1
KAKO DA POMOGNEMO PČELAMA
U RANO PROLJEČE I KAKO DA NAHRANIMO GLADNE PČELE
Iako danas mnogi vjeruju da je najveće nasilje nad pčelama napravio čovjek onog
trenutka kada ih je iz njihovog prirodnog staništa prenio u košnicu po svojoj mjeri. Ali ni
to nije toliko strašno, strašniji je onaj trenutak kada je na takav novi pčelinji dom čovjek
postavio hranilicu. U najboljoj namjeri da se pčelinjoj zajednici pomogne u trenucima
kada je u prirodi oskudica hrane.
Mnogi će se zapitati odakle tolika ljutnja na samom početku? Evo zašto, prilikom
susreta sa većim brojem pčelara koji po mom mišljenju vole da koriste stare tehnologije
a i knjige misleči da su ta saznanja sa kojim su oni odrastali još uvijek najbolja i tešto
prihvataju nove preporuke i saznanja u odgoju i radu sa pčelama.
Da budem jasniji velika većina u ovo vrijeme kasne jeseni trpa šećer, misleći kako su
napravili dobro djelo, a zapravo rade zločin prema pčelama.
Svjestan sam da je prihrana nužna, ali kako i u kom vremenu i kojim načinom opisano je
mnogo puta, ali izgleda da su navike jače od razuma. Pokušat ću skrenuti pažnju ili bolje
reći navesti pčelare da sami razmišljaju i da shvate da se ne mogu igrati Spasitelja pčela.
Moramo znatzi da je šečer ćista energija i nužno zlo za pčele i pčelara.
U ovom članku zadržatču se samo na dvije osnovne tema i to je „kako da nahranimo iz
nužde gladne pčele“u slučaju naše nesmotrenosti da imamo malu količinu hrane za
prezimljavanje pčela i „pomoć pčelama koncem zime i u rano proljeće“.
Ovdije se neču mnogo baviti dokazivanjem naučnim otkričima i nekim zakonitostima jer
bi tada ovaj ćlanak bio daleko duži i odveo bi nas u velike rasprave. Ovdije ću iznijeti
neka naučna saznanja do kojih sam došao i do sada koristio.
Vijerujete u ovo šta je napisao jer iza toga stoje dosadašnja naučna i praktična iskuatva
naučnih radnika i pčelara praktičara.
PRIHRANA PČELA IZ NUŽDE
Količina, kvalitet i raspored zimske zalihe hrane imaju veliki uticaj na prezimljavanje. I
nauka i praksa su definitivno pokazale da zalihe meda moraju biti najvećim dijelom
prirodne, obilne i dobro raspoređene, sa dovoljno perge na bar 2 – 3 okvira. Apsolutni
minimum zaliha početkom novembra nesmije biti ispod 20 kg. a najsigurrnije je da se
kreće od 25–30 kg meda, kada ne treba razmišljati ni o bilo kakvom proljećnom
stimulativnom prihranjivanju.
Pčelar u praksi količinu meda nemože nikada precizno da izmijeri, već samo približno. U
prosiječnim zimama, medna kapa na ramu sa najmanje meda ne smije biti ispod 8 do
2
10 cm. Pojedinih godina, i to je nedovoljno, pa je dobra praksa onih pčelara koji se
osiguraju većim mednim kapama, te mirno spavaju.
Hrana nije važna sama po sebi, već da ima jednu veoma važnu osobinu , med je
savršeni akumulator toplote. Sprovedena istraživanja su pokazala definitivnu prednost
zalihe meda od 30–35 kg, u odnosu na ranije preporuke od 20–25 kg.
Pčele zimi troše samo onoliko hrane koliko im je potrebno, i to jača zajednica troše
mnogo manje po jednoj pčeli nego slaba.
Uvijek valja imati na umu, da radilice pripremaju med, i ostalo, za sebe i svoje
potomstvo. Mi, pčelari njihovi smo uljezi! Zato smo im dužni, kada već uzimamo ono
najvrijednije, osigurati kvalitetnu ishranu!
Nije čudo što čuveni pčelar, g-din Đerzon kaže: „Najteže je u cijelom pčelarstvu dobro
spremiti sve zajednice za zimu“, a g-din Ehrenfals navodi: „Ko zna valjano da spremi
svoje zajednice za zimu taj je viješt pčelar.
Pored kvaliteta hrane, veoma je bitna i njena količina u košnici. Pčelari praktičari dobro
znaju koliko jake zajednice znaju da donesu meda i drugih pčelinjih proizvoda, nasuprot
onih slabih koje moraju preko cijele godine da njeguju i opet od tog rada slaba je koristi.
