu rodi Arona i Mojsija. Amram je
živio sto trideset i sedam godina.
21 Sinovi Jisharovi bijahu: Korah, Nefeg i Zikri.
2inovi Uzelovi: Mišael, Elsafan i Sitri.
23 Aron se oženi Elišebom, kćeri Aminadabovom, sestrom Nahšonovom; i ona mu rodi
Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara.
24 Sinovi su Korahovi: Asir, Elkana i Abiasaf. To su potomci Korahovi.
25 Eleazar, sin Aronov, oženi se jednom kćeri Putielovom i ona mu rodi Pinhasa. To su
glave Levijevih obitelji.
26 To su ti Aron i Mojsije kojima Gospod reče: “Izvedite sinove Izraelove iz zemlje
egipatske po četama njihovim.”
27 To su oni koji govoriše faraonu, kralju egipatskome, da izvedu sinove Izraelove iz
Egipta. To je taj Mojsije i taj Aron.
28 Kad je Gospod govorio Mojsiju u zemlji egipatskoj,
29 reče mu: “Ja sam Gospod. Kaži Faraonu, kralju egipatskome, sve što ti ja kažem.”
30 A Mojsije odgovori pred Gospodom: “Nisam ja vičan govoru. Kako će me faraon
poslušati?”
LB) Izlazak glava 7
1 Gospod reče Mojsiju: “Gle, postavljam te božanstvom za faraona; a Aron, brat tvoj, bit će
tvoj prorok.
2 Ti ćeš govoriti sve što ti ja zapovjedim, a Aron, brat tvoj, govorit će faraonu da pusti
sinove Izraelove iz zemlje njegove.
3 A ja ću učiniti da otvrdne srce faraonovo i umnožit ću znamenja svoja i čudesa svoja u
zemlji egipatskoj.
4 Faraon vas neće poslušati. A ja ću staviti ruku svoju na Egipat i izvest ću iz Egipta vojsku
svoju, narod svoj, sinove Izraelove, sudovima velikim.
5 Egipćani će znati da sam ja Gospod kad dignem ruku svoju na Egipat i izvedem iz njega
sinove Izraelove.”
6 Mojsije i Aron učiniše kako im zapovjedi Gospod; oni tako učiniše.
7 Mojsiju bijaše osamdeset godina, a Aronu osamdeset i tri godine kad su govorili faraonu.
8 Gospod reče Mojsiju i Aronu:
9 “Ako s vama govori faraon i reče vam: ‘Učinite čudo!’, tad ćeš reći Aronu: ‘Uzmi štap i
baci ga pred faraona.’ I on će se pretvoriti u zmiju.”
10 Mojsije i Aron iziđoše pred faraona i učiniše kako im zapovjedi Gospod. Aron baci štap
svoj pred faraona i pred sluge njegove, a on se pretvori u zmiju.
11 Ali faraon dozva mudrace i vračare; a vračari egipatski učiniše to isto svojim
vračanjem.
12 Oni baciše svoje štapove, a ovi se pretvoriše u zmije. I štap Aronov proždre njihove
štapove.
13 Srce faraonovo otvrdnu i on ne posluša Mojsija i Arona, kao što Gospod bijaše i rekao.
14 Gospod reče Mojsiju: “Otvrdlo je srce faraonu, on neće pustiti narod da ode.
15 Idi ujutro k faraonu: on će se uputiti k vodi, a ti stani prema njemu na obali. Uzmi u
ruku štap koji se bio pretvorio u zmiju
16 i reci faraonu: Gospod, Bog Hebreja, posla me k tebi da ti kažem: Pusti da moj narod ide
da mi služi u pustinji. Dosad nisi poslušao.
17 Ovako govori Gospod: Po ovome ćeš poznati da sam ja Gospod. Štapom koji mi je u ruci
udarit ću po vodi u rijeci i ona će se pretvoriti u krv.
18 Pocrkat će ribe u rijeci i rijeka će se onečistiti, a Egipćani će se uzalud mučiti tražeći
vode da piju iz rijeke.”
19 Reče Gospod Mojsiju: “Reci Aronu neka uzme svoj štap i pruži ruku na vode egipatske,
na potoke, na rijeke i na jezera njihova i na sva stjecišta voda njihovih; sva će se voda
pretvoriti u krv i bit će krvi u svoj zemlji egipatskoj, u posudama drveni
20 Mojsije i Aron učiniše kako im zapovjedi Gospod. Aron podiže štap i udari po vodi u
rijeci pred očima faraona i slugu njegovih. I sva se voda u rijeci pretvori u krv.
21 I pocrkaše ribe u rijeci, a rijeka se usmrdi, tako da Egipćani ne mogahu piti vode iz
rijeke. Po svoj zemlji egipatskoj bijaše krvi.
22 Ali vračari egipatski učiniše isto tako svojim vračanjem. Srce faraonovo otvrdnu, i on
ne posluša Mojsija i Arona, kao što bijaše kazao Gospod.
23 Faraon se okrenu i ode kući svojoj, ne mareći za to.
24 Egipćani stadoše kopati oko rijeke da bi našli vode za piće, jer ne mogahu piti vode iz
rijeke.
25 I prođe sedam dana otkako Gospod udari po rijeci.
26 Gospod reče Mojsiju: “Idi k faraonu i reci mu: ‘Ovako govori Gospod: Pusti neka narod
moj ide da mi služi.’
27 Ako ga nećeš pustiti da ide, evo ću svu zemlju žabama moriti.
28 Rijeka će se napuniti žaba i one će izlaziti iz nje i skakat će po kući tvojoj, po spavaćoj
sobi, po postelji, po kućama slugu tvojih i po onima naroda tvoga, po pećima i po naćvama
tvojim;
29 i na tebe i na narod tvoj i na sve sluge tvoje skakat će žabe.’”
LB) Izlazak glava 8
1 Gospod reče Mojsiju: “Kaži Aronu neka pruži ruku svoju sa štapom svojim na rijeke, na
potoke i na jezera i učini da iziđu žabe na zemlju egipatsku!”
2 Aron pruži ruku svoju na vode egipatske, i iziđoše žabe i pokriše zemlju egipatsku.
3 Ali i vračari egipatski učiniše isto to svojim vračanjem. Oni učiniše da žabe iziđu na
zemlju egipatsku.
4 Faraon pozva Mojsija i Arona i reče: “Molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od
naroda moga, pa ću pustiti da narod ode i prinese žrtvu Gospodu.”
5 Mojsije reče faraonu: “Proslavi se ti nada mnom! Dokle ću se moliti Gospodu za te i za
sluge tvoje i za narod tvoj da ukloni žabe od tebe i od kuća tvojih, a da ostanu samo u
rijeci?”
6 On odgovori: “Do sutra.” I Mojsije reče: “Bit će tako da spoznaš kako nitko nije kao
Gospod, Bog naš.
7 Ukonit će žabe od tebe i od kuća tvojih i od sluga tvojih i od naroda tvoga, samo će ostati
u rijeci.”
8 Mojsije i Aron otiđoše od faraona. Mojsije zavapi Gospodu zbog žaba koje bijaše pustio
na faraona.
9 Gospod učini što zaiska Mojsije, i žabe pocrkaše po kućama, po dvorištima i po njivama.
10 Grtahu ih na gomile i zagadi se zemlja.
11 Kad faraon vidje gdje odahnu, otvrdnu srce njegovo, pa on ne posluša Mojsija i Arona,
kao što Gospod bijaše kazao.
12 Gospod reče Mojsiju: “Kaži Aronu neka pruži štap svoj i udari po prahu na zemlji, naka
se pretvori u komarce po svoj zemlji egipatskoj.”
13 Oni učiniše tako. Aron pruži ruku svoju sa štapom i udari po prahu na zemlji, a komarci
napadoše na ljude i na stoku; sav prah na zemlji pretvori se u komarce po cijeloj zemlji
egipatskoj.
14 Vračari egipatski pokušaše da i oni vračanjem svojim naprave komarce, ali ne mogoše.
Komarci bijahu na ljudima i na stoci.
15 Vračari rekoše faraonu: “Ovo je prst Božji!” Ali opet otvrdnu srce faraonovo, pa on ne
posluša Mojsija i Arona, kao što Gospod bijaše kazao.
16 Gospod reče Mojsiju: “Ustani rano i iziđi pred faraona; on će izići na vodu. Kazat ćeš
mu: ‘Pusti da narod ide da mi služi.
17 Ako ne pustiš moj narod, pustit ću na tebe i na sluge tvoje rojeve obada, pa će se i kuće
egipatske i sva zemlja napuniti obadima.
18 Ali ću ja u taj dan odvojiti zemlju gošensku, gdje moj narod stanuje, i ondje neće biti
obada, da znaš da sam ja, Gospod, usred te zemlje.
19 Učinit ću razliku između svog naroda i tvog naroda. Taj će znak biti sutra.”
20 Gospod učini tako. I dođoše silni obadi u kuću faraonovu i u kuće slugu njegovih i u svu
zemlju egipatsku, da se sve u zemlji pokvari od obada.
21 Faraon pozva Mojsija i Arona i reče im: “Idite, prinesite žrtvu Bogu svome ovdje u
zemlji.”
22 Mojsije odgovori: “Nije pristojno da tako radimo, jer bismo Gospodu, Bogu svome,
prinijeli žrtve koje su nečiste u očima Egipćana; a kad bismo prinijeli na žrtvu što je
nečisto u očima Egipćana, ne bi li nas oni kamenjem pobili?
23 Tri dana hoda treba da odemo u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu, Bogu svome,
kako će nam on kazati.”
24 Faraon reče: “Pustit ću vas da idete u pustinju da prinesete žrtvu Gospodu, Bogu
svome, samo nemojte ići dalje. Molite se za me.”
25 Mojsije odgovori: “Idem od tebe i molit ću se Gospodu da udalji obade od faraona i od
slugu njegovih i od naroda njegova. Sutra će se obadi udaljiti od faraona, od slugu
njegovih i od naroda njegova, ali faraon neka ne prevari više ne puštajući da na
26 Mojsije otiđe od faraona i pomoli se Gospodu.
27 Gospod učini ono što zaiska Mojsije, i obadi se udaljiše od faraona i od slugu njegovih i
od naroda njegova. Ne osta ni jedan.
28 Ali opet otvrdnu srce faraonovo, i on ne pusti narod da ode.
LB) Izlazak glava 9
1 Gospod reče Mojsiju: “Idi k Faraonu i reci mu: ‘Ovako govori Gospod, Bog Hebreja: Pusti
da moj narod ide da mi posluži.
2 Ako ga ne pustiš da ode, nego ga još zadržiš,
3 ruka će Gospodnja doći na stoku tvoju u polju, na konje, na magarce, na deve, na goveda
i na ovce; i bit će veliki pomor.’
4 Gospod će odvojiti stoku izraelsku od stoke egipatske i od svega što je sinova Izraelovih
neće ništa uginuti.”
5 Gospod odredi vrijeme i reče: “Sutra će to Gospod učiniti u zemlji.”
6 I Gospod to učini sutradan. Sva stoka egipatska uginu; a od stoke sinova Izraelovih ne
uginu ni jedna glava.
7 Faraon se raspita, i gle, od stoke Izraelove ne uginu ni jedna glava. Ali srce Faraona
otvrdnu, i on ne pusti narod da ode.
8 Gospod reče Mojsiju i Aronu: “Uzmite pune pregršti pepela iz peći i Mojsije neka ga baci
prema nebu pred očima faraonovim.
9 On će postati prah koji će pokriti cijelu zemlju egipatsku i on će zadati rane pune gnoja i
ljudima i stoci.”
10 Oni uzeše pepela iz peći, iziđoše pred faraona, i Mojsije ga baci prema nebu, a po
ljudima i po stoci iziđoše rane pune gnoja.
11 Vračari se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem od rana; jer rane bijahu i na vračarima,
kao i na svim Egipćanima.
12 Gospod otvrdnu srce faraonovo, pa faraon ne posluša Mojsija i Arona, kao što bijaše
kazao Gospod Mojsiju.
13 Gospod reče Mojsiju: “Ustani rano i iziđi pred faraona i reci mu: ‘Ovako govori Gospod,
Bog Hebreja: Pusti narod moj neka ide da mi služi.
14 Jer ću ovaj put pustiti sva zla svoja na sluge tvoje i na narod tvoj; da znaš da nitko nije
kao ja na cijeloj zemlji.
15 Da sam ruku svoju ispružio, i tebe i narod tvoj pomorom udario, nestalo bi tebe sa
zemlje.
16 Ali sam te ostavio da živiš, da vidiš moć moju i da se proglasi ime moje po svoj zemlji.
17 Ako se još podižeš na moj narod i ne pustiš ga da ide,
18 pustit ću sutra u ovo vrijeme tuču tako veliku kao što je nije bilo u Egiptu otkako je on
postao pa do danas.
19 Skupi, dakle, stoku svoju i sve što imaš u polju, jer će pasti tuča na sve ljude i na stoku
koja se zateče u polju i ne bude sklonjena u kuće, i sve će izginuti.’”
20 Koji se među slugama faraonovim poboja riječi Gospodnjih, on brže skoni u kuću sluge
svoje i stoku svoju,
21 a koji ne mariše za riječ Gospodnju, oni ostaviše sluge svoje i stoku svoju u polju.
22 Gospod reče Mojsiju: “Pruži ruku svoju k nebu, i neka udari grad po svoj zemlji
egipatskoj, na ljude i na stoku i na sve bilje u polju u zemlji egipatskoj.”
23 Mojsije ispruži štap svoj nebu, i Gospod pusti gromove i grad, a oganj skakaše po
zemlji. Gospod učini da padne grad na zemlju egipatsku.
24 I pade grad i s gradom bijaše smiješan i oganj; on bijaše tako velik kako ga nije bilo u
svoj zemlji egipatskoj otkako je ljudi u njoj.
25 Grad pobi po svoj zemlji egipatskoj sve što bijaše u polju, od čovjeka do životinja; zatre
i sve bilje u polju i polomi sva stabla u polju.
26 Samo u zemlji gošenskoj, gdje bijahu sinovi Izraelovi, ne bi grada.
27 Faraon pozva Mojsija i Arona i reče im: “Ovaj put počinih grijeh. Gospod je pravedan;
krivi smo ja i moj narod.
28 Molite se Gospodu da prestanu gromovi i grad, pa ću vas pustiti da idete i više vas nitko
neće zaustaljati.”
29 Mojsije mu reče: “Kad iziđem iz grada, raširit ću ruke svoje prema Gospodu, i gromovi
će prestati, a grada više neće biti, da znaš da je zemlja Gospodnja.
30 Ali ja znam da se ti i sluge tvoje nećete još bojati Gospoda, Boga.”
31 I lan i ječam propadoše, jer ječam bijaše klasao, a lan se glavičio;
32 pšenica i raž ne propadoše jer je to pozno žito.
33 Mojsije otiđe od faraona izvan grada; on raširi ruke svoje prema Gospodu, i prestadoše
gromovi i grad, a kiša ne pade više na zemlju.
34 Faraon, vidjevši da prestadoše kiša i grad i gromovi, nastavi griješiti, a srce otvrdnu i
njemu i slugama njegovim.
35 Srce faraonovo otvrdnu, i on ne pusti da odu sinovi Izraelovi, kao što Gospod bijaše
kazao preko Mojsija.
LB) Izlazak glava 10
1 Gospod reče Mojsiju: “Idi k faraonu, jer sam ja učinio da otvrdne srce njegovo i srca
slugu njegovih, da učinim da se pokažu znakovi moji među njima.
2 I da propovijedaš sinovima svojim i sinovima sinova svojih što učinih u Egiptu i kakve
znakove pokazah među njima. I vi ćete znati da sam ja Gospod.”
3 Mojsije i Aron otiđoše k faraonu i rekoše mu: “Ovako govori Gospod, Bog Hebreja: ‘Dokle
ćeš se protiviti da se preda mnom poniziš? Pusti narod moj neka ide da mi služi.
4 Ako se protiviš da pustiš narod moj da ide, gle, sutra ću učiniti da skakavci padnu na svu
zemlju tvoju.
5 Oni će pokriti svu zemlju da se neće vidjeti zemlje i potamnit će sve što vam je ostalo,
sve što vam grad nije pobio, sve drveće što vam u polju raste;
6 napunit će ih se kuće tvoje i kuće svih slugu tvojih i kuće svih Egipćana. I vidjet će ono
što nisu vidjeli ni oci tvoji ni oci otaca tvojih otkako su postali na zemlji do danas.’”
Mojsije se povuče i ode od faraona.
7 Sluge faraonove rekoše gospodaru: “Dokle će nas taj čovjek mučiti? Pusti ih neka odu
služiti Gospodu, Bogu svome. Zar još ne vidiš da Egipat propade?”
8 Opet pozvaše Mojsija i Arona da dođu pred faraona i on im reče: “Idite, služite Gospodu,
Bogu svomu. Koji su oni koji će ići?”
9 Mojsije odgovori: “Ići ćemo s djecom svojom i sa starcima svojim, sa sinovima svojim i sa
kćerima svojim, sa stokom svojom sitnom i krupnom, jer nam je to praznik Gospodnji.”
10 Faraon im reče: “Neka je Gospod s vama onako kako ću vas pustiti da idete, vi i djeca
vaša. Pazite se, jer je zlo pred vama!
11 Ne, ne, idite vi, ljudi, i služite Gospodu, jer ste to tražili.” I Faraon ih otjera od sebe.
12 Gospod reče Mojsiju: “Pruži ruku svoju na zemlju egipatsku da dođu skakavci na
zemlju egipatsku i potamane sve bilje po zemlji, sve što nije potukla tuča.”
13 Mojsije pruži štap svoj na zemlju egipatsku, i Gospod navede istočni vjetar na zemlju
koji puše cijeli dan i cijelu noć, a kad svanu, donese istočni vjetar skakavce.
14 I padoše skakavci na svu zemlju egipatsku, spustiše se po svim krajevima egipatskim; a
bijaše ih toliko da što takva niti je prije ikad bilo niti će ikad biti.
15 Oni pokriše svu zemlju, da se zemlja ne vidje i potamaniše svu travu na zemlji i sav rod
na stablima, sve što osta poslije tuče, i ne osta ništa zeleno od drveća i od bilja poljskoga u
svoj zemlji egipatskoj.
16 Tada faraon odmah pozva Mojsija i Arona pa reče: “Zgriješih Gospodu, Bogu vašemu, i
vama.
17 Ali mi samo još ovaj put oprostite grijeh moj i molite se Gospodu, Bogu svojemu, da
ukloni od mene još ovo smrtno zlo.”
18 Mojsije ode od faraona i pomoli se Gospodu.
19 Gospod okrenu vjetar od zapada, vrlo jak, koji zahvati skakavce i baci ih u Crveno
more; i ne osta ni jedan skakavac u cijeloj zemlji egipatskoj.
20 Gospod učini da otvrdne srce faraonovo, i faraon ne pusti sinove Izraelove da odu.
21 Gospod reče Mojsiju: “Pruži ruku svoju k nebu i bit će magla u zemlji egipatskoj da će
se moći opipati.”
22 Mojsije pruži ruku svoju k nebu i nasta gusta magla po svoj zemlji egipatskoj za tri
dana.
23 Ne vidješe jedan drugoga, i nitko se ne mače s mjesta gdje bijaše tri dana; ali se kod
svih sinova Izraelovih vidjelo po stanovima njihovim.
24 Faraon pozva Mojsija i reče: “Idite, služite Gospodu; samo stoka vaša, sitna i krupna,
neka ostane, a djeca vaša neka idu s vama.”
25 Mojsije odgovori: “Treba da nam daš što ćemo prinijeti i spaliti kao žrtvu Gospodu,
Bogu svome.
26 I stoka će naša s nama, da ne ostane ni papka, jer od nje trebamo uzeti ono čime ćemo
služiti Gospodu, Bogu svome, a ne znamo što da izaberemo da poslužimo Gospodu dok ne
dođemo onamo.”
27 Gospod učini da otvrdne srce faraonovo, i on ih ne htjede pustiti da odu.
28 Faraon reče Mojsiju: “Idi od mene! Pazi se, više mi ne dolazi na oči, jer ako mi dođeš na
oči, poginut ćeš.”
29 Mojsije odgovori: “Ti kaza! Više ti neću doći na oči.”
LB) Izlazak glava 11
1 Gospod reče Mojsiju: “Još ću jedno zlo pustiti na faraona i na Egipat, pa će vas pustiti da
odete odavde. I kad vas sasvim pusti da odete, tjerat će vas.
2 Govori narodu da svaki čovjek ište od susjeda svoga i svaka žena od susjede svoje posuđa
srebrnog i zlatnog.”
3 Gospod učini da narod nađe milost u očima Egipćana; i sam Mojsije bijaše vrlo štovan u
zemlji egipatskoj, kod slugu faraonovih i kod naroda.
4 Mojsije reče: “Ovako govori Gospod: ‘Oko pola noći proći ću kroz Egipat;
5 i pomrijet će svi prvorođenci po zemlji egipatskoj - od prvorođenca faraonova, koji sjedi
na prijestolju svome, do prvorođenca sluškinje za žrvnjem, pa i do prvorođenca životinja.
6 Bit će jauka strašnog po svoj zemlji egipatskoj kako ga još nije bilo niti će ikad biti.
7 Ali među sinovima Izraelovim, ni među ljudima ni među životinjama, neće ni pas
jezikom svojim maći, da znate kakvu razliku Gospod čini između Izraelaca i Egipćana.’
8 Tada će sve sluge tvoje koje su ovdje doći k meni i poklonit će mi se govoreći: ‘Iziđi i ti i
sav narod koji pristaje za korakom tvojim!’ Tad ću ja izići.” Mojsije ode od faraona
plamteći od srdžbe.
9 Gospod reče Mojsiju: “Faraon vas neće poslušati, da se čudesa moja umnože u zemlji
egipatskoj.”
10 Mojsije i Aron učiniše sva ta čudesa pred faraonom, a faraon ne pusti sinove Izraelove
da odu iz njegove zemlje.
LB) Izlazak glava12
1 Gospod reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj:
2 “Ovaj mjesec bit će za vas prvi mjesec; bit će za vas prvi mjesec u godini.
3 Govorite svemu zboru Izraelovu i recite: ‘Desetoga dana ovoga mjeseca svaki će uzeti po
jedno janje na porodicu, po jedno janje na dom;
4 ako je dom malen za janje, naka se uzme zajedno sa susjedom koji je najbliži, prema
broju lica koliko mogu pojesti.
5 To janje neka bude bez mane, muško, od godine dana; a možete uzeti janje ili jare.
6 Čuvat ćete ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca, a tada će ga sav zbor Izraelov zaklati
između dvaju večera.
7 Uzet će se krv od njega i poškropiti oba dovratka i gornji prag na kućama u kojima će se
jesti.
8 Meso će se jesti te iste noći, na vatri pečeno, s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem.
9 Nećete ga jesti napola sirovo ni kuhano u vodi, nego pečeno na vatri, s glavom, s
nogama i s utrobom.
10 Ništa nećete do jutra ostaviti; a ako što ostane do jutra, spalit ćete na vatri.
11 Kad ga jedete, bit ćete opasani, s obućom na nogama i štapom u ruci i jest ćete brzo. To
je pasha Gospodnja.
12 Jer ću te noći ja proći kroz zemlju egipatsku i pobit ću sve prvorođence u zemlji
egipatskoj, od čovjeka do životinja i sudit ću svim bogovima egipatskim. Ja sam Gospod.
13 Krv će vam biti znak na kućama u kojima ćete biti; kad vidim krv, proći ću vas i neće
biti zla da vas pobije kad stanem udarati zemlju egipatsku.
14 Vi ćete se spominjati toga dana i praznovat ćete ga Gospodu: praznovat ćete ga kao
vječni zakon za potomke vaše.
15 Sedam dana jest ćete beskvasne kruhove. Od prvoga dana uklonit ćete kvasac iz kuća
svojih, jer tko god jede što s kvascem od prvoga dana do sedmoga, istrijebit će se iz
Izraela.
16 U prvi dan držat ćete sveti sabor, tako isto i u sedmi dan. Nikakav posao neće se raditi
u te dane; samo ćete moći spremiti hranu koja svakome treba.
17 Držat ćete dan beskvasnih hljebova, jer je to dan u koji ću izvesti vojske vaše iz zemlje
egipatske; držat ćete taj dan kao vječni zakon za potomke svoje.
18 Prvog mjeseca, četrnaestoga dana toga mjeseca, počet ćete uvečer jesti beskvasne
kruhove i jest ćete ih do dvadesetprvoga dana toga mjeseca.
19 Za sedam dana neće se naći kvasca u kućama vašim, jer tko god jede nešto s kvascem,
istrijebit će se iz zbora Izraelova, bio to stranac ili domorodac.
20 Kruh s kvascem nećete jesti, nego ćete jesti beskvasni po svim stanovima svojim.”
21 Mojsije sazva sve starješine izraelske i reče im: “Izberite i uzmite sebi janjad za
porodice svoje i žrtvujte Pashu.
22 Uzet ćete zatim kitu izopa i zamočiti je u krv koja će biti u legenu, pa poškropite gornji
prag i oba dovratka krvlju koja će biti u legenu. Ni jedan od vas neće izlaziti na kućna
vrata do jutra.
23 Jer će zaći Gospod da pobije Egipat, pa kad vidi krv na gornjem pragu i na oba
dovratka, proći će mimo onih vrata i neće dati zatorniku da uđe u kuće vaše i ubija.
24 Držat ćete ovo kao zakon za sebe i sinove svoje dovijeka.
25 I kad dođete u zemlju koju će vam dati Gospod kao što vam je obećao, držat ćete ovu
službu.
26 A kad vam sinovi vaši reknu: “Što vam znači ovaj običaj?”
27 reći ćete: “Ovo je pashalna žrtva Gospodu koji prođe kuće sinova Izraelovih u Egiptu
kad udari Egipćane, a domove naše sačuva.” Tada narod sagnu glavu i pokloni se.
28 Sinovi Izraelovi otiđoše i učiniše kao što zapovjedi Gospod preko Mojsija i Arona; tako
učiniše.
29 Usred noći pobi Gospod sve prvorođence u zemlji egipatskoj - od prvorođenca
faraonova koji sjedi na prijestolju svome, do prvorođenca sužnja u tamnici, pa do
prvorođenoga u životinje.
30 Faraon usta usred noći, on i sve sluge njegove i svi Egipćani, a po Egiptu se razliježe
strašan jauk, jer ne bi kuće u kojoj nije bilo mrtvaca.
31 Te iste noći pozva faraon Mojsija i Arona i reče im: “Ustajte, idite iz naroda moga, vi i
sinovi Izraelovi. Idite i služite Gospodu kao što ste kazali.
32 Uzmite i ovce i goveda, kao što kazaste; idite i blagoslovite me.”
33 Egipćani navaljivahu na narod da ide iz zemlje jer govorahu: “Svi ćemo izginuti.”
34 Narod uze još neskislo tijesto, umotavši ga u haljine svoje, na ramena svoja.
35 Sinovi Izraelovi učiniše po zapovijedi Mojsijevoj i zaiskaše od Egipćana posuđa
srebrnog i zlatnog te haljina.
36 Gospod učini te narod nađe milost u očima Egipćana, koji im ispuniše molbe. I oni
oplijeniše Egipćane.
37 Sinovi Izraelovi pođoše iz Ramsesa u Sukot. Bilo ih je oko šest stotina tisuća pješaka,
muškaraca, osim djece.
38 S njima otiđe i veliko mnoštvo drugih ljudi; i oni imahu sa sobom mnoga stada ovaca i
goveda.
39 Od tijesta koje iznesoše iz Egipta ispekoše beskvasne kolače, jer tijesto ne bijaše uskislo.
Bili su istjerani iz Egipta bez odgađanja, tako da nisu mogli spremiti hrane.
40 Sinovi Izraelovi boravili su u Egiptu četiri stotine i trideset godina.
41 I kad se navrši četiri stotine i trideset godina, toga dana iziđoše sve vojske Gospodnje iz
zemlje egipatske.
42 Ta će se noć svetkovati Gospodu, jer ih on izvede iz zemlje egipatske. Tu će noć
svetkovati Gospodu svi sinovi Izraelovi i potomci njihovi.
43 Gospod reče Mojsiju i Aronu: “Ovo je naredba za Pashu: Ni jedan tuđin neće od nje jesti.
44 Obrezat ćeš svakog slugu kupljenog za novce; onda će on jesti od nje.
45 Stranac i najamnik neće jesti od nje.
46 Ona će se jesti samo u kući. Nećete iznositi mesa od nje iz kuće, i ni jednu kost nećete
lomiti.
47 Cijeli će zbor Izraelov prirediti pashu.
48 Ako bi tuđin koji kod tebe boravi htio svetkovati Pashu Gospodnju, morat će se
obrezati svako muško iz doma njegova; pa će onda pristupiti da je svetkuje. I bit će kao i
domorodac. Ali nitko neobrezan neće od nje jesti.
49 Isti će zakon vrijediti i za domorodca i za stranca koji među vama boravi.”
50 Svi sinovi Izraelovi učiniše kako zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu: oni učiniše tako.
51 I toga istog dana izvede Gospod sinove Izraelove iz zemlje egipatske po četama
njihovim.
LB) Izlazak glava 13
1 Gospod reče Mojsiju:
2 “Posveti mi svakog prvorođenca; svakog prvorođenca sinova Izraelovih i od ljudi i od
životinja: on je moj.”
3 Mojsije reče narodu: “Zapamtite ovaj dan kada iziđoste iz Egipta, iz doma robovanja, jer
vas krepkom rukom Gospod izvede odande. Neće se jesti hljeb s kvascem.
4 Vi izlazite danas, u mjesecu klasja.
5 Kad te Gospod uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jubusejaca, za
koju se zakle ocima tvojim da će ti je dati, zemlju u kojoj teče med i mlijeko, tada ćeš ti tu
službu služiti Gospodu u ovaj mjesec.
6 Sedam dana jest ćeš beskvasne hljebove, a sedmi će dan biti praznik Gospodnji.
7 Beskvasni kruhovi jest će se sedam dana i kod tebe se neće vidjeti kruha s kvascem, niti
će se kod tebe vidjeti kvasac u cijeloj zemlji tvojoj.
8 Tad ćeš sinu svome kazati: ‘Ovo je na uspomenu za ono što je učinio za me Gospod kad
sam izlazio iz Egipta.’
9 To će ti biti kao znak na ruci tvojoj i kao spomen među očima tvojim, da ti zakon
Gospodnji bude u ustima; jer te krepkom rukom Gospod izveo iz Egipta.
10 Ovu ćeš naredbu provoditi u naznačeno vrijeme od godine na godinu.
11 Kad te Gospod uvede u zamlju Kanaanaca kao što se zakle tebi i ocima tvojim, i kad ti je
da,
12 posvetit ćeš Gospodu svakog prvorođenca, a i svakog prvorođenca od životinja svojih:
što je muško - to je Gospodnje.
13 Svako magare prvenče otkupit ćeš janjetom ili jaretom; ako li ga ne otkupiš, slomit ćeš
mu vrat. Otkupit ćeš i svakog prvorođenca čovječjeg između sinova svojih.
14 A kad te jednog dana zapita sin tvoj: ‘Što je to?’, odgovorit ćeš mu: ‘Rukom krepkom
izvede nas Gospod iz Egipta, iz doma robovanja,
15 i kad otvrdnu Faraon te nas ne htjede pustiti da odemo, Gospod pobi sve prvorođence u
zemlji egipatskoj - od prvorođenca čovječjeg do prvorođenca životinja; zato prinosim
Gospodu sve muško prvorođeno, a svakoga prvorođenca sinova svojih otkupljuj
16 To će ti biti kao znak na ruci i kao znamenje među očima tvojim da nas je krepkom
rukom Gospod izveo iz Egipta.’”
17 Kad faraon pusti narod, ne odvede ih Bog preko zemlje filistejske, iako je to bio
najkraći put, jer Bog reče: “Da se ne pokaje narod kad vidi rat i ne vrati se u Egipat.”
18 Nego Bog povede narod preko pustinje k Crvenome moru. Sinovi Izraelovi iziđoše pod
oružjem iz zemlje egipatske.
19 Mojsije uze sa sobom kosti Josipove, jer Josip bijaše zakleo sinove Izraelove rekavši:
“Bog će vas pohoditi, i tada iznesite kosti moje odavde sa sobom.”
20 Oni krenuše iz Sukota i utaboriše se u Etamu nakraj pustinje.
21 Gospod je išao pred njima, danju u stupu od oblaka da ih vodi na njihovu putu, a noću u
stupu od ognja da im svijetli, da bi putovali danju i noću.
2tup od oblaka ne uklanjaše se ispred naroda danju, ni stup od ognja noću.
LB) Izlazak glava 14
1 Gospod progovori Mojsiju i reče:
2 “Kaži sinovima Izraelovim neka se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, između Migdola i
mora, prema Baal-Sefonu; prema njemu neka se utabore pokraj mora.
3 Faraon će reći za sinove Izraelove: ‘Zašli su u zemlju; zatvorila ih pustinja.’
4 Ja ću otvrdnuti srce faraonovo i on će poći u potjeru za vama, ali ću se ja proslaviti na
njemu i na svoj vojsci njegovoj, a Egipćani će poznati da sam ja Gospod.’” I sinovi Izraelovi
učiniše tako.
5 Kad bi javljeno kralju egipatskome da je pobjegao narod, promijeni se srce faraonovo i
slugu njegovih prema narodu, te oni rekoše: “Što učinismo te pustismo Izraela čiju službu
nećemo više imati!”
6 I faraon zapregnu kola i uze narod svoj sa sobom.
7 Uze šest stotina kola izabranih i sva kola egipatska; u svim kolima bijahu ratnici.
8 Gospod učini te otvrdnu srce faraona, kralja egipatskoga, i on pođe u potjeru za
sinovima Izraelovim, kad sinovi Izraelovi pođoše ruke uzdignute.
9 Egipćani ih tjerahu; i svi konji, kola faraonova, konjanici njegovi i vojska njegova
zatekoše ih u taboru kraj mora kod Pi-Hahirota, prema Baal-Sefonu.
10 Faraon se približavao. Sinovi Izraelovi podigoše oči, i gle, Egipćani iđahu za njima. I
sinovi se Izraelovi silno uplašiše i povikaše Gospodu.
11 Rekoše Mojsiju: “Zar ne bijaše grobova u Egiptu, nego nas odvede u pustinju da
izginemo! Što si nam učinio kad si nas izveo iz Egipta?
12 Nismo li ti govorili u Egiptu: ‘Pusti nas da služimo Egipćanima, jer volimo da služimo
Egipćanima nego da u pustinji izginemo!’”
13 Mojsije odgovori narodu: “Ne bojte se, ostanite na mjestu i gledajte izbavljenje koje će
vam danas donijeti Gospod; jer Egipćane koje danas vidite nećete nikad više vidjeti.
14 Gospod će se boriti za vas, a vi mirujte.”
15 Gospod reče Mojsiju: “Kakva je to vika? Kaži sinovima Izraelovim neka krenu.
16 A ti digni štap svoj i pruži ruku prema moru i razdijeli ga, pa će sinovi Izraelovi ići
posred mora po suhom.
17 Ja ću učiniti da otvrdne srce Egipćana i da idu za vama i proslavit ću se na faraonu i na
svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovim i na konjanicima njegovim.
18 I Egipćani će spoznati da sam ja Gospod kad se proslavio na faraonu, na kolima
njegovim i na konjanicima njegovim.”
19 Anđeo Gospodnji, koji je išao pred vojskom Izraelovom, zađe im za leđa; i stup od
oblaka koji iđaše ispred njih krenu i stade im za leđa.
20 On se postavi između vojske egipatske i vojske izraelske. Taj oblak bijaše mračan na
jednu stranu, a na drugu stranu osvjetljavaše noć. I te noći dvije vojske ne pristupiše
jedna drugoj.
21 Mojsije pruži ruku svoju na more, a Gospod uzvitla more istočnim vjetrom, koji puhaše
jako cijelu noć, osuši more i voda se povuče.
2inovi Izraelovi iđahu usred mora po suhom, a voda im stajaše kao zid s desne i s lijeve
strane.
23 Egipćani ih tjerahu; i svi konji faraonovi, kola i konjanici njegovi uđoše za njima usred
mora.
24 Za jutarnje straže pogleda Gospod na vojsku egipatsku iz stupa od ognja i oblaka te
smete vojsku egipatsku.
25 On zakoči točkove kola njihovih te ih jedva vukoše. Tada rekoše Egipćani: “Bježimo od
Izraela, jer se Gospod bori za njih s Egipćanima.”
26 Gospod reče Mojsiju: “Pruži ruku na more, i vratit će se voda na Egipćane, na kola
njihova i na konjanike njihove.”
27 Mojsije pruži ruku svoju na more. I pred zoru more se opet povrati, i Egipćani nagoše
bježati od njega; ali Gospod baci Egipćane usred mora.
28 Vratiše se vode i pokriše kola i konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše za
Izraelovim sinovima ušla u more.
29 Ali sinovi Izraelovi iđahu posred mora po suhom, a vode im stajahu kao zidovi s desne i
s lijeve strane.
30 Toga dana izbavi Gospod Izraela iz ruku egipatskih i Izrael vidje mrtve Egipćane na
obali morskoj!
31 Izrael vidje krepku ruku kojom Gospod udari Egipćane, i narod se poboja Gospoda i
povjerova u Gospoda i u Mojsija, slugu njegovog.
LB) Izlazak glava 15
1 Tada Mojsije i sinovi Izraelovi zapjevaše ovu pjesmu Gospodu. Oni rekoše: “Pjevat ću
Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjanika u more je survao.
2 Gospod je sila moja i pjesma moja, on je spas moj bio. On je Bog moj, ja ću njega slaviti;
on je Bog i oca moga, ja ću njega uzvisiti.
3 Gospod je veliki ratnik, ime mu je Gospod.
4 On je kola faraona i vojsku njegovu u more survao. Najbolje se vojvode njegove utopiše u
Moru crvenome.
5 Bezdani ih pokriše, kao kamen utonuše.
6 Desnica je tvoja, Gospode, pokazala silu svoju, desnica je tvoja, Gospode, neprijatelje
satrla.
7 Snagom veličanstva svoga odbio si one koji ustaše na te, pustio si gnjev svoj i on ih kao
slamu proždre.
8 Vode se uzdigoše od disanja nozdrva tvojih, valovi se kao zidovi podigoše, u dubini mora
stinuše se valovi.
9 Dušman reče: ‘Tjerat ću, stići ću, dijelit ću ja plijen, nasitit će se osveta moja, izvući ću
mač svoj, ruka će ih moja istrijebiti.’
10 Al’ ti dunu dahom svojim i more ih pokri; utonuše ko olovo u dubinu vode.
11 Tko je kao ti među bogovima, Gospode? Tko je kao ti slavan u svetosti, čudotvoran i
dostojan hvale?
12 Ti desnicu svoju pruži i zemlja ih proždre.
13 Milošću si svojom ti vodio i svoj narod izbavio, i krepošću svojom ti ga pratiš u stan
svoje svetosti.
14 Čuše ga narodi i uzdrhtaše; muka ljude Filistejce spopade.
15 Tad se edomske prepadoše starješine, drhtaj obuze moapske junake, uplaši se cio svijet
u Kanaanu.
16 Strah i trepet spopade ih. Od silne ruke tvoje kao kamen zamuknuše, dok ne prođe
narod tvoj, Gospode, dok ne prođe narod koji si zarobio.
17 Odvest ćeš ga i posaditi na gori baštine svoje, na mjestu koje si ti, Gospode, za stan sebi
spremio, u Svetištu koje tvoje ruke, Gospode, utvrdiše.
18 Gospod će dovijeka kraljevati;
19 jer uđoše u more konji i kola i konjanici faraonovi, i povrati na njih Gospod vode
morske, ali sinovi Izraelovi suhim putem preko mora prijeđoše.”
20 Mirjam, proročica, sestra Aronova, uze bubanj u ruke i priđoše joj sve žene s
bubnjevima u ruci plešući.
21 Mirjam otpjevaše sinovima Izraelovim: “Pjevajte Gospodu, jer se slavno proslavi; konja
i konjanika u more je survao.”
22 Mojsije krenu sinove Izraelove od mora Crvenoga. Oni pođoše u pustinju Šur, i poslije
tri dana hoda ne nađoše vode.
23 Odande dođoše u Maru, ali ne mogoše piti vode u Mari, jer bijaše gorka. Zato se i
prozva to mjesto Mara.
24 Narod zamrmlja na Mojsija govoreći: “Što ćemo piti?”
25 Mojsije zavapi Gospodu, i Gospod mu pokaza jedno drvo, koje on baci u vodu, i voda
posta slatka. Ondje Gospod dade narodu zakone i naredbe i iskuša ga.
26 On reče: “Ako dobro slušaš glas Gospoda, Boga svoga, i učiniš što je pravo pred očima
njegovim, i ako prigneš uho k zapovijedima njegovim i čuvaš sve zakone njegove, ni jedne
bolesti koju sam pustio na Egipat neću pustiti na tebe; jer sam ja, G
27 Oni stigoše u Elim gdje bijaše dvanaest izvora i sedamdeset palmi. Ondje udariše tabor
kod vode.
LB) Izlazak glava 16
1 Sav zbor sinova Izraelovih krenu iz Elima i dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i
Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca pošto iziđoše iz zemlje egipatske.
2 I sav zbor sinova Izraelovih poče mrmljati na Mojsija i na Arona u pustinji.
3 Rekoše im sinovi Izraelovi: “Što nismo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj,
kad smo sjedili kod lonaca punih mesa i jeli kruha u izobilju! Što nas izvedoste u ovu
pustinju da sav ovaj zbor pomorite glađu!
4 Gospod reče Mojsiju: “Evo, učinit ću da vam s neba pada kruh, a narod neka izlazi i
pokupi svaki dan koliko mu treba, da ga iskušam hoće li hoditi po mojem zakonu ili neće.
5 Šestoga dana, kad zgotove ono što budu pokupili bit će ga dvaput onoliko koliko nakupe
svaki dan.”
6 Mojsije i Aron rekoše svim sinovima Izraelovim: “Večeras ćete poznati da vas je Gospod
izveo iz zemlje egipatske.
7 A ujutro vidjet ćete slavu Gospodnju, jer je on čuo mrmljanje vaše na Gospoda. Jer što
smo mi da mrmljate na nas?”
8 Mojsije reče: “Večeras će vam Gospod dati mesa da jedete, a ujutro kruha da se nasitite,
jer je Gospod čuo mrmljanje vaše, koje upraviste na njega. Jer mrmljanje vaše nije
upravljeno na nas, nego na Gospoda.”
9 Mojsije reče Aronu: “Kaži svemu zboru sinova Izraelovih: ‘Pristupite pred Gospoda, jer
je on čuo mrmljanje vaše.’”
10 I dok Aron govoraše svemu zboru sinova Izraelovih, pogledaše oni u pustinju, i gle,
slava Gospodnja pokaza se u oblaku.
11 Gospod reče Mojsiju:
12 “Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih. Kaži im: ‘Večeras ćete jesti mesa, a ujutro ćete
se nasititi hljeba i poznat ćete da sam ja, Gospod, Bog vaš.”
13 Uvečer doletješe prepelice i prekriliše tabor, a ujutro pade rosa oko tabora.
14 A kad se diže rosa, nađe se po pustinji nešto sitno, okruglo, sitno kao slana po zemlji.
15 Kad to vidješe sinovi Izraelovi, govorahu jedan drugome: “Što je ovo?” Jer nisu znali
što je to. Mojsije im reče: “To je hljeb što vam dade Gospod da jedete.
16 Evo što je Gospod naredio: ‘Kupite ga svaki dan koliko kome treba za jelo, po gomer na
glavu, po broju osoba vaših; svaki neka uzme za one koji su mu u šatoru.’”
17 Sinovi Izraelovi učiniše tako i nakupiše koji više, koji manje.
18 Mjerili zatim na gomer, i ne dođe više onome koji nakupi mnogo, niti manje onome
koji nakupi malo, nego svaki nakupi koliko mu je trebalo da jede.
19 Mojsije im reče: “Nitko da ne ostavlja od toga za sutra.”
20 Ali oni ne poslušaše Mojsija, nego neki ostaviše od toga za sutra, no to se ucrva i
usmrdi. Mojsije se rasrdi na te ljude.
21 Svako jutro kupio svaki koliko mu je trebalo za jelo, a kad je sunce ogrijalo, tada se sve
rastapalo.
22 Šestog dana nakupiše kruha dvaput toliko, po dva gomera na svakoga. Sve starješine
od zbora dođoše i javiše to Mojsiju.
23 A Mojsije im reče: “To je kako je Gospod naredio. Sutra je dan odmora, subota Gospodu
posvećena; što ćete peći ispecite i što ćete kuhati skuhajte, a što pretekne ostavite i
čuvajte za sutra.”
24 I oni ostaviše za sutra kao što je naredio Mojsije, a to se ne usmrdi niti bijaše crva.
25 Mojsije reče: “Jedite to danas, jer je danas subota; danas ga nećete naći u polju.
26 Šest ćete dana kupiti, a sedmi je dan subota, i tada ga neće biti.”
27 Sedmog dana iziđoše neki od naroda da kupe, ali ne nađoše.
28 Gospod reče Mojsiju: “Dokle ćete se protiviti zapovijedima mojim i zakonima mojim?
29 Promislite da vam je Gospod dao subotu; zato vam on šestog dana daje hranu za dva
dana. Neka svaki ostane na svome mjestu i neka nitko ne izlazi sa svog mjesta u sedmi
dan.”
30 I narod počinu u sedmi dan.
31 Dom Izraelov prozva tu hranu mana, Ona bijaše kao sjeme korijandrovo; bijela, s
okusom medenih kolača.
32 Mojsije reče: “Evo što je zapovjedio Gospod: ‘Neka se sačuva gomer mane za potomke
vaše, da vide hljeb kojim sam vas hranio u pustinji kad vas izvedoh iz zemlje egipatske.’”
33 I Mojsije reče Aronu: “Uzmi krčag i naspi pun gomer mane te ga stavi pred Gospoda da
se čuva za potomke vaše.”
34 I Aron ga ostavi pred Svjedočanstvom da se čuva.
35 Sinovi Izraelovi jedoše manu četrdeset godina, dok ne dođoše u naseljenu zemlju;
jedoše manu dok ne dođoše na među zemlje kanaanske.
Izl 36 Gomer je deseti dio efe.
LB) Izlazak glava 17
1 Sav zbor sinova Izraelovih pođe iz pustinje Sina putem koji bijaše Gospod odredio i
utaboriše se u Refidimu, gdje narod ne nađe vode za piće.
2 Tad se narod poče svađati s Mojsijem govoreći: “Daj nam vode da pijemo!” Mojsije im
odgovori: “Što se svađate sa mnom? Što kušate Gospoda?”
3 Ali narod bijaše žedan i vikaše na Mojsija govoreći: “Zašto si nas izveo iz Egipta da nas i
sinove naše i stada naša pomoriš žeđu?”
4 Mojsije zavapi Gospodu govoreći: “Što da činim s ovim narodom? Još malo pa će me
kamenovati.”
5 Gospod reče Mojsiju: “Prođi ispred naroda i uzmi sa sobom starješine izraelske, uzmi u
ruku štap svoj kojim si udario vodu i idi.
6 Ja ću stajati pred tobom na Horepskoj stijeni; ti udari u stijenu, a iz nje će poteći voda da
narod pije.” Mojsije učini tako pred starješinama izraelskim.
7 On nazva ono mjesto Masa i Meriba zato što se sinovi Izraelovi svađahu i kušahu
Gospoda govoreći: “Je li Gospod među nama ili nije?”
8 Amalek dođe da se u Refidimu bori protiv Izraela.
9 Tada Mojsije reče Jošui: “Izaberi ljude, pa pođi i ratuj s Amalekom; a ja ću sutra stati na
vrh brda sa štapom Božjim u ruci.”
10 Jošua učini kako mu reče Mojsije i pobi se s Amalekom; a Mojsije , Aron i Hur iziđoše na
vrh brda.
11 Dokle Mojsije držaše ruke svoje uzdignute, nadbijahu Izraelci, a kada bi ih spustio,
Amalek je nadjačavao.
12 Ali kako Mojsiju ruke otežaše, oni uzeše kamen, podmetnuše mu ga i on sjede, a Aron i
Hur držahu mu ruke - jedan s jedne, a drugi s druge strane i ne spuštahu mu ih do zalaska
sunca.
13 I Jošua pobijedi Amaleka i narod njegov oštricom mača.
14 Gospod reče Mojsiju: “Zapiši to za spomen u knjigu i kaži Jošui da ću izbrisati spomen
na Amaleka ispod neba.”
15 Mojsije načini žrtvenik i nazva ga: Gospod, moj stijeg.
16 I reče: “Što se ruka podigla na prijestolje Gospodnje, trajat će rat Gospodnji protiv
Amaleka s koljena na koljeno.”
LB) Izlazak glava 18
1 Jitro, svećenik midjanski, tast Mojsijev, ču sve što učini Gospod Mojsiju i Izraelu, narodu
svome, i kako Gospod izvede Izraela iz Egipta.
2 Jitro, tast Mojsijev, uze Siforu, ženu Mojsijevu, koju on bijaše poslao natrag,
3 i dva sina njezina, od kojih jednom bijaše ime Geršon, jer, reče, tuđin sam u tuđoj zemlji,
4 a drugome bijaše ime Eliezer, jer, reče, Bog oca moga bi mi u pomoći i spasi me od mača
faraonova.
5 Jitro, tast Mojsijev, dođe sa sinovima njegovim i sa ženom njegovom k Mojsiju u
pustinju, gdje on bijaše u taboru na gori Božjoj.
6 On poruči Mojsiju: “Ja, tast tvoj, dolazim k tebi sa ženom tvojom i dva sina njezina.”
7 Mojsije iziđe u susret tastu svome, pokloni mu se i poljubi ga. Upitaše se za zdravlje i
uđoše u Mojsijev šator.
8 Mojsije ispripovijeda tastu svome sve što učini Gospod faraonu i Egipćanima radi Izraela
i sve nevolje koje ih snađoše putem te kako ih Gospod izbavi.
9 Jitro se obradova za sve dobro što Gospod učini Izraelu izbavivši ga iz ruku Egipćana.
10 I Jitro reče: “Blagoslovljen da je Gospod koji vas izbavi iz ruku Egipćana i iz ruke
faraonove, koji izbavi narod iz ruku Egipćana.
11 Sada vidim da je Gospod veći od svih bogova, jer je zloća Egipćana na njih same pala.”
12 Jitro, tast Mojsijev, prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinose. Aron i sve starješine
izraelske dođoše i jedoše s tastom Mojsijevim pred Bogom.
13 Sutradan Mojsije sjede da sudi narodu, i narod staja pred Mojsijem od jutra do večera.
14 Tast Mojsijev vidje sve što on činjaše za narod i reče: “Što to radiš s narodom? Zašto
sam sudiš i cio narod ostaje pred tobom od jutra do večera?”
15 Mojsije odgovori tastu svomu: “Zato što narod k meni dolazi da Boga pita.
16 Kad imaju neki posao, oni k meni dolaze, a ja im sudim i kazujem naredbe Božje i
zakone njegove.”
17 Tast Mojsijev reče mu: “Nije dobro što to radiš.
18 Umorit ćeš se i ti i narod koji je s tobom, jer je to preko snage tvoje i nećeš moći sam da
stigneš.
19 Slušaj sad moj glas: dat ću ti jedan savjet i naka je Bog s tobom! Budi ti kod Boga tumač
naroda i pitanja njegova iznesi pred Boga.
20 Uči ih naredbama i zakonima njegovim i pokazuj im put kojim treba da idu i što imaju
dna rade.
21 Izaberi iz svega naroda ljude vrijedne koji se Boga boje, ljude poštene, neprijatelje
lakomosti, pa ih postavi nad njima za poglavare, za tisućnike, stotnike, pedesetnike i
desetnike.
22 Oni neka sude narodu u svako doba. Stvari važnije neka iznesu pred tebe, a o manjim
stvarima neka prosude sami. Olakšavaj svoj teret i neka ga i oni nose s tobom.
23 Ako tako činiš i Bog ti daje zapovijedi, moći ćeš odoljeti, i sav će ovaj narod sretno
dostignuti sudbinu svoju.”
24 Mojsije posluša glas svoga tasta i učini kao što mu on reče.
25 Odabra iz svega Izraela ljude vrijedne i postavi ih za poglavare naroda, za tisućnike,
stotnike, pedesetnike i desetnike.
26 Oni suđahu narodu u svako doba. Stvari teške iznosili bi pred Mojsija, a male su
rješavali sami.
27 Mojsije otpusti svoga tasta, i Jitro se vrati u svoju zemlju.
LB) Izlazak glava 19
1 Trećega mjeseca pošto iziđoše iz Egipta, u isti dan sinovi Izraelovi dođoše u Sinajsku
pustinju.
2 Idući iz Refidima, dođoše u Sinajsku pustinju i udariše tabor u pustinji. Izrael stade u
tabor ondje pod gorom.
3 Mojsije iziđe na goru k Bogu; i Gospod ga zovnu s gore govoreći: “Ovako ćeš kazati domu
Jakovljevu i sinovima Izraelovim:
4 ‘Vidjeli ste što sam učinio Egiptu i kako sam vas na orlovim krilima nosio i doveo k sebi.
5 A sad ako vi slušate glas moj i čuvate savez moj, bit ćete moji ispred svih naroda, jer je
sva zemlja moja.
6 Vi ćete za mene biti kraljevstvo svećenika i svet narod.’ To su riječi koje ćeš kazati
sinovima Izraelovim.”
7 Mojsije dođe da sazove starješine naroda i iznese pred njih sve te riječi, kao što mu
Gospod bijaše zapovjedio.
8 Cio narod odgovori: “Sve što je kazao Gospod činit ćemo.” Mojsije javi Gospodu riječi
naroda.
9 I Gospod reče Mojsiju: “Evo, ja ću doći k tebi u gustom oblaku, da narod čuje kad ti
govorim i da ti uvijek vjeruje.” Mojsije javi Gospodu riječi naroda.
10 A Gospod reče Mojsiju: “Idi k narodu; posvećuj ga danas i sutra, neka opere haljine
svoje.
11 Neka bude gotov za treći dan; jer će u treći dan Gospod sići pred svim narodom na goru
Sinaj.
12 Postavit ćeš narodu među unaokolo i reći: ‘Čuvajte se da ne stupite na goru i da se ne
dotaknete kraja njezina. Tko se god dotakne gore bit će predan smrti.
13 Neće se na njega ruka položiti, nego će se kamenovati ili će se prostrijeliti. Bila to
životinja ili bio čovjek, neće ostati na životu.’ Kad truba zatrubi, onda neka pođu prema
gori.”
14 Mojsije siđe s gore k narodu. On stade posvećivati narod i svi opraše haljine svoje.
15 A on reče narodu: “Budite gotovi za treći dan; ne prilazite ženi!”
16 Trećega dana ujutro zagrmješe gromovi, zasijevaše munje i gust oblak obavi goru. Glas
trube odjeknu silno i cio narod koji bijaše u taboru zadrhta od straha.
17 Mojsije izvede narod iz tabora pred Boga, i ljudi stadoše ispod gore.
18 Gora Sinaj sva se dimila jer siđe na nju Bog u ognju; iz nje se podizaše dim kao iz peći i
sva se gora silno tresla.
19 Glas trube odjekivaše sve jače i jače. Mojsije govoraše, a Bog mu silnim glasom
odgovaraše.
20 Tako siđe Gospod na goru Sinaj, na vrh gore. Gospod pozva Mojsija na vrh gore. I
Mojsije se pope.
21 Gospod reče Mojsiju: “Siđi, opomeni narod da ne prilazi Gospodu da gleda - da ne bi
mnogi od njih poginuli.
22 I svećenici koji pristupaju Gospodu neka se posvete da ih ne bi Gospod pogodio smrću.”
23 Mojsije reče Gospodu: “Neće moći narod izići na goru Sinaj, jer si nam ti to naročito
zabranio rekavši: ‘Postavljaj među okolo gore i posvećuj je.’”
24 Gospod mu reče: “Idi, siđi; doći ćeš poslije s Aronom; ali svećenici i narod da ne prilaze
pred Gospoda, da ih ne bi pogodio smrću.”
25 Mojsije siđe k narodu i kaza mu sve to.
LB) Izlazak glava 20
1 Tada reče Bog sve ove riječi govoreći:
2 “Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz doma robovanja.
3 Nećeš imati drugih bogova pred licem mojim.
4 Nećeš graditi sebi kipa rezana niti slike od onoga što je gore na nebu ili dolje na zemlji,
ili u vodi ispod zemlje.
5 Nećeš im se klanjati niti im služiti; jer sam ja Gospod, Bog tvoj, Bog ljubomoran koji
kažnjava grijehe otaca do trećega i do četvrtoga koljena na sinovima onih koji me mrze,
6 a činim milost do tisućeg koljena onima koji me ljube i čuvaju moje zapovijedi.
7 Nećeš uzimati uzalud imena Gospoda, Boga svoga, jer Gospod neće ostaviti bez kazne
onoga koji izgovara uzalud ime njegovo.
8 Sjeti se dana odmora da ga svetkuješ.
9 Šest dana ćeš raditi i svršavati sav svoj posao.
10 Ali je sedmi dan - dan odmora Gospoda, Boga tvoga; tada nećeš raditi nikakvoga posla,
ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac
koji je na vratima tvojim.
11 Jer je za šest dana Gospod stvorio nebesa, zemlju i more i sve što je u njima; a u sedmi
dan počinu. Zato je Gospod blagoslovio dan odmora i posvetio ga.
12 Poštivat ćeš oca svoga i mater svoju da ti se produlje dani na zemlji koju ti dade
Gospod, Bog tvoj.
13 Ne ubij!
14 Ne čini preljuba!
15 Ne ukradi!
16 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
17 Ne poželi kuće bližnjega svoga, ne požudi žene bližnjega svoga, ni sluge njegove, ni
sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, ni bilo čega što je bližnjega tvoga.”
18 Sav narod ču gromove i trubu i vidje munje i goru svu u dimu, i vidjevši to narod
drhtaše i držaše se podaleko.
19 Oni rekoše Mojsiju: “Govori nam ti i slušat ćemo: ali neka nam ne govori Bog da ne
pomremo.”
20 Mojsije reče narodu: “Ne bojte se jer Bog dođe da vas iskuša i da pred očima svojim
imate strah njegov, kako ne biste griješili.”
21 Narod se držaše podaleko, ali Mojsije se približi oblaku u kojemu bijaše Bog.
22 Gospod reče Mojsiju: “Ovako govori sinovima Izraelovim: ‘Sami ste vidjeli da vam
govorih s nebesa.
23 Nećete graditi bogova srebrnih ni bogova zlatnih da ih uza me stavite; nećete ih
graditi.’
24 Podignut ćeš mi žrtvenik od zemlje na kojemu ćeš mi prinositi žrtve svoje paljenice i
žrtve svoje zahvalnice, ovce svoje i telad svoju. Svuda kud zapovjedim da se spominje ime
moje, doći ću k tebi i blagoslovit ću te.
25 Ako mi načiniš žrtvenik od kamena, ne načini ga od tesanog kamena; jer ako povućeš
po kamenu željezom, oskvrnut ćeš ga.
26 Nećeš se penjati po stepenicama na moj žrtvenik, da se ne otkrije golotinja tvoja.”
LB) Izlazak glava 21
1 Ovo su zakoni koje ćeš im donijeti:
2 Ako kupiš roba Hebreja, neka ti služi šest godina, ali sedme godine neka ode slobodan
bez otkupa.
3 Ako je došao sam, otići će sam; ako je imao ženu, ići će i žena njegova s njim.
4 Ako mu je gospodar njegov dao ženu, žena s djecom ostat će gospodaru, a on će ići sam.
5 Ako rob kaže: ‘Volim gospodara svoga, ženu svoju i djecu svoju, neću da idem slobodan’
6 tad će ga gospodar njegov dovesti pred Suce da stane kod vrata ili kod dovratka, a
gospodar njegov probušiti će mu šilom uho, i rob će ostati zauvijek u njegovoj službi.
7 Ako netko proda kćer svoju da bude ropkinja, ona neće odlaziti onako kao što odlaze
robovi.
8 Ako ne bude bila po volji gospodaru koji ju je namjeravao uzeti za ženu, pustit će je na
otkup; ali on nema vlast da je proda u tuđi narod učinivši joj nevjeru.
9 Ako je odredi za sina svoga, on će prema njoj postupati po pravu koje imaju kćeri.
10 Ako uzme drugu ženu, prvoj neće uskratiti ni hrane, ni odjeće, ni bračnih prava.
11 Ako joj ovo troje ne učini, ona će moći otići bez otkupnine.
12 Tko smrtno udari čovjeka, bit će kažnjen smrću.
13 Ako mu nije zasjede pravio, nego Bog učini da mu padne u ruke, odredit ću ti mjesto
kamo se može skloniti.
14 Ako tko namjerno ustane na bližnjega svoga da ga na prijevaru ubije, odvuci ga i od
moga žrtvenika da se pogubi.
15 Tko udari oca svoga ili mater svoju, neka se kazni smrću.
16 Tko ukrade čovjeka i proda ga, ili ga pridrži u svojim rukama, neka se kazni smrću.
17 Tko opsuje oca svoga ili mater svoju, neka se kazni smrću.
18 Kad se posvade ljudi, pa jedan udari drugoga kamenom ili šakom, ali onaj ne umre
nego padne u postelju,
19 onaj koji ga je udario neće biti kažnjen ako se onaj drugi pridigne, iziđe i hoda o štapu;
samo će mu on nadoknaditi prekidanje rada i starat će se o njegovu bolovanju dok ne
ozdravi.
20 Tko udari svoga roba ili ropkinjiu štapom, a rob mu umre pod rukom, taj će se kazniti;
21 ali ako preživi dan ili dva, neće se kazniti, jer je to njegov novac.
22 Kad se ljudi posvade, pa netko udari trudnu ženu tako da ona pobaci bez druge štete,
platit će pred sucem globu koju traži njezin muž;
23 ali ako nastane šteta, tada ćeš uzeti život za život,
24 oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu,
25 užeg za užeg, ranu za ranu, modricu za modricu.
26 Ako tko udari u oko roba svoga ili ropkinju te mu pokvari oko, otpustit će ga slobodna
za oko njegovo;
27 a ako izbije zub robu svome muškom ili ženskom, pustit će ga slobodna za zub njegov.
28 Ako vol ubode čovjeka ili ženu te im time prouzrokuje smrt, vol će se kamenovati,
meso od njega neće se jesti, a gospodar od vola neće se kazniti.
29 Ali ako je vol i prije ubadao, a gospodar je njegov znao za to i nije ga čuvao, pa vol ubije
čovjeka ili ženu, vol će se kamenovati, a gospodar njegov kazniti smrću.
30 Ako se gospodaru odredi cijena za otkup njegova života, platit će sve što mu se
nametne.
31 Ako vol ubode sina ili kćer, primijenit će se isti zakon.
32 Ako vol ubode roba, ili ropkinju, dat će se trideset šekela srebra, a vol će se
kamenovati.
33 Ako tko otkrije bunar ili ga iskopa i ne pokrije, pa upadne vol ili magare, posjednik
bunara
34 platit će gospodaru vrijednost životinje u novcu, a uginulu životinju zadržat će za sebe.
35 Ako nečiji vol ubode vola drugome, prodat će živoga vola i podijeliti dobit; podijelit će i
uginulog vola.
36 Ali ako se zna da je vol prije bio bodač, a njegov gospodar ga nije čuvao, taj će gospodar
dati vola za vola, a uginulog vola zadržat će za sebe.”
LB) Izlazak glava 22
1 “Tko ukrade vola ili ovcu te ih zakolje ili proda, vratit će pet volova za jednog vola i
četiri ovce za jednu ovcu.
2 Ako se lupež uhvati na djelu obijanja te ga umlate tako da umre, onaj koji ubije neće biti
kriv za ubojstvo;
3 ali ako je već granulo sunce, odgovarat će za ubojstvo. Lupež će morati sve vratiti, a ako
ništa nema, onda će se on prodati zbog svoje krađe.
4 Ako se ono što je pokrao - bio to vol, magarac ili ovca - nađe u njegovim rukama živo,
vratit će dvostruko.
5 Tko potre njivu ili vinograd i pusti stoku svoju da pase po tuđoj njivi, nadoknadit će
najboljim sa svoje njive i najboljim iz svoga vinograda.
6 Tko zapali vatru i ona naiđe na trnje, pa izgori stog ili žito koje još stoji ili njiva, onaj
koji je prouzrokovao požar morat će nadoknaditi štetu.
7 Ako netko da drugome novac ili stvari na čuvanje, pa se to ukrade iz kuće potonjega,
lupež će vratiti dvostruko, ako se nađe;
8 ako se lupež ne nađe, tada će gospodar od kuće stati pred Suce, da izjavi kako nije
posegnuo rukom na stvar bližnjega svoga.
9 Za svaku prijevaru koja se odnosi na vola, magarca, ovcu, haljinu ili na stvar izgubljenu
za koju netko kaže: ‘Moja je!’ - rasprava ide pred Suce, pa koga Suci osude, vratit će
dvostruko bližnjemu svome.
10 Ako netko da drugome magarca, vola, ovcu ili kakvu god životinju na čuvanje, pa ona
ugine ili ohromi, ili je netko odnese a da to nitko ne vidi,
11 položit će se zakletva imenu Gospodnjemu, a onaj koji je čuvao životinju zaklet će se da
nije posegnuo rukom na dobro bližnjega svoga; gospodar životinje primit će tu zakletvu, a
onaj drugi neće biti dužan da što vrati.
12 Ali ako mu je životinja iz njegove kuće ukradena, bit će odgovoran za povratak
gospodaru.
13 Ako životinja bude rastrgana, iznijet će je kao dokaz i neće odgovarati za ono što je
rastrgano.
14 Ako netko uzme od drugoga životinju na poslugu, pa ona ohromi ili ugine u odsutnosti
gospodara, postojat će dužnost vraćanja.
15 Ako je gospodar bio prisutan, neće postojati dužnost vraćanja. Ako je životinja
unajmljena, dostajat će za to iznos najma.
16 Tko zavede djevicu koja nije zaručena i legne s njom, platit će miraz i uzet će je za
ženu.
17 Ako mu je otac njezin ne bi htio dati, platit će vrijednost miraza za djevicu.
18 Vješticu nećeš ostavljati da živi.
19 Tko bi legao sa živinom, kaznit će se smrću.
20 Tko prinosi žrtvu drugim bogovima osim jedinome Gospodu bit će predan da se
istrijebi.
21 Stranca nećeš zlostavljati i nećeš ga kinjiti, jer ste i vi bili stranci u zemlji egipatskoj.
22 Nemoj ucviliti udovice i sirote.
23 Ako ih ucviliš i oni se obrate meni, čut ću vapaj njihov
24 i raspalit će se gnjev moj, pa ću vas mačem pobiti, a vaše će žene postati udovice i djeca
sirote.
25 Kad daš novac na zajam narodu mome, siromahu koji je s tobom, nećeš prema njemu
biti kao lihvar i tražiti kamate.
26 Ako uzmeš u zalog haljinu bližnjemu svome, vratit ćeš mu je prije nego što sunce zađe;
27 jer mu je to jedino odijelo kojim zaklanja tijelo svoje; u čemu će spavati? A ako on
zavapi k meni, ja ću njega čuti jer sam milosrdan.
28 Ne psuj Boga i ne psuj starješinu naroda svoga.
29 Od žetve i od berbe svoje nemoj se sustezati da prineseš prvinu. Prvorođenca između
sinova svojih meni ćeš dati.
30 Tako ćeš mi dati i prvorođeno od krave i od ovce; sedam dana neka bude s majkom
svojom, a osmog dana dat ćeš ga meni.
31 Vi ćete meni biti narod posvećeni. Ne jedite mesa životinje rastrgane u polju; bacite ga
psima.”
LB) Izlazak glava 23
1 Ne iznosi lažnih glasova. Nemoj pristati da s bezdušnikom svjedočiš krivo.
2 Ne idi za mnoštvom da bi činio zlo; i ne svjedoči u parnici povodeći se za mnoštvom da
bi se izvrnula pravda.
3 Ne ugađaj siromahu u njegovoj parnici.
4 Ako nađeš zalutalog vola ili magarca neprijatelja svoga, odvedi ga k njemu.
5 Ako vidiš da je neprijatelju tvome pao magarac pod teretom, nemoj proći mimo njega da
mu ne pomogneš, nego mu pomozi da ga rastovari.
6 Nemoj povrijediti pravo siromaha naroda svoga u parnici njegovoj.
7 Ne izreci suda neduševnog i ne čini da nevini i pravedni umre; jer ja neću krivoga
opravdati.
8 Ne primaj poklona, jer poklon zasljepljuje one čije su oči otvorene i kvari riječi
pravednika.
9 Stranca ne ugnjetavaj, jer vi znate kako je strancu; i vi ste bili stranci u zemlji
egipatskoj!
10 Šest godina zasijavaj zemlju i ubiri njezin plod;
11 a sedme godine ostavi je neka počine. Uživat će od nje siromasi naroda tvoga i zvijeri
poljske jest će što ostane. Isto tako radi i s vinogradom svojim i s maslinama.
12 Šest dana radi svoj posao, a sedmi dan počini, da se odmore vol i magarac tvoj, da
odahnu sin sluškinje tvoje i stranac.
13 Držite sve što sam vam kazao i ne spominjite imena drugih bogova. Da se ne čuje to iz
vaših usta.
14 Tri puta u godini praznovat ćeš praznike u moju slavu.
15 Praznovat ćeš Blagdan beskvasnih kruhova; sedam dana jest ćeš beskvasne kruhove,
kao što sam ti zapovjedio, u vrijeme mjeseca klasja, jer si tada izišao iz Egipta; i nitko da
ne iziđe preda me prazan.
16 Slavit ćeš praznik žetve, prvinu od truda svoga što posiješ u polju; i praznik berbe na
kraju svake godine kad sabereš plod truda svoga s njive.
17 Triput godišnje svi će muškarci tvoji izlaziti pred Gospoda, pred Vječnoga.
18 Krvi od žrtve meni prinesene, nećeš prinositi uz kvasne kruhove, a salo neka ne
prenoći do jutra.
19 Prvine od prvoga roda zemlje svoje donesi u dom Gospoda, Boga svoga. Ne kuhaj
janjeta u mlijeku majke njegove.
20 Gle, ja šaljem anđela svoga pred tobom da te čuva na putu i da te izvede na mjesto koje
sam ti spremio.
21 Čuvaj se i slušaj ga, nemoj mu se protiviti, jer on neće grijehe vaše oprostiti; moje je
ime u njemu.
22 Ali ako slušaš glas njegov i uradiš sve što kažem, ja ću biti neprijatelj neprijatelja tvojih
i protivnik protivnika tvojih.
23 Anđeo će moj pred tobom ići i vodit će te u zemlju Amorejaca, Hetita, Perižana,
Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca i ja ću ih istrijebiti.
24 Ne klanjaj se bogovima njihovim niti im služi i ne čini ono što ti narodi čine, nego ih
istrijebi i kipove njihove izlomi.
25 Služite Gospodu, Bogu svome, i on će blagosloviti kruh vaš i vodu vašu; i ukonit ću
bolest od tebe.
26 Neće biti pometkinje ni nerotkinje u zemlji tvojoj; i napunit ću broj dana tvojih.
27 Pustit ću strah svoj pred tobom i razbit ću svaki narod na koji dođeš te učiniti da svi
neprijatelji tvoji okrenu leđa pred tobom.
28 Poslat ću stršljene pred tobom da tjeraju Hivijce, Kanaance i Hetite ispred tebe.
29 Neću ih otjerati ispred tebe za godinu dana, da ne opusti zemlja i da se zvjerad poljska
ne namnoži na tebe.
30 Pomalo ću ih odgoniti ispred tebe, dokle se ne namnožiš i ne zauzmeš zemlju.
31 Postavit ću granice tvoje od Crvenoga mora do Filistejskoga, od pustinje do rijeke; jer
ću ja vama u ruke predati stanovnike one zemlje, i ti ćeš ih otjerati ispred sebe.
32 Ne sklapaj saveza s njima ni s bogovima njihovim.
33 Da ne stanuju u tvojoj zemlji, da te ne bi naveli da se ogriješiš o mene, jer bi ti tada
služio bogovima njihovim, a to bi ti bila zamka.”
LB) Izlazak glava 24
1 Bog reče Mojsiju: “Popni se Gospodu, ti i Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset starješina
Izraelovih, i poklonite se izdaleka.
2 Neka se Mojsije sam primakne Gospodu; ostali neće pristupiti i narod se neće penjati s
njim.”
3 Mojsije dođe i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve zakone. I cio narod odgovori u
jedan glas: “Činit ćemo sve što je Gospod kazao.”
4 Mojsije napisa sve riječi Gospodnje. Zatim usta rano i podiže žrtvenik pod gorom i
postavi dvanaest kamenova za dvanaest plemena Izraelovih.
5 I posla nekoliko mladića, sinova Izraelovih, da prinesu Gospodu žrtve paljenice i zakolju
junce kao žrtve zahvalnice.
6 Mojsije uze polovicu krvi, stavi u legene, a drugom polovicom poškropi žrtvenik.
7 Uze knjigu saveza i pročita je pred narodom. Oni rekoše: “Sve što je kazao Gospod činit
ćemo i slušat ćemo.”
8 Mojsije uze krv, poškropi njome narod i reče: “Evo krvi Saveza koji Gospod učini s vama
prema svim ovim riječima.”
9 Zatim se popeše Mojsije i Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset starješina Izraelovih.
10 Oni vidješe Boga Izraelova, a pod nogama njegovim bješe kao neki rad od safira,
prozračan kao samo nebo u punoj vedrini.
11 On ne istegnu ruku svoju nad izabranima između sinova Izraelovih. Oni vidješe Boga i
jedoše i piše.
12 Gospod reče Mojsiju: “Popni se k meni na goru i ostani tu; dat ću ti ploče od kamena,
zakon i naredbe koje sam zapisao da ih učiš.”
13 Mojsije usta s Jošuom, koji ga slušaše, i pope se na goru Božju.
14 Reče starješinama: “Sjedite tu dok se ne vratimo k vama. Eto Aron i Hur ostat će s
vama: ako netko od vas ima neki spor, neka se obrati njima.”
15 Mojsije se pope na goru, a oblak pokri goru.
16 Slava Gospodnja stajaše na gori Sinaju i oblak je pokri za šest dana, a u sedmi dan
zovnu Bog Mojsija isred oblaka.
17 Slava Gospodnja izgledaše kao modar plamen navrh gore pred očima sinova Izraelovih.
18 Mojsije uđe u oblak i pope se na goru. Osta na gori četrdeset dana i četrdeset noći.
LB) Izlazak glava 25
1 Gospod progovori Mojsiju i reče:
2 “Reci sinovima Izraelovim da mi prinesu prilog; primit ćete ga za mene od svakoga koji
ga drage volje daje.
3 A evo što ćete od njih primiti u ime priloga: zlato, srebro i bakar;
4 tkanine plave, crvene i grimizne, tanki lan i kostrijet;
5 kože ovnujske crveno obojene i kože jazavčeve, drvo bagremovo,
6 ulje za svijećnjak, mirise za ulje pomazanja i za mirisni kad;
7 kamenje oniksovo i kamenje za ukivanje u oplećak i naprsnik.
8 Načinit ćete mi Svetište da mogu boraviti među njima.
9 Učinit ćete šator i sve sprave njegove po slici koju ću vam pokazati.
10 Načinit ćeš kovčeg od drveta bagremova, dva lakta i pol u dužinu, jedan i pol u širinu, a
jedan i pol u visinu.
11 Okovat ćeš ga čistim zlatom, iznutra i izvana, a odozgor ćeš mu načiniti zlatan porub
unaokolo.
1alit ćeš četiri koluta od zlata i stavit ćeš ih na četiri ugla, da mu s jedne strane budu dva
koluta, a s druge strane također dva.
13 Načinit ćeš poluge od drveta bagremova i okovat ćeš ih u zlato.
14 Provući ćeš poluge kroz kolutove s obiju strana kovčega, da se o njima nosi kovčeg;
15 poluge će ostati u kolutovima i neće se vaditi iz njih.
16 U kovčeg ćeš staviti svjedočanstvo koje ću ti ja dati.
17 Napravit ćeš poklopac od čista zlata; dužina će njegova biti dva lakta i pol, a širina
jedan i pol.
18 Napravit ćeš dva zlatna kerubina; načini ih od kovana zlata, na dva kraja zaklopca.
19 Jednoga kerubina načini na jednom kraju, a drugoga na drugom kraju; napravite
kerubine da izlaze iz dva kraja zaklopca.
20 Kerabini će biti raširenih krila na vrh poklopca, zaklanjajući ga krilima svojim, a
okrenuti jedan prema drugome. Lice će im biti okrenuto prema zaklopcu.
21 Stavit ćeš zaklopac na kovčeg, a u kovčeg svjedočanstvo koje ću ti dati.
22 Tu ću se ja sastajati s tobom. S visine zaklopca, između dva kerubina postavljena na
kovčeg, davat ću ti sve zapovijedi svoje za sinove Izraelove.
23 Napravi stol od bagremova drveta dva lakta dugačak, jedan i pol širok i jedan i pol
visok.
24 Okovat ćeš ga čistim zlatom i načinit ćeš zlatan porub unaokolo.
25 Unaokolo načini oplatu širine podlanice i zlatan porub oko oplate.
26 Napravi četiri koluta od zlata i stavi ih na četiri kuta kod svake noge stola.
27 Kolutovi će biti pod oplatom, da u njima stoje poluge za nošenje stola.
28 Poluge ćeš načiniti od bagremova drveta i okovat ćeš ih zlatom, da se o njima nosi stol.
29 Napravit ćeš tanjure, kupe, kaleže i kotliće za izlijevanje prinosa; napravit ćeš ih od
čista zlata.
30 Na stol ćeš svagda staviti kruhove za predstavljanje preda mnom.
31 Načinit ćeš svijećnjak od čista zlata; od kovana zlata neka bude svijećnjak; njegov
temelj, njegov stup, čašice, jabuke i cvjetovi bit će svi od jednog komada.
32 Šest grana neka mu izlazi sa strana: tri grane s jedne strane svijećnjaka, a tri s druge.
33 Na jednoj grani neka budu tri čašice u obliku badema, s jabukama i cvjetovima, a na
drugoj također tri čašice u obliku badema s jabukama i cvjetovima; isto će tako biti svih
šest grana koje izlaze iz svijećnjaka.
34 Na stupu svijećnjaka neka budu četiri čašice u obliku badema s jabukama i cvjetovima.
35 Jedna jabuka pod dvjema granama što izlaze iz njega, i jedna jabuka pod drugim
dvjema granama što izlaze iz njega, te jedna jabuka pod drugim dvjema granama; tako će
biti kod svih šest grana što će izlaziti iz svijećnjaka.
36 Jabuke i grane od svijećnjaka bit će od jednog komada i sav će on biti od kovana zlata,
od čista zlata.
37 Načinit ćeš mu sedam žižaka i rasporediti ih tako da daju svjetlost s lica.
38 Usekači i pepeljare bit će od čista zlata.
39 Uzmi talenat čista zlata i napravi svijećnjak sa svim tim spravama.
40 Gledaj i načini sve to po slici koja ti je pokazana na gori.”
LB) Izlazak glava 26
1 “Šator ćeš načiniti od deset ćilima od finoga prepredenog lana i od tkanina plavih,
crvenih i grimiznih; po njima će biti umjetnički izrađeni kerubini.
vaki ćilim bit će dvadeset i osam lakata dug i četiri lakta širok; svi ćilimi neka budu istih
mjera.
3 Pet ćilima sastavljat će se jedan s drugim, a drugih pet isto će se tako sastavljati jedan s
drugim.
4 Napravi plave petlje na kraju prvog sastava ćilimova, gdje će im se krajevi sastavljati, a
tako isto i po kraju sastava drugih ćilimova gdje će im se krajevi sastavljati.
5 Pedeset čvorova načinit ćeš na jednom ćilimu, a pedeset na kraju drugog sastava ćilima,
gdje će se sastavljati s prvim, a petlje neka budu jedna prema drugoj.
6 Napravi pedeset kuka od zlata da zapneš ćilime jedan za drugi kukama, i tako će šator
biti jedna cjelina.
7 Načinit ćeš ćilime od kostrijeti za zastor nad šatorom; napravi jedanaest takvih ćilima.
8 Svaki ćilim bit će trideset lakata dug i četiri širok; tih jedanaest ćilimova bit će istih
mjera.
9 Sastavit ćeš pet ćilima zajedno, a šest ostalih zajedno; šesti ćeš ćilim previti nadvoje s
prednje strane naslona.
10 Načinit ćeš pedeset petlji na kraju prvog sastava ćilima, gdje će se on sastavljati, i
pedeset petlji na kraju drugog sastava ćilima gdje će se on sastavljati.
11 Načinit ćeš pedeset bakrenih kuka i zakvačit ćeš kuke za petlje. Tako ćeš sastaviti
zastor, da ispadne kao jedna cjelina.
12 Što pretekne od ćilima za zastor, polovica onoga što pretekne visit će na stražnjoj
strani šatora;
13 lakat s jedne strane i lakat s druge strane koji pretekne u dužini ćilima za zastor padat
će s obiju strana na šator da ga zaklanjaju.
14 Napravi pokrivač za zastor od koža ovnujskih crveno obojenih i povrh njega pokrivač
od koža jazavčevih.
15 Za šator ćeš uzeti daske od bagremova drveta, koje ćeš namjestiti uspravno.
16 Svaka daska bit će deset lakata duga i jedan i pol široka.
17 Na svakoj dasci bit će po dva čepa, jedan prema drugome; tako napravi na svakoj dasci
za šator.
18 Tako ćeš urediti dvadeset dasaka za šator na južnoj strani.
19 Pod dvadeset dasaka načinit ćeš četrdeset podnožja od srebra: dva podnožja pod jednu
dasku za dva njezina čepa, a dva podnožja pod drugu dasku za druga dva čepa.
20 Na drugoj strani šatora uredit ćeš dvadeset dasaka prema sjeveru,
21 s četrdeset srebrnih podnožja - dva pod svaku dasku.
22 Na zapadnoj strani šatora uredit ćeš šest dasaka,
23 i dvije daske na dva kuta šatora;
24 i one će se sastavljati odozdol i odozgor jednim kolutom; tako će isto biti za obje koje
su postavljene na dva kuta.
25 Tako će biti osam dasaka sa srebrnim podnožjima, to jest šesnaest podnožja - dva pod
svaku dasku.
26 Načini pet prečnica od bagremova drveta za daske s jedne strane šatora,
27 pet prečnica za daske na drugoj strani šatora, i pet prečnica na strani šatora koja ostaje
prema zapadu.
28 Srednja prečnica ići će preko sredine dasaka od jednog kraja do drugoga.
29 Daske ćeš okovati zlatom, i kolutove ćeš im načiniti od zlata da se kroz njih provuku
prečnice, a i prečnice ćeš okovati zlatom.
30 Podignut ćeš šator po slici koja ti je pokazana na gori.
31 Napravit ćeš zastor plav, crven i grimizan od prepredenoga tankog lana i po njemu će
biti umjetnički vezeni kerubini.
32 Objesit ćeš ga o četiri stupa od bagremova drveta, okovana zlatom, sa zlatnim kukama,
a utvrđena na četiri srebrna podnožja.
33 Objesit ćeš zastor o kuke, a kovčeg svjedočanstva unijet ćeš tu za zastor, da zastor
rastavlja svetinju od svetinje nad svetinjama.
34 Stavit ćeš poklopac na kovčeg svjedočanstva u svetinji nad svetinjama.
35 Namjestit ćeš stol pred zastor, svijećnjak prema stolu k južnoj strani šatora, tako da
stol stoji na sjevernoj strani.
36 Na vrata šatora postavit ćeš zastor plav, crven i grimizan od tankoga prepredenog lana,
umjetnički izvezen;
37 i za taj zastor napravit ćeš pet stupova od bagremova drveta, koje ćeš okovati zlatom,
te zlatne kuke, i salit ćeš za njih pet bakrenih podnožja.
LB) Izlazak glava 27
1 Načinit ćeš žrtvenik od bagramova drveta dužine pet lakata, a širine pet lakata. Žrtvenik
će biti četvorouglast, a tri lakta visok.
2 Na četiri ugla napravit ćeš mu rogove, koji će izlaziti iz žrtvenika, i okovat ćeš ga u
bakar.
3 Načinit ćeš za žrtvenik pepeljare, lopatice, kotliće, vilice i mašice: sve ćeš mu posuđe
načiniti od bakra.
4 Napravit ćeš za žrtvenik rešetku od bakra kao mrežu i stavit ćeš četiri koluta od bakra
na četiri ugla.
5 Stavit ćeš je oko žrtvenika, tako da od dna žrtvenika dođe do polovice.
6 Načinit ćeš poluge za žrtvenik od bagremova drveta i okovat ćeš ih u bakar.
7 Poluge će se provući kroz kolutove; poluge će biti na dvije strane žrtvenika, kad se bude
nosio.
8 Načinit ćeš ga od dasaka, a iznutra će biti šupalj; napravi ga onako kao što ti je pokazano
na gori.
9 Napravi i trijem oko šatora. Za stvaranje trijema s južne će strane biti zastori od tankoga
prepredenog lana, sto lakata u dužinu na jednoj strani,
10 s dvadeset stupova utvrđenih na dvadeset bakrenih podnožja; kuke od stupova i šipke
bit će od srebra.
11 Sa sjeverne strane bit će također zastori sto lakata dugi s dvadeset stupova na dvadeset
podnožja od bakra; kuke od stupova i šipke njihove bit će od srebra.
1a zapadne strane, a širinom trijema, bit će zastori od pedeset lakata širine s deset
stupova i deset podnožja.
13 S istočne strane, a za pedeset lakata širine trijema,
14 bit će zastori od petnaest lakata na jednom krilu s tri stupa i tri podnožja,
15 a zastori od petnaest lakata na drugom krilu s tri stupa i tri podnožja.
16 Kao vrata od trijema bit će zastor od dvadeset lakata, plav, crven i grimizan, od
tankoga prepredenog lana, vezen, s četiri stupa i četiri podnožja.
17 Svi stupovi okolo trijema imat će šipke od srebra, kuke od srebra, a podnožja od bakra.
18 Dužina trijema bit će sto lakata, širina pedeset na obje strane, a visina pet lakata.
Zastori će biti od tankoga prepredenog lana, a podnožja od bakra.
19 Sve posuđe određeno za službu u šatoru, sve kolje u njemu i sve kolje u trijemu bit će
od bakra.
20 Zapovijedat ćeš sinovima Izraelovim da ti donesu čistoga maslinova ulja cijeđenoga, za
svijećnjak, da žišci budu uvijek opskrbljeni uljem.
21 U šatoru od sastanka, izvan zastora koji je pred svjedočanstvom, spremat će ga Aron i
sinovi njegovi da žišci gore od večeri do jutra pred Gospodom. To je zakon vječni za
potomke njihove koji će morati držati sinovi Izraelovi.”
LB) Izlazak glava 28
1 “Odredi da pristupe k tebi Aron, brat tvoj, sa sinovima svojim i uzmi ih između sinova
Izraelovih da ih posvetiš za službu meni u svećenstvu: Arona i sinove Aronove Nadaba,
Abihua, Eleazara i Itamara.
2 Načinit ćeš Aronu, bratu svome, sveto ruho da pokazuje njegovo dostojanstvo i da mu
služi za svečanu službu.
3 Govorit ćeš svima koji su vješti, kojima sam dao duha puna mudrosti, i oni će učiniti
odijelo Aronu da bude posvećen i da mi vrši svećeničku službu.
4 Neka naprave ovu odjeću: naprsnik, naplećak, plašt, stihar vezeni, mitru i pojas. To
sveto odijelo napravit će Aronu, bratu tvome, i sinovima njegovim da vrše svećeničku
službu.
5 Upotrijebit će za to zlato, tkanine plave, crvene i grimizne te tanki lan.
6 Načinit će naplećak od zlata i od tkanine plave, crvene i grimizne te od tankoga
prepredenoga lana. On će biti umjetnički izrađen.
7 Na njemu će biti dvije poramenice, koje će se sastavljati na dva kraja; tako će se
zakopčati.
8 Pojas će biti iste izradbe kao i oplećak, od zlata, od tkanine plave, crvene i grimizne i od
tankoga prepredenog lana.
9 Uzet ćeš dva oniksa i po njima ćeš urezati imena sinova Izraelovih;
10 šest imena njihovih na jednom kamenu, a šest imena ostalih na drugom kamenu po
redu rođenja.
11 Na ta dva kamena urezat ćeš imena sinova Izraelovih, onako kao što se izrezuju pečati,
i optočit ćeš ih unaokolo zlatom.
12 Ta dva kamena stavit ćeš na poramenice naplećka, na uspomenu sinova Izraelovih; kao
spomen nosit će Aron imena njihova pred Gospodom na dva ramena svoja.
13 Načinit ćeš kopče od zlata
14 i dva lančića od čistoga zlata koja ćeš oplesti poput gajtana i utvrdit ćeš lančiće tako
opletene za kopče.
15 Napravit ćeš sudački naprsnik, umjetnički izrađen jednako kao i oplečak, od zlata, od
tkanine plave, crvene i grimizne te od tankoga prepredenog lana.
16 On će biti četvrtast i dvostruk, pedalj dug i pedalj širok.
17 Utisnut ćeš u nj ukras od dragoga kamenja, od četiri reda kamenja. U prvom redu:
rubin, topaz i smaragd;
18 u drugom redu: rubin, safir i dijamant;
19 u trećem redu: opal, ahat i ametist;
20 u četvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis. To kamenje bit će učvršćeno zlatom.
21 Bit će dvanaest kamena, prema imenima sinova Izraelovih; bit će urezani kao pečati,
svaki s imenom jednoga od dvanaest plemena.
22 Na naprsnik ćeš staviti lančiće pletene od čistoga zlata.
23 Za naprsnik ćeš načiniti dvije zlatne alke i stavit ćeš ih na dva kraja naprsnika.
24 Provući ćeš dva zlatna lančića kroz dvije alke na krajevima naprsnika.
25 Krajeve dvaju lančića zakvačit ćeš za dvije kopče na po ramenicama oplećka.
26 Načinit ćeš još dvije zlatne alke, koje ćeš staviti na druga dva kraja naprsnika, na
unutrašnji rub prema naplećku.
27 Napravit ćeš još dvije zlatne alke koje ćeš staviti ispod dviju poramenica naplećka,
sprijeda, kod sastavka, iznad pojasa oplećka.
28 Naprsnik će se zakopčati kroz svoje alke za alke naplećka plavom vrpcom, da naprsnik
ostane nad pojasom naplećka i da se ne odvaja od njega.
29 Kad Aron bude ulazio u Svetište, nosit će na svom srcu imena sinova Izraelovih
urezana u sudački naprsnik da se vječno čuva spomen njihov pred Gospodom.
30 Na sudački naprsnik stavit ćeš Urim i Tumim, i oni će biti na srcu Aronovu kad se
pojavi pred Gospodom. Tako će Aron uvijek nositi na srcu svome sud sinova Izraelovih
kad stupi pred Gospoda.
31 Plašt naplećka načinit ćeš od plave tkanine.
32 U sredini bit će otvor za glavu, porubljen rubom kao na otvoru pletenog oklopa da se
tkanina ne olinja.
33 Okolo ruba, a ispod njega, stavit ćeš šipke plave, crvene i grimizne, a među njih zvonca
od zlata:
34 Zvonce zlatno pa nar, zvonce zlatno pa nar, okolo ruba tkanine, svuda unaokolo.
35 To će Aron oblačiti kad služi i kad ulazi u Svetište pred Gospoda, a kad izlazi iz njega
čut će se zvonce, i on neće umrijeti.
36 Načinit ćeš pločicu od čistoga zlata i na njoj ćeš izrezati kao na pečatu: ‘Svetost
Gospodu’.
37 Svezat ćeš je plavom vrpcom za mitru, za prednji dio mitre.
38 Ona će biti na čelu Aronovu; Aron će nositi grijehe sinova Izraelovih dajući njihove
svete prinose; ona će uvijek biti na čelu njegovu pred Gospodom, da bi im bio naklonjen.
39 Napravit ćeš haljinu od tankoga lana, mitru od tankoga lana i vezeni pojas.
40 Sinovima Aronovim načinit ćeš stihare, pojase i kapice da pokazuju njihovo
dostojanstvo i da im služe za svečanu službu.
41 U to ćeš obući Arona, brata svoga, i sinove njegove s njim.
42 Načinit ćeš im gaće lanene da se pokrije golotinja njihova; neka budu od pojasa do
bedara. Pomazat ćeš ih, uredit ćeš ih i posvetit ćeš ih, i oni će biti u mojoj službi u
svećenstvu.
43 Aron i sinovi njegovi nosit će ih kad ulaze u šator od sastanka ili pristupaju k žrtveniku
da služe u Svetištu, i tako oni neće biti grešni i neće umrijeti. Ovo je vječni zakon za Arona
i za potomstvo njegovo poslije njega.”
LB) Izlazak glava 29
1 “Evo što ćeš učiniti da ih posvetiš, da budu u mojoj službi kao svećenici.
2 Uzmi tele i dva ovna bez mane. Od bijeloga pšeničnog brašna umijesi beskvasne kruhove
i beskvasne kolače zamiješene s uljem te beskvasne pogačice namazane uljem.
3 Stavi ih u jednu kotaricu prinoseći tele i dva ovna.
4 Učinit ćeš da Aron i sinovi njegovi pristupe pred vrata šatora od sastanka i umit ćeš ih
vodom.
5 Uzmi odijelo; obući ćeš Aronu stihar, plašt naplećka, naplećak i naprsnik i opasat ćeš ga
pojasom od naplećka.
6 Stavi mu mitru na glavu i krunu svetosti na mitru.
7 Uzmi ulje za pomazanje, izlij mu ga na glavu i pomaži ga.
8 Dovedi i sinove njegove i obuci im stihare.
9 Opaši Arona i sinove njegove pojasima i stavi kapice na glave sinovima Aronovim.
Svećenstvo će njima po vječnom zakonu pripadati. Posvetit ćeš, dakle, Arona i sinove
njegove.
10 Dovest ćeš tele pred šator od sastanka, a Aron i sinovi njegovi položit će ruke teletu na
glavu.
11 Zaklat ćeš tele pred Gospodom na vratima šatora od sastanka.
12 Uzet ćeš krvi teletove i pomazati prstom svojim rogove žrtvenika, a ostalu krv izlit ćeš
na podnožje žrtvenika.
13 Uzmi sve salo koje pokriva crijeva, jetru, oba bubrega i salo oko njih i spali to na
žrtveniku.
14 Ali meso od teleta, kožu i balegu njegovu spali ognjem izvan tabora; to je žrtva
okajnica.
15 Uzet ćeš zatim ovna, a Aron i sinovi njegovi položit će ruke svoje ovnu na glavu.
16 Zaklat ćeš ovna i uzeti krvi njegove i poškropit ćeš žrtvenik unaokolo.
17 Isijeci ovna na komade, operi mu drob i noge i stavi ih na komade i na glavu.
18 Cijelog ovna spalit ćeš na žrtveniku; to je žrtva paljenica, žrtva ognjem spaljena na
miris ugodni Gospodu.
19 Uzmi i drugog ovna, a Aron i sinovi njegovi neka polože ruke svoje ovnu na glavu.
20 Zaklat ćeš toga ovna, uzeti krvi njegove i pomazati njome kraj desnoga uha Aronovog i
kraj desnoga uha sinova njegovih, palac desne ruke njihove i palac desne noge njihove, a
ostalom krvlju poškropit ćeš žrtvenik unaokolo.
21 Uzet ćeš krvi koja bude na žrtveniku i ulja za pomazanje i poškropit ćeš Arona i
njegovo ruho, sinove njegove i haljine njihove. Tako će se posvetiti Aron i njegova odjeća,
kao i sinovi njegovi i haljine njihove.
22 Uzet ćeš zatim salo od ovna i rep, salo povrh crijeva, jetra i oba bubrega te salo oko njih
i desno pleće, jer to je ovan posvetni;
23 uzet ćeš još iz kotarice, u kojoj su beskvasni hljebovi postavljeni pred Gospodom, jedan
hljeb, jedan kolač s uljem i jednu pogačicu.
24 Sve ćeš to staviti na ruke Aronu i na ruke sinovima njegovim i obrtat ćeš na jednu i na
drugu stranu pred Gospodom.
25 Zatim ćeš im to uzeti iz ruku i spaliti na žrtveniku povrh žrtve paljenice; to je žrtva
spaljena ognjem pred Gospodom, na ugodan miris Gospodu.
26 Uzet ćeš prsa od ovna koji je služio za posvećenje Arona i obrtat ćeš ih na jednu i na
drugu stranu pred Gospodom: to će biti tvoj dio.
27 Posvetit ćeš prsa i pleće ovna koji bude služio za posvećenje Arona i sinova njegovih prsa, obrćući ih na jednu i na drugu stranu, a pleće prinoseći ga podizanjem.
28 To će pripadati Aronu i sinovima njegovim po vječnom zakonu koji će držati sinovi
Izraelovi, jer je to prinos podizanjem: a u žrtvama zahvalnicama podizana žrtva pripada
Gospodu.
29 Sveta odjeća Aronova pripadat će poslije njega sinovima njegovim, da se pomazuju u
njoj i da se u njoj posvećuju.
30 Sedam dana nosit će ih onaj od njegovih sinova koji ga naslijedi u svećenstvu i koji će
ulaziti u šator od sastanka da vrši službu u Svetištu.
31 Uzet ćeš ovna posvetnoga i skuhati njegovo meso na svetom mjestu.
32 Aron i sinovi njegovi jest će pred vratima šatora od sastanka meso ovnova i kruh iz
kotarice.
33 Oni će tako jesti i ono što je služilo za okajanje da budu osvećeni i posvećeni; ni jedan
stranac neće od toga jesti, jer je to sveta stvar.
34 Ako ostane što od mesa posvetnoga ili hljeba do jutra, što ostane sažeži ognjem da se
ne jede, jer je to stvar sveta.
35 Tako ćeš za Arona i sinove njegove izvršiti sve zapovijedi koje sam ti dao. Sedam dana
uložit ćeš da ih posvetiš.
36 Svaki ćeš dan prinositi tele na žrtvu okajnicu, za pokajanje; tim pokajanjem očistit ćeš
žrtvenik i pomazati ga da ga posvetiš.
37 Sedam dana činiti ćeš okajanja na žrtveniku i posvetiti ga; žrtvenik će biti presvet, i što
se god dotakne žrtvenika bit će sveto.
38 Evo što ćeš prinositi na žrtvenik: dva janjeta od godine svaki dan bez prekida.
39 Jedno janje prinosit ćeš ujutro, a drugo uvečer.
40 S prvim janjetom prinosit ćeš desetinu efe bijelog pšeničnoga brašna smiješanog s
četvrtinom hina cijeđenoga ulja, i ljevanicu od četvrtine hina vina.
41 Drugo janje prinosit ćeš uvečer, s prinosom i ljevanicom kao i ujutro. To je žrtva
paljenica mirisa ugodnog Gospodu.
42 To je vazdašnja žrtva paljenica koju će potomci vaši prinositi na vratima šatora od
sastanka pred Gospodom.
43 Tu ću se ja sastajati s vama i tebi govoriti. Tu ću se ja sastajati sa sinovima Izraelovim, i
to će se mjesto mojom slavom posvetiti.
44 Posvetit ću šator od sastanka i žrtvenik; posvetit ću Arona i sinove njegove da budu
svećenici u mojoj službi.
45 Boravit ću među sinovima Izraelovim i bit ću im Bog.
46 Oni će poznati da sam ja, Gospod, Bog njihov, koji sam ih izveo iz zemlje egipatske da
boravim među njima. Ja sam Gospod, Bog njihov.”
LB) Izlazak glava 30
1 “Napravi kadioni žrtvenik od bagremova drveta.
2 Dužina će mu biti jedan lakat, a širina također; bit će četvorouglast i dva lakta visok.
Načinit ćeš rogove koji će izlaziti iz žrtvenika.
3 Okovat ćeš ga čistim zlatom odozgor i sa strana unaokolo, a okovat ćeš zlatom i rogove,
te načiniti zlatan porub unaokolo.
4 Napravi dva zlatna koluta ispod poruba, na dva ugla njegova s obiju strana i kroz njih
provuci poluge da se može nositi.
5 Poluge načini od bagremova drveta i okuj ih u zlato.
6 Žrtvenik ćeš staviti ispred zastora koji je pred kovčegom svjedočanstva, prema zaklopcu
koji je nad svjedočanstvom, gdje ću se ja s tobom sastajati.
7 Aron će tu paliti kad mirisni; svako jutro će ga paliti kad uređuje žiške,
8 palit će ga i uvečer kad uređuje žiške. Tako će se kad pred Gospodom vječno paliti i od
vaših potomaka.
9 Nećete prinositi na žrtvenik ni kada tuđega, ni žrtve paljenice, ni prinosa i ljevanice.
10 Jedanput u godini Aron će činiti okajanje nad rogovima njegovim: krvlju žrtve okajnice
činit će na njemu vaši potomci okajanje jedanput u godini. To će biti svetinja nad
svetinjama pred Gospodom.”
11 Govori Gospod Mojsiju i reče:
12 “Kad budeš brojio sinove Izraelove da ih popisuješ, svaki će od njih dati otkup za svoj
život da ne bi došlo na njih kakvo zlo kad ih popišeš.
13 Svaki koji se popisuje dat će pola šekela, po hramskom šekelu, koji iznosi dvadeset
gera; pola šekela bit će prilog za Gospoda.
14 Tko se god popisuje, od dvadeset godina pa naviše, dat će prilog za Gospoda.
15 Bogati će dati više a siromasi neće dati manje od pola šekela kad daju prilog za Gospoda
na otkup duša svojih.
16 Ti ćeš primati novac za otkup od sinova Izraelovih i uložit ćeš ga u rad šatora od
sastanka, i to će biti sinovima Izraelovim spomen pred Gospodom za otkup duša
njihovih.”
17 Govori Gospod Mojsiju i reče:
18 “Napravi legen od bakra s podnožjem od bakra, za umivanje, i stavi ga između šatora
od sastanka i žrtvenika, nalij u nj vode
19 kojom će Aron i sinovi njegovi prati ruke i noge.
20 Kad budu ulazili u šator od sastanka umivat će se tom vodom da ne bi umrli, a isto tako
kad budu pristupali k žrtveniku da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodu.
21 Prat će ruke svoje i noge da ne bi umrli. To će biti zakon vječni za Arona, za sinove
njegove i za potomke njihove.”
22 Gospod govori Mojsiju i reče:
23 “Uzmi najboljih mirisa: pet stotina šekela smirne, od one koja se sama cijedi, i
polovicu, to jest dvjesta pedeset šekela mirisnoga cimeta, dvjesta pedeset šekela trstike,
24 pet stotina šekela lovorike, po mjeri šekela za Svetište, i jedan hin maslinova ulja.
25 S tim ćeš napraviti ulje za sveto pomazanje, pomiješano mirisima kao da ga je radio
mirodijaš. To će biti ulje za sveto pomazanje.
26 Njime ćeš pomazati šator od sastanka i kovčeg od svjedočanstva,
27 stol i sve stvari, svijećnjak i sve sprave njegove, kadioni žrtvenik,
28 žrtvenik za žrtve paljenice i sve sprave njegove, legen i podnožje njegovo.
29 Posvetit ćeš sve te stvari, i one će biti presvete; što god ih se dotakne bit će posvećeno.
30 Pomazat ćeš Arona i sinove njegove i posvetit ćeš ih da budu svećenici u mojoj službi.
31 Govorit ćeš sinovima Izraelovim i reći ćeš im: ‘Ovo će mi biti ulje svetoga pomazanja
među potomcima vašim.’
32 Neka se ono ne prolije na tijelo bilo kojeg čovjeka, i nemojte raditi drugo ulje toga
sastava; ono je sveto, i vi ćete ga smatrati svetim.
33 Tko načini takvo ulje ili namaže njime nekoga, taj će se istrijebiti iz naroda svoga.”
34 Gospod reče Mojsiju: “Uzet ćeš mirisa, stakte, oniksa, galbana i čistoga tamjana na
jednake dijelove.
35 Od toga ćeš načiniti kad, sastavljen mirisarskom vještinom, čist i svet.
36 Smrvit ćeš ga na sitno i staviti pred svjedočanstvo u šatoru od sastanka, gdje ću se ja s
tobom sastajati. To će vam biti presveto.
37 Takvoga kada nećete praviti za sebe; vi ćete ga smatrati svetim i samo za Gospoda.
38 Tko načini takav kad da ga sam miriše, taj će se istrijebiti iz naroda svoga.”
LB) Izlazak glava 31
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Znaj da sam izabrao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova iz plemena Judina.
3 Napunio sam ga duhom Božjim, mudrošću i razumom, te znanjem svake vještine,
4 učinio sam ga sposobnim za pronalaske, da izrađuje zlato, srebro i bakar,
5 da zna rezati kamenje i okivati, da zna izraditi drvo i svaki rad.
6 I evo dadoh mu za pomagača Oholiaba, sina Ahisamakova iz plemena Danova. A svakom
vještom čovjeku dao sam duha i vještine da izradi sve što sam ti zapovjedio:
7 šator od sastanka, kovčeg za svjeočanstvo, zaklopac na nj i sve sprave za šator,
8 stol i stvari njegove, svijećnjak od čistoga zlata sa svim spravama njegovim, žrtvenik,
9 žrtvenik za žrtve paljenice sa svim spravama njegovim, legen i podnožje njegovo;
10 odijelo službeno, odijelo sveto za svećenika Arona i haljine za sinove njegove za
svećeničku službu;
11 ulje pomazanja i kad mirisni za Svetište. Sve će oni napraviti onako kako sam
zapovjedio.”
12 Gospod govori Mojsiju i reče:
13 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: ‘Nećete propustiti da držite subote moje, jer će
to između mene i vas i potomaka vaših biti znak po kojem će se poznati da sam ja Gospod
koji vas posvećujem.
14 Držat ćete subotu, jer će ona vama biti sveta. Tko je oskvrni, kaznit će se smrću; tko
god toga dana radi kakav posao, istrijebit će se iz naroda svoga.
15 Šest dana će se raditi, a sedmi je dan subota, dan odmora posvećen Gospodu. Tko god
radi kakav posao u dan subotnji, kaznit će se smrću.
16 Sinovi će Izraelovi držati subotu praznujući je, oni i potomci njihovi, kao vječni savez.
17 To će biti između mene i sinova Izraelovih znak vječni; jer je za šest dana Gospod
stvorio nebesa i zemlju, a u sedmi je dan prestao raditi djelo svoje i odmorio se.’”
18 Kad Gospod presta govoriti Mojsiju na gori Sinaju, on mu dade dvije ploče
svjedočanstva, ploče kamene pisane prstom Božjim.
LB) Izlazak glava 32
1 Vidjevši narod da Mojsije dugo ne silazi s gore, skupi se pred Aronom i reče mu: “Hajde,
načini nam boga koji će ići pred nama, jer tome Mojsiju, tom čovjeku koji nas izvede iz
zemlje egipatske, ne znamo što bi.”
2 Aron im reče: “Poskidajte zlatne naušnice što su u ušima vaših žena, sinova vaših i kćeri
vaših i donesite mi ih.”
3 I svi poskidaše zlatne naušnice što im bijahu u ušima i donesoše ih Aronu.
4 On ih uze iz ruku njihovih, sali ih u kalup i načini tele. A oni rekoše: “Ovo je bog tvoj,
Izraelu, koji te izvede iz zemlje egipatske.”
5 Kad to vidje Aron, načini pred njima žrtvenik i povika: “Sutra će biti praznik u čast
Gospodu!”
6 Sutradan svi ustadoše rano i prinesoše žrtve paljenice i zahvalnice. Narod posjeda da
jede i pije; poslije ustade da se zabavlja.
7 Gospod reče Mojsiju: “Idi, siđi, jer se narod tvoj koji si izveo iz zemlje egipatske pokvari.
8 Brzo zađoše s puta koji sam im odredio. Načiniše sebi tele liveno i pokloniše mu se,
prinesoše mu žrtve i rekoše: ‘Ovo je bog tvoj, Izraelu, koji te izvede iz zemlje egipatske.’”
9 Gospod reče Mojsiju: “Vidim da je ovaj narod narod tvrda vrata.
10 Ostavi me sad; gnjev će se moj raspaliti na njih; istrijebit ću ih, ali od tebe ću velik
narod učiniti.”
11 Mojsije zavapi Gospodu, Bogu svome, i reče: “Zašto, Gospode, da se raspali gnjev tvoj
na narod tvoj koji si izveo iz zemlje egipatske moćnom silom i krepkom rukom?
12 Zašto da reknu Egipćani: ‘Na zlo ih izvede da ih pobije po planinama i istrijebi sa
zemlje?’ Povrati se od gnjeva svoga i poštedi narod svoj od zla.
13 Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, sluga svojih, kojima si se zakleo sobom i obećao im:
umnožit ću porod vaš kao zvijezde na nebu, i zemlju ovu za koju govorih svu ću dati
porodu vašemu da bude njegova dovijeka.”
14 I Gospodu se ražali učiniti narodu svome zlo koje reče.
15 Mojsije se vrati i siđe s gore s dvjema pločama svjedočanstva u rukama svojim; ploče
bijahu pisane s obiju strana, s jedne i s druge strane.
16 One bijahu djelo Božje, i pismo bijaše pismo Božje, urezano na pločama.
17 Jošua ču glas naroda koji vikaše i reče Mojsiju: “Vika bojna nastade u taboru.”
18 Mojsije odgovori: “Nije to vika pobjedilaca, a ni vika poraženih: što ja čujem to je glas
ljudi koji pjevaju.”
19 I kako dođe blizu tabora, ugleda tele i igru. Raspali se Mojsije, te on baci ploče iz ruku
svojih i razbi ih na podnožju gore.
20 Zatim uze tele koje bijahu načinili te ga spali ognjem i smrvi u prah, prosu prah u vodu
i natjera sinove Izraelove da je piju.
21 Mojsije reče Aronu: “Što ti je učinio ovaj narod te ga uvali u toliki grijeh?”
22 Aron mu odgovori: “Da se ne raspali gnjev gospodara moga! Ti znaš ovaj narod da je
brz na zlo.
23 Rekoše mi: ‘Načini nam boga koji će ići pred nama, jer tome Mojsiju, tom čovjeku koji
nas izvede iz zemlje egipatske, ne znamo što bi.’
24 Ja im rekoh: ‘Tko ima zlata neka ga skida sa sebe.’ Oni mi ga dadoše, i ja ga bacih na
vatru. Tako izađe to tele.”
25 Mojsije vidje da se narod predao razvratu i da ga je Aron pustio u razvratu, izložena
sramoti pred neprijateljima njegovim.
26 Mojsije stade na vrata tabora i reče: “Ka meni koji su za Gospoda!” I svi se sinovi
Levijevi skupiše pred njega.
27 On im reče: “Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: ‘Pripašite svaki svoj mač uz bedro
svoje, prođite tabor od vrata do vrata i pobijte svaki brata svoga, prijatelja svoga i rođaka
svoga.’
28 Sinovi Levijevi učiniše po zapovijedi Mojsijevoj; i u onaj dan pogibe naroda do tri tisuće
ljudi.
29 Mojsije reče: “Posvetite se danas Gospodu, pa bilo žrtvujući i sina svoga ili brata svoga,
da vam on da danas blagoslov.”
30 Sutradan Mojsije reče narodu: “Veliki ste grijeh učinili. Idem ja sad gore Gospodu.
Izmolit ću, možda, oprost za vaš grijeh.”
31 Mojsije se vrati Gospodu i reče: “Avaj! Narod ovaj učini veliki grijeh. Načiniše sebi boga
od zlata.
32 Oprosti im grijeh njihov! Ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje koju si napisao.”
33 Gospod reče Mojsiju: “Tko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje.
34 Idi sad i vodi taj narod kuda sam ti kazao. Evo, moj će anđeo ići pred tobom, ali u dan
osvete kaznit ću na njima grijeh njihov.”
35 Gospod udari narod pomorom za to što načini tele koje im je salio Aron.
LB) Izlazak glava 33
1 Gospod reče Mojsiju: “Idi, digni se odande ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske; idi
u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu govoreći: ‘Potomcima tvojim dat
ću je.’
2 Poslat ću pred tobom anđela i izagnat ću Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i
Jebusejce.
3 Idi u zemlju gdje teče med i mlijeko; jer ja neću ići s tobom da te ne bih zatro putem; jer
si ti narod tvrdovrat.”
4 Kad narod ću ovu strašnu riječ, ražalosti se i nitko ne stavi na sebe svog nakita.
5 Jer Gospod reče Mojsiju: “Reci sinovima Izraelovim: ‘Vi ste narod tvrdovrat; da dođem
samo na čas usred tebe, istrijebio bih te. Skini nakite svoje sa sebe i vidjet ću što ću činiti s
tobom.’”
6 Sinovi Izraelovi poskidaše sa sebe nakite svoje udaljujući se od gore Horeba.
7 Mojsije uze šator i razapne ga izvan tabora malo podalje te ga nazva šator od sastanka, i
svi koji su tražili savjet od Gospoda išli su k šatoru od sastanka izvan tabora.
8 Kad je Mojsije išao k šatoru, sav je narod ustajao; svatko stajaše na vratima svoga šatora
i pratio je pogledom Mojsija dok ne bi ušao u šator.
9 A kad je Mojsije ulazio u šator, spuštao se stup od oblaka i zaustavljao na vratima od
šatora. Gospod je govorio s Mojsijem.
10 Cio je narod gledao stup od oblaka koji je zastajao na vratima od šatora, cio se narod
klanjao pred vratima svoga šatora.
11 Gospod je govorio s Mojsijem licem k licu, kao što govori čovjek sa svojim prijateljem.
Zatim se Mojsije vraćao u tabor; ali njegov mladi sluga Jošua, sin Nunov, nije izlazio iz
šatora.
12 Mojsije reče Gospodu: “Eto, ti meni kažeš: ‘Vodi taj narod!’ I ne kažeš mi koga ćeš
poslati sa mnom, a ipak si rekao: ‘Znam te po imenu tvome i našao si milost u očima
mojim.’
13 Ako sam, dakle, našao milost u očima tvojim, pokaži mi svoj put. Učini da te poznam i
nađem opet milost u očima tvojim. Promisli da je ovaj narod tvoj narod.”
14 Gospod reče: “Ići ću s tobom i dat ću ti odmor.”
15 Mojsije mu odgovori: “Ako ne ideš ti s nama, nemoj nas micati odavde.
16 Jer po čemu će se poznati da sam našao milost u očima tvojim, ja i narod tvoj? Zar ne
po tome što ćeš ti ići s nama i što ćemo se razlikovati, ja i narod tvoj, od svakoga naroda
na zemlji?”
17 Gospod reče Mojsiju: “Učinit ću i to što tražiš, jer si našao milost u očima mojim i znam
te po imenu tvome.”
18 Mojsije reče: “Daj mi da vidim tvoju slavu!”
19 Gospod reče: “Učinit ću da prođe sav moj sjaj pred tobom. Proglasit ću pred tobom ime
Gospodnje - Jahve. Ja činim milost kome činim milost, i milosrđe kome činim milosrđe.”
20 Gospod reče: “Lice moje nećeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ.”
21 Reče Gospod: “Evo mjesto kod mene; stani na stijenu.
22 Kad prolazi slava moja, stavit ću te u kamenu rasjeklinu i zakloniti te rukom svojom
dok ne prođem.
23 A kad dignem ruku svoju, vidjet ćeš me s leđa, ali lice se moje ne može vidjeti.”
LB) Izlazak glava 34
1 Reče Gospod Mojsiju: “Okleši dvije ploče od kamena kao što su bile prve i napisat ću na
njima riječi što su bile na prvim pločama koje si razbio.
2 Budi rano spreman i sutra se popni na goru Sinaj. Tu ćeš stati preda me na vrh gore.
3 Nitko neka ne ide s tobom i nitko neka se ne pokaže na ovoj gori; ni ovce ni goveda neka
ne pasu u blizini ove gore.”
4 Mojsije okleše dvije ploče od kamena kao što su bile prve; usta rano i pope se na goru
Sinaj, kao što mu zapovjedi Gospod, te uze u ruku dvije kamene ploče.
5 Gospod siđe u oblaku, stade ondje i proglasi ime Gospodnje.
6 I Gospod prođe ispred njega i viknu: “Gospod, Gospod, Bog milostiv i milosrdan, spor na
gnjev i obilan dobrotom i vjernošću,
7 koji čuva ljubav svoju do tisućih pokoljenja, koji oprašta bezakonja, nepravde i grijehe,
ali koji ne smatra krivoga pravednim i kažnjava bezakonje otaca na sinovima i na
sinovljevim sinovima do trećega i do četvrtoga pokoljenja!”
8 Mojsije sagnu odmah glavu do zemlje i pokloni se.
9 I reče: “Gospode, ako samnašao milost u očima tvojim, neka ide Gospod posred nas, jer
je narod tvoj tvrdovrat. I oprosti nam bezakonje naše i grijeh naš i uzmni nas kao svoje.”
10 Gospod odgovori: “Evo utvrđujem savez. Pred cijelim narodom tvojim učinit ćučudesa
koja nisu učinjena nigdje na zemlji ni u jednom narodu, i sav će narod koji te okružuje
vidjeti djelo Gospodnje. Preko tebe ću činiti strahovita djela.
11 Pazi na ono što ti danas zapovjedim. Evo, ja ću izagnati ispred tebe Amorejce,
Kanaance, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce.
12 Čuvaj se da ne stupiš u savez sa stanovnicima zemlje u koju budeš došao, da ti ne budu
zamka usred tebe.
13 Nego ćete vi oboriti njihove žrtvenike i izlomiti njihove kipove i idole.
14 Nećeš se klanjati pred drugim bogom; jer se Gospod zove ljubomoran, i on je
ljubomoran Bog.
15 Čuvaj se da ne sklopiš savez sa stanovnicima te zemlje, da ne bi oni predavajući se
bogovima svojim i prinoseći žrtve bogovima svojim pozvali tebe i ti jeo od žrtava
njihovih,
16 i da ne bi kćerima njihovim oženio sinove svoje, i da ne bi kćeri njihove, predavajući se
bogovima svojim, učinile da se sinovi vaši predaju bogovima njihovim.
17 Ne gradi sebi livenih bogova.
18 Držat ćeš Blagdan beskvasnih kruhova; sedam ćeš dana jesti beskvasne kruhove, kao
što sam ti zapovjedio, u određeno vrijeme, u mjesecu klasja, jer si u mjesecu klasja izašao
iz Egipta.
19 Sve što je prvorođeno moje je, i svako muško u stoci tvojoj krupnoj ili sitnoj.
20 Magare prvenca otkupit ćeš janjetom ili jaretom, ako li ga ne bi otkupio, slomit ćeš mu
vrat; otkupit ćeš i svakog prvorođenca između sinova svojih, da nitko ne pristupi prazan
pred lice moje.
21 Šest dana ćeš raditi, a u sedmi ćeš dan počinuti; i u vrijeme oranja i u vrijeme žetve ćeš
počinuti.
2vetkovat ćeš Blagdan sedmica, prvina pšenične žetve, i Blagdan berbe na kraju godine.
23 Triput u godini svako će se muško između vas pokazati pred Gospodom, Bogom
Izraelovim.
24 Jer ću ja izagnati narode ispred tebe i raširiti granice tvoje, i nitko neće vrebati tvoju
zemlju dok se penješ da se pokažeš pred Gospodom, Bogom svojim, triput u godini.
25 Nećeš prinositi krvi od žrtve zaklane u moju čast uz kvasne kruhove, a žrtva za blagdan
Pashe neka ne ostane preko noći do jutra.
26 Prvine od prvoga roda zemlje svoje nosit ćeš u dom Gospoda, Boga svoga. Ne kuhaj
jareta u mlijeku majke njegove.”
27 Gospod reče Mojsiju: “Napiši te riječi, jer tim riječima zaključujem savez s tobom i s
Izraelom.”
28 Mojsije bi ondje s Gospodom četrdeset dana i četrdeset noći. Nije jeo kruha niti je pio
vode. I Gospod napisa na ploče riječi saveza, deset riječi.
29 Mojsije siđe s gore Sinaja držeći u ruci dvije ploče svjedočanstva; nije znao da mu se
koža na licu svijetlila zato što je govorio s Gospodom.
30 Aron i svi sinovi Izraelovi gledaše Mojsija, i gle, koža mu se na licu svijetlila; i oni se
bojahu pristupiti k njemu.
31 Mojsije ih zovnu. Aron i sve poglavice zbora pristupiše k njemu i on im progovori.
32 Zatim pristupiše svi sinovi Izraelovi, i on im dade zapovijedi koje je primio od Gospoda
na gori Sinaju.
33 Kad Mojsije presta da im govori, zastre svoje lice koprenom.
34 Kad je ulazio pred Gospoda da s njim govori, skidao je koprenu dok ne bi izlazio, a kad
je izlazio, kazivao je sinovima Izraelovim što mu bijaše zapovjedio.
35 Sinovi Izraelovi gledahu lice Mojsijevo i vidješe da se koža na njegovu licu svijetli, a
Mojsije zastiraše opet koprenom lice svoje dok ne bi opet ušao da govori s Gospodom.
LB) Izlazak glava 35
1 Mojsije sabra sav zbor sinova Izraelovih i reče im: “Evo što je Gospod zapovjedio da
činite:
2 ‘Šest će se dana raditi, ali će sedmi dan za vas biti svet; to je subota, dan odmora,
posvećen Gospodu; tko bi radio u taj dan, kaznit će se smrću.
3 Vatra se neće ložiti u stanovima vašim u dan subotnji.’”
4 Mojsije govori svemu zboru sinova Izraelovih i reče: “Evo što je Gospod zapovjedio:
5 ‘Uzmite iz onoga što je vaše prilog za Gospoda. Svaki u kome je srce dobro raspoloženo
donijet će u prilog za Gospoda: zlato, srebro i bakar;
6 tkanine plave, crvene i grimizne, tanki lan i kostrijet;
7 kože ovnujske crveno obojene, kože jazavčeve i bagremovo drvo;
8 ulje za svijećnjak i mirise za ulje pomazanja i za kad mirisni;
9 kamenje oniksovo i kamenje za ukrašavanje naplećka i naprsnika.
10 Koji god su vješti među vama neka dođu da rade što je zapovjedio Gospod:
11 šator, zastor njegov i pokrivač njegov, kuke, daske, prečnice, stupove i podnožja;
12 kovčeg i poluge, zaklopac i zastor;
13 stol i poluge i sve stvari te hljebove za predstavljanje;
14 svijećnjak sa spravama njegovim, žiške i ulje za svijećnjak;
15 kadioni žrtvenik i poluge njegove, ulje pomazanja, kad mirisni i zastor na vrata od
šatora;
16 žrtvenik za žrtve paljenice, rešetku od bakra, poluge i sve sprave njegove, legen i
podnožje njegovo;
17 zastore za trijem, stupove, podnožja i zastor na vrata od trijema;
18 kolje za šator i kolje za trijem s uzicama;
19 svečano ruho za službu u Svetištu, sveto odijelo za svećenika Arona i haljine za sinove
njegove za svećeničku službu.’”
20 Sav zbor sinova Izraelovih ode od Mojsija.
21 Svi oni koje srce pobudi i koje dobra volja pokrene vratiše se i donesoše prilog za
Gospoda za građenje šatora od sastanka, za njegovu službu i za sveto ruho.
22 Dođoše ljudi i žene, tko god bješe srcem na dobro raspoložen, i donesoše spone, alke,
prstenje, narukvice i svakojake zlatne nakite; svatko donese prilog od zlata koji bješe
posvetio Gospodu.
23 Tko je god imao tkanina plavih, crvenih i grimiznih, tankoga lana, kostrijeti, koža
ovnujskih crveno obojenih i koža jazavčevih, svatko je nešto donio.
24 Tko god dizanjem ruku pokaza srebro i bakar, donosio je prilog Gospodu, a u koga god
bijaše bagremova drveta, donio ga je za potrebu službe.
25 Sve vrijedne žene prele su svojim rukama i donosile rad svoj: pređu plavu, crvenu i
grimiznu te tanko platno.
26 Sve žene koje podiže srce njihovo, a bijahu vrijedne, prele su kostrijet.
27 Glavari naroda donesoše kamenje oniksovo i kamenje za ukrašavanje oplećka i
naprsnika,
28 te mirise i ulje za svijećnjak, za ulje pomazanja i za kad mirisni.
29 Svi sinovi Izraelovi, ljudi i žene, čije je srce bilo na dobro raspoloženo da donesu što
trebaše za djelo koje Gospod zapovjedi preko Mojsija donesoše dragovoljni prilog
Gospodu.
30 Mojsije reče sinovima Izraelovim: “Znajte da je Gospod izabrao Besalela, sina Urijeva,
od koljena Hurova, a iz plemena Judina.
31 On ga napuni Duhom Božjim, mudrošću, razumom, znanjem i vještinom za svaki posao.
32 Dao mu je sposobnost da izumi kako da što radi od zlata, od srebra i od bakra,
33 da zna rezati kamenje i okivati, da zna izraditi drvo i svako umjetno djelo,
34 i dade mu dar, njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, da mogu i
druge učiti.
35 Ispuni ih vještinom da rade svaki posao, da kuju, oblikuju, vezu i tkaju razne tkanine,
plave, crvene i grimizne, crvac i tanki lan te da vrše i izume svakojake radove.”
LB) Izlazak glava 36
1 Besalel, Oholiab i svi vješti ljudi, kojima Gospod bješe dao mudrost i razum da znaju
raditi izradiše sve radove za službu u Svetištu, kao što bješe zapovjedio Gospod.
2 Mojsije pozva Besalela, Oholiaba i sve vješte ljude kojima Gospod dade mudrost i duh,
koje god podiže srce njihovo da dođu i rade taj posao.
3 Oni uzeše od Mojsija sve priloge koje donesoše sinovi Izraelovi da se uradi djelo za
službu u Svetištu. Ali se svakog jutra još donošahu Mojsiju dragovoljni prilozi.
4 Tada svi vješti ljudi koji bijahu zaposleni na radu oko Svetišta ostaviše svoj posao i
dođoše Mojsiju
5 i rekoše mu: “Narod donosi više nego što treba za djelo koje je Gospod zapovjedio da se
napravi.”
6 Mojsije zapovjedi da se oglasi u taboru: da ni čovjek ni žena ne donese više priloga za
Svetište. I zabrani se narodu da donosi.
7 Jer bijaše svega dosta da se napravi djelo i još je preticalo.
8 Svi vješti ljudi između onih koji su radili načiniše šator od deset ćilimova od tankoga
prepredenog lana i od tkanine plave, crvene i grimizne s kerubinima umjetnički
izrađenim.
9 U dužinu imaše jedan ćilim dvadeset i osam lakata, a u širinu četiri. Svi ćilimovi bijahu
iste mjere.
10 Sastaviše pet takvih ćilimova jedan s drugim; i pet drugih ćilima sastaviše jedan s
drugim.
11 Načiniše petlje plave po rubu od ćilima na kraju prvog sastava, a isto tako načiniše po
rubu ćilima na kraju drugog sastava.
12 Pedeset petlji načiniše na prvom ćilimu, i pedeset na ćilimu na kraju drugog sastava.
Petlje bijahu jedna prema drugoj.
13 Načiniše pedeset zlatnih kuka i sastaviše kukama ćilimove jedan s drugim. Tako se
šator sastavi kao jedna cjelina.
14 Načiniše ćilime od kostrijeti za zatvor nad šatorom; načiniše jedanaest takvih ćilima.
15 Jedan ćilim imao je trideset lakata dužine i četiri lakta širine; svih jedanaest ćilimova
bijahu iste mjere.
16 Sastaviše pet ćilimova, pa drugih šest.
17 Načiniše pedeset petlji po rubu jednoga ćilima na kraju prvog sastava i pedeset petlji
na rubu ćilima na kraju drugog sastava.
18 Načiniše pedeset kuka od bakra da se skupi naslon tako da čini cjelinu.
19 Načiniše za zastor pokrivač od koža ovnujskih crveno obojenih i pokrivač od koža
jazavčevih koji se trebao postavljati odozgor.
