K R I Ž
OD
S U Z A
UVOD
Knjigu posvećujem Majci Mariji Kraljici mira, našoj dragoj Gospi koja punih trideset
godina u neizmjernoj ljubavi prema svima nama prolijeva suze moleći za sve nas na koljenima
pod križem i pred Prijestoljem Gospodnjim. Nosi nas u svome Srcu i prinosi naše prošnje i
molitve naša mila zagovornica i posrednica. Svojom svakodnevnom prisutnošću stvara štit i
brani nas od sotone koji kao ričući lav obigrava oko naše planete.
Tebi Gospo moja mila predajem svoj život i svoje srce i u tom srcu napisanu knjigu uz
poticaj Duha Svetoga sa željom da služim Bogu svome u ljubavi i s ljubavlju praćen Tvojim
Majčinskim zagovorom. Unatoč svemu trijumfirat će Tvoje Majčinsko Srce i otvoriti put trijumfu
Božanskog milosrđa i obistinit će se ono o čemu govori Sv. Faustina Kovalska u Dnevniku:
Danas sam vidjela Božju Slavu što teče iz ove Slike. Mnoge duše primaju milost, premda o njima
ne govore glasno. Usprkos različitosti svojih putova, Bog se proslavlja preko Slike. Nastojanja
sotone i zlih ljudi razbijaju se i pretvaraju u ništavilo. Usprkos sveg đavolova bijesa trijumfirat
će Božansko milosrđe nad cijelim svijetom i bit će štovano od svih duša1
Zahvalimo Gospodinu što nam je poslao Majku, molimo i postimo da se ispuni Gospin plan da se
svi spasimo, da svi prihvatimo pruženu ruku Božanskoga milosrđa kličući Kralju Milosrđa:
ISUSE JA SE UFAM U TEBE.
1
Dnevnik Faustine Kovalske, str. 478.
1
Da li napisati svjedočanstvo? Da li se izraziti pisanom formom o onome što smo doživjeli,
o onome što je iskustveno ostavilo traga dubinama našeg bića? Poticaj da pišem dolazio je u
zadnjih nekoliko godina ali sam to u svojoj svijesti glatko odbio razmišljajući kome bih ja mogao
biti interesantan sa svojim pisanjem. Pjesme sam, istina, pisao za vrijeme rata u Banjaluci gdje
sam ostao tijekom cijeloga rata, radeći teške fizičke poslove valjajući klade na „radnoj obvezi“.
Iz svoga grada nisam htio ići, a ni na kraj pameti mi nije bilo da budem pripadnik srpske vojske.
Tada nisam živio svoju vjeru niti je moj život bio sakramentalan. Od svog kršćanstva imao sam
samo krsni list. U tim pjesmama sam izražavao ono što sam duboko u sebi proživljavao i
pjesmama tražio dobrotu i ljepotu koje u toj krutoj ratnoj stvarnosti nije bilo. Da ih izdam ili da ih
ponudim nekom izdavaču nisam niti pomišljao. Ako ćemo svojim postupkom, činom, nakanom,
svjedočanstvom u bilo kojoj formi činiti dobro i doprinijeti da zrake Božje dobrote i preko nas
dotaknu srca naših bližnjih, mi smo učinili ono što je do nas. Ono što mene apsolutno ne zanima
da li će to svjedočanstvo biti suvremeno ili staromodno, stilski besprijekorno, pismeno ili
nepismeno. Ono što je jedini predmet moga interesiranja je činim li ja to iz ljubavi i jesu li moje
nakane u svemu tome čiste pred Licem Božjim.
Na blagdan Sv. Male Terezije rano ujutro meni je postalo jasno da trebam pisati knjigu.
Tu spoznaju je pratilo sjedinjenje s Gospodinom u ljubavi gdje sam prolijevajući suze vapio
dragom Bogu da se smiluje meni bijedniku. S takvom jasnom spoznajom volje Božje svako dalje
odlaganje bi bilo veliki grijeh. Ova knjiga nastaje zato što je to volja Božja i što su po zagovoru
Kraljice mira srušene prepreke u meni, ekstremni oblici mrtvljenja, koji ako odu u tu krajnost
postaju prepreka u izvršavanju volje Božje. Ključno je pitanje koliko smo se otrgli od sebe samih,
od naše volje, naših razmišljanja i koliko smo pročistili svoju dušu da bi duh koji je u samom
središtu našeg bića i gdje prebiva Gospodin ražario našu volju Gospodnjom ljubavlju. Ako svoju
volju podređujemo volji Božjoj, ako se na našem duhovnom putu krećemo prema sjedinjenju s
Gospodinom i sjedinjujemo se u ljubavi, tada će unatoč svoj našoj bijedi i našoj tvrdovratosti
pasti sve naše barikade, kruti mehanizmi kao „ja sam mali, jadan i bijedan, mene neće uzeti za
ozbiljno i sl. Pa da me i ne uzmu za ozbiljno, ako ljubim Boga svoga i bližnjega ja ću željeti u
radosti služiti i odgovoriti na poticaj Duha Svetoga koji mi nedvojbeno govori, ne vanjskim
znakovima, da bih trebao odgonetnuti što bi to moglo biti, već čistom ljubavlju koja izvire iz
dubine moga bića i manifestira se tako da lijevam suze nad svojom bijedom pred veličanstvenom
ljubavlju našeg Stvoritelja.
Knjiga je autobiografskog karaktera i govori o duhovnom sazrijevanju i kako nas dragi
Bog prati od samog početka našeg života na tom našem putu beskrajnom strpljivošću i
bezuvjetnom ljubavlju koja daleko nadilazi naše poimanje ljubavi. Razumom spoznajemo Boga i
dat nam je da bi uzvjerovali i umnožili našu vjeru, a potom nas vodi svjetlo vjere gdje je
onemogućen pristup zlomu koji bi nas želio spriječiti na tom putu. U pamćenju ispražnjenom od
svega što bi nas odvojilo od Gospodina nadamo se susretu s Ljubljenim. I kao konačan cilj
cijelog našeg duhovnog puta s voljom otrgnutom od nas samih, vremenitih ispraznosti i
mentaliteta ovoga svijeta u ljubavi se sjedinili sa Gospodinom već ovdje dok smo na zemlji kao
predokus vječnog sjedinjenja u Kraljevstvu Nebeskom. Svi smo mi unikati u Božjem stvaranju i
svakog od nas Bog vodi na jedinstven način, ali isto tako ima puno toga zajedničkoga za sve nas
na tom putu. O svemu tome htio bih nešto reći, nadajući se ako bi već netko čitao ove retke,
mogao naći poticaj za rast u vjeri, nadi i ljubavi. Govorit ću o Međugorju i mom susretu u duhu s
2
fra Slavkom Barbarićem koji je kada sam ja prvi put 2006. g. hodočastio u Međugorje već bio u
Očevu Domu i zagovarao za sve nas. I kao kruna mog duhovnog puta svjesna spoznaja veličine i
značaja Božanskog milosrđa koje je Gospodin objavio Sv. Faustini Kovalskoj za sve nas u ovim
teškim današnjim vremenima.
25. rujna 2011. Kraljica mira nam je uputila poruku preko vidjelice Marije Pavlović
Luneti:
„ Draga djeco! Pozivam vas da ovo vrijeme bude za sve vas vrijeme svjedočenja. Vi koji živite u
ljubavi Božjoj i iskusili ste njegove darove posvjedočite ih svojim riječima i životom, da budu
na radost i poticaj drugima u vjeri. Ja sam s vama i neprestano zagovaram pred Bogom za sve
vas da vaša vjera bude uvijek živa i radosna i u ljubavi Božjoj. Hvala vam što ste se odazvali
mome pozivu“.
***
Uz jasan i nedvojben poticaj Duha Svetoga, uz Majčin poziv da svjedočimo i uz svjesnu
spoznaju da je volja Božja da napišem knjigu još jedno izvjesno vrijeme trajala je borba u meni
da li da krenem s pisanjem. Poslije svladanih lekcija mrtvljenja na svim razinama, i osjetnoj i
duhovnoj, očito je Gospodin tražio da učinim iskorak u novo da bi mu služio na jedan novi način.
Ako iskreno ljubimo Boga i bližnjega mi ćemo na taj poziv odgovoriti. Zli me je na sve načine
htio uvjeriti kako ne trebam da se prihvatim tog djela. Ipak, po zagovoru Kraljice mira i Svetih
kojima se utječem, milošću Božjom poslije šesnaest godina opet sam počeo pisati pjesme, a
nemalo zatim i pisati knjigu.
Neka je vječna slava i hvala Svetom Trojstvu, Tro-jedinom Bogu i Svetoj Majci Crkvi
katoličkoj, Zaručnici Kristovoj. Neka sve naše misli i djela budu na slavu Kralju Milosrđa .
Kralju Milosrđa obasjaj nas svjetlošću svog Božanskog Milosrđa, napoji nas krvlju, operi
nas vodom iz srca svoga, Milosrdni Bože naš.
Gospo naša draga i Kraljice mira, zagovaraj za sve nas da prihvatimo pruženu ruku
Božanskoga Milosrđa da se svi spasimo, da niti ni jedan ne propadne.
Sv. Faustino, uroni nas u More Božanskoga Milosrđa, vjerna odvjetnice Božjeg Milosrđa.
3
ASKEZA KAO MILOSNI DAR
Želio bih ovu knjigu početi pjesmom koja je napisana 1992. g. i uz određenu obradu iznio
bih je vama, dragi čitatelji, iako vas vidim u svjetlu vjere koje nadilazi svaki oblik našeg hladnog
racionaliziranja .
ŽRTVOVANJE
Spoznao sam stvarnost ovu strogu
Ja da praštam odavno sam sviko
Da založim samo sebe mogu
I kad meni ne oprosti nitko
Da sagorim u prah da se stvorim
Volju moju vjetar neka nosi
Sa suzama bolnim da se borim
Da se nemir u meni ne skrasi
Suditi ne mogu nikome tu sreću
To mi ne da moga srca plam
Sve što želim to je na raspeću
Dušu svoju Isusu da dam
U to vrijeme nisam živio svoju vjeru, niti sam prakticirao sakramentalan život. Od svog
kršćanstva imao sam samo krsni list. Ta pjesma je napisana u Banjaluci u kojoj sam rođen, a koja
je te ratne 1992.g. bila zahvaćena ratnom nemani koja je vitlala i bacala sve oko sebe, a ljudi
svojom sviješću tonuli u potpunu tamu i totalnu nemogućnost prosuđivanja sebe i stvarnosti oko
sebe. Ono što je ostalo jako svježe u mojoj svijesti iz tog vremena je to da sam bio svjestan toga
da ne umijem mrziti unatoč svemu što se meni i oko mene dešavalo. Motiv za mržnju nisam
mogao naći. To je na neki način izazivalo čuđenje i mene samog. Teološki potpuno nepismen,
bez molitve, bez sakramentalnog života bez spoznaje Boga ali s jasnom sviješću, mrziti ne mogu
niti želim. Ovim proputovanjem kroz pojedine životne periode i stvarnost u koju sam bio uronjen
htio bih najmanje govoriti o sebi, iako je to neizbježno.
4
Naum mi je da jednim dokumentarnim pristupom prikažem stanje moje nutrine bez
idealizacije u tim i takvim konkretnim situacijama. Dok smo u tijelu uvijek ćemo morati donositi
odluke u odnosu na tu i takvu stvarnost, da prihvatimo ili da odbacimo. Dao nam dragi Bog
razboritosti i Duha Svetoga da umijemo uvijek donijeti odluku koja je u skladu s voljom Božjom.
Ako bacimo letimičan pogled na pjesmu Žrtvovanje, ono što je odmah uočljivo je askeza,
otrgnuće od sebe i od vremenitog, želja za poniranjem u nutrinu i to je u stihu nedvojbeno
rečeno. Želio bih ovdje posvjedočiti kako je jako važno da pazimo što govorimo i kako se
izražavamo. U to vrijeme nisam toga bio svjestan . Pjesma o kojoj je riječ govori o želji za
žrtvovanjem i izgaranjem i meni se učinilo da bi u okviru pjesničke forme i željom da se naglasi
taj unutarnji poriv otrgnuća u zadnjem stihu pjesme moglo napisati dušu svoju đavolu da dam.
Tada nisam bio svjestan kakvu opasnost nosi taj stih To je za mene bio pjesnički izričaj i ništa
više. Uvijek sam osjećao odvratnost prema i najmanjima oblicima zla, ali u snu mi se javi glas
pitajući da li stvarno želim da mu dam dušu i svjestan sam da se radi o sotoni. Odlučno sam ga
otjerao rekavši Odlazi, to je samo pjesnički izričaj! Čim sam to izgovorio, nestao je. Sad mi je
jasno da me je Gospodin sačuvao, jer ne bi on tako brzo podvio rep i nestao. Želio bih naglasiti
da ne možemo mlatiti jezikom koješta i da ne snosimo posljedice toga što smo izrekli. Za svaku
izgovorenu riječ ćemo odgovarati kao što nam je rekao Gospodin. Koliko se samo u
svakodnevnom govoru izgovara ime nečastivog i kolike probleme ti ljudi sebi stvaraju.
Ono što bi trebali znati na duhovnom putu je to da se duh koji je u samom središtu našeg
bića i tijelo sa svojim osjetilima protive jedno drugome.
I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru : Šimune spavaš ? Jedan sat nisi mogao probdjeti?
Bdijte i molite da ne upadnete u napast. Duh je , istina, voljan , no tijelo je slabo.2
Jako je važno da krotimo naše tjelesne požude i da podlažemo tijelo duhu. Naša tjelesna osjetila
su, kako kaže Sv. Ivan od Križa, prozori u svijet. Ako ih ne pozatvaramo molitvom, postom,
sakramentalnim životom, kroz te otvorene prozore nahrupit će zli i učiniti nam neizmjernu štetu s
nesagledivim posljedicama.
Dragi Bog mi je dao milost, a da ja toga nisam bio niti svjestan da sam u dobroj mjeri bio
otrgnut od raznoraznih pošasti, koje nam nudi svijet u raznoraznim formama i oblicima. Nisam
težio za užicima i lagodnošću i uglavnom sam birao teži put kroz život. Još kao srednjoškolac, a
kasnije i kao student radio sam teške fizičke poslove preko student servisa iako to nisam morao.
Moji najomiljeniji poslovi, koliko god to zvučalo suludo, bili su iskopi kanala. Sve vrste tla, od
onih najmekših pa do onih u punoj stijeni, gdje se prvo minira, a zatim ta razbijena stijena čisti,
koliko je to moguće, krampom, lopatom i rukama, zatim opet mina i tako redom. Ono što će
zvučati nevjerojatno je da sam ja u svemu tome bio sretan. U kanalu okupan znojem po suncu
koje sredinom ljeta prži, nekad i sa 39 stupnjeva i potrebno je piti od deset do petnaest litara vode
na dan. Energetska potrošnja je tako velika da se svaka dva do tri sata mora unositi hrana kako bi
2
Mt. 14. 37-39
5
se mogao izvoditi tako teški fizički posao. U glibu, blatu, prljav, znojan krotio sam svoje tijelo,
ispitivao koliko ja to mogu i po odlasku radovao se sutrašnjem danu. Naravno da su ti poslovi bili
dobro plaćeni, ali to nije bio moj jedini motiv. Bez unutarnje spremnosti i tjelesne sposobnosti ti
se poslovi ne bi mogli obavljati, pogotovo ne u dužem vremenskom periodu, desetinama dana.
Nekad je to bivalo i po dvanaest do četrnaest sati na dan. Na taj način tijelo se krotilo, ali se i
bunilo. Tvrdi sloj žuljeva i zadebljala koža na dlanovima je nerijetko pucala i krvarila, zamor
koji se sumirao. Tijelo je htjelo više odmora, više sna. Leđna muskulatura iscrpljena
kontinuiranim tjelesnim radom, branila se bolom koji bi rastao, pa bi se kratki predah na tvrdoj
dasci doživljavao kao odmor na najmekšoj postelji. Znam da će neki pomisliti da je to
mazohizam, ali odgovaram da nije. To je askeza koja nije u tom trenutku bila svjesno duhovno
artikulirana, ali koja me je vodila ka višem cilju kako ćemo kasnije vidjeti a da ja toga u tom
trenutku nisam bio niti svjestan. Znam sigurno da nisam zbog svega toga bio namrgođen već sam
to proživljavao u vedrom raspoloženju. Te poslove sam radio tijekom srednje škole i fakulteta a
potom i za vrijeme poslijediplomskog studija u Sarajevu.
Tijekom druge polovice osamdesetih dobio sam posao koji nitko nije htio. Mnogi su
pokušali ali su odustali. Radilo se o poslu na pothodniku na željezničkoj stanici u Banjaluci.
Kako su se pojedini dijelovi pothodnika nalazili ispod razine Vrbasa zbog toga su zidovi s
unutarnje strane bili vlažni. Bilo je potrebno s vanjske strane betonskih zidova otkopati zemlju a
zatim ići dublje u dubinu vapnenaste stijene, kako bi se nanio sloj katrana i izolacije i time
onemogućilo prodiranje vode i vlage. Strojevi su otkopali nekoliko metara u dubinu i širinu ali se
trebalo ići puno dublje. Sa strojevima nije moglo to izvesti. Dubina do koje se trebalo spuštati je
dosezala između deset i petnaest metara. Sam iskop se morao izvoditi stepenasto pa su se pravile
stepenaste etaže da bi se iskopani materijal izbacivao s jedne na drugu. Kada sam se spustio na
dubinu od deset i više metara pojavila se vapnenasta stijena a s njom i voda koja je prodirala u
iskopani prostor. Radio sam u dubokim čizmama i uz pomoć pumpi se ispumpavala voda kako
bih uopće mogao izvoditi rad. Moram priznati da je posao bio iznimno težak ali i opasan. Da se
kojim slučajem brdo obrušilo zalijepilo bi me kao mrava na visoki betonski zid. Spuštao sam se
sve dublje u vodi, blatu, gumenim čizmama, znojan i prljav uz osvježenje koje ta dubina nosi u
vrelim ljetnim danima. Iznenada pažnju mi privuče zraka sunca koja se spusti i zasvjetluca na
površini vode. Bacih pogled put neba i ugledah podnevno sunce otvorenih očiju a zatim se cijeli
prostor ispuni zlatnožutom svjetlošću. I sada dok ovo pišem prolijevam suze nad svojom bijedom
i molim Gospodina da mi se smiluje. Digao sam ruke u zrak sa željom da dodirnem tu svjetlost,
da je dišem, pijem i koja me je tako nježno doticala i prodirala do samog središta moga bića
ostavivši u meni neizbrisiv pečat ljepote. Sav vanjski svijet je za mene zamro, niti sam čuo
radnika koji me dozivao pitanjem da li da uključi pumpu za ispumpavanje vode niti sam što
drugo vidio doli predivnu svjetlost koja je ispunjavala cijeli prostor i bila dominantnija od samog
sunca visoko na nebu. Ispunila me je radost i neizmjerna sreća. To je trajalo jedno vrijeme ne
dugo da bi potom sve iščezlo i našao sam se u svojoj stvarnosti, u vodi i blatu, i čuo dozivanje
radnika. Ovaj doživljaj je ostavio neizbrisiv trag u mome srcu. U tom trenutku o mistici nisam
znao ništa, teološki potpuno nepismen to sam objašnjavao na površnoj razini pjesničkog
doživljaja.
6
DJEČAK KOJI JE VOLIO SNIJEG
Kad se prisjetim svog najranijeg djetinjstva ono čega se prvo sjetim je snijeg. Kako sam
ga samo volio i željno iščekivao. Navečer sam lijegao s nadom da će ujutro osvanuti bjelinom
pokriven dan. Noću sam ustajao i po nekoliko puta da provjerim da li slučajno pada, a kad bi se
to i desilo toj sreći nije bilo kraja. Poskakivao bih od radosti uz usklike Padaaaaa!. Uvukao bih
se pod pokrivač jer su mi bose noge bile ozeble od skakutanja po kući. Više me je grijala radost u
srcu od toplog i teškog jorgana od vune. Jutarnjim buđenjem u par skokova bih se našao na
prozoru da provjerim da li još pada i sa širokim osmijehom na licu gledao u neizmjerno mnoštvo
bijelih pahuljica koje su se lagano spuštale sa neba i stvarale djevičanski bijeli pokrivač koji bi
kad bi padavine bile obilnije pretvarao padine u bijelo talasasto more. Tijekom dana bih satima
sjedio uz prozor i gledao kako lepršaju bijeli kristali. U tom periodu snijeg je bio moje bogatstvo
jer sam sve pahulje to neizmjerno mnoštvo nosio u svome srcu.
Pored neizmjerne ljubavi prema snijegu doživljavao bih jesen u svoj ljepoti boja sa
vjetrom koji nosi lišće i bojama koje se prelijevaju u jednom zagasitom tonu i stvaraju doživljaj
neobičnog i nestvarnog. To sam sve gledao otvorenih očiju ne razumijevajući ništa a opet
doživljavajući tu ljepotu na jedan intenzivan unutarnji način. Ili pak ljetno livadsko cvijeće koje
je bilo tako neobično lijepo odjeveno u neobičnu svijetlost koja je davala poseban ton tom
cijelom prizoru i to je stvaralo u meni čudan i neobjašnjiv osjećaj ljepote koja se pretakala u
radost u samoj nutrini moga bića. Ta livada kao da je u tom trenu procvala u svoj svojoj ljepoti i
neobičnom sjaju. To je pratio intenzivan unutarnji doživljaj jedna milina nježni doticaj koji ja
nikako nisam mogao razumjeti niti sam se trudio već samo otvorenih očiju gledao čudni prizor i
uživao u njemu. Ili kad bi procvao Begin voćnjak kajsija na proplanku iznad naše kuće. Kao da je
pao snijeg sve bijelo sa dodatnim roza tonom. Doživljaji su bili tako snažni i ostavili su neizbrisiv
trag u mome srcu i u mom pamćenju. Ono što mi je sada jasno oni su bili nadnaravni i spuštali su
se kao milosna rosa koja je kupala moje srce i hranila moju dušu. Kasnije u zrelijoj dobi tražio
sam taj doživljaj tu boju ali ih nigdje nisam mogao naći. Sve što sam našao i što sam doživio bila
je blijeda slika onoga što sam doživljavao dok sam bio još sasvim mali.
Trešnje su bile moje omiljeno voće. Moj dida po mami, Božo, imao je raznoraznog voća a
ponajviše trešanja koje su se u desetinama stabala protezale na mnogim njivama oko kuće.
Raznih vrsta i boja od ranih koje su stizale već početkom svibnja pa do kasnih hruštova
polovinom lipnja. Nikad više u životu nisam doživio slatki okus trešnje kao u to vrijeme. Unatoč
tome što sam ih jeo do iznemoglosti nikad me nije zabolio stomak. Nakon smrti dida Bože tik
iznad njegovog spomenika nikla je trešnja. Sjekli su je sa obrazloženjem da će korijenje podići
spomenik ali su na trešnjinom panju svake godine izbijale mladica koja je svojom upornošću
savladala one koji su je sjekli i izrasla u predivno deblo divlje trešnje, jer nije kalemljena, i
stvarala debelu hladovinu iznad didova i babina groba. Siguran sam da bi Japanci bili
zainteresirani za ovu priču.
Za kasnih jesenjih dana kada je u zraku već mirisalo na snijeg , subotom u kasno
poslijepodne mama Anica je pekla kruh. Kod nas se nedjeljom to nije radilo. Miris toplo pečenog
kruha, toplota doma a vani okreće na sjeverac, možda će i snijeg. Koji lijepi osjećaj mira, spokoja
i sreće u meni.
7
Božić je bio najradosniji dan u našoj kući. Ja sam svoj Božić proživljavao gledajući lice
svoje mame koje se mijenjalo i niti ni u jednom drugom danu nije bila tako radosna kao za Božić.
Mamino lice je bivalo nekako vedrije, radosnije, veselije i ta radost se nekako prelijevala u moje
srce i činila me neizmjerno radosnim. I uvijek bi brzo prošao. Želio sam da traje duže, da se
zaustavi vrijeme da ne prođe tako brzo.
8
GOLORUKI PJESNIK
Rat i sotonizirajuća atmosfera koja ga prati je sunovrat svih civilizacijskih vrijednosti.
Sredinom ljeta 1992. g. sedamnaest autobusa punih ljudi koji su bili živi kosturi, prošlo je putem
ispod naše obiteljske kuće u Banjaluci. Tako je bilo bolno gledati ta napaćena bića. Ono što je
oslikavalo očaj i beznađe koje su prošli i koje su prolazili su bile ogromne oči koje su bile tako
velike da se stvarao dojam da se cijelo lice pretvorilo u ogromne preplašene oči . Neki nisu imali
snage da sjede na sjedištima pa su ih prostrli po podištu autobusa. Kad je CNN objavio vijest o
postojanju logora u Omarskoj pod hitno su odlučili prebaciti logoraše na Manjaču. Povukao sam
se u osamu. Iskreno mi je bilo žao tih ljudi, jako me je zaboljelo i suosjećao sam sa tim
patnicima. Ta slika me nije uplašila još čvršće sam odlučio da ne napuštam Banjaluku, a da se
uključim i aktivno sudjelujem u ratu kao pripadnik srpske vojske nije mi bilo ni na kraj pameti. I
tu počinje moj goloruki otpor ratu i spremnost da snosim sve konzekvence svoje odluke s
olovkom u ruci. U to vrijeme nisam živio svoju vjeru, nisam molio, moj život nije bio
sakramentalan. Bio sam kršćanin koji je imao samo krsni list i ništa više. U tom teškom i
beznadnom vremenu našao sam utočište u literaturi. Iz te i takve bezizlazne situacije našao sam
izlaz u pisanju poezije. Kada je ratna lavina obrušavajući se sve žešće i jače, brišući i rušeći sve
pred sobom, oduzimala većini zdrav razum i moć rasuđivanja, moja oaza mira je bila poezija.
Pjesme su u to vrijeme bile hrana mojoj duši i davale smisao mome postojanju. Poezija mi je
budila nadu u bolje sutra, bez mržnje i rata u mogućnost boljeg i plemenitijeg svijeta sa boljim
ljudima koji će željeti dobro jedni drugima.
U ranu jesen te ratne 1992. g. uhapsili su me srpski milicioneri jer nisam imao „dozvolu
za kretanje“. Priveden sam u stanicu milicije a potom prebačen u kasarnu „mali logor„ i tu
zatočen sa grupom zatočenika . Bilo je to šaroliko društvo: srpski vojnici koji su bili optuženi za
dezerterstvo, silovanje, trgovinu oružjem i sl. Sjećam se da je jedan srpski vojnik koji je bio
optužen da je prodavao oružje neprijatelju, lupajući se otvorenim dlanom po čelu rekao:„Što sam
ja doživio protiv ovih sam se borio a sad sam zatvoren zajedno s njima?“. Tog prvog dana moga
tamnovanja kasno navečer doveli su jednog mladića koji je ušavši sjeo pored mene. Ono što me
je začudilo bilo je to da se nije uopće micao, niti je okretao glavu lijevo desno. Sjedio je mirno
uperenog pogleda u tlo. Shvatio sam da je to njegovo ponašanje posljedica velikog straha koji j
nosio u sebi. Kroz razgovor sam saznao da je sredinom ljeta uhapšen tokom racije u središtu
grada. Bio je musliman rodom iz Bihaća i studirao je u Banjaluci. Odveden je na Manjaču gdje
je u tom logoru proveo oko ti mjeseca. Za to vrijeme davali su im dnevno samo po jednu krišku
kruha. Imao je sreće da nije bio u djelu logora gdje su bili zatočeni tkz. politički zatočenici i gdje
su premlaćivanja i torture bile stravične. Razgovarali smo a on uopće nije okretao glavu. U
logoru se nije smjelo razgovarati, okretati niti pomicati s mjesta i to se duboko usjeklo u svijest
ovog mladića. Pušten je uz obrazloženje da se radilo o zabuni i doveden u Banjaluku da bi se
razmijenio za srpskog nastavnika iz Bihaća. Tokom noći došli su po njega i odveli ga na
razmjenu . Poželio sam mu sreću. Ćelija je bila jako protočna , jedni su odlazili drugi dolazili.
Shvatio sam da je saslušanje srpskih vojnika optuženih za najteže zločine bilo je samo pro forme.
Po saslušanju bili su vraćani na ratište po hitnom postupku. Izveden sam pred sudca koji mi je
rekao da je jedino rješenje ako želim i dalje živjeti u Banjaluci da postanem pripadnik srpske
vojske. I na moje veliko čuđenje rekao m je da sada mogu ići kući i da se sutra javim u vojni
9
odsjek. I dok sam rano ujutro spremao strategiju kako da se skrivam, misleći naivno da imam
cijeli dan na raspolaganju, rano ujutro na vratima su se pojavila dva milicionera rekavši da mora
ići sa njima. Tada sam već sam živio s baba Ljubom, staricom od osamdeset i sedam godina jer
sam većinu svojih bližnjih kao i roditelje uspio nagovoriti da izađu iz grada. U tom trenutku u
kući na donjem katu živio je još brat Mile sa suprugom i kćeri. Odveli su me u vojni odsjek gdje
su zatražili od mene da dobrovoljno pristupim srpskoj vojsci. Odlučno sam odbacio tu
mogućnost. Na pitanje da li sam spreman potpisati tu svoju odluku odgovorio sam: Da ja ću
potpisati da ne želim. Odmah potom sam odveden na Rakovačke bare odakle su se slali na ratište
oni koji su prihvatili da budu vojnici. Rečeno mi je da će me poslati na ratište u civilnom odijelu
samo da se pripazim da mi ne bude hladno. Bilo mi je potpuno jasno što se mislilo pod tim. Bilo
je jako frekventno jedni su dolazili drugi odlazili i u tom općem metežu uspio sam uloviti priliku
i pobjeći. Došavši kući nisam htio praviti istu pogrešku , već sam u šupi koja je bila i mala štala u
kojoj sam držao nekoliko koza, napravio sklonište u sijenu. Kretao sam se samo noću a danju
sam se skrivao u skrovištu. Kako su prolazili dani a nisu dolazili po mene preselio sam se
potpuno u kuću i iz kuće nisam izlazio danju samo noću. Kroz našu kuću su prošli mnogi i svi su
izašli i spas potražili odlaskom u progonstvo. Kad su izašli svi i kad sam ostao sam sa baba
Ljubom jasno mi je bilo da moram prekinuti skrivanje i izaći na svijetlo dana. U devetom
mjesecu 1993.g. jednog jutra zazvonio je telefon i glas na telefonu je upitao da li može dobiti
Zvonimira , odgovorio sam: „Ja sam“ . Reče mi: „Dođi u stanicu milicije , bolje ti je da dođeš
sam da ne dolaze momci po tebe“.Odgovorih:“U redu dolazim“. Otišao sam u stanicu i iznenadio
se kad mi je čovjek kojem sam se javio rekao da bi bilo dobro da prihvatim radnu obvezu i da
ćemo zajedno poći u vojni odsjek. On će pričati a ja samo da šutim i da prihvatim radnu obvezu.
Čovjek se zvao Jagodić, neka mu dragi Bog da plaću za njegovu dobrodušnost. U vojnom
odsjeku su se derali i vikali govoreći kako je najsvetija dužnost braniti „Republiku srpsku“. Kako
mi je moj anđeo čuvar Jagodić savjetovao šutio sam rekavši na kraju da prihvaćam radnu
obvezu. Cijelu jesen sam brao jabuke u Gradišci. Kad je došla zima tucali smo led pred
„Boskom“ u centru grada i dok smo to radili došli su tražiti one koji bi htjeli ići na utovar drveta
u šumu. Prihvatio sam od prve. Teški fizički posao u šumi, utovar drveta, razvažanje po gradu i
istovar bio mi je što se težine posla tiče prava igra. Tu upoznajem predivnu osobu mog dragog
prijatelja Josipa Plešu. Pun dobrote, svima pomoći, porazgovarati, suosjećajan s toplinom u srcu.
Bistrog uma, karakterani ono što je najvažnije imao je ljubavi za sve i nikog nije mrzio. Bili smo
ekipa na kamionu i te teške poslove smo obavljali s osmjehom na licu i pjesmom na usnama. Za
Josipa je vrijedila izreka ako si našao prijatelja pronašao si blago. Prije šest godina doživio je
moždani udar i preminuo. Siguran sam da je u vječnoj radosti. On koji je radosno služio i izgarao
za druge. Nadam se i radujem susretu sa svojim prijateljem u Nebu.
Prisjetio bih se još jedne predivne osobe . Kako i samo prisjećanje na drage osobe razgali
dušu i zagrije srce nježnom toplinom. Milenko Jevtić zvani Jevto kojeg su svi u gradu znali kao
onoga koji se svake zime kupao u hladnom Vrbasu. Pred sam početak rata štrajkao je četrdeset
dana glađu i time iskazao svoje protivljenje ratu koji je bio tik pred našim vratima. Nemalo
poslije upoznao sam ga u Kastelu dok je radio na iskopinama. Bavio se amaterski arheologijom
sa mnogo više uspjeha nego mnogi profesionalci. Pričao mi je kad bi se našli negdje kao ekipa
gdje god bi zabio kramp našao bi nešto i to je izazivalo ne malu ljubomoru ostalih članova ekipe.
Bavio se uzgojem riba. Pravio je brane od pruća i blata na potocima i tu uzgajao ribu uz
objašnjenje da ih nije lovio rekavši : „ Ja sam ribogojac a ne ribololovac“. Volio je prirodu ,
10
životinje pa čak i zmije. Ostao sam zatečen s koliko je ljubavi pričo o njima. Rekao mi je da mu
nisu htjele nikad nauditi i koliko ih je zakopao našavši ih mrtve. O Bogu je pričao sa tolikom
nježnošću i blagošću da je iz njega isijavala sama Božja dobrota. U proljeće 1994. g. dok sam sa
Josipom čekao da krenemo na utovar drveta naišao je Jevto. Srdačno smo se pozdravili i on nam
je progovorio o Bogu o Božjoj dobroti o neupitnosti da Bog jest da je s nama i da nas voli. I tom
prilikom ispričao nam je slijedeći san: „Svemirski brod sav u svjetlu. Na brodu Isus sa svojih
dvanaest apostola. I čuje glas: „Ja sam Krist kristalu sličan.„ Brod se kreće prema zemlji i stiže na
zemlju 2013.g. Krist odiše neopisivom duhovnom i tjelesnom ljepotom. Čak je i poziciju broda
spomenuo u tom trenutku mislim da je rekao kod Kumovske slame. Naravno ovo je san i radi se
o slici punoj simbolizma i to je 1994. g. San je nedvojbeno proročki i Jevto ga je interpretirao na
jedan snažan duhovan način tako da mi se svaki detalj urezao duboko u pamćenje. Jevto je
svakom svojom riječju i djelom svjedočio svoju vjeru i to je ostavljalo jak dojam na one koji su
ga slušali. Ali čak ni takvo jedno svjedočanstvo nije prodrlo do moje svijesti da spoznam vlastitu
bijedu. U to vrijeme moja je vjera bila u pravom smislu riječi jadna. Bez Boga, mise bez
sakramenata, bez Božje riječi, bez Boga u mislima. A s Bogom bi trebali biti 24 sata na dan
zajedno mišlju riječju i djelom. Mišlju s Bogom ja uopće nisam bio, rječju isto tako. Djelom ako
sam i bio toga nisam bio niti svjestan ali je to bila jedina slamka spasa za koju sam se držao da ne
potonem kad na to gledam iz današnje perspektive. U to vrijeme moju su vjeru činila samo djela i
to što milošću Božjom nisam želio praviti kompromis sa zlom i što sam imao unutarnji poticaj
činiti dobro. I naravno kako nisam bio pomiren s Bogom i kako nisam živio vjeru nisam mogao
ni znati kako je recimo gledanje u šolju i bacanje graha odvratna stvar i grijeh a to me je naučila
komšinica Ćamila rekavši da je to samo igra. Sad mi je jasno da je to jako opasno da se time
prljamo i da nas zli želi udaljiti od Boga kako bi postali za njega lak plijen.
U dvorištu smo imali brezu. Ranih sedamdesetih mama i tata su posjetili tetku Jeku u
Zagrebu i dobili na dar malu nježnu sadnicu a da nisu ni znali točno što je. Rođaci su rekli da je
donesena iz Afrike. Zasadili su je i gle ta mala krhka grančica je izrasla u lijepu vitku brezu.
Kada je izrasla do metar i pol mlađi brat Branimir slomio joj je vrh da bi se nastavila razvijati u
dva ogranka i izrasla u predivno brezino deblo, kao da pruža dvije ruke put neba u molitvi. Bila je
predivna s mnoštvom tankih grančica koje su se sa nježnom poniznošću obarale prema tlu. U
proljeće je bila posebno lijepa kad bi izbili svijetlo zelenkasti listići na bjelini kore i zatreperili na
dašcima vjetra. Iako su joj se grančice na ograncima tužno povijale prema zemlji listići su joj
veselo plesali na vjetru. Jednom riječju bila je slika same nježnosti. 1993. g. dok sam se skrivao i
nisam izlazio na svijetlo dana napisao sam svojoj brezi poemu.
BREZA
U prahu vječnosti
Što sa vjetrom luta
Napisana priča
11
Proročanski san
Život ili smrt
Odabranog puta
Već viđena stvarnost
I;l sudbine dan
Igra ili zakon
Prekinuti let
Hrabrost ili strah
Ka zemlji se sviti
Zagrljaju toplom
Pupoljak u cvijet
Doživljena radost
Smiješak bijelih niti
Dječji zanos
Kad u radost
Urone se grudi
Zrake što se lome
Opijenih boja cvast
U pitkosti i mekoći
Da;l proljeće se budi
U bujnim krošnjama snova
Prikrivena strast
Vitke spuštene grane
K;o rasute kose sklad
12
Žeđ ognjena mladost
Lava u srži pliva
K;o žrtvu kad vreba
I sprema se na pad
Pogled hrasta moćnog
Na njoj počiva
Čvornate mu ispucale grane
Skrivaju u zagrljaju moć
Zanosom nošena plovi
U ogranke njegove se skriti
Jato radoznalih svitaca
Dižu se u noć
Gaseći žeđ
Sok joj bjeličasti piti
U igri pokreta slika
U radosti ples
Izvi se a kosu prosu
Sve latice u cvijet
Bez čula svijesti
Njoj nerazumljiv blijes
Širom otvori grudi
Da prihvati cijeli svijet
U stvarnosti al i u snu
Kad života zrno klija
13
Darujuća sreća čini
Novih boja zvuke
I dok zora lijeno
Nad jezerom izmagl vija
Prostrt u samoći pluta
Odsjaj njenog lika
Dal' potreba života
I istinska sreća
U istini bolnoj
Možda radost takva biva
Dal' sjenke se gube
Kad se z'gori svijeća
U iskrenom osmijehu
Prevara ne počiva
Istinom u bol i radost
Surovo i blago sad
I u tuzi sreća
Otkos vlažan vreo
Mjesečevih mijena
U bolu začet sklad
Teški kamen mlinski
Sve zajedno smljeo
Svi odsanjani snovi
U grumenju praha zrela
14
Tišina sve sprela
Prvog sumraka veo
Želja što se budi
Toplinom grotla vrela
Bolna radost vjetra
Ponese svemir c'jeo
Milosrđe čisto
Snene oči opi
Svi majčini darovi
U krilu se sviju
Radost sreći drugih
Žezlo pakla topi
Slapovima osmjesi
Niz lice joj liju
Korak kao priča
Osjećaj il razum
Spremnošću gubitka
Valovima praštanja sliva
I u krutoj surovosti zla
Racionalan um
Osjećanja sveti dar
Ljepšu stvarnost sniva
Ne pristati
Na vječno sad
15
Nemoć koja guši
Stid rođenjem dat
Ne željeti ništa
Već s radošću kad
Zvuci smijeha dječjeg
Kuca sunčani sat
Prolom što nas čeka
Neminovnost svijeta
Da;l sva naša čula
Svijest nadmena da shvati
Da osmjeh delfina
Skriva tajnu svijeta
Na njegovom putu vječnom
On ga vjerno prati
Na lomači žrtva
U životu nada
Nekad možda kad
Iznad teške kleti
U viziji slike
I kada se pada
Zatalasano u radosti
Zvjezdano snoplje leti
Povijene grane
Darujućih ruku splet
16
U prozirnoj sjeni
Prostrt sumrak prvi
Plaštom mekim
Da prekrije cijeli svijet
Vreli uzdah
Klasja što se mrvi
K;o u grču
Sva se povi
Lagan šum
U jecaj se stopi
Leden drhtaj
Ka zemlji je savi
Pregršt suza
Oči njene sklopi
Ljeta Gospodnjeg 1993.