Zajednice koje su iz zime izašla jake, lahko se razviju bez ikakve pomoči pčelara do
glavnih paša a slabe to nisu ustanju. Iz ovoga se nameće zaključak koliko je važno da
pravilno pripremimo zajednice za zimu.
Prihranjivanje u svrhu nadopune zimske hrane treba započeti koncem jula, avgusta a
završiti najkasnije u prvoj polovici septembra, vrlo važno je ispoštovati ovaj rok poslije
ovog su nesagledive poslijedice.
Najbolje zimske pčele su one koje su se izlegle u avgustu i poćetkom sptembra. a nisu
učestvovale u preradi sirupa ni odgoju legla. Zbog vremena razvoja pčelinjeg jajeta do
odrasle pčele je 21 dan, razvoj, koji će osigurati dovoljan broj pčela kako bi mogla dobro
prezimiti, matica bi trerbala intezivno da zanosi od prve dekade jula do kraja avgusta.
Tokom tog razdoblja, razvoj pčelinje zajednice bi trebao biti najintezivniji.
Stručnjaci su ustanovili, da pčele koje nisu prerađivale saharozu iz šečera i u to vrijeme
nisu iscrpljene njegom legla, fiziološki ostaju mlađe i po nekoliko mijeseci. To su one
pčele koje zimi održavaju zajednicu u dobrom stanju i u rano proljeće će odnjegovati
prve generacije novih pčela.
Zalihe nisu samo med i cvijetni preh što ih vidimo u košnici, zalihe su i masno-proteinsko
tkivo koje nakupe zimske pčele. To tkivo je nezamjenjivo u proljetnom razvoju pčele, jer
koristi za prehranu prvog proljetnog legla.
Veoma je važan i polen koji pčele donesu (za odgoj 1 kg pčela potrebno je 0,128 kg
meda i 1,089 kg peluda - dakle, 8,5 puta više peluda.)
3
Jaka zajednica, sa velikim brojem pčela , mnogo bolje izdržavaju zimovanje i imaju 2 do
2,5 puta manje uginulih pčela i manje oboljevaju od nozemoze , nego pčele srednje i
slabije snage.
Prava hrana za pčele je iskljućivo njen med a u nedostatku meda onda je invertovani
sirup pa šečerni sirup.
Invertovani šečer je razlaganje saharoze – složenih šečera pomomoću enzima (kojih
ima u prirodnom medu) na dva prosta šećera, fruktozu i glukozu. Šečer u sirupu koji
nije invertovan pčele moraju prvo razložiti pa tek tada koristiti što ih jako iscrpljuje.
Invertovanje čećera
Da bi se konzumni kristalni šećer preradio u oblik pogodan za pčele potrebno
gaje invertovati. Ovdije ču navesti tri osnovna naćina:
Invertovanje enzimima, ovo je nakvalitetniji naćin ali i
najkomplikovaniji.
Invertovanje medom i
Invertovanje kiselinama,
Pćelari najradije koriste invertovanje medom i invertovasnje kiselinama pa ću ih
ovdije i opisati.
Invertovanje sa medom
Postoji nedoumica koja vlada oko korištenja medom. Primijedba zaista stoji:
medom se mogu preneti mnoge bolesti pčela. Ali… U praksi se to retko dešava.
Kao prvo, pčelar koristi med iz svojih košnica. Tačno je da to nije neka posebna
garancija, ali i nije da nije.
Za pripremu invertovanog sirupa (viještački med) koji se koristi za pripremu
pogaća i prehranu pčela, potreban je: šečer u kristalu, sopstveni sviježi med po
mogučnosti livadski, voda i sirćetne kiseline 3 mililitra na 10 kg. šečera ili 4
mililitra esencije na 10 kg. šečera (esencija je 80% sirćetna kiselina).
postupak invertovanja :
šećera u kristalu ......................... 37 kg.
livadskog meda ............................... 4 lit.
vode
..................................... 9,5 kg.
esencie... ......................................... 15 mililitara
Upoterbljeni sviježi med mora biti od zdravih pčela da nebismo prenijeli zarazne
bolesti (nisam za kuhanje meda, dabi ubili tragove amerićke gnjiloće i druge
bolesti jer je štetan za pčele, a u njemu smo ubili sve vrijedne sastojke). U
4
pripremljeni plastični sud sipamo šećer a zatim med sa toplom vodom i u tu
smijesu dodajemo esenciju razrijeđena u malo vodei dobro izmiješamo.