20 Načiniše daske za šator od drveta bagremova, uspravno namještene.
21 Daske bijahu duge deset lakata, a široke lakat i pol.
22 Na svakoj dasci bijahu po dva čepa, jedan prema drugome; tako načiniše na svim
daskama za šator.
23 Za južnu stranu šatora načiniše dvadeset dasaka.
24 Postaviše četrdeset srebrnih podnožja pod dvadeset dasaka, dva podnožja pod svaku
dasku za dva njezina čepa.
25 Tako isto i za drugu stranu šatora, prema sjeveru, načiniše dvadeset dasaka
25 i još dvije daske načiniše za uglove od šatora, s obiju strana;
26 i četrdeset srebrnih podnožja pod njih, dva pod svaku dasku.
26 i četrdeset srebrnih podnožja pod njih, dva pod svaku dasku.
27 Za zapadnu stranu šatora načiniše šest dasaka;
27 Za zapadnu stranu šatora načiniše šest dasaka;
28 Tako isto i za drugu stranu šatora, prema sjeveru, načiniše dvadeset dasaka
29 one bijahu dvostruke na svojoj donjoj strani a na gornjoj vezane kolutom; tako učiniše
za obje na dva ugla.
30 Tako bijaše osam dasaka sa srebrnim podnožjima, to jest šesnaest podnožja, po dva pod
svaku dasku.
31 Načiniše pet prečnica od bagremova drveta za daske s jedne strane šatora
32 i pet za daske s druge strane šatora te pet na zapadnoj strani na dnu šatora,
33 a srednju prečnicu napraviše preko sredine dasaka od jednoga kraja do drugoga.
34 Daske okovaše zlatom, a kolutove također načiniše od zlata da u njima stoje prečnice,
pa okovaše zlatom i njih.
35 Načiniše zastor od tkanine plave, crvene i grimizne i od tankoga prepredenog lana, s
umjetnički vezenim kerubinima.
36 Načiniše za nj četiri stupa od bagremova drveta i okovaše ih zlatom; kuke na njima
bijahu od zlata, a sališe im četiri podnožja od srebra.
37 Za ulaz napraviše zastor od vezene tkanine plave, crvene i grimizne i od tankoga
prepredenog lana.
38 Načiniše pet stupova za nj s kukama, a vrhove i pojase im okovaše zlatom; pet podnožja
bilo je od bakra.
LB) Izlazak glava 37
1 Besalel načini kovčeg od bagremova drveta dva i pol lakta dug, a lakat i pol širok te lakat
i pol visok.
2 On ga okova čistim zlatom iznutra i izvana, a načini mu i zlatan porub unaokolo.
3 Sali mu četiri koluta od zlata koja utvrdi na četiri ugla njegova; dva koluta s jedne, a dva
s druge strane.
4 Načini poluge od bagremova drveta i okova ih zlatom.
5 Provuče poluge kroz kolutove s obiju strana kovčega da se kovčeg može nositi.
6 Načini poklopac od čistoga zlata dva i pol lakta dug i jedan i pol širok.
7 Načini dva kerubina od zlata; napravi ih od kovanoga zlata, na dva kraja od zaklopca,
8 jednog kerubina na kraju jedne strane, a drugoga na kraju druge; napravi kerubine da
izlaze iz dva kraja zaklopca.
9 Kerubini su imali krila raširena uvis i zaklanjali su svojim krilima zaklopac, a licem
bijahu okrenuti jedan prema drugome; kerubini su bili licem okrenuti prema zaklopcu.
10 On načini stol od bagremova drveta, dva lakta dug i jedan lakat širok te jedan i pol
visok.
11 Okova ga čistim zlatom i načini mu zlatan porub unaokolo.
12 Napravi i oplatu širine podlanice, a uz oplatu načini zlatan porub unaokolo.
13 Sali četiri koluta od zlata i utvrdi ih na četiri ugla koji bijahu na četiri noge stola.
14 Kolutovi bijahu prema oplati, i u njima poluge da bi se stol mogao nositi.
15 Poluge načini od bagremova drveta i okova ih zlatom; one su služile za nošenje stola.
16 Načini od čistoga zlata posuđe za stol: tanjure, kupe, kaleže i kotliće za izlijevanje
prinosa.
17 Načini svijećnjak od čistoga zlata; načini svijećnjak od kovanoga zlata: temelj, stup,
čašice, jabuke i cvjetovi bijahu od jednog komada.
18 Sa strane je izlazilo šest grana: tri grane svijećnjaka s jedne strane, a tri s druge.
19 Tri čašice u obliku badema s jabukama i cvjetovima bijahu na jednoj grani, a tri čašice u
obliku badema s jabukama i cvjetovima na drugoj grani; tako isto na svih šest grana koje
izlažahu iz svijećnjaka.
20 Na samom svijećnjaku bile su četiri čašice u obliku badema sa svojim jabukama i
cvjetovima.
21 Jedna jabuka bješe pod dvjema granama koje izlažahu iz svijećnjaka, jedna jabuka pod
drugim dvjema granama, a jedna jabuka pod dvjema drugim granama; isto je to tako bilo
pod svih šest grana koje izlažahu iz svijećnjaka.
22 Jabuke i grane od svijećnjaka bijahu od jednog komada; a on bješe sav od kovanoga
zlata od čistoga zlata.
23 On načini sedam žižaka, usekače i pepeljare od čistoga zlata.
24 Uloži talenat čistoga zlata u svijećnjak i u sve sprave njegove.
25 On učini kadioni žrtvenik od bagremova drveta; dužina mu je bila jedan lakat, širina
također; bješe četvorouglast, visok dva lakta. Iz njega izlažahu rogovi.
26 On ga okova čistim zlatom, odozgor i sa strane unaokolo, i okova zlatom rogove te
načini porub od zlata unaokolo.
27 Ispod poruba, na dva ugla njegova s obiju strana, načini dva koluta za poluge da bi se
žrtvenik mogao nositi.
28 Poluge načini od bagremova drveta i okova ih zlatom.
29 On uredi ulje za sveto pomazanje i čisti kad mirisni vještinom pomastara.
LB) Izlazak glava 38
1 Potom načini žrtvenik za žrtve paljenice od bagremova drveta, pet lakata dug, pet
lakata širok, četvorouglast, a visok tri lakta.
2 Na četiri ugla načini mu rogove koji izlažahu iz žrtvenika i obloži ga bakrom.
3 Načini posuđe za žrtvenik, lonce, lopatice, kotliće, vilice i kliješta; sve posuđe načini od
bakra.
4 Napravi za žrtvenik rešetku od bakra u obliku mreže, koju postavi ispod žrtvenika, od
temelja do polovice visine žrtvenika.
5 Sali četiri koluta za četiri ugla bakrene rešetke da se kroz njih provuku poluge.
6 Poluge načini od bagremova drveta i okova ih bakrom.
7 Provuče poluge kroz kolutove s obiju strana žrtvenika da se može nositi. On ga načini od
dasaka, šuplja.
8 Potom načini bakreni legen i bakreno podnožje, upotrebljavajući za to ogledala žena
koje se skupljahu pred vratima šatora od sastanka.
9 Onda načini trijem. Na južnoj strani bilo je, za obrazovanje trijema, zavjesa od tankoga
prepredenog lana za sto lakata dužine,
10 s dvadeset stupova naslonjenih na dvadeset podnožja od bakra; kuke i pojasi na
stupovima bijahu od srebra.
11 Na sjevernoj strani bilo je sto lakata dužine zavjesa s dvadeset stupova i dvadeset
podnožja od bakra: kuke i pojasi na stupovima bijahu od srebra.
12 Na zapadnoj strani bilo je pedeset lakata dužine zavjesa s deset stupova i deset
podnožja; kuke i pojasevi na stupovima bijahu od srebra.
13 Na istočnoj strani, za pedeset lakata širine,
14 bilo je na jednom krilu petnaest lakata zavjesa, s tri stupa i tri podnožja,
15 a na drugom krilu, s druge strane vrata od trijema, bilo je petnaest lakata zavjesa, s tri
stupa i tri podnožja.
16 Sve zavjese na trijemu bijahu od tankoga prepredenog lana.
17 Podnožja pod stupovima bijahu od bakra, a kuke i pojasi na stupovima od srebra;
oglavlja im bijahu obložena srebrom; svi stupovi u trijemu bijahu vezani pojasima od
srebra.
18 Zastori na vratima od trijema bijahu od tkanine plave, crvene i grimizne i od tankoga
prepredenog lana, vezene. U dužinu imali su dvadeset lakata, a u visinu pet, prema širini
zastora od trijema.
19 Četiri stupa i četiri podnožja pod njima bijahu od bakra, čepovi njihovi od srebra,
pojasevi od srebra, a oglavlja bijahu obložena srebrom.
20 Svi kolci u šatoru i u trijemu bijahu od bakra.
21 Evo računa šatora, šatora od sastanka, pregledana po zapovijedi Mojsijevoj, a brigom
Levita, pod upravom Itamara, sina svećenika Arona.
22 Besalel, sin Urijev, iz koljena Hurova, od plemena Judina, načini sve ono što Gospod
zapovjedi Mojsiju;
23 on je imao za pomagača Oholiaba, sina Ahisamakova, iz plemena Danova, vješta u
rezbarskom zanatu i sposobna da izumi i da veze na tkaninama plavim, crvenim i
grimiznim i na tankom lanu.
24 Cijela količina zlata uložena u ovo djelo za sve radove Svetišta, zlata dobijenog od
priloga, iznosila je dvadeset i devet talenata i sedam stotina trideset šekela, po mjeri
hramskoga šekela.
25 Srebro što se dobi od onih iz zbora, koji bijahu popisani iznosilo je sto talenata i tisuću
sedam stotina sedamdeset i pet šekela, po mjeri hramskoga šekela.
26 Pola šekela od glave, po mjeri hramskoga šekela, od svakog čovjeka koji je bio popisan
dvadeset godina i više, to jest od šest stotina tri tisuće i pet stotina pedeset ljudi.
27 Od sto talenata srebra sališe se podnožja za Svetište i podnožja za zastore, sto podnožja
od sto talenata, talenat na podnožje.
28 Od tisuću sedam stotina sedamdeset i pet šekela načiniše se kuke i pasovi za stupove i
okovaše im se oglavlja.
29 Bakar od priloga iznosio je sedamdeset talenata i dvije tisuće četiri stotine šekela.
30 Od toga načiniše se podnožja na vratima šatora od sastanka, bakreni žrtvenik, bakrena
rešetka za nj i sve sprave za žrtvenik,
31 te podnožja u trijemu i na vratima od trijema, kao i sve kolje za šator i za trijem.
LB) Izlazak glava 39
1 Od tkanine plave, crvene i grimizne načiniše se odijela za službu, za službu u Svetištu, i
sveta odijela za Arona, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju.
2 Načini se naplećak od zlata i od tkanine plave, crvene i grimizne te od tankoga
prepredenoga lana.
3 Istegnuše se listovi od zlata i isjekoše se kao žice te se utkaše u tkaninu plavu, crvenu i
grimiznu te u tanki prepredeni lan.
4 Napraviše mu se poramenice koje ga sastavljahu, i tako se on sastavljao na dva kraja.
5 Pojas bijaše iste izradbe kao i oplećak, a zakapčao se za njega; on bješe od zlata i od
tkanine plave, crvene i grimizne te od tankoga prepredenog lana, kao što je Gospod
zapovjedio Mojsiju.
6 U zlato ukovaše dva kamena oniksa i urezaše u njih imena sinova Izraelovih, kao što se
urezuju pečati.
7 Utisnuše ih na poramenice oplećka, u spomen sinova Izraelovih, kao što Gospod bješe
zapovjedio Mojsiju.
8 Načiniše naprsnik, umjetnički izrađen, iste izradbe kao i oplećak od zlata, od tkanine
plave, crvene i grimizne te od tankoga prepredenog lana.
9 On bijaše četvrtast i dvostruk, a imao je pedalj u dužinu i pedalj u širinu.
10 U nj utisnuše četiri dragulja. U prvom redu: rubin, topaz i smaragd;
11 u drugom redu: rubin, safir i dijamant;
12 u trećem redu: opal, ahat i ametist;
13 a u četvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis, sve optočeno i utvrđeno zlatom.
14 Tih kamena s imenima sinova Izraelovih bijaše dvanaest, prema njihovim imenima, a
imena bijahu urezana kao na pečatima, svaki s imenom jednoga od dvanaest plemena.
15 Na naprsniku učiniše lančiće od čistoga zlata, pletene kao gajtani.
16 Načiniše dvije zlatne kopče i dvije zlatne alke i utvrdiše te dvije alke na dva kraja
naprsnika.
17 Provukoše dva zlatna lančića kroz dvije alke na krajevima naprsnika,
18 a druga dva kraja od dva lančića zapeše za dvije kopče i pričvrstiše za poramenice
sprijeda na oplećku.
19 Napraviše još dvije zlatne alke i staviše na dva kraja naprsnika na strani prema
naplećku, iznutra.
20 Načiniše još dvije zlatne alke koje staviše na dvije poramenice na naplećku, odozgor
naprijed gdje se on sastavlja, iznad pojasa na oplećku.
21 Tako privezaše naprsnik kroz alke na njemu, a alke na naplećku plavom vrpcom da
stoji povrh pojasa oplećka i da se naprsnik ne razdvaja od njega, kao što je Gospod
zapovjedio Mojsiju.
22 Načiniše plašt oplećka, tkan sav od plave tkanine.
23 Usred plašta bijaše otvor kao prorez na oklopu, i taj je otvor bio porubljen unaokolo da
se tkanina ne bi olinjala.
24 Po skutu od plašta napraviše narove plave, crvene i grimizne, od tankoga prepredenog
konca.
25 Načiniše zvonca od čistoga zlata i staviše ih među šipke između narova po skutu od
plašta;
26 zvonce pa šipak, zvonce pa šipak po skutu od plašta unaokolo, za službu, kao što
Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
27 Načiniše haljine od tankoga otkanog lana za Arona i za sinove njegove;
28 mitru od tankoga lana, kapice kićene od tankoga lana i gaće od tankoga prepredenog
lana
29 te pojas od tankoga prepredenog lana i od tkanine plave, crvene i grimizne, vezen, kao
što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
30 Načiniše pločicu od čistoga zlata i svetu krunu i napisaše na nju kao što se na pečatima
urezuje: “Posvećen Gospodu”.
31 Učvrstiše je plavom vrpcom za mitru, odozgor, kao što Gospod bješe zapovjedio
Mojsiju.
32 Tako se dovršiše svi radovi šatora, šatora od sastanka. Sinovi Izraelovi učiniše sve kao
što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju; tako oni učiniše.
33 Donesoše šator k Mojsiju, a i naslon i sve sprave njegove, kuke, daske, prečnice,
stupove i podnožja,
34 pokrivač od koža ovnujskih crveno obojenih, pokrivač od koža jazavčevih i ćilime,
35 kovčeg od svjedočanstva i poluge za nj i zaklopac,
36 stol sa svim spravama njegovim i prinesene hljebove,
37 svijećnjak od čistoga zlata, žiške njegove, žiške uređene i sve sprave njegove te ulje za
svijećnjak,
38 žrtvenik zlatni i ulje pomazanja te kad mirisni i zastor za vrata od šatora,
39 žrtvenik bakreni, rešetku bakrenu za nj, poluge i sve sprave, legen i podnožje njegovo,
40 zastore za trijem, stupove i podnožja, zastor za vrata od trijema, užad i kolje i sve
sprave za službu u šatoru, za šator od sastanka,
41 odijela za službu u Svetištu, sva odijela za svećenika Arona i haljine za sinove njegove
za svećeničku službu.
4inovi Izraelovi izradiše sve ove radove kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
43 Mojsije pregleda sve te radove, i gle, sve bijaše urađeno kao što je Gospod zapovjedio;
tako oni uradiše. I Mojsije ih blagoslovi.
LB) Izlazak glava 40
1 Gospod reče Mojsiju:
2 “Prvog dana prvog mjeseca podigni šator, šator od sastanka,
3 i stavi ondje kovčeg od svjedočanstva i zakloni ga zastorom,
4 unesi stol i uredi što treba na njemu; unesi i svijećnjak i zapali žiške na njemu.
5 Namjesti zlatni kadioni žrtvenik pred kovčeg od svjedočanstva i objesi zastore na vrata
od šatora
6 te stavi žrtvenik za žrtve paljenice pred vrata od šatora, šatora od sastanka;
7 stavi legen između šatora od sastanka i žrtvenika i nalij vode u nj.
8 Podigni trijem unaokolo i stavi zastor na vrata od trijema.
9 Uzmi ulje pomazanja i pomaži šator i sve što je u njemu te posveti njega i sve sprave
njegove i on će biti svet.
10 Pomaži i žrtvenik za žrtve paljenice i sve sprave njegove, pa ćeš posvetiti žrtvenik i on
će biti svetinja nad svetinjama.
11 Pomaži i legen i podnožje njegovo te ga posveti.
12 Kaži Aronu i sinovima njegovim da pristupe na vrata od šatora od sastanka i umij ih
vodom.
13 Obuci Arona u sveto odijelo, pomaži ga i posveti da bude u mojoj službi kao svećenik.
14 Zapovjedi i sinovima njegovim da pristupe i obuci im haljine.
15 Pomaži ih kao što budeš pomazao oca njihova, da budu u mojoj službi kao svećenici.
Ovo će im pomazanje osigurati zauvijek svećenstvo među njihovim potomcima.”
16 Mojsije učini sve kako mu zapovjedi Gospod; sve tako učini.
17 I šator bi podignut u prvi dan prvoga mjeseca druge godine.
18 Mojsije podiže šator; on namjesti podnožja, postavi daske, provuče prečnice i podiže
stupove.
19 Razape naslon nad šator i postavi pokrivač na naslon odozgor, kao što Gospod bješe
zapovjedio Mojsiju.
20 On uze svjedočanstvo, stavi ga u kovčeg i provuče poluge na kovčegu, a zaklopac stavi
na kovčeg.
21 On unese kovčeg u šator i objesi zastor te zaklopi kovčeg sa svjedočanstvom, kao što
Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
22 Postavi stol u šatoru od sastanka na sjevernu stranu šatora pred zastorom,
23 i postavi na nj kruhove pred Gospodom, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
24 Namjesti svijećnjak u šatoru od sastanka, prema stolu, na južnu stranu šatora.
25 I zapali žiške na njemu pred Gospodom, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
26 Namjesti zlatni žrtvenik u šatoru od svjedočanstva pred zastorom
27 i zapali na njemu kad mirisni, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
28 I objesi zastor na vrata od šatora.
29 Namjesti žrtvenik za žrtve paljenice na vrata od šatora, šatora od sastanka, i prinese na
njemu žrtvu paljenicu, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
30 I stavi legen između šatora od sastanka i žrtvenika te nali u nj vode za umivanje.
31 I Mojsije i Aron i sinovi njegovi prahu tu ruke i noge svoje
32 kad ulažahu u šator od svjedočanstva i pristupahu k žrtveniku; umivahu se prije toga,
kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
33 On podiže trijem oko šatora i žrtvenika i stavi zastor na vrata od trijema. Tako Mojsije
svrši to djelo.
34 Tada oblak pokri šator od sastanka i šator se napuni slavom Gospodnjom.
35 Mojsije ne mogaše ući u šator od sastanka jer na njemu bješe oblak i šator bješe pun
slave Gospodnje.
36 Kad se oblak podizao sa šatora, tad polažahu sinovi Izraelovi dokle putovahu,
37 a kad se oblak nije podizao, oni ne polažahu do dana dok se ne podiže.
38 Jer oblak Gospodnji bješe na šatoru danju, a noću bješe na njemu oganj pred očima
svega doma Izraelova dokle god putovahu.
KNJIGA LEVITSKI ZAKON
LB) Levitski Zakon glava 1
1 Gospod zovnu Mojsija iz šatora od sastanka i reče mu:
2 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: Kad netko između vas bude prinio Gospodu žrtvu,
prinosit će žrtvu od stoke - krupne i sitne.
3 Ako prinosi žrtvu paljenicu od krupne stoke, prinosit će muško bez mane; prinosit će ga
na vratima šatora od sastanka, pred Gospodom, da izmoli milost njegovu.
4 Položit će ruku svoju na glavu žrtve paljenice, koja će biti ugodna Gospodu, da bi mu
služila za pokajanje.
5 On će zaklati tele pred Gospodom; a svećenici, sinovi Aronovi, prinijet će krv i poškropit
će njome žrtvenik koji je pred vratima šatora od sastanka sve unaokolo.
6 Odrat će žrtvu paljenicu i rasjeći je na komade.
7 Svećenici, sinovi Aronovi, naložit će oganj na žrtveniku i stavit će drva na vatru.
8 Svećenici, sinovi Aronovi, namjestit će komade, glavu i salo na drva potpaljena na
žrtveniku.
9 Crijeva i noge oprat će se vodom, a svećenik će zapaliti sve to na žrtveniku. To je žrtva
paljenica, žrtva ognjena, na ugodni miris Gospodu.
10 Ako prinosi žrtvu paljenicu od sitne stoke, od ovaca ili od koza, prinosit će muško bez
mane.
11 Zaklat će ga na sjevernoj strani žrtvenika pred Gospodom, a svećenici, sinovi Aronovi,
poškropit će krvlju njegovom žrtvenik unaokolo.
12 Rasjeći će ga na komade, a svećenik će ga s glavom i salom namjestiti na drva
potpaljena na žrtveniku.
13 Crijeva i noge oprat će se, a svećenik će prinijeti sve to i zapaliti na žrtveniku. To je
žrtva paljenica, žrtva ognjena, na ugodni miris Gospodu.
14 Ako prinosi Gospodu ptice na žrtvu paljenicu, prinosit će grlice ili golubiće.
15 Svećenik će staviti žrtvu na žrtvenik; rasjeći će joj glavu noktom i zapaliti je na
žrtveniku; iscijedit će joj krv niz jednu stranu žrtvenika.
16 Izvadit će joj volju i iščupati joj perje te baciti kraj žrtvenika, prema istoku, gdje je
pepeo.
17 I iščupat će joj krila, a da ih ne raskine; svećenik će je zapaliti na žrtveniku na drvima
koja gore. To je žrtva paljenica, žrtva ognjena, na ugodni miris Gospodu.
LB) Levitski Zakon glava 2
1 Kad netko prinosi Gospodu dar, njegov će prinos biti od bijeloga brašna; polit će ga
uljem i dodati kad.
2 Dodat će ga svećenicima, sinovima Aronovim, a svećenik će uzeti pregršt toga brašna
polivena uljem i sav kad i spalit će to na žrtveniku u ime spomena. To je prinos na ugodni
miris Gospodu.
3 Ono što ostane od toga prinosa bit će za Arona i sinove njegove. To je presveto između
prinosa spaljenih pred Gospodom.
4 Ako želiš prinijeti od onoga što je pečeno u peći, neka to budu beskvasni kolači od
bijeloga brašna zamiješeni s uljem i beskvasne pogačice namazane uljem.
5 Ako prineseš kolače pečene u tavi, neka budu od bijeloga brašna i bez kvasca, a
zamiješeni s uljem.
6 Razlomit ćeš ih na komade i politi uljem. To je prinos.
7 Ako prinosiš kolače pečene u kotlu, neka budu od bijeloga brašna, a zamiješeni s uljem.
8 Prinos koji činiš Gospodu donijet ćeš od tih stvari; predat ćeš ga svećeniku i on će ga
polagati na žrtvenik.
9 Svećenik će odvojiti ono što će se prinositi za spomen i zapalit će to na žrtveniku. To je
prinos na ugodni miris Gospodu.
10 A što ostane od prinosa, bit će za Arona i sinove njegove. To je presveto između prinosa
koji se pale pred Gospodom.
11 Nijedan prinos koji prinosite Gospodu neka ne bude s kvascem; jer vi nećete paliti ništa
s medom ili s kvascem između prinosa koji se pale pred Gospodom.
1amo kao prinos od prvina moći ćete to prinijeti pred Gospodom, ali se neće staviti na
žrtvenik kao prinos na ugodni miris.
13 Sve što prinosiš posolit ćeš, nećeš ostaviti prinosa svoga bez soli, bez znaka saveza
Boga svoga: na sve svoje prinose stavljat ćeš soli.
14 Kad prinosiš Gospodu dar od prvina, prinosit ćeš klasove nove, pržene na ognju i
smrvljene, kao dar od prvina svojih.
15 Polit ćeš to uljem i dodat ćeš kad. To je dar.
16 Svećenik će zapaliti kao spomen jedan dio isprženih klasova i ulja te cijeli kad. To je
žrtva paljenica pred Gospodom.
LB) Levitski Zakon glava 3
1 Kad netko prinosi Gospodu žrtvu zahvalnicu, ako prinosi od krupne stoke, muško ili
žensko, prinosit će ga bez mane pred Gospodom.
2 Položit će ruku svoju na glavu žrtve koju će zaklati pred vratima šatora od sastanka; a
svećenici, sinovi Aronovi, izlit će krv oko žrtvenika.
3 Od te žrtve zahvalnice prinijet će na žrtvu ognjenu pred Gospodom: salo koje pokriva
crijeva i sve salo što je na njima,
4 oba bubrega i salo što je na njima, salo koje pokriva slabine, a jetra će odijeliti od
bubrega.
5 To će spaliti sinovi Aronovi na žrtveniku zajedno sa žrtvom paljenicom, koja će biti na
drvima na ognju. To je žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu.
6 Ako prinosi od sitne stoke, muško ili žensko, neka ga prinosi na žrtvu zahvalnicu
Gospodu bez mane.
7 Ako prinosi janje na žrtvu, prinijet će ga pred Gospodom.
8 Položit će ruku svoju na glavu žrtve koju će zaklati pred šatorom od sastanka; a sinovi
Aronovi izlit će krv njezinu oko žrtvenika.
9 Od te žrtve zahvalnice prinijet će na žrtvu ognjenu pred Gospodom: salo, cijeli rep, koji
će otkinuti, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na crijevima;
10 oba bubrega i salo koje je na njima, kao i ono koje pokriva slabine i jetra, koja će
odijeliti od bubrega.
11 Svećenik će to zapaliti na žrtveniku. To je hrana žrtve spaljene pred Gospodom.
12 Ako prinosi kozu, neka je prinese pred Gospodom.
13 Položit će ruku svoju na glavu žrtve koju će zaklati pred šatorom od sastanka, a sinovi
Aronovi izlit će krv njezinu uokolo po žrtveniku.
14 Od te žrtve prinosit će na žrtvu ognjenu pred Gospodom: salo koje pokriva crijeva i sve
salo što je na crijevima;
15 oba bubrega i salo što je na njima te ono koje pokriva slabine i jetra, koja će odijeliti od
bubrega.
16 Svećenik će to spaliti na žrtveniku. Sve je salo hrana žrtve spaljene na miris ugodni
Gospodu.
17 To je vječni zakon za sve potomke vaše, u svim mjestima u kojima ćete boraviti: nećete
jesti ni sala ni krvi.”
LB) Levitski Zakon glava 4
1 Gospod progovori Mojsiju i reče:
2 “Govori sinovima Izraelovim i reci: Ako netko protiv zapovijedi Gospodnjih nehotice
zgriješi, čineći ono što nije dopušteno da se čini;
3 Ako je to svećenik pomazani koji je zgriješio i time učinio da bude kriv narod, on će za
grijeh koji je učinio prinijeti tele bez mane kao žrtvu okajnicu.
4 Dovest će tele na vrata šatora od sastanka pred Gospoda i položit će ruku svoju na glavu
teleta koje će zaklati pred Gospodom.
5 Svećenik pomazani uzet će krvi od teleta i unijet će ga u šator od sastanka.
6 Zamočit će prst svoj u krv i poškropiti njome sedam puta pred Gospodom, pred
zastorom od Svetišta.
7 Tom krvlju pomazat će svećenik rogove žrtvenika za kađenje mirisima, koji je pred
Gospodom u šatoru od sastanka, a svu će krv od teleta izliti na podnožje žrtvenika koji je
pred vratima šatora od sastanka.
8 Izvadit će sve salo iz okajničkog teleta, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na
crijevima;
9 oba bubrega i salo koje je na njima te ono koje pokriva slabine i jetra, koja će odijeliti od
bubrega.
10 Svećenik će povaditi te komade, kao što se oni vade iz teleta u žrtvi zahvalnici, i zapalit
će ih na žrtveniku.
11 Ali kožu od teleta i sve meso njegovo s glavom i s nogama, s crijevima i balegom,
12 cijelo tele, iznijet će izvan tabora na čisto mjesto gdje se prosipa pepeo i spalit će to sve
ognjem na drvima: na mjestu gdje se prosipa pepeo da se spali.
13 Ako je sav zbor sinova Izraelovih zgriješio nehotice i nesvjesno, učinivši protiv
zapovijedi Gospodnjih nešto što nije dopušteno da se čini i postavši time kriv,
14 a otkrije se grijeh koji je učinjen, tada će zbor prinijeti tele na žrtvu okajnicu i dovest
će ga pred šator od sastanka.
15 Starješine Izraelove položit će ruke svoje na glavu teleta pred Gospodom i tele će se
zaklati pred Gospodom.
16 Svećenik pomazani unijet će krvi teletove u šator od sastanka;
17 zamočit će prst svoj u krv i poškropit će sedam puta pred Gospodom, pred zastorom.
18 Tom krvlju pomazat će rogove žrtvenika koji je pred Gospodom u šatoru od sastanka, a
ostalu krv izlit će svu na podnožje žrtvenika koji je pred vratima šatora od sastanka.
19 Izvadit će iz njega sve salo i spalit će ga na žrtveniku.
20 S tim teletom učinit će onako kao što čini s teletom okajničkim; isto će tako učiniti.
Tako će svećenik vršiti za njih okajanje, i oprostit će im se.
21 A tele će iznijeti izvan tabora i spalit će ga kao i prvo tele. To je žrtva okajnica za cijeli
zbor.
22 Ako je to koji poglavar koji je zgriješio, učinivši nehotice protiv zapovijedi Gospoda,
Boga svoga, nešto što nije dopušteno da se čini i tako postao kriv,
23 a otkrije se grijeh koji je on počinio, tada će on dovesti na žrtvu muško jare bez mane.
24 On će položiti ruku svoju na glavu jareta, koje će zaklati na mjestu na kojem se kolju
žrtve paljenice pred Gospodom. To je žrtva okajnica.
25 Svećenik će na svoj prst uzeti krvi od okajničke žrtve i pomazat će rogove žrtvenika, a
ostalu će krv izliti na podnožje žrtvenika.
26 Sve salo spalit će na žrtveniku, kao i salo od žrtve zahvalnice. Tako će svećenik vršiti za
njega okajanje grijeha njegovog, i oprostit će mu se.
27 Ako netko iz narod zgriješi, učinivši nehotice protiv zapovijedi Gospodnjih nešto što
nije dopušteno da se čini i tako postane kriv,
28 a otkrije se grijeh koji je počinio, tada će dovesti na žrtvu žensko jare bez mane za
grijeh koji je počinio.
29 Položit će ruku svoju na glavu okajničke žrtve, koju će zaklati na mjestu na kojem se
kolju žrtve paljenice.
30 Svećenik će na svoj prst uzeti krvi od nje i pomazat će rogove žrtvenika, a ostalu će svu
krv izliti na podnožje žrtvenika.
31 Izvadit će iz nje sve salo, kao što se vadi salo iz žrtve zahvalnice, a svećenik će to
zapaliti na žrtveniku na ugodni miris Gospodu. Tako će za njega svećenik vršiti okajanje
grijeha, i oprostit će mu se.
32 Ako prinosi janje kao žrtvu okajnicu, prinosit će žensko bez mane.
33 Položit će ruku svoju na glavu okajničke žrtve, koju će zaklati na mjestu gdje se kolju
žrtve paljenice.
34 Svećenik će uzeti krvi od žrtve na svoj prst i pomazat će rogove žrtvenika, a svu ostalu
krv izlit će na podnožje žrtvenika.
35 Izvadit će sve salo, kao što se vadi salo iz janjeta za žrtvu zahvalnicu, a svećenik će ga
zapaliti na žrtveniku ognjenu pred Gospodom. Tako će svećenik vršiti za njega okajanje
grijeha koji je počinio, i oprostit će mu se.
LB) Levitski Zakon glava 5
1 Kad netko, pošto je zaklet kao svjedok, zgriješi ne iskazujući ono što je vidio ili što zna,
nosit će teret krivice svoje.
2 Kad se netko dotakne nečiste stvari, strvine od nečiste životinje - bilo to od divlje ili od
domaće životinje ili gmizavca - ako i u neznanju to učini, ipak će se oskrvnuti i bit će kriv.
3 Kad se u neznanju dotakne bilo koje nečistoće čovječje, kriv je čim se toga sjeti.
4 Kad se netko nepromišljeno zakune da će učiniti nešto zlo ili dobro, izgovarajući
lakomisleno kakvu kletvu koju ljudi običavaju izgovarati, kriv je čim se sjeti onoga što je
učinio.
5 Koji dakle bude kriv za koju od tih stvari, priznat će odmah svoj grijeh.
6 Zatim će na ime žrtve za prijestup i za grijeh koji je počinio prinijeti Gospodu ženku od
sitne stoke, ovcu ili kozu, kao žrtvu okajnicu. A svećenik će za njega vršiti okajanje grijeha
njegovog.
7 Ako nema da prinese ovcu ili kozu, onda će donijeti na žrtvu Gospodu za prijestup i za
grijeh što je počinio dvije grlice ili dva golubića, jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao
žrtvu paljenicu.
8 On će ih donijeti svećeniku koji će prinijeti prvo ono što je za okajanje i noktom će mu
rasjeći glavu kod šije, ali ga neće razdvojiti.
9 Krvlju okajničke žrtve poškropit će strane žrtvenika, a ostalu krv iscijedit će na
podnožje žrtvenika. To je žrtva okajnica.
10 Od drugoga načinit će žrtvu paljenicu kao obično. Tako će svećenik vršiti za njega
okajanje grijeha koji je počinio, i oprostit će mu se.
11 Ako nema da prinese ni dvije grlice ili dva golubića, onda će kao žrtvu za to što je
zgriješio donijeti desetinu efe bijelog brašna na ime žrtve okajnice; ali neka ne dodaje ulja
i ne stavlja tamjana, jer je to žrtva okajnica.
12 On će je donijeti svećeniku, a svećenik će od toga uzeti pregršt u ime spomena i zapalit
će na žrtveniku kao žrtvu ognjenu pred Gospodom.
13 Tako će svećenik vršiti za njega okajanje grijeha koji je počinio u kojoj od tih stvari, i
oprostit će mu se. Ostatak od prinosa ići će svećeniku, kao u prinosu za dar.”
14 Gospod govori Mojsiju i reče:
15 “Kad netko počini pronevjeru i ogriješi se nehotice o stvari posvećene Gospodu,
prinijet će Gospodu na žrtvu za prijestup i za grijeh svoj ovna bez mane, kojeg će uzeti iz
svog stada prema tvojoj procjeni u srebrnim šekelima, po mjeri hramskoga še
16 On će, dodajući još jednu petinu, dati vrijednost stvari kojom je oštetio Svetište i
predat će to svećeniku, a svećenik će za njega vršiti okajanje ovnom prinesenim na žrtvu
za prijestup, i oprostit će mu se.
17 Tko zgriješi učinivši u neznanju nešto što je Gospod zabranio da se čini, bit će kriv i
nosit će teret krivice svoje.
18 On će dovesti k svećeniku ovna bez mane, uzeta iz stada prema tvojoj procjeni, a
svećenik će za njega vršiti okajanje grijeha koji je učinio u neznanju, i oprostit će mu se.
19 To je žrtva za prijestup. Taj je čovjek kriv prema Gospodu.”
20 Gospod govori Mojsiju i reče:
21 “Kad netko zgriješi i učini pronevjeru Gospodu, lažući bližnjega svoga za ostavu ili za
stvar predanu mu na čuvanje, za stvar ukradenu ili otetu na prijevaru,
22 krijući da je našao koju izgubljenu stvar, ili se krivo zakune za koju god stvar i tako
počini grijeh;
23 kad on tako zgriješi i postane kriv, vratit će stvar ukradenu ili na prijevaru prisvojenu,
ili predanu mu na ostavu, ili nađenu izgubljenu stvar.
24 ili stvar za koju se krivo zakleo. Vratit će je cijelu, i još će dometnuti petinu; predat će
je njezinu vlasniku u onaj dan kad prinese žrtvu za prijestup.
25 On će predati svećeniku na žrtvu za prijestup prema Gospodu ovna bez mane uzeta iz
stada po tvojoj procjeni.
26 A svećenik će za njega vršiti pred Gospodom okajanje, i oprostit će mu se, ma koji bio
prijestup zbog kojeg je postao kriv.”
LB) Levitski Zakon glava 6
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Daj ovu zapovijed Aronu i sinovima njegovim, i reci: Ovo je zakon za žrtvu paljenicu.
Žrtva paljenica ostat će na ognju na žrtveniku cijelu noć do jutra, a vatra će na žrtveniku
jednako gorjeti.
3 Svećenik će obući svoj laneni stihar i gaće lanene na sebe, zgrnut će pepeo od ognja koji
spali žrtvu na žrtveniku i izručit će ga kod žrtvenika.
4 Zatim će svući svoje haljine i obući druge te iznijeti pepeo iz tabora na čisto mjesto.
5 Vatra će gorjeti na žrtveniku; neće se gasiti. Svećenik će svako jutro naložiti drva na
oganj, namjestit će žrtvu paljenicu i spalit će salo od žrtava zahvalnica.
6 Oganj će sveudilj gorjeti na žrtveniku. On se neće gasiti.
7 Ovo je zakon za prinos. Sinovi Aronovi prinosit će ga pred Gospodom, pred žrtvenikom.
8 Svećenik će uzeti pregršt bijeloga brašna, ulja i sav kad koji se dodaje prinosu te spaliti
to na žrtveniku na ime spomena, na ugodni miris Gospodu.
9 Aron i sinovi njegovi jest će ono što ostane od prinosa. Jest će to bez kvasca na svetom
mjestu, u trijemu šatora od sastanka.
10 Neće se mijesiti s kvascem. To je dio što im dadoh od žrtava svojih paljenica. To je
presveto, kao žrtva okajnica i kao žrtva za prijestup.
11 Svako muško između sinova Aronovih jest će od toga. To je zakon vječni za potomke
vaše za prinose koji se pale pred Gospodom. Što se god dotakne toga bit će sveto.”
12 Gospod govori Mojsiju i reče:
13 “Ovo jeprinos koji će Aron i sinovi njegovi prinositi Gospodu u dan svoga pomazanja:
Desetinu efe bijeloga brašna na ime vazdanjeg prinosa, polovicu ujutro, a polovicu uvečer.
14 To će se zgotoviti u tavi, s uljem, i donijet ćeš to prženo; donijet ćeš i skuhano, na
komade, kao prinos na ugodan miris Gospodu.
15 Svećenik između sinova Aronovih koji bude pomazan nakon njega činit će također taj
prinos. To je zakon vječni pred Gospodom. To će se sve spaliti.
16 Svaka svećenička žrtva prinosnica treba se spaliti. Neće se jesti.”
17 Gospod Govori Mojsiju i reče:
18 “Govori Aronu i sinovima njegovim i reci: Ovo je zakon za žrtvu okajnicu. Na mjestu
gdje se kolje žrtva paljenica klat će se pred Gospodom i žrtva okajnica. To je presveto.
19 Svećenik koji prinese žrtvu okajnicu pojest će je. Na svetom će je mjestu pojesti, u
trijemu šatora od sastanka.
20 Što se god dotakne mesa njezina bit će sveto, i ako tko pokaplje krvlju njezinom
haljinu, ono što je pokapano prat će se na svetom mjestu.
21 Zemljana posuda u kojoj se kuhala razbit će se; ako se kuhala u bakrenoj posudi, ona će
se istrti i oprati u vodi.
22 Od toga će jesti svako muško između svećenika. To je presveto.
23 Ali se neće jesti ni jedna okajnička žrtva krv koje se unese u šator od sastanka da se vrši
okajanje u Svetištu. Ona će se spaliti ognjem.
LB) Levitski Zakon glava 7
1 Ovo je zakon za žrtvu za prijestup. Ona je presveta.
2 Na mjestu na kojem se kolje žrtva paljenica klat će se i žrtva za prijestup, a krvlju
njezinom poškropit će se žrtvenik odozgor unaokolo.
3 Prinosit će se sve salo njezino, rep i salo što pokriva crijeva,
4 oba bubrega i salo što je na njima te ono koje pokriva slabine i jetra, koja će se odvojiti
od bubrega.
5 Svećenik će to spaliti na žrtveniku na žrtvu ognjenu pred Gospodom. To je žrtva za
prijestup.
6 Svako muško između svećenika jest će od nje; jest će se na svetom mjestu. To je
presveto.
7 Žrtva za prijestup je kao i žrtva okajnica. Jedan je zakon za obje. Žrtva je za svećenika
koji njome vrši okajanje.
8 Svećenik koji prinese nečiju žrtvu dobija kožu žrtve koju prinese.
9 Svaki prinos pečen u peći, zgotovljen u kotlu ili na tavi, pripada onom svećeniku koji ga
prinese.
10 Svaki prinos zamiješen s uljem i suh pripada svim sinovima Aronovim, kako jednome
tako i drugome.
11 Ovo je zakon za žrtvu zahvalnicu koja se prinosi Gospodu.
12 Ako je netko prinosi kao zahvalu, prinijet će uz žrtvu zahvalnicu kolače bez kvasa
zamiješene s uljem i pogačice bez kvasca namazane uljem te kolače od bijeloga brašna
pržene i zamiješene s uljem.
13 Ovim kolačima dodat će kvasni kruh kao prinos uz žrtvu zahvalnicu koju prinosi kao
zahvalu.
14 Od svakog prinosa jedan će se dio prinositi Gospodu podizanjem, i to će pripadati
onome svećeniku koji poškropi krvlju od žrtve zahvalnice.
15 Meso od žrtve kao zahvalu i od žrtve zahvalnice pojest će se u onaj dan kad se prinese;
neće se ništa ostavljati do jutra.
16 Ako netko prinese žrtvu radi ispunjenja zavjeta ili kao dragovoljni prinos, žrtva će se
jesti u onaj dan kad se prinese; ako što ostane, pojest će se sutradan.
17 Ako od te žrtve ostane nešto mesa do trećega dana, to će se spaliti ognjem.
18 Ako se u treći dan jede od mesa žrtve zahvalnice, žrtva neće biti ugodna i neće se
primiti onome koji ju je prinio; bit će stvar nečista.
19 Meso koje bi se dotaklo čega nečistoga neće se jesti, nego će se ognjem spaliti. Svaki
koji je čist može jesti mesa;
20 ali koji je nečist, a jede mesa od žrtve zahvalnice koja pripada Gospodu, taj će se
istrijebiti iz naroda svoga.
21 I tko se dotakne čega nečistoga, nečistoće čovječje, nečistoće životinje ili bilo koje
nečiste stvari, pa jede mesa od žrtve zahvalnice koja pripada Gospodu, taj će se istrijebiti
iz naroda svoga.”
22 Govori Gospod Mojsiju i reče:
23 “Govori sinovima Izraelovim i reci:
24 Ne jedite sala od vola, ni od ovce, ni od koze. Salo od mrtve ili rastrgane životinje moći
će služiti za kakvu drugu upotrebu, ali vi nećete jesti od njega.
25 Tko jede sala od životinja koje se prinose na žrtvu ognjem spaljenu pred Gospodom,
istrijebit će se iz naroda svoga.
26 Ni krvi nećete jesti u stanovima svojim, ni od ptice ni od koje životinje.
27 Svaki koji jede bilo koje krvi istrijebit će se iz naroda svoga.”
28 Gospod govori Mojsiju i reče:
29 “Govori sinovima Izraelovim i reci: tko prinosi Gospodu svoju žrtvu zahvalnicu donijet
će prinos svoj od žrtve zahvalnice.
30 Svojim rukama nosit će ono što treba da se sažeže pred Gospodom; nosit će salo s
grudima, grudi da se obrću na jednu i na drugu stranu pred Gospodom.
31 Svećenik će zapaliti salo na žrtveniku, a grudi će biti za Arona i za sinove njegove.
32 Desno pleće od svojih žrtava zahvalnica predat ćete svećeniku, prinoseći ga
podizanjem.
33 Onaj od sinova Aronovih koji prinese krv i salo od žrtve zahvalnice dobit će desno
pleće.
34 Jer grudi koje se obrću i pleće koje se prinosi podizanjem ja uzimam od sinova
Izraelovih od svih njihovih žrtava zahvalnica i dajem svećeniku Aronu i sinovima
njegovim, po zakonu vječnom koji će držati sinovi Izraelovi.
35 To je pravo koje će pomazanje Aronovo i sinova njegovih dati njima na žrtvama
ognjem spaljenim pred Gospodom, od dana kad se prikažu u mojoj svećeničkoj službi.
36 To je ono što Gospod zapovijeda sinovima Izraelovim da im daju od dana njihova
pomazanja. To će biti vječni zakon za potomke njihove.”
37 To je zakon za žrtvu paljenicu, za prinos, za žrtvu okajnicu, za žrtvu za prijestup, za
posvetnicu i za žrtvu zahvalnicu.
38 To je Gospod zapovjedio Mojsiju na gori Sinaju kad je zapovjedio sinovima Izraelovim
da donesu prinose svoje Gospodu u Sinajskoj pustinji.”
LB) Levitski Zakon glava 8
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Uzmi Arona i sinove njegove s njim, odijela i ulje pomazanja i tele za žrtvu okajnicu,
dva ovna i košaricu beskvasnih kruhova;
3 i sazovi sav zbor pred vrata šatora od sastanka.”
4 Mojsije učini kako mu zapovjedi Gospod i zbor se skupi pred vratima šatora od sastanka.
5 Mojsije reče zboru: “Evo što je Gospod zapovjedio da se učini.”
6 Mojsije učini da pristupe Aron i sinovi njegovi i opra ih vodom.
7 On obuče Aronu stihar, opasa ga pojasom, stavi mu povrh njega oplećak koji steže oko
njega pojasom od oplećka i opasa ga njim.
8 Stavi na nj naprsnik, a na naprsnik Urim i Tumim.
9 Stavi mu mitru na glavu, a na mitru sprijeda zlatnu ploču, krunu svetu, kao što Gospod
zapovjedi Mojsiju.
10 Mojsije uze ulje pomazanja i pomaza šator i sve stvari u njemu, pa ih posveti.
11 Poškropi njim sedam puta žrtvenik te pomaza žrtvenik i sve sprave njegove, i legen i
podnožje njegovo da ih posveti.
12 Izli ulja pomazanja na glavu Aronu i pomaza ga da se posveti.
13 Mojsije učini da pristupe i sinovi Aronovi, obuče im stihare, opasa ih pojasom i veza im
kapice na glave, kao što mu Gospod bješe zapovjedio.
14 Učini da se dovede okajničko tele te Aron i sinovi njegovi položiše ruke svoje na glavu
okajničkog teleta.
15 Mojsije ga zakla, pa uzevši krvi njegove pomaza prstom svojim rogove žrtvenika
unaokolo i očisti žrtvenik, a ostalu krv izli na podnožje žrtvenika i posveti ga da se na
njemu vrši okajanje.
16 On uze sve salo s crijeva, jetra, oba bubrega i salo oko njih te to zapali na žrtveniku.
17 A tele s kožom, s mesom i balegom spali ognjem izvan tabora, kao što Gospod bješe
zapovjedio Mojsiju.
18 On učini da se dovede ovan za žrtvu paljenicu, a Aron i sinovi njegovi položiše ruke
svoje na ovnovu glavu.
19 Mojsije ga zakla i poškropi krvlju njegovom žrtvenik odozgor unaokolo.
20 I rasjekavši ovna na komade, zapali glavu, komade i salo.
21 A crijeva i noge opra vodom i spali cijelog ovna na žrtveniku; i bi žrtva paljenica na
ugodni miris, žrtva ognjem spaljena pred Gospodom, kao što Gospod bješe zapovjedio
Mojsiju.
22 On učini da se dovede i drugi ovan, ovan za posvećenje; a Aron i sinovi njegovi položiše
ruke svoje na ovnovu glavu.
23 Mojsije ga zakla, uze krvi njegove i pomaza njome kraj desnoga uha Aronu, palac desne
ruke njegove te palac desne noge.
24 Mojsije učini da pristupe sinovi Aronovi, pa i njima pomaza istom krvlju kraj desnoga
uha, palac desne ruke i palac desne noge; a ostalu krv izli po žrtveniku unaokolo.
25 Uze salo i rep i sve salo s crijeva, jetra i oba bubrega i salo oko njih i desno pleće,
26 a iz kotarice beskvasnih kruhova postavljene pred Gospodom uze jedan beskvasni
kolač, jedan kolač hljeba s uljem i jednu pogačicu te ih stavi na salo i na desno pleće.
27 Sve to stavi na ruke Aronu i sinovima njegovim i obrnu na jednu i na drugu stranu pred
Gospodom.
28 Zatim Mojsije uze to s ruku njihovih i zapali na žrtveniku povrh žrtve paljenice; to je
bila žrtva posvećenja, žrtva ognjem spaljena na ugodni miris Gospodu.
29 Mojsije uze grudi i obrnu ih na jednu i na drugu stranu pred Gospodom: to bi dio
Mojsijev, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
30 Mojsije uze ulja za pomazanje i krvi koja bješe na žrtveniku te poškropi Arona i
njegovo odijelo i sinove njegove u haljinama; i tako posveti Arona i njegovo odijelo te
sinove njegove i haljine njihove s njim.
31 Mojsije reče Aronu i sinovima njegovim: “Kuhajte to meso na vratima šatora od
sastanka; tu ćete ga jesti, s kruhom koji je u košarici posvećenja, kao što sam zapovjedio
govoreći: ‘To će jesti Aron i sinovi njegovi.’
32 A što ostane od mesa i kruha, to ćete ognjem spaliti.
33 Sedam dana nećete izlaziti na vrata šatora od sastanka, dokle se ne navrše dani vašeg
posvećenja, jer ćete se sedam dana posvećivati.
34 Ono što se učinilo danas, to je Gospod zapovjedio da se čini na ime okajanja za vas.
35 Ostat ćete, dakle, sedam dana na vratima šatora od sastanka, danju i noću, i izvršit ćete
zapovijedi Gospodnje da ne umrete; jer je to tako meni zapovijedano.”
36 Aron i sinovi njegovi učiniše sve što Gospod bješe zapovjedio preko Mojsija.
LB) Levitski Zakon glava 9
1 U osmi dan Mojsije sazva Arona i sinove njegove i starješine Izraelove.
2 On reče Aronu: “Uzmi tele za žrtvu okajnicu i ovna za žrtvu paljenicu, oba bez mane, i
prinesi ih pred Gospodom.
3 Govorit ćeš sinovima Izraelovim i kazat ćeš: ‘Uzmite jare za žrtvu okajnicu i tele i janje,
oboje od godine dana, bez mane, za žrtvu paljenicu;
4 vola i ovna za žrtvu zahvalnicu da ih prinesete pred Gospodom i prinos zamiješen uljem,
jer će vam se danas pojaviti Gospod.’”
5 Oni donesoše pred šator od sastanka ono što Mojsije bješe zapovjedio, i sav se zbor
približi njima i stade pred Gospoda.
6 Mojsije reče: “Učinite što je zapovjedio Gospod, i pojavit će vam se slava Gospodnja.”
7 Mojsije reče Aronu: “Pristupi žrtveniku i prinesi žrtvu svoju okajničku i žrtvu svoju
paljenicu; vrši okajanje za sebe i za narod te prinesi žrtvu naroda i vrši i za njega okajanje,
kao što je Gospod zapovjedio.”
8 Aron pristupi žrtveniku i zakla tele za svoju žrtvu okajnicu.
9 Sinovi Aronovi dodaše mu krv, i on zamoči prst svoj u krv i pomaza rogove žrtvenika te
izli krv na podnožje žrtvenika.
10 Salo, bubrege i jetra od okajničke žrtve zapali na žrtveniku, kao što Gospod bješe
zapovjedio Mojsiju.
11 A meso i kožu spali ognjem izvan tabora.
12 On zakla žrtvu. Sinovi Aronovi dodaše mu krv od nje, i on poškropi njome žrtvenik
unaokolo.
13 Oni mu dodaše žrtvu paljenicu rasječenu na komade, zajedno s glavom, i on je zapali na
žrtveniku;
14 opravši crijeva i noge, zapali ih na žrtveniku povrh žrtve paljenice.
15 Zatim prinese žrtvu naroda. Uze jare za okajničku žrtvu naroda, zakla ga i prinese na
okajanje kao i prvo.
16 Prinese žrtvu i žrtvova je po utvrđenim propisima.
17 On prinese prinos, uze pregršt od njega i zapali na žrtveniku povrh jutarnje žrtve
paljenice.
18 Zakla vola i ovna na žrtvu zahvalnicu za narod. Sinovi Aronovi dodaše mu krv i on je
izli na žrtvenik unaokolo.
19 Dodaše mu i salo od vola i rep od ovna i salo koje pokriva crijeva, bubrege i jetra;
20 staviše sve salo na grudi, i on zapali salo na žrtveniku.
21 A grudi i desno pleće obrnu Aron na jednu i na drugu stranu pred Gospodom, kao što
Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
22 Aron podiže ruke svoje prema narodu i blagoslovi ga. Zatim siđe, pa pošto prinese
žrtvu okajnicu, prinese i žrtvu paljenicu i žrtvu zahvalnicu.
23 Mojsije i Aron uđoše u šator od sastanka, a kad opet iziđoše, blagosloviše narod; slava
Gospodnja pojavi se svemu narodu.
24 Dođe oganj od Gospoda i spali na žrtveniku žrtvu paljenicu i salo. Sav narod to vidje; i
svi povikaše od radosti i padoše ničice.
LB) Levitski Zakon glava 10
1 Sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzeše svaki po jednu kadionicu, staviše u njih oganj, a na
oganj metnuše tamjana. Oni prinesoše pred Gospodom oganj tuđ, a to im on ne bješe
zapovjedio.
2 Tada dođe oganj od Gospoda i udari ih te oni pogiboše pred Gospodom.
3 Mojsije reče Aronu: “To je što kaza Gospod kad reče: ‘Posvetit ću se preko onih koji
pristupaju k meni i proslavit ću se pred cijelim narodom.’” Aron je šutio.
4 Mojsije pozva Mišaela i Elsafana, sinove Uziela, strica Aronova, i reče im: “Dođite i
iznesite braću svoju daleko od Svetišta izvan tabora!”
5 Oni pristupiše i iznesoše ih u haljinama njihovim izvan tabora, kao što reče Mojsije.
6 Mojsije reče Aronu, Eleazaru i Itamaru, sinovima Aronovim: “Nemojte otkrivati glava
svojih ni razdirati haljina svojih da ne izginete i da se Gospod ne razgnjevi na sav zbor.
Ostavite neka braća vaša, sav dom Izraelov, plače zbog požara koje Gospod p
7 Ne izlazite s vrata šatora od sastanka da ne izginete, jer je na vama ulje pomazanja
Gospodnjega.” i oni učiniše kao što im reče Mojsije.
8 Gospod reče Aronu:
9 “Vina i žestokoga pića nećete piti ni ti ni sinovi tvoji s tobom kad ulazite u šator od
sastanka da ne umrete. To će vam biti zakon vječni za potomke vaše,
10 da biste mogli razlikovati ono što je sveto od onoga što je neposvećeno, ono što je čisto
od onoga što je nečisto,
11 te da biste učili sinove Izraelove svim zakonima koje im je dao Gospod preko Mojsija.”
12 Mojsije reče Aronu, Eleazaru i Itamaru, sinovima koji bijahu ostali Aronu: “Uzmite ono
što ostane od prinosa pri žrtvama ognjem spaljenim pred Gospodom i jedite to s
beskvasnim kruhom kod žrtvenika jer je to sveto. Jest ćete to na svetom mjestu.
13 To je tvoje pravo i pravo sinova tvojih nad žrtvama ognjem spaljenim-pred Gospodom;
jer je to tako meni zapovijedano.
14 A grudi obrtane na jednu i na drugu stranu i pleće prinošeno podizanjem jest ćete na
čistom mjestu, ti i sinovi tvoji i kćeri tvoje s tobom, jer je to dano vama, kao pravo tvoje i
tvoje djece nad žrtvama zahvalnicama sinova Izraelovih.
15 Oni će pleće prinošeno podizanjem i grudi obrtane na jednu i na drugu stranu pred
Gospodom donositi zajedno sa salom koje se pali vatrom. To će biti za te i za djecu tvoju
po zakonu vječnom, kao što je Gospod zapovjedio.”
16 Mojsije potraži jare okajanja, ali gle, ono bješe izgorjelo. Zato se on razgnjevi na
Eleazara i na Itamara, sinove koji ostadoše Aronu, i reče:
17 “Zašto ne jedoste žrtve okajničke na svetom mjestu? To je sveto, i Gospod vam to dade
da biste vi nosili grijeh svega zbora, da biste za nj vršili okajanje pred Gospodom.
18 I eto, krv od žrtve nije unesena u Svetište; trebalo je da je jedete na svetome mjestu,
kao što sam zapovjedio.”
19 Aron reče Mojsiju: “Eto danas prinesoše žrtvu svoju okajničku i žrtvu svoju paljenicu
pred Gospodom, i poslije onoga što im se dogodi, da sam danas jeo žrtvu okajnicu, bi li to
bilo dobro pred očima Gospodnjim?”
20 Mojsije ču i odobri te riječi.
LB) Levitski Zakon glava 11
1 Gospod govori Mojsiju i Aronu i reče im:
2 “Govorite sinovima Izraelovim i recite: Ovo su životinje koje ćete jesti između svih
životinja na zemlji.
3 Jest ćete od svake životinje koja ima papke razdvojene i šape razdvojene i koja preživa.
4 Ali nećete jesti od onih što samo preživaju ili što samo imaju razdvojene papke. Tako
nećete jesti devu, jer preživa ali nema razdvojenih papaka. Smatrat ćete je nečistom.
5 Svisca, koji preživa ali nema razdvojenih šapa, nećete jesti. Smatrat ćete ga nečistim.
6 Nećete jesti ni zeca, koji preživa, ali nema razdovjenih šapa. Smatrat ćete ga nečistim.
7 Nećete jesti ni svinje, koje imaju razdvojene papke, ali ne preživaju. Smatrat ćete ih
nečistim.
8 Mesa od njih ne jedite, niti se strva njihova dotičite. Smatrat ćete to nečistim.
9 Evo životinja koje ćete jesti između onih koje žive u vodi: jest ćete sve što ima peraje i
ljuske i živi u vodi, bilo u moru ili u rijekama.
10 A što nema peraje i ljuske između svega što se miče u moru i u rijekama i između svega
što živi u vodi neka vam bude gadno.
11 Bit će vam to gadno. Mesa od njih nećete jesti i gadit ćete se na njihovu strvinu.
12 Što god nema peraje i ljuske u vodi bit će vam gadno.
13 A između ptica ove da su vam gadne i ne jedite ih: orao, jastreb i morski orao,
14 eja i kraguj od svih vrsta njihovih;
15 gavran od svih vrsta njegovih;
16 noj, ćuk, liska i kobac od svih vrsta njihovih;
17 buljina, gnjurac i ušara;
18 labud, pelikan i svraka;
19 roda i čaplja od svih vrsta njihovih, pupavac i ljiljak.
20 Bit će vam gadan svaki gmizavac koji leti i koji hoda na četiri noge.
21 Ali između svih gmizavaca koji lete i idu na četiri noge jedite što ima stegna na nogama
kojima skače po zemlji.
22 Između njih jedite ove: arba, solama, hargola i hagava, po vrstama njihovim.
23 A ostali gmizavci koji lete i imaju četiri noge neka vam budu gadni.
24 Od njih ćete se oskvrniti; tko se dotakne mrtva tijela njihova, bit će nečist do večeri,
25 a tko god nosi mrtva tijela njihova, oprat će haljine svoje i bit će nečist do večeri.
26 Svaku životinju koja ima papke, ali ne razdvojene i koja ne preživa, smatrat ćete
nečistom; tko je se god dotakne bit će nečist.
27 I što god ide po šapama između svih životinja četvoronožnih smatrat ćete nečistim; tko
se dotakne strvine njihove bit će nečist do večeri.
28 A tko nosi njihovu strvinu, oprat će haljine svoje i bit će nečist do večeri. Smatrat ćete
ih nečistima.
29 Između životinja koje pužu po zemlji smatrat ćete nečistima: lasicu, miša i guštera po
vrstama njihovim,
30 ježa, žabu, tvora, puža i krticu.
31 To smatrajte nečistim između životinja koje pužu. Tko ih se dotakne mrtvih, bit će
nečist do večeri.
3vaka stvar na koju padne koje od njih mrtvo, bit će nečista - bila to sprava drvena,
haljina ili koža ili torba, i svaka stvar koja se upotrebljava; nju ćete staviti u vodu i bit će
nečista do večeri, a poslije će biti čista.
33 Svaka zemljana posuda u koju padne što od toga, i što god bude u njoj, bit će nečisto i
razbit ćete je.
34 Svako jelo, ako na njega dođe onakva voda, bit će nečisto i svako piće u svakoj takvoj
posudi bit će nečisto.
35 I na što god padne što od njihova mrtvog tijela, bit će sve nečisto; peć i ognjište neka se
razvali, jer je nečisto, i bit će vam nečisto.
36 A studenac i čatrnja gdje se skuplja voda bit će čisti;
37 ali što se dotakne njihove strvine bit će nečisto.
38 A ako se sjeme polije vodom, pa padne što od strvine njihove na sjeme, bit će nečisto.
39 Kad ugine životinja od onih koje jedete, tko se dotakne njezine strvine bit će nečist do
večeri.
40 Tko bi jeo od njezine strvine oprat će haljine svoje i bit će nečist do večeri, a tko bi
odnio strvinu njezinu, oprat će haljine svoje i bit će nečist do večeri.
41 Sve što puže po zemlji, neka vam je gadno; toga ne jedite.
42 Što god se vuče po trbuhu i što god ide na četiri noge, ili ima više nogu između svega
što puže po zemlji, to ne jedite, jer je gadost.
43 Nemojte se poganiti ničim što gmiže i nemojte se skvrniti njima, da ne budete nečisti
od njih.
44 Jer sam ja Gospod, Bog vaš. Zato se posvećujte i budite sveti, jer sam ja svet; i nemojte
se skvrniti ničim što puže po zemlji.
45 Jer sam ja Gospod koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da budem vaš Bog. Budite,
dakle, sveti, jer sam ja svet.
46 Ovo je zakon za životinje, za ptice, za sve životinje koje se miču po vodi i za sve
životinje koje pužu po zemlji
47 da raspoznate nečisto od čistoga i životinju koja se jede od životinje koja se ne jede.”
LB) Levitski Zakon glava 12
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Govori sinovima Izraelovim i reci. Kad žena zatrudni i rodi muško, bit će nečista sedam
dana; bit će nečista kao u dane svoga mjesečnog pranja.
3 Osmoga dana dijete će se obrezati.
4 Ona će ostati još trideset i tri dana da se oščisti od svoje krvi: neće se doticati nijedne
svete stvari i neće ići u Svetište dok se ne navrše dani očišćenja njezina.
5 Ako rodi žensko, bit će nečista dva tjedna, kao u dane svoga mjesečnog pranja; i ostat će
šezdeset i šest dana da se očisti od krvi svoje.
6 Kad se navrše dani njezina čišćenja, za sina ili za kćer, donijet će svećeniku na vrata
šatora od sastanka janje od godine za žrtvu paljenicu i golupče ili grlicu za žrtvu okajnicu.
7 Svećenik će ih prinijeti na žrtvu pred Gospodom i vršit će okajanje grijeha njezinog; a
ona će se očistiti od tečenja krvi svoje. To je zakon za ženu koja rodi muško ili žensko
dijete.
8 Ako ne može dati janjeta, onda će uzeti dvije grlice ili dva golubića, jednog za žrtvu
paljenicu, a drugog za žrtvu okajnicu, a svećenik će vršiti okajanje grijeha njezinog, i bit
će čista.”
LB) Levitski Zakon glava 13
1 Gospod govori Mojsiju i Aronu i reče:
2 “Kad čovjek ima na koži tijela svoga otok, lišaj ili pjegu koja na koži tijela njegova sliči
na ranu od gube, on će se dovesti k svećeniku Aronu, ili kojemu od njegovih sinova koji su
svećenici.
3 Svećenik će pregledati ranu na koži njegova tijela. Ako je dlaka na rani pobijeljela i rana
izgleda dublja od kože tijela njegova, onda je to rana od gube; i svećenik koji ga je
pregledao proglasit će da je nečist.
4 Ako je na koži tijela njegova bijela pjega koja ne izgleda dublja od kože, a ni dlaka nije
pobijeljela, onda će svećenik čovjeka s takom ranom zatvoriti na sedam dana.
5 Sedmog dana će ga svećenik pregledati; ako opazi da se rana nije razvila i da se nije
raširila po koži, svećenik će ga po drugi put zatvoriti na sedam dana.
6 Svećenik će ga sedmog dana po drugi put pregledati. Ako je rana postala blijeda i nije se
dalje raširila po koži, svećenik će proglasiti da je čist; to je samo lišaj; on će oprati haljine
svoje i bit će čist.
7 Ali ako se lišaj proširi po koži njegovoj pošto se pokazao svećeniku da ga proglasi čistim,
on će se po drugi put pokazati svećeniku na pregled.
8 Svećenik će ga pregledati. Ako se lišaj raširio po koži njegovoj, svećenik će proglasiti da
je nečist; onda je to guba.
9 Kad je na čovjeku rana od gube, neka ga odvedu svećeniku.
10 Svećenik će ga pregledati. Ako je na koži bijela oteklina i ako je dlaka pobijeljela, a na
oteklini se vidi trag od živog mesa,
11 to je guba zastarjela na koži tijela toga čovjeka. Svećenik će ga proglasiti nečistim; neće
ga zatvoriti, jer je nečist.
12 Ako se guba osuje po koži čovjeku na kome je rana i pokrije svu kožu od glave do pete,
svuda gdje ga svećenik pogleda, svećenik će ga pregledati,
13 i kad vidi da je guba pokrila cijelo tijelo, proglasit će onoga koji je imao ranu da je čist;
jer ako je sav pobijelio, čist je.
14 Ali čim se na njemu pokaže živo meso, bit će nečist.
15 Kad svećenik vidi živo meso, proglasit će ga nečistim; ono je živo meso nečisto: to je
guba.
16 Ako se živo meso promijeni i pobijeli, on će ići k svećeniku.
17 Svećenik će ga pregledati, pa ako je rana pobijeljela, svećenik će ga proglasiti čisim:
čist i jest.
18 Ako je netko na koži tijela svoga imao čir koji je zarastao,
19 a poslije na mjestu gdje je bio čir pokaže se bijela oteklina ili pjega bijela i crvenkasta,
taj će se pokazati svećeniku.
20 Svećenik će ga pregledati. Ako je pjega dublja od kože i dlaka je na njoj pobijeljela,
svećenik će ga proglasiti nečistim: to je rana od gube koja je izbila iz čira.
21 Ako svećenik vidi da dlaka na pjegi nije pobijeljela i da pjega nije dublja od kože te da je
izblijedjela, on će tog čovjeka zatvoriti na sedam dana.
22 Ako se pjega proširila po koži, svećenik će ga proglasiti nečistim: rana je od gube.
23 Ali ako je pjega ostala na istome mjestu i nije se proširila, ožiljak je od čira, i svećenik
će ga proglasiti čistim.
24 Ako je netko imao na koži tijela svoga opekotinu, pa se na tragu od opekotine pokaže
pjega bijela ili crvenkasto-bijela,
25 svećenik će ga pregledati. Ako je dlaka na pjegi pobijeljela i ako pjega izgleda dublja od
kože, to je guba koja je izbila iz opekotine: svećenik će proglasiti tog čovjeka nečistim:
rana je od gube.
26 Ako svećenik vidi da na pjegi nema bijele dlake i da ona nije dublja od kože te da je
izblijedjela, zatvorit će tog čovjeka na sedam dana.
27 Svećenik će ga sedmog dana pregledati. Ako se pjega proširila po koži, svećenik će toga
čovjeka proglasiti nečistim: rana je od gube.
28 Ali ako je pjega ostala na istom mjestu i nije se proširila po koži, a izblijedjela je, onda
je to oteklina od opekotine; svećenik će ga proglasiti čistim, jer je to ožiljak od opekline.
29 Ako se u čovjeka ili u žene pojavi rana na glavi ili na bradi,
30 svećenik će pregledati ranu. Ako ona izgleda dublja od kože i na njoj je dlaka žućkasta i
tanka, svećenik će proglasiti da je osoba nečista: to je šuga, guba na glavi ili na bradi.
31 Ako svećenik vidi da rana od šuge nije dublja od kože i da na njoj nema crne dlake,
zatvorit će na sedam dana onoga koji ima ranu od šuge.
3većenik će sedmog dana pregledati ranu. Ako se šuga nije dalje proširila, dlaka na njoj
nije požutjela, niti šuga izgleda dublja od kože,
33 tada će se onaj koji ima šugu obrijati, ali neće obrijati mjesto gdje je šuga, a svećenik će
ga zatvoriti još sedam dana.
34 Sedmoga dana svećenik će opet pregledati šugu. Ako se šuga nije dalje proširila po koži
i ako ne izgleda dublja od kože, svećenik će čovjeka proglasiti čistim; on će oprati svoje
haljine i bit će čist.
35 Ali ako se šuga proširi po koži pošto je bio proglašen čistim,
36 svećenik će ga pregledati. Ako se šuga proširila po koži, svećenik neće više gledati ima
li žutih dlaka: nečist je.
37 Ako opazi da se šuga nije proširila i da je po njoj izrasla crna dlaka, šuga se zaliječila;
čovjek je čist, i svećenik će ga proglasiti čistim.
38 Kad se u čovjeka ili u žene pojave po koži tijela njihova bijele pjege,
39 svećenik će ih pregledati. Ako na koži tijela njihovog budu blijede pjege, to su samo
pjege koje su se osule po koži; oni su čisti.
40 Kome opadne kosa s glave, ćelav je, čist je.
41 Ako mu opadne kosa s glave sprijeda, napola je ćelav i čist je.
42 Ali ako se na glavi sasvim ćelavoj ili napola ćelavoj pojavi bijela i crvenkasta rana, guba
je izašla na glavi sasvim ćelavoj ili napola ćelavoj.
43 Svećenik će čovjeka pregledati. Ako opazi bijelu i crvenkastu oteklinu na sasvim
ćelavoj ili napola ćelavoj glavi, nalik na gubu po koži ostaloga tijela,
44 to je čovjek gubav, nečist je, i svećenik će ga proglasiti nečistim: guba mu je na glavi.
45 Gubavac na kome je rana nosit će razdrte haljine i ići će gologlav; pokrit će bradu i
vikat će: ‘Nečist, nečist!’
46 Dokle je god rana na njemu, bit će nečist: nečist je. Živjet će sam, a stan će mu biti
izvan tabora.
47 Ako na kojoj haljini bude trag od gube, na haljini vunenoj ili lanenoj,
48 na osnovi ili na potki od lana ili od vune, ili na kojoj koži, ili na čemu god od kože,
49 i taj trag bude zelenkast ili crvenkast na haljini ili na koži, na osnovi ili na potki, ili na
čemu god od kože, to je trag od gube, i on se treba pokazati svećeniku.
50 Svećenik će pregledati trag i zatvorit će na sedam dana stvar na kojoj je taj trag.
51 Sedmoga dana pregledat će trag. Ako se trag proširio po haljini ili po osnovi ili potki, ili
po koži, ili po čemu god od kože, trag je od zastarjele gube, stvar je nečista.
52 On će spaliti tu haljinu ili osnovu, ili potku od vune ili od lana, ili što god bude od kože,
na čemu bude trag; jer je to zastarjela guba; i to će se spaliti ognjem.
53 Ali ako svećenik vidi da se trag nije proširio po haljini, ili po osnovi, ili po potki, ili po
čemu god od kože,
54 naredit će da se opere ono na čemu je trag, pa će to opet zatvoriti na sedam dana.
55 Svećenik će pregledati trag pošto se on opere.
56 Ako svećenik vidi da je trag izblijedio pošto je opran, onda će ga otkinuti od haljine, od
kože, od osnove ili od potke.
57 Ako se on još pokaže na haljini, na osnovi, na potki ili na čemu god od kože, onda je
zaraza od gube i spalit će ognjem ono na čemu se to nađe.
58 Haljina, osnova ili potka, ili što mu drago od kože, što se opralo i s čega je trag iščezao
oprat će se još jedanput i bit će čisto.
59 To je zakon za gubu na haljini vunenoj ili lanenoj, ili na osnovi ili potki, ili na čemu god
od kože, po čemu se može znati je li što čisto ili nečisto.”
LB) Levitski Zakon glava 14
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Ovo je zakon za gubavca na dan njegova čišćenja. On će se dovesti svećeniku.
3 Svećenik će izići iz tabora i pregledat će gubavca.
4 Ako je gubavac ozdravio od gube, svećenik će narediti da se za onoga koji ima da se čisti
uzmu dvije ptice žive i čiste, cedrovina, grimiz i izop.
5 Svećenik će narediti da se jedna ptica zakolje nad jednom zemljanom posudom, nad
živom vodom.
6 On će uzeti živu pticu, cedrovinu, grimiz i izop i sve će to zajedno sa živom pticom
zamočiti u krv zaklane ptice nad vodom živom.
7 Poškropit će sedam puta onoga koji treba da se čisti od gube i proglasit će da je čist, a
živu će pticu pustiti u polje.
8 Onaj koji se čisti oprat će haljine svoje i obrijat će sve dlake, i bit će čist. Zatim će moći
ući u tabor, ali će sedam dana ostati izvan svoga šatora.
9 Sedmoga dana obrijat će sve dlake svoje, glavu, bradu, obrve, sve; oprat će haljine svoje,
okupat će se u vodi, i bit će čist.
10 Osmoga dana uzet će dva janjeta, bez mane, jednu ovcu od godine, bez mane, i tri
desetine efe bijelog brašna zamiješena s uljem za prinos, te jedan log ulja.
11 Svećenik koji vrši čišćenje postavit će čovjeka koji se čisti zajedno s tim stvarima pred
Gospoda na vratima šatora od sastanka.
1većenik će uzeti jedno od dva janjeta i prinijet će ga na žrtvu za prijestup zajedno s
logom ulja, obrćući ga na jednu i na drugu stranu pred Gospodom.
13 Zaklat će janje na mjestu gdje se kolju žrtve okajnice i žrtve paljenice, na svetom
mjestu, jer u žrtvi za prijestup, kao i u žrtvi okajnici, žrtva pripada svećeniku: sveta je
stvar.
14 Svećenik će uzeti krvi od žrtve za prijestup i pomazat će kraj desnoga uha onome koji
se čisti i palac desne ruke njegove i desne noge njegove.
15 Zatim će svećenik uzeti od loga ulja i nalit će ga u svoj lijevi dlan.
16 Svećenik će zamočiti prst svoje desne ruke u ulje koje ima na lijevom dlanu i poškropit
će prstom svojim sedam puta pred Gospodom.
17 Uljem koje mu ostane na dlanu svećenik će pomazati kraj desnoga uha onome koji se
čisti, palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove, povrh krvi od žrtve za
prijestup.
18 A onim uljem što mu još ostane na dlanu svećenik će pomazati glavu onome koji se
čisti; svećenik će za njega vršiti očišćenje pred Gospodom.
19 Zatim će prinijeti žrtvu okajnicu i vršit će okajanje za onoga koji se čisti od svoje
nečistoće. Poslije će zaklati žrtvu paljenicu.
20 Žrtvu paljenicu prinosit će svećenik zajedno s prinosom na žrtveniku i vršit će okajanje
za toga čovjeka, i on će biti čist.
21 Ako je čovjek siromašan i ne može donijeti toliko, onda će uzeti samo jedno janje za
žrtvu za prijestup, da se prinese žrtva obrtana za očišćenje njegovo, jednu desetinu efe
bijeloga brašna zamiješena s uljem za prinos, log ulja
22 i dvije grlice ili dva golubića, prema svojoj moći, jednog za žrtvu okajnicu a drugog za
žrtvu paljenicu.
23 Sve će to on donijeti svećeniku osmoga dana svog očišćenja na vrata šatora od
sastanka, pred Gospoda.
24 Svećenik će uzeti janje za prijestup i log ulja i obrnut će ga pred Gospodom na jednu i
na drugu stranu.
25 Zaklat će janje žrtve za prijestup, a svećenik će uzeti krvi od žrtve za prijestup i
pomazat će kraj desnoga uha onome koji se čisti, palac desne ruke njegove i palac desne
noge njegove.
26 Svećenik će naliti ulja u svoj desni dlan.
27 Zamočit će prst svoje desne ruke u ulje što mu je na lijevom dlanu i poškropit će njime
sedam puta pred Gospodom.
28 Uljem koje mu je na dlanu pomazat će kraj desnoga uha onome koji se čisti, palac
desne ruke njegove i palac desne noge njegove, po mjestu gdje je krv žrtve za prijestup.
29 Uljem koje mu preostane na dlanu pomazat će glavu onome koji se čisti, da za njega
vrši okajanje pred Gospodom.
30 Zatim će prinositi jednu od dviju grlica ili jednog od dvaju golubića koje je čovjek
mogao dati,
31 jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo na žrtvu paljenicu; svećenik će vršiti okajanje pred
Gospodom za onoga koji se čisti.
32 To je zakon za očišćenje onoga koji je zaražen gubom a sredstva su mu oskudna.”
33 Gospod govori Mojsiju i Aronu i reče:
34 “Kad dođete u zemlju kanaansku, koju vama dajem, pa ja pustim zarazu od gube na
koju kuću u zemlji koju ćete držati,
35 onda onaj čija je kuća neka to javi svećeniku i neka kaže: ‘Vidim nešto kao trag od gube
na kući svojoj.’
36 Svećenik prije nego što uđe da pregleda trag naredit će da se kuća isprazni, da ne bi
postalo nečisto sve što je u kući. Zatim će ući da pregleda kuću.
37 Svećenik će pregledati trag. Ako vidi da on pokazuje na kućnim zidovima rupice
zelenkaste ili crvenkaste, koje izgledaju dublje od površine zida,
38 izići će iz kuće, pa kad bude na vratima, naredit će da se kuća zatvori na sedam dana.
39 Svećenik će se vratiti sedmoga dana, pa ako vidi da se trag dalje proširio po kućnim
zidovima,
40 zapovjedit će da se povadi kamenje na kojem je trag i da se izbaci izvan grada na
nečisto mjesto.
41 Naredit će da ostružu kuću iznutra svuda unaokolo, a prah što sastružu da prospu
izvan grada na nečoisto mjesto;
42 zatim neka uzmu drugo kamenje i uglave ga na mjesto gdje je bilo pređašnje, a isto
tako neka nanovo ožbukaju kuću.
43 Ako se trag povrati i opet izbije u kući pošto je kamenje povađeno, a kuća ostrugana i
nanovo ožbukana,
44 svećenik će opet doći. Ako vidi da se trag proširio po kući, to je zastarjela guba na kući:
kuća je nečista.
45 Kuća će se razrušiti, a kamenje i sva građa iznijet će se izvan grada na nečisto mjesto.
46 Koji bude ušao u tu kuću dok je zatvorena, bit će nečist do večeri.
47 A tko bude spavao u toj kući oprat će haljine svoje; tako isto, tko bude jeo u toj kući
oprat će haljine svoje.
48 Ako svećenik, vrativši se u kuću, vidi da se trag nije proširio po kući pošto je kuća
nanovo ožbukana, proglasit će je čistom, jer se trag iscijelio.
49 Da bi vršio očišćenje one kuće, uzet će dvije ptice, cedrovine, grimiza i izopa.
50 Zaklat će jednu od tih dviju ptica nad zemljanom posudom i nad živom vodom.
51 Uzet će cedrovinu, izop, grimiz i drugu živu pticu i zamočit će to u krv zaklane ptice i u
živu vodu te poškropiti kuću sedam puta.
52 Očistit će kuću ptičjom krvlju, živom vodom, živom pticom, cedrovinom i grimizom.
53 Zatim će pustiti živu pticu u polje. Tako će on za tu kuću vršiti okajanje, i ona će biti
čista.
54 Ovo je zakon za svaku ranu od gube i za šugu,
55 za gubu na haljinama i na kućama,
56 za otekline, za kraste i za pjege;
57 da se zna kad je što nečisto, a kad je čisto.
58 To je zakon o gubi.”
LB) Levitski Zakon glava 15
1 Gospod govori Mojsiju i Aronu i reče:
2 “Govorite sinovima Izraelovim i recite im: čovjek koji ima izljev iz tijela nečist je.
3 Zbog izljeva on je nečist; bilo da njegovo tijelo ispusti izljev ili ga zadrži u tijelu, nečist
je.
4 Svaka postelja na koju on legne bit će nečista; i sve na što sjedne bit će nečisto.
5 Koji se dotakne postelje njegove oprat će haljine svoje i okupat će se u vodi, a bit će
nečist do večeri.
6 Tko sjedne na ono na čemu je on sjedio, oprat će haljine svoje i okupat će se u vodi, a bit
će nečist do večeri.
7 Tko se dotakne tijela njegova oprat će haljine svoje i okupat će se u vodi, a bit će nečist
do večeri.
8 Ako onaj koji ima izljev pljune na čistoga, ovaj će oprati haljine svoje i okupat će se u
vodi, a bit će nečist do večeri.
9 Svako sedlo na kojem bi sjedio onaj koji ima izljev bit će nečisto.
10 Tko se dotakne čega god što je bilo pod njim, bit će nečist do večeri, i tko što tako nosi
oprat će haljine svoje i okupat će se u vodi, a bit će nečist do večeri.
11 Onaj koga se dotakne onaj koji ima izljev, a ne opere ruku svojih vodom, oprat će
haljine svoje i okupat će se u vodi, a bit će nečist do večeri.
12 Zemljane posude koje se dotakne onaj koji ima izljev razbit će se, a drvena posuda
oprat će se vodom.
13 Kad se on očisti od svoga izljeva, brojit će sedam dana pošto se očisti, oprat će haljine
svoje i tijelo svoje živom vodom i bit će čist.
14 Osmoga dana uzet će dvije grlice ili dva golubića, doći će pred Gospoda na vrata šatora
od sastanka i pradati ih svećeniku.
15 Svećenik će ih prinositi, jedno na žrtvu okajnicu, a drugo na žrtvu paljenicu; i svećenik
će za njega izvršiti okajanje pred Gospodom za njegov izljev.
16 Čovjek koji je imao sjemeni izljev oprat će vodom cijelo tijelo svoje i bit će nečist do
večeri.
17 Svaka haljina i svaka koža na koju dospije sjemeni izljev oprat će se vodom i bit će
nečisto do večeri.
18 Ako je koja žena ležala s takvim čovjekom, oboje će se okupati u vodi i bit će nečisti do
večeri.
19 Žena koja ima mjesečnicu, izljev krvi iz svoga tijela, odvojit će se sedam dana, i tko god
je dotakne bit će nečist do večeri.
20 Ono na što ona legne dok je nečista bit će nečisto, a ono na što sjedne bit će također
nečisto.
21 Tko se dotakne njezine postelje, oprat će haljine svoje i okupat će se u vodi, i bit će
nečist do večeri.
22 Tko se dotakne onoga na čemu je ona sjedila oprat će haljine svoje i okupat će se u
vodi, i bit će nečist do večeri.
23 Što god bilo na postelji njezinoj, ili na čemu je ona sjedila, tko se toga dotakne bit će
nečist do večeri.
24 Ako bi koji čovjek legao s njom te bi nečistoća njezina prešla na nj, bit će nečist sedam
dana, a bit će nečista i postelja na kojoj leži.
25 Žena koja bi imala krvarenje izvan običnog mjesečnog pranja, ili čije bi pranje trajalo
duže od običnoga vremena, bit će nečista za cijelo vrijeme trajanja krvarenja, kao u
vrijeme mjesečnog pranja.
26 Postelja na kojoj leži dok traje krvarenje bit će kao i postelja kad ima mjesečno pranje, i
na čemu god bi ona sjedila bit će nečisto kao kad ima mjesečno pranje.
27 Tko se god dotakne tih stvari bit će nečist; oprat će haljine svoje i bit će nečist do
večeri.
28 Kad se ona očisti od krvarenja, brojat će sedam dana, a onda će biti čista.
29 Osmoga dana uzet će dvije grlice ili dva golubića i odnijeti ih svećeniku na vrata šatora
od sastanka.
30 Svećenik će prinijeti jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. On će za
nju vršiti pred Gospodom okajanje za krvarenje zbog kojeg je bila nečista.
31 Udaljit ćete sinove Izraelove od nečistoća njihovih, da ne umru zbog svojih nečistoća,
skrnaveći šator moj koji je usred njih.
32 To je zakon za onoga koji ima izljev, za onoga koji je imao sjemeni izljev,
33 za ženu kad ima mjesečno pranje i za svakoga koji ima izljev, bilo muško ili žensko, te
za čovjeka koji bi ležao s nečistom ženom.”
LB) Levitski Zakon glava 16
1 Gospod govori Mojsiju, pošto pogiboše dva sina Aronova, a pogiboše kad pristupiše pred
Gospoda.
2 Gospod reče Mojsiju: “Reci Aronu, bratu svome, neka ne ulazi u svako doba u Svetište iza
zastora pred zaklopcem koji je na kovčegu da ne umre, jer ću se ja pojavljivati u oblaku
nad zaklopcem.
3 Evo kako će Aron ulaziti u Svetište: Uzet će junca za žrtvu okajnicu i ovna za žrtvu
paljenicu.
4 Obući će sveti stihar i nosit će na svome tijelu lanene gaće; opasat će se lanenim
pojasom i metnut će lanenu mitru na glavu. To su haljine svete koje će obući pošto opere
tijelo svoje vodom.
5 Prinijet će od zbora sinova Izraelovih dva jarca za žrtvu okajnicu i jednog ovna za žrtvu
paljenicu.
6 Aron će prinositi junca svoga okajničkog za sebe i za dom svoj.
7 Uzet će dva jarca i metnuti ih pred Gospoda na vrata šatora od sastanka.
8 Aron će baciti kocke za ta dva jarca: jednu kocku za Gospoda, a drugu za Azazela.
9 Aron će prinositi na žrtvu jarca na koga padne kocka za Gospoda i prinijet će ga na žrtvu
okajnicu.
10 A jarca na koga padne kocka za Azazela stavit će živa pred Gospoda, da s njim vrši
okajanje, pa će ga pustiti u pustinju za Azazela.
11 Aron će prinositi junca svoga na žrtvu okajnicu za sebe i za dom svoj. Zaklat će junca
svoga okajničkog.
12 Uzet će kadionicu punu žerave sa žrtvenika koji je pred Gospodom i dvije pune pregršti
kada mirisnoga istucanoga i to će unijeti iza zastora.
13 Stavit će kad na oganj pred Gospodom, da dim od kada pokrije zaklopac na
svjedočanstvu, pa on neće umrijeti.
14 Uzet će krvi od junca i poškropiti prstom svojim po zaklopcu prema istoku. Poškropit
će sedam puta tom krvlju pred zaklopcem prstom svojim.
15 Zaklat će jarca okajanja za narod i unijeti krv njegovu iza zastora; i učinit će s krvlju
njegovom kao što je učinio s krvlju junčevom te će njome poškropiti po zaklopcu i pred
zaklopcem.
16 Tako će on vršiti okajanje za Svetište zbog nečistoća sinova Izraelovih i zbog prijestupa
kojima su oni zgriješili. Isto će tako činiti i za šator od sastanka koji je među njima usred
nečistoća njihovih.
17 Kad on ulazi da bi vršio okajanje u Svetištu i dok ne iziđe, nikog neće biti u šatoru od
sastanka. On će vršiti okajanje za sebe, za dom svoj i za sav zbor Izraelov.
18 Izlazeći, ići će k žrtveniku koji je pred Gospodom i vršit će okajanje za žrtvenik; uzet će
krvi od junca i od jarca i pomazat će rogove žrtvenika unaokolo.
19 Poškropit će žrtvenik sedam puta istom krvlju prstom svojim; očistit će ga i posvetiti
ga zbog nečistoća sinova Izraelovih.
20 Kako vrši okajanje za Svetište, za šator od sastanka i za žrtvenik, učinit će da dovedu
živoga jarca.
21 Aron će položiti ruke svoje na glavu živoga jarca, ispovjedit će nad njim sva zlodjela
sinova Izraelovih i sve prijestupe njihove u svim grijesima njihovim i metnut će ih na
glavu jarcu, pa će ga istjerati u pustinju s pomoću čovjeka koji će biti
22 Jarac će odnijeti na sebi sva zlodjela njihova u pustu zemlju; istjerat će se u pustinju.
23 Aron će ulaziti u šator od sastanka, svući će lanene haljine koje je obukao kad je ulazio
u Svetište i ostaviti ih ondje.
24 Oprat će tijelo svoje na svetom mjestu i uzet će opet svoje haljine. Zatim će izići i
prinijeti svoju žrtvu paljenicu i žrtvu paljenicu naroda i vršit će okajanje za sebe i za
narod.
25 Salo od žrtve okajnice spalit će na žrtveniku.
26 Tko bude istjerao jarca za Azazela, oprat će haljine svoje i okupat će tijelo svoje u vodi,
pa će onda ulaziti u tabor.
27 Junac okajnički i jarac okajnički, čija je krv unesena da se vrši okajanje u Svetištu,
iznijet će se izvan tabora, a njihove kože, meso i balega spalit će se.
28 Tko ih bude spalio oprat će haljine svoje i okupat će tijelo svoje u vodi, pa će onda ući u
tabor.
29 To je za vas vječni zakon: sedmoga mjeseca, sedmoga dana toga mjeseca smirit ćete
duše svoje i nećete raditi nikakav rad, ni domorodac ni stranac koji među vama prebiva.
30 Jer će se toga dana vršiti za vas okajanje da se očistite; bit ćete očišćeni od svih grijeha
svojih pred Gospodom.
31 To će za vas biti subotnji dan, dan počivanja, i vi ćete smiriti duše svoje. To je vječni
zakon.
32 Okajanje će vršiti pomazani svećenik koji će biti posvećen da u svećenstvu naslijedi oca
svoga; on će se obući u lanene haljine, u svete haljine.
33 Vršit će okajanje za sveto Svetište, za šator od sastanka i za žrtvenik te za svećenike i
za cijeli narod.
34 To će vam biti vječni zakon; jedanput u godini vršit će se okajanje za sinove Izraelove
zbog svih grijeha njihovih.” I učini se kao što je Gospod zapovjedio Mojsiju.
LB) Levitski Zakon glava 17
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Govori Aronu i sinovima njegovim i svim sinovima Izraelovim i reci im: evo što je
Gospod zapovjedio:
3 Tko iz doma Izraelova zakolje vola, janje ili kozu u taboru ili izvan njega,
4 a ne dovede ih na vrata šatora od sastanka da prinese prinos Gospodu pred šatorom
Gospodnjim, kriv je za krv; prolio je krv; taj će se čovjek istrijebiti iz naroda svoga.
5 Zato neka sinovi Izraelovi ne kolju žrtve svoje u polju, nego neka ih dovedu Gospodu na
vrata šatora od sastanka k svećeniku i neka ih prinesu Gospodu kao žrtvu zahvalnicu.
6 Svećenik će poškropiti krvlju po žrtveniku Gospodnjem na vratima šatora od sastanka, a
salo će spaliti na ugodni miris Gospodu.
7 Oni neće više prinositi žrtve svoje jarcima s kojima se sramote. To će biti vječni zakon za
njih i za potomke njihove.
8 Zato im reci: tko god od doma Izraelova ili između stranaca koji se nalaze među njima
prinosi žrtvu paljenicu ili drugu žrtvu,
9 a ne dovede je na vrata šatora od sastanka da je prinese Gospodu, taj će se čovjek
istrijebiti iz naroda svoga.
10 Ako netko iz doma Izraelova ili između stranaca koji se nađu među njima jede bilo
kakve krvi, okrenut ću lice svoje nasuprot takvom čovjeku koji bude jeo krvi i istrijebit ću
ga iz naroda njegovog.
11 Jer je život iz tijela u krvi; a ja sam je dao na žrtvenik da se okaju duše vaše; krv dušu
okaje jer je u njoj život.
12 Zato rekoh sinovima Izraelovim: nitko između vas neka ne jede krvi; ni stranac koji se
nađe među vama neka ne jede krvi.
13 Tko bi god između sinova Izraelovih ili između stranaca koji se nalaze kod njih ulovio
životinju ili pticu koja se jede, neka iscijedi krv iz nje i zatrpa je zemljom.
14 Jer je krv život svakoga tijela; u njegovoj je krvi život. Zato rekoh sinovima Izraelovim:
krvi ni jednoga tijela ne jedite, jer je život svakoga tijela krv njegova. Tko je god jede bit
će pogubljen.
15 Tko bi jeo meso od životinje koja ugine ili koju raskomada zvijer, bio domorodac ili
stranac, oprat će haljine svoje i okupat će se u vodi, i bit će nečist do večeri, a poslije će
biti čist.
16 Ako ih ne opere i tijelo svoje ne okupa, nosit će kaznu grijeha svoga.”
LB) Levitski Zakon glava 18
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Govori sinovima Izraelovih i reci im: Ja sam Gospod, Bog vaš.
3 Nećete činiti što se čini u zemlji egipatskoj, u kojoj ste bili, ni što se čini u zemlji
kanaanskoj, u koju vas vodim: nemojte se povoditi za njihovim običajima.
4 Vi ćete vršiti moje zakone i držati moje uredbe; vi ćete ih vršiti. Ja sam Gospod, Bog vaš.
5 Držat ćete zakone moje i naredbe moje; tko ih vrši živjet će kroz njih. Ja sam Gospod.
6 Nitko od vas neće pristupiti svojoj rođakinji da otkrije njezinu golotinju. Ja sam Gospod.
7 Ne otkrivaj golotinju oca svoga, ni golotinju matere svoje. Mati ti je; ne otkrivaj
golotinju njezinu.
8 Ne otkrivaj golotinju žene oca svoga. To je golotinja oca tvoga.
9 Ne otkrivaj golotinju sestre svoje, kćeri oca ili kćeri matere svoje, rođene u kući ili izvan
kuće; ne otkrivaj golotinje njihove.
10 Ne otkrivaj golotinje kćeri sina ili kćeri svoje; jer to je tvoja golotinja.
11 Ne otkrivaj golotinju kćeri žene oca svoga, koju je rodio otac tvoj. Sestra ti je.
12 Ne otkrivaj golotinju sestre oca svoga; srodna je krv s ocem tvojim.
13 Ne otkrivaj golotinju sestre matere svoje; jer je srodna krv s materom tvojom.
14 Ne otkrivaj golotinju brata oca svoga pristupajući k ženi njegovoj. Strina ti je.
15 Ne otkrivaj golotinju žene sina svoga; snaha ti je; ne otkrivaj golotinju njezinu.
16 Ne otkrivaj golotinju žene brata svoga; golotinja je brata tvoga.
17 Ne otkrivaj golotinje žene i kćeri njezine; kćeri sina njezina ni kćeri kćeri njezine;
nemoj uzeti da otkriješ golotinju njihovu; srodna su ti krv; zlodjelo je.
18 Ne uzimaj sestre žene svoje da izazivaš ljubomoru otkrivajući golotinju njezinu pored
žene svoje za života njezina.
19 Ne idi k ženi u vrijeme njezine mjesečne nečistoće da otkriješ golotinju njezinu.
20 Ne sastani se sa ženom bližnjega svoga onečišćujući se njome.
21 Ne daj dijete svoje da se odnese Moloku, da ne obeščastiš imena Boga svoga. Ja sam
Gospod.
2 muškarcem ne liježi kao sa ženom. Gadost je.
23 Nemoj lijegati sa živinom; onečistit ćeš se; ni žena neka ne legne pod živinče. Gadost je.
24 Nemojte se onečišćavati ni jednom od tih stvari; jer su se svim tim stvarima onečistili
narodi koje ću odagnati ispred vas.
25 Cijela se ta zemlja od toga onečistila; kaznit ću zlodjela njezina i zemlja će izbljuvati
stanovnike svoje.
26 Vi ćete držati zakone moje i naredbe moje, i nećete počiniti ni jedne od tih gadosti, a ni
domorodac ni stranac koji se nađe među vama.
27 Jer sve te gadosti činiše ljudi koji su prije vas bili u toj zemlji i zemlja je od toga
onečišćena.
28 Pazite se da ta zemlja ne izbljuje vas ako je oskvrnete, kao što je izbljuvala narode koji
su u njoj bili prije vas.
29 Jer tko učini što od tih gadosti istrijebit će se iz naroda svoga.
30 Vi ćete držati moje zapovijedi i nećete primiti ništa od gadnih običaja koji su se držali
prije vas; nećete se onečistiti njima. Ja sam Gospod, Bog vaš.”
LB) Levitski Zakon glava 19
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Govori svemu zboru sinova Izraelovihi reci im: Budite sveti, jer sam ja svet, Gospod,
Bog vaš.
3 Svaki će od vas poštovati mater svoju i oca svoga i držat će moje subote. Ja sam Gospod,
Bog vaš.
4 Nećete se obraćati k idolima i nećete graditi sebi bogova lijevanih. Ja sam Gospod, Bog
vaš.
5 Kad prinosite žrtvu zahvalnicu Gospodu, prinosit ćete je tako da ona bude ugodna.
6 Žrtva će se jesti onoga dana kada je prinesete ili sutradan; a što ostane do trećega dana,
to će se spaliti na vatri.
7 Ako bi se što u treći dan jelo, gadost je, i žrtva neće biti ugodna.
8 Tko je jede nosit će kaznu grijeha svoga jer onečisti ono što je posvećeno Gospodu; i zato
će se on istrijebiti iz naroda svoga.
9 Kad žanješ rod zemlje svoje, ostavit ćeš jedan okrajak njive svoje nepožnjeven i nećeš
pabirčiti po žetvi.
10 Ni po vinogradu svome nećeš paljetkovati i nećeš kupiti zrna koja padnu po vinogradu.
Ostavit ćeš to za siromahe i za strance. Ja sam Gospod, Bog vaš.
11 Ne kradite; ne lažite i ne varajte jedan drugoga.
12 Ne kunite se imenom mojim krivo; jer biste oskvrnuli ime Boga svoga. Ja sam Gospod.
13 Ne ugnjetavaj bližnjega svoga i nemoj mu ništa otimati silom. Plaću nadničarevu ne
zadrži kod sebe do jutra.
14 Ne psuj gluhoga i ne meći pred slijepoga nešto da se spotakne; jer ćeš se ti bojati Boga
svoga. Ja sam Gospod.
15 Ne čini nepravdu u svojim osudama; ne ugađaj siromahu zato što je siromah i ne
povodi se za bogatim zato što je bogat, nego sudi pravo bližnjemu svome.
16 Ne širi klevete po narodu svome i ne ustaj na krv bližnjega svoga. Ja sam Gospod.
17 Ne mrzi brata svoga u srcu svome; gledat ćeš da pokaraš bližnjega svoga, ali nećeš zbog
njega na sebe navući grijeh.
18 Ne budi osvetljiv i ne nosi srdnje na sinove naroda svoga; nego ljubi bližnjega svoga
kao samoga sebe. Ja sam Gospod.
19 Zakone moje držite. Živinčeta svoga ne puštaj na živinče druge vrste; ne zasjevaj njive
svoje dvojakim sjemenom i ne oblači na sebe haljine od dvojakih tkanja.
20 Ako netko legne s ropkinjom koja je isprošena za drugoga, ali nije otkupljena ni
oslobođena, oni će biti oboje kažnjeni, ali se neće kazniti smrću jer ona nije bila
oslobođena.
21 Čovjek će prinijeti Gospodu žrtvu za prijestup svoj na vrata šatora od sastanka, prinijet
će ovna na žrtvu za prijestup.
2većenik će vršiti za njega okajanje ovnom prinesenim za prijestup, i bit će mu oprošten
grijeh koji je počinio.
23 Kad uđete u zemlju i nasadite svakojaka voća, vi ćete smatrati voćke neobrezanima do
tri godine i nećete ih jesti.
24 Četvrte godine bit će sav plod njihov posvećen u veselju Gospodu.
25 Pete godine jest ćete voćke s njih i dalje ćete ih brati. Ja sam Gospod, Bog vaš.
26 Ništa ne jedite s krvlju. Ne promatrajte zmije ni oblake da biste po njima gatali
budućnost.
27 Ne strizite krajeve kose svoje uokrug i ne brijte krajeve brade svoje.
28 Za mrtvacem ne režite se po tijelu svome niti udarajte na se kakvih znakova. Ja sam
Gospod.
29 Nemoj obeščastiti kćeri svoje puštajući je da se poda bludu. Da se ne bi zemlja podala
bludu i napunila se zločinom.
30 Držite subote moje i poštujte Svetište moje. Ja sam Gospod.
31 Ne obraćajte se onima koji prizivaju duhove ni vračarama, niti ih tražite, da se ne
onečistite o njih. Ja sam Gospod, Bog vaš.
32 Pred sijedom glavom ustani, poštuj lice staraca i boj se Boga svoga. Ja sam Gospod.
33 Ako dođe stranac u vašu zemlju da s vama boravi, ne ugnjetavajte ga.
34 Sa strancem koji kod vas boravi postupajte kao s onim koji je domorodac među vama i
ljubite ga kao sebe same; jer ste i vi bili stranci u zemlji egipatskoj. Ja sam Gospod, Bog
vaš.
35 Ne činite nepravde ni u suđenjima ni u mjerama za dužinu, ni u mjerama za težinu, ni u
mjerama za obujam.
36 Mjerila neka su vam prava, utezi pravi, efa prava, hin prav. Ja sam Gospod, Bog vaš,
koji sam vas izveo iz zemlje egipatske.
37 Držite sve zakone moje i sve naredbe moje i vršite ih. Ja sam Gospod.”
LB) Levitski Zakon glava 20
1 Govori Gospod Mojsiju i reče:
2 “Reci sinovima Izraelovim: Tko god između sinova Izraelovih ili između stranaca koji se
nalaze u Izraelu da dijete svoje Moleku bit će kažnjen smrću: narod zemlje će ga
kamenovati.
3 I ja ću okrenuti lice svoje nasuprot takvom čovjeku i istrijebit ću ga iz naroda njegovog
što dijete svoje dade Moleku i uprlja Svetište moje te oskvrnu sveto ime moje.
4 Ako narod zatvori oči pred tim čovjekom kad dade dijete svoje Moleku i ne ubije ga,
5 ja ću okrenuti lice svoje od toga čovjeka i doma njegova i istrijebit ću ga iz naroda
njegovog sa svim onima koji se sramote kao on pred Molekom.
6 Ako se tko obrati mrtvima ili duhovima da se pored njih sramoti, okrenut ću lice svoje
nasuprot njemu i istrijebit ću ga iz naroda njegovog.
7 Posvećujte se i budite sveti, jer sam ja Gospod, Bog vaš.
8 Čuvajte zakone moje i vršite ih. Ja sam Gospod koji vas posvećujem.
9 Tko opsuje oca svoga ili mater svoju bit će kažnjen smrću; opsovao je oca svoga ili mater
svoju: krv će njegova na njega pasti.
10 Čovjek koji počini preljub s tuđom ženom, koji počini preljub sa ženom bližnjega svoga,
bit će i on i brakolomna žena kažnjeni smrću.
11 Ako netko legne sa ženom oca svoga i otkrije tako golotinju oca svoga, taj će se čovjek i
ta žena oboje kazniti smrću: krv će njihova na njih pasti.
12 Ako netko legne sa ženom sina svoga, oboje će se kazniti smrću: učiniše rodoskvrnuće:
krv će njihova na njih pasti.
13 Ako netko legne s muškarcem kao sa ženom, obojica učiniše gadnu stvar; obojica će se
kazniti smrću: krv će njihova na njih pasti.
14 Ako netko uzme za ženu mater i kćer njezinu, to je zločin; on i ona će se ognjem spaliti,
da ne bude takav zločin među vama.
15 Ako bi netko općio sa životinjom, taj će se kazniti smrću; ubit ćete i životinju.
16 Ako bi neka žena legla pod životinju, ubit ćeš i ženu i životinju; ubit će se: krv će
njihova na njih pasti.
17 Ako netko uzme sestru svoju, kćer oca svoga ili kćer matere svoje, ako on vidi golotinju
njezinu i ona vidi golotinju njegovu, sramota je; oni će se istrijebiti ispred očiju sinova
naroda svoga; otkrio je golotinju sestre svoje, nosit će kaznu svoga
18 Ako netko legne sa ženom kad ima mjesečno pranje i otkrije golotinju njezinu, ako on
otkrije istek krvi njezine i ona otkrije istek krvi svoje, oboje će se istrijebiti iz naroda
svoga.
19 Ne otkrivaj golotinje sestre matere svoje i sestre oca svoga, jer bi bližu rođakinju svoju
otkrio; oboje će nositi kaznu svoga grijeha.
20 Ako netko legne sa strinom svojom, otkrio bi golotinju strica svoga; oboje će nositi
kaznu grijeha svoga, umrijet će bez djece.
21 Ako netko uzme ženu brata svoga, to je gadost; otkrio je golotinju brata svoga: ostat će
bez djece.
22 Čuvajte sve zakone moje i sve naredbe moje i vršite ih da vas ne izbljuje zemlja u koju
vas vodim da se u njoj nastanite.
23 Nemojte preuzeti običaje naroda koje ću otjerati ispred vas, jer su oni sve te stvari
činili i zato mi omrznuše.
24 Rekao sam vam: vi ćete držati zemlju njihovu; jer ću vam je ja dati u posjed: zemlju u
kojoj teče med i mlijeko. Ja sam Gospod, Bog vaš, koji sam vas odvojio od drugih naroda.
25 Držat ćete razliku između čistih i nečistih životinja, između čistih i nečistih ptica, da se
ne onečistite životinjom, pticom ili čim god što puže po zemlji, što sam vas naučio da
smatrate nečistim.
26 Vi ćete meni biti sveti, jer sam ja svet, Gospod. Ja sam vas odvojio od drugih naroda da
budete moji.
27 Čovjek ili žena koji imaju u sebi duh nekog mrtvaca, ili duh pogađački, bit će kažnjeni
smrću; kamenovat će se: krv će njihova na njih pasti.”
LB) Levitski Zakon glava 21
1 Gospod reče Mojsiju”Govori svećenicima , sinovima Aronovim, i reci im: Zbog mrtvaca
neka se ne okalja ni jedan svećenik u narodu svome,
2 osim ako mu nije bliži rod, mater njegova, otac, sin, kćer ili brat,
3 ili rođena sestra djevica, koja je kod njega jer je još neudata.
4 Kao poglavica u narodu svome neće postati nečist okaljavši se.
5 Svećenici neće napraviti ćelava mjesta na glavi i neće brijati krajeve brade svoje, niti će
se rezati po tijelu.
6 Oni će biti sveti Bogu svome i neće kaljati imena Boga svoga, jer oni prinose Gospodu
žrtve spaljene ognjem, hranu Boga svoga. Oni će biti sveti.
7 Neće uzimati žene bludnice ili obeščašćene i neće uzeti žene otpuštene od muža svoga,
jer su oni sveti Bogu svome.
8 Ti ćeš svećenika smatrati svetim, jer on prinosi hranu Boga tvoga. On će za tebe biti
svet, jer sam ja svet, Gospod, koji vas posvećujem.
9 Ako se kći svećenička oskvrne odajući se bludu i tako osramoti oca svoga, spalit će se
vatrom.
10 Svećenik koji je najviši između braće svoje, kome se na glavu izlilo ulje pomazanja i
koji je posvećen i obučen u svete haljine neće otkrivati glave svoje i neće razdirati haljine
svoje.
11 On neće ići ni k jednom mrtvacu i neće postati nečist ni za ocem svojim ni za materom
svojom.
12 Neće izlaziti iz Svetišta i neće skrnaviti Svetište Boga svoga; jer je ulje pomazanja Boga
njegovoga vijenac na njemu. Ja sam Gospod.
13 On će za ženu uzeti djevicu.
14 Neće uzeti za ženu ni udovicu ni otpuštenu ženu, ni obeščašćenu, ni bludnicu; nego će
uzeti za ženu djevicu iz naroda svoga.
15 On neće osramotiti potomstvo svoje u narodu svome, jer sam ja, Gospod, koji ga
posvećujem.”
16 Gospod govori Mojsiju i reče:
17 “Govori Aronu i reci: Ako bi netko iz potomstva tvoga imao koju tjelesnu manu, taj
neka ne pristupa da prinosi hranu Boga svoga.
18 Jer nitko koji ima tjelesnu manu ne može pristupiti: ni slijep, ni hrom, ni koji ima
prćast nos, ili koji ud nerazmjerno dug,
19 ili slomljenu nogu ili ruku,
20 ili je grbav, ili slab, ili ima pjegu na oku, ili je šugav, ili lišajav, ili su mu mošnjice
ugnječene.
21 Koji bi god iz roda svećenika Arona imao kakvu tjelesnu manu neće pristupati da
prinosi Gospodu žrtve spaljene vatrom; tjelesna je mana na njemu; on neće pristupati da
prinosi hranu Boga svoga.
22 Ali može jesti hranu Boga svoga; od stvari presvetih i od stvari svetih može jesti.
23 Ali neće prilaziti do zastora i neće se približiti žrtveniku, jer ima na sebi tjelesnu manu;
on neće skrnaviti Svetište moje, jer sam ja, Gospod, koji ih posvećujem.”
24 Tako govori Mojsije Aronu i sinovima njegovim i svim sinovima Izraelovim.
LB) Levitski Zakon glava 22
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Reci Aronu i sinovima njegovim da se uzdržavaju od zloupotrebe svetih stvari koje mi
posvećuju sinovi Izraelovi i neka ne oskvrne sveto ime moje. Ja sam Gospod.
3 Reci im: Tko god bi između potomaka vaših i od roda vašega pristupio k svetim stvarima
koje sinovi Izraelovi Bogu posvećuju kad je na njemu kakva nečistota, taj će se istrijebiti iz
naroda svoga. Ja sam Gospod.
4 Tko god bi iz roda Aronova imao gubu ili kakav izljev, taj neće jesti od svetih stvari dok
ne bude čist; to vrijedi i za onoga koji bi se dotakao kojega nečistog ili mrtvog tijela, za
onoga kome se prosulo sjeme
5 ili koji bi se dotakao gmizavca od čega bi se onečistio, ili za čovjeka od koga bi se ukaljao
s kakve mu drago nečistoće njegove.
6 Tko bi se dotakao nečega takvoga bit će nečist do večeri. Zato neće jesti od svetih stvari
ako ne okupa svoje tijelo u vodi.
7 Kad zađe sunce, bit će čist i moći će jesti od svetih stvari; jer je to njegova hrana.
8 Strvinu ili od zvijeri rastrganu životinju neće jesti, da se njima ne okalja. Ja sam Gospod.
9 Oni će držati moje zapovijedi da ne navuku na sebe grijeha i ne umru okaljavši svete
stvari. Ja sam Gospod koji ih posvećujem.
10 Ni jedan stranac neće jesti od svetih stvari: ni koji sjedi u kući svećenikovoj, ni
nadničar neće jesti od svetih stvari.
11 Ali rob koga kupi svećenik za novac moći će jesti: kao i onaj koji se rodi u njegovoj kući;
oni će jesti od njegova jela.
12 Kći svećenička udata za čovjeka iz drugog plemena neće jesti od svetih stvari
prinošenih podizanjem.
13 Ali kći svećenička obudovjela ili otpuštena, koja nema poroda i koja se povrati u kuću
oca svoga kao što je bila u djetinjstvu svome, moći će jesti hranu oca svoga. Ni jedan
stranac neće je jesti.
14 Ako bi neko nehotice jeo svetu stvar, on će dati svećeniku vrijednost svete stvari i
dometnut će petinu.
15 Svećenici neće skrnaviti svete stvari koje prinose sinovi Izraelovi, a prinose se
podizanjem;
16 oni bi time navukli na sebe grijeh koji bi skrivili jedući svete stvari njihove; jer sam ja,
Gospod, koji ih posvećujem.”
17 Gospod govori Mojsiju i reče:
18 “Govori Aronu i sinovima njegovim i svim sinovima Izraelovim i reci im: Tko god iz
doma Izraelova ili između stranaca koji su u Izraelu želi prinijeti žrtvu bilo za ispunjenje
zavjeta bilo kao dobrovoljan prinos koji se prinosi Gospodu na žrtvu paljen
19 uzet će muško bez mane od goveda, ili od ovaca, ili od koza, da bi žrtva njegova bila
ugodna.
20 Ne prinosite ništa na čemu bi bilo mane, jer se to neće primiti.
21 Ako netko prinosi Gospodu od krupne ili od sitne stoke na žrtvu zahvalnicu - bilo radi
ispunjenja zavjeta bilo kao dobrovoljni prinos - žrtva treba da je bez mane kako bi bila
ugodna; na njoj neće biti mane.
22 Nećete prinositi ni što je slijepo, ni uganuto, ni otkinuto, ni ranjavo, ni krastavo, ni
lišajavo i nećete s njima dati žrtvu spaljenu vatrom pred Gospodom.
23 Moći ćeš prinositi vola ili janje s udom kojim prevelikim ili premalenim, kao
dobrovoljan prinos, ali se to neće primiti za ispunjenje zavjeta.
24 Nećete prinositi Gospodu životinju ujalovljenu uvrtanjem, tučenjem, kidanjem ili
rezanjem; nećete to prinositi na žrtvu u svojoj zemlji.
25 Od stranaca nećete primiti ni jedne žrtve da je prinesete kao hranu Boga svoga; jer je
kvar na njima, imaju manu, i one vam se neće primiti.”
26 Gospod reče Mojsiju:
27 “Tele, janje ili jare kad se omladi bit će sedam dana kod majke svoje, a od osmoga dana
i kasnije bit će ugodno za žrtvu spaljenu vatrom pred Gospodom.
28 Krave i ovce ne koljite u isti dan s njezinim mladim.
29 Kad prinosite Gospodu žrtvu zahvalnicu, prinosit ćete je tako da bude ugodna.
30 Žrtva će se jesti istoga dana; nećete ostaviti ništa do jutra. Ja sam Gospod.
31 Držat ćete zapovijedi moje i vršit ćete ih. Ja sam Gospod.
32 Ne oskvrnjujte svetoga imena moga, da budem posvećen među sinovima Izraelovim. Ja
sam Gospod koji vas posvećujem
33 i koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da budem vaš Bog. Ja sam Gospod.”
LB) Levitski Zakon glava 23
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: Praznici Gospodnji, koje ćete vi oglasiti, bit će
sveti sabori. Ovo su praznici moji:
3 Šest će se dana raditi, ali je sedmi dan subota, dan počivanja: držat će se sveti sabor.
Nećete raditi nikakav posao. Subota je to Gospodnja u svim vašim stanovima.
4 Ovo su praznici Gospodnji, sveti sabori koje ćete vi oglasiti u njihovo vrijeme.
5 Prvoga mjeseca, četrnaestoga dana tog mjeseca uvečer bit će Pasha Gospodnja.
6 A petnaestoga dana istoga mjeseca bit će Blagdan beskvasnih kruhova u čast Gospodu.
Sedam dana jest ćete beskvasne kruhove.
7 Prvoga dana držat ćete sveti sabor; nećete raditi nikakav ropski posao.
8 Sedam dana prinosit ćete Gospodu žrtve spaljene ognjem, a sedmoga dana držat ćete
sveti sabor: nećete raditi nikakav ropski posao.”
9 Gospod govori Mojsiju i reče:
10 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: Kad dođete u zemlju koju vam ja dajem i stanete
žeti u njoj, tada ćete donijeti jedan snop svećeniku kao prvinu od žetve svoje.
11 On će obrtati snop na jednu i na drugu stranu pred Gospodom, da bi bio ugodan;
svećenik će ga obrtati i na jednu i na drugu stranu sutradan po suboti.
12 U isti dan kad budete obrtali snop, prinosit ćete janje od godine dana, bez mane, kao
žrtvu paljenicu Gospodu;
13 dodat ćete uza nj, kao prinos, dvije desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem, kao
žrtvu spaljenu ognjem na ugodni miris Gospodu, te ljevanica od četvrt hina vina.
14 Nećete jesti ni kruha, ni klasa pržena ni smrvljena do samoga dana kad prinesete žrtvu
Bogu svome. To je vječni zakon za potomke vaše po svim stanovima vašim.
15 Od prvoga dana po suboti, od dana kad prinesete snop za žrtvu obrtanu, brojit ćete
sedam punih tjedana.
16 Nabrojit ćete pedeset dana do prvoga dana po sedmom tjednu, i tad ćete prinositi nov
prinos Gospodu.
17 Donijet ćete iz stanova svojih dva hljeba za žrtvu obrtanu; oni će biti umiješeni od dviju
desetina efe bijeloga brašna i pečeni s kvascem: to su prvine Gospodu.
18 Osim tih kruhova prinosit ćete sedam jaganjaca od godine, bez mane, jedno tele i dva
ovna na žrtvu paljenicu Gospodu, s prinosima i ljevanicama kao žrtvu ognjem spaljenu na
ugodni miris Gospodu.
19 Prinosit ćete jednog jarca kao žrtvu okajnicu i dva janjeta od godine kao žrtvu
zahvalnicu.
20 Svećenik će te žrtve obrtati na jednu i na drugu stranu pred Gospodom s kruhom od
prvina i s dva janjeta: to će biti posvećeno Gospodu i pripadat će svećeniku.
21 Toga istog dana oglasit ćete praznik i držat ćete sveti sabor. Nećete raditi ni jedan
ropski posao. To je vječni zakon za potomke vaše u svim stanovima vašim.
22 Kad stanete žeti u zemlji svojoj, ostavit ćete nepožnjeven jedan okrajak njive svoje i
nećete pabirčiti po žetvi; ostavite to siromahu i strancu. Ja sam Gospod, Bog vaš.”
23 Gospod govori Mojsiju i reče:
24 “Govori sinovima Izraelovim i reci: Prvog dana sedmoga mjeseca imat ćete dan odmora
koji ćete oglasiti trubljenjem u trube i držat ćete sveti sabor.
25 Nećete raditi ni jedan ropski posao i prinosit ćete Gospodu žrtve spaljene ognjem.”
26 Gospod govori Mojsiju i reče:
27 “Deseti dan toga sedmog mjeseca bit će dan okajanja; držat ćete sveti sabor, smirit ćete
duše svoje i prinosit ćete Gospodu žrtve spaljene vatrom.
28 Toga dana nećete raditi nikakav ropski posao, jer je to dan okajanja kad treba da se za
vas vrši okajanje pred Gospodom, Bogom vašim.
29 Onaj koji se neće smiriti u taj dan istrijebit će se iz naroda svoga.
30 I svakoga koji bi radio kakav posao u taj dan ja ću zatrti u narodu njegovom.
31 Nećete raditi ni jedan posao. To je vječni zakon za potomke vaše u svim stanovima
vašim.
32 To će vam biti subota, dan odmora, i vi ćete smiriti duše svoje; od večere devetoga dana
do večere idućega dana praznovat ćete svoju subotu.”
33 Gospod govori Mojsiju i reče:
34 “Govori sinovima Izraelovim i reci: Petnaestoga dana sedmoga mjeseca bit će Blagdan
sjenica sedam dana u čast Gospodu.
35 Prvog dana držat ćete sveti sabor. Nećete raditi ni jedan ropski posao.
36 Sedam dana prinosit ćete Gospodu žrtve spaljene vatrom; osmoga dana držat ćete sveti
sabor i prinosit ćete Gospodu žrtve spaljene ognjem. To će biti svečani sabor. Nećete raditi
ni jedan ropski posao.
37 To su blagdani Gospodnji koje ćete oglasiti da se Gospodu prinesu žrtve spaljene
vatrom, žrtve paljenice, prinosi, žrtve zahvalnice, ljevanice, sve u određeni dan.
38 Vi ćete osim toga držati subote Gospodnje i davat ćete svoje prinose Gospodu, žrtve
svoje za ispunjenje zavjeta i sve svoje dobrovoljne prinose.
39 Petnaestog dana toga sedmog mjeseca, kad saberete rod zemaljski, svetkovat ćete
blagdan Gospodov sedam dana; prvi će dan biti dan odmora, i osmi će dan biti dan
odmora.
40 Prvi dan uzet ćete voća s lijepih stabala, palminih grana, grana od gustog drveća i vrbe
s potoka i veselit ćete se pred Gospodom, Bogom svojim, sedam dana.
41 Taj ćete blagdan svetkovati Gospodu svake godine sedam dana. To je zakon vječni za
potomke vaše. Svetkovat ćete ga sedmoga mjeseca.
4edam dana ostat ćete pod sjenicama; svaki koji je rođen u Izraelu bit će pod sjenicama
43 da potomci vaši znaju da sam ja učinio da sinovi Izraelovi žive pod šatorima kad sam ih
izveo iz zemlje egipatske. Ja sam Gospod, Bog vaš.”
44 Tako je Mojsije objavio sinovima Izraelovim blagdane Gospodnje.
LB) Levitski Zakon glava 24
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Zapovjedi sinovima Izraelovim da ti donesu čista maslinova ulja, cijeđena, za
svijećnjak, da žišci neprestano gore.
3 Pred zavjesom svjedočanstva u šatoru od sastanka Aron će ih namjestiti da od večeri do
jutra neprestano gore pred Gospodom. To je zakon vječni za potomke vaše.
4 On će namještati žiške na svijećnjak od čistoga zlata tako da neprestano gore pred
Gospodom.
5 Uzet ćeš bijeloga brašna i umijesiti dvanaest kruhova, svaki od dvije desetine efe.
6 Postavit ćeš ih u dvije gomilice, po šest u svaku, na čist stol pred Gospoda.
7 Na svaku gomilicu stavi kada čistoga, i on će biti na kruhu kao spomen, kao prinos
spaljen ognjem pred Gospodom.
8 Svake subote postavljat će se ti kruhovi pred Gospoda. To je vječni zakon koji će držati
sinovi Izraelovi.
9 Oni će pripadati Aronu i sinovima njegovim, koji će ih jesti na mjestu svetome, jer će to
biti za njih svetinja, dio žrtava spaljenih ognjem pred Gospodom. To je zakon vječni.
10 Sin jedne Izraelke, kome je otac bio Egipćanin, iziđe među sinove Izraelove i posvadi se
u taboru s jednim Izraelcem.
11 Sin Izraelke opsova i pohuli ime Božje. Dovedoše ga k Mojsiju. Mati se njegova zvaše
Šelomit i bijaše kći Dibrijeva, iz plemena Danova.
1trpaše ga u zatvor dok Mojsije ne kaže što će Gospod zapovjediti.
13 Gospod progovori Mojsiju i reče:
14 “Izvedi toga psovača iz tabora. Svi koji su ga čuli stavit će svoje ruke na njegovu glavu,
i sav će ga narod zasuti kamenjem.
15 Govorit ćeš sinovima Izraelovim i kazat ćeš im: ‘Tko god opsuje Boga svoga nosit će
kaznu grijeha svoga.
16 Tko pohuli na ime Gospodnje kaznit će se smrću.’ Sav će ga narod zasuti kamenjem. Bio
on stranac ili domorodac, umrijet će što je hulio na ime Gospodnje.
17 Tko ubije čovjeka kaznit će se smrću.
18 Tko ubije životinju dat će drugu: život za život.
19 Tko rani bližnjega svoga učinit će mu se kako je on činio:
20 lom za lom, oko za oko, zub za zub; kako ošteti tijelo čovjeku, onako neka se i njemu
učini.
21 Tko ubije životinju vratit će drugu; ali tko ubije čovjeka kaznit će se smrću.
22 Vi ćete jedan zakon imati, stranac i domorodac, jer sam ja Gospod, Bog vaš.”
23 Mojsije progovori sinovima Izraelovim i oni izvedoše psovača iz tabora i zasuše ga
kamenjem. Sinovi Izraelovi učiniše kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
LB) Levitski Zakon glava 25
1 Gospod gvori Mojsiju na Sinajskoj gori i reče:
2 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: Kad dođete u zemlju koju vam ja dajem, počinut
će zemlja. To će biti subota u čast Gospodu.
3 Šest godina zasijavat ćeš njivu svoju i šest godina rezat ćeš vinograd svoj i sabirat ćeš
rod njegov.
4 Ali će sedma godina biti subota, vrijeme odmora za zemlju, subota u čast Gospodu; nećeš
sijati u polju svome, niti rezati vinograda svoga.
5 Nećeš žeti što rodi od zrna otpalih od žetve tvoje ni grožđa u vinogradu svome
nerezanom nećeš brati; neka bude godina odmora zemlji.
6 Ali što rodi zemlja za počivanja svoga, to će biti hrana tebi, i sluzi tvome, i sluškinji
tvojoj, i najamniku tvome, i strancu koji je kod tebe,
7 i stoci tvojoj, i svim životinjama koje su u tvojoj zemlji; sav rod njezin bit će za hranu.
8 Nabrojit ćeš sedam sedmica takvih godina, sedam puta po sedam godina, i dani tih
sedam subota godina učinit će četrdeset i devet godina.
9 Desetog dana sedmoga mjeseca učini da zatrubi truba; na dan okajanja zatrubit će trube
po svoj zemlji vašoj.
10 Svetkovat ćete pedesetu godinu, oglasit ćete slobodu u zemlji za sve stanovnike
njezine; to će vam biti jubilarna godina; svatko će se vratiti na baštinu svoju i u rod svoj.
11 Pedeseta godina bit će vam jubilarna godina: nećete sijati niti žeti što samo rodi te
godine, niti ćete brati grožđa u vinogradima nerezanim.
12 Jer je to jubilarna godina. Smatrat ćete je svetom. Jest ćete rod polja svojih.
13 Te jubilarne godine svaki će se od vas vratiti na svoju baštinu.
14 Ako tko od vas proda što bližnjemu svome ili kupi što od bližnjega svoga, nitko od vas
neka ne prevari brata svoga.
15 Prema broju godina po jubilarnoj godini kupit ćeš od bližnjega svoga, i prema broju
godina u koje ćeš brati rod prodat će ti se.
16 Što više bude godina, to će cijena biti veća onome koji kupuje, a što manje bude godina,
to će i cijena biti manja, jer ti se prodaje broj ljetina.
17 Zato ne varajte jedan drugoga, nego se bojte Boga svoga. Jer ja sam Gospod, Bog vaš.
18 Vršite zakone moje i držite naredbe moje, pa ćete bez straha živjeti na zemlji;
19 a zemlja će davati rod svoj i živjet ćete u njoj bez straha.
20 Ako kažete: ‘Što ćemo jesti sedme godine kad nećemo sijati niti brati ljetine?’,
21 dat ću vam blagoslov svoj šeste godine, pa će roditi za tri godine.
2ijat ćete osme godine, a jest ćete staru ljetinu: jest ćete od stare ljetine do devete godine,
do nove žetve.
23 Zemlja se neće prodati zauvijek, jer je zemlja moja, a vi ste kod mene kao stranci i kao
stanovnici.
24 U cijeloj zemlji koju ćete vi držati, utvrdit ćete pravo otkupa za zemlje.
25 Ako osiromaši brat tvoj i proda dio od svoje baštine, onaj koji ima pravo da je otkupi,
njegov najbliži rod, doći će i otkupiti ono što je brat njegov prodao.
26 Ako netko nema nikoga koji bi imao pravo da otkupi, pa sam pribavi sredstva za otkup,
27 on će brojiti godine nakon prodaje, vratiti suvišak kupcu i opet će doći u posjed svoje
zemlje.
28 Ako ne nađe koliko bi trebalo vratiti, onda će prodana stvar ostati u onoga koji je kupio
do jubilarne godine, a jubilarne godine kupac će je ostaviti, i on će se vratiti na svoju
zemlju.
29 Tko proda kuću za stanovanje u mjestu ograđenom zidom, imat će pravo da je otkupi u
roku od godine dana od prodaje; njegovo pravo otkupa trajat će godinu dana.
30 Ali ako se ta kuća u mjestu ograđenom zidom ne otkupi za godinu dana, onda će ostati
zauvijek kupcu i njegovim potomcima i on je neće ostaviti jubilarne godine.
31 Kuće po selima neograđenim zidom smatrat će se kao i njive; moći će se otkupiti, i
kupac će ih jubilarne godine ostaviti.
32 Što se tiče levitskih mjesta i kuća u mjestima njihovim, leviti će imati vječno pravo
otkupa.