17
Visibaba - bijeli cvijet
Svjež cvijet bijeli prvi
Šapće zemljo mati
Kad te netko gazi mrvi
Mora da se mnogo pati
I još jače niže
Povi se u struku
Prišao bi majci bliže
Da ne vide drugi muku
Majčin topli uzdah blagi
Po licu mu se prosu
Sa latica bijelih dragih
Slap od suza stvori rosu
Veljača, 1994. g.
Tih ratnih godina pisao sam svom prijatelju sa studija Draganu Krivokapiću iz Nikšića o
svojoj čvrstoj odluci da ostanem u Banjaluci i da ne idem u rat. U tom pismu čak izražavam
sumnju u ljubav da bih se već u drugoj rečenici ispravio rekavši da je u ljubavi jedni smisao i da
je ljubav jedina koja sve nadilazi i opravdava. Tu govorim da je konformizam zlo koji uništava
sve pa i one sa duhom. Sve te moje odluke su posljedica toga da nisam htio da pravim kompromis
sa zlom. Svaka neetičnost koketira više ili manje sa zlom. U konačnici čini štetu s nesagledivim
posljedicama za osobu i za društvo u cjelini
U ljeto 1993. g. dogodila se pobuna u srpskoj vojsci. Tenkovi su se pojavili u centru grada
pred bankama i pred zgradom općine. Srpski ratnici su se pobunili protiv ratnih profitera a u tome
su prednjačili pripadnici šesnaeste krajiške brigade srpske vojske. Bio je to prvi sukob u do tada
složnom srpskom korpusu. Završilo je bez krvoprolića ali latentno nepovjerenje između vrhovne
komande i pojedinaca koji su učestvovali u toj pobuni ostalo je i dalje. To nepovjerenje se
osobito odnosilo na pripadnike šesnaeste brigade. U proljeće 1994.g. dok sam valjao klade u
18
šumama oko Banjaluke, jednoga dana poslali su nas da kopamo rovove oko zgrade bivšeg doma
JNA u centru grada .Tu je bila smještena komanda grada .Iskopali smo rovove i zaštitili ih sa
vrećama pijeska . Očito da oni koji su kreirali ratno huškačku politiku nisu bili više sigurni ni u
vlastitom domu. Prisutnost straha govori da sotona želi vladati u takvim situacijama.
Kako sam bio na „radnoj obvezi„ svaki su nam mjesec davali potvrdu za kretanje.
Odlazio sam ponekad na Vrbas okupati se na kupalištu „Husin mlin“. Stari mlin koji je držao
mlinar Huso, posjećivao sam još dok sam bio mali s tatom Nedjeljkom. Tu bi dovozili biciklom
kukuruz i pšenicu, istresali u koš i stari mlinar Huso bi podizao ustavu da bi pokrenuo mlin sa
dva velika mlinska točka, koji bi uz veliku trešnju, škripu i zaglušujuču buku zaplovili uz maticu
i time pokretali teški mlinski kamen. To je bila ponajljepša plaža na Vrbasu. S malim prirodnim
dijelom koji smo zvali bazen i gdje smo s kao djeca učili plivati. Razbacano stijenje koje je
izvirivalo iz vode kao i veći dijelovi šljunčanih površina i na tom toplom kamenu bi se ispružili i
grijali prozebla tijela poslije dugotrajnog boravka u hladnoj vodi .Prema srednjem dijelu rijeke
matica je bila poprilično jaka tako da je ispit hrabrosti bio za nas mlađe preplivati rijeku. Tako
sam se i ja jednoga dana mlateći hrabro rukama našao u samoj matici, osjećajući
strahopoštovanje prema brzacima koji su me nosili kao slamku. Našavši se kojih stotinjak metara
niže na suprotnoj obali radosti nije bilo kraja. Ja dijete Vrbasa uspio sam pobijediti strah,
preplivati rijeku. Dokazao sam sebi i drugima da smijem , da mogu i da umijem. Sve se to meni
nekako motalo po glavi ali iznad svega toga bila je neopisiva sreća koja je dolazila nekako
iznutra iz dubine moga srca. Potom su preplivavanja i spuštanja niz rijeku bivala opuštena uz
radosnu ciku i smijeh. Postajao sam jedno sa svojim Vrbasom, on velik ja mali, on snažan ja
slabašan, volim ga a on mi uzvraća s ljubavlju noseći me na svojim bukovima, dižući i spuštajući
šumeći svojom maticom radosno u snazi. U Banjaluku je tih godina došlo mnogo izbjeglica i
cijele Bosne. Kako neki nisu imali iskustva plivati u brzoj matici dešavalo se da su se neki i
utopili u vodama Vrbasa. Sjedeći na obali rijeke u kasno poslijepodne kad su brane
hidroelektrana uzvodno bivale puštane, pa se razina vode naglo dizala, i struja postajala sve jača,
primijetio sam mladića kako spuštajući se niz rijeku gubi prisebnost, jer snaga mu nije trebala u
spuštanju niz rijeku dovoljno mu je bilo samo da se samo lagano održava na vodi. Počeo je da
tone i već je u strahu gutajući vodu počeo da se utapa. Skočio sam doplivao do njega uhvatio ga
za ruku rekavši mu da bude miran. Vukao sam ga prema obali, i potpuno iscrpljeni dokopali smo
se obale. I dok sam radostan hvatao zraka prišla su mi dvojica milicionera i zatražili moje
dokumente i dozvolu za kretanje. Pretresao sam svoju odjeću i dokumente sam našao ali dozvolu
za kretanje nisam, negdje sam je izgubio. Rekao sam da sam na radnoj obavezi i zamolio ih da
pođem do kuće i donesem potvrdu za kretanje. Nevoljko su pristali. Došavši doma definitivno
sam shvatio da sam potvrdu negdje izgubio. Pošao sam do prvog komšije Topić Save i zamolio
ga da pođe sa mnom i pomogne mi da se izvučem iz ove situacije dok ne dobijem drugu potvrdu.
Naši roditelji su bili jako bliski, njegov otac Milovan i mama Brana dolazili su kod nas na kavu i
za Božić i moji roditelj kod njih. Branu sam jako volio i kao mali sam se znao spuštati niz zidić
pretrčati u to vrijeme makadamski put , otići do njih gdje je ljeti ispod drveća u hladu bio prostrt
debeli bijeli bilj na koji bih se izvalio i uživao u debeloj hladovini i njihovom društvu. Savo je bio
u vojnoj policiji i vozio je visoke oficire srpske vojske. Bez premišljanja uz suglasnost svoje
supruge Dragane sjeli smo u auto, odvezli se i susreli dvojicu milicionera koji su se vraćali iz
pravca kupališta. Rekao im je : „ Za ovoga čovjeka ja garantiram da je uključen u radnu obavezu
„ Oni su zabezeknuti gledali u njegov bijeli opasač u auto i samo klimnuli glavom da se slažu. Da
19
nije bilo mojih dobrih komšija Srba ja bih tada završio na kopanju rovova u Doboju na prvoj crti
bojišnice. Ovdje potvrđujem da nisam doživio niti jednu neprijatnost od svojih komšija Srba kroz
cijeli rat. Ono dobro koje je građeno prije rata nije se urušilo ni u toku rata na našoj osobnoj
razini u našim odnosima. Na selu su sasjekli našu šumu koju je moj djeda gajio a moj tata
nastavio sijekući samo stara debla. Bukve su bile debele da se nisu mogle obuhvatiti rukama i
pružale su se visoko put neba. Zbrisali su je sa lica zemlje da kada sam se sa ocem 2003.g.
ponovno našao u našoj šumi, najdeblje drvo koje sam vidio je bilo 10 cm. Preko panja. Drvenu
vikendicu koju moji roditelji izgradili da bi se po stare mogli doći odmoriti u tišini i miru šume.
Rasturili su je prvo tromblonom a potom sve opljačkali i razvukli. Hvala dragom Bogu da je tata
koji je volio šumu sve to prihvatio u miru i nije doživio gorčinu i bol u srcu. Kad su svi moji
izašli iz Banjaluke a ja ostao sa baba Ljubom primio sam na stanovanje svoju rodicu Miru
najstariju kćerku svoje tetke Janje. Ona je imala kćerku Gogu i unuku Tamaru koja je tada imala
tri ili četiri godine. U to vrijeme nabavio sam psa koju sam nazvao Đina. Vesela razigrana nigdje
nije imala mira .Dok sam ja odlazio u šumu ostavljao bih je na balkonu a ona bi skakala tamo
vamo , lajala poskakivala. Taca bi iz sobe sve to radoznalo promatrala sa željom da joj se približi
ali joj to strah i podozrivost nisu dozvoljavali.
***
ĐINA I TACA
Đina laje reži grebe
Na prozoru čuči
Da joj priđe Taca želi
Al veliki strah je muči
Vau vau cvili ciči
Repom maše šerpe ruši
Što bi s Tacom igru rado
I čuperak da joj njuši
U proljeće 2011. g. godine moja tetka Janja je preminula i na sprovod su iz Banjaluke
došli Goga i Tamara. Ganulo me je do dubine duše kad sam vidio kako Tamara, sad već odrasla
djevojka, studentica prava, grli i ljubi svoju baku Miru, iskreno i čisto. U ovom našem svijetu kad
je istinske ljubavi sve manje, kad su se mnoga srca pretvorila u santu leda, ovakva slika me
20
ispunila neizmjernom radošću. Rekao sam Tamari na rastanku: „ Samo ljubi baku i mamu i sve
će biti dobro“, nasmiješila se i rekla da hoće.
Ljeto je 1995. g. I nalazim se kod Josipa u Pobrđu. Presudni su trenuci što čine kolone
izbjeglica iz Hrvatske koji danima i noćima prolaze pored naše obiteljske kuće.
Govori se o mogućnosti da se dozvoli izlazak nesrba iz grada. Pogledali smo kroz prozor i
ugledali grupu srpskih specijalaca kako gledajući put neba nešto traže. Ubrzo smo saznali da
traže navodno hrvatskog pilota. Poslije svega proživljenog odlučio sam da trebam izaći i napustiti
ovo sve. Samog sebe sam iznenadio ovom odlukom. Josip je odlučio ostati.
21
ODLAZAK U PROGONSTVO
13.8. 1995.g. Tacin tata Darko angažirao je svog prijatelja i prebacio mene, baba Ljubu
,mog ujaka Vida, tetku Finku , rođaka Božu sa suprugom Pavkom i sinom Mariom. Božo je živio
na selu gdje su mu jedne noći provalili u kuću opljačkali ih ali izvukli su živu glavu , preselili su
se kod mene već za proljeća i čekali da izađu iz grada. Sve što sam ponio sa sobom bio je ruksak
koji je moj ujak Vid otvorio da vidi ima li što za pojesti pa se jako razočarao kad je vidio da su u
njemu uglavnom knjige. Iz Srpca smo čamcima prebačeni u Davor. Naplatili su nam izlazak 100
maraka po osobi. Prispjevši na Hrvatsko tlo spustio sam se na koljena i poljubio Hrvatsku zemlju.
SLOBODA preživjeli smo. Poslije evidencije autobusima smo prebačeni u Varaždin u salu jedne
osnovne škole. Potom smo prebačeni u okolinu Sunje i tu smo se trebali smjestiti. Energično sam
se usprotivio tome rekavši da je meni potrebno da mi se dozvoli da se slobodno krećem i da ne
želim tu ostati. Čovjek koji je vodio razmještaj izbjeglica pogledao me je sa bijesom i rekao i
rekao : „ Ovakvima kao što je ovaj treba dati metak u čelo jer bune i dižu narod na pobunu „.
Vratili su nas u Sunju. Tu moj ujak Vid tetka Finka, sa baba Ljubom ostaju i još neki. Mi koji
nismo htjeli tu ostati prebačeni smo u Zagreb i ostavljeni nedaleko od autobusnog kolodvora.
Došla je policija , pozvala drugi autobus i prebačeni smo u Vrgin most , današnji Gvozd gdje i
dan danas živim. Kasno poslijepodne prošli smo preko Turnja. Slika je bila stravična. Bila je to
preslika samoga pakla. Sve crno razrušeno, nigdje niti jedne ćitave kuće. Sve smrvljeno u crni
prah i pepeo. Sve utonulo u beživotnu tišinu ni čovjeka niti ptice niti ikakva živa stvora.
Stravična slika kakvu nikad u životu nisam vidio niti mogao zamisliti .Kad sam poslije nekoliko
dana prvi put putovao autobusom u Karlovac, čudan i neobičan je bio taj osjećaj . Biti slobodan,
kretati se slobodno bez opreza i straha da će me susresti milicija,tražiti dokumente ,deportirati na
prvu crtu na kopanje rovova i sl. Trebalo mi je vremena da se prilagodim na tu novu blagodat
slobode da slobodno dišem , mislim postojim. Poticaj da pišem pjesme nisam više imao.
Nemalo poslije izlaska oko 20000 prognanika iz Banjaluke srpske snage pucale su po svim
šavovima. Ovaj put Srbi su se spremali napustiti Banjaluku. U to vrijeme potpunog košmara i
općeg rasula saznao sam mnogo kasnije da su arkanovci došli i pretresli kuću tražeći mene. Našli
su mog rođaka Nikolu u kući i odveli ga na Manjaču. Spasio ga je jedan visoko pozicionirani
političar u srpskoj vlasti kod kojeg je povremeno radio na njegovom posjedu u Mahovljanima. To
što sam se odlučio izaći mogu zahvaliti dragome Bogu , jer da sam ostao teško da bih ostao živ.
Moji roditelji već u jesen 1992.g. izbjegli u Suboticu kod najstarijeg sina Ilije koji je tamo živio.
Sad su odlučili da dođu k meni u Hrvatsku. Otišao sam pred njih i sreli smo se na Hrvatsko –
Mađarskoj granici , očekujući da ću kao njihov sin uspjeti bez problema dovesti ih k sebi u
Hrvatsku. Ali dočekalo nas je jako neugodno iznenađenje . Prvo nisam imao njihov dokument od
„ Ureda za prognanike „ da se dozvoljava njihov ulazak u Hrvatsku. Drugo automobil lada sa
banjalučkim registracijskim tablicima, nismo isto tako mogli prevesti u Hrvatsku. Pokušali smo
naivno na nekoliko prelaza ali sa istim rezultatom. Zaustavili smo se u Letenjiju. Tu su moji
roditelji ostali na parkingu u autu a ja sam se preko Goričana zaputio u Zagreb da pribavim
dokumentaciju za njihov slobodan ulaz u Hrvatsku. U „ Uredu za prognanike „ objasnio sam o
čemu se radi i bez većih problema dobio dozvolu za njihov ulazak u Hrvatsku. Drugog dana
ujutro prema prelazu Goričan išla je tužna kohorta sa vrećicama u rukama. Mi smo mogli sada
ući ali naš auto ne nismo imali dozvolu za njega. Mama je bila bolesna teško se kretala. Usljed
22
teškog artritisa skočni zglob desne noge se deformirao i stopalo nije moglo pravilno i ravno
stajati na tlo. Kretanje joj je pričinjavalo veliku bol. Mamu je boljela noga a mene je boljelo u
srcu. Prije nego se priđe prelazu Goričan treba prvo prijeći most. Bacih pogled i ugledah čovjeka
u uniformi sa šapkom na glavi kako žurno i energično nam se približava. Rekoh „ Pogledajte
onog kobca očito dolazi da nas preduhitri i spriječi da se približimo prelazu. Njegov nastup ,
kretnja tijela, stav , sve je to meni govorilo o bijednom stanju njegove nutrine. Na sva njegova
bešćutna pitanja i krutost pružih mu naše dokumente i prostrijelih ga pogledom. Kad je pogledao
kiselo se nasmijao rekavši da ga slijedimo. Tu su nas specijalci ispitali i pretresli naše vrećice.
Rekoh im : „ Kako vas nije stid , gledajte kako u Hrvatsku ulaze bosanski Hrvati sa vrećicama u
rukama. Sjeli smo u autobus a ja sam sakrivši lice jecao i prolijevao bolne suze. Stigli smo u
Gvozd da bi poslije nekoliko dana, dok mene nije bilo kod kuće došla policija sa automobilom i
odvela moje roditelje u policijsku postaju na ispitivanje . Tu su utvdili da je sve u redu i da se sve
slaže ali nisu našli za potrebno da ih vrate nazad pa je mama puno propatila dok su se vraćali
nazad jer joj je kretanje pričinjavalo veliku bol.
23
U TAMI EZOTERIJE
Mamino zdravlje se pogoršavalo. Bolovi u nozi su postajali sve žešći i ona je to nosila
šuteći i ne žaleći se mnogo. Na nozi su se otvorile rane. U Subotici je prošla detaljne pretrage i
doktori su joj rekli da ne mogu pomoći i da će vjerovatno mnogo trpjeti i da će je boljeti. Na
obiteljskom radiju smo čuli o mogućnosti iscjeljenja molitvom Srcu Isusovu i meditativno
metodom. U kasnu jesen 1996.g. mama i tata otišli su u Zagreb nadajući se da će dobiti pomoć za
rješenje zdravstvenog problema. Vratili su se sa bocama vode koju je osoba koja je to vodila
navodno energizirala i rekli da se treba meditirati Srcu Isusovu i piti energiziranu vodu i ako to
budu radili i činili tako da će im se zdravlje popraviti. Na ovom području vlada jedna opća
konfuzija. Oni koji se bave iscjeljenjima i sl. obično se zovu „ alternativcima „ i kad opća
medicina ne uspijeva riješiti neki zdravstveni problem oni su ti koji će samouvjereno reći da će
pomoći. Pošto vlada veliko neznanje o svemu tome ljudi se love za „slamku spasa „ u nadi da će
riješiti svoje zdravstvene probleme. Želim reći da ako vam bilo tko kaže da on liječi, iscjeljuje,
oslobađa i sl. znajte sigurno da se radi o prevari ma o kome se radilo. Ako još uz to negira
sakramente crkve klonite se takvih tu nema pomoći i sve što bi se eventualno i desilo je samo
privid i kratkoga daha i vrlo brzo se dođe u još goru situaciju .Što će nam zdravlje ako Boga
nema. Radi se o sofisticiranoj prevari. Tu imate i križ, sliku Srcu Isusova i Marijina ali zajedno i
sliku Bude , prakticiraju mantre , slavi Vezak , meditira se i slično. Jedan mišung svega i svačega.
Ponavljam ljudi su u velikom neznanja i na ovom području ima mnoštvo onih koji iskorištavaju
situaciju nude pomoć koja to nije i na tome mnogo zarađuju. Velikoj većini od njih primarni
motiv je zarada a ne pomoć drugima.
U želji da pomognem mami koliko je to u mojoj moći u proljeće 1997.g. odlazim i ja sa svojim
roditeljima u Zagreb kod alternatinog „ iscjelitelja“ . Radi se o meditativnoj metodi gdje se
zahtijeva da se skoncentriramo na srce i da se sjedinimo sa srcem Isusovim i na kraju bi
mantrajući voditelj energizirao vodu koja se trebala piti i to je kao vrijedilo dvadeset i jedan dan i
onda bi vodu trebalo ponovo energizirati. Prodavali su nam i medaljone sa lotosovim cvijetom na
kojem je pisalo univerzalna ljubav i to se trebalo nositi kao lančić. Tada meni tu ništa nije bilo
čudno , ljudi mole, meditiraju, traže pomoć govore o univerzalnoj ljubavi. Ja sam samo žarko htio
pomoći svojoj mami. Voditelj je čitao sveto pismo i pozivao se na Božju Riječ. Interpretirao to na
svoj način ne govoreći o sakramentima, naprotiv govorio je kako je bolje nedjeljom doći kod
njega nego ići na nedjeljnu Misu .Upotrebljavao mantre , radio egzorcizme onima kojima je to
bilo potrebno po njegovom mišljenju. U kakvom sam potpunom mraku bio, kako sam malo
poznavao Boga da u svemu tome nisam vidio ništa loše niti sam uočio nikakvu kontradiktornost a
nisam ni mogao kad svoju vjeru i sakramentalni život nisam živio. Daleko sam bio u o vrijeme od
naše Svete Majke crkve katoličke . Od svoga kršćanstva ja sam tada imao samo krsni list koji mi
je bio potreban kad sam krajem 1997.g. sklopio crkveni brak sa svojom suprugom Josipom.
Redovito sam odlazio u Zagreb,želio sam svojoj mami pomoći i počeo sam sa meditativnom
molitvom. Shvatio sam da bi to trebalo činiti sa ljubavlju i da nam to preraste u radost. U to
vrijeme teološki sam bio potpuno nepismen .Ni najosnovnije stvari kršćanske duhovnosti nisam
poznavao .
24
Jer da sam poznavao osnove stvari o sakramentalnom životu uočio bih onda mnogo toga što nije
u skladu sa naukom crkve. Mislim da mnogi budu zavedeni u raznorazne sekte upravo iz
neznanja i onda se sa njima lako manipulira. Zli je jako lukav i prepreden i dovoljno mu je jako
malo da nas zavede i prevari. Radi se o tome da je naša vjera površna a naša spoznaja Boga jako
loša i kad je to tako onda je logična posljedica da zalutamo i nađemo se u lavirintu lažne
duhovnosti i kad nas Gospodin ne bi izveo na svijetlo dana, ostali bi mi u toj tami ko zna koliko i
pitanje da li bi se ikada izvukli. Mamino zdravlje se nije nešto posebno popravilo ali istina nije se
ni pogoršalo. Ipak nekako je uspijevala nositi svoj križ šutke nikad se nije žalila i kad ju je jako
boljelo trpjela je bol šuteći. Od mame sam naučio da ne kukumačem kad mi je teško i kad me
boli. Ponavljam moj motiv da krenem sa medidativnom molitvom je bio isključivo da pomognem
mami. Moje su nakane bile usmjerene u tom pravcu . Koncentrirati mi se nije bilo teško i želio
sam svu ljubav usmjeriti da mami bude bolje. Lako sam ulazio u meditaticiju u smirenost i
općenito osjećao sam mir . Meditiralo se zatvorenih očiju i ponekad mi se pojavljivala crvena ili
plava boja ali tome nisam pridavao neki značaj.
25
TAMNA NOĆ OSJETA
U jesen 1998.g. desilo se nešto čudno. Izgubio sa snagu . onemoćao legao u krevet,
izgubio apetit, hrana jednostavno nije išla na usta . Dobio sam temperaturu. Jedva sam se ustajao
i to je trajalo da se stanje nije danima popravljalo. Osjećao sam se iscijeđen i nemoćan sav
oronuo i blijed . To je pratila opća tjelesna klonulost i nedostatak apetita. Objasniti što mi se
dešava nisam mogao ali doktoru nisam išao. Strpljivo sam to nosio s nadom da će proći. To je
tako trajalo mjesec dva a u blažoj formi još skoro dva mjeseca. Tek kasnije čitajući i studirajući
dijela sv. Ivana od križa shvatio sam o čemu je bila riječ. Radilo se o noći osjeta kad Gospodin
odluči da nas uvede u noć osjeta da bi se od prljavštine koja se nataložila u toku našeg života. I
naravno da je to bolno zbog naše nečistoće. Kad nas Gospodin uvede u to stanje ono ne prestaje
dok o san Gospodin ne odluči i sigurno je za naše dobro, ma u kojoj formi to bivalo i ma koliko
to dugo trajalo. U noć osjeta ne ulaze svi. Potrebno je uznapredovati u molitvi i želji da se služi
Bogu i bližnjemu. U to vrijeme ne znam čime bih se mogao pohvaliti i reći što mi je to bilo dobro
i u čemu sam napredovao. Osim meditativne molitve Srcu Isusovu godinu i pol dana nisam drugo
činio što se tiče molitve . Možda što sam to činio iskreno i sa ljubavlju bilo Bogu milo. Ne znam
ne bih mogao sa sigurnošću reći. Askeza iz mladosti gdje sam trapeći se i ne znajući podlagao
svoje tijelo duhu sigurno je doprinjela da to prihvatim i podnosim strpljivo. U tamnu noć osjeta
može Gospodin uvesti osobu na raznorazne načine a ono što je zajedničko za sve njih je bol. Bog
nas privlači k sebi, nečisti kakvi jesmo više ili manje bivamo obasjani Božanskom svjetlošću i u
tom susretu zbog nečistoće naše duše osjećamo bol. Intenzitet boli koju osjećamo u noći osjeta je
daleko niži nego u noći duha kao što ćemo kasnije vidjeti , gdje bol može biti tako snažna da se
gubi svijest , Sv. Ivan od križa bi rekao „ sretne li Duše koju Gospodin uvede u noć duha „. Ako
je velika bol koju duša trpi velika je i ljubav Gospodinova u toj duši .Poslije izvjesnog vremena
počela mi se vraćati snaga. Trebalo mi je nekoliko mjeseci dok sam se potpuno oporavio. Znam
da se nisam htio isticati, najradije bih bio neprimjetan , nije mi bilo do toga da svjedočim o
svojim iskustvima . To je bilo dobro jer ako doživimo neku viziju i pomislimo kako je to nešto
veliko a u stvari nije ništa, zli nas lako zavede da pomislimo kako smo duhovni bolji od drugih i
odlutasmo u oholost a da toga nismo niti svjesni. Mrtvio sam se kao što sam se inače mrtvio u
životu i to je bilo dobro i donosilo mi je sigurnost.
26
TAMNA NOĆ DUHA
Krajem 1999.g. osjetio sam kako me peku oči . Radio sam na senjskoj placi pa sam mislio
daje to od bure i hladnog zraka. Poslije Božića a pogotovo par dana poslije nove Godine jedno
poslijepodne su me oči počele intenzivno boljeti . Bol se pojačavala oči su pocrvenjele i
zakrvarile se i vid se počeo gasiti. Bol je postajala neizdrživa u srcu mi je gorio oganj i osjećao
sam kako mi cijelo tijelo gori . Ležao sam i šuteći to podnosio. Bol u očima je bila tako
intenzivna da sam u pojedinim trenutcima mislio kako gubim svijest. Osjećaj je bio kao da mi je
u oči sasuto grumenje ne pijeska nego soli. Ako zatvorim oči neizdrživa bol ako otvorim boli isto
ako ne i više. Nije postojala točka u kojoj bi bol bila manja. Ta bol je bila reska dubinska. Vid se
toliko smanjio da sam jedva razaznavao svoje ruke. I to je trajalo a ono što je konstanta koja je to
sve pratila bila je bol koja je imala svoje amplitude od toga da se jako teško podnosi do boli koja
je na samoj granici izdržljivosti. O tome tada nisam znao ništa ali je očito da Gospodin daje
onoliko koliko to duša i tijelo mogu nositi. U trenutcima kada je bol bila nešto podnošljivija
pojeo bih nešto i odmah ušavši u svoju nutrinu bio sam tako sam to bar tada mislio. Ali sad dok
ovo pišem Gospodin mi u svojoj ljubavi dok prolijevam suze daje spoznaju da je sve vrijeme bio
sa mnom i zajedno sa mnom trpio i uvijek je sa nama kad patimo i kad patnju prihvatimo iskreno
i sa srcem. Kad zagrlimo križ poput našega Spasitelja daje nam snage da ga nosimo. Postajem
svjestan da je pred Herodom molio i izmolio milost za sve nas. Sve nas je vidio i nosio u svom
Srcu. Ova naša tijela , naše glinene posude su ograničena kao i naš razum da spoznamo ono što
nam je nespoznatljivo a ljubavi samoj ništa nije skriveno. Naš spasitelj je sama ljubav. U tim
trenutcima je znao sve o tome što će biti. Gospodinu ništa nije moglo biti skriveno. Kralju
Milosrđa patnje i ljubavi klanjam ti se ljubim te i slavim. Doktoru nisam išao to je bila moja
odluka a da i jesam mislim da bi dijagnoza bila da su svi vlakovi prošli i da se tu što se vida tiče
malo što može popraviti. Oči su bile sve u krvi i tu je zbog teškog upalnog procesa sigurno došlo
do oštećenja očnog tkiva. Ono čega se jako dobro sjećam je to da sam sve to podnosio sa
strpljivošću. Nisam se jadao ni postavljao pitanja zašto mi se sve to dešava. Molio sam se Isusu
da mi pomogne ali sam ipak bio spreman prihvatiti volju Božju pa kako god da se sve ovo
završilo. Nisam puno racionalizirao već sam prihvatio bol , prihvatio patnju i nastojao to u tišini
svoga srca nositi i podnositi. Ustvari malo čega sam ja tada bio svjestan. To što sam prihvatio
patnju nije bio racionalni odgovor na situaciju u kojoj sam se našao ne sigurno ne. To je došlo iz
samog središta moga bića. Razum se samo složio s tim nutarnjim nadahnućem a volja prihvatila u
vjeri i nadi da će to dragi Bog izvesti na dobro. Trajalo je to cijeli prvi mjesec da bi u drugom
mjesecu ipak počelo jenjavati. Dnevno svijetlo mi je smetalo i bol bi se pojačavala još više kad
bih pogledao kroz prozor i još više me je zasljepljivalo. Kad se Božje svijetlo spusti na dušu na
poseban način u formi tamne noći duha kako je to nazvao Sv. Ivan od križa, mi to svijetlo ne
vidimo ali ono što doživljavamo je strašna bol. Bol koja može biti tako snažna i dubinska da se
svijest muti i gasi. Kad nam Gospodin ne bi dao i ojačao i dušu i tijelo ne bi se to moglo izdržati.
Gospodin nas privlači k sebi a Duša uslijed soje prljavosti i mlakosti pročišćava u boli. Bol je
neizbježna zbog toga što duša nije još uvijek dovoljno čista da bi se našla u zagrljaju svoga
zaručnika .Kod onih koji imaju tu milost da proživljavaju muku Kristovu ta bol je
suotkupiteljska . Oni koji se nađu u tamnoj noći duha neka se mole dragom Bogu da im da milost
da to strpljivo podnose. To je jedino što je na nama da učinimo a ostalo će dragi Bog učiniti u
našoj duši. To je bol križa koja nas mijenja, odvaja nas od našeg egoizma i sebičnosti. Poniremo
u dubine duha gdje nas Gospodin čeka raširenih ruku da nas privuče ljubavnom zagrljaju
sjedinjenja. U samom središtu našeg bića je Duh gdje prebiva sam Bog. Gasimo se osjetnoj razini
27
koja je izvanjska površna i koja nije sredstvo po kojem bi došlo do sjedinjenja između duše i
njezina Gospodina. Tako imate u duhovnosti mnoštvo pristupa kojima se zagovara jedna vrsta
naučno istraživačkog rada u prostoru duhovnosti. Tu se na jednoj intelektualnoj razini koja nije
ništa drugo, ma što mi o tome mislili, već samo osjetna razina , želi prodrijeti u dubine Duha. To
kakav je Bog u svojoj biti nikad nećemo saznati, nama treba spoznaja Boga u njegovim
svojstvima kakav On jest a potom da nas vodi svjetlo vjere Bogu. Razum je malo dijete koje bi
trebalo osvajati Goru Karmel koja je mnogo viša i zahtijevnija za osvojiti nego što je to Mont
Everest. Racionalizam nije sredstvo kojim bi se uspjeli sjediniti s Gospodinom a to je krajnji i
konačni cilj. Racionalizam je površan i sebičan nosi izražen osobni personalitet a ljubav traži
zaborav sebe. Da nam ne zna desnica što radi ljevica kako nas uči Gospodin. Bezuvjetna
Božanska Ljubav je daleko , daleko iznad našeg racionaliziranja i njoj nas vodi milost Božja
svjetlom vjere, pamćenje pročišćeno od svega što nije Božje i voljom otrgnutom od svega pa i od
samih sebe da bi se Duša i Duh gdje prebiva sam Bog sjedinili u ljubavi i postali jedno .Ako
želimo da napredujemo na našem duhovnom putu potrebno je da naše tijelo podlažemo Duhu.
Naša draga Gospa Majka Božja i Kraljica mira poziva nas da srijedom i petkom postim o na
kruhu vodi. Kad bi proveli anketu da utvrdimo koliko se nas odazvalo na Gospin poziv i to od
onih koji su vjernici koji idu na Sv. Misu , ispovijedaju se , žive sakramentalan život, hodočaste u
Međugorje mislim da bi rezultati bili poražavajući. Na svim razinama i među klericima i nama
laicima jako je malo onih koji poste srijedom i petkom a još daleko manje onih koji to rade s
ljubavlju. Onda nikakvo čudo što je tako malo ljubavi i među nama vjernicima. Ne želimo se
odreći naših raznoraznih tjelesnih užitaka, našeg konformizma žeđamo za čašću i vlašću , ne bi
potrpjeli ni najmanju osudu odmah dižemo nos. Ako smo takvi nećemo rasti u ljubavi niti umjeti
voljeti , nećemo biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Srce nam se usalilo i zadebljalo debelim
naslagama tokom našeg konformističkog života . Time smo onemogućili kontakt naše Duše sa
Duhom u samom središtu našeg bića gdje prebiva sam Bog. Svi Božji poticaji pretaču se sa Duha
u Dušu i preko duševnih moći se prenose na tijelo. Zbog toga post da bi se pročistili i omogućili
slobodan protok Božjeg nadahnuća koje dolazi iz samog središta našega bića. Zbog toga tamna
noć osjeta a poslije i duha u koje nas dragi Bog uvodi da bi se pročistili i očistili od raznoraznih
nečistoća koje su se nataložile na srce i uprljale dušu. To čišćenje je za nas bolno. Satisfakcija je
sjedinjenje s Gospodinom u ljubavi. Sva patnja i boli pročišćenja u konačnici postaju blaženim
kako kaže Sv. Petar Alkantarski : „ Blažena pokora koju slavu sada uživam“.
Vid mi se polako vraćao i stanje se popravljalo, bolovi su jenjavali da bi poslije izvjesnog
vremena potpuno prestali sa bistrinom vida vraćala se tjelesna svježina i apetit pa sam malo po
malo mogao opet normalno funkcionirati .Oluja je prošla nastalo je zatišje bonaca uobičajne
svakodnevice . Poslije svega toga nisam na sebi uočio neke promjene. Jedino čega sam bio
svjestan je to da sam to potrpio poprilično strpljivo i da sam skoro potpuno slijep opet progledao.
Ali unatoč svemu ja sam se nalazio još uvijek u velikoj tami. Još uvijek je u meni vladao mrak
nepoznavanja Boga. I dalje sam išao u Zagreb , meditirao,i bio daleko od Crkve i
sakramentalnog života. Tokom 2001.g. uočio sam jedan čudan fenomen. Ako bih na kratko
pogledao put Sunca i potom zatvorio oči počele su mi se prelijevati raznorazne boje jedna u
drugu i bilo ih je cijeli spektar od žute pa do plave. Ako bih pogled usmjerio prema zidu kuće to
prelijevanje boja bi se nastavilo na toj površini isto tako. Nisam tome pridavao veliki značaj
samo sam rekao da će velika milost spustiti na našu planetu. Sad mi je jasno kako nas Gospodin
vodi od izvanjskog , osjetnog u ovom slučaju čisto perceptivnoga ka nutarnjem ka Duhu.
28
U ljeto 2001.g. nalazio sam se sa roditeljima u Senju. Ja i tata radili smo na placi u Senju
a mama je u stanu spremala nam jelo. Krajem kolovoza mama se teško razboljela. Bilo joj je jako
loše i odlučili smo se vratiti u Gvozd. Teško se kretala , gasila se za vanjski svijet i povlačila se u
nutrinu. I dok je sjedila sklopljenih očiju na pitanje da li je boli pokretom glave bi odgovarala da
ne i odmah potom se vratila u svoju nutrinu ne puštajući glasa. Pala je u komu da bi poslije
desetak dana provedenih na intenzivnoj njezi u Karlovačkoj bolnici preminula 9. 10. 2001.g. U
mom životu me jedino moja mama iskreno voljela.
POGLEDAJTE U SUNCE PA ĆETE VIDJETI KOLIKO VAM JE ČISTA DUŠA.
Raspoloživost za molitvu je nekako rasla iako je to bila samo meditativna molitva Srcu
Isusovu .Na listi prioriteta molitva je zauzimala sve značajnije mjesto. Početkom veljače 1992.g.
znam da je bila nedjelja meditirajući sjetih se fenomena koji sam doživljavao gledajući u Sunce i
shvatih da je to milost pitajući zašto se to meni događa zašto? I javi mi se misao : Pogledajte u
Sunce pa ćete vidjeti koliko vam je čista Duša „ . I u tom trenutku sve se otvorilo. Imao sam
osjećaj da mi se čelo pretvorilo u ogroman tunel kroz koji je puhao neizrecivo snažan vjetar
hučeći huuuuu. Shvatih da se ne mogu mrdnuti da sam kao prikovan. Moju svijest ,srce, nutrinu
preplavi neizreciva ljubav. Ljubav koja nadilazi sva moja dotadašnja iskustva. Nezamisliva
ljepota i nježnost koja u sebi nosi puninu darivanja i spremnost izgaranja za druge.I dođe mi u
svijest osoba sa Senjske place koja me je otvoreno mrzila i tražila sukob sa mnom. Znam da bi
najradije da me nema. I zavapih Isusu iz same dubine svoga bića da mu se smiluje i da mu
oprosti. Rekoh Gospodinu da sam spreman tisuću puta dati svoj život samo da se taj čovjek
spasi. To je bio vapaj Bogu cijelog moga bića bezrezervno. Suze su lijevale niz moje obraze.U
tom predožbenom tunelu pojavljivali su se blijesci zlatne svjetlosti. Teško je ovakav doživljaj
ljubavi opisati jer ništa slično nisam u svom životu doživio tako da se to ne da usporediti niti sa
jednim dotadašnjim iskustvom .To je riječju neizreciva ljepota. To je ljepota sama pred kojom se
gasi svaki oblik sebičnosti i egoizma. U tom stanju svijesti se ogleda punina davanja, punina
otrgnuća od sebe samoga. Javila mi se živa čežnja postati jedno s tom ljubavi utopiti se u moru te
ljepote. Koliko god bila jaka želja samozaborava, ugasnuća sebe i sebi naša svijest ne gasi se mi
smo osoba sa svojim imenom pred veličanstvenom ljepotom koja se saginje k nama jer nas ljubi.