Sl. 2 Postolje sa sijalicama
Sl. 1 Termo komora
Ovu plastičnu posudu sa pripremljenim sadržajem stavimo u termo komoru a to
je kutija napravljena od tvrdog stiropora stranice izlijepljene purpijenom debljine
3 cm (sl.1) a ispod plastičnog suda je postavljena sijalice jačine 80 W (sl.2) sa
termostatom koji održava temperaturu na 34 do 36 O C. Poslije desetak dana uz
povremeno miješanje i pri temperaturi do 36 OC, dobijemo izvanredan
invertovani sirup.
Invertovanje kiselinama
Izrada pogača i prehrana pčela sa invertovanjem kiselinama, obezbijeđuje pčele
od eventualne zagađenosti američkom gnjiloćom i drugim bolestima.
Ovdije moram naglasiti da je vitamin „C“- Limunska kiselina - Askorbinske
kiseline ili trgovački naziv – limuntoz. Ovo je kiserlina koja se koristi za
predloženi recept invertovanje šečera.
Postupak invertovanja :
10 litara vode
25 kilograma šečera – u kristalu
125 gr. limunske kiseline (limuntoza) (5 gr. po kg. šećera)
50 gr. sode bikarbon (2 gr. po kg. šećera)
Kad voda dobro provri sipam šečer unutra i uz stalno miješanje, čekam da
smijesa pokaže 110oC na termometru koji je unutar smijese. Tada skidam sa vatre
koja mi više neče ni trebati.
Tada sipam 125 grama limunske kiseline (limuntoz) i nastaviti miješati još pola
sata, za koje će vrijeme doči do razlaganja šečera.
5
U trenutku kad pjena pokrije 50% površine, po krajevima pažljivo se posipa 50 gr.
sodebikarbon. Zatim se smjesa miješa i u tom trenutku nastaje burna rakcija sa
mnogo pjene, koja se povećava skoro do vrha lonca.
Nastaviti miješati dok se sirup ne izbistri i nestane pijene.
Ovako invertovani sirup ima boju bagremovog meda a kada se ohladi ima i
gustoću meda.
Ako prilikom invertovanja sirup poprimi tamniju boju - livadnog meda upropašten
je i iskoristite ga za nešto drugo a ne za pčele.
Izrada pogaća sa ovim sirupom je najlakša a pogaće su savršene teksture i
kozinstencije, oni koji su koristili pogače pripremljene od ovog sirupa hvale se da
nisu imali krečnog legla mada su prije imali dosta problema (poznato je da
limunska kiselina povoljno dijeluje kod pojave krećnog legla) .
Pogače služe isključivo kao stimulativno sredstvo a nikako kao nekakva nadopuna
zimnice.
Velika većina pčelara u ovo vrijeme kasne jeseni trpa pogaće, misleći kako su napravili
dobar posao, a zapravo rade zločin prema sebi i pčelama. Istraživanja pokazaju da
prerada velikih količina šecerarnog sirupa negativno utjece ne samo na pčele koje ga
prerađuju, več i na naredne generacije pčela.
Iskustvo kazuje da su pčele na neki način „svijesne“ koliko imaju hrane u košnici, a koliko
je dolazi iz prirode. Uočeno je da pčele prilagođavaju svoje dnevne aktivnosti zavisno od
količine hrane koja dolazi iz prirode ili iz onoga što joj pčelar daje.
Prihranjivati slabe zajednice u ovom periodu je totalno neracionalno i treba ih što prije
rasformirati i spojiti sa jačom zajedniciom.
Svjestan sam da je prihrana nužna, ali kako i u kom vremenu i kojim načinom opisano
je mnogo puta, ali izgleda da se slabo preporuke koriste.
Ovdije ču navesti neke preporuke koje bi se trebale koristi.
Na svakom pčelaru i njegovoj savjesti je da krajem jula i početkom avgusta procjeni koje
su mu zajednice sa premalim zalihama hrane. Prije poćetka ikakve prehrane radi
nadopune nedostajuče hrane zajrdnice se moraju pregledati i viškak nastavaka skloniti
i a zajednice spremiti za zimovanje pa tek tada početi prihranu.
Količina hrane za dobro zimovanje, proljetni razvoj i bezbijedno dočekati slijedeču
ozbiljniju pašu, bez davanja ikakvih stimulacija je 20 a još bolje 25 kg. hrane.