33 Tko kupi od levita, on će jubilarne godine ostaviti kupljenu kuću i mjesto u kojem ju je
imao; jer kuće po mjestima levitskim pripadaju njima (levitima) među sinovima
Izraelovim.
34 Polja okolo mjesta njihovih neće se moći prodati jer ih oni imaju kao trajan posjed.
35 Ako brat tvoj osiromaši i iznemogne ruka njegova pored tebe, prihvatit ćeš ga; isto ćeš
tako raditi i prema strancu koji boravi u zemlji da bi pored tebe živio.
36 Nećeš uzimati od njega ni dobiti ni kamate, bojat ćeš se Boga svoga, i brat će tvoj uz
tebe živjeti.
37 Nećeš mu davati novac uz kamate ni hrane svoje na dobit.
38 Ja sam Gospod, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da vam dam zemlju
kanaansku, da vam budem Bog.
39 Ako brat tvoj osiromaši kod tebe i proda se tebi, nećeš mu dati da radi kao rob.
40 On će biti kod tebe kao najamnik, kao onaj koji živi kod tebe; on će biti u tvojoj službi
do jubilarne godine.
41 Tada će otići od tebe sa sinovima svojim i vratit će se u rod svoj, na baštinu svojih
otaca.
42 Jer su moje sluge koje sam izveo iz zemlje egipatske, oni se neće prodavati kao što se
prodaju robovi.
43 Nećeš s njima oštro postupati i bojat ćeš se Boga svoga.
44 Roba i ropkinju svoju, koji će biti tvoji, uzet ćeš iz naroda koji su oko vas; od njih ćete
kupovati roba i ropkinju.
45 Moći ćete ih kupovati i od sinova stranaca koji su oko vas i od porodica njihovih; koji se
rode u vašoj zemlji biti će vaše vlasništvo.
46 Vi ćete ih ostaviti u baštinu sinovima svojim nakon sebe, kao vlasništvo; uvijek ćete ih
držati kao robove. Ali nad braćom svojom, sinovima Izraelovim, nitko od vas neka ne
gospoduje grubo.
47 Ako se obogati stranac koji boravi s tobom, a brat tvoj osiromaši kod njega tako da se
proda strancu koji boravi s tobom, ili nekome od roda strančeva;
48 pošto se proda, moći će se otkupiti, moći će ga otkupiti netko od braće njegove.
49 Stric njegov ili sin strica njegovog moći će ga otkupiti ili koji njegov bliži rod; ili ako
stekne on sam, moći će se sam otkupiti.
50 Računat će s kupcem svojim od godine kad se prodao do jubilarne godine, a cijena za
koju se prodao ovisit će o broju godina, koje će se obračunati kao nadničarske godine.
51 Ako preostane još mnogo godina, platit će otkup po cijeni onih godina za koje je
kupljen.
52 Ako preostane malo godina do jubilarne godine, računat će te godine i platit će otkup
prema tim godinama.
53 On će biti kao godišnji najamnik, i onaj kod koga on bude neće s njim na tvoje oči oštro
postupati.
54 Ako se ovako ne otkupi, otići će jubilarne godine i on i sinovi njegovi s njim.
55 Jer su sinovi Izraelovi moji robovi; moji su to robovi koje sam ja izveo iz zemlje
egipatske. Ja sam Gospod, Bog vaš.”
LB) Levitski Zakon glava 26
1 “Nećete graditi sebi idole niti ćete podizati rezanih likova ni kipova, niti ćete u svojoj
zemlji stavljati kamenja ukrašena slikama da im se klanjate, jer sam ja, Gospod, Bog vaš.
2 Držat ćete subote moje i poštovat ćete Svetište moje. Ja sam Gospod.
3 Ako živite po mojim zakonima te držite i vršite moje zapovijedi,
4 davat ću vam kišu na vrijeme i zemlja će davati rod svoj.
5 Vršidba će vam stizati berbu vinogradsku, a berba će vinogradska stizati sjetvu, jest ćete
kruh svoj do sitosti i živjet ćete bez straha u zemlji svojoj.
6 Jer ću ja dati mir zemlji, i nitko vam neće san buniti; učinit ću da nestane divljih zvijeri
iz zemlje, a mač neće preko vaše zemlje prelaziti.
7 Tjerat ćete neprijatelje svoje, i oni će pred vama od mača padati.
8 Vas će petorica tjerati stotinu, a vas stotinu tjerat će deset tisuća i padat će neprijatelji
vaši pred vama od mača.
9 Obratit ću se k vama, učinit ću da budete plodni, umnožit ću vas i ispunit ću savez svoj s
vama.
10 Jest ćete žito od ranijih žetvi i iznosit ćete staro kad dođe novo.
11 Namjestit ću stan svoj među vama, i duša se moja neće odvraćati od vas.
12 Hodit ću usred vas i bit ću vaš Bog, a vi ćete biti moj narod.
13 Ja sam Gospod, Bog vaš, koji vas izvedoh iz zemlje egipatske, koji vas izvedoh iz
ropstva; raskinuo sam sveze jarma vašega i učinio sam da hodite uzdignute glave.
14 Ali ako me ne slušate i ne vršite sve ove zapovijedi;
15 ako opovrgnete zakone moje i duši vašoj omrznu naredbe moje da ne vršite sve
zapovijedi moje i raskinete moj savez,
16 ja ću vam tada učiniti ovo: pustit ću na vas strah, sušicu i groznicu, koje će vam oči
zamutiti i dušu ucviliti, i uzalud ćete sijati sjeme svoje, jer će ga jesti vaši neprijatelji.
17 Okrenut ću lice svoje protiv vas i sasjeći će vas neprijatelji vaši; koji vas mrze bit će
vam gospodari i bježat ćete kad vas nitko ne bude tjerao.
18 Ako me ni tada ne poslušate, kaznit ću vas sedmerostruko za grijehe vaše.
19 Slomit ću bijes sile vaše i učiniti da nebo nad vama bude kao željezo, a zemlja vaša kao
bakar.
20 Snaga će se vaša uzalud trošiti, zemlja vaša neće davati ploda, a drveće u zemlji neće
rađati roda svoga.
21 Ako mi se protivite i ne htjednete me slušati, sedmerostruko ću vas udarati prema
grijesima vašim.
22 Pustit ću na vas zvijeri poljske koje će vam djecu raskidati i stoku potrti, a vas
desetkovati i opustjet će putovi vaši.
23 Ako vas to ne popravi, nego mi se još i dalje opirete,
24 i ja ću se vama opirati i bit ću vas sedam puta više za vaše grijehe.
25 Pustit ću na vas mač koji će osvetiti savez moj, a kad se nastanite u gradove svoje,
pustit ću kugu usred vas i bit ćete predani u ruke neprijatelju.
26 I kad vam ukinem potporu u kruhu, deset će žena peći hljeb vaš u jednoj peći i davat će
vam kruh vaš na mjeru: jest ćete i nećete se nasititi.
27 Ako me ni tako ne poslušate, nego mi se opirete,
28 i ja ću se s gnjevom opirati i sedam puta više kaznit ću vas za vaše grijehe.
29 Jest ćete meso od svojih sinova, jest ćete meso od svojih kćeri.
30 Razvalit ću visine vaše i oborit ću kipove vaše suncu posvećene, a stavit ću leševe vaše
na leševe idola vaših i mrzit će duša moja na vas.
31 Obratit ću gradove vaše u pustoš, razorit ću Svetišta vaša i neću više udisati mirisa
vašega.
32 Opustjet će zemlja da će se čuditi neprijatelji vaši koji će se nastaniti u njoj.
33 Rasijat ću vas po narodima i učiniti da vas golim mačem gone. Zemlja će vaša biti
pusta, a gradovi vaši raskopani.
34 Tada će zemlja uživati subote svoje za sve vrijeme dokle bude pusta. Kad vi budete u
zemlji neprijatelja svojih, počivat će zemlja i uživat će subote svoje.
35 Za sve vrijeme dokle bude pusta počivat će što nije počivala u vaše subote dok ste u
njoj živjeli.
36 A koji ostanu, usadit ću strah u srca njihova u zemljama neprijatelja njihovih, te će im i
šuškanje lista koji se zaljulja zadati strah, i oni će bježati kao ispred mača i padat će a da
ih nitko ne tjera.
37 Padat će jedan preko drugoga kao od mača a da ih nitko ne tjera. Nećete se održati
pred neprijateljima svojim;
38 izginut ćete među narodima, progutat će vas zemlja neprijatelja vaših.
39 A koji od vas ostanu živi venut će zbog zlodjela svojih u zemlji neprijatelja svojih;
venut će i zbog zlodjela svojih otaca.
40 Oni će ispovijedati zlodjela svoja i zlodjela svojih otaca, grijehe koje prema meni
počiniše i suproćenje kojim se protiv mene opiraše,
41 zbog čega ću se i ja njima opirati i odvesti ih u zemlju neprijatelja njihovih. I tad će se
smiriti srce njihovo neobrezano i platit će dug zlodjela svojih.
42 Tada ću se spomenuti saveza svoga s Izakom i saveza svoga s Abrahamom i sjetit ću se
zemlje.
43 Zemlja će biti napuštena od njih i uživat će subote svoje dok ostane pusta, daleko od
njih; a oni će platiti dug zlodjela svojih što su odbacili naredbe moje i što duši njihovoj
omrznuše moji zakoni.
44 Ali kad budu u zemlji neprijatelja svojih, ja ih neću odbaciti niti ću tako omrznuti na
njih da ih potrem i da raskinem savez svoj s njima; jer sam ja, Gospod, Bog njihov.
45 Sjetit ću se, radi njih, saveza svoga sa starima njihovim, koje izvedoh iz zemlje
egipatske narodima na vidiku da im budem Bog njihov. Ja sam Gospod.”
46 Ovo su uredbe, naredbe i zakoni koje utvrdi Gospod između sebe i sinova Izraelovih na
gori Sinaju preko Mojsija.
LB) Levitski Zakon glava 27
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: Kad se učine zavjeti, ako se radi o licima, ona će
pripadati Gospodu po tvojoj procjeni.
3 Ako trebaš procijeniti muškarca od dvadeset do šezdeset godina, procijeni ga na pedeset
šekela srebra, po mjeri hramskoga šekela;
4 ako je žensko, cijenit ćeš trideset šekela.
5 Od pet do dvadeset godina procijeni muško na dvadeset šekela, a žensko na deset.
6 Od mjesec dana do pet godina procijeni muško na pet šekela srebra, a žensko na tri
šekela.
7 Od šezdeset godina i više, ako je muško, procijeni na petnaest šekela, a žensko na deset.
8 Ako je onaj koji je učinio zavjet siromah da ne može platiti cijenu, onda će on doći k
svećeniku da ga svećenik procijeni, a svećenik će ga procijeniti prema onome što može
dati.
9 Ako se radi o životinji, od onih što se prinose Gospodu, što se god prinosi Gospodu bit će
sveto.
10 Ono se neće razmijeniti niti dati dobro za loše, loše za dobro; ako se razmijeni jedna
životinja za drugu, bit će sveta i jedna i druga.
11 Ako je riječ o nečistoj životinji od onih što se ne prinose Gospodu, životinju valja
dovesti pred svećenika.
1većenik će je procijeniti, prema tome kakva je, dobra ili slaba; kako je svećenik procijeni,
tako neka bude.
13 Ako se hoće otkupiti, dometnut će se još petina na cijenu.
14 Ako netko posveti kuću svoju zavjetujući je Gospodu, svećenik će je procijeniti prema
tome kakva je, dobra ili loša; kako je procijeni svećenik, tako neka bude.
15 Ako onaj koji je posvetio kuću svoju hoće da je otkupi, dometnut će još petinu na
cijenu, i ona će biti njegova.
16 Ako netko posveti Gospodu njivu svoju, procijenit ćeš je prema usjevu, pedeset šekela
srebra za homer ječmena sjemena;
17 ako posveti svoju njivu odmah nakon jubilarne godine, vrijedi tvoja procjena;
18 ako posveti svoju njivu kasnije, svećenik će mu proračunati cijenu prema broju godina
koje ostanu do jubilarne godine, i tvoja će se procjena smanjiti.
19 Ako onaj koji je posvetio njivu hoće da je otkupi, dometnut će još petinu na tvoju
procjenu, i ona će biti njegova.
20 Ako ne otkupi njivu i ona se proda drugome, neće je moći više otkupiti.
21 A kad je kupac jubilarne godine ostavi, ta će njiva biti posvećena Gospodu, kao i
zavjetovana njiva, i pripadat će svećeniku.
22 Ako netko posveti Gospodu njivu koju je stekao, a koja mu ne pripada u vlasništvo,
23 svećenik će mu proračunati cijenu do jubilarne godine i u onaj dan dat će on tu cijenu,
kao posvećenu Gospodu.
24 Jubilarne godine vratit će se njiva onome od koga je stečena i čija je bila.
25 Svaka tvoja procjena bit će prema hramskom šekelu: jedan šekel ima dvadeset gera.
26 Nitko neće moći posvetiti prvinu od stoke svoje, jer prvina već pripada Gospodu; bilo
to tele ili janje, ono pripada Gospodu.
27 Ako se radi o nečistoj životinji, otkupit će se po tvojoj procjeni i dometnut će se još
petina; ako se ne otkupi, prodat će se po tvojoj procjeni.
28 Ni jedna stvar potpuno zavjetovana Gospodu, a koja je vlasništvo onoga koji je
zavjetuje, neće se moći niti prodati niti otkupljivati - bio to čovjek, životinja ili njiva;
svaka zavjetovana stvar bit će potpuno posvećena Gospodu.
29 Ni jedno ljudsko biće potpuno zavjetovano neće se moći otkupiti; ono će se ubiti.
30 Svaki desetak od zemlje, od usjeva ili od voća, Gospodnji je, to je posvećeno Gospodu.
31 Ako bi netko htio otkupiti što od desetka, dometnut će na cijenu još petinu.
32 Desetak od krupne i od sitne stoke, od svega što dođe pod pastirski štap, bit će desetak
posvećen Gospodu.
33 Neće se gledati je li životinja dobra ili loša; neće se praviti razmjena; ako se razmijeni
jedna životinja za drugu, bit će i jedna i druga sveta stvar i neće se moći otkupiti.”
34 Ovo su zapovijedi koje je Gospod dao Mojsiju za sinove Izraelove na gori Sinaju.
KNJIGA BROJEVI
LB) Brojevi glava 1
1 Gospod govori Mojsiju u Sinajskoj pustinji u šatoru od sastanka prvoga dana drugoga
mjeseca druge godine po izlasku njihovu iz zemlje egipatske i reče.
2 “Izbrojite sav zbor sinova Izraelovih po porodicama njihovim, po domovima otaca
njihovih, brojeći glavu po glavu imena svih muških
3 od dvadeset godina i naviše, sve one od Izraela koji mogu nositi oružje. Izbrojit ćete ih
po četama njihovim, ti i Aron.
4 S vama će biti po jedan čovjek od svakoga plemena koji je poglavica doma otaca svojih.
5 Evo imena ljudi koji će biti s vama: Od plemena Rubenova: Elisur, sin Šedeurov;
6 Od Šimunova; Šelumiel, sin Surišadajev;
7 Od Judina: Nahšon, sin Aminadabov;
8 Od Jisaharova: Netanel, sin Suarov;
9 Od Zebulonova: Eliab, sin Helonov;
10 Od plemena sinova Josipovih - od plemena Efrajimova: Elišama, sin Amihudov; od
Manašeova: Gamaliel, sin Pedahsurov;
11 Od Benjaminova: Abidan, sin Gidonijev;
12 Od Danova: Ahiezer, sin Amišadajev;
13 Od Ašerova: Pagel, sin Okranov;
14 Od Gadova: Elijasaf, sin Deuelov;
15 Od Neftalijeva: Ahira, sin Enanov.”
16 To su oni koji bijahu sazvani na zbor, knezovi u plemenima otaca svojih, tisućnici
Izraelovi.
17 Mojsije i Aron uzeše te ljude koji bijahu poimence određeni,
18 i sabraše sav zbor prvoga dana drugoga mjeseca. Popisaše ih po porodicama njihovim,
po domovima otaca njihovih, brojeći glavu po glavu imena njihova, od dvadeset godina pa
naviše.
19 Mojsije ih prebroji u Sinajskoj pustinji, kao što bješe Gospod zapovjedio.
20 Popisaše se sinovi Rubena, prvorođenca Izraelova, po porodicama svojim i po
domovima otaca svojih, brojeći glavu po glavu imena svih muških od dvadeset godina
naviše, svih onih koji su mogli nositi oružje.
21 Bijaše ih prebrojenih od plemena Rubenova: četrdeset i šest tisuća i pet stotina.
22 Popisaše se sinovi Šimunovi po porodicama svojim i po domovima otaca svojih, brojeći
glavu po glavu imena svih muških od dvadeset godina naviše, svih onih koji su mogli
nositi oružje.
23 Bijaše ih izbrojenih od plemena Šimunova; pedeset i devet tisuća i tri stotine.
24 Popisaše se sinovi Gadovi po porodicama svojim i po domovima otaca svojih, brojeći
glavu po glavu imena svih onih od dvadeset godina naviše koji su mogli nositi oružje.
25 Bijaše ih izbrojenih od plemena Gadova četrdeset i pet tisuća šest stotina i pedeset.
26 Popisaše se sinovi Judini, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih, brojeći
glavu po glavu imena svih onih od dvadeset godina naviše koji su mogli nositi oružje.
27 Bijaše ih izbrojenih od plemena Judina sedamdeset i četiri tisuće i šest stotina.
28 Popisaše se sinovi Jisakarovi, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih,
brojeći glavu po glavu imena svih onih od dvadeset godina naviše koji su mogli nositi
oružje.
29 Bijaše ih izbrojenih od plemena Jisakarova pedeset i četiri tisuće i četiri stotine.
30 Popisaše se sinovi Zebulonovi, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih,
brojeći glavu po glavu imena svih onih od dvadeset godina naviše koji su mogli nositi
oružje.
31 Bijaše ih izbrojenih od plemena Zebulonova pedeset i sedam tisuća i četiri stotine.
32 Popisaše se među sinovima Josipovim: sinovi Efrajimovi po porodicama svojim i po
domovima otaca svojih, brojeći glavu po glavu imena svih onih od dvadeset godina naviše
koji su mogli nositi oružje.
33 Bijaše ih izbrojenih od plemena Efrajimova četrdeset tisuća i pet stotina.
34 Popisaše se sinovi Manašeovi, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih,
brojeći glavu po glavu imena svih onih od dvadeset godina naviše koji su mogli nositi
oružje.
35 Bijaše ih izbrojenih od plemena Manašeova trideset i dvije tisuće i dvjesta.
36 Popisaše se sinovi Benjaminovi, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih,
brojeći glavu po glavu imena svih onih od dvadeset godina naviše koji su mogli nositi
oružje.
37 Bijaše ih izbrojenih od plemena Benjaminova trideset i pet tisuća i četiri stotine.
38 Popisaše se sinovi Danovi, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih, brojeći
glavu po glavu imena svih onih od dvadeset godina naviše koji su mogli nositi oružje.
39 Bijaše ih izbrojenih od plemena Danova šezdeset i dvije tisuće i sedam stotina.
40 Popisaše se sinovi Ašerovi, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih, brojeći
glavu po glavu imena svih onih od dvadeset godina naviše koji su mogli nositi oružje.
41 Bijaše ih izbrojenih od plemena Ašerova četrdeset i jedna tisuća i pet stotina.
42 Popisaše se sinovi Neftalijevi, po porodicama svojim i po domovima otaca svojih,
brojeći glavu po glavu imena svih onih od dvadeset godina naviše koji su mogli nositi
oružje.
43 Bijaše ih izbrojenih od plemnena Neftalijeva pedeset i tri tisuće i četiri stotine.
44 To su oni koje Mojsije i Aron izbrojiše s dvanaest knezova Izraelovih koji bijahu po
jedan za svaki dom otaca svojih.
45 Ukupno bijaše izbrojenih sinova Izraelovih po domovima svojih otaca od dvadeset
godina naviše koji su mogli nositi oružje
46 šest stotina i tri tisuće pet stotina i pedeset.
47 Leviti po plemenu otaca svojih ne bijahu brojeni među njima.
48 Gospod govori Mojsiju i reče:
49 “Plemena Levijeva nećeš popisati, niti broja glava njihovih sastaviti sa sinovima
Izraelovim.
50 Povjerit ćeš levitima da se staraju o šatoru svjedočanstva, o posuđu u njemu i o svemu
što mu pripada; oni će nositi šator i sve posuđe njegovo i služit će u njemu, a stanovat će
oko šatora.
51 Kad se šator krene, složit će ga leviti, a kad šator stane, razapinjat će ga leviti. Stranac
koji bi mu se približio kaznit će se smrću.
5inovi Izraelovi stajat će svaki u svom taboru, svaki kod svoje zastave, po četama svojim.
53 A leviti će stajati oko šatora svjedočanstva, da ne dođe gnjev na zbor sinova Izraelovih.
Leviti će čuvati šator svjedočanstva.”
54 Sinovi Izraelovi učiniše kao što Gospod zavpovjedi Mojsiju; tako oni učiniše.
LB) Brojevi glava 2
1 Gospod govori Mojsiju i Aronu i reče:
2 “Sinovi Izraelovi stajat će u taboru svaki kod svoje zastave, pod znakom doma otaca
svojih, prema šatoru od sastanka i unaokolo.
3 S istoka će biti tabor Judin sa zastavom svojom i četama svojim. Tu će biti tabor kneza
sinova Judinih, Nahšona, sina Aminadobova,
4 i vojske njegove od sedamdeset i četiri tisuće i šest stotina vojnika, koliko ih ima
izbrojenih.
5 Do njega će biti tabor plemena Jisakarova, kneza sinova Jisakarovih, Netanela, sina
Zuarova,
6 i vojske njegove od pedeset i četiri tisuće i četiri stotine vojnika, koliko ih ima
izbrojenih;
7 zatim pleme Zebulonovo, knez sinova Zebulonovih Eliab, sin Helonov,
8 i vojska njegova od pedeset i sedam tisuća i četiri stotine vojnika, koliko ih ima
izbrojenih.
9 Prema popisu u vojsci Judinoj: sto osamdeset i šest tisuća i četiri stotine vojnika po
četama njihovim. Oni će prvi krenuti.
10 S juga tabor Rubenov sa zastavom svojom i četama svojim. Tu će biti tabor kneza
sinova Rubenovih, Elisura, sina Šedeurova,
11 i vojske njegove od četrdeset i šest tisuća i pet stotina vojnika, koliko ih ima izbrojenih.
12 Do njega će biti tabor plemena Šimunova, kneza sinova Šimunovih Šelumiela, sina
Surišadajeva,
13 i vojske njegove od pedeset i devet tisuća i tri stotine vojnika, koliko ih ima izbrojenih.
14 Zatim pleme Gadovo, knez sinova Gadovih Elijasaf, sin Deuelov,
15 i vojska njegova od četrdeset i pet tisuća šest stotina i pedeset vojnika, koliko ih ima
izbrojenih.
16 Svega prema popisu u vojsci Rubenovoj: sto pedeset i jedna tisuća četiri stotine i
pedeset vojnika po četama njihovim. Oni će ići drugi.
17 Zatim će krenuti šator od sastanka s vojskom sinova Levijevih usred ostale vojske; po
redu kako su stajale u taboru, tim redom će krenuti pod zastavama svojim.
18 Sa zapada tabor Efrajimov sa zastavom svojom i četama svojim. Tu će biti tabor kneza
sinova Efrajimovih Elišama, sina Amihudova,
19 i vojske njegove od četrdeset tisuća i pet stotina vojnika, koliko ih ima izbrojenih.
20 Do njega će biti tabor plemena Manašeova i kneza sinova Manašeovih Gamaliela, sina
Pedahsurova,
21 i vojske njegove od trideset i dvije tisuće i dvjesta vojnika, koliko ih ima izbrojenih.
22 Zatim pleme Benjaminovo, knez sinova Benjaminovih Abidan, sin Gidonijev,
23 i vojska njegova od trideset i pet tisuća i četiri stotine vojnika, koliko ih ima izbrojenih.
24 Svega, po popisu, u vojsci Efrajimovoj: sto i osam tisuća i sto vojnika po četama
njihovim. Oni će ići treći.
25 Sa sjevera tabor Danov sa zastavom svojom i četama svojim. Tu će biti tabor kneza
sinova Danovih Ahiezera, sina Amišadajeva,
26 i vojske njegove od šezdeset i dvije tisuće i sedam stotina vojnika, koliko ih ima
izbrojenih.
27 Do njega tabor plemena Ašerova, kneza sinova Ašerovih Pagiela, sina Okranova,
28 i vojske njegove od četrdeset i jedne tisuće i pet stotina vojnika, koliko ih ima
izbrojenih.
29 Zatim plenme Naftalijevo, knez sinova Naftalijevih Ahit, sin Enanov,
30 i vojska njegova od pedeset i tri tisuće i četiri stotine vojnika, koliko ih ima izbrojenih.
31 Svega, po popisu, u vojsci Danovoj: sto pedeset i sedam tisuća i šest stotina vojnika. Oni
će ići posljednji pod svojom zastavom.”
32 To su sinovi Izraelovi koji bijahu popisani po domovima otaca svojhih. Ukupno
izbrojenih u cijeloj vojsci, po četama njihovim, šest stotina tri tisuće i pet stotina i pedeset
vojnika.
33 Leviti se nisu ubrajali među sinove Izraelove, kao što Gospod bješe naredio Mojsiju.
34 I sinovi Izraelovi učiniše sve kako Gospod zapovjedi Mojsiju. Tako oni stajahu u taboru
i tako se kretahu, svaki po porodici svojoj i po domu otaca svojih.
LB) Brojevi glava 3
1 Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo kad je Gospod govorio Mojsiju na gori Sinaju.
2 Evo imena sinova Aronovih: prvorođenac Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar.
3 To su imena sinova Aronovih koji bijahu pomazani kao svećenici i posvećeni da vrše
svećeničku službu.
4 Nadab i Abihu umrli su pred Gospodom dok su prinosili tuđi oganj pred Gospodom u
Sinajskoj pustinji; oni nisu imali djece. Eleazar i Itamar vršili su svećeničku službu pred
Aronom, ocem svojim.
5 Gospod govori Mojsiju i reče:
6 “Učini da pristupi pleme Levijevo i postavi ga pred svećenika Arona da bude u njegovoj
službi.
7 Oni će paziti na sve ono što je njemu i cijelome zboru povjereno na čuvanje pred
šatorom od sastanka; oni će vršiti službu u šatoru.
8 Čuvat će posuđe u šatoru od sastanka i sve ono što je povjereno na čuvanje sinovima
Izraelovim; oni će vršiti službu u šatoru od sastanka.
9 Dat ćeš levite Aronu i sinovima njegovim; oni su darovani njemu između sinova
Izraelovih.
10 Arona i sinove njegove postavit ćeš da vrše svećeničku službu svoju; a stranac koji bi
pristupio bit će kažnjen smrću.”
11 Gospod govori Mojsiju i reče:
12 “Evo uzeh levite između sinova Izraelovih u zamjenu za sve prvorođence, za
prvorođence sinova Izraelovih; zato će leviti biti moji.
13 Jer je moj svaki prvorođenac; od dana kad pobih sve prvorođence u zemlji egipatskoj,
posvetih sebi svakoga prvorođenca u Izraelu, od čovjeka do životinje: bit će moji. Ja sam
Gospod.”
14 Gospod govori Mojsiju u Sinajskoj pustinji i reče:
15 “Izbroji sinove Levijeve po domovima otaca njihovih, po porodicama njihovim; izbroji
sve muške od mjesec dana naviše.”
16 Mojsije ih izbroji po zapovijedi Gospodnjoj, kao što mu bi zapovjeđeno.
17 Ovo su poimence sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari.
18 Evo imena sinova Geršonovih po porodicama njihovim: Libni i Šimi.
19 Sinovi Kehatovi po porodicama svojim: Amram, Jishar, Hebron i Uzjel.
20 Sinovi Merarijevi po porodicama svojim: Mahli i Muši. To su porodice Levijeve po
domovima otaca svojih.
21 Od Geršona potječe porodica Libnijeva i porodica Šimijeva. To su porodice Geršonove.
22 Izbrojenih među njima kad se prebrojiše svi muški od mjesec dana naviše bijaše
ukupno sedam tisuća i pet stotina.
23 Porodice Geršonove stajahu u taboru iza šatora, sa zapada.
24 Starješina doma otačkoga u porodicama Geršonovim bijaše Elijasaf, sin Laelov.
25 Sinovi Geršonovi čuvahu u šatoru od sastanka šator, naslon, pokrivač njegov i zavjesu
na vratima šatora od sastanka,
26 zavjese od trijema i zavjesu na vratima od trijema oko šatora i oko žrtvenika te užad
njegovu za potrebu šatora.
27 Od Kehata potječu: porodica Amramova, porodica Jisharova, porodica Hebronova i
porodica Uzielova. To su porodice Kehatove.
28 Muških od mjesec dana naviše bijaše ukupno osam tisuća i šest stotina, kojima bi
povjereno čuvanje Svetišta.
29 Porodice sinova Kehatovih stajahu u taboru pored šatora s juga.
30 Starješina doma otačkoga u porodicama Kehatovim bijaše Elisafan, sin Uzielov.
31 Oni čuvahu kovčeg, stol, svijećnjak, žrtvenik, posuđe kojim se vrši služba u Svetištu,
zavjesu i sve što joj pripada.
3tarješina nad starješinama levitskim bijaše Eleazar, sin svećenika Arona: on upravljaše
nad onima koji se bavljahu službom u šatoru.
33 Od Merarija potječe porodica Mahlijeva i porodica Mušijeva. To su porodice
Merarijeve.
34 Kad se prebrojiše svi muški od mjesec dana naviše, bilo ih je tisuća i dvjesta.
35 Starješina doma otačkoga u porodicama Merarijevim bijaše Suriel, sin Abihailov; oni
stajahu u taboru pored šatora sa sjevera.
36 Sinovi Merarijevi čuvahu daske od šatora, prečnice njegove, stupove, podnožja i sve
sprave njegove i što k njemu pripada,
37 stupce okolo trijema, podnožja, kolje i užad.
38 Pred šatorom od sastanka, s istoka, stajahu u taboru Mojsije i Aron te sinovi njegovi,
čuvajući Svetište za sinove Izraelove. Stranac koji bi pristupio kaznit će se smrću.
39 Svih levita koje izbrojiše Mojsije i Aron po zapovijedi Gospodnjoj po porodicama
njihovim, svih muških od mjesec dana naviše bijaše dvadeset i dvije tisuće.
40 Gospod reče Mojsiju: “Izbroj sve prvorođence muške među sinovima Izraelovim od
mjesec dana naviše i zbroji broj imena njihovih.
41 Uzmi levite za mene, za Gospoda, u zamjenu za sve prvorođence među sinovima
Izraelovim, a stoku levitsku u zamjenu za sve prvorođence od stoke sinova Izraelovih.”
42 Mojsije izbroji sve prvorođence među sinovima Izraelovim, kako mu bješe zapovjedio
Gospod.
43 Muških prvorođenaca koji se izbrojiše svaki po svom imenu od mjeseca naviše bijaše
dvadeset i dvije tisuće i dvjesta sedamdeset i tri.
44 Gospod govori Mojsiju i reče:
45 “Uzmi levite u zamjenu za sve prvorođence među sinovima Izraelovim i stoku levitsku
u zamjenu za stoku njihovu. Leviti su moji. Ja sam Gospod.
46 A za otkup onih dvjesta sedamdeset i tri što ima prvorođenaca među sinovima
Izraelovim više nego levita
47 uzet ćeš pet šekela od glave, po mjeri hramskog šekela, u kojem ima dvadeset gera.
48 To srebro predat ćeš Aronu i sinovima njegovim na ime otkupa za one koji prelaze broj
levita.”
49 Mojsije uze otkup od onih koji ostaše preko onih koji bijahu zamijenjeni za levite.
50 Uze srebro od prvorođenaca sinova Izraelovih: tisuću tristo šezdeset i pet šekela, po
mjeri hramskoga šekela.
51 Mojsije dade taj otkup Aronu i sinovima njegovim po zapovijedi Gospodnjoj, čineći kao
što mu Gospod bješe zapovjedio.
LB) Brojevi glava 4
1 Gospod govori Mojsiju i Aronu i reče:
2 “Izbroj sinove Kehatove između sinova Levijevih, po porodicama njihovim i po
domovima otaca njihovih,
3 od trideset godina naviše do pedeset godina, sve one koji mogu vršiti službu u šatoru od
sastanka.
4 Ovo će biti posao sinova Kehatovih u šatoru od sastanka; on će se odnositi na presveto
mjesto:
5 pri polasku vojske doći će Aron sa sinovima svojim, skinut će zastor i pokriti njime
kovčeg svjedočanstva,
6 pa će po njemu prostrti pokrivač od koža jazavčevih, a odozgor će prostrti prostirač od
plave tkanine i provući će poluge od kovčega.
7 Prostrt će prostirač od plave tkanine po stolu za kruhove za predstavljanje i stavit će na
nj tanjure, kupe, čaše i kotliće; kruha će biti svagda.
8 Povrh toga prostrt će crven prostirač i pokriti ga pokrivačem od koža jazavčevih, a
provući će poluge od stola.
9 Uzet će plavi prostirač i pokriti svijećnjak i žiške njegove, usekače njegove, lopatice i sve
posude za ulje kojima se poslužuje.
10 I sa svim spravama njegovim zavit će ga u pokrivač od koža jazavčevih i postavit će ga
na nosila.
11 Prostrt će plavi prostirač po zlatnom žrtveniku i pokrit će ga pokrivačem od koža
jazavčevih, pa će provući poluge od žrtvenika.
12 Uzet će sve sprave kojima poslužuju u Svetištu i stavit će ih na plavi prostirač te zaviti
u pokrivač i postaviti na nosila.
13 Omest će pepeo s žrtvenika i prostrti po žrtveniku grimizni prostirač.
14 Stavit će na nj sve sprave njegove kojima se obavlja služba o njemu, kliješta, vilice,
lopatice, kotliće; sve sprave za žrtvenik pokrit će pokrivačem od koža jazavčevih i provući
će poluge od žrtvenika.
15 Kad to svrše Aron i sinovi njegovi i zaviju Svetište i sve sprave za Svetište, pristupit će
sinovi Kehatovi da ih nose čim vojska krene, ali se oni neće doticati ni jedne svete stvari
da ne bi umrli. To je posao sinova Kehatovih u šatoru od sastank
16 Eleazar, sin svećenika Arona starat će se za ulje za svijećnjak i za mirisni tamjan, za
žrtvu vazdašnju i za ulje pomazanja; on će paziti na sav šator i na sve što je u njemu, na
Svetište i na posuđe njegovo.”
17 Gospod govori Mojsiju i Aronu pa reče:
18 “Ne izlažite koljeno Kehatovih porodica da se istrijebi između levita.
19 Učinite im to da bi ostali živi i da ne umru kad pristupaju k Svetištu: Aron i sinovi
njegovi dolazit će i postaviti svakoga od njih na svoje mjesto i na svoju službu.
20 Oni neće ulaziti da gledaju kad se zavijaju svete stvari, da ne umru.”
21 Gospod govori Mojsiju i reče:
22 “Izbroj i sinove Geršonove po domovima otaca njihovih i po porodicama njihovim,
23 izbroj ih od trideset godina naviše do pedeset godina, sve koji mogu obavljati službu u
šatoru od sastanka.
24 Ovo će biti posao porodice Geršonovih, služba koju će vršiti i stvari koje će nositi.
25 Nosit će zastor od kovčega i šator od sastanka, pokrivač njegov i pokrivač od koža
jazavčevih koji je odozgor na njemu, zastor na ulasku u šator od sastanka,
26 zastore od trijema, zastor na vratima od trijema oko šatora i oko žrtvenika, užad
njihovu i sve posuđe za službu. Oni će vršiti svu službu koja se na to odnosi.
27 Sva služba sinova Geršonovih vršit će se pod zapoviješću Arona i sinova njegovih za sve
što će oni nositi i raditi; ostavit ćete njima staranje za sve što trebaju nositi.
28 To je služba sinova Geršonovih u šatoru od sastanka, koju će oni vršiti pod upravom
Itamara, sina svećenika Arona.
29 Izbroj i sinove Merarijeve po porodicama njihovim i po domovima otaca njihovih;
30 izbojit ćeš od trideset godina naviše do pedeset godina sve one koji mogu vršiti službu
u šatoru od sastanka.
31 Evo što je njima predano da rade i da nose u svojoj službi u šatoru od sastanka: daske
od šatora, prečnice, stupce, podnožja,
3tupce od trijema unaokolo, njihova podnožja i kolje, užad i sve sprave njihove te sve što
treba za te stvari. Izbrojit ćete poimence sve sprave koje će oni nositi.
33 To je služba porodice sinova Merarijevih koju su dužni vršiti u šatoru od sastanka pod
upravom Itamara, sina svećenika Arona.”
34 Mojsije i Aron izbrojiše s knezovima naroda sinove Kehatove po porodicama njihovim i
po domovima otaca njihovih,
35 sve one od trideset do pedeset godina koji su mogli vršiti službu u šatoru od sastanka.
36 I bješe ih izbrojenih po porodicama njihovim dvije tisuće sedam stotina i pedeset.
37 To su izbrojeni iz porodica Kehatovih koji su vršili službu u šatoru od sastanka; Mojsije
i Aron izbrojiše ih kao što Gospod zapovjedi preko Mojsija.
38 Sinovi Geršonovi koji se izbrojiše po porodicama svojim i po domovima otaca svojih,
39 od trideset do pedeset godina, i koji su mogli vršiti službu u šatoru od sastanka,
40 svi oni koji se izbrojiše po porodicama svojim i po domovima otaca svojih brojili su
dvije tisuće šest stotina i trideset.
41 To su izbrojeni iz porodica sinova Geršonovih, koji bijahu određeni za službu u šatoru
od sastanka; Mojsije i Aron izbrojiše ih po zapovijedi Gospodnjoj.
42 Iz porodica sinova Merarijevih po porodicama njihovim i po domovima otaca njihovih
bješe izbrojenih
43 od trideset do pedeset godina, svih onih koji mogahu vršiti službu u šatoru od
sastanka,
44 po porodicama njihovim tri tisiuće i dvjesta.
45 To su izbrojeni iz porodica sinova Merarijevih. Mojsije i Aron izbrojiše ih kao što
Gospod zapovjedi preko Mojsija.
46 Izbrojenih levita koje izbrojiše Mojsije i Aron s knezovima Izraelovim po porodicama
njihovim i po domovima otaca njihovih
47 od trideset do pedeset godina koji su mogli vršiti službu i nositi što u šatoru od
sastanka,
48 bijaše ukupno osam tisuća pet stotina i osamdeset.
49 Oni bijahu izbrojeni kao što Gospod zapovjedi preko Mojsija, svaki za ono što je imao
raditi i nositi; bijahu izbrojeni po zapovijedi koju Gospod dade Mojsiju.
LB) Brojevi glava 5
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Zapovijedi sinovima Izraelovim da istjeraju iz tabora sve gubave i sve one koji imaju
izljev i one koji su se okaljali o mrtvaca.
3 Bio čovjek ili žena, istjerajte, istjerajte ih iz tabora, da ne kaljaju tabora onima među
kojima ja stanujem.”
4 Sinovi Izraelovi učiniše tako i istjeraše ih iz tabora, kao što Gospod zapovjedi Mojsiju.
Tako učiniše sinovi Izraelovi.
5 Gospod govori Mojsiju i reče:
6 “Reci sinovima Izraelovim: čovjek ili žena kad zgriješi bližnjemu svome, počinivši utaju
pred Gospodom i tako postane kriv,
7 ispovjedit će grijeh svoj i vratit će u cijelosti grešno stečenu stvar; dometnut će još
petinu i predat će onome kome je skrivio.
8 Ako nema nikoga koji bi imao pravo na povratak stvari, stvar pripada Gospodu,
svećeniku, osim ovna za okajanje kojim će se vršiti okajanje za krivca.
9 Svaki prinos svih stvari koje posvećuju sinovi Izraelovi pripast će svećeniku, kome će se
one predati.
10 Stvari koje se posvete bit će njegove; ono što mu se preda bit će njegovo.”
11 Gospod govori Mojsiju i reče:
12 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: ako se koja žena odstrani od svoga muža i
postane mu nevjerna,
13 ako netko drugi ima odnos s njom, a muž njezin to ne zna; ako se ona tajno oskvrne i
nema svjedoka protiv nje, niti bi se ona zatekla na djelu,
14 a muža obuzme ljubomora i sumnja na ženu koja se uistinu okaljala, ili ga obuzme
ljubomora i sumnja na ženu koja se nije okaljala,
15 tada će muž dovesti ženu svoju k svećeniku i donijet će za nju prinos od desetine efe
ječmenoga brašna. Neće ga politi uljem i neće staviti na nj tamjana, jer to je prinos za
ljubomoru, dar za spomen koji opominje na grijeh.
16 Svećenik će ženu privesti i postaviti pred Gospoda.
17 Svećenik će uzeti svete vode u zemljanu posudu. Uzet će praha s poda od šatora i usuti
ga u vodu.
18 Zatim će narediti ženi da stane pred Gospoda. On će otkriti glavu te žene i stavit će joj
na ruke prinos za spomen, prinos za ljubomoru. Svećenik će držati u svojoj ruci gorke
vode koje nose prokletstvo.
19 Svećenik će zakleti ženu i reći joj: ‘Ako nitko nije ležao s tobom, i ako, budući pod
vlašću svoga muža, nisi zastranila da se oskvrneš, ove gorke vode koje nose prokletstvo
neće ti škoditi.
20 Ali ako si, budući pod vlašću muža svoga, zastranila i okaljala se, i ako je koji drugi
osim muža tvoga s tobom ležao’ 21 i svećenik će zakleti ženu zakletvom prokletstva i reći će: - ‘da te Gospod postavi za
prokletstvo i za kletvu u narodu tvome, učinivši da ti se bedro osuši i trbuh otekne
22 te da ti ove proklete vode uđu u utrobu da ti otekne trbuh i da ti se bedro osuši!’ A žena
će reći: ‘Amen! Amen!’
23 Tada će svećenik napisati te zakletve u knjigu i brisat će ih gorkim vodama.
24 I učinit će da žena ispije gorke vode koje donose prokletstvo, a vode koje donose
prokletstvo ući će u nju da u njoj pobude gorčinu.
25 Svećenik će uzeti iz ženinih ruku prinos za ljubomoru, obrnut će prinos na jednu i na
drugu stranu pred Gospodom i prinijeti ga na žrtvenik.
26 Zatim će uzeti pregršt toga prinosa na ime spomena i spaliti na žrtveniku. Poslije toga
dati će ženi da ispije vode.
27 Kad učini da ona ispije vode, dogodit će se - ako se okaljala i učinila nevjeru mužu
svome - da će vode prokletstva ući u nju da prouzrokuju gorčinu; trbuh će joj oteći, bedro
će joj se osušiti, a žena će biti prokleta u narodu svome.
28 Ali ako se žena nije okaljala, nego je čista, priznat će se da je nevina i imat će djece.
29 Ovo je zakon za ljubomoru kad žena pod vlašću svoga muža zastrani i okalja se,
30 a muža obuzme ljubomora i sumnja na ženu svoju: svećenik će je postaviti pred
Gospoda i svršit će joj sve po ovom zakonu.
31 Muž će biti oslobođen od grijeha, ali će žena nositi kaznu zlodjela svoga.”
LB) Brojevi glava 6
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: kad se čovjek ili žena odijeli od drugih čineći
zavjet nazirejski da se posveti Gospodu,
3 on će se suzdržavati od vina i od žestokoga pića te neće piti vinskoga octa, ni octa od
žestokoga pića niti kakva god pića od grožđa; a neće jesti grožđa ni svježega ni suhoga.
4 Za cijelo vrijeme svoga nazirejstva neće jesti ništa od vinove loze - ni zrna ni ljuske.
5 Za cijelo vrijeme njegova nazirejstva neće britva prijeći preko glave njegove dokle se ne
navrše dani za koje se posvetio Gospodu; bit će svet i ostavit će kosu da slobodno raste.
6 Dokle traju dani za koje se posvetio Gospodu, on neće pristupati k mrtvacu;
7 ni za ocem svojim ni za materom svojom, ni za bratom svojim, ni za sestrom svojom
neće se onečistiti kad umru: jer je posvećenje Boga njegova na glavi njegovoj.
8 Dokle god traje njegovo nazirejstvo, bit će svet Gospodu.
9 Ako bi tko umro do njega namah te bi se onečistila posvećena glava njegova, obrijat će
glavu svoju u dan svoga čišćenja; sedmoga dana neka se obrije.
10 Osmoga dana neka donese svećeniku dvije grlice ili dva golubića na vrata šatora od
sastanka.
11 Svećenik će žrtvovati jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu i vršit će za
njega okajanje grijeha njegovog što je zgriješio kod mrtvaca; tako će nazirejac posvetiti
glavu svoju u taj dan.
12 On će opet posvetiti Gospodu dane svog nazirejstva i donijet će janje od godine na
žrtvu za prijestup, a pređašnji dani neće mu se brojiti, jer mu je nazirejstvo bilo
oskvrnjeno.
13 Ovo je zakon za nazirejce. Kad se navrše dani njegova nazirejstva, pozvat će se na vrata
šatora od sastanka.
14 On će prinijeti svoju žrtvu Gospodu: jedno muško janje od godine, bez mane, za žrtvu
paljenicu i jedno žensko janje od godine, bez mane, za žrtvu okajnicu, te jednog ovna bez
mane za žrtvu zahvalnicu,
15 košaricu beskvasnih kruhova, kolača od bijeloga brašna zamiješenih uljem s prinosom i
ljevanicu.
16 To će svećenik prinijeti pred Gospodom i prinosit će njegovu žrtvu okajnicu i žrtvu
paljenicu;
17 a ovna će prinijeti kao žrtvu zahvalnicu Gospodu, s košaricom beskvasnih kruhova;
svećenik će prinijeti prinos i njegovu ljevanicu.
18 Nazirejac će na vratima šatora od sastanka obrijati svoju posvećenu glavu i uzet će
kosu sa svoje posvećene glave i staviti je na vatru koja je pod žrtvom zahvalnicom.
19 Svećenik će uzeti pleće kuhano od ovna i jedan beskvasan kolač iz košarice te jednu
beskvasnu pogačicu i staviti ih na ruke nazirejcu pošto ovaj obrije svoju posvećenu glavu.
20 Svećenik će obrtati te stvari na jednu i na drugu stranu pred Gospodom. To je svetinja
koja pripada svećeniku, osim obrtanih grudi i podizanoga pleća. Nakon toga nazirejac
može piti vino.
21 To je zakon za nazirejca koji se zavjetuje i to je prinos njegov Gospodu za nazirejstvo
njegovo, osim onoga što bi više mogao učiniti. Kakav mu bude zavjet kojim se zavjetuje,
tako neka učini po zakonu svog nazirejstva.”
22 Gospod govori Mojsiju i reče:
23 “Govori Aronu i sinovima njegovim i reci: ovako ćete blagoslivljati sinove Izraelove; vi
ćete im reći:
24 Neka te blagoslovi Gospod i neka te čuva!
25 Neka te obasja Gospod licem svojim i bude ti milostiv!
26 Neka Gospod obrati lice svoje k tebi i dade ti mir!
27 Ovako će oni prizivati ime moje na sinove Izraelove, i ja ću ih blagosloviti.”
LB) Brojevi glava 7
1 Kad Mojsije dovrši podizanje šatora, on ga pomaza i posveti sa svim posuđem njegovim,
a posveti i žrtvenik sa svim posuđem njegovim; on ih pomaza i posveti.
2 Tada knezovi Izraelovi, starješine domova otaca svojih, donesoše svoj prilog: to bijahu
knezovi plemena koji su upravljali popisom.
3 Oni donesoše svoj prilog pred Gospoda: šestora pokrivena kola i dvanaest volova - to jest
jedna kola na dva kneza i po jednog vola na svakoga kneza - i dovedoše ih pred šator.
4 Gospod govori Mojsiju i reče:
5 “Uzmi to od njih da se uloži na službu šatora od sastanka i podaj to levitima, svakome
prema njegovoj službi.”
6 Mojsije uze kola i volove i predade ih levitima.
7 Dvoja kola i četiri vola dade sinovima Geršonovim, prema službi njihovoj,
8 a ostala četvora kola i osam volova dade sinovima Merarijevim, prema službi njihovoj
pod upravom Itamara, sina svećenika Arona.
9 Ali ništa ne dade sinovima Kehatovim, jer je njihova dužnost bila da nose svete stvari na
ramenima.
10 Knezovi donesoše priloge da se posveti žrtvenik onog dana kad bi pomazan; knezovi
donesoše priloge svoje pred žrtvenik.
11 Gospod reče Mojsiju: “Knezovi će dolaziti u razne dane, jedan po jedan, da donose svoje
priloge za posvećenje žrtvenika.”
12 Prvoga dana donese prilog svoj Nahšon, sin Aminadabov, od plemena Judina.
13 On donese: jedan srebrni tanjur težak sto trideset šekela, jedan srebrni legen od
sedamdeset šekela, po mjeri hramskoga šekela, oboje puno bijelog brašna zamiješena s
uljem za prinos;
14 jednu zlatnu kupu od deset šekela, punu mirisa;
15 jedno tele, jednog ovna, jedno janje od godine za žrtvu paljenicu;
16 jedno jare za žrtvu okajnicu;
17 a za žrtvu zahvalnicu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To je
bio prilog Nahšona, sina Aminadabova.
18 Drugoga dana donese prilog svoj Netanel, sin Suarov, knez plemena Jisakarova.
19 On donese: jedan srebrni tanjur težak sto trideset šekela, jedan srebrni legen od
sedamdeset šekela, po mjeri hramskoga šekela, oboje puno bijelog brašna zamiješena s
uljem za prinos;
20 jednu zlatnu kupu od deset šekela punu mirisa;
21 jedno tele, jednog ovna, jedno janje za žrtvu paljenicu;
22 jedno jare za žrtvu okajnicu;
23 a za žrtvu zahvalnicu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To je
bio prilog Netanela, sina Suarova.
24 Trećega dana donese svoj prilog knez sinova Zebulunovih Eliab, sin Helonov.
25 On donese: jedan srebrni tanjur težak sto trideset šekela, jedan srebrni legen od
sedamdeset šekela, po mjeri hramskoga šekela, oboje puno bijelog brašna zamiješena s
uljem za prinos;
26 jednu zlatnu kupu od deset šekela, punu mirisa;
27 jedno tele, jednog ovna, jedno janje od godine za žrtvu paljenicu;
28 jedno jare za žrtvu okajnicu;
29 a za žrtvu zahvalnicu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To je
bio prilog Eliaba, sina Helonova.
30 Četvrtoga dana donese svoj prilog knez sinova Rubenovih Elisur, sin Šedeurov.
31 On donese: jedan srebrni tanjur težak sto trideset šekela, jedan srebrni legen od
sedamdeset šekela, po mjeri hramskoga šekela, oboje puno bijelog brašna zamiješena s
uljem za prinos;
32 jednu zlatnu kupu od deset šekela, punu mirisa;
33 jedno tele, jednog ovna, jedno janje od godine za žrtvu paljenicu;
34 jedno jare za žrtvu okajnicu;
35 a za žrtvu zahvalnicu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To je
bio prilog Elisura, sina Šedeurova.
36 Petoga dana donese svoj prilog knez sinova Šimunovih Šelumiel, sin Surišadajev.
37 On donese: jedan srebrni tanjur težak sto trideset šekela, jedan srebrni legen od
sedamdeset šekela, po mjeri hramskoga šekela, oboje puno bijelog brašna zamiješena s
uljem za prinos;
38 jednu zlatnu kupu od deset šekela, punu mirisa;
39 jedno tele, jednog ovna, jedno janje od godine za žrtvu paljenicu;
40 jedno jare za žrtvu okajnicu;
41 a za žrtvu zahvalnicu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To je
bio prilog Šelumijela, sina Surišadajeva.
42 Šestoga dana donese svoj prilog knez sinova Gadovih Elijasaf, sin Deuelov.
43 On donese: jedan srebrni tanjur težak sto trideset šekela, jedan srebrni legen od
sedamdeset šekela, po mjeri hramskoga šekela, oboje puno bijelog brašna zamiješena s
uljem za prinos;
44 jednu zlatnu kupu od deset šekela, punu mirisa;
45 jedno tele, jednog ovna, jedno janje od godine za žrtvu paljenicu;
46 jedno jare za žrtvu okajnicu;
47 a za žrtvu zahvalnicu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To je
bio prilog Elijasafa, sina Deuelova.
48 Sedmoga dana donese svoj prilog knez sinova Efrajimovih Elišama, sin Amihudov.
49 On donese: jedan srebrni tanjur težak sto trideset šekela, jedan srebrni legen od
sedamdeset šekela, po mjeri hramskoga šekela, oboje puno bijelog brašna zamiješena s
uljem za prinos;
50 jednu zlatnu kupu od deset šekela, punu mirisa;
51 jedno tele, jednog ovna, jedno janje od godine za žrtvu paljenicu;
52 jedno jare za žrtvu okajnicu,
53 a za žrtvu zahvalnicu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To je
bio prilog Elišame, sina Amihudova.
54 Osmoga dana donese svoj prilog knez sinova Monašeovih Gamljel, sin Pedahsurov.
55 On donese: jedan srebrni tanjur težak sto trideset šekela, jedan srebrni legen od
sedamdeset šekela, po mjeri hramskoga šekela, oboje puno bijeloga brašna zamiješena s
uljem za prinos;
56 jednu zlatnu kupu od deset šekela, punu mirisa;
57 jedno tele, jednog ovna, jedno janje od godine za žrtvu paljenicu;
58 jedno jare za žrtvu okajnicu;
59 a za žrtvu zahvalnicu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To je
bio prilog Gamljela, sina Pedahsurova.
60 Devetoga dana donese svoj prilog knez sinova Benjaminovih Abidan, sin Gidonijev.
61 On donese: jedan srebrni tanjur težak sto trideset šekela, jedan srebrni legen od
sedamdeset šekela, po mjeri hramskoga šekela, oboje puno bijelog brašna zamiješena s
uljem za prinos;
62 jednu zlatnu kupu od deset šekela, punu mirisa;
63 jedno tele, jednog ovna, jedno janje od godine za žrtvu paljenicu;
64 jedno jare za žrtvu okajnicu;
65 a za žrtvu zahvalnicu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To je
bio prilog Abidana, sina Gidonijeva.
66 Desetoga dana donese svoj prilog knez sinova Danovih, Ahiezer, sin Amišadajev.
67 On donese: jedan srebrni tanjur težak sto trideset šekela, jedan srebrni legen od
sedamdeset šekela, po mjeri hramskoga šekela, oboje puno bijelog brašna zamiješena s
uljem za prinos;
68 jednu zlatnu kupu od deset šekela punu mirisa;
69 jedno tele, jednog ovna, jedno janje od godine za žrtvu paljenicu;
70 jedno jare za žrtvu okajnicu;
71 a za žrtvu zahvalnicu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To je
bio prilog Ahiezera, sina Amišadajeva.
72 Jedanaestoga dana donese svoj prilog knez sinova Ašerovih Pagiel, sin Okranov.
73 On donese: jedan srebrni tanjur težak sto trideset šekela , jedan srebrni legen od
sedamdeset šekela, po mjeri hramskoga šekela, oboje puno bijeloga brašna zamiješena s
uljem za prinos;
74 jednu zlatnu kupu od deset šekela, punu mirisa;
75 jedno tele, jednog ovna, jedno janje od godine za žrtvu paljenicu;
76 jedno jare za žrtvu okajnicu;
77 a za žrtvu zahvalnicu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To je
bio prilog Pegiela, sina Okranova.
78 Dvanaestoga dana donese svoj prilog knez sinova Neftalijevih Ahira, sin Enanov.
79 On donese: jedan srebrni tanjur težak sto trideset šekela, jedan srebrni legen od
sedamdeset šekela, po mjeri hramskoga šekela, oboje puno bijelog brašna zamiješena s
uljem za prinos;
80 jednu zlatnu kupu od deset šekela, punu mirisa;
81 jedno tele, jednog ovna, jedno janje od godine za žrtvu paljenicu;
82 jedno jare za žrtvu okajnicu;
83 a za žrtvu zahvalnicu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To je
bio prilog Ahire, sina Enanova.
84 To bijahu prilozi knezova Izraelovih za posvećenje žrtvenika u dan kad je on pomazan:
dvanaest srebrnih tanjura, dvanaest srebrnih legena, dvanaest zlatnih kupa;
85 svaki srebrni tanjur težak sto trideset šekela, svaki legen od sedamdeset šekela. Srebra
je u tom posuđu: dvije tisuće četiri stotine šekela po mjeri hramskoga šekela.
86 Dvanaest zlatnih kupa punih mirisa, svaka kupa od deset šekela po mjeri hramskoga
šekela. Zlata u legenima: sto dvadeset šekela.
87 Stoke za žrtvu paljenicu: dvanaest telaca, dvanaest ovnova, dvanaest jaganjaca od
godine s prinosom svojim i dvanaest jaraca za žrtvu okajnicu.
88 Ukupno stoke za žrtvu zahvalnicu: dvadeset i četiri vola, šezdeset ovnova, šezdeset
jaraca, šezdeset jaganjsaca od godine. To bijahu prilozi za posvećenje žrtvenika pošto bi
pomazan.
89 Kad je Mojsije ulazio u šator od sastanka da govori s Gospodom, čuo je glas koji mu
govoraše sa zaklopca na kovčegu svjedočanstva između dva kerubina. I on govoraše s
Gospodom.
LB) Brojevi glava 8
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Govori Aronu i reci mu: kad postaviš žiške na svijećnjak, žišci će morati svijetliti s lica.”
3 Aron učini tako i postavi žiške na prednju stranu svijećnjaka, kao što Gospod zapovjedi
Mojsiju.
4 Svijećnjak bijaše od kovanoga zlata; do podnožja, do cvjetova svojih, bijaše od kovanoga
zlata. Mojsije je načinio svijećnjak po prilici koju mu je pokazao Gospod.
5 Gospod govori Mojsiju i reče:
6 “Uzmi levite između sinova Izraelovih i očisti ih.
7 Evo kako ćeš ih očistiti: poškropi ih vodom očišćenja; a oni neka obriju cijelo tijelo svoje,
operu haljine svoje i neka se očiste.
8 Zatim će uzeti jedno tele s običnim prinosom od bijeloga brašna zamiješena s uljem, a ti
ćeš uzeti drugo tele za žrtvu okajnicu.
9 Dovest ćeš levite pred šator od sastanka i sazvat ćeš sav zbor sinova Izraelovih.
10 Dovest ćeš levite pred Gospoda, a sinovi Izraelovi položit će ruke svoje na levite.
11 Aron će učiniti da se leviti okreću na jednu i na drugu stranu pred Gospodom, kao
prinos sinova Izraelovih, i oni će se posvetiti da vrše službu Gospodu.
12 Leviti će položiti ruke svoje na glave telaca, a ti ćeš prinijeti jedno tele kao žrtvu
okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu da se vrši okajanje za levite.
13 Postavit ćeš levite da stoje pred Aronom i sinovima njegovim i učinit ćeš da se okreću
na jednu i na drugu stranu kao prinos Gospodu.
14 Odvojit ćeš levite između sinova Izraelovih, i oni će biti moji.
15 Poslije toga će leviti doći da vrše službu u šatoru od sastanka. Tako ćeš ih ti očistiti i
učiniti da se okreću na jednu i na drugu stranu kao prinos Gospodu.
16 Jer su oni između sinova Izraelovih sasvim moji; ja ih uzeh u zamjenu za prvorođence,
u zamjenu za sve prvorođence sinova Izraelovih.
17 Jer je moj svaki prvorođenac među sinovima Izraelovim - i od ljudi i od životinja.
Onoga dana kad pobih sve prvorođence u zemlji egipatskoj, posvetio sam ih sebi.
18 I uzeh levite za sve prvorođence sinova Izraelovih.
19 Ja dadoh levite Aronu i sinovima njegovim između sinova Izraelovih da vrše službu
sinova Izraelovih u šatoru od sastanka i da vrše okajanje za sinove Izraelove, kako ne bi
dolazio pomor na sinove Izraelove kad sinovi Izraelovi pristupaju u Svetište.
20 Mojsije, Aron i sav zbor sinova Izraelovih učiniše sve što Gospod zapovjedi Mojsiju za
levite; tako za njih učiniše sinovi Izraelovi.
21 Leviti se očistiše i opraše haljine svoje, a Aron učini da se obrću na jednu i na drugu
stranu pred Gospodom i izvrši za njih okajanje, kako bi se očistili.
22 Poslije toga leviti pristupiše da vrše službu svoju u šatoru od sastanka pred Aronom i
pred sinovima njegovim, kao što Gospod zapovjedi Mojsiju; tako im učiniše.
23 Gospod govori Mojsiju i reče:
24 “I ovo je za levite: svaki će levit od dvadeset i pet godina naviše stupiti u službu u
šatoru od sastanka.
25 Nakon pedeset godina izaći će iz službe i neće više služiti.
26 Pomagati će braći svojoj u šatoru od sastanka da nadgleda ono što je njima povjereno
na službu, ali sam neće vršiti službe. Tako ćeš postupati s levitima u pogledu njihove
službe.”
LB) Brojevi glava 9
1 Gospod govori Mojsiju u Sinajskoj pustinji prvoga mjeseca druge godine po izlasku
njihovu iz zemlje egipatske i reče:
2 “Neka sinovi Izraelovi slave Pashu u određeno vrijeme.
3 Slavit ćete je u određeno vrijeme četrnaestog dana ovoga mjeseca uvečer; slavit ćete je
po svim zakonima i po svim uredbama njezinim.”
4 Mojsije reče sinovima Izraelovim da slave Pashu.
5 I oni slaviše Pashu četrnaestoga dana prvoga mjeseca uvečer, u Sinajskoj pustinji. Sinovi
Izraelovi učiniše sve onako kako Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
6 Ali je bilo ljudi koji se okaljaše o mrtvaca te nisu mogli slaviti Pashu u onaj dan; i oni
dođoše toga istog dana pred Mojsija i pred Arona
7 i rekoše Mojsiju: “Mi smo nečisti od mrtvaca; zašto da nam se uskrati da prinesemo
žrtvu Gospodu u pravo vrijeme zajedno sa sinovima Izraelovim?”
8 Mojsije im reče: “Čekajte da saznam što za vas zapovijeda Gospod.”
9 Gospod govori Mojsiju i reče:
10 “Govori sinovima Izraelovim i reci: ako bi netko od vas ili od potomaka vaših bio nečist
od mrtvaca, ili bi bio na dalekome putu, on će slaviti Pashu u čast Gospodu.
11 Slavit će je drugoga mjeseca uvečer, četrnaestoga dana; oni će je jesti s beskvasnim
kruhovima i s gorkim zeljem.
12 Neće ostaviti ništa do jutra i neće ni jednu kost na njoj prelomiti. Slavit će je po svim
uredbama za Pashu.
13 Tko je čist i nije na putu, pa propusti slaviti Pashu, taj će se istrijebiti iz naroda svoga;
tko ne prinese prinos Gospodnji u pravo vrijeme, taj će nositi kaznu grijeha svoga.
14 Ako stranac koji boravi među vama slavi Pashu Gospodnju, on će poštovati zakone i
naredbe za Pashu. Kod vas će biti samo jedan zakon za stranca i za domoroca.”
15 U dan kada bi podignut šator, oblak pokri šator, šator od sastanka; i od večeri do jutra
taj je oblak izgledao kao vatra nad šatorom.
16 Tako bijaše stalno: oblak zaklanjaše šator, a noću je izgledao kao vatra.
17 Kad se oblak podizao iznad šatora, tada se kretahu sinovi Izraelovi, a gdje on zastajaše,
ondje se sinovi Izraelovi ustavljahu.
18 Sinovi Izraelovi polažahu po zapovijedi Gospodnjoj i ustavljahu se po zapovijedi
Gospodnjoj; dokle god oblak stajaše nad šatorom, oni stajahu u taboru.
19 Kad oblak dugo stajaše nad šatorom, sinovi Izraelovi slušahu zapovijed Gospodnju i ne
kretahu se.
20 Kad oblak ostajaše malo dana nad šatorom, oni stajahu u taboru po zapovijedi
Gospodnjoj i polažahu po zapovijedi Gospodnjoj.
21 Kad oblak stajaše od večeri do jutra, a ujutro se podizaše, tada i oni polažahu; kad se
oblak podizaše poslije jednog dana i jedne noći, i oni polažahu.
22 Ako bi oblak stajao dva dana, mjesec dana ili godinu dana nad šatorom, sinovi Izraelovi
ostajahu u taboru i ne polažahu, a kad bi se podizao, i oni polažahu.
23 Stajahu u taboru po zapovijedi Gospodnjoj i polažahu po zapovijedi Gospodnjoj; oni
slušahu zapovijed Gospodnju, po naredbi Gospodnjoj preko Mojsija.
LB) Brojevi glava 10
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Načini sebi dvije trube od srebra; načini ih od kovanoga srebra. Njima ćeš sazivati zbor
i davati znak za kretanje vojske.
3 Kad obje zatrube, tada će se skupljati k tebi sav zbor na vrata šatora od sastanka.
4 Kad zatrubi samo jedna, tada će se k tebi skupljati knezovi, tisućnici Izraelovi.
5 Kad zatrubite jako, tada će krenuti tabor koji leži na istoku;
6 kad zatrubite jako po drugi put, krenut će tabor koji je prema jugu; jako treba trubiti
kad imaju krenuti.
7 Trubit ćete i za sazivanje zbora, ali nećete trubiti jako.
8 U trube će trubiti sinovi Aronovi, svećenici. To je zakon vječni za vas i za potomke vaše.
9 Kad budete u svojoj zemlji išli u rat da suzbijete neprijatelja koji udara na vas, trubit
ćete jako u trube, i Gospod, Bog vaš, sjetit će vas se i oslobodit ćete se od neprijatelja.
10 Trubit ćete u trube u dane veselja, na blagdane, na mladi mjesec, prinoseći žrtve
paljenice i žrtve zahvalnice, i one će zazvati spomen vaš pred vašim Bogom. Ja sam,
Gospod, Bog vaš.”
11 Dvadesetoga dana drugoga mjeseca druge godine podiže se oblak iznad šatora
svjedočanstva,
12 i sinovi Izraelovi krenuše svojim redom iz Sinajske pustinje. Oblak se zaustavi u
Paranskoj pustinji.
13 Tako učiniše svoj prvi polazak po zapovijedi Gospodnjoj preko Mojsija.
14 Prva krenu zastava vojske sinova Judinih s četama svojim. Vojskom Judinom
zapovijedaše Nahšon, sin Aminadabov;
15 vojskom plemena sinova Jisakarovih Netanel, sin Suarov;
16 vojskom plemena sinova Zebulunovih Eliab, sin Helonov.
17 Šator bi složen; i sinovi Geršonovi i sinovi Merarijevi krenuše noseći šator.
18 Krenu zastava vojske sinova Rubenovih s četama svojim. Vojskom Rubenovom
zapovijedaše Elisur, sin Šedeurov;
19 vojskom plemena sinova Šimunovih Šelemijel, sin Surišadajev;
20 vojskom plemena sinova Gadovih Elijasaf, sin Deuelov.
21 Sinovi Kehatovi krenuše noseći Svetište; i šator se razapinjao, čekajući da oni stignu.
22 Krenu zastava vojske sinova Efrajimovih s četama svojim. Vojskom Efrajimovom
zapovijedaše Elišama, sin Amihudov;
23 vojskom plemena sinova Manašeovih, Gamliel, sin Pedahsurov;
24 vojskom plemena sinova Benjaminovih Abidan, sin Gidonijev.
25 Krenu zastava vojske sinova Danovih s četama svojim. Ona bijaše posljednja vojska.
Vojskom Danovom zapovijedaše Ahiezer, sin Amišadajev;
26 vojskom plemena sinova Ašerovih Pagiel, sin Okranov;
27 vojskom plemena sinova Neftalijevih Ahira, sin Enanov.
28 Tim redom krenuše sinovi Izraelovi s četama svojim, i tako oni pođoše.
29 Mojsije reče Hobabu, tastu svome: “Krećemo prema mjestu za koje Gospod reče: vama
ću ga dati. Idi s nama i činit ćemo ti dobro, jer je Gospod obećao da će činiti dobra
Izraelu.”
30 Hobab mu odgovori: “Ja neću ići, nego ću ići u svoju zemlju, u svoju domovinu.”
31 A Mojsije reče: “Nemoj nas ostaviti, jer ti znaš mjesta na kojima smo se utaborili u
pustinji. Budi nam vođa.
32 Ako pođeš s nama, imat ćeš dio u dobru koje će nam učiniti Gospod.”
33 Krenuše od gore Gospodnje i išli su tri dana. Kovčeg saveza Gospodnjeg krenuo je
ispred njih; išli su tri dana da im nađe mjesto za odmor.
34 Oblak Gospodnji bijaše nad njima preko dana, dok su kretali iz tabora.
35 Kad se kovčeg kretao, Mojsije govoraše: “Ustani, Gospode! Neka se rasprše neprijatelji
tvoji! Neka bježe ispred lica tvoga oni koji te mrze!”
36 A kad se zaustavljao, govoraše: “Vrati se, Gospode, mirijadama tisuća Izraelovim!”
LB) Brojevi glava 11
1 Narod poče mrmljati, i to ne bi po volji Gospodu. Kad to Gospod ču, raspali se gnjev
njegov; raspali se na njih oganj Gospodnji i sažeže krajnji dio tabora.
2 Narod zavapi k Mojsiju. Mojsije se pomoli Gospodu, i oganj se ugasi.
3 Ono mjesto bi prozvano Tabera, jer se na njih raspali oganj Gospodnji.
4 Svjetina koja bijaše među Izraelom posta lakoma, te i sinovi Izraelovi počeše kukati
govoreći: “Tko će nam dati mesa da jedemo?
5 Sjećamo se riba koje smo jeli u Egiptu, a badava, krastavaca i dinja, luka i češnjaka.
6 A sad usahnu duša naša; nema više ničega! Oči naše ne vide ništa osim mane.”
7 Mana bješe kao sjeme korijandera, a nalik na bdelij.
8 Narod je išao da je kupi, mljeo je na žrvnjima ili tucao u stupama, kuhao u kotlu ili
mijesio od nje kolače. Ukus joj bijaše kao ukus kolača s uljem.
9 Kad je rosa padala noću na tabor, padala je s njom i mana.
10 Mojsije ču da narod kuka, svaki u svojoj porodici, svaki na vratima svoga šatora.
Gospod se jako razgnjevi. Mojsije se rastuži
11 i reče Gospodu: “Zašto žalostiš slugu svoga i zašto ne nađoh milosti u očima tvojim te si
na mene natovario teret cijeloga ovoga naroda?
12 Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Jesam li ga ja rodio da mi kažeš: ‘Nosi ga u
naručju svome kao što dojilja nosi dijete u zemlju za koju si se ocima njegovim zakleo da
ćeš im je dati?’
13 Gdje da uzmem mesa da ga dam cijelom ovom narodu? Jer kukaju preda mnom
govoreći: ‘Daj nam mesa da jedemo!’
14 Ne mogu ja sam cijeli ovaj narod nositi jer je pretežak za mene.
15 Ako ćeš tako učiniti sa mnom, bolje je da me ubiješ. Ubij me, molim te, ako sam našao
milost u očima tvojim, pa da ne gledam zla svoga.”
16 Gospod reče Mojsiju: “Skupi sedamdeset ljudi između starješina Izraelovih koje znaš da
su starješine naroda i upravitelji njegovi; dovedi ih k šatoru od sastanka da ondje stanu s
tobom.
17 Ja ću sići i govorit ću ti ondje. Uzet ću od duha moga koji je na tebi i staviti na njih, da i
oni nose s tobom teret naroda, da ga ne nosiš ti sam.
18 Reći ćeš narodu: ‘Posvetite se za sutra i jest ćete mesa, jer kukaste na uši Gospodnje
govoreći tko će nas nahraniti mesom, a bilo nam je dobro u Egiptu!’ - Dat će vam Gospod
mesa i jest ćete ga.
19 Nećete ga jesti jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana,
20 nego cijeli mjesec, dokle vam na nos ne udari i ne ogadi vam se, zato što odbaciste
Gospoda koji je među vama i kukaste pred njim govoreći: ‘Zašto iziđosmo iz Egipta?’”
21 Mojsije reče: “Šest stotina tisuća pješaka ima naroda u kojem sam ja, a ti kažeš: ‘Dat ću
im mesa da jedu cijeli mjesec.’
22 Hoće li im se poklati ovce i goveda da im dostane? Ili će im se pokupiti sve ribe morske
da im bude dosta?”
23 Gospod odgovori Mojsiju: “Zar će ruka Gospodnja biti kratka? Vidjet ćeš hoće li biti ono
što ti rekoh ili neće.”
24 Mojsije iziđe i kaza narodu riječi Gospodnje. On skupi sedamdeset ljudi između
starješina naroda i postavi ih oko šatora.
25 Gospod siđe u oblaku i progovori Mojsiju. On uze od duha koji bješe na njemu i stavi ga
na onih sedamdeset starješina; i čim duh dođe na njih, prorokovaše; ali ne nastaviše.
26 Dva čovjeka, od kojih jednom bijaše ime Eldad, a drugom Medad, ostala su u taboru te i
na njih dođe duh, jer i oni bijahu zapisani, iako nisu išli k šatoru. I oni prorokovaše u
taboru.
27 Jedan mladić dotrča da to javi Mojsiju i reče: “Eldad i Medad prorokuju u taboru.”
28 A Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od mladosti svoje, uze riječ i reče:
“Mojsije, gospodaru moj, zabrani im!”
29 Mojsije mu odgovori: “Jesi li zbog mene ljubomoran? Kamo sreće da sav narod
Gospodnji bude sastavljen od proroka i da Gospod pusti duh svoj na njih!”
30 I Mojsije se vrati u tabor, a i starješine Izraelove.
31 Gospod podiže vjetar s mora koji potjera prepelice i razasu ih po taboru, gotovo na dan
hoda s jedne i na dan hoda s druge strane oko tabora. Bilo ih je dva lakta od površine
zemlje.
32 Cijelog onog dana, svu noć i sav drugi dan skupljaoje narod prepelice; tko je najmanje
nakupio, nakupio je deset homera. Povješaše ih redom oko tabora.
33 Još im meso bijaše u zubima, još ga ne bijahu sažvakali, a gnjev se Gospodnji raspali na
narod; Gospod udari narod zlom velikim.
34 To mjesto prozvaše Kibrot Hataava, jer se ondje sahrani narod koji se bio polakomio.
35 Od Kibrot Hataave narod pođe u Haserot i utabori se u Haserotu.
LB) Brojevi glava 12
1 Mirjam i Aron rogoborili su protiv Mojsija zbog žene Etiopljanke kojom se bio oženio, jer
je uzeo za ženu jednu Etiopljanku.
2 Rekoše: “Zar samo preko Mojsija govori Gospod? Ne govori li i preko nas?” I to ču
Gospod.
3 A Mojsije bijaše čovjek vrlo skroman, više nego ikoji drugi čovjek na zemlji.
4 Odjednom Gospod reče Mojsiju, Aronu i Mirjam: “Dođite vas troje u šator od sastanka.” I
njih troje pođoše.
5 Gospod siđe u stupu od oblaka i stade na vratima od šatora. Zovnu Arona i Mirjamu, koji
oboje pristupiše.
6 I reče im: “Slušajte dobro riječi moje! Kad bude tko prorok među vama, to ću mu se ja,
Gospod, u viđenuju pojaviti, u snu ću s njim govoriti.
7 Ali nije tako s mojim slugom Mojsijem. On je vjeran u svemu domu mome.
8 Njemu govorim iz usta k ustima, ja mu se bez tajni javljam, i on vidi priliku Gospodnju.
Kako se, dakle, ne pobojaste govoriti protiv sluge moga, protiv Mojsija?”
9 Gnjev se Gospodnji raspali na njih. I on ode.
10 Oblak se povuče sa šatora, i gle, na Mirjamu pade guba, bijela kao snijeg. Aron pogleda
Mirjamu, i gle, ona imaše gubu.
11 Tada Aron reče Mojsiju: “Molim te, gospodaru, ne čini da nosim na sebi kaznu grijeha
koji ludo počinismo i zbog kojega postadosmo krivi!
12 Ah, neka ne bude ona kao mrtvorođeno dijete kojem je meso napola trulo već kad izlazi
iz utrobe matere svoje!”
13 Mojsije zavapi Gospodu govoreći: “Bože, molim te, iscijeli je!”
14 A Gospod reče Mojsiju: “Da joj je otac njezin pljunuo u lice, ne bi li se morala stidjeti
sedam dana? Neka bude izdvojena iz tabora sedam dana, a poslije neka bude opet
primljena.”
15 Tako Mirjam bi izdvojena iz tabora sedam dana; a narod ne krenu dok Mirjam ne bi
opet primljena.
16 Zatim narod krenu iz Haserota i utabori se u Paranskoj pustinji.
LB) Brojevi glava 13
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Pošalji ljude da izvide zemlju kanaansku, koju ja dajem sinovima Izraelovim. Poslat ćeš
po jednog čovjeka od svakog plemena otaca njihovih; svi neka budu od glavnih među
njima.”
3 Mojsije ih posla iz Paranske pustinje po zapovijedi Gospodnjoj; svi ti ljudi bijahu glavari
sinova Izraelovih.
4 Ovo su njihova imena: od plemena Rubenova: Šamua, sin Zakurov;
5 od plemena Šimunova: Šafat, sin Horijev;
6 od plemena Judina: Kaleb, sin Jefuneov;
7 od plemena Jisakarova: Jigal, sin Josipov;
8 od plemena Efrajimova: Hošea, sin Nunov;
9 od plemena Benjaminova: Palti, sin Rafuov ;
10 od plemena Zebulunova: Gadiel, sin Sodijev;
11 od plemena Josipova, od plemena Manašeova: Gadi, sin Susijev;
12 od plemena Danova: Amiel, sin Gemalijev;
13 od plemena Ašerova: Setur, sin Mikaelov;
14 od plemena Neftalijeva: Nahbi, sin Vofsijev;
15 od plemena Gadova: Geuel, sin Makijev.
16 To su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju. Mojsije dade Hošei, sinu
Nunovu ime Jošua.
17 Mojsije ih posla da izvide zemlju kanaansku i reče im: “Idite ovuda na jug, pa iziđite na
goru.
18 Promatrat ćete zemlju, vidjeti kakva je i narod koji je u njoj, je li jak ili slab, ima li ga
malo ili mnogo;
19 i kakva je zemlja u kojoj on stanuje, je li dobra ili loša; kakvi su gradovi u kojima
stanuje, jesu li otvoreni ili utvrđeni;
20 i kakve su njive, jesu li rodne ili slabe, ima li u njima drveća ili nema. Budite srčani i
uzmite roda od te zemlje.” Bilo je vrijeme prvom grožđu.
21 Oni pođoše da izvide zemlju od pustinje sinske do Rehoba na putu u Hamat.
22 Išli su na jug i došli do Hebrona, gdje bijahu Ahiman, Šešaj i Talmaj, sinovi Anakovi.
Hebron bijaše sazidan sedam godina prije Soana u Egiptu.
23 Zatim dođoše do doline Eškol, gdje odrezaše trs od loze s jednim grozdom i ponesoše ga
dvojica na motci; a ubraše i narova i smokava.
24 Ono se mjesto prozva Dolina Eškol po grozdu koji ondje odrezaše sinovi Izraelovi.
25 Nakon četrdeset dana vratiše se iz zemlje koju uhodiše.
26 Kad stigoše, odoše k Mojsiju i Aronu i k svemu zboru sinova Izraelovih u pustinju
paransku, u Kadeš; obavijestiše njih i cijeli zbor o svemu i pokazaše im rod te zemlje.
27 Evo što su rekli Mojsiju: “Išli smo u zemlju u koju si nas poslao. Uistinu teče u njoj med
i mlijeko, i evo roda njezina.
28 Ali je narod koji u njoj stanuje jak, a gradovi utvrđeni i veliki; vidjesmo ondje i sinove
Anakove.
29 Amalešani žive na južnoj strani, Hetiti, Jebusejci i Amorejci u planini, a Kanaanci žive
uz more i duž Jordana.”
30 Kaleb umiri narod koji mrmljaše protiv Mojsija i reče: “Hajde da zauzmemo tu zemlju;
pobijedit ćemo je.”
31 Ali drugi ljudi koji su bili s njim govorahu: “Ne možemo mi na onaj narod jer je jači od
nas.”
32 I oni kudiše pred sinovima Izraelovim zemlju koju uhodiše govoreći: “Zemlja koju
prođosmo i uhodismo jest zemlja koja proždire svoje stanovnike; ljudi koje vidjesmo vrlo
su veliki.
33 Vidjesmo ondje i divove, sinove Anakove, roda divovskoga. Mi smo prema njima kao
skakavci.”
LB) Brojevi glava 14
1 Cio zbor podiže glas i stade vikati, a narod plakaše onu noć.
vi sinovi Izraelovi mrmljahu na Mojsija i Arona i sav zbor im reče: Što nismo pomrli u
zemlji egipatskoj ili u ovoj pustinji!
3 Što nas Gospod vodi u tu zemlju da izginemo od mača, a žene naše i djeca da postanu
roblje! Nije li bolje da se vratimo u Egipat?”
4 I rekoše među sobom: “Izaberimo starješinu i vratimo se u Egipat!”
5 Mojsije i Aron padoše ničice pred svim zborom sinova Izraelovih.
6 A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su bili među onima koji su izviđali zemlju,
razderaše haljine svoje
7 i rekoše svemu zboru sinova Izraelovih: “Zemlja koju prođosmo i uhodismo vrlo je
dobra.
8 Ako nam je naklonjen Gospod, on će nas odvesti u tu zemlju i dat će nam je; to je zemlja
u kojoj teče med i mlijeko.
9 Samo se ne odmećite od Gospoda pa se ne bojte naroda one zemlje; jer ćemo ga mi
progutati. Odstupio je od njih zakon njihov. S nama je Gospod, ne bojte ih se!”
10 Cio zbor govoraše da će ih kamenovati, kad se nad šatorom od sastanka pokaza slava
Gospodnja pred svim sinovima Izraelovim.
11 I Gospod reče Mojsiju: “Dokle će me taj narod vrijeđati? Dokle mi neće vjerovati pored
tolikih znakova koje učinih usred njega?
12 Udarit ću ga kugom i uništiti ga; ali ću od tebe učiniti narod veći i jači od njega.”
13 Mojsije reče Gospodu: “Čut će to Egipćani, iz kojih si izveo ovaj narod silom svojom,
14 i reći će to ljudima ove zemlje. Oni znaju da si ti, Gospode, usred ovog naroda; da se ti
očito objavljuješ, Gospode; da je oblak tvoj nad njim, dau stupu od oblaka ideš pred njim
danju, a u stupu od ognja noću;
15 pa kad potreš ovaj narod i pobiješ sve do jednoga, tad će narodi, koji su čuli o tebi,
govoriti:
16 ‘Nije Gospod imao moć da dovede ovaj narod u zemlju ‘koju mu je sa zakletvom obećao,
i zato ga pobi u pustinji.’
17 Ali sad neka se pokaže moć Gospodnja u svoj veličini svojoj, kao što si sam izjavio
govoreći:
18 ‘Gospod je spor na gnjev i obilan dobrotom te oprašta zloću i bunu, ali ne drži krivoga
za nevinoga i kažnjava zlodjela otaca na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena.’
19 Oprosti zloću ovome narodu po velikom milosrđu svome, kao što si ovom narodu
opraštao od Egipta do ovdje.”
20 I Gospod reče: “Opraštam, kao što si tražio.
21 Ali ja sam živ! Slava Gospodnja napunit će svu zemlju!
22 Oni koji vidješe slavu moju i znakove moje što učinih u Egiptu i u ovoj pustinji, a kušaše
me već deset puta i ne poslušaše moje riječi,
23 neće vidjeti zemlju koju sa zakletvom obećah ocima njihovim; neće je vidjeti ni jedan
od onih koji me uvrijediše.
24 Ali slugu svoga Kaleba, koji bi drugim duhom nadahnut i koji se sasvim držao moga
puta, njega ću odvesti u zemlju u koju je išao i porod će je njegov držati.
25 No Amalečani i Kanaanci sjede u dolini. Zato se sutra vratite natrag i idite u pustinju k
Crvenome moru.”
26 Gospod govori Mojsiju i Aronu i reče:
27 “Dokle ću pustiti da taj opaki zbor mrmlja protiv mene? Čuo sam mrmljanje sinova
Izraelovih koji mrmljaju na mene.
28 Reci im: ‘Gospod govori: ‘Živ sam ja! Učinit ću vam onako kako ste govorili ušima
mojim.
29 U ovoj će pustinji popadati mrtva tjelesa vaša, svih između vas koji su izbrojeni u
svemu broju vašemu od dvadeset godina naviše, koji mrmljaste protiv mene.
30 Nećete ući u zemlju za koju se zakleh da ću vas naseliti u njoj, osim Kaleba, sina
Jefuneova, i Jošue, sina Nunova.
31 A djecu vašu, za koju rekoste da će postati roblje, njih ću dovesti i ona će poznati
zemlju za koju vi ne marite.
32 Leševi će vaši popadati u ovoj pustinji,
33 a djeca će vaša biti pastiri u pustinji četrdeset godina i nosit će kaznu nevjerstava vaših
dok ne istrunu svi leševi vaši u pustinji.
34 Kao što ste četrdeset dana uhodili zemlju, tako ćete četrdeset godina nositi kaznu
zlodjela svojih: godinu dana za svaki dan, i znat ćete što to znači biti bez moje prisutnosti.
35 Ja, Gospod, rekoh! i tako ću učiniti tome zboru opakome, koji se skupio protiv mene. U
pustinji će propasti i tu će umrijeti.’”
36 Ljudi koje Mojsije bijaše poslao da uhode zemlju i koji na povratku pobuniše sav zbor
da viče protiv njega prosuvši zle glasove o zemlji,
37 ti ljudi koji prosuše zle glasove o zemlji pomriješe od rana pred Gospodom.
38 Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, jedini ostadoše živi od onih koji su išli izviđati
zemlju.
39 Mojsije kaza to svim sinovima Izraelovim, i narod pade u veliku žalost.
40 Ustadoše rano i popeše se na vrh gore govoreći: “Evo nas! Ići ćemo na mjesto za koje je
Gospod govorio, jer zgriješismo.”
41 Mojsije reče: “Zašto kršite zapovijed Gospodnju? To neće ispasti dobro.
42 Ne penjite se jer Gospod nije među vama. Nemojte da vas pobiju neprijatelji vaši.
43 Naime, Amalečani i Kanaanci su tamo pred vama i izginut ćete od mača jer se
odmetnuste od Gospoda i Gospod neće biti s vama.”
44 Oni ipak navališe da se penju na goru; ali kovčeg saveza Gospodnjeg i Mojsije ne iziđoše
iz tabora.
45 Tad siđoše Amalečani i Kanaanci, koji stanovahu na onoj gori, i razbiše ih tjerajući ih
do Horme.
LB) Brojevi glava 15
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: Kad dođete u zemlju koju vam ja dajem da se u
njoj nastanite
3 i prinosite žrtvu spaljenu ognjem pred Gospodom, žrtvu paljenicu, ili žrtvu za
ispunjenje zavjeta, ili dobrovoljnu, ili o blagdanima svojim, praveći od krupne ili od sitne
stoke ugodan miris Gospodu,
4 tada tko prinese prinos svoj Gospodu prinijet će desetinu efe bijeloga brašna zamiješena
s četvrtinom hina ulja,
5 a s četvrtinom hina vina, napravit ćeš ljevanicu uz žrtvu paljenicu ili uz drugu žrtvu na
svako janje.
6 Uz ovna prinosit ćeš dvije desetine bijeloga brašna zamiješena s trećinom hina ulja
7 i napravit ćeš ljevanicu od trećine hina vina kao prinos na ugodni miris Gospodu.
8 Ako prinosiš tele na žrtvu paljenicu, ili na žrtvu za ispunjenje zavjeta, ili na žrtvu
zahvalnicu Gospodu,
9 prinosit ćeš uz tele tri desetine efe bijeloga brašna zamiješena s pola hina ulja
10 i učinit ćeš ljevanicu s pola hina vina; to je žrtva spaljena ognjem na ugodni miris
Gospodu.
11 Tako će se učiniti uza svakoga vola i uza svakoga ovna, uza svaku životinju između
ovaca ili koza.
12 Prema broju koliko prinesete, učinit ćete tako uza svako, koliko ih bude.
13 Svaki domorodac učinit će tako kad prinosi žrtvu paljenicu na ugodan miris Gospodu.
14 Ako neki stranac koji s vama stanuje, ili koji bi kasnije došao k vama, prinosi žrtvu
spaljenu ognjem na ugodan miris Gospodu, on će je prinositi na isti način kao i vi.
15 Samo će jedan zakon biti za cijeli zbor, za vas i za stranca koji je među vama; to će biti
vječan zakon među potomcima vašim; stranac će biti kao i vi pred Gospodom.
16 Jedan zakon i jedna uredba bit će i vama i strancu koji je među vama.”
17 Gospod govori Mojsiju i reče:
18 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: Kad dođete u zemlju u koju vas vodim
19 i stanete jesti kruh one zemlje, odvojit ćete prinos za Gospoda.
20 Od prvina tijesta svoga prinosit ćete kolač; prinosit ćete ga kao prinos koji se odvaja od
gumna.
21 Odvojit ćete za Gospoda prinos od prvina tijesta svoga u sva vremena.
22 Ako biste nehotice pogriješili ne vršeći sve ove zapovijedi koje Gospod dade Mojsiju,
23 sve što vam je Gospod zapovjedio preko Mojsija od dana kad je Gospod dao svoje prve
zapovijedi i poslije u buduća vremena;
24 ako se bude nehotice pogriješilo, a da zbor to nije primijetio, cijeli će zbor prinositi
jedno mlado tele kao žrtvu paljenicu na ugodan miris Gospodu, s prinosom i ljevanicom
po utvrđenim propisima, i jedno jare kao žrtvu okajnicu.
25 Svećenik će očistiti sav zbor sinova Izraelovih i oprostit će im se, jer je pogreška bila
nehotična i oni donesoše pred Gospoda svoj prinos za žrtvu ognjem spaljenu i prinos za
okajanje grijeha zbog nehotične pogreške svoje.
26 Oprostit će se cijelom zboru sinova Izraelovih i strancu koji se nađe među njima, jer je
sav narod nehotice pogriješio.
27 Ako nehotice zgriješi samo pojedinac, prinijet će kozu od godine dana kao žrtvu
okajnicu.
28 Svećenik će očistiti pojedinca koji bude nehotce zgriješio pred Gospodom, i kad ga on
očisti, oprostit će mu se.
29 I za domoroca u zemlji sinova Izraelovih i za stranca koji se nađe među vama bit će isti
zakon kad netko zgriješi nehotice.
30 Ali tko od bijesa zgriješi između domorodaca ili stranaca, taj vrijeđa Gospoda i istrijebit
će se iz naroda svoga.
31 Jer on prezre riječ Gospodnju i pogazi zapovijed njegovu. Takav će se istrijebiti; nosit
će kaznu zlodjela svoga.”
32 Kad sinovi Izraelovi bijahu u pustinji, zatekoše jednog čovjeka koji je kupio drva u
subotu.
33 Oni koji ga zatekoše da kupi drva dovedoše ga k Mojsiju, k Aronu i k cijelom zboru.
34 Baciše ga u tamnicu, jer nije bilo objavljeno što je s njim valjalo činiti.
35 Gospod reče Mojsiju: “Taj će se čovjek kazniti smrću, cijeli će ga zbor izvan tabora
kamenovati.”
36 I sav zbor izvede ga iz tabora i kamenova ga, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
37 Gospod govori Mojsiju i reče:
38 “Govori sinovima Izraelovim i reci im neka naprave rese po skutovima haljina svojih,
od kolena do kolena, i na rese neka stave plavu vrpcu.
39 Kad budete imali te rese, gledajući ih sjećat ćete se svih zapovijedi Gospodnjih i vršit
ćete ih, a nećete se zanositi za žudnjama srca svoga i očiju svojih, kako vas ne bi navele na
nevjeru.
40 Tako ćete pamtiti i vršiti sve zapovijedi moje i bit ćete sveti Bogu svome.
41 Ja sam Gospod, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da budem vaš Bog. Ja
sam Gospod, Bog vaš.”
LB) Brojevi glava 16
1 Korah, sin Jishara, sina Kehata, sina Levijeva, te Datan i Abiram, sinovi Eliabovi, i On, sin
Peletaov - potomci Rubenovi - pobuniše se
2 i ustadoše protiv Mojsija s još dvjesta pedeset ljudi između sinova Izraelovih, glavara
naroda, koji se sazivahu na zbor i bijahu ljudi viđeni.
3 Oni se skupiše protiv Mojsija i Arona i rekoše im: “Dosta je! Cijeli je zbor svet, svi su
sveti, i Gospod je među njima. Zašto se vi uzvisujete iznad zbora Gospodnjeg?”
4 Kad je to Mojsije čuo, pade ničice.
5 Zatim reče Korahu i svoj družini njegovoj: “Sutra će pokazati Gospod tko je njegov i tko
je svet; toga će pustiti k sebi; pustit će k sebi onoga koga izabere.
6 Učinite ovo: uzmite kadionice, Korah i sva družina njegova.
7 Stavite sutra u njih vatre i tamjana pred Gospodom, pa koga Gospod izabere, taj će biti
svet. Dosta je, sinovi Levijevi!”
8 Mojsije reče Korahu: “Slušajte, dakle, sinovi Levijevi!
9 Zar vam je malo što vas je Bog Izraelov odvojio od zbora Izraelova, pustivši vas k sebi da
vršite službu u šatoru Gospodnjemu i da stojite pred zborom i služite za nj?
10 Pustio je k sebi tebe i svu braću tvoju, sinove Levijeve, s tobom, a vi tražite još i
svećeništvo?
11 Zato ste se ti i sva družina tvoja skupili protiv Gospoda. Jer što je Aron da rogoborite
protiv njega?”
12 Mojsije posla da dozovu Datana i Abirona, sinove Eliabove, ali oni rekoše: “Nećemo
doći.
13 Nije li dosta što si nas izveo iz zemlje u kojoj teče med i mlijeko i činiš da umremo u
ovoj pustinji, nego još hoćeš i vladati nad nama?
14 Nisi nas odveo u zemlju gdje teče med i mlijeko, niti su to njive i vinogradi koje nam
daješ. Želiš li ovim ljudima iskopati oči? Nećemo doći!”
15 Mojsije se silno rasrdi i reče Gospodu: “Nemoj gledati na njihov prinos. Nisam od njih
ni magarca uzeo i nikome od njih nisam zla učinio.”
16 Mojsije reče Korahu: “Ti i svi tvoji stanite sutra pred Gospoda i pred Arona.
17 Uzmite svaki svoju kadionicu, stavite u nju tamjana i stanite pred Gospoda svaki sa
svojom kadionicom; bit će tu dvjesta pedeset kadionica; a ti i Aron uzet ćete svoje
kadionice.”
18 Oni uzeše svaki svoju kadionicu, staviše u njih vatre i tamjana i stadoše na vrata šatora
od sastanka s Mojsijem i Aronom.
19 Korah sabra sav zbor protiv Mojsija i Arona pred vratima šatora od sastanka. Tada se
slava Gospodnja pokaza svemu zboru.
20 I Gospod progovori Mojsiju i Aronu:
21 “Odvojite se od toga zbora jer ću ga začas satrti.”
22 Oni padoše ničice i rekoše: “O, Bože, Bože duhova i svakoga tijela! Samo je jedan čovjek
zgriješio, a ti se srdiš na cijeli zbor!”
23 Gospod govori Mojsiju i reče:
24 “Govori zboru i reci: odstupite od šatora Korahova, Datanova i Abiramova!”
25 Mojsije usta i ode k Datanu i Abiramu, a za njim pođoše starješine Izraelove.
26 On progovori zboru i reče: “Odstupite od šatora tih bezdušnika i ne dotičite ništa što je
njihovo da ne izginete kad se oni kazne zbog svih grijeha njihovih!”
27 Oni odstupiše sa svih strana od šatora Korahova, Datanova i Abiramova. Datan i Abiram
iziđoše i stadoše svaki na vrata od svog šatora sa ženama svojim, sa sinovima svojim i sa
sinovima sinova svojih.
28 Mojsije reče: “Po ovome ćete poznati da me Gospod poslao da činim sva ova djela i da
ništa ne činim od sebe.
29 Ako ovi ljudi umru kao što svi ljudi umiru i ako sudbina njihova bude kao i svim
ostalim ljudima, onda me nije poslao Gospod;
30 ali ako Gospod učini nešto novo, ako zemlja otvori usta svoja i proguta ih sa svim što je
njihovo i oni siđu živi u grob, tad znajte da su ovi ljudi uvrijedili Gospoda.”
31 Kad on izusti ove riječi, zemlja se pod njima otvori.
32 Zemlja otvori usta svoja i proguta njih i domove njihove te sve ljude Korahove i sve
blago njihovo.
33 I tako oni siđoše sa svim što imahu živi u grob; zemlja ih pokri, i njih nesta iz zbora.
34 Svi Izraelci koji bijahu okolo njih pobjegoše od vike njihove; jer vikahu: “Bježimo, da
nas ne proguta zemlja!”
35 I iziđe oganj od Gospoda i sažeže onih dvjesta pedeset ljudi koji su prinosili tamjan.
36 Gospod govori Mojsiju i reče:
37 “Reci Eleazaru, sinu svećenika Arona, neka pokupi kadionice iz toga garišta i neka
razbaca ugljevlje iz njih jer su svete;
38 kadionice onih koji ogriješiše duše svoje neka raskuju na ploče da se okuje žrtvenik.
Pošto se prikazaše pred Gospodom i posvetiše se, to će oni služiti kao spomen sinovima
Izraelovim.”
39 Svećenik Eleazar pokupi bakrene kadionice koje bijahu prinijeli oni koje proždre vatra.
Prekovaše ih kao oplatu za žrtvenik.
40 To je spomen za sinove Izraelove da nitko tko nije od roda Aronova ne pristupa da
prinosi kad pred Gospodom, da ne bude kao Korah i njegova družina po onome što je
Gospod javio preko Mojsija.
41 Sutradan zarogobori cijeli zbor sinova Izraelovih protiv Mojsija i Arona govoreći:
“Pobiste narod Gospodnji!”
42 Kako se zbor okupljao oko Mojsija i Arona i kako oni okrenuše pogled na šator od
sastanka, gle, oblak ga pokri i pojavi se slava Gospodnja.
43 Mojsije i Aron dođoše pred šator od sastanka.
44 I Gospod progovori Mojsiju i reče:
45 “Uklonite se iz toga zbora da ga začas potrem.” Oni padoše ničice,
46 i Mojsije reče Aronu: “Uzmi kadionicu i stavi u nju vatre sa žrtvenika; metni tamjana,
požuri k zboru i vrši odmah okajanje za njih; jer se raspali gnjev Gospodnji i pomor poče.”
47 Aron uze kadionicu, kao što mu Mojsije reče, i otrča usred zbora; i gle, pomor već bješe
počeo u narodu. On prinese kad i izvrši okajanje za narod.
48 Stade između mrtvih i živih, a pomor se zaustavi.
49 Od toga je pomrlo četrnaest tisuća sedam stotina ljudi, osim onih što pogiboše zbog
Koraha.
50 Aron se vrati k Mojsiju na vrata šatora od sastanka. Pomor je prestao.
LB) Brojevi glava 17
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Govori sinovima Izraelovim i uzmi od njih po jedan štap od svakoga doma otaca
njihovih, to jest dvanaest štapova od svakoga od knezova njihovih, po domovima otaca
njihovih. Napisat ćeš na svaki štap ime od svakoga,
3 a na Levijev napisat ćeš ime Aronovo; jer će biti po jedan štap na svakog poglavicu doma
otaca njihovih.
4 Ostavit ćeš te štapove u šatoru od sastanka, pred svjedočanstvom, gdje se sastajem s
vama.
5 Čovjek koga ja izberem bit će onaj čiji će štap procvjetati. Tako ću činiti da prestanu
preda mnom mrmljanja sinova Izraelovih protiv vas.”
6 Mojsije tako kaza sinovima Izraelovim i svi knezovi njihovi dadoše mu štapove, svaki
knez po jedan štap prema domovima otaca svojih, to jest dvanaest štapova: i Aronov štap
bijaše među njihovim štapovima.
7 Mojsije ostavi štapove pred Gospodom u šatoru svjedočanstva.
8 Sutradan kad Mojsije dođe u šator svjedočanstva, gle, štap Aronov, za dom Levijev,
bijaše procvjetao, propupao, procvao i rodio zrele bademe.
9 Mojsije iznese sve štapove pred Gospoda k svim sinovima Izraelovim: i razgledavši ih,
svaki uze svoj štap.
10 Gospod reče Mojsiju: “Donesi opet Aronov štap pred svjedočanstvo, neka se čuva kao
znak nepokornima da prestane mrmljanje njihovo preda mnom, da ne izginu.”
11 I Mojsije učini tako; učini kao što mu zapovjedi Gospod.
1inovi Izraelovi rekoše Mojsiju: “Pogibosmo, propadosmo, svi propadosmo!
13 Tko se god približi k šatoru Gospodnjemu, gine; hoćemo li svi izginuti?”
LB) Brojevi glava 18
1 Gospod reče Aronu: “Ti i sinovi tvoji i dom oca tvoga s tobom nosit ćete kaznu zlodjela
počinjenih u Svetištu; ti i sinovi tvoji nosit ćete kaznu grijeha učinjenih u vršenju
svećeništva vašega.
2 Uzmi k sebi braću svoju, pleme Levijevo, pleme oca svoga, da budu uza te i služe te kada
ti i sinovi tvoji budete pred šatorom od sastanka.
3 Oni će vršiti zapovijedi tvoje u svemu šatoru; ali k posuđu od Svetišta i k žrtveniku neće
pristupati, da ne umru i oni i vi.
4 Oni će, dakle, biti uza te i vršit će ono što treba u šatoru od sastanka, u svakoj službi u
njemu. Nitko stran neka ne pristupi k vama.
5 Vi ćete raditi što treba u Svetištu i što treba na žrtveniku, da više ne dođe gnjev na
sinove Izraelove.
6 Jer evo ja uzeh braću vašu levite između sinova Izraelovih i darovani Gospodu, oni su
predani vama da vrše službu u šatoru od sastanka.
7 A ti i sinovi tvoji vršit ćete svećeničku službu u svemu što pripada žrtveniku i što se radi
iza zastora; to je služba koju ćete vi vršiti. Svećeništvo dadoh vama. Stranac koji bi
pristupio bit će pogubljen.”
8 Gospod reče Aronu: “Evo, između svih stvari koje posvećuju sinovi Izraelovi dajem ti
one koje se prinose podizanjem; dajem ih tebi i sinovima tvojim, kao pravo pomazanja,
zakonom vječnim.
9 Evo što će biti tvoje od stvari posvećenih koje se sažižu: svaki prinos njihov, svi darovi
njihovi, svi prinosi za okajanje grijeha i svi prinosi za prijestup koje mi prinesu; sve te
presvete stvari bit će za te i za sinove tvoje.
10 Na presvetom ćete ih mjestu jesti; svako muško će od njih jesti; smatrat ćete ih svetim
stvarima.
11 Evo što će još biti tvoje: sve darove koje sinovi Izraelovi prinose podizanjem i
obrtanjem na jednu i na drugu stranu dajem tebi i sinovima tvojim i kćerima tvojim s
tobom, zakonom vječnim. Tko je god čist u domu tvome neka od njih jede. Dajem ti pr
12 najbolje od ulja, najbolje od vina i od žita.
13 Prvi rod zemlje njihove koji budu donijeli Gospodu bit će tvoj. Tko je god čist u domu
tvome jest će od njega.
14 Sve što bude zavjetovano i posvećeno u Izraelu bit će tvoje.
15 Što je god prvorođeno, od svakoga tijela koje prinose Gospodu, i između ljudi i između
stoke, bit će tvoje; ali za prvorođenca čovječjega učinit ćeš da se otkupljuje.
16 Za otkup ćeš uzeti kad bude od mjesec dana, po svojoj procjeni pet šekela srebra, po
hramskom šekelu, koji iznosi dvadeset gera.
17 Ali nećeš dati da se otkupljuje prvenac od krave, ni prvenac od ovce, ni prvenac od
koze; to su svete stvari. Krvlju njihovom poškropit ćeš žrtvenik, a salo ćeš spaliti; to će biti
žrtva spaljena vatrom na ugodan miris Gospodu.
18 Meso od njih bit će tvoje, kao grudi što se obrću i kao desno pleće.
19 Sve prinose od posvećenih stvari koje sinovi Izraelovi prinose podizanjem dajem tebi i
sinovima tvojim i kćerima tvojim s tobom, zakonom vječnim. To je savez nepovrediv i
vječan pred Gospodom za te i za potomstvo tvoje s tobom.”
20 Reče Gospod Aronu: “Ti nećeš posjedovati ništa u zemlji njihovoj i nećeš imati dijela za
sebe među njima. Ja sam dio tvoj i baština tvoja među sinovima Izraelovim.
21 Sinovima Levijevim dajem sve desetine u Izraelu za službu što služe u šatoru od
sastanka.
2inovi Izraelovi neka više ne pristupaju k šatoru od sastanka, da se ne ogriješe i ne izginu.
23 Leviti će vršiti službu u šatoru od sastanka, oni će nositi teret grijeha njihovih. Oni
neće imati posjeda među sinovima Izraelovim. To je zakon vječni za potomke vaše.
24 Desetine sinova Izraelovih koje će se prinositi Gospodu podizanjem dajem levitima.
Zato rekoh: oni neće imati baštine među sinovima Izraelovim.”
25 Gospod govori Mojsiju i reče:
26 “Govori levitima i reci im: kad uzmete od sinova Izraelovih desetinu koju vam dadoh
da bude vaša, tad ćete od nje prinositi Gospodu podizanjem deseto od desetoga;
27 i primit će vam se prinos vaš kao žito s gumna i kao vino iz badnja.
28 Tako ćete i vi odvojiti prinos koji se podiže Gospodu od svih desetina svojih koje ćete
uzimati od sinova Izraelovih i dat ćete od njih prinos Gospodnji svećeniku Aronu.
29 Od svega što vam se dade odvojit ćete dio za prinos Gospodu; od svega što je najbolje
odvojit ćete dio koji se treba posvetiti.
30 I reci im: kad odvojite ono što je najbolje, tada će se ostatak predati levitima kao
dohodak od gumna i kao dohodak od badnja.
31 Jesti ga možete na svakom mjestu i vi i porodice vaše, jer vam je to nagrada za službu
vašu u šatoru od sastanka.
32 I nećete za to navući na sebe grijehe, nećete oskvrnjivati svetih stvari sinova
Izraelovih, pa nećete umrijeti.”
LB) Brojevi glava 19
1 Gospod govori Mojsiju i Aronu i reče:
2 “Evo što naređuje zakon koji propisa Gospod govoreći: govori sinovima Izraelovim i
neka ti oni dovedu crvenu junicu bez pjege i bez tjelesne mane koja još nije bila u jarmu.
3 Predat ćete je svećeniku Eleazaru, koji će je izvesti izvan tabora, te će se ona pred njim
zaklati.
4 Eleazar će uzeti krvi njezine na prst svoj i poškropit će krvlju sedam puta prema šatoru
od sastanka.
5 Junica će se spaliti pred njegovim očima; spalit će se koža njezina, meso i krv s balegom.
6 Svećenik će uzeti cedrovine, izopa i grimiza te će ih baciti na oganj na kojem gori junica.
7 Svećenik će oprati svoje haljine i tijelo vodom, pa će ući u tabor i bit će nečist do večeri.
8 Onaj koji je spalio junicu oprat će lice svoje i tijelo vodom i bit će nečist do večeri.
9 Čist će čovjek pokupiti pepeo od junice i izručit će ga izvan tabora na čisto mjesto da se
čuva zboru sinova Izraelovih za vodu očišćenja. To je žrtva okajnica.
10 Onaj koji pokupi pepeo od junice oprat će haljine svoje i bit će nečist do večeri. To će
biti vječan zakon sinovima Izraelovim i strancu koji prebiva među njima.
11 Tko se dotakne mrtva tijela čovječjega, bit će nečist sedam dana.
12 On će se očistiti onom vodom trećega dana, a sedmoga dana bit će čist; ali tko se ne
očisti trećega i sedmoga dana, neće biti čist.
13 Tko se dotakne mrtva tijela čovječjega pa se ne očisti, oskvrnjuje šator Gospodnji; on će
se istrijebiti iz Izraela. Kako nije poškropljen vodom očišćenja, on je nečist; nečistoća je
njegova još na njemu.
14 Evo zakona. Kad čovjek umre u šatoru, tko god uđe u taj šator bit će nečist sedam dana.
15 Svaka otkrivena posuda koja nema pričvršćen poklopac bit će nečista.
16 Tko se god dotakne u polju čovjeka ubijena mačem ili mrtva čovjeka, ili kosti čovječjih,
ili groba, bit će nečist sedam dana.
17 Za nečistoga uzet će se pepela od junice spaljene na okajanje i izlit će se povrh njega
žive vode u jednu posudu.
18 Čist će čovjek uzeti izopa, zamočit će u onu vodu i poškropiti njome šator i sve posude i
ljude koji su u njemu; a isto tako i onoga koji se dotakao kosti ubijenog ili umrlog čovjeka
ili groba.
19 Čisti će poškropiti nečistoga trećega i sedmoga dana, pa kad ga očisti sedmoga dana,
oprat će haljine svoje i sebe vodom, i bit će čist uvečer.
20 Ako je tko postao nečist pa se ne očisti, taj će se istrijebiti iz zbora, jer je oskvrnuo
Svetište Gospodnje i nije poškropljen vodom očišćenja: nečist je.
21 Ovo će im biti vječni zakon. Onaj koji je poškropio vodom očišćenja, oprat će haljine
svoje, i tko se god dotakne vode očišćenja bit će nečist do večeri.
22 Čega se god dotakne onaj koji je nečist, to će biti nečisto; a tko se njega dotakne bit će
nečist do večeri.”
LB) Brojevi glava 20
1 Sav zbor sinova Izraelovih dođe u pustinju Sin prvoga mjeseca, i narod stade u Kadešu.
Ondje umre Mirjam i ondje je sahraniše.
2 Zbor nije imao vode, pa se pobunio protiv Mojsija i Arona.
3 Narod se posvadi s Mojsijem. Rekoše: “Što nismo pomrli kad pomriješe braća naša pred
Gospodom!
4 Što dovedoste zbor Gospodnji u ovu pustinju da izginemo ovdje mi i stoka naša?
5 Što nas izvedoste iz Egipta da nas dovedete na ovo zlo mjesto, koje niti može da se zasije
niti u njemu ima smokava, grožđa, šipaka, a nema ni vode za piće!”
6 Mojsije i Aron ukloniše se iz zbora i pođoše na vrata šatora od sastanka. Padoše ničice, i
pokaza im se slava Gospodnja.
7 Gospod govori Mojsiju i reče:
8 “Uzmi štap i sazovi zbor, ti i brat tvoj Aron. Progovorite stijeni pred vama, i ona će dati
vodu. Izvest ćeš za njih vodu iz stijene i napojit ćeš zbor i stoku njegovu.”
9 Mojsije uze štap koji je bio pred Gospodom, kao što mu Gospod zapovjedi.
10 S Aronom sazva zbor pred stijenu pa reče: “Slušajte, buntovnici! Hoćemo li vam iz ove
stijene izvesti vodu?”
11 I Mojsije diže ruku i udari dvaput po stijeni štapom svojim. Iziđe obilna voda, pa se
napoji narod i stoka njegova.
12 Tada Gospod reče Mojsiju i Aronu: “Što mi ne vjerovaste da me proslavite pred očima
sinova Izraelovih, zato nećete odvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem.”
13 To je voda Meriba, gdje se sinovi Izraelovi prepiraše s Gospodom koji se posveti u
njima.
14 Iz Kadeša posla Mojsije glasnike kralju edomskome da mu poruče: “Ovako govori brat
tvoj Izrael: ti znaš sve nevolje koje nas snađoše.
15 Oci naši siđoše u Egipat, i mi bijasmo dugo ondje. Ali Egipćani zlostaviše i nas i oce
naše.
16 Zavapismo Gospodu, i Gospod ču glas naš. On posla anđela i izvede nas iz Egipta; i evo
smo u Kadešu, gradu na granici tvoje zemlje.
17 Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju; nećemo ići preko polja ni preko vinograda,
niti ćemo piti vode iz kojega studenca; ići ćemo kraljevskim putem; nećemo skretati ni
desno ni lijevo dok ne prijeđemo tvoju zemlju.”
18 Edom mu reče: “Ne idi preko moje zemlje, jer ću preda te izići s mačem.”
19 Sinovi Izraelovi mu rekoše: “Ići ćemo velikom cestom, pa ako se napijemo tvoje vode,
mi ili stoka naša, platit ćemo je; samo da pješice prođemo, i ništa više. “
20 On odgovori: “Nećete proći.” I Edom iziđe pred njih s mnogo naroda i čvrstom rukom.
21 Tako Edom ne htjede dopustiti Izraelu da prođe preko zemlje njegove, i Izrael ode od
njega.
22 Cijeli zbor sinova Izraelovih krenu iz Kadeša i dođe na brdo Hor.
23 Gospod reče Mojsiju i Aronu na gori Horu, na granici zemlje edomske:
24 “Aron će se pridružiti rodu svome, jer on neće ući u zemlju koju ja dajem sinovima
Izraelovim. Vi ste se bunili protiv mojih zapovijedi na vodi Meribi.
25 Uzmi Arona i Eleazara, sina njegova, i izvedi ih na goru Hor.
26 Skini s Arona njegovo odijelo i obuci ga Eleazaru, sinu njegovu. Ondje će se Aron
pridružiti precima i umrijeti.”
27 Mojsije učini kako Gospod zapovjedi. Oni se popeše na brdo Hor pred očima cijelog
naroda.
28 Mojsije svuče s Arona odijelo i obuče ga Eleazaru, sinu njegovu. Aron umre, ondje
navrh brda.
29 Cijeli zbor je vidio da je Aron umro, i sav dom Izraelov plakao je trideset dana za
Aronom.
LB) Brojevi glava 21
1 Kralj aradski, Kanaanac, koji je živio na jugu, ču da Izrael ide Atarimskim putem. On se
pobi s Izraelom i odvede roblje.
2 Tada se Izrael zavjetova Gospodu i reče: “Ako mi daš ovaj narod u ruke, do temelja ću
raskopati gradove njegove.”
3 Gospod usliša glas Izraelov i dade mu Kanaance te on zatre njih i gradove njihove, a ono
mjesto prozva Horma.
4 Potom krenuše od gore Hora k Crvenome moru, obilazeći zemlju edomsku.
5 Putem se narod uznemiri i poviče na Boga i na Mojsija: “Zašto nas izvedoste iz Egipta da
izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni kruha ni vode, a ova se nikakva hrana već ogadila
duši našoj.”
6 Tada Gospod pusti na narod ljute zmije koje ih ujedahu, te pomre mnogo naroda u
Izraelu.
7 Narod dođe k Mojsiju i reče: “Zgriješismo što vikasmo na Gospoda i na tebe! Moli Boga
neka ukloni od nas ove zmajeve.” Mojsije se pomoli za narod.
8 Gospod reče Mojsiju: “Načini ljutu zmiju i stavi je na jednu motku, pa tko god bude
izujedan i pogleda u nju, spasit će život.”
9 Mojsije načini zmiju od bakra i stavi je na jednu motku, pa koga god ujede zmija, on
pogleda u bakrenu zmiju i spasi život.
9 Teško tebi, Moabe! Propao si, narode Kemošev! Od sinova svojih izbjeglice učini, a u
roblje dade kćeri svoje Sihonu, kralju amorejskome.
10 Sinovi Izraelovi krenuše i utaboriše se u Obotu.
11 Zatim se uputiše iz Obota i utaboriše na brdima Ije-Abarima, u pustinji koja je prema
istoku, s istoka sunčanog.
12 Pođoše odande i utaboriše se u dolini Zaredu.
13 Odatle krenuše i udariše tabor s druge strane Arnona, koji teče posred pustinje a izvire
u zemlji amorejskoj. Jer je Arnon granica moapska, između Moabaca i Amorejaca.
14 Zato se kaže u knjizi o ratovima Gospodnjim... “Vaheb u Sufi
15 i potoci arnonski i vode od potoka koje teku do mjesta Ara, do granice moapske.”
16 Odande pođoše u Beer. To je bunar za koji Gospod bješe rekao Mojsiju: “Skupi narod i
dat ću im vode.”
17 Tada Izrael zapjeva ovu pjesmu: Izviri, studenče! Pjesmom ga pozdravite!
18 Studenče koji otvoriše knezovi i iskopaše glavari naroda žezlom i štapovima svojim!”
19 Iz pustinje odoše u Matanu; iz Matane u Nahaliel; iz Nahaliela u Bamot;
20 a iz Bamota u dolinu koja je u polju moapskom, kod gore Pisge, prema pustinji.
21 Izrael posla glasnike Sihonu, kralju amorejskom, da mu poruče:
22 “Pusti da prođemo kroz tvoju zemlju; nećemo svraćati ni u polja ni u vinograde, niti
ćemo piti vode iz studenca: ići ćemo kraljevskim putem dok ne prođemo zemlju tvoju.”
23 Ali Sihon ne dade Izraelu da prođe kroz njegovu zemlju, nego sabra sav svoj narod i
iziđe na Izraela u pustinju. Dođe u Jahaz i pobi se s Izraelom.
24 Ali ga Izrael potuče oštrim mačem i osvoji njegovu zemlju od Arnona do Jaboka, do
granice sinova Amonovih, jer granica sinova Amonovih bijaše utvrđena.
25 Izrael uze sva ona mjesta i naseli se u svim gradovima amorejskim, u Hešbonu i u svim
naseljima njegovim.
26 Jer Hešbon bijaše grad Sihona, kralja amorejskoga. On je ratovao s prijašnjim kraljem
moapskim i uzeo mu svu zemlju do Arnona.
27 Zato kažu pjesnici: “Dođite u Hešbon! Da se pregradi i utvrdi grad Sihonov!
28 Jer iziđe oganj iz Hešbona, plamen iz grada Sihonova, i on spali Ar moapski i vlastelu
visova arnonskih.
30 Na njih strijele svoje odapesmo i pogibe sjeme njihovo. Od Hešbona do Dibona sve smo
zatrli, sve do Nofaha, sve do pustinje!”
31 Izrael se nastani u zemlji amorejskoj.
32 Mojsije posla da izvide Jazer, i oni zauzeše gradove njegove i izagnaše Amorejce koji
bijahu ondje.
33 Zatim promijeniše pravac i krenuše u Bašan. Og, kralj bašanski, iziđe pred njih sa svim
narodom svojim da ih suzbije kod Edreja.
34 Gospod reče Mojsiju: “Ne boj ga se; jer sam dao u tvoje ruke sav narod njegov i svu
zemlju njegovu. Učini mu kao što si učinio Sihonu, kralju amorejskome, koji je boravio u
Hešbonu.”
35 I oni pobiše i njega i sinove njegove i sav narod njegov, da ne osta ni jedan, i osvojiše
zemlju njegovu.
LB) Brojevi glava 22
1 Sinovi Izraelovi pođoše dalje i utaboriše se u polju moapskom, preko Jordana, prema
Jerihonu.
2 Balak, sin Siporov, vidje sve što Izrael učini Amorejcima.
3 Moab se uplaši tako brojnoga naroda; obuze ga strah pred sinovima Izraelovim.
4 Moab reče starješinama midjanskim: “Sad će ovo mnoštvo pojesti sve što je oko nas, kao
vol travu u polju.” Balak, sin Siporov, bijaše u ono vrijeme kralj moapski.
5 On posla glasnike k Bileamu, sinu Beorovu, u Petoru na rijeci, u zemlju sinova naroda
njegovog, da ga zovu i da mu kažu: “Gle, narod iziđe iz Egipta, prekrilio je svu zemlju i
stoji prema meni.
6 Dođi, molim te, prokuni mi ovaj narod, jer je jači od mene, da bih mu odolio i pobio ga te
istjerao iz zemlje. Jer znam da koga ti blagosloviš, taj će biti blagoslovljen, a koga
prokuneš bit će proklet.”
7 Starješine moapske i starješine midjanske odoše noseći darove za vrača; i dođoše k
Bileamu i kazaše mu riječi Balakove.
8 Bileam im reče: “Ostanite ovdje ovu noć i odgovorit ću vam kako mi Gospod kaže.” I
starješine moapske ostadoše kod Bileama.
9 Bog dođe k Bileamu i reče mu: “Koji su ti ljudi što su kod tebe?”
10 Bileam odgovori Bogu: “Balak, sin Siporov, posla ih k meni da mi kažu:
11 Gle, iziđe narod iz Egipta i prekrili zemlju; dođi, dakle, i prokuni mi ga, da bih ga
pobijedio i otjerao.”
12 Bog reče Bileamu: “Ne idi s njima, niti kuni toga naroda jer je blagoslovljen.”
13 Ujutro Bileam usta i reče starješinama Balakovim: “Vratite se u svoju zemlju, jer mi
Bog ne da da idem s vama.”
14 Starješine moapske ustadoše i vratiše se Balaku rekavši: “Bileam ne htjede poći s
nama.”
15 Balak opet posla starješine i brojnije i uglednije od prvih.
16 I oni dođoše k Bileamu i rekoše mu: “Ovako govori Balak, sin Siporov. Nemoj oklijevati,
molim te, nego dođi k meni;
17 dobro ću te počastiti i što mi god kažeš učinit ću. Zato dođi, molim te, prokuni mi ovaj
narod.”
18 Bileam odgovori i reče slugama Balakovim: “Da mi da Balak kuću svoju punu srebra i
zlata, ne bih mogao ništa učiniti, ni malo ni veliko, protiv zapovijedi Gospoda, Boga svoga.
19 A sad vas molim, ostanite ovdje ovu noć da vidim što će mi sad kazati Gospod.”
20 Bog dođe k Bileamu one noći i reče mu: “Kad su došli ti ljudi da te zovu, ustani, pođi s
njima, ali što ti ja kažem, ono ćeš činiti.”
21 Ujutro Bileam usta, osedla svoju magaricu i pođe sa starješinama moapskim.
22 Gnjev se Božji raspali zato što on pođe; i anđeo Gospodnji stade da mu prepriječi put.
Bileam je jahao na svojoj magarici i imao sa sobom dva svoja momka.
23 Magarica vidje anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golim mačem u ruci, te svrnu s
puta i pođe preko polja. Bileam je stade tući da je vrati na put.
24 Ali anđeo Gospodnji stade na stazu između vinograda, gdje bijaše s obiju strana zid.
25 Magarica vidje anđela Gospodnjeg, pribi se uza zid i pritisne Bileamovu nogu o zid.
Bileam je opet udari.
26 Anđeo Gospodnji ode dalje i stade u tjesnacu, gdje ne bijaše mjesta da se svrne ni desno
ni lijevo.
27 Magarica vidje anđela Gospodnjeg i pade pod Bileamom. Bileam se naljuti i stade
magaricu udarati štapom.
28 Gospod otvori usta magarici, i ona reče Bileamu: “Što sam ti učinila da me tučeš već
treći put?”
29 Bileam odgovori magarici: “Što mi prkosiš? Da imam mač u ruci, sad bih te ubio.”
30 Magarica reče Bileamu: “Nisam li ja tvoja magarica na kojoj si uvijek jahao do danas?
Jesam li ti ikad tako učinila?” A on reče: “Nisi.”
31 Gospod otvori oči Bileamu i on vidje anđela Gospodnjeg kako stoji s golim mačem u
ruci na putu; i on sagnu glavu i pokloni se licem svojim.
32 Anđeo Gospodnji mu reče: “Zašto si tukao magaricu svoju već triput? Evo ja iziđoh da ti
se ispriječim, jer je ispred mene put propadanja.
33 Magarica me vidjela i uklonila se ispred mene već tri put. Da se nije uklonila ispred
mene, tebe bih već bio ubio, a nju bih ostavio živu.”
34 Bileam reče anđelu Gospodnjemu: “Zgriješio sam, jer nisam znao da ti stojiš preda
mnom na putu. Ako tebi to nije po volji, ja ću se vratiti.”
35 Anđeo Gospodnji reče Bileamu: “Idi s tim ljudima, ali govori samo ono što ću ti ja
kazati.” I Bileam pođe sa starješinama Balakovim.
36 Kad Balak ču da ide Bileam, iziđe mu ususret u grad moapski na međi Arnona, na
krajnjoj granici.
37 Balak reče Bileamu: “Nisam li slao k tebi i zvao te? Zašto mi nisi došao? Zar te ne mogu
dovoljno počastiti?”
38 Bileam reče Balaku: “Evo sam ti došao, a sad hoću li ja moći sve govoriti? Što mi Bog
stavi u usta, to ću govoriti.”
39 Bileam ode s Balakom; dođoše u Kirjat Husot.
40 Balak nakla volova i ovaca i posla Bileamu i starješinama koji bijahu s njim.
41 Ujutro Balak uze Bileama i odvede ga u Bamot-Baal, odakle Bileam vidje jedan dio
naroda.
LB) Brojevi glava 23
1 Bileam reče Balaku: “Načini mi ovdje sedam žrtvenika i spremi mi ovdje sedam telaca i
sedam ovnova.”
2 Balak učini kako mu reče Bileam. Prinese s Bileamom na svakom žrtveniku po jedno tele
i po jednog ovna.
3 Bileam reče Balaku: “Stoj kod svoje žrtve paljenice, a ja ću se udaljiti. Može biti da će mi
Gospod doći ususret, pa što mi on javi kazat ću ti.” I on ode na skrovito mjesto.
4 Bog srete Bileama, i Bileam mu reče: “Podigoh sedam žrtvenika i prinesoh po tele i ovna
na svakome.”
5 Gospod stavi riječi u usta Bileamu i reče: “Vrati se k Balaku i tako govori.”
6 On se vrati k njemu; i gle, Balak stajaše kod žrtve svoje paljenice, on i sve starješine
moapske.
7 Bileam kaza proroštvo svoje i reče: “Dovede me Balak iz Arama, Kralj moapski s istočne
planine. ‘Hodi’, reče ‘prokuni mi Jakova! Hodi i naruži Izraela!’
8 Kako ja da kunem koga Bog nije prokleo? Kako ja da ružim koga Bog nije naružio?
9 S vrha stijene ja ga gledam, vidim ga s visoka brijega; gle, za sebe ovaj narod stoji i s
drugim narodima se ne broji.
10 Tko li će prah izbrojiti Jakovljev i mnoštvo naroda izraelskog? Umro ja smrću
pravednika, i kraj moj bio kao i njegov!”
11 Balak reče Bileamu: “Što to radiš od mene? Ja te pozvah da prokuneš neprijatelja moga,
a gle, ti ga blagoslivljaš!”
12 On odgovori i reče: “Zar neću paziti da govorim ono što mi je Bog metnuo u usta?”
13 Balak mu reče: “Hodi sa mnom na drugo mjesto, odakle ćeš ga vidjeti. Vidjet ćeš mu
samo jedan dio, nećeš ga vidjeti cijeloga. Odande mi ga prokuni.”
14 On ga odvede u polje Sofim, navrh Pisge, te napravi sedam žrtvenika i prinese na
svakome po jedno tele i po jednog ovna.
15 Bileam reče Balaku: “Stoj tu kod žrtve svoje paljenice, a ja idem ususret Gospodu.”
16 Gospod sretne Bileama, stavi mu riječi u usta i reče: “Vrati se k Balaku i tako govori.”
17 On se vrati k njemu, i gle, Balak stajaše kod žrtve svoje paljenice sa starješinama
moapskim. Balak reče: “Što reče Gospod?”
18 Bileam kaza proroštvo svoje i reče: “Ustani, Balače, poslušaj! Prigni k meni uho svoje,
sine Siporov!
19 Nije Bog čovjek, pa da bi slagao, niti sin čovječji, da bi se pokajao. Što on reče, neće li
učiniti? Što obeća, neće li izvršiti?
20 Gle, ja nalog primih da blagoslivljam. Ako je on blagoslovio, ne mogu ja to poreći.
21 Nitko u Jakovu zlodjela ne vidje, nitko u Izraelu nepravde ne nazre. Gospod je, Bog
njegov, s njim; Izrael ga kraljem svojim naziva.