Za samo jednu kap čiste ljubavi u našim srcima od krvi i mesa , Gospodin je speman darovati se
u punini. Kako kaže Andrić : „ Sreća je u malim stvarima samo nam te male stvarima obično
nedostaju „ . Tako i nama ta kaplja čiste ljubavi u srcima našim obično nedostaje da uronimo u
more Isusove ljubavi. Sv. Terezija avilska bi rekla ovo da bi se razumjelo treba doživjeti. Sve ovo
što doživljavamo tu na zemlji, sve vremenito , sve što nas okružuje je isprazno i jadno pa i naša
ljubav kojom ljubimo svoje najmilije je tako slaba i mlaka pred savršenstvom ljubavi Kristove.
To je trajalo desetak možda petnaestak minuta .Tresao sam se jecajući i prolijevajući suze i nisam
mogao shvatiti skoro ništa. Jasno mi je bilo samo to da je to ljubav na djelu kakvu nisam mogao
nikada ni zamisliti i da je to velika milost. Ono što me je jako čudilo i nikako nisam mogao da
shvatim čime sam ja to zaslužio. Sad mi je jasno da se radilo o sjedinjenju s Isusom u ljubavi i da
je to ustvari bila Ljubav Križa, Ljubav Svetog Trojstva, kojom smo svi otkupljeni, mukom
Kristovom i Ljubavlju koja ju je pratila , nadišla i savladala silu mraka , pomirila Boga i čovjeka,
otvorila nam svima put u Očev Dom i darovala nam svima život vječni. Nemoguće je riječima
opisati tu Ljubav, koja nadilazi naš razum i našu sposobnost da je prikažemo. To je nadnaravna
29
ljubav jer mi svojom voljom ne možemo tako voljeti. Daje nam se na pasivan način kao milost.
Sjedinjenje s Ljubljenim se dešava tada kada to On sam želi. Ne možemo moliti i direktno dobiti
tu milost barem se meni to nije nikad dogodilo. To su milosni trenutci u molitvi, na Sv, misi
osobito kod pretvorbe , pričesti , slušanja Božje riječi, propovjedi, slavljenja osobito kad oni koji
pjevaju to čine s ljubavlju. Ma što da činili ako je to u skladu sa Božjim zakonom to možemo
prosuđivati samo da li mi to činimo s ljubavlju ili ne. To je jedini kriterij. Jedino je vrijedno to što
činimo iz ljubavi i s ljubavlju. Tako na duhovnoj sceni imamo mnoštvo glazbenika ali ne čine to
svi iz ljubavi. Možemo imati vrhunsko muziciranje, predivne aranžmane, školovane vokale,
dobre tekstove iako po mom mišljenju takvih je malo, a da je u svemu tome jako malo ljubavi.
Sve perfektno a meni hladno oko srca. Na festivalu mladih u Međugorju slušao sam
svjedočanstva bivših ovisnika iz Očeva sela s pun iskrenog kajanja i iskrene ljubavi prema Bogu i
bližnjemu. Među njima ima i onih s glazbenim talentom. Na gitari na jednoj ili dvije žice sa
tekstom koji govori o silovitosti njihova temperamenta u mladosti, o susretu s Gospodinom koji
ih je ljubavlju osvojio da padaju na koljena, uzdižu srca i ruke put neba i u zahvalnosti Mu
pjevaju slave Ga i hvale. To je toliko iskreno i s tolikom ljubavlju da dušu potresa do dna. Duh
Sveti prati tu pjesmu i nas osvaja ta ljubav dok slušamo. Sjedinjenje s Gospodinom se dešava
često kad mislima dijelimo dobro i želimo dobro i znanima i neznanima i prijateljima i
neprijateljima i progoniteljima našim moleći se Gospodinu da im oprosti. Kad saosjećamo sa
patnicima, napuštenima i bolesnima. Kad bezuvjetno praštamo onima koji nas vrijeđaju , lažu
protiv nas, hule na crkvu i na Gospodina kako bi na napakostili. Rekao bih kad u mnoštvu
životnih situacija Božju Riječ oživotvorujemo u našem životu. Na našem duhovnom putu postoje
stupnjevi tako i u ljubavi postoje razine pa i sjedinjenja s Ljubljenim se razlikuju po tome koliko
smo spremni primiti i koliko smo se pročistili.
„10.IX(37.) „ Kod razmatranja sam spoznala „ Što je duša čišća, to je duhovniji njezin susret s
Bogom. Ona ne pazi na osjetila i njihovo protivljenje. Bog je duh , stoga Ga ljubim u duhu i
istini. „ . Dnevnik Sv. Faustine str. 347.
Ako smo u milosti sjedinjenja s Ljubljenim da susrećem Isusa u svom srcu to
neizostavno vodi ka tome da rastemo u poniznosti. Sv. Terezija Avilska u svojim djelima
naglašava : „ poniznost, poniznost, poniznost „ . Između ljubavi i poniznosti mogli bi staviti znak
jednakosti. Ako smo sa osjene razine uspeli se milošću Božjom na razinu Duha i naš kontakt s
Gospodinom postaje sve čistije duhovan i u ljubavi neizostavno je da ćemo rasti i u poniznosti.
Što je to poniznost ? Dešavalo mi se da sam u trenutcima čisto duhovnog sjedinjenja poželim biti
otirač kojeg bi svi gazili a ja da glasa ne puštam, koga bi šutali nogama a ja bih u sebi molio da
nam se svima smiluje dragi Bog i ne bih se smatrao manje grešnim od onih koji mi to čine. Da
poželim da me udaraju, pljuju i preziru a da unatoč svemu tome vidim samo osobnu bijedu i
vapim dragom Bogu lijevajući suze , smiluj se Bože meni grešniku. I nitko me ne bi mogao
utješiti, ublažiti tu bol u grudima osim dragog Boga. Najradije bih zario lice u prašinu pokrio
glavu rukama od stida da me nitko ne vidi i jecajući molio milost svima i svemu. Ono što je
paradoksalno tad sam bio najbliže Bogu. Ako ne živimo sebi u sebi za sebe već ako smo postali
dostojni i dopustili Kristu da živi u nama onda je sasvim logično da ćemo svjedočiti živoga Boga
u nama i u našem životu. Poniznosti je strana svaka želja za čašću i vlašću, za dominacijom i
vladanjem nad drugima. Ponizna osoba nosi živu želju za služenjem, podložnošću,
samozatajnosti. Nosi saosjećanje i blagost, spremnost da se potrpe nesavršenosti bližnjih, da se
ističe krepost i ono što je dobro kod drugih. Slijedi Boga svoga koji je ovim svijetom prošao
30
čineći dobro. Poniznoj osobi je dobro u srcu u mislima u riječima i djelima i nikog ne gleda sa
visine.
Kad naš susret s Gospodinom postaje sve više duhovan raste i ljubav u našem srcu i
kad taj susret postane čisto duhovan ljubav koju doživljava naša duša je tako beskrajna i čista.
Pred tom ljubavlju nestaju sve granice u našoj svijesti i sasvim je svejedno bližnji ili daljnji,
prijatelj ili neprijatelj ta ljubav je ista za sve ona je sveobuhvatna, ona je punina njoj ne nedostaje
ništa. U tom stanju svijesti, stanju naše volje . vapimo Gospodinu za milost svima pa i
progoniteljima i neprijateljima svojim i bili bi spremni život dati samo da im se Gospodin smiluje
i da se spase. Sa tom ljubavlju u srcu život bi dali za četničke horde u Vukovaru samo da im se
Gospodin smiluje i da ne propadnu . Ta ljubav nam daje spoznaju o beskrajnoj Božjoj dobroti i
veličini Božanskog milosrđa. Spoznajemo Boga koji je ljubav sama koji nas blago privija na
svoje srce, nježno briše suze i tješi nas. Sa tom dubokom spoznajom Boga i Božanskog milosrđa,
spoznajemo i sami sebe, svoju bijedu, grešnost i nesavršenost. Spoznajemo da nismo vrijedni tog
susreta i da je to neshvatljiva milost da se dragi Bog spušta nama i da nam daruje svoju ljubav .
Ono što je manifestno to su suze koje se slijevaju niz naše obraze i peru našu bijedu. Sa tom
spoznajom Božje dobrote i spoznajom vlastite bijede ide i spoznaja stvarnosti oko nas. Kako
rastemo u Božanskoj Ljubavi , rastemo i u Božanskoj Mudrosti i to neizostavno ide skupa.
Ponavljam u Božanskoj Mudrosti. Isus Krist je Istina Put i Život i samo po sjedinjenju u ljubavi
s Isusom možemo svijet i stvarnost koja nas okružuje gledati onako kako bi to dragi Bog želio da
gledamo i prosuđujemo u skladu sa Božanskom Mudrošću. U nama nikad neće biti Božanske
Mudrosti ako u nama nema Božanske ljubavi sjedinjenja s Ljubljenim. Bez ljubavi nećemo moći
prosuđivat ini naše niti postupke drugih, nećemo moći razlikovati duhove,prozreti zamke zloga i
prevaru onih kojima je samo do vlasti i koji svojom slatkorječivošću žele ostaviti dojam
bezazlenih ovčica a u stvari su vuci u jagnjećoj koži. Bez Božanske Mudrosti nećemo moći
prozreti monstruoznost velikih svjetskih asocijacija, njihovo sotonističko ustrojstvo. Dok su im
na jednoj strani puna usta hvale o pravima i slobodama pa tako i vjerskih na drugoj strani ti isti
donose monstruozne zakone koji su toliko perverzni i gnusni i direktno se suprostavljaju Božjem
zakonu . Možemo slobodno reći da se radi o pravnoj stečevini smrti. Prije par mjeseci Mađari su
pokrenuli kampanju koja je imala za cilj da se popravi demografska slika nacije. Pod sloganom :
„ Bolje posvojenje nego ubojstvo“ . Pozvale su se mlade majke koje nose bebu a ne žele roditi, da
rode i da sva ta djeca budu zbrinuta da im se omogući život. Iz Brisela je došlo upozorenje : „
Zaustavite kampanju inače ćemo vam onemogućiti pristup fondovima „ . Monstruozno!
Susret s Gospodinom u ljubavi neizostavno će nas potaknuti na darivanje i služenje
drugima i to je direktna posljedica ljubavi koja je milošću Božjom u našim srcima. Pred tom
ljubavlju gasi se naša sebičnost nismo više sami sebi najvažniji, stalo nam je do bližnjih i
daljnjih, želimo da se svi spase da upoznaju Boga ljubavi i dobrote. Molimo i postimo za druge ,
vapimo za milost svima i svemu, Suobličavamo se sa Spasiteljem našim koji je došao na svijet da
služi a ne da bude služen. Saosjećamo dublje, iskrenije sa patnjama i nevoljama drugih i samim
tim su naše molitve upućene Bogu u ljubavi i s ljubavlju i to je jedino važno. Ako želimo nekome
pomoći na nama je da to činimo s ljubavlju a sve ostalo da prepustimo dragome Bogu kojemu
ništa nije nemoguće a naše je da to što činimo bude u ljubavi i sa ljubavlju.
Pitanje ljubavi i patnje nameće se samo po sebi jer kad Gospodin dahne Duha Svetoga
u nas i ražari našu volju da počnemo bezuvjetno voljeti i praštati to neizostavno povlači za sobom
tjelesnu i duševnu bol. U tamnoj noći osjeta i tamnoj noći duha možemo reći da je ta bol
31
primarno pročišćavajuća iako već i tada ona nije samo to ako se strpljivo podnosi. Ali kad je naš
susret s Gospodinom čisto duhovan , kad smo uznapredovali u ljubavi, prezreli mentalitet ovoga
svijeta i sve oblike časti i vlasti, otrgnuli našu volju od svega vremenitog oslobodili se naše
sebičnosti, kad iskreno molimo i postimo za sve one koji nisu upoznali ljubav Gospodina našega
Isusa Krista pa i za progonitelje naše tada bol koju proživljavamo postaje uglavnom
suotkupiteljska.
Zašto i čemu bol? Ako želimo doći do odgovora na ovo pitanje moramo se vratiti na same
početke. Naši pradavni preci su sagriješili protiv Boga , pobunili se protiv Boga i zbog toga čina
pobune svi smo ranjeni istočnim grijehom. I ne samo to nego su se kroz stoljeća klanjali lažnim
Bogovima i sklapali savez sa sotonom. Otac Nebeski je obećao da će poslati Sina koji će nas
otkupiti i pomiriti Boga i čovjeka. Majka Marija nam je rodila Spasitelja i već prilikom
prikazanja u Hramu prorok Šimun joj proriče bol koju će doživjeti : „ Šimun ih blagoslovi i reče
Mariji , majci njegovoj : „ Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za
znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca
„ ! Ev. po Luki 2. 34-35. Što nam ova slika iz Svetoga Pisma govori? Mač boli će probosti dušu
Mariji našoj Bogorodici. Ona te boli nije bila pošteđena, Ona koja je bila potpuno čista i
neokaljana istočnim grijehom. Kako je čista i bezgranična ljubav izvirala iz Marijina srca i koliko
je patila moleći pod križem , gledajući razapetog Sina. Koliko je bila velika ljubav toliko je bila i
velika patnja. U ljubavi i u patnji sjedinila se sa svojim Sinom postali su jedno Srce koje pati i
ljubi. Naš Spasitelj začet po Duhu Svetom u svemu nama sličan osim u grijehu prolazi ovim
svijetom čineći dobro. Oni koji su se smatrali bezgrešnima i koji su bili u vlasti nečastivoga ,
poticani od sotone na najgrublji i najmonstuozniji način nastojali Ga spriječiti u naumu da ispuni
volju Očevu. Plan spasenja Oca našega Nebeskoga sastojao se u tome da se ljubavlju suprostavi
mržnji. Ne snagom i moći koja je u vlasti Očevoj već ljubavlju u Srcu Sina. Ljubavlju Svetoga
Trojstva poražen je nečastivi i svi oni koji su urlajući rigali svoj bijes i na najgrublji i
najbestidniji način iskaljivali svoju mržnju prema našemu Spasitelju. Koje li neizmjerne boli
Očeve , boli Duha Svetoga , boli našega razapetoga Spasitelja a u isto vrijeme koje li beskrajne
ljubavi Oca Sina i Duha Svetoga. Kako ljubav nadilazi sve i iznad je svega tako se iz grudi
našega Spasitelja uzdiže milosrdni vapaj : „ A Isus je govorio „ Oče , oprosti im ne znaju što
čine „! I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke „ . Luka 23. 34. Tu je na dijelu trijunf
Svetoga Trojstva . Pravi Bog i pravi čovjek na križu je sam i napušten. Otac u potpunom
povjerenju predaje spasenje svijeta Isusu . Na osjetnoj razini Isus je sam i u bolnoj agoniji obraća
se Ocu : „ O devetoj uri povika Isus iza glasa : „ Eloi , Eloi, lama sabahtami „ ? To znači „ Bože
moj , Bože moj, zašto si me ostavio „ ? Marko 15. 34.
Naš Bog se na križu ne odriče svoje ljudske naravi . Izmrcvareno tijelo od udaraca od
bičevanja, kosti koje se pokazaše u otvorenim ranama , probodene ruke i noge grubim čavlima i
neizmjerna tjelesna bol koja je sve to pratila nije pokolebala našega Spasitelja u naumu da ispuni
Očev plan. Iako sam i napušten ljubavlju pobjeđuje svu fizičku i duševnu bol koja probada dušu
spoznajom da je potpuno sam i napušten. Koliko god su te boli bile stravične i neizmjerne
beskrajna je ljubav bila u srcu našega spasitelja. U toj i takvoj ljubavi postaje jedno sa Ocem i
Duhom Svetim i to je iznad racionalne razine. Sam i napušten u beskrajnoj ljubavi za sve i
svakog pa i za one koji ga razapeše , sjedinio se s Ocem i Duhom Svetim u Svetom Trojstvu
Ljubavi i otvorio put svima nama k Ocu pomirio Boga i čovjeka kako kaže Sv. Ivan od križa : „
najveličanstveniji događaj u povijesti čovječanstva „ . Naša majka Marija je prva koja se na
zemlji sjedinila u ljubavi i u patnji sa svojim Sinom moleći pod križem s mačem boli probodenim
32
srcem. Naš Spasitelj je na križu ljubavlju pobijedio zloga , umro na križu i treći dan uskrsnuo .
Sveto Trojstvo je trijumfiralo u ljubavi.
Vraćamo se postavljenom pitanju zašto patnja i bol? Suprostavljajući se sili tame i mraka
Otac Nebeski iz beskrajne ljubavi prema svima nama , šalje nam Svoga Sina i u Sinu nam se
objavila Riječ Božja . Sva ljubav i dobrota Očeva obznanila se u Sinu. Svojima dođe oni ga ne
primiše. U borbi između dobra i zla Isus je žrtvovani Jaganjac koji nje na nasilje odgovorio
nasiljem , koji nje prihvatio da bude okrunjen na zemlji za kralja govoreći da njegovo kraljevstvo
nije od ovoga svijeta. U tom odnosu da se na isukani mač ne uzvraća isukivanjem mača , da se
na sve rogobatne izopačenosti i grubosti ne uzvraća nikakvom grubošću neminovna je patnja i
bol . Tu se dobro obznanjuje onakvim kakvo jest ali i zlo u svoj svojoj grubosti i surovosti.
Koliko god sotona bio lukav i perfidan on je ustvari po svojoj naravi uvijek buntovan i
destruktivan . On je ovladao srcima onih koji su urlali : „ Raspni ga , Raspni „ , zapalio njihova
srca mržnjom i sam zasljepljen mržnjom mislio da će trijunfirati ako ubije Sina Božjega.
Drugačije nije i mogao jer je takav kakav jest i to je njegov način realizacije. Na drugoj strani
Sveto Trojstvo se u Isusu obznanilo u svoj svojoj krotkosti , nježnosti, dobroti i poniznosti.
Predavši se slobodnom voljom u ruke svojih neprijatelja sa svjesnom spoznajom što ga sve čeka i
što mu je sve pretrpjeti. Isus svjedoči koliko ljubi Oca i kolikom ljubavlju Sveto Trojstvo ljubi
sve nas. Prihvata da bude osuđen , skinut gol i osramoćen , bičevan , okrunjen trnovom krunom ,
triput pada pod teretom križa diže se i nastavlja dalje. Raspet biva i u neizmjernoj tjelesnoj i
duševnoj boli vapi Ocu da oprosti onima koji ne znaju što čine. Ljubavlju u srcu Sina Sveto
Trojstvo trijunfira i pobjeđuje sile mraka. Taj trijunf se ne bi desio da naš Spasitelj nije
slobodnom voljom prihvatio sve te boli i patnje. U toj i takvoj borbi sa silama tame bol i patnja su
bili neizbježni. Otac Nebeski je to znao kad je poslao Sina da nas spasi, to je znao Sin dok je
prolazio svijetom čineći dobro. To je znala i naša Majka koja se sjedinila sa Svojim Sinom u boli
i ljubavi moleći pod križem . Spremnost da posvjedočimo ljubav i vjernost Isusu Kristu tražit će
se od sviju nas u vremenu koje je pred nama. Posvetimo naša srca Bezgrešnom Srcu Marijinu i
po njezinu Srcu predajmo se Bogu našemu .Neka Gospodin dahne Duha Svetoga u naša srca da
nas osnaži i ojača da podložimo naša tijela Duhu . Da ljubimo i služimo Bogu i bližnjemu u
ljubavi i s ljubavlju. Da budemo spremni trpjeti i potrpjeti sve nedaće i poteškoće , progonstva i
izopćenosti. Kad nas budu sudili i osuđivali da s ljubavlju u srcu odgovorimo na sve uvrede
klevete i laži . Da se zagledamo u Krista Raspetoga i slijedimo Boga svoga ako je potrebno da za
Krista i umremo sa Kistom ćemo i uskrsnuti. Da se ne bojimo boli i patnje da prihvatimo križ
slobodnom voljom. Da ga nosimo strpljivo ne mrmljajući . Da zavolimo patnju i križ kako bi
naučili voljeti. Ma što god mislili o sebi ako nismo spremni trpjeti i potrpjeti ako nismo spremni
prihvatiti križ slobodnom voljom nećemo rasti u ljubavi. Ako nismo s Gospodinom jedno u boli
ne možemo biti jedno ni u ljubavi. Potpuno je krivo učenje a slušao sam ga mnogo puta da ne
treba da trpimo jer je za nas Krist trpio. Prema predaji svi apostoli osim Sv. Ivana su umrli
mučeničkom smrću. Zar nam to samo po sebi dovoljno ne govori. Koliko je svetaca u povijesti
naše Svete majke Crkve dalo svoj život svjedočeći ljubav i vjernost Isusu Kristu. Koliko je onih
koji ako i nisu mučenici koji su trpjeli i strpljivo podnosili bolesti kao i protivštine i bližnjih i
daljnjih . Javno osuđivani i prezirani ali nisu se bunili tražeći pravdu već im je satisfakcija bila u
ljubavi u Kristu Raspetome i njemu su usmjerili svoju vjeru nadu i ljubav . I naravno da su tako
postali suotkupitelji , noseći križ slijedeći svoga Boga svjedočeći Ga svojim životima svoj. Križ
nas pročišćava i oplemenjuje , bol i patnja nas vode u susret Gospodinu , čiste nam dušu ,
oslobađaju nas od sebičnosti i usmjerenosti prema samima sebi.
33
U Dnevniku Sv. Faustine Kovalske na mnogim mjestima se govori o ljubavi i patnji. Božansko
milosrđe i patnja se toliko prožimaju da su jedna nerazdvojiva cjelina :
„ Kad sam dalje razmišljala za vrijeme pobožnosti Večernje o mješavini patnje i milosti čula sam
glas Majke Božje : „ Znaj moja kćeri iako sam uzdignuta na dostojanstvo Majke Božje sedam
mačeva boli prošli su mojim srcem. Ništa ne poduzimaj u svoju obranu . Sve ponizno podnosi.
Sam Bog će te braniti. Str.241.
„ Danas sam ugledala trpećeg Gospodina . Sagnuo se nadamnom i reče tiho šapćući : „ Moja
kćeri , pomozi Mi otkupiti grešnike „ . Tada se ispuni moja duša žarkom ljubavlju za spasenje
grešnika . Kada sam opet došla sebi znala sam na se na koji način trebam spašavati duše i
pripremih se na veća trpljenja. Str. 440.
„ Svo moje trpljenje ne mogu opisati , a to što sam do sada zabilježila jedva je jedna kaplja od
svega . Postoje patnje koje se zaista ne mogu opisati . Ali postoje trenutci u mojem životu kada
moje usne šute i ne izriču ni jednu riječ u vlastitu obranu , savršeno odane Božjoj volji, onda me
Sam Gospodin brani i zauzima se za mene na način koji se izvanjski zamijetiti ne može „ .str444.
„ Velika ljubav može male stvari pretvoriti u velike a samo ljubav sama daruje vrijednost našim
djelima što je čistija naša ljubav , tim manje ima izgledati plamen patnje u nama a patnja prestaje
biti patnjom za nas, Patnja postaje za nas slatkoćom . Zahvaljujući Božjoj milosti zadobila sam
sada takvo raspoloženje srca da nikad nisam sretnija nego u trpljenju za Isusa , kojeg ljubim
svakim otkucajem svoga srca. „ str. 109.
„ Bog mi je dao spoznati na čemu počiva prava ljubav i prosvijetlio me kako je ostvariti u
svakodnevici . Prava ljubav prema Bogu počiva na ispunjavanju Njegove volje. Da bi Bogu
ljubav pokazali djelima , moraju sva pa i naša najmanja djela , izrasti iz ljubavi prema njemu.
Gospodin mi je rekao : „ Dijete moje po tvojim patnjama mi se najviše sviđaš. Moja kćeri ne traži
nikakve sućuti kod stvorenja u svojim fizičkim i moralnim patnjama. Ja želim da miris tvojih
patnji ostane čist , bez primjesa. Ja zahtijevam da se ne oslobodiš samo od stvorenja ne, nego i od
sebe same. Moja kćeri Ja se želim radovati poradi tvoje ljubavi, čiste djevičanske ljubavi –
neokaljane ljubavi bez ikakve pomućenosti. Moja kćeri što više zavoliš patnju to čistija će biti
tvoja ljubav prema meni „ . str. 105.
Iz ovih nekoliko isječaka iz „ Dnevnika „ Sv. Faustine kristalno je jasno koliko su ljubav i
patnja prožeti i direktno povezani.
ISPOD KRIŽA
U vapaju svetom
Oprosti im Oče
U beskrajnoj boli
Probodene grudi
34
Neizmjerna svjetlost
Koja voli, voli
Trijunf Svetog Trojstva
Odagna zle studi
Koplje srce para
Mačem boli
Probodena duša
Ljubav je u patnji
Božanskoga dara
I u patnji
Volja Božja sluša
Duboko u biću
Mir Božji se kuša
Sve Majčine suze
Što na tlo su pale
I jecaji sveti
Bolom potreseni
Blagoslova rosu
Svima nama dale
Srcem Sina Tvoga
Ocu uzneseni
Križevac 13. 10. 2011.g.
35
KRALJEVSTVO BOŽJE
U kraljevstvo Božje kako ćemo stići
Čeznuti za bolom ko za dragim bićem
Milosrđem dragim hladnoj stijeni prići
Kruto surovo sad rađa se svanućem
Moja duša na dobošu razapeta struna
Glog povijen stari usamljeno drijema
Da dobuju do besvijesti nudim srca puna
Čak ni trula panja u blizini nema
Kad se zgori u prah da se slije
U visine bezvremene nečujno se skriti
Pregršt vrela žara nježno lice mije
Nježnom perlom ljubavi Božji smiješak piti
Banjaluka 1992.g.
Za sve naše životne situacije za sve ono što nam se dešava u našem životu možemo naći odgovor
u Svetom Pismu . za ono što sam doživio kao milost nalazim odgovor u Evanđelju po Ivanu :
TREĆA OBJAVA OTAJSTVA DUHA
Razgovor s Nikodemom
„ Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem , ugledan Židov. On dođe Isusu obnoć i reče
mu: „ Rabi znam da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš
ako Bog nije s njime „ . Odgovori mu Isus . „ Zaista, zaista , kažem ti : tko se ne rodi nanovo ,
odozgor , ne može vidjeti Kraljevstva Božjega „ ! Kaže mu Nikodem : „ Kako se čovjek može
roditi kad je star ? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se „ ? Odgovori Isus :
„ Zaista, zaista , kažem ti : ako se tko ne rodi iz vode i Duha ne može ući u Kraljevstvo Božje .
36
Što je od tijela rođeno ,tijelo je i što je od Duha rođeno ,duh je. Ne čudi se što ti rekoh : „ Treba
da se rodite nanovo odozgor. Vjetar puše gdje hoće, čuješ mu šum a ne znaš odakle dolazi i kamo
ide, Tako je sa svakim koji je rođen od duha „ . Evanđelje po Ivanu 3. 1- 8.
Poslije milosnog susreta sa Gospodinom u srcu u mome životu ništa nije bilo isto . Sav
moj dotadašnji svijet srušio se i sve ono što je bilo važno postalo je isprazno i nije više imalo
nikakvu vrijednost. Moja duša je čeznula za ljubavlju za susretom sa Gospodinom . Doživio sam
susret u svom srcu sa Isusom dok mi je tijelo bilo kao prikovano i jedino za čime je moje srce
čeznulo bila je Raspeta Ljubav . Ništa drugo mi nije bilo važno . Željno sam očekivao novi susret
sa Ljubljenim . Ali umjesto željenog susreta našao sam se u postelji i tri dana ležao trpeći bolove
kao da sa bičevan. Sve tijelo svaka kost me boljela , malaksao , klonuo , iscrpljen, podnosio sam
tu bol strpljivo . Ono što je bilo novo u mojoj svijesti za razliku od prijašnjih patnji je to da sam
sad imao jasnu iskustvenu spoznaju Isusa. Sva ta bol i patnja preobrazili su se u lagano breme i
slatki jaram u spoznaji i samoj pomisli na susret s Gospodinom i Ljubavlju koja ga prati. Spoznao
sam da je naš Gospodin Kralj Milosrđa Božanskog i da mu je stalo do sviju nas pa i do onih koji
nas ne želi i koji nas otvoreno mrze . Iskustveno sam spoznao koliko je ljubav Kristova iznad
ove naše hladne racionalne ljubavi, iznad naše ljudske nesavršene ljubavi koja je hladna i mlaka,
pa čak i onda kada bi za svoje najmilije život dali ta ljubav je blijeda slika Kristove ljubavi koja
nas sve ljubi i prizivlje sebi. Božanska ljubav je daleko iznad racionalnog poimanja ljubavi ,
iznad svega što osjetno možemo doživjeti, iznad svih vremenitih ispraznosti, iznad jadnog
mentaliteta ovoga svijeta koji se valja u glibu i blatu naše stvarnosti. Iznad svih teoloških
racionalnih mudrovanja kojima se hoće nadnaravno objašnjavati naravnim sredstvima . Pred
svetošću Božanske Ljubavi možemo samo zašutjeti, riječi su nedostatne , mi nedostojni , sve
isprazno i sve po Sv. Ivanu od križa postane bljutavo jer ta ljubav nadilazi sve i daleko je, daleko
iznad svega . Kad milošću Božjom naše srce , naša volja , naša svijest uroni u more Božanske
Ljubavi, jer samo milošću Božjom to se može desiti, našom voljom izravno nikad, dolazi do
sjedinjenja u ljubavi s našim Gospodinom. To je nadnaravna i Božanska Ljubav. Mi svojom
voljom tako nikad ne bi mogli voljeti. U tim milosnim trenutcima spoznajemo da je Bog sama
ljubav. Spoznajemo Boga u Njegovim svojstvima. Naš Bog Isus Krist je Kralj Milosrđa i
spreman je oprostiti svima grijehe pa i najvećim grešnicima pod uvjetom da se iskreno pokaju i
prihvate ga za svoga Spasitelja . Sjedinjeni s Gospodinom u ljubavi u tim milosnim trenutcima
praštamo svima sve i ne samo to bezuvjetno ljubimo sve pa i naše neprijatelje i spremni smo za
njihov spas dati svoj život. Naše misli postaju jedno s Božjom misli. Duh Sveti nas potiče i
raspaljuje našu volju Božanskom Ljubavlju . Suobličavamo se sa Raspetom Ljubavlju i
postajemo slični Raspetome jer bi rado sa križa vapili za milost svima i svemu pa i za naše
neprijatelje. Oprosti im Gospodine jer ne znaju što čine . Sam Gospodin progovara u nama
samima u našoj svijesti , volji , srcu . Duh u samom središtu našeg bića i duša postaju jedno , ruše
se sve barikade i barijere u nama koje su nas sputavale i držale nas u ropstvu osjetnoga i
vremenitog. Uzdižemo se na razinu Duha koja je puna sloboda. Naš susret s Gospodinom postaje
čisto duhovan i uzdiže se iznad svega osjetnog , vremenitog i svjetovnoga . Tu zlu nema pristupa
jer zli ima pristup po našim osjetima i oni su vrata kroz koja on može ući ukoliko nismo umrtvili
sve naše tjelesne požude . Ukoliko nismo otrgnuli našu volju od svega vremenitog, svih oblika i
želja za čašću i vlašću, ukoliko nismo prezreli mentalitet ovoga svijeta u svim formama i
oblicima , kojima nas želi zarobiti i oduzeti sposobnost rasuđivanja , zli će nas napadati ,
oblijetati oko nas kao ričući lav da onemogući da se sjedinimo s Gospodinom u ljubavi .
37
Sredstva koja nam je dao Dragi Bog na putu ka sjedinjenju su Sakramentalan život , molitva ,
post , dobra djela. U trenutku kad sam doživio susret s Gospodinom u svome srcu nisam išao na
Svetu misu , nisam se ispovijedao i pričešćivao . Ispovjedio sam se prije vjenčanja sa svojom
suprugom 1997.g. Nisam živio sakramentalan život . Molitve su bile isključivo meditativne Srcu
Isusovu. Dobra djela su bila uvijek prisutna u mome životu kao i raspoloživost za dobro. Mrziti
nisam mogao pa sam se sam sebi čudio kako to da nisam bijesan na one koji su me zatvarali i
činili zlo . Bio sam potpuno svjestan toga da mrziti ne mogu niti želim . Sad mi je jasno da su
dobra djela bila slamka spasa za mene . Sve što sam radio u svom životu radio u svom životu
radio sam s ljubavlju , to je nekako bio moj način realizacije . Kad sam i teške fizičke poslove o
kojima sam govorio ,radio s radošću i ljubavlju onda je jasno da ni mnoge druge aktivnosti pa i
dobra djela nisam mogao drugačije već sa ljubavlju .Bio sam svjestan da se radujem sreći drugih i
da bih svima želio dobro . Ono malo molitve s ljubavlju i dobra dijela učinjena u ljubavi očito je
bilo dovoljno barem u mome slučaju da me Gospodin privuče k sebi i uvede me u tamnu noć
osjeta a potom i u noć duha kušajući me i na osnovu mog strpljivog prihvaćanja boli i patnji
koji su pročistili dušu i otvorili put k sjedinjenju s Gospodinom u ljubavi. Ne postoji čovjek koji
je bez grijeha čija je duša potpuno čista . U skladu s tim ne postoji drugi put , pročišćenja duše od
puta križa , patnje i boli. Uzimajući i noseći svoj križ strpljivo slijedeći našega spasitelja
,doživljavat ćemo patnju i bol koji će djelovati pročišćavajuće na naše duše , oslobađat ćemo se
od nas samih i nećemo se konstantno vrtjeti oko sebe. Molit ćemo z druge , služit ćemo sve više
Bogu i bližnjemu. Voljet ćemo sve više Boga i bližnjega . Iznenadit ćemo se kad shvatimo da
želimo Bogu služiti i u najmanjim stvarima , da će nam Dragi Bog i Božji plan uvijek biti na
prvom mjestu i da ćemo se i mi naći u okviru Božjeg plana ako molimo i postimo za ispunjenje
Božjeg plana. Na našem duhovnom putu kušani smo i ako nismo spremni trpjeti nećemo biti
uvedeni u noći pročišćenja. Gospodin uvodi one koji su već iskušani i pokazali su spremnost da
trpe i potrpe bol i patnju a samim tim su uznapredovali u ljubavi. Ukoliko nismo dostojni da nas
Gospodin uvede u tamnu noć koja će pročistiti naše duše znači da nismo spremni prihvatiti bol,
patnju, osudu i ako se panično batrgamo i moljakamo da nas sve to mimoiđe nismo spremni
slobodnom voljom prigrliti križ a to znači da Gospodina ne ljubimo srcem. Sv. Terezija Avilska u
svom djelu „ Moj život „ u 40. Poglavlju prenosi nam Isusove riječi : „ Jao kćeri, kako me malo
njih uistinu ljubi ! Jer da me ljube ne bih im prikrivao svoje tajne . Znaš li što znači uistinu me
ljubiti ? Shvati da je sve laž što meni nije ugodno . To što ne shvaćaš jasno ćeš vidjeti u onome
što koristi tvojoj duši „ Iz ovoga se može zaključiti velika istina da je ljubav ta koja nas otvara za
Božansku Mudrost i spoznaju istine. Spoznajući Boga kakav jest u beskrajnoj ljubavi i dobroti
neminovno će se otvoriti spoznaja o vlastitoj bijedi i nedostojnosti. Postajemo svjesni koliko smo
u životu teško griješili i unatoč tome Gospodin nas je izvukao iz tog blata i privukao sebi.
Prolijevamo suze pokajanja koje pred licem Božjim peru našu dušu . Duh Sveti potiče nas na
poniznost i krotkost . Te suze zna pratiti bol i ukoliko su iskrenije utoliko su te duševne boli jače
ali je ljubav koja ih neizostavno prati čistija i veća. Nemoguće je riječima opisati sjedinjenje u
ljubavi s Gospodinom. Sjedinjenje ima svoje razine svoje stupnjeve. Što je naša spoznaja Boga o
njegovim svojstvima veća , što smo svjesniji svoje bijede i nedostojnosti, što iskrenije ljubimo
križ , patnju i osudu koja dolazi sa strane od onih koji su od svijeta pa i u mnogim slučajevima i
od naših najbližih , što smo se više ugasili sebi i svojoj volji , prihvatili volju Božju i želimo
Bogu služiti utoliko će naša duša biti sjajnija , naš susret s Gospodinom koji prebiva u našim
srcima u samom središtu našeg bića bit će čistiji i sve više duhovan a samim tim i ljubav
savršenija i bliža Božanskoj Ljubavi. Iz svog osobnog iskustva mogu reći da je najsavršenija
ljubav križa . Sretne li duše koju Gospodin povede na križ i sjedini se sa njom u ljubavi na križu .
Na križu je savršena ljubav , ništa joj ne nedostaje , sve u sebi sadrži i iznad je svega. Sve naše
38
duševne moći uronjene su tad u Božansku ljubav . Razumom smo svjetlom vjere pristupili našem
gospodinu i svjesni smo da smo sa Njim . Svjesni smo da nam je tijelo kao prikovano i da se ne
možemo mrdnuti . U pamćenju je izbrisano sve što bi nas odvojilo od Gospodina i naša nada
postala je stvarnost pred Bogom smo i sa Bogom smo svojim. Naša volja otrgnuta od svih
vremenitih ispraznosti ali otrgnuta i od svih duhovnih požuda i navezanosti postaje jedno sa
voljom Ljubljenoga. Našu volju zapali Oganj Duha Svetoga . Ta ljubav je beskrajno čista i
savršena . Pred njom nestaju sve zapreke . Ona je opća i ne dijeli na bližnje i daljnje prijatelje
,neprijatelje. Ljubi sve isto daruje se i dijeli svima . Suobličavamo se sa Raspetom Ljubavi i
vapimo za milost svima i svemu pa i za neprijatelje naše i bili bi spremni za četničke zlikovce
dati svoj život tisuću puta samo da se spase da ne propadnu . Ljepote li koju ta ljubav nosi sa
sobom . Koja je to nježnost i dobrota , koje li blagosti i krotkosti, kojeg li Milosrđa Božanskog u
njoj. Bistra , nepomućena .Sveta sjajnija od Sunca. Dok ovo pišem postajem svjestan svoje
nedostojnosti da govorim o tako velikom savršenstvu Ljubavi Raspete . Ja nedostojan i prljav,
jadan i bijedan da govorim o Savršenstvu Svete Ljubavi. Bože moj ali iz dubine moga bića došao
je poticaj da to činim i to je tvoja volja Bože . Kralju Milosrđa milosrdan budi svima nama. Ja bih
najradije da me pljuju i osuđuju jer svjestan sam ja svoje nedostojnosti i prljavosti pa bih se
barem malo iskupio za svoje grijehe. Mislim da su riječi nedostatne da opišu to stanje naše
svijesti to savršenstvo ljubavi koja nam se daruje kao milost . Možda zvuk praćen Duhom Svetim
. Vjerojatno da u Kraljevstvu Božjem nisu potrebne riječi da bi se ljubav obznanila . U Vječnoj
Radosti i bez riječi radost govori sama po sebi o ljubavi. Dok smo u tijelu , nesavršeni kakvi
jesmo o Savršenoj Ljubavi smo primorani nesavršeno zamuckivati. Slika Svetog Trojstva od Sv.