Prije početka prihrane na pčelinjaku se marju leta na svim košnicama smanjiti radi
eventualne grabežći a slabe zajednice rasformirati i pripojiti srednje jakim.
6
Snažnu zajednicu treba uzimiti u dva nastavka ili polunastavak na podnici i jedan
nastavak a slabije u jednom nastavku.
Preporučuje se iz svakog nastavka izvadi po jedan – slabih i dva okvir a preostale
pomijere u sredinu.
Kod pripreme zajednice za nadopunu nedostajuče hrane treba da u gornji nastvak
stavimo u sredinu 2 do 3 okvira sa leglom i večim vijencima meda uz njih okviri s
polenom te okviri sa puno meda, prema krajevima okviri sa manje meda. U donjem
nastavku preostalo leglo u sredini a do njih ostatak okvira s medom a na krajevima
prazni okviri.
Bez velike štetnosti po pčele može se dodati 6 kg. šečera, kojeg če kratklo živuče
(ljetnje) pčele preraditi, složiti i blagovremeno poklopiti a koje će i onako izumrijeti
U slabim godinama kad u košnici nejma dovoljno prirodne hrane preporučuje se
spajanje zajednica i tako spajanjem zajedničke hrane a naroćito perge iz dvije u jednu
zasjednicu i spajanjem zajedničkih pčela, zajednica če uču u zimu veoma jaka što je jedan
od osnovnih uslova za dobro prezimljavanje.
A ako je ipak potrebno zajednice nahraniti večom količinom šečera 12 do 15 kg. (zbog
loše paše ili zamijene meda koji je lošeg kvaliteta za zimovasnje) tada se to mora ranije
započeti a završiti najkasnije do polovine avgusta, dok ima legla u košnici a pčele su još
aktivne i ima cijetnog praha u pripodi.
Izbijegavajte stimulativno prihranjivanje, tokom avgusta, sem ako su vam zalihe hrane
nedovoljne i to činite radi nadopune nedostajuče hrane alio u velikim obrocima.
Najbolji raspored hrane naprave same pčele, rijetko če one pogriješiti, zato pčelar od
početka prehrane ne treba premiještati okvire.
Prihranu obavite koncem jula, početkom avgusta (mnogo zavisi i od uslova gdije
pčelarite) a završit najkasnije u prvoj polovici septembra (ako to radite kasnije znajte da
ste nanijeli ozbiljnu štetu pčelinjoj zajednici) sa večim uzastopnim porcijama 2 do 5 litara
sirupa (šečera : voda = 1,5 : 1) jer kod takve koncentracije pčele potroše najmanje šećera
, najbrže ga prerade, zatvore i na takvoj hrani dobro zimuju. To se najlakše obavlja
dodavanjem praznog nastavka na vrh košnice u koji stavljamo posudu s kompletnom
nedostajućom hranom ili u dubokim podnicama gdije se može staviti veča posuda sa
sirupom. Dabi ova hrana bila kvalitetnija što je naučno dokazano preporučuje se dodati
0,4 militra „ESENCIJE“ (esencija je 80% sirćetna kiselina) na JEDAN KILOGRAM ŠEČERA
što povoljno utiče na probavni trakt pčele i na smanjenu pojavu nozemoze. Sirčetnu
kiselinu treba razrijediti u malo vode i dodati u prohlađen sirup i dobro umiješati.
Ne preporučuje se dodavanje bilo kakvih lijekova kao eventuelnu preventivu protiv
pčelinjih bolesti u sirupu ili medeno–šećerne pogače, jer se time smanjuje prirodna
7
otpornost pčela prema bolestima. Ako pčelar misli, da će preventivno dodavajući lijek
zdravim zajednicama spriječiti bolest, teško se vara.
Za zimu je veoma važan i polen koji pčele donesu u kasnu jesen pa je dobro da se
ujutru (od 8 do 13 sati) zajednice (bez obzira na obezbjeđenost zaliha hrane) stimulišu
svaki jedan - dva dana malim količinama (200 – 300 ml) rijeđeg sirupa koji je
spremljen u odnosu 1 : 2 = šećera : vode, jer od 100% donijetog cvijetnog praha u
jesen, 70% se koristi za deponovanje hranljivih materija u organizmu pčele.
Krajem jula i u avgustu, baš u tom periodu vara uvećava svoje brojno stanje, i iz dana u
dan postaje sve opasnija za naše pčelinje zajednice (nema ni trutovskog legla..). Svako
jaje koje matica položi od sredine jula i avgusta, biće zimska pčela. U to leglo varoa više
ne smije da ulazi. Zaštitu od varoe treba početi posljednjih dana jula, intenzivirati i završiti
najkasnije do konca avgusta.