22 Bog je njega iz Egipta izveo, i on se kao bivol zaleti!
23 Nema gatanja protiv Jakova, ni vračanja protiv Izraela, a u svoje će se vrijeme govoriti
za Jakova i za Izraela: ‘Velika li djela Bog učini!’
24 To je narod koji kao lavica ustaje, koji kao lavić skače; i on neće leći dokle lova svoga ne
pojede i krvi žrtava svojih ne popije.”
25 Balak reče Bileamu: “Nemoj ga ni kleti ni blagoslivljati.”
26 Bileam odgovori i reče Balaku: “Nisam li ti kazao da ću učiniti sve što mi Gospod kaže?”
27 Balak reče Bileamu: “Hodi, odvest ću te na drugo mjesto: možda Bogu bude volja da mi
ga odande prokuneš.”
28 Balak odvede Bileama navrh Peora, koji gleda u pustinju.
29 Bileam reče Balaku: “Načini mi ovdje sedam žrtvenika i spremi mi sedam telaca i
sedam ovnova.”
30 Balak učini kako mu Bileam reče; prinese na žrtvu po tele i ovna na svakom žrtveniku.
LB) Brojevi glava 24
1 Bileam vidje da je Božja volja da blagoslivlja Izraela, pa ne htjede više ni ići kao prije po
nadahnuće, nego se okrene licem k pustinji.
2 Podiže oči i vidje Izraela ulogorena po plemenima svojim. I duh Božji dođe na nj.
3 Bileam kaza proroštvo svoje i reče: “Riječ Bileama, sina Beorova, riječ čovjeka kome su
oči otvorene,
4 riječ onoga koji riječi Božje čuje, koji pojavu Svemoćnoga vidi, koji se klanja, ali su mu
oči otvorene.
5 Divni li su tvoji šatori, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele!
6 Pružili se k’o doline, kao vrtovi uz obale riječne, kao aloje koje Gospod sadi, kao cedri
pored vode žive.
7 Teče voda iz vedara njegovih, obilnom je vodom sjeme njegovo zalito. Kralj će njegov
nadvisiti Agaga, uzvisit će se kraljevstvo njegovo.
8 Iz Egipta njega Bog izvede i on kao bivol nasrće. Proždrijet će narode koji mu prkose,
kosti će im zdrobiti, strijelama će ih prostrijeliti.
9 Koljena savija, liježe kao lav, kao lavica: Tko će njega istjerati? Blagoslovljen tko te
blagoslivlje, proklet bio tko tebe proklinje!”
10 Gnjev Balakov raspali se na Bileama; on pljesnu rukama i reče Bileamu: “Pozvah te da
prokuneš neprijatelje moje, a ti si ih, eto, već triput blagoslovio.
11 Bježi sad, idi u svoje mjesto! Rekao sam da ću te počastiti, ali ti Gospod ne da da to
primiš.”
12 Bileam odgovori Balaku: “Nisam li i glasnicima tvojim, koje si k meni poslao, rekao:
13 ‘Da mi Balak da kuću svoju punu srebra i zlata, ne bih mogao po sebi učiniti ni dobro ni
zlo protiv zapovijedi Gospodnje; što reče Gospod ono ću kazati?’
14 I ja sad evo idem k narodu svome, ali da ti kažem što će taj narod učiniti tvome narodu
u budućnosti.”
15 Bileam kaza proroštvo svoje i reče: “Riječ Bileama, sina Beorova, riječ čovjeka kome su
oči otvorene;
16 riječ onoga koji riječi Božje čuje, koji nauk Svevišnjega znade, koji pojavu Svemoćnoga
vidi, koji se klanja, ali su mu oči otvorene.
17 Vidim ga, al’ ne kao što je sada. Gledam ga ja, ali ne izbliza: Izilazi zvijezda iz Jakova,
žezlo se iz Izraela diže, koje će Moabu sljepoočice smožditi i lubanju buntovnom narodu.
18 Edom će njegova državina biti, njegov će i Seir, dušman njegov, biti. Izrael će čuda
učiniti!
19 Koji izlazi iz Jakova, kao kralj on vlada i zatire izbjeglice u gradu.”
20 Bileam ugleda Amaleka. On kaza proroštvo svoje i reče: “Amalek je prvi među
narodima, al’ ga u propast vodi sudbina njegova.”
21 Bileam ugleda Kenijce. On kaza proroštvo svoje i reče: “Tvrd je stan tvoj, i gnijezdo je
tvoje na kamenu.
22 Ali će se zatrti Kenijci kad te Asirac u roblje odvede.”
23 Bileam kaza proroštvo svoje i reče: “Jaoh! Tko li će odoljeti kada njega Bog utvrdi?
24 Al’ će lađe iz Kitima stići i ponizit će Ašura, ponizit će Hebera, ali će i sam propasti.”
25 Bileam usta, ode i vrati se kući. Balak ode svojim putem.
LB) Brojevi glava 25
1 Izrael prebivaše u Šitimu; narod se poče kvariti sa kćerima moabskim.
2 One pozivahu narod na žrtve svojih bogova, a narod je jeo i klanjao se njihovim
bogovima.
3 Izrael prionu uz Baala peorskoga, i gnjev se Gospodnji raspali na Izraela.
4 Reče Gospod Mojsiju: “Skupi sve poglavice narodne i objesi krive pred Gospodom, prema
suncu, da se odvrati plameni gnjev Gospodnji od Izraela.”
5 Mojsije reče sucima Izraelovim: “Pobijte svaki svoje koji su prionuli uz Baala
peorskoga.”
6 I gle, jedan čovjek od sinova Izraelovih dođe i dovede k braći svojoj jednu Midjanku,
pred očima Mojsija i cijelog zbora sinova Izraelovih dok oni plakahu na vratima šatora od
sastanka.
7 Kad to vidje Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, usta usred zbora i uze koplje u
ruku.
8 Uđe u šator za čovjekom Izraelcem pa ih probode oboje, čovjeka Izraelca i ženu, kroz
trbuh. I presta pogibija među sinovima Izraelovim.
9 Od te pogibije pogibe ih dvadeset i četiri tisuće.
10 Gospod govori Mojsiju i reče:
11 “Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, odvrati gnjev moj od sinova Izraelovih, jer
on bi nadahnut mojom vjernošću među njima; i nisam u svom gnjevu istrijebio sinove
Izraelove.
12 Zato mu kaži: evo s njim sklapam savez mira.
13 To će biti za njega i za potomke njegove savez vječnoga svećeništva jer je revnovao za
Boga svoga i izvršio okajanje za sinove Izraelove.”
14 Čovjeku Izraelcu koji je bio ubijen s Midjankom bijaše ime Zimri; on je bio sin Saluov,
poglavice jednoga doma Šimunovog.
15 Ubijena Midjanka zvala se Kozbi; bila je kći Sura, poglavice jednoga doma midjanskoga.
16 Gospod govori Mojsiju i reče:
17 “Smatrajte Midjance svojim neprijateljima i ubijte ih;
18 jer vam se oni pokazaše neprijatelji i zavedoše vas Baalom peorskim i Kozbijom, kćeri
kneza midjanskoga, sestrom njihovom, koja bi ubijena u dan pogibije koja dođe s Peora.”
LB) Brojevi glava 16
1 Nakon te pogibije Gospod govori Mojsiju i Eleazaru, sinu svećenika Arona:
2 “Prebrojte sav zbor sinova Izraelovih od dvadeset godina naviše, po domovima otaca
njihovih, sve one od Izraela koji mogu nositi oružje.”
3 Mojsije i svećenik Eleazar govoriše im u polju moapskome na Jordanu, prema Jerihonu, i
rekoše:
4 “Prebrojit ćete se od dvadeset godina i naviše, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju i
sinovima Izraelovim, kad iziđoše iz zemlje egipatske.”
5 Ruben bijaše prvorođenac Izraelov.
6 Sinovi Rubenovi: Henok, od koga je rod Henokovaca; Palu, od koga je rod Paluovaca;
Hesron, od koga je rod Hesronovaca; Karmi, od koga je rod Karmijevaca.
7 To su rodovi Rubenovi; a prebrojenih bijaše među njima četrdeset i tri tisuće sedam
stotina i trideset.
8 Sin Paluov bijaše Eliab.
9 Sinovi Eliabovi: Nemuel, Datan i Abiram. To su onaj Datan i onaj Abiram koji bijahu od
onih koji se sazivahu na zbor i koji ustadoše na Mojsija i na Arona u zboru Korahovom,
kad se pobuniše na Gospoda.
10 Zemlja otvori usta i proguta i njih i Koraha, kad izgiboše oni koji su se skupili i oganj
spali dvjesta pedeset ljudi. Oni ostadoše opomena narodu.
11 Sinovi Korahovi ne pogiboše.
1inovi Šimunovi, po rodovima svojim: od Nemuela rod Nemuelovaca; od Jamina rod
Jaminovaca; od Jakina rod Jakinovaca;
13 od Zeraha rod Zerahovaca; od Šaula rod Šaulovaca.
14 To su rodovi Šimunovi; njih je bilo dvadeset i dvije tisuće i dvjesto.
15 Sinovi Gadovi po rodovima svojim: od Sefona rod Sefonovaca; od Hagija rod
Hagijevaca; od Šunija rod Šunijevaca;
16 od Oznija rod Oznijevaca; od Erija rod Erijevaca;
17 od Aroda rod Arodovaca; od Arelija rod Arelijevaca.
18 To su rodovi sinova Gadovih; među njima bilo je prebrojenih četrdeset tisuća i pet
stotina.
19 Sinovi Judini: Er i Onan; ali Er i Onan umriješe u zemlji kanaanskoj.
20 Evo sinova Judinih po rodovima njihovim: od Šele, rod Šelinaca; od Peresa rod
Peresovaca; od Zeraha rod Zerahovaca.
21 Sinovi Peresovi bijahu: Hesron, od koga je rod Hesronovaca, Hamul, od koga je rod
Hamulovaca.
22 To su rodovi Judini. Među njima bijaše prebrojenih sedamdeset i šest tisuća i pet
stotina.
23 Sinovi Jisakarovi po rodovima svojim: od Tole rod Tolinaca; od Puve rod Puvinaca;
24 od Jašuba rod Jašubovaca; od Šimrona rod Šimronovaca.
25 To su rodovi Jisakarovi. Među njima bijaše izbrojenih šezdeset i četiri tisuće i trista.
26 Sinovi Zabulunovi po rodovima svojim: od Sereda rod Seredovaca; od Elona rod
Elonovaca; od Jahleela rod Jahleelovaca.
27 To su rodovi Zebulunovi. Među njima bijaše izbrojenih šezdeset tisuća i pet stotina.
28 Sinovi Josipovi po rodovima svojim: Manaše i Efrajim.
29 Sinovi Manašeovi: od Makira rod Makirovaca; Makir rodi Gileada. Od Gileada je rod
Gileadovaca.
30 Ovo su sinovi Gileadovi: Jezer, od koga je rod Jezerovaca; Helek, od koga je rod
Helekovaca;
31 Asriel, od koga je rod Asrielovaca; Šekem, od koga je rod Šekemovaca;
32 Šemida, od koga je rod Šemidinaca; Hefer, od koga je rod Heferovaca.
33 Selofhad, sin Heferov, nije imao sinova, nego kćeri, kojima su imena: Mahla, Noa,
Hogla, Milka i Tirsa.
34 To su rodovi Manašeovi, a od njih bijaše izbrojeno pedeset i dvije tisuće i sedam
stotina.
35 Sinovi Efrajimovi po rodovima svojim: od Šutelaha rod Šutelahovaca; od Bekera rod
Bekerovaca; od Tahana rod Tahanovaca. 36 Ovo su sinovi Šutelahovi: od Erana rod Eranovaca.
37 To su rodovi sinova Efrajimovih. Među njima bijaše izbrojeno trideet i dvije tisuće i pet
stotina. To su sinovi Josipovi po rodovima svojim.
38 Sinovi Benjaminovi po rodovima svojim: od Bele rod Belinaca; od Ašbela rod
Ašbelovaca; od Ahirama rod Ahiramovaca;
39 od Šufufama rod Šufufamovaca; od Hufama rod Hufamovaca.
40 Belini sinovi bili su Ard i Naaman; od Arda rod Ardovaca; od Naamana rod
Naamanovaca.
41 To su sinovi Benjaminovi po rodovima svojim. Među njima bijaše izbrojenih četrdeset
pet tisuća i pet stotina.
42 Ovo su sinovi Danovi po rodovima svojim: od Šuhama rod Šuhamovaca. To je rod
Danov.
43 U svim rodovima Šuhamovim bijaše izbrojenih šezdeset i četiri tisuće i četiri stotine.
44 Sinovi Ašerovi po rodovima svojim: od Jimne rod Jimninaca; od Jišvija rod Jišvijevaca;
od Berije rod Berijevaca.
45 Sinovi Berijini: od Hebera rod Heberovaca; od Makiela rod Makielovaca.
46 Kćeri Ašerovoj bilo je ime Serah.
47 To su rodovi sinova Ašerovih. Među njima bijaše izbrojenih pedeset i tri tisuće i četiri
stotine.
48 Sinovi Neftalijevi po rodovima svojim: od Jahseela rod Jahseelovaca; od Gunija rod
Gunijevaca;
49 od Jesera rod Jeserovaca; od Šilema rod Šilemovaca.
50 To je rod Naftalijev. Među njima bijaše izbrojenih četrdeset pet tisuća i četiri stotine.
51 Bilo je dakle izbrojenih među sinovima Izraelovim: šest stotina jedna tisuća sedam
stotina i trideset.
52 Gospod govori Mojsiju i reče:
53 “Zemlja će se između njih podijeliti da postane njihova baština, prema broju imena.
54 Onima kojih ima više dat ćeš veći dio, a kojih ima manje manji; svakome će se dati dio
prema popisu.
55 No dioba zemlje provest će se kockom, a oni će je primiti u baštinu po imenima
plemena otaca svojih.
56 Kockom će se podijeliti zemlja između onih koji su u velikom broju i između onih koji
su u malom broju.”
57 Ovo su leviti popisani po rodovima: od Geršona rod Geršonovaca; od Kehata rod
Kehatovaca; od Merarija rod Merarijevaca. 58 Ovo su rodovi Levijevaca: rod Libnijevaca, rod Hebronovaca, rod Mahlijevaca, rod
Mušijevaca, rod Korahovaca. Kehat je rodio Amrama.
59 Ženi Amramovoj bijaše ime Jokebeda; ona je bila kći Levijeva koja mu se rodila u
Egiptu; ona rodi Amramu Arona, Mojsija i Mirjam, sestru njihovu.
60 Aronu se rodiše Nadab i Abihu, Eleazar i Itamar.
61 Nadab i Abihu poginuli su kad su prinosili tuđu vatru pred Gospodom.
62 Bijaše ih izbrojenih svih muških od jednog mjeseca naviše: dvadeset i tri tisuće. Oni
nisu bili popisani među sinove Izraelove; jer njima nije dana baština među sinovima
Izraelovim.
63 To su oni od sinova Izraelovih koje Mojsije i svećenik Eleazar izbrojiše u polju
moapskom, uz Jordan prema Jerihonu.
64 Među njima ne bijaše ni jednog od onih koje izbrojiše Mojsije i svećenik Aron kad su
popisivali sinove Izraelove u Sinajskoj pustinji.
65 Jer Gospod je rekao: “Umrijet će u pustinji i neće ostati ni jedan osim Kaleba, sina
Jefuneova, i Jošue, sina Nunova.”
LB) Brojevi glava 27
1 Kćeri Selofhada, sina Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašeova, od plemena
Manašeova, sina Josipova, čija imena bijahu Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa, dođoše
2 i stadoše pred Mojsija, pred svećenika Eleazara, pred knezove i pred cijeli zbor na
vratima šatora od sastanka. One rekoše:
3 “Otac naš umre u pustinji; on nije bio u zboru onih koji se pobuniše protiv Gospoda, u
zboru Korahovom, nego umre za svoj grijeh i ne ostavi sinova.
4 Zašto da se izbriše ime oca našega iz porodice njegove zato što nije imao sinova? Dajte
nam dio među braćom oca našega.”
5 Mojsije iznese stvar njihovu pred Gospoda.
6 I Gospod reče Mojsiju:
7 “Selofhadove kćeri imaju pravo. Dat ćeš im udio u baštini među braćom oca njihova; na
njih ćeš prenositi baštinu oca njihova.
8 Govorit ćeš sinovima Izraelovim i kazat ćeš im: ‘Kad netko umre a ne ostavi sinova,
prenosit ćete baštinu njegovu na kćer njegovu.
9 Ako nema ni kćeri, predat ćete baštinu njegovu braći njegovoj.
10 Ako nema ni braće, predat ćete baštinu njegovu braći oca njegova.
11 Ako nema ni braće očeve, predat ćete baštinu njegovu onome koji mu je najbliži rod i
on će ga držati.’ To će biti za sinove Izraelove i zakon i pravo, kao što Gospod zapovjedi
Mojsiju.”
12 Gospod reče Mojsiju: “Iziđi na ovu goru Abarim i pogladaj zemlju koju dajem sinovima
Izraelovim.
13 Gledat ćeš je, ali ćeš se i ti pridružiti k rodu svome kao što se pridružio Aron, brat tvoj;
14 jer ste se protivili zapovijedima mojim u pustinji Sinu, u pobuni zbora, i niste me
proslavili pred očima njihovim prilikom vode.” To je voda prepiranja u Kadešu, u Sinskoj
pustinji.
15 Mojsije govori Gospodu i reče:
16 “Gospod, Bog duhova i svakog tijela, neka postavi čovjeka nad ovim zborom
17 koji će izlaziti pred njim i dolaziti pred njim, koji će ih izvoditi i opet dovoditi, da ne bi
bio zbor Gospodnji kao ovce koje nemaju pastira.”
18 Gospod reče Mojsiju: “Uzmi k sebi Jošuu, sina Nunova, čovjeka u kome je Duh. Na nj ćeš
položiti ruku svoju.
19 Izvest ćeš ga pred svećenika Eleazara i pred sav zbor i dat ćeš mu zapovijedi pred
njima.
20 Predat ćeš mu dio svog dostojanstva, da bi ga slušao cijeli zbor sinova Izraelovih.
21 On će izići pred svećenika Eleazara, koji će za njega pitati pred Gospodom po sudu
Urima; i Jošua, svi sinovi Izraelovi i sav zbor izlazit će po zapovijedi Eleazerovoj i ulazit će
po zapovijedi njegovoj.”
22 Mojsije učini kao što mu zapovjedi Gospod. Uze Jošuu i postavi ga pred svećenika
Elezara i pred sav zbor.
23 I položi ruke svoje na nj te mu dade zapovijedi, kao što Gospod bješe zapovjedio preko
Mojsija.
LB) Brojevi glava 28
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Daj ovu zapovijed sinovima Izraelovim i reci im: pazit ćete da mi u određeno vrijeme
prinosite prinos, hranu mojih žrtava ognjem spaljenih na ugodan miris.
3 Reći ćeš im: ovo je žrtva ognjem spaljena koju ćete prinositi Gospodu. Svaki dan dva
janjeta od godine, bez mane, kao trajnu žrtvu paljenicu.
4 Jedno janje prinosit ćeš ujutro, a drugo uvečer,
5 a kao prinos desetinu efe bijeloga brašna zamiješena s četvrtinom hina čistoga ulja.
6 To je trajna žrtva paljenica, koja bi prinesena na gori Sinaju, žrtva spaljena ognjem na
ugodan miris Gospodu.
7 Ljevanice će biti od četvrtine hina na svako janje; na svetom mjestu prinosit ćeš
ljevanicu vina Gospodu.
8 Drugo janje prinosit ćeš uvečer, s prinosom i ljevanicom kao ujutro. To je žrtva ognjem
spaljena na ugodan miris Gospodu.
9 Subotom ćete prinositi dva janjeta od godine, bez mane, a u ime prinosa dvije desetine
efe bijelog brašna zamiješena s uljem, te ljevanicu.
10 To je subotnja žrtva paljenica za svaku subotu, osim trajne žrtve paljenice i ljevanice.
11 Početkom mjeseca svojih prinosit ćete Gospodu na žrtvu paljenicu po dva teleta,
jednog ovna i sedam jaganjaca od godine, bez mane,
12 a u ime prinosa tri desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem na svako tele i dvije
desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem na ovna,
13 i po jednu desetinu efe bijeloga brašna zamiješena s uljem na svako janje. To je žrtva
paljenica, spaljena vatrom na ugodni miris Gospodu.
14 Ljevanica će biti: pola hina vina na tele, trećina hina na ovna i četvrtina hina na janje.
To je žrtva paljenica za početak svakoga mjeseca, svih mjeseci u godini.
15 Prinosit ćete Gospodu i jedno jare na žrtvu okajnicu, osim trajne žrtve paljenice i
ljevanice.
16 Prvoga mjeseca četrnaestoga dana bit će Pasha Gospodnja.
17 Petnaesti dan toga mjeseca bit će blagdan. Sedam dana jest će se beskvasni kruhovi.
18 Prvoga dana održavat će se sveti sabor; nikakav ropski posao nećete raditi.
19 prinosit ćete Gospodu na žrtvu spaljenu ognjem: dva teleta, jednog ovna i sedam
jaganjaca od godine, bez mane,
20 a dodat ćete prinos od tri desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem na svako tele,
dvije desetine na ovna
21 i po jednu desetinu na svako od onih sedam jaganjaca,
22 te jedno jare kao žrtvu okajnicu da se vrši okajanje za vas.
23 To ćete prinositi osim jutarnje žrtve paljenice, koja je trajna;
24 prinosit ćete to svaki dan onih sedam dana kao hranu žrtve spaljene ognjem na ugodan
miris Gospodu, osim trajne žrtve paljenice i ljevanice.
25 Sedmoga dana držat ćete sveti sabor; nikakav ropski posao nećete raditi.
26 Na Dan prvina, kad prinosite prinos Gospodu na Blagdan sedmica, držat ćete sveti
sabor; nikakav ropski posao nećete raditi.
27 Prinosit ćete žrtvu paljenicu na ugodan miris Gospodu: dva teleta, jednog ovna, sedam
jaganjaca od godine,
28 a dodat ćete prinos od tri desetine efe bijeloga brašna zamiješena, s uljem na svako
tele, dvije desetine na ovna
29 i po jednu desetinu na svako od onih sedam jaganjaca.
30 Prinosit ćete i jedno jare radi okajanja vašega.
31 To ćete prinositi osim trajne žrtve paljenice i prinosa. Prinosit ćete jaganjce bez mane,
a dodat ćete i ljevanice.
LB) Brojevi glava 29
1 Sedmoga mjeseca, prvog dana tog mjeseca, držat ćete sveti sabor; nikakav ropski posao
nećete raditi. Taj će se dan među vama oglasiti trubom.
2 Prinosit ćete žrtvu paljenicu na ugodan miris Gospodu: jedno tele, jednog ovna, sedam
jaganjaca od godine, bez mane.
3 Dodat ćete prinos od tri desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem na svako tele,
dvije desetine na ovna
4 i po jednu desetinu na svako od sedam jaganjaca.
5 Prinosit ćete i jedno jare kao žrtvu okajnicu za vaše okajanje.
6 Ove žrtve, osim žrtve paljenice i prinosa, prinosit ćete na početku mjeseca, uz trajne
žrtve paljenice, prinose i ljevanice po utvrđenim propisima. To su žrtve spaljene ognjem
na ugodan miris Gospodu.
7 Desetoga dana toga sedmog mjeseca držat ćete sveti sabor i smirit ćete duše svoje;
nikakav ropski posao nećete raditi.
8 Prinosit ćete žrtvu paljenicu na ugodan miris Gospodu: jedno tele, jednog ovna i sedam
jaganjaca od godine, bez mane.
9 Dodat ćete prinos od tri desetine efe bijelog brašna zamiješena s uljem uz tele, dvije
desetine uz ovna
10 i po jednu desetinu na svako od onih sedam jaganjaca.
11 Prinosit ćete i jedno jare kao žrtvu okajnicu, osim žrtve okajnice, trajne žrtve paljenice
i običnih prinosa i ljevanica.
12 Petnaestoga dana toga sedmog mjeseca držat ćete sveti sabor; nikakav ropski posao
nećete raditi. Sedam ćete dana svetkovati blagdan Gospodu.
13 Prinosit ćete žrtvu paljenicu, žrtvu ognjem spaljenu na ugodan miris Gospodu: trinaest
telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine, bez mane.
14 Dodat ćete prinos od tri desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem na svako od
trinaest telaca, po dvije desetine na svakog od ona dva ovna
15 i po jednu desetinu na svako od onih četrnaest jaganjaca;
16 prinosit ćete i jedno jare kao žrtvu okajnicu, osim trajne žrtve paljenice, prinosa i
ljevanice.
17 Drugoga dana prinosit ćete dvanaest telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine,
bez mane,
18 a prinos i ljevanica uz telad, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je
propisano.
19 Prinosit ćete i jedno jare kao žrtvu okajnicu, osim trajne žrtve paljenice, prinosa i
ljevanica.
20 Trećega dana prinosit ćete jedanaest telaca, dva ovna i četrnaest jaganjaca od godine,
bez mane,
21 te prinose i ljevanice uz telad, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kao što je
propisano.
22 Prinosit ćete i jedno jare kao žrtvu okajnicu, osim trajne žrtve paljenice, prinosa i
ljevanice.
23 Četvrtoga dana prinosit ćete deset telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine, bez
mane,
24 a prinose i ljevanice uz telad, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je
propisano.
25 Prinosit ćete i jedno jare kao žrtvu okajnicu, osim trajne žrtve paljenice, prinosa i
ljevanice.
26 Petoga dana prinosit ćete devet telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine, bez
mane,
27 a prinose i ljevanice uz telad, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je
propisano.
28 Prinosit ćete i jedno jare kao žrtvu okajnicu, osim trajne žrtve paljenice, prinosa i
ljevanice.
29 Šestoga dana prinosit ćete osam telaca, dva ovna i četrnaest jaganjaca od godine, bez
mane,
30 a prinose i ljevanice uz telad, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je
propisano.
31 Prinosit ćete i jedno jare kao žrtvu okajnicu, osim trajne žrtve paljenice, prinosa i
ljevanica.
3edmoga dana prinosit ćete sedam telaca, dva ovna, četrnaest jaganjaca od godine, bez
mane,
33 a prinose i ljevanice uz telad, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je
propisano.
34 Prinosit ćete i jedno jare kao žrtvu okajnicu, osim trajne žrtve paljenice, prinosa i
ljevanice.
35 Osmoga dana bit će vam blagdan; nikakav ropski posao nećete raditi.
36 Prinosit ćete žrtvu paljenicu, žrtvu ognjem spaljenu na ugodan miris Gospodu: jedno
tele, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine, bez mane,
37 a prinose i ljevanice uz tele, uz ovna i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je propisano.
38 Prinosit ćete i jedno jare kao žrtvu okajnicu, osim trajne žrtve paljenice, prinosa i
ljevanice.
39 To su žrtve koje ćete prinositi Gospodu na svoje blagdane, osim onoga što biste po
zavjetu ili od svoje volje prinijeli kao žrtvu paljenicu, prinose ili ljevanice te svojih žrtava
zahvalnica za ispunjenje zavjeta ili u ime dobrovoljnih prinosa.”
40 Mojsije kaza sinovima Izraelovim sve što mu zapovjedi Gospod.
LB) Brojevi glava 30
1 Mojsije govori poglavicama plemena sinova Izraelovih i reče: “Evo što je Gospod
zapovjedio:
2 Kad koji čovjek učini zavjet Gospodu, ili se zakune da se obavezom obaveže, on neće
prekršiti riječi svoje, nego će učiniti sve što iziđe iz usta njegovih.
3 Kad žena u mladosti svojoj učini zavjet Gospodu ili se obavezom obaveže dok je u kući
oca svoga,
4 a otac njezin joj ne reče ništa, vrijedit će svi zavjeti njezini i sve obaveze kojima se ona
obvezala.
5 Ali ako otac njezin ne odobri to onog dana kad za to sazna, zavjeti njezini i obaveze
kojima se obavezala neće imati nikakvu vrijednost, i Gospod će joj oprostiti jer ne dobi
odobrenje oca svoga.
6 Kad se uda, pošto je učinila koji zavjet ili se obavezala riječima koje su se izmakle iz usta
njezinih,
7 a muž njezin ne reče joj ništa kad za to sazna, vrijedit će zavjeti njezini i obaveze kojima
se obavezala;
8 ali ako muž njezin ne odobri to onoga dana kad za to sazna, on će ukinuti zavjet koji je
ona učinila i riječi koje su se izmakle iz usta njezinih, a kojima se bila obavezala, i Gospod
će joj oprostiti.
9 Zavjet koji učini udovica ili otpuštenica i svaka obaveza kojom bi se obavezala vrijedit će
za nju.
10 Kad žena u kući muža svoga učini zavjet ili se zakletvom obaveže,
11 a muž njezin, saznavši za to, prešuti i ne porekne, tad će vrijediti svi zavjeti njezini i
sve obaveze kojima se obvezala.
12 Ali ako to muž njezin ukine onoga dana kad za to sazna, svaki zavjet i svaka obaveza
izišla iz usta njezinih izgubit će svaku vrijednost; muž je njezin to ukinuo, i Gospod će joj
oprostiti.
13 Svaki zavjet i svaku zakletvu kojom bi se ona obavezala da smiri dušu svoju, muž njezin
može odobriti ili ukinuti.
14 Ako bi njezin muž iz dana u dan šutio, on time potvrđuje sve zavjete i sve obaveze
kojima bi se ona obavezala; potvrđuje jer joj nije porekao onoga dana kad je saznao.
15 Ali ako porekne iza dana kada je saznao, sam će biti kriv za grijeh žene svoje.”
16 Ovo su zakoni koje Gospod propisa Mojsiju za muža i za ženu, za oca i za kćer u
mladosti njezinoj, dok je u kući oca svoga.
LB) Brojevi glava 31
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Osveti sinove Izraelove na Midjancima, pa ćeš se onda pridružiti rodu svome.”
3 Mojsije govori narodu i reče: “Opremite između sebe ljude na vojsku da pođu na
Midjance zbog osvete Gospodnje na Midjancima.
4 Opremit ćete na vojsku po tisuću od plemena, od svakoga plemena Izraelova.”
5 Od tisuću Izraelaca uzeše po tisuću od svakoga plemena, to jest dvanaest tisuća
opremljenih za vojsku.
6 Mojsije posla na vojnu po tisuću od svakoga plemena, i s njima Pinhasa, sina svećenika
Eleazara, koji je nosio svete sprave i glasne trube.
7 Zaratiše se s Midjancima, kao što Gospod zapovjedi Mojsiju, i pobiše sve muške.
8 Pobiše i kraljeve midjanske s drugima koje im pobiše, Evija, Rekema, Suru, Hura i Rebu,
pet kraljeva midjanskih; ubiše mačem i Bileama, sina Beorova.
9 Sinovi Izraelovi zarobiše žene midjanske i djecu njihovu, zaplijeniše im svu stoku,
krupnu i sitnu, i sve blago njihovo.
10 Mjesta njihova i gradove njihove sve popališe.
11 Pokupiše svu pljačku i sav plijen, ljude i stoku,
12 i povedoše roblje, pljačku i plijen k Mojsiju, svećeniku Eleazaru i zboru sinova
Izraelovih u tabor na polju moapskom kraj Jordana, prema Jerihonu.
13 Mojsije i svećenik Eleazar i svi knezovi od zbora iziđoše im iz tabora ususret.
14 Mojsije se razgnjevi na vojvode, na tisućnike i na stotnike koji se vraćahu iz boja.
15 On im reče: “Što ostaviste na životu sve te žene?
16 Gle, to su one koje po riječi Bileamovoj zavedoše sinove Izraelove na nevjeru prema
Gospodu, u sporu peorskome, te dođe ona pogibija na narod Gospodnji.
17 Pobijte svu mušku djecu i sve žene koje su poznale čovjeka,
18 a djevojke koje ne poznaše čovjeka ostavite u životu.
19 A vi ostanite sedam dana izvan tabora. Svaki koji je koga ubio i koji se dotakao
ubijenoga očistit će trećeg i sedmog dana sebe i svoje roblje.
20 Očistite sve haljine i sve stvari kožne te sve što je od kostrijeti i drvene posude.”
21 Svećenik Eleazar reče vojnicima koji bijahu išli u boj: “Evo što naređuje zakon koji je
Gospod propisao Mojsiju:
22 Zlato, srebro, bakar, željezo, kositar i olovo,
23 što god podnosi vatru, propustit ćete kroz vatru da se očisti; ali će se vodom očišćenja
očistiti sve što ne podnosi vatre, i vi ćete to propustiti kroz vodu.
24 Sedmoga dana oprat ćete haljine svoje, i bit ćete čisti; onda ćete moći ući u tabor.”
25 Gospod reče Mojsiju:
26 “Izbrojte ti i svećenik Eleazar i poglavice od plemena naroda cijeli plijen koji je
zaplijenjen, ljude i stoku,
27 i razdijeli sve što je zaplijenjeno po polovicu na vojnike koji su išli u boj i na sav zbor.
28 Od dijela onih vojnika koji su išli u boj uzet ćeš dažbinu za Gospoda, to jest jednu glavu
od pet stotina ljudi, goveda, magaraca i ovaca.
29 Uzet ćete to, od njihove polovice, i ti ćeš to predati svećeniku Eleazaru kao prinos
Gospodu.
30 A od polovice koja pripadne sinovima Izraelovim uzet ćeš po jednu glavu od pedeset,
bilo ljudi, goveda, magaraca, ovaca i od svake stoke i predat ćeš to levitima koji čuvaju
šator Gospodnji.”
31 Mojsije i svećenik Eleazar učiniše kao što Gospod zapovjedi Mojsiju.
32 Plijen koji osta od pljačke onih koji bijahu u boju bi: šest stotina sedamdeset i pet tisuća
ovaca,
33 sedamdeset i dvije tisuće goveda,
34 šezdeset i jedna tisuća magaraca,
35 trideset i dvije tisuće ženskinja što ne bješe poznalo čovjeka.
36 U polovici koja sačinjavaše dio onih koji bijahu išli u boj bilo je točno tri stotine
trideset i sedam tisuća i pet stotina ovaca,
37 a od toga dio Gospodnji iznosio je šest stotina sedamdeset i pet ovaca;
38 trideset i šest tisuća goveda, a od toga dio Gospodnji sedamdeset i dva;
39 trideset tisuća i pet stotina magaraca, a od toga dio Gospodnji šezdeset i jedan;
40 šesnaest tisuća ljudskih duša, a od toga dio Gospodnji trideset i dvije duše.
41 Mojsije predade svećeniku Eleazaru dio za prinos Gospodu, kao što mu Gospod
zapovjedi.
42 Od druge polovice koja dopadne sinovima Izraelovim, koju Mojsije uze od ljudi koji su
išli u boj,
43 a koja dopade zboru, bijaše tri stotine trideset i sedam tisuća i pet stotina ovaca,
44 trideset i šest tisuća goveda,
45 trideset tisuća i pet stotina magaraca
46 i šesnaest tisuća ljudskih duša.
47 Od te polovice, koja dopade sinovima Izraelovim, Mojsije uze po jedno od pedeset, i od
ljudi i od stoke, i predade levitima koji čuvaju šator Gospodnji, kao što mu zapovjedi
Gospod.
48 Vojvode, tisućnici i satnici pristupiše k Mojsiju
49 i rekoše mu: “Sluge tvoje prebrojiše vojnike koji bijahu pod našom rukom, i ni jedan ne
manjka.
50 Zato prinosimo Gospodu prinos, svaki što je zadobio zlatnih zaklada, kopči, narukvica,
prstenja, obodaca i lančića, da se za nas vrši okajanje pred Gospodom.”
51 Mojsije i svećenik Eleazar uzeše od njih sve stvari zlatom izrađene,
52 a bilo zlata prinesenoga, što prinesoše Gospodu tisućnici i satnici, šesnaest tisuća
sedam stotina i pedeset šekela.
53 Vojnici zadržaše sebi što je koji zaplijenio.
54 Mojsije i Eleazar uzeše zlato od tisućnika i satnika i unesoše ga u šator od sastanka kao
spomen za sinove Izraelove pred Gospodom.
LB) Brojevi glava 32
1 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi imali su vrlo mnogo stoke. Vidješe da su zemlja jazerska
i zemlja gileadska dobre za stoku.
2 Tada sinovi Gadovi i sinovi Rubenovi dođoše k Mojsiju, svećeniku Eleazaru i knezovima
od zbora pa im rekoše:
3 “Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon,
4 ta zemlja koju Gospod udari pred zborom Izraelovim, dobra je za stada, a sluge tvoje
imaju stada.”
5 I dodaše: “Ako smo našli milost u očima tvojim, neka se ta zemlja dodijeli slugama
tvojim. Nemoj nas slati preko Jordana.”
6 Mojsije odgovori sinovima Gadovim i sinovima Rubenovim: “Braća vaša da idu u rat, a vi
da ostanete ovdje?
7 Zašto želite odvratiti srca sinova Izraelovih da ne prijeđu u zemlju koju im dade Gospod?
8 Tako učiniše oci vaši kad ih poslah iz Kadeš Barnee, da uhode zemlju.
9 Oni se popeše do doline Eškola, pa pošto izvidješe zemlju, oboriše srce sinova Izraelovih
da ne idu u zemlju koju im Gospod davaše.
10 Tog se dana raspali gnjev Gospodnji i on se zakle govoreći:
11 ‘Ti ljudi koji iziđoše iz Egipta, od dvadeset godina naviše, neće vidjeti zemlju za koju se
zakleh da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu, jer se nisu držali moga puta,
12 osim Kaleba, sina Jefunoeva, Kenižanina, i Jošue, sina Nunova, koji se sasvim držaše
puta Gospodnjega.’
13 Gnjev se Gospodnji raspali na Izraela, i on učini te se oni potucaše po pustinji četrdeset
godina, dokle ne pomre sav onaj naraštaj koji činjaše zlo pred očima Gospodnjim.
14 A sad vi zauzimate mjesto otaca svojih kao izdanak grešnih ljudi da učinite da gnjev
Gospodnji bude još žešći na Izraela.
15 Jer ako se vi odvratite od njega, on će još ostaviti Izraela u pustinji, i vi ćete sav ovaj
narod upropastiti.”
16 Oni se približiše Mojsiju i rekoše: “Mi ćemo ovdje načiniti samo torove za stada svoja i
gradove za djecu svoju.
17 Zatim ćemo hitati da se primimo da idemo ispred sinova Izraelovih, da ih odvedemo na
njihovo mjesto; a naša će djeca ostati u tvrdim gradovima, radi stanovnika zemlje.
18 Nećemo se vratiti kućama svojim dok sinovi Izraelovi ne prime svaki svoju baštinu;
19 a mi nećemo s njima ništa držati s one strane Jordana ni dalje ako nam dopadne
baština s ove strane Jordana, na istoku.”
20 Mojsije im reče: “Ako ćete tako učiniti i ako ćete se pod oružjem boriti pred Gospodom,
21 ako svi oni od vas koji uzmu oružje prijeđu preko Jordana pred Gospodom dok ne
otjeraju neprijatelje njegove daleko od lica njegovoga,
22 i ako se vratite samo onda kad se zemlja pokori pred Gospodom - vi ćete tad biti
neprekoreni pred Gospodom i pred Izraelom i ova će zemlja biti vaša pred Gospodom.
23 Ali ako ne učinite tako, zgriješit ćete Gospodu; znajte da će vas vaš grijeh stići.
24 Gradite gradove za djecu svoju i torove za stada svoja i činite ono što su usta vaša
rekla.”
25 Sinovi Gadovi i sinovi Rubenovi rekoše Mojsiju: “Sluge tvoje učinit će što gospodar naš
zapovijeda.
26 Djeca naša, žene naše, stada naša i sva stoka naša ostat će ovdje u gradovima
gileadskim;
27 i sluge će tvoje u ratnoj opremi ići da se bore pred Gospodom, kao što gospodar naš
reče.”
28 Mojsije dade ovu zapovijed za njih svećeniku Eleazaru, Jošui, sinu Nunovu, i
poglavicama domova otačkih plemena sinova Izraelovih.
29 On im reče: “Ako sinovi Gadovi i sinovi Rubenovi prijeđu s vama preko Jordana, svi pod
oružjem, da se bore pred Gospodom, i pošto se zemlja pred vama pokori, dat ćete im
zemlju gileadsku neka bude njihova.
30 Ali ako ne idu s vama pod oružjem, onda neka se nastane usred vas u zemlji
kanaanskoj.”
31 Sinovi Gadovi i sinovi Rubenovi odgovoriše: “Učinit ćemo što je Gospod kazao slugama
tvojim.
32 Prijeći ćemo pod oružjem pred Gospodom u zemlju kanaansku, a naša baština neka
nam bude s ove strane Jordana.”
33 Mojsije dade sinovima Gadovim i sinovima Rubenovim, te polovici plemena Manašea,
sina Josipova, kraljevstvo Sihona, kralja amorejskoga i kraljevstvo Oga, kralja bašanskoga,
zemlju i gradove sa zemljama okolnih gradova.
34 Sinovi Gadovi sagradiše Dibon, Atarot, i Aroer,
35 Atrot Šofan, Jazer, Jogbohu, Bet Nimru i
36 Bet-Haran, gradove tvrde i torove za stoku.
37 Sinovi Rubenovi sagradiše Hešbon, Eleale i Kirijat-Hajim,
38 Nebo i Baal Meon, promijenivši im imena, i Šibmu. Oni nadjenuše imena gradovima
koje sagradiše.
39 Sinovi Makira, sina Manašeova, otiđoše u Gilead i zauzeše ga, a Amorejce koji bijahu
ondje izagnaše.
40 Mojsije dade Gilead Makiru, sinu Manašeovu, koji se naseli ondje.
41 Jair, sin Manašeov, krenu i uze sela te ih prozva sela Jairova.
42 Nobah krenu i uze Kenat s gradovima njegovim i prozva ga Nobah, po imenu svome.
LB) Brojevi glava 33
1 Evo staništa sinova Izraelovih, koji iziđoše iz zemlje egipatske u četama svojim pod
vodstvom Mojsija i Arona.
2 Mojsije opisa put njihov od staništa do staništa, po zapovijedi Gospodnjoj. I evo njihovih
staništa na tom putu.
3 Krenuše iz Ramsesa prvoga mjeseca petnaestog dana. Sutradan poslije Pashe iziđoše
sinovi Izraelovi rukom podignutom pred očima svih Egipćana.
4 I Egipćani sahranjivahu one koje bijaše udario Gospod, sve prvorođence; Gospod je tako
vršio sud svoj nad bogovima njihovim.
5 Sinovi Izraelovi pođoše iz Ramsesa i utaboriše se u Sukotu.
6 Otiđoše iz Sukota i utaboriše se u Etamu, koji je na rubu pustinje.
7 Krenuše iz Etama, okrenuše prema Pi Hahirotu, koji je nasuprot Baal Sefonu, i utaboriše
se pred Migdolom.
8 Od Pi Hahirota prijeđoše preko mora u pustinju, pa hodajući tri dana preko pustinje
Etama utaboriše se u Mari.
9 Krenuše iz Mare i stigoše u Elim, gdje je bilo dvanaest studenaca i sedamdeset palma.
Ondje se utaboriše.
10 Pođoše iz Elima i utaboriše se kod Crvenoga mora.
11 Otputiše se od Crvenoga mora i utaboriše se u pustinji Sinu.
12 Pođoše iz pustinje Sina i utaboriše se u Dofki.
13 Pođoše iz Dofke i utaboriše se u Alušu.
14 Pođoše iz Aluša i utaboriše se u Refidimu, gdje narod nije imao vode za piće.
15 Pođoše iz Refidima i utaboriše se u Sinajskoj pustinji.
16 Iz Sinajske pustinje krenuše u Kibrot Hatavu.
17 Krenuše iz Kibrot Hatave i utaboriše se u Haserotu.
18 Krenuše iz Haserota i utaboriše se u Ritmi.
19 Pođoše iz Ritme i utaboriše se u Rimon Peresu.
20 Pođoše iz Rimon Peresa i utaboriše se u Libni.
21 Pođoše iz Libne i utaboriše se u Risi.
22 Pođoše iz Rise i utaboriše se u Kehelati.
23 Pođoše iz Kehelate i utaboriše se kod gore Sefera.
24 Pođoše s gore Sefera i utaboriše se u Haradi.
25 Pođoše iz Harade i utaboriše se u Makhelotu.
26 Pođoše iz Makhelota i utaboriše se u Tahatu.
27 Pođoše iz Tahata i utaboriše se u Tarahu.
28 Pođoše iz Taraha i utaboriše se u Mitki.
29 Pođoše iz Mitke i utaboriše se u Hašmoni.
30 Pođoše iz Hašmone i utaboriše se u Moserotu.
31 Pođoše iz Moserota i utaboriše se u Bene Jaakanu.
32 Pođoše iz Bene Jaakana i utaboriše se u planini Gileadu.
33 Pođoše iz planine Gileada i utaboriše se u Jotbati.
34 Pođoše iz Jotbate i utaboriše se u Abroni.
35 Pođoše iz Abrone i utaboriše se u Esion Geberu.
36 Pođoše iz Esion Gebera i utaboriše se u pustinji Sinu, a to je Kadeš.
37 Pođoše iz Kadeša i utaboriše se kod gore Hora, na granici zemlje edomske.
38 Svećenik Aron iziđe na goru Hor po zapovijedi Gospodnjoj i umre ondje četrdesete
godine po izlasku sinova Izraelovih iz zemlje egipatske, petoga mjeseca, prvog dana toga
mjeseca.
39 Aronu bijaše sto dvadeset i tri godine kad umre na gori Horu.
40 Kralj aradski, Kanaanac, koji je živio na jugu zemlje kanaanske, sazna za dolazak sinova
Izraelovih.
41 Zatim krenuše s gore Hora i utaboriše se u Salmoni.
42 Pođoše iz Salmone i utaboriše se u Punonu.
43 Pođoše iz Punona i utaboriše se u Obotu.
44 Pođoše iz Obota i utaboriše se u Ije-Abarimu, na granici moapskoj.
45 Pođoše iz Ije-Abarima i utaboriše se u Dibon Gadu.
46 Pođoše iz Dibon Gada i utaboriše se u Almon Diblatajimu.
47 Pođoše iz Almon Diblatajima i utaboriše se u Abarimskim planinama prema Nebu.
48 Pođoše iz Abarimskih planina i utaboriše se u Moapskoj ravnici na Jordanu, prema
Jerihonu.
49 Taborovali su kraj Jordana od Bet Haješimota do Abel Hašitima u Moapskoj ravnici.
50 Gospod govori Mojsiju u Moapskoj ravnici na Jordanu, prema Jerihonu, i reče:
51 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: kad prijeđete preko Jordana u zemlju
kanaansku,
52 otjerat ćete ispred sebe sve stanovnike te zemlje, uništit ćete sve kamene idole njihove
i sve lijevane likove njihove; porušite sve visine njihove.
53 Vi ćete zauzeti zemlju i naselit ćete se u njoj; jer sam ja tu zemlju vama dao da bude
vaša.
54 Vi ćete je kockom razdijeliti na rodove svoje; kojih ima više, njima ćete dati veći dio, a
kojih ima manje, njima ćete dati manji dio. Koje mjesto kome kockom dopadne, to će biti
njegovo; primit ćete to po plemenima otaca svojih.
55 Ali ako ne otjerate ispred sebe stanovnike te zemlje, onda će oni koje ostavite biti trnje
u vašim očima i bodljike u vašim bokovima; oni će biti neprijatelji vaši u zemlji u koju
idete da se u njoj nastanite,
56 i što sam odredio učiniti njima, učinit ću vama.
LB) Brojevi glava 34
1 Gospod govori Mojsiju i reče:
2 “Daj ovu zapovijed sinovima Izraelovim i reci im: kad dođete u zemlju kanaansku, ta će
zemlja postati vaša baština, zemlja kanaanska s ovim granicama:
3 Južni kraj počet će od pustinje Sina uz granicu edomsku. Tako će vaša južna granica ići
od kraja Slanoga mora na istok;
4 zatim će skrenuti na jug prema Akrabimskom brdu, prolazit će kroz Sin i pružit će se na
jug od Kadeš Barne; ići će dalje kroz Hasar Adar prema Asmonu;
5 od Asmone skrenut će do Egipatskoga potoka na more.
6 Zapadno će vam granica biti Veliko more. To će vam biti zapadna granica.
7 Sjeverna će vam granica biti: od Velikoga mora do gore Hora;
8 od gore Hora kroz Hamat do Sedada.
9 Dalje će ići na Zifron, pa do Hasar Enana. To će vam biti sjeverna granica.
10 Povući ćete svoju istočnu granicu od Hasor Enana do Šefama;
11 od Šefama spustit će se prema Ribli s istoka od Ajina i ići će dalje k istoku do
Kineretskog mora:
1pustit će se još dalje prema Jordanu i izići na Slano more. To će biti vaša zemlja s
granicama svojim unaokolo.”
13 Mojsije govori sinovima Izraelovim i reče: “To je zemlja koju ćete kockom podijeliti i za
koju je Gospod odlučio da je dobije devet plemena i pola plemena.
14 Jer pleme sinova Rubenovih, po rodovima otaca svojih, i pleme sinova Gadovih, po
rodovima otaca svojih, primiše baštinu svoju, a i polovica plemena Manašeova primi
baštinu svoju.
15 Ova dva plemena i polovica plemena primiše baštinu svoju s ove strane Jordana, prema
Jerihonu, na istoku.”
16 Gospod govori Mojsiju i reče:
17 “Ovo su imena ljudi koji će vam podijeliti zemlju: svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov.
18 Uzet ćete još po jednog kneza iz svakoga plemena da se izvrši podjela zemlje.
19 Evo imena tih ljudi: od plemena Judina: Kaleb, sin Jefuneov;
20 od plemena sinova Šimunovih: Šemuel, sin Amihudov;
21 od plemena Benjaminova: Elidad, sin Kislonov;
22 od plemena sinova Danovih: Knez Buki, sin Joglijev;
23 od sinova Josipovih; od plemena sinova Manašeovih: knez Haniel, sin Efodov;
24 od plemena sinova Efrajimovih: knez Kemuel, sin Šiftanov;
25 od plemena sinova Zebulunovih: knez Elisafan, sin Parnakov;
26 od plemena sinova Jisakarovih: knez Paltiel, sin Azanov;
27 od plemena sinova Ašerovih: knez Ahihud, sin Šelomijev;
28 od plemena Neftalijeva: knez Pedahel, sin Amihudov.”
29 To su oni kojima je Gospod zapovjedio da razdijele zemlju kanaansku među sinove
Izraelove.
LB) Brojevi glava 35
1 Gospod govori Mojsiju u Moapskoj ravnici na Jordanu, prema Jerihonu, i reče:
2 “Zapovjedi sinovima Izraelovim da od dijela svog nasljeđa dadu levitima gradove u
kojima će oni stanovati. Dat ćete levitima i predgrađa oko gradova.
3 Oni će imati gradove da u njima stanuju; a predgrađa će im biti za stoku, za imanja
njihova i za sve životinje njihove.
4 Predgrađa koja ćete dati levitima obuhvatit će na tisuće lakata od zidova gradskih
unaokolo.
5 Izmjerit ćete iza svakoga grada dvije tisuće lakata na istok, dvije tisuće lakata na jug,
dvije tisuće lakata na zapad i dvije tisuće lakata na sjever, tako da grad ostane u sredini.
Tolika će biti predgrađa gradova njihovih.
6 Između gradova koje ćete dati levitima bit će šest gradova za utočište, da u njih utekne
onaj koji nekoga ubije, a osim njih četrdeset i dva grada.
7 Ukupno ćete levitima dati četrdeset i osam gradova, svaki s njegovim predgrađem.
8 Gradove koje ćete dati na imanjima sinova Izraelovih dat će se u većem broju od onih
koji imaju više, a u manjem broju od onih koji imaju manje; svaki će dati levitima od
svojih gradova razmjerno baštini koju bude držao.”
9 Gospod govori Mojsiju i reče:
10 “Govori sinovima Izraelovim i reci im: kad prijeđete preko Jordana u zemlju
kanaansku,
11 od gradova koji vam dopadnu odredit ćete gradove za utočište, da u njih utekne
ubojica koji ubije nekoga nehotice.
12 Ti će vam gradovi biti utočišta od krvnog osvetnika, da ne pogine ubojica dok ne stane
na sud pred zbor.
13 Od gradova koje date, šest gradova bit će vam utočišta.
14 Tri takva grada dat ćete s ove strane Jordana, a tri u zemlji kanaanskoj. Ti će gradovi
biti utočišta.
15 Ti će gradovi biti utočišta sinovima Izraelovim, strancu i onome koji prebiva među
vama da utekne u njih tko nehotice nekoga ubije.
16 Ako netko gvožđem udari bližnjega svoga i ovaj umre, ubojica je: ubojica će se kazniti
smrću.
17 Ako ga udari držaći u ruci kamen od koga čovjek može poginuti, i ovaj umre, ubojica je:
ubojica će se kazniti smrću.
18 Ako ga udari držeći u ruci drvo od koga čovjek može poginuti, i ovaj umre, ubojica je:
ubojica će se kazniti smrću.
19 Krvni osvetnik učinit će da ubojica umre; kad ga sretne, ubit će ga.
20 Ako netko iz mržnje gurne bližnjega svoga ili se baci čime na nj hotimice, i on umre,
21 ili ako ga iz neprijateljstva udari rukom, i ovaj umre, onaj koji udari kaznit će se smrću:
ubojica je: krvni će osvetnik ubiti toga ubojicu kad ga sretne.
22 Ali ako netko gurne nekoga nehotice, a ne iz neprijateljstva, ili se baci na nj nečim bez
zle namjere,
23 ili s nepažnje učini da na nj padne kamen od koga čovjek može poginuti, pa nastupi
smrt, a da on nije osjećao mržnju prema njemu i nije mu zlo mislio,
24 evo zakona po kojima će zbor suditi između onoga koji je udario i krvnog osvetnika.
25 Zbor će izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika i vratit će ga u njegovo utočište,
kamo se sklonio. Ondje će ostati dok ne umre veliki svećenik koji je pomazan svetim
uljem.
26 Ako ubojica kako god ode preko granica grada svoga utočišta u koji je utekao
27 i nađe ga krvni osvetnik izvan grada utočišta njegova, i on ubije ubojicu, krvni osvetnik
neće biti kriv za ubojstvo.
28 Jer ubojica treba ostati u gradu svoga utočišta dok ne umre veliki svećenik, a kad umre
veliki svećenik, on će se moći vratiti na svoje imanje.
29 Ovo su vam pravne odredbe za vas i za potomke vaše u svim mjestima u kojima ćete
živjeti.
30 Ako netko ubije čovjeka, oduzet će se život ubojici po iskazu svjedoka. Jedan svjedok
nije dovoljan da se netko osudi na smrt.
31 Nećete uzimati otkupa za ubojicu koji je zaslužio smrt, jer će se on kazniti smrću.
32 Nećete uzimati otkupa da bi mogao uteći u grad svoga utočišta, pa da se vrati da
stanuje u zemlji pošto umre svećenik.
33 Nećete skrnaviti zemlje u kojoj ste, jer krv skrnavi zemlju, a zemlja ne može okajati krv
koja se prolije na njoj drukčije nego krvlju onoga koji je prolije.
34 Nećete kaljati zemlju u kojoj živite i u kojoj ja živim, jer ja sam Gospod koji prebivam
usred sinova Izraelovih.”
LB) Brojevi glava 36
1 Starješine roda sinova Gileada, sina Makirova, sina Manašeova od plemena sinova
Josipovih pristupiše pred Mojsija, pred knezove, glavare obitelji među sinovima
Izraelovim
2 i rekoše: “Gospodaru našemu zapovjedi Gospod da razdijeli kockom zemlju u baštinu
sinovima Izraelovim, a gospodar naš ima zapovijed od Gospoda da dade baštinu Selofhada,
brata našega, kćerima njegovim.
3 Ako se one udaju za koga iz drugoga plemena sinova Izraelovih, tad će se njihova
baština otkinuti od baštine otaca naših i dodat će se baštini onoga plemena u koje se
udaju, i tako će se naš dio smanjiti.
4 I kad sinovima Izraelovim dođe jubilarna godina, opet će ostati njihova baština s
baštinom onoga plemena u koje se budu udale, i tako će od nasljeđa plemena otaca naših
ostati odvojena baština njihova.”
5 Mojsije predade sinovima Izraelovim zapovijedi Gospodnje. On reče: “Pleme sinova
Josipovih ima pravo.
6 Evo što zapovijeda Gospod za kćeri Selofhadove. One će se udati za koga one budu htjele,
ali neka se udaju u rod svog plemena,
7 da se ne bi prenosila baština sinova Izraelovih iz jednoga plemena na drugo; jer će
sinovi Izraelovi držati baštinu plemena otaca svojih.
8 I svaka kći kojoj dopadne neka baština u plemenima sinova Izraelovih udat će se za
nekoga iz roda plemena oca svoga, kako bi sinovi Izraelovi držali baštinu otaca svojih,
9 da se ne bi prenosila baština iz jednog plemena na drugo, nego svaki iz plemena
Izraelovih da drži svoju baštinu.”
10 Kćeri Selofhadove učiniše kao što Gospod zapovijedi Mojsiju.
11 Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, kćeri Selofhadove, udaše se za sinove stričeva svojih,
12 udaše se u rod sinova Manašeovih, sina Josipova, i baština njihova osta u plemenu roda
njihova oca.
13 To su zapovijedi i zakoni koje dade Gospod preko Mojsija sinovima Izraelovim u
Moapskoj ravnici na Jordanu, prema Jerihonu.
Ponovljeni Zakon
LB) Ponovljeni Zakon glava 1
1 Evo riječi koje Mojsije govori svemu Izraelu ispred Jordana, u pustinji, u ravnici, prema
Sufu, između Parana, Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba.
2 Iz Horeba, putem preko gore Seira, do Kadeš Barnee, ima jedanaest dana hoda.
3 U četrdesetoj godini, a prvoga dana jedanaestoga mjeseca, Mojsije govori sinovima
Izraelovima prema svemu onome što mu Gospod bješe zapovjedio da im reče.
4 To bi pošto pobi Sihona, kralja amorejskoga, koji je živio u Hešbonu, i Oga, kralja
bašanskoga, koji je živio u Aštarotu i u Edreju.
5 Preko Jordana, u zemlji moapskoj, poče Mojsije kazivati ovaj zakon i reče.
6 “Gospod, Bog naš, govori nam na Horebu i reče: ‘Dosta ste bili na ovoj gori.
7 Obrnite se i krenite; idite prema gori amorejskoj i u svu okolicu njezinu, u ravnice, u
brda, u doline, na jug, na obalu morsku, u zemlju kanaansku i na Libanon, i do velike
rijeke, do rijeke Eufrata.
8 Eto stavio sam tu zemlju pred vas; idite i uzmite zemlju za koju se Gospod zakle ocima
vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i potomstvu njihovu nakon njih.’
9 Ja vam tada rekoh: ‘Ne mogu vas ja nositi sam.
10 Gospod, Bog vaš, umnožio vas je, i vi ste danas tako brojni kao i zvijezde na nebu.
11 Gospod Bog otaca vaših, neka vas umnoži još tisuću puta više i neka vas blagoslovi kao
što vam je obećao!
12 Kako bih ja sam nosio muke vaše, bremena vaša i raspre vaše?
13 Uzmite iz plemena svojih ljude mudre, pametne i poznate, i ja ću vam ih postaviti za
starješine.’
14 Vi mi odgovoriste i rekoste: ‘Dobro je što predlažeš da se učini.’
15 Ja uzeh tada starješine od plemena vaših, ljude mudre i poznate, i postavih ih za
tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike, za upravitelje po plemenima vašim.
16 Ja dadoh onda sucima vašim ovu zapovijed: ‘Saslušavajte braću svoju i sudite po pravdi
raspre svakoga od njih s bratom njegovim ili sa strancem.
17 Nemojte imati ličnih obzira na sudu, saslušajte i maloga i velikoga, ne bojte se nikoga,
jer Bog pravdu dijeli. A kad imate raspru koja bi vam bila teška, iznesite je preda me da je
čujem.’
18 Tako vam ja onda propisah sve što ste imali činiti.
19 Krenusmo iz Horeba i prijeđosmo svu ovu pustinju, veliku i strašnu, koju vidjeste;
pođosmo prema gori amorejskoj, kao što nam zapovjedi Gospod, Bog naš, i stigosmo do
Kadeš Barnee.
20 Tada vam rekoh: ‘Dođoste do gore amorejske, koju nam daje Gospod, Bog naš.
21 Gle, Gospod, Bog tvoj, stavlja tu zemlju preda te; idi, uzmi je, kao što ti reče Gospod,
Bog otaca tvojih; ne boj se i ne plaši se.’
22 Vi svi dođoste k meni i rekoste: ‘Da pošaljemo ljude pred sobom da izvide zemlju i da
nam jave za put kojim ćemo ići i za gradove u koje ćemo doći.’
23 To mi se učini dobro, i ja uzeh između vas dvanaest ljudi, po jednog iz svakoga
plemena,
24 i oni pođoše i izišavši na goru dođoše do doline Eškola i izvidješe zemlju.
25 Oni nabraše roda one zemlje i javiše nam: ‘Dobra je zemlja koju nam daje Gospod, Bog
naš.’
26 Ali vi niste htjeli ići, nego ste se usprotivili zapovijedi Gospoda, Boga svoga.
27 Vi mrmljaste u šatorima svojim govoreći: ‘Mrzi nas Gospod, i zato nas izvede iz zemlje
egipatske, da nas preda u ruke Amorejaca i da nas potre.
28 Kuda da idemo? Braća naša uplašiše srca naša govoreći: ‘Narod je to brojniji i većeg
rasta od nas, gradovi su mu veliki i utvrđeni do neba, a ondje vidjesmo i sinove Anakove.’
29 Ja vam rekoh: ‘Ne plašite se i ne bojte ih se.
30 Gospod, Bog naš, koji ide pred vama, on će biti za vas onako kako vam je učinio u
Egiptu na vaše oči,
31 i u pustinji, gdje si vidio kako te nosio Gospod, Bog tvoj, kao što čovjek nosi sina svoga,
cijelim putem kojim ste išli dok ne dođoste do ovoga mjesta.’
32 Ali vi opet ne vjerovaste Gospodu, Bogu svome,
33 koji iđaše pred vama putem, tražeći vam mjesto gdje biste stali; išao je noću u ognju da
vam svijetli putem kojim ste išli, a danju u oblaku.
34 Gospod ču glas riječi vaših, rasrdi se i zakle govoreći:
35 ‘Ni jedan od ovoga naraštaja rđavoga neće vidjeti tu dobru zemlju, za koju se zakleh da
ću je dati ocima vašim,
36 osim Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti i njemu ću predati zemlju po kojoj je išao, i
sinovima njegovim, jer se sasvim držao puta Gospodnjeg.’
37 Gospod se razgnjevi i na mene, zbog vas, i reče: ‘Ni ti nećeš u nju ući.
38 Jošua, sin Nunov, sluga tvoj, on će ući u nju. Utvrdi ga, jer će on predati sinovima
Izraelovim baštinu te zemlje.
39 A djeca vaša, za koju rekoste da će postati roblje, sinovi vaši koji danas ne znaju ni što
je dobro ni što je zlo, oni će ući u nju: njima ću je dati i oni će je držati.
40 Ali vi se vratite, idite u pustinju prema Crvenome moru.’
41 Vi mi odgovoriste govoreći: ‘Sagriješismo Gospodu; ići ćemo i borit ćemo se kako nam
je zapovjedio Gospod, Bog naš.’ I vi opasaste oružje i htjedoste izići na goru.
42 Gospod mi reče: ‘Kaži im: ne idite i ne borite se, jer nisam među vama, da ne izginete
pred neprijateljima svojim.’
43 Ja vam govorih, ali vi ne poslušaste, nego se usprotiviste zapovijedi Gospodnjoj i
navaliste na goru.
44 Tad iziđoše pred vas Amorejci koji bijahu u onoj planini i pognaše vas kao što čine
pčele; pobiše vas na Seiru pa do Horme.
45 Na povratku plakaste pred Gospodom, ali Gospod nije slušao glasa vašega niti je
okrenuo uho svoje k vama.
46 Ostadoste u Kadešu, onoliko dugo koliko ste već ostali.
KNJIGA PONOVLJENI ZAKON
LB) Ponovljeni Zakon glava 1
1 Evo riječi koje Mojsije govori svemu Izraelu ispred Jordana, u pustinji, u ravnici, prema
Sufu, između Parana, Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba.
2 Iz Horeba, putem preko gore Seira, do Kadeš Barnee, ima jedanaest dana hoda.
3 U četrdesetoj godini, a prvoga dana jedanaestoga mjeseca, Mojsije govori sinovima
Izraelovima prema svemu onome što mu Gospod bješe zapovjedio da im reče.
4 To bi pošto pobi Sihona, kralja amorejskoga, koji je živio u Hešbonu, i Oga, kralja
bašanskoga, koji je živio u Aštarotu i u Edreju.
5 Preko Jordana, u zemlji moapskoj, poče Mojsije kazivati ovaj zakon i reče.
6 “Gospod, Bog naš, govori nam na Horebu i reče: ‘Dosta ste bili na ovoj gori.
7 Obrnite se i krenite; idite prema gori amorejskoj i u svu okolicu njezinu, u ravnice, u
brda, u doline, na jug, na obalu morsku, u zemlju kanaansku i na Libanon, i do velike
rijeke, do rijeke Eufrata.
8 Eto stavio sam tu zemlju pred vas; idite i uzmite zemlju za koju se Gospod zakle ocima
vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i potomstvu njihovu nakon njih.’
9 Ja vam tada rekoh: ‘Ne mogu vas ja nositi sam.
10 Gospod, Bog vaš, umnožio vas je, i vi ste danas tako brojni kao i zvijezde na nebu.
11 Gospod Bog otaca vaših, neka vas umnoži još tisuću puta više i neka vas blagoslovi kao
što vam je obećao!
12 Kako bih ja sam nosio muke vaše, bremena vaša i raspre vaše?
13 Uzmite iz plemena svojih ljude mudre, pametne i poznate, i ja ću vam ih postaviti za
starješine.’
14 Vi mi odgovoriste i rekoste: ‘Dobro je što predlažeš da se učini.’
15 Ja uzeh tada starješine od plemena vaših, ljude mudre i poznate, i postavih ih za
tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike, za upravitelje po plemenima vašim.
16 Ja dadoh onda sucima vašim ovu zapovijed: ‘Saslušavajte braću svoju i sudite po pravdi
raspre svakoga od njih s bratom njegovim ili sa strancem.
17 Nemojte imati ličnih obzira na sudu, saslušajte i maloga i velikoga, ne bojte se nikoga,
jer Bog pravdu dijeli. A kad imate raspru koja bi vam bila teška, iznesite je preda me da je
čujem.’
18 Tako vam ja onda propisah sve što ste imali činiti.
19 Krenusmo iz Horeba i prijeđosmo svu ovu pustinju, veliku i strašnu, koju vidjeste;
pođosmo prema gori amorejskoj, kao što nam zapovjedi Gospod, Bog naš, i stigosmo do
Kadeš Barnee.
20 Tada vam rekoh: ‘Dođoste do gore amorejske, koju nam daje Gospod, Bog naš.
21 Gle, Gospod, Bog tvoj, stavlja tu zemlju preda te; idi, uzmi je, kao što ti reče Gospod,
Bog otaca tvojih; ne boj se i ne plaši se.’
22 Vi svi dođoste k meni i rekoste: ‘Da pošaljemo ljude pred sobom da izvide zemlju i da
nam jave za put kojim ćemo ići i za gradove u koje ćemo doći.’
23 To mi se učini dobro, i ja uzeh između vas dvanaest ljudi, po jednog iz svakoga
plemena,
24 i oni pođoše i izišavši na goru dođoše do doline Eškola i izvidješe zemlju.
25 Oni nabraše roda one zemlje i javiše nam: ‘Dobra je zemlja koju nam daje Gospod, Bog
naš.’
26 Ali vi niste htjeli ići, nego ste se usprotivili zapovijedi Gospoda, Boga svoga.
27 Vi mrmljaste u šatorima svojim govoreći: ‘Mrzi nas Gospod, i zato nas izvede iz zemlje
egipatske, da nas preda u ruke Amorejaca i da nas potre.
28 Kuda da idemo? Braća naša uplašiše srca naša govoreći: ‘Narod je to brojniji i većeg
rasta od nas, gradovi su mu veliki i utvrđeni do neba, a ondje vidjesmo i sinove Anakove.’
29 Ja vam rekoh: ‘Ne plašite se i ne bojte ih se.
30 Gospod, Bog naš, koji ide pred vama, on će biti za vas onako kako vam je učinio u
Egiptu na vaše oči,
31 i u pustinji, gdje si vidio kako te nosio Gospod, Bog tvoj, kao što čovjek nosi sina svoga,
cijelim putem kojim ste išli dok ne dođoste do ovoga mjesta.’
32 Ali vi opet ne vjerovaste Gospodu, Bogu svome,
33 koji iđaše pred vama putem, tražeći vam mjesto gdje biste stali; išao je noću u ognju da
vam svijetli putem kojim ste išli, a danju u oblaku.
34 Gospod ču glas riječi vaših, rasrdi se i zakle govoreći:
35 ‘Ni jedan od ovoga naraštaja rđavoga neće vidjeti tu dobru zemlju, za koju se zakleh da
ću je dati ocima vašim,
36 osim Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti i njemu ću predati zemlju po kojoj je išao, i
sinovima njegovim, jer se sasvim držao puta Gospodnjeg.’
37 Gospod se razgnjevi i na mene, zbog vas, i reče: ‘Ni ti nećeš u nju ući.
38 Jošua, sin Nunov, sluga tvoj, on će ući u nju. Utvrdi ga, jer će on predati sinovima
Izraelovim baštinu te zemlje.
39 A djeca vaša, za koju rekoste da će postati roblje, sinovi vaši koji danas ne znaju ni što
je dobro ni što je zlo, oni će ući u nju: njima ću je dati i oni će je držati.
40 Ali vi se vratite, idite u pustinju prema Crvenome moru.’
41 Vi mi odgovoriste govoreći: ‘Sagriješismo Gospodu; ići ćemo i borit ćemo se kako nam
je zapovjedio Gospod, Bog naš.’ I vi opasaste oružje i htjedoste izići na goru.
42 Gospod mi reče: ‘Kaži im: ne idite i ne borite se, jer nisam među vama, da ne izginete
pred neprijateljima svojim.’
43 Ja vam govorih, ali vi ne poslušaste, nego se usprotiviste zapovijedi Gospodnjoj i
navaliste na goru.
44 Tad iziđoše pred vas Amorejci koji bijahu u onoj planini i pognaše vas kao što čine
pčele; pobiše vas na Seiru pa do Horme.
45 Na povratku plakaste pred Gospodom, ali Gospod nije slušao glasa vašega niti je
okrenuo uho svoje k vama.
46 Ostadoste u Kadešu, onoliko dugo koliko ste već ostali.
LB) Ponovljeni Zakon glava 2
1 Vratismo se i krenusmo u pustinju k Crvenome moru, kao što mi bješe zapovjedio
Gospod, i dugo obilazismo goru Seir.
2 Gospod mi reče:
3 ‘Dosta ste obilazili tu goru, okrenite se na sjever.
4 Daj narodu ovu zapovijed: prijeći ćete granicu braće svoje, sinova Ezavovih, koji žive u
Seiru. Oni će vas se bojati, ali vi se čuvajte.
5 Ne napadajte na njih, jer vam neću dati ni stope zemlje nihove; jer sam goru Seir dao
Ezavu.
6 Jelo ćete od njih za novce kupovati, a platit ćete i vodu koju ćete piti.
7 Jer te Gospod, Bog tvoj, blagoslovio u svakom djelu ruku tvojih i zna put tvoj po onoj
velikoj pustinji; i ovih četrdeset godina bi s tobom Gospod, Bog tvoj, i ništa ti nije
nedostajalo.’
8 Prođosmo daleko od braće svoje, sinova Ezavovih, koji žive u Seiru, i daleko od puta u
Elatovoj ravni i od Esjon Gebera, pa savivši odande udarismo na pustinju moapsku.
9 Gospod mi reče: ‘Ne napadaj na Moaba niti zameći boja s njim, jer ti neću dati ništa u
njihovoj zemlji, jer je dadoh Aru, sinu Lotovu, u baštinu.
10 Prije bijahu ondje Emijci, velik i jak narod, a visok kao Anakovci.
11 O njima se mislilo da su Refaimci kao i Anokovci; ali ih Moapci zvahu Emijci.
12 U Seiru bijahu prije Horijci, ali ih sinovi Ezavovi istjeraše i istrijebiše ispred sebe i
naseliše se na njihovo mjesto, kao što učini Izrael u zemlji baštine koju mu dade Gospod.
13 A sada ustanite i prijeđite preko potoka Zereda!’ I prijeđosmo preko potoka Zereda.
14 Vrijeme što smo išli od Kadeš Barnee, pa dok ne prijeđosmo preko potoka Zereda
trajalo je trideset i osam godina, dokle ne izumre u taboru sav onaj naraštaj ratnika kao
što im se bješe zakleo Gospod.
15 I ruka Gospodnja bi protivu njih, potirući ih iz tabora dok ih ne nestade.
16 Kad svih tih ratnika nestade iz naroda uslijed smrti,
17 Gospod mi govori i reče:
18 ‘Prijeći ćeš danas moapsku granicu kod Ara
19 i približit ćeš se sinovima Amonovim. Ne napadaj na njih i ne zameći boja s njima, jer ti
neću dati ništa u njihovoj zemlji, jer je dadoh sinovima Lotovim.
20 I za nju se mislilo da je zemlja Refaima; u njoj bijahu prije Refaimi, koje Amonci zvahu
Zamzumijci.
21 Oni bijahu narod velik i jak, a visok kao Anakovci; ali ih Gospod istrijebi pred
Amoncima, te oni preuzeše njihovu zemlju i naseliše se na njihovo mjesto.
22 Tako učini Gospod sinovima Ezavovim koji bijahu u Seiru, jer istrijebi ispred njih
Horijce, i oni preuzeše zemlju njihovu i ostadoše na njihovom mjestu do danas.
23 Avijce, koji stanovahu u selima do Gaze, istrijebiše Kaftorci, koji dođoše do Kaftora, i
naseliše se na njihovo mjesto.
24 Ustanite, idite i prijeđite preko potoka Arnona. Gle, predajem ti u ruke Sihona
Amorejca, kralja hešbonskoga, i zemlju njegovu. Počni osvajanje i zarati s njim.
25 Danas ću širiti strah i trepet od tebe usred svih naroda koji su pod nebom; i koji god
čuju za te, uzdrhtat će i muke će ih hvatati od tebe.’
26 Iz pustinje Kedmot poslah glasnike Sihonu, kralju hešbonskome, s porukom mira.
27 Ja mu poručih: ‘Dopusti da prođem preko tvoje zemlje; velikim ću putem ići, neću
svrtati ni desno ni lijevo.
28 Hranu koju ću jesti, za novce ćeš mi prodati i dat ćeš mi za novac i vodu koju ću piti,
daj mi samo da prođem pješice,
29 kao što mi dadoše sinovi Ezavovi koji su u Seiru, i Moapci koji su u Aru, dok ne
prijeđem preko Jordana, u zemlju koju nam daje Gospod, Bog naš.’
30 Ali Sihon, kralj hešbonski, ne htjede pustiti da prođemo kroz njegovu zemlju, jer
Gospod, Bog tvoj, učini da otvrdne duh njegov, i srce njegovo posta uporno da ga preda u
tvoje ruke, kao što danas sam vidiš.
31 Gospod mi reče: ‘Gle, predajem ti Sihona i zemlju njegovu.
3ihon iziđe pred nas s cijelim svojim narodom na boj u Jahasu.
33 Gospod, Bog naš, predade ga nama i ubismo njega i sve sinove njegve i sav narod
njegov.
34 Tad uzesmo sve gradove njegove i pobismo ljude po svim tim gradovima - i žene i
djecu; ne ostavismo živa ni jednoga.
35 Samo stoku oplijenismo za se i odnesosmo plijen iz gradova koje zauzesmo.
36 Od Aroera, na potoku Arnonu, i od grada u dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi
nam odolio: sve nam to predade Gospod, Bog naš.
37 Jedino nisi pristupio k zemlji sinova Amonovih, niti kojemu kraju na potoku Jaboku, ni
gradovima u gori, niti kojemu mjestu koje ti je Gospod, Bog naš, zabranio da napadneš.
LB) Ponovljeni Zakon glava 3
1 Okrenusmo se i pođosmo k Bašanu. Og, kralj bašanski, iziđe pred nas s cijelim svojim
narodom na boj u Edreji.
2 Gospod mi reče: ‘Ne boj ga se, jer ga predajem u tvoje ruke sa svim narodom njegovim i
sa zemljom njegovom, da učiniš s njim kao što si učinio sa Sihonom, kraljem amorejskim,
koji je živio u Hešbonu.’
3 Tako nam Gospod, Bog naš, predade u ruke Oga, kralja bašanskoga, sa svim narodom
njegovim, i mi ga razbismo i ne ostavismo mu ni jednoga živa.
4 Uzesmo tada sve gradove njegove; ne bi grada koga ne uzesmo: šezdeset gradova, sav
kraj argopski, kraljevstvo Oga u Bašanu.
5 Svi ti gradovi bijahu utvrđeni visokim zidovima, vratima i prijevornicama; bilo je i
gradova bez zidova u vrlo velikom broju.
6 Raskopasmo ih, kao što učinismo Sihonu, kralju hešbonskome, pobivši po svim mjestima
ljude, žene i djecu.
7 A oplijenismo za se svu stoku i plijen koji uzesmo po gradovima.
8 Tako uzesmo onda zemlju iz ruku dvojice kraljeva amorejskih, s ove strane Jordana, od
potoka Arnona do gore Hermona,
9 (Sidonci zovu Hermon Sirjon, a Amorejci ga zovu Senir),
10 sva mjesta na visoravni i sav Gilead i sav Bašan do Salhe i Edreja, gradova kraljevstva
Oga u Bašanu.
11 (Og, kralj bašanski, jedini je ostao od roda Refaimova. Gle, odar njegov, odar od željeza,
nije li u Rabatu, gradu sinova Amonovih? Devet je lakata dug, a širok je četiri lakta, lakta
čovječja.)
12 Tada zauzesmo tu zemlju. Ja dadoh sinovima Rubenovim i Gadovim zemlju od Aroera,
na potoku Arnonu, i polovicu gore Gileada s gradovima njezinim.
13 Ostatak Gileada i sav Bašan, kraljevstvo Ogovo, dadoh polovici plemena Manašeova.
Sav kraj argopski po svemu Bašanu zvao se zemlja Refaima.
14 Jair, sin Manašeov, uze sav kraj argopski do granice gešurske i mahatske; i on prozva
bašanska sela svojim imenom. Ona se i danas zovu Sela Jairova.
15 Makiru dadoh Gilead.
16 Rubenovom plemenu i Gadovom plemenu dadoh od Gileada do potoka Arnona, čijom
sredinom ide granica, pa do potoka Jaboka, gdje je granica sinova Amonovih;
17 dadoh im još i ravnicu, omeđenu Jordanom od Kinereta do mora uz ravnicu, do Slanoga
mora, ispod Pisge, prema istoku.
18 Ja vam onda dadoh ovu zapovijed: ‘Gospod, Bog vaš, predaje vam ovu zemlju da je vi
držite; pođite pod oružjem pred braćom svojom, sinovima Izraelovim, svi vi vojnici.
19 Samo žene vaše i djeca vaša i stada vaša (znam da imate mnogo stada) ostat će u
gradovima vašim, koje vam dadoh,
20 dokle ne smiri Gospod i braću vašu kao i vas, da i oni zauzmu zemlju koju će im
Gospod, Bog vaš, dati s one strane Jordana. Zatim ćete se vratiti svaki na baštinu koju vam
dadoh.’
21 Jošui dadoh onda ovu zapovijed i rekoh: ‘Oči tvoje vide sve što je učinio Gospod, Bog
vaš, s ona dva kralja; onako će Gospod učiniti sa svim kraljevstvima u koja dođeš.
22 Nemojte ih se bojati, jer će se Gospod, Bog vaš, boriti za vas.’
23 I tada se molih Gospodu govoreći:
24 ‘Gospode, Bože! Ti si počeo pokazivati sluzi svome veličinu svoju i moćnu ruku svoju,
jer koji je Bog na nebu ili na zemlji koji bi učinio djela kao što su tvoja i u koga bi sila bila
kakva je tvoja?
25 Daj mi da prijeđem i da vidim dobru zemlju preko Jordana i dobru goru Libanon.’
26 Ali Gospod bijaše gnjevan na me, zbog vas, i ne usliši me, nego mi reče:’Dosta, ne govori
mi više za to.
27 Popni se na vrh ove gore, pogledaj na zapad, na sjever, na jug i na istok, i gledaj očima
svojim jer nećeš prijeći preko Jordana.
28 Podaj zapovijedi Jošui, osokoli ga i okrijepi, jer će on prijeći pred tim narodom i on će
im predati zemlju koju ćeš vidjeti.’
29 I mi ostasmo u dolini, prema Bet Peoru.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 4
1 “Čuj sad, Izraele, zakone i naredbe kojima vas ja učim. Držite ih da biste poživjeli i ušli u
zemlju koju vam daje Gospod, Bog otaca vaših, i da biste je držali.
2 Ništa ne dodajite onome što vam propisujem, niti oduzimajte od toga, da biste čuvali
zapovijedi Gospoda, Boga svoga, kao što vam ih ja propisujem.
3 Oči su vaše vidjele ono što učini Gospod s Baal Peorom; Gospod, Bog tvoj, istrijebi
između tebe svakoga čovjeka koji pođe za Baal Peorom.
4 A vi koji se držite Gospoda, Boga svoga, vi ste danas svi živi.
5 Gle, učio sam vas zakonima i naredbama kao što mi zapovjedi Gospod, Bog moj, da biste
ih vršili u zemlji u koju idete da je zauzmete.
6 Držite ih i izvršujte ih; to će biti mudrost vaša i pamet vaša pred narodima, koji će, kad
čuju za sve te zakone, reći: ‘Ovaj je veliki narod sasvim mudar i pametan!’
7 Jer koji je veliki narod kome je Bog blizu, kao što je Gospod, Bog naš, nama, kad god ga
dozovemo?
8 I koji je veliki narod koji ima zakone i uredbe pravedne, kao što je sav ovaj zakon koji ja
danas pred vas iznosim?
9 Samo pazi na sebe i dobro bdij nad dušom svojom, svih dana života svoga, da ne
zaboraviš ono što su oči tvoje vidjele i da to ne iziđe iz srca tvoga; predaj to sinovima
svojim i sinovima sinova svojih.
10 Sjećaj se dana kad stajaste pred Gospodom, Bogom svojim, kod Horeba, kad mi Gospod
reče: ‘Saberi mi narod da mu kažem riječi svoje kojima će se naučiti da me se boji dok je
živ na zemlji i da uči tome i sinove svoje.’
11 Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora je gorjela i plamen je dopirao do neba, a
bijaše tama, oblak i mrak.
12 I Gospod progovori vama ispred ognja; glas od riječi čuste, ali lika nikakvoga ne
vidjeste; samo glas čuste.
13 On objavi savez svoj, koji vam zapovjedi da držite, deset zapovijedi koje napisa na dvije
ploče kamene.
14 U to vrijeme mi Gospod zapovjedi da vas učim zakonima i naredbama, da ih vršite u
zemlji u koju idete da je zauzmete.
15 Kako u onaj dan kad mi Gospod govori na Horebu isred ognja nikakvog lika ne vidjeste,
zato dobro bdijte nad dušama svojim,
16 da se ne biste pokvarili i načinili sebi kakav lik rezani ili kakvu god sliku čovjeka ili
žene,
17 sliku kakve životinje koja je na zemlji, ili sliku kakve ptice koja leti ispod neba,
18 sliku kakve životinje koja puže po zemlji, ili sliku kakve ribe koja je u vodi pod
zemljom.
19 Bdij nad dušom svojom, da se ne bi, podigavši oči svoje k nebu i vidjevši sunce, mjesec i
zvijezde, i svu vojsku nebesku, zanio, klanjao im se i služio im; to su stvari koje je Gospod,
Bog tvoj, dao svim narodima pod cijelim nebom.
20 Ali vas Gospod uze i izvede iz željezne peći egipatske da budete njegov narod, kao što
ste to danas.
21 I Gospod se razgnjevi na me zbog vas i zakle se da neću prijeći preko Jordana niti ući u
dobru zemlju koji Gospod, Bog tvoj, daje u baštinu.
22 Ja ću, dakle, umrijeti u ovoj zemlji i neću prijeći preko Jordana; a vi ćete prijeći i
zauzeti onu dobru zemlju.
23 Bdijte nad sobom, da ne zaboravite savez koji učini s vama Gospod, Bog vaš, i da ne
gradite sebi lika rezanoga, slike od koje god stvari koje je Gospod, Bog tvoj, zabranio.
24 Jer je Gospod, Bog tvoj, oganj koji spaljuje, Bog ljubomoran.
25 Kad budeš imao djece i unučadi, i kad budete već dugo u onoj zemlji, ako se pokvarite i
načinite sliku rezanu od kakve god stvari i učinite što nije ugodno Gospodu, Bogu vašemu,
dražeći ga,
26 svjedočim vam danas nebom i zemljom da će vas brzo nestati sa zemlje u koju idete
preko Jordana da je zauzmete; nećete biti dugo u njoj, nego ćete se istrijebiti.
27 Raselit će vas Gospod među narode i bit ćete samo malen broj među narodima u koje
vas odvede Gospod;
28 i ondje ćete služiti bogovima koje su načinile ruke čovječje od drveta i od kamena, koji
ne vide, ne čuju, niti jedu, niti mirišu.
29 Ali ćeš i ondje tražiti Gospoda, Boga svoga, i naći ćeš ga ako ga tražiš svim srcem svojim
i svom dušom svojom.
30 U tjeskobi tvojoj sve će te snaći, i tad ćeš se u posljednje vrijeme povratiti Gospodu,
Bogu svome, i poslušat ćeš njegov glas,
31 jer je Gospod, Bog tvoj, Bog milostiv koji te neće ostaviti, niti istrijebiti, jer on neće
zaboraviti savez s ocima tvojim, na koji im se zakleo.
32 Zapitaj sad stara vremena, koja su bila prije tebe, od dana kad Bog stvori čovjeka na
zemlji, i od jednoga kraja neba do drugoga: je li ikad bilo nešto tako veliko i je li se ikad
čulo što takvo?
33 Je li ikad čuo koji narod glas Boga koji govori isred ognja, kao što si ti čuo, i ostao živ?
34 Je li ikad koji bog pokušao da dođe uzeti sebi narod iz drugoga naroda pothvatima,
znacima i čudesima i ratom, krepkom rukom i mišicom podignutom, i strahotama
velikim, kao što je sve to učinio za vas Gospod, Bog vaš, u Egiptu na vaše oči?
35 Tebi je to pokazano da poznaš da je Gospod Bog i da nema drugoga osim njega.
36 S neba dao ti je da čuješ glas njegov da bi te naučio, a na zemlji pokazao ti oganj svoj
veliki i riječi njegove čuo si isred ognja.
37 On je zavolio oce tvoje i izabrao potomstvo njihovo nakon njih; sam te on velikom
silom svojom izveo iz Egipta;
38 otjerao je ispred tebe narode veće i jače od tebe, da tebe uvede u njihovu zemlju i dade
ti je u baštinu, kao što to danas vidiš.
39 Znaj, dakle, i pamti u srcu svome da je Gospod, Bog, gore na nebu i dolje na zemlji i da
nema drugoga.
40 Drži zakone njegove i zapovijedi njegove, koje ti ja danas propisujem, da bi sretan bio ti
i sinovi tvoji nakon tebe, da bi ti se produljili dani na zemlji koju ti Gospod, Bog tvoj,
daje.”
41 Mojsije izabra tada tri grada preko Jordana prema istoku
42 da bi služili kao utočišta ubojici koji ubije bližnjega svoga nehotice, ne mrzeći prije na
nj, da bi spasio život svoj u kojem od tih gradova.
43 Ti gradovi bijahu: Bezer u pustinji, u ravnici, za plemena Rubenova; Ramot u Gileadu za
plemena Gadova, i Golan u Bašanu za plemena Manašeova.
44 Ovo je zakon koji Mojsije donese sinovima Izraelovim.
45 Ovo su propisi, zakoni i naredbe koje Mojsije dade sinovima Izraelovim kad iziđoše iz
Egipta.
46 To bi ispred Jordana u dolini prema Bet Peoru, u zemlji Sihona, kralja amorejskoga koji
obitavaše u Hešbonu, a koga pobijediše Mojsije i sinovi Izraelovi pošto iziđoše iz Egipta.
47 Oni osvojiše zemlju njegovu i zemlju Oga, kralja bašanskoga. Ta dva kralja amorejska
bijahu s ove strane Jordana, na istoku.
48 Njihova se zemlja prostirala od Aroera na potoku Arnonu do gore Siona, a to je
Hermon,
49 i obuhvaćala je svu ravnicu s ove strane Jordana, na istoku do mora uz ravnicu na
podnožju Pisge.
LB) Ponovljeni Zakon glava 5
1 Mojsije sazva sav narod Izraelov i reče mu: “Čuj, Izraele, zakone i naredbe koje ću vam
danas kazati. Naučite ih i vršite ih savjesno.
2 Gospod, Bog naš, učini s nama savez na Horebu.
3 Nije s ocima našim Gospod učinio taj savez, nego s nama koji smo danas tu svi živi.
4 Licem k licu govorio nam je Gospod na onoj gori isred ognja.
5 Ja tada stajah između Gospoda i vas da vam javim riječi Gospodnje, jer vas bijaše strah
od ognja i ne iziđoste na goru. On reče:
6 ‘Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz doma robovanja.
7 Nećeš imati drugih bogova pred licem mojim.
8 Nećeš graditi sebi lika rezanoga niti kakve slike od stvari koje su gore na nebu ili koje su
dolje na zemlji, ili koje su u vodi ispod zemlje.
9 Nećeš se klanjati pred njima, niti im služiti, jer sam ja, Gospod, Bog tvoj, Bog
ljubomoran, koji kažnjavam na sinovima zlodjela otaca njihovih do trećega i do četvrtoga
koljena onih koji me mrze;
10 a činim milost do tisućeg koljena onima koji me ljube i čuvaju zapovijedi moje.
11 Nećeš uzimati uzalud imena Gospoda Boga svoga, jer neće Gospod pustiti bez kazne
onoga koji uzme njegovo ime uzalud.
12 Držat ćeš dan odmora i svetkovat ćeš ga kao što ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj.
13 Šest dana radit ćeš i svršiti sve poslove svoje;
14 a sedmi je dan odmor Gospoda, Boga tvoga; nećeš raditi nikakav posao ni ti, ni sin tvoj,
ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikoja životinja
tvoja, ni stranac koji je kod tebe, da bi se odmorio sluga tv
15 Pamtit ćeš da si bio rob u zemlji egipatskoj, i Gospod, Bog tvoj, da te izvede odande
moćnom rukom i mišicom podignutom. Zato ti je Gospod, Bog tvoj, zapovjedio da
svetkuješ dan odmora.
16 Poštuj oca svoga i mater svoju, kao što ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj, da bi ti se
produljili dani tvoji i da bi sretan bio u zemlji koju ti daje Gospod, Bog tvoj.
17 Ne ubij.
18 Ne čini preljuba.
19 Ne kradi.
20 Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga.
21 Ne poželi žene bližnjega svoga; ne poželi kuće bližnjega svoga; ni njive njegove, ni
sluge njegove, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, ni išta što je
bližnjega tvoga.’
22 To su riječi koje Gospod izgovori svemu zboru vašemu na gori isred ognja, oblaka i
mraka, silnim glasom, ništa ne dodajući. On ih napisa na dvije ploče kamene koje dade
meni.
23 Kad čuste glas usred tame, i dok je gora plamtjela ognjem, pristupiste k meni, sve
poglavice plemena vaših i starješine vaše,
24 i rekoste: ‘Gle, pokaza nam Gospod, Bog naš, slavu i veličinu svoju i čusmo glas njegov
isred ognja; vidjesmo danas da je Bog govorio ljudima i da su oni ostali živi.
25 A sad što da pomremo? Jer će nas spaliti onaj oganj veliki; ako još čujemo glas Gospoda,
Boga svoga, pomrijet ćemo.
26 Jer koji je čovjek čuo glas Boga živoga da govori isred ognja, kao mi, i ostao živ?
27 Idi ti i slušaj sve što će kazati Gospod, Bog naš, a mi ćemo slušati i izvršiti.’
28 Gospod ču vaše riječi. I reče mi: ‘Čuh riječi tog naroda koje rekoše tebi; što rekoše,
dobro rekoše.
29 Oh! kad bi im bilo srce svagda tako da me se boje i da drže sve zapovijedi moje, da bi
uvijek sretni bili oni i sinovi njihovi!
30 Idi, reci im: “Vratite se u šatore svoje.
31 Ali ti ostani ovdje kod mene, i kazat ću ti sve zapovijedi, zakone i naredbe kojima ćeš ih
naučiti, da ih izvršavaju u zemlji koju im dajem u baštinu.’
32 Pazite, dakle, da činite kako vam je zapovjedio Gospod, Bog vaš; ne skrećite ni desno ni
lijevo.
33 Ići ćete putem koji vam je odredio Gospod, Bog vaš, da biste živjeli i bili sretni, te da bi
vam se produljili dani u zemlji koju ćete zauzeti.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 6
1 Evo zapovijedi, zakona i naredaba kojima Gospod, Bog vaš, zapovjedi da vas učim da ih
izvršavate u zemlji u koju idete da je zauzmete,
2 da biste se bojali Gospoda, Boga svoga, držeći svega svoga vijeka ti i sin tvoj i sin sina
tvoga sve zakone njegove i zapovijedi njegove koje ti ja propisujem da bi ti se produljili
dani tvoji.
3 Slušaj ih, dakle, Izraele, i pazi da ih vršiš, da bi bio sretan i da biste se mnogo umnožili,
kao što ti je rekao Gospod, Bog otaca tvojih, obećajući ti zemlju u kojoj teče med i mlijeko.
4 Čuj, Izraelu! Gospod je, Bog naš, jedini Gospod.
5 Ljubi Gospoda, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom
svojom.
6 I ove zapovijedi koje ti ja danas dajem drži u srcu svome.
7 Objasnit ćeš ih sinovima svojim i govorit ćeš o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš
putem, kad ležiš i kad ustaješ.
8 Vezat ćeš ih sebi na ruku i bit će ti kao zapis među očima.
9 Napisat ćeš ih na stupove kuće svoje i na vrata svoja.
10 Gospod, Bog tvoj, uvest će te u zemlju za koju se zakleo ocima tvojim, Abrahamu, Izaku,
i Jakovu, da će ti je dati. Držat ćeš gradove velike i dobre koje nisi zidao,
11 i kuće pune svakog dobra koje nisi punio, i studence koje nisi iskopao, vinograde i
maslinike koje nisi sadio.
12 Kad jedeš i nasitiš se, pazi da ne zaboraviš Gospoda koji te izveo iz zemlje egipatske, iz
kuće robovanja.
13 Gospoda, Boga svoga, bojat ćeš se i njemu ćeš služiti, njegovim ćeš se imenom kleti.
14 Nećete ići za drugim bogovima, između bogova drugih naroda koji su oko nas.
15 Jer je Gospod ljubomoran Bog usred tebe, pa da se ne bi razgnjevio Gospod, Bog tvoj, na
te i istrijebio te iz zemlje.
16 Nećete kušati Gospoda, Boga svoga, kao što ga kušaste u Masi.
17 Držat ćete dobro zapovijedi Gospoda, Boga svoga, i naredbe njegove i zakone njegove
koje vam je propisao.
18 Činit ćeš što je pravo i dobro pred očima Gospodnjim, da bi bio sretan i da bi ušao u
dobru zemlju za koju se Gospod ocima tvojim zakleo da će ti je dati
19 pošto otjera sve neprijatelje tvoje ispred tebe, kao što ti je kazao Gospod.
20 Kad te jednog dana sin tvoj zapita: ‘Što znače ti propisi, ti zakoni i te naredbe, koje vam
je propisao Gospod, Bog vaš?’,
21 tada ćeš sinu svome ovako kazati: ‘Bijasmo robovi faraona u Egiptu, a Gospod nas
moćnom rukom svojom izvede iz Egipta.
22 Gospod učini znake i čudesa velika i strašna u Egiptu, na faraonu i na svemu domu
njegovu pred očima našim,
23 a nas izvede odande da nas uvede u zemlju za koju se zakle ocima našim da će nam je
dati.
24 Gospod nam zapovjedi da vršimo sve ove zakone i da se bojimo Gospoda, Boga svoga,
da bismo bili vazda sretni i da bi nas sačuvao u životu, kao što to danas čini.
25 I mi ćemo sudjelovati u pravdi ako držimo i vršimo sve ove zapovijedi pred Gospodom,
Bogom svojim, kao što nam on to zapovjedi.’”
LB) Ponovljeni Zakon glava 7
1 “Kad te Gospod, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zauzmeš, a otjera ispred tebe
mnoge narode; Hetite, Girgašane, Amorejce, Kanaance, Perižane, Hivijce i Jebusejce,
sedam naroda većih i jačih od tebe,
2 kad ti ih Gospod, Bog tvoj, preda i ti ih razbiješ, udari ih prokletstvom i nemoj s njima
sklopiti savez, niti se smiluj na njih;
3 niti ćeš zaključivati brakova s njima; nećeš kćeri svoje udavati za sinove njihove, ni kćeri
njihove uzimati za sinove svoje;
4 jer bi one odvratile sinove tvoje od mene, pa bi oni drugim bogovima služili, a gnjev
Gospodnji bi se raspalio na vas i brzo vas uništio.
5 Naprotiv, evo kako ćete im učiniti: raskopat ćete žrtvenike njihove, polomit ćete likove
njihove, posjeći ćete lugove njihove i ognjem ćete spaliti njihove izrezbarene bogove.
6 Jer si ti svet narod Gospodu, Bogu svome; tebe je izabrao Gospod, Bog tvoj, da mu budeš
narod koji pripada njemu mimo sve narode na zemlji.
7 Ne zato što biste vi bili mnogobrojniji od drugih naroda prihvati vas Gospod i izabra vas,
jer ste vi najmanji od svih naroda.
8 Ali što vas Gospod ljubi i što je htio održati zakletvu kojom se zakleo ocima vašim, zato
vas je Gospod izveo moćnom rukom svojom i izbavio vas iz kuće robovanja, iz ruke
faraona, kralja egipatskoga.
9 Znaj, dakle, da je Gospod, Bog tvoj, Bog vjeran, koji drži savez svoj i milost svoju do
tisućeg koljena onima koji ga ljube i drže zapovijedi njegove.
10 Ali on vraća onima koji ga mrze i istrebljuje ih, i ne odgađa onome koji ga mrzi;
svakome vraća.
11 Zato drži zapovijedi, zakone i naredbe koje ti ja danas propisujem i vrši ih.
12 Ako ove zakone slušate, držite i vršite ih, i Gospod će, Bog tvoj, održati savez s tobom i
milost za koje se zakleo ocima tvojim;
13 i ljubit će te, blagosloviti te i umnožiti: blagoslovit će plod utrobe tvoje i plod zemlje
tvoje, žito tvoje, vino tvoje i ulje tvoje, plod goveda tvojih i stada ovaca tvojih u zemlji za
koju se zakleo ocima tvojim da će ti je dati.
14 Bit ćeš blagoslovljen nad sve narode: neće biti u tebe ni čovjeka ni žene neplodne, ni
životinje neplodne među stokom tvojom.
15 Uklonit će od tebe Gospod svaku bolest, i neće na tebe pustiti ni jednog od ljutih zala
egipatskih koja znaš, nego će ih pustiti na sve one koji tebe mrze.
16 Istrijebit ćeš sve narode koje ti Gospod, Bog tvoj, preda; nećeš prema njima imati
pogleda milosrđa, i nećeš služiti bogovima njihovim, jer bi ti to bila zamka.
17 Ako bi u srcu svome rekao: ‘Ovi su narodi veći od mene, kako ću ih otjerati?’,
18 ne boj ih se; pamti dobro što učini Gospod, Bog tvoj, faraonu i cijelom Egiptu,
19 velike pothvate koje vidješe oči tvoje, i znake i čudesa i ruku krepku i mišicu podignutu
kojom te izvede Gospod, Bog tvoj: onako će učiniti Gospod, Bog tvoj, svim narodima kojih
se ti bojiš.
20 I stršljene će poslati Gospod, Bog tvoj, na njih dokle ne izginu i oni koji bi ostali i sakrili
se od tebe.
21 Ne plaši se od njih, jer je Gospod, Bog tvoj, usred tebe, Bog velik i strahovit.
22 Gospod će, Bog tvoj, malo-pomalo potrti te narode ispred tebe; nećeš ih moći
odjedanput istrijebiti, da se ne bi umnožile zvijeri poljske protiv tebe.
23 Gospod, Bog tvoj, predat će ih tebi i zatirati dok se ne unište.
24 Kraljeve će njihove u tvoje ruke predati i zatrti ime njihovo pod nebom; neće se ni
jedan održati pred tobom dok ih ne zatreš.
25 Ognjem ćeš spaliti njihove kumire. Na srebro i na zlato što je na njima nećeš se
polakomiti i nećeš ih za sebe uzeti da ti ne budu zamka, jer je to gadno pred Gospodom,
Bogom tvojim.
26 Nećeš unositi gada u dom svoj, da ne budeš proklet kao i on, nego se gadi na nj i grozi
se od njega jer je proklet.
LB) Ponovljeni Zakon glava 8
1 Držat ćete i vršit ćete sve zapovijedi koje vam ja danas propisujem, da biste živjeli i
umnožili se te da biste ušli u zemlju za koju se Gospod zakleo ocima vašim da će im dati
kako biste je držali.
jećaj se puta kojim te Gospod, Bog tvoj, vodio četrdeset godina po pustinji da bi te smirio i
iskušao, da zna što ti je u srcu i hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš.
3 Ponizio te, glađu te morio i manom te hranio, za koju ti nisi znao i za koju nisu prije
znali ni oci tvoji, da bi ti pokazao kako čovjek ne živi samo od hljeba nego od svega što
izlazi iz usta Gospodnjih.
4 Odjeća tvoja ne izdera se na tebi, niti noga tvoja oteče za ovih četrdeset godina.
5 Priznaj u srcu svome da te Gospod, Bog tvoj, kara, kao što čovjek kara sina svoga.
6 Držat ćeš zapovijedi Gospoda, Boga svoga da bi išao putovima njegovim i bojao ga se.
7 Jer će te Gospod, Bog tvoj, uvesti sada u dobru zemlju, u zemlju potoka, izvora i jezera
koji izviru po dolinama i po brdima;
8 u zemlju pšenice, ječma, vinograda, smokava, šipaka; u zemlju maslina i meda;
9 u zemlju u kojoj ćeš se obilato najesti kruha; u kojoj ti ništa neće nedostajati; u zemlju u
kojoj je kamenje željezo i u kojoj ćeš iz brda njezinih vaditi bakar.
10 Kad budeš jeo i nasitio se, blagoslivljaj Gospoda, Boga svoga, za dobru zemlju koju ti
daje.
11 Pazi da ne zaboraviš Gospoda, Boga svoga, zabacivši zapovijedi njegove, zakone
njegove i naredbe njegove, koje ti ja danas propisujem.
12 Kad budeš jeo i nasitio se, kad budeš dobre kuće sagradio i u njima se nastanio;
13 kad budeš vidio da se goveda tvoja i ovce tvoje plode, i namnoži ti se srebro i zlato i sve
što imaš,
14 pazi da se ne uznese srce tvoje i da ne zaboraviš Gospoda, Boga svoga, koji te izveo iz
zemlje egipatske, iz kuće robovanja;
15 koji te vodio preko one pustinje velike i strašne u kojoj žive zmajevi ognjeni i akrapi, u
kojoj je suša i nema vode; koji ti je izveo vodu iz kremene litice;
16 koji te hranio u pustinji manom, za koju nisu znali oci tvoji, da bi te smirio i iskušao te,
a najposlije da bi ti učinio dobro.
17 Pazi da ne kažeš u srcu svome: ‘Moja sila i snaga ruke moje stekla mi je ova bogatstva.’
18 Sjeti se Gospoda, Boga svoga, jer ti on daje snagu da ih stječeš, da bi potvrdio, kao što to
danas čini, savez svoj, za koji se zakleo ocima tvojim.
19 Ako zaboraviš Gospoda, Boga svoga, i pođeš za drugim bogovima te i njima staneš
služiti i klanjati se, svjedočim vam danas da ćete propasti.
20 Propast ćete kao narodi koje Gospod potire ispred vas, jer niste htjeli poslušati glas
Gospoda, Boga svoga.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 9
1 “Čuj, Izraele! Ti ćeš danas prelaziti preko Jordana da pokoriš narode veće i jače od sebe,
da zauzmeš gradove velike i do neba utvrđene,
2 da pokoriš velik i visok narod, sinove Anakove, koje znaš i za koje si slušao: ‘Tko će
sinovima Anakovima odoljeti?’
3 Znaj danas da će sam Gospod, Bog tvoj, ići pred tobom, kao oganj koji spaljuje; on će ih
uništiti i on će ih pred tobom oboriti, a ti ćeš ih brzo izagnati i istrijebiti, kao što ti je
Gospod kazao.
4 Kad ih Gospod, Bog tvoj, otjera ispred tebe, ne reci u srcu svome: ‘Radi pravde moje
uvede me Gospod u ovu zemlju; jer Gospod tjera one narode ispred tebe zbog nevaljalstva
njihova.
5 Ne, ne zauzimaš ti tu zemlju zbog pravde svoje, ni zbog čistoga srca svoga; nego zbog
nevaljalstva tih naroda Gospod, Bog tvoj, tjera ih ispred tebe da potvrdi riječ kojom se
zakleo ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu.
6 Znaj, dakle, da ti Gospod, Bog tvoj, ne daje tu dobru zemlju da je ti držiš radi svoje
pravde; jer si ti narod tvrde šije.
7 Sjećaj se i ne zaboravi kako si srdio Gospoda, Boga svoga, u pustinji. Od dana kad
iziđoste iz zemlje egipatske pa dok ne dođoste na ovo mjesto bili ste nepokorni Gospodu.
8 U Horebu izazvaste gnjev Gospodnji, i Gospod se razljuti na vas i htjede vas istrijebiti.
9 Kad iziđoh na goru da primim ploče kamene, ploče saveza koji s vama učini Gospod, ja
ostah četrdeset dana i četrdeset noći na gori, ne jedući kruha i ne pijući vode;
10 i Gospod mi dade dvije ploče kamene, napisane prstom Gospodnjim, na kojima bijahu
sve riječi koje vam Gospod izreče na gori isred ognja na dan zbora.
11 Poslije četrdeset dana i četrdeset noći dade mi Gospod dvije ploče kamene, ploče
saveza.
12 Tada mi Gospod reče: ‘Ustani, siđi brže odavde, jer se pokvari narod tvoj koji si izveo iz
Egipta. Svrnuše brzo s puta koji im odredih, i načiniše sebi liven kip.’
13 Gospod mi reče: ‘Vidim da je ovaj narod narod tvrda vrata.
14 Pusti mi da ih zatrem i ime njihovo izbrišem pod nebom; a od tebe ću učiniti narod veći
i jači nego što je ovaj.’
15 Ja se vratih i siđoh s gore koja bijaše sva u plamenu, a dvije ploče saveza bijahu mi u
rukama.
16 Pogledah, i gle, vi već sagriješiste Gospodu, Bogu svome, salivši sebi tele; brzo svrnuste
s puta koji vam bješe odredio Gospod.
17 Ja uzeh one dvije ploče i bacih ih iz ruku svojih i razbih ih pred vašim očima.
18 Padoh i ostah tako pred Gospodom kao prije četrdeset dana i četrdeset noći, ne jedući
kruha i ne pijući vode, zbog svih grijeha koje počiniste učinivši što je zlo pred očima
Gospodnjim da ga razgnjevite.
19 Jer se zaprepastih gledajući gnjev i jarost kojom se Gospod bješe naljutio na vas da vas
istrijebi. Ali me Gospod i tada usliša.
20 Gospod se bio jako rasrdio i na Arona, da je htio da on pogine, a ja izmolih tada milost
za njega.
21 Uzeh tele koje načiniste, to djelo grijeha vašega, i spalih ga ognjem, razbih ga i satrh u
prah, te prosuh prah njegov u potok koji teče iz gore.
22 I u Taberi, i u Masi, i u Kibrot Hataavi izazvaste gnjev Gospodnji.
23 I kad vas Gospod posla u Kadeš Barneu govoreći: ‘Idite i uzmite tu zemlju koju vam
dajem!’, opet ste se usprotivili zapovijedi Gospoda, Boga svoga, i niste imali vjere u njega
te ne poslušaste njegova glasa.
24 Nepokorni bijaste Gospodu otkako vas znam.
25 Zato padoh i ostah tako pred Gospodom četrdeset dana i četrdeset noći, jer Gospod
bješe rekao da će vas zatrti.
26 Ja se molih Gospodu i rekoh: ‘Gospode, Vječni! Nemoj potrti naroda svoga koji si
izbavio veličanstvom svojim, koji si moćnom rukom svojom izveo iz Egipta.
27 Spomeni se slugu svojih - Abrahama, Izaka i Jakova - ne gledaj na upornost ovoga
naroda, na nevaljalstvo njegovo i na grijehe njegove,
28 da ne reče zemlja odakle si nas izveo: nije imao Gospod moć da ih uvede u zemlju koju
im obeća, i zato što ih je mrzio, zato ih izvede da poginu u pustinji.
29 A oni su tvoj narod i tvoja baština, koje si silom svojom velikom i mišicom svojom
podignutom izveo iz Egipta.’”
LB) Ponovljeni Zakon glava 10
1 “U to vrijeme Gospod mi reče: ‘Isteši dvije ploče od kamena kao što bijahu one prve,
iziđi k meni na goru i načini kovčeg od drveta.
2 Na te ploče napisat ću riječi koje su bile na prvim pločama koje si razbio, a ti ćeš ih
staviti u kovčeg.’
3 Načinih kovčeg od bagremova drveta, istesah dvije ploče od kamena kao što bijahu prve
i iziđoh na goru s dvjema pločama u rukama.
4 Gospod napisa na te ploče što bijaše i prije napisano, deset riječi koje vam izgovori na
gori isred ognja na dan zbora; i Gospod mi ih dade.
5 Vratih se i siđoh s gore te stavih ploče u kovčeg koji načinih, a one ostadoše ondje kao
što mi Gospod zapovjedi.
6 Sinovi Izraelovi pođoše iz Beerot-Ben-Jaakana u Moseru. Ondje umre Aron i bi
sahranjen, a Eleazar, sin njegov, naslijedi ga u svećenstvu.
7 Odande krenuše u Gudgodu, a od Gudgode u Jotbatu, zemlju u kojoj ima potoka.
8 U to vrijeme odvoji Gospod pleme Levijevo i dade zapovjedi da nosi kovčeg saveza
Gospodnjeg, da stoji pred Gospodom i služi mu te da blagoslivlja narod u ime njegovo, što
ono i danas čini.
9 Zato pleme Levijevo nema udjela ni baštine s braćom svojom. Gospod je njegova baština,
kao što mu je Gospod, Bog tvoj, i rekao.
10 Ja ostadoh na gori kao i prije: četrdeset dana i četrdeset noći, i Gospod me i tad usliša.
Gospod me nije htio satrti.
11 Reče mi: ‘Ustani i idi pred narodom. Neka idu zauzeti zemlju za koju sam se zakleo
ocima njihovim da ću im je dati da je drže.’
1ad, dakle, Izraelu, što traži od tebe Gospod, Bog tvoj, osim da se bojiš Gospoda, Boga
svoga, da hodiš svim putovima njegovim i da ljubiš i služiš Gospoda, Boga svoga, svim
srcem svojim i svom dušom svojom,
13 držeći zapovijedi Gospodnje i zakone njegove, koje ti ja danas propisujem da bi ti bio
sretan?
14 Gle, Gospoda su, Boga tvoga, nebesa i nebesa nad nebesima, zemlja i sve što je u njoj.
15 I samo tvojih otaca držao se Gospod da ih ljubi; a poslije njih izabra on potomstvo
njihovo, to jest vas, između svih naroda, kao što to danas sami vidite.
16 Obrezujte, dakle, srce svoje i ne budite više tvrde šije.
17 Jer je Gospod, Bog vaš, Bog nad bogovima i Gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silan
i strahovit, koji nema ličnih obzira niti prima poklona;
18 koji daje pravicu siroti i udovici i ljubi stranca i daje mu kruh i odjeću.
19 Ljubite stranca, jer ste i vi bili stranci u zemlji egipatskoj.
20 Boj se Gospoda, Boga svoga, njemu služi i njega se drži, njegovim se imenom kuni.
21 On je slava tvoja, on je Bog tvoj, koji tebe radi učini velika i strahovita djela koja tvoje
oči vidješe.
2edamdeset duša bijaše otaca tvojih kad siđoše u Egipat; a sad je Gospod učinio od tebe
mnoštvo poput zvijezda na nebu.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 11
1 “Ljubi Gospoda, Boga svoga, i izvršavaj uvijek što ti je zapovjedio da isvršavaš, zakone
njegove, naredbe njegove i zapovijedi njegove.
2 Poznaj danas - što sinovi vaši ne mogoše poznati niti vidjeti - kazne Gospoda, Boga
svoga, veličanstvo njegovo, krepku ruku njegovu i mišicu njegovu podignutu,
3 znake njegove i djela njegova što učini usred Egipta na faraonu, kralju egipatskome, i na
svoj zemlji njegovoj.
4 Poznajte što učini Gospod vojsci egipatskoj, konjima i kolima njihovim; kako učini te se
sručiše na njih vode mora Crvenoga kad vas tjerahu i zauvijek ih zatre;
5 i što vama učini u pustinji dok ne dođoste do ovoga mjesta,
6 i što učini Datanu i Abiramu, sinovima Eliaba, sina Rubenova; kako zemlja otvori usta
svoja i proguta njih, porodice njihove, šatore njihove i sve blago što imahu usred Izraela.
7 Jer oči vaše vidješe sva velika djela koja Gospod učini.
8 Držite zato sve zapovijedi koje vam ja danas propisujem, kako biste imali snage zauzeti
zemlju koju idete uzeti u baštinu
9 i kako bi vam se produžili dani u zemlji za koju se Gospod zakleo ocima vašim da će je
dati njima i njihovu porodu, zemlju u kojoj teče med i mlijeko.
10 Jer zemlja u koju ideš da je zauzmeš nije kao zemlja egipatska, iz koje ste izišli, gdje si
sijao svoje sjeme i natapao svojom nogom kao povrtnjak;
11 nego je zemlja koju idete zaposjesti zemlja u kojoj su brda i doline, a natapa je voda s
neba,
12 zemlja o kojoj se stara Gospod, Bog tvoj, i na koju su uvijek obraćene oči Gospoda, Boga
tvoga, od početka do kraja godine.
13 Ako dobro slušate zapovijedi koje vam ja danas propisujem, ljubeći Gospoda, Boga
svoga, i služeći mu svim srcem svojim i svom dušom svojom,
14 davat ću kišu zemlji vašoj na vrijeme - i ranu, i poznu - i ti ćeš sabirati žito svoje, vino
svoje i ulje svoje;
15 i dat ću u polju tvome travu za stoku tvoju, jest ćeš i bit ćeš sit.
16 Čuvajte se da se ne prevari srce vaše da se ne odmetnete i da ne služite tuđim
bogovima i ne klanjate im se;
17 jer bi se rasrdio tada Gospod na vas i zatvorio nebo da ne bude kiše, a zemlja ne bi dala
roda svoga, te biste brzo izginuli u dobroj zemlji koju vam Gospod daje.
18 Složite ove moje riječi u srce svoje i u dušu svoju i vežite ih kao znak sebi na ruku neka
vam budu kao zapis među očima vašim.
19 Učite sinove svoje i govorite im o njima kad sjedite u kući svojoj, kad idete putem, kad
liježete i kad ustajete.
20 Napiši ih na stupove kuće svoje i na vrata svoja,
21 da bi se umnožili dani vaši i dani sinova vaših u zemlji za koju se Gospod zakleo ocima
vašim da će im je dati, kao dani neba nad zemljom.
22 Jer ako dobro držite sve ove zapovijedi koje vam ja propisujem da vršite, ljubeći
Gospoda, Boga svoga, i hodeći svim putevima njegovim i njega se držite,
23 tad će Gospod otjerati sve ove narode ispred vas i pobijedit ćete narode veće i jače nego
što ste sami.
24 Svako mjesto na koje stupi stopalo noge vaše bit će vaše; od pustinje do Libanona, od
rijeke, rijeke Eufrata, do mora zapadnoga širit će se granice vaše.
25 Nitko se neće pred vama održati; Gospod će, Bog vaš, kao što vam kaza, pustiti strah i
trepet na svaku zemlju kojom ćete prolaziti.
26 Gle, iznosim danas pred vas blagoslov i prokletstvo.
27 Blagoslov ako slušate zapovijedi Gospoda, Boga svoga, koje vam ja danas propisujem,
28 a prokletstvo ako ne slušate zapovijedi Gospoda, Boga svoga, nego svrnete s puta koji
vam ja danas propisujem i pođete za drugim bogovima koje ne poznajete.
29 I kad te Gospod, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš, tada izreci ovaj
blagoslov na gori Gerizimu, a prokletstvo na gori Ebalu.
30 One su preko Jordana idući k zapadu, u zemlji Kanaanaca, koji sjede u ravnici prema
Gilgalu kod Moreške ravnice.
31 Jer ćete prijeći preko Jordana da uđete u zemlju koju vam Gospod, Bog vaš, daje da je
držite, i uzet ćete je i nastaniti se u njoj.
32 Pazite, dakle, da izvršite sve ove zakone i naredbe koje ja danas iznosim pred vas.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 12
1 “Ovo su zakoni i naredbe koje ćete držati i izvršavati dokle god živite u zemlji koju vam
Gospod, Bog otaca vaših, daje da je držite.
2 Raskopat ćete sva mjesta u kojima su narodi koje ćete istjerati služili bogovima svojim
po visokim brdima, po humovima i pod svakim zelenim drvetom.
3 Porušit ćete njihove žrtvenike i razbit ćete njihove kipove, popalit ćete lugove njihove,
izlomiti kumire i istrijebit ćete ime njihovo iz onih mjesta.
4 Nećete tako činiti Gospodu, Bogu svome;
5 nego ćete ga tražiti u mjestu njegovu, u mjestu koje izbere Gospod, Bog vaš, između svih
plemena vaših, da ondje namjesti ime svoje; onamo ćete ići.
6 Onamo ćete nositi žrtve svoje paljenice i druge žrtve, desetine svoje, prinose ruku
svojih, zavjete, dragovoljne priloge i prvine od stoke svoje, krupne i sitne.
7 Ondje ćete pred Gospodom, Bogom svojim jesti i veseliti se, vi i vaše obitelji, svačim za
što se prihvatite rukom svojom, čime vas blagoslovi Gospod, Bog vaš.
8 Nećete činiti, kako mi sada ovdje činimo, što je kome drago;
9 jer još niste došli do odmora i baštine koju vam daje Gospod, Bog vaš.
10 Nego kad prijeđete preko Jordana i stanete živjeti u zemlji koju vam daje Gospod, Bog
vaš, da je držite, i smiri vas od svih neprijatelja vaših unaokolo te počnete živjeti bez
straha,
11 onda će biti jedno mjesto koje će Gospod, Bog vaš, izabrati da u njemu nastani ime
svoje. Tu ćete prinositi sve što vam ja zapovijedam, žrtve svoje paljenice i druge žrtve
svoje, desetine svoje, prvine svoje i izabrane prinose koje ćete donositi G
12 Tu ćete se veseliti pred Gospodom, Bogom svojim - vi, i sinovi vaši, kćeri vaše, i sluge
vaše, i sluškinje vaše, i levit koji će biti pred vratima vašim, jer on nema udjela ni baštine s
vama.
13 Pazi da ne prinosiš žrtava paljenica svojih na svakom mjestu koje ugledaš;
14 nego ćeš žrtve svoje paljenice prinositi na mjestu koje Gospod, Bog, izbere u jednom od
tvojih plemena, i tu ćeš učiniti sve ono što ti zapovijedam.
15 Ali - kad ti to zaželiš - moći ćeš klati stoke i najesti se mesa na svakom mjestu svome,
po blagoslovu koji ti da Gospod, Bog tvoj; tko je čist i tko je nečist moći će od toga jesti kao
što se jede srneće i jelenje meso.
16 Samo krvi ne jedite; prolijte je na zemlju kao vodu.
17 Nećeš moći jesti u domu svome desetinu od žita svoga, ni od vina svoga, ni od ulja
svoga, ni prvina od stoke svoje krupne i sitne, ni od onoga što prinosiš za ispunjenje
zavjeta, ni od dragovoljnih prinosa, ni od prvina svojih.
18 Nego ćeš to i ti, i sin tvoj, i kći tvoja, i sluga tvoj, i sluškinja tvoja, i levit koji je na
vratima tvojim jesti pred Gospodom, Bogom svojim, na mjestu koje izabere Gospod, Bog
tvoj, i veselit ćeš se pred Gospodom, Bogom svojim, svačim što bude
19 Pazi da ne napustiš levita dokle god živiš u zemlji.
20 Kad Gospod, Bog tvoj, raširi granice tvoje, kao što ti je kazao, ako te želja da se najedeš
mesa navede da kažeš: ‘Htio bih jesti mesa!’, moći ćeš po želji svojoj da ga jedeš.
21 Ako bi mjesto koje Gospod, Bog tvoj, izbere da ondje namjesti ime svoje bilo daleko od
tebe, zakolji od krupne ili od sitne stoke koju ti da Gospod i jedi u domu svome po želji,
kao što sam ti zapovjedio.
22 Kako se jede srna i jelen, onako jedi; i čist i nečist neka jede.
23 Samo pazi da ne jedeš krvi; jer je krv život, i ne jedi života s mesom.
24 Ne jedi je; nego je prolij na zemlju kao vodu.
25 Ne jedi je, da biste bili sretni ti i sinovi tvoji nakon tebe, čineći što je pravo u očima
Gospodnjim.
26 Ali stvari koje hoćeš posvetiti i prinose koje budeš dao za ispunjenje zavjeta, to ćeš
predati ondje gdje Gospod odredi.
27 žrtve svoje paljenice, meso i krv, pinosit ćeš na žrtveniku Gospoda, Boga svoga; a krv
od drugih žrtava tvojih prolit će se na žrtvenik Gospoda, Boga tvoga, a meso ćeš sam jesti.
28 Čuvaj i slušaj sve ovo što ti ja zapovijedam, da biste bili sretni ti i sinovi tvoji nakon
tebe dovijeka, čineći što je dobro i pravo u očima Gospoda, Boga svoga.
29 Kad Gospod, Bog tvoj, istrijebi narode koje ćeš ti ispred sebe otjerati, kad ih budeš
istjerao i nastanio se u zemlji njihovoj, pazi da se ne uhvatiš u zamku idući za njima pošto
se potru ispred tebe.
30 Pazi da ne potražiš bogova njihovih i ne rekneš: ‘Kako su ovi narodi služili bogovima
svojim, tako ću i ja činiti.’
31 Nećeš tako činiti Gospodu, Bogu svome; jer oni služahu bogovima svojim, čineći sve
gadosti koje su mrske Gospodu; oni su i sinove svoje i kćeri svoje spaljivali bogovima
svojim.
32 Držat ćete i izvršit ćete sve ono što sam vam zapovjedio; nećete tome ništa dodavati ni
od toga oduzimati.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 13
1 “Ako među vama ustane prorok ili sanjalac koji bi ti pokazao znak ili čudo,
2 i pojavi se znak ili čudo koje ti je on pretkazao, pa ti reče: ‘Hajde da idemo k drugim
bogovima - k bogovima koje ti ne poznaješ - i njima da služimo!’,
3 ti nećeš poslušati riječi toga proroka ili sanjaoca, jer vas to kuša Gospod, Bog vaš, da bi
znao ljubite li Gospoda, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom.
4 Gospodu, Bogu svome, idite i njega se bojte; njegove zapovijedi čuvajte i glas njegov
slušajte; njemu služite i njega se držite.
5 A onaj prorok ili sanjalac neka se kazni smrću, jer vas je nagovarao da se odmetnete od
Gospoda, Boga svoga, koji vas izvede iz zemlje egipatske i iskupi vas iz kuće robovanja. On
vas je htio odvratiti od puta kojim ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj, da
6 Ako bi te brat tvoj, sin matere tvoje, ili sin tvoj, ili kći tvoja, ili žena koja ti na krilu sjedi,
ili prijatelj tvoj koga kao samog sebe voliš potajno nagovarao govoreći: ‘Hajde da služimo
drugim bogovima - bogovima koje niste poznali ni ti ni oci
7 između bogova drugih naroda koji su oko vas, blizu ili daleko od tebe, od jednog do
drugog kraja zemlje 8 ti nećeš pristati s njim, niti ćeš ga poslušati; nećeš za njega imati pogled milosrđa, nećeš
mu se smilovati, niti ćeš ga štedjeti,
9 nego ćeš učiniti da umre.
10 Tvoja ruka prva će se dići na njega da ga ubiješ, pa onda ruka cijeloga naroda.
11 Kamenovat ćeš ga, i on će poginuti; jer te on htjede odvratiti od Gospoda, Boga tvoga,
koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće robovanja.
11 To će se učiniti da sav Izrael razumije i boji se te da se više ne počini takav zločin među
vama.
12 Ako za kakav svoj grad, koji ti je Gospod, Bog tvoj, dao da se u njemu nastaniš, čuješ da
se govori:
13 ‘Iziđoše ljudi nevaljali usred tebe koji zavedoše stanovnike grada svoga govoreći: hajde
da služimo drugim bogovima! - bogovima koje ti ne poznaješ 14 istraživat ćeš, ispitivat ćeš i raspitivat ćeš se dobro, pa ako to bude istina, ako je djelo
dokazano, ako se ta gadost počinila usred tebe,
15 tada ćeš oštricom mača pobiti stanovnike toga grada, uništit ćeš ga sa svime što je u
njemu, i stoku ćeš njegovu mačem pobiti.
16 Skupit ćeš sav plijen iz njega nasred trga njegova i spalit ćeš ognjem i onaj grad i sav
plijen iz njega pred Gospodom, Bogom svojim; on će zauvijek ostati kao gomila ruševina
koja se nikad više neće sazidati.
17 Ništa od tih prokletih stvari neće ti prionuti za ruku, da bi se Gospod povratio od
žestine gnjeva svoga i učinio ti milost i smilovao se na te, kao što se zakleo ocima tvojim,
18 ako slušaš glas Gospoda, Boga svoga, držeći sve zapovijedi njegove, koje ti ja danas
propisujem i čineći što je pravo pred očima Gospoda, Boga tvoga.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 14
1 “Vi ste sinovi Gospoda, Boga svoga. Nećete se rezati niti se brijati među očima za
mrtvacem.
2 Jer si ti narod svet za Gospoda, Boga svoga, i tebe izabra Gospod da budeš njegov narod
između svih naroda na zemlji.
3 Ne jedi ništa gadno.
4 Ovo su životinje koje ćete jesti: govedo, ovcu, kozu,
5 jelena, srnu, bivola, divokozu, jednoroga i žirafu.
6 Jest ćete sve životinje koje imaju razdijeljene papke i rastavljene šape te koje preživaju.
7 Ali nećete jesti od onih koje samo preživaju ili koje imaju samo papke razdijeljene i šape
rastavljene. Nećete zato jesti devu, zeca ni svisca, koji preživaju ali nemaju razdijeljenih
papaka; smatrat ćete ih nečistima.
8 Nećete jesti ni svinju koja ima papke razdijeljene, ali ne preživa; smatrat ćete je
nečistom; mesa od nje ne jedite, a strva se njezina ne dotičite.
9 Između onih što su u vodi jest ćete sve što ima peraje i ljuske,
10 a što nema peraje i ljuske, ne jedite; smatrat ćete to nečistim.