Andreja Rubljova dosta zorno predstavlja tu Ljubav , nježnost , blagost , čistoću ,poniznost .
Božanska ljubav sadrži u sebi Božanski duboki Mir , tako da kod sjedinjenja s Gospodinom u
ljubavi prožima nas duboki Božanski Mir. Naravno sve ono što je potrebno da učinimo da bi bili
dostojni sjedinjenja s Gospodinom potrebno je da bi baštinili Mir. Prije toga potrebno je umiriti
srce a Sv. Ivan od križa kaže da to nije mala stvar . Treba tu dosta srčanosti i žara , molitve i
posta a ponajviše milosti Božje.
U Knjizi „ Moj život „ od Sv. Terezije Avilske u poglavlju 40. Pod red . br. 5. piše
„ Dok sam jednom molila časoslov sa svima, moja se duša odjednom sabra i učini mi se da je sve
kao jasno zrcalo . ni otraga ni sa strane , ni odozgor ni odozdo nije bilo ništa što ne bi bilo posve
jasno a u središtu mi se ukaza Krist , naš Gospodin , onako kako ga običavam vidjeti. Činilo mi
se da ga u svim dijelovima svoje duše vidim jasno kao u zrcalu . A i to se zrcalo – ne znam
iskazati kako - sve usijecalo u samog Gospodina združivanjem prepunim ljubavi. Znam da mi je
to viđenje bilo od velike koristi svaki put kad ga se sjetim , posebno kad se pričestim . Dano mi je
da shvatim kako se to zrcalo , kad je duša u smrtnom grijehu, prekriva jakom maglom postaje
jako crno , te se tako naš Gospodin ne može pokazati niti vidjeti , premda je uvijek pristan jer
nam daje bitak. A kod heretika je zrcalo kao razbijeno, što je puno gore negoli zatamnjelo. Posve
je nešto drugo kad se to gleda nego kad se opisuje zato što se može slabo objasniti. No donijelo
mi je puno koristi , ali i veliko žaljenje jer sam toliko puta svojim grijesima zatamnjela svoju
dušu, pa ne vidjeh u njoj Gospodina. Čini mi se da ovo viđenje koristi osobama sabranosti, kako
bi se naučile promatrati Gospodina u najdubljoj nutrini svoje duše . To je promatranje koje se
najviše ucjepljuje i mnogo je plodnije negoli ono izvan sebe „ ,….
Možemo samo zamisliti koliko se duša okoristilo čitajući djela Sv. Terezije Avilske. Zahvalan
sam Gospodinu što nam je dao tako Svetu osobu i što je potaknuo da piše i da nam ostavi takvo
39
predivno djelo koje govori o proživljenom putu ka savršenstvu gdje se u svakoj rečenici
odslikava velika ljubav i iskrena pobožnost. Njezina dijela su odsjaj Božanske Ljubavi i
Božanske Mudrosti. Ona koja je toliko iskreno trpjela a samim tim toliko iskreno ljubila Boga i
bližnjega . U tom istom poglavlju o trpljenju nam govori slijedeće : „ Premda me je puštao da
malo trpim , tješio me je tako da mi nije bilo teško opet željeti tegobe . Stoga mi se čini da sada
nemam radi čega živjeti osim radi toga , i to s najvećom željom tražim od Gospodina . Od svega
srca kadikad mu kažem : „ Gospodine ili umrijeti ili trpjeti. Ne tražim od Vas ništa drugo za sebe
„ . Tješi me čuti sat , zato što mi se čini da se malo više približujem tome da gledam Boga čim
vidim da je prošao sat života „
Sv. Terezija nam govori o Gospodinu koji je u samom središtu našeg bića u nutrini u
Duhu i o potrebi da nam duša bude čista kako bi slika Gospodinova bila jasna. Da bi baštinili
Božansku Ljubav i Mir potrebna je čistoća duše. U toj čistoći Duh i duša postaju jedno .
Božanska Ljubav , Mir , nadahnuća prelijevaju se nesmetano i u punini iz Duha na dušu ukoliko
je čista i ukoliko je nismo uprljali sa grijesima . Što je duša čistija to prelijevanje je obilatije ,
ljubav u nama savršenija a mir dublji. Po moćima duše : razumu , pamćenju , volji prelijevaju se
rijeke milosti na tijelo pa će Božje misli biti i naše misli u svim našim životnim situacijama naš
razum će voditi svjetlo vjere. Naše pamćene će biti pročišćeno i zacijeljene rane te će nam nada
biti samo u Bogu. Naša volja sjedinjena s Božanskom voljom voljet će i ljubiti Boga i bližnjega
ne našom naravnom ljubavlju već Božanskom Ljubavlju . Tako i Mir prelijevat će se iz Duha u
dušu iz duše na naše misli , riječi i dijela. Pomireni s Bogom isijavat ćemo mir na druge .
Svjedočit ćemo mir osmijehom na licu , riječju i djelom. Nosit ćemo mir i darovati ga drugima.
Neće nas uznemiravati nesavršenosti drugih i uvijek će nam na prvom mjestu biti vlastita bijeda a
u molitvi i u životu bit će svi ispred nas samih . Nećemo poznavati strah i nećemo biti zabrinuti
što će biti sutra. Jedini cilj je sjediniti se s Isusom u ljubavi, Ja znam kuda idem i to je jedini
smisao moga života
Naša ljubljena Majka i Kraljica mira nam u poruci za Božić 25. 12 . 2011 poručuje : „
Draga djeco i danas vam nosim u naručju mog Sina Isusa da vam On da svoj Mir. Molite dječice
i svjedočite kako bi u svakom srcu prevladao ne ljudski nego Božanski Mir koji ne može nitko
uništiti. To je onaj mir u srcu koji Bog daje onima koje ljubi. Vi ste po krštenju na poseban način
pozvani i ljubljeni zato svjedočite i molite da bi bili moje ispružene ruke u ovom svijetu koji žudi
za Bogom i mirom . Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu „ .
Gospe naša ti nas pozivaš da molimo i svjedočimo. Budimo ispružene ruke naše
Marije j Kraljice mira . Da nosimo i dijelimo mir svima i svemu. Da ga svjedočimo u našemu
svakodnevnom životu. Nemir je u srcima i u svijetu. Najveći dio čovječanstva danas živi bez
Boga i trpi posljedice svoga ponašanja . Danas možda više nego ikad treba živih svjedoka vjere i
mira . Gospa nam poručuje da ovaj svijet žudi za Bogom i mirom. Odazovimo se Gospinu pozivu
unatoč protivštinama i nerazumijevanju , unatoč svemu svjedočimo ljubav i mir. Gospo i Kraljice
mira zagovaraj za sve nas.
Bog je sa nama tko će protiv nas.
40
SPOZNAJA BOGA SEBE I STVARNOSTI OKO SEBE
Poslije toliko godina provedenih mraku i u ispraznosti svjetlost je obasjala moje srce,
dušu i razum . Jedino mi je bilo važno da služim Bogu i bližnjemu . Uto vrijeme išao sam na
ezoterijske meditativne susrete u Zagreb . Tu se meditiralo Srcu Isusovu i insistiralo se na tome
da se koncentriramo u toku meditacije na srce i budemo u srcu. Ali tu je bio i jedan mišung
meditacija , mantri iz budizma, radiostezija. Govorilo se o Univerzalnoj ljubavi. Počeo sam
uviđati neke nelogičnosti u svemu tome . Voditelj je puno pričao o ljubavi a meni je postalo jasno
da ljubavi nema u njegovu srcu . Negirao je da treba da nosimo križ kao da to nije Božja volja.
Poslije moga svjedočanstva o križu i ljubavi koju sam doživio složio se da je to bilo iskustvo
ljubavi na križu. Shvatio sam da mu smetam i to mi je jednom prilikom rekao otvoreno kao on je
mjerio radiosteziom i da nisam u srcu i da sam kao u solar pleksusu i sl. Odgovorio sam da se ne
slažem s njim i da sam tu samo što želim pomoći drugima ,ako je potrebno ići ću njima kući kako
bih molio za njih i pomagao im . Shvatio sam kako neću dugo ostati u toj sredini . Napustio sam
obitelj suprugu svoje djevojčice Enu i Tihanu . Jedino mi je bila važna molitva i Gospodin.
Mislio sam ostavit ću ih nekoliko mjeseci i posvetiti se molitvi. Isus mi je bio jedino važan i sebi
sam rekao da ih ostavljam radi Krista . To je bilo u veljači 2002.g
Jednoga dana u poslijepodnevnoj meditativnoj molitvi čuo sam jasan glas u svome srcu
: „ Ljubiš li me Zvonimire „ Odgovorio sam : „ ljubim te Isuse“.
Po drugi put sam čuo glas : „ Ljubiš li me Zvonimire „ Odgovorio sam : „ Ljubim te Isuse „
Po treći put sam čuo glas ; „ Ljubiš li me Zvonimire „ Odgovorio sam : „ Ljubim te Isuse više
nego svoje djevojčice „ . U tom trenutku doživio sam sjedinjenje s Isusom u ljubavi. Suze su
tekle niz moje obraze a u srcu beskrajna ljubav. Kako su riječi nedostatne da opišu tu ljubav to
stanje svijesti koje se uranja u to more ljubavi.
Veoma često sanjao sam da levitiram i da letim. Pravio bih lupinge i okrete u zraku. Ali
prije nego bih se digao u zrak točno sam doživljavao da je sila koja me je podizala u zrak is
samog srca iz samog središta moga bića .
Vizije znaju biti jako problematične ako im se pridaje značaj . U predodžbi su mi se
pojavile radiostezijske rašlje i tad sam mislio da je to dar. Sad mi je jasno da je to bila podvala
zloga . Kad krenemo duhovno napredovati vizije su omiljeno sredstvo zloga da nas odvede na
krivi put. Vizijama pogotovo kad smo početnici ne trebamo puno pridavati značaj i one nisu
pokazatelj da duhovno napredujemo.
41
U travnju usred meditativnog molitvenog susreta uletio je voditelj kao pobješnjeli ris
urlajući : „ Juda je među nama“ . Znao sam da se obraća meni . Ostao sam miran sa sklopljenim
očima . Kad je vidio da ne reagiram , rekao je da ide na kat i da želi da netko napusti susret .
Ustao sam rekavši : „ ja ću moliti i on će se spasiti „. Nikad više nisam ni pomislio da odem na te
susrete.
S još nekoliko sestara osnovao sam molitvenu skupinu „ Srce Isusovo“ u Zagrebu .
Sastajali smo se i molili svaki dan.
U ljeto 2002.g. dok sam molio kod kuće u viziji mi se ukaza silueta žene u plavom. Nije bila
jasna slika ali sam znao da je Majka Božja . Shvatio sam da mi želi dati poruku . Odlučno sam
odbio rekavši u sebi. „ Ja želim biti mali da za mene nitko ne zna . Ne želim biti poznat „ . Vizija
je nestala . Pribrao sam se i shvatio da se to tako ne smije i da je to tako jako ružno s moje strane .
Pokajao sam se zbog svoje grubosti i vizija se vratila ali nije bila primarna sama slika koja je
ionako bila nejasna već riječi poruke koju mi je dala . Poruka je glasila :
„Mili moji , dječice moja mola ljubim vas i zagovaram za vas. Presudni su dani za sve nas .
Presudni su dani za naš opstanak, presudni su dani za našu planetu i život sam na našoj planeti .
Jedini mogući život je život obraćenih , raskajanih i poniznih srca i srca punih ljubav za druge.
Srca nadahnutih ljubavlju i milosti Sina moga Isusa . Srca nadahnuta za dobra djela . Srca
nadahnutih radošću slave i hvale Ocu našemu Nebeskome. Srca koja ništa ne traže za sebe , koja
se daju i izgaraju a druge i u bratstvu sveobuhvatne ljubavi služe Ocu, idu ka Ocu. Neka svaki
dan bude dan molitve za obrat srca za pokajanje svih . Pokajanje . pokajanje , pokajanje za milost
za oprost grijeha . Jedno srce Sina moga u svim srcima i sva srca u jedinstvu svega onoga što ga
čini je jedina svjetlost koja nas izbavlja iz tame u koju se uronilo i grijeha koji su počinjeni.
Molimo za tu milost . Molimo za svjetlo i plamen Ljubavi Kristove u svim srcima. Da svjetlo
ljubavi Kristove privede sva srca putu pokajanja , poniznosti , putu otrežnjenja , prosvjetljenja i
spoznaje , svjesne spoznaje i priznanja grešnosti . I iz tog i takvog stanja svijesti molitva i vapaj
Ocu našemu za oprost . Stanje raskajanih srca i svijesti koja ih prati je jedini izlaz i staza spasa za
sve na koju će krenuti mnogi noseći svoj križ kao pokoru slijedeći Krista koji je nosio križ za
spas svih nas. Bez te i takve Žrtve , Ljubav Srca Sina Moga i ljubav u srcima vašim nikada ne bi
bile jedno. On je taj koji nam je donio spas i Jedini koji će donijeti spas svima onima koji otvore
svoja srca i sjedine se s Ljubavlju Srca Njegova. Bez tog jedinstva nitko se neće spasiti. Bez tog
jedinstva i bez te Božje milosti bili bi u beznađu i spasa nam ne bi bilo. Vjerujte djeco moja spasa
nam ne bi bilo .
Slavimo Oca našega , slavimo zahvaljujmo Mu na Sinu . Slavimo i zahvaljujmo Mu na
beskrajnoj milosti i ljubavi koju nam je dao kroz Sina . Molite i čvrsto vjerujte u spas svih onih
koji će otvoriti svoja srca za ljuba Sina moga , koji će otvoriti svoja srca da se ispune ljubavlju za
druge. Koji će otvoriti svoja srca za Božju milost i radost koja ju prati.
Hvala vam , dječice moja , hvala vam što me slušate srcem , hvala vam na poniznosti i
skrušenosti . Hvala vam na molitvama . Hvala vam što otvarate srca za druge . Neka se slije sva
Božja milost u vaša srca i vaša srca u toj milosti Ljubavi Kristovoj se sjedine sa svim srcima.
Blagoslivlja vas Majka vaša i zagovara za vas . Hvala vam dječice moja mila , hvala vam , hvala
vam , hvala vam na svemu „ .
42
Ova poruka je toliko utemeljena u Crkveni nauk toliko je u skladu sa Evanđeljem , toliko je
duboka po tome što dotiče samu suštinu problema današnjeg čovječanstva da je to fascinantno.
Izrečena je prije desetak godina a ništa nije izgubila na svježini i aktualnosti . U njoj je sadržana
bit onoga što nam je činiti .
Pokajanje , pokajanje , pokajanje i svjesna spoznaja grijeha .
Kako nam Majka Božja poručuje :
„ MOLIMO ZA SVJETLO I PLAMEN LJUBAVI KRISTOVE U SVIM SRCIMA . DA SVIJETLO
LJUBAVI KRISTOVE PRIVEDE SVA SRCA PUTU POKAJANJA , PONIZNOSTI , PUTU
OTREŽNJENJA , PROSVJETLJENJA I SPOZNAJE , SVJESNE SPOZNAJE I PRIZNANJA
GREŠNOSTI . I IZ TOG ITAKVOG STANJA SVIJESTI MOLITVA IVAPAJ OCU NAŠEMU ZA
OPROST. STANJE RASKAJANIH SRCA I SVIJESTI KOJA IH PRATI JE JEDINI IZLAZ I STAZA
SPASA ZA SVE NA KOJI ĆE KRENUTI MNOGI , NOSEĆI SVOJ KRIŽ KAO POKORU ,
SLIJEDEĆI KRISTA KOJI JE NOSIO SVOJ KRIŽ ZA SPAS SVIH NAS“ …
O kako je u ovoj poruci izrečena velika istina . Kako nam je Gospa ukazala na ključni problem
cjelokupnog čovječanstva . Ovaj svijet neće spasiti niti jedna politička stranka , burzovni indeksi
pa da rastu ne znam koliko , rejting agencije ,rast BDP. I ekonomski prosperitet već povratak
Bogu , svjesna spoznaja grešnosti, iskreno kajanje i vapaj Ocu za oprost grijeha.
Čovječanstvo živi bez Boga i tone u mrak . Devet desetina čovječanstva ako ne i više
danas živi u teškom grijehu i kao posljedica toga oduzeta im je mogućnost zdravog rasuđivanja .
Oni nemaju spoznaju o vlastitoj grešnosti . Gaze se i pogažene su sve etičke vrijednosti. U
parlamentima se donose monstruozni zakoni koji se direktno suprostavljaju Božjim zakonima.
Pornografija , blud i bestid na svakom koraku . Na mnoštvu TV kanala se vrte kao na traci
bestidni sotonizirajući zabavni programi . Big brader je najplastičniji primjer civilizacijskog
sunovrata i duhovne praznine onih koji može zanimati takvu vrstu ispraznih perverznih sadržaja .
Televizijske kuće po cijelom svijetu propagiraju kult lijepog tijela i to prati cijela industrija
preparata za njegu tijela . Radi se o prljavoj manipulaciji milionima mladih života . Vanjski
izgled je postao toliko bitan da se mladi danas jako teško zapošljavaju ako nisu fizički privlačni.
Propagira se hedonizam u najprljavijoj mogućoj formi tako da se neke plaže na Jadranu
pretvaraju u mjesta bluda i bestida gdje se te osobe valjaju u blatu nastranosti i nemorala. Čak su i
oni koji su to kritizirali utihnuli jer nam to kao donosi dobit. Sodoma i Gomora su izgorjeli od
sumpora sa Neba a ovdje imamo mnogo gore od Sodome i Gomore. Neka nam se svima smiluje
Dragi
Bog jer pravimo kompromis sa zlom i činimo grijeh propusta , ne upozoravamo na to
da ćemo svi propasti ako prihvatimo takve izopačenosti. Ivan Pavao II je ovu našu civilizaciju
nazvao „ civilizacijom smrti „ . Milioni nerođene djece svake godine se ubijaju u utrobama majki
. To su rijeke prolivene krvi koja je toliko uprljala savjest čovječanstva da možemo zahvaliti
43
samo Milosrđu božanskom što još uvijek postojimo. Zamrzavaju oplođene jajne stanice a to su
živa bića koja imaju dušu . možemo samo zamisliti kakvi su to koncentracijski logori gdje te duše
prebivaju . Pojedini zastupnici u našemu saboru su gorljivi zagovornici zamrzavanja oplođenih
jajnih stanica pod izlikom da će to povećati broj uspješnih trudnoća a na drugoj su strani za
pobačaj jer to je kao normalno i na to se ima pravo i to što se ubijaju nerođena djeca to je u
skladu sa pravnom stečevinom. Za one koji su danas na vlasti to je pitanje svjetonazora.
Bože dragi kako je hladno na ovoj našoj planeti , koje li grubosti prema roditeljima i
starijima . Što se sve dešava u četiri zida koju torturu prolaze mnoge žene od svojih muževa i
djeca koja odrastaju i gledaju sve to.
Primjećujemo da su nam mladi sve više agresivni i nasilni , da se odaju alkoholu . Ne
primjećujemo da smo i sami grubi i agresivni da se ne volimo i da ne poštujemo jedni druge , da
nismo tolerantni jedni prema drugima ako se ne slažemo u mišljenju. Ne primjećujemo da nam se
djeca odgajaju u budu i pornografiji. TV postaje nude čitav spektar nasilničkih i perverznih
sadržaja. Ako netko digne glas protiv toga on je staromodan i zaostao . Reklamiraju se piva i
nazvao bih to pozivom na oblokavanje . Alkoholizam kod mladih poprima oblike pošasti .
Kad zbog agresivnog ponašanja dođe do tragedije onda se oglase institucije i građanske
udruge osuđujući i nudeći rješenja .Priznajem da do sada nisam čuo razborito rješenje niti ono
koje bi ukazalo na uzroke i suštinu problema nego su to uglavnom površna isprazna i jalova
razmišljanja koja vode u totalno krivom smijeru. Svaki oblik agresivnosti bilo kod mladih ili kod
starijih u najvećem broju slučajeva je dijaboličkog karaktera . Zli je taj koji ih potiče na grubosti i
on napada tamo gdje je društvo najranjivije a to su djeca i obitelj. Za tu djecu treba moliti i postit,
ponavljam i postiti a tko to danas čini. Treba prikazati Svete mise i posvećivati ih Gospi da ih
zagovara i štiti svojim majčinskim srcem. Tu djecu treba vratiti Bogu u ustrajavati sa
raznoraznim sadržajima kako bi se pomirili s Bogom. Kad bih bio u prilici javno da iznesem da
bi vjeronauk trebalo neizostavno uvesti ne u vrtiće već u jaslice mogu misliti koliko bi bilo onih u
našem društvu koji bi skočili kao opareni na takav jedan prijedlog. Djetetu je potreban blagoslov
i molitva već u utrobi majke jer smo ranjeni istočnim grijehom i ko zna čime su se sve bavili naši
preci jesu li vjerovali Bogu ili vragu. Kako postoji genetika na fiziološkoj razini tako postoji i
duhovna genetika . Trebamo se vratiti Bogu prvo svi mi pa ćemo na taj način Bogu vratiti i našu
djecu. Naravno da bi u jednom sekulariziranom društvu kao što je naše kao uostalom i većina
drugih u svijetu ovo izgledalo kao utopija . Ali bez prave dijagnostike nema ozdravljenja , bez
pravo izabranog pravca nećemo stići gdje želimo. Npr. Želimo u Zagreb a krećemo se prema
Splitu.
Čovječanstvo danas živi bez Boga i sve više s udaljava od Boga pa tone u mrak . Što
smo posijali to ćemo požeti. Ovaj svijet ne stoji na čvrstoj stijeni nego je naša kuća izgrađena na
pijesku samo je pitanje dana kada će se sve srušiti. Kad nam se zbog grešnosti desi kataklizma
planetarnih razmjera i kad se budemo borili za goli opstanak u svijetu gdje se sve ruši i nestaje
gdje zemlja guta čitave kontinente tada ćemo shvatiti da bez Boga ne možemo. Po mnogim
svojim prorocima Bog nas je upozoravao i pozivao da se promijenimo. Majka naša i Kraljica
mira punih trideset godina poziva nas na obraćenje i zagovara za nas. Još uvijek smo u milosnom
vremenu kad imamo mogućnost da se promijenimo , pokajemo , i zavapimo za oprost. Mislim da
nam više govore ljudska srca o stanju u kakvom jesmo nego znakovi vremena.
O Bože kako je malo topline u našim srcima .
44
Ako bih se pjesnički želio izraziti o stanju našeg čovječanstva mislim da bi bio dovoljan samo
jedan stih :
Hladna kuglo okovi te stežu.
Nemamo još puno vremena i sve ide ka tome da ćemo doći na sami rub ponora da bi shvatili da
nam bez Boga nema života . Neka nas obasja svjetlost Božanskog milosrđa i zapali naša srca
plamenom ljubavi Kristove da se pokajemo i zavapimo Ocu našemu Nebeskome za oprost . I
zagovor naše Majke i Kraljice mira da nas prati da se svi spasimo i da nitko ne propadne. Amen.
***
Naša mala molitvena zajednica imala je svoj aktivni molitveni život . Svakodnevno smo
molili i što je najvažnije činili smo to sa ljubavlju i radošću . Krajem devetog mjeseca 2002.g.
vlč. Zlatko Sudac je održao seminar za branitelje u prostorijama crkve Sv. Mati Slobode na
Jarunu u Zagrebu . Svi smo se jako obradovali tome i bili smo sretni što ćemo imati priliku
prisustovati Sv. Misi i slušati propovijed vlč. Zlatka . Petkom navečer je bila misa za branitelje a
u nedjelju prijepodne za mlade . Gledao sam snimak mise koju je držao u Stenjevcu i u dijelu
mise gdje je molitva vjernika za razliku od drugih svećenika on poziva vjernike da aktivno
učestvuju i da otvoreno izreknu svoje molitve Bogu .Osjetio sam poticaj i dok smo se spremali i
dogovarali o odlasku na Jarun rekao sam : „ Ja ću moliti „ . Stigli smo sat vremena prije mise a
rijeke ljudi su se već slijevale prema Crkvi koja je već bila skoro dupke puna . Digli su pokretni
zid u dnu crkve tako da su oni koji su ostali vani izvan crkve mogli pratiti Misu i molitveni
program. Čim je progovorio shvatio sam da moli i propovjeda s ljubavlju . Tu sam ga imao
priliku prvi put čuti i vidjeti uživo .Prvi put u životu slušao sam da .netko moli srcem. U toku Sv.
Mise kad se stiglo do molitve vjernika kao što sam i pretpostavio pozvao je vjernike da mole .
Odlučio sam moliti . Podigao sam ruke put neba i počeo moliti. Nisam imao ništa spremljeno i
radilo se o spontanoj molitvi. Molio sam da se spusti sila Sila Duha Svetoga i na te izgovorene
riječi spustilo se svijetlo oranž žute boje poput vatrene kugle raspršivši se tik ispred mojih očiju.
To sam vidio iako su mi oči bile zatvorene. To se ponovilo tri puta . Koje li snage i moći u toj
svjetlosti . Molitva je glasila otprilike ovako: „ Neka siđe , neka siđe Sila Duha Svetoga u srca
naša i obasja srca naša Ljubavlju Gospodnjom . Srca naša u Srcu Isusovu i Srce Isusovo u svim
našim srcima . Da svi budemo jedno srce u Srcu Isusovu. Neka poteku rijeke suza raskajanih srca
i speru svu prljavštinu cjelokupnog čovječanstva . smiluj nam se Bože jer smo grešni „ Onda sam
čuo vlč. Zlatka kako je rekao :“ Gospodine usliši nas „ Ništa posebno nisam osjetio nisam ušao
u sjedinjenje s Gospodinom u ljubavi. Bilo me je pomalo stid . Htio sam biti neprimjetan. Ono što
je čudno neka od djece sestara iz molitvene zajednice bili su blizu oltara i čuli molitvu . Maja sa
svojom kćerkom Dunjom bila je skroz otraga izvan crkve i čule su molitvu . Molio sam naravno
bez mikrofona i u masi od petnaestak tisuća ljudi vjerojatno su svi čuli molitvu. Ne govorim ovo
da bih sebe isticao već samo kao poticaj svima nama da se molimo i da znamo da će naše molitve
stići do Boga i do ljudi kad to bude volja Božja .
U nedjelju 29.9. 2002. Na dan Sv. Arkanđela stigli smo u Crkvu ranije kako bi bili bliže
oltaru . Iako iscrpljen propovijedao je žarko svim srcem i s ljubavlju . A onda mu je prokrvario
križ na čelu i krv mu je oblila lice . Slika je bila jako potresna . Nije imao snage stajati na nogama
45
pa je sjeo na stolicu. Plakao sam ,boljelo me je u srcu. Ne bih bio u koži onih koji mu podmeću
klipove , sprečavaju ga i onemogućavao u navještanju Evanđelja. Ako se ne pokaju i zavape
Bogu za oprost odgovarat će pred Bogom za to što čine. Neka im se smiluje dragi Bog . Prema
nekim procjenama taj dan je došlo na Sv. Misu blizu dvadeset i pet tisuća ljudi. Poslije Sv, Mise
svi su se razišli ostao sam sa sestrom Sanjom iz naše molitvene zajednice. Čekali smo na Zlatka .
Tu je bila još jedna žena vjerojatno sa sinom . Kad je Zlatko izašao molila je blagoslov . Zlatko se
kratko pomolio i blagoslovio ih . Kad je prolazio dobacio sam : „ Ljubimo te Zlatko „ Pogledao
je prema meni sa grčem na licu, očito da je bio iscrpljen . Nekako kao da se začudio kad me je
vidio , potom je dotrčala Sanja i zagrlila ga. Hvala ti Bože na našemu Zlatku . Vjerojatno nismo
ni svjesni koliku nam milost dragi Bog daruje po njemu.
Na duhovnom putu vrebaju nas mnoge opasnosti . Svijet , naše tijelo sa požudama i zli
koji sve čini da nas onemogući da duhovno rastemo . Još uvijek sam bio teološki nepismen .
Mistično iskustva su za mene bila sasvim nešto novo . Ali očito da iskustvo Božanske Ljubavi
nosi sa sobom i Božanske Mudrosti . Imao sam poticaj a to sam i otvoreno govorio da želim da
budem mali i da sam asketa po prirodi. Milošću Božjom nisam svoju volju vezivao za darove a
nisam ih ni tražio . Nisam želio da dominiram niti da budem ispred drugih niti sam čeznuo za
čašću i vlašću. Iskustveno sam znao da je ljubav daleko iznad svega drugoga što sam doživljavao
tako da mi se nije bilo teško otrgnuti od svega što me susretalo na mome životnom putu.
Duhovnika nisam imao. Sad mi je jasno da me je dragi Bog vodio i čuvao na tom putu jer bez
mrtvljenja i otrgnuća od svega pa i od duhovnih darova lako se zastrani i ode na krivi put. Treba
nam otrgnuće od svega vremenitog , svake tjelesne požude kao i koliko god to zvučalo
paradoksalno otrgnuće od svih duhovnih darova . Jedino za što se možemo slobodno vezati ,
čeznuti tražiti i moliti za nju je ljubav. Ako smo u ljubavi ona je naša najbolja zaštita . Onaj koji
ljubi iskreno neće nikada misliti da je netko i nešto niti će se uzvisivati i uzdizati iznad drugih već
će uvijek biti svestan svoje osobne bijede moleći smiluj se Bože meni grešniku , prolijevajući
suze nad svojom bijedom u trenutcima sjedinjenja s Ljubljenim.
U kasnu jesen 2002.g. na televiziji je bila emisija duhovnog sadržaja i prikazali su jednog
karmelićanina koji je govorio o Sv. Ivanu od križa. Ostao sam zaprepašten i oduševljen kad sam
čuo neke od misli koje je interpretirao taj redovnik .radilo se o tome što je sve potrebno da čini
onaj koji želi da napreduje na svom duhovnom putu.
Duša treba uvijek težiti :
Ne onome što je lakše nego onome što je teže
Ne onome što je ukusno nego onome što nema ukusa
Ne onome što je ugodno nego onome što je manje ugodno
Ne odmoru nego umoru
Ne višemu nego nižemu
46
Ne utjesi nego onome što utjeha nije
Ne skupljemu i dragocjenijemu nego priprostijemu i neuglednijemu
Ne da želi nešto nego da ne traži ništa
Ne da traži bolju stranu onoga što postoji , nego goru i da čezne za siromaštvom i lišenošću od
svega , što postoji na svijetu radi ljubavi Isusa Krista .
Slušao sam ushićen i skočivši uskliknuo to je to što treba činiti . To je pravi i ispravan put .Jasno
mi je i poručio bih svima da ako hoće zadobiti milost sjedinjenja neka ispuni ono što Sv. Ivan od
križa poručuje i neka bude siguran da je on svoje učinio i neka sve ostalo prepusti Dragom Bogu i
neka se ne brine Božanska Ljubav će gorjeti u njegovom srcu i sjedinjenje s Isusom u ljubavi neiz
bježno.
Tako sam mnogo naučio proučavajući i studirajući njegova djela . Na tolika otvorena pitanja
našao sam odgovore u tim djelima . Hvala ti Isuse što si nam dao Sv. Ivana od križa . Bio je
duhovnik bosonogih karmelićanki i radio zajedno sa Sv. Terezijom na reformiranju reda . Gajili
su najveće poštovanje prema slobodi duša i zalagali se da se svaka duša vodi pojedinačno.
U knjizi „ MISLI „ Sv. Ivan od križa imamo sabrane misli ovog velikog sveca pa se možemo
okoristiti I poučiti što nam je činiti na putu ka nebu:
„ Želi bih uvjeriti sve produhovljene ljude da se put ka savršenstvu ne sastoji od količine
meditacija i drugih pobožnih vježbi premda je to na neki način potrebno početnicima , nego je
sadržan u stvari koja jedino potrebna znati se odreći sebe samih iznutra i izvana , grleći trpljenja i
svladavajući se u svemu „ .
„Duhovno sjedinjenje duše I Boga ne sastoji se u duhovnim radostima ili osjećajima ,nego u
osjetnoj i duhovnoj nutarnjoj i vanjskoj smrti na križu “
„ Malo čiste ljubavi dragocjenije je pred Bogom za samu dušu i više koristi donosi Crkvi negoli
sva djela zajedno“ .
„ Vrata kroz koja se ulazi u bogatstvo božanske mudrosti jesu križ I ta su vrata tijesna te ih je
malo koji žele ući na njih , a mnogo ih je koji žele ugode do kojih se preko njih dolazi. „
O kad bi smo jednom shvatili da duša može dospjeti do dubina mudrosti Božjeg bogatstva – koje
je vrlo raznoliko – samo ako uđe u dubinu najraznovrsnijih patnji i ondje postavi svu svoju utjehu
i želju „ .
„ Ima li neka duša veću strpljivost u trpljenju i veće podnošenje lišenosti užitka , znak je da je da
je veoma uznapredovala u kreposti. „ .
„ Đavao se boji duše sjedinjene s Gospodinom kao i samog Boga „ .
„ Neka se duša potrudi raditi na preziranju sebe I željeti da I drugi to čine „ .
47
„ Dao bi se sjedinila s Bogom duša se mora isprazniti I osloboditi od svakog neurednog osjećaja
požude ili užitka u svemu onome što može dopušteno uživati , bilo nebeskome , bilo zemaljskom,
vremenitom kao i duhovnom , da bi se besprijekorna i očišćena od ikakve neuredne slasti ,
radosti i žudnje svom svojom naklonošću založila u ljubljenju Boga“ .
Ovo tudent od misli Sv. Ivan od križa . Sjedinjen sa svojim Bogom u ljubavi progovorio nam
je božanskom mudrošću i pokazao nam kojim nam je putom ići ako želimo da već u ovom životu
budemo dostojni neba i da kušamo predokus nebeske slave već tu na zemlji . Bilo bi dobro da svi
racionalisti pročitaju „ Misli „ Sv. Ivana od križa , jer svi odreda niječu potrebu nošenja križa a
neki otvoreno naučavaju da ne treba da trpimo jer je Krist trpio za nas. Ako neki i govore o križu
onda je to samo retorika koja sa stvarnim životom i nošenjem križa nema ništa zajedničko.
Između racionalizma i mlakosti stavio bih znak jednakosti.
„ Znam tvoja djela : nisi ni studen ni vruć . O da si studen ili vruć ! Ali jer si mlak , ni vruć ni
studen , povratit ću te iz usta . Govoriš : Bogat sam , obogatih se , ništa mi ne treba „ . A ne znaš
da si nevaljao i bijeda i ubog i slijep i gol Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se
obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja i pomasti da oči
pomažeš i vidiš“. Otkrivenje 3. 15-18.
Ovo su riječi našeg Spasitelja za one koji su mlaki . Tako i racionalisti misle da su bogati
znanja i da im ništa ne treba da su spoznali Boga i da znaju o Bogu mnogo a ne znaju da su
nevolja i bijeda ,ubogi i slijepi i goli . Gospodin mlake poziva da prihvate patnju i bol i u
vatri ljubavi trpeći i pateći da se obogate ljubavlju i očiste svoje duše , odjenu u bijele halje
pa da ih Gospodin pomaže da progledaju i vide što je prava istina . Problem svih racionalista
je u tome što su oni svi stali na stepenici razuma i tu pustili sidro. Usidreni i prikovani na
racionalnoj razini umuju i mudruju naširoko i nadugačko. Racionalno bi htjeli da obuhvate
Božja otajstva . Ali razum nije sredstvo kojim se stiže do Boga . Razum je isto tako osj etna
naravna dimenzija i ako se zaustavimo na tom mjestu racionalizirajući u beskraj ne stižemo
do Boga ne sjedinjujemo se s Gospodinom u ljubavi a to je naš krajnji cilj . Njima je razum
prepreka da bi nastavili put do Boga . Potrebno je osloboditi se svega svih naših predodžbi ,
razmišljanja o Bogu jer sve to je još uvijek daleko od toga kakav Bog jest. Da bi došli do
Boga što se tiče razuma nama treba otrgnuće od naših razmišljanja i prepuštanje svijetlu
vjere da nas vodi i to je do nas a ostalo će učiniti dragi Bog . U vječnoj Slavi Blaženi
direktno motre Boga i obasjani Svjetlom Slave shvaćaju koliko su daleko od toga da
spoznaju Boga u punini. Dok ovdje na zemlji samodopadni racionalisti umišljaju da su oni ti
kojima je pošlo za mozgom da spoznaju Boga . Pošto im je stran križ i patnja ,strano im je
mrtvljenje pa ih zli unatoč svoj njihovoj „mudrosti „ zavede i prevari. U većini slučajeva
negiraju da sotona postoji kao osoba već govore da on postoji kao knjiška forma , sociološki,
psihološki i sl. Idu u takvu krajnost da sam svojim ušima slušao poznatog profesora sa KBF.
Kako tvrdi da u svom životu nije sreo osobu koja ima probleme dijaboličkog karaktera .
Zvuči nevjerojatno ali istinito. Naš Gospodin je prošao ovim svijetom navještajući radosnu
vijest liječeći i oslobađajući od zloduha . Ovo naše vrijeme u cjelini gledano višestruko je
zaglibilo u mnogo goru i prljaviju formu grijeha iza kojih stoji sotona kojeg racionalisti
negiraju . Mnoštvo je ljudi koji danas koji imaju probleme dijaboličkog karaktera i nemaju
se kome obratiti za pomoć. Mnogi svećenici o tome ne znaju ništa jer ih nitko nije učio.
Milosrdni Bože naš smiluj se svima nama i oprosti nam sve naše grijehe i propuste .
48
NA SEMINARU DUHOVNE OBNOVE KOD VELEČASNOG ZLATKA
U proljeće 2003.g. uspjeli smo se predbilježiti za seminar kod vlč. Zlatka u Betaniji. Svi
iz zajednice bili su jako radosni. Dobili smo termin u drugoj polovini svibnja. Tad su seminari
počinjali utorkom poslijepodne a završavali u nedjelju. Prilikom upoznavanja svatko je rekao
nešto o sebi o motivima dolaska i što očekuje od seminara i sl. Rekao sam da sam jako radostan
što sam tu i kad bi moje srce znalo pričati ono bi to znalo bolje reći . Uz to sam rekao da sve što
sam u životu radio bilo je sa ljubavlju tako kad sam bio mali jako sam volio snijeg i da bih volio
da mi gospodin daruje Duha Svetoga da volim sve ljude isto. Odgovorio je : „ Dobro došao na
mjesto gdje se daruje Duh Sveti „ Očito da ga Duh Sveti prati jer to što radi , radi sa ljubavlju .
Uspio je stvoriti ugodnu atmosferu rekao bih obiteljsku . Pored predavanja imali smo
svakodnevno Sv misu . U toku seminara imali smo mogućnost za ispovjed. Petkom prije ručka
vlč. Zlatko je izložio Presveto . Na ručak nisam otišao jer smo mi iz naše zajednice odlučili da
postimo na vodi. Kad je to Žarko koji je radio u centru to saznao kritizirao nas je da smo to
morali reći što je u redu ali ima i toga kad netko odluči da posti to ne razglašava okolo. Ostao
sam pred Presvetim . Nisam usmeno molio , nisam razmatrao , sabrao sam se i svoje srce i u tišini
otvorio svoje srce Isusu da On čini u mome srcu ono što želi. Svirala je lagana glazba . Želim
istaći da je polovinu grupe činila grupa Amerikanaca. U pojedinim trenutcima doživio sam
sjedinjenje s Gospodinom u ljubavi . Poslije izvjesnog vremena ušla je grupa Amerikanki i počela
naglas moliti krunicu . U tom trenutku ta njihova molitva se preobrazila u najljepše zvuke kakve
do tada nikad nisam čuo . Nebo je slavilo Boga , zvuci Bečke filharmonije su blijeda sijena kakvi
su to bili predivni zvuci . Ja aktivno ništa nisam činio to se sve slijevalo u moje srce i moju dušu
kao milosna rosa .To sam sebi nisam mogao nikako objasniti jer svjesno to nisam tražio to se
spustilo kao čista milost . Nisam imao poticaj da svjedočim na seminaru o tome što sam doživio.