Dobro zaštićeno avgustovsko leglo stvoriće normalne uslove za prezimljavanje.
Samo kompletan, precizno izveden cijelogodišnji tretman: građevnjaci, mravlja kiselina i
oksalna kiselina imalju kao rezultat opstanak zajednice u proljeće uz minimalne gubitke.
Na ponuđenoj slici možemo vidijeti kad i kave radnje treba da
poduzmemo u borbi s VAOROM
April
Ovo je period kad se preporučuju samo
biotehnički postupci u borbi s VAROM.
(isijecanje trutovskog legla)
Maj
Jun
Kontrola prirodnog otpadanje varoe,
bez upotrbe lijekova.
Jul
U ovom preriodu, po završetku paševrcanja, zajednice je potrebno liječiti
kako bi mlade (zimske) pčele mogle
da prezime i neoštečene odgoje novu
generaciju mladih pčela.
Avgust
Septem
Oktobar
Novembar
Decembar
Kontrola prirodnog otpadanje varoe, bez
upotrbe lijekova.
Ovo je najvažniji period u borbi s VAROOM
(leglo nije prisutno) a uspijeh uz pravilnu
upotrebu Oksalne kiseline je i do 98%.
Poslije temeljitih priprema zajednica za zimu u narednom vremenu,
poćetkomnovembra do nove godine, kada nema legla, zajednice se tretiraju oksalnom
8
kiselinom protiv varoe metodom nakapavanja, na temperaturi između +3 i +10
stepeni Celzijusa. Za tretman treba izabrati period visoke relativne vlažnosti vazduha, jer
je efikasnost kiseline tada znatno veća.
POMOĆ PČELAMA KONCEM ZIME
I RANOG PROLJEĆA
U prvoj polovini januara u našim klimatskim uslovima najčešće počinje prvo pčelinje
leglo. Od tada pa do kraja maja pčelinje društvo se uveća tri do pet puta doživljavajući
buran razvoj. Brojnost pčela u januaru i februaru i čistoća košnice – podnice pokazuje
koliko uspešno smo pripremili naša zajednice za prezimljavanje.
Produktivnost pčelinjih zajednica zavisi od kvantiteta i kvaliteta pčelinje hrane, nektara,
odnosno meda i peluda. Da bi pčele bile biološki spremne i aktivne u obavljaju svih
funkcija u podjeli rada, kako u košnici tako i u prirodi, vrlo je važna pravilna ishrana pčela.
Ćudljivi prirodni uslovi često ne osiguravaju optimalno kvalitetnu hranu pa je
poznavanje pčela neophodno kako bi se određenim zamjenama dopunila nedostajuća
hrana.
Hrana pčele se sastoji iz istih tvari kao i hrana drugih životinja, tj. od ugljikohidrata,
bjelančevina, masti i mineralnih tvari. Sve je to sadržano u nektru, peludu i medu, dok
vodu pčele također uzimaju iz nektra ili meda ili posebno unose u košnicu izvana. U
suprotnom, ako u pčelinjoj zajednici nema odgovarajuće hrane u dovoljnim količinama,
pčelar je prinuđen da raznim stimulansima i dopunama, posebno kod proljetne
pripreme, nadoknadi nedostatak meda i peluda.
Za razvoj pčelinjih zajednica od proljeća do jeseni se može intervenirati šećernim
sirupom sa bjelančevinastim i vitaminsko-mineralnim komponentama i šećerom u
kristalu, a u zimskom razdoblju čvrstom hranom, tj. šećerno-mednim testom.
Znamo da pčele nemaju zalihu energije u tijelu, pa ako nema rezervne hrane u košnici ili
ako nema unosa, zajednica veoma brzo slabi. Zato je za snažniji razvoj pčelinjih zajednica
neophodno da hrana kontinuirano pritiče, prirodno ili viještački, i time stimuliše
aktivnosti pčelinje zajednice. Ako pčelar spravlja hranu , onda je potrebno da obrati
pažnju da ona mora biti uravnotežena za pčele.
Prihranjivanje iz nužde je sprečavanje zajednica da gladuje i štedi hranu, a time
stimulišemo zajednicu da se normalno razvija do prve paše. Odgovornom pčelaru to se
zapravo ne bi smelo desiti zato što pripremajuči zajednicu za zimu, mora osigurati
dovoljnu količinu hrane (20 bolje 25 kg).