11 Jedite sve čiste ptice.
12 Ali nemojte jesti orla, jastreba, morskog orla,
13 sokola, sovu, kraguja po vrstama njegovim;
14 gavrana po vrstama njegovim; noja,
15 sovuljagu; lisku, kopca po vrstama njegovim;
16 buljinu, ražnja, labuda,
17 gema, svraku, gnjurca,
18 rodu, čaplju po vrstama njezinim, pupavca, šišmiša.
19 Smatrat ćete nečistima sve gmizavce koji lete. Nećete ih jesti.
20 Jest ćete sve čiste ptice.
21 Nećete jesti ništa što crkne; dat ćeš to strancu koji je kod tebe da pojede, ili ćeš prodati
strancu, jer si ti narod svet za Gospoda, Boga svoga. Ne kuhaj jareta u mlijeku matere
njegove!”
22 Odvajat ćeš desetinu od svega roda usjeva svoga, od svega što svake godine rodi njiva
tvoja.
23 I jest ćeš pred Gospodom, Bogom svojim, na mjestu koje izabere da ondje nastani ime
svoje, desetinu od žita svoga, od vina svoga i od ulja svoga, od prvine stoke svoje krupne i
sitne, da se učiš bojati svagda Gospoda, Boga svoga.
24 Može biti, kad te bude Gospod, Bog tvoj, blagoslovio, da će put tvoj biti odveć dug da bi
mogao prenositi desetinu zbog daljine mjesta koje izbere Gospod, Bog tvoj, da u njemu
nastani ime svoje.
25 Tada ćeš desetinu razmijeniti za novac i uzet ćeš novac u ruku te otići u mjesto koje
izbere Gospod, Bog tvoj.
26 Ondje ćeš za taj novac uzeti ono što želiš: goveda, ovaca, vina i žestokoga pića, sve što ti
bude drago, i jest ćeš pred Gospodom, Bogom svojim, i veselit ćeš se ti i dom tvoj.
27 Nećeš napuštati levita koji će biti na vratima tvojim, jer on nema udjela ni baštine s
tobom.
28 Svake treće godine odvojit ćeš desetinu dohodaka svojih od te treće godine i ostavit ćeš
je pred svojim vratima.
29 Tada će doći stranac, siroče i udovica koji budu pred vratima tvojim, i jest će i nasititi
se, da bi te blagoslovio Gospod, Bog tvoj, u svakom poslu ruku tvojih.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 15
1 Svake sedme godine uçinit øeæ oproætaj.
2 Evo kako te se çiniti oproætaj. Kad se oglasi oproætaj u slavu Gospodnju, svaki
potraœivalac koji bi bio neæto pozajmio bliœnjemu svome oprostit øe mu, neøe terati
bliœnjega svoga i brata svoga da mu plati dug.
3 Moøi øeæ terati stranca, ali øeæ se odreći prava svoga za ono æto je tvoje kod brata
svoga.
4 Ali neøe biti ubogih kod tebe, jer øe te Gospod blagosloviti u zemlji koju øe ti Gospod
Bog tvoj, dati da je kao nasljeåe drœiæ,
5 samo ako dobro sluæaæ glas Gospoda Boga svoga, vræeøi sve ove zapovesti koje ti ja
danas propisujem.
6 Blagoslovit øe te Gospod Bog tvoj, kako ti je rekao; davat øeæ mnogim narodima u zajam
a ni od koga neøeæ uzimati u zajam; viadat øeæ nad mnogim narodima, a oni nad tobom
neøe viadati.
7 Ako bude kod tebe koji siromah između braće tvoje pred kojim vratima tvojim, u zemlji
koju ti daje Gospod, Bog tvoj, neka ti ne otvrdne srce i ne stisni ruku svoju pred bratom
svojim siromahom;
8 nego otvori ruku i posudi mu rado koliko mu treba u potrebi njegovoj.
9 Pazi da ne budeš toliko zao da bi u srcu svome kazao: ‘Blizu je sedma godina, godina
oproštenja!’ Pazi da nemaš oko nemilosrdno prema bratu svome siromahu, pa da ga
odbiješ. On bi tada na tebe zavapio Gospodu, i ti bi na sebe grijeh navukao.
10 Podaj mu, i neka srce tvoje ne žali za to; jer će te za to, Gospod, Bog tvoj, blagosloviti u
svim djelima tvojim i u svim poslovima tvojim.
11 Uvijek će biti siromaha u zemlji; zato ti ja dadoh ovu zapovijed. Otvaraj ruku svoju
bratu svome, siromahu i ubogome u zemlji svojoj.
12 Ako se tebi proda brat tvoj Hebrej, ili Hebrejka, on će ti služiti šest godina; ali ćeš ga
sedme godine otpustiti od sebe slobodna.
13 A kad ga otpustiš od sebe slobodna, nećeš ga otpustiti prazna;
14 darovat ćeš ga čim iz stoke svoje, s gumna svoga i iz badnja svoga, iz onoga što budeš
imao po blagoslovu Gospoda, Boga svoga.
15 Spomeni se da si bio rob u zemlji egipatskoj i da te Gospod, Bog tvoj, otkupio; zato ti ja
danas dajem ovu zapovijed.
16 Ako ti rob tvoj kaže: ‘Neću da idem od tebe’ - zato što voli tebe i dom tvoj i dobro mu je
kod tebe 17 tad ćeš uzeti šilo i probušit ćeš mu uho na vratima, i on će biti zauvijek tvoj rob. Isto
ćeš tako učiniti i sluškinji svojoj.
18 Nećeš smatrati da ti je teško kad ga otpustiš, jer je on šest godina služio, a to vrijedi
dvaput toliko kolika je najamnička plaća, i Gospod, Bog tvoj, blagoslovit će te u svemu što
budeš radio.
19 Sve muške prvine od stoke svoje krupne i sitne posvetit ćeš Gospodu, Bogu svome;
nećeš raditi na prvencu od krave svoje i nećeš strići prvenca svojih ovaca.
20 Jest ćeš ih svake godine ti i tvoja obitelj pred Gospodom, Bogom svojim, na mjestu koje
on izbere.
21 Ako na njemu bude kakva mana, ako bude hromo, slijepo ili bude imalo drugu kakvu
manu, nećeš ga prinositi na žrtvu Gospodu, Bogu svome.
22 Jest ćeš ga u domu svome; i nečist i čist jest će od njega, jedan i drugi, kao što se jede
srna i jelen.
23 Samo krvi od njega nećeš jesti. Prolit ćeš je na zemlju kao vodu.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 16
1 “Drži mjesec klasja i svetkuj Pashu u slavu Gospoda, Boga svoga; jer te u mjesecu klasja
Gospod, Bog tvoj, izveo noću iz Egipta.
2 Zaklat ćeš pashu Gospodu, Bogu svome, od krupne i od sitne stoke, na mjestu koje izbere
Gospod da ondje nastani ime svoje.
3 Ne jedi s njom kvasnog kruha; sedam dana jedi beskvasni kruh, kruh nevolje, jer si
žureći se izišao iz zemlje egipatske. To će tako biti da se cijeloga svog vijeka sjećaš dana
kada si izišao iz Egipta.
4 Neće se kod tebe vidjeti kvasac nigdje širom zemlje tvoje sedam dana, i neće preko noći
ništa ostati do jutra od mesa koje zakolješ prvoga dana uvečer.
5 Nećeš moći klati pashu na svakom mjestu koje Gospod, Bog tvoj, daje da boraviš u
njemu,
6 nego ćeš klati pashu na mjestu koje izbere Gospod, Bog tvoj, da ondje nastani ime svoje,
uvečer o sunčanom zalasku, u vrijeme kad si izišao iz Egipta.
7 Skuhat ćeš žrtvu i jest ćeš je na mjestu koje izbere Gospod, Bog tvoj. Ujutro ćeš se moći
vratiti u šatore svoje.
8 Šest dana jest ćeš beskvasne kruhove, a sedmi je dan praznik Gospodnji; tada nećeš ništa
raditi.
9 Nabrojit ćeš sedam tjedana; čim se ubaci srp u pšenicu, počni brojiti sedam tjedana.
10 Tada ćeš svetkovati Blagdan sedmica i prinosit ćeš dobrovoljne prinose prema
blagoslovu koji ti bude udijelio Gospod, Bog tvoj.
11 Veselit ćeš se pred Gospodom, Bogom svojim - ti, i sin tvoj, i kći tvoja, i sluga tvoj, i
sluškinja tvoja, i levit koji bude na vratima tvojim, i stranac, i siroče, i udovica koji budu
kod tebe, na mjestu koje izbere Gospod, Bog tvoj, da ondje nastan
1jećat ćeš se da si bio rob u Egiptu i držat ćeš ove zakone i izvršavati ih.
13 Slavit ćeš sedam dana Blagdan sjenica kad pobereš plod s gumna svoga i iz badnja
svoga.
14 Veselit ćeš se na taj blagdan ti, i sin tvoj, i kći tvoja, i sluga tvoj, i sluškinja tvoja, i
stranac, i siroče, i udovica što budu na vratima tvojim.
15 Svetkovat ćeš praznik sedam dana u slavu Gospoda, Boga svoga, na mjestu koje izbere
Gospod; jer će te Gospod, Bog tvoj, blagosloviti u svim žetvama tvojim i u svakom poslu
ruku tvojih, i bit ćeš veseo.
16 Triput u godini svako će muško između vas prikazati pred Gospodom, Bogom svojim,
na mjestu koje izbere: na Blagdan beskvasnih kruhova, na Blagdan sedmica i na Blagdan
sjenica; ali nitko neka ne dođe prazan pred Gospoda;
17 nego će svaki dati od onoga što ima, prema blagoslovu koje mu bude udijelio Gospod,
Bog tvoj.
18 Postavit ćeš suce i upravitelje po svim gradovima koje ti Gospod, Bog tvoj, daje, po
plemenima svojim, i oni će suditi narodu pravo.
19 Nećeš kvariti ničije pravo, nećeš imati ličnih obzira i nećeš primati poklona; jer pokloni
zasljepljuju oči mudrih i kvare riječi pravednika.
20 Teži samo za pravdom, da živiš i da držiš zemlju koju ti daje Gospod, Bog tvoj.”
21 “Nećeš postavljati nikakvih drvenih idola kod žrtvenika koji ćeš podignuti Gospodu,
Bogu svome.
22 Nećeš podizati nikakvih kipova od kojih zazire Gospod, Bog tvoj.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 17
1 “Nećeš prinositi na žrtvu Gospodu, Bogu svome, ni vola ni janjeta koji bi imao kakvu
manu ili nepravilnost; jer bi to bilo gadno pred Gospodom, Bogom tvojim.
2 Ako se nađe kod tebe u kojemu od gradova koje ti da Gospod, Bog tvoj, čovjek ili žena
koji bi učinili ono što je zlo u očima Gospoda, Boga tvoga, i čime se prestupa savez njegov,
3 idući da služe drugim bogovima i klanjajući se njima, ili suncu ili mjesecu ili cijeloj
vojsci nebeskoj - a to ja nisam zapovjedio 4 i tebi se to javi i ti to saznaš, odmah ćeš dobro to istražiti; pa ako je to istina, ako je djelo
dokazano, ako je ta gadost počinjena u Izraelu,
5 izvest ćeš čovjeka ili ženu koji budu krivi za to zlo djelo na vrata svoja i kamenovat ćeš
ih, ili ćeš smrću kazniti toga čovjeka ili tu ženu.
6 Onaj koji zaslužuje smrt bit će pogubljen na svjedočanstvo od dva ili tri svjedoka; neće
se predati smrti na svjedočanstvo jednoga svjedoka.
7 Svjedoci će prvi dignuti ruke na nj da ga pogube, a potom cijeli narod. Tako ćeš izvaditi
zlo iz sebe.
8 Ako ti se neka raspra o ubojstvu, o sporu, o rani čini teška za prosuđivanje i postane
prijeporna na vratima tvojim, tada ustani i popni se na mjesto koje izbere Gospod, Bog
tvoj.
9 Idi tada k svećenicima, k levitima, ili k onome koji bude sudac; upitaj ih, i oni će ti kazati
presudu.
10 Učinit ćeš onako kao što ti budu kazali u mjestu koje izbere Gospod, i gledat ćeš da
učiniš onako kako te oni budu naučili.
11 Držat ćeš se zakona koji ti oni budu kazali i presude koju oni budu izrekli; nećeš se
udaljiti od onoga što ti budu rekli, ni desno ni lijevo.
12 Čovjek koji iz sile ne bude poslušao svećenika ondje postavljenog da služi Gospodu,
Bogu tvome, ili ne bude poslušao suca, taj će se kazniti smrću. Tako ćeš izvaditi zlo iz
Izraela,
13 da sav narod razumije i da se boji te da se više ne odupire.”
14 “Kad uđeš u zemlju koju ti daje Gospod, Bog tvoj, da je držiš i naseliš se u njoj i kažeš:
‘Hoću da postavim sebi kralja kao što imaju svi narodi oko mene’ 15 postavit ćeš sebi za kralja onoga koga izabere Gospod, Bog tvoj; uzet ćeš kralja između
braće svoje i nećeš smjeti postaviti nad sobom tuđina koji ti nije brat. 16 Ali neka on ne drži mnogo konja i neka ne vraća narod u Egipat da bi imao mnogo
konja, jer vam je Gospod kazao: ‘Nećete se više ovim putem vratiti.’
17 Neka nema mnogo žena, da ne bi otpalo srce njegovo; i neka ne skuplja mnogo srebra i
zlata.
18 Kad sjedne na prijestolje kraljevstva svoga, on će prepisati za sebe u knjigu ovaj zakon
koji će dobiti od svećenika levita.
19 Imat će ga kod sebe i čitat će ga svih dana života svoga, da bi naučio bojati se Gospoda
te poštovati i vršiti sve riječi ovoga zakona i sve ove naredbe;
20 da se srce njegovo ne bi podiglo iznad braće njegove i da ne bi odstupio od ovih
zapovijedi ni desno ni lijevo; da bi produljio svoje dane u svome kraljevstu, on i sinovi
njegovi usred Izraela.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 18
1 “Svećenici leviti, cijelo pleme Levijevo, neće imati udjela ni baštine s Izraelom; oni će se
hraniti od žrtava spaljenih ognjem u slavu Gospodnju i od baštine Gospodnje.
2 Neće imati baštine među braćom svojom; Gospod je njihova baština, kao što im je kazao.
3 Evo koje će biti pravo svećenika nad narodom, nad onima koji prinesu žrtvu, vola ili
janje. Svećeniku će se dati pleće, vilice i želudac.
4 Dat ćeš mu prvine od žita svoga, od vina svoga i od ulja svoga, te prvine od vune sa
svojih ovaca;
5 jer njega izabra Gospod, Bog tvoj, između svih plemena tvojih da vrši službu u ime
Gospodnje, on i sinovi njegovi dovijeka.
6 Kad levit napusti koja od tvojih vrata, bilo koje mjesto na kojem on boravi u Izraelu, da
ide po punoj želji svojoj u mjesto koje izabere Gospod,
7 i on vrši službu u ime Gospoda, Boga tvoga, kao sva braća njegova leviti koji ondje stoje
pred Gospodom,
8 on će za hranu dobiti dio jednak njihovome i imat će još i cijenu prodaje svoje imovine.”
9 “Kad uđeš u zemlju koju ti Gospod, Bog tvoj, daje, ne uči se činiti gadna djela tih naroda.
10 Neka se ne nađe u tebe nitko koji bi vodio sina svoga ili kćer svoju kroz oganj, ni
vračar, ni koji gata po zvijezdama ili po pticama, ni uročnik,
11 ni bajač, ni koji zaziva duhove, ni opsjenar, ni koji pita mrtve.
12 Jer je gad pred Gospodom tko god tako čini, a za takve gadosti Gospod, Bog tvoj, tjera
te narode ispred tebe.
13 Budi sasvim vjeran Gospodu, Bogu svome.
14 Jer ti narodi, koje ćeš ti istjerati, slušaju gatare i vračare; ali tebi to ne dopušta Gospod,
Bog tvoj.
15 Gospod, Bog tvoj, podignut će usred tebe, između braće tvoje, proroka kao što sam ja:
njega poslušajte!
16 I on će ti odgovoriti i na pitanje koje si upravio Gospodu, Bogu svome, na Horebu, u dan
sabora, kad si govorio: ‘Da ne čujem više glasa Gospoda, Boga svoga, i da ne gledam više
ognja toga velikoga, da ne poginem!’
17 Gospod mi reče: ‘Dobro je to što rekoše.
18 Podignut ću im proroka između braće njihove, kao što si ti, i stavit ću riječi svoje u usta
njegova, a on će im kazivati sve što mu zapovjedim.
19 Ako netko ne posluša riječi mojih koje će on u moje ime govoriti, od toga ću tražiti
račun.
20 Ali prorok koji bi se usudio govoriti u moje ime riječ koju ja njemu nisam zapovjedio da
izgovori, ili koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok će se kazniti smrću.’
21 Ako li kažeš u srcu svome: kako ćemo poznati riječi koje Gospod nije rekao,
22 što bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne ispuni se, to je riječ koju nije
rekao Gospod. To je iz drskosti rekao onaj prorok: ne boj ga se.
LB) Ponovljeni Zakon glava 19
1 “Kad Gospod, Bog tvoj, potre narode čiju zemlju daje tebi i kad ih istjeraš i nastaniš se u
gradovima njihovim i u kućama njihovim,
2 odvojit ćeš tri grada usred zemlje svoje koju ti daje Gospod, Bog tvoj, da je držiš.
3 Probit ćeš ceste i podijeliti na tri dijela zemlju koju ti daje Gospod, Bog tvoj, u baštinu,
pa neka se skloni tamo svaki ubojica.
4 Ovo će biti zakon za ubojicu koji uteče onamo da bi spasio život kad ubije bližnjega
svoga nehotice, a da mu prije nije bio neprijatelj.
5 Na primjer: kad bi netko otišao s bližnjim svojim u šumu da siječe drva, pa bi zamahnuo
sjekirom da posiječe drvo, pa ako bi željezo spalo s drška i pogodilo bližnjega njegovog
tako da on umre; on će uteći u koji od tih gradova da spasi život,
6 da ne bi krvni osvetnik potjerao ubojicu dok mu je gnjev raspaljen i da ga ne bi stigao na
dalekom putu i ubio, premda nije zaslužio smrt jer prije nije bio neprijatelj bližnjega
svoga.
7 Zato ti dajem ovu zapovijed: odvoji tri grada.
8 Kad Gospod, Bog tvoj, raširi granice tvoje, kao što se zakleo ocima tvojim, i da ti svu
zemlju koju je rekao dati ocima tvojim,
9 ako držiš i vršiš sve ove zapovijedi koje ti ja danas propisujem, da ljubiš Gospoda, Boga
svoga, i hodiš svagda putovima njegovim, onda ćeš dodati još tri grada osim ona tri,
10 da se ne prolijeva krv prava u zemlji koju ti Gospod, Bog tvoj, daje u baštinu i da ne
budeš kriv za ubojstvo.
11 Ali ako netko iz neprijateljstva prema bližnjemu svome vreba i skoči na njega te ga
udari tako da umre, pa uteče u koji od onih gradova,
12 tada će starješine grada njegovoga poslati ljude da ga uhvate i predat će ga krvnom
osvetniku da se pogubi.
13 Nećeš prema njemu imati milosrđa; učinit ćeš da se skine prava krv s Izraela, i bit ćeš
sretan.
14 Nećeš pomicati međe bližnjega svoga koje budu postavili stari tvoji u baštini koju ćeš
dobiti u zemlji koju ti Gospod, Bog tvoj, daje da je držiš.
15 Jedan svjedok neće biti dovoljan da se utvrdi kakav je zločin ili grijeh; jedno djelo moći
će se utvrditi samo iskazom dvaju ili triju svjedoka.
16 Kad bi protiv nekoga ustao lažan svjedok da ga okrivi za neki zločin,
17 tada će ta dva čovjeka koja se nalaze u prepiranju pristupiti pred Gospoda, pred
svećenika i pred suce koji u to vrijeme budu na vlasti.
18 Suci će savjesno ispitati stvar. Ako je svjedok lažan, ako je krivo svjedočio na brata
svoga,
19 onda ćete s njim postupati onako kao što je on namjeravao postupati s bratom svojim.
20 Tako ćeš izvaditi zlo iz sebe. Drugi će to čuti i bojat će se, pa se više neće takvo
zločinačko djelo učiniti usred tebe.
21 Nećeš imati milosrđa; oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 20
1 “Kad ideš u rat protiv neprijatelja svojih i vidiš konje i kola i narod mnogobrojniji od
sebe, nemoj se uplašiti od njih, jer je Gospod, Bog tvoj, s tobom; on te izveo iz zemlje
egipatske.
2 Pred bitkom pristupit će svećenik i govorit će narodu.
3 Reći će: ‘Slušaj, Izraelu! Vi idete danas u boj na neprijatelje svoje. Da ne trne srce vaše;
budite bez straha, ne bojte se, ne prepadajte se pred njima.
4 Jer Gospod, Bog vaš, ide s vama da pobijedi neprijatelje vaše, a vas da sačuva.’
5 Zatim će narodu govoriti vojvode i reći će: ‘Tko je sagradio novu kuću i nije se još uselio
u nju? Neka ide, neka se vrati kući svojoj da ne bi poginuo u boju i drugi se u nju uselio.
6 Tko je posadio vinograd, a još ga nije brao? Neka ide, neka se vrati kući svojoj da ne bi
poginuo u boju i drugi ga brao.
7 Tko je isprosio djevojku, a još je nije doveo? Neka ide, neka se vrati kući svojoj da ne bi
poginuo u boju i drugi je odveo.’
8 Vojvode će govoriti narodu i kazat će: ‘Tko je strašljiv i trne mu srce? Neka ide, neka se
vrati kući svojoj da ne bi trnulo srce braći njegovoj kao njemu.’
9 Kad vojvode završe govor, onda će postaviti na čelo naroda zapovjednike četa.
10 Kad dođeš pod koji grad da na nj navališ, prvo ga ponudi mirom.
11 Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata, sav će ti narod koji se nađe u njemu plaćati
danak i bit će ti pokoran.
12 Ako ne primi mir s tobom i stane protiv tebe ratovati, tada ćeš ga opkoliti.
13 I kad ti ga Gospod, Bog tvoj, preda u ruke, pobit ćeš sve muškarce mačem.
14 Ali ćeš za sebe uzeti žene, djecu, stoku i sve što se nađe u gradu, sav plijen njegov, i jest
ćeš plijen neprijatelja svojih koje ti Gospod, Bog tvoj, preda.
15 Tako ćeš činiti sa svim gradovima koji su daleko od tebe i ne spadaju u gradove ovih
naroda.
16 Ali u gradovima ovih naroda, čiju zemlju tebi Gospod, Bog tvoj, daje u baštinu, nećeš
ostaviti na životu ništa od svega što diše.
17 Jer ćeš ti sasvim zatrti Hetite, Amorejce, Kanaance, Perižane, Hivijce i Jebusejce, kao
što ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj,
18 da vas oni ne nauče činiti sve one gadosti koje čine bogovima svojim i da ne zgriješite
Gospodu, Bogu svome.
19 Kad dugo traje opsada kakvog grada s kojim si u ratu, nećeš uništavati njegovo drveće
sjekirom, jer možeš s njega jesti. Zato ih ne sijeci; jer drvo poljsko, je li ono čovjek da ga
opsjedaš?
20 Ali ćeš moći obarati i sjeći drveće za koje znaš da mu se rod ne jede i graditi zaklon od
grada koji vodi rat s tobom dok ne padne.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 21
1 “Ako se u zemlji koju ti Gospod, Bog tvoj, daje nađe ubijen čovjek u polju, a da se ne zna
tko ga je ubio,
2 tada će starješine tvoje i suci tvoji izići da izmjere daljinu od leša ubijenoga do gradova
koji su oko njega.
3 Kad se utvrdi koji je najbliži grad do leša ubijenoga, starješine toga grada uzet će junicu
na kojoj se još nije radilo i koja nije vukla u jarmu.
4 Oni će poraditi da se ta junica odvede k jednom potoku u kojem voda nikad ne prestaje,
gdje se ne kopa i ne sije i zaklat će junicu na potoku.
5 Zatim će doći svećenici, sinovi Levijevi; jer njih izabra Gospod, Bog tvoj, da mu služe i da
blagoslivljaju u ime Gospodnje, i oni treba da presude o svakom sporu i o svakoj rani.
6 Sve starješine grada najbližeg lešu ubijenoga oprat će ruke svoje nad junicom zaklanom
nad potokom.
7 I uzevši riječ, reći će: ‘Naše ruke nisu ovu krv prolile, niti su naše oči vidjele da se proli.
8 Oprosti, Gospode, narodu svome, koji si ti iskupio, i ne meći prave krvi na narod svoj
Izraela.’ I ta krv mu se neće upisati u grijeh.
9 Tako ćeš skinuti pravu krv sa sebe kad učiniš što je pravo pred Gospodom.
10 Kad ideš u rat na neprijatelje svoje, a Gospod, Bog tvoj, preda ti ih u ruke i zarobiš ih
mnogo,
11 te ugledaš u roblju lijepu ženu i poželiš da je uzmeš za ženu,
12 odvedi je kući svojoj, i ona neka obrije glavu i obreže nokte;
13 odbaci s nje haljine u kojima je zarobljena, pa neka sjedi u kući tvojoj i žali za ocem
svojim i materom svojom mjesec dana; zatim idi k njoj, imaj je, i ona će ti biti žena.
14 Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je neka ide kuda joj je drago, ali je ne prodaj za
novac, da ne trguješ njome jer si je osramotio.
15 Tko bi imao dve žene - jednu koju voli, a drugu koju ne voli - i one bi rodile sinove, i
mila i nemila, a prvorođenac bi bio od nemile,
16 onda kad dođe vrijeme da podijeli sinovima imanje, on ne može prvorođencem učiniti
sina od mile preko sina od nemile koji je prvorođenac;
17 nego će za prvorođenca priznati sina od nemile i dat će mu dva dijela imanja svoga, jer
je on početak sile njegove; njegovo je pravo prvorodstva.
18 Tko bi imao sina neposlušnog i nepokornog, koji ne sluša oca svoga ni matere svoje, a
koga oni i kazniše pa opet ne sluša,
19 neka ga uzmu otac i mati i dovedu k starješinama grada svoga,
20 pa neka kažu starješinama grada svoga: ‘Evo sina našega koji je neposlušan i
nepokoran, koji ne sluša glasa našega i pravi nerede i opija se.’
21 Svi će ga ljudi grada njegova kamenovati, i on će poginuti. Tako ćeš izvaditi zlo iz sebe,
da sav Izrael razumije i da se boji.
22 Ako se učini da umre čovjek koji je počinio zločin koji zaslužuje smrt, i ako si ga objesio
na drvo,
23 leš njegov neće prenoćiti na drvetu; nego ćeš ga u isti dan sahraniti, jer onaj koji je
obješen prokletstvo je pred Bogom, i ti nećeš oskvrnuti zemlju koju ti je Gospod, Bog tvoj,
dao u baštinu.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 22
1 “Ako vidiš vola ili ovcu brata svoga da luta, nećeš se okrenuti na drugu stranu, nego ćeš
ih odvesti bratu svomu.
2 Ako brat tvoj nije blizu ili ga ti ne znaš, odvest ćeš ih svojoj kući da budu kod tebe dok ih
brat tvoj ne potraži, a tada ćeš mu ih predati.
3 Tako ćeš učiniti i s magarcem njegovim i s haljinama njegovim; tako ćeš učiniti sa
svakom izgubljenom stvari brata svoga kad je on izgubi a ti je nađeš; nećeš se okrenuti na
drugu stranu.
4 Ako vidiš magarca ili vola brata svoga pala na putu, nećeš skrenuti s puta, nego ćeš mu
pomoći da ga podigne.
5 Žena neće nositi muško odijelo, a muškarac se neće oblačiti u ženske haljine, jer je gad
pred Gospodom, Bogom svojim, tko god tako čini.
6 Ako naiđeš putem na ptičje gnijezdo, na nekom drvetu ili na zemlji, s ptićima ili s jajima
te s majkom koja leži na ptićima ili na jajima,
7 nećeš uzeti majku sa ptićima; pustit ćeš majku da odleti i uzet ćeš samo ptiće, da bi bio
sretan i da bi ti se produljili dani tvoji.
8 Ako sagradiš novu kuću, načinit ćeš naslon oko krova svoga da ne bi navukao krvi na
dom svoj ako bi tko s njega pao.
9 Ne sij u vinogradu svome razna sjemenja, da ne bi izgubio i rod od sjemena koji posiješ i
rod od vinograda.
10 Ne ori na volu i na magarcu zajedno.
11 Ne oblači haljine tkane od vune i od lana.
12 Napravi rese na četiri kraja haljine koju oblačiš.
13 Ako se netko oženi, a žena mu omrzne pošto se sastao s njom
14 pa je pripiše loših stvari i proširi zao glas o njoj govoreći: ‘Uzeh ovu ženu, sastah se s
njom, a ne nađoh je djevicom,’
15 tada će otac i mati mlade uzeti znake njezina djevičanstva i iznijet će ih pred starješine
grada, na vrata.
16 Otac mladin kazat će starješinama: ‘Dadoh kćer svoju ovom čovjeku za ženu, i ona mu
omrznu;
17 on je okrivljuje za loše stvari govoreći: nisam našao tvoju kćer djevicom. A sad evo
znaka djevičanstva kćeri moje.’ I oni će razastrti haljinu njezinu pred starješinama
gradskim.
18 Starješine gradske uhvatit će toga čovjeka i kazniti ga;
19 a za to što je kvario glas djevice Izraelove, osudit će ga na globu od sto šekela srebra,
koje će predati mladinu ocu. Ona će ostati njegova žena i on je neće moći otpustiti dok je
živ.
20 Ali ako je to istina, ako mlada nije bila djevica,
21 mlada će se izvesti na vrata oca njezina. Tu će je kamenovati ljudi iz grada, i ona će
umrijeti zato što je počinila sramotu u Izraelu, podajući se bludu u domu oca svoga. Tako
ćeš izvaditi zlo iz sebe.
22 Ako se uhvati čovjek koji leži s udatom ženom, oboje će se pogubiti - čovjek koji je
ležao sa ženom i žena. Tako ćeš izvaditi zlo iz Izraela.
23 Ako je djevojka isprošena kao djevica, a netko je sretne u gradu i legne s njom,
24 izvest ćete ih oboje na gradska vrata i kamenovati. Oni će umrijeti - djevojka što nije
viknula u gradu, a čovjek što je osramotio ženu bližnjega svoga. Tako ćeš izvaditi zlo iz
sebe.
25 Ali ako je čovjek u polju sreo isprošenu djevojku pa je silovao i legao s njom, tad će se
pogubiti samo čovjek koji je legao s njom.
26 Djevojci nećeš učiniti ništa; ona nije počinila zločin koji zaslužuje smrt, jer se u tom
slučaju radi kao kad čovjek skoči na bližnjega svoga pa mu uzme život.
27 Isprošena djevojka koju je čovjek sreo u polju mogla je viknuti a da je nitko ne čuje.
28 Ako čovjek sretne neisprošenu djevojku, uhvati je i legne s njom, i oni se zateknu,
29 tada će čovjek koji je s njom legao dati ocu djevojčinom pedeset šekela srebra, a zato
što ju je osramotio uzet će je za ženu i neće je moći otpustiti dok je živ.
30 Nitko neka se ne ženi ženom oca svoga i neka ne otkriva odar oca svoga.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 23
1 “U sabor Gospodnji neće ulaziti ni utučen ni uškopljen.
2 U sabor Gospodnji neće ulaziti onaj koji je rođen iz veze nedopuštene; ni deseto koljeno
njegovo neće ulaziti u sabor Gospodnji.
3 Ni Amonac ni Moabac neće ulaziti u sabor Gospodnji; ni deseto koljeno njihovo neće
ulaziti u sabor Gospodnji dovijeka,
4 jer oni ne iziđoše pred vas s hljebom i vodom na putu kad ste išli iz Egipta i najmiše
Bileama, sina Beorova, iz Petora u Mezopotamiji da te prokune.
5 Ali Gospod, Bog tvoj, ne htjede poslušati Bileama, nego ti Gospod, Bog tvoj, obrati
prokletstvo u blagoslov, jer te Gospod, Bog tvoj, ljubi.
6 Nećeš se starati ni o sreći ni o dobru njihovu nigda za svog vijeka.
7 Nećeš se gaditi na Edomca jer ti je brat; nećeš se gaditi na Egipćana jer si bio stranac u
njegovoj zemlji;
8 sinovi koji se od njih rode u trećemu koljenu ulazit će u sabor Gospodnji.
9 Kad budeš u ratu s neprijateljima svojim, čuvat ćeš se od svakoga zla.
10 Ako se među vama tko okaljao od čega što mu se noću dogodi, izići će iz tabora i neće
ulaziti u tabor.
11 Predvečer će se oprati vodom, a kad sunce zađe, ući će u tabor.
12 Imat ćeš mjesto izvan tabora kamo ćeš izlaziti.
13 Imat ćeš lopaticu u svojoj opremi, pa kad iziđeš, kopaj njome, a kad se vraćaš, zatrpaj
svoju nečist.
14 Jer Gospod, Bog tvoj, ide usred tabora tvoga da te izbavlja i da ti preda neprijatelje
tvoje; zato tvoj tabor treba biti svet, da Gospod ne vidi u tebe nikakve nečistoće, da se ne
bi odvratio od tebe.
15 Nećeš izdati roba gospodaru njegovu kad ovaj utekne k tebi od gospodara svoga;
16 nego će on ostati kod tebe, usred tebe, u mjestu koje izbere u kojem tvom gradu gdje
mu bude drago; nećeš ga mučiti.
17 Neće biti bludnice između kćeri Izraelovih ni bludnika među sinovima Izraelovim.
18 Nećeš nositi u dom Gospoda, Boga svoga, ni po kakvom zavjetu bludničku plaću ni
cijenu od psa, jer je oboje gad pred Gospodom, Bogom tvojim.
19 Nećeš tražiti od brata svoga dobit ni na novac, ni na hranu, ni na bilo što što se na dobit
posuđuje.
20 Od stranca moći ćeš vući dobit, ali je nećeš vući od brata svoga, da bi te blagoslovio
Gospod, Bog tvoj, u svemu za što se prihvatiš rukom svojom u zemlji u koju ideš da je
zauzmeš.
21 Ako učiniš zavjet Gospodu, Bogu svome, ne oklijevaj ga ispuniti, jer će ti Gospod, Bog
tvoj, tražiti račun i ti bi na sebe navukao grijeh.
22 Ako se ne zavjetuješ, neće na tebi biti grijeha.
23 Ali ono što ti iziđe iz usta, ono ćeš držati i izvršiti; zato ćeš izvršiti zavjet koji budeš dao
svojevoljno Gospodu, Bogu svome, i koji budu usta tvoja izgovorila.
24 Ako uđeš u vinograd bližnjega svoga, moći ćeš jesti grožđa po miloj volji dok se ne
nasitiš; ali ga nećeš stavljati u posudu.
25 Ako uđeš u usjev bližnjega svoga, moći ćeš trgati klasje rukom ali nećeš zamahnuti
srpom u usjev bližnjega svoga.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 24
1 “Kad netko uzme ženu pa se dogodi da mu ona ne bude mila zato što on nađe na njoj
nešto sramotno, napisat će joj otpusno pismo, i pošto joj ga preda u ruke, otpustit će je iz
svoje kuće.
2 Ona će otići od njega, ići će, i moći se postati žena drugog čovjeka.
3 Ako ovaj drugi muž omrzne na nju i napiše joj otpusno pismo te joj ga uruči i otpusti je
iz svoje kuće, ili ako umre ovaj drugi muž koji se oženi njome,
4 tada prvi muž koji je bijaše otpustio neće moći da je opet uzme za ženu, pošto se ona
oskvrnula, jer je to gad pred Gospodom, a ti nećeš teretiti grijehom zemlju koju ti Gospod,
Bog tvoj, daje u baštinu.
5 Tko se uskoro bude oženio, neće ići u vojsku i nećeš mu nametati nikakav posao; bit će
oslobođen na godinu dana zbog svoje obitelji i obradovat će ženu koju je uzeo.
6 Neće se uzimati u zalog gornji ni donji žrvanj; jer bi to značilo uzimati u zalog sam život.
7 Tko se nađe da je ukrao čovjeka između braće svoje, sinova Izraelovih, i napravio od
njega svog roba ili ga prodao, taj će se kradljivac kazniti smrću. Tako ćeš izvaditi zlo iz
sebe.
8 Čuvaj se rane od gube i pazi dobro da činiš sve što vas uče svećenici, leviti; držite i činite
kao što sam im ja naredio.
9 Sjeti se što je Gospod, Bog tvoj, učinio Mirjami putem dok ste izlazili iz Egipta.
10 Kad ti bližnji tvoj bude što dužan, nećeš ulaziti u kuću njegovu da mu uzmeš zalog;
11 stajat ćeš vani, a onaj koji ti je dužan iznijet će ti van svoj zalog.
12 Ako je taj čovjek siromah, nećeš leći zadržavši njegov zalog;
13 vratit ćeš mu ga o zalazu sunčanom da bi te on, ležeći u svojim haljinama, blagoslivljao;
i to će ti se računati u pravdu pred Gospodom, Bogom tvojim.
14 Nećeš mučiti najamnika siromašnog i ubogog, bio on jedan od braće tvoje ili stranac
koji je kod tebe u zemlji tvojoj, na vratima tvojim.
15 Predat ćeš mu najam dana njegovog prije nego što sunce zađe; jer je on siromah i nije
mu lako čekati. Inače bi on zavapio k Gospodu, i ti bi na sebe naprtio grijeh.
16 Neće se činiti da očevi umru za djecu, i neće se činiti da djeca umru za očeve; učinit će
se da svaki umre za svoj grijeh.
17 Nećeš povrijediti pravo strancu ni siroti, i nećeš uzimati u zalog udovičke haljine.
18 Sjeti se da si bio rob u Egiptu i da te odande Gospod, Bog tvoj, iskupio; zato ti dajem ove
zapovijedi da ih izvršiš.
19 Kad žanješ ljetinu na njivi svojoj i zaboraviš koji snop na njivi, nećeš se vraćati da ga
uzmeš; on će biti za stranca, za sirotu i za udovicu, da bi te blagoslovio Gospod, Bog tvoj, u
svakom poslu ruku tvojih.
20 Kad treseš masline, nećeš zagledati granu po granu pošto otreseš; ostat će za stranca,
za sirotu i za udovicu.
21 Kad bereš vinograd, nećeš pabirčiti pošto obereš; ostat će za stranca, za sirotu i za
udovicu.
2pomeni se da si bio rob u zemlji egipatskoj; zato ti dajem ove zapovijedi da ih izvršiš.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 25
1 “Kad ljudi koji imaju raspre među sobom stanu pred sud da im se sudi, tada će se pravi
opravdati, a krivi osuditi.
2 Ako krivi zaslužuje batine, sudac će narediti da se povali i da mu se udari broj udaraca
prema težini njegove krivice.
3 Neće mu se dati više od četrdeset udaraca, da se ne ucvili brat tvoj pred očima tvojim
kad bi mu se udarilo više udaraca.
4 Nećeš stavljati nagubice volu kad vrše.
5 Kad braća žive zajedno, pa jedan od njih umre i ne ostavi djece, žena umrloga neće se
udati iz kuće za tuđina, nego će djever njen otići k njoj i oženit će se njome kao djever.
6 Prvi sin koga ona rodi naslijedit će umrloga brata i nazvat će se njegovim imenom, da se
ne izbriše ime njegovo iz Izraela.
7 Ako taj čovjek neće uzeti svoju snahu, snaha će njegova ići na vrata pred starješine i
reći: ‘Moj djever neće da podigne ime brata svoga u Izraelu; neće da se oženi mnome po
pravu djeverskome.’
8 Starješine grada pozvat će ga i govorit će s njim. Ako on i dalje ne pristane i reče: ‘Neću
da je uzmem,’
9 onda će snaha njegova pristupiti k njemu pred starješinama, izuti mu obuću s noge i
pljunuti mu u lice. I uzevši riječ, reći će: ‘Tako će se činiti čovjeku koji neće da podigne
dom brata svoga.’
10 I dom njegov nazvat će se u Izraelu dom bosoga.
11 Ako se ljudi među sobom svađaju, pa dođe žena jednoga od njih da oslobodi muža
svoga od ruke onoga koji ga tuče, pa se maši rukom svojom i uhvati ga za sramne dijelove
tijela,
12 odsjeći ćeš joj ruku, nećeš za nju imati milosrđa.
13 Nećeš u torbi svojoj imati dva utega - jedan veliki i jedan mali.
14 Nećeš imati u kući svojoj dvije efe - jednu veliku i jednu malu.
15 Imat ćeš uteg točan i prav, efu točnu i pravu, da bi ti se produljili dani u zemlji koju ti
Gospod, Bog tvoj, daje.
16 Jer koji god tako što čini, tko god koje zlodjelo počini, gad je pred Gospodom, Bogom
tvojim.
17 Sjeti se što ti je učinio Amalek na putu dok ste izlazili iz Egipta,
18 kako te dočekao na putu i kako te bez straha pred Bogom napao s leđa, sve koji bijahu
zaostali od umora, dok si i sam bio sustao i iznemogao.
19 Kad Gospod, Bog tvoj, pošto te izbavi od svih neprijatelja tvojih okolo tebe, smiri te u
zemlju koju ti Gospod, Bog tvoj, daje u baštinu, izbriši spomen na Amaleka pod nebom. Ne
zaboravi!”
LB) Ponovljeni Zakon glava 26
1 “Kad uđeš u zemlju koju ti Gospod, Bog tvoj, daje u baštinu i uzmeš je i naseliš se u njoj,
2 uzet ćeš prvine od svakoga voća koje ćeš ubrati u zemlji koju ti Gospod, Bog tvoj, daje,
stavit ćeš ih u jednu košaricu i ići ćeš na mjesto koje Gospod, Bog tvoj, izabere da ondje
nastani ime svoje.
3 Prikazat ćeš se svećeniku koji bude onda u službi i reći ćeš mu: ‘Izjavljujem danas pred
Gospodom, Bogom tvojim, da sam ušao u zemlju za koju se Gospod zakle ocima našim da
će nam je dati.’
4 Svećenik će uzeti košaricu iz tvoje ruke i stavit će je pred žrtvenik Gospoda, Boga tvoga.
5 Ti ćeš opet uzeti riječ i reći ćeš pred Gospodom, Bogom svojim: Otac moj bijaše
aramejska skitnica; on siđe u Egipat s malo čeljadi i nastani se ondje; ondje on posta velik,
silan i mnogobrojan narod.
6 Egipćani nas mučiše i gnjaviše i udariše teško ropstvo na nas.
7 Zavapismo Gospodu, Bogu otaca svojih. Gospod ču glas naš i vidje trud naš, muke i
nevolje naše.
8 I izvede nas Gospod iz Egipta rukom krepkom i mišicom podignutom, strahotama
velikim, znacima i čudesima.
9 Dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju u kojoj teče med i mlijeko.
10 I sad, evo, donosim prvine od roda ove zemlje koju si mi ti, Gospode, dao. Ti ćeš ih
staviti pred Gospoda, Boga svoga, i poklonit ćeš se pred Gospodom, Bogom svojim.
11 Zatim ćeš se veseliti zajedno s levitom i sa strancem koji je usred tebe za sva dobra koja
ti Gospod, Bog tvoj, dade - tebi i domu tvome.
12 Kad odvojiš sve desetine od plodova svojih treće godine, godine desetina, dat ćeš je
levitu, strancu, siroti i udovici; i oni će jesti i nasitit će se pred vratima tvojim.
13 Reći ćeš pred Gospodom, Bogom svojim: ‘Odvojih od doma svoga što je sveto i dadoh
levitu, strancu, siroti i udovici, po svim zapovijedima koje si mi dao; ne prestupih niti
zaboravih ni jednu od tvojih zapovijedi.
14 Ne jedoh ništa od tih stvari u žalosti svojoj; ništa nisam iznio za koju nečistu upotrebu,
niti što dadoh na mrtvaca; slušao sam glas Gospoda, Boga svoga, učinio sam po svim
naredbama koje si mi dao.
15 Pogledaj iz svetog stana svoga, s neba, i blagoslovi narod svoj Izraela i zemlju koju si
nam dao, kao što si se zakleo ocima našim, zemlju u kojoj teče med i mlijeko.’
16 Danas ti Gospod, Bog tvoj, zapovijeda da izvršavaš ove zakone i ove naredbe; ti ćeš ih
držati i izvršit ćeš ih svim srcem svojim i svom dušom svojom.
17 Danas si učinio da Gospod obeća da će biti tvoj Bog da bi ti išao putovima njegovim, da
držiš zakone njegove, zapovijedi njegove i naredbe njegove te da slušaš njegov glas.
18 I danas je Gospod učinio da obećaš da ćeš biti njegov narod, kao što ti on reče, da bi
držao sve zapovijedi njegove,
19 da bi ti nad svim narodima koje je stvorio dao prvenstvo u slavi, u glasu i u
dostojanstvu, da bi bio narod svet Gospodu, Bogu svome, kao što ti je on to rekao.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 27
1 Mojsije i starješine Izraelove dadoše narodu ovu zapovijed: “Držite sve ove zapovijedi
koje vam ja danas propisujem.
2 Kad prijeđeš preko Jordana u zemlju koju ti daje Gospod, Bog tvoj, podignut ćeš velike
kamenove i namazat ćeš ih vapnom.
3 Na te kamenove napisat ćeš sve riječi ovoga zakona kad budeš prešao preko Jordana da
uđeš u zemlju koju ti Gospod, Bog tvoj, daje, u zemlju u kojoj teče med i mlijeko, kao što ti
reče Gospod, Bog otaca tvojih.
4 Kad budete prešli preko Jordana, podignut ćete na gori Ebalu te kamenove koje vam ja
danas naređujem da podignete i namazat ćete ih vapnom.
5 Ondje ćeš sazidati žrtvenik Gospodu, Bogu svome, žrtvenik od kamena, ali nećeš preko
njega prijeći željezom;
6 od klesana kamena sazidat ćeš žrtvenik Gospodu, Bogu svome, i na njemu ćeš prinositi
Gospodu, Bogu svome, žrtve paljenice;
7 prinosit ćeš žrtve zahvalnice i jest ćeš ih ondje, i veselit ćeš se pred Gospodom, Bogom
svojim.
8 Napisat ćeš na te kamenove sve riječi ovoga zakona; jasno ćeš ih urezati.”
9 Mojsije i svećenici, leviti, rekoše cijelom Izraelu: “Pazi, Izraele, i slušaj! Danas si postao
narod Gospoda, Boga svoga.
10 Slušat ćeš glas Gospoda, Boga svoga, i izvršit ćeš zapovijedi njegove i zakone njegove,
koje ti ja danas propisujem.”
11 Tog istog dana Mojsije dade narodu ovu zapovijed:
12 “Kad prijeđete preko Jordana, Šimun, Levi, Juda, Jisakar, Josip i Benjamin ostat će na
gori Gerizimu da blagoslivljaju narod,
13 a Ruben, Gad, Ašer, Zebulun, Dan i Neftali ostat će na gori Ebalu da izriču prokletstvo.
14 I leviti će uzeti riječ i reći će jakim glasom cijelom Izraelu:
15 Proklet bio čovjek koji načini lik rezan ili liven, gadost pred Gospodom, djelo ruku
umjetnika, i koji ga na sakriveno mjesto stavi! - A cijeli će narod odgovoriti i reći: Amen!
16 Proklet da je onaj koji prezre oca svoga ili mater svoju! - I cijeli će narod reći: Amen!
17 Proklet bio onaj koji pomakne među bližnjega svoga! - I cijeli će narod reći: Amen!
18 Proklet bio onaj koji zavede slijepca s puta! - I cijeli će narod reći: Amen!
19 Proklet bio onaj koji povrijedi pravo stranca, sirote i udovice! - I cijeli će narod reći:
Amen!
20 Proklet bio onaj koji legne sa ženom oca svoga, jer on otkriva odar oca svoga! - I cijeli
će narod reći: Amen!
21 Proklet bio onaj koji bi legao s kakvom životinjom! - I cijeli će narod reći: Amen!
22 Proklet bio onaj koji legne sa sestrom svojom, kćerkom oca svoga, ili kćerkom matere
svoje! - I cijeli će narod reći: Amen!
23 Proklet bio onaj koji legne s punicom svojom! - I cijeli će narod reći: Amen!
24 Proklet bio onaj koji udari bližnjega svoga iz potaje! - I cijeli će narod reći: Amen!
25 Proklet bio onaj koji primi poklon da prolije krv nevinoga! - I cijeli će narod reći:
Amen!
26 Proklet bio onaj koji ne ispuni riječi ovoga zakona i koji ih ne izvršava! - I cijeli će
narod reći: Amen!”
LB) Ponovljeni Zakon glava 28
1 “Ako slušaš glas Gospoda, Boga svoga, držeći i vršeći sve zapovijedi njegove koje ti ja
danas propisujem, uzvisit će te Gospod, Bog tvoj, iznad svih naroda na zemlji.
2 Evo svih blagoslova koji će doći na te i koji će biti tvoj dio ako slušaš glas Gospoda, Boga
svoga.
3 Blagoslovljen ćeš biti u gradu i blagoslovljen ćeš biti u polju.
4 Blagoslovljen će biti plod utrobe tvoje, i plod zemlje tvoje, i plod stoke tvoje, mlad
krupne i mlad sitne stoke tvoje.
5 Blagoslovljene će biti kotarica tvoja i naćve tvoje.
6 Blagoslovljen ćeš biti pri dolasku svome i blagoslovljen ćeš biti pri polasku svome.
7 Dat će ti Gospod pobjedu nad neprijateljima tvojim koji ustanu na te; jednim će putem
izlaziti na te, a na sedam će putova bježati od tebe.
8 Gospod će zapovjediti blagoslovu da bude s tobom u žitnicama tvojim i u svim radovima
tvojim. I blagoslovit će te u zemlji koju ti daje Gospod, Bog tvoj.
9 Ti ćeš biti za Gospoda svet narod, kao što ti se zakleo, kad držiš zapovijedi Gospoda,
Boga svoga, i ideš putovima njegovim.
10 Svi će narodi na zemlji vidjeti da se ime Gospodnje priziva na tebe, i bojat će se tebe.
11 Učinit će Gospod da si obilan svakim dobrom - plodom utrobe svoje, i plodom stoke
svoje, i plodom zemlje svoje u zemlji za koju se Gospod zakleo ocima tvojim da će ti je
dati.
12 Otvorit će ti Gospod dobru riznicu svoju, nebo, da dade kišu zemlji tvojoj na vrijeme, i
blagoslovit će svako djelo tvojih ruku te ćeš davati u zajam mnogim narodima, a sam
nećeš uzimati u zajam.
13 Učinit će te Gospod, Bog tvoj, da si glava, a ne rep, i bit ćeš uvijek na visini i nećeš
nikada biti u nizini ako slušaš zapovijedi Gospoda, Boga svoga, koje ti ja danas propisujem
da ih držiš i vršiš
14 i ne odstupi ni od jedne zapovijedi koju ti ja danas dajem, ni desno ni lijevo, pristajući
za drugim bogovima da im služiš.
15 Ali ako ne slušaš glasa Gospoda, Boga svoga, da držiš i vršiš sve zapovijedi njegove i
zakone njegove koje ti ja danas propisujem, evo ti svih prokletstava koja će na te doći i
koja će biti tvoj dio.
16 ćeš biti u gradu i proklet ćeš biti u polju.
17 Proklete će biti kotarica tvoja i naćve tvoje.
18 Proklet će biti plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, mlad krupne i mlad sitne stoke
tvoje.
19 Proklet ćeš biti pri dolasku i proklet ćeš biti pri polasku.
20 Poslat će Gospod na tebe kletvu, rasap i pogibao u svim radovima ruku tvojih dokle se
ne zatreš i ne propadneš naprečac, zbog zloće djela svojih koja te navede da me ostaviš.
21 Učinit će Gospod, Bog tvoj, da se prilijepi za te kuga dokle te ne istrijebi iz zemlje u
koju ideš da je zauzmeš.
22 Udarit će te Gospod sušicom, groznicom, upalom, žegom usjalom, mačem, sušom i
medljikom, koje će te goniti dokle ne propadneš.
23 Nebo nad glavom tvojom bit će od bakra, a zemlja pod tobom od željeza.
24 Učinit će Gospod da kiša zemlji tvojoj bude prah i pepeo koji će padati s neba na te dok
se ne istrijebiš.
25 Učinit će Gospod, Bog tvoj, da te tuku neprijatelji tvoji; jednim ćeš putem izlaziti na
njih a na sedam ćeš puteva bježati od njih, i potucat ćeš se po svim kraljevstvima zemlje.
26 Leš tvoj bit će hrana svim pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim, i nitko ih neće
poplašiti.
27 Udarit će te Gospod egipatskim prištevima, čirevima, krastama i šugom, da se nećeš
moći iscijeliti.
28 Udarit će te Gospod ludilom, sljepilom i bjesnilom,
29 i ti ćeš pipkati usred dana kao što pipka slijepac po mraku, nećeš imati uspjeha u
svojim nastojanjima i bit ćeš svagda ugnjeten i opljačkan, a nitko ti neće pomoći.
30 Imat ćeš ženu, a drugi će čovjek s njom leći; sazidat ćeš kuću, a nećeš sjediti u njoj;
posadit ćeš vinograd, a nećeš ga brati.
31 Vol tvoj klat će se na tvoje oči, a ti ga nećeš jesti; otet će ti se magarac tvoj pred tobom i
neće ti se vratiti; ovce će se tvoje dati neprijatelju tvome, i nitko ti neće pomoći.
3inovi tvoji i kćeri tvoje dat će se drugom narodu; oči tvoje gledat će i kapat će jednako za
njima, i nemoćne će biti ruke tvoje.
33 Plod zemlje tvoje i svu muku tvoju izjest će narod koga ne znaš, i ti ćeš svagda biti
ugnjeten i gažen.
34 Poludjet ćeš od onoga što ćeš očima svojim gledati.
35 Udarit će te Gospod zlim prištem u koljenima i na bedrima, od kojeg se nećeš moći
izliječiti, udarit će te od stopala noge tvoje do tjemena.
36 Gonit će Gospod tebe i kralja tvoga, koga budeš nad sobom postavio, k narodu koga nisi
znao ni ti ni oci tvoji. I tu ćeš služiti drugim bogovima, drvetu i kamenu.
37 Bit ćeš čudo, i priča, i podsmijeh svima narodima u koje te Gospod odvede.
38 Mnogo ćeš sjemena iznositi u polje svoje, a malu ćeš žetvu požnjeti jer će ti je izgristi
skakavci.
39 Sadit ćeš i obrađivati vinograde, a nećeš piti vina niti ćeš brati berbu, jer će je izjesti
crvi.
40 Imat ćeš maslina u svoj zemlji svojoj, ali se nećeš namazati uljem, jer će opasti masline
tvoje.
41 Rodit ćeš sinove i kćeri, ali oni neće biti tvoji, jer će se u ropstvo odvoditi.
42 Gusjenice će izjesti sve voće tvoje i rod zemlje tvoje.
43 Stranac koji je kod tebe popet će se sve više iznad tebe, a ti ćeš padati sve niže.
44 On će tebi davati u zajam, a ne ti njemu; on će postati glava, a ti ćeš postati rep.
45 Sva će ova prokletstva doći na tebe i gonit će te i bit će tvoj dio dokle se ne istrijebiš,
jer nisi slušao glasa Gospoda, Boga svoga, ni držao zapovijedi njegove i zakone njegove
koje ti je propisao.
46 Ona će biti znak i čudo na tebi i na porodu tvome dovijeka.
47 Zato što nisi služio Gospodu, Bogu svome, radosna i vesela srca u svakom obilju,
48 služit ćeš neprijatelju svome koga će Gospod poslati na tebe, u gladi i u žeđi, u golotinji
i u svakoj oskudici. On će ti na vrat staviti željezni jaram dok te ne satre.
49 Podignut će Gospod na tebe narod izdaleka, s kraja zemlje, koji će se kao orao na tebe
zaletjeti, narod čiji jezik nećeš razumjeti,
50 narod okrutan koji neće poštovati starca niti će žaliti djeteta.
51 On će izjesti plod stoke tvoje i rod zemlje tvoje dok se ne istrijebiš; i neće ti ostaviti
ništa: ni žita, ni vina, ni ulja, ni ploda od krupne ni od sitne stoke dok te ne zatre.
52 Opkolit će te on na svim vratima tvojim dok ne popadaju zidovi tvoji, visoki i tvrdi
zidovi u koje se uzdaš u cijeloj zemlji svojoj; opkolit će te na svim vratima tvojim širom
cijele zemlje koju ti Gospod, Bog tvoj, daje.
53 Usred muke i tjeskobe koje će neprijatelji tvoji navaliti na tebe, jest ćeš plod utrobe
svoje, meso sinova svojih i kćeri svojih, koje ti da Gospod, Bog tvoj.
54 I najmekši i najnježniji među vama gledat će bez milosrđa na brata svoga i na ženu koja
mu na krilu sjedi i na sinove koje je štedio.
55 Nikome od njih neće dati mesa sinova svojih od kojih je sebi hranu spremio, jer neće
imati ništa drugo u muci i u tjeskobi koju će navaliti na tebe neprijatelj na svim vratima
tvojim.
56 Najmekša i najnježnija žena među vama, koja od mekoće i nježnosti nije bila navikla
stajati nogom svojom na zemlju, gledat će bez milosrđa na muža koji joj se na krilo
oslanja, na sina svoga i na kćer svoju;
57 i ona neće njima ništa dati od posteljice koja iziđe između nogu njezinih ni od djece
koju rodi, jer će ih u oskudici svojoj sebi krišom za hranu spremiti, u tjeskobi koju će
navaliti na tebe neprijatelj na svim vratima tvojim.
58 Ako ne držiš i ne vršiš sve riječi ovoga zakona, koje su napisane u ovoj knjizi, ne bojeći
se slavnoga i strahovitoga imena Gospoda, Boga svoga,
59 udarit će Gospod tebe i porod tvoj čudesno, ranama velikim i dugotrajnim, bolestima
dugim i ljutim.
60 Navest će na tebe sve bolesti egipatske, od kojih dršćeš, i one će se za tebe prilijepiti.
61 I navest će na tebe Gospod svakojake bolesti i rane koje nisu spomenute u ovoj knjizi,
dok se ne istrijebiš.
62 I pošto ste bili mnogobrojni kao zvijezde na nebu, ostat će vas samo mali broj, jer nisi
slušao glasa Gospoda, Boga svoga.
63 I kao što se Gospod radovao da vam dobro čini i da vas umnoži, tako će se radovati da
vas zatre i da vas istrijebi; i vi ćete biti iščupani iz zemlje u koju ideš da je zauzmeš.
64 Gospod će te rasijati po svim narodima, od jednog do drugog kraja zemlje, i ti ćeš tamo
služiti drugim bogovima koje nisi poznao ni ti ni očevi tvoji, drvetu i kamenu.
65 Usred tih naroda ti nećeš imati mira i nećeš naći mjesta za odmor stopala nogu svojih.
Gospod će učiniti da ti srce bude uznemireno, da ti iščile oči i da ti duša klone.
66 Život će ti visiti o niti, drhtat ćeš noću i danju, sumnjat ćeš u postojanje svoje. Od
straha kojim će uzdrhtati srce tvoje i pred onime što će gledati oči tvoje
67 jutrom ćeš reći: ‘Oh, kad bi već bilo veče!’, a s večeri ćeš reći: ‘Oh, kad bi već bilo jutro!’
68 I Gospod će te na lađama u Egipat vratiti, putem za koji ti rekoh: ‘Nećeš ga više vidjeti!’
Tu ćete se vi sami nuditi na prodaju neprijateljima svojim kao robovi i kao ropkinje; ali
nitko vas neće kupiti.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 29
1 Ovo su riječi saveza koji Gospod naredi Mojsiju da učini sa sinovima Izraelovim u zemlji
moapskoj, osim saveza koji bijaše sklopio s njima na Horebu.
2 Mojsije sazva sve sinove Izraelove i reče im: Vidjeli ste sve što učini Gospod na vaše oči u
zemlji egipatskoj faraonu i svim slugama njegovim u svoj zemlji njegovoj,
3 kušanja velika koja vidješe oči tvoje, znake i čudesa velika.
4 Ali vam do ovoga dana ne dade Gospod srce da razumijete, ni očiju da vidite, ni ušiju da
čujete.
5 Ja te vodih četrdeset godina po pustinji; haljine tvoje ne izderaše se na tebi, niti se obuća
tvoja izderala na nogama tvojim;
6 ne jedoste kruha i ne piste vina ni žestoka pića da poznate da sam ja Gospod, Bog vaš.
7 Dođoste na ovo mjesto. Sihon, kralj hešbonski, i Og, kralj bašanski, iziđoše pred nas u
boj, i pobismo ih.
8 Uzesmo zemlju njihovu i dadosmo je plemenu Rubenovom i plemenu Gadovom i
polovici plemena Manašeova.
9 Vi ćete, dakle, držati riječi ovoga saveza i vršiti ih, kako biste uspjeli u svakom radu
svome.
10 Vi stojite danas svi pred Gospodom, Bogom svojim, svi vi, glavari plemena vaših,
starješine vaše i upravitelji vaši, svi ljudi Izraelci,
11 djeca vaša, žene vaše i stranac koji je u vašem taboru, i onaj koji ti siječe drva, i onaj
koji ti nosi vodu.
12 Vi stojite da uđete u savez Gospoda, Boga svoga, u savez ovaj zakletvom zaključen i koji
Gospod, Bog tvoj, čini danas s tobom,
13 da te danas postavi sebi za svoj narod i da ti on bude Bog, kao što ti reče i kao što se
zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu.
14 Ovaj savez zakletvom zaključen ne činim ja samo s vama;
15 nego i sa svima koji danas stoje ovdje s nama pred Gospodom, Bogom našim, i sa onima
koji nisu danas ovdje s nama.
16 Vi znate kako smo živjeli u zemlji egipatskoj i kako smo prošli kroz narode kroz koje
ste prošli.
17 Vidjeli ste gadosti njihove i idole njihove od drveta i od kamena, od srebra i od zlata,
koji su kod njih.
18 Neka ne bude među vama čovjeka ni žene, ni roda ni plemena, kome bi se danas srce
odvratilo od Gospoda, Boga našega, da ide služiti bogovima onih naroda; da ne bude među
vama korijena na kojem bi rastao otrov ili pelin.
19 Da se nitko, čuvši riječi ovoga zakletvom zaključenog saveza, ne pohvali u srcu svome
govoreći: ‘Imat ću mir svoj pa i išao ja za žudnjama srca svoga, ako dodam i pijanstvo
žeđi!’
20 Njemu neće Gospod oprostiti. Nego će se onda raspaliti gnjev Gospodnji i ljubomora
njegova na toga čovjeka. Na njega će pasti sva prokletstva koja su u ovoj knjizi napisana.
Gospod će izbrisati ime njegovo pod nebom.
21 Izlučit će ga Gospod, na propast njegovu, iz svih plemena Izraelovih po svim
prokletstvima saveza napisanog u ovoj knjizi zakona.
22 I budući naraštaji, djeca vaša koja će se poslije vas roditi i stranac koji će iz daleke
zemlje doći - kad vide rane i bolesti kojima Gospod bude udario ovu zemlju,
23 kad vide zemlju ovu spaljenu sumporom i solju u kojoj niti se sije niti što niče, niti
raste kakva biljka, kao kad propadoše Sodoma i Gomora, Adma i Sebojim, koje Gospod
zatre u gnjevu svome i u jarosti svojoj 24 svi će narodi reći: ‘ Zašto učini to Gospod ovoj zemlji? Zašto ovaj žestoki, ovaj veliki
gnjev?’
25 I odgovotit će se: ‘Jer napustiše savez Gospoda, Boga otaca svojih, koji on učini s njima
kad ih izvede iz zemlje egipatske;
26 jer odoše i služiše drugim bogovima i klanjaše im se, bogovima koje nisu poznavali i
koji im ništa ne dadoše.’
27 Zato se Gospod rasrdi na ovu zemlju i pusti na nju sva prokletstva zapisana u ovoj
knjizi.
28 Gospod ih iščupa iz zemlje njihove u gnjevu i u jarosti, u ljutini velikoj, i izbaci ih u
drugu zemlju, kao što se to danas vidi.”
29 Što je tajno, ono pripada Gospodu, Bogu našemu, a što je objavljeno, ono je naše i
sinova naših dovijeka, da bismo izvršavali sve riječi ovoga zakona.
LB) Ponovljeni Zakon glava 30
1 Kad te sve ovo snađe, blagoslov i prokletstvo koje iznosim preda te, ako ih se spomeneš
u srcu svome, gdje god bio među narodima u koje te protjera Gospod, Bog tvoj,
2 i obratiš se Gospodu, Bogu svome, i slušaš glas njegov, ti i sinovi tvoji, svim srcem svojim
i svom dušom svojom, u svemu što ti ja danas propisujem,
3 tada će Gospod, Bog tvoj, povratiti roblje tvoje i smilovat će se na tebe, pa će te opet
sabrati između svih naroda po kojima te bude rasijao Gospod, Bog tvoj.
4 Ako bi tko tvoj i na kraj svijeta bio izagnan, odande će te opet sabrati Gospod, Bog tvoj,
uzeti te,
5 i odvesti opet Gospod, Bog tvoj, u zemlju koju bijahu držali oci tvoji i držat ćeš je, i on će
ti učiniti dobra i umnožit će te više nego očeve tvoje.
6 Obrezat će Gospod, Bog tvoj, srce tvoje i srce poroda tvoga, da bi ljubio Gospoda, Boga
svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom, da bi živio a Gospod, Bog tvoj,
7 obratit će sva ova prokletstva na neprijatelje tvoje i na one koji su te mrzili i progonili.
8 I ti ćeš se vratiti Gospodu, slušat ćeš njegov glas i izvršit ćeš sve ove zapovijedi koje ti ja
danas propisujem.
9 Gospod, Bog tvoj, obasipat će te dobrim, čineći da ti bude sretan svaki rad ruku tvojih,
plod utrobe tvoje, plod stoke tvoje i plod zemlje tvoje; jer će se Gospod, Bog tvoj, opet
obradovati čineći ti dobro, kao što se radovao ocima tvojim,
10 kad budeš slušao glas Gospoda, Boga svoga, držeći zapovijedi njegove i naredbe
njegove napisane u knjizi ovoga zakona, kad se vratiš Gospodu, Bogu svome, svim srcem
svojim i svom dušom svojom.
11 Ova zapovijed koju ti ja danas propisujem niti je iznad tvoje snage, niti preko tvoga
domašaja.
12 Nije na nebu da kažeš: ‘Tko će se za nas popeti na nebo da nam je skine i kaže nam je da
je izvršimo?’
13 Nije preko mora da kažeš: ‘Tko će za nas prijeći preko mora da nam je donese i kaže
nam da je izvršimo?’
14 Nego ti je ona sasvim blizu, u ustima tvojim i u srcu tvome, da je izvršiš.
15 Gle, iznosim danas preda te život i dobro, smrt i zlo.
16 Jer ti danas propisujem da ljubiš Gospoda, Boga svoga, da hodiš putevima njegovim i da
držiš zapovijedi njegove, zakone njegove i naredbe njegove, da bi živio i namnožio se te
da bi te blagoslovio Gospod, Bog tvoj, u zemlji u koju ideš da je drži
17 Ali ako zastrani srce tvoje i ne slušaš, ako se pustiš zavisti da se klanjaš drugim
bogovima i njima služiš,
18 izjavljujem vam danas da ćete propasti i da nećete produljiti dane svoje u zemlji u koju
ideš da je držiš.
19 Svjedočim vam danas nebom i zemljom da sam stavio pred vas život i smrt, blagoslov i
prokletstvo. Izaberi život da živiš ti i potomstvo tvoje,
20 da ljubiš Gospoda, Boga svoga, da slušaš glas njegov i da se njega držiš; jer o tome ovisi
život tvoj, i produženje dana tvojih, i samo ćeš tako moći ostati u zemlji za koju se Gospod
zakleo da će je dati ocima tvojim - Abrahamu, Izaku i Jakovu
LB) Ponovljeni Zakon glava 31
1 Mojsije kaza još ove riječi svemu Izraelu:
2 “Imam danas sto i dvadeset godina; neću moći više izlaziti i dolaziti; i Gospod mi reče:
‘Nećeš prijeći preko tog Jordana.’
3 Gospod će, Bog tvoj, ići pred tobom i istrijebit će one narode ispred tebe, a ti ćeš im
postati gospodar. Jošua će ići pred tobom, kao što reče Gospod.
4 Gospod će učiniti tim narodima kao što je učinio Sihonu i Ogu, kraljevima amorejskim,
koje je uništio zajedno sa zemljom njihovom.
5 Gospod će vam ih predati, i vi ćete postupiti po svim zapovijedima koje sam vam dao.
6 Budite srčani i hrabri, ne bojte se i ne plašite se njih; jer Gospod, Bog tvoj, ide s tobom, i
on te neće napustiti.”
7 Mojsije pozva Jošuu i reče mu pred svim Izraelom: “Budi srčan i hrabar; jer ćeš ti ući s
ovim narodom u zemlju za koju se Gospod zakleo ocima njihovim da će im je dati, i ti ćeš
im je predati u baštinu.
8 Gospod će pred tobom ići i bit će s tobom, neće odstupiti od tebe i neće te napustiti. Ne
boj se i ne plaši se.”
9 Mojsije napisa ovaj zakon i dade ga svećenicima, sinovima Levijevim, koji nošahu kovčeg
saveza Gospodnjeg, i svim starješinama Izraelovim.
10 Mojsije im dade ovu zapovijed: “Svake sedme godine, u vrijeme godine oproštenja na
Blagdan sjenica,
11 kad sav Izrael stane pred Gospoda, Boga svoga, na mjestu koje on izabere, čitat ćeš ovaj
zakon pred svim Izraelom.
1abrat ćeš narod, ljude i žene, djecu i strance koji budu na vratima tvojim, da te čuju i da
se nauče bojati Gospoda, Boga vašega, i držati i vršiti sve riječi ovoga zakona.
13 I sinovi njihovi koji ga još ne poznaju čut će ga i naučit će se bojati Gospoda, Boga
vašega, dokle god živite u zemlji koju ćete zauzeti pošto prijeđete preko Jordana.”
14 Gospod reče Mojsiju: “Evo, bliži se vrijeme da umreš. Pozovi Jošuu i stanite obojica u
šatoru od sastanka. Dat ću mu svoje zapovijedi.” Mojsije i Jošua pođoše i stadoše u šatoru
od sastanka.
15 Gospod se pojavi nad vratima od šatora u stupu od oblaka.
16 Gospod reče Mojsiju: “Evo, počinut ćeš s ocima svojim. A narod ovaj ustat će i razbludit
će se pored tuđih bogova zemlje u koju ide i napustit će me, prekinuvši savez moj koji
učinih s njim.
17 Tad će se raspaliti gnjev moj na njega. Napustit ću ih, sakrit ću lice svoje od njih. On će
biti progutan, postat će plijenom mnogih zala i nevolja, a onda će reći: ‘Ne snađoše li me
ova zla zato što Bog moj nije usred mene?’
18 A ja ću onda sakriti lice svoje za sva zla koja budu učinili obrativši se k drugim
bogovima.
19 A sad napišite ovu pjesmu. Nauči sinove Izraelove; stavi im je u usta, da mi ta pjesma
bude svjedok na sinove Izraelove.
20 Jer ću ja odvesti ovaj narod u zemlju za koju se zakleh ocima njegovim, u zemlju u kojoj
teče med i mlijeko; ondje će on jesti, nasitit će se i ugojit će se; pa će se obratiti drugim
bogovima i njima će služiti, a mene će prezreti i prekršit će
21 a kad ga snađu mnoga zla i nevolje, onda će ta pjesma, koja se neće zaboraviti i koju će
potomci njegovi u ustima imati, svjedočiti o ovom narodu. Jer ja znam naklonosti njegove,
koje se već danas pojavljuju, još prije nego ga uvedem u zemlju za ko
22 Tog dana napisa Mojsije tu pjesmu i nauči sinove Izraelove.
23 Gospod dade zapovijedi svoje Jošui, sinu Nunovu, govoreći: “Budi srčan i hrabar, jer ćeš
ti uvesti sinove Izraelove u zemlju za koju im se zakleh, i ja ću biti s tobom.”
24 Kad Mojsije napisa riječi ovoga zakona u knjigu,
25 dade ovu zapovijed levitima koji nošahu kovčeg saveza Gospodnjeg:
26 “Uzmite ovu knjigu zakona i stavite je pokraj kovčega saveza Gospoda, Boga svoga, i
ona će biti svjedok na tebe.
27 Jer ja znam buntovni duh tvoj i tvrdoću vrata tvoga. Ako ste vi buntovni prema
Gospodu dok sam ja još živ među vama, koliko li ćete biti kad umrem.
28 Skupite k meni sve starješine plemena svojih i upravitelje svoje: kazat ću pred njima
ove riječi i uzet ću za svjedoke nebo i zemlju.
29 Jer ja znam da ćete se poslije smrti moje pokvariti i saći s puta koji vam propisah, te će
vas naposljetku snaći zlo kad budete činili što je zlo u očima Gospodnjim, srdeći ga djelom
svojih ruku.”
30 I Mojsije izgovori riječi ove pjesme pred cijelim zborom Izraelovim:
LB) Ponovljeni Zakon glava 32
1 “Slušajte, nebesa, hoću da govorim; i zemlja nek čuje riječi usta mojih.
2 Poruka moja nek se kao kiša spusti, kao rosa moja riječ nek padne, kao sitna kiša na
meku travu kao krupne kaplje na jedru travu;
3 jer ću ime Gospoda objaviti. Veličajte Boga našega!
4 On je stijena naša! Savršeno je njegovo djelo. I pravi su putovi njegovi; vjeran je on Bog,
nema u njemu nepravde, pravedan je i istinit,
4 Glad će ih iscijediti i groznica tresti i bolesti strašne gristi. I zube ću zvjerske na njima
nadražiti i ujed zmijski.
5 Ako se oni pokvariše, je li on zato kriv? Ne, njihovo to je nevaljalstvo; to je narod loš i
pokvaren, nisu sinovi njegovi!
6 Tako li zar vraćaš ti Gospodu, o narode ludi i bezumni? Nije li on otac i stvoritelj tvoj?
Nije li on onaj koji te načini i stvori?
7 Spomenite se starih dana, pogledajte na godine prošlih naraštaja. Pitajte očeve svoje da
vam oni kažu, starce svoje da vam pripovijedaju.
8 Kad Svevišnji razda baštinu narodima, kada ljudske sinove razdijeli, tad postavi međe
narodima po broju sinova Izraela.
9 Jer dio Gospodnji, to je narod njegov, Jakov je dio baštine njegove.
10 Nađe ga očajna u zemlji pustoj, u pustinji prepunoj jauka; primi ga i stara se za njega,
čuva ga k’o zjenicu oka svog.
11 Kao što orao koji orliće svoje budi, nad ptićima svojima se diže, širi krila svoja i hvata
ih, i na svojim krilima ih nosi,
12 tako njega Gospod je vodio i ni jedan bog tuđ nije s njime bio.
13 on ga je izveo na visine zemlje i rod poljski Izrael je jeo; dao mu je med iz stijene da ga
siše, ulje što se cijedi iz litice tvrde;
14 dao mu je pavlaku od krava i mlijeko od stada, dao mu je pretilinu jaganjaca, telića s
Bašana i jarića s bijelim brašnom pšeničnim; i pio si krv od grožđa, vino.
15 Izrael se ugoji i zarita se; - ugojio si se, udebljao i zasalio - i napusti Boga koji ga stvori, i
spasenja svoga stijenu prezre.
16 Nadražiše ga tuđim bogovima, gadovima njega razgnjeviše;
17 prinesoše žrtve idolima koji nisu Bog, bogovima njima nepoznatim, bogovima novim,
koji se odskora pojaviše, pred kojima oci vaši nikada straha ne imaše.
18 Napustio si grad koji ti život dade, zaboravio Boga, stvoritelja svoga.
19 I to vidje Gospod pa odbaci sinove i kćeri svoje koji ga nadražiše.
20 ‘Sakrit ću ja od njih lice svoje’, reče, ‘i vidjet ću kakav će im biti kraj;’ jer su rod
pokvaren, sinovi u kojima nema vjere.
21 Nadražiše me bogom koji nije Bog, razgnjeviše me taštim idolima svojim. Ja ću sad njih
nadražiti narodom koji nije narod, bezumnim narodom njih ću sad ja nadražiti.
22 Jer zaplamti oganj gnjeva moga i do dna će Šeola paliti, proždrijet će i zemlju i žetvu
njezinu i temelje popalit će gora.
23 Zgrnut ću ja na njih sve nevolje, sve ću strijele svoje na njih pustit.
25 Na polju će mač ubijati, a po stanovima strah ih satirati; pokosit će momke i djevojke i
djecu i starce sijede.
26 Rekao bih: dahom ću ih svojim iščupati, utrt ću i uspomenu njihovu međ ljudima.
27 Al’ se plašim uvreda dušmanskih, da se ne bi dušmani ponijeli i rekli: ‘Ruka se je naša
uzvisila, nije Gospod sve ovo činio.’
28 To je narod koji je razum izgubio, nema u njemu pameti.
29 Da su mudri razumjeli bi, znali bi za kraj koji ih čeka!
30 Kako bi sam jedan tisuću gonio, a dvojica deset tisuća, da ih nije Stijena njihova
prodala, da ih Gospod predao nije?
31 Jer stijena njihova nije kao naša Stijena, neprijatelji naši neka sami o tom sude. 32 Ali je loza njihova od loze sodomske iz gomorskih vinograda; grožđe je njihovo grožđe
otrovano, gorki su im grozdovi njihovi;
33 vino je njihovo otrov od zmajeva, ljuti jed otrovnice.
34 Nije li to spremljeno kod mene, u riznicama mojim pečaćeno?
35 Moja će osveta i odmazda biti kada noga njihova popuzne! Jer je blizu dan propasti
njihove i sudbina primiče se njihova.
36 Gospod će narodu svom suditi; ali će se svojim smilovat slugama, kada vidi da im snaga
smalaksava, i da više ni roba ni slobodnog nema.
37 I kazat će: ‘Gdje su bogovi njihovi, stijena u koju se uzdavahu,
38 bogovi što salo od žrtava njihovih jeđahu, i pijahu vino ljevanica njihovih? Nek ustanu i
pomognu vama i zaštitom svojom vas pokriju!
39 Znajte dakle da sam samo ja Bog, i da nema drugog boga pored mene. Ja i život i smrt
dajem, rane dajem i njih iscjeljujem, i nikoga nema koji bi se iz moje ruke izbavio.
40 Jer ja svoju ruku k nebu podižem, i ja kažem: ‘U vječnosti živim!’
41 Ako ja svoj mač blistavi oštrim, i ruka se moja pravde uhvati, svetit ću se neprijateljima
svojim i kaznit ću one koji mene mrze;
42 meso će im mač moj proždirati, krvlju ću ja strijele svoje napojiti, krvlju isječenih i
zarobljenih, kosmatim glavama dušmanskih glavara.
43 Pjevajte, narodi, slavu naroda njegovog! Jer krv slugu svojih Gospod osvećuje; on se
sveti neprijateljima njihovim, i okajanje zemlje i naroda svoga vrši.”
44 Mojsije dođe i izgovori pred narodom sve riječi ove pjesme. S njim bijaše Jošua, sin
Nunov.
45 Kad Mojsije izgovori sve riječi ove pjesme pred cijelim Izraelom,
46 on im reče: “Primite k srcu sve riječi kojima vas danas preklinjem da ih preporučite
sinovima svojim, da bi držali sve riječi ovoga zakona i vršili ih.
47 Jer nije to za vas beznačajno; to je život vaš, i time ćete produljiti dane svoje u zemlji
koju ćete zauzeti pošto prijeđete preko Jordana.”
48 Tog istog dana Gospod govori Mojsiju i reče:
49 “Popni se na ovo gorje abarsko, na goru Nebo, u zemlji moapskoj prema Jerihonu; i
pogledaj zemlju kanaansku koju dajem sinovima Izraelovim.
50 Ti ćeš umrijeti na gori na koju ćeš se peti i pridružit ćeš se k rodu svome, kao što umre
Aron, brat tvoj, na gori Horu i pridruži se rodu svome,
51 jer mi vi zgriješiste među sinovima Izraelovim na vodama Meribe u Kadešu i ne
proslaviste me među sinovima Izraelovim.
52 Pred sobom ćeš vidjeti zemlju; ali nećeš ući u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 33
1 Evo blagoslova kojim Mojsije, čovjek Božji, blagoslovi sinove Izraelove pred smrt svoju.
2 On reče: “Dođe Gospod sa Sinaja, nad njima se iz Seira podiže, zasja svjetlost njegova s
gore paranske, iziđe iz svetih mirijada svojih, i desnicom svojom dade im plamen zakona.
3 Jest, on voli narod; svi su sveci njegovi u rukama tvojim. Stadoše kod nogu tvojih, i
primiše riječi tvoje.
4 Mojsije zakon nama dade, baštinu zbora Jakovljeva.
5 On bijaše kralj u Izraelu kada se sabraše knezovi naroda i plemena Izraelova.
6 Neka živi Ruben! Neka ne umre, i ljudi njegovi neka se množe!”
7 A za Judu reče ovo: “Usliši, Gospode, glas Judin, i dovedi ga k narodu njegovu. Neka su
mu ruke krepke i budi mu u pomoći protiv dušmana njegovih!”
8 Za Levija reče: “Tumimi i Urimi predaše se svetome čovjeku koga si ti u Masi kušao, i s
kojim si se na vodi Meribi prepirao.
9 Levi reče za svog oca i za majku svoju: Ja ih nisam vidio! On braću svoju ne razabire i
sinove svoje ne poznaje. Jer oni riječi tvoje drže i savez tvoj čuvaju.
10 Oni uče naredbama tvojima Jakova i zakonu tvome Izraela. Oni meću kad pod nozdrve
tvoje i žrtve na žrtvenik tvoj.
11 Blagoslovi, Gospode, snagu njegovu! Primi djelo ruku njegovih, polomi leđa dušmana
njegovih, dušmani njegovi više da ne ustanu!”
12 Za Benjamina reče: “Miljenik je on Gospodnji. Bez straha će kod njega ostati. Gospod će
ga uvijek zaklanjati, i međ plećima će stanovati njegovim.”
13 Za Josipa reče: “Blagoslovit će Gospod zemlju njegovu, najboljim darom nebeskim,
rosom, i najboljim vodama što su dolje,
14 najboljim voćem sunca, najboljim voćem svakoga mjeseca,
15 najboljim plodom starih gora, najboljim plodom humova vječnih,
16 najboljim plodom i blagom što zemlja daje. Milost onog koji se u kupini pojavi neka
dođe na glavu Josipa, na čelo kneza braće svoje!
17 Veličanstvo on ima bika svog prvenca, rogovi njegovi rogovi su bivolski; njima će on
sve narode udariti, do krajnjih granica zemlje. Oni su mirijade Efrajima. Oni su mirijade
Manašea.”
18 Za Zebuluna reče: “Veseli se, Zebulune, u trkama svojim, i ti, Jisakare, u šatorima
svojim!
19 Zvat će oni narode na goru i prave će žrtve prinositi, jer žude za obiljem mora i za
blagom u pijesku skrivenom.”
20 Za Gada reče: “Blagoslovljen koji Gada na širinu stavlja! Gad kao lavica liježe, i rastrže
mišice i glavu.
21 On izabra prvine od zemlje, jer se tu čuva baština davaoca zakona. On krenu na čelu
naroda, on Gospodnju pravdu svu izvrši i naredbe njegove za Izrael.”
22 Za Dana reče: “Dan je mladi lav koji se iz Bašana zaleti.”
23 Za Neftalija reče: “Neftali će, milošću nasićen, i obasut blagoslovima Gospodnjim,
zapad i jug zauzeti.”
24 Za Ašera reče: “Blagoslovljen da je Ašer među sinovima Izraelovim, nek je on miljenik
braće svoje i nek nogu svoju u ulje zamače.
25 Nek su prijevornice tvoje od željeza i od bakra, i koliko dani tvoji trajala ti snaga tvoja!
26 Nitko nije kao Bog Izraelov; na nebesima se on nosi da ti u pomoć dođe, on se na
oblacima veličanstveno nosi.
27 Bog je vječno utočište, i zaklon je pod njegovim vječnim mišicama. On dušmana ispred
tebe odagna, i reče ti: ‘Zatri!’
28 Izrael je siguran u domu svome; čist protječe izvor Jakovljev zemljom pšenice i vina;
rosa kaplje iz neba njegova.
29 Blago tebi, Izraele! Tko je tebi ravan? Narod koji je Gospod izbavio, štit pomoći tvoje i
mač slave tvoje? Ispred tebe nestat će dušmana, i ti ćeš visine pregaziti njihove.”
LB) Ponovljeni Zakon glava 34
1 Mojsije se pope iz ravnice moapske na goru Nebo, na vrh Pisge, prema Jerihonu. I
Gospod mu pokaza svu zemlju od Gileada do Dana,
vu zemlju Neftalijevu i Manašeovu, svu zemlju Judinu do mora zapadnoga,
3 južnu stranu i ravnicu, okolicu jordansku, dolinu jerihonsku, grad palmi, do Soara.
4 Gospod mu reče: “Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu
govoreći: ‘Dat ću je potomstvu tvome.’ Pokazao sam ti je da je očima vidiš, ali ti nećeš ući
u nju.”
5 Mojsije, sluga Gospodnji, umre ondje, u zemlji moapskoj, po riječi Gospodnjoj.
6 I Gospod ga sahrani u dolini, u zemlji moapskoj, prema Bet Peoru. Nitko ne dozna za
grob njegov do današnjega dana.
7 Mojsiju bijaše sto i dvadeset godina kad umre; oči njegove ne bijahu potamnjele i snaga
ga ne bijaše izdala.
8 Sinovi Izraelovi plakaše za Mojsijem trideset dana u ravnici moapskoj; i prođoše dani
plača i žalosti za Mojsijem.
9 Jošua, sin Nunov, bješe pun duha mudrosti, jer je Mojsije položio na njega ruke svoje.
Sinovi Izraelovi slušaše ga i izvršiše zapovijedi koje Gospod bješe dao Mojsiju.
10 Ali se ne pojavi više u Izraelu prorok kao Mojsije, koga Bog pozna licem u lice.
11 Nitko se ne može usporediti po znacima i čudesima za koja ga Gospod posla da ih učini
u zemlji egipatskoj na faraonu i na svim slugama njegovim i u svoj zemlji njegovoj,
12 i po svim silnim pothvatima koje Mojsije krepkom rukom učini pred očima cijelog
Izraela.
KNJIGA JOŠUINA
LB) Jošua glava 1
1 Po smrti Mojsija, sluge Gospodnjega, Gospod govori Jošui, sinu Nunovu, i reče:
2 “Mojsije, sluga moj, umre; ustani sad, prijeđi preko Jordana ti i sav narod u zemlju koju
dajem sinovima Izraelovim.
3 Svako mjesto na koje stupi stopa vaša dao sam vama, kao što rekoh Mojsiju.
4 Od pustinje i od Libanona do velike rijeke, rijeke Eufrata, sva zemlja Hetita do velikoga
mora na zapadu bit će vaša.
5 Nitko se neće održati pred tobom svega vijeka tvoga. Bit ću s tobom kao što sam bio s
Mojsijem; neću odstupati od tebe, niti ću te napustiti.
6 Budi jak i hrabar, jer ćeš ti predati u baštinu tom narodu zemlju za koju sam se zakleo
ocima njihovim da ću im je dati.
7 Samo budi jak i hrabar i drži se i vladaj u svemu po zakonu koji ti je propisao Mojsije,
sluga moj. Ne odstupaj od njega ni desno ni lijevo, da bi uspio u svim nastojanjima svojim.
8 Neka se ne udalji od usta tvojih ova knjiga zakona; razmišljaj o njoj dan i noć, da radiš
sve kako je u njoj napisano; jer ćeš tada biti sretan u pothvatima svojim i uspjet ćeš.
9 Nisam li ti dao ovu zapovijed: ‘Budi jak i hrabar?’ Ne plaši se i ne zaprepasti se, jer je
Gospod, Bog tvoj, s tobom u svemu čega se poduhvatiš.”
10 Jošua dade vođama naroda ovu zapovijed:
11 “Pođite kroz tabor i zapovijedite ovo narodu: Spremite hranu, jer ćete do tri dana
prelaziti preko Jordana da zauzmete zemlju koju vam Gospod, Bog vaš, daje.”
12 Jošua reče plemenu Rubenovom i Gadovom i polovici plemena Manašeova:
13 “Spomenite se što vam je propisao Mojsije kad reče: Gospod, Bog vaš, dade vam odmor
i udijeli vam ovu zemlju.
14 Žene vaše, djeca vaša i stoka vaša ostat će u zemlji koju vam Mojsije dade s ove strane
Jordana; ali ćete vi svi ljudi hrabri prijeći pod oružjem pred braćom svojom, i vi ćete im
pomoći
15 dokle Gospod ne da odmor i braći vašoj kao i vama i ne zauzmu i oni zemlju koju im
daje Gospod, Bog vaš. Poslije ćete se vratiti da uzmete zemlju svoju koju vam je dao
Mojsije, sluga Gospodnji, s ove strane Jordana, k istoku sunčanom.”
16 Oni odgovoriše Jošui govoreći: “Sve što si nam zapovjedio učinit ćemo. Ići ćemo svuda
kuda nas pošalješ.
17 Slušat ćemo te kao što smo slušali Mojsija. Samo ti gledaj da Gospod, Bog tvoj, bude s
tobom kao što je bio s Mojsijem!
18 Svaki čovjek koji bi se bunio protiv tvojih zapovijedi i koji ne bi poslušao sve što mu ti
zapovjediš bit će kažnjen smrću. Samo budi jak i hrabar!”
LB) Jošua glava 2
1 Jošua, sin Nunov, posla iz Šitima potajno dvije uhode rekavši im: “Idite, izvidite zemlju,
a osobito Jerihon!” Oni odu i dođu u kuću jedne bludnice kojoj bijaše ime Rahaba. Ondje
prenoćiše.
2 Kralju jerihonskom bi javljeno: “Evo, neki ljudi od sinova Izraelovih dođoše noćas
ovamo da uhode zemlju.”
3 Kralj jerihonski poruči Rahabi: “Učini da iziđu ljudi koji su k tebi došli, koji su u tvoju
kuću ušli; jer su oni došli da uhode svu zemlju.”
4 Žena uze ona dva čovjeka, sakri ih i reče: “Istina je da su ljudi došli k meni, ali ja nisam
znala odakle su;
5 i kako su se noću vrata trebala zatvoriti, ljudi su izišli; ne znam kamo su se uputili;
požurite, stići ćete ih.”
6 Ona ih je izvela na krov i sakrila pod netrveni lan, koji bijaše razastrla po krovu.
7 Ljudi pođoše za njima u potjeru putem koji ide prema Jordanu, i kad iziđoše, zatvore se
gradska vrata.
8 Prije no što su uhode legle, Rahaba dođe k njima na krov
9 i reče im: “Gospod vam je, znam, dao ovu zemlju. Strah nas spopade od vas, te su se
prepali od vas svi stanovnici ove zemlje,
10 jer čusmo kako je Gospod osušio pred vama Crveno more kad iziđoste iz Egipta i što ste
učinili od dva kralja amorejska preko Jordana, od Sihona i Oga, koje pobiste.
11 Kad to čusmo, izgubismo hrabrost i duh je naš klonuo pred vama, jer je Gospod, Bog
vaš, Bog i gore na nebu i dolje na zemlji.
12 A sad, molim vas, zakunite mi se Gospodom da ćete prema domu oca moga imati onu
samilost koju sam ja imala prema vama.
13 Obećajte mi da ćete sačuvati život ocu mome i materi mojoj, braći mojoj i sestrama
mojim, i svima njihovim, i da ćete nas izbaviti od smrti.”
14 Ljudi joj odgovoriše: “Mi smo spremni da izginemo za vas, ako ne izdate ono što se na
nas odnosi; a kad nam Gospod da ovu zemlju, postupat ćemo s tobom milostivo i vjerno.”
15 Ona ih spusti konopcem kroz prozor, jer kuća njezina bijaše na gradskome zidu.
16 Još im reče: “Idite prema gori, da ne naiđete na potjeru; ostanite tu tri dana sakriveni,
dok se potjera ne vrati; a poslije idite svojim putem.”
17 Ljudi joj rekoše: “Evo kako ćemo ispuniti zakletvu kojom si nas zaklela.
18 Kad mi uđemo u zemlju, zaveži ovu uzicu grimiznoga konca na prozor kroz koji si nas
spustila i pozovi k sebi u kuću oca svoga.
19 Ako bi tada netko od njih izlazio iz kuće tvoje, krv će njegova na njegovu glavu pasti i
mi ćemo ostati pravedni; ali ako se digne ruka na nekoga od onih koji budu s tobom u kući
tvojoj, krv će njegova pasti na naše glave.
20 A ako razglasiš ono što se odnosi na nas, tada ćemo biti slobodni od zakletve kojom si
nas zaklela.”
21 Ona odgovori: “Neka bude po riječima vašim.” Oprosti se s njima, i oni odoše. A Rahaba
sveza grimiznu uzicu na prozor.
22 Oni otiđoše i dođoše na goru, gdje ostadoše tri dana, dok se potjera ne vrati. Potjera ih
je tražila po svim putevima, ali ih nije našla.
23 Ta se dva čovjeka vratiše, siđoše s gore i prijeđoše preko Jordana. Dođoše k Jošui, sinu
Nunovu, i ispripovjedaše mu sve što im se dogodilo.
24 Rekoše Jošui: “Zaista nam je Gospod dao u ruke svu ovu zemlju: svi stanovnici njezini
dršću od straha pred nama.”
LB) Jošua glava 3
1 Jošua usta rano i krenu iz Šitima sa svim sinovima Izraelovim. Stigoše do Jordana i ondje
noćiše, ali ga ne prijeđoše.
2 Nakon tri dana prođoše vođe kroz tabor
3 i dadoše narodu ovu zapovijed: “Kad vidite svećenike levite da nose kovčeg saveza
Gospoda, Boga svoga, krenut ćete s mjesta na kojem se nalazite i ići ćete za njim.
4 Ali između vas i njega treba ostati razmak od dvije tisuće lakata: Ne približujte mu se.
On će vam pokazati put kojim ćete ići, jer vi još nikad niste išli tim putem.”
5 Jošua reče narodu: Posvetite se, jer će sutra Gospod činiti čudesa među vama.”
6 I Jošua reče svećenicima: “Nosite kovčeg saveza i idite pred narodom.” Oni uzeše kovčeg
saveza i pođoše pred narodom.
7 Gospod reče Jošui: “Danas ću te početi uzvisivati pred svim Izraelom, da poznaju da ću
biti s tobom kao što sam bio s Mojsijem.
8 Dat ćeš ovu zapovijed svećenicima koji nose kovčeg saveza: ‘Kad dođete na obalu vode
jordanske, stanite u Jordanu.’”
9 Jošua reče sinovima Izraelovim: “Pristupite ovamo i čujte riječi Gospoda, Boga svoga.”
10 Jošua reče: “Po ovome ćete poznati da je Bog živi usred vas i da će odgnati ispred vas
Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašane, Amorejce i Jebusejce.
11 Evo, kovčeg saveza Gospoda cijele zemlje proći će pred vama preko Jordana.
12 Izaberite dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po jednog čovjeka iz svakoga plemena.
13 I čim svećenici koji nose kovčeg saveza Gospoda, Gospoda cijele zemlje, stanu nogama
svojim u vodu jordansku, voda će se u Jordanu prekinuti, voda koja teče odozgor, i stat će
u gomilu.”
14 Narod iziđe iz šatora svojih da prijeđe preko Jordana, a svećenici koji nošahu kovčeg
saveza pođoše pred narodom.
15 Kad svećenici koji nošahu kovčeg dođoše do Jordana i skvasiše noge svoje na obali vode
(a Jordan se izlijeva preko svojih obala za cijelo vrijeme žetve),
16 ustavi se voda što tecijaše odozgor i stade u jednu gomilu, na velikoj daljini, kod grada
Adama koji je kraj Sartana; a voda koja tecijaše dolje u more kraj polja u Slano more oteče
sasvim. Narod prođe prema Jerihonu.
17 Svećenici koji nošahu kovčeg saveza Gospodnjega stajahu na suhu usred Jordana, dok
sav Izrael koji je išao po suhu ne prijeđe preko Jordana.
LB) Jošua glava 4
1 Pošto sav narod prijeđe preko Jordana, Gospod reče Jošui:
2 “Uzmite iz naroda dvanaest ljudi, po jednog čovjeka iz svakoga plemena,
3 i dajte im ovu zapovijed: uzmite odavde, iz sredine Jordana, s mjesta gdje stoje svećenici,
dvanaest kamenova, koje ćete nositi sa sobom i postaviti ondje gdje ćete noćas noćiti!”
4 Jošua pozva dvanaest ljudi koje izabra između sinova Izraelovih, po jednog čovjeka iz
svakoga plemena,
5 i reče im: “Idite pred kovčeg Gospoda, Boga svoga, usred Jordana, i uzmite svaki po
jedan kamen na rame, prema broju plemena sinova Izraelovih,
6 da vam to bude znamenje među vama. Kad vas jednoga dana sinovi vaši zapitaju: ‘Što
vam znače ti kamenovi?’,
7 vi ćete im reći: ‘Voda se jordanska prekinula pred kovčegom saveza Gospodnjeg kad
prelažaše preko Jordana, voda se jordanska prekinu, i ovi su kamenovi vječiti spomen
sinovima Izraelovim.’”
8 Sinovi Izraelovi učiniše kako im Jošua zapovjedi. Uzeše dvanaest kamenova iz sredine
Jordana, kao što Gospod bješe rekao Jošui, prema broju plemena Izraelovih; odnesoše ih sa
sobom i postaviše ih ondje gdje su trebali prenoćiti.
9 Jošua postavi također dvanaest kamenova usred Jordana na mjestu gdje bijahu stajali
svećenici koji nošahu kovčeg saveza; i ti kamenovi ostadoše ondje do danas.
10 Svećenici koji nošahu kovčeg ostadoše usred Jordana sve dok se ne izvrši sve ono što
Gospod bješe zapovjedio Jošui da kaže narodu, sasvim onako kao što Mojsije bješe
zapovjedio Jošui. I narod pohita da prijeđe.
11 Kad je već sav narod prešao, onda prijeđoše i kovčeg Gospodnji i svećenici ispred
naroda.
12 Prijeđoše sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi te polovica plemena Manašeova; prijeđoše
pod oružjem pred sinovima Izraelovim, kao što im bješe kazao Mojsije.
13 Oko četrdeset tisuća naoružanih ljudi, spremnih za boj, prešlo je preko Jordana u
Jerihonsku ravnicu.
14 Toga dana uzvisi Gospod Jošuu pred očima cijelog Izraela; i oni ga se bojaše kao što su
se bojali Mojsija, cijelog vijeka njegova.
15 Gospod reče Jošui:
16 “Zapovijedi svećenicima koji nose kovčeg svjedočanstva da iziđu iz Jordana.”
17 Jošua ovako zapovjedi svećenicima: “Iziđite iz Jordana.”
18 Čim svećenici koji nošahu kovčeg saveza Gospodnjeg iziđoše iz Jordana i stupiše na
kopno, odmah se voda u Jordanu povrati na svoje mjesto i poteče kao i prije povrh svih
bregova njegovih.
19 Narod iziđe iz Jordana desetoga dana prvoga mjeseca i utabori se u Gilgalu, na
istočnom kraju Jerihona.
20 Jošua postavi u Gilgalu onih dvanaest kamenova što ih iznesoše iz Jordana,
21 pa reče sinovima Izraelovim: “Kad jednoga dana sinovi vaši zapitaju očeve svoje: ‘Što
vam znače ti kamenovi?’,
22 tada naučite sinove svoje i recite im: ‘Suhim prijeđe Izrael preko ovoga Jordana.
23 Jer Gospod, Bog vaš, osuši Jordan pred vama dok ste prelazili, kao što Gospod, Bog vaš,
bješe učinio od Crvenoga mora koje osuši pred nama dok ste prelazili,
24 da bi svi narodi na zemlji poznali da je ruka Gospodnja moćna i da biste se vi svagda
bojali Gospoda, Boga svoga.’”
LB) Jošua glava 5
1 Kad su svi kraljevi amorejski sa zapadne strane Jordana i svi kraljevi kanaanski pokraj
mora saznali da je Gospod osušio Jordan pred sinovima Izraelovim dok ne prijeđoše,
izgubiše svu hrabrost i zaprepastiše se gledajući sinove Izraelove.
2 U to vrijeme reče Gospod Jošui: “Načini kamene noževe i obreži opet sinove Izraelove,
po drugi put.”
3 Jošua načini kamene noževe i obreza sinove Izraelove na brijegu Aralotu.
4 A evo zašto ih Jošua obreza: sav narod koji bijaše izišao iz Egipta, svi muški, svi ratnici,
pomrli su u pustinji na putu nakon izlaska iz Egipta.
5 Cijeli taj narod koji je izašao iz Egipta bio je obrezan; ali narod koji se rodio u pustinji, na
putu, poslije izlaska iz Egipta, nije bio obrezan.
6 Jer su sinovi Izraelovi išli četrdeset godina po pustinji dok nije pomro cijeli narod
ratnika koji je izišao iz Egipta i koji nije slušao glasa Gospodnjega. Gospod im se zakle da
im neće dati da vide zemlju za koju se bješe zakleo ocima njihovim da
7 Na mjesto njihovo on podiže sinove njihove; i Jošua ih obreza, jer bijahu neobrezani, jer
ne bijahu obrezani na putu.
8 Kad se cijeli narod obrezao, ostao je na svom mjestu u taboru dok nije ozdravio.
9 Gospod reče Jošui: “Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.” Ono se mjesto i prozva
Gilgal do današnjeg dana.
10 Sinovi Izraelovi ostadoše u taboru u Gilgalu i proslaviše Pashu četrnaestoga dana onog
mjeseca, uvečer, u Jerihonskoj ravnici.
11 Sutradan poslije Pashe, jeli su od žita one zemlje, beskvasne kruhove i pržena zrna; jeli
su to toga istog dana.
1utradan pošto jedoše žita one zemlje presta mana; više ne imaše mane sinovi Izraelovi,
nego jedoše one godine od roda zemlje kanaanske.
13 Kad je Jošua bio kod Jerihona, podiže oči svoje i pogleda. I gle, prema njemu stajaše
jedan čovjek s golim mačem u ruci. Jošua pristupi k njemu i reče mu: “Jesi li od naših ili od
naših neprijatelja?”
14 On odgovori: “Ne, nego sam ja vojvoda vojske Gospodnje; sada dođoh.” Jošua pade
ničice, pokloni se i reče mu: “Što zapovijeda Gospodar moj sluzi svome?” A vojvoda vojske
Gospodnje reče Jošui:
15 “Izuj obuću s nogu svojih, jer je mjesto na kojem stojiš sveto.” I Jošua učini tako.
LB) Jošua glava 6
1 Jerihon bijaše zatvoren i utvrđen pred sinovima Izraelovim. Nitko nije izlazio, niti je tko
ulazio.
2 Gospod reče Jošui: “Eto, predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova i hrabre ratnike
njegove.
3 Obiđite oko grada, svi vi ratnici idite jedanput okolo grada. Tako ćeš činiti šest dana.
4 Sedam svećenika nosit će sedam truba glasnih pred kovčegom; sedmoga dana obići ćete
okolo grada sedam puta, a svećenici će trubiti u trube.
5 Čim zatrube trube glasne, čim čujete glas od truba, povikat će cio narod iz glasa. Tada će
zidovi gradski popadati, a narod će ulaziti svaki sa svoje strane.”
6 Jošua, sin Nunov, pozva svećenike i reče im: “Uzmite kovčeg saveza, a sedam svećenika
neka nosi sedam glasnih truba pred kovčegom Gospodnjim.”
7 A narodu reče: “Idite i obiđite okolo grada, a ratnici neka idu pred kovčegom
Gospodnjim.”
8 Pošto je Jošua govorio narodu, krenu sedam svećenika koji nošahu sedam glasnih truba
pred Gospodom i zatrubiše u trube. Kovčeg saveza Gospodnjega pođe za njima.
9 Ratnici iđahu pred svećenicima koji trubljahu u trube, a ostali iđahu za kovčegom. Idući,
trubljahu u trube.
10 Jošua dade narodu ovu zapovijed: “Ne vičite, da vam se ne čuje glas; ni jedna riječ neka
ne iziđe iz usta vaših do dana kad vam ja kažem: Vičite! Tada ćete vikati.”
11 Tako obiđe kovčeg Gospodnji jedanput okolo grada, pa se vrate u tabor, i ondje
prenoćiše.
1utradan Jošua usta rano, a svećenici uzeše kovčeg Gpospodnji.
13 Sedam svećenika koji nošahu sedam glasnih truba iđahu pred kovčegom Gospodnjim.
Idući, trubljahu u trube. Ratnici su išli pred njima, a ostali za kovčegom Gospodnjim.
Idući, trubljahu u trube.
14 Prođoše okolo grada jedanput drugoga dana, pa se vratiše u tabor. Tako su činili šest
dana.
15 Sedmoga dana ustali su u zoru i pošli okolo grada isto onako sedam puta; samo toga
dana prođoše okolo grada sedam puta.
16 Pri sedmom ophodu, a dok su svećenici trubili u trube, Jošua reče narodu: “Vičite, jer
vam Gospod predade grad!
17 Grad da se uništi u ime Gospodnje, i što je god u njemu; samo će ostati u životu Rahaba,
bludnica, i svi koji budu kod nje u kući, jer ona sakri glasnike koje smo bili poslali.
18 Čuvajte se prokletih stvari; jer ako što uzmete od onoga što trebate uništiti, navući ćete
prokletstvo i pometnju na tabor Izraelov.
19 Sve srebro i zlato i posuđe od bakra i željeza bit će posvećeno Gospodu i ući će u riznicu
Gospodnju.”
20 Narod stade vikati, a trube zatrubiše. Čim narod ču glas truba, zavika iz glasa i zidovi
popadaše. Narod uđe u grad, svaki sa svoje strane. Zauzeše grad
21 i pobiše kao prokleto oštricom mača sve što bijaše u gradu, ljude i žene, djecu i starce,
pa i volove, ovce i magarce.
22 Jošua reče onoj dvojici koji uhodiše zemlju: “Idite u kuću one žene bludnice i izvedite
nju i sve njezine, kao što ste joj se zakleli.”
23 Oni mladi ljudi, uhode, uđoše i izvedoše Rahabu, oca njezina, majku njezinu, braću
njezinu i sve ostale njezine; izvedoše sav rod njezin i ostaviše ih izvan tabora Izraelova.
24 Spališe grad i sve što je bilo u njemu; samo srebro, zlato i posuđe od bakra i željeza
staviše u riznicu doma Gospodnjega.
25 Jošua ostavi na životu Rahabu, bludnicu, dom oca njezina i sve njezine, i ona osta među
Izraelcima do danas, jer sakri glasnike koje Jošua posla da uhode Jerihon.
26 Tada Jošua izreče kletvu govoreći: “Proklet da je pred Gospodom čovjek koji bi ustao da
prezida ovaj grad Jerihon! On će mu temelje sazidati po cijenu svog prvorođenca, a vrata
po cijenu svoga mezimca.”
27 Gospod bi s Jošuom, i ime se njegovo razglasi po svoj zemlji.
LB) Jošua glava 7
1 Sinovi Izraelovi ogriješiše se o zabranu. Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina
Zerahova, od plemena Judina, uze od zapriječenih stvari. I gnjev se Gospodnji raspali na
sinove Izraelove.
2 Jošua posla iz Jerihona ljude u Aj, koji je blizu Bet-Avena, s istoka od Betela. On im reče:
“Idite i uhodite zemlju.” I ti ljudi otiđoše i uhodiše Aj.
3 Zatim se vratiše k Jošui i rekoše mu: “Nije potrebno da krene cio narod; dosta će biti
dvije do tri tisuće ljudi da osvojimo Aj; nemoj mučiti cijeli narod, jer ih je malo.”
4 Oko tri tisuće krenu, ali pobjegoše od Ajana.
5 Ajani im posjekoše do trideset i šest ljudi, goniše ih od vrata do Šebarima i tukoše ih na
nizbrdici. Narod se zaprepasti i izgubi hrabrost.
6 Jošua razdrije haljine svoje i pade ničice na zemlju pred kovčegom Gospodnjim, te osta
tako do večeri, on i starješine Izraelove, i posuše se prahom po glavi.
7 Jošua reče: “Gospode, Bože, zašto prevede ovaj narod preko Jordana da nas predaš u
ruke Amorejaca da nas pobiju? Oh, da smo ostali preko Jordana!
8 Jaoh, Gospode, što da kažem pošto Izrael okrenu leđa pred neprijateljima svojim?
9 Čut će Kanaanci i svi stanovnici ove zemlje i sleći će se oko nas i istrijebiti ime naše iz
zemlje; a što ćeš ti učiniti za veliko ime svoje?”
10 Gospod reče Jošui: “Ustani! Zašto ostaješ tako licem na zemlji?
11 Izrael je zgriješio; prestupili su savez moj koji sam im propisao, jer uzeše od
zapriječenih stvari, ukradoše i zatajiše, i staviše ih među svoje stvari.
12 Zato sinovi Izraelovi ne mogu odoljeti neprijateljima svojim; okrenut će leđa pred
neprijateljima svojim jer su pod zaprekom; ja neću više biti s vama ako ne odstranite
zapreku.
13 Ustani, posveti narod. Reci: Posvetite se za sutra, jer ovako govori Gospod, Bog
Izraelov: ‘Zapreka je usred tebe, Izraele; ti nećeš moći odoljeti neprijateljima svojim,
dokle ne odstranite zapreku od sebe.
14 Pristupit ćete ujutro po plemenima svojim; i koje pleme označi Gospod, ono će
pristupiti po rodovima svojim; i koju porodicu označi Gospod, ona će pristupiti po
domovima svojim; i koji dom označi Gospod, pristupit će ljudi iz njega jedan po jedan.
15 Tko se nađe da je pod zaprekom, spalit će se ognjem on i sve što je njegovo, jer prestupi
savez Gospodnji i učini zlodjelo u Izraelu.’”
16 Jošua usta rano i naredi da Izrael pristupi po plemenima svojim; i označi se pleme
Judino.
17 Naredi da pristupe porodice Judine i označi se porodica Zerahova. Naredi da pristupi
porodica Zerahova, svaki domaćin jedan po jedan, i označi se Zabdija.
18 Naredi da pristupi njegov dom, svaki čovjek jedan po jedan, i označi se Akan, sin
Karmija, sina Zabdijina, sina Zerahova, od plemena Judina.
19 Jošua reče Akanu: “Sine, daj hvalu Gospodu, Bogu Izraelovom, i podaj mu počast. Kaži
mi što si učinio, nemoj tajiti od mene.”
20 Akan odgovori Jošui i reče: “Istina je, sagriješih Gospodu, Bogu Izraelovu, i evo što
učinih:
21 Vidjeh u plijenu jedan lijep plašt sinearski, dvjesta šekela srebra i jednu šipku zlata od
pedeset šekela, pa se polakomih i uzeh; sve je to zakopano u zemlju usred mog šatora,
srebro je odozdol.”
22 Jošua posla ljude koji otrčaše u šator, i gle, sve bijaše zakopano u šatoru njegovom, i
srebro odozdol.
23 Oni uzeše to iz šatora i donesoše k Jošui i svim sinovima Izraelovim te staviše pred
Gospoda.
24 Jošua i sav Izrael s njim uzeše Akana, sina Zerahova, srebro, plašt i šipku zlata, te
sinove i kćeri njegove, volove njegove, magarce njegove i ovce njegove, šator njegov i sve
što bijaše njegovo i izvedoše ih u dolinu Akor.
25 Jošua reče: “Zašto si nas smeo? Gospod će danas tebe smesti.” I sav ga Izrael zasu
kamenjem. Popališe ih ognjem i zasuše ih kamenjem,
26 te podigoše na nj veliku gomilu kamenja, koja i dan-danas postoji. Gospod se povrati od
žestine gnjeva svoga. Zbog toga događaja zove se ono mjesto dolina Akor još i danas.
LB) Jošua glava 8
1 Gospod reče Jošui: “Ne boj se i ne plaši se! Uzmi sa sobom sve ratnike, pa ustani i udari
na Aj. Evo, predjem ti u ruke kralja ajskoga i narod njegov, grad njegov i zemlju njegovu.
2 Učinit ćeš s Ajem i s kraljem njegovim kao što si učinio s Jerihonom i njegovim kraljem;
ali plijen iz njega i stoku njegovu razgrabit ćete za se. Namjesti zasjedu iza grada.”
3 Jošua usta sa svim ratnicima da udari na Aj. Izabra trideset tisuća junaka koje uputi
noću
4 i dade im ovu zapovijed: “Slušajte, vi ćete biti u zasjedi iza grada; ne udaljujte se mnogo
od grada i budite spremni.
5 Ja i sav narod koji je sa mnom primaknut ćemo se gradu. A kad oni iziđu na nas kao i
prvi put, mi ćemo okrenuti u bijeg ispred njih.
6 Oni će nas goniti dokle ih ne namamimo daleko od grada, jer će reći: ‘Bježe ispred nas
kao i prvi put!’ A mi ćemo bježati ispred njih.
7 Tad ćete vi izići iz zasjede i zauzet ćete grad, a Gospod, Bog vaš, predat će ga u vaše
ruke.
8 Kad zauzmete grad, zapalite ga. Tako vam zapovijedam.”
9 Jošua ih otpremi, i oni odoše u zasjedu i stadoše između Betela i Aja, zapadno od Aja.
Jošua prenoći onu noć s narodom.
10 Sutradan Jošua usta rano i prebroji narod, pa na čelu naroda pođe na Aj, on i starješine
Izraelove.
11 Svi ratnici koji bijahu s njim krenuše, dođoše prema gradu i utaboriše se sjeverno od
Aja. Između njih i Aja prostirala se dolina.
12 Jošua uze oko pet tisuća ljudi i namjesti ih u zasjedu između Betela i Aja, zapadno od
grada.
13 Kad se sav narod namjestio sjeverno od grada, a zasjeda zapadno od grada, Jošua iziđe
onu noć usred doline.
14 Kad to vidje kralj ajski, ljudi Ajani pohitaše i uraniše pred Izraela u boj. Kralj i sav
njegov narod uputi se k određenome mjestu u ravnici, a on nije znao da je iza grada za
njim postavljena zasjeda.
15 Jošua i sav Izrael hinili su da su pobijeđeni i stadoše bježati prema pustinji.
16 Tad se skupi cio narod što bijaše u gradu da ih tjera. I oni tjeraše Jošuu i bijahu
namamljeni daleko od grada.
17 Nije bilo nikoga u Aju i Betelu da ne pođe na Izraela. Ostaviše grad otvoren i tjerahu
Izraela.
18 Gospod reče Jošui: “Digni koplje koje imaš u ruci prama Aju, jer ću ti ga predati u
ruke.” I Jošua podiže prema gradu koplje koje je imao u ruci.
19 Čim on podiže ruku svoju, oni što bijahu u zasjedi odmah ustadoše sa svog mjesta,
potrčaše i uđoše u grad. Zauzeše ga i požuriše da ga zapale.
20 Kad se Ajani osvrnuše, vidješe dim koji se iz grada dizao do neba. Nisu se mogli spasiti
ni na koju stranu. Narod koji je bježao u pustinju okrenuo se i udario na one koji ga
tjerahu;
21 jer Jošua i sav Izrael, vidjevši da je zasjeda njihova zauzela grad i da se diže dim iz
grada, vratiše se i udariše na Ajane.
22 Oni iz grada iziđoše pred njih, i Ajani bijahu sa svih strana opkoljeni od Izraelaca, koji
ih pobiše tako da ni jedan ne osta živ niti uteče.
23 Kralja ajskoga uhvatiše živa i dovedoše k Jošui.
24 Kad Izraelci pobiše sve Ajane u polju, u pustinji kuda su ih gonili a ovi padoše svi od
oštrice mača, te se istrijebiše, Izrael se vrati u Aj i oštricom mača posiječe sve što još bijaše
u njemu.
25 Toga dana izginu dvanaest tisuća ljudi i žena, samih Ajana.
26 Jošua ne spusti ruku svoju koju bijaše podigao s kopljem dokle se ne pobiše svi
stanovnici ajski.
27 Samo Izrael ostavi za sebe stoku i sav plijen iz grada, kao što Gospod bješe zapovjedio
Jošui.
28 Jošua spali grad i obrati ga u razvaline vječne i u pustoš koja još danas postoji.
29 Kralja ajskoga dade objesiti na drvo i ostavi ga do večeri. O zalazu sunčanom Jošua
zapovjedi da se leš njegov skine s drveta; baciše ga pred gradska vrata i nabaciše na njega
veliku gomilu kamenja, koja i danas postoji.
30 Tada Jošua načini žrtvenik Gospodu, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu,
31 kao što bješe zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, sinovima Izraelovim, kao što je
pisano u knjizi zakona Mojsijeva, žrtvenik od gruboga kamenja preko koga nije prevučeno
željezo. Na tom žrtveniku prinesoše Gospodu žrtve paljenice i žrtve zahval
32 I Jošua prepisa ondje na kamenu zakon koji Mojsije bješe napisao pred sinovima
Izraelovima.
33 Sav Izrael, starješine njegove, vođe i suci stadoše s obiju strana kovčega, prema
svećenicima, levitima, koji nošahu kovčeg saveza Gospodnjega. I stranac i sin Izraelov
bijaše tu, polovica prema gori Gerizimu, a polovica prema gori Ebalu, prema za
34 Jošua pročita zatim sve riječi zakona, blagoslove i prokletstva, kao što stoji pisano u
knjizi zakona.
35 Ne bi ni jedne riječi od svega što je Mojsije napisao koju Jošua ne pročita pred cijelim
zborom Izraelovim - i pred ženama, djecom i strancima koji bijahu među njima.
LB) Jošua glava 9
1 Kad za te događaje čuše svi kraljevi koji bijahu s ove strane Jordana, po brdima i po
dolinama i uzduž obala velikoga mora, sve do Libanona, Hetiti i Amorejci, Kanaanci,
Perižani, Hivijci i Jebusejci,
kupiše se svi da se zajedno bore s Jošuom i s Izraelom.
3 Stanovnici Gibeona, čuvši što Jošua učini od Jerihona i od Aja,
4 smisliše jedno lukavstvo. Krenuše na put uzevši hranu. Uzeše stare torbe na svoje
magarce i stare vinske mješine, poderane i pokrpane,
5 staru i pokrpanu obuću na noge svoje i stare haljine na se; i sav kruh koji bijahu ponijeli
na put bio je suh i pljesniv.
6 Pođoše k Jošui u tabor u Gilgal i rekoše njemu i svim Izraelcima: “Mi dolazimo iz daleke
zemlje, a vi sklopite savez s nama.”
7 Ljudi Izraelci odgovoriše tim Hivijcima: “Može biti da vi sjedite usred nas, pa kako da
učinimo savez s vama?”
8 Oni rekoše Jošui: “Mi smo sluge tvoje.” A Jošua im reče: “Tko ste vi i odakle dolazite?”
9 Oni mu odgovoriše: “Sluge tvoje dolaze iz zemlje vrlo daleke čuvši za ime Gospoda, Boga
tvoga. Jer čusmo govoriti o slavi njegovoj i o svemu što je učinio u Egiptu,
10 o svemu što je učinio dvojici kraljeva amorejskih, s one strane Jordana - Sihonu, kralju
hešbonskome, i Ogu, kralju bašanskome koji bijaše u Astarotu.
11 Starješine naše i svi stanovnici naše zemlje rekoše nam: ‘Uzmite hranu na put, idite im
ususret i recite im: Mi smo sluge vaše; sklopite savez s nama.
12 Evo hljeba našega; još je bio vruć kad smo od kuća svojih krenuli k vama, a sad je već
suh i mrvi se.
13 A ove mješine koje su bile nove kad smo ih nalili, eto su se već poderale, a i odjeća i
obuća naša istrošila se od daleka puta.”
14 Ljudi Izraelci uzeše od hrane njihove, a ne upitaše Gospoda.
15 Jošua učini mir s njima i sklopi s njima savez po kojem su oni trebali ostati na životu; i
zakleše im se poglavice zbora.
16 Tri dana poslije zaključenja toga saveza sinovi Izraelovi saznaše da su im oni susjedi i
da žive usred njih.
17 Jer sinovi Izraelovi krenuše i nakon tri dana stigoše u njihove gradove. Njihovi gradovi
bijahu: Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim.
18 Sinovi Izraelovi ih ne pobiše, jer im se poglavice zbora bijahu zeklele Gospodom,
Bogom Izraelovim. Ali sav zbor vikaše na poglavice.
19 I sve poglavice rekoše zboru: “Mi smo im se zakleli Gospodom, Bogom Izraelovim; zato
sad ne možemo dirati u njih.
20 Evo kako ćete postupati s njima: ostavit ćemo ih na životu, da ne dođe gnjev na nas
zbog zakletve kojom im se zaklesmo.”
21 “Ostat će na životu”, rekoše im poglavice. Ali oni bijahu upotrijebljeni za sječu drva i
kao vodonoše za cio zbor, kao što im poglavice bijahu kazale.
22 Jošua ih pozva i reče im: “Zašto nas prevariste govoreći: ‘Mi smo vrlo daleko od vas’,
kad živite usred nas?
23 Sad ste vi prokleti i nećete nikad prestati biti robovi, sjeći ćete drva i crpsti vodu za
dom Boga moga.”
24 Oni odgovoriše Jošui i rekoše: “Javljeno je slugama tvojim da je Gospod, Bog tvoj,
zapovjedio Mojsiju, sluzi svome, da vam da svu ovu zemlju i da istrijebi sve stanovnike
ove zemlje ispred vas. Zato se silno pobojasmo za život svoj i učinismo tako.
25 A sad smo, eto, u tvojim rukama; radi s nama onako kako nađeš da je dobro i pravo.”
26 Jošua postupi s njima kao što je bilo već odlučeno; on ih izbavi iz ruku sinova
Izraelovih, koji ih ne pobiše;
27 ali ih od toga dana odredi da sijeku drva i nose vodu za zbor i za žrtvenik Gospodnji, na
mjestu koje Gospod izabere; a to oni rade i danas.
LB) Jošua glava 10
1 Adoni-Sedek, kralj jeruzalemski, sazna da je Jošua zauzeo Aj i raskopao ga te da je učinio
s Ajem i s njegovim kraljem kao što bješe učinio s Jerihonom i s njegovim kraljem, a da su
Gibeonci sklopili mir s Izraelom, premda bijahu usred njih.
2 On se tad mnogo uplaši; jer Gibeon bijaše velik grad, kao kakav kraljevski grad, veći od
Aja, i svi ljudi njegovi bijahu hrabri.
3 Adoni-Sedek, kralj jeruzalemski, poruči Hohamu, kralju hebronskom, Piramu, kralju
jarmutskom, Jafiji, kralju lakiškom, i Debiru, kralju eglonskom:
4 “Hodite k meni i pomozite mi da udarimo na Gibeon, jer je taj grad sklopio mir s Jošuom
i sa sinovima Izraelovim.”
5 Pet kraljeva amorejskih - kralj jeruzalemski, kralj hebronski, kralj jermutski, kralj
lakiški i kralj eglonski udružiše se i krenuše sa svim oružjem svojim; utaboriše se kod
Gibeona i udariše na njega.
6 Gibeonci poručiše Jošui u tabor u Gilgalu: “Ne napuštaj sluge svoje; požuri k nama,
izbavi nas i pomozi nam; jer se svi kraljevi amorejski koji žive u gorama udružiše protiv
nas.”
7 Jošua krenu iz Gilgala, on i svi ratnici s njim, i svi hrabri ljudi.
8 Gospod reče Jošui: “Ne boj ih se, jer ti ih u ruke predajem; ni jedan se neće pred tobom
održati.”
9 Jošua brzo stiže do njih, pošto je cijelu noć išao iz Gilgala.
10 Gospod ih razbi pred Izraelom; i Izrael im zadade težak poraz kod Gibeona, potjera ih
putem koji se penje prema Bet-Horonu i do Azeke i Makede.
11 Kako oni bježahu ispred Izraela i bijahu na nizbrdici od Bet-Horona, baci Gospod na
njih veliko kamenje s neba sve do Azeke, i oni izgiboše; više ih poginu od kamene tuče
nego što ih pobiše sinovi Izraelovi mačem.
12 Tada Jošua govori Gospodu, u onaj dan kad Gospod predade Amorejce sinovima
Izraelovim, i reče pred sinovima Izraelovim: “Stani, sunce, pred Gibeonom, i ti, mjeseče,
nad Ajalonskom dolinom!”
13 I stade sunce, i ustavi mjesec trku svoju, dokle se ne osveti narod neprijateljima svojim.
Ne piše li to u knjizi Pravednika? I gle, stade sunce usred neba, i ne naže se k zapadu skoro
cijeli dan.
14 Takvoga dana ne bi ni prije ni poslije da Gospod posluša glas čovječji; jer Gospod vojeva
za Izraela.
15 I Jošua i sav Izrael s njim vrati se u tabor u Gilgal.
16 Onih pet kraljeva utekoše i sakriše se u pećinu kod Makede.
17 Prokazaše ih Jošui govoreći: “Nađe se pet kraljeva sakrivenih u pećini kod Makede.”
18 Jošua reče: “Navalite veliko kamenje na vrata od pećine i namjestite kod nje ljude da ih
čuvaju.
19 A vi ne zastanite, nego gonite neprijatelje svoje i bijte ostatak njihov; ne dajte im da
uđu u gradove svoje, jer vam ih dade u ruke Gospod, Bog vaš.”
20 Pošto im Jošua i sinovi Izraelovi zadaše tako velik poraz te ih sasvim potukoše, oni koji
se spasiše utekoše u tvrde gradove,
21 i cio se narod vrati u miru u tabor k Jošui u Makedu, a da nitko ne maknu ni jezikom
svojim na sinove Izraelove.
22 Tada reče Jošua: “Otvorite ulaz od pećine i izvedite k meni onih pet kraljeva iz nje.”
23 Oni učiniše tako, i izvedoše k njemu onih pet kraljeva iz pećine: kralja jeruzalemskoga,
kralja hebronskoga, kralja jarmutskoga, kralja lakiškoga i kralja eglonskoga.
24 Pošto izvedoše te kraljeve k Jošui, Jošua sazva sve ljude Izraelce i reče vojvodama
ratnika koji bijahu išli s njim: “Približite se, stanite nogama svojim na vratove ovih
kraljeva.” Oni se približiše i stadoše im na vratove nogama svojim.
25 Jošua im reče: “Ne bojte se i ne plašite se, budite srčani i hrabri, jer će tako učiniti
Gospod svim neprijateljima protiv kojih se vi borite.”
26 Poslije toga Jošua ih udari i pogubi ih te ih objesi na pet stabala; ostadoše obješeni na
stablima do večeri.
27 O zalazu sunčanom zapovjedi Jošua da se skinu s drveta; baciše ih u pećinu u koju se
bijahu sakrili i staviše veliko kamenje na ulaz od pećine, koje osta ondje do danas.
28 Toga istog dana uze Jošua Makedu i udari je oštricom mača; i pobi kralja i sve one koji
bijahu u njoj te uništi grad; nikoga ne poštedi, i učini kralju makedinom kao što bješe
učinio kralju jerihonskome.
29 Jošua i sav Izrael s njim krenu iz Makede na Libnu i napadne je.
30 Gospod predade i nju s kraljem njezinim Izraelu u ruke, i on je udari oštricom mača,
nju i sve one koji bijahu u njoj; ne pusti da izbjegne nitko, i učini s kraljem njezinim kao
što bješe učinio s kraljem jerihonskim.
31 Jošua i sav Izrael s njim krenu iz Libne na Lakiš, utabori se pred njim i napade ga.
32 Gospod predade Lakiš Izraelu u ruke, i on ga udari oštricom mača, njega i sve one koji
bijahu u njemu, kao što bješe učinio s Libnom.