Prilikom polaganja ruku Vlč. Zlatka i molitve doživio sam nevjerojatnu bistrinu u svijesti i
duboki mir u srcu. Kad sam se ustao imao sam potrebu glasno izgovoriti : „ Volim vas , volim
vas, „ Sa Nedjeljnom misom i ručkom završio je seminar . Osmjeha na licima i dobrog
raspoloženja nije nedostajalo. Sjeme koje je posijano u mnogim srcima trebalo je zalijevati
svakodnevnom molitvom , postom, odlascima na Sv .misu , klanjanjem pred Presvetim, čitanjem
Božje Riječi, dobrim djelima kako bi donijelo obilat rod u služenju Bogu i bližnjemu u
svjedočenju vatre Kristove Ljubavi u našim srcima da budemo svjetlo Božje u ovome svijetu koji
tone u tamu , da nosimo nadu ovome svijetu koji nade nema jer je ne traži u Bogu gdje se jedino
može naći i gdje se jedino nalazi
49
POVRATAK SVETOJ MAJCI CRKVI KATOLIČKOJ
Naše obraćenje je proces koji traje .Na našem putu vjere spoznajemo Boga koji je sama
ljubav i milosrđe , spoznajemo sebe i sve svoje propuste i grijehe spoznajemo gdje griješimo i
gdje smo pogriješili. Iako sam doživio susret s Gospodinom još uvijek nisam išao na nedjeljnu
misu , gledao sam je na televizoru, nisam se ispovijedao, nisam živio sakramentalan život .
Koliko je Gospodin strpljiv sa nama i koliko nas ljubi .Godinu dana je trebalo proći da bih otišao
na ispovijed. Iako sam sve to vrijeme bio svakodnevno u molitvi i po nekoliko sati trebalo je
toliko vremena da spoznam mnoštvo propusta , grijeha i zabluda koje sam imao o ezoteriji i
sličnim sotonskom zamkama i neizmjerno sam zahvalan Bogu što me je izvukao iz tog živog
blata i tame u kojoj sam se nalazio . Tek kad se vratimo našoj Svetoj Majci Crkvi katoličkoj
možemo reći da smo na sigurnom . Tek kad se ispovjedimo i iskreno pokajemo za sve naše
grijehe i kad blagujemo Tijelo Kristovo možemo reći da kreće maše pravo obraćenje naš sigurni
put i naše proputovanje tu na zemlji da bi stigli u vječnu radost . Kako nam je Gospa u poruci
rekla treba nam svjesna spoznaja i priznanje naše grešnosti i iz tog i takvog stanja svijesti ,
iskreno kajanje , molitva i vapaj Ocu Nebeskome za oprost. Danas bi se svi mi trebali uključiti u
novu Evangelizaciju i ljudima otvarati oči . Svjedočiti svoju vjeru u svakodnevnici u stvarnom
konkretnom životu. Biti kako nas Gospa poziva Njezine produžene ruke u ovome svijetu koji
čezne za Bogom i Mirom a živi i bez Boga i bez mira. Koliko je danas ljudi u svijetu koji žive u
grijehu a da toga nisu svjesni i da nisu upoznali Boga .Treba postiti i moliti , prikazivati Sv. mise
za sve one koji nisu upoznali Ljubav Gospodina našega Isusa Krista. Danas su ovome svijetu
potrebni živi svjedoci vjere, nade i ljubav sa srcima od krvi i mesa da budu pismo Kristovo
napisano ne perom i mastilom ne na pločama kamenim već u njihovim srcima Silom Duha
Svetoga . Da to pismo čitaju oni koje će susretati.
U osmjesima na njihovim licima , u spremnosti da pomognu , da saslušaju , da plaču sa
zaplakanima , da se raduju sa radosnima , da ponesu križ bratu i sestri kako bi odahnuli i odmorili
se barem na kratko , da nahrane gladne i napoje žedne i posjete one koji su u tamnici , da odjenu
gole i ogrnu one kojima je hladno, da se bace na koljena i mole za svoje progonitelje i neprijatelje
, da mole i poste za svećenike i za Svetu Majku Crkvu a iznad svega da ljube i sve što rade da
rade s ljubavlju jer u konačnici to je jedino važno i jedna kaplja čiste ljubavi vrednija je pred
licem Božjim nego mnoštvo dijela učinjenih zato što se mora ili iz navike.
50
U KARIZMATSKOM POKRETU
U proljeće 2003.g. tražeći odgovore na neka otvorena pitanja pored naših redovitih
molitvenih susreta , odlučili smo otići i na karizmatski molitveni susret. Prvo u crkvi Sv.
Jeronima na Maksimiru a potom smo otišli kod Monfortanaca na Svetom Duhu u njihovoj
kapelici djelovala je karizmatska molitvena zajednica . Zajednicu su vodili bračni par Bušić a
duhovnik je bio pater Zdravko Barić . Dopao mi se taj način slavljenja Gospodina a osobito
spontane molitve koje smo upućivali Ocu , Sinu ,Duhu svetom i Majci Božjoj. Molitve za
iscjeljenje i oslobođenje . Ako bi analizirali da li činimo ili ne činimo ono na što nas Gospodin
poziva u Evanđelju unatoč svemu jedino su karizmatici ti koji nastoje činiti ono što je Gospodin
rekao da trebamo da činimo .
„Sveopće poslanje „
„ Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost
srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih . I reče im : „ Pođite po svem
svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju . Tko uzvjeruje i pokrsti se , spasit će se , a tko
ne uzvjeruje , osudit će se . A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju : U ime će moje izganjati
zloduhe , novim će jezicima zboriti , zmije uzimati i popiju li što smrtonosno , ne , neće im nauditi
, na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro „ .Evanđelje po Marku 16. 14-18.
Gospodin je jasno i nedvosmisleno rekao što treba da činimo. Tko danas moli za
ozdravljenje i oslobođenje i u Ime Kristovo izganja zloduhe , moli u jezicima , tko danas polaže
ruke na nemoćnike da bi im bilo dobro. Osim karizmatika ne znam da to itko čini tako konkretno
i dosljedno . U samoj crkvi imamo jedan takav otpor prema karizmatskom pokretu da je to prosto
nevjerojatno i to uglavnom od strane racionalista ali ne samo od njih. Karizmatski pokret je djelo
Duha Svetoga jer se radi o karizmatskoj obnovi u Duhu Svetom pa se postavlja pitanje kakvi su
to kršćani i što se to zbiva u njihovim srcima kad otvoreno ustaju protiv djela Duha Svetoga. U
karizmatskom pokretu ako se desi da se okupi par tisuća ljudi koji žele moliti i slaviti Gospodina
ide se u takvu krajnost da se zabranjuju susreti. Pitam se jesu li svjesni oni koji to sprečavaju što
oni to čine . Očito da nisu . To je grijeh protiv Duha Svetoga i ne bih im bio u koži ako sa ne
pokaju i oplaču svoju bijedu suzama pokajanja. Odgovarat će pred licem Božjim za sve ono što
danas čine . Mogu se ne slagati sa načinom rada pojedinog karizmatika , ako vidim da je
zastranio i da ističe sebe i smatra da je neko i nešto. Toga u pokretu ima . Ali da zbog takvih
budem protiv Karizmatske obnove u Duhu Svetome to mi je nezamislivo. To je strašni teški
grijeh . Sotona je jako perfidan i lukav očito da je zavladao umom onih kojima je do časti i vlasti
i čija u usta puna ljubavi a u srcu led ledeni dođe mi da se smrznem. Nije sve idilično naravno da
karizmatski pokret ima problema nije sve tako sjajno. Hijerarhijske ljestvice me nikad nisu
zanimale ni u vijećima ni u timovima kao što me nikad nije zanimala nikakva hijerarhija ni čast
ni vlast. Hvala ti Bože što si mi dao da shvatim svoju bijedu i da prezrem sebe i da se radujem
kad to i drugi čine . Raspeta Ljubavi Ti si jedino što želim.
Karizmatski pokret ima dva krila . Jedno je Duh Sveti a drugo Majka Božja .
Karizmatski pokret u Hrvatskoj trebao bi biti posvećen Majci Božjoj koliko ja znam to nije
učinjeno . Posrće i pada jer mu nedostaje jedno krilo , ne može da leti.
51
Treba poraditi na edukaciji članova da se stvori jedna zdrava duhovnost gdje će se znati
što je važno a što nije . Žeđ za darovima je stepenica gdje su se mnogi spotakli i pali , povrijedili i
sebe i druge .Dragi Bog nam je dao svece koji su ostavili svoja djela za sve one koji žele
prihvatiti njihovu pouku. Sv. Petar Alkantranski suvremenik Sv. Ivana od križa i Sv. Terezije
Avilske kojoj je bio duhovnik, svojim je životom i djelom je ostavio pouku. U trenutku kada je
Sv. Terezija bila u jako nezavidnoj situaciji jer su njezini ispovjednici pošto nisu bili dovoljno
učeni da shvate njezine mistične doživljaje, ja bih rekao nisu dovoljno voljeli pa nisu mogli biti
dovoljno razboriti, zaključili da to dolazi od vraga i svojim ne razumijevanjem prouzročili
veliku bol i patnju u njezinom srcu . Volim te , ljubim te mila moja sestrice u Kristu . Gospodin
joj šalje Sv. Petra kojemu je odmah bilo jasno da je to sve od Boga i koji je smirio nepovjerljivu
svitu i obranio je u ime Božje od optužbi . O pokorama koje je provodio bit će govora kad se
bude govorilo o postu. U svome djelu „ O molitvi i razmatranju „ u 5. Poglavlju upozorava one
koji se bave molitvom što im je činiti :
„ Ono što nam na ovom putu predstavlja najveću teškoću jest da znamo Bogu pristupiti , prema
njemu se povjerljivo odnositi. I zato neka se nitko ne usudi krenuti ovim putem bez vrlo dobra
vodiča i da prije nije upućen na upozorenja …
I zato ljudi koji su u veoma upućeni u duhovne stvari s pravom tvrde da jedina i najispravnija
kušnja prave kreposti ne predstavlja ona naslada koja se doživljava u molitvi , nego strpljivost u
nevoljama , odricanje , iskreno i potpuno izvršavanje volje Božje te iskreno i potpuno
ispunjavanje njegova zakona , iako za ostvarenje ovoga nemalo pridonose kako sama molitva
tako i one utjehe što se u molitvi primaju.
Tako onaj koji želi znati koliko je napredovao na putu Božjem , neka istraži koliko
danomice napreduje u nutarnjoj i vanjskoj poniznosti s koliko mirnoće podnosi nanesene mu
nepravde ,kako ponosi slabosti drugih , kako snosi nesavršenosi svojih bližnjih , kako mu je
čvrsto pouzdanje u Boga u vrijeme nevolja , kako obuzdava jezik , kako čuva srce ,i kako tijelo sa
svim nedopuštenim prohtjevima kroti i podvrgava duhu, koliko je suzdržljiv i kako se ponaša u
sreći i nesreći . s kolikom ozbiljnošću izvršuje svoje poslove . a povrh svega ovoga neka se ispita
je li posve mrtav svijetu i njegovim nasladama i je li umro težnji za svakom čašću i
dostojanstvom . I neka tada prema tome mjerilu što ga je prema ovome stvorio , samome sebi
izrekne presudu, a ne prema onome što je od Boga primio ili što nije primio. Zato je potrebno da
neprestano jednom rukom prjjanjamo uz mrtvljenje a drugom uz molitvu , jer nije moguće naći
takva čovjeka koji bi bez pomoći pobožnih molitava i promatranja božanskih stvari potpuno
ostvario mrtvljenje.
Drugo upozorenje
Ako nije slobodno željeti duhovne utjehe i naslade da u njima uživamo i počivamo nego samo
radi napretka što ga ostvarujemo po njima , bit će manje slobodno težiti za viđenjima , objavama i
tome slično . Ovo naime može za one koji u poniznosti nisu dovoljno učvršćeni predstavljati
strahovitu opasnost. Nije potrebno da se tko boji da će izbjegavajući to i odbijajući Bogu postati
neposlušan i neuslužan jer kad se njemu svidi nešto objaviti , On će to izvesti da se i onaj kojemu
se takve stvari objavljuju, iako tome izmiče što najviše može i tome se opire o tome što mu je
objavljeno biti tako siguran da o tome neće uopće moći sumnjati niti se toga plašiti“ .
52
Božanska mudrost nam je progovorila po ovom svetom čovjeku . Kristalno jasno nam je
rekao što je važno a što nije ako želimo da idemo sigurnim putem da nas zli ne bi prevario . Ovu
lekciju bi trebali naučiti svi koji pristupaju karizmatskom pokretu i dolaze na molitvene susrete
kao i svi koji idu putem molitve kako bi izbjegli zamci zloga i sigurnije hodili tim stazama.
O tome kolika je moja bijeda i jad dobio sam poprilično jasnu sliku i ovdje ističem da
nisam nikakav dobar primjer nikome. Sve što je loše i bijedno dolazilo je od mene a sve ono
dobro dolazilo je od Boga kao nezaslužena milost. Sa svojom obitelji nisam živio. Posjećivao
sam ih a moje dvije djevojčice nisam mogao voditi sa sobom jer mi to moja supruga nije
dozvoljavala . Obratio sam se Socijalnom Centru u želji da mi oni to omoguće.
Tokom te procedure trebalo je da ispunom psihološki test od oko 450 pitanja. Toliko mnoštvo
pitanja zahtijevalo je konstantnu koncentraciju od oko sat i pol do dva. Bez mira u srcu i
strpljivosti to se ne može ispuniti tako brzo. Psiholog je bio krajnje neuljudan podlo provokativan
ateista u to sam siguran. Ispunio sam test sa mirom u srcu svjestan s kim imam posla. Kako ništa
u životu nije slučajno tako nije slučajno da sam došao do rezultata i ekspertize učenog psihologa
o mome konkretnom slučaju koja je glasila :
„ Jako brzo ulazi u vjerski delirij koji još brže prerasta u fanatizam „
Kad bi samo mogao naslutiti lucidni psiholog da je željom da povrijedi , diskvalificira , svjesno
nanese bol , jer je dobro znao kakve konzekvence slijede poslije ovakvih kvalifikacija , proizveo
sasvim suprotan efekt . Čime da se hvalim Raspeta Ljubavi već križem svojim i ludošću sojom da
služim Tebi i da prihvatim tvoju volju i da zbog toga budem prezren i pogažen . Kad smo bliže
tebi već kad nas optuže i odbace i sve zlo svale na nas. Daj mi Ljubljeni tu milost da iz tog
delirija nikada ne izađem da budem lud za tobom i da me izabereš luda da ti služim u ljubavi i s
ljubavlju da gorim i sagorim darujući se dokraja .
Suditi ne mogu nikomu tu sreću
To mi ne da moga srca plama
Sve što želim to je na raspeću
Dušu svoju Isusu da dam
Socijalni centar je donio rješenje da mi se umjesto dva puta tjedno dozvoli samo jedna posjeta u
trajanju od dva sata i to da u toku moga posjeta mora uvijek biti netko prisutan . O mogućnosti da
uzmem svoju djecu za ruke i izvedem ih u šetnju nije bilo niti govora . Nije bilo nikakve gorčine
niti gnjeva u mome srcu. Nisam osuđivao niti krivio nikog . Znam samo Bog mi je svjedok da
govorim istinu da sam se spustio na koljena i iz srca molio za sve njih ,priznajući svoju grešnost ,
lijevajući suze i vapeći Bogu za oprost.
„ Treba se odreći svega „
53
„Tko ljubi oca ili majku više nego mene , nije mene dostojan . Tko ljubi sina ili kćer više nego
mene nije mene dostojan . Tko ne uzme svog križa i ne pođe za mnom nije mene dostojan. Tko
nađe život svoj , izgubit će ga , a tko izgubi život svoj poradi mene , naći će ga „ . Ev. Po
Mateju 10. 37.-39.
Drugi slučaj vezan je za osiguravajuće društvo . Krajem devedesetih sklopio sam
ugovor sa Osiguravajućom kućom „ Grave“ , plaćanja životnog osiguranja . Tad sam još uvijek
živio u mraku te sam smatrao da bi to bilo dobro. Uplaćivao sam jedno vrijeme a onda sam se
počeo baviti pčelarstvom i to je iziskivalo znatna ulaganja i nisam bio u mogućnosti da pratim
financijski i jedno i drugo i prestao sam plaćati osiguranja . uplaćeni iznos je bio oko četrnaest
tisuća kuna . Poslije izvjesnog vremena nazvao sam „ Grave „ osiguranje da vidim da li bih
mogao dobiti barem glavnicu nazad jer novci su već nekoliko godina bili na njihovom računu.
Djelatnica je pronašla moju policu i odgovorila mi da mi ne mogu vratiti ništa jer je nedostajala
još samo jedna uplaćena rata koja vidi čuda se više nije mogla uplatiti, da bi se postigao
minimalni uplaćeni iznos i tada bih mogao dobiti nešto od toga što sam uplatio. Zahvalio sam se i
potpuno miran u srcu spustio se na koljena moleći za njih vapeći milost Božju da progledaju i
spoznaju svoju grešnost prolijevajući suze nad svojom i njihovom bijedom . U tom trenutku ti
novci bi mi jako dobro došli i bili su mi potrebni . Ali on što je meni bilo najpotrebnije ,
Gospodin mi je darovao a to je otrgnuće volje i od novaca i od mnogih drugih ispraznosti. To je
stanje ne navezanosti to je sloboda duha koja nas diže iznad ovog vremenitog gliba i blata u
kojem se valja ovaj svijet, koji je u ropstvu materijalizma i mnogih drugih izama kojima nema
kraja. To su omče kojima je sotona vezao volju najvećeg dijela ovog čovječanstva i sve više je
steže cereći se , siguran u svoj plijen jer zna da oni koje je svezao žive bez Boga i da bez Boga
nitko ne može biti slobodan.
Duh Sveti me je potaknuo da na osnovu ova dva primjera prikažem kako nam je
potrebno otrgnuće od svih i od svega i kako naša volja ne smije biti vezana ni za koga i ni za što .
Jer ako se to dešava onda smo u ropstvu vezani i ne možemo uzdići našu volju u prostor čistog
duha koji je jedini prava sloboda . i tek tu u punoj slobodii ne navezanosti možemo se sjediniti s
ljubljenim u ljubavnom zagrljaju . Tek tada i tek tu može se naša volja utopiti u Božansku ljubav
i naše srce baštiniti Božanski Mir, i mi gledati onako kako Gospodin gleda ne našom nego
Božanskom Mudrošću prosuđivati svijet i sve ono što se dešava oko nas. Božanska je ljubav
potpuna sloboda. Potrebno nam je otrgnuće od svega da bi se sjedinili s Gospodinom u ljubavi.
To otrgnuće zavisi od mnogo toga i može taj proces trajati duže ili kraće . Nekad to traje
godinama nekad vrlo vjerojatno kod mnogih se ne dogodi u ovome životu pa tu lekciju mora učiti
u čistilištu .Božanska ljubav je opća nije segmentarna . Zato u toj punoj slobodi otrgnuću naše
volje od svih i svega sjedinjeni s ljubljenim molimo za milost svima i svemu , vapimo za naše
progonitelje i za naše neprijatelje isto kao i za naše najbliže i tu nema nikakve razlike jer ljubimo
ne našom već Božanskom ljubavlju onako kako Gospodin ljubi . Gospodinu je stalo da se svi
spasimo pa i najveći grešnici ako se pokaju . Zadatak nas koji smo progledali i spoznali Boga
ljubavi je da molimo za sve njih jer su te duše uprljane grijehom i nemaju sposobnost rasuđivanja
.
„Ljubav prema neprijateljima „
„ Čuli ste da je rečeno : Ljubi svoga bližnjega , a mrzi neprijatelja . A ja vam kažem : Ljubite
neprijatelje , molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima , jer
On daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednicima
54
. Jer ako ljubite ono koji vas ljube , kakva li vam plaća ? Zar to isto ne čine i carinici ? I ako
pozdravljate samo braću , što osobito činite ? Zar to isto ne čine i pogani „?
„ Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski „ ! Ev.po Mateju 5. 43. – 48.
Spasitelj nam poručuje da ljubimo neprijatelje i da molimo za progonitelje . Odazovimo se
pozivu našega Spasitelja sjedinimo se sa Svetim Trojstvom i tako sjedinjeni molimo za naše
progonitelje i ljubimo naše neprijatelje . Svima nam je taj poziv upućen otrgnimo se od svega
onoga što nas veže i sputava da se dignemo u vis u prostore Duha gdje nas čeka Gospodin
raširenih ruku pa i ako se umorimo na tom putu odmorit ćemo se naslonivši glavu na grudi
našega Spasitelja.
Tu u punoj slobodi u prostoru Duha Božjega doživjet ćemo na pasivan način sjedinjenje sa
Ljubljenim i to traje jedno izvjesno vrijeme . Dok smo u tijelu u tom i takvom stanju svijesti ne
možemo biti duže vrijeme , ove naše glinene posude tu silnu ljubav ne bi mogle izdržati . Kao što
ljubav ima svoje razine tako i to sjedinjenje ima svoje razine . Tu Božansku Ljubav uglavnom
prate suze kao vanjska manifestacija u toj ljepoti i ljubavi koja se doživljava uz bolne jecaje nad
vlastitom bijedom i molitva Kralju Milosrđa da bude milosrdan svima nama. Ali kad to
sjedinjenje prođe ostaje duboki Mir ostaje ljubav u duši koja je na jako visokoj razini ali ne
Božanska. I sa tom ljubavlju i mirom koji nosimo u našim srcima odbijamo napade zloga .
Služimo Bogu svome stalo nam je do naših bližnjih , darežljivi smo i darujemo s radošću , željeli
bismo služiti i saosjećamo sa onima koje boli tako da bol bližnjega postaje i naša bol . Koje li
radosti kada smo na Sv. misi ili na klanjanju pred Presvetim . Shvatio sam kolika su radost
Gospodinu oni koji Ga iskreno ljube i koji se sjedinjuju s Gospodinom u ljubavi .Tu nisu
potrebne nikakve riječi ljubav se ljubavi razotkriva na pasivan i nadnaravan način. Moram sa
bolom priznati da je takvih srca jako , jako malo. Daj nam Isuse srca od krvi i mesa koja ljube
iskrenom i čistom ljubavlju. Gospe naša i Kraljice mira zagovaraj za sve nas da uzljubImo Boga i
bližnjega nježnom čistom Božanskom ljubavlju.
Imao sam priliku biti prisutan polaganju prvih zavjeta sestre Mirjam od Isusa iz klauzurnog reda
„Klanjateljica Srca Isusova „ . Ovaj red osnovala je Marija Deluil Martini mučenica koja je
svome ubojici opraštala u trenutcima smrti . Predivno ih je slušati kad mole kad pjevaju na Sv.
misi i sa koliko iskrenosti i kako pobožno se klanjaju služe i ljube svoga Zaručnika .
Zavjeti i predanje sestre Mirjam od Isusa su bili tako toplo , čisto ,iskreno i s ljubavlju izrečeno.
Osobito mi se dojmilo kad je izrekla rečenicu „ Doživjela sam ono za čim sam cijeli život čeznula
„ . Siguran sam da je Nebo u radosti slavilo ove zavjete i da je Gospa bila jako radosna što ima
kćer koja tako iskreno ljubi njezina sina i utječe se njoj za zagovor. Koliko je Gospodin bio ganut
ovim činom pokazao mi je što me je sjedinio sa svojom Božanskom Ljubavlju . Lijevao sam suze
hvaleći i slaveći Gospodina i zahvaljujući mu na ovako iskrenom srcu . Zavjete je polagala u
velikoj sabranosti i u dubokom miru . Poslije Mise primala je čestitke iza rešetaka od svih nas i
od svojih sumještana koji su došli proslaviti njezine prve zavjete . Ganulo me je kad sam vidio
kakvom je poniznošću uzvraćala čestitke i ljubeći ruke svojih nekadašnjih sumještana .Pitao sam
majku predstojnicu da li joj mogu darovati krunicu . Odgovorila je s osmjehom : „ Naravno „ .
Čestitao sam joj na iskrenom predanju i poklnio krunicu Sv. Ive iz Podmilačja . Odgovorila je
zahvaljujući : „ Ja sam bila u Podmilačju „ . I još kao da se sama čudi : „ Bila sam tako mirna i u
miru „ . Naravno da Gospodin daje mir unatoč svom uzbuđenju jer to je veliki dan , onima koji
ljube iskreno i čisto. Već nekoliko godina sam redovito na ponoćkama kod sestara u kapelici kao
55
i na misi zahvalnici koja počinje 31. 12. U 24 h tako da sa Sv. misom zahvalimo Gospodinu za
sve darovano i u Novu godinu uđemo sa Sv. Misom
DUH I DUŠA
Slika Božja
U samoj je duši
Ali sličnost
U dubini bića
Kad nas patnja
Obara i ruši
Kad nas prezru
Sve se na nas sruši
Tada duh će
Dati duši moći
Pa i tijelo
Napunit se snagom
I kada smo
U duhovnoj noći
Svijetlom vjere
Ići Božjim tragom
Svaki treptaj
Božjeg nadahnuća
Po Duhu se
Izlijeva u moći
Razumni smo
S vjerom ćemo poći
U pamćenju
56
S nadom ćemo stići
I sa voljom
Svetom Božjom svijesti
Ljubavlju i radošću
U vječnoj pričesti
Listopad 2011.g.
Prije nekoliko godina gledao sam prilog o Editi Majić neposredno prije njezinog
odlaska u Avilu u samostan Sv. Josipa koji je osnovala Sv. Terezija. Tu govori o tome kako je
za nju život u svijetu završio i da sada počinje novo razdoblje u njezinu životu . Očito da se radilo
o Gospodinovu pozivu ali i o veoma iskrenom odgovoru. Govorila je o šutnji koja je veseli .
Jasno mi je bilo da je na djelu ljubav i siguran sam da je pred njom duboki kontemplativni život.
Poslije polaganja zavjeta prikazali su dokumentarac gdje iza rešetaka otpozdravlja i zahvaljuje
prisutnima na čestitkama . Kojom je srećom, radošću i osmjesima na licu svjedočila o ljubavi
koju nosi u srcu . Bila je predivna slika gledati to lice koje svjedoči radost što je darovala život
svome zaručniku. Poljupci koje je slala prisutnima dolazili su iz dubine njezina srca i to je bila
čista i iskrena ljubav . Iako iza rešetaka potpuno slobodna od svijeta od časti i dostojanstva , od
vremenitih ispraznosti od slave koja je njezinim bivšim glumačkim kolegama jako važna a ne
znaju da su u ropstva karijerizma dokazivanja za ispraznu svjetsku slavu. Dodjela Oskara je
eklatantan primjer klanjanja ispraznim kumirima. Nije problem u tom u tom bijednom kipiću od
metala . Problem je u požudi koja počiva u duši onih koji su u ropstvu i žeđaju za tom svjetskom
čašću i slavom koja prati dobivanje te nagrade . Kako je isprazna nagrada tako su isprazni
osmjesi na licima tih ljudi , bez ljubavi i iskrene radosti koja teče samo iz slobodnog srca a nikad
iz onoga koje je u ropstvu . To su scene padanja na koljena i klanjanja i grčeviti zagrljaji na
grudima hladnog metala , jadni kipić da slučajno diše ponestalo bi mu daha. Sotona je zavladao
umom svih onih koji pripadaju toj sviti tom glamuru . Ali što je najpogubnije preko njih koji su
instrumenti u njegovoj vlasti , širi svoje pipke na mnoge druge koji to sve prate , a to je jako
veliki broj ljudi ,truje njihove duše i prljaju njihova srca . Pod krinkom umjetničkih sloboda u
većini tih filmova se podmeće pornografija i nasilje , bestid i grijeh u najprljavijoj mogućoj formi
. Ista je slika i u sportu . Koliko je onih koji žude za slavom , za trofejima , za novcem koji te
uspjehe prati. Sport je danas isključivo biznis , sponzori koji prate vrhunski sport ulažu ogromna
sredstva. Kad bi samo jedan procent tih sredstava preusmjerili da se nahrane gladni ne bi se više
umiralo u svijetu od gladi. Živimo u jednom bešćutnom svijetu . Ovu našu hladnu kuglu stežu
okovi ropstva i čovječanstvo je očito izgubilo moć rasuđivanja jer živi u grijehu i bez Boga. Srca
mnogih su se usalila pa nit što vide nit što čuju od onoga što je važno . Slušaju ono što još više
prlja njihova srca i gledaju ono što ih hoće strovaliti u pakao .Ne čuju ono što bi trebali čuti a to
je glas savjesti koji ih poziva da se obrate , da se pokaju ,da svjesno spoznaju svoju bijedu i iz tog
i takvog stanja svijesti zavape Ocu Nebeskom da im oprosti i da poteku rijeke suza raskajanih
srca i speru svu prljavštinu cjelokupnog čovječanstva.
57
TOTUS - TUUS
„ Tvoj sam sav, i sve moje pripada tebi, moj ljubezni Isuse , po Mariji , tvojoj Presvetoj Majci „
Rasprava o pravoj pobožnosti prema presvetoj Djevici br.233. Ljudevit Marija Grignion
Montfortski
U karizmatskoj zajednici na Svetom Duhu kod Monfortanaca koju je kao duhovnik
vodio O. Zdravko Barić mnogo sam naučio o Euharistiji , Crkvenom nauku , molitvi osobito
karizmatskoj molitvi , formi i obliku karizmatskog susreta . Prošao sam seminar za izlijevanje
Duha Svetoga. Ma što god tko mislio i govorio i danas mislim da su karitmatici jedini ako su
pomireni s Bogom , koji čine ono što je Gospodin rekao da treba da činimo. Dok mnogi teolozi
razglabaju o tome da li uopće sotona postoji ili ne i zaključuju da postoji kao knjiška forma
mnogi karizmatici mole molitvu oslobođenja od zloduha u ime Isusovo i pomažu mnogima koje
je sotona svezao . Dok se osporava potreba molitvi za zdravlje sa najviših razina , karizmatici
mole Gospodina za zdravlje mnogih koji su bolesni i kojima je pomoć potrebna . Dok se mnogi
stide u javnim medijima na pozdrav Hvaljen Isus i Marija odgovoriti Vazda budi hvaljeni ,toliko
sam puta, ako bih se javio na radio i u pitanju je emisija koja obrađuje duhovne i crkvene teme ,
doživio da mi nije otpozdravljeno . Karizmatici dižu ruke slave i hvale Ime Kristovo i nije ih stid
to javno pokazati . Milosrdan je i milostiv Gospodin, možda unatoč svoj grešnosti mnogih
karizmatika ja prvi sam grešan , možda nam upravo to bude dovoljno da nas Gospodin pozove „
Dođite blagoslovljeni Oca mojega „ . Ako ništa drugo nismo se zastidjeli priznati da smo
Kristovi ovom svijetu gdje su mnogi izgubili stid ali se i te kako stide priznati da su Božji .Pitam
se što li će oni kad dođu pred lice Božje koji su tako otvorno i bestidno podmetali klipove
karizmaticima , ometali , onemogućavali i zabranjivali rad . Sami nisu htjeli ni mogli a onima
koji su mogli i htjeli zabranjivali su da služe Bogu i bližnjemu . Jeli i častili se pretilom
janjetinom , produžavali rese na haljinama i zauzimali prva mjesta na gozbama . Dao im Bog da
spoznaju sva svoja gnusna djela i da se na vrijeme pokaju jer vremena je malo , evo već je sjekira
položena na svako stablo koje ne donosi ploda u vrtu Gospodnjemu sjeći će se i bacati u oganj.
Dolazi vrijeme kad se više neće moći praviti komromis sa zlom . Dolazi vrijeme kad će se od
svakog od nas tražiti jasan odgovor da priznamo jesmo li Kristovi ili nismo . Samo što ovaj put to
priznanje neće biti samo retoričko niti će se moći odglumiti . s tim priznanjem tražit će se
spremnost i na progon . Dolazi vrijeme velikog progona kršćana . Antikrist je zapjenio od bijesa i
sa svojim sljedbenicima kuje plan kako da zatre sve one koji javno priznaju da su Kristovi. Na
udaru će biti Marijanska svetišta a na prvom mjestu Međugorje koje je trn u oko antikrista
.Naravno da će polomiti zube ali mnogi će kršćani morati biti spremni položiti i život za Krista.
Ako nam je umrijeti za Krista sa Kristom ćemo i uskrsnuti.
Ono što je najvrjednije što sam naučio u karizmatskoj zajednici „ Isus sin Davidov „
Na Svetom Duhu“ kod Monfortanaca i patera Zdravka Barića je pobožnost prema Djevici Mariji
. U povijesti katoličke crkve malo je tko tako žarko i iskreno štovao Djevicu Mariju kao što je
Ljudevit Montfort. U svom djelu „ Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici „ ,
svetac izlaže svoj nauk kako bi trebala izgledati pobožnost prema Presvetoj Djevici u našem
konkretnom životu jer predajući se Mariji predajemo se Isusu i stižemo do sjedinjenja s Isusom
najbržim i najsigurnijim putem i to je siguran sam Bogu najdraža pobožnost. Priznajem da u
58
trenutku kad sam se susreo sa ovom pobožnošću bio sam dosta rezerviran . Uto vrijeme križ je
bio u mom srcu u mojoj svijesti. Križ sam ljubio a ljubim ga i danas svim srcem , svom dušom ,
svim svojim umom. Štovanje križa i ljubav prema križu toliko me je prožela da sam pretpostavio
da bi prihvaćanje bilo koje druge pobožnosti razvodnilo moju ljubav prema križu . U skladu s tim
u tom trenutku smatrao sam da ću ako bih se posvetio Presvetoj Djevici Mariji pošao jednim
lagodnijim i lakšim putem k Isusu i da bi se intenzitet križa koji sam želio i molio Gospodina za
njega splasnuti i izgubiti na snazi . Gospodin mi je dao tu milost da ga sretnem na križu i da
upoznam i doživim barem kaplju te ljubavi u svome srcu. Ta ljubav me je svojom čistoćom ,
ljepotom , uzvišenošću privukla k sebi da sam znao da se do te ljubavi dolazi po križu i da je križ
staza kojom se do te ljubavi dolazi i vrata na koja se ulazi . Ljubeći križ , patnju i trpljenje
stvaramo uvijete da očistimo naše duše , da se umrtvimo za sve što je osjetno ali i duhovno i da
dublje uronimo u to more Božanske Ljubavi koja nema kraja i gdje jedino možemo biti slobodni
jer ta ljubav je jedina puna prava sloboda . Sve izvan nje je više ili manje prostor ropstva . Sve što
se tiče križa nije se kod mene promijenilo ni dan danas. Spoznao sam i uzljubio križ. Ali ono što
tada nisam poznavao ali sam milošću Božjom upoznao je pobožnost prema Presvetoj Djevici
Mariji
U „Dnevniku „ Sv. Faustine na str. 241. U 786. podioku piše : „ Moj Isuse ja vidim da
i tako velike milosti mogu biti patnja . To je tako je patnje ne mogu samo biti , one moraju biti ,
kao znak božanskoga djelovanja . Sada razumijem: Kad Bog sam ne bi učvršćivao dušu u
različitim kušnjama , ona sama ne bi izašla na kraj . Tako je sam Bog njezina zaštita . Kad sam
dalje razmišljala za vrijeme pobožnosti večernje o mješavini patnje i milosti čula sam glas Majke
Božje : „ Znaj moja kćeri , iako sam uzdignuta na dostojanstvo Majke Božje , sedam mačeva
boli prošli su mojim srcem . Ništa ne poduzimaj u svoju obranu . Sve ponizno podnosi . Sam Bog
će te braniti „
Mariji Majci našega spasitelja i našoj Majci sedam mačeva boli probolo je srce. Tko j
kao Gospa sjedinio se sa Isusom u patnji i ljubavi. Tko je križ nosio iskrenije i sa više ljubavi.
Postala je jedno sa svojim sinom u svemu u boli i u patnji pod križem a samim tim postala je
jedno sa svojim sinom i u Božanskoj ljubavi križa koja je toliko uzvišenija od svega što se može i
zamisliti i daleko, daleko nadilazi sve. Majka naša i kraljica mira sa svojim Sinom je postala
jedno u boli i u patnji ali je postala jedno i u vječnoj slavi gdje je uznesena i dušom i tijelom.
Gospa je naša najvjernija odvjetnica pred Gospodinom i posvećujući se Isusu po Marijinu srcu
idemo najsigurnijim i najbržim putem prema Gospodinu. Ona koja je bila dostojna da pod
svojim srcem nosi Sina Božjega svojom ljubavlju u srcu i svojim majčinskim zagovorom isprosit
će i nama milost da budemo dostojni obećanja Kristovih da svi budemo jedno. Po srcu Kraljice
mira da postanemo jedno sa srcem Isusovim i po srcu Isusovu svi da prispijemo u Očev dom u
Vječnu radost . Ako se želimo suobličiti sa našim Spasiteljem ako slušamo ono što je nam rekao
a to je da uzmemo svoj križ i da ga slijedimo . patnja i bol će nas pratiti na našem životnom putu i
to će nas pročistiti . Ako taj križ prihvatimo sa ljubavlju postat ćemo suotkupitelji. Marija
Nebeska naša Majka pratila je Sina svoga na križnome putu svojom Majčinskom ljubavlju, Sa
križa nam je spasitelj darovao Majku koja za sve one koji je žele prihvatiti moli sa istom ljubavlju
kao i za svoga Sina , prihvaćajući našu bol kao svoju osobnu prolijevajući suza pokajanja
suosjećanja , prikazujući naše prošnje i molitve pred Prijestoljem Gospodnjim. Svi smo mi
Gospina djeca i Spasitelj nam je rekao da nećemo ući u Kraljevstvo Božje dok ne budemo kao
djeca. Budimo Gospini dopustimo da nas Gospa uzme za ruku kao svoju djecu i da nas povede
kao brižna Majka. Taj put moramo proći. To je put pročišćenja, otrgnuća od svega vremenitog ,
59
svih tjelesnih i duhovnih požuda , od naše volje od svih i od svega da bi na kraju puta doživjeli
susret sa svojim Spasiteljem i sjedinili se sa njim u ljubavi. Taj put je praćen bolom i patnjom , na
tom putu se i pada pod teretom križa . Ako se predamo našoj Majci i utječemo joj se Ona će nas
na tom putu nositi u svom Srcu , blagoslivljati , zagovarati , štiti nas od zloga koji će nam na tom
putu postavljati zamke. Sa Marijom ćemo stići do željenog cilja. Vremenom sam shvatio da su
moje bojazni da će splasnuti moja pobožnost prema križu ako učinim posvetu potpuno
neopravdane. Naprotiv Gospa me je pratila i blagoslivljala , molila i zagovarala da ne posustanem
i da ne ugasne žar ljubavi prema križu. Gospa mi je izmolila tu milost da moja pobožnost prema
križu postane dublja čisto duhovna. Da kad boli to preraste u čistu ljubav i predanje Bogu. Po
tvom srcu Majka da se darujem svom Bogu i sebe i sve one koje nosim u svome srcu. Poučila me
je da nam uvijek treba biti važan Božji plan i Božja volja i da svoje srce , svoje prošnje ,molitve i
postove prikažemo po Njezinom srcu za ispunjenje Božjeg plana i da to činim sa ljubavlju
bezrezervno i iskreno. Da nikad ne gledam samo sebe već da mi je uvijek stalo do svih drugih, da
vapim Bogu za spas svih nas da nas sve obasja svjetlost Božanskog milosrđa i da svi prihvatimo
pruženu ruku Božanskog milosrđa da se svi spasimo.