Pčelnja zajednica se skladno razvija u kasnu zimu - rano prolječe bez pomoči pčelara ako
je pravilno pripremljena za zimu. Za uspešno zimovanje i uzgoj proljećnog legla
najsposobnije su pčele izležene koncem jula, avgusta i polovine septembra.
9
Po pravilu zajednica norrmalne jačine nebi smijela da ostane sa manje od 8 do 10 kg.
hrane niu jednom perijodu u toku godine, odnosno, bez najmanje od 1 do 1¸,5 kg.
hrane po ulici pčela. A ako se to desi znak je da je pčelar napravio veliku grešku koja se
dijelimično može ispraviti, nadopunjujuči nedostajuču hranu.
Za zimu pčele od gladi spašavamo u avgustu a ne dodavanjem pogače u decembru ili
januaru .....
Kada zapoćeti brži razvoj pčelinje zajednice ?
Među pčelarima se često čuju suprotstavljena mišljenja vezana za pitanje podsticaja
razvoja ranog legla. Jedni tvrde da podsticaj matice na rano leglo omogućava stvaranje
jakih zajednica za glavnu pašu dok drugi to osporavaju.
Pčelinje zajednice započinju leglo na osnovu svog praiskonskog instinkta za
razmnožavanje uvažavajući okolinu u kojoj živi. Pomoć pčelara u tom dijelu više šteti
nego što koristi. Zbog toga je savremena pčelarska praksa odbacila podsticaj razvoja
ranijeg legla kao mijeru uspiješne pripreme pčelinjih zajrdnica za glavnu pašu.
Rano leglo iscrpi naročito slabija i srednje razvijena zajednice.
U fazi razvoja kada započne skromniji unos polena i nektara uz značajniji porast
temperature i mogućnost unosa vode, jedna pčela njeguje 1,14-1,42 larve, da bi u
slijedečoj fazi svog razvoja kad u prirodi ima obilja polena i dovoljno svežeg nektara za
razvoj, uz brojnost pčela od preko 25.000, jedna pčela njegovala 3 - 4 larve. Iz ovoga se
jasno vidi zašto jaka zajednica koja inače kasnije kreću sa leglom i koja se čak ne
stimulišu nikakvim nadražajnim prihranjivanjem vrlo brzo nadoknade zaostatak u
razvoju i ostvare rekordne prinose.
Najkvalitetnija hrana za pčele odnosno leglo je perga i sopstveni med, zatim svež polen i
nektar, pogače sa dodacima: cvetnog praha, kvasca i sojinog obezmaščemo brašno,
invertovani šečer i na kraju šećerni sirup.
U svim ispitivanjima, zajednice koje su nadražajno prihranjivane svakodnevno manjim
porcijama medenog ili šečernog sirupa ne povečavaju količinu uzgojenog legla.
One zajednice koje su dobijali šečerne ili medene pogače pokazale su bolje rezultate od
onih koje su svakodnevno dobijali manje porcije sirupa. (a ovaj posao je daleko lakši od
dodavanja sirupa).
Ako smo u kasnu zimu - rano prolječe pri pregledu pčelnje zajednice ustanovili da nema
dovoljne količine hrane (8 do 10 kg) , tada zavisno od spoljne temperature vršimo
nadopunu nedostajuće hrane.
Ako su temperature, naročito noću, još dosta niske (ispod +10 OC) onda dolazi u
obzir jedino prihranjivanje čvrstom hranom (šećerno-mednim ili šećernim -
10
pogačama) ili dodavanjem okvira sa medom iz rezerve kod manjeg broja
košnica.
Kad vreme otopli, priroda oživi i kad počne da cijveta najranije medonosno bilje: iva,
vrba, maslačak, kajsija, dženerika i slično, to je vriijeme za početak intenzivnog
nadražajnog prihranjivanja.
Stimulirajuću pogaču treba dati u drugoj dekadi februara što zavisi od klimatskih uslova i
to na satonoše. Preko toga utopliti zbijeg sa stiropora 2 cm. Pogaču treba dati još koji
put u toku marta, odnosno do kraja marta. Naime, šećer iz pogače, pčele otapaju,
sekretima ždrijelnih i mliječnih žlijezda, što ih ubrzano troši. Taj postupak indirektno
povećava žeđ, pa valja osigurati blizu higijensko pojilo.
Prvim dodavanjem pogače, pčele napuštaju svoju prirodnu poziciju i klupko se pomijera
prema pogači. Stoga vrlo važno je osigurati stalnu prisutnost pogača dok god su dani
hladni, jer u suprotnom pčele neće moći doči do zaliha hrane koje se nalaze udaljene
na okvorima ispod klupka.