33 Tada stiže Horam, kralj gezerski, u pomoć Lakišu; ali Jošua pobi i njega i narod njegov
da ne pobježe ni jedan.
34 Jošua i sav Izrael s njim krenu iz Lakiša na Eglon; utaboriše se pred njim i udariše na nj.
35 Zauzeše ga toga istog dana i udariše ga oštricom mača, njega i sve one koji bijahu u
njemu. Jošua ga toga istog dana uništi sasvim, kao što bješe učinio s Lakišem.
36 Jošua i sav Izrael s njim krenu iz Eglona na Hebron i napade ga.
37 Zauzeše ga i udariše ga oštricom mača, njega, kralja njegova, i sve gradove njegove i
sve one koji bijahu u njima. Jošua ne pusti da pobjegne niti jedan, kao što bješe učinio s
Eglonom, i uništi ga sa svima onima koji se nađoše u njemu.
38 Jošua i sav Izrael s njim krenu na Debir i napade ga.
39 On ga zauze, njega, kralja njegova i sve gradove njegove; udariše ih oštricom mača i
istrijebiše sve one koji se nađoše u njima, a da ni jedan ne uteče; Jošua učini s Debirom i s
kraljem njegovim kao što bješe učinio s Hebronom i kao što bje
40 Jošua pobijedi tako svu zemlju, goru, južnu stranu, ravnice i doline, i porazi sve
kraljeve njihove, ne pusti da pobjegne ni jedan i istrijebi sve ono što je disalo, kao što
bješe zapovjedio Gospod, Bog Izraelov.
41 Jošua ih potuče od Kadeš Barnee do Gaze, potuče svu zemlju gošensku do Gibeona.
42 Jošua zauze u isto vrijeme sve te kraljeve i svu zemlju njihovu, jer Gospod, Bog
Izraelov, vojevaše za Izraela.
43 I Jošua i sav Izrael s njim vrati se u tabor u Gilgalu.
LB) Jošua glava 11
1 Jabin, kralj hesorski, čuvši za ove događaje, posla glasnike Jobabu, kralju madonskom,
kralju šimronskom i kralju akšafskom,
2 kraljevima koji bijahu na sjeveru u gorama, u ravnicama južno od Kinereta, u dolini i na
Dorskoj visoravni k zapadu,
3 Kanaancima na istoku i na zapadu, Amorejcima, Hetitima, Perižanima, Jebusejcima u
gorama i k Hivijcima pod Hermonom u zemlji Mispi.
4 Oni iziđoše, oni i sve vojske njihove. Bijahu kao narod koji se ne mogaše izbrojiti, kao ni
pijesak na obali morskoj; imali su sa sobom velik broj konja i kola.
5 Svi ti kraljevi odrediše jedno mjesto na kojem će se sastati, i utaboriše se svi zajedno
pored vode Meroma da udare na Izraela.
6 Gospod reče Jošui: “Ne boj ih se, jer ću ih ja sutra u ovo doba predati pobijene pred
Izraelom. Ispresijecat ćeš žile konjima njegovim i kola ćeš njihova spaliti ognjem.”
7 Jošua i svi ratnici njegovi požuriše odmah na njih kod vode Meroma i udariše na njih.
8 Gospod ih dade u ruke Izraelu, i oni ih razbiše i tjeraše do Velikog Sidona, do Misrefot
Majima i do doline Mispe na istoku; potukoše ih a da se ne izbavi ni jedan od njih.
9 Jošua im učini kao što mu bješe zapovjedio Gospod: konjima njihovim ispresijeca žile, a
kola njihova popali ognjem.
10 Na povratku uze Jošua u to vrijeme i Hasor i ubi kralja njegova mačem. Hasor bijaše
jednom glavni grad svih tih kraljevstava.
11 Oni udariše oštricom mača i istrijebiše sve one koji se u njemu nađoše; ne osta ništa od
onoga što disaše; i zapališe Hasor.
12 Jošua uze i sve gradove onih kraljeva i sve kraljeve njihove, udari ih oštricom mača, i
pobi ih, kao što bješe zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji.
13 Ali Izrael ne popali ni jednoga od gradova na bregovima, osim samoga Hasora, koji
spali Jošua.
14 Sinovi Izraelovi ostaviše za sebe sav plijen iz tih gradova i stoku; ali pobiše oštricom
mača sve ljude dok ih sasvim ne istrijebiše, ne ostavivši ništa od onoga što je disalo,
15 Jošua izvrši ono što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju, sluzi svome, a Mojsije Jošui; on ne
propusti ništa od svega onoga što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju.
16 Tako Jošua zauze svu tu zemlju, gore, sav južni kraj, svu zemlju gošensku, ravnicu i
polje, goru Izraelovu i ravnicu njezinu,
17 od gore Holaka, koja se pruža k Seiru, do Baal Gada, u dolini libanonskoj pod gorom
Hermonom. On zauze i sve njihove kraljeve, zarobi i pogubi ih.
18 Dugo je trajao rat koji je Jošua vodio protiv svih tih kraljeva.
19 Ne bi ni jednoga grada koji bi se mirno predao sinovima Izraelovim, osim Gibeona u
kojem su živjeli Hivijci; sve druge zauzeše borbom.
20 Jer Gospod dopusti da ti narodi otvrdnu u namjeri da vode rat s Izraelom, da bi ih potro
i da ne bi imao milosrđa prema njima, da bi ih uništio kao što Gospod bješe zapovjedio
Mojsiju.
21 U to isto vrijeme Jošua krenu i istrijebi Anakovce iz gore Hebrona, iz Debira, iz Anaba,
iz sve gore Judine i iz sve gore Izraelove; Jošua ih sasvim istrijebi, njih i gradove njihove.
22 Ne osta više Anakovaca u zemlji sinova Izraelovih; ostade ih samo u Gazi, u Gatu i u
Ašdodu.
23 Tako Jošua zauze svu zemlju, kao što Gospod bješe kazao Mojsiju. I Jošua je dade u
baštinu Izraelu, svakome prema dijelu njegovom, po plemenima njihovim. I zemlja
otpočinu od rata.
LB) Jošua glava 12
1 Ovo su kraljevi koje pobijediše sinovi Izraelovi i čije zemlje osvojiše s one strane Jordana
prema istoku sunčanom, od potoka Arnona do gore Hermona sa svom istočnom ravnicom:
ihon, kralj amorejski, koji je živio u Hešbonu i vladao od Aroera, koji je na potoku Arnonu,
i od sredine tog potoka, nad polovicom Gileada do potoka Jaboka, gdje je granica sinova
Amonovih;
3 nad ravnicom do Kineretskog mora s istoka i do mora uz ravnicu, Slanoga mora, s istoka
prema Bet Haješimotu, a na jugu nad podnožjem Pisge.
4 Og, kralj bašanski, jedini ostatak Refaima, koji je živio u Astarotu i u Edreju.
5 On vladaše nad gorom Hermonom, nad Salkom, nad cijelim Bašanom do granice
gešurske i maakadske i nad polovicom Gileada do granice Sihona, kralja hešbonskoga.
6 Njih pobijedi Mojsije, sluga Gospodnji; i Mojsije, sluga Gospodnji, dade tu zemlju
plemenu Rubenovu i plemenu Gadovu te polovici plemena Manašeova.
7 Ovo su kraljevi koje pobijediše Jošua i sinovi Izraelovi s ove strane Jordana, na zapadu
od Baal Gada, u dolini Libanonskoj, do gole gore koja se diže prema Seiru. Tu zemlju dade
Jošua plemenima Izraelovim prema dijelovima njihovim,
8 u gori, u dolinama, u ravnici, u krajinama, u pustinji i na jugu: zemlju hetitsku,
amorejsku, kanaansku, perižansku, hivijsku i jebusejsku.
9 Kralj jerihonski, jedan; kralj Ajski do Betela, jedan;
10 kralj jeruzalemski, jedan; kralj hebronski, jedan;
11 kralj jermutski, jedan;
12 kralj eglonski, jedan; kralj gezerski, jedan;
13 kralj debirski, jedan; kralj gederski, jedan;
14 kralj hormski, jedan; kralj aradski, jedan;
15 kralj od Libne, jedan; kralj adulamski, jedan;
16 kralj makedski, jedan; kralj betelski, jedan;
17 kralj tapuaški, jedan; kralj heferski, jedan;
18 kralj afečki, jedan; kralj lašaronski, jedan;
19 kralj madonski, jedan; kralj hasorski, jedan;
20 kralj šimron-meronski, jedan; kralj ahšafski, jedan;
21 kralj tanaački, jedan, kralj megidski, jedan;
22 kralj kedeški, jedan; kralj joknoamski, kod Karmela, jedan;
23 kralj dorski, na visoravni Doru, jedan;
24 kralj tirški, jedan. Ukupno trideset i jedan kralj.
LB) Jošua glava 13
1 Jošua bijaše star i zašao u godine. Gospod mu reče: “Ti si ostario, zašao si u godine, a ima
još mnogo zemlje da se osvoji.
2 Evo zemlje koja je ostala: sve zemlje filistejske i sva gešurska,
3 od Šihora koji teče pred Egiptom do ekronske granice na sjeveru; to je zemlja koja se
ima smatrati kanaanskom, a nju drži pet knezova filistejskih: onaj od Gaze, onaj od
Ašdoda, onaj od Aškelona, onaj od Gita i onaj od Ekrona, zatim Avijci;
4 s juga. Sva zemlja kanaanska i Meara, koja pripada Sidoncima, do Afeka, do granice
amorejske;
5 zemlja giblijska i cijeli Libanon prema istoku sunčanom, od Baal Gada, pod gorom
Hermonom, do ulaska u Hamat;
6 svi stanovnici te gore, od Libanona do Misrefot Majima, svi Sidonci. Ja ću ih otjerati
ispred sinova Izraelovih. Samo ti tu zemlju razdijeli kockom Izraelu, kao što sam ti
zapovjedio;
7 razdijeli sad tu zemlju na dijelove među devet plemena i polovicu plemena Manašeova.”
8 Pleme Rubenovo i pleme Gadovo te druga polovica plemena Manašeova primili su svoju
baštinu koju im je Mojsije dao na drugoj strani Jordana, na istoku, kao što im to dade
Mojsije, sluga Gospodnji:
9 od Aroera na obali potoka Arnona i od grada koji je usred doline, svu Medepsku ravnicu
do Dibona;
10 sve gradove Sihona, kralja amorejskoga, koji kraljeva u Hešbonu do granice sinova
Amonovih;
11 Gilead, zemlju gešursku i mahatsku, svu goru hermonsku i cijeli Bašan do Salke:
12 cijelo kraljevstvo Ogovo u Bašanu, koji je Og kraljevao u Aštarotu i u Edreju i koji je bio
jedini ostatak od Refaima. Mojsije pobijedi te kraljeve i istjera ih.
13 Ali sinovi Izraelovi ne istjeraše Gešurce i Maakance, koji ostadoše među Izraelom do
danas.
14 Samo plemenu Levijevu ne dade Mojsije baštine: žrtve ognjem spaljene pred
Gospodom, Bogom Izraelovim, to je baština njegova, kao što mu je on i rekao.
15 Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po rodovima njihovim.
16 Oni dobiše u dio od Aroera na obali potoka Arnona i od grada koji je usred doline, svu
ravnicu do Medebe,
17 Hešbon sa svim gradovima njegovim u ravnici: Dibon, Bamot Baal, Bet Baal Meon,
18 Jahas, Kedemot, Mefaet,
19 Kirjatajim, Sibmu, Seret Hašahor na gori kod doline,
20 Bet Peor, krajeve Pisge, Bet Haješimot,
21 sve gradove u ravnici i cijelo kraljevstvo Sihona, kralja amorejskoga, koji kraljeva u
Hešbonu; Mojsije bješe pobijedio njega i sve knezove midjanske: Avija, Rekema, Sura,
Hura i Reba, knezove Sihonove, koje su živjeli u onoj zemlji.
22 Između onih koje pobiše sinovi Izraelovi, oni ubiše mačem i vrača Bileama, sina
Beorova.
23 Zemljama sinova Rubenovih bješe granica Jordan. To je baština sinova Rubenovih po
rodovima njihovim; to su gradovi njihovi i sela njihova.
24 Plemenu Gadovu, sinovima Gadovim, Mojsije bješe dao dio po rodovima njihovim.
25 Zemlje njihove bijahu: Jazer i svi gradovi gileadski te polovica zemlje sinova Amonovih
do Aroera nasuprot Rabi,
26 od Hešbona do Ramat Hemispe i Betonima, i od Mahanajima do granice debirske,
27 a u dolini Bet Haram, Bet Nimra, Sukot i Safon, ostatak kraljevstva Sihona, kralja
hešbonskoga, imajući kao granicu Jordan do kraja Kineretskoga mora s one strane
Jordana na istoku.
28 To je baština sinova Gadovih, po porodicama njihovim: to su gradovi njihovi i sela
njihova.
29 Polovici plemena Manašeova, sinovima Manašeovim, Mojsije bješe dao dio prema
porodicama njihovim.
30 Zemlje njihove prostirahu se od Mahanajima i obuhvaćahu sav Bašan, cijelo kraljevstvo
Oga, kralja bašanskoga, i sva sela Jairova u Bašanu - šezdeset gradova.
31 Polovica Gileada, Aštarot i Edrej, gradovi kraljevstva Ogova u Bašanu, dopadoše
sinovima Makira, sina Manašeova, polovici sinova Makirovih po porodicama njihovim.
32 To su dijelovi koje razdijeli Mojsije kad je bio u Moapskim ravnicama s one strane
Jordana prema Jerihonu, na istoku.
33 Plemenu Levijevu ne dade Mojsije baštine: Gospod je, Bog Izraelov, njihova baština, kao
što im je on to rekao.
LB) Jošua glava 14
1 Evo što dobiše u baštinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj, a razdijeliše im je svećenik
Eleazar, Jošua, sin Nunov, i poglavice porodica plemena sinova Izraelovih.
2 Dioba je izvršena kockom, kao što zapovjedi Gospod preko Mojsija, među devet plemena
i polovicu plemena.
3 Jer Mojsije bijaše dao baštinu dvama plemenima i polovici plemena s one strane
Jordana; ali levitima nije dao nasljedstva među njima.
4 Sinovi Josipovi obrazovahu dva plemena: Manašeovo i Efrajimovo; a levitima se ne dade
dijela u zemlji, osim gradova za boravljenje i predgrađa za stoku njihovu i za blago
njihovo.
5 Sinovi Izraelovi učiniše kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju i podijeliše zemlju.
6 Sinovi Judini priđoše Jošui u Gilgalu, pa Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, reče: “Ti znaš što
je rekao Gospod Mojsiju, sluzi Božjemu, za me i za te u Kadeš-Barnei.
7 Bilo mi je četrdeset godina kad me Mojsije, sluga Gospodnji, poslao iz Kadeš Barne da
uhodim zemlju, i ja ga izvijestih pravim srcem.
8 Braća moja koja su išla sa mnom obeshrabriše narod, ali ja se držah sasvim Gospoda,
Boga svoga.
9 I toga se dana Mojsije zakle govoreći: ‘Zemlja po kojoj si hodio nogama svojim dopast će
tebi i sinovima tvojim u vječno nasljedstvo, jer si se sasvim držao Gospoda, Boga moga.’
10 A sad, eto, sačuva me Gospod u životu, kao što je rekao. Ima četrdeset i pet godina kako
to Gospod reče Mojsiju, dok je Izrael išao po pustinji; a sad, eto, danas mi je osamdeset i
pet godina.
11 Još sam snažan kao što sam bio kad me Mojsije slao; snaga mi je i sad onakva kakva je
bila onda i za borbu, i za izlaženje, i za dolaženje.
12 Daj mi, dakle, ovu goru za koju je Gospod govorio u onaj dan; jer si čuo u onaj dan da su
ondje Anakovci i gradovi da su veliki i utvrđeni. Gospod će valjda sa mnom biti, i ja ću ih
istjerati kao što Gospod reče.”
13 Jošua blagoslovi Kaleba, sina Jefuneova, i dade mu Hebron u baštinu.
14 Tako Hebron pripade Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenižaninu u baštinu do današnjega
dana, jer se on bješe sasvim držao Gospoda, Boga Izraelova.
15 Hebron se nazivaše prije Kirjat Arba, a Arba bijaše najveći čovjek među Anakovcima. I
zemlja otpočinu od rata.
LB) Jošua glava 15
1 Dio koji dopade sinovima Judinim po porodicama njihovim prostirao se prema granici
edomskoj do Sinske pustinje, na kraju južne strane.
2 Tako se njihova južna granica protezala od Slanoga mora do rta koji je prema jugu.
3 Otuda je išla na jug na brdo Akrabim, prelazila je preko Sina i pružala se s juga na Kadeš
Barneu te dopirala do Hebrona, a otuda je išla na Adaru i savijala se prema Karkai;
4 odatle je prolazila kroz Asmon i izlazila na Potok egipatski te svršavala kod mora. To
vam je južna granica.
5 Istočna granica bijaše Slano more do ušća Jordana.
6 Sjeverna granica polazila je od zaljeva morskoga kod ušća Jordana; odatle je išla na BetHoglu i pružala se od sjevera do Bet-Arabe, a odatle na Kamen Bohana, sina Rubenova;
7 odatle se pružala do Debira nedaleko od doline Akora, a na sjever na Gilgal, prema
Adumimskom brdu, na južnoj strani Potoka. Prolazila je kraj vode En-Šemeša, protežući
se do En-Rogela;
8 odatle je išla preko doline Ben-Hinom, pokraj Jebusejskog obronka s juga, a to je
Jeruzalem. Potom se uspinjala na vrh gore koja je prema dolini Hinomu prema zapadu i na
kraj doline Refaimske prema sjeveru;
9 s vrha te gore savijala se k izvoru vode Neftoah i izlazila na gradove u gori Efronu, a
odatle se pružala do Baale, a to je Kirjat Jearim;
10 od Baale je skretala na zapad prema gori Seiru i pokraj gore Jearima sa sjevera, u
Kesalonu, i spuštala se na Bet-Šemeš te išla do Timne.
11 Dalje je išla pokraj Ekrona na sjeveru i dopirala do Sikrona, pa preko gore Baale do
Jabneela i konačno do mora.
12 Zapadna granica bijaše Veliko more. To su sa svih strana granice sinova Judinih po
porodicama njihovim.
13 Kalebu, sinu Jefuneovu, dade se dio među sinovima Judinim, kao što Gospod bješe
zapovjedio Jošui; njemu se dade Kirjat Arba, a to je Hebron. Arba je bio otac Anakov.
14 Kaleb izagna odatle tri sina Anakova: Šešaja, Ahimana i Talmaja, sinove Anakove.
15 Odatle krenu na Debirane; Debir se prije zvao Kirjat Sefer.
16 Kaleb reče: “Tko napadne i zauzme Kirjat Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.”
17 Zauze ga Otniel, sin Kenaza, brata Kalebova; i Kaleb mu dade svoju kćer Aksu za ženu.
18 Kad ona dođe Otnielu, nagovori je on da zatraži od svojega oca jedno polje. Ona se skide
sa svog magarca, a Kaleb joj reče: “Što ti je?”
19 Ona odgovori: “Daj mi dar, jer si ti meni dao jednu zemlju na jugu; daj mi i izvore
vode.” I on joj dade izvore gornje i izvore donje.
20 To je baština plemena sinova Judinih po porodicama njihovim.
21 Gradovi u južnom kraju plemena sinova Judinih, na granici edomskoj, bijahu: Kabseel,
Eder, Jagur,
22 Kina, Dimona, Adada,
23 Kedeš, Hasor, Jitnan,
24 Zif, Telem, Bealot,
25 Hasor-Hadata, Kerjat Hesron, a to je Hasor,
26 Amam, Šema, Molada,
27 Hasar Gada, Hešmon, Bet-Pelet,
28 Hasar Šual, Beer Šeba, Biziotija,
29 Baala, Ijim, Esem,
30 Eltolad, Kesil, Horma,
31 Siklag, Madmana, Sansana,
32 Lebaot, Šelhim, Eu i Rimon. Svega dvadeset i devet gradova sa selima njihovim.
33 U ravnici: Eštaol, Sora, Ašna, Zanoah,
34 En Ganim, Tapuah, Haenam,
35 Jarmut. Adulam, Soko, Azeka,
36 Šaarajim, Aditajim, Hagedera i Gederotajim: četrnaest gradova sa selima.
37 Senan, Hadaša, Migdal-Gad,
38 Dilean, Mispa, Jokteel,
39 Lakiš, Boskat, Eglon,
40 Kabon, Lahmas, Kitliš,
41 Gederot, Bet-Dagon, Naama i Makeda: šesnaest gradova sa selima.
42 Libna, Eter, Ašan,
43 Jiftah, Ašna, Nesib,
44 Keila, Akzib i Mareša: devet gradova s njihovim selima.
45 Ekron s gradovima i selima njegovim;
46 od Ekrona do mora sve što je pokraj Ašdoda sa selima njihovim;
47 Ašdod s gradovima i selima njegovim, Gaza s gradovima i selima do Potoka egipatskoga
i do Velikoga mora koje stvara granicu.
48 U gori: Šamir, Jatir, Soko,
49 Dana, Kirjat-Sefer, a to je Debir,
50 Anab, Eštemoa, Anim,
51 Gošen, Holon i Gilo: jedanaest gradova sa selima njihovim.
52 Arab, Duma, Ešan,
53 Janum, Bet-Tapuah, Afeka,
54 Humta, Kirjat Arba, a to je Hebron, i Sior: devet gradova sa selima njihovim.
55 Maon, Karmel, Zif, Juta,
56 Jizreel, Jokdeam, Zanoah,
57 Hakajin, Gibea i Timna: deset gradova sa selima njihovim.
58 Halhul, Bet-Sur, Gedor,
59 Maarat, Bet-Anot i Eltekon: šest gradova sa selima njihovim.
60 Kirjat-Baal, a to je Kirjat Jearim, i Raba: dva grada sa selima njihovim.
61 U pustinji; Bet-Haaraba, Midin, Sekaka,
62 Hambšan, Ir-Hamelah i En-Gedi: šest gradova sa selima svojim.
63 Sinovi Judini ne mogoše istjerati Jebusejce koji su živjeli u Jeruzalemu, pa Jebusejci
ostadoše sa sinovima Judinim u Jeruzalemu do danas.
LB) Jošua glava 16
1 Dio koji dopade sinovima Josipovim prostirao se od Jordana kod Jerihona prema
Jerihonskim vodama na istoku. Granica njegova išla je pored pustinje koja se pruža od
Jerihona na Betelsku goru;
2 od Betela išla je na Luz do granice arkijske, do Atarota;
3 zatim se spuštala na zapad do granice jafletske do granice donjega Bet-Horona i do
Gezera i izlazila na more.
4 Tu dobiše baštinu svoju sinovi Josipovi, Manaše i Efrajim.
5 Evo granice sinova Efrajimovih, po porodicama njihovim. Granica njihove baštine bijaše
na istoku Atarot-Adar do gornjega Bet-Horona.
6 Ona se pružala na zapad prema Mikmetatu na sjeveru, pa je skretala na istok prema
Taanat Silu i prolazila prema istoku kroz Janoah.
7 Od Janoaha silazila je na Atarot i na Naarat, dodirivala je Jerihon i pružala se do Jordana.
8 Od Tapuaha išla je prema istoku do potoka Kane i izlazila na more. To je baština
plemena sinova Efrajimovih, po porodicama njihovim.
9 Sinovi Efrajimovi imali su također u baštini sinova Manašeovih i odvojenih gradova sa
selima njihovim.
10 Oni ne izagnaše Kanaance koji su živjeli u Gezeru, i Kanaanci ostadoše među sinovima
Efrajimovim do danas, ali je njima nametnuto da im plaćaju danak.
LB) Jošua glava 17
1 Jedan dio dopade i plemenu Manašeovu, jer je Manaše bio prvorođenac Josipov. Makiru,
prvencu Manašeovu, ocu Gileadovu, dopade Gilead i Bašan, jer je on bio ratnik.
2 Dobiše dio i ostali sinovi Manašeovi, po porodicama svojim: sinovi Abiezerovi, sinovi
Helekovi, sinovi Asrielovi, sinovi Šikemovi, sinovi Heferovi, i sinovi Šemidini. To su sinovi
Manašea, sina Josipova, po porodicama njihovim.
3 Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašeova, nije imao sinova nego
kćeri, i ovo su imena kćeri njegovih: Maha, Noa, Hogla, Milka i Tirea.
4 One dođoše pred svećenika Eleazara, pred Jošuu, sina Nunova, i pred knezove te rekoše:
“Gospod je zapovjedio Mojsiju da nam se da baština među braćom našom.” I Jošua im dade
baštinu među braćom oca njihova po zapovijedi Gospodnjoj.
5 Manašeu dopade deset dijelova, osim zemlje gileadske i bašanske, koja je s one strane
Jordana.
6 Jer kćeri Manašeove dobiše baštinu među sinovima njegovim, a zemlja gileadska dopade
drugim sinovima Manašeovim.
7 Granica Manašeova išla je od Ašera prema Mikmetatu, koji je blizu Šekema, i u Jamin k
stanovnicima Tapuaha.
8 Zemlja tapuaška pripadala je sinovima Manašeovim, ali Tapuah na granici Manašeovoj
pripadao je sinovima Efrajimovim.
9 Odatle je silazila ta granica na potok Kanu, s južne strane toga potoka. Ti gradovi bijahu
Efrajimovi između gradova Manašeovih. Granica Manašeova sa sjeverne strane potoka
izlazila je na more.
10 Zemlja na jugu bila je Efrajimova, a na sjeveru Manašeova. dok im je more granica; oni
su graničili na sjeveru s Ašerom, a na istoku s Jisakarom.
11 Manaše je imao u Jisakaru i u Ašeru: Bet-Šean s okolicom, Jibleam s okolicom, Dor s
okolicom njegovom, En-Dor s okolicom njegovom, Taanak s okolicom i Megido s
njegovom okolicom; tri kraja.
1inovi Manašeovi nisu mogli zauzeti te gradove, pa su Kanaanci ostali u toj zemlji.
13 Kad sinovi Izraelovi postadoše jači, udariše danak na Kanaance, ali ih ne izagnaše.
14 Sinovi Josipovi govorahu Jošui: “Zašto si nam dao u baštinu samo jedan dio, samo jednu
dionicu, kad nas je tako mnogo, a blagoslovio nas je Gospod dosad?”
15 Jošua im reče: “Kad vas je toliko mnogo, idite u šumu i oborite je; napravite sebi mjesta
u zemlji perižanskoj i refaimskoj, kad vam je tijesna gora Efrajimova.”
16 Sinovi Josipovi rekoše: “Neće nam biti dosta ova gora; a svi Kanaanci koji su u dolini
imaju željezna kola, pa i oni koji su u Bet-Šeanu i u selima njegovim, i oni koji su u dolini
izraelskoj.”
17 Jošua reče domu Josipovu, Efrajimu i Manašeu: “Velik ste vi i silan narod, nećete vi
imati samo jednu dionicu;
18 nego ćete imati goru, jer je to gora koju ćete vi oboriti, a prolazak za sebe držati. Vi
ćete izagnati Kanaance, ako i imaju željezna kola, ako i jesu jaki.”
LB) Jošua glava 18
1 Sav se zbor sinova Izraelovih sabra u Šilo i ondje namjestiše šator od sastanka, pošto
pokoriše zemlju.
2 Još bijaše sedam plemena sinova Izraelovih kojima nije bila data baština.
3 Jošua reče sinovima Izraelovim: “Dokle ćete oklijevati da idete i zauzmete zemlju koju
vam je dao Gospod, Bog otaca vaših?
4 Izaberite između sebe po tri čovjeka iz svakoga plemena, pa neka se dignu i prođu
zemlju i neka zamisle kako će je podijeliti. Onda neka dođu k meni.
5 će je razdijeliti na sedam dijelova; Juda će ostati u svojim granicama na jugu, a dom će
Josipov ostati u svojim granicama na sjeveru.
6 Vi ćete, dakle, napraviti osnovu podjele na sedam dijelova i donijet ćete mi je ovamo, da
ovdje, pred Gospodom, Bogom našim, bacim kocku za plemena vaša.
7 Ali leviti neće imati dijela među vama, jer je njihova baština svećenstvo Gospodnje; a
Gad i Ruben i polovica plemena Manašeova primiše baštinu svoju s one strane Jordana, k
istoku, koje im dade Mojsije, sluga Gospodnji.”
8 Kad ti ljudi ustadoše da idu, dade im Jošua ovu zapovijed: “Idite, prođite zemlju,
napravite osnovu diobe, pa onda dođite k meni, i ja ću baciti za vas kocku ovdje u Šilu,
pred Gospodom.”
9 Ljudi pođoše, prođoše zemlju i sastaviše prema gradovima osnovu diobe koju prepisaše
u jednu knjigu, pa se vratiše k Jošui u tabor u Šilo.
10 Jošua baci kocku za njih u Šilu pred Gospodom i podijeli zemlju među sinove Izraelove
dajući svakome njegov dio.
11 Kocka pade na pleme sinova Benjaminovih, po porodicama njihovim, i dio koji im
dopade dođe među granice sinova Judinih i sinova Josipovih.
12 Njihova granica išla je sa sjevera od Jordana. Sjeverno je prolazila kroz Jerihon i
pružala se k zapadu na goru te izlazila u pustinju Bet-Aven;
13 odatle je išla do Luza, južno od Luza, a to je Betel, i silazila do Atarot-Adara ispod gore,
južno od Bet-Horona donjega.
14 Sa zapada se protezala i skretala pokraj mora, južno od gore koja je prema Bet Horonu
na jugu, i izlazila na Kirjat Baal, a to je Kirjat Jearim, grad sinova Judinih. To bijaše
zapadna strana.
15 Južna strana počinjala je od kraja Kirjat Jearima. Granica se protezala k zapadu do
izvora vode Neftoahove,
16 pa silazila na kraj gore koja je prema dolini Ben-Hinomu, u dolini refaimskoj na sjeveru
i spuštala se dolinom Hinoma na južnu stranu jebusejsku do En Rogela.
17 Od sjevera išla je na En-Šemeš, a otuda na Gelilot koji je prema gori adumimskoj, i
silazila na Kamen Bohana, sina Rubenovog;
18 otuda stranom koja je prema Arabi i silazila je na Arabu;
19 zatim je išla pored Bet-Hogle k sjeveru i udarala u zaljev Slanoga mora sa sjeverne
strane do ušća Jordana na jugu. To je bila Južna granica.
20 S istočne strane granica bijaše Jordan. To je baština sinova Benjaminovih po
porodicama njihovim, s granicama njihovim unaokolo.
21 Gradovi plemena sinova Benjaminovih, po porodicama njihovim, bijahu: Jerihon, BetHogla, Emek-Kesis,
22 Bet-Haaraba, Samarajim, Betel,
23 Avim, Para, Ofra,
24 Kefar-Haamona, Ofni i Gaba: dvanaest gradova sa selima njihovim.
25 Gibaon, Rama, Beerot,
26 Mispe, Kefira, Mosa,
27 Rekem, Jirpeel, Tarala,
28 Sela, Haelit, Jebus, a to je Jeruzalem, Gibat i Kirjat: četrnaest gradova sa selima
njihovim. To je baština sinova Benjaminovih po porodicama njihovim.
LB) Jošua glava 19
1 Druga kocka pade na Šimuna, na pleme sinova Šimunovih po porodicama njihovim, i
njihova baština osta usred baštine sinova Judinih.
2 Njima dopade: Beer-Šeba, Šeba, Molada,
3 Hasar Šual, Bala, Esem,
4 Eltolad, Betul, Horma,
5 Siklag, Bet-Hamorkeber, Hasar Susa,
6 Bet-Lebaot i Šaruhem: trinaest gradova sa selima njihovim.
7 Ajin, Rimon, Eter i Ašan: četiri grada sa selima njihovim;
8 i sva sela u okolici tih gradova do Baalat Beera, a to je Ramat južni. To je baština sinova
Šimunovih po porodicama njihovim.
9 Baština sinova Šimunovih bi uzeto iz dijela sinova Judinih; jer je dio sinova Judinih bio
za njih prevelik, pa sinovi Šimunovi dobiše svoj dio usred njihove baštine.
10 Treća kocka pade na sinove Zebulunove po porodicama njihovim.
11 Granica njihove baštine prostirala se do Sarida; odatle je išla pored mora na Maralu i
dopirala do Dabešeta i do potoka koji teče pred Jokneamom.
12 Od Sarida se okretala na istok do granice Kislot Tabora, na Dabrat, i penjala se na Jafu.
13 Odatle je išla na istok kroz Git-Hefer, kroz Ita Kasin i kroz Rimon i dopirala je do Nee.
14 Otuda se savijala k sjeveru na Hanaton i izlazila u dolinu Jiftah-El.
15 Osim toga: Katat, Nahalal, Šimron, Jidala i Betlehem: dvanaest gradova sa selima
njihovim.
16 To je bila baština sinova Zebulunovih po porodicama njihovim, ti gradovi i njihova
sela.
17 Četvrta kocka pade na Jisakara, na sinove Jisakarove po porodicama njihovim.
18 Granica njihova prolazila je kroz Jizreel, Hakesubot, Šunem,
19 Hafarajim, Šion, Anaharat,
20 Harabit, Kišjon, Ebes,
21 Remet, En-Ganim, En-Hada i Bet-Pases.
23 To je bila baština plemena sinova Jisakarovih po porodicama njihovim, ti gradovi i
njihova sela.
24 Peta kocka pade na pleme sinova Ašerovih po porodicama njihovim.
25 Granica njihova prolazila je kroz Helkat, Hali, Beten, Akšaf,
26 Alamelek, Amad i Mišal; pružala se zapadno od Karmela i do Šihor Libnata.
27 Odatle se savijala k istoku na Bet-Dagon i dopirala do Zebuluna i doline Jiftahee,
sjeverno od Bet-Haenleka i Neiela, i ide prema Kabulu, nalijevo,
28 i prema Ebronu, Rehobu, Hamonu i Kani, do Sidona Velikoga.
29 Otuda se okretala na Ramu, do tvrdoga grada Tira, i na Hosu te izlazila na more preko
Akzipske krajine.
30 Osim toga, Uma, Afek i Rehob: dvadeset i dva grada sa selima njihovim.
31 To je bila baština plemena sinova Ašerovih po porodicama njihovim, ti gradovi i sela
njihova.
32 Šesta kocka pade na sinove Neftalijeve po porodicama njihovim.
33 Granica njihova protezala se od Helefa i od Alona, preko Saananima, Adami Harekaba i
Jabneela do Lakuma i izlazila na Jordan;
34 zatim se okretala na zapad kod Aznot Tabora, odande je išla na Hukok i dopirala do
Zebuluna s juga, do Ašera sa zapada i do Jude na Jordanu s istoka.
35 Tvrdi gradovi bijahu: Hasidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret,
36 Adama, Rama, Hasor,
37 Kedeš, Edrej, En-Hasor,
38 Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat i Bet-Šemeš; devetnaest gradova sa selima njihovim.
39 To je bila baština plemena sinova Neftalijevih po porodicama njihovim, ti gradovi i sela
njihova.
40 Sedma kocka pade na pleme sinova Danovih po porodicama njihovim.
41 Granica njihove baštine obuhvaćala je Soru, Eštaol, Ir Šemeš,
42 Šaalabin, Ajalon, Jitlu,
43 Elon, Timnu, Ekron,
44 Elteke, Gibeton, Baalat,
45 Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon,
46 Me-Hajarkon i Harakon sa zemljom prema Jafi.
47 Zemlja sinova Danovih iziđe preko granica svojih. Sinovi Danovi krenuše i udariše na
Lešem; zauzeše ga i udariše ga oštricom mača; osvojiše ga i naseliše se u njemu i dadoše
mu ime Dan po imenu Dana, oca svoga.
48 To je bila baština plemena sinova Danovih po porodicama njihovim, ti gradovi i sela
njihova.
49 Kad svršiše podjelu zemlje po granicama njezinim, sinovi Izraelovi dadoše Jošui, sinu
Nunovu, imanje u svojoj sredini.
50 Prema zapovijedi Gospodnjoj, dadoše mu grad koji zaiska, Timnat-Serah u gori
Efrajimovoj. On prezida grad i nastani se u njemu.
51 To su baštine koje su svećenik Eleazar, Jošua, sin Nunov, i poglavice porodica i plemena
sinova Izraelovih razdijelili kockom pred Gospodom u Šilu, na vratima šatora od sastanka.
Tako oni svršiše diobu zemlje.
LB) Jošua glava 20
1 Gospod govori Jošui i reče:
2 “Govori sinovima Izraelovim i reci: Odredite gradove utočišta, kao što sam vam to po
Mojsiju zapovjedio,
3 da u njih pobjegne ubojica koji ubije nekoga nehotice, bez namjere, da vam budu
utočišta od krvnog osvetnika.
4 Ubojica koji pobjegne u koji od tih gradova stat će pred gradska vrata i kazati
starješinama toga grada svoju stvar. Oni će ga primiti k sebi i dat će mu mjesto da sjedi
kod njih.
5 Ako ga krvni osvetnik goni, oni mu neće predati ubojicu u ruke, jer je on nehotice ubio
bližnjega svoga, a da mu prije nije bio neprijatelj.
6 On će ostati u tom gradu dokle ne stane pred zbor na sud, do smrti velikog svećenika
koji tada bude. Potom će se ubojica vratiti i ići će u svoj grad i svojoj kući, u grad iz kojega
je pobjegao.”
7 Oni posvetiše Kedeš u Galileji, u gori Neftalijevoj, Šekem, u gori Efrajimovoj, i KirjatArbu, a to je Hebron, u gori Judinoj.
8 A preko Jordana, istočno od Jerihona, odrediše Beser, u pustinji, u ravnici, u plemenu
Rubenovu, Ramot u Gileadu, u plemenu Gadovu, i Golan u Bašanu, u plemenu Manašeovu.
9 To su gradovi određeni svim sinovima Izraelovim, i strancu koji se nađe među njima, da
pobjegne u njih onaj koji ubije nekoga nehotice, da ne pogine od ruke krvnoga osvetnika
dokle ne stane pred zbor.
LB) Jošua glava 21
1 Poglavice porodica levitskih dođoše k svećeniku Eleazaru i k Jošui, sinu Nunovu, te k
poglavicama porodica u plemenima sinova Izraelovih.
2 Govorahu im u Šilu, u zemlji kanaanskoj, i rekoše: “Gospod je zapovjedio preko Mojsija
da nam se dadu gradovi za stanovanje i predgrađa njihova za stoku našu.”
3 Sinovi Izraelovi dadoše tad levitima od svoje baštine, po zapovijedi Gospodnjoj, ove
gradove i njihova predgrađa:
4 Baci se kocka za porodice Kehatove; i levitima, sinovima svećenika Arona, dopade
trinaest gradova od plemena Judina, od plemena Šimunova i od plemena Benjaminova.
5 Ostalim sinovima Kehatovim dopade deset gradova od porodica plemena Efrajimova, od
plemena Danova i od polovice plemena Manašeova.
6 Sinovima Geršonovim dopade trinaest gradova od porodica plemena Jisakarova, od
plemena Ašerova, od plemena Neftalijeva i od polovice plemena Manašeova u Bašanu.
7 Sinovima Merarijevim dopade po porodicama njihovim dvanaest gradova od plemena
Rubenova, od plemena Gadova i od plemena Zebulunova.
8 Sinovi Izraelovi dadoše levitima te gradove i predgrađa njihova kockom, kao što Gospod
bješe zapovjedio po Mojsiju.
9 Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova Šimunovih dadoše ove gradove koji se
kazuju poimence,
10 a koji dopadoše sinovima Aronovim od porodica Kehatovih, između sinova Levijevih,
za koje pade prva kocka.
11 Njima dopade: Kirjat-Arba, a to je Hebron, u gori Judinoj s predgrađem okolo njega;
Arba je otac Anakov.
12 Polje oko toga grada i sela njegova dadoše Kalebu, sinu Jefuneovu.
13 Dadoše, dakle, sinovima svećenika Arona grad utočišta ubojica, Hebron s predgrađem,
Libnu s predgrađem,
14 Jatir s predgrađem, Eštemou s predgrađem,
15 Holon s predgrađem; Debir s predgrađem,
16 Ašen s predgrađem, Jutu s predgrađem i Bet-Šemeš s predgrađem: devet gradova od ta
dva plemena;
17 od plemena Benjaminova Gibeon s predgrađem, Gebu s predgrađem,
18 Anatot s predgrađem i Almon s predgrađem: četiri grada.
19 Tako su sinovi svećenika Arona dobili ukupno trinaest gradova s predgrađima.
20 Levitima iz porodica drugih Kehatovih sinova dopadoše gradovi od plemena
Efrajimova.
21 Dopade im grad utočište ubojica Šekem s predgrađem u gori Efrajimovoj, Gezer s
predgrađem,
22 Kibsajim s predgrađem, Bet-Horon s predgrađem: četiri grada;
23 od plemena Danova: Elteku s predgrađem, Gibeton s predgrađem,
24 Ajalon s predgrađem i Gat-Rimon s predgrađem: četiri grada;
25 od polovice plemena Manašeova: Tanak s predgrađem i Gat-Rimon s predgrađem: dva
grada.
26 Porodicama ostalih Kehatovih sinova dadoše ukupno deset gradova s predgrađima.
27 Sinovima Geršonovim između porodica levitskih dadoše od polovice plemena
Manašeova grad utočište ubojica Golan u Bašanu s podgrađem i Aštarot s predgrađem: dva
grada;
28 od plemena Jisakarova: Kišon s predgrađem, Dabrat s predgrađem,
29 Jarmut s predgrađem, En-Ganim s predgrađem: četiri grada;
30 od plemena Ašerova: Mišal s predgrađem, Abdon s predgrađem,
31 Helkat s predgrađem i Rehob s predgrađem: četiri grada;
32 od plemena Neftalijeva: grad utočište ubojica Kedeš u Galileji s predgrađem, HamotDor s predgrađem i Kartan s predgrađem: tri grada.
33 Ukupno je gradova sinova Geršonovih po porodicama bilo trinaest, gradova s
predgrađima.
34 Ostalim levitima iz porodica sinova Merarijevih dadoše: od plemena Zebulunova:
Jokneam s predgrađem, Kartu s predgrađem,
35 Dimnu s predgrađem, Nahalal s predgrađem: četiri grada;
36 od plemena Rubenova: Beser s predgrađem, Jahas s predgrađem,
37 Kedemot s predgrađem i Mefaat s predgrađem: četiri grada;
38 od plemena Gadova: grad utočište ubojica Ramot u Gileadu s predgrađem, Mahanajim s
predgrađem,
39 Hešbon s predgrađem, Jazer s predgrađem: svega četiri grada.
40 Ukupno je gradova koji dopadoše sinovima Merarijevim po porodicama njihovim, koje
još preostajahu od porodica levitskih, bilo dvanaest.
41 Levitskih gradova usred baštine sinova Izraelovih: četrdeset i osam gradova s
predgrađima.
4vaki od tih gradova imao je predgrađa oko sebe; tako je bilo za svaki grad.
43 Tako dade Gospod Izraelu svu zemlju za koju se bješe zakleo da će je dati ocima
njihovim; oni je zauzeše i naseliše se u njoj.
44 Gospod im udijeli mir svuda unaokolo, kao što se bješe zakleo ocima njihovim; nitko od
neprijatelja njihovih nije im mogao odoljeti i Gospod ih predade sve u njihove ruke.
45 Ništa ne izosta od svega dobra što Gospod bješe obećao domu Izraelovu. Sve se ispuni.
LB) Jošua glava 22
1 Jošua pozva sinove Rubenove i sinove Gadove te polovicu plemena Manašeova
2 i reče im: “Vi ste vršili sve što vam je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, i slušaste glas
moj u svemu što sam vam zapovjedio.
3 Niste napustili braću svoju unatoć dužem vremenu do ovoga dana i držali ste zapovijedi
Gospoda, Boga svoga.
4 Sad, kad je Gospod, Bog vaš, smirio braću vašu, kao što im bješe rekao, vratite se i idite u
šatore svoje u svoju zemlju koju vam je Mojsije, sluga Gospodnji, dao s one strane Jordana.
5 Samo pazite da vršite zapovijedi i zakon koji vam je propisao Mojsije, sluga Gospodnji.
Ljubite Gospoda, Boga svoga, idite svim putovima njegovim, čuvajte zapovijedi njegove i
držite ih se te mu služite svim srcem svojim i svom dušom svojom.”
6 I Jošua ih blagoslovi i vrati ih da idu u svoje šatore.
7 Mojsije bijaše dao polovici plemena Manašeova baštinu u Bašanu, a Jošua dade drugoj
polovici baštinu pored braće njihove s ove strane Jordana, prema zapadu.
8 Otpuštajući ih u šatore njihove, Jošua ih blagoslovi i reče im: “S velikim blagom vi se
vraćate u šatore svoje, s mnogobrojnim stadima, sa srebrom, zlatom, bakrom i željezom te
bogatom odjećom. Podijelite s braćom svojom plijen od neprijatelja.”
9 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovica plemena Manašeova odoše pošto se oprostiše
sa sinovima Izraelovim u Šilu, u zemlji kanaanskoj, u zemlju gileadsku, u zemlju baštine
svoje, u kojoj se bijahu nastanili kao što Gospod bješe zapovjedio preko
10 Kad dođoše u kraj jordanski, koji pripada zemlji kanaanskoj, sinovi Rubenovi, sinovi
Gadovi i polovica plemena Manašeova, podigoše žrtvenik pokraj Jordana, žrtvenik velik i
ugledan.
11 Sinovi Izraelovi čuli su gdje se govorilo: “Gle, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovica
plemena Manašeova podigoše žrtvenik prema zemlji kanaanskoj u krajinama jordanskim,
pokraj sinova Izraelovih.”
12 Kad to čuše sinovi Izraelovi, skupi se sav zbor sinova Izraelovih u Šilo da krene na njih i
da im objavi rat.
13 Sinovi Izraelovi poslaše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovici plemena
Manašeova u zemlju gileadsku, Pinkasa, sina svećenika Eleazara,
14 i s njim deset knezova, po jednoga glavara od svakoga plemena Izraelovog; svi su oni
bili poglavice doma otačkoga u tisućama Izraelovim.
15 Oni dođoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovici plemena Manašeova u
zemlju gileadsku i rekoše im:
16 “Ovako govori cio zbor Gospodnji: Kakva je to nevjera koju počiniste Bogu Izraelovu, i
što se vi to odvraćate od Gospoda podigavši žrtvenik da se odmetnete danas od Gospoda?
17 Zar nam je malo zločin Peorov, od kojeg se do danas nismo oprali i zbog kojeg dođe
pomor na zbor Gospodnji te se danas odvraćate od Gospoda?
18 Ako se vi danas odmećete od Gospoda, sutra će se on rasrditi na sav zbor Izraelov.
19 Ako smatrate zemlju baštine svoje nečistom, prijeđite u zemlju baštine Gospodnje u
kojoj stoji šator Gospodnji i uzmite baštinu među nama; samo se ne odmećite od Gospoda i
ne odmećite se od nas gradeći sebi žrtvenik, osim žrtvenika Gospoda, Bo
20 Nije li se Akan, sin Zerahov, ogriješio o stvari zapriječene, te dođe gnjev na sav zbor
Izraelov? I on ne pogibe sam za zločin svoj.”
21 Sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovica plemena Manašeova ovako odgovoriše
poglavicama tisuća Izraelovih:
22 “Bog bogova, Gospod, Bog bogova, Jahve zna i neka zna Izrael: ako je to iz prkosa i
nevjere prema Gospodu, ne dođi nam u pomoć u taj dan!
23 Ako smo podigli žrtvenik da se odvratimo od Gospoda, ili da prinosimo na njemu žrtve
paljenice ili prinose, ili žrtve zahvalnice, Gospod neka istražuje!
24 Nego smo mi to učinili zbog toga što se uznemirismo misleći da će jednog dana vaši
sinovi reći našim sinovima: Što ima zajedničko između vas i Gospoda, Boga Izraelova?
25 Gospod je postavio Jordan kao među između nas i vas, sinove Rubenove i sinove
Gadove; nemate vi dijela u Gospoda! I sinovi bi vaši postali tako razlog da se naši sinovi
više ne boje Gospoda.
26 Zato rekosmo: Podignimo žrtvenik, ne za žrtve paljenice, ni za druge žrtve,
27 nego da bude svjedok među nama i vama i među potomstvom našim i vašim da mi
hoćemo služiti Gospodu žrtvama svojim paljenicama i prinosima svojim, te žrtvama
svojim zahvalnicama, da ne bi rekli jednog dana sinovi vaši našim sinovima: Nemate vi di
28 Rekosmo: Ako kad reknu tako nama ili potomstvu našemu, tada ćemo im odgovoriti:
Gledajte oblik žrtvenika Gospodnjeg koje podigoše oci naši ne za žrtve paljenice ni za
druge žrtve, nego da bude svjedok među nama i vama.
29 Ne daj Bože da prkosimo Gospodu ni da se danas odmećemo od Gospoda podigavši
žrtvenik za žrtve paljenice, za prinose i za druge žrtve, osim žrtvenika Gospoda, Boga
našega, koji je pred stanom njegovim!”
30 Kad svećenik Pinkas i knezovi od zbora, poglavice od tisuća Izraelovih koji bijahu s
njim, čuše riječi koje im rekoše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i sinovi Manašeovi, bijahu
zadovoljni.
31 I Pinkas, sin svećenika Eleazara, reče sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i
sinovima Manašeovim: “Danas poznasmo da je među nama Gospod, kad se ne ogriješiste
Gospodu tom nevjerom; vi ste tako izbavili sinove Izraelove od ruku Gospodnjih.”
32 Pinkas, sin svećenika Eleazara, i knezovi vratiše se od sinova Rubenovih i od sinova
Gadovih iz zemlje gileadske u zemlju kanaansku k sinovima Izraelovim i javiše im stvar.
33 Sinovi Izraelovi bili su zadovoljni i hvališe Boga, te više nisu govorili da idu s oružjem u
ruci zatrti zemlju u kojoj stanovahu sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.
34 Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi prozvaše onaj žrtvenik Ed, jer, rekoše, on je među
nama svjedok da je Gospod Bog.
LB) Jošua glava 23
1 Bilo je prošlo mnogo vremena otkako je Gospod udijelio bio mir Izraelu, oslobodivši ga
od svih neprijatelja okolo njega. Jošua bješe ostario, imao je mnogo godina.
2 Tada Jošua sazva sav Izrael, starješine njegove, poglavice njegove, suce njegove i vođe
njegove pa im reče:
3 “Ja sam star, imam mnogo godina. Vi ste vidjeli sve što je učinio Gospod, Bog vaš, svim
ovim narodima pred vama; jer je Gospod, Bog vaš, taj koji se borio za vas.
4 Eto, ja sam vama po plemenima vašim razdijelio kockom u baštinu ove narode koji
ostadoše, počevši od Jordana, i sve narode koje istrijebih do Velikoga mora k zapadu
sunčanom.
5 Gospod, Bog vaš, razgnat će ih ispred vas, i vi ćete držati zemlju njihovu kao što vam
reče Gospod, Bog vaš.
6 Učvrstite se dobro da držite i vršite sve ono što je napisano u knjizi zakona Mojsijevog,
da ne odstupate od njega ni desno ni lijevo.
7 Ne pomiješajte se s narodima koji su ostali među vama i ne spominjite imena bogova
njihovih, ne kunite se njima, niti im služite, niti im se klanjajte;
8 nego se držite Gospoda, Boga svoga, kao što ste činili do danas.
9 Gospod je odagnao ispred vas narode velike i jake, i nitko vam do danas nije mogao
odoljeti.
10 Jedan je od vas sam gonio tisuću, jer se Gospod, Bog vaš, borio za vas, kao što vam je i
kazao.
11 Bdijte, dakle, nad dušama svojim, da ljubite Gospoda, Boga svoga.
12 Ako se odvratite i pristanete uz ostatak tih naroda što su još ostali među vama, ako s
njima zaključujete brakove i pomiješate se s njima i oni s vama,
13 budite sigurni da Gospod, Bog vaš, neće više goniti tih naroda ispred vas, nego će vam
oni postati zamka i mreža i bič bokovima vašim, i trnje očima vašim, dokle ne izginete u
ovoj dobroj zemlji koju vam dade Gospod, Bog vaš.
14 Gle, ja idem sada na put kojim ide cijela zemlja. Priznajte svim srcem svojim i svom
dušom svojom da nije izostalo ništa od svega dobra što vam je obećao Gospod, Bog vaš; sve
vam se ispunilo, ništa nije ostalo nenavršeno.
15 I kako vam se ispunila svaka dobra riječ koju vam je obećao Gospod, Bog vaš, tako će
Gospod ispuniti protiv vas i sve zle riječi dok vas ne istrijebi iz ove dobre zemlje koju vam
dade Gospod, Bog vaš.
16 Ako prestupite savez koji vam je Gospod, Bog vaš, propisao i odete služiti drugim
bogovima te im se počnete klanjati, raspalit će se gnjev Gospodnji na vas i nestat će vas
brzo iz ove dobre zemlje koju vam je dao.”
LB) Jošua glava 24
1 Jošua sazva sva plemena Izraelova u Šekem i sabra starješine Izraelove, poglavice
njegove, suce i vođe njegove, te oni stadoše pred Bogom.
2 Jošua reče cijelome narodu: “Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: S one strane rijeke
življahu negda oci vaši: Terah, otac Abrahamov i Nahorov. Oni su služili drugim
bogovima.
3 Ja uzeh oca vašega Abrahama s one strane rijeke i provedoh ga kroz svu zemlju
kanaansku i umnožih porod njegov davši mu Izaka;
4 Izaku dadoh Jakova i Ezava, a Ezavu goru Seir, ali Jakov i sinovi njegovi siđoše u Egipat.
5 Poslah Mojsija i Arona i udarih Egipat čudesima što učinih usred njega i izvedoh vas iz
njega.
6 Kad izvedoh iz Egipta oce vaše, oni dođoše na more, a Egipćani goniše oce vaše kolima i
konjanicima do Crvenoga mora.
7 Tad zavapiše oci vaši Gospodu, i Gospod postavi tamu između vas i Egipćana i navede na
njih more koje ih zatrpa. Oči vaše vidješe što učinih od Egipćana; zatim ste dugo ostali u
pustinji.
8 Dovedoh vas potom u zemlju Amorejaca, koji žive s one strane Jordana, i oni se boriše
protiv vas, ali ih ja predadoh u vaše ruke, pa vi osvojiste zemlju njihovu i ja ih istrijebih
ispred vas.
9 Balak, sin Siporov, kralj moapski, podiže se da se bori s Izraelom, i on pozva Bileama,
sina Beorova, da vas prokune.
10 Ali ja ne htjedoh poslušati Bileama; on vas blagoslovi, i ja vas izbavih iz ruke Balakove.
11 Prijeđoste preko Jordana i dođoste pod Jerihon. Jerihonjani, Amorejci, Perižani,
Kanaanci, Hetiti, Jirgašani, Hivijci i Jebusejci boriše se protiv vas. Ja ih predah u vaše ruke
12 i poslah pred vama stršljene koji ih tjeraše ispred vas, kao i dva kralja amorejska; ne bi
to ni mačem tvojim ni lukom tvojim.
13 I dadoh vam zemlju koju niste obrađivali, i gradove koje niste sagradili, a u njima
stanujete, i vinograde i maslinike koje niste sadili, a od kojih se hranite.
14 A sad, bojte se Godpoda i služite mu vjerno i istinito; izbacite bogove kojima su služili
oci vaši s one strane rijeke i u Egiptu i služite Gospodu.
15 Ako ne volite služiti Gospodu, izaberite danas kome ćete služiti: ili bogove kojima su
služili oci vaši s one strane rijeke, ili bogove Amorejaca u čijoj zemlji živite; a ja i dom moj
služit ćemo Gospodu.”
16 Narod odgovori i reče: “Ne dao Bog da ostavimo Gospoda da služimo drugim bogovima.
17 Jer Gospod, Bog naš, izveo je nas i oce naše iz zemlje egipatske, iz doma robovanja; on
je učinio pred našim očima one velike znake i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i po
svim narodima kroz koje smo prošli.
18 Gospod je istjerao ispred nas sve narode i Amorejce koji žive u ovoj zemlji: i mi ćemo
služiti Gospodu, jer je on Bog naš.”
19 Jošua reče narodu: “Nećete imati moć da služite Gospodu, jer je on Bog svet, Bog
ljubomoran, i on neće oprostiti prijestupe vaše i grijehe vaše.
20 Kad budete ostavili Gospoda i počeli služiti tuđim bogovima, on će se okrenuti i učinit
će vam zlo i istrijebit će vas jer vam je činio dobro.”
21 Narod reče Jošui: “Ne! Mi ćemo služiti Gospodu.”
22 Jošua reče narodu: “Sami ste sebi svjedoci da ste izabrali Gospoda da mu služite.”
Odgovoriše: “Svjedoci smo.”
23 “Izbacite, dakle, tuđe bogove što su među vama i privijte srce svoje Gospodu, Bogu
Izraelovu.”
24 I narod reče Jošui: “Služit ćemo Gospodu, Bogu svome, i slušat ćemo njegov glas.”
25 Jošua učini toga dana savez s narodom i dade mu zakone i naredbe u Šekemu.
26 Jošua napisa to u knjigu zakona Božjega. Uze zatim velik kamen i podiže ga ondje pod
hrastom koji bijaše na mjestu posvećenom Gospodu.
27 Zatim reče svemu narodu: “Evo, kamen će vam ovaj biti svjedok, jer je čuo sve riječi
koje nam je uputio Gospod; on će vam biti svjedok da se ne biste iznevjerili Bogu svome.”
28 Zatim Jošua vrati narod, svakoga na njegovu baštinu.
29 Nakon ovih događaja Jošua, sin Nunov, sluga Gospodnji, umre kad mu je bilo sto i deset
godina.
30 Sahraniše ga u zemlji koju dobi u dio u Timnat-Serahu, u gori Efrajimovoj, sjeverno od
gore Gaaša.
31 Izrael je služio Gospodu svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koji nadživješe
Jošuu i koji su znali sve što je Gospod učinio Izraelu.
32 Kosti Josipove, koje sinovi Izraelovi donesoše iz Egipta, sahraniše u Šekemu, u dijelu
polja koje bješe kupio Jakov od sinova Hamora, oca Šekemova, za sto srebrnjaka, a
pripadaše baštini sinova Josipovih.
33 Eleazar, sin Aronov, umre i sahraniše ga u Gibei, koja je pripadala Pinkasu, sinu
njegovu, a nalazila se u gori Efrajimovoj.
KNJIGA SUDACA
LB) Suci glava 1
1 Po smrti Jošuinoj upitaše sinovi Izraelovi Gospoda govoreći: “Tko će od nas ići prvi na
Kanaance da ih napadnemo?”
2 Gospod odgovori: “Ići će Juda, eto predao sam zemlju u ruke njegove.”
3 Juda reče Šimunu, bratu svome: “Hajde sa mnom na dio koji je meni dopao da
napadnemo Kanaance; pa ću ja ići s tobom na dio koji je tebi dopao.” I Šimun pođe s njim.
4 Juda krenu, i Gospod im dade u ruke Kanaance i Perižane, i oni potukoše u Bezeku deset
tisuća ljudi.
5 U Bezeku nađoše Adoni-Sedeka; udariše na njega i pobiše Kanaance i Perižane.
6 Adoni-Sedek pobježe, ali ga oni potjeraše, uhvatiše i odsjekoše mu palce na rukama i
nogama.
7 Adon-Sedek reče: “Sedamdeset kraljeva odsječenih palaca na rukama i nogama bijahu
pod mojim stolom. Bog mi vraća za ono što sam učinio.” Odvedoše ga u Jeruzalem i on
ondje umre.
8 Sinovi Judini udariše na Jeruzalem i zauzeše ga, udariše ga oštricom mača i zapališe
grad.
9 Sinovi Judini siđoše zatim da napadnu Kanaance koji su živjeli u gori, na jugu i u ravnici.
10 Juda krenu na Kanaance koji su živjeli u Hebronu, a on se prije zvao Kirjat Arba, te
potuče Šešaja, Ahimana i Talmaja.
11 Odatle krenu na Debirane. Debir se prije nazivao Kirjat Sefer.
12 Kaleb reče: “Tko napadne i zauzme Kirjat Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.”
13 Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlađeg brata Kalebova; i Kaleb mu dade svoju kćer Aksu za
ženu.
14 Kad ona uđe Otnielu, nagovori ga da ište od njezina oca polje. Siđe s magarca, a Kaleb
joj reče: “Što ti je?”
15 Ona mu odgovori: “Daj mi dar; dao si mi zemlju na jugu; daj mi sad i izvore vode.” I
Kaleb joj dade izvore gornje i izvore donje.
16 Sinovi Kenijca, tasta Mojsijeva, iziđoše iz grada palmi sa sinovima Judinim u pustinju
Judinu južno od Arada i pođoše da se nastane usred naroda.
17 Juda krenu sa Šimunom, bratom svojim, i oni pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu;
oni raskopaše grad koji se prozva Horma.
18 Juda uze i Gazu sa zemljom njezinom, Aškelon sa zemljom njegovom i Ekron sa
zemljom njegovom.
19 Gospod bi s Judom, i Juda osvoji goru; ali nije mogao izagnati stanovnike doline, jer su
imali željezna kola.
20 Kalebu se dade Hebron, kao što bješe zapovjedio Mojsije, i on izagna odande tri sina
Anakova.
21 Sinovi Benjaminovi ne izagnaše Jebusejce koji su živjeli u Jeruzalemu, pa Jebusejci
ostadoše i do danas u Jeruzalemu sa sinovima Benjaminovim.
2inovi Josipovi krenuše na Betel, i Gospod bi s njima.
23 Sinovi Josipovi uhodiše Betel, koji se prije zvao Luz.
24 Uhode vidješe čovjeka koji je išao iz grada i rekoše mu: “Pokaži nam kuda ćemo ući u
grad, i učinit ćemo ti milost.”
25 On im pokaza kuda će ući u grad. I oni udariše grad oštricom mača, ali pustiše onog
čovjeka sa svom porodicom njegovom.
26 Taj čovjek ode u zemlju hetitsku i ondje sazida grad te ga prozva Luz; i to mu je ime i
danas.
27 Manaše ne izagna stanovnike Bet-Šeana i gradova njegovih, ni Tanaka i gradova
njegovih, ni Dora i gradova njegovih, ni Jibleama i gradova njegovih, ni Megida i gradova
njegovih; i Kanaanci ostadoše u zemlji.
28 Kad Izrael posta jači, udari na Kanaance danak, ali ih ne izagna.
29 Efrajim ne izagna Kanaance nastanjene u Gezeru; i Kanaanci ostadoše s njim u Gezeru.
30 Zebulun ne izagna stanovnike Kitrona ni stanovnike Nahalola. Tako su Kanaanci ostali
s njim, ali su mu plaćali danak.
31 Ašer ne izagna stanovnike Akona ni stanovnike Sidona, ni Mahalaba, ni Akziba, ni
Helbe, ni Afika, ni Rehoba.
32 Ašerovci ostadoše među Kanaancima, stanovnicima one zemlje, jer ih oni ne izagnaše.
33 Neftali ne izagna stanovnike Bet-Šemeša, ni stanovnike Bet-Anata, i on osta među
Kanaancima, stanovnicima one zemlje; stanovnicima Bet-Šemeša i Bet-Anata bi
nametnuto plaćanje danka.
34 Amorejci potjeraše u goru sinove Danove. Nisu im dopuštali da silaze u dolinu.
35 Amorejci su htjeli ostati u Har-Heresu, u Ajalonu i u Šaalbimu, ali ih ruka doma
Josipova pritište i bi im nametnuto plaćanje danka.
36 Zemlja Amorejaca prostirala se od Akrabimske gore, od Sele pa naviše.
LB) Suci glava 2
1 Glasnik Gospodnji dođe od Gilgala u Bokim i reče: “Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u
zemlju za koju sam se zakleo ocima vašim da ću je dati vama. Ja sam rekao: ‘Neću nikad
raskinuti savez svoj s vama;
2 a vi nećete primati saveza sa stanovnicima ove zemlje, nego ćete raskopati njihove
žrtvenike.’ Ali vi ne poslušaste moga glasa. Zašto ste to učinili?
3 Ja sam tada rekao: Neću ih odagnati ispred vas, nego će oni biti pored vas, i bogovi će
vam njihovi biti zamka.”
4 Kad glasnik Gospodnji izgovori ove riječi sinovima Izraelovim, narod podiže svoj glas i
zaplaka.
5 Ono mjesto prozvaše Bokim i ondje prinesoše žrtve Gospodu.
6 Jošua raspusti narod, i sinovi Izraelovi raziđoše se svaki na svoju baštinu da uzmu
zemlju u posjed.
7 Narod služi Gospodu svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koji nadživješe Jošuu i
koji bijahu vidjeli velika djela što Gospod učini Izraelu.
8 Jošua, sin Nunov, sluga Gospodnji, umre kad mu je bilo sto i deset godina.
9 Sahraniše ga u zemlji njegove baštine, u Timnat-Heresu, u gori Efrajimovoj, sjeverno od
gore Gaaša.
10 Sav se taj naraštaj pribra k ocima svojim, i nasta drugi naraštaj koji nije poznavao
Gospoda ni djela koja on bješe učinio Izraelu.
11 Sinovi Izraelovi činili su ono što se ne dopada Gospodu i služili baalima.
12 Oni ostaviše Gospoda, Boga otaca svojih, koji ih izvede iz zemlje egipatske, i pođoše za
drugim bogovima između bogova naroda koji bijahu okolo njih. Klanjaše im se i
razdražiše Gospoda.
13 Ostaviše Gospoda i služiše Baalu i Aštarti.
14 Gnjev se Gospodnji raspali na Izraela, i on ih preda u ruke ljudima koji su ih pljačkali,
predade ih u ruke neprijateljima njihovim okolo njih, i oni nisu mogli više odoljeti
neprijateljima svojim.
15 Kud god su išli, ruka Gospodnja bijaše protiv njih da im učini zlo, kao što bješe rekao
Gospod, kao što im se bješe zakleo Gospod. I oni bijahu u velikoj nevolji.
16 Gospod im podiže suce, da ih izbavljaju iz ruku onih koji su pljačkali.
17 Ali oni nisu poslušali ni svoje suce, nego se razbludiše s drugim bogovima i klanjaše im
se. Brzo zađoše s puta kojim su išli oci njihovi i ne slušahu kao oni zapovijedi Gospodnje.
18 Kad im Gospod podiže suce, Gospod bijaše sa sucem, i on ih izbavljaše iz ruku
neprijatelja njihovih svega vijeka sučeva; jer se Gospod sažali na njihove vapaje protiv
onih koji su ih mučili i ugnjetavali.
19 Ali čim bi sudac umro, oni su se opet kvarili i bivali gori od otaca svojih, idući za
drugim bogovima, služeći im i klanjajući im se, nisu se odricali opakih djela i putova
svojih.
20 Tad se gnjev Gospodnji raspali na Izraela i on reče: “Kad je taj narod prekršio savez
moj, koji sam ja propisao ocima njihovim, i ne posluša glasa moga,
21 neću više goniti ispred njih ni jednoga naroda koje ostavi Jošua kad umre.
22 Tako ću ja njima staviti Izraela na kušnju, da vidim hoće li se držati puta Gospodnjega,
hodeći po njemu, kao što su se držali oci njihovi, ili neće.”
23 I Gospod ostavi na miru te narode koje nije bio predao Jošui u ruke i ne požuri da ih
istjera.
LB) Suci glava 3
1 Ovo su narodi koje ostavi Gospod da njima kuša Izraela, sve one koji nisu znali za sve
ratove kanaanse,
2 da bi bar potomstvo sinova Izraelovih znalo i razumjelo što je rat, bar oni koji to prije
nisu znali.
3 Ti narodi bijahu: pet kneževina filistejskih, svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci, koji su živjeli
na gori Libanonu, od gore Baal-Hermona do Hamata.
4 Ti narodi ostadoše da se njima okuša Izrael, da se vidi hoće li slušati zapovijedi
Gospodnje koje je on propisao ocima njihovim preko Mojsija.
5 Sinovi Izraelovi stanovali su usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i
Jebusejaca.
6 Ženili su se sa kćerima njihovim i udavali su kćeri svoje za sinove njihove te služili
njihovim bogovima.
7 Sinovi Izraelovi činili su ono što se ne svidje Gospodu; zaboravili su Gospoda, Boga
svoga, i služili baalima i idolima.
8 Gnjev Gospodnji raspali se na Izraela, i on ih dade u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju
mezopotamskom; sinovi Izraelovi služili su osam godina Kušanu Rišatajimu.
9 Sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu, i Gospod podiže sinovima Izraelovim izbavitelja, koji
ih izbavi, Otniela, sina Kenaza, mlađeg brata Kalebova.
10 Duh Gospodnji bi na njemu. On posta sudac u Izraelu i krenu u rat. Gospod mu predade
u ruke Kušana Rišatajima, kralja mezopotamskoga, i ruka njegova bi jaka nad Kušanom
Rišatajimom.
11 Zemlja bi u miru četrdeset godina. Zatim Otniel, sin Kenazov, umre.
1inovi Izraelovi činili opet ono što se ne svidje Gospodu, i Gospod okrijepi Eglona, kralja
moapskoga, protiv Izraela, jer su činili ono što se nije sviđalo Gospodu.
13 Eglon skupi k sebi sinove Amonove i Amalekove te krenu. On potuče Izraela, i oni
osvojiše grad palmi.
14 Sinovi Izraelovi služili su osamnaest godina Eglonu, kralju moapskome.
15 Sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu, i Gospod im podiže izbavitelja Ehuda, sina Gere, iz
Benjaminova plemena, čovjeka koji bijaše ljevak. Sinovi Izraelovi poslaše po njemu dar
Eglonu, kralju moapskome.
16 Ehud načini sebi mač s dvjema oštricama, dugačak jedan lakat, i pripasa ga uz desno
bedro pod haljine svoje.
17 On odnese dar Eglonu, kralju moapskome. Eglon bijaše čovjek vrlo debeo.
18 Kad predade dar, otpusti ljude koji ga bijahu nosili.
19 Zatim se sam vrati od kamenih idola kod Gilgala i reče: “Imam, kralju, jednu tajnu da ti
kažem.” Kralj reče: “Mirno!” I svi koji stajahu pred njim odoše od njega.
20 Ehud pristupi k njemu, koji je sjedio sam u svojoj ljetnoj sobi, i reče: “Imam riječ Božju
za te.” Eglon usta sa svog sjedišta.
21 Tada Ehud poteže svojom lijevom rukom, uze mač od desne bedrice i satjera mu ga u
trbuh.
22 I balčak uđe za mačem, a salo se sklopi za mačem, jer on ne izvuče iz trbuha mač koji
iziđe Eglonu s druge strane.
23 Zatim Ehud iziđe iz sobe i zatvori i zaključa vrata za sobom.
24 Kad on ode, dođoše sluge i pogledaše, a vrata od sobe bijahu zaključana. Oni rekoše:
“Sigurno pokriva noge u ljetnoj sobi.”
25 Čekali su dugo, pa kako on nije otvarao vrata od sobe, uzeše ključ i otvoriše. I gle,
gospodar im ležaše na zemlji mrtav.
26 Dok oni bijahu u zabuni, Ehud pobježe, prođe kamene idole i skloni se u Seir.
27 Čim dođe, zatrubi u trubu u gori Efrajimovoj. Sinovi Izraelovi siđoše s njim s gore, a on
je stupao prvi.
28 On im reče: “Hajdete za mnom, jer vam Gospod predade u ruke neprijatelje vaše
Moapce.” Oni siđoše za njim i uzeše Moapcima brodove jordanske prema Moabu, te ne
dadoše nikome prijeći.
29 U tome potukoše oko deset tisuća Moabaca, sve jake i hrabre, i ni jedan ne uteče.
30 Toga dana potpade Moab pod ruku Izraelovu. I zemlja bi u miru osamdeset godina.
31 Poslije njega dođe Šamgar, sin Anatov. On potuče šest stotina Filistejaca ostanom
volujskim. I on bi jedan od izbavitelja Izraela.
LB) Suci glava 4
1 Po smrti Ehudovoj sinovi Izraelovi činili su opet ono što se nije sviđalo Gospodu,
2 i Gospod ih dade u ruke Jabinu, kralju kanaanskom, koji vladaše u Hasoru. Vojvoda
vojske njegove bijaše Sisera, koji je živio u Harošet-Gojimu.
3 Sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu, jer on je imao devet stotina željeznih kola i teško je
mučio sinove Izraelove dvadeset godina.
4 U to vrijeme bijaše sudac u Izraelu Debora, proročica, žena Lapidotova.
5 Deborino sjedište bijaše kod palmi između Rame i Betela, u gori Efrajimovoj. K njoj
dolažahu sinovi Izraelovi na sud.
6 Ona pozva Baraka, sina Abinoamova, iz Kedeš-Neftalija i reče mu: “Nije li to zapovijed
Gospoda, Boga Izraelova? Idi na goru Tabor, skupi narod i uzmi sa sobom deset tisuća
ljudi između sinova Neftalijevih i sinova Zebulunovih;
7 ja ću privući k tebi na potok Kišon Siseru, vojvodu Jabinova, kola njegova i vojsku
njegovu i predat ću ga tebi u ruke.”
8 Barak joj reče: “Ako ti pođeš sa mnom, ići ću; ali ako ne pođeš sa mnom, neću ići.”
9 Ona odgovori: “Ja ću ići s tobom, ali nećeš imati slave na putu kojim ćeš ići, jer će jednoj
ženi Gospod predati Siseru u ruke.” I Debora usta i ode s Barakom u Kedeš.
10 Barak sazva sinove Zebulunove i Neftalijeve u Kedeš i povede za sobom deset tisuća
ljudi. Debora krenu s njim.
11 Heber, Kenijac, bijaše se odvojio od Kanija, od sinova Hababa, tasta Mojsijeva. Razapeo
je šator kod hrastova saananimskih, kod Kedeša.
12 Javiše Siseri da je Barak, sin Abinoamov, izišao na goru Tabor.
13 I Sisera skupi sva svoja kola, devet stotina željeznih kola i sav narod koji bijaše s njim
od Harošet-Gojima do potoka Kišona.
14 Tada Debora reče Baraku: “Ustani, jer je ovo dan u koji ti Gospod daje Siseru u ruke. Ne
ide li Gospod pred tobom?” I Barak siđe s gore Tabora na čelu deset tisuća ljudi.
15 Gospod porazi Siseru i sva kola njegova pred Barakom i svu vojsku njegovu oštricom
mača. Sisera siđe s kola svojih i pobježe pješice.
16 Barak potjera kola i vojsku do Harošet-Gojima, i sva vojska Siserina pade pod oštricom
mača a da ne osta ni jedan.
17 Sisera siđe s kola i pobježe pješice do šatora Jaele, žene Hebera Kenijca jer postojaše
mir među Jabinom, kraljem hasorskim, i domom Hebera Kenijca.
18 Jaela pođe ususret Siseri i reče mu: “Skloni se, gospodaru, skloni se kod mene, ne boj
se.” I on se skloni kod nje u šator, a ona ga sakri pod jedan pokrivač.
19 On joj reče: “Daj mi malo vode da se napijem jer sam žedan.” Ona otvori mijeh mlijeka i
napoji ga, pa ga pokri.
20 On joj još reče: “Stoj na vratima od šatora, i ako tko dođe i zapita te: Ima li tko tu?, reci:
Nema.”
21 Jaela, žena Heberova, uze kolac od šatora i malj u ruku, približi se polako k njemu i
satjera mu kroz sljepoočice kolac koji se zabode u zemlju. On spavaše tvrdo, umoran, i
umre.
22 Kako Barak tjeraše Siseru, Jaela mu iziđe ususret i reče: “Dođi da ti pokažem čovjeka
koga tražiš.” On uđe k njoj, i gle, Sisera ležaše mrtav, a kolac mu bješe u sljepoočicama.
23 Toga dana pokori Bog Jabina, kralja kanaanskoga, pred sinovima Izraelovim.
24 I ruka sinova Izraelovih posta sve teža nad Jabinom, kraljem kanaanskim, dokle ne
istrijebiše Jabina, kralja kanaanskoga.
LB) Suci glava 5
1 U taj dan zapjeva Debora s Barakom, sinom Abinoamovim, ovu pjesmu:
2 Vojvode dobi narod Izraelski, i narod bi voljan da se bori! Blagoslivljajte Gospoda!
3 Čujte, kraljevi! Slušajte, knezovi! Pjevat ću, da, pjevat ću Gospodu, pjevat ću Gospodu,
Bogu Izraelovu!
4 Gospode, kada ti iziđe iz Seira, i polju se edomskom približi, zatrese se zemlja i rastopi
nebo; rastopiše se oblaci i pljuskom zapljuštaše.
5 Brda se pred Gospodom uzdrmaše; i taj Sinaj pred Gospodom, Bogom Izraelovim!
6 Za vremena Šamgara, sina Anatova, za vremena Jaele, opustješe drumovi, i koji
putovahu, prijekim stazama iđahu.
7 Nemoćne bijahu vođe Izraela, nemoćne, dok se ja, Debora, ne podigoh, dok se kao majka
Izraelu ne podigoh.
8 Nove on bogove bješe prigrlio, i kad je rat bio na vratima ne viđaše se ni štit ni koplje
među četrdeset tisuća u Izraelu.
9 Srce je moje s vojvodama izraelskim, s junacima koji rado u boj kreću. Blagoslivljajte
Gospoda!
10 Vi što bijele magarce jašete, i vi što na ćilimima sjedite, i vi što cestom idete,
zapjevajte!
11 Neka glasom svojim strijelci sa sred pojišta, iz kojega vodu crpu, slave djela Gospodnja,
djela vojvode svog u Izraelu!... Tada je narod Gospodnji silazio na vrata.
12 Ustani, Deboro, ustani! Preni se, preni se, pjesmu zapjevaj! Ustani i ti, Barače, vodi
roblje svoje, sine Abinoamov!...
13 Tada ostatak naroda silnike pobijedi! Gospod mi pobjedu nad junacima dade.
14 Iz Efrajima dođoše Amalečani, za tobom Benjamin stupi, i on vojsci tvojoj priđe. Iz
Makira dođoše zapovjednici, iz Zebuluna vojvode.
15 Knezovi Jisakarovi s Deborom bijahu; te Jisakar za Barakom pođe, da ga u dolini stigne.
Kod potoka Rubenovih silan bi napor srdaca!
16 Što ostade ti međ’ torovima slušajući blejanje stada? Kod potoka Rubenovih silan bi
napor srdaca!
17 Gilead osta s onu stranu Jordana! A zašto kod lađa Dan ostade? Ašer kod mora prebiva i
odmara se u lukama njegovim.
18 Zebulun je narod koji se sa smrću ponio, a i Neftali s njime na visinama bojišta.
19 Dođoše kraljevi i boriše se, boriše se kraljevi kanaanski na Tanaku, kod voda
megidskih; ali ni plijena ni srebra ne oplijeniše.
20 S neba boj se bio. I zvijezde sa staza svojih na Siseru vojevaše.
21 Odnese ih Kišonova voda, stara voda, voda Kišonova. Gazi ih ti, dušo moja, gazi sinove
junačke!
22 Zatutnji tada zemlja od topota konjskih kopita, od bježanja, od bježanja ludog junaka
njihovih.
23 Prokunite Meroz, reče anđeo Gospodnji, prokunite, prokunite stanovnike njegove, što
Gospodu u pomoć ne dođoše, s junacima u pomoć Gospodu.
24 Blagoslovljena među ženama Jaela, žena Hebera Kenijca, blagoslovljena među ženama
što u šatorima sjede!
25 Zaiska on vode, a ona mu dade mlijeko na počasnom tanjuru povlaku mu pruži.
26 Lijevom rukom za kolac se maši, a desnom za malj kovački, i udari Siseru, glavu mu
razmrska, probode ga i sljepoočice probi.
27 Pred nogama Jaelinim savi se, pade, leže; pred nogama njenim savi se i pade, gdje se
savi, ondje mrtav pade.
28 S prozora kroz rešetke pogleda tad majka Siserina i zavika: “Što se kola ne vraćaju
njegova? Što sustaše kola njegova?” 29 Najmudrije žene joj odgovaraju, a i ona sama sebi odgovara:
30 “Ne nađoše li plijena? Ne dijele li ga? Po jednu djevojku, a po dvije na junaka, plijen
šarenih haljina za Siseru, šarenih haljina, oko vrata vezenih za pobjednika!”
31 Izginuli tako svi dušmani tvoji, Gospode! Koji ga vole, ti su kao sunce kad izlazi u svoj
sili svojoj. I zemlja bi u miru četrdeset godina.
LB) Suci glava 6
1 Sinovi Izraelovi činili su ono što nije po volji Gospodu, i Gospod ih dade u ruke
Midjancima za sedam godina.
2 Ruka Midjanaca bi teška nad Izraelom, i, da bi izbjegli Midjancima, sinovi se Izraelovi
povukoše u jame po gorama, u pećine i u kule utvrđene.
3 Kada bi Izraelci posijali, dolazili bi Midjanci, Amalečani i sinovi Istoka i napadali na njih.
4 Utaborivši se protiv njih, potirahu rod zemaljski sve do Gaze i ne ostavljahu Izraelu ni
hranu, ni ovce, ni volove, ni magarce.
5 Jer se podizahu sa stadima svojim i sa šatorima svojim, i dolažahu kao mnoštvo
skakavaca, ne bijaše broja ni njima ni njihovim devama, i dolazeći u zemlju, pustošili su je.
6 Izrael pretrpi tada mnogo od Midjanaca, i sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu.
7 Kad sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu zbog Midjanaca,
8 Gospod posla proroka sinovima Izraelovim. On im reče: “Ovako govori Gospod, Bog
Izraelov: Ja sam vas izveo iz Egipta, izbavio vas iz doma robovanja.
9 Izbavio sam vas iz ruku Egipćana i iz ruku svih onih koji su vas ugnjetavali. Odagnao
sam ih ispred vas i dao vama njihovu zemlju.
10 Rekao sam vam: Ja sam Gospod, Bog vaš; ne bojte se bogova Amorejaca u čijoj zemlji
živite. Ali vi ne poslušaste glasa moga.”
11 Zatim dođe anđeo Gospodnji i sjede u Ofri pod hrastom Joaša od porodice Abiezerove.
Gideon, sin njegov, vršio je pšenicu na gumnu da bi je sklonio od Midjanaca.
12 Anđeo Gospodnji pojavi mu se i reče mu: “Gospod je s tobom, hrabri junače!”
13 Gideon mu reče: “O, gospodaru moj, ako je Gospod s nama, zašto nas snađe sve ovo?
Gdje su sva čudesa njegova o kojima nam pripovijedaše oci naši govoreći: Nije li nas
Gospod izveo iz Egipta? Sad nas Gospod napušta i predaje u ruke Midjanaca!”
14 Gospod se obrnu k njemu i reče mu: “Idi ti s tom snagom svojom i izbavi Izraela iz ruku
midjanskih. Ne šaljem li te ja?”
15 Gideon mu reče: “Čime li ću, Gospode, izbaviti Izraela? Gle, porodica je moja
najsiromašnija u plemenu Manašeovu, i ja sam najmanji u domu oca svoga.”
16 Gospod mu reče: “Ja ću biti s tobom, i ti ćeš tući Midjance kao jednog čovjeka.”
17 Gideon mu reče: “Ako sam našao milost u očima tvojim, daj mi znak kojim ćeš pokazati
da si ti koji mi govoriš.
18 Ne udaljuj se odavde dok se ne vratim k tebi i ne donesem prinos svoj i stavim ga preda
te.” Gospod reče: “Ostat ću dok se ne vratiš.”
19 Gideon uđe, zgotovi jare i od efe brašna umijesi beskvasne kruhove. Stavi meso u
košaricu, a juhu u lonac, i donese sve pod hrast i postavi.
20 Anđeo Gospodnji mu reče: “Uzmi to meso i te beskvasne kruhove i stavi ih na onu
stijenu, a juhu prolij.” I on učini tako.
21 Anđeo Gospodnji pruži kraj od štapa koji mu bijaše u ruci i dotače se mesa i beskvasnih
kruhova. Tada se podiže oganj iz stijene koji spali meso i beskvasne kruhove. I anđeo
Gospodnji nesta ispred očiju njegovih.
22 Gideon, videći da to bješe anđeo Gospodnji, reče: “Teško meni, Gospode, Bože! Jer
vidjeh anđela Gospodnjeg licem u lice!”
23 Gospod mu reče: “Budi miran, ne boj se, nećeš umrijeti.”
24 Gideon načini ondje žrtvenik Gospodu i nazva ga mir Gospodnji. On stoji još i danas u
Ofri Abiezerovoj.
25 Iste noći reče mu Gospod: “Uzmi junca od oca svoga i drugog junca od sedam godina.
Razvali žrtvenik Baalov koji ima otac tvoj i obori posvećeno drvo ispod njega.
26 Načini i uredi Gospodu, Bogu svome, žrtvenik na vrhu ove stijene. Uzmi tad drugog
junca i prinesi žrtvu paljenicu na drvima oborenog idola.”
27 Gideon uze deset ljudi između slugu svojih i učini kako mu zapovjedi Gospod; ali kako
se bojaše doma oca svoga i mještana, on to učini noću, a ne danju.
28 Kad ujutro mještani ustadoše, gle, žrtvenik Baalov bijaše razvaljen, a posvećeno drvo
ispod njega oboreno; drugi junac bijaše prinesen na žrtvu paljenicu na novonačinjenom
žrtveniku.
29 Pitahu jedni drugima: “Tko to učini?” I počeše istraživati i raspitivati se. Rekoše im:
“Gideon, sin Joašev, učini to.”
30 Mještani rekoše Joašu: “Izvedi sina svoga da se pogubi, jer je razvalio žrtvenik Baalov i
oborio posvećeno drvo ispod njega.”
31 Joaš odgovori svima koji su mu dolazili: “Zar vi želite braniti Baala? Vi ćete ga izbaviti?
Svaki tko se stavi na stranu Baala umrijet će prije nego što jutro dođe. Ako je Baal bog,
neka sam brani parbu svoju, kad mu je žrtvenik razvaljen.”
32 Gideona prozvaše onog dana Jerubaal, govoreći: “Neka raspravi s njim Baal, što mu
razvali žrtvenik.
33 Svi Midjanci i Amalečani i sinovi Istoka bijahu se skupili i, prešavši preko Jordana,
utaborili u dolini Jizreelu.
34 Duh Gospodnji naoruža Gideona; on zatrubi u trubu i skupi oko sebe dom Abiezerov.
35 Posla glasnike po svemu plemenu Manašeovu, koje se odmah sabra da pođe s njim.
Posla glasnike i u pleme Ašerovo, i u pleme Zebulunovo, i u pleme Neftalijevo, i oni im
krenuše ususret.
36 Gideon reče Bogu: “Ako ćeš ti izbaviti mojom rukom Izraela, kao što si rekao,
37 evo ja ću staviti runo na gumno; ako rosa bude samo na runu, a po svoj zemlji suho,
onda ću znati da ćeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si rekao.”
38 I bi tako. Sutradan on usta rano, iscijedi runo, i iz runa iscijedi punu kupu rose.
39 Gedeon reče Bogu: “Da se ne raspali gnjev tvoj na mene, ja ću samo još ovaj put
govoriti. Da iskušam runom još jedanput: neka samo runo bude suho, a po svoj zemlji
neka bude rosa.”
40 I Bog učini tako onu noć. Samo runo osta suho, a svu zemlju bješe orosila rosa.
LB) glava 7
1 Jerubaal, a to je Gideon, i sav narod koji bijaše s njim uraniše i utaboriše se kod izvora
Haroda. Vojska midjanska nalazila se na sjeveru kraj gore Morejeve, u dolini.
2 Gospod reče Gideonu: “Previše je naroda s tobom da mu dam Midjance u ruke. On bi
mogao da se suprot meni hvali govoreći: Moja me ruka izbavi!
3 Oglasi zato ovo, da narod čuje: Tko je plašljiv i tko se boji neka se vrati i ode s gore
gileadske.” Dvadeset i dve tisuće ljudi vratilo se, a deset tisuća je ostalo.
4 Gospod reče Gideonu: “Još ima previše naroda. Svedi ih na vodu i ondje ću ih prebrati.
Za koga ti kažem: taj neka ide s tobom, neka ide s tobom; a za koga ti kažem: taj neka ne
ide s tobom, neka ne ide.”
5 Gideon svede narod na vodu, a Gospod reče Gideonu: “Koji stane laptati jezikom vodu
kao što lapće pas, odvoji ga, tako isto i svakoga koji klekne na koljena da pije.”
6 Onih koji laptaše prinoseći vodu k usnama rukom svojom bijaše tri stotine, a sav ostali
narod kleče na koljena da pije vodu.
7 Gospod reče Gideonu: “S tih trista ljudi koji su laptali vodu izbavit ću vas i predati vam u
ruke Midjance; ostali narod neka se vrati svaki u svoje mjesto.”
8 Uzeše od naroda hranu i trube, i Gideon vrati sve ljude Izraelce da idu u svoj šator, a
onih trista ljudi zadrža. Tabor midjanski bijaše niže njega u dolini.
9 Onu noć reče Gospod Gideonu: “Ustani: siđi u tabor, jer ti ga dadoh u ruke.
10 Ako se bojiš sići sam, siđi s Purom, momkom svojim.
11 Slušat ćeš što govore, pa će se ohrabriti. Siđi, dakle, u tabor.” On siđe s Purom,
momkom svojim, do predstraža tabora.
12 Midjanci i Amalečani i svi sinovi Istoka širili su se po dolini kao mnoštvo skakavaca;
njihovih deva bijaše kao pijeska po obali morskoj.
13 Gideon dođe, i gle, jedan vojnik pripovijedaše drugu svome san. On govoraše: “Gle,
usnih da se pečen kruh kotrljao u tabor midjanski, a kad dođe do šatora i stade udarati o
njih, oni padahu; i ispremeta ih, i popadoše šatori.”
14 Drug mu odgovori i reče: “To nije drugo nego mač Gideona, sina Joaševa, čovjeka
Izraelca: Bog mu je u ruke predao midjance i sav tabor.
15 Kad Gideon ču kako onaj pripovijeda san i kako ga onaj drugi tumači, pokloni se i vrati
u tabor izraelski govoreći: “Ustanite, jer vam Gospod dade u ruke tabor midjanski.”
16 Podijeli u tri čete onih trista ljudi i preda svakome po jednu trubu, po jedan prazan vrč
i po luč u vrču.
17 On im reče: “Gledat ćete na mene i učinit ćete što ja činim. Čim udarim na tabor, učinit
ćete ono što ja činim:
18 kad ja zatrubim u trubu, ja i ljudi koji će biti sa mnom, i vi ćete zatrubiti u trube oko
svega tabora i vikat ćete: ‘Za Gospoda i za Gideona!’”
19 Gideon i sto ljudi koji bijahu s njim dođoše na kraj tabora pri početku ponoćne straže, u
času kad se mijenja straža. Oni zatrubiše u trube i polupaše vrčeve koje su imali u rukama.
20 Tri čete zatrubiše u trube i polupaše krčage, mašiše se lijevom rukom za buktinje, a
desnom za trube da zatrube te povikaše: “Mač! Za Gospoda i za Gideona!”
21 Svaki stade na svom mjestu okolo tabora i sav se tabor smete i stade vikati i bježati.
22 Opet zatrubiše u trube onih trista ljudi; i po svemu taboru Gospod učini da svaki
okrene mač svoj na druga svoga. Cijela vojska pobježe do Bet-Hašite, prema Surtanu, do
obale Abel-Meholske kod Tabata.
23 Ljudi Izraelci iz plemena Neftalijeva i Ašerova i iz svega plemena Manašeova sabraše se
i goniše Midjance.
24 Gideon posla glasnike po svoj gori Efrajimovoj i poruči: “Siđite pred Midjance i
presijecite im prijelaze preko vode do Bet-Bare i preko Jordana.” Svi ljudi iz plemena
Efrajimova okupiše se i zauzeše prijelaze preko vode do Bet-Bare i preko Jordana.
25 Uhvatiše dvije vođe Midjanske, Oreba i Zeeba, i ubiše Oreba na stijeni Orebovoj, a Zeeba
kod Zeebova tijeska. Gonili su Midjance i donijeli glavu Orebovu i Zeebovu Gideonu preko
Jordana.
LB) Suci glava 8
1 Ljudi iz plemena Efrajimova rekoše Gideonu: “Zašto da tako postupaš s nama? Zašto nas
nisi zvao kad si išao u boj na Midjance?” I oni se žestoko posvadiše s njim.
2 Gideon im odgovori: “Pa što sam učinio prema onome što ste vi učinili? Nije li
pabirčenje Efrajimovo bolje od berbe Abiezerove?
3 Vama je u ruke dao Gospod vođe Midjanske, Oreba i Zeeba. Što sam ja to mogao učiniti
prema onome što ste vi činili?” Kad on to izgovori, utiša se njihova srdžba prema njemu.
4 Gideon dođe na Jordan i prijeđe preko njega s trista ljudi koji bijahu s njim; bili su
umorni, ali su i dalje gonili.
5 On reče ljudima Sukoćanima: “Dajte nekoliko kruhova narodu koji ide za mnom, jer su
umorni, a ja gonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske.”
6 Glavari midjanski odgovoriše: “Je li pesnica Zebahova i Salmunina već u tvojoj ruci da
damo kruha tvojoj vojsci?”
7 A Gideon reče: “Kad mi Bog preda Zebaha i Salmunu, tad ću vam izmlatiti meso trnjem
od pustinje i dračem.”
8 Odande krenu u Penuel i reče Penuelcima isto onako, a oni mu odgovoriše kao što
odgovoriše i ljudi Sukota.
9 Zato i njima reče: “Kad se vratim u miru, razvalit ću tu kulu.”
10 Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru, i vojska njihova s njima, oko petnaest tisuća koji
ostadoše od cijele vojske sinova Istoka. Sto tisuća ljudi, sabljaša, bijaše palo.
11 Gideon pođe putem onih koji žive pod šatorima, istočno od Nobaha i Jogbohe, i udari
na vojsku koja mišljaše da je sigurna. Zebah i Salmuna pobjegoše.
12 Gideon ih pogna, i uhvati dva kralja midjanska, Zebaha i Salmunu, te rasprši svu
vojsku.
13 Gideon, sin Joašev, vrati se iz boja prije sunčanoga rođenja.
14 On uhvati momka iz Sukota i stade ga ispitivati; a ovaj mu dade napismeno imena
poglavica i starješina sukotskih, sedamdeset i sedam ljudi.
15 Pa dođe k Sukoćanima i reče im: “Evo Zebaha i Salmune, za koje mi se rugaste govoreći:
Je li šaka Zebahova i Salmunina već u tvojoj ruci da damo kruha tvojim umornim
ljudima?”
16 I on uze starješine onoga mjesta i kazni ljude Sukoćane trnjem iz pustinje i dračem.
17 Razvali i kulu penuelsku i pobi tamošnje ljude.
18 On reče Zebahu i Salmuni: “Kakvi bijahu ljudi koje pobiste na Taboru?” A oni rekoše:
“Takvi kao ti, svaki je izgledao kao kraljevski sin.”
19 On reče: “To su bila moja braća, sinovi matere moje. Živ je Gospod! Da ste ih ostavili na
životu, ne bih vas pogubio.”
20 I reče Jeteru, prvencu svome: “Ustani, ubij ih.” Ali dijete ne izvuče mača svoga, jer se
bojalo, ta bijaše još dijete!
21 Zebah i Salmuna rekoše: “Ustani ti sam i ubij nas; jer kakav je čovjek, onakva mu je i
snaga.” I Gideon usta i ubi Zebaha i Salmunu. Uze zatim polumjesece s vrata njihovih
deva.
22 Ljudi Izraelci rekoše Gideonu: “Budi nam gospodar ti i sin tvoj i sin sina tvoga, jer si nas
izbavio iz ruku Midjanaca.”
23 Gideon im reče: “Neću vam ja biti gospodar, niti će vam sin moj biti gospodar! Gospod
će vam biti Gospodar.”
24 Gideon im reče: “Jedno ću iskati od vas; da mi date svaki prstenje koje ste zaplijenili.” A
neprijatelji su imali zlatno prstenje jer su bili Jišmaelci.
25 Odgovoriše: “Dat ćemo drage volje.” I razastrvši plašt baciše na nj prstenje od plijena
svoga.
26 I bi na mjeru tisuću i sedam stotina šekela zlata, osim polumjeseca, naušnica i
skerletnih haljina koje su nosili kraljevi midjanski i osim lančića oko vrata njihovih deva.
27 Gideon načini od toga oplećka i ostavi ga u svome gradu Ofri. To posta povod
razbludnosti svega Izraela, i to bi zamka Gideonu i domu njegovu.
28 Midjanci bijahu pokoreni pred sinovima Izraelovim i više ne digoše glavu. Zemlja bi u
miru četrdeset godina za vijeka Gideonova.
29 Jerubaal, sin Joašev, vrati se i osta u kući svojoj.
30 Gideon je imao sedamdeset sinova jer je imao i mnogo žena.
31 Inoča njegova, koja bijaše u Šekemu, također mu rodi sina, kome nadjenuše ima
Abimelek.
32 Gideon, sin Joašev, umre nakon sretne starosti, i bi sahranjen u grob Joaša, oca svoga,
Abiezerita, u Ofri.
33 Kad umre Gideon, sinovi Izraelovi opet se povodiše za baalima i uzeše sebi Baal-Berita
za boga.
34 Sinovi Izraelovi ne sjećahu se Gospoda, Boga svoga, koji ih izbavi iz ruku svih
neprijatelja njihovih koji bijahu okolo njih,
35 i ne imahu ljubavi prema domu Jerubaala Gideona poslije svega dobra što je učinio
Izraelu.
LB) Suci glava 9
1 Abimelek, sin Jerubaalov, otiđe u Šekem k braći matere svoje i reče njima i svemu domu
oca matere svoje:
2 “Kažite svim građanima Šekema: “Što vam je bolje: da sedamdeset ljudi, svi sinovi
Jerubaalovi, vladaju nad vama, ili da nad vama vlada samo jedan čovjek? I sjetite se da
sam ja kost vaša i meso vaše.”
3 Braća matere njegove kazaše za nj svim ljudima u Šekemu, i srce njihovo privi se k
Abimeleku, jer rekoše: “Brat nam je.”
4 Oni mu dadoše sedamdeset šekela srebra koje digoše iz doma Baal-Beritova, za koje
Abimelek unajmi skitnice i razbijače koji pođoše za njim.
5 On dođe u kuću oca svoga u Ofru i pobi braću svoju, sinove Jerubaalove, sedamdeset
ljudi na jednom kamenu. I ne spasi se nego samo Jotam, najmlađi sin Jerubaalov, jer se bio
sakrio.
6 Skupiše se svi Šekemci i sav dom Milov; oni dođoše i proglasiše Abimeleka kraljem kod
hrasta šekemskoga.
7 Jotam bi izviješten o tome. On pođe na vrh gore Gerizima i povika jakim glasom: “Čujte
me, stanovnici šekemski, tako da vas Bog čuje!
8 Išla stabla da pomažu sebi kralja i rekoše maslini: ‘Vladaj nad nama!’
9 Ali im maslina odgovori: ‘Hoću li se ja odreći ulja svoga koje mi podržava čast i kod Boga
i kod ljudi da lebdim nad drvećem?’
10 I stabla rekoše smokvi: ‘Dođi ti, vladaj nad nama!’
11 Ali im smokva odgovori: ‘Hoću li se ja odreći slasti svoje i krasnoga voća svoga da
lebdim nad drvećem?’
1tabla rekoše vinovoj lozi: ‘Dođi ti, vladaj nad nama!’
13 Ali im loza odgovori: ‘Hoću li se ja odreći vina svoga koje razveseli i Boga i ljude, pa da
lebdim nad drvećem?’
14 Tada sva stabla rekoše trnu: ‘Dođi ti, vladaj nad nama!’
15 A trn im odgovori: ‘Ako zaista želite mene pomazati za svoga kralja, sklonite se u moj
hlad, ako li nećete, izići će oganj iz trna i spalit će cedre libanonske!’
16 A vi, jeste li pravo i pošteno radili postavivši Abimeleka za kralja? Jeste li dobro učinili
Jerubaalu i domu njegovu? Jeste li vi postupali prema njemu po zaslugama njegovim?
17 Jer je otac moj vojevao za vas, on je izložio život svoj i izbavio vas iz ruku midjanskih.
18 A vi ustadoste danas na dom oca moga i pobiste sinove njegove, sedamdeset ljudi na
jednom kamenu, i postaviste kraljem nad Šekemcima Abimeleka, sina sluškinje njegove,
zato što vam je brat.
19 Ako ste pravo i pošteno radili danas prema Jerubaalu i njegovome domu, veselite se
zbog Abimaleka, i on neka se veseli zbog vas!
20 Ako li niste, neka iziđe oganj od Abimeleka i spali Šekemljane i dom Milov, i neka iziđe
oganj od Šekemljana i od doma Milova i spali Abimeleka.”
21 Jotam ode i pobježe te dođe u Beer i osta ondje daleko od Abimeleka, brata svoga.
22 Abimelek je vladao Izraelom tri godine.
23 Ali Bog pusti zao duh između Abimeleka i Šekemaca; i Šekemci iznevjeriše Abimeleka,
24 da bi se osvetila nepravda na sedamdeset sinova Jerubaalovih, da bi krv njihova pala na
Abimeleka, brata njihova koji ih ubi, i na Šekemce koji podržaše ruku njegovu da ubije
braću svoju.
25 Šekemci su mu pometali zasjede po gorskim vrhovima i pljačkali sve koji su prolazili
mimo njih. To bi javljeno Abimeleku.
26 Gaal, sin Ebedov, dođe sa svojom braćom, i oni uđoše u Šekem. Šekemci se pouzdaše u
nj.
27 Otišli su u polje, trgali svoje vinograde, tiještili grožđe i veselili se. Uđoše u dom Boga
svoga, jedoše, piše i psovaše Abimeleka.
28 Gaal, sin Ebedov, reče: “Tko je Abimelek i što je Šekem da mu služimo? Nije li on sin
Jerubaalov? A Zebul, nije li njegov povjerenik? Služite sinovima Hamora, oca Šekemova; a
što da služimo Abimeleku?
29 Oh, kad bih ja bio gospodar tog naroda! Potjerao bih ja Abimeleka i rekao mu: ‘Ojačaj
vojsku svoju i kreni!’”
30 Zebul, gradski namjesnik, čuo je što je govorio Gaal, sin Ebedov, i gnjev se njegov
raspali.
31 On posla tajno glasnike k Abimeleku i poruči mu: “Evo Gaal, sin Ebedov, i braća njegova
dođoše u Šekem i pobuniše grad protiv tebe.
32 Ustani noću, ti i narod koji je s tobom, i postavi zasjedu u polju.
33 A ujutro kad ograne sunce, digni se i udari na grad; i on i narod koji je s njim izići će
preda te, a ti učini s njim što ti ruka može.”
34 Abimelek i vas narod koji bijaše s njim usta noću i postavi u kraj Šekema u četiri čete.
35 Gaal, sin Ebedov, iziđe i stade pred gradskim vratima, a Abimelek i narod koji bijaše s
njim iziđoše iz zasjede.
36 Vidjevši narod, Gaal reče Zebulu: “Eno narod silazi svrh gore.” Zebul mu odgovori: “To
su sjene gorske koje se tebi čine da su ljudi.”
37 Opet progovori Gaal i reče: “Eno narod silazi s visa, a jedna četa ide putem od
čarobnjačke šume.”
38 Zebul mu reče: “Gdje su ti sad usta kojima si govorio: ‘Tko je Abimelek da mu služimo?’
Nije li to onaj narod koji si ti prezirao? Iziđi sad i ratuj protiv njega.”
39 Gaal iziđe na čelu Šekemaca i pobi se s Abimelekom.
40 Ali Abimelek ga potjera, a on pobježe ispred njega. Mnogi ljudi padoše mrtvi do samih
gradskih vrata.
41 Abimelek osta u Arumi. Zebul istjera Gaala i braću njegovu, koji nisu mogli ostati u
Šekemu.
4utradan narod iziđe u polje. Abimelek, kome to bi javljeno,
43 uze vojsku, raspodijeli je u tri čete i namjesti ih u zasjedu u polju. I vidjevši da narod
izlazi iz grada, napade na njih i potuče ih.
44 Abimelek i čete koje bijahu s njim krenuše naprijed i postaviše se kod gradskih vrata.
Dvije od tih četa udariše na one koji bijahu u polju i potukoše ih.
45 Abimelek je cijeli dan napadao grad; zauze ga i pobi narod koji bijaše u njemu. Zatim
raskopa grad i prosu sol po njemu.
46 Na vijest o tome svi stanovnici Migdal-Šekema uđoše u kulu hrama boga Berita.
47 Abimeleku bi javljeno da su se stanovnici Migdal Šekema svi skupili.
48 Tada Abimelek iziđe na goru Salmon, on i sav narod koji bijaše s njim. Uze sjekiru u
ruku i odsiječe granu od drveta, podiže je i stavi na rame. Reče zatim narodu koji bijaše s
njim: “Vidjeli ste što sam ja učinio; učinite i vi tako!”
49 I svaki od njih odsiječe po jednu granu i pođe za Abimelekom. Staviše grane okolo kule
i zapališe je. Tako pogiboše svi oni koji bijahu u kuli Šekemskoj, oko tisuću ljudi i žena.
50 Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i zauze.
51 Usred grada bijaše tvrda kula u koju pobjegoše svi stanovnici grada, ljudi i žene; oni
bijahu zatvorili vrata i popeli se na krov od kule.
52 Abimelek dođe do kule i udari na nju. Dođe do vrata od kule da je zapali.
53 Tada jedna žena baci komad žrvnja na glavu Abimeleku i razbi mu lubanju.
54 On brže viknu momku koji mu je nosio oružje i reče mu: “Izvadi mač svoj i ubij me, da
ne kažu za me: ‘Žena ga je ubila.’” Sluga ga njegov probode i on umre.
55 Kada ljudi Izraelovi vidješe da Abimelek pogibe, otiđoše svaki u svoje mjesto.
56 Tako Bog vrati Abimeleku zlo koje bješe učinio ocu svome ubivši sedamdeset braće
svoje,
57 i Bog učini da na glave Šekemaca padne zlo koje bijahu počinili. Tako se ispuni na
njima kletva Jotama, sina Jerubaalova.
LB) Suci glava 10
1 Poslije Abimeleka usta da izbavi Izraela Tola, sin Pue, sina Dodova, čovjek iz plemena
Jisakarova. On je živio u Šamiru, u gori Efrajimovoj.
2 Bio je sudac u Izraelu dvadeset i tri godine; pa umre i bi sahranjen u Šamiru.
3 Poslije njega usta Jair, iz Gileada, koji je bio sudac u Izraelu dvadeset i dvije godine.
4 On je imao trideset sinova, koji su jahali na tridesetoro magaradi i imali trideset
gradova, koji su se zvali Jairovi gradovi, u zemlji gileadskoj.
5 I Jair umre i bi sahranjen u Kamonu.
6 Sinovi Izraelovi nastavili su i dalje činiti ono što nije bilo po volji Gospodu. Služili su
baalima i aštartama, bogovima sirskim, bogovima sidonskim, bogovima moapskim,
bogovima sinova Amonovih i bogovima filistejskim; napustili su Gospoda i nisu mu
7 Gnjev Gospodnji raspali se na Izraela, i on ih dade u ruke Filistejima i u ruke sinovima
Amonovim.
8 Oni su tlačili i satirali sinove Izraelove od te godine, a osamnaest godina sve sinove
Izraelove koji bijahu preko Jordana u zemlji Amorejaca, u Gileadu.
9 Sinovi Amonovi prijeđoše preko Jordana da napadnu Judu, Benjamina i dom Efrajimov. I
Izrael bi u velikoj tjeskobi.
10 Sinovi Izraelovi zavapiše Gospodu govoreći: “Sagriješismo ti što napustismo Boga svoga
i služismo baalima.”
11 Gospod reče sinovima Izraelovim: “Kad su vas tlačili Egipćani i Amorejci, sinovi
Amonovi i Filisteji,
1idonjani, Amalek i Maon, nisam li vas izbavljao od njih kad vapijaste k meni?
13 Ali vi mene napustiste i služiste drugim bogovima. Zato vas neću više izbavljati.
14 Idite i zavapite onim bogovima koje ste sami izabrali; neka vas oni izbave u tjeskobi
vašoj!”
15 Sinovi Izraelovi rekoše Gospodu: “Sagriješismo; čini s nama što ti je drago. Samo nas
sada izbavi.”
16 I oni pobacaše tuđe bogove od sebe i stadoše služiti Gospodu, koji se smilova radi muka
sinova Izraelovih.
17 Sinovi Amonovi skupiše se i utaboriše u Gileadu. Skupiše se i sinovi Izraelovi i
utaboriše se u Mispi.
18 Narod i glavari gileadski rekoše jedan drugome: “Tko će početi napad na sinove
Amonove? Taj će biti poglavica svih stanovnika gileadskih.”
LB) Suci glava 11
1 Jiftah gileađanin, bijaše hrabar junak. On bijaše sin bludnice s kojom Gilead rodi Jiftaha.
2 Ali i žena Gileadova rodi mu sinove, koji, kad odrastoše otjeraše Jifteha rekavši mu:
“Nećeš ti imati baštine u domu oca našega, jer si druge žene sin.”
3 Jiftah pobježe od braće svoje i nastani se u zemlji Tobu. Oko njega okupila se skupina
skitnica koji su išli s njim.
4 Poslije nekog vremena sinovi Amonovi zavojštiše na Izraela.
5 I kako sinovi Amonovi ratovahu s Izraelom, starješine gileadske otiđoše tražiti Jiftaha u
zemlju Tob.
6 Rekoše Jiftahu: “Hodi, bit ćeš nam vojvoda. Mi ćemo ratovati protiv sinova Amonovih.”
7 Jiftah odgovori starješinama gileadskim: “Ne mrzite li vi mene i ne istjeraste li me iz
doma oca moga? Što dolazite k meni sad kad ste u nevolji?”
8 Starješine gileadske rekoše Jiftahu: “Zato smo sad došli k tebi da pođeš s nama, da
vojuješ protiv sinova Amonovih i da nam budeš poglavica, svima koji živimo u Gileadu.”
9 Jiftah reče starješinama gileadskim: “Kad hoćete da me odvedete natrag da vojujem
protiv sinova Amonovih, ako ih Gospod meni preda, bit ću vam poglavica.”
10 Starješine gileadske rekoše Jiftahu: “Gospod nas čuje i neka on sudi ako ne učinimo
kako si kazao.”
11 I Jiftah ode sa starješinama gileadskim, i narod ga postavi poglavicom i vojvodom nad
sobom. Jiftah opetova pred Gospodom sve riječi koje bješe rekao.
12 Jiftah posla glasnike kralju sinova Amonovih i poruči mu: “Što ima između mene i tebe
da si došao k meni ratovati na moju zemlju?”
13 Kralj sinova Amonovih reče glasnicima Jiftahovim: “Kada je Izrael izlazio iz Egipta, pa
uzeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i do Jordana. Vrati mi je sad s mirom.”
14 Jiftah posla opet glasnike kralju sinova Amonovih
15 i poruči mu: “Ovako govori Jiftah: Nije Izrael uzeo zemlje moapske ni zemlje sinova
Amonovih.
16 Jer kad je Izrael izišao iz Egipta, prešao je preko pustinje do Crvenoga mora i došao u
Kadeš.
17 Tada Izrael posla glasnike kralju edomskome i poruči mu: ‘Pusti da prođem kroz tvoju
zemlju.’ Ali kralj edomski nije pristao. Posla i kralju moapskome, ali i on odbi. I Izrael osta
u Kadešu.
18 Zatim pođe preko pustinje, obiđe zemlju edomsku i zemlju moapsku i dođe istočno od
zemlje moapske. Oni se utaboriše preko Arnona a da ne uđoše u zemlju moapsku, jer je
Arnon granica moapska.
19 Izrael posla glasnike Sihonu, kralju amorejskome, kralju hešbonskome, i poruči mu:
‘Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju do mjesta u koje idemo.’
20 Ali Sihon nije imao pouzdanja u Izraela da ga pusti proći preko njegove zemlje; on
skupi sav svoj narod, utabori se u Jahasu i navali na Izraela.
21 Gospod, Bog Izraelov, predade Sihona i sav njegov narod u ruke sinova Izraelovih, koji
ih pobijediše, i Izrael zadobi svu zemlju Amorejaca, koji su živjeli u onoj zemlji.
22 Oni zadobiše svu zemlju amorejsku od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.
23 I sad kad je Gospod, Bog Izraelov, otjerao Amorejce ispred naroda svoga Izraela, ti
hoćeš da njihova zemlja bude tvoja?
24 Ne držiš li ti ono što ti je Kemoš, bog tvoj, dao da držiš? A mi da ne držimo ono što nam
Gospod, Bog naš, dade da držimo?
25 Jesi li ti bolji od Balaka, sina Siporova, kralja moapskoga? Je li se on prepirao s
Izraelom, je li zaratio protiv njega?
26 Ima već tri stotine godina da Izrael živi u Hešbonu i u njegovim gradovima, u Aroeru i
u njegovim gradovima, i u svim gradovima duž Arnona. Zašto im to ne oteste za toliko
vremena?
27 Ja tebe nisam uvrijedio, a ti zlo postupaš sa mnom ratujući protiv mene. Gospod neka
sudi, on neka bude danas sudac između sinova Izraelovih i sinova Amonovih.”
28 Kralj sinova Amonovih ne posluša riječi koje mu poruči Jiftah.
29 Duh Gospodnji siđe na Jiftaha, te on pođe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, prođe
kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe dođe iza Amonaca.
30 I Jiftah se zavjetova Gospodu: “Ako mi predaš u ruke Amonce,
31 tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kad se budem vraćao kao pobjednik iz
boja s Amoncima, bit će Gospodnji te ću ga kao paljenicu prinijeti.”
32 Jiftah krenu na sinove Amonove, i Gospod mu ih dade u ruke.
33 On ih razbi od Aroera do Minita, na prostoru koji je obuhvaćao dvadeset gradova, pa i
do Abel Keramima. Sinovi Amonovi bijahu pokoreni pred sinovima Izraelovim.
34 Jiftah se vrati kući u Mispu. I gle, kći njegova iziđe mu ususret s bubnjevima i
sviralama. Ona mu bješe jedinica; osim nje, nije imao ni sina, ni kćeri.
35 Čim je ugleda, razdrije haljine svoje i reče: “Ah! Kćeri moja! Teško li me obori! I ti da si
od onih koji me ožaloste! Jer sam učinio zavjet Gospodu i ne mogu ga poreći.”
36 Ona mu reče: “Oče moj, ako si učinio zavjet Gospodu, učini mu kako je izišlo iz usta
tvojih, sad kad te Gospod osvetio od neprijatelja tvojih, sinova Amonovih.”
37 I ona reče ocu svome: “Neka mi se dopusti samo ovo: ostavi me dva mjeseca slobodnu!
Ići ću na gore da oplačem djevičanstvo svoje s drugaricama svojim.”
38 On joj odgovori: “Idi.” I pusti je slobodnu dva mjeseca. Ona otiđe s drugaricama svojim
i oplaka na gorama djevičanstvo svoje.
39 Kad prođoše dva mjeseca, vrati se k ocu svome, i on ispuni na njoj svoj zavjet. Ona nije
upoznala čovjeka. Otada nasta običaj u Izraelu
40 da svake godine kćeri Izraelove čine spomen na kćer Jiftaha od Gileada četiri dana u
godini.
LB) Suci glava 12
1 Ljudi od plemena Efrajimova skupiše se, krenuše na sjever i rekoše Jiftahu: “Zašto si išao
na sinove Amonove a nas nisi pozvao da idemo s tobom? Potpalit ćemo ti dom, a spalit
ćemo i tebe s njim.”
2 Jiftah im odgovori: “Imali smo velike raspre, ja i moj narod, sa sinovima Amonovim; a
kad sam vas pozivao, ne izbaviste me iz ruku njihovih,
3 pa videći da ne dolazite da me izbavljate, stavih svoj život na kocku i krenuh na sinove
Amonove. Gospod mi ih dade u ruke. Zašto ste, dakle, vi danas krenuli na mene da
ratujete sa mnom?”
4 Jiftah skupi sve ljude iz Gileada i udari na Efrajima. Ljudi iz Gileada potukoše Efrajima,
jer Efrajimci govorahu: “Bjegunci ste vi Efrajimovi! Gilead je usred Efrajima i usred
Manašea!”
5 Gilead uze Efrajimu brodove jordanske. I kad bi koji od Efrajima dobjegao i rekao: “Pusti
me da prijeđem”, pitahu ga Gileađani: “Jesi li od Efrajima?” I kad bi on rekao: “Nisam”,
6 onda bi mu govorili: “Reci Šibobolet.” I on bi rekao: “Sibolet”, jer nije mogao dobro
izgovoriti. Tada ga hvatahu i klahu na brodu jordanskom. I pogibe u to vrijeme četrdeset i
dvije tisuće ljudi iz plemena Efrajimova.
7 Jiftah je bio sudac u Izraelu šest godina. On umre i bi sahranjen u gradu gileadskom.
8 Poslije njega bi sudac u Izraelu Ibsan iz Betlehema.
9 On je imao trideset sinova i trideset kćeri, koje razuda na strani i dovede sa strane
trideset djevojaka svojim sinovima. Bio je sudac u Izraelu sedam godina.
10 Zatim Ibsan umre i bi sahranjen u Betlehemu.
11 Poslije njega bi sudac u Izraelu Elon iz Zebuluna. Bio je sudac u Izraelu deset godina.
12 Zatim Elon iz Zebuluna umre i bi sahranjen u Ajalonu, u zemlji Zebulunovoj.
13 Poslije njega bi sudac u Izraelu Abdon, sin Hilela, iz Pireatona.
14 Imao je četrdeset sinova i trideset unuka, koji jahahu sedamdesetoro magaradi. Bio je
sudac u Izraelu osam godina.
15 Zatim Abdon, sin Hilela, iz Pireatona, umre i bi sahranjen u Pireatonu, u zemlji
Efrajimovoj, na gori Amalekovoj.
LB) Suci glava 13
1 Sinovi Izraelovi još činiše što nije po volji Gospodu, i Gospod ih dade u ruke Filistejcima
za četrdeset godina.
2 Bio jedan čovjek iz Sore, od plemena sinova Danovih, po imenu Manoah. Žena njegova
bijaše nerotkinja i nije imala djece.
3 Toj ženi javi se anđeo Gospodnji, koji joj reče: “Gle, ti si nerotkinja i nemaš djece; ti ćeš
zatrudnjeti i rodit ćeš sina.
4 Čuvaj se sad da ne piješ vina ni žestokoga pića i da ne jedeš ništa nečisto.
5 Jer ćeš zatrudnjeti i rodit ćeš sina. Da ne prođe britva po glavi njegovoj, jer će dijete biti
nazirej Božji od utrobe materine: on će biti taj koji će početi izbavljati Izraela iz
filistejskih ruku.”
6 Žena pođe i reče svome mužu: “Čovjek Božji dođe k meni, a lice mu bješe kao lice anđela
Božjega, vrlo strahovito; ali ga ja ne zapitah odakle je, niti mi on kaza svoga imena.
7 Nego mi reče: ‘Ti ćeš zatrudnjeti i rodit ćeš sina; i sad ne pij vina ni žestokoga pića i ne
jedi ništa nečisto; jer će dijete biti nazirej Božji od utrobe materine pa do smrti.’”
8 Manoah upravi Gospodu ovu molitvu: “O Gospode, neka opet dođe k nama čovjek Božji,
koga si slao, da nas nauči što da činimo s djetetom kad se rodi.”
9 Gospod usliši molitvu Manoahovu, i anđeo Gospodnji dođe opet k ženi dok je sjedila u
polju, a Manoah, muž njezin, ne bijaše kod nje.
10 Žena otrča da javi svome mužu: “Evo, javi mi se čovjek koji mi je prije neki dan
dolazio.”
11 Manoah usta i pođe sa svojom ženom, pa kad dođe k čovjeku, reče mu: “Jesi li ti onaj
čovjek koji je govorio ovoj ženi?” On odgovori: “Ja sam.”
12 Manoah reče: “Kad bude ono što si kazao, što da se čini za dijete i što će se činiti s
njim?”
13 Anđeo Gospodnji odgovori Manoahu: “Žena neka se čuva od svega što sam joj kazao.
14 Neka ne jede ništa što dolazi s vinove loze, neka ne pije ni vina ni žestokoga pića i neka
ne jede ništa nečisto. Što sam joj kazao, sve neka tako učini.”
15 Manoah reče anđelu Gospodnjemu: “Dopusti mi da te ustavim da ti zgotovimo jare.”
16 Anđeo Gospodnji odgovori Manoahu: “Da me i ustaviš, neću jesti tvog jela; nego ako
hoćeš prirediti žrtvu paljenicu, prinesi je Gospodu.” Manoah nije znao da je to anđeo
Gospodnji.
17 I Manoah reče anđelu Gospodnjemu: “Kako ti je ime, da ti zahvalimo kad se riječ tvoja
ispuni.”
18 Anđeo Gospodnji mu odgovori: “Što pitaš za ime moje? Sjajno je.”
19 Tada Manoah uze jare i prinos te prinese Gospodu na stijeni. I nasta čudo pred
Manoahom i pred ženom njegovom.
20 Kako se podiže plamen sa žrtvenika k nebu, anđeo Gospodnji podiže se u plamenu sa
žrtvenika. Manoah i žena njegova videći to padoše ničice.
21 Anđeo Gospodnji ne pojavi se više Manoahu ni njegovoj ženi. Tada je Manoah razumio
da je to bio anđeo Gospodnji,
22 pa reče svojoj ženi: “Umrijet ćemo jer vidjesmo Boga.”
23 Ali mu žena odgovori: “Da je Bog htio da umremo, ne bi primio iz naših ruku žrtve
paljenice ni prinosa, niti bi nam sve ovo pokazao, niti bi nam takvih stvari objavio.”
24 Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Gospod ga blagoslovi.
25 I duh Gospodnji pokrenu ga u Mahane-Danu, između Sore i Eštaola.
LB) Suci glava 14
1 Samson siđe u Timnu i ugleda ondje ženu između kćeri filistejskih.
2 Vrativši se, kaza to svome ocu i materi pa reče: “Vidjeh u Timni jednu ženu između
kćeri filistejskih; oženite me njome.”
3 Otac i mati rekoše mu: “Zar nema žene među kćerima tvoje braće, u svemu narodu
našemu, da se ideš ženiti između neobrezanih Filistejaca?” Samson odgovori ocu svome:
“Oženi me njome, jer mi se ona sviđa.”
4 Otac i mati njegova nisu znali da je to od Gospoda, jer je Samson tražio povod za svađu s
Filistejcima; u ono vrijeme Filistejci su vladali nad sinovima Izraelovim.
5 Samson siđe s ocem svojim i s materom svojom u Timnu. Kad dođoše do vinograda,
timnjanskih, gle, preda nj iskoči mlad lav.
6 Duh Gospodnji obuze ga, pa ne imajući ništa u ruci Samson rastrga lava kao da je jare.
Ocu i materi ne kaza što je učinio.
7 Dođe i razgovori se sa ženom, i ona se svidi očima Samsonovim.
8 Poslije nekoliko dana pođe opet u Timnu da je odvede i svrne da vidi ubijenog lava. A
ono u mrtvom lavu roj pčela i med.
9 On uze od toga meda i pojede putem; kad dođe k ocu i materi dade im pa i oni jedoše, ali
im on ne reče da je taj med izvadio iz mrtvoga lava.
10 Otac njegov pođe k onoj ženi, a Samson priredi ondje gozbu, jer je takav bio običaj kod
mladih ljudi.
11 Čim ga Filistejci vidješe, pozvaše trideset drugova da budu s njim.
1amson im reče: “Ja ću vam zadati zagonetku, pa ako mi je odgonetnete za sedam dana
dok traje veselje i pogodite, dat ću vam trideset košulja i tridesetore nove haljine:
13 a ako ne odgonetnete, vi ćete dati meni trideset košulja i tridesetore svečane haljine.”
Oni mu rekoše: “Zadaj svoju zagonetku, da je čujemo.”
14 On im reče: “Od onoga koji proždire iziđe jelo i od ljutoga iziđe sladost.” Ne mogoše
odgonetnuti zagonetku tri dana.
15 Sedmoga dana rekoše ženi Samsonovoj: “Nagovori muža svoga da nam objasni
zagonetku, ili ćemo spaliti i tebe i dom oca tvoga. Jeste li nas zato pozvali da nas
opljačkate, je li tako?”
16 Žena Samsonova plakaše pred njim i govoraše: “Ti mene mrziš, ti mene ne voliš. Zadao
si zagonetku sinovima naroda moga, a nećeš je objasniti ni meni.” A on joj odgovori: “Gle,
ni ocu svome, ni materi svojoj nisam je kazao, a tebi da je objasnim?”
17 Ona je plakala pred njim sedam dana dok je trajala gozba. Sedmoga dana on joj je
objasni jer ga je mučila. A ona kaza zagonetku sinovima naroda svoga.
18 Ljudi onoga grada rekoše Samsonu sedmoga dana prije zalaska sunca: “Što je slađe od
meda i što je ljuće od lava?” A on im reče: “Da niste orali na mojoj junici, ne biste pogodili
moju zagonetku.”
19 Duh Gospodnji obuze ga i on siđe u Aškelon, pobi ondje trideset ljudi, uze odijelo s njih
i dade nove haljine onima koji odgonetnuše zagonetku. Bio je vrlo ljut, pa otiđe kući oca
svoga.
20 Ženu Samsonovu dadoše jednom od njegovih drugova koji mu je bio prijatelj.
LB) glava 15
1 Nakon nekoliko dana, o pšeničnoj žetvi, pođe Samson da pohodi svoju ženu i ponose joj
jare pa reče: “Idem k ženi svojoj u ložnicu.” Ali mu otac njezin ne dade da uđe.
2 On reče: “Ja sam mislio da je ti mrziš, pa sam je dao tvome drugu. Nije li mlađa sestra
njezina ljepša od nje? Uzmi nju umjesto svoje žene.
3 Samson mu reče: “Ovaj put neću ja biti kriv Filistejcima ako im učinim zlo.”
4 Samson ode. Uhvati trista lisica i uze buktinje, sveza po dvije lisice za repove i stavi po
jednu buktinju između dvaju repova.
5 Zapali buktinje i pusti lisice u filistejsko žito te popali snopove i žito još nepožnjeveno, i
maslinike.
6 Filistejci rekoše: “Tko je to učinio?” Odgovoriše im: “Samson, zet Timnaćaninov, jer mu
uze ženu i dade je njegovu drugu.” Filistejci dođoše i spališe nju i njezina oca.
7 Samson im reče: “Tako vi radite? A ja neću prestati dok vam se sasvim ne osvetim.”
8 On ih žestoko udari po leđima i po trbuhu; zatim se povuče u spilju Etamske stijene.
9 Tada Filistejci krenuše, utaboriše se u Judi i raširiše se do Lehija.
10 Ljudi od Jude rekoše: “Što ste izišli na nas?” Oni odgovoriše: “Izišli smo da svežemo
Samsona i da mu učinimo kako je on učinio nama.”
11 Na to tri tisuće ljudi iz Jude siđoše k pećini u stijeni Etamu i rekoše Samsonu: “Zar ne
znaš da Filistejci vladaju nad nama? Što si nam to učinio?” On im odgovori: “Kako su oni
meni učinili, tako sam i ja njima.”
12 Oni mu rekoše: “Došli smo da te svežemo i da te predamo u ruke Filistejcima.” Samson
im reče: “Zakunite mi se da me nećete ubiti.”
13 Oni mu odgovoriše: “Nećemo, samo ćemo te svezati i predati u njihove ruke, ali te
nećemo pogubiti.” I svezaše ga s dva nova užeta i izvedoše iz stijene.
14 Kad Samson dođe u Lehi, Filistejci zavikaše prema njemu. Njega obuze tada duh
Gospodnji, a užeta na njegovim rukama postadoše kao konci izgorjeli od vatre, i spadoše
sveze s ruku njegovih.
15 On nađe sirovu magareću čeljust te pruži ruku te je uze i pobi njome tisuću ljudi.
16 I Samson reče: Magarećom čeljusti jednu gomilu i dvije gomile; magarećom čeljusti
pobih ja tisuću ljudi.”