Jednom prilikom na molitvenom karizmatskom susretu u zajednici „ Isus Sin Davidov
„ , za vrijeme molitve imao sam neobičnu viziju. Nije to bila vizija samo u obliku slike. To je bilo
kao bljesak gdje se slika više uobličila u svijest tako da slika nje bila primarna iako je ona na neki
način bila predočena ali između svjesne spoznaje i perceptivnoga. U toj slici Majka Božja je
klečala na koljenima u molitvi i spoznajem da kleči pred Prijestoljem Gospodnjim i prinosi naše
prošnje i molitve Dragome Bogu. Ta slika ta spoznaja me je jako potresla. Govorila mi je o
Gospinoj poniznosti i ljubavi za sve nas . Jasno mi je pokazala da je Majka Marija naša
najvjernija odvjetnica i zagovornica pred Gospodinom , da je sa nama , da čuje i prihvata sa
radošću naše molitve , da se zauzima i brine za nas kao najbrižnija Majka. O poniznosti draga i
mila , poniznosti sveta i blaga koja si u našoj dragoj Gospi procvjetala mnoštvom predivnih
miomirisnih cvjetova. Sve što je činila i što čini odraz je čiste i nježne poniznosti i ljubavi s
kojom se širi miomiris tog procvalog cvijeća , miris čistoće njezina srca. Posvećujući se Isusu po
Mariji i iskrenim življenjem te posvete to nas oplemenjuje i mijenja jer nas Majka nosi u svome
srcu , zagovara za nas , sa nama je i kad je teško , štiti nas od zloga koji riga svoj bijes u namjeri
danas spriječi da stignemo do željenog cilja a to je sjedinjenje s Gospodinom našim Isusom
Kristom u ljubavi. Sretne li duše koja odluči posvetiti se Isusu po Marijinu srcu i kročiti
najsigurnijom stazom do željenog cilja do sjedinjenja s Isusom u ljubavi.
Sve Majčine suze što na tlo su pale
I jecaji sveti bolom potreseni
Blagoslova rosu svima nama dale
Srcem Sina Tvoga Ocu uzneseni.
60
Sve te godine poslije moga rođenja Odozgor u Duhu Svetome i mog susreta sa
Gospodinom na križu kada ništa više nije bilo isto u mome životu bile su godine duhovnog
sazrijevanja . To je proces obraćenja koji traje. Jako je teško ali i opasno hoditi tim putem bez
duhovnog vodstva. Svoga osobnog duhovnika nikad nisam imao i sad mi je jasno da mi je
Gospodin darovao milost da sam se mrtvio u svim prostorima i nisam svoju volju vezivao niti za
vremenito ali niti za duhovne darove. Na taj sam način otvarao put da me vodi svjetlo vjere.
Posvetio sam svoj život Isusu po Presvetoj Djevici po Sv. Monfortu i nastojao tu posvetu živjeti u
svom konkretnom životu. Time sam svjesno prepustio da me na tom putu prati zagovor Nebeske
Majke. Da je Gospodin sa mnom potvrđivalo mi se što sam doživljavao sjedinjenja s
Gospodinom u ljubavi. Sjedinjenje duše i Duha gdje prebiva Gospodin u samom središtu našeg
bića i to se dešavalo isključivo na pasivan način. Na mnoga pitanja koja sam postavljao i koja je
sam život donosio odgovor sam nalazio u Sv. Pismu i u duhovnoj literaturi Svete Majke Crkve
Katoličke. Djelima Sv. Ivana od križa , Sv. Terezije Avilske , Sv. Petra Alkantranskog , Sv.
Ljudevita Montfortskog , Sv. Terezije od djteta Isusa, Sv. Faustine Kovalske , i mnogim drugima
. Toplo bih ih preporučio svima koji su na putu molitve. U djelima Sv. Ivana od križa jasno je
prikazan naš duhovni put i prepreke i zamke koje nas na tom prate. Jasno nam je stavio na znanje
da moramo pobijediti tijelo sa svom njegovom sjetilnošću , svijet i mentalitet ovoga svijeta ,
sotonu koji će nam postavljati zamke i neće nas ostaviti na miru i sa kojim se nećemo moći boriti
bez molitve i mrtvljenja . Ono što su nam svi naši Sv. Naučitelji savjetovali je to da se bez
molitve ta pobjeda ne može izvojevati. Bez molitve se ne može rasti i napredovati na duhovnom
putu. Naša se volja po svojoj naravi protivi volji Božjoj. Naše se tijelo protivi Duhu Božjemu.
Potrebno je neprestano naše tijelo podlagati Duhu i stalnim mrtvljenjem i otrgnuti se od tjelesnih
požuda. Sve tjelesne požude nas žele držati u ropstvu da budemo ovisni o tim tjelesnim
nasladama i užitcima. Cijeli je spektar tjelesnih ovisnosti : za hranom i za pojedinim vrstama
hrane , za slatkišima i raznoraznim grickalicama . Cijela industrija gradi svoju strategiju na
ovisnostima. Ovisnosti da se ne može bez mesa , bez kave , bez cigareta , alkohola i slično. Nema
kraja ovim požudama toliko su raznovrsne i mnogi su u ropstvu a da toga nisu niti svjesni. O
požudama koje se odnose na putenost , na bludne i bestidne radnje ovdje ne želim niti govoriti a
oni koji se valjaju u tom blatu su u potpunom mraku i nemaju spoznaju da su u smrtnome grijehu
jer im je grijeh oduzeo moć rasuđivanja.
Pored tjelesnih požuda imamo ovisnosti i navezanosti na : novac i materijalne stvari , kuće ,
automobile i slično.
Vezivanje volje za čašću i vlašću , uspjesima na raznoraznim područjima , svjetskoj slavi , želja
za vladanjem nad drugima , navezanosti na određenu osobu na elitno društvo i mnoge druge vrste
navezanosti.
Isto tako pored ovih navedenih požuda postoje i duhovne požude kako nas uče naši
duhovni oci, koje nisu ništa manje opasne. To su želje za duhovnim užitcima i za darovima da to
preraste u pravu duhovnu požudu da ti užitci postaju krajnji cilj. Kako nam je potrebno mrtvljenje
u svim našim mogućim tjelesnim požudama tako nam je potrebno i mrtvljenje u svim mogućim
duhovnom užitcima. Ono što je najpogubnije za sve one koji ne obuzdavaju svoje požude je to da
te požude prljaju dušu i čine je mlakom i bezosjećajnom. Požude gase pobožnost i žar u molitvi.
Duh samo središte našeg bića i uprljana duša su odvojeni i Božje nadahnuće kao i Božanska
mudrost se ne mogu prelijevati sa Duha na dušu.
61
Sv. Terezija Avilska u svom djelu „ Moj život „ u 40. Poglavlju pod red .brojem 10 piše :
„ Recimo da je Božanstvo poput vrlo sjajnog dijamanta puno većeg od cijelog svijeta , ili zrcalo,
onako kako sam to rekla o duši u onom drugom viđenju, ali je to toliko uzvišenije da ne znam
doista naglasiti. Sve što činimo vidi se u tom dijamantu, budući da je takav da sve obuhvaća u
sebi,jer nema ničeg što bi izlazilo iz njegove veličine. Bilo je zaprepašćujuće što u tom dijamantu
za tako kratko vrijeme vidim toliko stvari skupa, ali i prežalosno, kad god se sjetim , da se tako
ružne stvari , kao što su bili moji grijesi , pojavljuju na ovoj sjajnoj ljepoti . Stoga i ne znam kad
se toga sjetim , kako to mogu podnositi. Tada sam ostala tako posramljena da nisam znala , čini
mi se kamo bih se zavukla. Ah, kad bi čovjek mogao objasniti onima koji čine tako nečasne i
ružne grijehe , kako bi se sjetili da nisu skriveni . te da se Bog zbog njih s pravom vrijeđa budući
da se tako očigledno zbivaju pred Njegovim Veličanstvom i tako se nepristojno ponašamo pred
njim ! Vidjela sam kako se zbog jednog jedinog grijeha zavređuje pakao zato što se ne može
shvatiti kako je preteška stvar počiniti ga pred tako velikim Veličanstvom , te da se takve stvari
toliko protive onome što On jest . Tako se još bolje vidi njegovo milosrđe, budući da nas podnosi
premda sve to shvaćamo.
11. To me je navelo na razmišljanje : ako neka stvar poput ove tako zaprepasti dušu , što li će biti
na sudnji dan kad nam se ovo Veličanstvo jasno pokaže i vidimo uvrede koje smo mu nanijeli .
Ah, Bože mili, kakva li je sljepoća u kojoj sam živjela ! Neka se Vaša milost čudi kako mogu
živjeti gledajući ove stvari i promatrajući sebe . Neka bude blagoslovljen dovijeka Onaj koji me
je toliko trpio“ !
Ovo nam govori ona koja je toliko voljela i svakodnevno trpjela. U mladosti je s
tolikom strpljivošću podnosila bolove koji su bili tako strašni , da su je morali u plahti nositi nije
se mogla pomaknuti a na svaki dodir je osjećala stravičan bol . Potom je zamrla i vjerojatno bi je
živu zakopali da se tome nije odlučno usprotivio njezi otac. Koliko su te patnje i njezin sveti
život pročistile joj dušu . Ipak na ogledalu svoje duše vidjela je u pojedinim periodima svoga
života da je bilo zamagljenja.
Svetica nas upozorava i ukazuje kakve su posljedice grešna života . Grijesi i prepuštanje
strastima i požudama prljaju dušu i oduzima se sposobnost spoznaje Boga , sebe i stvarnosti oko
sebe zato što su Duh u samom središtu našeg bića gdje prebiva Bog i duša koje je uprljana
grijehom odvojeni i nema protoka ljubavi sa Duha na dušu i sa duše na našu svijest i našu volju.
Radi se o istoj stari koju su uradili naši preci, o pobuni protiv Boga . Duša postaje odvojena od
Duha Božjega koji je u samom njezinom središtu . Sa svoje tri moći : razumom , pamćenjem i
voljom postaje autonomna i protivi se volji Božjoj . Tako imamo vrhunske znanstvenike ,
umjetnike koji su postigli vrhunske rezultate u svojim područjima i dobili prestižne nagrade a da
otvoreno niječu Boga. Imao sam priliku gledati emisiju u kojoj je gostovao poznati znanstvenik
Miroslav Radman i na kraju emisije voditelj mu je postavio pitanje da li po njegovom mišljenju
pošto je ušao duboko u znanstvene vode i na osnovu svega onoga što zna može zaključiti da Bog
postoji ? Poslije dužeg promišljanja ipak je izgovorio : „ Intuitivno da , da. Mogućnost da
Miroslav Radman čita ovo što ja pišem je jedan naprama petsto miliona . On je znanstvenik
svjetskog glasa i vjerujem da se osjeća Evropljaninom a ja sam provincijalni bijednik i ne
osjećam se Evropljaninom i da parafraziram Nabokova koji je ovo izrekao u kontekstu
boljševičke Rusije a ja u vezi današnje Evrope : „ Bezgranično ropska i beznadežno stvorena „ .
Ipak možda ono javno izgovoreno „ da“ iako na razini racionalne špekulacije bude sudbonosno i
62
spasonosno za navedenog znanstvenika i da bi se po neizmjernom Božanskom milosrđu mogao
spasiti a to mi potvrđuje Gospodin sjedinivši me sa sobom u ljubavi.
Ovo je pokušaj da se jako kompleksno područje predstavi na jedan jednostavan način. Naravno
da je bitno u kakvom se okruženju živjelo i odrastalo čime su se bavili roditelji jesu li bili
pomireni sa Bogom jer postoji i duhovna genetika . Uprljana duša je mlaka i gasi se ljubav u njoj
, postaje sebična i okrenuta isključivo sebi. Ali ono što ne zna je to da ma kud da otišla , što god
da postigne ,kakvom god svjetskom slavom da se zaogrne i da stekne neizmjerno bogatstvo i ne
znam što sve ne mora se , ponavljam mora se vratiti na sami početak, mora doći pred lice Onoga
koji joj je dao život i unatoč njezinoj pobuni dozvolio bitak i pred licem Božjim položiti račun
.Kralju Milosrđa milosrdan budi svima nama.
Prljavoj duši nema sjedinjenja s Gospodinom u ljubavi dok smo u tijelu i nema gledati lica
Božjega na Nebu. Pa sad kako god hoćemo . Moramo izabrati ili ćemo gasiti naše razno razne
tjelesne požude i navezanosti , mrtviti se i čistiti naše duše , ili ćemo se prepustiti zamamnim
strastima prljati se , tonuti u mrak i glib iz kojeg je povratak kad se duboko potone jako bolan i
težak . Koliko li su potonuli oni koji se javno izjašnjavaju kao heretici koji paradiraju u svome
bludu i bestidu i time žele pokazati da je ljubav ,ljubav samo što su u takvom mraku da pohote
svoga tijela proglašavaju ljubavlju.
Koji je talog prljavštine na dušama većine političara ovoga svijeta koji tako bestidno lažu i mažu
ovaj narod , tako bestidno donose zakone koji se protive Božjim zakonima. Legalizirano je
ubojstvo djece u majčinoj utrobi , sklapanje isto spolnih brakova uz mogućnost da usvajaju djecu.
I sve to u ime sloboda i prava i da je sve to u okviru pravne stečevine. Ma ne radi se tu o nikakvoj
pravnoj stečevini već se radi o sotonizirajućoj svijesti onih koje je sotona svezo i gospodari s
njima .Svezao je i nabacio omču oko vrata. Uprljani grijehom izgubili su moć rasuđivanja u
svakom pogledu. Tonu sve dublje, pa i kad dođe taj dan a dolazi brzo da će se Bog obznaniti
svima i dati mogućnost u svom beskrajnom milosrđu da se spase svi koji se iskreno pokaju i
prihvate Isusa Krista za svog spasitelja. Ti koji su uprljali svoju dušu i svoju savjest grijehom i
koje je sotona svezao neće moći progovoriti ni mišlju ni riječju da žele biti Božji kad im sotona
neće to dopustiti jer je potpuno ovladao njima .Bez direktne Božje intervencije da s oslobode
omče kojom su svezani, spasa im sigurno ne bi bilo. Milosrdni Bože naš budi milosrdan svima
nama pa i najvećim grešnicima , obasjaj ih svijetlom svoga milosrđa , oslobodi ih ropstva u
kojem se nalaze , daj im mogućnost da izgovore tvoje Sveto Ime da se spasi svaki koji zazove
Ime Gospodnje, Ljubavi Raspeta budi milosrdan svima nama.
Danas je jako aktualna tema čistog okoliša u funkciji održivog razvoja . Svjetske velesile nikako
da se dogovore o tome da se ograniče emisije co2 u atmosferi , jer se javlja efekt staklenih
plinova , tope se ledenjaci na sjevernom i južnom polu . Govori se o kontaminaciji okoliša ,vode ,
zraka , hrane . To sve ugrožava zdravlje ljudi i vrijedni su hvale napori u tom pravcu . Ali ono o
čemu bih ja ovdje htio govoriti je kontaminacija duše. Bože Dragi kako je čovječanstvo danas
uprljalo svoju dušu, kako je ljudska duša danas kontaminirana. O tome se ne pišu deklaracije niti
raspravljaju svjetski čelnici i ne spominje se na Generalnim skupštinama Ujedinjenih naroda.
Dana se ovaj svijet guši u smradu koji je posljedica nečistoće duša i to je isključivo duhovna
komponenta i to ne mogu registrirati instrumenti koji se postavljaju kako bi nas obavijestili kada
nečistoća pređe preko dozvoljene granice. Svatko od nas ima savjest samo što alarm i upaljenu
crvenu lampicu u našoj savjesti mnogi niti čuju niti vide niti mogu jer im j savjest uprljana
grijehom. Kraljica mira punih trideset godina neumorno poziva ovo naše Čovječanstvo da se
63
obrati i pomiri s Bogom. Koliko je onih koji su prihvatili taj poziv srcem i čine ono što nam naša
Majka poručuje.
Kontaminirane duše šire neugodan miris koji je manifestacija duhovne prljavštine. To je odvratni
smrad koji dolazi iz prljave duše i usudio bih se reći da velika većina tih osoba ima probleme
dijaboličkog karaktera. Takvo stanje u kojem se te osobe nalaze neizostavno će imati pogubne
posljedice na mentalno i fizičko zdravlje, jer te osobe nisu pomirene s Bogom i tu je otvorena
mogućnost zlodusima da direktno ugrožavaju mentalno i fizičko zdravlje , duhovno je već
ugroženo zbog nečistoće duše. Za mnoge mentalne i fizičke bolesti doktori su nemoćni jer je
uzrok na duhovnoj razini. Siguran sam da je ogroman broj ljudi koji su danas bolesni a da je
uzrok njihove bolesti posljedica grijeha i nečistoće duše. Taj neugodan miris zna biti tako
nepodnošljiv i odvratan da je to strašno. Jadni su to ljudi o stanju svoje duše ne znaju ništa a treba
pred lice Božje doći a onda se ništa više ne može promijeniti. Ostaje samo milosrđe Božansko i
molitva onih koji su na zemlji. Čovječanstvo danas nije pomireno sa Bogom. Ljudi žive u grijehu
a da toga nisu niti svjesni i najveći broj dolazi pred lice Božje sa dušom uprljanom grijehom.
Kako su danas potrebne molitve za one koji nisu upoznali Boga.
„ Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude : i ne
predajte grijehu udova svojih za oružje nepravde , nego sebe od mrtvih oživjele , predajte Bogu i
udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. Valjda grijeh neće vama gospodariti ! Ta niste pod
Zakonom nego pod milošću!
Kršćanin slobodan od grijeha Što dakle ? Da griješimo jer nismo pod zakonom nego pod milošću
? Ne znate li : ako se komu predate za robove , na poslušnost , robovi ste onoga koga slušate :
bilo grijehu – na smrt, , bilo poslušnosti- na pravednost . Bijaste robovi grijeha , ali ste , hvala
Bogu , od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni : da oslobođeni grijeha ,
postadoste sluge pravednosti . Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti : kao što nekoć
predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju – do bezakonja , tako sada predajte
udove svoje za robove pravednosti – do posvećenja . Uistinu , kad bijaste robovi grijeha ,
„slobodni „ bijaste od pravednosti. Pa kakav ste plod onda imali ? Onoga se sada stidite jer
svršetak tomu je- smrt . Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje , imate plod
svoj za posvećenje , a svršetak – život vječni . Jer plaće je grijeha smrt, a dar Božji jest život
vječni u Kristu Isusu. Gospodinu našemu.
Rimljanima 6. 12. – 23.
64
POST
Askeza i mrtvljenje su na neki način bili prisutni u mome životu i prije moga obraćenja .
Očito da je to nadahnuće dolazilo iz samog središta moga bića a da ja toga nisam bio niti svjestan
. To je bio moj prirodni hod da sam uvijek išao uskom stazom , da se nisam predavao komoditetu
i težio lagodnostima. Mnogi ljudi danas prave kompromis sa zlom vođeni karijerizmom, razno
raznim lagodnostima i komoditetom , željama za čašću i vlašću dominacijom i vladanjem nad
dugima i željom za osobnim probitkom .Pod izlikom viših ciljeva , a radi se o prevari ,
opravdavaju svoje grešne postupke .Moj izbor je bio mnogo teži , neugledniji i manje cijenjen
posao. Jer ako imate završen magisterij i odlučite raditi teške fizičke poslove , svjetovnom
terminologijom rečeno niže razredne onda bi se moglo zaključiti da baš i nije neka pamet na
dijelu.
„ Uistinu besjeda o križu ludost je onima koji propadaju a nama spašenicima sila je Božja : Ta
pisano je : Upropastit ću mudrost mudrih , odbacit ću umnost umnih „. Korinćanima I 1. 18.-19.
„
Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. Ta gledajte , braćo, sebe ,
pozvane : nema mnogo mudrih po tijelu nema mnogo snažnih , nema mnogo plemenitih . Nego
lude svijeta izabra Bog da posrame mudre , i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake. „ .
Korinćanima I 1. 25. -27.
„ Naravan čovjek ne prima što je od duha Božjega , njemu je to ludost , ne može spoznati jer po
Duhu valja prosuđivati. Duhovan pak prosuđuje sve , a njega nitko ne prosuđuje. Jer tko spozna
misao Gospodnju , tako da ga pouči ? A mi imamo misao Kristovu „ Korinćanima I 2. 14. – 16.
„ Nitko neka se ne vara . Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu , neka bude lud
da bude mudar. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom . Ta pisano je : On hvata mudre u
njihovu lukavstvu ,I opet Gospodin poznaje namisli mudrih , one su isprazne“ . Korinćanima I 3.
18.- 20.
Sv. Pavao nam u I poslanici Korinćanima govori o tome da je mudrost ovog svijeta ludost pred
Bogom. Sve što činimo mišlju, riječju i djelom potrebno je da po Duhu prosuđujemo . Da bi
ispravno prosudili i ispravno postupili potrebna nam je Misao Kristova. Potrebno je da Gospodin
dahne Duha Svetoga u nas koji će nas voditi u Mudrost Božju ako budemo dostojni te milosti.
Dok smo na ovom našem proputovanju na zemlji u tijelu , sve naše pobožnosti , molitve i prošnje
trebale bi biti usmjerene ka tome da živimo po Duhu a ne po tijelu. Tako ako smo ludi svijetu i
Mudrost je Božja sa nama, potaknut će nas Duh Sveti da težimo onome što je duhovno .
2. Život po Duhu
„ Nikakvu dakle sada osudu onima koji su u Kristu Isusu! Ta zakon Duha života u Kristu Isusu
oslobodi me zakona grijeha i smrti . Uistinu , što je bilo nemoguće Zakonu , jer je zbog tijela
onemoćao, Bog je učinio : poslavši Sina svoga u obličju grešnog tijela i s obzirom na grijeh ,
osudi grijeh u tijelu da se pravednost zakona ispuni u nama koji ne živimo u tijelu nego po Duhu.
Da oni koji žive po tijelu , teže za onim što je tjelesno : a koji po Duhu za onim što je Duhovno :
težnja je tijela smrt , a težnja Duha život i mir . Jer težnja je tijela protivna Bogu i zakonu se
65
Božjem ne podvrgava , a i ne može. Oni pak koji su u tijelu , ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste
u tijelu , nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova , taj nije
njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha , ali je Duh život zbog
pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama , Onaj koji uskrisi
Krista od mrtvih oživjet će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. Dakle , braćo
, dužnici smo , ali ne tijelu da po tijelu živimo ! Jer ako po tijelu živite , umrijet vam je , ako li
pak Duhom usmrćujete tjelesna djela živjet ćete.
Djeca Božja po Duhu
Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji, Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite , nego
primiste Duha posinstva u kojem kličemo : „ Abba , Oče ! Sam Duh susvjedok je s našim duhom
da smo djeca Božja i ako pak djeca , onda i baštinici , baštinici Božji, a subaštinici Kristovi , kada
doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. Rimljanima 8. 1.- 17.
U poslanici Rimljanima Sv. Pavao nam u dijelu pod naslovom „ Život po duh“ jasno i
nedvosmisleno govori o tome da oni koji žive po tijelu teže za onim što je tjelesno a oni koji žive
po Duhu za onim što je Duhovno Težnja je tijela da nas vodi u smrt a težnja Duha da nas vodi u
život . Svi oni koji hode duhovnim stazama i žele rasti u ljubavi trebaju imati na umu da se težnje
tijela protive Bogu i da su proti zakona Božjeg. Oni koji su tjelesni ne mogu se Bogu svidjeti .
Potrebno je da težimo za onim što je duhovno . Da bi ta naša težnja bila vjerodostojna i zaživjela
u našem konkretnom životu, potrebno je da tijelo podlažemo duhu . Svatko od nas bi trebao sam
prosuditi da li živi po Duhu ili po tijelu ? Da li je Duhovan ili tjelesan ? Ako smo dozvolili da
nama vladaju tjelesne požude , odajemo se raznoraznim tjelesnim uživanjima i zadovoljstvima ne
možemo biti u istini ako kažemo da smo duhovni . Možemo se pravdati da molimo , idemo na
misu , idemo na molitvene susrete , hodočastimo i sl. Sve je to dobro ali mi to sve možemo raditi
i živjeti po tijelu .To nas ne oslobađa da treba da mrtvimo naše tjelesne požude, da ih ukrotimo i
ne dozvolimo da se razmašu i ovladaju one nama. Naša čula su otvorena vrata naše duše u svijet i
ako ta vrata otvorimo čulnim užitcima i zadovoljstvima , otvorit ćemo mogućnost zlodusima da
nahrupe i učine veliku štetu našoj duši i onemoguće nas da duhovno napredujemo i da budemo
duhovni. Pojam tjelesnog je mnogo širi nego što bi se na prvi pogled moglo zaključiti. Tjelesnost
ne uključuje samo što se odajemo tjelesnim užitcima i požudama tijela . Tjelesni smo i kad smo
od svijeta i živimo ovom svijetu i kad koketiramo sa mentalitetom ovoga svijeta. Oni koji su
duhovni nisu od ovoga svijeta i ne žive ovom svijetu. Tjelesni smo i kad težimo i tražimo
duhovne užitke i kad naše pobožnosti i molitve usmjeravamo ka tome da tražimo duhovne užitke
i odajemo se nekoj vrsti duhovne požude .Tjelesni smo kad tražimo duhovne darove kako bi s
njima mahali u želji da se uspinjemo na hijerarhijskoj ljestvici u zajednici , pastoralnim vijećima i
sl. Sotona je jako perfidan i lukav i bez ustrajnog mrtvljenja i otrgnuća od svih i svega ne može se
izbjeći njegovim zamkama . Što nam je onda činiti ? Potrebno je MOLITI I POSTITI. Molitva i
post trebali bi ići usporedo. Ako želimo da naše tijelo podložimo Duhu pored molitve potrebno je
da u naš molitveni život uključimo i post. Ako uključimo u naš molitveni program i post to će
nam omogućiti da sve više budemo duhovni , da napredujemo u duhu . Postom ćemo pripomoći
podlaganje tijela duhu i onemogućiti zlomu da nas otvoreno ugrožava kroz naše prozore u svijet a
to su naša čula . Postom mrtvimo naša čula i podlažemo ih Duhu tako kad u toj borbi izađemo
kao pobjednici nad našim tijelom i željama za tjelesnim užitcima , toj pobjedi post uvelike
doprinosi . Na taj način stvara se zaštita da nas zli neće moći direktno ugrožavati. Naša duša će se
pročistiti i neće biti otvorena vanjskomu svijetu nego onome što je nutarnje i što je duhovno. Bit
66
će otvorena Duhu gdje prebiva Gospodin u samom središtu našeg bića . Duhovan znači biti čiste
duše i umrtvljen svemu onome što je tjelesno i sa svim duševnim moćima , razumom ,
pamćenjem i voljom i bogoslovnim krepostima vjerom nadom i ljubavlju biti okrenut unutra ka
središtu našeg bića ka Duhu i tu se sjediniti s Gospodinom i iz tog sjedinjenja u ljubavi proisteći
će sve naše misli , riječi i djela koja će biti duhovna jer proističu iz Duha i iz jedinstva sa
gospodinom. Bez konstantnog mrtvljenja , molitve i posta to jedinstvo se ne može postići. Sotona
se boji onih koji poste i mrtve svoje tjelesne požude i oni su mu nedostupni . Svojim postom za
druge uz Božju pomoć otimaju mu iz ruku one koje je smatrao sigurnim svojim plijenom .
Gospodin pomaže i prati one koji su u postu i izlijeva Duha Svetoga – Duha branitelja u njihova
srca kao i u srca onih za koje se posti. Zato ako želimo služiti Gospodinu u ljubavi i sa ljubavlju i
pomoći Gospi i Gospodinu da se ispuni Božji plan spasenja cjelokupnoga čovječanstva prikažimo
Gospodinu po Marijinu srcu molitvu i post. U ovo naše vrijeme hedonizam je poprimio takve
razmjere da je postao sotonino najvažnije sredstvo kojim želi zavesti cjelokupno čovječanstvo.
Raznoraznim formama zabave i užitka sa bestidnim i bludnim sadržajima mnoge je zaveo da su
postali robovi svojih požuda i zamamnih strasti. Te duše su u potpunom mraku i u beznadnoj
situaciji . Ako im se ne pomogne molitvom i postom i ako im Svjetlo Božanskog milosrđa ne
otvori oči da progledaju i spoznaju svoju bijedu pa da se pokaju i zavape Bogu za oprost te duše
su same sebe osudile na propast .
Nije mi namjera da namećem nikome ništa , ali mogu poručiti svima koji nisu doživjeli susret sa
Gospodinom u svome srcu da ako žele da se to desi trebaju sve učiniti da počnu živjeti po duhu i
da bez posta teško da će im to uspjeti. Na putu ka nebu jako nam je potrebna molitva pokora i
post . Sv. Petar Alkantranski je od rane mladosti provodio strog pokornički život. To je pokora od
koje zastaje dah , potiče nas na divljenje i toliko je oštra da djeluje nevjerojatnom . Ali onome
koji ljubi i to čistoćom svoga srca i duše nije nemoguće iz čiste ljubavi prikazati svome
Gospodinu pokoru koja ga pretvara u čistu žrtvu paljenicu ljubavi. Na djelu je ljubav koja
nadilazi sve pa i krhkom tijelu daje snagu da može izdržati nezamislivu pokoru.
„ Čak će se redovniku , kleriku i redovnici učiniti neobičnim nositi stare i pokrpane stvari i
izazvat će sablazan kod slabih , pa čak i to što bivaju jako sabrani i predani molitvi . Takav je
svije sada . toliko su zaboravljene brige oko savršenosti koje su s velikim žarom imali sveci .
Mislim da to nanosi još veću štetu u nedaćama što se događaju u ova vremena negoli što bi
nastala sablazan kad bi redovnici pokazali djelima , kao što iskazuju riječima , kako treba malo
držati do svijeta , jer iz tih sablazni Gospodin izvlači velike koristi . A ako se jedni sablažnjuju ,
drugi osjećaju grižnju savjesti pa bi barem u nedaćama postojala slika onoga što je prošao Krist i
njegovi apostoli , budući da je sada potrebnije nego ikada.
16. I još kakvu nam je Gospodin podario u blaženom fra. Petru Alkantranskom ! Nije svijet više
sposoban podnijeti toliku savršenost . Kažu da je sada zdravlje slabije i da to nisu prijašnja
vremena . Ovaj sveti čovjek pripadao je ovom vremenu. Bijaše snažan duh kao u nekadašnja
vremena , te je tako imao svijet pod svojim nogama . Makar se i ne hodalo bosih nogu niti činila
tako oštra pokora kao on , ima puno stvari - kako sam već rekla - da se pogazi svijet , a Gospodin
ukazuje na njih kad vidi srčanost . Kako je veliku srčanost Njegovo Veličanstvo dalo ovome
svecu , kojeg spominjem , zato što je četrdeset i sedam godina činio tako oštru pokoru , što svi
znaju ! Želim nešto o njoj reći , jer znam da je posvemašnja istina.
17. Rekao je meni i još jednoj osobi , pred kojom se malo krio ( a kod mene je bila uzrok ljubav
što ju je gajio prema meni , jer se Gospodin udostojao da je imade zato da me zagovara i hrabri u
67
vrijeme tolike potrebe , kako sam rekla i reći ću ). Čini mi se kako mi je rekao da ima četrdeset
godina kako spava samo sat i pol tijekom jedne noći i dana , te da je najveća muka koju je kod
pokore imao u početku bilo pobijediti san, pa je zbog toga uvijek klečao ili stajao na nogama.
Ono koliko bi otspavao bivalo je sjedeći te naslonjene glave na klin što ga bijaše zabio u zid.
Ležati čak da je i htio , nije mogao , zato što njegova ćelija - kako se zna – nije bila duža od
četiri i pol stope . Tijekom svih tih godina nikada nije stavio kapuljaču , koliko god bijaše žestoko
sunce i kiša .niti išta na noge ili od odjeće , osim habita od grubog sukna, bez ikakve druge stvari
na tijelu ,i to habit toliko uzak koliko se moglo podnijeti , te isto tako ogrtač povrh . Pričao mi je
da bi ga za velike hladnoće skidao te ostavljao otvorena vrata i prozorčić ćelije , da bi se kasnije
ogrnuo i zatvorio vrata , da bi okrijepio tijelo, zato da otpočne nešto ogrnutiji . Jesti svaki treći
dan , to bijaše posve uobičajno , a upitao je zašto se čudim jer da je to posve moguće onome tko
se na to navikava . Jedan njegov prijatelj mi je rekao da e događalo da je osam dana bio bez jela .
Mora da je to bilo dok je bio predan molitvi, zato što je doživljavao velike ushite i zanose iz
ljubavi prema Bogu , čega sam i ja jedanput bila očevidac.
Krajnje bijaše njegovo siromaštvo i trapljenje . Rekao mi je kako mu se dogodilo da je bio tri
godine u jednoj kući svojega reda i da nije poznavao ni jednog redovnika osim po govoru .
Nikada nije podizao očiju , pa tako nije znao naći ni ona mjesta kamo je iz obaveze morao ići,već
bi išao za redovnicima. To mu se i na putu događalo . Žene nikada nije gledao ,i to puno godina .
Govorio mi je da mu je već bilo svejedno vidjeti ih ili ne vidjeti. Bijaše jako star kad sam ga
upoznala , i tolika njegova mršavost , da se činilo kako je sazdan od korijenja stabla . Uza svu tu
svetost bijaše jako prijazan , premda od malo riječi , osim ako bi ga se pitalo. Na riječima bijaše
jako ugodan , zato što je imao divan razbor. Puno bih drugih stvari htjela reći , no strah me je da
će Vaša milost prigovoriti zašto se miješam u to, pa sam sa strahom to i napisala . Stoga i
prekidam s time da mu kraj bijaše kao i život , propovijedajući i opominjući svoju subraću .
Vidjevši da umire , izgovori psalam 122.1.
„ Obradovah se kad mi rekoše hajdemo u dom Gospodnji“ i klečeći preminu.
19. Gospodinu se svidjelo , te kasnije imadoh više od njega nego za života , tako što me je
savjetovao u mnogim stvarima . Vidjela sam ga puno puta u prevelikoj slavi . Rekao mi je kad mi
se prvi put ukazao, da je blažena pokora koja takvu nagradu bijaše zavrijedila i puno drugih stvari
. Godinu dana prije nego će umrijeti , bijaše odsutan , ali mi se ukaza , pa sam spoznala da će
umrijeti , te sam mu to dojavila,budući da se nalazio nekoliko milja odavde. Kad je preminuo ,
ukazao mi se i rekao da se ide odmoriti. Ja u to nisam povjerovala , pa sam to rekla nekim
osobama , a nakon osam dana stigla je vijest da je umro , ili počeo živjeti zavijeke bolje rečeno.
20. Eto tako je ova surovost života završila s tako velikom slavom . Čin mi se da me puno više
tješi nego dok je bio ovdje . Rekao mi je jedanput Gospodin da nema ni jedne stvari koja bi se
molila u njegovo ime a da je ne bi uslišao . Mnoge koje sam mu preporučila da ište od Gospodina
, vidjela sam da su se ispunile . Neka bude blagoslovljen zavijeke. Amen „ „ Moj život „Sv.
Terezija Avilska pog. 27.str. 151, 152.
Savršene li i čiste ljubavi . Hvala ti Gospodine na našemu Sv. Petru. Kakav je sveti život po Duhu
živio Sv, Petar Alkantranski . Koji je plamen Kristove ljubavi plamtio u srcu i duši Sv. Petra .
Kakvom je savršenom ljubavlju služio Bogu i bližnjemu . Savršenstvo u ljubavi , savršenstvo u
otrgnuću svijetu i onomu što svijet nudi, savršenstvo u otrgnuću od svih tjelesnih zadovoljstava i
otrgnuću od konformizma i svih oblika časti . Savršeno otrgnuće od svih duhovnih užitaka tj.
68
savršeno duhovno siromaštvo koje govori o savršenstvu sjedinjenja u ljubavi s Ljubljenim.
Klanjam se Svetoj Ljubavi Gospodine koju si darovao Sv. Petru Alkantranskom i plačem od stida
koliko Bože moj , koliko malo za Tebe činim.
Na našem duhovnom putu jako je opasno da se vežemo za časti i da nas obuzme častoljublje .I o
tome nam jako poučno govori Sv. Terezija
„ Bilo koja osoba koja bi kod sebe osjetila kakvo častoljublje , ako želi napredovati, neka mi
vjeruje i neka prekorači tu verigu , jer to je takav lanac da nema turpije koja bi ga prepilila , osim
Boga , ako se molimo i činimo sve sa svoje strane. Čini mi se da je to omča na ovome putu
.Čudim se kakvu štetu nanosi. Gledam neke osobe svete u svojim djelima , jer čine tako velika da
zadivljuju ljude . Bože mili ! Zašto su te duše još uvijek na zemlji ? Kako to da nisu na vrhuncu
savršenstva ? Što je to ? Tko li zadržava onu koja toliko čini radi Boga ? Ah pa male
navezanosti na čast ! A još je najgore što neće da shvate daje maju. To je stoga što ih katkad
nečastivi uvjeri kako su dužni imati je .
21.Stoga neka mi vjeruju – neka vjeruju za ljubav Gospodnju , ovome mrviću , po kojem im
Gospodin hoće da govori ! – ako ne skinu tu gusjenicu, koja možda neće uništiti cijelo stablo,
zato što će neke druge kreposti ostati , ali sve nagrižene . Takvo stablo nije lijepo jer ne raste , pa
čak i ne dopušta rasti ni onima koja su oko njega , jer dobrog primjera što ga daje nije nimalo
zdrav .Malo će potrajati .Puno puta to kažem. Koliko god sitno častoljublje bilo . ono je poput
sviranja na orguljama . Ako se pogriješi jedna nota ili takt, cijela se skladba poremeti. To je stvar
koja u svakom pogledu nanosi veliku štetu duši, na ovom je putu molitve kuga „ Sv. Terezija
Avilska „ Moj život „ 31.pog. 178. Str.