Pogača se može praviti kao neoplemenjena, za zimsko dodavanje
pčelama - od
novembra do januaru, i tokom bespašnog perioda, a oplemenjenja, se dodaje u
februaru i martu, i ako nema cvijetnog praha u julu, avgustu te prilikom uzgoja matica.
Dabi dobili stimulirajuču pogaču potrebno je standardnoj smijesi za pogaće dodati neke
elemente koji pomažu pčeli radi ozdravljenja, bržeg razvoja.i dr. Rekli smo da je polen
jedini koji je pčelama prirodna hrana ali iz nužde mogu se dodati i neki koji su pokazali da
mogu donekle da zamijene polen. Mogu se dodati i drugi sastojci kao i lijekovi koji
pomažu pčelama kod nekih bolesti i njihovom ozdravljenju.
šta se nesmije zaboraviti kod pogača
Od adekvatno pripremljene hrane zavisi i stimulacija matice na nošenje jaja koja je opet
u direktnoj korelacionoj ovisnosti na jaćinu pčelinjih zajednica, odnosno broja pćela u
košnici.
Med se oprezom stavlja u pogaće (zbog eventualne zaraženosti) , a naročito ne onaj
"skuhan" - jer je skuhani med zapravo goli šečer a pošto se dužinom kuhanja i
temperaturom garantira uništenje američke gnjiloće u istom se javljaju i jako štetni naroćito za pčele otrovni spojevi.
U svakom slučaju, u nedostatku polena zamijene se dodaju samo u krajnjoj nuždi, jer su
sve od reda na ovaj ili onaj način, manje ili više, zapravo štetne za pčele.
Tako je utvrdio da se najbolji rezultati postižu ako u smijesi ima:
• cvijetni prah, daje se 20% a bolje i viđše.
• sojino brašno - obezmaščeno (termički obrađeno), od 50 do 100 grama na
kg./li.
11
• cobalt clorid - COCL2-6H2O (24 gr kobalt-hlorida se rastvori u litru destilovane
vode, kad se izmučka odstoji procijedi se kroz filter ili vatu....i pakuje se u tamnu
staklenu bocu. Daje se na svaki kilogram ŠEĆERA po 1 mlilitra ovog rastvora),
• Pekarski kvasac – germa najčešće korišten dodatak i to 5 do 10 % na jedan
litar sirupa ili 50 – 100 grama po 1 litru siruoa/ kg. šečera.
• Suhi kvasac – germa uzima se 4 puta manje od sirovog kvasca (1 kg. sirovi
pekarski kvasca a 0,25 kg, suhog kvasca ili 12 grama po kg/L. šečera).
Suhi kvasac se priprema tako što se rastopi u malo zaslađenoj vodi i ostavi 24
sata na toplom mijestu da odstoji i onda se koristi, (pažnja, treba veliki sud da
masa neiskipi.
• Soli u sirupu i pogaćama nesmije biti više od 0,5 gram po kgram/litar
• Vitamin H (biotina) na 1 kg šećera. dodaju se 3 tablete, otopljenog u
0,2 dl mlake vode.
Najbolji rezultati se postižu ako u smijesi ima bar 20% polena.
Pomiješa se jedan dio suhog polena, tri dijela obezmašćenog sojinog brašna i dva dijela
invertovanog sirupa (viještački med), i od toga se naprave stimulirajuća pogače.
U stimulirajuću pogaču i sirup moše se uvijek dodavati pored ostalih dodataka i cobalt
clorid prema preporuci 1 ml. na 1 kg šečera ili litar sirupa.
Preporućuju se slijedeći procenti dodataka: 3 – 7 % polena, 5% kvasca – germa, 5%
sojinog brašna (obezmaščeno). Ako se ovi dodaci kombinuju, ukupna njihova kolićina ne
treba biti veća od 10–15% mase pogaće.
Tokom zime pogača se dodaje ako pčele zimuju na jednom nastavku i sa manjim
zalihama hrane.
Ovako pripremljena pogača daje se u rano proljeće i kasno ljeto, ili u bespašnom
vremenu, kako bi imali kroz cijelu sezonu što jače zajednice i uvijek dovoljno legla.
Ako su dnevne temperature dosta visoke i danju i noću preko +10OC,
tada se može prihranjivati i tečnom hranom to jest šećernim sirupom.