17 Kad to izreče, baci čeljust iz ruke. I ono se mjesto nazva Ramat Lehi.
18 Žedan, zavapi Samson Gospodu i reče: “Ti si rukom sluge svoga učinio ovo veliko
izbavljenje; a hoću li ja sad umrijeti od žeđi ili ću pasti u ruke neobrezanih?”
19 Bog rascijepi stijenu u Lehiju, a iz nje proteče voda. Samson se napi, duh mu se povrati
i oživi. Zato se onaj izvor prozva En-Hakore. On postoji još i danas u Lehiju.
20 Samson je bio dvadeset godina sudac u Izraelu u vrijeme Filistejaca.
LB) Suci glava 16
1 Samson pođe u Gazu. Ondje vidje jednu ženu bludnicu i uđe k njoj.
2 Ljudima u Gazi bi kazano: “Samson je došao!” I oni ga opkoliše i vrebaše ga cijelu noć na
gradskim vratima. Ostadoše u potaji cijelu noć. Rekoše: “Čim svane, ubit ćemo ga.”
3 Samson osta ležeći do ponoći. U pola noći usta, ščepa gradska vrata s oba dovratka i
iščupa ih zajedno s prijevornicom, stavi ih na ramena i odnese navrh gore koja je pred
Hebronom.
4 Poslije toga zamilova jednu ženu iz doline Soreka. Njoj bijaše ime Delila.
5 Knezovi filistejski dođoše k njoj i rekoše joj: “Miluj ga da saznaš gdje mu je velika snaga,
kako bismo mu mogli doskočiti, pa da ga svežemo i savladamo, a tebi ćemo dati svaki po
tisuću i sto šekela srebra.”
6 Delila reče Samsonu: “Reci mi, molim te, gdje ti leži ta velika snaga i čime bi se mogao
svezati i savladati.”
7 Samson joj reče: “Kad bi me svezali sa sedam posušenih žila od lukova, tada bih izgubio
snagu i bio bih kao i svaki drugi čovjek.”
8 Knezovi filistejski donesoše joj sedam gužava sirovih, još neosušenih, i ona ga sveza
njima.
9 Kod nje u jednoj sobi bijahu ljudi u zasjedi. Ona mu reče: “Samsone, eto Filistejaca na te!
- On pokida žile kao što se kida konac od kudjelje kad osjeti vatru; i ne sazna se gdje mu
leži snaga.
10 Delila reče Samsonu: “Gle, prevario si me, slagao si mi; ali molim te, kaži mi sada čime
bi se mogao svezati.”
11 On joj reče: “Kad bi me dobro svezali novim užetima koja još nisu bila upotrijebljena,
tada bih izgubio snagu i bio bih kao i svaki drugi čovjek.”
12 Delila uze nova užeta i sveza ga njima, pa mu reče: “Samsone, eto Filistejaca na te!” A
zasjeda bijaše u sobi. On raskide s ruku užeta kao konac.
13 Delila reče Samsonu: “Sveudilj me varaš i lažeš mi. Kaži mi čime bi se mogao svezati.”
On joj reče: “Dosta ti je da priviješ na vratilo sedam pletenica s moje glave.”
14 I ona zaglavi vratilo klinom pa reče: “Samsone, eto Filistejaca na te!” On se probudi pa
istrže i klin, i osnovu, i vratilo.
15 Ona mu reče: “Kako mi možeš reći: ‘Volim te’, kad srce tvoje nije kod mene? Već si me
triput prevario i nisi mi kazao gdje ti leži snaga.”
16 I kako mu je ona svaki dan dosađivala svojim riječima i navaljivala na njega,
17 to joj on otvori cijelo svoje srce i reče joj: “Nikada nije britva prešla preko moje glave
jer sam nazirej Božji od utrobe matere svoje; da se obrijem, ostavila bi me snaga moja,
oslabio bih i bio bih kao svaki drugi čovjek.”
18 Delila, videći da joj je otvorio cijelo svoje srce, pozva filistejske knezove i poruči im:
“Hodite sad, jer mi je otvorio cijelo svoje srce.” I knezovi filistejski dođoše k njoj i
donesoše srebro u svojim rukama.
19 Ona ga uspava na svome krilu i dozva čovjeka koji mu obrija sedam pletenica kose s
glave. Ona ga prva savlada kad ga ostavi snaga njegova.
20 I tada reče: “Samsone, eto Filistejaca na te!” On se probudi od sna i reče: “Izići ću kao i
prije i osloboditi se.” Nije znao da je Gospod odstupio od njega.
21 Filistejci ga uhvatiše i iskopaše mu oči; odvedoše ga u Gazu i okovaše ga u bakrene
lance. Okretao je mlin u tamnici.
22 Međutim, kosa na glavi njegovoj poče ponovno rasti.
23 Knezovi filistejski skupiše se da prinesu veliku žrtvu Dagonu, bogu svome, i da se
provesele. Rekoše: “Predade nam bog naš u ruke Samsona, neprijatelja našega.”
24 A kad ga narod vidje, počeo je hvaliti boga svoga govoreći: “Predade nam bog naš u
ruke neprijatelja našega i zatirača zemlje naše, koji pobi tolike između nas!”
25 I u veselju srca svoga rekoše: “Zovite Samsona da nam pleše!” Izvedoše Samsona iz
tamnice, i on je plesao pred njima. Bijahu mu odredili mjesto između dva stupa.
26 I Samson reče momku koji ga je držao za ruku: “Pusti me da dodirnem stupove na
kojima stoji kuća, da se naslonim na njih.”
27 Kuća bijaše puna ljudi i žena; svi knezovi filistejski bijahu ondje, a na krovu oko tri
tisuće ljudi i žena koji su gledali Samsonovu igru.
28 Tada Samson zavapi Gospodu i reče: “Gospode, Vječni! Spomeni me se, molim te, i
okrijepi me, molim te, samo sada, Bože, da se osvetim jedanput Filistejcima za oba oka
svoja!”
29 I Samson zahvati dva srednja stupa na kojima stajaše kuća i nasloni se na njih - na
jedan desnom, a na drugi lijevom rukom.
30 Samson reče: “Neka umrem s Filistejcima!” I naleže jako, a kuća pade na knezove i na
sav narod koji bijaše u njoj. I bi mrtvih koje ubi smrću svojom više nego onih koje pobi za
života svoga.
31 Poslije dođoše braća njegova i sav dom oca njegovoga te ga uzeše i, vrativši se,
sahraniše između Sore i Eštaola u grob Manoaha, oca njegova. On je bio sudac u Izraelu
dvadeset godina.
LB) Suci glava 17
1 Bijaše jedan čovjek iz gore Efrajimove koji se zvao Mika.
2 On reče materi svojoj: “Tisuću i sto šekela srebra što su ti ukradeni, za koje si klela i
govorila preda mnom, gle, to je srebro u mene, ja sam ga uzeo.” A mati njegova reče:
“Blagoslovio Gospod sina moga!”
3 On vrati svojoj materi tisuću i sto šekela srebra, a mati njegova reče: “Ja sam svojom
rukom posvetila ovo srebro Gospodu da učinim od njega sinu svome lik rezan i lijevan.
Tako ću ti ga vratiti.”
4 On vrati srebro materi. Mati njegova uze dvjesta šekela srebra. Ona dade srebro lijevaču
koji učini od njega lik rezan i lijevan. Staviše ih u kuću Mikajehuovu.
5 Taj Mika imao je svetište. Načini oplećak i terafe pa posveti jednog od svojih sinova da
mu služi kao svećenik.
6 U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja. Svatko je radio što je htio.
7 Bješe jedan mladić iz Betlehema Judina, iz porodice Judine, koji je bio levit i ondje je
bivao.
8 On ode iz grada Betlehema Judina da nađe sebi mjesto koje bi mu bilo po volji. Idući
svojim putem, dođe u goru Efrajimovu do Mikine kuće.
9 Mika mu reče: “Odakle dolaziš?” On mu odgovori: “Ja sam levit iz Betlehema Judina i
idem da se nastanim gdje mi se svidi.”
10 Mika mu reče: “Ostani kod mene; bit ćeš mi otac i svećenik. Dat ću ti deset šekela
srebra na godinu, haljine koje ti trebaju i hranu.” I levit uđe k njemu.
11 Tako odluči da ostane s tim čovjekom, koji je mladića gledao kao sina.
12 Mika posveti levita, i taj mu je mladić služio kao svećenik i ostao u njegovoj kući.
13 Tada Mika reče: “Sad znam da će mi Gospod učiniti dobro kad imam levita za
svećenika.”
LB) Suci glava 18
1 U to vrijeme nije u Izraelu bilo kralja. Pleme Danovo tražilo je posjed gdje bi se
nastanilo, jer dotad nije imalo baštine među plemenima Izraelovim.
inovi Danovi izabraše iz svoje porodice pet hrabrih ljudi koje poslaše iz Sore i iz Eštaola da
uhode i izvide zemlju. Oni im rekoše: “Idite, izvidite zemlju.” Dođoše do gore Efrajimove,
do kuće Mikine i ondje prenoćiše.
3 Čim dođoše blizu kuće Mikine, prepoznaše glas onoga mladog levita, približiše mu se i
rekoše mu: “Tko te dovede ovamo? Što tu radiš, što ćeš tu?”
4 On im odgovori: “Tako i tako učinio mi Mika. Izdaje mi najam, a ja mu služim kao
svećenik.”
5 Oni mu rekoše: “Upitaj Boga da znamo hoće li nam biti sretan put.”
6 A svećenik im odgovori: “Idite s mirom, Gospod gleda na vaš put.”
7 Onih pet ljudi pođoše dalje i dođoše u Lajiš. Vidješe tamošnji narod koji je živio mirno po
običaju sidonskome, u miru i bez straha; nije bilo nikoga u zemlji koji bi im i najmanje
dosađivao niti vladao nad njima; bijahu daleko od Sidonaca i nis
8 Oni se vratiše k braći svojoj u Sori i u Eštaolu, braća im njihova rekoše: “Koje nam vijesti
nosite?”
8 Nitko ga ne izbavi, jer bijaše daleko od Sidona, i stanovnici njegovi nisu imali veze s
drugim ljudima. Grad bijaše u dolini koja se širi prema Bet-Rehobi. Sinovi Danovi
prezidaše grad i naseliše se u njemu.
9 “Hajdemo!”, odgovoriše oni. “Idemo na njih; vidjesmo zemlju, vrlo je dobra. Što! Ništa
ne kažete? Nemojte dangubiti, nego pohitajte da uzmete zemlju!
10 Kad dođete, doći ćete k narodu bezbrižnome. Zemlja je prostrana i Bog je predade u
vaše ruke. To je kraj gdje ništa ne manjka od onoga čega ima na zemlji.”
11 Šest stotina ljudi iz porodice Danove krenuše iz Sore i iz Eštaola pod oružjem.
12 Krenuše i utaboriše se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto, koje leži iza Kirjat
Jearima, i danas zove Mahane-Dan.
13 Odande pođoše na goru Efrajimovu i dođoše u kuću Mikinu.
14 Tada petorica koja su išla izviđati zemlju progovoriše i rekoše braći svojoj: “Znate li da
u ovoj kući ima jedan oplećak i terafe te lik razan i lijevan? Gledajte što treba da radite.”
15 Oni priđoše onamo, uđoše u kuću u kojoj je bio mladi levit, u kuću Mikinu, i upitaše ga
za zdravlje.
16 Šest stotina naoružanih ljudi od sinova Danovih stajalo je pred vratima.
17 I pet ljudi koji su izviđali zemlju uđoše i uzeše lik rezani, oplećak i terafe te lik lijevan,
dok je svećenik stajao na vratima sa šest stotina naoružanih ljudi.
18 Kad oni što uđoše u Mikinu kuću uzeše rezani lik, oplećak, terafe i lijevani lik, svećenik
im reče: “Što radite?”
19 Oni mu odgovoriše: “Šuti, stavi ruku na usta pa hajde s nama; bit ćeš nam otac i
svećenik. Što ti je bolje: biti svećenik kući jednog samog čovjeka, ili biti svećenik plemenu
i porodici u Izraelu?”
20 Svećenik se obradova u srcu, uze oplećak, terafe i lik rezani te uđe među narod.”
21 Krenuše i pođoše, pustivši naprijed djecu, stoku i prtljagu.
22 Kad bijahu već daleko od Mikine kuće, tad ljudi koji su stanovali u kućama blizu Mikine
skupiše se i pođoše u potjeru za sinovima Danovim.
23 Vikali su na Danove sinove. I oni, obazrevši se, rekoše Miki: “Što ti je da si skupio tolike
ljude?”
24 A on reče: “Uzeli ste moje bogove koje sam načinio i svećenika, pa otiđoste. Što mi još
ostaje? Pa još kažete: ‘Šta ti je?’”
25 Sinovi Danovi mu rekoše: “Nemoj da ti se čuje glas za nama, da ne bi udarili za vas ljudi
gnjevni, pa da se izgubiš i ti i cijeli dom tvoj.”
26 Pa sinovi Danovi proslijediše svojim putem. Mika, videći da su jači od njega, okrenu se i
vrati kući.
27 Tako oni uzeše ono što bijaše načinio Mika, odvedoše mu svećenika i napadoše na Lajiš,
na narod miran i bezbrižan. Isjekoše ih oštricom mača i zapališe grad.
29 Oni ga nazvaše Dan, po imenu Dana, oca svoga, koji se rodi Izraelu, a prije se grad zvao
Lajiš.
30 Sinovi Danovi namjestiše sebi onaj rezani lik. Jonatan, sin Geršona, sina Mojsijeva, i
sinovi njegovi bijahu svećenici plemenu Danovu dok se god nije iselio iz zemlje.
31 Oni namjestiše za sebe onaj rezani lik koji je načinio Mika za sve vrijeme dokle je dom
Božji bio u Šilu.
LB) Suci glava 19
1 U to vrijeme, dok u Izraelu nije bilo kralja, jedan levit koji je živio kraj gore Efrajimove
uze inoču iz Betlehema Judina.
2 Inoča njegova bila mu nevjerna pa otišla od njega kući oca svoga u Betlehem Judin i
ostala ondje četiri mjeseca.
3 Muž njen usta i ode za njom da joj srcu progovori i da je vrati. Imao je sa sobom svoga
momka i dva magarca. Ona ga uvede u kuću oca svoga, pa kad ga otac njezin vidje,
obradova se njegovu dolasku.
4 Tast ga zadrža kod sebe tri dana. Oni su tu jeli, pili i noćili.
5 Četvrtoga dana ustadoše rano, i levit htjede otići. Ali otac mlade reče svome zetu: “Uzmi
zalogaj kruha da okrijepiš srce svoje; ići ćete kasnije.”
6 I oni sjedoše, jedoše i piše obojica. Otac mlade reče mužu svoje kćeri: “Hajde, ostani i
prenoći ovdje; neka se veseli srce tvoje.”
7 Muž usta da ode, ali ga njegov tast nagovori, pa on opet zanoći ondje.
8 Petoga dana usta rano da ode. Tada mu otac mlade reče: “Ukrijepi srce svoje, molim te, i
ostanite dokle se dan ne nagne.”
9 Muž usta da ode, ali njegov tast, otac mlade, reče mu: “Gle, dan se već nagnu, večer je,
kasno je, prenoći ovdje i budi veseo, pa sutra uranite na put i idi k svome šatoru.”
10 Ali muž ne htjede noćiti, nego usta i pođe. On dođe do Jebusa, a to je Jeruzalem, s dva
nasamarena magarca i sa svojom inočom.
11 Kad dođoše blizu Jebusa, dan se već bio vrlo nagnuo. Sluga reče svome gospodaru:
“Idimo, požurimo u taj grad Jebusejaca pa da tu noćimo.”
12 Gospodar mu odgovori: “Nećemo ulaziti u tuđi grad u kojem nema sinova Izraelovih,
nego ćemo ići do Gibee.”
13 Još reče svome sluzi: “Idimo, da stignemo u koje od tih mjesta, u Gibeu ili u Ramu, pa
ćemo ondje prenoćiti.”
14 Proslijediše put, a sunce zađe kad su stigli do Gibee Benjaminove.
15 Uputiše se na tu stranu da prenoće u Gibei. Levit uđe i zasta na gradskom trgu. Nije bilo
nikoga koji bi ih primio u kuću da prenoće.
16 I gle, jedan starac vraćao se uvečer s rada u polju; taj čovjek bijaše iz gore Efrajimove.
Živio je u Gibei, a mještani toga grada bijahu iz plemena Benjaminova.
17 On podiže oči i ugleda putnika na gradskome trgu. Starac mu reče: “Kamo ideš i odakle
dolaziš?”
18 On mu odgovori: “Idemo iz Betlehema Judina do kraja gore Efrajimove, odakle sam.
Bijah išao do Betlehema Judina, a sada idem k domu Gospodnjemu. Ali nema nikoga da me
primi u kuću.
19 A imam slame i krme za magarce svoje; imam i kruha i vina za sebe, za svoju sluškinju i
za momka koji prati mene, slugu tvoga. Ništa nam ne manjka.”
20 Starac reče: “Neka je mir s tobom! Što ti god nedostaje, ja ću se postarati za to; nećeš
noćiti na putu.”
21 On ih uvede u svoju kuću i dade hrane magarcima. Putnici su oprali noge, pa su jeli i
pili.
22 Dok su se oni veselili, gle, ljudi onoga grada, pokvarenjaci, opkoliše kuću, zalupaše na
vrata i rekoše starcu, gospodaru kuće: “Izvedi čovjeka koji je ušao u tvoju kuću da ga
poznamo.”
23 Gospodar iziđe i reče im: “Ne, braćo moja, ne činite zla, molim vas; kad je čovjek ušao u
moju kuću, ne činite tu sramotu.
24 Evo imam kćer djevicu, a ovaj čovjek inoču; njih ću vam izvesti, osramotite njih i činite
s njima što vam je volja; samo ovom čovjeku ne činite tu sramotu.”
25 Ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tada čovjek uze svoju inoču i izvede je. Silovali su je i
zlostavljali cijelu noć do zore; potom je otpustiše kad je zora zarudjela.
26 U zoru žena pade pred vrata čovjeka kod koga bijaše njezin muž i osta tu dok se ne
razdani.
27 Muž ujutro usta, otvori vrata i iziđe da proslijedi put. Ali, gle, žena, njegova inoča,
ležala je pred vratima ispruženih ruku na pragu.
28 On joj reče: “Ustani da idemo.” Ona ništa ne odgovori. Tada je muž stavi na magarca i
krenu u svoje mjesto.
29 Kad dođe kući, uze nož, zgrabi inoču i rasiječe je na dvanaest komada, koje posla u sve
krajeve Izraelove.
30 Oni koji to vidješe rekoše: “Nikada se tako što nije učinilo niti vidjelo otkako sinovi
Izraelovi iziđoše iz Egipta. Uzmite to k srcu, promislite i govorite.”
LB) Suci glava 20
1 Svi sinovi Izraelovi iziđoše; i sav se narod od Dana do Beer Šebe i do zemlje Gileadske,
kao jedan čovjek sabra pred Gospodom u Mispi.
2 Glavari cijeloga naroda, sva plemena Izraelova, dođoše na zbor naroda Božjega, četiri
stotine tisuća pješaka koji su mahali mačem.
3 Sinovi Benjaminovi čuše da su sinovi Izraelovi otišli u Mispu. Sinovi Izraelovi rekoše:
“Kažite kako se dogodilo to zlo?”
4 Tada levit, muž ubijene žene, uze riječ i reče: “Dođoh s inočom svojom u Gibeu
Benjaminovu da prenoćim.
5 Gibeani ustadoše protiv mene, opkoliše me noću u kući i htjedoše me ubiti; moju inoču
tako su zlostavljali da je umrla.
6 Zato uzeh svoju inoču, rasjekoh je na komade i razaslah ih u sve krajeve baštine
Izraelove; jer su oni učinili zločin i sramotu u Izraelu.
7 Eto, vi ste svi sinovi Izraelovi; promislite i donesite odluku!”
8 Sav narod usta kao jedan čovjek i reče: “Nitko od nas neće ići u šator svoj i ni jedan se
neće vratiti kući svojoj.
9 Evo što ćemo učiniti Gibei: na koga padne kocka, ti neka krenu na Gibeu.
10 Uzet ćemo po deset ljudi od stotine iz svih plemena Izraelovih, po stotinu od tisuće i po
tisuću od deset tisuća; oni će uzeti hranu za narod, da se po njihovu povratku učini Gibei
Benjaminovoj prema velikoj sramoti koju je ona počinila Izraelu.”
11 Tako se svi Izraelovi ljudi sabraše protiv toga grada, složni kao jedan čovjek.
12 Plemena Izraelova poslaše ljude u sve porodice Benjaminove da im poruče: “Kakav se
to zločin počini među vama?
13 Sad dajte te pokvarenjake koji su u Gibei da ih pogubimo i iskorijenimo zlo iz Izraela.”
Ali sinovi Benjaminovi nisu htjeli poslušati braću svoju, sinove Izraelove.
14 Sinovi Benjaminovi skupiše se iz svojih mjesta u Gibei da se bore sa sinovima
Izraelovim.
15 Popis sinova Benjaminovih koji toga dana iziđoše iz gradova brojio je dvadeset i šest
tisuća ljudi koji su mahali mačem, osim stanovnika gibejskih, kojih je bilo sedam stotina
odabranih ljudi.
16 U tom narodu bilo je sedam stotina odabranih ljudi koji su bili ljevaci, i svaki je od njih
mogao gađati kamenom iz praćke u dlaku i ne promašiti.
17 Prebrojiše se i ljudi Izraelovi bez sinova Benjaminovih, i nabroji se četiri stotine tisuća
ljudi koji su rukovali mačem, samih ratnika.
18 Sinovi Izraelovi ustadoše, pođoše u Betel i upitaše Boga govoreći: “Tko će od nas ići
prvi u boj na sinove Benjaminove?” Gospod reče: “Juda će ići prvi.”
19 Čim svanu, sinovi Izraelovi krenuše i utaboriše se blizu Gibee.
20 I ljudi Izraelovi stupiše da vojuju protiv sinova Benjaminovih, i svrstaše se pred
Gibeom.
21 Sinovi Benjaminovi iziđoše iz Gibee i povališe toga dana dvadeset i dvije tisuće
Izraelovih ljudi.
22 Narod, sinovi Izraelovi, pribrao se i opet se svrstao na mjestu gdje se svrstao prvoga
dana.
23 I sinovi Izraelovi popeše se i plakahu pred Gospodom do večeri. Upitaše Gospoda:
“Hoću li opet ići u boj protiv sinova Benjamina, brata svoga?” Gospod odgovori: “Idite!”
24 Sinovi Izraelovi iziđoše na sinove Benjaminove drugoga dana.
25 Sinovi Benjaminovi iziđoše pred njih iz Gibee drugoga dana i opet povališe na zemlju
osamnaest tisuća ljudi, sinova Izraelovih, koji su rukovali mačem.
26 Svi sinovi Izraelovi i sav narod popeo se i došao u Betel; zaplakaše i ostadoše ondje
pred Gospodom. Toga dana postili su do večeri i prinoslili žrtve paljenice i žrtve
zahvalnice pred Gospodom.
27 I sinovi Izraelovi upitaše Gospoda - (ondje se tada nalazio kovčeg Saveza Božjega
28 i Pinkas, sin Eleazara, sina Aronova, bijaše tada pred Bogom) - i rekoše: “Hoću li opet
ići u boj protiv Benjamina, brata svoga, ili ću se okaniti? Gospod odgovori: “Iziđite, jer ću
vam ih sutra predati u ruke.”
29 Tada Izrael namjesti zasjede oko Gibee.
30 Sinovi Izraelovi iziđoše trećeg dana na sinove Benjaminove i svrstaše se prema Gibeji
kao i prvi i drugi put.
31 Sinovi Benjaminovi iziđoše pred narod i odvojiše se od grada. Oni stadoše biti i sjeći
narod kao i prvi i drugi put po cestama, od kojih jedna ide k Betelu, a druga preko polja
prema Gibei, pa ubiše do trideset tisuća ljudi iz Izraela.
3inovi Benjaminovi rekoše: “Eno ih potučeni kao i ranije!” Ali sinovi Izraelovi rekoše:
“Bježimo da ih namamimo na putove daleko od grada.”
33 Svi sinovi Izraelovi napustiše svoje položaje i svrstaše se u Baal Tamoru; zasjeda
Izraelova iskočila je iz svoga mjesta, iz Mara-Gibee.
34 Deset tisuća ljudi, izabranih iz svega Izraela, pošlo je protiv Gibee. Boj posta žestok, i
sinovi Benjaminovi nisu niti slutili poraz koji ih je trebao snaći.
35 Gospod potuče Benjamina pred Izraelom, a sinovi Izraelovi pogubiše toga dana
dvadeset i pet tisuća i sto ljudi od sinova Benjaminovih, koji su svi mahali mačem.
36 Sinovi Benjaminovi smatrali su da su pobijedili Izraelce, koji su uzmicali pred
Benjaminovim sinovima i uzdali su se u zasjede koje bijahu namjestili kod Gibee.
37 Ljudi iz zasjede udariše brže na Gibeu i, ušavši, potukoše sav grad oštricom mača.
38 Po znaku ugovorenom sa sinovima Izraelovim, ljudi iz zasjede trebali su dići gust dim
iz grada.
39 Sinovi Izraelovi stadoše tad bježati s boja. Sinovi Benjaminovi bijahu im tad već ubili do
trideset ljudi govoreći: “Eno ih potučeni pred nama kao u prvom boju.” Ali se gust stup
dima poče dizati iz grada.
40 Sinovi Benjaminovi obazreše se, i gle, iz cijelog se grada plamen dizao do neba.
41 Sinovi Izraelovi se tada vratiše, a sinovi Benjaminovi se zaprepastiše gledajući propast
u koju bijahu upali.
42 Oni okrenuše leđa ispred sinova Izraelovih i stadoše bježati prema pustinji. Ali ih
napadači gonjahu, i oni putem pobiše one koji bijahu izišli iz gradova.
43 Opkoliše Benjamina, goniše ga, udariše ga kad god je htio odahnuti sve do Gibee, k
sunčanom istoku.
44 Pade osamdeset tisuća ljudi od sinova Benjaminovih, sve samih junaka.
45 A onih što pobjegoše u pustinju k stijeni Rimonu pogubiše po cestama pet tisuća.
Tjeraše ih do Gideoma i tu pobiše dvije tisuće ljudi.
46 Ukupan broj sinova Benjaminovih koji padoše toga dana iznosio je dvadeset i pet tisuća
ljudi vičnih maču, sve samih junaka.
47 Šest stotina ljudi koji bijahu okrenuli leđa i pobjegli u pustinju k stijeni Rimonu ostalo
je ondje četiri mjeseca.
48 Sinovi Izraelovi opet napadoše sinove Benjaminove i udariše na njih oštricom mača.
Posjekoše i ljude iz gradova i stoku i što se god našlo. Zapališe i sve gradove na koje su
naišli.
LB) Suci glava 21
1 Sinovi Izraelovi zakleli su se u Mispi rekavši: “Nitko od nas neće dati svoju kćer za ženu
sinu Benjaminovu.” Narod dođe u Betel i osta pred Bogom do večeri.
2 Podigoše glas, mnogo plakaše
3 i rekoše: “Zašto se, Gospode, Bože Izraelov, dogodi ovo u Izraelu da danas nestane
jednog plemena iz Izraela?”
4 Sutradan narod urani. Načiniše žrtvenik i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalnice.
5 Sinovi Izraelovi rekoše: “Tko je taj iz svih plemena Izraelovih koji nije došao na zbor
Gospodu?” Jer se bijahu tvrdo zakleli da će pogubiti onoga tko ne dođe Gospodu u Mispu.
6 Sinovi Izraelovi sažale se nad Benjaminom, bratom svojim pa rekoše: “Danas se istrijebi
jedno pleme iz Izraela.
7 Što ćemo činiti s onima koji su ostali na životu da bi imali žene, kad se zaklesmo
Gospodom da im ne damo kćeri svoje za žene?”
8 I zato rekoše: “Ima li tko iz plemena Izraelovih da nije došao u Mispu Gospodu?” I gle, ne
bijaše došao u tabor, na zbor, nitko od stanovnika Jabeša gileadskoga.
9 Kad se narod prebroji, ne bi ondje ni jedan od stanovnika Jabeša gileadskoga.
10 Onda zbor posla na njih dvanaest tisuća ratnika dajući im ovu zapovijed: “Idite i
udarajte oštricom mača stanovnike Jabeša gileadskoga, pa i žene i djecu.
11 Evo što ćete činiti: pobit ćete sve muške i ženske koje su poznale čovjeka.”
12 Oni nađoše među stanovnicima Jabeša gileadskoga četiri stotine djevica koje nisu
poznale čovjeka i dovedoše ih u tabor u Šilo, koje je u zemnlji kanaanskoj.
13 Sav zbor posla glasnike da govore sinovima Benjaminovim koji bijahu u stijeni Rimonu
i objave im mir.
14 Tada se sinovi Benjaminovi vratiše, a oni im dadoše žene koje ostaviše na životu
između žena iz Jabeša gileadskoga. Ali ih nije bilo dosta.
15 Narodu je bilo žao Benjamina, jer Gospod bješe okrnjio plemena Izraelova.
16 Starješine zbora rekoše: “Što ćemo činiti s ovima što ostaše da bi imali žene, pošto su
istrijebljene žene plemena Benjaminova?”
17 I rekoše: “Baština Benjaminova neka pripada ovima koji su ostali, da se ne bi zatrlo
pleme iz Izraela.
18 Ali im mi ne možemo dati žene između kćeri svojih, jer su se sinovi Izraelovi zakleli
rekavši: neka je proklet tko da ženu sinovima Benjaminovim!”
19 I rekoše: “Evo, svake godine drži se blagdan Gospodnji u Šilu, koji je sjeverno od Betela,
istočno od ceste koja vodi iz Betela u Šekem i južno od Lebone.”
20 Zatim dadoše sinovima Benjaminovim ovu zapovijed: “Idite i zasjednite po
vinogradima
21 i pazite: kad iziđu kćeri šilske da plešu, iziđite iz vinograda i otmite svaki sebi ženu
između kćeri šilskih, pa idite u zemlju Benjaminovu.
22 Ako li oci njihovi ili braća njihova dođu k nama da se žale, mi ćemo im reći: ‘Dajte nam
ih, jer u ovom ratu nismo za svakoga zarobili po jednu ženu. Niste ih vi njima dali; zato
nećete biti krivi.’”
23 Tako i uradiše sinovi Benjaminovi. Oni uzeše žene prema broju svome između
plesačica, pa odoše i vratiše se na svoju baštinu. Prezidaše gradove i naseliše se u njima.
24 U to isto vrijeme sinovi Izraelovi otiđoše svaki u svoje pleme i u svoj rod te se vratiše
odande svaki na svoju baštinu.
25 U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu. Svatko je činio što mu je bilo drago.
KNJIGA RUTINA
LB) Ruta glava 1
1 U vrijeme sudaca nastupila je glad u zemlji. Jedan čovjek iz Betlehema Judina ode sa
ženom svojom i s dva sina svoja u zemlju moapsku da provede ondje neko vrijeme.
2 Zvao se Elimelek, a žena mu Noemi: dva njegova sina zvala su se Mahlon i Kiljon. Bili su
Efraćani, iz Betlehema Judina. Došavši u zemlju moapsku, nastaniše se ondje.
3 Elimelek, muž Noemin, umre, i ona osta sa svoja dva sina.
4 Oni se oženiše ženama Moapkama, od kojih se jedna zvala Orpa, a druga Ruta. Tu su
živjeli desetak godina,
5 pa umriješe obojica, Mahlon i Kiljon; tako Noemi osta bez svoja dva sina i bez muža.
6 Poslije toga podiže se ona sa svojim snahama da napusti zemlju moapsku, jer ču u zemlji
moapskoj da je Gospod pohodio svoj narod i dao mu kruha.
7 Ona iziđe iz mjesta gdje je stanovala, praćena svojim dvjema snahama. Krenu da se vrati
u zemlju Judinu.
8 Noemi reče tada svojim dvjema snahama; “Idite, vratite se svaka u dom matere svoje!
Neka vam Gospod bude dobar, kao što ste vi bile dobre onima koji su umrli i meni!
9 Neka vam dade Gospod da neđete počinak svaka u domu muža svoga!” I poljubi ih. One
podigoše glas i zaplakaše,
10 te joj rekoše: “Ne, mi ćemo ići s tobom u tvoj narod.”
11 Noemi im reče: “Vratite se, kćeri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar ja imam još
sinova u utrobi svojoj koji bi vam mogli postati muževi?
12 Vratite se, kćeri moje, idite! Ja sam prestara da bih se mogla preudati. A i da kažem:
imam još nade, i da se još noćas s mužem nađem, te rodim sinove, zar biste ih vi čekale
dok odrastu,
13 zar ćete se zbog toga odreći svoje udaje? Ne, kćeri moje, jer bih zbog vas bila u velikoj
žalosti što se ruka Gospodnja podigla na mene.”
14 I one opet podigoše glas i zaplakaše. Orpa poljubi svoju svekrvu, ali Ruta ostade s njom.
15 Noemi reče Ruti: “Eto, jetrva se tvoja vrati k narodu svome i k bogovima svojim; vrati
se i ti kao i jetrva tvoja.”
16 Ruta odgovori: “Ne nagovaraj me da te ostavim i da se okrenem od tebe. Kamo ideš ti,
ići ću i ja, gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj će narod biti i moj narod, tvoj Bog i
moj Bog;
17 gdje ti umreš, umrijet ću i ja; ondje neka me pokopaju. Gospod neka me najgore kazni
ako me što drugo osim smrti rastavi od tebe.”
18 Kad Noemi vidje njezinu odluku da ide s njom, presta je odvraćati.
19 Otiđoše zajedno do Betlehema. A kad su stigle u Betlehem, sav se narod uzbudio zbog
njih. Žene su govorile: “Je li to Noemi?”
20 Ona im reče: “Ne zovite me više Noemi, nego me zovite Mara, jer me Svemoćni napuni
žalošću.
21 Svega sam imala kad sam otišla, a praznu me Gospod vraća. Zašto da me zovete Noemi
kad me Gospod osudi i rastuži?”
22 Tako su se vratile iz zemlje moapske Noemi i njezina snaha Ruta, Moapka. Stigoše u
Betlehem o početku žetve ječma.
LB) Ruta glava 2
1 Noemi je imala rođaka po mužu. Bio je moćan i bogat čovjek, iz porodice Elimelekove.
zvao se Boaz.
2 Ruta Moapka reče Noemi: “Pusti me, molim te, da idem pabirčiti klasje u polje onoga u
čijim očima nađem milost.” Ona joj odgovori: “Idi, kćeri moja!”
3 Ruta ode na jednu njivu pabirčiti za žeteocima. Zbilo se da je njiva pripadala Boazu, koji
je bio iz porodice Elimelekove.
4 I gle, Boaz dođe iz Betlehema i reče žeteocima: “Gospod s vama!” Oni mu odgovoriše:
“Blagoslovio te Gospod!”
5 Boaz reče sluzi svome kome je povjerio nadzor nad žeteocima: “Čija je ona mlada?”
6 Sluga kojem bješe povjerio nadzor nad žeteocima odgovori: “To je mlada Moapka koja se
vratila s Noemom iz zemlje moapske.
7 Ona reče: ‘Dopustite mi da pabirčim, da kupim klasje između snopova za žeteocima.’ I od
jutros, otkako je došla, pa dosad jednako je na nogama, samo što se malo u kući
odmorila.”
8 Boaz reče Ruti: “Slušaj, kćeri moja, ne idi pabirčiti na drugu njivu, ne odlazi odavde,
nego ostani s mojim djevojkama.
9 Gledaj na kojoj njivi one žanju, pa idi k njima. Naredio sam momcima da te nitko ne dira.
A kad ožedniš, idi k vedrima i pij što moje sluge zahitaju.”
10 Tada ona pade ničice, pokloni se do zemlje i reče mu: “Kako nađoh milost u očima
tvojim da pogledaš na mene, koja sam tuđinka?”
11 Boaz joj odgovori: “Čuo sam što si sve činila za svoju svekrvu nakon smrti svoga muža i
kako si ostavila oca svoga, majku svoju i domovinu svoju da dođeš k narodu koji prije nisi
znala.
12 Gospod neka ti plati za tvoje djelo i neka ti nagrada bude potpuna od Gospoda, Boga
Izraelova, pod čije si krilo došla da se skloniš!”
13 A ona reče: “Ah, samo da nađem milost u očima tvojim, gospodaru! Jer si me utješio i
progovorio si srcu sluškinje svoje, ako i nisam kao jedna od sluškinja tvojih.”
14 Kad je bilo vrijeme ručku, Boaz reče Ruti: “Dođi ovamo i jedi kruha; umoči zalogaj u
ocat.” Ona sjede pokraj žetelaca. Dadoše joj prženih zrna. Jela je i nasitila se, pa skupila
ono što joj je preteklo.
15 Zatim usta da pabirči. Boaz zapovjedi svojim momcima: “Neka pabirči i među
snopovima. Ne smetajte joj,
16 nego ispuštajte od rukoveti poneki klas i pustite je neka kupi; ništa joj ne predbacujte.”
17 Tako je pabirčila na njivi do večeri i ovrše što je napabirčila. I dođe oko jedne efe
ječma.
18 Ona to uze i vrati se u grad, a svekrva njezina vidje što je Ruta bila napabirčila. Ruta
izvadi ono što joj je preteklo od ručka i dade joj.
19 Svekrva joj reče: “Gdje si danas pabirčila, gdje si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji
je pogledao na te!” I Ruta kaza svekrvi svojoj kod koga je radila, pa reče: “Čovjek kod koga
sam radila zove se Boaz.”
20 Noemi reče svojoj snasi: “Neka ga blagoslovi Gospod, koji je milosrdan živima, kao što
je bio i onima koji su umrli! Taj je čovjek naš rod,” dometnu Noemi, jedan od naših
otkupitelja.”
21 Ruta Moapka doda: “On mi je rekao i ovo: ‘Ostani s mojim slugama dok ne svrše svu
moju žetvu.’”
22 A Noemi reče Ruti, svojoj snasi: “Dobro je, kćeri moja, da ideš s njegovim djevojkama i
da se ne nađeš na drugoj njivi.”
23 I ona osta s Boazovim djevojkama pabirčeći dok se ne svrši i žetva ječmena i žetva
pšenična. Stanovala je kod svoje svekrve.
LB) Ruta glava 3
1 Reče joj Noemi, njezina svekrva: “Kćeri moja, brinem se da ti nađem počinka, da bi bila
sretna.
2 Nije li nam Boaz, s čijim si djevojkama bila, rod? Gle, on će noćas vijati ječam na gumnu.
3 Umij se i namaži, obuci haljine, pa idi na gumno. Ali ne očituj mu se dok ne svrši s jelom
i pilom.
4 A kad legne, promatraj mjesto gdje legne, a poslije otiđi, pridigni pokrivač s njegovih
nogu i lezi ondje. On će ti sam kazati što da radiš.”
5 Ona joj odgovori: “Učinit ću sve kako si mi kazala.”
6 Ode na gumno i učini sve kako joj svekrva bijaše naredila.
7 Boaz je jeo i pio, srce mu je bilo raspoloženo. Leže kod jednoga stoga. Tada mu se Ruta
približi, podigne polako pokrivač s njegovih nogu i legne.
8 Usred noći trže se čovjek, obrnu se, i gle, jedna je žena ležala do njegovih nogu.
9 On joj reče: “Tko si?” - Ona odgovori: “Ja sam Ruta, sluškinja tvoja; raširi krilo svoje na
sluškinju svoju, jer si ti moj otkupitelj.”
10 A on reče: “Gospod te blagoslovio, kćeri moja! Ovo tvoje posljednje djelo još više govori
za te negoli prvo; jer nisi tražila mladiće, ni siromašne ni bogate.
11 Kćeri moja, ne boj se; što god kažeš, učinit ću ti, jer sva vrata naroda moga znaju da si
valjana žena.
12 Istina je da sam ti ja otkupitelj, ali ima jedan još bliži od mene.
13 Prenoći ovdje, a sutra ako te htjedne on otkupiti, dobro, neka te otkupi; ako li te ne
htjedne otkupiti, otkupit ću te ja. Živ je Gospod! Spavaj do jutra.”
14 Ona osta ležeći do njegovih nogu do jutra i usta dok još nije mogao čovjek čovjeka
raspoznati. Boaz reče: “Neka se ne zna da je žena dolazila na gumno.”
15 I doda: “Daj ogrtač koji imaš na sebi i pridrži ga.” Ona ga pridrži, a on joj izmjeri šest
mjera ječma koje naprti na nju. Zatim se vrati u grad.
16 Ruta se vrati svojoj svekrvi, a Noemi reče: “Jesi li ti, kćeri moja?” Ruta joj kaza, sve što
je za nju učinio onaj čovjek.
17 Još joj reče: “Dao mi je ovih šest mjera ječma govoreći: ‘Nećeš se vratiti prazna svekrvi
svojoj.’”
18 A Noemi joj reče: “Budi mirna, kćeri moja, da vidiš na što će to izići; jer se onaj čovjek
neće smiriti dok još danas ne svrši ovu stvar.”
LB) Ruta glava 4
1 Boaz iziđe na gradska vrata i sjede ondje. I gle, naiđe onaj otkupitelj o kojem Boaz bijaše
govorio. Boaz mu reče: “Hodi ovamo i sjedni ovdje.” I on dođe i sjede.
2 Boaz uze tada deset ljudi između gradskih starješina i reče: “Posjedajte ovdje.” I oni
posjedaše.
3 Zatim reče onom otkupitelju: “Noemi, koja se vratila iz zemlje moapske, prodala je njivu
koja je bila brata našega Elimeleka.
4 Našao sam da je potrebno da ti to javim i da ti kažem: “Uzmi je pred stanovnicima i pred
starješinama naroda moga. Ako je hoćeš otkupiti, otkupi, a ako nećeš, kaži mi da znam; jer
pred tobom nema drugoga koji bi imao pravo da otkupi, a za tobom im
5 Boaz reče: “Onoga dana kad uzmeš njivu iz ruke Noemine, uzet ćeš je i iz ruke Rute
Moapke, žene umrloga, da podigneš ime umrlome u baštinu njegovu.”
6 A onaj otkupitelj odgovori: “Ne mogu je otkupiti jer bih razasuo svoju baštinu. Primi na
sebe moje pravo otkupa, jer ja ne mogu otkupiti.”
7 U staro vrijeme bijaše običaj u Izraelu - da bi se utvrdio svaki ugovor otkupa ili razmjene
- da jedan izuje obuću i dade je drugome. To se u Izraelu smatraše kao znak potvrde.
8 I tako je onaj koji je imao pravo otkupa rekao Boazu: “Uzmi ti to na sebe!” I izu obuću
svoju.
9 Tada Boaz reče starješinama i svemu narodu: “Vi ste danas svjedoci da sam otkupio iz
ruke Noemine što je god bilo Elimelekovo i sve što je bilo Kiljonovo i Mahlonovo,
10 i da sam uzeo sebi za ženu Rutu Moapku, ženu Mahlonovu, da podignem ime umrlomu
u baštini njegovoj, da se ne bi zbrisalo ime umrloga među braćom njegovom i u mjestu
njegovom. Vi ste danas svjedoci!”
11 Sav narod koji se bio skupio na gradskim vratima i starješine rekoše: “Svjedoci smo! Dao Gospod da žena koja ulazi u dom tvoj bude kao Rahela i Lea, koje obje sazidaše dom
Izraelov! Pokaži snagu svoju u Efrati i proslavi si ime u Betlehemu!
12 Od poroda koje ti Gospod da od ove žene neka postane dom tvoj kao dom Peresa, koga
rodi Tamara Judi.”
13 Boaz uze Rutu, koja mu posta žena, i pođe s njom. Gospod dade Ruti da zatrudni, i ona
rodi sina.
14 Rekoše žene Noemi: “Blagoslovljen neka je Gospod koji te ne ostavi danas bez
otkupitelja, čije će se ime proslaviti u Izraelu!
15 Ovo će dijete ukrijepiti dušu tvoju i bit će pomoć starosti tvojoj, jer ga rodi snaha tvoja
koja te voli i koja ti više vrijedi od sedam sinova.”
16 Noemi uze dijete i stavi ga na krilo svoje i bi mu čuvaricom.
17 Susjede mu nadjenuše ime govoreći: “Noemi se rodio sin!” Prozvaše ga Obed. On je otac
Jišaja, oca Davidova.
18 Ovo je potomstvo Peresovo:
19 Peres rodi Hesrona; Hesron rodi Rama; Ram rodi Aminadaba;
20 Aminadab rodi Nahšona; Nahšon rodi Salmona;
21 Salmon rodi Boaza; Boaz rodi Obeda;
22 Obed rodi Jišaja; a Jišaj rodi Davida.
PRVA KNJIGA SAMUELOVA
LB) Prva Samuelova glava 1
1 Bio jedan čovjek iz Ramatajima, Sufovac, iz gore Efrajimove, koji se zvao Elkana. On je
bio sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanina.
2 Imao je dvije žene, od kojih se jedna zvala Ana, a druga Penina; Penina je imala djece, a
Ana nije.
3 Taj je čovjek išao svake godine iz svoga grada u Šilo da se pokloni i prinese žrtve
Gospodu nad vojskama. Ondje bijahu dva sina Elijeva, Hofni i Pinkas, svećenici Gospodnji.
4 Kad je Elkana prinosio svoju žrtvu, davao je po jedan obrok svojoj ženi Penini i svim
sinovima i svim kćerima koje je imao od nje.
5 Ali Ani je davao dva obroka, jer je volio Anu, koju Gospod bijaše učinio nerotkinjom.
6 Suparnica joj je zanovijetala da bi je ponizila zato što ju je Gospod stvorio nerotkinjom.
7 Tako je bilo svake godine, svaki put kad je Ana išla u dom Gospodnji. Penina joj je
zanovijetala. Ana je plakala i nije ništa jela.
8 Elkana, njezin muž, govorio joj je: “Ana, zašto plačeš i ništa ne jedeš? Zašto je srce tvoje
žalosno? Nisam li za tebe bolji nego deset sinova?”
9 Pošto su jeli i pili, Ana ustade. Svećenik Eli sjedio je kod jednog stupa doma
Gospodnjega.
10 S tugom u srcu ona se pomoli Gospodu i zaplače.
11 Zavjetova se govoreći: “Ako se udostojiš pogledati na tugu sluškinje svoje i sjetiš me se
te ne zaboraviš sluškinju svoju, ako daš sluškinji svojoj muško dijete, posvetit ću ga
Gospodu za sve dane njegova života. Britva neće prijeći preko nje
12 Kako ona dugo osta moleći se pred Gospodom, Eli je motrio njezina usta.
13 Ana je govorila svojim srcem i usta joj se samo micahu, ali joj se nije čuo glas. Eli
pomisli da je pijana
14 i reče joj: “Dokle ćeš biti u zanosu? Otrijezni se od vina svoga.”
15 Ana odgovori: “Ne, gospodaru, ja sam žena s tugom u srcu; nisam ja pila ni vina, ni
žestokoga pića; nego izlijevam dušu svoju pred Gospodom!
16 Nemoj uzeti sluškinju svoju za nevaljalu ženu, jer je samo prevelika tuga i žalost moja
koja učini da sam dosad govorila.”
17 Eli opet uze riječ i reče: “Idi s mirom, a Bog Izraelov neka ti usliši molitvu kojom si ga
molila.”
18 Ona reče: “Neka sluškinja tvoja nađe milost u očima tvojim!” I žena ode. Jela je, a lice
joj nije bilo više kao prije.
19 Sutradan uraniše, pa pošto se pokloniše pred Gospodom, vratiše se i dođoše svojoj kući
u Ramu. Elkana priđe Ani, ženi svojoj, a Gospod je se sjeti.
20 U toku godine Ana zatrudnje i rodi sina. Nadjenu mu ime Samuel, jer, reče, isprosih ga
u Gospoda.
21 Njezin muž Elkana pođe zatim sa svim domom svojim da prinese godišnju žrtvu
Gospodu i da ispuni svoj zavjet.
22 Ali Ana ne pođe i reče mužu svome: “Kad odbijem dijete od prsa, tada ću ga odvesti da
iziđe pred Gospoda i ostane ondje dovijeka.”
23 Elkana, njezin muž, reče joj: “Čini kako znaš. Čekaj dok ga ne odbiješ od prsa. I Gospod
neka ispuni svoju riječ!” I žena osta i podoji sina svoga dokle ga ne odbi od prsa.
24 Kad ga odbi, odvede ga sa sobom i uze tri teleta, efu brašna i mijeh vina te ga uvede u
dom Gospodnji u Šilu. Dijete je bilo još malo.
25 Zaklaše tele i dovedoše dijete k Eliju.
26 Ana reče: “Čuj, gospodaru! Kako je živa duša tvoja, gospodaru, ja sam ona žena koja je
stajala ovdje kraj tebe da se moli Gospodu.
27 Molila sam za ovo dijete, a Gospod mi je uslišio molitvu kojom sam ga molila.
28 Zato hoću da predam dijete Gospodu. Dok je god živ, bit će posvećen Gospodu.” I oni se
pokloniše ondje pred Gospodom.
LB) Prva Samuelova glava 2
1 Ana se pomoli i reče: “Razveseli se srce moje u Gospodu, podiže se snaga moja u
Gospodu! Otvoriše se usta moja na neprijatelje moje, jer se ja radujem zbog spasenja
tvoga!
2 Nitko nije svet ko Gospod, nema osim tebe drugog Boga! Nema tvrde stijene kao što je
Bog naš.
3 Ne govorite više tako ponosito, da ne izlaze iz usta vaših riječi ohole; jer je Gospod Bog
koji sve zna, i on svačje djelo mjeri.
4 Izlomi se luk silnika, a iznemogli se snagom opasaše.
5 Koji siti bjehu za kruh se naimaju, a koji gladni bjehu odmaraju se. Sedam puta
nerotkinja rodi a smalaksa ona što mnogo djece imaše.
6 Gospod smrt i život daje, spušta u Šeol i izbavlja.
7 Gospod siromaši i bogati, ponizuje i uzvisuje.
8 Siromaha iz praha podiže, iz buništa ubogog uzvisuje, da ih s knezovima posadi i daje im
prijestolje slave. Jer su Gospodnji svi stupovi zemlje i na njima je on vaseljenu osnovao.
9 Čuvat će on korake milih svojih, a zlobni će u mraku propadati; jer neće čovjek silom
pobijediti.
10 Zadrhtat će dušmani Gospodnji! S visine nebesa bacit će on na njih gromove svoje.
Gospod će suditi krajevima zemlje i dat će snagu kralju svome, uzvisit će moć pomazaniku
svome!”
11 Elkana ode zatim u Ramu svojoj kući, a dijete osta u službi Gospodnjoj kod svećenika
Elija.
1inovi Elijevi bili su nevaljali; nisu marili za Gospoda.
13 Evo kako su ti svećenici postupali s narodom: kad je netko prinosio žrtvu, dolazio je
svećenikov momak dok se kuhalo meso s trokrakim vilicama u ruci
14 i zabadao ih u zdjelu ili u kotao, u tavu ili u lonac, i što se god nabolo na vilicu, uzimao
je svećenik za se. Tako su radili svim Izraelcima koji su dolazili u Šilo.
15 Pa i prije nego bi spalili salo, došao bi svećenikov momak te rekao čovjeku koji je
prinosio žrtvu: “Daj meso da odrežem svećeniku, jer ti on neće primiti mesa kuhanoga,
nego hoće sirovo.”
16 Ako bi mu čovjek odgovorio: “Neka se prvo spali salo, pa onda uzmi što hoćeš”, on bi
rekao: “Ne, nego daj sad, a ako ne daš, uzet ću silom.”
17 Ti mladi ljudi primali su na sebe vrlo veliki grijeh pred Gospodom jer su prezirali
prinose Gospodnje.
18 Samuel je služio pred Gospodom. To je dijete imalo na sebi laneni oplećak.
19 Mati mu je krojila svake godine haljinicu i donosila mu je kad bi dolazila s mužem
svojim da prinese godišnju žrtvu.
20 Eli blagoslovi Elkanu i njegovu ženu govoreći: “Dao ti Gospod poroda od ove žene u
zamjenu za onoga koga je posvetila Gospodu!” I oni se vratiše kući.
21 Pošto Gospod pohodi Anu, ona zatrudnje i rodi tri sina i dvije kćeri. A dijete Samuel
raslo je pred Gospodom.
22 Eli bješe vrlo star. Saznao je za sve što činjahu sinovi njegovi svemu Izraelu. On sazna i
da su čak ležali sa ženama koje su dolazile na vrata šatora od sastanka.
23 Reče im: “Zašto to radite? Jer ja čujem od cijelog naroda o zlim djelima što činite.
24 Nemojte, djeco moja. Ono što ja čujem - nije dobro, jer vi navaljujete grijeh na narod
Gospodnji.
25 Kad čovjek zgriješi čovjeku sudit će mu Bog; ali kad netko zgriješi Gospodu, tko će se
zauzeti za njega?” Ali oni ne poslušaše oca svoga, jer je Gospod htio da umru.
26 Dijete Samuel je raslo. Bio je mio i Gospodu i ljudima.
27 Jedan Božji čovjek dođe k Eliju i reče mu: “Ovako govori Gospod: ‘Ne pojavih li se ja
domu oca tvoga kad bijaše u Egiptu, u kući faraonovoj?
28 Ja ga izabrah između svih plemena Izraelovih da bude u mojoj službi u svećenstvu, da
stupi pred žrtvenik moj, da pali kad i da nosi oplećak preda mnom, te dadoh domu oca
tvoga sve žrtve spaljene ognjem koje prinose sinovi Izraelovi.
29 Zašto gazite nogama žrtve moje i prinose moje, koje sam zapovjedio da se prinose u
mome stanu? I što ti paziš sinove svoje više nego mene da se gojite prvinama svih prinosa
Izraela, naroda moga?’
30 Zato evo što govori Gospod, Bog Izraelov: ‘Objavio sam da će dom tvoj i dom oca tvoga
hoditi preda mnom dovijeka.’ Ali sada Gospod govori: ‘Daleko od mene! Jer ću ja počastiti
one koji me časte, ali koji mene preziru, bit će prezreni.
31 Gle, dolazi vrijeme kad ću odsjeći ruku tebi i ruku domu oca tvoga, da u domu tvome
neće biti više staraca.
32 U mome stanu ugledat ćeš tjeskobu, dok će Izrael obilato uživati dobra Gospodnja, i u
domu tvome neće više biti staraca.
33 Ostavit ću kod moga žrtvenika jednog od tvojih da ti oči sahnu i da ti duša vene, ali će
svi iz doma tvoga umirati u cvijetu mladosti.
34 I bit će ti znak ono što će doći na oba sina tvoja, na Hofnija i na Pinkasa. Obojica će
umrijeti isti dan.
35 A sebi ću utvrditi svećenika vjerna, koji će raditi po srcu mome i po duši mojoj. Njemu
ću sazidati tvrd dom, i on će vazda hoditi pred pomazanikom mojim.
36 I tko god ostane od doma tvoga, doći će da mu se pokloni, da bi dobio dinar srebra i
krišku kruha i govorit će: ‘Primi me u kakvu službu svećeničku da bih imao komad
kruha.’”
LB) Prva Samuelova glava 3
1 Dijete Samuel služilo je Gospodu pred Elijem. Riječ Gospodnja bila je u ono vrijeme
rijetka, a viđenja se nisu javljala često.
2 U to vrijeme Eli, kome oči počeše tamnjeti te nije mogao vidjeti, ležao je na svom mjestu.
Žižak Gospodnji ne bijaše još ugašen.
3 Samuel je ležao u domu Gospodnjemu u kojem bijaše kovčeg Božji.
4 Tada Gospod zovnu Samuela. On odgovori: “Evo me.”
5 Pa pritrča k Eliju i reče mu: “Evo me, što si me zvao?” Eli odgovori: “Nisam te ja zvao;
idi, lezi!” I on ode i legne.
6 Gospod opet zovnu Samuela. Ovaj usta i ode k Eliju govoreći: “Evo me jer si me zvao.” Eli
odgovori: “Nisam te ja zvao, sine; idi, lezi!”
7 Samuel još nije poznavao Gospoda i još mu nije bila objavljena riječ Gospodnja.
8 Gospod zovnu Samuela po treći put. I Samuel usta i ode k Eliju govoreći: “Evo me jer si
me zvao.” Eli shvati da je Gospod zvao dijete,
9 pa reče Samuelu: “Idi, lezi, a ako te zovne reci: ‘Govori, Gospode, jer sluga tvoj sluša.’” I
Samuel ode i legne na svoje mjesto.
10 Gospod dođe i prikaže mu se, pa ga zovnu kao i ranije: “Samuele, Samuele!” A Samuel
odgovori: “Govori, sluga tvoj sluša!”
11 Tada Gospod reče Samuelu: “Evo, učinit ću nešto u Izraelu što će zaglušiti uši svakome
tko čuje.
12 Toga dana izvršit ću na Eliju sve što sam izrekao protiv njegove kuće. Počet ću i svršit
ću.
13 Objavio sam mu da ću kazniti njegov dom zauvijek, zbog zločina koji on zna i kojim
sinovi njegovi navališe na se prokletstvo, a da ih on nije ukorio.
14 Zato se zakleh domu Elijevu da se zločin doma Elijeva neće nikada okajati nikakvom
žrtvom ni prinosom.”
15 Samuel osta ležeći do jutra, pa otvori vrata doma Gospodnjega. Bojao se reći Eliju za
viđenje.
16 Eli zovnu Samuela i reče: “Samuele, sine!” On odgovori: “Evo me.”
17 A Eli reče: “Koju ti je riječ kazao Gospod? Nemoj mi ništa zatajiti. Bog ti najteže sudio
ako zatajiš nešto od onoga što ti je rekao.”
18 Samuel mu sve kaza. Ništa mu nije zatajio. A Eli reče: “Gospod je, neka radi što mu se
čini dobro!”
19 Samuel je rastao. Gospod bijaše s njim i nije pustio da padne na zemlju nijedna njegova
riječ.
20 Sav Izrael od Dana do Beer Šebe spozna da je Samuel pravi prorok Gospodnji.
21 Gospod se i dalje javljao u Šilu; jer se Gospod javljao Samuelu u Šilu riječju
Gospodnjom.
LB) Prva Samuelova glava 4
1 Riječ Samuelova obrati se svemu Izraelu. Izrael iziđe da se bori protiv Filistejaca.
Utabori se kod Eben Haezera, a Filistejci bijahu ulogoreni kod Afeka.
2 Filistejci se svrstaše u bojne redove protiv Izraela, pa započe boj. Izrael bi potučen od
Filistejaca, koji pobiše na bojnom polju oko četiri tisuće ljudi.
3 Narod se vratio u tabor, a starješine Izraelove rekoše: “Zašto pusti Gospod da nas
Filistejci danas tuku? Idemo u Šilo da uzmemo Kovčeg saveza Gospodnjeg, da bude među
nama i izbavi nas iz ruku neprijatelja naših.”
4 Narod posla u Šilo da donesu odande Kovčeg saveza Gospoda nad vojskama koji sjedi
među kerubinima. Dva sina Elijeva, Hofni i Pinkas, bijahu ondje kod Kovčega saveza
Gospodnjega.
5 Kad dođe Kovčeg saveza Gospodnjega u tabor, sav Izrael povika od radosti da zemlja
zaječa.
6 Filistejci su čuli tu viku, pa rekoše: “Što treba značiti ta vika u taboru Hebreja?” I
saznaše da je u njihov tabor došao Kovčeg Gospodnji.
7 Filistejci se uplašiše jer su mislili da je sam Bog došao u tabor. Rekoše: “Teško nama! Jer
to nije prije bivalo.
8 Teško nama! Tko će nas izbaviti iz ruku tih silnih bogova? To su oni bogovi koji pobiše
Egipćane u pustinji svakojakim bičevima.
9 Držite se i budite ljudi, o Filistejci! Da ne služite Hebrejima kao što su oni služili vama.
Budite ljudi i borite se.”
10 Filistejci otvoriše bitku, i Izraelci bijahu pobijeđeni, pa pobjegoše k svojim šatorima.
Poraz je bio vrlo velik. Od Izraela pade trideset tisuća pješaka.
11 Kovčeg Božji bi otet, a dva sina Elijeva - Hofni i Pinkas poginuše.
12 Jedan čovjek od plemena Benjaminovog potrča s bojnog polja i dođe u Šilo toga istog
dana razdrtih haljina i glave posute prahom.
13 Kad je došao, Eli je čekao sjedeći na stolici pokraj ceste, jer je srce njegovo bilo nemirno
zbog Kovčega Božjega. Čim je onaj čovjek ušao u grad i kazao glase, stade vika svega
grada.
14 Eli, čuvši viku, reče: “Kakva je to uzbuna?” I čovjek odmah dođe k Eliju da mu javi
vijest.
15 Eliju bijaše devedeset i osam godina, oči mu bijahu potamnjele i nije mogao vidjeti.
16 Taj čovjek reče Eliju: “Idem s bojnog polja, s bojnog polja utekoh.” Eli reče: “Što bi,
sine?”
17 Glasnik reče: “Izrael je pobjegao ispred Filistejaca. Narod je pretrpio veliki poraz;
poginuše i oba sina tvoja, Hofni i Pinkas, a Kovčeg Božji je otet.”
18 Čim on spomenu Kovčeg Božji, pade Eli sa stolice nauznak kod vrata, razbi glavu i
umre, jer bijaše čovjek star i težak. Sudio je u Izraelu četrdeset godina.
19 Snaha njegova, žena Pinhasova, bila je trudna i trebala je uskoro roditi. Kako ona ču
glas da je Kovčeg Božji otet i da su joj umrli svekar i muž, savi se i porodi, jer je spopadoše
trudovi.
20 Kako je bila na samrti, rekoše joj žene koje se nađoše kod nje: “Ne boj se jer si rodila
sina!” Ali ona ne odgovori ništa i ne primijeti ništa.
21 Djetetu nadjenu ime Ikabod govoreći: “Ode slava od Izraela!” To zato što Kovčeg Božji
bješe otet, a i zbog svekra i zbog muža.
22 Ona reče: “Ode slava od Izraela”, jer je otet Kovčeg Božji!
LB) Prva Samuelova glava 5
1 Filistejci su uzeli Kovčeg Božji i odnijeli ga iz Eben Ezera u Ašdod.
2 Pošto su uzeli Kovčeg Božji, Filistejci su ga unijeli u hram Dagonov i namjestili ga do
Dagona.
3 Sutradan stanovnici Ašdoda koji bijahu uranili nađoše Dagona kako leži ničice na zemlji
pred Kovčegom Gospodnjim. Uzeše Dagona i staviše ga na njegovo mjesto.
4 Kad opet sutradan uraniše, nađoše Dagona ničice na zemlji pred Kovčegom Gospodnjim;
glava Dagonova i obje ruke bijahu odsječene na pragu. Ostao mu je samo trup.
5 Zato svećenici Dagonovi i uopće svi koji ulaze u hram Dagonov u Ašdodu ni dan-danas
ne staju nogom na prag.
6 Ruka Gospodnja pritisnu žitelje Ašdoda i dovede ih do očaja. On ih udari čirevima u
Ašdodu i u svoj njegovoj okolici.
7 Videći to, ljudi u Ašdodu rekoše: “Neće ostati kod nas Kovčeg Boga Izraelovog, jer je
ruka njegova teška i nad nama i nad Dagonom, bogom našim.”
8 I oni potražiše i sabraše k sebi sve knezove filistejske i rekoše im: “Što da činimo s
Kovčegom Boga Izraelova?” Knezovi odgovoriše: “Neka se Kovčeg Boga Izraelova prenese
u Gat.” I prenese se Kovčeg Boga Izraelova.
9 Ali pošto se prenese, ruka Gospodnja spusti se na grad i nasta veliko očajanje. Bog udari
građane od maloga do velikoga te dođoše na njih čirevi.
10 Tada poslaše Kovčeg Božji u Ekron. Kad Kovčeg Božji dođe u Ekron, povikaše Ekronjani:
“Donesoše k nama Kovčeg Boga Izraelova da pomori nas i narod naš!”
11 I oni potražiše i sabraše sve knezove filistejske i rekoše: “Vratite Kovčeg Boga
Izraelova. Neka se vrati na svoje mjesto da ne pomori nas i narod naš.” Jer po cijelome
gradu vladao je smrtni strah. Ruka Gospodnja bila je vrlo teška.
12 Ljudi koji su ostajali živi bolovali su od čireva, i vika se u gradu dizala do neba.
LB) Prva Samuelova glava 6
1 Kovčeg osta sedam mjeseci u zemlji filistejskoj.
2 Filistejci pozvaše svećenike i vrače i rekoše im: “Što ćemo činiti s Kovčegom
Gospodnjim? Kažite nam kako ćemo ga vratiti na njegovo mjesto.”
3 Oni odgovoriše: “Ako vratite Kovčeg Boga Izraelova, ne vraćajte ga prazna, nego
prinesite Gospodu žrtvu okajnicu: tada ćete ozdraviti i saznat ćete zašto se ruka njegova
nije odmakla od vas.”
4 Filistejci rekoše: “Kakav ćemo mu prinos prinijeti?” Oni odgovoriše: “Pet zlatnih čireva i
pet zlatnih miševa, prema broju knezova filistejskih, jer je ista rana bila na svima vama i
na knezovima vašim.
5 Načinite, dakle, kalupe od svojih čireva i slike svojih miševa koji zemlju kvare, pa dajte
slavu Bogu Izraelovom! Valjda će olakšati ruku svoju nad vama, nad bogovima vašim i nad
zemljom vašom.
6 Zašto biste bili uporna srca kao što su uporna srca bili Egipćani i faraon? Ne učini li on
čudesa na njima, i ne pustiše li oni tada sinove Izraelove?
7 Načinite jedna nova kola, uzmite dvije krave dojilice koje još nisu bile u jarmu, pa
upregnite krave u kola, a telad njihovu odvedite od njih kući.
8 Uzmite Kovčeg Gospodnji i stavite ga na kola, a zlatne stvari koje ćete dati Gospodu za
okajanje grijeha stavite u kovčežić pokraj njega, pa ga pustite neka ide.
9 Pogledajte za njim: ako krene prema granici svojoj put Bet Šemeša, to nam je Gospod
učinio ovo veliko zlo; ako li ne pođe tako, onda ćemo znati da nas se nije dohvatila ruka
njegova, nego da nam se to dogodilo slučajno.”
10 Ljudi učiniše tako. Uzeli su dvije krave dojilice i upregnuli ih u kola, a telad njihovu
zatvorili kod kuće.
11 Stavili su na kola Kovčeg Gospodnji i kovčežić sa zlatnim miševima i s kalupima svojih
čireva.
12 Krave krenuše ravno put Bet Šemeša; išle su istim putem, mučući i ne skrećući ni desno
ni lijevo. Knezovi filistejski išli su za njima do granice Bet Šemeša.
13 Stanovnici Bet Šemeša želi su pšenicu u dolini; podigoše oči, vidješe Kovčeg i
obradovaše se ugledavši ga.
14 Kola stigoše na njivu Jošue iz Bet Šemeša i stadoše. Ondje bijaše jedan veliki kamen.
Iscijepaše drva od kola i prinesoše one krave Gospodu kao žrtvu paljenicu.
15 Leviti skinuše Kovčeg Gospodnji i kovčežić pokraj njega, u kojem su bili zlatni
predmeti, pa ih staviše sve na onaj veliki kamen. Toga dana prinesoše stanovnici Bet
Šemeša prinose i žrtve Gospodu.
16 Toga istog dana, pošto to vidješe, vratilo se pet knezova filistejskih u Ekron.
17 Zlatni čirevi koje su Filistejci prinijeli Gospodu na okajanje bili su jedan za Ašdod, jedan
za Gazu, jedan za Aškelon, jedan za Gat, jedan za Ekron.
18 Bilo je i zlatnih miševa prema broju gradova filistejskih koji pripadahu petorici
poglavica - koliko utvrđenih gradova, toliko i neograđenih sela. To je što svjedoči veliki
kamen na koji staviše Kovčeg Gospodnji, a koji je i danas u polju Jošue iz
19 Gospod udari stanovnike Bet Šemeša kad se zagledaše u Kovčeg Gospodnji; i pobi
pedeset tisuća i sedamdeset ljudi iz naroda. Narod je očajavao, jer ga Gospod udari
velikom pogibijom.
20 Ljudi iz Bet Šemeša rekoše: “Tko se može održati pred licem Gospoda, toga svetog
Boga? I kome li će Kovčeg otići kad se udalji od nas?”
21 Poslaše glasnike stanovnicima Kirjat Jearima da im poruče: “Filistejci su vratili Kovčeg
Gospodnji; dođite i odnesite ga k sebi.”
LB) Prva Samuelova glava 7
1 Ljudi iz Kirjat Jearima dođoše i uzeše Kovčeg Gospodnji te ga odnesoše u kuću
Abinadabovu na brdu, i posvetiše Eleazara, sina njegovoga, da čuva Kovčeg Gospodnji.
2 Bijaše prošlo mnogo vremena otkako je Kovčeg Gospodnji bio prenesen u Kirjat Jearim,
dvadeset godina. Tada sav dom Izraelov zavapi Gospodu.
3 Samuel reče svemu domu Izraelovu: “Ako se svim srcem svojim obratite Gospodu,
izbacite od sebe tuđe bogove i aštarte i spremite srce svoje za Gospoda. Njemu jedinome
služite, i on će vas izbaviti iz ruku filistejskih.”
4 Sinovi Izraelovi izbaciše baale i aštarte i služahu jedinome Gospodu.
5 Samuel reče: “Skupite sav Izrael u Mispu da se pomolim Gospodu za vas.”
6 Oni se skupiše u Mispi. Grabili su vodu i prolijevali je pred Gospodom. Postili su i
govorili: “Sagriješili smo Gospodu!” Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi.
7 Filistejci saznaše da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi, pa knezovi filistejski krenuše
na Izraela. Na tu vijest sinovi se Izraelovi uplašiše Filistejaca
8 i rekoše Samuelu: “Ne prestani vapiti za nas Gospodu, Bogu našemu, da bi nas izbavio iz
ruku filistejskih!”
9 Samuel uze jedno janje sisanče i prinese ga cijela Gospodu kao žrtvu paljenicu. On
zavapi Gospodu za Izraela, i Gospod ga usliši.
10 Dok je Samuel prinosio žrtvu, približiše se Filistejci da udare na Izraela. Gospod zagrmi
gromovima na Filistejce i porazi ih. Bili su potučeni pred Izraelom.
11 Izraelci iziđoše iz Mispe i potjeraše Filistejce. Tukli su ih do ispod Bet Kara.
1amuel uze kamen i stavi ga između Mispe i Ješane te ga nazva Eben Haezer jer reče: “Do
ovdje nam Gospod pomože.”
13 Tako bijahu pokoreni Filistejci i više nisu dolazili na zemlju Izraelovu. Ruka Gospodnja
bi protiv Filistejaca cijeloga vijeka Samuelova.
14 Izrael izbavi iz ruku filistejskih gradove koje mu Filistejci bijahu uzeli - od Ekrona do
Gata sa svim zemljama njihovim. Tad je bio mir između Izraela i Amorejaca.
15 Samuel je bio sudac u Izraelu svega svoga vijeka.
16 Svake je godine obilazio Betel, Gilgal i Mispu, i sudio Izraelu u svim tim mjestima.
17 Zatim se vraćao u Ramu, jer ondje bijaše njegov dom; i ondje je sudio Izraelu i podigao
žrtvenik Gospodu.
LB) Prva Samuelova glava 8
1 Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu.
2 Njegov prvorođeni sin zvao se Joel, a drugi Abija. Oni su bili suci u Beer Šebi.
3 Sinovi Samuelovi nisu išli njegovim stopama; gledali su na dobitak, primali poklone i
izvrtali pravdu.
4 Sve starješine Izraelove skupiše se i dođoše Samuelu u Ramu.
5 Rekoše mu: “Eto, ti si ostario, a sinovi tvoji ne hode tvojim stopama. Postavi nam zato
kralja da nam sudi, kao što ga svi narodi imaju.”
6 Samuelu nije bilo po volji što rekoše: daj nam kralja da nam sudi. I Samuel se pomoli
Gospodu.
7 Gospod reče Samuelu: “Poslušaj glas naroda u svemu što ti govori; jer ne odbacuju oni
tebe, nego mene odbacuju da ne kraljujem nad njima.
8 Oni tebi čine kao što su činili od onoga dana kad ih izvedoh iz Egipta do danas; napustiše
mene da služe drugim bogovima.
9 Poslušaj, dakle, glas njihov, ali ih opomeni i kaži im prava kralja koji će kraljevati nad
njima.”
10 Samuel kaza sve riječi Gospodnje narodu koji iskaše od njega kralja
11 pa reče: “Ovo će biti pravo kralja koji će kraljevati nad vama: uzimat će sinove vaše i
stavljat će ih na kola svoja i među konjanike svoje da trče pred kolima njegovim;
12 postavljat će ih da mu budu tisućnici i pedesetnici i učinit će da mu oru njive i žanju
ljetine, da mu grade ratno oružje i opremu za njegova kola.
13 Uzimat će i kćeri vaše da mu priređuju mirise, da mu kuhaju i peku kruh.
14 Uzimat će vaše najbolje njive i vinograde i razdavat će ih slugama svojim.
15 Uzimat će desetinu od vaših usjeva i davat će je slugama svojim.
16 Uzimat će vaše sluge i sluškinje, najbolje vaše volove i magarce i služit će se njima za
svoje poslove.
17 Uzimat će desetinu od vaših stada, a vi ćete sami biti njegovi robovi.
18 I vi ćete onda vikati na svoga kralja koga budete izabrali, ali vas Gospod neće uslišati.”
19 Narod ne htjede poslušati riječi Samuelove pa reče: “Ne, nego ćemo mi imati kralja nad
sobom
20 i bit ćemo i mi kao i drugi narodi. Kralj će nad nama suditi, ići će pred nama i voditi
naše ratove.”
21 Pošto Samuel sasluša sve riječi naroda, kaza ih Gospodu.
22 A Gospod reče Samuelu: “Poslušaj njihov glas i postavi im kralja.” I Samuel reče
Izraelcima: “Idite svaki u svoj grad.”
LB) Prva Samuelova glava 9
1 Bijaše jedan čovjek od plemena Benjaminova koji se zvao Kiš, sin Abiela, sina Serora,
sina Bekorata, sina Afijaha. Imućan čovjek iz Benjaminova plemena. Bijaše to jak i hrabar
čovjek.
2 Imao je sina po imenu Šaula, koji je bio mlad i lijep, ljepši od svakog sina Izraelova, za
glavu viši od svakoga od njih.
3 Magarice Šaulova oca Kiša bijahu zalutale; i Kiš reče Šaulu, sinu svome: “Uzmi sa sobom
jednog momka, ustani, idi i traži magarice.”
4 On prođe goru Efrajimovu i zemlju Šališu, ali ih ne nađe; prođoše zemlju Šaalim, ali ne
bješe ih ni ondje; pa prođoše i zemlju Benjaminovu, ali ih ne nađoše.
5 Kad dođoše u zemlju sufsku, reče Šaul svome momku koji ga je pratio: “Hajde da se
vratimo, da se ne bi otac okanio magarica a zabrinuo se za nas.”
6 Momak mu reče: “U ovome gradu ima jedan Božji čovjek koga svatko štuje; što god on
kaže, sve se zbiva. Hajdemo k njemu, možda će nam on pokazati put kojim treba da
idemo.”
7 Šaul reče momku: “Ali ako idemo, što ćemo donijeti tom čovjeku? Jer nam je hrane
nestalo u torbama, a dara nemamo da damo Božjem čovjeku. Što imamo?”
8 Momak opet uze riječ i reče Šaulu: “Evo, ja imam četvrt šekela srebra; dat ću ga Božjem
čovjeku, a on će nam pokazati put.”
9 U staro vrijeme u Izraelu, kad bi tko išao pitati Boga, govorio bi: “Hajde da idemo k
vidiocu!” Jer tko se sada zove prorok, u staro se vrijeme zvao vidjelac.
10 Šaul reče svome momku: “Imaš pravo, hajdemo!” I pođoše u grad u kojem je živio Božji
čovjek.
11 Kako su se penjali put grada, sretoše neke djevojke koje bijahu izišle da zahvate vodu te
im rekoše: “Je li tu vidjelac?”
12 One im odgovore: “Jest, eno ga pred tobom; ali pohitaj jer se danas prinosi žrtva za
narod u gori.
13 Kad uđete u grad, naći ćete ga prije nego što pođe na goru da jede; jer narod neće jesti
dok on ne dođe, jer on treba blagosloviti žrtvu, pa će onda uzvanici jesti. Idite, dakle, jer
ćete ga sada naći.”
14 I oni odoše u grad. Došli su usred grada kad ih sretne Samuel polazeći na goru.
15 A dan prije Šaulova dolaska Gospod se javio Samuelu rekavši:
16 “Sutra u ovo doba poslat ću k tebi jednog čovjeka iz zemlje Benjaminove, i ti ćeš ga
pomazati za vođu naroda moga Izraela. On će izbaviti narod moj iz ruku Filistejaca;
pogledao sam na narod svoj, jer vapaj njegov dođe do mene.”
17 Kad Samuel ugleda Šaula, reče mu Gospod: “Evo čovjeka za koga ti govorih; on će
vladati mojim narodom.”
18 Šaul pristupi Samuelu na vratima i reče mu: “Kaži mi, molim te, gdje je kuća
vidiočeva?”
19 Samuel odgovori Šaulu i reče: “Ja sam vidjelac. Hajde preda mnom na goru; danas ćete
sa mnom jesti. Sutra ću te otpustiti i kazat ću ti sve što ti je na srcu.
20 Ne brini za magarice koje su ti nestale prije tri dana jer su se našle. A za koga se čuva
ono što je dragocjeno u Izraelu? Nije li to za tebe i za cijeli dom oca tvoga?”
21 Šaul odgovori: “Nisam li ja od plemena Benjaminova, najmanjega plemena Izraelova? I
dom moj nije li najmanji od svih domova plemena Benjaminovih? Što mi, dakle, tako
govoriš?”
2amuel uze Šaula i njegova momka, odvede ih u sobu i posadi na pročelje među uzvanike
kojih je bilo tridesetak.
23 Samuel reče kuharu: “Donesi dio koji ti dadoh i za koji ti rekoh: ‘Ostavi ga na stranu.’”
24 Kuhar donese but i što je bilo oko njega te posluži time Šaula. A Samuel reče: “Evo što
je spremljeno; uzmi preda se i jedi, jer je spremljeno za tebe kad rekoh da sam pozvao
narod.” Tako je Šaul toga dana jeo sa Samuelom.
25 Oni siđoše s gore u grad; Samuel je razgovarao sa Šaulom na krovu.
26 Ujutro uraniše. Kad je svitalo, Samuel zovnu Šaula na krov i reče mu: “Digni se da te
ispratim.” A kad se Šaul digao, iziđoše obojica, on i Samuel.
27 Kad dođoše na kraj grada, Samuel reče Šaulu: “Reci momku neka ide naprijed.” I
momak prođe naprijed. “Sad stani”, reče Samuel, “da ti javim riječ Božju.”
LB) Prva Samuelova glava 10
1 Samuel uze uljanicu, izli je Šaulu na glavu, poljubi ga i reče mu: “Nije li te pomazao
Gospod da mu budeš vođa nad baštinom njegovom?
2 Kad odeš danas od mene, naći ćeš dva čovjeka kod groba Rahelina u kraju
Benjaminovom u Selsahu. Oni će ti reći: ‘Našle su se magarice koje si išao tražiti, i evo,
otac tvoj i ne misli više na magarice, ali se zabrinuo za vas i kaže: što ću?
3 Odande ćeš ići dalje, a kad dođeš do Taborskoga Hrasta, srest će te tri čovjeka koja idu k
Bogu u Betel noseći jedan tri jareta, drugi tri kruha, a treći mijeh vina.
4 Upitat će te za zdravlje i dat će ti tri kruha koja ćeš primiti iz njihovih ruku.
5 Zatim ćeš doći u Gibeu Elohim, gdje je filistejska posada. Ulazeći u grad, namjerit ćeš se
na povorku proroka kako silazi s gore, a pred njima će biti psaltiri, bubnjevi, svirale i
harfe. Oni će prorokovati.
6 Obuzet će te duh Gospodnji, te ćeš i ti prorokovati s njima i postat ćeš drugi čovjek.
7 Kad ti se ispune ti znaci, čini što sam nađeš da valja činiti, jer je Bog s tobom.
8 Ti ćeš stići prije mene u Gilgal; a ja ću doći k tebi da prinesem žrtve paljenice i žrtve
zahvalnice. Čekat ćeš sedam dana dok ne dođem k tebi i ne kažem ti što ti je činiti.”
9 Kad se Šaul okrenuo da ode od Samuela, Bog mu dade drugo srce. Toga istog dana
ispuniše se svi oni znaci.
10 Kad dođoše u Gibeu, srete ga povorka proroka. Duh Božji obuze ga, i on je prorokovao
među njima.
11 Svi koji su ga otprije poznavali vidješe ga gdje prorokuje s prorocima i rekoše: “Što to
bi sinu Kišovu? Je li i Šaul među prorocima?”
12 Netko iz Gibee odgovori: “A tko im je otac?” - Otuda je nastala izreka: “Je li i Šaul među
prorocima?”
13 Kad presta prorokovati pođe na goru.
14 Šaulov stric reče Šaulu i njegovu momku: “Kamo ste išli?” Šaul odgovori: “Tražiti
magarice, ali ih nismo našli, pa smo otišli k Samuelu.”
15 Šaulov stric reče: “Kaži mi što vam je rekao Samuel.”
16 I Šaul odgovori svome stricu: “Kazao nam je da su se magarce našle.” Ali mu ne kaza
ništa o kraljevstvu o kojem mu Samuel bješe govorio.
17 Samuel sazva narod u Mispu pred Gospoda
18 i reče sinovima Izraelovim: “Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: “Ja izvedoh Izraela iz
Egipta i izbavih vas iz ruku Egipćana i iz ruku svih kraljeva koji su vas ugnjetavali.
19 A vi danas odbacujete Boga svoga koji vas izbavlja od svih zala i nevolja vaših i kažete
mu: utvrdi kralja nad nama!’ Stanite sad pred Gospoda po plemenima svojim i po
tisućama.”
20 Samuel privede sva plemena Izraelova, i odredi se pleme Benjaminovo.
21 Privede pleme Benjaminovo po porodicama njegovim, i odredi se rod Matrijev. Pa se
odredi Šaul, sin Kišev. Tražili su ga, ali ga nisu našli.
22 Upitaše opet Gospoda: “Ima li još koji čovjek da dođe ovamo?” A Gospod reče: “Eno,
sakriven je za prtljagom.
23 Tada otrčaše da ga dovedu odande, i on stade usred naroda. Bio je za glavu viši od
svega naroda.
24 Samuel reče narodu: “Vidite li onoga koga je Gospod izabrao? Nitko nije kao on u
cijelome narodu.” I sav narod poviče: “Živio kralj!”
25 Tada Samuel kaza narodu prava kraljevska i napisa ih u knjigu koju stavi pred
Gospoda. Zatim otpusti narod, i svatko pođe svojoj kući.
26 I Šaul ode svojoj kući u Gibeu. Ispratiše ga pošteni ljudi kojima je Bog taknuo srca.
27 Ali je bilo i nevaljalih ljudi koji govorahu: “Taj li će nas izbaviti!” Prezreše ga i ne
donesoše mu dara. Ali se Šaul na njih nije obazirao.
LB) Prva Samuelova glava 11
1 Amonac Nahaš dođe i opkoli Jabeš u Gileadu. Svi stanovnici Jabeša rekoše Nahašu:
“Sklopi savez s nama, i mi ćemo ti služiti.”
2 Ali im Nahaš Amonac odgovori: “Sklopit ću s vama savez, ali s tim da vam svima
iskopam desno oko i da učinim tako sramotu svemu Izraelu.”
3 Starješine jabeške rekoše mu: “Daj nam primirje od sedam dana da pošaljemo glasnike u
sve krajeve Izraelove, pa ako nam nitko ne pomogne, predat ćemo se tebi.”
4 Glasnici dođoše u Gibeu Šaulovu i kazaše te riječi narodu. I sav narod podiže glas i
zaplaka.
5 I gle, Šaul je išao za svojim govedima iz polja pa reče: “Što je narodu da plače?” Kazaše
mu šta su poručili Jabešani.
6 Čim Šaul ču te riječi, obuze ga duh Božji i gnjev se njegov žestoko raspali.
7 Uze dva vola, rasiječe ih na komade, koje posla po glasnicima u sve krajeve Izraelove
poručivši: “Tko ne pođe za Šaulom i za Samuelom, ovako će biti s njegovim govedima.”
Strah Gospodnji spopade narod, koji krenu kao jedan čovjek.
8 Šaul ih prebroji u Bezeku: sinova Izraelovih bijaše trista tisuća, a sinova Judinih trideset
tisuća.
9 Rekoše glasnicima koji bijahu došli: “Ovako ćete reći stanovnicima Jabeša u Gileadu:
‘Sutra ćete dobiti pomoć kad ogrije sunce.’” Glasnici donesoše tu vijest Jabešanima, koji se
obradovaše
10 i rekoše Amoncima: “Sutra ćemo izići pred vas i učinit ćete s nama što vam bude
drago.”
11 Sutradan razdijeli Šaul narod u tri čete. One uđoše u amonski tabor o jutarnjoj straži i
potukoše Amonce dok još sunce nije ogrijalo. Oni koji ostadoše raspršiše se i ne ostadoše
ni dvojica zajedno.
12 Narod reče Samuelu: “Tko li reče: ‘Zar će Šaul vladati nad nama?’ Dajte ih da ih
pogubimo!”
13 Ali Šaul reče: “Nitko se danas neće pogubiti, jer je danas Gospod donio spasenje
Izraelu.”
14 A Samuel reče narodu: “Hajde da pođemo u Gilgal, da ondje potvrdimo kraljevstvo.”
15 Sav narod ode u Gilgal i utvrdiše Šaula za kralja pred Gospodom u Gilgalu. Ondje
prinesoše žrtve zahvalnice pred Gospodom; i proveseliše se Šaul i sav Izrael.
LB) Prva Samuelova glava 12
1 Samuel reče svemu Izraelu: “Eto, poslušao sam glas vaš u svemu što mi rekoste i utvrdio
sam kralja nad vama.
2 I sad eto kralja koji će ići pred vama. Ja sam ostario i osijedio, a sinovi su moji s vama;
išao sam pred vama od mladosti svoje do danas.
3 Evo me! Svjedočite protiv mene pred Gospodom i pred pomazanikom njegovim. Kome li
sam uzeo vola, kome magarca? Kome sam učinio nasilje, ili s kime sam zlo postupao? Od
koga sam primio poklon da bih zažmirio na jedno oko? Ja ću vam sve to vratiti.”
4 Oni odgovoriše: “Nisi nam činio nasilje, niti si s nama zlo postupao; i nisi ništa ni iz čije
ruke uzeo.”
5 Još im reče: “Svjedok je Gospod protiv vas i svjedok je njegov pomazanik u ovaj dan da
niste našli ništa u mojim rukama.” A oni odgovoriše: “Svjedoci su.”
6 Tada Samuel reče narodu: “Gospod je taj koji je postavio Mojsija i Arona i koji je izveo
oce vaše iz zemlje egipatske.
7 A sad stanite, i ja ću vam pred Gospodom suditi o svim dobrima što je Gospod učinio
vama i ocima vašim.
8 Pošto Jakov bješe došao u Egipat, zavapiše oci vaši Gospodu, i Gospod posla Mojsija i
Arona koji izvedoše oce vaše iz Egipta i naseliše ih u ovome kraju.
9 Ali oni zaboraviše Gospoda, Boga svoga, te ih on predade u ruke Siseri, vojvodi vojske
Hasorove i u ruke Filistejaca i u ruke kralja moapskoga, koji su ratovali protiv njih.
10 Oni opet zavapiše Gospodu i rekoše: ‘Sagriješismo što ostavismo Gospoda i služismo
baalima i aštartama; ali nas sada izbavi iz ruku neprijatelja naših, pa ćemo ti služiti.
11 I Gospod posla Jerubaala i Baraka, Jiftaha i Samuela i ote vas iz ruku neprijatelja vaših
koji vas bijahu opkolili, pa ostadoste u miru.
12 A kad ste vidjeli da se Nahaš, kralj sinova Amonovih, krenuo protiv vas, rekoste mi:
‘Ne, nego će kralj nad nama vladati.’ A Gospod, Bog vaš, bijaše vaš kralj.
13 Evo, dakle, kralja koga izabraste, koga iskaste; evo, Gospod je posvetio kralja nad vama.
14 Ako se bojite Gospoda i njemu služite i slušate glas njegov, i ne usprotivite se riječi
Gospodnjoj, tada ćete i vi i kralj vaš koji vlada nad vama ići za Gospodom, Bogom svojim.
15 Ali ako ne slušate glasa Gospodnjega, ako se usprotivite riječi Gospodnjoj, tada će ruka
Gospodnja biti protiv vas, kao što je bila i protiv vaših otaca.
16 Ostanite sad još ovdje i gledajte čudo koje će učiniti Gospod pred vašim očima.
17 Nije li sada pšenična žetva? Ja ću prizvati Gospoda, a on će pustiti gromove i kišu da
razumijete i vidite koliko ste imali krivo što ste pred Gospodom iskali sebi kralja.”
18 Samuel zavapi Gospodu, a Gospod pusti gromove i kišu u taj dan. Sav se narod silno
poboja Gospoda i Samuela.
19 I sav narod reče Samuelu: “Moli se za sluge svoje Gospodu, Bogu svome, da ne
pomremo; jer smo svim grijesima svojim dodali i krivicu da ištemo sebi kralja.”
20 Samuel reče narodu: “Ne bojte se! Vi ste učinili sve ovo zlo, ali ne odstupajte od
Gospoda, nego služite Gospodu svim srcem svojim.
21 Ne odstupajte od njega, jer biste išli za ništavnim stvarima, koje niti pomažu, niti
izbavljaju, jer su ništavne.
22 Neće Gospod ostaviti naroda svoga, radi velikoga imena svoga; jer je Gospod htio da vas
učini svojim narodom.
23 A meni ne dao Bog da zgriješim Gospodu i prestanem moliti za vas; nego ću vas
upućivati na put dobar i prav.
24 Samo se bojte Gospoda i služite mu vjerno svim srcem svojim, jer vidite kakvu on silu
očituje među vama.
25 Ali ako budete činili zlo, propast ćete i vi i vaš kralj.”
LB) Prva Samuelova glava 13
1 Šaul je imao ... godina kad je postao kralj i već je dvije godine kraljevao nad Izraelom.
amuel izabra tri tisuće Izraelaca: dvije tisuće bijahu s njim u Mikmasu i na Betelskoj gori,
a jedna tisuća bijaše s Jonatanom u Gibei Benjaminovoj. Ostali narod vrati u šatore.
3 Jonatan potuče filistejsku stražu u Gibei, a Filistejci saznaše za to. Šaul naredi da trube
zatrube po svoj zemlji govoreći: “Neka čuju Hebreji!”
4 Sav Izrael ču kako se govori: Šaul je potukao filistejsku stražu, pa Izrael omrznu
Filistejcima. I narod bi sazvan k Šaulu u Gilgal.
5 Filistejci se skupiše da vojuju protiv Izraela. Imali su trideset tisuća kola i šest tisuća
konjanika. Taj je narod bio mnogobrojan kao pijesak na morskoj obali. Utaborili su se u
Mikmasu istočno od Bet Avena.
6 Izraelci su vidjeli da su u nevolji, jer bijahu pritiješnjeni, pa se sakriše u pećine, u jame, u
kamenjake, u jarke i u čatrnje.
7 Bilo je i Hebreja koji su prešli preko Jordana da pobjegnu u zemlju Gadovu i Gileadovu.
Šaul je još bio u Gilgalu, i sav narod koji je bio s njim drhtao je od straha.
8 On pričeka sedam dana, prema roku koji Samuel bješe utvrdio. Ali Samuel nije dolazio u
Gilgal, i narod se počeo razilaziti.
9 Tada Samuel reče: “Dodajte mi žrtvu paljenicu i žrtve zahvalnice.” I prinese žrtvu
paljenicu.
10 Kad prinese žrtvu paljenicu, gle, dođe Samuel, i Šaul mu pođe ususret da ga pozdravi.
11 Samuel reče: “Što si učinio?” Šaul odgovori: “Kad vidjeh da se narod razilazi od mene,
da ti ne dolaziš u određeno vrijeme i da su se Filistejci skupili u Mikmasu,
12 rekoh: ‘Filistejci će udariti na me u Gilgal, i ja se ne pomolih Gospodu!’ Tad se usudih
prinijeti žrtvu paljenicu.”
13 Samuel reče Šaulu: “Ludo si radio, nisi se držao zapovijedi Gospoda, Boga svoga.
Gospod bi zauvijek utvrdio kraljevstvo tvoje nad Izraelom;
14 a sad se tvoje kraljevstvo neće održati. Gospod je našao čovjeka po srcu svome da bude
vođa njegovu narodu jer ti nisi držao ono što ti je Gospod zapovjedio.”
15 Zatim se Samuel digao i otišao iz Gilgala u Gibeu Benjaminovu. Šaul prebroji narod koji
bješe s njim. Bilo je do šest stotina ljudi.
16 Šaul, sin njegov Jonatan i narod koji je bio s njima zauzeli su položaje u Gibei
Benjaminovoj, a Filistejci su bili utaboreni u Mikmasu.
17 Iz filistejskoga tabora izišle su tri čete da pljačkaju; jedna udari prema Ofri u zemlji
šualskoj,
18 druga prema Bet Horonu, a treća granicom koja gleda prema Sebojanskoj dolini pored
pustinje.
19 U cijeloj zemlji izraelskoj nije bilo kovača, jer Filistejci su rekli: “Ne dajmo Hebrejima
da izrađuju mačeve i koplja.”
20 Izraelci su odlazili k Filistejcima kad bi koji od njih htio poklepati raonik ili motiku,
sjekiru ili srp,
21 kad bi se zatupili raonici, motike, vile i sjekire, ili naoštriti ostane.
22 Tako se dogodilo, kad je došao dan boja, da se nije našlo mača ni koplja ni u koga u
narodu koji bijaše sa Šaulom i Jonatanom; samo su ih imali Šaul i Jonatan, njegov sin.
23 Straža filistejska zauze klanac kod Mikmasa.
LB) Prva Samuelova glava 14
1 Jednog dana Jonatan, sin Šaulov, reče svome momku koji mu je nosio oružje: “Hajdemo
do straže filistejske koja je tu na drugoj strani.” A ocu svomu ne kaza ništa.
2 Šaul stajaše na kraju Gibee pod šipkom migronskim, a narod koji bješe s njim brojio je
oko šest stotina ljudi.
3 Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinkasa, sina Elija, svećenika Gospodnjega u Šilu,
nosio je oplećak. Narod nije znao da je Jonatan krenuo.
4 U klancu kojim je Jonatan htio stići do straže filistejske bijahu dvije strme stijene - jedna
s jedne, a druga s druge strane; jedna se zvala Boses, a druga Sene.
5 Jedna je bila na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gibei.
6 Jonatan reče momku koji mu je nosio oružje: “Hajdemo do straže tih neobrezanih.”
Valjda će nam pomoći Bog, jer Gospodu ništa ne smeta izbaviti i s pomoću malog broja
kao i s pomoću velikog broja.”
7 Onaj koji mu je nosio oružje odgovori mu: “Čini što ti je u srcu, idi; evo, ja ću ići s tobom
kamo hoćeš.”
8 Jonatan mu reče: “Dobro! Idimo k tim ljudima i pokažimo im se.
9 Ako nam reknu: ‘Čekajte dok ne dođemo k vama!’, ostat ćemo na svom mjestu i nećemo
ići k njima.
10 Ako li reknu: ‘Hodite k nama!’, tada ćemo ići, jer nam ih Gosdpod predaje u ruke. To će
nam biti znak.”
11 Obojica se pokazaše straži filistejskoj, i Filistejci rekoše: “Gle, izlaze Hebreji iz rupa u
koje su se sakrili.”
12 I stražari rekoše Jonatanu i momku koji mu je nosio oružje: “Hodite k nama da vam
nešto kažemo.” Jonatan reče onome koji mu je nosio oružje: “Hajde za mnom, jer ih
Gospod predaje u ruke Izrelu.”
13 I Jonatan se pope pomažući se rukama i nogama, a za njim je išao momak koji mu je
nosio oružje. Filistejci padahu pred Jonatanom, a onaj koji mu je nosio oružje ubijao ih je
za njim.
14 U tom prvom okršaju pobi Jonatan i momak koji mu je nosio oružje oko dvadeset ljudi,
na prostoru od oko pola rala zemlje.
15 Strah uđe u tabor, u okolici i u sav narod. Stražu i one koji su pljačkali uhvati također
strah, i zemlja se preplaši. Bijaše kao strah pušten od Boga.
16 Straže Šaulove koje su bile u Gibei Benjaminovoj vidješe da se mnoštvo uzbudilo i da se
kreće tamo - amo.
17 Tada Šaul reče narodu koji bješe s njim: “Pregledajte i vidite tko je otišao od nas.” I kad
pregledaše, gle, nije bilo Jonatana ni momka koji mu je nosio oružje.
18 I Šaul reče Ahiju: “Primakni Kovčeg Božji! - Jer Kovčeg Božji bješe u to vrijeme kod
sinova Izraelovih. 19 Dok je Šaul govorio svećeniku, uzbuna u filistejskom taboru bivala je sve veća. Šaul
reče svećeniku: “Odmakni ruku svoju!”
20 I Šaul i sav narod koji bješe s njim skupiše se i nastupiše k razbojištu, i gle, Filistejci
bijahu povadili mačeve jedni na druge, i zabuna bijaše vrlo velika.
21 S Filistejcima je bilo Hebreja koji su išli s njima u tabor u kojem bijahu rasijani. Oni se
pridružiše Izraelcima koji bijahu sa Šaulom i s Jonatanom.
2vi ljudi od Izraela koji se bijahu sakrili u gori Efrajimovoj, kad čuše da Filistejci bježe,
stadoše i oni da ih gone po razbojištu.
23 Gospod izbavi Izraela u taj dan; i boj se protegnu do Bet Horona.
24 Taj je dan bio vrlo naporan sinovima Izraelovim. Šaul je zakleo narod govoreći: “Da je
proklet koji jede što do večeri, dok se ne osvetim neprijateljima svojim.” I nitko ništa nije
okusio.
25 Sav narod stiže u jednu šumu gdje se našlo meda na zemlji.
26 Kad narod uđe u šumu, on vidje med koji se cijedio; ali nitko ne prinese ruke k ustima
svojim, jer narod držaše zakletvu.
27 Jonatan nije znao zakletvu kojom otac njegov bješe zakleo narod, pa on pruži štap koji
je imao u ruci i zamoči njegov kraj u saće te primače ruku k ustima; i zasvijetliše mu se
oči.
28 Tada jedan iz naroda progovori mu i reče: “Otac je tvoj zakleo narod govoreći: ‘Da je
proklet koji bi što danas jeo!’” A narod bješe iznemogao.
29 Jonatan reče: “Moj otac zbunjuje narod; vidite kako mi se zasvijetliše oči čim okusih
malo meda.
30 A da je narod danas jeo od plijena koji je našao kod neprijatelja svojih, ne bi li još veći
bio poraz Filistejaca? “
31 Toga dana tukli su Filistejce od Mikmasa do Ajalona. Narod bješe vrlo umoran i navali
na plijen.
32 Nahvata ovaca, volova i telaca, te ih pokla na zemlji i pojede s krvlju.
33 Javiše to Šaulu i rekoše mu: “Gle, narod griješi Gospodu jedući s krvlju.” Šaul reče:
“Nevjeru učiniste; dovaljajte odmah velik kamen k meni.”
34 I doda: “Raziđite se među narod i recite svakome neka dovede k meni svog vola ili
svoju ovcu i nek je ovdje zakolje. Vi ćete poslije toga jesti i nećete griješiti Gospodu jedući
s krvlju.” I one noći donese svaki iz naroda svojom rukom svog vola da
35 Šaul sazida žrtvenik Gospodu. To je bio prvi žrtvenik koji je on sazidao Gospodu.
36 Šaul reče: “Siđimo noćas k Filistejcima, pljačkajmo ih do jutra i ne ostavimo ih ni
jednoga.” Oni rekoše: “Čini što ti je volja.” Tada reče svećenik: “Pristupajmo ovdje k
Bogu.”
37 I Šaul upita Boga: “Hoću li sići k Filistejcima? Hoćeš li ih predati u ruke Izraelu?” Ali ne
dobi odgovora.
38 Šaul reče: “Pristupite ovamo svi glavari naroda; istražujte i vidite kako se danas počini
ovaj grijeh.
39 Jer je živ Gospod, izbavitelj Izraelov! Ako je i Jonatan, sin moj, počinio taj grijeh,
umrijet će.” I iz cijelog naroda nitko mu ne odgovori.
40 On reče svemu Izraelu: “Idite vi na jednu stranu, a ja i Jonatan, sin moj, bit ćemo na
drugoj strani.” A narod reče Šaulu: “Čini što ti je drago.”
41 Šaul reče Gospodu: “Bože Izraelov! Pokaži istinu! I ždrijeb padne na Jonatana i Šaula, a
narod iziđe prav.
42 Šaul reče: “Bacite kocku za mene i za Jonatana.” I ždrijeb padne na Jonatana.
43 Šaul reče Jonatanu: “Kaži mi što si učinio.” Jonatan mu prizna: “Okusio sam malo meda
nakraj štapa koji mi bješe u ruci. Evo me, umrijet ću.”
44 A Šaul reče: “Neka me Bog najteže kazni ako ne umreš, Jonatane!”
45 Narod reče Šaulu: “Zar da umre Jonatan koji je izvršio ovo veliko izbavljenje u Izraelu?
Bože sačuvaj! Živ je Gospod! Ni jedna dlaka s njegove glave neće pasti na zemlju, jer je on s
Bogom danas djelovao.”
46 Tako je narod spasio Jonatana i on ne umre. Šaul presta progoniti Filistejce, i oni se
vratiše u svoja mjesta.
47 Pošto Šaul primi kraljevstvo nad Izraelom, stade ratovati protiv svih svojih
neprijatelja: protiv Moabaca, sinova Amonaca, protiv Edomaca, kralja Sobe i protiv
Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, pobjeđivao bi.
48 On pokaza silu svoju, potuče Amaleka i izbavi Izraela iz ruku onih koji su ga pljačkali.
49 Sinovi Šaulovi bijahu Jonatan, Išjo i Malki-Šua. Dvije njegove kćeri zvale su se: starija
Meraba, a mlađa Mikala.
50 Ženi Šaulovoj bijaše ime Ahinoama i bila je kći Ahimaasova. Vojvodi njegovom bijaše
ime Abner, a bio je sin Nera, Šaulova strica.
51 Kiš, otac Šaulov, i Ner, otac Abnerov, bijahu sinovi Abielovi.
5vega vijeka Šaulova trajao je krvav rat s Filistejcima, i čim bi Šaul ugledao koga snažnog i
hrabrog čovjeka, uzimao ga je u svoju službu.
LB) Prva Samuelova glava 15
1 Samuel reče Šaulu: “Mene posla Gospod da te pomažem za kralja nad narodom
njegovim, nad Izraelom. Slušaj, dakle, što govori Gospod.
2 Ovako govori Gospod nad vojskama: spominjem se onoga što učini Amalek Izraelu kad
mu prekinu put dok je izlazio iz Egipta.
3 Idi sad ti udaraj na Amaleka i zatri sve što je njegovo; ne žali ga, nego ćeš pobiti i ljude, i
žene, i djecu, i dojenčad, i volove, i ovce, i deve, i magarce.”
4 Šaul sazva narod i pregleda ga u Telamu; bilo je dvjesto tisuća pješaka i deset tisuća ljudi
iz Jude.
5 Šaul pođe do grada amalečkoga i namjesti zasjedu u dolini.
6 Reče Kenijcima: “Idite, povucite se, odvojite se od Amaleka da vas ne potrem s njim. Jer
ste vi imali samilosti prema svim sinovima Izraelovim dok su izlazili iz Egipta.” I Kenijci
se odvojiše od Amaleka.
7 Šaul potuče Amaleka od Havile do Šura, koji je prema Egiptu.
8 I uhvati živa Agaga, kralja amalečkoga, a sav narod uništi oštricom mača.
9 Ali Šaul i njegov narod poštedješe Agaga i najbolje ovce, najbolje volove i utovljenu
stoku, debele jaganjce i sve što bijaše dobro; nisu htjeli to uništiti, nego samo ono što je
bilo slabo i mršavo.
10 Gospod upravi riječ k Samuelu i reče:
11 “Kajem se što sam utvrdio Šaula za kralja, jer on odstupa od mene i ne izvršava moje
riječi.” Samuel se rastuži i svu noć vapijaše Gospodu.
12 Usta rano i pođe pred Šaula. I javiše mu: “Šaul je otišao u Karmel i ondje si podigao
spomenik, pa se vratio odande i otišao dalje te sišao u Gilgal.”
13 Samuel dođe k Šaulu, i Šaul mu reče: “Blagoslovljen da si od Gospoda! Izvršio sam riječ
Gospodnju.”
14 Samuel reče: “A što je to blejanje ovaca u ušima mojim i rikanje volova što čujem?”
15 Šaul odgovori: “Dognaše ih od Amaleka, jer narod poštedi najbolje ovce i najbolje
volove da ih prinese kao žrtvu Gospodu, Bogu tvome. Ostalo uništismo kao zapriječeno.”
16 Samuel reče Šaulu: “Stani, kazat ću ti što mi je Gospod noćas rekao.” I Šaul mu reče:
“Govori!”
17 Samuel reče: “Kako god bio malen u vlastitim očima, nisi li postao vođa plemena
Izraelovih, i nije li te Gospod pomazao za kralja nad Izraelom?
18 Gospod te posla govoreći: ‘Idi, uništavaj te grešnike, te Amalečane; vodi rat protiv njih
dok ih ne istrijebiš.’
19 Zašto nisi poslušao glasa Gospodnjega? Zašto si navalio na plijen i učinio što je zlo u
očima Gospodnjim?”
20 Šaul odgovori Samuelu: “Poslušao sam dobro glas Gospodnji i išao putem kojim me
poslao Gospod. Doveo sam Agaga, kralja amalečkoga, a Amalečane sam istrijebio;
21 ali je narod uzeo od plijena ovce i volove, kao prvine od onoga što je trebalo da se
uništi, da ih žrtvuje Gospodu, Bogu tvome, u Gilgalu.”
2amuel reče: “Zar su mile Gospodu žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas
Gospodnji? Gle, poslušnost više vrijedi od žrtve, i slušanje njegove riječi više vrijedi od
pretiline ovnujske.
23 Jer je neposlušnost jednaka krivica kao i čaranje, a nepokornost nije manja od
idolopoklonstva i od terafe. Budući da si odbacio riječ Gospodnju, to te i on odbacuje kao
kralja.”
24 Tada Šaul reče Samuelu: “Zgriješio sam jer sam prestupio zapovijed Gospodnju i nisam
slušao tvoje riječi. Pobojah se naroda i poslušah njegov glas.
25 A sad, molim te, oprosti mi grijeh moj, vrati se sa mnom, i ja ću se pokloniti pred
Gospodom.”
26 Samuel reče Šaulu: “Neću se vratiti s tobom, jer si odbacio riječ Gospodnju, i Gospod te
odbacuje da ne budeš više kralj nad Izraelom.”
27 I kako se Samuel okrenuo da pođe, Šaul ga uhvati za skut, a skut se otkide.
28 Samuel mu reče: “Gospod istrže danas od tebe kraljevstvo Izraelovo i daje ga drugome
koji je bolji od tebe.
29 Onaj koji je sila Izraelova ne laže niti se kaje, jer on nije čovjek da bi se kajao.”
30 Šaul opet reče: “Zgriješio sam! Ali te sada molim, podaj mi čast pred starješinama
naroda moga i pred Izraelom; vrati se sa mnom, i ja ću se pokloniti pred Gospodom,
Bogom tvojim.”
31 Samuel se vrati i pođe za Šaulom, a Šaul se pokloni pred Gospodom.
32 Zatim Samuel reče: “Dovedite mi Agaga, kralja amalečkoga.” I Agag dođe k njemu
spokojan. On govoraše: “Zaista je gorčina smrti prošla.”
33 Samuel reče: “Kao što je tvoj mač oteo majkama djecu njihovu, tako će i tvoja majka
ostati bez djece među ženama.” I Samuel posiječe Agaga pred Gospodom u Gilgalu.
34 Samuel ode u Ramu, a Šaul domu svome u Gibeu Šaulovu.
35 Samuel više ne pođe da vidi Šaula do dana svoje smrti; Samuel je plakao nad Šaulom,
jer se Gospod pokajao što je postavio Šaula za kralja nad Izraelom.
LB) Prva Samuelova glava 16
1 Gospod reče Samuelu: “Dokle ćeš plakati za Šaulom? Odbacio sam ga da ne vlada više
nad Izraelom. Napuni svoj rog uljem pa idi; poslat ću te k Jišaju, Betlehemcu, jer sam
među sinovima njegovim vidio onoga koga sam izabrao za kralja.
amuel reče: “Kako da idem? Saznat će Šaul, pa će me ubiti.” A Gospod reče: “Uzmi sa
sobom junicu, pa reci: ‘Dolazim da prinesem žrtvu Gospodu.’
3 Pozvat ćeš Jišaja na žrtvu, a ja ću ti objaviti što da činiš; pomazat ćeš mi onoga koga ću ti
kazati.”
4 Samuel učini kako mu kaza Gospod i pođe u Betlehem. Starješine grada istrčaše
zabrinute preda nj i rekoše: “Dolazak tvoj donosi li nešto sretno?”
5 On odgovori: “Jest, došao sam prinijeti žrtvu Gospodu. Očistite se i dođite sa mnom na
žrtvu.” Potom očisti Jišaja i njegove sinove te ih pozva na žrtvu.
6 Kad uđoše, vidjeviši Eliaba, Samuel reče: “Sigurno je ovdje pomazanik Gospodnji pred
njim.”
7 A Gospod reče Samuelu: “Ne obaziri se na njegovo lice ni na njegov stas, jer sam ga
odbacio. Ne gleda Gospod na ono što gleda čovjek. Čovjek gleda ono što oči vide, a Gospod
gleda srce.”
8 Jišaj dozva Abinadaba i učini da prođe ispred Samuela, ali Samuel reče: “Ni ovoga nije
Gospod izabrao.”
9 Jišaj učini da prođe Šama, a Samuel reče: “Ni ovoga nije Gospod izabrao.”
10 Jišaj učini da prođe sedam njegovih sinova ispred Samuela, a Samuel mu reče: “Nije
Gospod izabrao ni jednoga od njih.”
11 Zatim Samuel reče Jišaju: “Jesu li ti to svi sinovi?” A on odgovori: “Ostao je još
najmlađi, ali on pase ovce.” Tada Samuel reče Jišaju: “Pošalji po njega, jer nećemo sjesti za
stol dok on ne dođe.”
12 Jišaj posla po njega. On bijaše plav, lijepih očiju i lijepa stasa. Gospod reče Samuelu:
“Ustani, pomaži ga, jer to je on!”
13 Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred braće njegove. Duh Gospodnji obuze Davida i
osta na njemu od toga dana. Samuel usta i ode u Ramu.
14 Duh Gospodnji odstupi od Šaula, koga uznemiri zao duh poslan od Gospoda.
15 Sluge Šaulove rekoše mu: “Gle, uznemiruje te zao duh Božji.
16 Neka govori gospodar naš! Sluge tvoje stoje pred tobom. Oni će potražiti čovjeka koji
zna udarati u harfu, pa kad te napadne zao duh Božji, udarat će on rukom svojom u harfu
i olakšat će ti.”
17 Šaul odgovori slugama svojim: “Potražite mi dakle čovjeka koji zna lijepo udarati i
dovedite mi ga.”
18 Jedan od njegovih slugu progovori i reče: “Evo, ja znam sina Jišaja, Betlehemca, koji
zna udarati u harfu. On je k tome jak i hrabar čovjek, ratnik, lijepo govori i lijepa je
izgleda, a i Gospod je s njim.”
19 Šaul posla glasnika k Jišaju i poruči mu: “Pošalji mi Davida, sina svoga, koji je kod
ovaca.”
20 Jišaj uze magarca, natovari na nj kruha, mijeh vina i jedno jare te to posla Šaulu po
Davidu, sinu svome.
21 David dođe k Šaulu i iziđe preda nj. Šaulu se vrlo svidio, tako da ga je odredio za
momka koji će mu nositi oružje.
22 Šaul poruči Jišaju: “Neka David ostane kod mene, jer je našao milost u mojim očima.”
23 I kada bi duh Božji napadao Šaula, David je uzimao harfu i udarao u nju. Šaul bi tada
odahnuo i bilo bi mu bolje, a zao duh otišao bi od njega.
LB) Prva Samuelova glava 17
1 Filistejci skupiše svoje čete da ratuju i stekoše se u Soku Judinu; utaboriše se između
Soka i Azeke, u Efes Damimu.
2 Šaul i Izraelci skupiše se također i utaboriše se u dolini Eli te se svrstaše u bojne redove
prema Filistejcima.
3 Filistejci bijahu pored brda s jedne strane, a Izraelci pored brda s duuge strane, među
njima bila je dolina.
4 Iz tabora filistejskoga iziđe jedan čovjek po imenu Golijat, iz Gata, visok šest lakata i
jedan pedalj.
5 Na glavi mu bješe kaciga od bakra, a na tijelu pločast oklop od bakra, težak pet tisuća
šekela.
6 Na nogama je imao nogavice od bakra, a na ramenima bakreni štit.
7 Drška od koplja bijaše mu kao vratilo, a koplje teško pet stotina šekela željeza. Momak
koji mu je nosio štit išao je pred njim.
8 Filistejac zasta i, okrenuvši se prema vojsci Izraelskoj, poviče: “Što ste izišli da se
svrstate u bojne redove? Nisam li ja Filistejac i niste li vi sluge Šaulove? Izberite jednoga
između sebe da se bori sa mnom.
9 Ako me nadjača i pogubi, mi ćemo vam biti sluge; ali ako ja njega nadjačam i pogubim,
bit ćete vi nama sluge i služit ćete nam.”
10 Još reče Filistejac: “Ja izazivam danas vojsku izraelsku! Dajte čovjeka pa da se
ogledamo!”
11 Šaul i sav Izrael ču što reče Filistejac. Zaprepastiše se i jako se uplašiše.
12 David je bio sin onoga Efraćanina iz Betlehema Judina koji se zvao Jišaj, a koji je imao
osam sinova i koji je u vrijeme Šaulovo bio star i zašao u godine.
13 Tri starija sina Jišajeva išla su za Šaulom u rat; prvorođenome od te trojice njegovih
sinova koji bijahu pošli u rat bilo je ime Eliab, drugome Abinadab, a trećemu Šama.
14 David je bio najmlađi. I kad ona tri starija pođoše za Šaulom,
15 David otiđe od Šaula i vrati se u Betlehem da pase ovce oca svoga.
16 Filistejac je izlazio jutrom i večeri - i tako četrdeset dana.
17 Jišaj reče Davidu, sinu svome: “Uzmi ovu efu prženoga žita i ovih deset kruhova te ih
odnesi brže u tabor braći svojoj,
18 a ovih deset mladih siraca odnesi njihovu tisućniku. Vidjet ćeš je li braći tvojoj dobro i
donijet ćeš mi vijesti od njih.
19 Oni su sa Šaulom i sa svim Izraelcima u dolini Eli, u ratu s Filistejcima.”
20 David usta rano, ostavi ovce jednom čuvaru, uze svoje breme i ode kao što mu bješe
naredio Jišaj. Kad dođe u tabor, vojska je izlazila da se svrsta za boj. Podizala je bojnu
viku.
21 Vojske izraelska i filistejska stajale su jedna prema drugoj.
22 David ostavi svoje stvari stražaru koji je čuvao prtljagu i otrča k vojsci. Čim stiže, zapita
braću svoju za zdravlje.
23 Dok je on s njima govorio, gle, Filistejac iz Gata po imenu Golijat iziđe iz vojske
filistejske. On progovori kao i prije, i David ga ču.
24 Čim ugleda toga čovjeka, svi Izraelci pobjegoše ispred njega i obuze ih veliki strah.
25 Izraelci govorahu: “Vidjeste li toga čovjeka kako iziđe? Jer on iziđe da izaziva Izraela!
Tko bi ga pogubio, kralj će mu dati silno blago, i kćer svoju dat će mu, i utvrdit će dom oca
njegova u Izraelu.”
26 David reče ljudima koji stajahu oko njega: “Što će se učiniti čovjeku koji ubije toga
Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je taj Filistejac, taj neobrezani, da sramoti vojsku
Boga živoga?”
27 Narod opetujući one iste riječi potvrdi mu: “To će se učiniti onome koji ga ubije.”
28 Eliab, brat njegov najstariji, čuvši kako on razgovara s tim ljudima, naljuti se na Davida
i reče mu: “Što si to došao ovamo i kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja
obijest tvoju i lukavost srca tvoga. Došao si gledati boj.”
29 David odgovori: “Što sam sad učinio? Zar ne mogu ovako govoriti?”
30 I okrenu se od njega k drugome i zapita kao prije. Narod mu odgovori kao i prviput.
31 Kad se čuše riječi koje reče David, javiše ih Šaulu, koji ga pozva k sebi.
32 David reče Šaulu: “Neka se nitko ne plaši onoga Filistejca. Sluga tvoj će izići da se s njim
bori.”
33 Šaul reče Davidu: “Ne možeš se boriti s tim Filistejcem, jer ti si dijete, a on je ratnik od
svoje mladosti.”
34 David reče Šaulu: “Sluga je tvoj pasao ovce oca svoga, i kad bi iskočio lav ili medvjed i
ugrabio ovcu iz stada,
35 ja sam potrčao za njim i udarao i otimao mu ovcu iz čeljusti; i kad bi skočio na me,
uhvatio bih ga za grlo, tukao i ubio.
36 I lava i medvjeda ubijao je sluga tvoj, pa će i taj Filistejac, taj neobrezani, tako proći; jer
je uvrijedio vojsku Boga živoga.”
37 Još reče David: “Gospod, koji me sačuvao od lava i od medvjeda, sačuvat će me i od
ovoga Filistejca.” I Šaul reče Davidu: “Idi, i Gospod neka bude s tobom.”
38 Šaul dade Davidu svoje oružje. Stavi mu na glavu bakrenu kacigu, a na tijelo oklop.
39 David pripasa njegov mač preko svoga odijela i htjede krenuti, jer to još nije pokušao.
Ali reče Šaulu: “Ne mogu ja ići s tim jer nisam navikao.” I skide sve sa sebe.
40 Uze svoj štap u ruku, izabra na potoku pet glatkih kamenova i stavi ih u pastirsku
torbu i u džep, uze svoju praćku i pođe k Filistejcu.
41 Filistejac se sve više primicao Davidu, a čovjek koji mu nosio štit išao je pred njim.
42 Filistejac pogleda, pa kad vidje Davida, podsmjehnu mu se, jer je ovaj izgledao kao
lijepo plavo dijete.
43 Filistejac reče Davidu: “Jesam li ja pseto da ideš na mene štapom?” I pošto ga opsova
svojim bogovima,
44 reče mu: “Hodi k meni pa ću dati tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima
zemaljskim.”
45 David reče Filistejcu: “Ti ideš na me mačem, kopljem i kacigom, a ja idem na te u ime
Gospoda nad vojskama, Boga vojske Izraelove, koju si ružio.
46 Danas će te Gospod dati meni u ruke; ubit ću te i skinut ću ti glavu. Ja ću danas dati
mesa filistejske vojske pticama nebeskim i zvijerima poljskim, a sva će zemlja poznati da
Izrael ima Boga
47 i znat će sve ovo mnoštvo da Gospod ne spašava mačem i kopljem. Jer je pobjeda od
Gospoda, i on vas predaje u naše ruke.”
48 Čim se Filistejac maknu da se približi Davidu, David istrča usred bojišta pred Filistejca,
49 zavuče ruku u torbu, izvadi kamen i baci ga iz praćke te pogodi Filistejca u čelo; i uđe
mu kamen u čelo te on pade ničice na zemlju.
50 Tako David praćkom i kamenom nadvlada Filistejca, pa ga udari i ubi bez mača u ruci.
51 Pritrča, stade na Filistejca, zgrabi mač njegov, ubi ga i odsiječe mu glavu.
52 Filistejci, videći da njihov junak pade, pobjegoše. A Izraelci i Judejci povikaše, ustaše i
potjeraše Filistejce do doline i do vrata Ekrona. I padoše pobijeni Filistejci po putu
šaarajimskom, do Gata i do Ekrona.
53 A sinovi Izraelovi opet napadoše Filistejce i opljačkaše im tabor.
54 David uze Filistejčevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a njegovo oružje stavi u svoj šator.
55 Kad Šaul vidje Davida gdje ide prema Filistejcu, reče Abneru, vojvodi: “Čiji je sin taj
mladić, Abnere?” Abner odgovori: “Tako mi tvoga života, kralju, ne znam.”
56 “Pitaj čiji je sin taj mladić”, reče kralj.
57 I kad se David vrati pošto ubi Filistejca, Abner ga uze i uvede pred Šaula. David je nosio
u ruci Filistejčevu glavu.
58 Šaul mu reče: “Čiji si ti sin, mladiću?” A David odgovori: “Ja sam sin sluge tvoga Jišaja,
Betlehemca.”
LB) Prva Samuelova glava 18
1 David je završio razgovor sa Šaulom, a duša Jonatanova prionu uz dušu Davidovu, i
Jonatan ga zavoli kao svoju dušu.
2 Šaul zadrža toga dana Davida i ne dade mu da se vrati kući oca svoga.
3 Jonatan učini savez s Davidom, jer ga ljubljaše kao dušu svoju.
4 On skide sa sebe plašt i dade ga Davidu; a dade mu i odijelo svoje, i mač svoj, i pojas svoj.
5 David je na svim svojim pohodima bio sretne ruke, i Šaul ga postavi na čelo ratnika. On
omilje svemu narodu, pa i slugama Šaulovim.
6 Kako se oni vraćahu pošto David ubi Filistejca, iz svih gradova Izraelovih izlaziše žene
ususret kralju Šaulu, pjevajući i plešući uz bubnjeve i veselo kličući.
7 I pjevajući jedne drugima, uz svirku, žene govorahu: Pobi Šaul svoju tisuću, a David
svojih deset tisuća.”
8 Šaul se ražestio i to mu se nije sviđalo. On reče: “Davidu dadoše deset tisuća, a meni
tisuću! Još mu samo kraljevstvo treba.”
9 I od toga dana Šaul je poprijeko gledao Davida.
10 Sutradan obuze Šaula zao duh Božji i dobi napade usred kuće. David je svirao kao
obično, a Šaul imao koplje u ruci.
11 Šaul podiže koplje govoreći u sebi: “Prikovat ću Davida uza zid.” Ali mu se David
dvaput izmače.
12 Šaul se bojao Davida, jer Gospod bijaše s Davidom, a od njega bijaše odstupio.
13 On ga ukloni od sebe i postavi ga zapovjednikom nad tisuću ljudi.
14 David je odlazio i dolazio na čelu naroda i uspijevao u svim pothvatima, jer Gospod
bješe s njim.
15 A Šaul, videći ga kako uvijek uspijeva, bojao ga se.
16 No cijeli Izrael i Juda ljubili su Davida, jer on je odlazio i dolazio njima na čelu.
17 Šaul reče Davidu: “Evo, dat ću ti za ženu svoju stariju kćer Merabu, samo me hrabro
služi i vodi ratove Gospodnje.” A u sebi govoraše: “Neću da se moja ruka digne na njega,
nego neka se na njega digne ruka filistejska.”
18 David odgovori Šaulu: “Tko sam ja i kakav je život moj ili dom oca moga u Izraelu, da
postanem kraljev zet?”
19 Kad dođe vrijeme da se Meraba, Šaulova kći uda za Davida, dadoše je za ženu Adrielu,
Meholaćaninu.
20 Mikala, kći Šaulova, voljela je Davida. Kazaše to Šaulu, i to mu bi po volji.
21 Govorio je u sebi: “Dat ću mu je da mu bude zamka i da se na njega digne ruka
filistejska.” I Šaul reče Davidu po drugiput: “Danas ćeš mi postati zet.”
22 Šaul naloži slugama svojim ovako: “Govorite Davidu u povjerenju i kažite mu: ‘Gle,
omilio si kralju i sve te njegove sluge vole; budi kraljev zet.’”
23 Sluge Šaulove rekoše te riječi Davidu. A David reče: “Mislite li da je lako postati kraljev
zet? Ja sam siromah i mali čovjek.”
24 Sluge Šaulove dostaviše mu Davidov odgovor.
25 Šaul reče: “Ovako recite Davidu: ‘Kralj ne traži uzdarja; nego on traži sto obrezaka
filistejskih da se osveti svojim neprijateljima.’” Šaul mišljaše kako bi David pao u ruke
Filistejcima.
26 Sluge Šaulove dostaviše te riječi Davidu, a Davidu bi po volji ono što se od njega tražilo
da bi postao kraljev zet. I još prije no što dođe određeni rok,
27 David usta, otiđe sa svojim ljudima i pobi dvjesta Filistejaca. Donese njihove obreske i
dade ih kralju na broj, kako bi postao kraljev zet. Tad mu Šaul dade za ženu Mikalu, svoju
kćer.
28 Šaul vidje i spozna da je Gospod s Davidom; a Mikala, kći Šaulova, voljela ga.
29 Šaul se sve više bojao Davida, i cijelog svog vijeka bio mu je neprijatelj.
30 Knezovi filistejski prepadali su i udarali, ali je David imao više uspjeha od svih slugu
Šaulovih; i tako se ime njegovo proslavi.
LB) Prva Samuelova glava 19
1 Šaul reče Jonatanu, sinu svome, i svim slugama svojim da ubiju Davida. Ali Jonatan, sin
Šaulov, koji je vrlo volio Davida,
2 javi mu to i reče mu: “Šaul, otac moj, traži da budeš ubijen. Čuvaj se sutra, skloni se
negdje i sakrij se.
3 Ja ću izići i stajat ću pored oca svoga u polju gdje ti budeš i govorit ću ocu svome o tebi;
čut ću što on kaže, pa ću ti javiti.”
4 Jonatan pohvali Davida ocu svome i reče mu: “Neka se ne ogriješi kralj o slugu svoga
Davida, jer se on nije ogriješio o tebe. Naprotiv, on je radio za tvoje dobro;
5 izložio je svoj život, ubio je Filistejca, i Gospod učini veliko izbavljenje svemu Izraelu.
Vidio si ga i obradovao si se. Zašto bi se ogriješio o pravu krv i učinio da se David ubije bez
razloga?”
6 Šaul posluša Jonatana i zakle se govoreći: “Živ je Gospod! Neće David poginuti.”
7 Jonatan pozva Davida i dostavi mu sve te riječi; zatim ga dovede k Šaulu koji mu opet
dade službu kao i ranije.
8 Rat je i dalje trajao. David krenu na Filistejce i potuče se s njima. Zada im veliki poraz, te
se oni dadoše u bijeg.
9 Tada zao duh Gospodnji obuze Šaula koji je sjedio u svome domu s kopljem u ruci. David
je svirao,
10 a Šaul ga je htio prikovati kopljem za zid. Ali se David izmače, i Šaulovo koplje udari u
zid. David pobježe i skloni se onu noć.
11 Šaul posla ljude kući Davidovoj da ga vrebaju i ujutro ubiju. Ali Mikala, žena Davidova,
upozori ga na to i reče mu: “Ako noćas ne pobjegneš, sutra si mrtav.”
12 Ona ga spusti kroz prozor. David ode i pobjegne. Tako se spasio.
13 Mikala uze zatim idola, stavi ga u postelju, metnu mu jastuk od kostrijeti pod glavu i
pokri ga pokrivačem.
14 Kad Šaul posla ljude da uhvate Davida, ona reče: “Bolestan je.”
15 Šaul ih opet vrati da vide Davida i reče im: “Donesite mi ga sa svom posteljom
njegovom da ga ubijem.”