Dobro se zamislimo nad ovim što nam Sv, Terezija poručuje . Preispitajmo svoju savjest da nema
želja za čašću i napredovanjem na bilo kakvim hijerarhijskim ljestvicama . Da nema kakvih želja
da nam se dive i časte nas. Uklonimo tu kugu kako je naziva Sv Terezija iz našega života da nas
ne uništava. Ovo otrgnuće od častohleplja vrijedi za sve i za klerike i za laike. Hijerarhija postoji
i u Crkvi i u svijetu ali ne smijemo žeđati za tom čašću niti je željeti. Sv. Martin se sakrio u
guščinjak kad su ga htjeli postaviti za biskupa pa su ga guske odale.
„ Zamolila me jednom neka osoba da molim Gospodina neka joj obznani da li će mu služiti ako
se prihvati biskupstva . Gospodin mi je rekao , čim sam se pričestila : KAD BUDE SHVATIO
SA SVOM ISTINOM I JASNOĆOM DA JE ISTINSKO GOSPODSTVO NE POSJEDOVATI
NIŠTA , TADA ĆE GA MOĆI PRIHVATITI. Time se želi reći da onaj tko zatreba imati
upraviteljstvo , ne smije to poželjeti ili htjeti ili barem ne trsiti se oko toga „ . Moj život Sv.
Terezija Avilska 40. Pogl. Str.240.
Post nam pomaže da ugasimo želju za svim tim ispraznostima i da umrtvimo naše tjelesne požude
kako bi postali duhovni i po Duhu živjeli. Ukoliko živimo po tijelu i dozvolimo da tjelesne
požude ovladaju nama prljamo dušu i udaljavamo se od Gospodina i sami smo krivi što u tom
slučaju do susreta s ljubljenim ne može doći jer ne možemo služiti dvojici gospodara i Duhu i
tijelu . Moramo sami donijeti odluku što nam je važnije.
„ I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru : „ Tako ,zar niste mogli jedan sat probdjeti
sa mnom ? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je , istina , voljan , no tijelo je slabo“ .
Matej 26. 40.- 41.
69
Gospodin nam govori da je Duh voljan ali daje tijelo slabo . Molitvom i postom potrebno je
ojačati tijelo , kako bi naše tijelo postalo slobodno od svih požuda i kako bi se stavilo u službu
Duha. Oslobodivši se svakog oblika tjelesnog ropstva i svih duhovnih požuda , naučivši lekciju
da ne želimo posjedovati niti imati , ulazimo u prostor prave slobode Duha a to je daleko , daleko
iznad svega , susrećemo se i sjedinjujemo se sa svojim ljubljenim u ljubavnom zagrljaju . Jadni
su i bijedni svi užitci koje nam tijelo daje u usporedbi sa ljepotom , čistoćom i uzvišenošću
doživljaja prilikom susreta s Gospodinom u našem srcu. To je ljubav kojoj ništa ne nedostaje i
koja je jedina prava punina i Mir i jedina istinska sloboda , sve ostalo je manje ili više
zarobljenost i ropstvo.
Naša Majka i Kraljica mira u Međugorju punih trideset godina poziva sve nas da molimo i
postimo. U početku je to bilo jedanput tjedno .
14. 8. 1984.g. ukazala se vidiocu Ivanu i rekla sljedeću poruku : „ Htjela bih da svijet moli ovih
dana uz mene . I što više ! Da posti strogo srijedom i petkom , da moli svaki dan bar krunicu :
radosna , žalosna i slavna otajstva „ . fra. Slavko Barbarić „ Postite srcem „ str. 10. Siguran sam
da je ovaj Gospin poziv na molitvu i post poznat u većem dijelu kršćanskog svijeta danas .
Nadam se da je barem dio onih koji su čuli a potom prihvatili i počeli postiti srijedom petkom
na kruhu i vodi . Ukoliko neki nisu onda im mogu poručiti da bi bilo potrebno da temeljno
preispitaju svoj duhovni život i da sami donesu zaključak da li je ta njihova odluka da ne poste
odraz toga što misle da žive po Duhu ili je to zbog toga , što god oni mislili o sebi , što su još
uvijek tjelesni i žive po tijelu . Najgore što nam se može desiti je to da pomislimo kako nam nije
potreban post , da smo mi dali i dajemo Bogu dovoljno , molimo , angažirani smo u raznoraznim
aktivnostima ,služimo i radimo za Boga u medijima , pišemo u duhovnim časopisima isl. Sve to
mi možemo raditi a da smo još uvijek tjelesni i da živimo po tijelu a ne po Duhu. Svećenicima bi
se moglo desiti da se pravdaju da su oni već ionako darovali svoj život Bogu , mise svaki dan ,
čitaju časoslov , ispovijedaju , služe Bogu i čovjeku što bi još trebali i da poste? To je za neke
duge koji ne služe Bogu poput njih . Poručio bih svim svećenicima makar ovo može djelovati
pretenciozno , da mogu obavljati svećeničku službu i biti čak revni u svemu tome ali da još
uvijek budu jako tjelesni a malo duhovni . Ako su čuli za Gospin poziv da se posti srijedom i
petkom , u Međugorju su i dolaze u Međugorje i ne poste onda još uvijek nemaju uši da čuju.
U toliko je poruka Gospa naša i Kraljica mira u ovih trideset godina uputila poziv na molitvu i
post :
20. rujna 1984.g.
„ Draga djeco ! Danas vas pozivam da počnete s postom od srca . Ima dosta ljudi koji poste , ali
zato što svi poste . Postao je običaj koji nitko ne želi prekinuti .Župu molim da posti za zahvalu
što mi je Bog dopustio da ostanem ovoliko dugo u ovoj župi . Draga djeco , postite i molite srcem
! Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu „ .
26.9.1985.g.
„ Draga djeco ! Zahvaljujem vam na svim molitvama . Hvala vam za sve žrtve . Želim vam reći
draga djeco da obnovite poruke koje vam upućujem . Napose živite u postu , jer ćete postom
postići i učiniti mi radost , da se ostari čitav plan koji Bog planira ovdje u Međugorju . Hvala vam
što ste se odazvali mome pozivu“ !
70
4. 9. 1986.g.
„ Draga djeco ! I danas vas pozivam na molitvu i post . Znate , draga djeco , da uz vašu pomoć
mogu učiniti sve i prisiliti sotonu da ne navodi na zlo i da se udalji od ovoga mjesta . Sotona
vreba draga djeco svakog pojedinca . Napose želi u svakodnevnim stvarima unositi pometnju u
svakom od vas . Zato vas, draga djeco , pozivam da vaš dan bude samo molitva i predanje Bogu.
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu! „
4.12.1986.
„ Draga djeco ! I danas vas pozivam da svoja srca pripremite za ove dane kada vas Gospodin
osobito želi očistiti od svih grijeha iz vaše prošlosti. Vi drago djeco, ne možete sami , zato sam ja
tu da vam pomognem. Molite , draga djeco ! Samo tako ćete moći spoznati sve zlo što je u vama i
predati ga Gospodinu , da bi Gospodin potpuno očistio vaša srca. Zato draga djeco , molite bez
prestanka i pripremajte srca u pokori i postu. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu „ !
25.7.1991.g.
„ Draga djeco“ ! Danas vas pozivljem da molite za mir . U ovo vrijeme na poseban je način
ugrožen mir i tražim od vas da obnovite post i molitvu u svojim obiteljima. Draga djeco želim da
shvatite ozbiljnost stanja i da mnogo onoga što će se dogoditi zavisi od vaše molitve. A vi malo
molite. Draga djeco , ja sam s vama i pozivljem vas da s ozbiljnošću počnete moliti i postiti , kao
prvih dana moga dolaska. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu“!
25.8.1991.g.
„ Draga djeco! I danas vas pozivam na molitvu . Sad kao nikad , kad se počeo ostvarivati moj
plan , sotona je jak i želi pomesti moje planove mira i radosti te vam dati do znanja da moj Sin
nije jak u svojim odlukama. Zato vas pozivam , draga djeco da molite i postite još jače . Pozivam
vas na odricanje za devet dana , tako da se s vašom pomoći ostvari sve što ja želim ostvariti preko
tajni koje sam započela u Fatimi . Zovem vas , draga djeco , da sada shvatite važnost moga
dolaska i ozbiljnost stanja. Želim spasiti sve duše i prikazati ih Bogu. Zato molimo, da bi se
ostvarilo u potpunosti sve što sam započela. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu“ !
25.3.1992.
„Draga djeco! Danas kao nikad zovem vas da proživljavate moje poruke , da ih pretvorite u
životnu stvarnost. Došla sam k vama da vam pomognem i zato vas zovem da mijenjate život jer
ste pošli jadnim putem , putem propasti . Kad sam vam govorila : obratite se , molite , postite ,
mirite se , vi ste ovu poruku uzeli površno. Bili ste počeli po njima živjeti , pa ste ih ostavili , jer
vam je to bilo teško. No draga djeco , kad je nešto dobro , trebate u dobru ustrajati , a ne misliti :
Bog me ne vidi, ne sluša, ne pomaže. Vi ste tako radi svoga jadnoga probitka , odstupili od Boga
i od mene . Ja sam željela od vas stvoriti oazu mira , ljubavi i dobrote . Bog je želio da vi svojom
ljubavlju i njegovom pomoću činite čudesa i tako dajete primjer. Zato, evo što vam kažem :
sotona se poigrava sa vama i s vašim dušama . A ja vam ne mogu pomoći jer ste daleko od moga
srca. Zato molite , proživljavajte moje poruke , onda ćete vidjeti čudesa ljubavi Božje u svom
svagdanjem životu . Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu „!
71
25.4.1992.g.
„ Draga djeco ! I danas vas pozivam na molitvu. Samo molitvom i postom može se zaustaviti rat.
Zato ,draga moja dječice, molite i svojim životom svjedočite da ste moji i da meni pripadate , jer
sotona želi u ovim mutnim danima zavesti što više duša. Zato vas pozivam da se odlučite za Boga
i on će vas zaštititi i pokazati što trebate činiti i kojim putem trebate ići. Pozivam sve one koji su
mi rekli , DA, neka obnove posvetu mome sinu Isusu i Njegovu Srcu, i meni , da vas možemo još
snažnije uzeti kao oruđe mira u ovom nemirnom svijetu. Međugorje je znak svima vama i poziv
da molite i da oživotvorujete dane milosti koje vam Bog daje. Zato draga djeco prihvatite s
ozbiljnošću poziv na molitvu. Ja sam s vama i vaša patnja je i moja patnja. Hvala vam što ste se
odazvali mome pozivu „!
25.11.1996.g.
„Draga djeco ! Danas vas iznova pozivam na molitvu , da se molitvom i postom i malim žrtvama
pripremite za dolazak Isusov . Neka ovo vrijeme , dječice bude za vas milosno. Iskoristite svaki
trenutak i činite dobro , jer ćete samo tako u svojim srcima osjetiti Isusovo rođenje, Ako vi svoim
životom dajete primjer i postanete zrakom božje ljubavi , radost će prevladati u srcima ljudi .
Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu „!
25.3.1998.g.
„Draga djeco ! I danas vas pozivam na post i odricanje . Dječice odričite se onoga što vas
sprječava da budete bliže Isusu. Na poseban način vas pozivam : Molite jer ćete jer ćete samo
molitvom moći svladati svoju volju i otkriti volju Božju i u najmanjim stvarima. Svojim
svakodnevnim životom , dječice , vi ćete postati primjer te svjedočiti da živite za Isusa ili protiv
njega i njegove volje. Dječice želim da postanete apostolima ljubavi, Ljubeći , dječice prepoznat
će se da ste moji. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu“!
25.10.1998.
„Draga djeco! Danas vas pozivam da se približite mome Bezgrešnome Srcu. Pozivam vas da u
svojim obiteljima obnovite žar prvih dana , kad sam vas pozvala na post , molitvu i obraćenje .
Dječice prihvatili ste moju poruku otvorena srca , iako niste znali što je molitva . Danas vas
pozivam da mi se potpuno otvorite , da vas mogu preobraziti i povesti Srcu moga Sina Isusa , da
vas on ispuni svojom ljubavlju. Tako ćete dječice , naći pravi mir, mir koji vam daje samo Bog .
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu“!
U svim ovim porukama Gospa nam poručuje koliko je važno da molimo i postimo ne samo za
naš duhovni rast već koliko je to bitno i za ispunjenje Božjeg plana jer se tim stavljamo u službu
Božju da budemo poput naše Majke Marije službenice Gospodnje. Molimo se dragoj Gospi da
nas zagovara kod Isusa da dahne Duha Svetoga u naša srca. Da se naša srca zapale plamenom
Ljubavi Kristove da u ljubavi i s ljubavlju prikazujemo molitve i postove Bogu . Da to činimo
žarko i s ljubavlju , radosni što služimo tako velikom Veličanstvu i tu radost i žar svjedočimo u
svom svakodnevnom životu.
U oštriji post počeo sam ulaziti kroz četrdesetodnevnu pripravu za Uskrs i Božić. To je u početku
bilo kroz tih četrdeset dana kruh i voda , malo crvenog luka isprženog ne ulju. Potom sam prešao
samo na kruh i vodu u tim danima priprave . Kako su godine išle ja sam svoje postove
72
povećavao. Poslije prvog mog hodočašća u Međugorje neizostavno su bili uključeni srijeda i
petak na kruhu i vodi . Za Uskrsnu pripravu vremenom sam povećao post na kruhu i vodi na
sedamdeset dana . Devetnice posta pred Duhove i pred Veliku Gospu . Tako da sam stigao na
sedam mjeseci posta na kruhu i vodi u toku godine dana. Moram istaći da se kod oštrijih postova
traži razboritost . Moramo biti svjesni koliko bi naše tijelo moglo podnijeti. Bitno je u post ulaziti
postepeno. U tom postepenom ulasku u post podlagat ćemo naše tijelo Duhu. Kad se svladaju
prve početničke muke učvršćeni na stepenici na koju smo stigli idemo dalje. Bitno je da naše
postove pratimo molitvom . Da ih prikažemo kraljici mira i po srcu Majke naše Gospodinu.
Naravno da su mogućnosti da se posti individualne i zavisno od osobe do osobe netko će postiti
na kruhu i vodi srijedom i petkom i neće mu to biti veliki problem dok će kod drugih to ići
mnogo teže uz muku i popratne manifestacije . Ono što je zajedničko za one kojima je post teško
breme je to da će upravo kroz požude koje nisu umrtvili dolaziti i najveća muka. Mogu se desiti
slijedeći simptomi :
Tijelo može malaksati i klonuti da se nema snage za izvršavanje svojih svakodnevnih obaveza .
Vrtoglavica koju Sv. Petar Alkantarski naziva , „ duhom vrtoglavim“ koja sa sobom nosi strah s
pitanjem što se to sa mnom dešava, Ova vrtoglavica ako se javi kad ulazimo u post je u većini
slučajeva dolazi od zloga i dijaboličkog je karaktera. Zli se buni jer mu izmiče žrtva i sve će
učiniti da unese strah i pomutnju da se prestane sa postom . Povraćanje koje nekad zna biti jako
učestalo , intenzivno i iscrpljujuće. Glavobolja kao jako česta pojava kod osoba koje ulaze u post
i ta bol zna biti neizdrživa. Nervoza koju prati nemir i nemogućnost koncentracije. Brojanje sati
pa i minuta kad će proći da se olakšaju muke ? Presing u svijesti što će ti to , vidiš što radiš od
sebe , sve su to gluposti,, mučiš se i patiš bez ikakve potrebe i sl. To sve dolazi od zloga lašca i
prevaranta koji će sve učiniti da spriječi one koji žele krenuti sa postom. Optužbe onima koji su
preporučili post čak i otvorena ljutnja jer su krivi za ono što mi se dešava.
Moglo bi se još nabrajati ali dovoljno je i ovo da bi se stvorila opća slika manifestacija kod
ulaska u post. Zavisi od nas da li ćemo pokazati srčanosti i žara da pobijedimo sve protivštine
našega tijela , koje se buni jer je naviklo na jedan komfor i ako smo živjeli po tijelu i za tijelo
postali smo tjelesnima i naravno da je to sad jedna promjena koja se može doživjeti kao šok. Tu
je i zli koji napada i ne dozvoljava da mu se umakne i oslobodi se ropstva u kojem se bilo nekad i
desetljećima. Jako je bitno da to sve prati molitva i sakramentalan život . Odlasci na Sv. misu ,
ispovjedi , pričesti , klanjanja pred Presvetim . Za one kojima je stvarno teško izdržati cijeli dan
na kruhu i vodi , preporučio bih da krenu sa jednim obrokom i kad svladaju tu stepenici neka
pređu na dva . Ali sada neka se ne uljuljaju pa na jednom obroku ostanu godinu dana. Ipak neka
pokažu malo više žara, Neka prikažu i sebe i post Kraljici mira i neka to učine sa ljubavlju.
Majka će im sigurno pomoći . Svi oni koji su se prepoznali u pojedinim prikazanim simptomima
neka ustraju i neka nastave sa postom jer im je jako potreban kako bi napredovali i rasli u ljubavi.
Postom i molitvom , korak po korak , vremenom napredovat će i jačati milošću Božjom,
oslobađajući se svega onoga što ih odvaja od Gospodina . Počet će sve više i više da žive po
Duhu pa će samim tim sve više težiti za onim što je duhovno a manje za onim što je tjelesno.
Potrebna je ustrajnost . Posvetiti se Djevici Mariji i po njezinom Srcu Presvetom Srcu Isusovu.
Kao što ćemo kad dođemo pred lice Božje biti pitani koliko smo voljeli tako je i u ovom našem
životu Bogu jedino bitno koliko volimo i koliko to što činimo , činimo s ljubavlju. Tako je i sa
postom. U konačnici jedino je važno s koliko ljubavi to prikazujemo Bogu i kad nam je teško da
smo spremni za Gospodina potrpjeti. Iako u svome poslu i svakodnevnim obavezama imam dosta
teškog fizičkog posla , nisam imao poteškoća ni kod najdužih i najoštrijih postova na kruhu i
73
vodi. Stao sam na tih sedam mjeseci godišnje to je koliko ja znam bio post bosonogih
Karmelićana. Siguran sam da sam klerik da bih bio Karmelićanin. Taj red mi je posebno u srcu.
Kad bih mogao birati sigurno bih izabrao strogu klauzuru. Jer i sada u ovome svijetu ja bih živio
neku vrstu pustinjaštva uvjetno rečeno. Nemam mobitel i nikad ga nisam imao , nemam televizor.
Dok sam radio na rukopisu knjige nisam imao Internet i sve sam pisao rukom . Kad je rukopis bio
pri kraju shvatio sam da je u tom obliku potpuno neupotrebljiv. Trebalo gaje prenijeti na
štampanu formu. Tako da sam se našao u poziciji da sam potpisao kapitulaciju svom otrgnuću od
svih tehnoloških novotarija , ja koji sam rezolutno odbijao sve to uz obrazloženje da ja ovako više
služim i Bogu i bližnjemu nabavio sam prijenosno računalo na koje prenosim napisanu knjigu.
Učinio sam to iz ljubavi prema Bogu jer sam shvatio da ću mu tako moći bolje služiti. Kad sam
kupovao računalo sa mnom je bila moja mlađa kćerka Tihana koja me je upitala : „ Jesi li
radostan“ ? I pitanje je bilo na mjestu jer sve što činimo trebali bi činiti s radošću i to je meni
uglavnom polazilo za rukom a ovaj put ne mogu reći da sam bio radostan , ne bio sam
ravnodušan. Očito da je moje svjesno otrgnuće od svega toga ostalo duboko ukorijenjeno u meni .
Naravno da je moja jedina radost u tome što ću i na ovaj jedan novi način za mene , moći služiti
Gospodinu. Otrgnuće od raznoraznih ispraznosti koje nam nudi svijet jako je potrebno. Molim
Gospu da me zaštiti od svega onoga što bi me udaljilo od njezina Sina.
Sam post je mnogo širi pojam od onoga što se obično misli . Kako nam je potreban post od nas
samih. Kad bi rado osudili pa da ne osudimo. Kad bi kritizirali pa da ne kritiziramo . Kad nas
optuže , branili bi se pa da se ne branimo. Kad nam daju počasti a mi ih ne želimo. Kad nas
opljačkaju da se ne parničimo već se bacimo na koljena pa molimo za one koji nas opljačkaše .
Kad nas obesprave mi sretni što smo obespravljeni i molimo na koljenima za one koji to učiniše .
Kad nas prognaju a mi im opraštamo i molimo za naše progonitelje. Kad nas mrze a mi da
uzvratimo ljubavlju i molitvom pred Gospodinom da im se smiluje. Kad darujemo i šakom i
kapom i srcem i dušom i to činimo ne očekujući niti želeći ništa za uzvrat. Ljubeći križ i patnju
oslobođeni od sebe i od svega , sjedinimo se s Gospodinom našim Isusom Kristom čistom
Božanskom Ljubavlju.
74
U MEĐUGORJU
Za fra Slavka Barbarića prvi put sam čuo preko „Radio postaje mir „ . Tako je u lipnju
2006.g.na radio programu bilo govora o dvadeset petogodišnjici Gospina ukazanja u Međugorju.
Tako su pustili snimku gdje fra Slavko govori rečenicu : „ Međugorje je Betlehem „. To je bilo
izgovoreno s toliko ljubavi i topline ali i žara da sam odmah zaključio da ovaj svećenik moli
srcem. Sve što je fra. Slavko za života činio bilo je učinjeno s puno ljubavi i sa srcem. Praćen
zagovorom Kraljice mira i milošću Svetoga Trojstva izgarao je i izgorio u iskrenom služenju
Bogu i bližnjemu . O njemu nisam znao ništa do 2006.g. kada sam prvi put hodočastio u
Međugorje , čak nisam znao ni kako je izgledao jer ga do tada nikad nisam vidio ni na slici. U
drugoj polovini srpnja dobio sam pozivnicu da dođem u Sarajevo povodom proslave dvadeseto
godišnjice diplomskog . Odlučio sam poći u Sarajevo a potom je moj plan bio produžiti u
Međugorje . Ne bih htio idealizirati ali susret s kolegama i profesorima s fakulteta bio je jako
srdačan . Svi smo se izljubili s osmjesima na licu .Šalili se na račun bora i viška kilograma.
Raspršili smo se po cijelom svijetu. Naravno rat je tome uvelike doprinio ali unatoč svemu susret
je bio iskren bez patetike. Iako različiti po mnogo čemu ,radosti ,vedrine i srdačnosti nje nam
nedostajalo. To je bilo petkom . Navečer smo uz pjesmu i ples na Bembaši proslavili zajednički
susret . Bio sam malo rezerviran , nije mi se plesalo , a onda sam shvatio što ja tu glumatam pa i
Gospodin je naš na svečanostima i jeo i pio a siguran sam da je čak i plesao sa uzvanicima. Tako
da sam se i ja uključio plešući i pjevajući . Drugi je dan organiziran rafting na Drini ali produžio
sam za Međugorje. U subotu prijepodne našao sam se u Međugorju. Cilj mi je bio da nađem
smještaj , da ostavim stvari i da pođem na Misu . Ušao sam u suvenirnicu da bih se raspitao za
smještaj i na zidu ugledah sliku svećenika kako drži Presveto u rukama. Na slici je pisalo padre
Slavko Barbarić . U tom trenutku moju svijest , moje srce , moj Duh .cijelu nutrinu preplavila je
riječju neizreciva ljubav. Grudi su mi se tresle u jecajima a suze lijevale niz obraze . Brada m je
podrhtavala. Bilo me je stid . Sakrio sam se u ugao prolijevajući suze nad svojom bijedom. To je
bilo tako snažno sjedinjenje s Gospodinom u ljubavi da je moja duša , moj Duh, moje tijelo ova
glinena posuda bila potresena do samog dna moga bića . Poslije desetak petnaestak minuta
pribrao sam se, našao smještaj i otišao na Misu koja je bila na francuskom jeziku. Dva ženska
vokala predivno su pjevala. Nikada nisam doživio pričest kao tada. To je bio tako nježan susret u
ljubavi, praćen sjedinjenjem u radosti i blagosti. Poticao me je poniznosti. Na Križevcu na mjestu
gdje je fra Slavko izdahnuo , molio sam se i osjetio predivan miris koji ne bih mogao usporediti
niti sa jednim mirisom tu iz naše stvarnosti jer nadilazi sve mirise i drugačiji je od svih. Po
zagovoru Majke naše , Kraljice mira Gospodin izlijeva biserje milosti u srca svih onih koji su
iskreno došli tražiti Boga. Kad dolazimo u Međugorje potrebna je iskrena nakana. Da iskreni
budemo prema sebi i prema Bogu . Ma da smo ne znam kakvi ako iskreno zamolimo našu Majku
i Kraljicu mira , Gospe moja jadan sam ti ja zagovaraj me pred Gospodinom , pomogni mi Majko
teško mi je. Budimo sigurni da će Gospa čuti naš iskreni vapaj i da će nas zagovor naše Majke
pratiti. U svom srcu ćemo doživjeti da je Majka s nama i da se more Božanskog milosrđa izlijeva
na one koji dođu u Međugorje.
Kad sam razmišljao o svemu tome što se dešava oko Međugorja shvatio sam da je
Gospodin to sve dozvolio da se razotkriju namisli srdaca .I kao nigdje drugdje oko Međugorja se
razotkrivaju namisli srdaca. Tako isto kad se polemizira da li se Gospa ukazuje ili ne da bi se to
rasvijetlilo mislim da je najprimjereniji slijedeći odlomak iz Svetog Pisma :
75
„Iz obilja srca usta govore“
„ Ili uzmite : dobro stablo i plod mu je dobar .Ili uzmite : trulo stablo i plod mu je truo. Ta po
plodu se stablo poznaje. Leglo gujinje ! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki . Ta iz obilja
srca usta govore ! Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro , a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo .
A kažem vam za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista
tvoja će te riječ opravdati i tvoja će te riječ osuditi. Evanđelje po Mateju 12. 33.-37.
Riječi fra. Slavka Barbarića : „Međugorje je Betlehem „ , su proročke riječi i vrijeme koje dolazi
će to potvrditi da je to istina. Ali ne samo Betlehem , Međugorje će biti i Nebeski Jeruzalem .
„ Tko ima uši neka čuje „ Evanđelje po Mateju 13. 9.
Tako se lako sabrati u Međugorju tako lako ući u duh molitve. Doživio sam po zagovoru Kraljice
mira tolika sjedinjenja s Gospodinom u ljubavi . Na Sv. Misi pri čitanju Svetog pisma , prilikom
pretvorbe , pričesti , na klanjanjima. Nigdje nisam doživio dublji susret s Isusom i sjedinjenje s
Gospodinom u ljubavi nego na klanjanjima u Međugorju. Na Križevcu , Podbrdu prolijevao suza
nad svojom bijedom. Ispovijedi u Međugorju uz živu prisutnost Gospodina i iskrenu potrebu za
kajanjem uz ljubav koja se ulijeva u srce i spoznaju ljubavi Božje i vlastite bijede suzama koje se
slijevaju pere se naša duša. Razmišljao sam o tome kako to da je Majka Božja došla nama
Hrvatima i po nama naravno cijelom svijetu
„Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje , u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu
. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav , zaigra joj čedo u utrobi . I napuni se Elizabeta Duha
Svetoga i povika iz svega glasa : „ Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe
tvoje ! Ta otkud meni da mi dođe majka Gospodina mojega. Luka I. 39.-43.
Odgovor pronalazim u ljubavi . Naši pređi su voljeli Gospu i utjecali se kroz tolika stoljeća svojoj
kraljici . Oko tisuću crkvi u našoj Domovini je posvećeno Gospi . Naši su preci svjedočili čistu i
iskrenu ljubav prema Isusu i prema Mariji . Sam Dante je bio ganut iskrenom pobožnošću Hrvata
koji su hodočastili u Rim. Mnoge pape su bile dirnute iskrenom ljubavlju Hrvata prema
Bogorodici i Isusu i ta pobožnost jednostavno nije nikoga ostavljala ravnodušnim. Život naših
pređa bio je nezamisliv bez Gospe i bez Isusa. Naši pređi su voljeli Gospodina i Gospu. Gospa je
uvijek bila sa onima koji joj se utječu. Tako je Kraljica Hrvata naša Majka , naša Zora Zlatna
uvijek bila sa svojim narodom. Pobožnost prema Gospi je njegovana kroz stoljeća i taj cvijet je
zalijevan molitvama s ljubavlju , tako da nije uvenuo nego je cvao i širio svoj miomiris sve do
današnjih dana. Došla je onima koji vjeruju i koji joj se utječu i koji je ljube i po našem narodu
naravno cijelome svijetu.
Po svjedočenju vidjelaca prilikom prvog ukazanja Gospa je u naručju držala dijete i pokrivala ga
pokrivačem. To je bitan detalj koji će se potpuno razumjeti u vremenu koje je pred nama. Za
Međugorje i za vidioce vrijedi ono što Sv. Pavao govori u I. poslanici Korinćanima „ Slabe
svijeta izabra Bog da posrami jake „ . Velik je i moćan naš Bog i njegovoj volji se ne može nitko
suprotstaviti. Gospodin šalje svoju Majku da po šestoro krhke , teološki , neuke i nejake djece
pozove svijet na obraćenje. Uz sve protivštine , protivljenja , represiju komunističkog aparata pa i
u ono vrijeme nerazumijevanje jednog dijela crkvenih krugova, Gospin plan je Božjom voljom
zaživio , prvo u Međugorju a potom se proširio na cijeli svijet
76
Uz sve zabrane i progone , bez medija i promidžbe ali uz Gospin zagovor i Božju pomoć sve se
to raspršilo. Gospin poziv i Gospine poruke širile su se živim svjedočanstvima onih koji su
doživjeli živoga Boga u svojim srcima. Ta svjedočanstva su bila autentična i vjerodostojna i
pratio ih je Duh Sveti. Tu vatru ljubavi nitko nije mogao zaustaviti kao što je neće moći zaustaviti
ni danas. Ma što god mislili protivnici Međugorja, mogu ne vjerovati u nadnaravnost ukazanja ,
ne slagati se sa brojem ukazanja , racionalizirati nadugo i naširoko, upirati prstom u ono što je
totalno vanjsko i nema veze sa Gospom i vidiocima , ma što god da učine pa da i otvoreno i
bestidno ustanu protiv Međugorskih ukazanja Božji plan neće moći uništiti koji će se ispuniti do
zadnjeg djelića . Po Međugorju će se razotkriti namisli srdaca i svako će se pokazati onakvim
kakav je. Past će maske kod mnogih i pokazat će svoje pravo lice.
U toliko svojih poruka Gospa je poručila da je ovo milosno vrijeme i ono očito ima
duljinu svoga trajanja. Znači da je pred nama vrijeme koje neće više biti milosno . Na osnovu
svjedočanstava vidjelaca a neka sam osobno slušao na radio postaji „ Mir „ da imamo period
milosnog vremena i priliku da se obratimo. Gospa je vidjelici Mirjani dala pergamenu i na toj
pergameni je napisano deset tajni i to svaka tajna u dan kada će se desiti to je Gospa učinila još za
Božić 1982.g. Već tada je Gospodin odredio koliko će dugo trajati to milosno vrijeme , koliko će
se dugo Gospa ukazivati . Na osnovu toga zaključujem da je jedino otvoreno koliko će se nas
odazvati na Gospin poziv da se obratimo i pomirimo s Bogom. Jedino što možemo je da molimo i
postimo da što više ljudi prihvati poziv i da se što više ljudi spasi. Sam plan Božji nitko neće
moći promijeniti pa sviđalo se to ili ne bilo kome. Bog je iznad svih .Dobro je rekao Gamaliel
članovima Vijeća kad su htjeli osuditi Apostole što navještaju u Ime Isusovo da se klone tih ljudi
jer ako je od Boga to nitko neće moći uništiti i da paze da se ne bi i sa Bogom u ratu našli. To isto
vrijedi danas za sve protivnike Međugorja.
„ Apostoli pred vijećem“
„Dovedoše ih i privedoše pred vijeće . Veliki ih svećenik zapita : „ Nismo li apostoli vam strogo
zabranili učiti u to ime ? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući
krv tog čovjeka „. Petar i odvrate : „ Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima ! Bog otaca
naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi
za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci
tih događaja i Duh sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju. Nato se oni razgnjeviše i
htjedoše ih ubiti . Ali ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojeg je
poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu pa će vijećnicima : „ Izraelci dobro
promislite što ćete s tim ljudima. Ta prije nekoga vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko , i
uz nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbježaše i netragom ih nesta.
Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve
mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se , velim vam tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum
ili to djelo od ljudi , propast će . Ako li je pak od Boga , nećete ga moći uništiti- da se i s Bogom
u ratu ne nađete „! Poslušaju ga pa dozovu apostole , išibaju ih , zapovjede im da ne govore u ime
Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za
Ime .I svaki su dan u Hramu i po kućama , neprestano učili i navješćivali Krista Isusa. Djela
Apostolska 5. 27. -42.
77
Međugorje je Božje djelo i nitko ga neće moći uništiti a oni koji to hoće i koji bi to htjeli mogu se
sa Bogom u ratu naći . Toliko je predivnih doživljaja koje sam doživio u Međugorju. To su
uglavnom duboki nutarnji doživljaji sjedinjenja s Gospodinom u ljubavi.
Jednom prilikom čekao sam za ispovijed kod vanjskih ispovjedaonica . Hrvati koji
dolaze u Međugorje znaju da je ispred ispovjedaonica na hrvatskom jeziku uvijek veliki red.
Molila se krunica u dijelu poslijepodnevnog molitvenog programa pred Misu. Red je bio velik pa
sam se zabrinuo da li ću se uspjeti ispovjediti. Stigao je još jedan fratar da ispovijeda tako da se
red prepolovio i sad sam već pretpostavio likujući u sebi uspjet ću .Malo zatim oglasio se sat koji
govori da je 18 h i 40 minuta kad je vrijeme Gospina ukazanja i sa otkucajima sata ding dong,
ding dong, spustila se takva ljubav u moje srce da sam uz jecaje prolijevao suze moleći Boga da
se miluje meni bijedniku. Kako je neizmjerno blaga i nježna ta ljubav ,kako je bistra, plemenita
.Ta je ljubav izvan prostora osjeta to je čisto duhovna ljubav. Koliko je ta ljubav iznad svega što
možemo i zamisliti i nadilazi sve isprazne osjetne doživljaje. Ne postoje riječi kojima bih opisao
to stanje volje i tu ljubav koju sam doživio. Bilo koji pojam da uzmem blijed je i opis će biti
samo blijeda slika. Fali mi dublja forma izričaja koja bi bila čisto duhovna jer radi se o čisto
duhovnoj ljubavi a mi smo u tijelu i naša forma izričaja je ipak samo osjetna. I uz svu našu
pjesničku sklonost da budemo slikoviti to je ipak samo osjetna forma . Siguran sam da u Vječnoj
Radosti duše komuniciraju na mnogo savršeniji način i da je taj način izražavanja čisto duhovan.
Dok smo u tijelu mi o tome možemo sanjati ali naš je san nedostatan da nam stvori predstavu
kako to je izistinski. Kad bi sjedinili sve najdivnije doživljaje npr. : Držimo svoje dijete u naručju
i volimo ga naravno život bi dali za njega i u tom trenutku slušamo najnježniju glazbu koja nas
dira u srce , gledamo na zidu sliku koja nam se jako dopada , okružn smo onima do kojih nam je
najviše stalo i oni nam sa osmjesima na licu iskazuju ljubav i pažnju i sve to skupa što bi se
moglo doživjeti je kap u moru ljubavi koja se doživljava kod Božanskog sjedinjenja s
Gospodinom u ljubavi . Ovdje zastajem jer mi ponestaje riječi i ne samo to shvaćam da je riječ
površna. S ljubavlju napisana pjesma u tom skladu riječi koje predstavljaju simboličku formu
onog o čemu se želi govoriti mogla bi donijeti u pozadini kao eho nešto od tog doživljaja ali je i
to samo na razini našeg doživljaja koji je ipak površan i više je osjetan. Ako je taj doživljaj uz
Božansko sjedinjenje u ljubavi to je čisti Duh i tu naša poetika ostaje da pluta na površini uz sve
dužno poštovanje prema poeziji i poetskom izričaju
Ispovjedio sam se, sjeo na klupu, pokrio lice rukama i plakao. Razum je tu potpuno
nepotreban rekao bih da je on tu smetnja .Volja je bila sjedinjena u ljubavi i prepustio sam se toj
ljubavi i miru koja se ulijevala u moju dušu na pasivan način.
U tjednu čiste srijede učestvovao sam na seminaru molitve , posta i šutnje . Seminar je
trajao sedam dana i utemeljio ga je kao i uostalom mnogo toga u Međugorju fra. Slavko Barbarić
. Prilikom prijavljivanja u Kući mira našao sam se u istom trenutku sa još jednom osobom na
recepciji i u tom čovjeku vidio sam svećenika .Čak sam čuo glas gospođe sa recepcije tako sam
bar tada mislio : „ Don Ante uzmi ključ“. Tražio sam svećeničko obilježje na njemu ali nisam
mogao uočiti . Rečeno mi je da slijedim osobu ispred i da smo u istoj sobi. Kad sam došao do
sobe , kroz razgovor sam zaključio da ta osoba nije svećenik i da se zove Ante, da je kao i ja
rodom iz Banjaluke i živi trenutno u Hrvatskoj. Seminar je vodio fra Ljubo Kurtović i fra Paško.
Tog prvog dana u nedjeljno poslijepodne upoznali smo se . Fra Ljubo nam je objasnio da ćemo
seminar provesti u šutnji , ne bi trebali međusobno razgovarati. U toku seminara možemo doći
78
kod svećenika na razgovor. Obroci će biti kruh, voda i čaj koji se može zasladit ako tko želi.
Svatko je rekao nešto o sebi. Ante koji nije don Ante je rekao da je došao da od Gospodina
dobije odgovor na jedno važno životno pitanje. Šutnja mi nje predstavljala nikakav problem . Sa
postom sam imao već dubljih iskustava tako da sam seminaru pristupio bezbrižno i sa radošću
.kao što sam se sa radošću i prijavio na seminar . Tokom seminara fra Ljubo je držao pouke ,
čitali smo Sv. Pismo , psalme , imali smo klanjanje pred Presvetim koje je bilo izloženo tokom
cijeloga seminara. Navečer smo išli u crkvu na molitveni program Sv. Misu , klanjanja pred
Presvetim srijedom ,četvrtkom i subotom. Ono što me je najviše radovalo bila su noćna bdijenja
pred Presvetim. Svatko se mogao pred bilježiti u određeno vrijeme noću za bdijenje tako da se ne
bi desilo da nema nikog pred Presvetim. Moji omiljeni termini su bili jutarnji sati od oko četiri pa
do šest , sedam sati .Predivan doživljaj pred Presvetim u tišini i dubokom miru u srcu. Trenutci
opuštenosti , bezbrižnosti , življenog trenutka vječnosti , bez misli, bez želja i zabrinutosti. S
umirenim srcem pred svojim Bogom u klanjanju i zahvali za sve što je učinio i što čini za nas
.Ovdje zastajem , trenutno dok ovo pišem je noć prošla su dva sata. Ulazim u nutarnju molitvu s
pitanjem Gospodinu što da radim ? I jako brzo dolazi odgovor u mojoj svijesti : „ Budi u istini“ ,
uz tople suze sjedinjenja s Gospodinom u ljubavi.
Jedno jutro u bdijenju pred Presvetim moj razum prože bistrina koja nije bila osjetna.