Najbolje rezultate daje odnos šečer : voda ( 2 : 1) u većim količinama i to 2-3 litre u
razmacima od po nekoliko dana 3 - 4 puta, odnosno dok ne popunimo minimum zalihe
od 8 do 10 kilograma hrane.
Kako je poznat poguban utjecaj temperature, na vitamine, enzime, aminokiseline,...te
zato, kao neosporna činjenica, stoje podatci da se kuhanjem doslovno uništavaju
12
"skoro" svi vrijedni biološki i vitamiski sastojci u medu , peludu , kvascu,..i dr. pa bi trebalo
ib izbjegavati velika zagrijavanja.
Noviija istraživanja su pokazala da nije potrebno izvršiti inaktivaciju pekarskog kvasca
(kuhanje pekarskog kvasca) i ubijanje gljivica Sacharomyces ceravisiae.
Postoje proizvođači koji predlažu, pripremu pogača bez kuhanja i ubijanja gljivica pa je na
svakom pčelaru da odluči što je najbolje za njegove pčele.
Radi naprijed navedenog a pored velikog broja recepata koji se bave izradom pogača
kuhanjem pekarskog kvasca evo jedng koji je bez ikakvog kuhanja a izrada je veoma
jednostavna.
Stimulativna pogača sa pekarskim kvascem – germa koji se ne kuha.
za pripremu pogače za stimulaciju zajednice potrebno je:
Sastav:
Mljeveni šečer
Pekarski kvasac - germa
Cobalt hlorida
25 kg.
2,5 kg.
25 mililitar (
1 ml. na 1 kg. šečera)
Kvasac (bez vode i kuhanja) najprije treba izmrviti i pomiješati sa jednim do dva
kilograma šećera u prahu, sačekati nekoliko minuta da se ova smijesa pretvori u
tečnu masu – poput jogurta (opet bez dodavanja vode i bez kuhanja) zatim
dodamo odmijerenu kolučinu kobalt hlorida i preostali šečer u prahu uz
miješanje do željene gustine dok ne prestane da se lijepi za prste. (odnos germe
i šečera je približno 1 : 10 ).
A evo i jedne stimulativne pogače koja je s kuhanjem pekarskog kvasca - germom
Za pripremu pogače za stimulaciju zajednice potrebno je:
25 kg. Šečera samljevenog
1,5 kg. Pekarski kvasac - germa
1 litar vode.
1,25 kg. Meda ili vijkeštačkog meda
25 mililitara Cobalt hlorida (1 ml.na 1 kg šečera)
pustupak izrade :
Isitni se pekarski kvasac - germa i pomiješa sa 1 kg. samljevenog šečera . Ovo se
pretvori u tečnu masu za 5 minuta. U rastopljenu germu dodajemo 1 litar vode i
stavimo da se kuha 3 – 5 minuta. U prohlađenu germu sipamo sviježi med
sopstvene proizvodnje vodeči računa da nije zaražen Amerićkom gnjiloćom ili
13
nekim drugim bolestima ili viještaćki med, koji nemože biti zaražen nikakvim
bolestima. U ovako prohlađenu germu i med može da se dodaju i drugi
preporućeni sastojci.
U prohlađenu masu sipamo odmijerenu količinu cobalt hlorida, i pomiješamo
samljeveni šečer (24 kg. preostala) i dobijemo izvrsne stimulacijsku pogače koje
pakujemo u polietilenske vrečice.
Pogaće se netrebaju stavljati na naćin da pčele moraju po vodu, za otapanje pogaće,
izlaziti iz košnice! (ovo je slučaj kada je u košnici jaka ventilacija , pogače su okrenute sa
večim otvorima prema gore - što ih dodatno isušuje. Potrebno je izrezat nekoliko traka
širine 3 do 5 mm koja se odstran i okrenu dole na satonoše. ali pod uglom od devedeset
stepeni u odnosu na satonoše i ovakoko su pčele u direktnom kontaktu s pogačom
(trake napraviti nožem sa dvije oštice napravljene od popolovljenog žileta i uvezanih na
dršku debelu 3 do 5 mm) a odozgo pogaću prekriti sa nekoliko slojem papira.
Kako bi pčelama olakšali preradu pogače, šećer valja samljeti u što je moguće sitnije
čestice.
Zapakovane i pripremljene pogače bi trebale koji dan da odlerže prije davanja pčelama.
Autror:
Popaja Džemal – pčelar praktićar
tel. 061 257288
Sarajevo Decembar 2012 god.
Download

kako da pomognemo pčelama