16 Ljudi se vratiše, a u postelji idol, pod glavom mu jastuk od kostrijeti.
17 Šaul reče Mikali: “Zašto si me tako prevarila i pustila neprijatelja moga da pobjegne?”
Mikala odgovori Šaulu: “On mi reče: ‘Pusti me, ili ću te ubiti!’”
18 Tako David pobježe i spasi se. Pođe k Samuelu u Ramu i kaza mu sve što mu Šaul bijaše
učinio. Zatim ode zajedno sa Samuelom i ostadoše u Najotu.
19 O tome obavijestiše Šaula govoreći: “Eno Davida u Najotu blizu Rame.”
20 Šaul posla ljude da uhvate Davida. Oni vidješe zbor proroka koji prorokovahu sa
Samuelom na čelu. Duh Gospodnji dođe na izaslanike Šaulove, te i oni prorokovaše.
21 Kad to javiše Šaulu, on posla druge ljude, ali i oni prorokovaše.
22 Tada Šaul pođe sam u Ramu. Došavši na veliki studenac u Seku, zapita: “Gdje su Samuel
i David?” Odgovoriše mu: “Eno ih u Najotu blizu Rame.”
23 I on se uputi u Najot blizu Rame. Duh Božji bi i na njemu; i Šaul produži svoj put
prorokujući do dolaska svoga u Najot blizu Rame.
24 Skide svoje haljine i prorokovao je pred Samuelom; baci se gol na zemlju i osta tako
cijeli dan i cijelu noć. Zato se kaže: “Je li i Šaul među prorocima?”
LB) Prva Samuelova glava 20
1 David pobježe iz Najota kod Rame. Dođe k Jonatanu i reče: “Što sam učinio? Kakva je
moja krivica i koji je moj grijeh u očima oca tvoga da traži moj život?”
2 Jonatan mu odgovori: “Sačuvaj Bože! Nećeš ti poginuti. Otac moj ne čini ništa, ni veliko
ni malo, a da meni ne kaže. Zašto bi to moj otac krio od mene? Nema od toga ništa.”
3 David, zaklinjući se, reče još: “Tvoj otac dobro zna da sam našao milost u očima tvojim,
pa je valjda u sebi kazao: ‘Da ne zna Jonatan za to; to bi ga ožalostilo.’ Ali je živ Gospod i
živa je duša tvoja! Između mene i smrti nema nego samo jedan
4 Jonatan reče Davidu: “Što god hoćeš učinit ću ti.”
5 A David mu odgovori: “Evo, sutra je mladi mjesec, i ja bih trebao jesti s kraljem. Pusti me
da odem, pa ću se sakriti u polju do treće večeri.
6 Ako tvoj otac primijeti da me nema, reci mu: ‘David me molio da ga pustim da otrči do
Betlehema, svoga grada, jer se ondje prinosi godišnja žrtva za cijelu njegovu porodicu.’
7 Ako on reče: ‘Dobro!’, sluga tvoj nema zašto da se plaši, ali ako ga uhvati gnjev, znaj da
je naumio zlo.
8 Pokaži, dakle, ljubav prema sluzi svome, jer si sa slugom svojim pred Gospodom sklopio
savez. A ako je kakva krivica na meni, ubij me sam, zašto bi me vodio ocu svome?”
9 Jonatan mu reče: “Bože sačuvaj da ja tebi ne javim ako je otac moj zlo naumio i ako
prijeti da te udari!”
10 David reče Jonatanu: “Tko će me izvijestiti ako ti otac loše odgovori?”
11 Jonatan reče Davidu: “Idi, iziđimo u polje.” I iziđoše obojica u polje.
12 Jonatan reče Davidu: “Neka mi je svjedok Gospod, Bog Izraelov! Iskušat ću sutra ili
prekosutra oca svoga, pa ako je on dobro raspoložen prema Davidu i ako ti ne pošaljem
nekoga da ti to javi,
13 neka Gospod najteže kazni Jonatana! A ako otac moj bude naumio da ti učini zlo, ja ću
ti i to javiti i pustit ću te da ideš, da bi s mirom otišao, pa Gospod neka bude s tobom kao
što je bio s ocem mojim!
14 Ako imam još da živim, iskaži mi milost Gospodnju, a ako umrem,
15 ne uskrati nikada milosti svoje domu mome, pa ni kad Gospod istrijebi sve neprijatelje
Davidove s lica zemlje,
16 jer je Jonatan učinio savez s domom Davidovim. Gospod neka se osveti na
neprijateljima Davidovim.”
17 Jonatan opet potvrdi Davidu svoju ljubav prema njemu jer ga je volio kao dušu svoju.
18 Jonatan mu reče: “Sutra je mladi mjesec. Primijetit će se tvoja odsutnost, jer će tvoje
mjesto biti prazno.
19 Za tri dana idi na mjesto gdje si se bio sakrio kad se ono događalo i ostani kod kamena
Ezela.
20 Ja ću odapeti tri strijele ukraj toga kamena, kao da gađam u nišan.
21 Poslat ću momka i kazati mu: ‘Idi, nađi strijele.’ Ako mu kažem: ‘Eto, strijele su za
tobom, pokupi ih!”, onda ti dođi, jer je dobro za tebe i nemaš se čega bojati. Živ je Gospod!
22 Ali ako kažem momku: ‘Eto, strijele su pred tobom tamo dalje!’, onda idi, jer te Gospod
šalje.
23 Gospod je zauvijek svjedok riječi koju smo dali jedan drugome.”
24 David se sakri u polju. Bio je mladi mjesec, i kralj sjede za stol da jede.
25 Kralj sjede kao i uvijek na svoje mjesto kod zida, Jonatan usta, a Abner sjede do Šaula;
ali mjesto Davidovo osta prazno.
26 Šaul ne reče ništa toga dana, jer reče: “To je slučajno, zato što nije čist, sigurno nije
čist.”
27 Sutradan, drugoga dana mlađaka Davidovo mjesto bješe opet prazno. I Šaul reče
Jonatanu, sinu svome: “Zašto sin Jišajev ne dođe na objed ni jučer ni danas?”
28 Jonatan odgovori Šaulu: “David me molio za dozvolu da ode do Betlehema.
29 Rekao je: ‘Pusti me, molim te, jer mi imamo porodičnu žrtvu u gradu, i brat mi je za to
poručio. Ako sam našao milost u očima tvojim, dopusti mi da odem i vidim braću svoju.’
Zato nije došao na kraljev objed.”
30 Tada se gnjev Šaulov raspali na Jonatana te mu reče: “Pokvareni i buntovni sine, zar ja
ne znam da si se sa sinom Jišajevm vezao prijateljstvom, na sramotu svoju i na sramotu
svoje majke?
31 Jer dokle bude živ sin Jišajev na zemlji, neće biti mira ni za tebe ni za tvoje kraljevstvo.
I sad pošalji po njega, neka mi ga dovedu ovamo jer je zaslužio smrt.”
32 Jonatan odgovori Šaulu, ocu svome, i reče mu: “Zašto da se pogubi? Što je učinio?”
33 Tada Šaul baci koplje svoje na njega da ga ubije. I Jonatan vidje da je njegov otac
odlučio da se David ubije.
34 Usta od stola obuzet gnjevom i ne dođe na gozbu drugoga dana mlađaka; jer se zabrinu
za Davida pošto ga otac izgrdi.
35 Sutradan ujutro Jonatan iziđe u polje na mjesto koje bijaše ugovorio s Davidom, a s
njim je bilo i jedno momče.
36 On reče svome momku: “Trči da mi nađeš strijele koje ću pustiti.” Momče otrča, a on
pusti strijelu preko njega.
37 Kad momak dođe do mjesta kamo je Jonatan gađao, ovaj viknu za njim: “Nije li strijela
dalje od tebe?”
38 Još mu viknu: “Brže, požuri!” I momak Jonatanov pokupi strijele i vrati se gospodaru
svome.
39 Momak nije ništa znao. Samo Jonatan i David znali su u čemu je stvar.
40 Jonatan preda oružje svome momku i reče mu: “Idi, odnesi ga u grad.”
41 Kad momak ode, David usta s južne strane i pade ničice na zemlju i pokloni se tri puta.
Dva se prijatelja poljubiše i plakaše zajedno. David je jako plakao.
42 A Jonatan reče Davidu: “Idi s mirom, sad kad smo se zakleli jedan drugome imenom
Gospodnjim rekavši: ‘Neka je Gospod uvijek između mene i tebe i između moga potomstva
i tvoga potomstva.’”
43 David ustane i pođe, a Jonatan se vrati u grad.
LB) Prva Samuelova glava 21
1 David pođe u Nob k svećeniku Ahimeleku, koji uplašen istrča pred Dsavida i reče mu:
“Zašto si sam i nikoga nema s tobom?”
2 David reče svećeniku Ahimeleku: “Kralj mi zapovjedi i reče: ‘Neka nitko ne zna za stvar
za koju te šaljem, ni za zapovijed koju sam ti dao.’ A ljudima svojim odredio sam mjesto
gdje ću se s njima naći.
3 A ti, što imaš pri ruci? Daj mi pet kruhova ili što ti se nađe.”
4 Svećenik odgovori Davidu: “Nemam pri ruci običnoga kruha, nego ima posvećenoga,
samo ako su se tvoji ljudi čuvali od žena.”
5 David odgovori svećeniku: “Nismo se dotakli žene tri dana otkako sam pošao; svi su moji
ljudi čisti. A ako je to djelo nesveto, posvetit će se danas preko onoga koji ga čini.”
6 Tad mu svećenik dade od posvećenoga kruha, jer tu ne bijaše drugoga kruha osim za
predstavljanje, koji bijahu uzeti ispred Gospoda, da se zamijene toplim kruhovima u času
kad se prinose.
7 Ondje je bio toga dana pred Gospodom jedan od slugu Šaulovih; on bješe Edomac, po
imenu Doeg, nadzornik Šaulovih pastira.
8 David reče Ahimeleku: “Imaš li tu kakvo koplje ili mač? Ni mača svoga ni oružja ne
ponesoh, jer je zapovijed kraljeva bila hitna.”
9 Svećenik mu odgovori: “Ovdje je mač Golijata, Filistejca koga si ubio u Dolini hrastova;
uvijen je u platno iza oplećka. Ako ga hoćeš uzeti, uzmi ga, jer drugoga ovdje nema.” A
David reče: “Takva nigdje nema, daj mi ga!”
10 David usta i pobježe toga istog dana od Šaula. Dođe k Akišu, kralju gatskome.
11 Rekoše Akišu sluge njegove: “Nije li ovo David, kralj ove zemlje? Nije li to onaj o kome
se plešući pjevalo: Pobi Šaul svoju tisuću, a David svojih deset tisuća?”
12 David uze k srcu ove riječi i poboja se Akiša, kralja gatskoga.
13 I on se pretvori u njihovim očima i učini se lud pred njima, šaraše po vratima i puštaše
pljuvačku niz bradu.
14 Akiš reče slugama svojim: “Vidite da je ovaj čovjek lud; što ste mi ga doveli?
15 Zar nemam dosta ludih pa mi i njega dovedoste da gledam njegove ludosti? Zar će taj
ući u moju kuću?”
LB) Prva Samuelova glava 22
1 David ode odande i pobjegne u spilju Adulam. Kad su to čula njegova braća i sav dom oca
njegova, pođoše onamo k njemu.
vi oni koji bijahu u tjeskobi, dužni ili nezadovoljni skupiše se oko njega i on im posta vođa.
Tako se njemu pridruži oko četiri stotine ljudi.
3 Odande ode David u Mispu, u zemlju moapsku. Reče kralju moapskome: “Dopusti, molim
te, ocu mome i materi mojoj da se sklone kod vas dok ne vidim što će Gospod učiniti sa
mnom.”
4 I on ih izvede pred kralja moapskoga i oni ostadoše kod njega za sve vrijeme dok je
David bio u tvrđavi.
5 Prorok Gad reče Davidu: “Nemoj ostati u tvrđavi, idi i uđi u zemlju Judinu.” I David ode i
dođe u šumu Heret.
6 Šaul je čuo da se pojaviše David i ljudi što bijahu s njim. Šaul je sjedio pod omorikom u
Gibei na visu. Imao je koplje u ruci i sve sluge njegove bijahu blizu njega.
7 Šaul reče slugama svojim koji bijahu blizu njega: “Čujte, sinovi Benjaminovi! Hoće li sin
Jišajev dati svima vama njive i vinograde? Hoće li on sve vas učiniti tisućnicima i
stotnicima?
8 Zašto ste se svi urotili protiv mene, zašto nema nikog da mi javi za savez sina moga s
Jišajevim sinom? Zašto nikog nema da mari za mene i da mi javi da je sin moj podigao
slugu moga na me da mi zasjede pravi, kao što on to danas čini?”
9 Doeg Edomac, koji je bio sa slugama Šaulovim, odgovori: “Vidio sam sina Jišajeva u Nobu
kod Ahimeleka, sina Ahitubova.
10 Ahimelek je za njega upitao Gospoda, dao mu hrane i predao mu je mač Golijata,
Filistejca.”
11 Kralj posla da traže Ahimeleka, sina Ahitubova, svećenika, i sav dom oca njegovoga,
svećenike koji bijahu u Nobu. I svi oni dođoše kralju.
12 Šaul reče: “Slušaj, sine Ahitubov.” On odgovori: “Evo me, gospodaru!”
13 Šaul mu reče: “Zašto ste se urotili protiv mene, ti i sin Jišajev? Zašto si mu dao kruha i
mač, zašto si upitao Boga za njega da se digne na me i pravi mi zasjede, kao što je to danas
učinio?”
14 Ahimelek odgovori kralju: “Tko se između svih sluga tvojih može usporediti s vjernim
Davidom, zetom kraljevim, koji sluša zapovijedi i poštovan je u domu tvome?
15 Jesam li ja tek sad počeo pitati Gospoda za njega? Sačiuvaj Bože! Neka kralj ne
okrivljuje slugu svoga niti koga u domu oca moga; jer o svemu tome sluga tvoj ništa ne
zna.”
16 Kralj reče: “Umrijet ćeš, Ahimeleče! Ti i sav dom oca tvoga.”
17 I kralj reče slugama koji stajahu pred njim: “Okrenite se i pogubite svećenike
Gospodnje, jer su oni u dogovoru s Davidom. Oni su dobro znali da je on pobjegao i nisu mi
to javili.” Ali sluge kraljeve nisu htjele podignuti ruke svoje na svećenike Gospo
18 Tada kralj reče Doegu: “Okreni se ti i udari na svećenike.” I Doeg Edomac se okrenu i
udari na svećenike. I on toga dana pobi osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni oplećak.
19 Šaul udari još oštricom mača Nob, grad svećenički, i pobi ljude, žene i djecu, dojenčad i
volove, magarce i sitnu stoku.
20 Jedan se sin Ahimeleka, sina Ahitubova, spasio. Zvao se Ebjatar. Pobjegao je k Davidu
21 i javio mu da je Šaul pobio svećenike Gospodnje.
22 David reče Ebjataru: “Pomislio sam onog dana kad je ondje bio Doeg Edomac da će on
izvijestiti Šaula. Ja sam kriv za sve ljude oca tvoga.
23 Ostani kod mene, ne boj se, jer tko traži tvoj život traži i moj. Kod mene ćeš biti dobro
čuvan.”
LB) Prva Samuelova glava 23
1 Javiše Davidu: “Evo, Filistejci udariše na Keilu i pljačkaju gumna.”
2 David upita Gospoda govoreći: “Hoću li ići i hoću li tući te Filistejce?” A Gospod mu
odgovori: “Idi, tući ćeš Filistejce i oslobodit ćeš Keilu.”
3 Ali Davidovi ljudi rekoše Davidu: “Gle, mi nismo bez straha ni ovdje u Judi, a što će biti
ako pođemo u Keilu na vojsku filistejsku?”
4 David opet upita Gospoda. I Gospod mu odgovori: “Ustani, idi u Keilu, jer ti predajem
Filistejce u ruke.”
5 David ode sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce, otjera im stoku i nanese im velik
poraz. Tako David izbavi stanovnike Keile.
6 Kad je Ebjatar, sin Ahimelekov, pobjegao k Davidu u Keilu, nosio je u ruci oplećak.
7 Šaulu su javili da je David došao u Keilu, i on reče: “Bog mi ga u ruke predaje, jer je on
došao da se zatvori u gradu koji ima vrata i prijevornice.”
8 I Šaul pozva sav narod u rat da pođe na Keilu i opkoli Davida i njegove ljude.
9 Ali David, doznavši za zlu Šaulovu namjeru, reče svećeniku Ebjataru: “Donesi oplećak.”
10 I David reče: “Gospode, Bože Izraelov, tvoj je sluga saznao da se Šaul sprema da pođe na
Keilu, da raskopa grad zbog mene.
11 Hoće li me građani Keile predati u njegove ruke? Hoće li doći Šaul, kao što je sluga tvoj
saznao? Gospode, Bože Izraelov, kaži sluzi svome!” I Gospod odgovori: “Doći će.”
12 David još reče: “Hoće li Keiljani predati mene i moje ljude u ruke Šaulove?” I Gospod
odgovori: “Predat će te.”
13 Tada se David podiže sa svojim ljudima, oko šest stotina ljudi. Oni iziđoše iz Keile i
pođoše kamo god su mogli. Šaul bi obaviješten da je David pobjegao iz Keile, i on ne htjede
krenuti dalje.
14 David osta u pustinji u utvrđenim mjestima i namjesti se na jednom brdu u pustinji
Zifu. Šaul ga je sveudilj tražio, ali mu ga Gospod nije predao u ruke.
15 David, videći da je Šaul krenuo i da ga traži da ga ubije, osta u pustinji Zifu, u šumi.
16 Tada Jonatan, sin Šaulov, usta i dođe k Davidu u šumu. On mu učvrsti pouzdanje u
Gospoda
17 i reče mu: “Ne boj se, jer te ruka Šaula, oca moga, neće stići. Ti ćeš kraljevati nad
Izraelom, a ja ću biti drugi iza tebe; a Šaul, otac moj, to zna.”
18 I učiniše obojica savez pred Gospodom; David osta u šumi, a Jonatan ode svojoj kući.
19 Zifejci dođoše k Šaulu u Gibeu i rekoše: “Ne krije li se David kod nas po tvrdim
mjestima u šumi na brdu Hakili, južno od pustinje?
20 Sad dakle, kralju, iziđi - pošto je to želja duše tvoje - a mi primamo na sebe da ga
predamo kralju u ruke.”
21 Šaul reče: “Gospod vas blagoslovio što me požaliste!
22 Idite sad i raspitajte se i istražujte kud je krenuo i tko ga je vidio, jer je, kažu mi, vrlo
lukav.
23 Promotrite i izvidite sva mjesta na kojima se krije, pa dođite k meni kad dobro saznate,
a ja ću krenuti s vama. Ako je u zemlji, tražit ću ga po svim rodovima Judinim.”
24 Oni ustaše i otiđoše u Zif prije Šaula. David i njegovi ljudi bijahu u pustinji Maonu u
ravnici, na južnoj strani pustinje.
25 Šaul iziđe sa svojim ljudima da traži Davida. Javiše to Davidu, koji siđe sa stijene i osta u
pustinji Maonu. Šaul, saznavši za to, ode za Davidom u pustinju Maon.
26 Šaul je išao jednom stranom planine, a David sa svojim ljudima drugom stranom. David
hitaše da pobjegne Šaulu. Ali Šaul sa svojim ljudima već je opkoljavao Davida i njegove
ljude da ih pohvata,
27 kad jedan glasnik dođe Šaulu i reče: “Požuri k nama, jer Filistejci uđoše u zemlju.”
28 Šaul presta goniti Davida i vrati se da krene na Filistejce. Zato se ono mjesto prozva
Sela-Hamahlekot.
LB) Prva Samuelova glava 24
1 Odande otiđe David u engadska gorska skloništa i osta ondje.
2 Kad se Šaul vratio odagnavši Filistejce, rekoše mu: “Eno, David je u engadskoj pustinji.
3 Šaul uze tri tisuće izabranih ljudi iz svega Izraela i krenu tražiti Davida i njegove ljude
po vrletima divokoza.
4 Tako dođe do ovčjih torova pokraj puta. Tu bijaše jedna spilja u koju uđe da čučne.
David i njegovi ljudi sjedili su u dnu pećine.
5 Rekoše ljudi Davidu: “Evo dana za koji ti reče Gospod: ‘Evo ti predajem neprijatelja tvoga
u ruke da učiniš s njim što hoćeš.’” David usta i polako odsiječe skut od Šaulova plašta.
6 Poslije toga zadrhta mu srce što je odsjekao Šaulov skut.
7 I on reče svojim ljudima: “Sačuvao me Gospod od toga da počinim na gospodaru mome,
na pomazaniku Gospodnjem, takvo djelo da stavim ruku svoju na njega! Jer je on
pomazanik Gospodnji.”
8 Tim riječima zaustavi David svoje ljude i ne dade im da skoče na Šaula. Zatim Šaul usta,
iziđe iz pećine i proslijedi put svoj.
9 Poslije toga David usta i iziđe iz spilje. I tada stade vikati za Šaulom: “Kralju,
gospodaru!” Šaul se obazre, a David se baci ničice na zemlju i pokloni se.
10 David reče Šaulu: “Zašto slušaš riječi ljudi koji ti govore: ‘Eno David traži tvoju
propast?’
11 Gle, sad svojim očima vidiš da te Gospod predade danas meni u ruke u ovoj pećini.
Nagovoriše me da te ubijem, ali te poštedjeh i rekoh: ‘Neću dignuti ruku svoju na
gospodara svoga, jer je on pomazanik Gospodnji.’
12 Gledaj, oče moj, gledaj skut od plašta svoga u mojoj ruci. Odsjekoh skut od plašta tvoga,
a tebe ne ubih. Spoznaj i vidi da nema zla ni pobune u mojoj ruci, i da ti nisam ništa
zgriješio. A ti vrebaš moj život da mi ga uzmeš.
13 Gospod će suditi između mene i tebe i osvetit će me od tebe; ali se moja ruka neće
podignuti na tebe.
14 Od bezdušnih izlazi bezdušnost, kaže stara poslovica. A ja neću podignuti ruku svoju na
tebe.
15 Na koga je izišao kralj Izraelov? Koga ti goniš? Mrtva psa, buhu jednu!
16 Gospod će suditi i presuditi između mene i tebe; on će vidjeti i branit će moju pravdu,
učinit će mi pravo izbavljajući me iz tvoje ruke.”
17 Pošto David izgovori ove riječi Šaulu, Šaul reče: “Je li to tvoj glas, sine Davide?” I Šaul
podiže glas i zaplaka.
18 Reče Davidu: “Pravedniji si od mene, jer si ti meni učinio dobro, a ja tebi zlo.
19 Ti pokazuješ danas da mi dobro činiš, jer me Gospod predao tebi u ruke, a ti me ne ubi.
20 Ako netko sretne neprijatelja svoga, hoće li ga pustiti da ide svojim putem? Gospod
neka te nagradi za ovo što si mi danas učinio!
21 Sada, evo, znam da ćeš ti kraljevati i da će kraljevstvo Izraelovo ostati u tvojim rukama.
22 Zato mi se sad zakuni da nećeš istrijebiti poroda moga nakon mene i da nećeš izbrisati
moje ime iz doma oca moga.”
23 David se zakle Šaulu. Zatim Šaul ode domu svome, a David i njegovi ljudi vratiše se u
gorska skloništa.
LB) Prva Samuelova glava 25
1 Samuel umre. Sav se Izrael sabrao i plakao za njim. sahranili su ga u njegovoj postojbini,
u Rami. To je bilo kad David usta i siđe u pustinju Paran.
2 U Maonu je živio jedan vrlo bogat čovjek koji je imao dobra na Karmelu. Imao je tri
tisuće ovaca i tisuću koza. Upravo je strigao svoje ovce na Karmelu.
3 Taj se čovjek zvao Nabal, a njegova žena Abigajila. Ona bješe pametna i lijepa, ali on tvrd
i opak u svojim djelima. Bio je iz roda Kalebova.
4 David je čuo u pustinji da Nabal striže ovce,
5 pa je poslao k njemu deset momaka, kojima reče: “Idite na Karmel i otiđite k Nabalu,
pozdravite ga s moje strane,
6 i ovako mu recite: ‘Što se života tiče, budi u miru, i mir domu tvome i svemu što imaš!
7 Čuo sam da strižeš ovce, a pastiri su tvoji bivali kod nas, i mi im ne učinismo krivo i
ništa im nije nestalo dokle god bijahu na Karmelu.
8 Pitaj sluge svoje, i kazat će ti. Neka ovi momci nađu zato milost u očima tvojim, jer
dolazimo u radostan dan. Daj slugama svojim i Davidu, sinu svome, što ti dođe do ruke.’”
9 Momci Davidovi dođoše k Nabalu, kazaše mu u ime Davidovo sve te riječi, pa umuknu.
10 Nabal odgovori slugama Davidovim: “Tko je David, tko je sin Jišajev? Danas ima mnogo
slugu koji bježe od svojih gospodara.
11 A ja da uzmem kruh svoj i vodu, meso koje sam poklao za ljude koji mi strižu ovce, pa
da dam ljudima za koje ne znam odakle su?”
12 Momci Davidovi vratiše se svojim putem i došavši k Davidu kazaše mu sve te riječi.
13 Tada David reče svojim ljudima: “Pripašite svaki svoj mač!” I pripasaše svaki svoj mač. I
David pripasa svoj mač. Za njim pođe do četiri stotine ljudi, a dvjesto ih je ostalo kod
prtljage.
14 Jedan od slugu Nabalovih dođe k Abigajili, ženi Nabalovoj, i kaza joj: “Evo, David posla
iz pustinje glasnike da pozdrave gospdara našega, a on ih otjera.
15 A ipak su nam ti ljudi bili vrlo dobri, niti nam je što nestalo dok smo bili kod njih u
polju.
16 Oni su bili za nas kao zidovi i noću i danju dokle god bijasmo kod njih pasući ovce.
17 Zato sad pazi i promisli što ćeš činiti, jer je odlučena propast našega gospodara i svega
doma njegovog, a on je tako zao da mu nitko ne smije ništa reći.”
18 Abigajila uze odmah dvjesta kruhova, dva mijeha vina, pet zgotovljenih ovaca, pet
mjera pržena žita, sto grozdova suha grožđe i dvjesta gruda suhih smokava. Sve to
natovari na magarce
19 i reče svojim momcima: “Idite vi naprijed, a ja ću za vama.” Ne reče ništa Nabalu, mužu
svome.
20 Sjedeći na magarcu, silazila je s gore, a David i njegovi ljudi dolazili su prema njoj, tako
da se ona susrete s njima.
21 David reče: “Uzalud sam čuvao sve što je taj čovjek imao u pustinji a da mu ništa ne
bješe nestalo od svega što ima, a on mi vrati zlo za dobro.
22 Bog neka najteže sudi sluzi svome Davidu ako do zore i vlagu na zidu Nabalovu
ostavim.”
23 Kad Abigajila ugleda Davida, hitro skoči s magarca i pade pred Davidom ničice te se
pokloni do zemlje.
24 Bacivši mu se pred noge reče: “Ja sam kriva, gospodaru! Dopusti da progovori sluškinja
tvoja i čuj riječi sluškinje svoje.
25 Neka ne gleda gospodar moj na toga nevaljalog čovjeka, na Nabala, jer on je kao i ime
njegovo: Nabal mu je ime i ludost je pri njemu. A ja, sluškinja tvoja, nisam vidjela momaka
koje je gospodar moj poslao.
26 Zato sad, godpodaru, kao što je istina da je živ Gospod i da je živa duša tvoja, Gospod ti
ne da da ideš na krv i zadržava ruku tvoju. Neka budu neprijatelji tvoji i svi koji traže zla
gospodaru mome kao Nabal!
27 Primi ovaj poklon što je donijela sluškinja tvoja gospodaru svome, da se da momcima
koji idu za gospodarem mojim.
28 Oprosti sluškinji svojoj krivicu, jer će Gospod utvrditi dom gospodaru mome, jer
gospodar moj vodi ratove Gospodnje, i zlo se neće nikad na tebi naći.
29 I da ustane netko da te goni i traži tvoj život, duša će gospodara moga biti vezana u
svežnju živih kod Gospoda, Boga tvoga, a duše će se neprijatelja tvojih baciti kao iz
praćke.
30 I kad Gospod učini gospodaru mome svako dobro koje ti je obećao i postavi te vođom
Izraela,
31 neće imati gospodar moj ni grižnju savjesti ni muke u srcu što je nizašto prolio krv i što
se sam osvetio.
31 A kad učini Gospod dobro gospodaru mome, spomeni se sluškinje svoje.”
32 David reče Abigajili: “Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, koji te danas posla
meni ususret!
33 Neka je blagoslovljen razum tvoj, i ti budi blagoslovljena, koja me odvrati danas da
idem na krv i koja si zadržala ruku moju.
34 Ali je živ Gospod, Bog Izraelov, koji mi ne dade da ti učinim zlo! Da nisi pohitala da mi
iziđeš ususret, ne bi ostala Nabalu ni vlaga na zidu.”
35 I David primi iz ruke Abigajiline ono što mu bješe donijela, pa joj reče: “Idi s mirom
kući svojoj; eto, poslušah te i pogledah na tebe.”
36 Abigajila se vrati k Nabalu. A on je držao u kući svojoj gozbu, kao kraljevsku gozbu;
bješe vesela srca, a i potpuno pijan. Ona mu ne reče ništa do jutra.
37 Ali ujutro, kad se Nabal otrijezni, kaza mu žena sve što je bilo. Srce njegovo dobi napad,
i on posta kao kamen.
38 Desetak dana nakon toga udari Gospod Nabala, i on umre.
39 Kad David ču da je Nabal umro, reče: “Neka je blagoslovljen Gospod koji obrani pravdu
moju od nevaljalosti što mi učini Nabal i zadrža slugu svoga od zla! Obrati Gospod Nabalu
zloću njegovu na njegovu glavu.”
40 David poruči Abigajili da će je uzeti za ženu. Sluge Davidove dođoše k Abigajili na
Karmel i rekoše joj: “David nas posla k tebi da te uzme za ženu.”
41 Ona usta, pokloni se do zemlje i reče: “Evo sluškinje tvoje da služi i da pere noge
slugama gospodara svoga.”
42 I Abigajila odmah sjede na magarca, pa praćena od pet djevojaka otiđe za glasnicima
Davidovim i posta mu žena.
43 David bješe uzeo i Ahinoamu iz Jizreela, i obje mu bijahu žene.
44 Šaul je dao svoju kćer Mikalu, ženu Davidovu, Paltiju, sinu Lajiševu, iz Galima.
LB) Prva Samuelova glava 26
1 Zifejci dođoše k Šaulu u Gibeu i rekoše: “Ne krije li se David na brdu Hakili prema
pustinji?”
2 Šaul se podiže i siđe u pustinju Zif s tri tisuće izabranih ljudi iz Izraela da traži Davida u
Zifskoj pustinji.
3 Šaul se utabori na brdu Hakili, prema pustinji kraj puta, a David osta u pustinji, pa
saznavši da Šaul ide za njim u pustinju,
4 posla uhode i od njih sazna da je Šaul došao.
5 Tad se David podiže i dođe na mjesto gdje Šaul bijaše s vojskom. Vidje mjesto gdje
ležahu Šaul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda. Šaul je ležao usred tabora, a narod bješe
ulogoren oko njega.
6 David progovori i reče Ahibeleku, Hetitu, i Abišaju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu: “Tko
će sići sa mnom k Šaulu u tabor?” A Abišaj odgovori: “Ja ću sići s tobom.”
7 David i Abišaj dođoše noću k narodu. I gle, Šaul ležaše i spavaše usred tabora, a koplje
njegovo bješe pobodeno u zemlju blizu uzglavlja. Abner i narod ležahu oko njega.
8 Abišaj reče Davidu: “Danas ti predaje Bog neprijatelja tvoga u ruke. Pusti, molim te, da
udarim na njega kopljem svojim i da ga jednim udarcem pribodem za zemlju, da se više ne
navraćam na njega.”
9 David reče Abišaju: “Nemoj ga ubiti, jer tko bi nekažnjeno podigao ruku svoju na
pomazanika Gospodnjeg?”
10 I David reče: “Živ je Gospod! Gospod sam može udariti na njega, bilo da mu dođe dan
njegov da umre, ili da iziđe na bojno polje i pogine.
11 Ne dao mi Bog da dignem ruku na pomazanika Gospodnjega! Nego uzmi ti samo to
koplje koje mu je blizu uzglavlja i vrč za vodu, pa da idemo.”
12 David uze koplje i vrč za vodu koji bijahu blizu Šaulova uzglavlja i ode. Nitko ih nije
vidio niti se ičega sjetio, niti se tko probudio, jer su svi spavali tvrdim snom od Gospoda.
13 David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh brda daleko od tabora.
14 Zaviče narodu i Abneru, sinu Nerovu: “Što se ne odazivaš, Abnere?” Abner se odazva i
reče: “Koji si ti koji vičeš prema kralju?”
15 David reče Abneru: “Nisi li ti junak, tko ti je ravan u Izraelu? Zašto nisi čuvao kralja,
gospodara svoga? Jer je išao jedan iz naroda da ubije gospodara tvoga.
16 Nisi dobro radio. Živ je Gospod! Zaslužili ste smrt što niste čuvali gospodara svoga,
pomazanika Gospodnjega. Evo, gledaj gdje je koplje kraljevo i vrč za vodu koji bijahu do
njegove glave.”
17 Šaul prepozna Davidov glas i reče: “Je li to tvoj glas, sine Davide?” David mu odgovori:
“Moj je glas, kralju, gospodaru moj!”
18 I reče: “Zašto gospodar moj goni služitelja svoga? Jer što sam ja učinio i koja je moja
krivica?
19 Zato sad, kralju, gospodaru moj, udostoji se poslušati riječi sluge svoga. Ako te Gospod
draži na mene, neka mu je ugodan prinos tvoj. Ako su to sinovi čovječji, prokleti da su
pred Gospodom, jer me tjeraju danas da se odreknem baštine Gospodnje i g
20 Ah, da ne padne krv moja na zemlju daleko od lica Gospodnjega! Jer kralj Izraelov iziđe
da traži buhu jednu, kao da goni jarebicu u planini!”
21 Šaul reče: “Zgriješio sam. Vrati se, sine Davide, neću ti odsad činiti zla jer si mi danas
poštedio život. Ludo sam radio i veliku sam pogrešku učinio.”
22 David odgovori: “Evo koplja kraljeva; neka dođe koji od momaka i neka ga uzme.
23 Gospod će platiti svakome po pravdi njegovoj i po vjernosti njegovoj; jer te Gospod
bješe predao danas u moje ruke, ali ja ne htjedoh dignuti ruku svoju na pomazanika
Gospodnjeg.
24 Zato evo, kako je danas meni drag bio život tvoj, tako će biti drag moj život pred
Gospodom, i on će me iz svake nevolje izbaviti.”
25 Šaul reče Davidu: “Da si blagoslovljen, sine moj Davide! Uspjet ćeš u pothvatima
svojim.” David ode svojim putem, a Šaul se vrati u svoje mjesto.
LB) Prva Samuelova glava 27
1 David reče u srcu svome: “Poginut ću jednog dana od ruke Šaulove. Nema ništa bolje za
me nego da pobjegnem u zemlju filistejsku, pa da me se Šaul okani i ne traži me više po
svim krajevima Izraelovim. Tako ću se izbaviti od njegove ruke.”
2 I David usta i ode sa šest stotina ljudi koji bijahu s njim Akišu, sinu Maokovu, kralju
gatskom.
3 David i njegovi ljudi ostadoše kod Akiša u Gatu; svaki je došao sa svojom porodicom, a
David sa svoje dvije žene - Ahinoamom iz Jizreela i Abigajilom iz Karmela, ženom
Nabalovom.
4 Kad javiše Šaulu da je David pobjegao u Gat, on presta da ga traži.
5 David reče Akišu: “Ako sam našao milost u očima tvojim, neka mi dadu jedno mjesto u
kojem gradu ove zemlje da sjedim u njemu, jer zašto da sjedi sluga tvoj s tobom u
kraljevskome gradu?”
6 I toga istog dana Akiš mu dade Siklag. Zato Siklag pripada kraljevima Judinim do
današnjega dana.
7 David osta u zemlji filistejskoj godinu dana i četiri mjeseca.
8 David je izlazio sa svojim ljudima i udarao na Gešurce, na Girzijce i na Amalečane, jer su
ti narodi živjeli od starine u onoj zemlji od Šura pa do zelje egipatske.
9 David je pustošio tu zemlju, ne ostavljajući na životu ni čovjeka ni žene, otimao je ovce,
volove, magarce, deve i ruho, pa se vraćao Akišu.
10 Akiš govoraše: “Gdje ste danas udarali?” A David odgovaraše: “Na južnu stranu Judinu,
na južnu stranu jerahmealsku i na južnu stranu kenijsku.”
11 David ne ostavljaše na životu ni čovjeka ni žene da ih dovede u Gat; jer mišljaše: “Oni bi
mogli govoriti protiv nas i kazati: ‘Tako je učinio David.’” I tako on učini za sve vrijeme
dokle osta u zemlji filistejskoj.
12 Akiš je imao povjerenja u Davida i govorio: “David se omrazio svome narodu, Izraelu, i
bit će mi uvijek sluga.”
LB) Prva Samuelova glava 28
1 U to vrijeme skupiše Filistejci vojsku za rat protiv Izraela. Akiš reče Davidu: “Znaj da ćeš
ići sa mnom na vojsku, ti i tvoji ljudi.”
2 David reče Akišu: “Sad ćeš vidjeti što će sluga tvoj učiniti.” I Akiš reče Davidu: “Dat ću ti
da budeš zauvijek moj tjelohranitelj.”
3 Samuel bijaše umro, i cijeli ga je Izrael oplakao i sahranio u Rami, u njegovu gradu. Šaul
bješe istrijebio iz zemlje one koji zazivahu mrtve i proriču budućnost.
4 Filistejci se skupiše i utaboriše u Šunemu. Šaul skupi sve Izraelce, i oni se utaboriše u
Gilboi.
5 Gledajući vojsku filistejsku, Šaula obuze strah i srce mu jako uzdrhta.
6 Šaul upita Gospoda, ali mu Gospod ne odgovori ni u snu, ni preko Urima, ni preko
proroka.
7 I Šaul reče slugama svojim: “Tražite mi ženu koja zaziva mrtve da odem k njoj i upitam
je.” Sluge mu rekoše: “Eno, u En Doru ima jedna žena koja zaziva mrtve.”
8 Šaul se preruši, obuče druge haljine i ode s dva čovjeka. Stigoše k toj ženi noću. Šaul joj
reče: “Kaži mi budućnost zazivajući nekog mrtvog i dozovi mi onoga koga ti ja kažem.”
9 Žena mu odgovori: “Gle, ti znaš što je učinio Šaul i kako je istrijebio iz zemlje one koji
zazivaju mrtve i proriču budućnost. Što, dakle, mećeš zamku životu mome da me ubiješ?”
10 Šaul joj se zakle Gospodom govoreći: “Živ je Gospod! Neće ti biti ništa.”
11 Reče žena: “Koga da ti zazivam?” A on odgovori: “Zazovi mi Samuela.”
12 Kad žena vidje Samuela, povika jakim glasom: “Zašto si me prevario? Ti si Šaul!”
13 Kralj joj reče: “Ne boj se; nego, što vidiš?” Žena reče Šaulu: “Vidim jednog boga koji
izlazi iz zemnlje.”
14 On joj reče: “Kako izgleda?” Ona odgovori: “Star je i ogrnut plaštem.” Šaul shvati da je
to Samuel, pade licem do zemlje i pokloni se.
15 Samuel reče Šaulu: “Zašto si me uznemirio i zazvao?” Šaul odgovori: “U velikoj sam
tjeskobi. Filistejci vode rat protiv mene, a Bog je odstupio od mene i ne odgovara mi više
ni preko proroka, ni u snu. Zato sam te zazvao da mi kažeš što da činim.
16 Samuel reče: “Pa što mene pitaš kad je Gospod odstuio od tebe i postao ti neprijatelj?
17 Gospod je učinio kao što sam ti ja bio u njegovo ime javio; jer je Gospod istrgao
kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga drugome, Davidu.
18 Ti nisi poslušao glas Gospodnji, niti si učinio da Amalek osjeti žestinu gnjeva njegova.
19 Zato ti danas Gospod to čini. Gospod će predati i Izraela s tobom u ruke Filistejcima, te
ćeš sutra ti i sinovi tvoji kod mene biti, a tabor izraelski predat će Gospod u ruke
Filistejcima.”
20 Šaul se odjednom sruši na zemlju koliko je dug, jer se silno uplašio Samuelovih riječi, a
nije imano ni snage, jer nije bio jeo cijeli dan i noć.
21 Žena se približi Šaulu, pa videći ga uplašena, reče mu: “Evo, sluškinja je tvoja poslušala
glas tvoj. Ja sam život svoj izložila da poslušam riječi koje si mi kazao.
2lušaj sad i ti glas sluškinje svoje i dopusti da te ponudim komadom kruha da jedeš i da se
okrijepiš za put.”
23 Ali on odbi i reče: “Neću jesti.” Sluge njegove i žena nagovoriše ga, i on prista na
njihove molbe. Usta sa zemlje i sjede na postelju.
24 Žena je imala kod kuće ugojeno tele, koje brže zakla. Uze brašna te ispeče beskvasne
kruhove.
25 Zatim postavi Šaulu i slugama njegovim, i oni jedoše. Poslije ustadoše i krenuše one iste
noći.
LB) Prva Samuelova glava 29
1 Filistejci skupiše svu svoju vojsku kod Afeka, a Izrael se utabori kod izvora u Jizreelu.
2 Knezovi filistejski krenuše sa svojim stotinama i tisućama, a David i njegovi ljudi bijahu
u pozadini s Akišem.
3 Knezovi filistejski rekoše: “Što rade ovdje ti Hebreji?” - Akiš odgovori knezovima
filistejskim: “Nije li to David, sluga Šaula, kralja izraelskoga? On je odavno sa mnom, i ja
nemam ni najmanju stvar da mu predbacim otkako je dobjegao pa do ovoga dana
4 Ali se knezovi filistejski rasrdiše na Akiša i rekoše mu: “Pošalji natrag toga čovjeka, neka
se vrati u mjesto koje si mu ti odredio; neka ne ide s nama na bojno polje, neka nam ne
bude neprijatelj u boju. I čime bi on mogao opet zadobiti milost gos
5 Nije li ovo onaj David o kome se pjevalo plešući: Pobi Šaul svoju tisuću, a David svojih
deset tisuća?’”
6 Akiš pozva Davida i reče mu: “Živ je Gospod! Ti si pošten čovjek, i milo mi je da ideš sa
mnom na bojno polje, jer ne nađoh nikakva zla na tebi od dolaska tvoga k meni do ovoga
dana; ali nisi po volji knezovima.
7 Vrati se, dakle, i idi s mirom, da ne učiniš što ne bi bilo milo u očima knezova
filistejskih.”
8 David reče Akišu: “Ali što sam učinio, što si našao na sluzi svome otkako sam kod tebe
do ovoga dana, da ne idem da se borim s neprijateljima kralja, gospodara svoga?”
9 Akiš odgovori Davidu: “Znam, jer si mi doista mio kao anđeo Božji, ali knezovi filistejski
govore: ‘Neka ne ide s nama u boj.’
10 Zato ustani rano sa slugama gospodara svoga koji su došli s tobom; ustanite rano i idite
čim svane.”
11 David i njegovi ljudi uraniše da rano krenu i vrate se u zemlju filistejsku. A Filistejci
krenuše u Jizreel.
LB) Prva Samuelova glava 30
1 Kad David dođe u treći dan sa svojim ljudima u Siklag, Amalečani bijahu udarili na južni
kraj i na Siklag. Oni su razvalili i zapalili Siklag,
2 zarobili žene i sve one koje bijahu ondje, male i velike. Nikoga nisu ubili, nego su sve
opljačkali i otišli dalje svojim putem.
3 David i njegovi ljudi dođoše u grad, i gle, grad bijaše spaljen, a njihove žene, sinovi i
kćeri bijahu zarobljeni.
4 David i narod koji bijaše s njim podigoše svoj glas i plakaše dok su imali snage.
5 I obje žene Davidove bijahu odvedene s robljem - Ahinoama iz Jizreela i Abigajila iz
Karmela, žena Nabalova.
6 David je bio na velikoj muci, jer je narod govorio da ga kamenuju; jer oni su žalili u duši
za sinovima svojim i za kćerima svojim. Ali se David ohrabri oslonivši se na Gospoda, Boga
svoga.
7 I on reče svećeniku Ebjataru, sinu Ahimelekovu: “Donesi mi oplećak!” Ebjatar donese
Davidu oplećak.
8 David upita Gospoda govoreći: “Hoću li potjerati tu četu? Hoću li je stići?” Gospod mu
odgovori: “Potjeraj, jer ćeš je stići i izbaviti.”
9 I David krenu sa šest stotina ljudi koji bijahu s njim. Oni dođoše do potoka Besora, gdje
stadoše oni koji bijahu sustali.
10 David je sa četiri stotine ljudi potjerao dalje, a dvjesta ljudi koji su sustali i nisu mogli
prijeći preko potoka Besora ostali su.
11 Nađoše u polju jednog Egipćanina i dovedoše ga k Davidu. Dadoše mu kruha da jede i
vodu da pije,
12 te grudu smokava i dva grozda suhog grožđa. Pošto je pojeo, povrati mu se snaga, jer
tri dana i tri noći nije ništa jeo niti pio vode.
13 David mu reče: “Čiji si ti i odakle si?” On odgovori: “Ja sam Egipćanin, sluga jednog
Amalečanina; ima već tri dana što me gospodar napustio jer sam bio bolestan.
14 Udarili smo na južni kraj keretejski na zemlju Judinu i na južni kraj Kalebov te zapalili
Siklag.”
15 David mu reče: “Hoćeš li me odvesti toj četi?” A on odgovori: “Zakuni se Bogom da me
nećeš ubiti niti izručiti mome gospodaru, pa ću te odvesti k toj četi.”
16 I tako ga odvede. Amalečani su se raširili po svoj onoj zemlji, jedući, pijući i veseleći se
velikim plijenom koji zaplijeniše iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine.
17 David ih je tukao od večeri do večeri drugoga dana, i nitko ne uteče, osim četiri stotine
mladića, koji sjedoše na deve i pobjegoše.
18 David izbavi sve što su odnijeli Amalečani, a izbavi i obje žene svoje.
19 Nitko nije manjkao, ni mali ni veliki, ni sinovi ni kćeri, niti je manjkalo što od plijena i
od svega što im bijahu oteli. Sve povrati David.
20 David uze i svu krupnu i sitnu stoku, a oni koji su gonili tu stoku govorahu: “Ovo je
plijen Davidov.”
21 David stiže do onih dvjesta ljudi koji bijahu sustali i nisu mogli ići za njim, a koje on
ostavi na potoku Besoru. Oni iziđoše ususret Davidu i narodu koji bijaše s njim. David
pristupi k njima i upita ih za zdravlje.
22 Tada progovoriše svi zli i nevaljali ljudi između onih koji su išli s Davidom i rekoše:
“Budući da nisu išli s nama, nećemo im dati ništa od plijena što ga izbavismo, nego svaki
neka uzme ženu svoju i sinove svoje, pa neka idu.”
23 Ali David reče: “Ne činite tako, braćo moja, s onim što nam je dao Gospod, jer nas je on
sačuvao i dao nam u ruke četu koja je išla protiv nas.
24 I tko bi vas poslušao u tome? Jer kakav je dio onome koji ide u boj, tako je i onome koji
ostaje kod prtljage. Zajedno treba podijeliti.”
25 Tako bi od toga dana unaprijed, i to posta zakon i običaj u Izraelu do danas.
26 Kad se David vratio u Siklag, poslao je od plijena starješinama Judinim, prijateljima
svojim, poručujući im: “Evo vam dara od plijena neprijatelja Gospodnjih!” On posla
darove i onima u Betelu,
27 i onima u Ramotu južnom, i onima u Jatiru,
28 i onima u Aroeru, i onima u Sifmotu, i onima u Eštemoi,
29 i onima u Karmelu, i onima u gradovima jerahmeelskim, i onima u gradovima
kenijskim,
30 i onima u Hormi, i onima u Bor Ašanu, i onima u Ataku,
31 i onima u Hebronu, i po svim mjestima u koja je David dolazio sa svojim ljudima.
LB) Prva Samuelova glava 31
1 Filistejci se pobiše s Izraelcima, i Izraelci pobjegoše ispred Filistejaca i padoše mrtvi na
gori Gilboi.
2 Filistejci su gonili Šaula i sinove njegove, te ubiše Jonatana, Abinadaba i Malki-Šuu,
sinove Šaulove.
3 Boj je bio najžešći oko Šaula. Stigoše ga strijelci i teško ga raniše.
4 Šaul reče tada momku koji mu je nosio oružje: “Izvadi mač svoj i probodi me, da ne dođu
neobrezani i probodu me i narugaju mi se.” Ali momak koji mu je nosio oružje ne htjede
to učiniti jer se bojao. Tada Šaul uze svoj mač i baci se na nj.
5 Kada je njegov štitonoša vidio da je Šaul mrtav, baci se i on na svoj mač i umre s njim.
6 Tako pogiboše onoga dana Šaul i tri njegova sina, Šaulov štitonoša i svi njegovi ljudi
zajedno.
7 Izraelci koji bijahu s ove strane doline i s ove strane Jordana kad vidješe da su Izraelci
pobijedili, a da su poginuli Šaul i njegovi sinovi, ostaviše gradove i pobjegoše. U njih
potom uđoše Filistejci.
8 Sutradan Filistejci dođoše da opljačkaju mrtve, pa nađoše Šaula i tri njegova sina koji
bijahu pali na gori Gilboi.
9 Oni odsjekoše Šaulu glavu i skidoše s njega oružje, zatim poslaše vijesti o tome u zemlju
filistejsku da objave u svim hramovima idola njihovih i u narodu.
10 Ostaviše Šaulovo oružje u kući Aštartinoj, a njegovo tijelo objesiše na zid Bet Šana.
11 Kad su stanovnici Jabeša Gileadova čuli što su učinili Filistejci od Šaula,
12 podigoše se svi hrabri ljudi, pa idući svu noć skidoše tijelo Šaulovo i tjelesa njegovih
sinova sa zida u Bet Šanu. Vratiše se u Jabeš, i ondje ih spališe.
13 Uzeše njihove kosti i pokopaše ih pod drvetom u Jabešu. I postiše sedam dana.
DRUGA KNJIGA SAMUELOVA
LB) Druga Samuelova glava 1
1 Po smrti Šaulovoj, David koji bijaše potukao Amalečane već se dva dana nalazio u
Siklagu.
2 Trećega dana dođe jedan čovjek iz Šaulove vojske, razdrtih haljina i glave posute
prahom. Kad dođe pred Davida, pade na zemlju i pokloni se.
3 David mu reče: “Odakle ideš?” A on mu odgovori: “Pobjegao sam iz tabora izraelskoga.”
4 David mu reče: “Što se dogodilo? Kaži mi!” A on odgovori: “Narod pobježe s bojnoga
polja i mnogo ljudi pade i pogibe. Pogibe i Šaul i sin njegov Jonatan.”
5 David reče momku koji mu je donio te vijesti: “Kako znaš da je poginuo Šaul i sin mu
Jonatan?”
6 A momak koji mu je donio te vijesti reče: “Bijah na gori Gilboi, a Šaul se nasloni na svoje
koplje. Kola i konjanici umalo ga nisu stigli.
7 Obazrevši se, ugleda me pa mi viknu. Ja rekoh: ‘Evo me!’
8 A on mi reče: ‘Tko si?’ Ja mu odgovorih: ‘Amalečanin sam.’
9 A on reče: ‘Pristupi k meni i ubij me, jer me obuzeše muke, a još je života u meni.’
10 Ja pristupih k njemu i ubih ga, jer sam znao da neće nadživjeti svoj poraz. Uzeh vijenac
kraljevski koji je imao na glavi i narukvicu koju je imao na ruci, i evo ih predajem
gospodaru svome.”
11 David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a to učiniše i ljudi koji bijahu s njim.
12 Kukaše, plakaše i postiše do večeri za Šaulom i za Jonatanom, sinom njegovim, za
narodom Gospodnjim i za domom Izraelovim što izginu od mača.
13 David reče glasonoši: “Odakle si?” A on odgovori: “Ja sam sin jednoga stranca, jednog
Amalečanina.”
14 David mu reče: “Kako te nije bilo strah podići ruku svoju na pomazanika Gospodnjega i
ubiti ga?”
15 I David dozva jednoga od svojih momaka i reče mu: “Hodi ovamo i ubij ga!” I on udari
Amalečanina koji umre.
16 A David mu reče: “Krv tvoja neka na tvoju glavu padne, jer tvoja usta svjedočiše protiv
tebe kad si rekao: ‘Ja sam ubio pomazanika Gospodnjega!’”
17 Evo tužne pjesme koju je David pjevao za Šaulom i za Jonatanom, sinom njegovim,
18 i za koju naredi da je nauče sinovi Judini. To je ‘Pjesma o luku”. Zapisana je u Knjizi
Pravednikovoj.
19 “Cvijet Izraelov na bregovima tvojim pogibe! Kako padoše junaci?
20 Ne kazujte to u Gatu, ne razglašujte po ulicama aškelonskim, da se ne vesele kćeri
filistejske, da ne zaigraju kćeri neobrezanih.
21 Gilbojske gore! Ne bilo kod vas ni rose ni kiše, niti rodnih njiva koje bi prvine svoje
Bogu u prinos dale! Jer su kod vas bačeni štitovi junački - štit Šaulov -, i ulje ih više ne
pomaza.
22 Niti je ikada luk Jonatanov slagao, niti se mač Šaulov vraćao bez krvi i masti po izbor
junaka!
23 Šaul i Jonatan, mili i dragi za života svoga ni u smrti se ne rastaviše. Lakši od orlova
bijahu, silniji od lavova bijahu!
24 Kćeri Izraelove, plačite za Šaulom koji vas je sjajno u grimiz oblačio i haljine vaše
zlatom vam kitio.
25 Kako padoše junaci usred boja! Kako Jonatan na bregovima tvojim pogibe!
26 Žao mi te, brate Jonatane, vrlo si mi mio bio. Divna bješe ljubav tvoja, silnija no ljubav
ženska!
27 Kako padoše junaci i propade njihovo oružje!”
LB) Druga Samuelova glava 2
1 Poslije toga David upita Gospoda govoreći: “Hoću li otići u koji grad Judin?” Gospod mu
odgovori: “Otiđi.” David reče: “U koji da odem?” A Gospod odgovori: “U Hebron.”
2 David ode onamo sa svoje dvije žene - Ahinoamom iz Jizreela i Abigajilom iz Karmela,
ženom Nabalovom.
3 David odvede i ljude koji bijahu s njim s porodicama njihovim, i oni se nastaniše po
gradovima hebronskim.
4 Dođoše ljudi od Jude i pomazaše ondje Davida za kralja nad domom Judinim. Javiše
Davidu da su ljudi iz Jabeša u Gileadu pokopali Šaula.
5 David posla glasnike ljudima u Jabešu Gileadovu i poruči im: “Da ste blagoslovljeni od
Gospoda što iskazaste tu milost gospodaru svome Šaulu i pokopaste ga.
6 Zato neka Gospod iskaže i vama milost i vjernost! A i ja ću vam učiniti dobro zato što ste
tako radili.
7 Neka se ukrijepe ruke vaše i budite hrabri; jer je Šaul, gospodar vaš, umro, a dom Judin
pomaza mene za svoga kralja.”
8 Međutim Abner, sin Nerov, vojvoda Šaulov, uze Išbaala, sina Šaulova, i odvede ga u
Mahanajim.
9 On ga zakralji nad Gileadom, nad Ašurom, nad Jizreelom, nad Efrajimom, nad
Benjaminom, nad svim Izraelom.
10 Išbaal je imao četrdeset godina kad je postao kralj nad Izraelom; kraljevao je dvije
godine.
11 Samo dom Judin držao se Davida. David je kraljevao u Hebronu sedam godina i šest
mjeseci.
12 Abner, sin Nerov, i ljudi Išbaala, sina Šaulova, iziđoše iz Mahanajima prema Gibeonu.
13 Joab, sin Sarvijin, i Davidovi ljudi iziđoše i sretoše se s njima kod Gibeonskog jezera.
Stadoše jedan s jedne strane vode, a drugi s druge.
14 Abner reče Joabu: “Neka ustanu ovi mladići i neka se bore pred nama!” Joab odgovori:
“Neka ustanu.”
15 Oni ustadoše i pristupiše u jednakom broju: dvanaest od Benjamina za Išbaala, sina
Šaulova, i dvanaest između ljudi Davidovih.
16 Svaki uhvati svog protivnika za glavu i utisnu mu mač u bok, te popadoše svi zajedno.
Zato se ono mjesto, koje leži kod Gibeona, prozvalo Helkat Hasurim.
17 Toga dana vodio se žestok boj, u kojem su Davidovi ljudi potukli Abnera i Izraelce.
18 Ondje bijahu tri sina Sarvjina: Joab, Abišaj i Asahel. Asahel je imao lake noge kao srna u
polju.
19 On potjera Abnera ne skrećući ni desno ni lijevo.
20 Abner se obazre i reče: “Jesi li to ti, Asahele?” A on odgovori: “Ja sam.”
21 Abner mu reče: “Skreni desno ili lijevo; uhvati jednog od ovih mladića i uzmi mu
odoru.” Ali Asahel nije htio skrenuti od njega.
22 Abner reče Asahelu: “Odstupi od mene! Zašto da te sastavim sa zemljom? Kako bih
poslije smio pogledati u Joaba, brata tvoga?”
23 Ali on ne htjede odstupiti, i Abner ga udari donjim krajem svoga koplja u trbuh; koplje
iziđe na drugu stranu. On pade i umre na mjestu. Svi oni koji su dolazili na mjesto gdje je
pao i poginuo Asahel zaustavljali bi se.
24 Joab i Abišaj potjerahu Abnera, i sunce zađe kad dođoše do brda Ame prema Gijahu, na
putu u Gibeonsku pustinju.
25 Sinovi Benjaminovi skupiše se za Abnerom i stvoriše četu te stadoše na vrh jednoga
brda.
26 Abner viknu Joabu i reče: “Hoće li mač dovijeka proždirati? Ne znaš da će naposljetku
nastati čemer? Dokle ćeš čekati da kažeš narodu da više ne goni braću svoju?”
27 Joab reče: “Živ je Bog! Da nisi progovorio, narod ne bi do jutra prestao goniti braću
svoju.”
28 I Joab zatrubi u trubu, pa cio narod stade. Nisu više gonili Izraela, prestade boj.
29 Abner i njegovi ljudi išli su cijelu onu noć preko polja; prijeđoše preko Jordana,
prođoše sav Bitron i dođoše u Mahanajim.
30 Jaob se vrati od potjere za Abnerom i skupi sav narod. Nedostajalo je devetnaest ljudi i
Asahel.
31 Ali Davidovi ljudi pobili su tri stotine i šezdeset između Benjaminovih i Abnerovih
ljudi.
32 Uzeše Asahela i pokopaše ga u grob oca njegova u Betlehemu. Joab i njegovi ljudi išli su
svu noć i osvanuli u Hebronu.
LB) Druga Samuelova glava 3
1 Rat između doma Šaulova i doma Davidova trajao je dugo. David je sve više jačao, a dom
Šaulov postajao je sve slabiji.
2 Davidu se rodiše sinovi u Hebronu. Prvorođenac mu je bio Amnon, od Ahinoame
Jizreelke.
3 Drugi je bio Kileab, od Abigajile, žene Nabala Karmelca; treći Abšalom, sin Maake, kćeri
gešurskoga kralja Tolmaja;
4 četvrti Adonija, sin Hagitin; peti Šefatja sin Abitalin;
5 i šesti Jitream, od Egle, Davidove žene. To su oni koji se rodiše Davidu u Hebronu.
6 U vrijeme rata između doma Šaulova i doma Davidova Abner je branio dom Šaulov.
7 Šaul je imao inoču Rispu, kćer Ajinu. Išbaal reče Abneru: “Zašto si išao inoči oca moga?”
8 Abner se jako naljuti na Išbaalove riječi i odgovori: “Jesam li ja pasja glava u Judi? Ja
dajem danas dokaza odanosti domu Šaula, oca tvoga, i braći njegovoj i prijateljima
njegovim, i ne predah te u ruke Davidove, a ti mi danas predbacuješ zbog te
9 Neka Bog najteže kazni Abnera ako ne učinim Davidu kako se Gospod zakleo Davidu
10 da će ovo kraljevstvo prijeći od doma Šaulova na dom njegov i da će se kraljevstvo
Davidovo utvrditi nad Izraelom i nad Judom od Dana pa do Beer Šebe.”
11 Išbaal ne odgovori Abneru jer ga se bojao.
12 Abner posla glasnike Davidu i poruči: “Čija je zemlja? Učini savez sa mnom, i ruka će ti
moja pomoći da se sav Izrael obrati k tebi.”
13 On odgovori: “Dobro! Ja ću učiniti savez s tobom, ali ti jedno ištem, a to je da ne vidiš
moga lica ako mi ne dovedeš Mikalu, kćer Šaulovu, kad dođeš k meni.”
14 I David posla glasnike Išbaalu, sinu Šaulovu, i poruči mu: “Daj mi ženu moju Mikalu,
koju isprosih za sto obrezaka filistejskih.”
15 Išbaal posla da je uzmu od muža njezina Paltiela, sina Lajiševa.
16 I muž njezin pođe za njom plačući do Bahurima. Tada mu Abner reče: “Idi, vrati se
kući!” I on se vrati.
17 Abner govori starješinama izraelskim i reče im: “Prije ste tražili da vam David bude
kralj.
18 Utvrdite ga sad, jer je Gospod za njega kazao: ‘Preko Davida, sluge svoga, izbavit ću
narod svoj Izraela iz ruku filistejskih i iz ruku svih neprijatelja njegovih.’”
19 Abner govori i sinovima Benjaminovim. Zatim ode u Hebron da saopći Davidu što je
odlučio Izrael i sav dom Benjaminov.
20 On dođe k Davidu u Hebron s dvadeset ljudi; i David priredi gozbu Abneru i ljudima koji
su bili s njim.
21 Abner reče Davidu: “Ustat ću da skupim sav narod Izraelov kralju, gospodaru svome.
Oni će s tobom učiniti savez, i ti ćeš po svojoj želji kraljevati.” David otpusti Abnera, i on
pođe s mirom.
22 Ali gle, Joab i ljudi Davidovi vraćahu se iz nekog okršaja i tjerahu sa sobom veliki plijen.
Abner više nije bio kod Davida u Hebronu, jer ga je David otpustio, te je otišao s mirom.
23 Kad Joab i sva vojska njegova dođoše onamo, rekoše Joabu: “Abner, sin Nerov, dolazio
je kralju, koji ga otpusti, i on ode s mirom.”
24 Joab ode kralju i reče: “Što si učinio? Gle, Abner je dolazio k tebi. Zašto si ga pustio da
ode?
25 Ti znaš Abnera, sina Nerova! Dolazio ti je da te prevari, da promatra tvoje korake i da
sazna što radiš.”
26 I Joab ode od Davida i posla ljude za Abnerom da ga vrate od studenca Sire. David o
tome nije ništa znao.
27 Kad se Abner vratio u Hebron, Joab ga pozva na stranu kod vrata kao da hoće govoriti s
njim nasamo; ondje ga udari u trbuh i ubi ga, osvećujući krv Asahela, brata svoga.
28 David sazna poslije za to i reče: “Ja sam zauvijek nevin u krvi Abnera, sina Nerova, a
isto tako i kraljevstvo moje.
29 Neka padne ta krv na glavu Joabovu i na sav dom oca njegova te neka dom Joabov ne
bude nikada bez nekoga bolnog od gnojenja, ili od gube, ili koji ide o štapu, ili koji padne
od mača, ili koji nema kruha.”
30 Tako Joab i Abišaj, brat njegov, ubiše Abnera zato što on ubi Asahela, brata njihova, u
Gibeonu, u boju.
31 David reče Joabu i svemu narodu koji je bio s njim: “Razderite haljine svoje i pripašite
kostrijet, pa plačite za Abnerom!” I kralj David pođe za nosilima.
32 Kad pokopaše Abnera u Hebronu, kralj podiže svoj glas i zaplaka na grobu Abnerovu.
Plakao je i sav narod.
33 Kralj ispjeva tužaljku za Abnerom i reče: Zar morade Abner kao zločinac umrijeti?
34 Niti su ti ruke niti noge okovane bile! A pao si kao što se od zlikovaca pada.”
35 I cijeli je narod plakao opet za Abnerom. Sav narod priđe k Davidu da mu ponudi da
nešto jede dok je još dan; ali se David zakle i reče: “Bog neka me najteže kazni ako okusim
kruha ili bilo što dok sunce ne zađe!”
36 Sav narod ču i odobri to, i bi mu milo sve što kralj učini.
37 I sav narod i sav Izrael spozna u taj dan da Abner, sin Nerov, nije bio ubijen na kraljevu
zapovijed.
38 Kralj reče slugama svojim: “Ne znate li da je vojvoda, da je veliki čovjek poginuo danas
u Izraelu?
39 Ja sam još slab, ako i jesam pomazani kralj; a ovi ljudi, sinovi Sarvijini, suviše su mi
silni. Neka Gospod plati onome koji čini zlo prema zloći njegovoj!”
LB) Druga Samuelova glava 4
1 Kad sin Šaulov ču da je Abner poginuo u Hebronu, klonuše mu ruke, i sav se Izrael
smete.
in Šaulov imao je dvojicu vojvoda četa, od kojih jednom bijaše ime Baana, a drugom
Rekab, a bijahu sinovi Rimona Beeroćanina iz plemena Benjaminova. - Jer se Beerot
smatrao da pripada Benjaminu,
3 a Beeroćani bijahu pobjegli u Gitajim, gdje su ostali do danas.
4 Jonatan, sin Šaulov, imao je sina hroma, kome bijaše pet godina kad iz Jizreela dođe glas
o smrti Šaulovoj i Jonatanovoj. Dadilja ga njegova uze i pobježe, pa kako je naglo trčala, on
pade i osta hrom. Zvao se Maribaal.
5 Sinovi Ramona Beeroćanina, Rekab i Baana, pođoše po najvećoj žezi u kuću Išbaalovu.
On se ležeći odmarao poslije podne.
6 Uđoše u kuću kao da će uzeti pšenice i probodoše ga u trbuh. Zatim Rekab i Baana, brat
njegov, pobjegoše.
7 Uđoše, dakle, u kuću dok je on ležao na postelji svojoj u spavaonici te ga probodoše,
ubiše i odsjekoše mu glavu. Uzeše njegovu glavu i hodiše cijelu onu noć preko polja.
8 Donesoše Išbaalovu glavu Davidu u Hebron i rekoše kralju: “Evo glave Išbaala, sina
Šaulova, neprijatelja tvoga, koji je vrebao život tvoj; Gospod osveti danas kralja,
gospodara moga, od Šaula i od poroda njegova.”
9 David odgovori Rekabu i Baani, bratu njegovu, sinovima Rimona Beeroćanina: “Živ je
Gospod koji me izbavi od svake opasnosti!
10 Onoga koji dođe da mi javi: ‘Gle, pogibe Šaul, i koji mišljaše da mi dobru vijest javlja, ja
uhvatih i dadoh ubiti u Siklagu, da mu dam platu za njegove glase;
11 a kad bezdušni ljudi ubiše čovjeka prava u kući njegovoj, na postelji njegovoj, neću li
iskati krv njegovu iz vaših ruku i istrijebiti vas iz zemlje?”
12 I David zapovjedi svojim ljudima da ih ubiju. Oni im odsjekoše ruke i noge i objesiše ih
kod jezera u Hebronu: a glavu Išbaalovu uzeše i pokopaše u Abnerov grob u Hebronu.
LB) Druga Samuelova glava 5
1 Sva plemena Izraelova dođoše k Davidu u Hebron i rekoše mu: “Evo, mi smo kost tvoja i
meso tvoje.
2 I prije dok je Šaul bio kralj nad nama, ti si vodio i vraćao Izraela. Gospod tebi reče: ‘Ti
ćeš spasiti narod moj Izraela i biti vođa Izraelu.’”
3 Tako dođoše sve starješine Izraelove kralju u Hebron, i kralj David sklopi s njima savez
pred Gospodom. Oni pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.
4 David je imao trideset godina kad je postao kralj, a kraljevao je četrdeset godina.
5 U Hebronu kraljevao je nad Judom sedam godina i šest mjeseci; a u Jeruzalemu kraljevao
je trideset i tri godine nad svim Izraelom i Judom.
6 Kralj krenu sa svojim ljudima u Jeruzalem na Jebusejce, koji su živjeli u onoj zemlji. Oni
rekoše Davidu: “Nećeš ući ovamo, jer će te čak i slijepi i hromi otjerati!” A to je značilo:
“Neće David ovamo ući.”
7 Ali David osvoji tvrđavu Sion. To je Davidov grad.
8 David bijaše rekao u onaj dan: “Tko potuče Jebusejce i dođe do jaza i pobije te slijepce i
te hrome, koji su neprijatelji Davidovi...” Zato se kaže: “Slijepac i hrom neće ući u hram.”
9 David osta u tvrđavi koju nazva gradom Davidovim. On podiže građevine na sve strane,
izvan i unutar Mila.
10 David postajaše sve silniji, jer Gospod, Bog nad vojskama, bijaše s njim.
11 Hiram, kralj tirski, posla Davidu glasnike s cedrovinom, tesarima i kamenorescima koji
sagradiše Davidu dom.
12 David prizna da ga je Gospod utvrdio za kralja nad Izraelom i da je uzvisio kraljevstvo
njegovo radi naroda svoga Izraela.
13 David uze još inoča i žena iz Jeruzalema pošto dođe iz Hebrona. Rodi mu se još sinova i
kćeri.
14 Evo imena onih koji mu se rodiše u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon,
15 Jibhar, Elišua, Nefeg, Jafija,
16 Elišama, Beeljada i Elifelet.
17 Filistejci, čuvši da je David pomazan za kralja nad Izraelom, iziđoše svi da ga traže.
David, čuvši to, ode u tvrđavu.
18 Filistejci dođoše i raširiše se po Refaimskoj dolini.
19 David upita Gospoda govoreći: “Hoću li izići na Filistejce? Hoćeš li mi ih predati u
ruke?” Gospod reče Davidu: “Iziđi, jer ću predati Filistejce u tvoje ruke.”
20 David dođe u Baal Perasim, gdje ih potuče. Pa reče: “Razasu Gospod neprijatelje moje
kao vodu koja se razlijeva.” Zato se ono mjesto prozva Baal Perasim.
21 Oni ostaviše ondje svoje idole, a David i ljudi njegovi ih odnesoše.
22 Filistejci se opet vratiše i raširiše po Refaimskoj dolini.
23 David upita Gospoda, a on mu reče: “Ne idi gore, nego im zađi za leđa, pa udari na njih
prema dudovima.
24 A kad čuješ da zašušti po vrhovima od dudova, onda kreni, jer je to Gospod koji ide
pred tobom da tuče vojsku filistejsku.”
25 David učini kao što mu zapovjedi Gospod i potuče Filistejce od Gibeona do Gezera.
LB) Druga Samuelova glava 6
1 David skupi opet sve izabrane ljude od Izraela, trideset tisuća ljudi.
2 On i sav narod što bijaše s njim krenu iz Baal Jude da prenese odande Kovčeg Božji, kod
koga se priziva ime Gospoda nad vojskama koji sjedi između kerubina iznad Kovčega.
3 Oni staviše Kovčeg Božji na nova kola i povezoše ga iz kuće Abinadabove na brdu. Uza i
Ahjo, sinovi Abinadabovi, upravljali su novim kolima.
4 Odvezoše, dakle, Kovčeg Božji iz kuće Abinadabove na brdu. Uza je išao kraj Kovčega
Božjega, a Ahjo pred Kovčegom.
5 David i sav dom Izraelov udarahu pred Gospodom u razne instrumente od cedrovine, u
harfe, citre, bubnjeve, udaraljke i cimbale.
6 Kad dođoše do Nakonova gumna, Uza se maši za Kovčeg Božji i prihvati ga, jer su volovi
potegli ustranu.
7 Gnjev Gospodnji raspali se na Uzu, i Bog ga udari ondje za taj grijeh; on umre ondje kod
Kovčega Božjega.
8 David se ražalosti što Gospod udari Uzu takvom kaznom. Zato se to mjesto i danas zove
Peres Uza.
9 David se uplaši od Gospoda u taj dan i reče: “Kako će doći k meni Kovčeg Gospodnji?”
10 I on ne htjede odvesti Kovčeg Gospodnji k sebi, u grad Davidov, nego učini da se odvede
u dom Obed-Edoma iz Gata.
11 Kovčeg Gospodnji osta tri mjeseca u domu Obed-Edoma iz Gata, a Gospod blagoslovi
Obed-Edoma i sav njegov dom.
12 Dođoše javiti kralju Davidu: “Gospod blagoslovi dom Obed-Edomov i sve što je njegovo
radi Kovčega Božjega.” I David krenu i učini da se Kovčeg Božiji prenese iz doma ObedEdomova u grad Davidov usred veselja.
13 Kad oni koji su nosili Kovčeg Gospodnji bijahu učinili šest koraka, prinese se na žrtvu
jedan vol i jedan debeli ovan.
14 David je igrao iz sve snage pred Gospodom, a bio je ogrnut lanenim oplećkom.
15 David i sav dom Izraelov prinesoše Kovčeg Gospodnji uz glasove veselja i uz trubljenje
truba.
16 Kad je Kovčeg Gospodnji ulazio u grad Davidov, Mikala, kći Šaulova, gledajući s prozora
vidje kralja Davida kako skače i pleše pred Gospodom i podrugnu mu se u srcu svome.
17 Kad donesoše Kovčeg Gospodnji, namjestiše ga na njegovo mjesto u šatoru koji mu
razape David. Ovaj prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalnice pred Gospodom.
18 Pošto prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalnice, blagoslovi David narod u ime Gospoda
nad vojskama.
19 Zatim razdade među sav narod, među sve mnoštvo Izraelovo, ljudima i ženama,
svakome po jedan kruh, komad mesa i kolač od grožđa. Sav narod otiđe svojoj kući.
20 David se vrati da blagoslovi svoj dom, a Mikala, kći Šaulova, iziđe mu u susret. Ona
reče: “Kako je slavan bio danas kralj Izraelov otkrivajući se pred sluškinjama slugu svojih
kao što bi se prost čovjek otkrivao!”
21 David odgovori Mikali: “Pred Gospodom koji me izabra preko oca tvoga i preko svega
doma njegovoga da me postavi za vođu naroda Gospodnjeg, Izraela, pred Gospodom sam
igrao!
22 I još ću se više poniziti i još ću manji pred sobom biti; ali ću biti u časti kod sluškinja za
koje ti govoriš.”
23 A Mikala, kći Šaulova, ne imade poroda do svoje smrti.
LB) Druga Samuelova glava 7
1 Kad se kralj nastanio u domu svome i Gospod mu dade mir oslobodivši ga od svih
neprijatelja koji bijahu oko njega,
2 reče on proroku Natanu: “Gle, ja sjedim u domu od cedrovine, a Kovčeg Gospodnji je pod
šatorom.”
3 Natan reče kralju: “Idi, čini što ti je god u srcu, jer je Gospod s tobom.”
4 One noći riječ Gospodnja reče Natanu:
5 “Idi, reci sluzi mome Davidu: ‘Ovako govori Gospod: hoćeš li mi ti načiniti dom da u
njemu prebivam?
6 Ali ja nisam prebivao u domu otkako izvedoh sinove Izraelove iz Egipta do danas: nego
sam hodio pod šatorom i pod sjenicom.
7 Kud sam god hodio sa svim sinovima Izraelovim, jesam li jednu riječ rekao kome od
sudaca Izraelovih kojima naredih da pasu narod moj Izraela, jesam li im kazao: zašto mi
ne gradite dom od cedra?’
8 A sad ovako reci sluzi mome Davidu: ‘Ovako govori Gospod nad vojskama: ja te uzeh od
tora, od ovaca, da budeš vođa narodu mome, Izraelu;
9 i bio sam s tobom kud god si hodio, istrijebih sve neprijatelje tvoje ispred tebe i učinio
sam da ime tvoje postane veliko, kao što je ime velikih ljudi na zemlji.
10 Dao sam mjesto stanovanja narodu svome, Izraelu, i posadio ga da ostane na njemu i da
se više ne zlopati, da ga više ne muče bezdušnici kao prije,
11 kao u vrijeme kad bijah postavio suce nad narodom svojim Izraelom. Dadoh ti mir,
oslobodivši te od svih neprijatelja tvojih.’ I Gospod ti javlja da će tebi Gospod dom
sagraditi.
12 Kad se navrše dani tvoji i počineš kod otaca svojih, podignut ću porod tvoj nakon tebe,
onoga koji će iz tebe izići, i utvrdit ću kraljevtvo njegovo.
13 On će sagraditi dom imenu mome, i utvrdit ću prijestolje kraljevanja njegova zauvijek.
14 Ja ću njemu otac biti, a on će meni biti sin. Ako učini što zlo, kaznit ću ga prutom
čovječjim i udarcima sinova čovječjih;
15 ali se milost moja neće ukloniti s njega, kao što sam ja uklonio sa Šaula, koga odbacih
pred tobom.
16 Dom tvoj i kraljevstvo tvoje bit će dovijeka, a prijestolje je tvoje zauvijek utvrđeno.”
17 Natan kaza Davidu sve te riječi i sve viđenje.
18 I kralj David stade pred Gospoda i reče: “Tko sam ja, Gospode, Vječni, i što je dom moj
da si me doveo do mjesta na kojem sam?
19 I to je još malo u očima tvojim, Gospode, Vječni; ti govoriš i za dom sluge svoga i za
buduća vremena. I ti se udostojiš da time čovjeka naučiš, Gospode, Vječni!
20 Što bi ti još David mogao govoriti? Ti znaš slugu svoga, Gospode, Vječni!
21 Radi riječi svoje i po srcu svome učinio si sve ove velike stvari, objavljujući ih sluzi
svome.
22 Velik li si, Gospode, Bože! Nitko nije nalik na te i nema drugog Boga osim tebe, po
svemu što čusmo ušima svojim.
23 Jer koji je narod na zemlji kao tvoj narod, kao Izrael, za koga je Bog došao da ga iskupi,
da od njega napravi svoj narod, da sebi stekne ime i da mu učini čudesna i divna djela,
tjerajući ispred naroda svoga, koji si ti izbavio iz Egipta, cijele naro
24 Ti si utvrdio sebi narod svoj Izraela da bude tvoj narod dovijeka, i ti si, Gospode, Bog
njegov.
25 I sad, Gospode, Bože, potvrdi zauvijek riječ koju si rekao za slugu svoga i za dom
njegov, i učini po riječi svojoj!
26 Neka se dovijeka veliča ime tvoje i neka se govori: ‘Gospod je nad vojskama Bog
Izraelov!’ I dom sluge tvoga Davida neka je utvrđen pred tobom!
27 Jer si se ti sam, Gospode nad vojskama, Bože Izraelov, objavio sluzi svome, govoreći:
‘Utvrdit ću tebi dom!’ Zato se sluga tvoj ohrabri da ti uputi ovu molitvu.
28 A sad Gospode, Vječni, ti si Bog i riječi su tvoje istina, i ti si tu milost javio sluzi svome.
29 Budi, dakle, voljan da blagosloviš dom sluge svoga da postoji dovijeka pred tobom! Jer
si ti, Gospode, progovorio, i tvojim će blagoslovom biti blagoslovljen dom sluge tvoga
dovijeka.”
LB) Druga Samuelova glava 8
1 Poslije toga David potuče Filistejce i pokori ih te ote iz filistejskih ruku uzde njihove
prijestolnice.
2 On potuče i Moapce i izmjeri ih užetom, povalivši ih na zemlju; i izmjeri ih, dva užeta da
se pogube, a jedno uže da se ostave na životu. Moapci postadoše sluge Davidove i plaćahu
mu danak.
3 David potuče i Hadadezera, sina Rehoba, kralja sopskoga, kad iziđe da povrati vlast
svoju nad rijekom Eufratom.
4 David mu zarobi tisuću i sedam stotina konjanika i dvadeset tisuća pješaka. On podreza
žile svim konjima kolskim i ostavi samo stotinu zaprega.
5 Aramejci iz Damaska bijahu došli u pomoć Hadadezeru, kralju sopskome, ali David
potuče dvadeset i dvije tisuće Aramejaca.
6 David namjesti svoje posade u Arameji damaščanskoj. I Aramejci bijahu podloženi
Davidu i plaćahu mu danak.
7 Gospod je štitio Davida kud god je išao. I David uze zlatne štitove koje imahu sluge
Hadadezerove i donese ih u Jeruzalem.
8 Kralj David uze još velike količine bakra iz Tebaha i iz Berotaja, Hadadezerovih gradova.
9 Tou, kralj hamatski, sazna da je David potukao svu vojsku Hadadezerovu,
10 pa posla k Davidu Hadorama, sina svoga, da ga pozdravi i da mu čestita što je napao
Hadadezera i potukao ga. Jer Tou je bio u ratu s Hadadezerom. Hadoram donese vaza
zlatnih, srebrnih i bakrenih.
11 David ih posveti Gospodu, kao što bješe posvetio i srebro i zlato svih naroda koje je
pokorio:
12 od Aramejaca, od Moabaca, od sinova Amonovih, od Filistejaca i od plijena
Hadadezerova, sina Rehoba, kralja sopskoga.
13 David steče novu slavu na povratku, potukavši osamnaest tisuća Edomaca u Slanoj
dolini.
14 On namjesti svoje posade po Edomu, namjesti ih po svoj zemlji edomskoj. I cio Edom
postane podložan Davidu. Gospod je štitio Davida kud god je išao.
15 David je kraljevao nad svim Izraelom, sudio je i dijelio pravdu svome narodu.
16 Joab, sin Sarvijin, zapovijedao je vojskom; Jošafat, sin Ahiludov, bijaše ljetopisac;
17 Sadok, sin Ahitubov i Ebjatar, sin Ahimelekov, bijahu svećenici: Seraja je bio tajnik;
18 Benaja, sin Jojadin, bio je glavar Kerećana i Pelećana, a sinovi Davidovi bijahu državni
upravitelji.
LB) Druga Samuelova glava 9
1 David reče: “Ima li još tko iz doma Šaulova da mu iskažem milost radi Jonatana?”
2 Bijaše jedan sluga doma Šaulova, po imenu Siba, i dozvaše ga k Davidu. Kralj mu reče:
“Jesi li ti Siba?” On odgovori: “Jesam, sluga tvoj!”
3 Kralj reče: “Ima li još tko iz doma Šaulova da mu iskažem milost od Boga?” I Siba
odgovori kralju: “Ima još jedan sin Jonatanov koji je hrom na obje noge.”
4 Kralj mu reče: “Gdje je?” A Siba odgovori kralju: “U domu Makira, sina Amielova, u Lo
Debaru.”
5 Kralj David posla da ga dovedu iz Lo Debara iz doma Makira, sina Amielova.
6 I Meribaal, sin Jonatana, sina Šaulova, dođe k Davidu, pade ničice i pokloni se. David
reče: “Meribaače!” A on odgovori: “Evo sluge tvoga.”
7 David mu reče: “Ne boj se, jer hoću da ti učinim dobra radi Jonatana, oca tvoga. Vratit ću
ti sve zemlje Šaula, djeda tvoga, i ti ćeš svagda jesti za mojim stolom.”
8 On se pokloni i reče: “Tko je sluga tvoj te si pogledao na mrtvog psa kao što sam ja?”
9 Kralj pozva Sibu, slugu Šaulova, i reče mu: “Sve što je bilo Šaulovo i svega doma
njegovoga dajem sinu gospodara tvoga.
10 Obrađivat ćeš mu zemlje ti i sinovi tvoji i sluge tvoje i donosit ćete sinu gospodara
svoga da on ima svoje prihode. Ali Meribaal, sin gospodara tvoga, jest će uvijek za mojim
stolom.” A Siba je imao petnaest sinova i dvadeset sluga.
11 On reče kralju: “Kao što je kralj, gospodar moj, zapovjedio sluzi svome, sve će učiniti
sluga tvoj.” A Meribaal sjede za stol Davidov kao kraljevski sin.
12 Meribaal je imao maloga sina, kome bijaše ime Mika; svi oni koji su stanovali u domu
Sibinu bijahu sluge Meribaalove.
13 Meribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim stolom. Bio je hrom na
obje noge.
LB) Druga Samuelova glava 10
1 Poslije toga umre kralj sinova Amonovih, a na njegovo se mjesto zakralji Hanun, sin
njegov.
2 David reče: “Učinit ću milost Hanunu, sinu Nahaševu, kao što je otac njegov meni
učinio.” I David mu posla sluge svoje da ga tješe za njegovim ocem. Kad sluge Davidove
dođoše u zemlju sinova Amonovih,
3 knezovi sinova Amonovih rekoše Hanunu, gospodaru svome: “Misliš da je David zato
poslao ljude da te tješe što želi iskazati čast tvome ocu? Nije li zato David poslao k tebi
sluge svoje da promotri i uhodi grad, pa da ga poslije raskopa?”
4 Tada Hanun uhvati sluge Davidove, učini da im se obriju brade do polovice i da im se
odrežu haljine do polovice, do bedara, te ih otpravi natrag.
5 Kad to javiše Davidu, on im posla ljude ususret, jer ti ljudi bijahu u velikoj zabuni; i
poruči im kralj: “Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada, pa onda dođite natrag.”
6 Sinovi Amonovi, videći da su se omrazili s Davidom, unajmiše dvadeset tisuća pješaka
Aramejaca iz Bet Rehoba i iz Sobe, tisuću ljudi u kralja od Make i dvanaest tisuća od Toba.
7 Na tu vijest David posla Joaba sa svojom hrabrom vojskom.
8 Sinovi Amonovi iziđoše i svrstaše se u bojne redove pred gradskim vratima, a Aramejci
iz Sobe i iz Rehoba te ljudi iz Toba i iz Maake bijahu zasebno u polju.
9 Joab vidje da se treba boriti i sprijeda i straga. I on uze odabrane ljude iz sve vojske
izraelske i svrsta ih prema Aramejcima,
10 a ostali narod predade Abišaju, bratu svome, da ih svrsta protiv sinova Amonovih.
11 I reče: “Ako Aramejci budu jači od mene, dođi mi pomoći, a ako sinovi Amonovi budu
jači od tebe, doći ću ja tebi.
12 Budi čvrst i držimo se hrabro za svoj narod i za gradove Boga svoga, a Gospod neka
učini što nađe za dobro!”
13 Joab s narodom koji bijaše s njim krenu naprijed da udari na Aramejce, i oni pobjegoše
ispred njega.
14 Sinovi Amonovi, videći kako Aramejci bježe, pobjegoše i oni ispred Abišaja i vratiše se
u grad. Joab ode od sinova Amonovih i vrati se u Jeruzalem.
15 Kad Aramejci vidješe da su ih Izraelci razbili, opet se skupiše.
16 Hadadezer posla da se traže Aramejci koji bijahu preko rijeke, i oni dođoše u Helam sa
Šobakom, vojvodom Hadadezerovim, na čelu.
17 Kad to javiše Davidu, on skupi sve Izraelce, prijeđe preko Jordana i dođe u Helam.
Aramejci se uvrstaše u bojne redove protiv Davida i pobiše se s njim.
18 Ali pobjegoše ispred Izraela. I David im pobi posadu od sedam stotina kola i četrdeset
tisuća konjanika; on pobi i Šobaka, vojvodu vojske njihove, koji ondje poginu.
19 Svi kraljevi podložni Hadadezeru, videći da su potučeni od Izraela, sklopiše mir s
Izraelom i postadoše im podložni. I Aramejci više nisu smjeli pomagati sinovima
Amonovim.
LB) Druga Samuelova glava 11
1 Iduće godine, u vrijeme kad su kraljevi išli u boj, David posla Joaba sa svojim slugama i
cijeli Izrael da istrijebe sinove Amonove i da opkole Rabu. Ali David osta u Jeruzalemu.
2 Jedne večeri David usta s postelje i hodajući po krovu kraljevskoga dvora ugleda odatle
jednu ženu koja se kupala i bila vrlo lijepa.
3 David posla da se propitaju za tu ženu. Odgovoriše mu: “Nije li to Bat-Šeba, kći Eliamova,
žena Urije Hetita?”
4 I David posla ljude da je dovedu. Ona dođe k njemu, a on leže s njom. Poslije se ona vrati
svojoj kući, pošto se očisti od nečistoće svoje.
5 Žena zatrudnje i poruči Davidu: “Trudna sam!”
6 Tada David posla Joabu ovu zapovijed: “Pošalji mi Uriju, Hetita!” I Joab posla Uriju k
Davidu.
7 Urija dođe k Davidu, koji ga upita o Joabu, o narodu i o ratnim događajima.
8 Zatim David reče Uriji: “Idi kući i operi noge!” Urija iziđe iz kraljevog dvora, a za njim
iznesoše kraljev dar.
9 Ali Urija leže na vratima kraljeva dvora sa svim slugama gospodara svoga i ne ode svojoj
kući.
10 Javiše Davidu: “Urija nije otišao svojoj kući.” David reče Uriji: “Ne dolaziš li ti s puta?
Zašto nisi išao svojoj kući?”
11 Urija odgovori Davidu: “Kovčeg, Izrael i Juda sjede pod šatorima, a Joab, gospodar moj,
i sluge gopodara moga utaboreni su u otvorenom polju, pa kako da ja uđem u svoju kuću
da jedem i pijem i da legnem sa ženom? Kako je istina da si ti živ i da je
12 David reče Uriji: “Ostani ovdje još danas, pa ću te sutra otpustiti.” I Urija osta u
Jeruzalemu onaj dan i sutradan.
13 David ga pozva da jede i pije s njim, te ga opi; a uvečer Urija iziđe da legne na svoju
postelju sa slugama gospodara svoga, ali ne ode svojoj kući.
14 Sutradan David napisa knjigu Joabu i posla je po Uriji.
15 On u toj knjizi napisa: “Namjestite Uriju gdje je najžešći boj, pa se odmaknite od njega
da bi ga pogodili i da pogine.”
16 Joab, opkolivši grad, postavi Uriju na mjesto za koje je znao da ga brane hrabri vojnici.
17 Ljudi iz grada iziđoše i boriše se s Joabom. Mnogi iz naroda pogiboše, mnogo sluga
Davidovih, a među njima i Urija, Hetit.
18 Joab posla glasnika Davidu da mu javi sve što je bilo u boju.
19 On dade glasniku ovu zapovijed: “Kad budeš kazivao kralju sve što je bilo u boju,
20 može biti da će se kralj rasrditi i da će ti kazati: ‘Zašto ste se približili gradu da
navalite? Ne znate da se bacaju strijele sa gradskih zidina?
21 Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na nj komad žrvnja
sa zida te on pogibe u Tebesu? Zašto ste se približili zidovima?’ - Tada reci: ‘Poginuo je i
sluga tvoj Urija, Hetit.’”
22 Glasnik ode, pa došavši k Davidu javi mu sve kako mu Jaob bješe zapovjedio.
23 Glasnik reče Davidu: “Nadjačaše nas i iziđoše u polje na nas, ali ih mi suzbismo do vrata
gradskih.
24 Strijelci stadoše strijeljati na sluge tvoje sa zidova i pogibe dosta slugu kraljevih;
pogibe i sluga tvoj Urija, Hetit.”
25 David reče glasniku: “Ovako reci Joabu: ‘Ne brini za to, jer mač proždire sad ovoga, sad
onoga; udaraj snažno na grad i raskopaj ga.’ A ti ga ohrabri!”
26 Žena Urijina sazna da je njezin muž poginuo. Plakala je i žalila za svojim mužem.
27 Kad žalost prođe, David posla po nju i uze je u svoj dom. Ona mu posta žena i rodi mu
sina. To što je učinio David nije bilo po volji Gospodu.
LB) Druga Samuelova glava 12
1 Gospod posla Natana k Davidu. I Natan dođe k njemu i reče mu: “U jednom gradu živjela
dva čovjeka - jedan bogat, a drugi siromah.
2 Bogati je imao vrlo mnogo ovaca i goveda;
3 a siromah nije imao ništa osim jedne ovčice koju je bio kupio. Hranio ju je i ona odraste
uza nj i uz njegovu djecu. Jela je od njegova kruha i pila iz njegove kupe, spavala mu na
krilu, a on ju je gledao kao da mu je kći.
4 K bogatom čovjeku dođe jedan putnik. I bogati ne htjede dirati u svoje ovce i u svoja
goveda da zgotovi ručak putniku. On uze ovcu onoga siromaha i priredi je čovjeku koji mu
je došao.”
5 David se žestoko raspali na toga čovjeka i reče Natanu: “Živ je Gospod! Čovjjek koji je to
učinio zaslužuje smrt.
6 I vratit će četiri ovce zato što je to učinio i zato što je bio bez milosrđa”.
7 A Natan reče Davidu: “Ti si taj čovjek! Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: ‘Ja sam te
pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz ruke Šaulove.
8 Dao sam ti dom gospodara tvoga, dao sam ti u krilo i žene gospodara tvoga, a dao sam ti
i dom Izraelov i Judin. I da je to bilo malo, još bih ti dodao.
9 Zašto si, dakle, prezreo riječ Gospodnju čineći ono što je zlo u njegovim očima? Uriju,
Hetita, udario si mačem; uzeo si sebi njegovu ženu, a njega si ubio mačem sinova
Amonovih.
10 Sada se mač neće odmaći od doma tvoga dovijeka, zato što si me prezreo i uzeo ženu
Urije, Hetita, sebi za ženu.’
11 Ovako govori Gospod: ‘Evo, ja ću podignuti na te zlo iz doma tvoga i uzet ću na tvoje oči
žene tvoje da ih dam drugome koji će na vidiku ovoga sunca s njima ležati.
12 Jer ti si to učinio tajno, a ja ću ovo učiniti pred svim Izraelom i suncu na vidiku.’”
13 David reče Natanu: “Sagriješih Gospodu!” A Natan reče Davidu: “Gospod ti je oprostio
grijeh, nećeš umrijeti.
14 Ali zato što si tim djelom dao priliku neprijateljima Gospodnjim da hule, umrijet će sin
koji ti se rodio.”
15 I Natan ode svojoj kući. Gospod udari dijete koje rodi žena Urijina Davidu, i ono se
razboli nasmrt.
16 David se molio Bogu za dijete i postio je, ležao noću na zemlji.
17 Starješine doma njegovoga molile ga da ustane sa zemlje, ali on nije htio i nije ništa jeo
s njima.
18 Sedmoga dana dijete umre. Sluge Davidove bojahu se reći da je dijete umrlo. Jer
govorahu: “Eto, dok je dijete bilo još živo, mi smo mu govorili, ali nas nije slušao. Kako
bismo smjeli sada da mu kažemo: ‘Dijete je umrlo?’ Rastužit će se još više.
19 David primijeti da sluge njegove šapuću među sobom i dosjeti se da je dijete umrlo. On
reče slugama svojim: “Je li dijete umrlo?” A oni odgovoriše: “Umrlo je.”
20 Tada David usta sa zemlje, umi se, namaza se i preobuče; pa ode u dom Gospodnji i
pokloni se. Kad se vrati kući, zatraži da mu donesu jelo i jeo je.
21 Sluge mu rekoše: “Što znači to što radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao, a sad
kad je umrlo ustao si i jedeš!”
22 On odgovori: “Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer rekoh: ‘Tko zna neće li se
smilovati Gospod na mene i neće li dijete ostati živo?’
23 A sad kad je umrlo, zašto da postim? Mogu li ga povratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono
neće vratiti k meni.”
24 David utješi Bat-Šebu, ženu svoju, i ode k njoj te leže s njom. Ona rodi sina kome
nadjenu ime Salomon. Taj je bio mio Gospodu.
25 On ga preda u ruke proroku Natanu koji mu nadjenu ime Jedidja, radi Gospoda.
26 Joab koji je opkolio Rabu sinova Amonovih zauze kraljevski grad
27 i posla glasnike Davidu da mu poruči: “Napao sam Rabu i zazeo grad na vodi.
28 Skupi ostali narod, svrstaj ga prema gradu i zauzmi ga, da ga ne bih zauzeo ja i svoje
ime proslavio na njemu.”
29 David skupi sav narod, krenu na Rabu, udari na nju i zauze je.
30 On skine krunu s glave njihovoga kralja, tešku talenat zlata i ukrašenu dragim
kamenjem. Staviše je na glavu Davidu, koji odnese velik plijen iz grada.
31 On naredi narodu da iziđe i natjera ga pod pile i željezne brane i pod željezne sjekire,
nagna narod na rad u ciglanama. Tako učini svim gradovima sinova Amonovih. David se
vrati sa svim narodom u Jeruzalem.
LB) Druga Samuelova glava 13
1 Evo što se poslije toga dogodilo. Abšalom, sin Davidov, imao je sestru koja je bila lijepa, a
zvala se Tamara. Amnon, sin Davidov, zaljubio se u nju.
2 Toliko je tužio za Tamarom, sestrom svojom, da se gotovo razbolio. Jer ona bijaše
djevica, a Amnonu se činilo teško da što pokuša s njom.
3 Amnon je imao prijatelja koji se zvao Jonadab i koji je bio sin Šimeja, brata Davidova.
Jonadab je bio vrlo domišljat čovjek.
4 On mu reče: “Što si ti svaki dan sve mršaviji, ti koji si kraljev sin? Ne bi li mi kazao?”
Amnon mu odgovori: “Volim Tamaru, sestru Abšaloma, brata svoga.”
5 Jonadab mu reče: “Lezi u postelju i napravi se bolestan. Kad ti otac dođe da te vidi, reci
mu: ‘Dopusti Tamari, sestri mojoj, da dođe i donese mi jelo; neka ona priredi pred mojim
očima neko jelo, da ga gledam i iz njezine ruke da ga uzmem.’”
6 Amnon leže i učini se bolestan. Kralj dođe da ga vidi, a Amnon reče kralju: “Molim te,
neka dođe Tamara, sestra moja, i zgotovi preda mnom dva kolača da ih iz njezine ruke
jedem.”
7 David poruči Tamari: “Idi u dom brata svoga Amnona i zgotovi mu jelo.”
8 Tamara ode u dom brata svoga Amnona, koji je ležao u krevetu. Ona uze brašna i
zamijesi i zgotovi pred njim kolače te ih skuha pred njim.
9 Zatim uze tavu i izruči preda nj. Ali Amnon ne htjede jesti. On reče: “Neka iziđu svi koji
su kod mene.” I svi iziđoše.
10 Tada Amnon reče Tamari: “Donesi to jelo u sobu da jedem iz tvoje ruke.” Tamara uze
jelo što bijaše zgotovila i donese ga Amnonu, bratu svome, u sobu.
11 Kad mu ona pruži da jede, on je uhvati i reče joj: “Hodi, lezi sa mnom, sestro moja!”
12 Ona mu odgovori: “Ne, brate, ne čini mi tu sramotu, jer se tako ne radi u Izraelu; ne
čini to bezumlje.
13 Kud bih ja sa sramotom svojom? I ti bi bio kao jedan od najgorih ljudi u Izraelu. Nego,
reci to kralju; on me neće tebi uskratiti.”
14 Ali je on ne htjede poslušati; nego je svlada, osramoti i leže s njom.
15 Kasnije Amnon osjeti veliku odvratnost prema njoj, jaču od ljubavi koju bijaše osjećao
prema njoj. I on joj reče: “Ustani i idi!”
16 Ona mu odgovori: “Ne povećavaj, tjerajući me, zlo koje si mi već učinio.” Ali je on ne
htjede poslušati,
17 nego zovnu momka koji ga je služio i reče mu: “Vodi ovu ženu od mene i zaključaj
vrata za njom!”
18 Ona je imala na sebi šarenu haljinu, jer takve su haljine nosile kraljevske kćeri dok su
djevice. Sluga Amnonov izvede je i zaključa za njom vrata.
19 Tamara se posu pepelom po glavi i razdrije šarenu haljinu koju je imala na sebi, stavi
ruku na glavu i ode zapomažući.
20 Abšalom, brat njezin, reče joj: “Da nije Amnon, brat tvoj, bio s tobom? Ali sad, sestro
moja, šuti, brat ti je, ne uzimaj to k srcu.” I Tamara osta, tužna i jadna, u kući brata svoga
Abšaloma.
21 Kralj David sazna za sve to i silno se naljuti.
22 Abšalom nije govorio s Amnonom ni lijepo , ni ružno; ali zamrzi na njega što mu
osramoti sestru Tamaru.
23 Dvije godine poslije toga, kad su se strigle Abšalomove ovce u Baal Hasoru kod
Efrajima, Abšalom pozva sve kraljeve sinove.
24 Abšalom priđe kralju i reče mu: “Evo, sad se strigu ovce sluzi tvome; neka dođu kralj i
sluge njegove sa slugom svojim.”
25 A kralj reče Abšalomu: “Ne, sine, nećemo ići svi, da ti ne budemo na teret.” Abšalom ga
je molio, ali on ne htjede ići, nego ga blagoslovi.
26 Abšalom reče: “Dopusti barem da ide s nama Amnon, brat moj.” Kralj mu odgovori:
“Zašto da ide s tobom?”
27 Na molbe Abšalomove David dopusti da ide s njim Amnon i da idu i svi kraljevi sinovi.
28 Abšalom ovako zapovjedi slugama svojim: “Pazite kad se srce Amnonu razveseli od
vina i ja vam reknem: ‘Udrite Amnona.’ Tada ga ubijte. Ne bojte se, ja vam to zapovijedam.
Budite čvrsti i hrabri!”
29 Sluge Abšalomove učiniše s Amnonom kao što im bješe zapovjedio Abšalom. A svi
kraljevi sinovi ustadoše, zajahaše svaki svoju mazgu i pobjegoše.
30 Dokle oni još bijahu na putu, dođe glas Davidu da je Abšalom pobio sve kraljeve sinove,
da nijedan od njih nije ostao.
31 Kralj usta, razdrije haljine svoje i leže na zemlju; i sve sluge njegove koje stajahu oko
njega imale su razdrte haljine.
32 Jonadab, sin Šimeje, brata Davidova, progovori i reče: “Neka ne misli gospodar moj da
su sva djeca, svi kraljevi sinovi, pobijeni, jer je poginuo samo Amnon, što Abšalom bijaše
odlučio još onoga dana kad je Amnon osramotio Tamaru, njegovu sestru.
33 Neka se, dakle, kralj, moj gospodar, ne muči misleći da su svi kraljevi sinovi poginuli,
jer je poginuo samo Amnon.”
34 Abšalom pobježe Momak koji je bio na straži podiže oči i pogleda. I gle, veliko je
mnoštvo dolazilo putem koji je bio iza njega, pokraj gore.
35 Jonadab reče kralju: “Eno idu kraljevi sinovi! Tako se potvrđuje ono što reče sluga
tvoj.” Oni podigoše glas svoj i zaplakaše; a plakao je i kralj i sve sluge njegove.
37 Abšalom bijaše pobjegao i otišao k Talmaju, sinu Amihulovu, kralju gešurskome. A
David je svaki dan plakao za svojim sinom.
38 Abšalom je ostao tri godine u Gešuru, kamo se bio sklonio u svome bijegu.
39 Kralj David prestao je goniti Abšaloma jer je prežalio smrt Amnonovu.
LB) Druga Samuelova glava 14
1 Joab, sin Sarvijin, opazi da se srce kraljevo obratilo k Abšalomu.
2 On pozove jednu lukavu ženu iz Tekoe i reče joj: “Učini se kao da si u žalosti, stavi na se
žalobne haljine, nemoj se namazati uljem i budi kao žena koja odavno žali za mrtvim.
3 Ići ćeš tako kralju i ovako ćeš mu govoriti.” I Joab joj stavi u usta ono što je trebala reći.
4 Žena iz Tekoe ode kralju da mu govori. Pade ničice na zemlju, pokloni se i reče: “Spasi
me, kralju!”
5 Kralj joj reče: “Što ti je?” Ona odgovori: “Udovica sam, umro mi je muž!
6 Sluškinja je tvoja imala dva sina; posvadiše se u polju, nije bilo nikoga da ih rastavi;
jedan je udario drugoga i ubio ga.
7 I gle, sav dom usta na sluškinju tvoju, govoreći: ‘Daj ovamo ubojicu brata svoga! Mi
hoćemo da ga pogubimo zbog života brata njegova koga je ubio; hoćemo pogubiti i
nasljednika!’ I tako oni hoće ugasiti iskru koja mi je ostala, da ne ostave mužu mo
8 Kralj reče ženi: “Idi kući. Ja ću izdati zapovijedi za te.”
9 Žena iz Tekoe reče kralju: “Kralju, gospodaru, neka na me i na dom oca moga padne
kazna, a kralj i prijestolje njegovo neka ne trpe za to.”
10 Kralj reče: “Ako netko progovori protiv tebe, dovedi ga k meni, i neće te se više dotaći.”
11 Ona reče: “Neka se kralj udostoji spomenuti Gospoda, Boga svoga, da krvni osvetnik ne
umnaža žalost i štetu i da se moj sin ne ubije!” A on reče: “Živ je Gospod! Ni jedna dlaka s
tvoga sina neće pasti na zemlju!”
12 Žena reče: “Dopusti da sluškinja tvoja kaže nešto kralju gospodaru.” A on reče:
“Govori!”
13 Žena reče: “Zašto misliš tako za narod Božji? Jer govoreći tako, ne izgleda li da je sam
kralj kriv ne dozivajući natrag onoga koga je prognao?
14 Treba bez sumnje da umremo, i mi ćemo biti kao voda koja se proli na zemlju i više se
ne može skupiti; Bog ne oduzima život, nego želi da odbjegli ne bude odagnan od lica
njegova.
15 I sada ja dođoh da kažem ovo kralju, gospodaru svome, jer me narod uplaši; i sluškinja
tvoja reče: ‘Govorit ću kralju. Može biti da će kralj učiniti što sluškinja njegova reče.
16 Jer će kralj uslišiti i izbaviti sluškinju svoju iz ruku onih koji žele istrijebiti mene i sina
moga iz baštine Božje.’
17 Sluškinja tvoja reče: ‘Neka mi riječ kralja, gospodara moga, daje utjehu. Jer je kralj,
gospodar moj, kao anđeo koji je gotov pa sluša i dobro i zlo. I neka Gospod, Bog tvoj, bude
s tobom!”
18 Kralj odgovori i reče ženi: “Nemoj tajiti od mene što ću te pitati.” A žena reče: “Neka
govori kralj, gospodar moj!”
19 Tada kralj reče: “Ruka Joabova nije li s tobom u svemu ovome?” A žena odgovori: “Kao
što je istina da je živa duša tvoja, kralju, gospodaru moj, ne može se ni desno ni lijevo od
svega onoga što kaza kralj, gospodar moj. Zaista je sluga tvoj Joab ta
20 Sluga tvoj Joab učinio je te sam ovako izrekla svoju besjedu; ali je gospodar moj mudar
kao anđeo Božji i zna sve što biva na zemlji.”
21 Kralj reče Joabu: “Dobro, učinit ću to. Idi i dovedi natrag mladoga Abšaloma.”
22 Joab pade ničice na zemlju i pokloni se te blagoslovi kralja. Zatim reče: “Danas poznaje
sluga tvoj da sam našao milost u očima tvojim, kralju, gospodaru moj, kad kralj čini po
riječi sluge svoga.”
23 I Joab usta, ode u Gešur i vrati Abšaloma u Jeruzalem.
24 Ali kralj reče: “Neka ide svojoj kući, a lica moga neka ne gleda.” I Abšalom ode svojoj
kući i ne vidje kraljevo lice.
25 U svemu Izraelu nije bilo čovjeka tako na glasu po ljepoti kao što je bio Abšalom; od
pete do tjemena ne bijaše na njemu mane.
26 Kad bi obrijao glavu - a brijao ju je svake godine jer mu je kosa bila teška - kosa s
njegove glave težila je dvjesta šekela kraljevske mjere.
27 Abšalomu se rodiše tri sina i jedna kćer, koja se zvala Tamara, bila je vrlo lijepa.
28 Abšalom osta pune dvije godine u Jeruzalemu a da nije vidio kraljeva lica.
29 On posla po Joaba da bi ga poslao kralju; ali ovaj ne htjede doći k njemu. Posla i drugi
put, ali Joab ne htjede doći.
30 Abšalom reče tada slugama svojim: “Vidite li Joabovu njivu pokraj moje? Na njoj je
ječam; idite i zapalite ga!” I sluge Abšalomove zapališe onu njivu.
31 Joab usta, dođe Abšalomu u kuću i reče mu: “Zašto sluge tvoje zapališe moju njivu?”
32 Abšalom odgovori Joabu: “Slao sam k tebi poruku: ‘Dođi k meni da te pošaljem kralju
da mu kažeš: što sam došao iz Gešura? Bolje bi bilo da sam još ondje.’ Poželio sam se
vidjeti kraljevo lice; a ako ima kakva krivica na meni, neka učini da umre
33 Joab ode kralju i dostavi mu to. A kralj pozva Abšaloma, koji dođe k njemu i pokloni se
pred njim do zemlje. Kralj poljubi Abšaloma.
LB) Druga Samuelova glava 15
1 Poslije toga nabavi Abšalom kola i konja i pedeset ljudi koji trčahu pred njim.
2 Ustajao je rano i stajao kraj puta kod gradskih vrata, i tko god je imao neku raspru ili je
išao kralju na sud, Abšalom ga je dozivao k sebi i govorio mu: “Iz koga si grada?” A kad bi
ovaj odgovorio: “Sluga je tvoj iz toga ili toga plemena Izraelova”,
3 Abšalom bi mu rekao: “Vidi, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali te nitko neće kod kralja
saslušati.”
4 Abšalom mu je govorio: “Kad bih ja bio postavljen za suca u zemlji, svakome koji bi mi
dolazio s kakvom rasprom ili tužbom učinio bih po pravu.”
5 I kad bi mu tko pristupio da mu se pokloni, on bi mu pružio ruku te bi ga zadržao i
poljubio.
6 Tako je činio Abšalom sa svakim Izraelcem koji je dolazio kralju na sud. I Abšalom
primamljivaše srca Izraelaca.
7 Poslije četrdeset godina Abšalom reče kralju: “Dopusti mi da odem u Hebron ispuniti
zavjet kojim sam se zavjetovao Gospodu.
8 Jer dok bijah u Gešuru, u Aramu, sluga tvoj učini zavjet rekavši: ‘Ako me Gospod vrati u
Jeruzalem, služit ću Gospodu.’”
9 Kralj mu reče: “Idi s mirom.” I Abšalom usta te pođe u Hebron.
10 Abšalom razasla uhode u sva plemena Izraelova, poručivši: “Kad čujete da zatrube
trube, recite: ‘Abšalom kraljuje u Hebronu.’”
11 Abšaloma je ispratilo iz Jeruzalema dvjesto ljudi koji bijahu pozvani; ali oni to učiniše
sasvim prostodušno, ne imajući pojma ni o čemu.
12 Dok su prinosili svoje žrtve, Abšalom posla tražiti u grad Gilon Ahitofela, Gilonjanina,
Davidova savjetnika. Urota je jačala, a narod se sve više priklanjao k Abšalomu.
13 Dođe netko da izvijesti Davida i reče mu: “Srce ljudi od Izraela prista uz Abšaloma.”
14 A David reče svim slugama svojim koji bijahu s njim u Jeruzalemu: “Ustanite, bježimo,
jer se nećemo spasiti od Abšaloma. Pohitajte, da ne pohita on i ne stigne nas, pa da nas
uvali u zlo i udari grad oštricom mača!”
15 Sluge kraljeve rekoše kralju: “Sluge će tvoje učiniti sve što bude htio kralj, gospodar
naš.”
16 Kralj iziđe, a cio dom njegov pođe za njim. On ostavi deset inoča da mu čuvaju kuću.
17 Kralj iziđe, i cio narod pođe za njim. Svi zastaše kod posljednje kuće.
18 Sve sluge njegove, svi Kerećani i svi Pelećani priđoše k njemu: i svi Gićani, šest stotina
ljudi koji bijahu došli iz Gata, prođoše pred kraljem.
19 Kralj reče Itaju Gićaninu: “Zašto bi i ti išao s nama? Vrati se i ostani kod kralja, jer si ti
stranac, a i odveden si iz svoje zemlje.
20 Jučer si došao, pa zar da te danas vodim da se potucaš s nama kad sam ne znam kuda
idem! Vrati se i odvedi sa sobom i svoju braću. Neka ti Gospod iskaže milost i vjernost!”
21 Itaj odgovori kralju i reče: “Živ je Gospod i živ je gospodar moj! Gdje bude kralj
gospodar moj, bilo na smrt ili na život, ondje će biti i sluga tvoj.”
22 David tada reče Itaju: “Idi, prođi!” I Itaj Gićanin prođe sa svim ljudima svojim i sa svom
djecom što bijahu s njim.
23 Sva je zemlja glasno plakala i kukala dok je narod prolazio. Kralj prijeđe preko potoka
Kidrona, i sav narod prijeđe putem k pustinji.
24 Sadok bijaše također tu, a s njim i svi leviti, noseći Kovčeg zakona Božjega; i oni
spustiše Kovčeg Božji kraj Ebjatara dok sav narod ne iziđe iz grada.
25 Kralj reče Sadoku: “Nosi Kovčeg Božji natrag u grad. Ako nađem milost u očima
Gospodnjim, on će me vratiti natrag i dat će mi da opet vidim njega i dom njegov.
26 Ali ako reče: ‘Nisi mi mio’, evo mene, pa neka učini sa mnom što nađe za dobro.”
27 Još reče kralj svećeniku Sadoku: “Razumiješ li? Vrati se u grad s mirom, s Ahimaasom
sinom svojim i s Jonatanom, sinom Ebjatarovim, dvama sinovima vašim.
28 Pazite, ja ću čekati u ravnici u pustinji dok mi ne dođu vijesti od vas.”
29 Tako Sadok i Ebjatar vratiše Kovčeg Božji u Jeruzalem i ostaše ondje.
30 David se pope na Maslinsku goru. Išao je plačući, pokrivene glave i bos; i svi koji bijahu
s njim pokriše glavu i iđahu plačući.
31 Javiše Davidu: “Ahitofel je s Abšalomom među urotnicima.” i David reče: “Uništi
Gospode savjete Ahitofelove!”
32 Kad David dođe na vrh gore, gdje se htio pokloniti Bogu, gle, dođe preda nj Hušaj
Arčanin razdrte haljine i glave posute prahom.
33 David mu reče: “Ako pođeš sa mnom, bit ćeš mi na teret.
34 Ali ćeš mi ti uništiti savjete Ahitofelove ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: ‘Bit ću ti
sluga, kralju! Bio sam dugo sluga ocu tvome, a sad ću biti sluga tebi.’
35 Svećenici Sadok i Ebjatar neće li biti tu s tobom? Što god čuješ iz doma kraljeva kaži
svećenicima Sadoku i Ebjataru.
36 I kako su ondje s njima i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov, to ćete
mi po njima javljati što dočujete.”
37 Hušaj, prijatelj Davidov, vrati se u grad. I Abšalom uđe u Jeruzalem.
LB) Druga Samuelova glava 16
1 Kad David prijeđe malo preko vrha, susretne ga Siba, sluga Meribaalov, s dva osamarena
magarca na kojima bijaše dvjesta kruhova, sto grozdova suhog grožđa, sto gruda smokava
i mijeh vina.
2 Kralj reče Sibi: “Što ćeš s tim?” Siba mu odgovori: “Magarci su za čeljad kraljevu da jašu,
hljebovi i voće da ih jedu momci, vino da se okrijepi tko se umori u pustinji.”
3 Kralj reče: “Gdje je sin gospodara tvoga?” I Siba odgovori kralju: “Eno ga, ostao je u
Jeruzalemu jer reče: ‘Danas će mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo oca moga.’”
4 Kralj reče Sibi: “Evo, tvoje je sve što je bilo Meribaalovo.” A Siba reče: “Klanjam ti se! Da
nađem milost u očima tvojim, gospodaru!”
5 David bijaše došao do Bahurima. I gle, odande iziđe jedan čovjek od roda i od doma
Šaulova, po imenu Šimej, sin Gerin. On se primaknu psujući
6 i baci se kamenom na Davida i na sve ljude kralja Davida, dok sav narod i svi junaci
stajahu s desne i s lijeve strane kraljeve.
7 Šimej je ovako govorio psujući: “Odlazi, odlazi, krvopijo i zlikovče!
8 Gospod obratio na tebe svu krv doma Šaulova, na čije si se mjesto zakraljio, te predade
Gospod kraljevstvo u ruke Abšalomu, sinu tvome, i eto te sada u tjeskobi kao što si i
zaslužio jer si krvopija!”
9 Tada Abišaj, sin Sarvijin, reče kralju: “Zašto ovaj mrtvi pas da psuje kralja gospodara
moga? Pusti me, molim te, da mu skinem glavu.”
10 Ali kralj reče: “Što imam ja sa vama, sinovi Sarvijini? Ako psuje, znak je da mu je
Gospod rekao: ‘Psuj Davida!’ A tko mu smije reći: ‘Zašto tako činiš?’”
11 I David reče Abišaju i svim slugama svojim: “Gle, sin moj, koji je iz mojih bedara izišao,
traži život moj, a kako li neće ovaj sin Benjaminov? Ostavite ga neka psuje, jer mu je to
Gospod rekao.
12 Valjda će Gospod pogledati na žalost moju i vratiti mi dobrim za njegovu današnju
psovku.”
13 David i ljudi njegovi proslijediše put. A Šimej je išao pokraj gore pored Davida i sveudilj
ga psovao, bacao kamenje na njega i podizao prašinu u zrak.
14 Kralj i sav narod koji bijaše s njim stigoše u Ajefim i ondje se odmoriše.
15 Abšalom i sav narod, ljudi Izraelovi, uđoše u Jeruzalem. I Ahitofel je bio s Abšalomom.
16 Kad Hušaj, Arčanin, prijatelj Davidov, dođe k Abšalomu, reče mu: “Živio kralj! Živio
kralj!”
17 A Abšalom reče Hušaju: “Takva je, dakle, tvoja ljubav prema prijatelju? Što nisi otišao
sa svojim prijateljem?”
18 Hušaj odgovori Abšalomu: “Jer hoću da služim onoga koga je izabrao Gospod i sav ovaj
narod i svi ljudi Izraelovi. Kod njega ću ostati.
19 Kome bih inače služio? Neću li sinu njegovu? Kako sam služio ocu tvome, tako ću i tebi
služiti.”
20 Abšalom reče Ahitofelu: “Savjetuj; što da radimo?”
21 Ahitofel reče Abšalomu: “Idi k inočama oca svoga, koje je on ostavio da mu čuvaju
kuću; tako će sav Izrael znati kako si se zavadio s ocem svojim i osilit će ruka svima koji su
s tobom.”
22 Razapeše Abšalomu šator na krovu i Abšalom pođe k inočama oca svoga, naočigled
svemu Izraelu.
23 Savjeti koje je davao Ahitofel smatrali su se u ono vrijeme kao da dolaze od Boga. Svi su
cijenili svaki savjet Ahitofelov, pa i sam David i Abšalom.
LB) Druga Samuelova glava 17
1 Ahitofel reče Abšalomu: “Daj da odaberem dvanaest tisuća ljudi pa da idem i tjeram
noćas Davida.
tići ću ga dok je umoran i iznemoglih ruku; uplašit ću ga, pa će pobjeći sav narod koji je s
njim. Ubit ću samog kralja,
3 a obratit ću sav narod k tebi. Jer će smrt čovjeka koga si omrznuo učiniti da se svi obrate
k tebi, i tada će se sav narod umiriti.”
4 Ta se riječ svidjela Abšalomu i svim starješinama Izraelovim.
5 Ali Abšalom reče: “Zovite i Hušaja da čujemo što će on reći!”
6 Hušaj dođe k Abšalomu, i Abšalom mu reče: “Evo što reče Ahitofel. Imamo li činiti kako
on reče, ili ne? Kaži ti!”
7 Hušaj reče Abšalomu: “Ovaj put savjet koji dade Ahitofel nije dobar.”
8 I Hušaj reče: “Ti znaš hrabrost oca svoga i ljudi njegovih, da su ljuti kao medvjedica kojoj
bi se u polju oteli medvjedići. Tvoj je otac ratnik, i on neće noćiti s narodom;
9 i gle, on se sad sakrio u kakvu jamu ili na kakvo drugo mjesto. Pa ako u prvom početku
nekoliko njih padne od udaraca njihovih, brzo će se to saznati i reći će se: ‘Tučen je narod
koji prista za Abšalomom!’
10 I tada će i najhrabrijeg, pa imao i lavovsko srce, obuzeti strah; jer sav Izrael zna da je
tvoj otac junak i da ima hrabrih ljudi sa sobom.
11 Zato ja savjetujem da skupiš k sebi sve Izraelce od Dana do Beer Šebe, da ih ima kao
pijeska na morskoj obali. A ti glavom idi u boj!
12 Tada ćemo poći na njega gdje god se nalazio i napast ćemo ga kao što rosa pada na
zemlju. Neće umaći ni jedan od ljudi koji su s njim.
13 A ako pobjegne u koji grad, sav će narod Izraelov donijeti užad pod taj grad te ćemo ga
svući u potok da mu se više ni kamen ne nađe.”
14 Abšalom i svi Izraelci rekoše: “Bolji je savjet Hušaja Arčanina nego savjet Ahitofelov.”!
A Gospod bijaše odlučio da uništi dobar savjet Ahitofelov kako bi navukao zlo na
Abšaloma.
15 Hušaj reče svećenicima Sadoku i Ebjataru: “Tako i tako savjetova Ahitofel Abšaloma i
starješine Izraelove, a ja savjetovah tako i tako.
16 A sad pošaljite odmah da se obavijesti David i poručite mu: ‘Nemoj noćas noćiti u
ravnici u pustinji, nego prijeđi dalje da ne postrada i kralj i sav narod koji je s njim.’”
17 Jonatan i Ahimaas bijahu u En Rogelu. Jedna sluškinja dođe im kazati da idu obavijestiti
kralja Davida; jer se oni nisu smjeli pokazati ni ući u grad.
18 Jedan mladić ih spazi i saopći Abšalomu. Ali oni odmah pohitaše i stigoše u Bahurim u
kuću jednog čovjeka koji je imao zdenac u svojem dvorištu, te se spustiše u nj.
19 Žena uze i razastre ponjavu povrh zdenca, a povrh nje razasu prekrupu, da se ne bi
ništa primijetilo.
20 Sluge Abšalomove dođoše k onoj ženi u kuću i rekoše joj: “Gdje su Ahimaas i Jonatan?”
Žena im odgovori: “Odoše preko potoka.” Tražili su ih, ali ne našavši ih, vratiše se u
Jeruzalem.
21 Nakon njihova polaska Ahimaas i Jonatan iziđoše iz studenca i otiđoše izvijestiti kralja
Davida. Oni mu rekoše: “Ustanite i prijeđite brže preko vode, jer je tako i tako savjetovao
Ahitofel protiv vas.”
22 David i sav narod koji bijaše s njim ustane i prijeđe preko Jordana.
23 Ahitofel, videći da se nije prihvatio njegov savjet, osedla svog magarca i pođe kući u
svoj grad. Dade naredbe za svoju kuću i udavi se. Tako on umre. Pokopaše ga u grob
njegova oca.
24 David dođe u Mahanajim. Abšalom prijeđe preko Jordana sa svim ljudima od Izraela
koji bijahu s njim.
25 Abšalom postavi na čelo vojske Amasu na Joabovo mjesto. Amasa je bio sin jednog
čovjeka po imenu Jitre, Izraelca, koji je išao k Abigajili, kćeri Nahašovoj, sestri Sarojevoj,
materi Joabovoj.
26 Izrael i Abšalom utaboriše se u zemlji gileadskoj.
27 Kad David dođe u Mahanaim, Šobi, sin Nahašev, iz Rabe amonske, Makir, sin Amielov,
iz Lo Debara, i Barzilaj, Gileađanin iz Rogelima,
28 donesoše postelja, legena, zemljanih posuda, pšenice, ječma, brašna, prekrupe, boba,
leće, prženih zrna,
29 meda, masla, ovaca i kravljega sira. Donesoše sve to Davidu i narodu koji bijaše s njim
da jedu. Jer govorahu: “Ovaj je narod pretrpio glad, umor i žeđ u pustinji.”
LB) Druga Samuelova glava 18
1 David pregleda narod koji bijaše s njim i postavi nad njim tisućnike i stotnike.
2 Trećinu naroda stavi pod zapovijed Joaba, trećinu pod zapovijed Abišaja, sina Saruvijina,
brata Joabova, a trećinu pod zapovijed Itaja iz Gata. Kralj reče narodu: “I ja ću izići s
vama.”
3 Ali narod reče: “Nemoj ti ići! Jer ako mi trebamo pobjeći, neće se mariti za to; i da nas
pola izgine, neće se mariti za to; ali ti si kao nas deset tisuća; zato je bolje da nam iz grada
pomogneš.”
4 Kralj im odgovori: “Učinit ću ono što se vama čini da je dobro.” I kralj ostade kod vrata,
dok je sav narod izlazio na stotine i na tisuće.
5 Kralj dade ovakvu zapovijed Joabu, Abišaju i Itaju: “Za moju ljubav, štedite mi mladog
Abšaloma!” I sav narod ču kraljevu zapovijed svim vojvodama glede Abšaloma.
6 Narod iziđe u polje pred Izraela, i zametnu se boj u Efrajimovoj šumi.
7 Ondje sluge Davidove potukoše narod Izraelov, i tog dana bi poraženo trideset tisuća
ljudi.
8 Boj se raširi po svoj zemlji i proždre više naroda u onaj dan šuma nego mač.
9 Abšalom se sukobi sa slugama Davidovim. Jahao je na mazgi. Mazga naiđe pod
isprepletene grane jednog velikog hrasta, i Abšalom zape glavom za hrast te osta viseći
između neba i zemlje, a mazga otrča naprijed ispod njega.
10 Vidjevši to, jedan čovjek javi se Joabu i reče mu: “Gle, vidjeh Abšaloma da visi o
hrastu.”
11 Joab reče čovjeku koji mu to kaza: “Vidio si ga! A zašto ga na mjestu nisi ubio?” Bio bih
ti dao deset šekela srebra i jedan pojas.”
12 Ali čovjek reče Joabu: “Da mi je u ruke izmjereno tisuću šekela srebra, ne bih digao
ruku svoju na sina kraljeva, jer smo svi čuli zapovijed koju je kralj dao tebi, Abišaju i Itaju:
‘Štedite mi mladog Abšaloma!’
13 I da sam podmuklo napao na njegov život, ništa se ne bi od kralja sakrilo, a i ti bi sam
ustao protiv mene.”
14 Joab reče: “Neću trošiti vrijeme s tobom!” Pa uze tri strijele u ruku i zastrijeli ih u srce
Abšalomu, još živome usred hrastova.
15 Deset Joabovih štitonoša opkolilo je Abšaloma, udaralo ga i usmrtilo.
16 Joab naredi da zatrubi truba; i narod se vrati prestajući goniti Izraela, jer ga Joab
zaustavi.
17 Uzeše Abšaloma i baciše ga u veliku jamu usred šume, a na nju nabaciše gomilu
kamenja. Sav Izrael pobježe, svaki u svoj šator.
18 Abšalom bijaše još za života podigao sebi spomenik u Kraljevoj dolini; jer govoraše:
“Nemam sinova koji bi čuvali uspomenu na moje ime!” I on nazva onaj spomenik svojim
imenom, danas se taj spomenik zove Abšalomov.
19 Ahimaas, sin Sadokov, reče: “Pusti me da otrčim i odnesem glas kralju da ga je Gospod
izbavio iz ruku neprijatelja njegovih.”
20 Joab mu reče: “Ne trebaš odnijeti glas kralju; odnijet ćeš ga drugi dan, ali ne danas, jer
je poginuo kraljev sin.”
21 I Joab reče Kušiju: “Idi i javi kralju što si vidio.” Kuši se pokloni Joabu i otrča.
22 Ahimaas, sin Sadokov, reče još Joabu: “Ma što bilo, pusti me da trčim za Kušijem.” A
Joab reče: “Zašto hoćeš trčati, sine? Nije to vijest koja