Bez popratnih doživljaja ali sve je čisto, bistro i jasno ,samospoznaja o vlastitim nedostatcima i
propustima ali i spoznaja što bi bila Božja volja za neka konkretna zbivanja u Međugorju
.Shvatio sam da još moram rasti u ljubavi i da ne molim dovoljno i da mi molitva nije na prvom
mjestu. Da ne odgovaram na Gospodinova nadahnuća i da pod izlikom da želim biti mali i
neprimjetan uvijek želio da to radi netko drugi , dostojniji od mene jer mene ionako nitko neće
uzeti za ozbiljno. Shvatio sam jasno svoju bijedu i nedostojnost . Potom sam shvatio da je Božja
volja da se sve pobožnosti iz crkve kao i sva klanjanja prenose preko radio postaje Mir.
Gospodinova je želja da se u Međugorju svake godine za Duhove održi veliki karizmatski susret
na čast Duhu Svetom, da se karizmatski pokret posveti Blaženoj Djevici Mariji. Te spoznaje su
bile tako kristalno jasne i one su kao čist potok tekle mojim razumom, bez razmišljanja bez
napora uz potpunu svijest da je to istina. Tad ja nisam postavljao nikakva pitanja već sam na
pasivan način primao spoznaju a da nisam ulagao nikakvog truda. Ta spoznaja se urezala u meni i
nije bilo nikakve dvojbe to mi je Gospodin dao i na osnovu te spoznaje trebalo je taj poticaj to
nadahnuće pretočiti u djelo . I tu se pojavio problem, prvo u meni. Nisam racionalista i
zgražavam se nad racionalizmom jer sam svjestan da to nije sredstvo kojim se dolazi do Boga
koji je daleko drugačiji od svake naše pomisli i mogućnosti našeg razuma da razumijemo Boga i
shvatimo kako se do njega dolazi. Shvatio sam svoju nemoć i žalio se Gospodinu da su moje
mogućnosti u svemu tome gotovo ravne nuli. Sam pristup onima koji vode i koji bi mogli utjecati
na to da se ispuni Božja volja u svemu ovome o čemu sam dobio poznaju je bio jako ograničen. I
kad bih još i došao u mogućnost da iznesem ono što znam kod onih koji bi mogli omogućiti
realizaciju ne bi me ozbiljno shvatili u to sam bio siguran. Kao i u mnogim drugim situacijama
bolno sam uzdahnuo jadajući se Gospodinu : „ Jadan sam i bijedan Bože moj pa mene neće htjeti
ni saslušati a kamo li da me shvate ozbiljno „ .
Prvo što sam uradio je to da sam otišao na razgovor kod fra Ljube. Rekao sam mu da
Gospodin želi da se sva klanjanja prenose iz crkve preko postaje Mir. Odgovorio mi je da im je
on već ukazao na to ali očito da nisu imali sluha.
79
Tokom seminara sa sobom sam naravno imao Bibliju i djelo od Sv. Terezije Avilske „ Moj život
„ koje sam u to vrijeme čitao i detaljno proučavao. Svaki dan poslije ručka kad je bilo vrijeme za
odmor išao sam na Križevac. Moleći uz Križevac doživljavao milost sjedinjenja s Gospodinom u
ljubavi
Tokom seminara dobio sam spoznaju da Gospodin poziva Antu u svećenike i Ivanu mislim da je
bila iz Požege u časne sestre. Iskreno se Gospodinu klanjala s ljubavlju u svom srcu.
Zadnji dan seminara u nedjelju ujutro bilo je vrijeme rezervirano za svjedočanstva. Nije mi
namjera da kritiziram , Bog mi je svjedok da govorim istinu. Rijetko kad sam se odlučivao za
svjedočenje iako sam u raznim prilikama na molitvenim susretima mogao i trebao svjedočiti
nisam to činio. Ovaj put poticaj i svijest o tome da treba da svjedočim bili su jači i odlučio sam
govoriti o svojim iskustvima na samom seminaru. Počeo sam o tome kako nam je post i pokora
potrebna i na to nam je ukazao utemeljitelj seminara fra Slavko u svojoj knjizi „ Postite srcem „ i
da sam svaki dan išao na Križevac siguran da je taj poticaj došao po zagovoru fra Slavka. Potom
sam htio pročitati odlomak iz knjige „ Moj život „ od Sv. Terezije u kojem ona govori o Sv.
Petru Alkantranskom koji je vodio oštar pokornički život. Vodeći se ako smo na seminaru posta i
molitve i šutnje da bi to trebala biti interesantna tema za sve one koji žele napredovati u
duhovnom životu. Međutim otpor je bio nevjerojatan , ne svi ali veći dio učesnika seminara nije
htio slušati. Točno sam znao tko želi a tko ne želi slušati .Počelo je glasno negodovanje. Fra ljubo
je pokazivao na sat da nemamo vremena. Potom sam prešao na dio o tome što sam dobio u toku
svojih bdijenja pred presvetim. Govorio sam o tome da Gospodin želi da se organizira
karizmatski susret u Međugorju. Pitao sam da li da karizmatici zovu Međugorje ili da Međugorje
zove karizmatike ? Bilo je neumjesnih komentara tako da sam ja u najmanju ruku tu bio ismijan.
Trebao sam uložiti ne malo odlučnosti da se izborim da nastavim sa svjedočanstvom. Uspjelo mi
je da prenesem da Gospodin ovdje iz naše grupe poziva jednu osobu u svećenike i jednu u časne
sestre. Fra Ljubo se rezolutno usprotivio da obznanim o kome se to radi. To mi nije bila ni
namjera , rekao sam : „ Oni o kojima se radi to će doživjeti u svom srcu“ . Tako je rekao bih
neslavno završilo moje svjedočanstvo kao što sam i pretpostavljao kad sam se jadao Gospodinu
da me nitko neće uzeti za ozbiljno. Ali sam ipak bio sretan da sam se izborio i da mi je Gospodin
pomogao da kažem ono što sam imao za reći unatoč otvorenim protivljenjima. Poslije ručka kad
smo pakirali stvari u sobi Ante mi se obratio sa riječima : „ Na koga si ti mislio kad si govorio o
osobi koju Gospodin poziva u svećenike „ ? Odgovorio sam : „Na tebe „ . Ispričao sam mu kako
sam ga vidio kao svećenika još dok smo bili na recepciji kad smo tek stigli na seminar i da se to
potvrdilo u toku seminara i da ga Gospodin želi po mom svjedočanstvu učvrstiti u toj odluci.
Rekao mi je da je na seminar došao da dobije konačan odgovor, što mu je činiti. Već je
pokušavao ali mu to nije pošlo za rukom da krene na studij teologije. Godine idu i da želi ako je
to volja Božja da mu Gospodin otvori put da to i ostvari. Pričao mi je da mu je u toku seminara
došla slika na oči mlade djevojke u vjenčanici i da je to svojom voljom odbacio : „ Ne ja to ne
želim“ . Umirio sam ga rekavši da ga Gospodin poziva i da vjeruje da će mu se otvoriti put za
svećenika. Rekao sam mu da se molim Gospi i fra Slavku da ga zagovaraju pred Gospodinom.
Bilo je podne izmolili smo zajedno Anđeo Gospodnji i rastali se . Antu sam vidio na
karizmatskom susretu u Zagrebu par mjeseci kasnije. Nešto poslije od Danice koja je bila zajedno
sa nama na seminaru doznao sam da je Ante primljen na studij teologije tako će naš don Ante sa
recepcije koji tad to nije bio ipak postati don Ante. Neka je Slava i hvala našemu Gospodinu.
80
U želji da služim Gospodinu i vršim njegovu volju da poradim na tome da se organizira
karizmatski susret u Međugorju. Stupio sam u kontakt sa nekim osobama iz karizmatskog pokreta
u Zagrebu. U to vrijeme karizmatici su imali svoj mjesečni susret nedjeljom u crkvi Sv. Križa u
Sigetu. Koliko ja znam tih susreta više nema. Shvatio sam da se tu neće moći ništa uraditi.
Nedostajalo je spremnosti ali i svijest da tu karizmatici iz Hrvatske ne mogu mnogo učiniti i da
ne zavisi od njih
Odmah poslije Uskrsa otišao sam u Međugorje. U „ Kući Mira“ , gdje smo imali seminar „ Posta
molitve i šutnje „ djeluje karizmatska zajednica i sastaje se na molitvenom susretu jedan puta
tjedno . Preko prijatelja Željka koji je jedno vrijeme boravio kod monfortanaca na Svetom Duhu
u Zagrebu a potom je došao u Međugorje i tu živio, uspio sam doći u kontakt sa ljudima koji
vode u zajednicu. Prije susreta sam želio sa njima stupiti u kontakt ali mi je gospođa vjerojatno iz
vodstva grupe , rekla da ne mogu prisustvovati molitvi i da je to moguće samo njihovim
članovima. Rekao sam da mi nije namjera da narušavam njihov red samo da bih htio da
porazgovaram na kratko. Došlo mi je da se smrznem.
Poslije molitvenog susreta uspio sam doći do voditelja i iznijeti mu prijedlog da se održi
karizmatski susret na Duhove u Međugoju. Odmahnuo je glavom . Ja sam mu u srcu čitao veliki
strah. Rekao je da za to ne postoje uvjeti da bi on rado ali da je to vjerojatno neizvedivo. Postalo
mi je jasno da su fratri veliki protivnici karizmatskog pokreta i da ne bi dozvolili održavanje
takvog jednog susreta. Tad mi je postalo jasno da od susreta neće biti ništa i da bi se susret
održao bila je potrebna direktna Božja intervencija. Kako je bilo tad tako i sada nekoliko godina
kasnije ništa se nije promijenilo. Ništa manje nisu predrasude prema karizmaticima i prema
karizmatskoj molitvi. Toliko sam puta bio u Međugorju za Duhove. Nikakva popratna
manifestacija na čast Duhu Svetom. Redoviti molitveni program kao i svaki drugi dan a to je
rođendan naše Majke Crkve katoličke .Rodila se Crkva na taj dan i Duh Sveti je sišao na
Apostole i na one koji su se zatekli zajedno s njima.
„ Pedesetnica – prvi Duhovi
2 „ Kad je napokon došao dan Pedesetnice , svi su bili zajedno na istom mjestu . I eto iznenada
šum s neba , kao kad se digne silan vjetar . Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao
neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđu po jedan na svakog od njih. Svi se napune Duha Svetoga i
počeše govoriti drugim jezicima , kako im već Duh davaše zboriti . A u Jeruzalemu su boravili
Židovi , ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka , strča se mnoštvo i
smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći : Gle
! Nisu li svi ovi što govore Galilejci. Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom
jeziku ? Parti , Međani,Elamljani i , žitelji Mezopotamije, Judeje, Kapodocije, Ponta i Azije,
Frigije i Pamfilije , Egipta i krajeva libijskih oko Cirene , pridošlice Rimljani , Židovi i
sljedbenici , krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena
djela Božja“. Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali : „ Što bi to moglo biti „ . Drugi su
pak , podrugujući se govorili : „ Slatkog su se vina ponapili“! Djela Apostolska 2.1.-13.
To je veliki dan za našu Crkvu i trebalo bi ga tako i obilježiti. Molitvom i pjesmom i
zahvalnicama , zahvaliti Gospodinu što nam je poslao Duha Svetoga.
81
„ Obećanje Duha Svetoga „
„ U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika : „ Ako je tko žedan, neka dođe k meni !
Neka piju koji vjeruju u mene ! Kao što reče pismo : Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe
!“ To reče u Duhu kojeg su imali primiti oni što vjeruj u njega. Tada doista ne bijaše još došao
Duh jer Isus nje bio proslavljen „ Evanđelje po Ivanu 7. 37. – 39.
Trebalo bi moliti svakodnevno a osobito na dan Duhova da se izliju rijeke žive vode i napoje sve
žedne. A tko to danas koji vjeruje nije žedan ljubavi Kristove –
„ OBEĆANJE Duha „
„Ako me ljubite , zapovjedi ćete moje čuvati . I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga
Branitelja da bude s vama zauvijek : Duha Istine , kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i
ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad , doći ću
k vama, Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U
onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovjedi i
čuva ih , taj me ljubi , a tko mene ljubi , njega će ljubiti Otac moj , i ja ću ljubiti njega i njemu se
očitovati „. Evanđelje po Ivanu 14. 15. – 21.
Gospodin nas poziva na ljubav da ljubimo Boga svoga. Obećava nam Duha istine , Duha
Branitelja kojeg svijet ne poznaje. Trebamo se čuvati mentaliteta ovoga svijeta da nam se ne bi
desilo da ne mognemo primiti Duha Istine jer ga ne poznajemo. Ako budemo ljubili bit ćemo
otvoreni Duhu Svetome i imat ćemo pravu spoznaju i nećemo se protiviti volji Božjoj.
„ Djelovanje Duha Svetoga „
„S početka vam rekoh ovo jer bijah s vama. A sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od
vas ne pita kamo ideš? Naprotiv , žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. No kažem
vam istinu : bolje je za vas da ja odem , jer ako ja ne odem , Branitelj neće doći k vama, ako pak
odem , poslat ću ga k vama. A kad on dođe , pokazat će svijetu što je grijeh , što li pravednost , a
što osuda , grijeh je što ne vjerujete u mene , pravednost – što odlazim k Ocu i više me ne vidite ,
a osuda – što je knez ovoga svijeta osuđen. Još vam mnogo imam kazati , ali sada ne možete
nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu , jer neće govoriti sam od sebe
, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi . On će mene proslavljati jer će od
mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh : od mojega
uzima i – navješćivat će vama“. Evanđelje po Ivanu 16. 5. -15.
Gospodin govori da je bolje da ode kako bi poslao Branitelja i kad dođe Duh Istine uputit će nas
u istinu. Navješćivat će nam ono što dolazi. Trebamo sami sebi odgovoriti koliko smo otvoreni
Duhu Svetome. Ako ga volimo kako se može desiti da ni rođendan naše Crkve ne obilježavamo
svečano a to je dan kada je Duh Sveti sišao u obliku plamenih jezika i rodila se Crkva. Ako
volimo našu Crkvu kako se može desiti da nam smetaju molitve onih koji bi htjeli slaviti Duha
Svetoga i Sveto Trojstvo . Zašto se sprečavaju karizmatici i karizmatski pokret da slobodno
82
djeluju i služe Bogu i bližnjemu. Oni koji to čine mora će odgovarati pred licem Božjim za svoje
postupke.
„ Petrov govor „
„ A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade , podiže glas i prozbori „ Židovi i svi što boravite u
Jeruzalemu ovo znajte i riječi mi poslušajte : Nisu ovi pijani , kako vi mislite – ta istom je treća
ura dana – nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu :
„ U posljednje dane , govori Bog .
Izlit ću Duha svoga na svako tijelo
I proricat će vaši sinovi i kćeri .
Vaši će mladići gledati viđenja ,
A starci vaši sne sanjati.
Čak ću i na sluge i sluškinje svoje
Izliti Duha svojeg u dane one i proricat će.
Pokazat ću čudesa na nebu gore
I znamenja na zemlji dolje ,
Krv i oganj i stupove dima
Sunce će se prometnuti u tminu , a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan. I
tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen“. Djela Apostolska 2. 14. – 21.
Izlit će Gospodin svoga Duha na svako tijelo u posljednje dane .
Živimo posljednja vremena i trebali bi biti potpuno duhovno slijepi pa ne vidjeti kud ovaj svijet
ovakav kakav jest ide. Toliki je postao nastran i toliko tone u glib da će ako ovako nastavi utonuti
u potpuni mrak . Unatoč svemu tome Gospodin će u posljednje dane po som Božanskom
milosrđu izliti Duha svoga na sako tijelo. Pitanje je kako će jedan Skandinavac ili većina
Evropljana prizvati Ime Gospodnje kad Boga nema kod njih ni u mislima ni u riječima ni u
djelima. Kad su potpuno tjelesni i to nastrano tjelesni i odali su se nastranim požudama svoga
tijela, protive se svemu što je Božje , smeta im i križ na zidu. Potrebno je prikazati molitve i
postove za njihov spas.
Unatoč svim protivštinama izlit će Gospodin Duha svoga i desit će se novi Duhovi i to u
Međugorju tom svetom mjestu gdje Gospa već punih trideset godina neumorno služi Bogu svome
i svima nama kao prava majka i službenica Gospodnja. I desit će se to na Duhove i pozvat će
Gospodin one sa srcem od krvi i mesa sa svih strana svijeta da prisustvuju tom svetom događaju
pa neka se protivi tome tko god hoće uzalud im svima to čovjek neće moći spriječiti jer će to biti
83
volja Stvoriteljeva a njegovoj volji se ne može nitko suprotstaviti. Desit će se to neposredno prije
dolaska našega Isusa Krista jer sve ove godine Gospa i Kraljica mira priprema dolazak some
Sinu. I razotkrit će se namisli srdaca , svi će se pokazati onakvima kakvi jesu. One koje Gospodin
pozove i oni u svijetu koji su Kristovi bit će kršteni Duhom Svetim i Ognjem rodit će se nanovo
odozgor . Taj plamen Ljubavi Kristove koji će se zapaliti kad Gospodin dahne Duha svoga u sva
ta srca nitko više neće moći ugasiti. Bit će to žarki svjedoci vjere u Krista , pa ako treba i na križ i
u oganj u smrt kud god za Krista će biti spremni dati život. Ako nam je za Kista umrijeti sa
Kristom ćemo i uskrsnuti. Trebamo se spremati za to vrijeme koje je blizu, molitvom i postom i
pažljivo slušati što nam to Kraljica mira poručuje u svojim porukama i te poruke oživotvoriti u
som svakodnevnom životu.
Svake godine 18. Ožujka vidjelica Mirjana ima godišnje ukazanje. 2007.g. ukazanje je imala u
dvorani zajednice „ Ćenakolo „ i to je bilo prvi put da sam osobno bio prisutan ukazanju Kraljice
mira. Bio sam jako radostan vođen mišlju da ću biti prisutan ukazanju Majke našeg Spasitelja i
sam sebi govorio da je to jako velika milost . Dvorana je bila puna i mnogo je hodočasnika ostalo
vani u dvorištu . Uspjelo mi je da se smjestim bočno od mjesta ukazanja otkud sam mogao vidjeti
izraz lica u toku ukazanja. Prije ukazanja smo molili krunicu i pjevali duhovne pjesme. Stigla je
vidjelica Mirjana sa svojima, kleknula je ispred Gospina kipa. Imao sam Imao sam priliku da
vidim izraz njezina lica u trenutku Gospina dolaska. To lice se preobrazilo i nije potrebno biti
duhovan niti teološki učen da se shvati da je to milost Božja na djelu. Očito je da u svom srcu
nosi ljubav, da je obasjana Božanskom Ljubavlju i da se pred našim očima dešava preobrazba
koja je nadnaravna. Doživio sam Božju Ljubav u svom srcu i neizmjernu sreću što sam tu na tom
svetom mjestu imao priliku biti u blizini naše Gospe. Preko vidjelice Mirjane uputila nam je
poruku. U toku zadnjih nekoliko godina često sa bio prisutan ukazanjima 2. u mjesecu koja su
otvorena za javnost. Tu sam doživio beskrajnu Božju ljubav i imao priliku vidjeti kako nazočnost
Gospe i milost koja ju prati mijenja srca i potiče na obraćenja . Imao sam priliku vidjeti jednu
mladu Talijanku koja je na ukazanje došla sa roditeljima . Ona je iako je ukazanje već bilo
završilo i dalje jecala ,prolijevala suze i nije se mogla zaustaviti koliko je plakala. Očito da je to
bilo obraćenje srca koje je doživjela susretom sa Božanskom ljubavlju. Desilo se ono što se zove
„ metanoja“ potpuno obraćenje. Uz silinu milosti , spoznaju Boga i vlastite grešnosti duša je
bolno jecala i suze su lile niz obraze. Gledao sam presretne roditelje kako im lica sjaje od sreće.
Neka je slava i hvala našem Gospodinu i našoj dragoj gospi na beskrajnoj milosti koju nam svima
daruju.
Zadnjih godina često sam u Međugorju. Predivno je biti na festivalu mladih i vidjeti tu radost,
okupljenih iz cijeloga svijeta. Pedeset do šezdeset tisuća mladih iz cijeloga svijeta u molitvi i
pjesmi bez i jednog jedinog incidenta. Dugački redovi mladih iz cijeloga svijeta koji strpljivo
čekaju na ispovijed. Predivna slika i to je budućnost ovoga svijeta , mladi pomireni s Bogom.
Prekrasna svjedočanstva doživljene i proživljene vjere i ljubavi u stvarnom životu.
Za dan uzvišenja križa na križevcu se okupi oko sto tisuća ljudi. Treba biti , vidjeti i doživjeti tu
rijeku ljudi kako se kreće stazom križnog puta prema vrhu brda prema križu. Ta pobožnost prema
križu a samim tim i prema muci Gospodinovoj spasit će ovaj svijet jer kad smo spremni biti s
Gospodinom u muci bit ćemo milošću Božjom i u slavi. Ne znam da li se još negdje u svijetu na
taj dan okupi toliki broj ljudi oko križa i da se pod križem slavi Sv. misa. Neka ta slika ide ovome
hedonističkom svijetu koji se guši u požudama i nastranostima. Od najsramotnije smrti na križu
84
Gospodin je svojom mukom i smrću , svojom svetom krvlju zalio i preobrazio svojom ljubavlju
križ u najveličanstveniji znak spasenja cjelokupmnog čovječanstva . O sveti križu o Raspeta
Ljubavi koja si najveću bol i muku , preobrazila u najveličanstveniji izraz darivanja za spas svih
nas. Spasitelju naš kako je malo onih koji te iskreno ljube. Ljubav je u našem životu jedino bitna i
jedino je ljubav ta koja će nas opravdati pred licem Božjim i koja će nam se uračunati u
pravednost .Ljubav je ta koja je jedino vječna sve ostalo je raspadljivo. Zabadava nam je sve ako
ne ljubimo. Ako nam je srce santa leda , ako se nitko ne može ogrijati na plamenu ljubavi iz naših
srdaca , ništa od nas uzalud nam sve pa ma kako mi imali uzvišenu sliku o samima sebi. Ako smo
naučili lekciju spoznaje vlastite nedostojnosti to je pokazatelj da smo počeli voljeti i da smo se
počelo oslobađati sebe i svoje samodopadnosti. Tek tada se stvaraju uvjeti da istinski prigrlimo
križ i zavolimo patnju koja nas mijenja i oslobađa od raznog oblika ropstva jer smo utamničeni
tokom našeg života a da toga nismo niti svjesni.
85
KRIŽ OD SUZA
Kao štovatelj naše gospe i Kraljice mira u proljeće 2009.9.razmišljao sam što bih ja
mogao učiniti za Gospu i Gospodina .Osnivanje molitvene zajednice bilo je najprihvatljivije
rješenje jer nas je Gospa toliko puta pozvala na molitvu u svojim porukama. Svoj prijedlog iznio
sam Kseniji iz naše bivše molitvene zajednice i složila se da bi to bilo dobro. Cilj je bio moliti na
nakane Kraljice mira.
2. i 3. Svibnja 2009.g. Damjan Stein iz Engleske držao je seminar za članove karizmatskog
pokreta u Sali bivše kinoteke kod crkve Sv. Blaža. Prvog dana seminara puno sam razmišljao o
osnivanju zajednice. I na samu pomisao o zajednici ulazio sam u sjedinjenje s gospodinom u
ljubavi. To mi je nedvosmisleno govorilo da je volja Božja da se osnuje zajednica. Potom je
stigla poruka od 2. Svibnja prilikom ukazanja Kraljice mira vidjelici Mirjani :
„ Draga djeco već dugo vam dajem svoje majčinsko srce i pružam svoga Sina. Vi me odbijate.
Dozvoljavate da vas grijeh sve više obuzima. Dozvoljavate da ovlada vama i oduzima moć
rasuđivanja. Jadna moja djeco osvrnite se oko sebe i pogledajte znakove vremena. Zar mislite da
možete bez božjeg blagoslova ? Ne dozvolite da vas tama obavije . Iz dubine srca zavapite za
mojim Sinom. Njegovo ime raspršuje i najveću tamu. Ja ću biti s vama. Samo me pozovite. Evo
nas Majko vodi nas. Hvala vam .
Gospa je bila žalosna . Samo je rekla poruku i blagoslovila nas.“
Gospa nam je u ovoj poruci posvijestila istinu da je odbijamo i to je istina i za mnoge one koji
vjeruju u Gospina ukazanja ali ne slušaju srcem Gospine poruke.
Poniznosti draga i sveta kako si lijepa u našoj Majci koja nam poručuje da je samo pozovemo i da
će biti s nama.
„Evo nas majko vodi nas“.
Čuli smo majčin poziv u svom srcu i krenuli sa pripremama da osnujemo molitvenu zajednicu u
kojoj bi se molilo na nakane Kraljice mira . Petnaestak dana poslije održan je prvi molitveni
susret zajednice koju smo nazvali „ Kraljica mira „. Imao sam veliku sliku Kraljice mira koju je
Ksenija uokvirila i na kojoj smo napisali naš slogan „ Evo nas Majko vodi nas“
Na prvom susretu bilo nas je desetak . Nije baš sve išlo glatko, neki su došli a potom poslije
izvjesnog vremena prestali dolaziti. Sotona nas je napadao i mnogima stavljao u oči nesavršenost
bližnjih te ih nastojao odvući da ne dolaze na molitvu. Neki se nisu slagali sa molitvenim
programom. Bilo je i grubih napada od pojedinih članova gdje se željelo unijeti razdor i
onemogućiti djelovanje zajednice. Zli se koristio grešnošću i nesavršenošću pojedinih članova
infiltrirao se i pokušao razoriti zajednicu iznutra. U tom rigidnom napadu zloga nekoliko članova
je napustilo zajednicu. Nismo prerasli u veliku zajednicu ostali smo mala skupina. Broj je varirao
od nas par do desetak maksimalno petnestak .Sad smo grupica od oko desetak članova. Unatoč
svim protivštinama i napadima zla zajednica se uspjela održati milošću Božjom i zagovorom
Kraljice mira. Kako pri prvom susretu tako i sada zajednica je bila i ostala molitvenog tipa. Ako
nas Gospa poziva da molimo onda ćemo činiti ono na što nas ona poziva i na tom sam ustrajavao
od početka pa do danas .
86
Naše živote , molitve ,prošnje, susrete sve predajemo našoj Majci i po Majčinom srcu našemu
Gospodinu . Molimo na Gospine nakane i za sve na što nas Gospa poziva u svojim porukama. Na
početku susreta sve predajemo Gospi na koljenima izgovarajući naš slogan
„ Evo nas majko vodi nas „. Pročitamo Gospinu zadnju poruku , molimo krunicu Duhu Svetome,
Litanije Duhu Svetome, Litanije Svih Svetih, čitanje Božje Riječi ,molitva za mir , krunica
Božanskog milosrđa , zazive Božanskog milosrđa, Veliča , i na kraju zahvalimo Gospodinu i
Kraljici mira.
U jesen 2009.g. na jednom molitvenom susretu dok sam na koljenima pred slikom Kraljice mira
spontano molio za svećenike , za sve kršćane , za one koji nisu upoznali ljubav Gospodina našega
Isusa Krista , ljubav je ispunila moju svijest , moje srce i suze su potekle niz obraze . Molio sam
zatvorenih očiju. Susret u ljubavi sa Gospodinom uvijek prati izražena spoznaja beskrajnog
Božanskog milosrđa nježnosti i dobrote kao i samospoznaja moje nedostojnosti i bijede. Kad sam
završio sa molitvom i otvorio oči iznenadio sam se kad sam vidio da su suze koje su tekle i pale
na tlo otslikale pravilan križ. Bio je potpuno pravilan sa jednakim razmacima od suze do suze ,
ali su nedostajale dvije suze. Sačinjavalo ga je osam suza a da bi slika bila potpuna trebalo ih je
biti deset. Pozvao sam one koji su taj dan došli na molitveni susret da vide i svi su se uvjerili da
je to nedvojbeno pravilno otslikan križ od suza. Ma da mi daju sve blago ovoga svijeta u zamjenu
za križ od suza ne bih ga ni pogledao. Sa prezirom bih ga odbio kao što sve vremenite ispraznosti
odbijam sa prezirom. U tom križu vidim pečat Božje ljubavi u mom srcu . Susret s Ljubljenim u
samom središtu moga bića i poziv da s još više žara ljubim patnju i bol , da nosim svoj križ i
slijedim svog Spasitelja. Križ od suza ima višestruki simbolizam. Nosio je osobnu ali i opću
poruku. Potrebno je da se zaljubimo u križ , jer nas čeka križ u ovom vremenu koje je pred nama
i da bez križa nam nema spasenja.
KRIŽ OD SUZA
Dal suze su riječi
Boli što se množe
Ta najdublja svjetlost
Gdje razum se gasi
Samo suze vrele pale
Sveta Ljubav Trojstva
I na tlu su otslikale
87
Kada Duh i duša
U ljubavi se slože
O Raspeta Ljubavi
Milosrdni Bože
Ali dvije suze
U odrazu manje
Na putu ka Tebi
Otrgnut od svijeta
I zamamnih strasti
I prezren da bude
Prezir svjetskoj časti
U svetosti nježnoj
Bog izabra lude
Kad čistoća duše
U punini križa
Milosrđem dragim
Svi zastori se sruše
I te dvije suze
Bolne slile
Tada Duh i duša
Jedno budu bile
88
MEĐUGORJE I MILOSRĐE BOŽANSKO
BOŽANSKO MILOSRĐE U POSLJEDNJEM OD POSLJEDNIH
VREMENA
U jesen 2010.g. hodočastio sam u Međugorje . Molitveni program se odvijao u Crkvi
Sv. Jakova. Poslije krunica i Sv. mise ostao sam na molitvi Svjetlosne krunice . Molio sam na
koljenima ispred prvih redova klupa blizu oltara. U toku molitve doživjeh prisustvo Gospodinovo
ali bez sjedinjenja u ljubavi. Doživio sam da mi je razum postao kristalno jasan , tako bih to
opisao i shvatih da Gospodin želi da se u Crkvi časti slika Milosrdnog Isusa i da se treba postaviti
na zid iza oltara i to u velikom formatu. I to ne samo u Međugorju već u svim crkvama cijelog
svijeta da se stavi ta slika i da se časti i da će Gospodin po toj slici udijeliti mnoge milosti i
obasjati sve one koji budu častili tu sliku svojim Božanskim milosrđem . Nije bilo nikakve
dvojbe ta spoznaja je došla od Gospodina i to je bila Božja volja. Našao sam se u sličnoj situaciji
kao i mnogo puta prije. Potpuno mi je bilo jasno što treba ali sam bio svjestan da su moje moći da
nešto učinim na tome da se to ostvari manje od moći jednoga mrava da promjeni svijet. Znam da
ne činimo mi i da nismo moćni mi moćan je Gospodin i da On sve čini a mi m samo instrumenti
u rukama Božjim. Sve je to meni bilo jasno ali za ovako nešto nisam vidio nikakve šanse osim da
budem ismijan ili da se ne želi sa mnom niti razgovarati. Svjestan sam bio da jedino što mogu je
to da molim pa da Gospodin nadahne nekog sa ugledom i moći da poradi na tome jer ja obični
bijednik tu nisam imao što tražiti.
Pored štovanja slike potrebno je u tri sata činiti ono što je Gospodin rekao Sv. Faustini da se čini:
„ U tri sata zazivaj moje milosrđe, posebno grešnicima, Udubi se makar na kratko u Moju muku ,
prije svega u Moju napuštenost za vrijeme umiranja . To je čas velikog milosrđa svijetu.
Dopuštam ti prodrijeti u Moju smrtnu žalost . U tom času ne uskraćujem ništa duši koja me moli
po Mojoj muci“. Dnevnik Sv. Faustine str. 359.
Kako nisu studiozno čitali Dnevnik Sv. Fausine mnogi u tri sata mole krunicu Božanskog
milosrđa . Ali Gospodin je rekao u to vrijeme da zazivamo Božansko milosrđe posebno
grešnicima . Da se udubimo barem na kratko u njegovu muku a prije svega u njegovu napuštenost
za vrijeme umiranja. To je čas velikog milosrđa svijetu. Krunicu bi trebali moliti u neko drugo
vrijeme.
Svi moji pokušaji da nešto uradim na širenju pobožnosti Božanskog milosrđa završili su
sa neuspjehom osim u našoj zajednici . Nije mi cilj da kritiziram niti da osuđujem , ali kada sam
drugi put te jeseni došao u Međugorje i pokušao u prolazu porazgovarati sa jednim fratrom iz
Međugorja nije htio me saslušati i to što sam govorio izgleda da nije mu ni doprlo do svijesti. To
me je jako rastužilo i žalio sam se Gospodinu kako sam jadan i da mene neće nitko ozbiljno
shvaćati. Drugi put dobio sam broj jedne gospođe koja djeluje u Međugorju. Prenio sam joj kako
bi u crkvi Sv. Jakova trebalo širiti pobožnost Božanskog milosrđa. Rekla je da sam se obratio na
krivu adresu i da bih trebao razgovarati sa fratrima. Uz to je bila toliko ljuta i frustrirana upitavši
me kako sam se usudio da je zovem i tko mi je dao njezin broj . Bila je to mješavina ljutnje i
straha. Još mi je rekla da je bolesna i da ima velikih problema sa astmom. Savjetovao sam je da
89
se moli Sv. Faustini i da moli krunicu Božanskog milosrđa. Odgovorila je da to nije njezina
pobožnost. Rekao sam joj : „ Dobro molit ću se ja Sv. Faustini i ozdravit ćete“ . Odgovorila je : „
Zar ti misliš da imaš toliku moć „ . Rekoh : „ Neću ja“ . Ljutito je odgovorila da ne želi da
razgovara i da je ne uznemiravam. Ispričao sam se i završio razgovor. Jasno mi je da ima
problema dijaboličkog karaktera. Molio sam se žarko Sv. Faustini da je zagovara pred
Gospodinom .Tako su završavali moji pokušaji da poradim na širenju pobožnosti Božanskom
milosrđu. Ali nije sve tako loše završilo. U našoj zajednici „ Kraljica mira“ svi su prihvatili tu
pobožnost punim srcem. Na našim molitvenim susretima radosno molimo krunicu Božanskog
milosrđa , čitamo zazive Božanskog milosrđa , čitamo pojedine odlomke iz Dnevnika Sv.
Faustine . Moj dan počinje i završava sa krunicom Božanskog milosrđa i sa čitanjem zaziva
Božanskog milosrđa .
Sva moja spoznaja Boga i Božje dobrote dobila je svoju potvrdu u Božanskom milosrđu koje je
Gospodin objavio Sv. Faustini.
Sva Božja dobrota , nježnost , bezuvjetna ljubav za sve, spremnost praštanja pa i najvećim
grešnicima samo ako su spremni pokajati se i prihvatiti Isusa za svog Spasitelja. Božju ljubav ne
možemo spoznati i daleko je uzvišenija od naše razumske sposobnosti ali u Božanskom milosrđu
se ona razotkriva do krajnjih granica spoznajnih sposobnosti naših duševnih moći. Božansko
milosrđe nadilazi Božju pravdu. Sotoni jako smeta širenje pobožnosti Božanskom milosrđu u to
ćemo se uvjeriti čitajući Dnevnik Sv. Faustine. Sveta ljubav u srcu našega Gospodina koja čezne
za spasenjem duša i koja na najmanju spremnost duše da se pokaje , izlijeva svjetlost svog
Božanskog milosrđa ,pere dušu , rastjeruje zloduhe koji panično bježe pred tom svjetlošću.
Raspeta ljubavi sva moja nadnaravna iskustva sjedinjenja u ljubavi s tobom i spoznaja tvoje
beskrajne dobrote našlo je potvrdu u moru tvog Božanskog milosrđa. Kralju milosrđa , klanjam ti
se , hvalim te , slavim i zahvaljujem ti na tvom Božanskom milosrđu za sve nas. Prostro bih se na
tlo i molio da zrake tvojeg Božanskog milosrđa obasjaju sve duše , oslobode one koji u ropstvu
da se svi spasimo , da svi oprani u tvojoj svetoj milosrdnoj ljubavi prispijemo u vječnu radost.
Kad se govori o tome da je naš krajnji cilj sjedinjenje s gospodinom u ljubavi , shvaćam da to
sjedinjenje treba da bude sa Milosrdnim Gospodinom i da je naš cilj da se suobličimo sa Isusom
koji je Kralj milosrđa i sama dobrota. Molimo se dragoj Gospi da nas zagovara da budemo
milosrdni u svom konkretnom životu kako bi se suobličili sa Kraljem milosrđa da budemo
produžene ruke naše Majke da Svijetlost Božanskog milosrđa obasja sve duše. Ovaj naš svijet je
potonuo u glib i valja se u blatu grijeha. Jedini spas za naše čovječanstvo je Božansko milosrđe,
bez kojeg najvećem dijelu našeg svijeta spasa ne bi bilo. Grijeh je toliko uprljao savjest i dušu
najvećeg broja ljudi na našoj planeti da su obezglavljeni u nemiru i srljaju u propast a da toga
nisu niti svjesni jer im je zbog grijeha oduzeta moć rasuđivanja. Bez direktne Božje intervencije i
bez Božanskog milosrđa u toj Božjoj intervenciji čovječanstvo bi bilo potpuno izgubljeno. Sotona
se infiltrirao u sve pore današnjeg društva i zaveo najveći broj ljudi ovog svijeta. Svjestan da su u
njegovoj vlasti i ako bi se sudilo po Božjoj pravednosti oni su već izgubljeni i spasa im nema ako
bi ostali takvi kakvi jesu. Ali po Božanskom milosrđu koje nadilazi pravednost i koje sotoni
smeta jer mu izmiču oni koje je utamničio i svezao okovima grijeha, spasit će se moći svi koji u
toj direktnoj Božjoj intervenciji prihvate Isusa za svog spasitelja i budu spremni pokajati se za
svoje grijehe.
90
Gospa i Kraljica mira punih trideset godina priprema nas za sve to što je već na pragu i što će se
dogoditi . Sve ove godine Gospine prisutnosti milosno je vrijeme i kroz sve to vrijeme Gospa nas
priprema za dane BOŽANSKOGA MILOSRĐA. Tad će se od svakog tražiti da se odluči da li
prihvata Isusa Krista za svoga Spasitelja i time biva spašen ili ne prihvata i biva izgubljen za sva
vremena. Na nama će svima biti da slobodnom voljom odlučimo. Odgovor ćemo morati dati i
nećemo moći odlagati odluku . Bit će to dani Božanskoga milosrđa kad će se dati prilika svima
da se spase ukoliko to budu željeli i slobodnom voljom odluče da žele biti Kristovi i prihvate
Isusa za svoga spasitelja.
„ Piši slijedeće : Prije nego što dođem kao pravedni sudac , doći ću kao Kralj milosrđa. Prije nego
što započne Dan pravednosti ljudima dat će se slijedeći znak na nebu :
Sva svjetla na nebu ugasit će se i bit će velika tama na cijeloj zemlji. Onda će se pojaviti znak
križa na nebu i iz tih otvora gdje su bile probijene ruke i noge Spasiteljeve izvirat će velike
svijetlosti, koji će neko vrijeme osvjetljavati zemlju. To će se dogoditi kratko prije sudnjeg dana
„.
„ O krvi i vodo , što potekoste iz Srca Isusova kao izvor milosrđa za nas ja se uzdam u Te „.
Dnevnik Sv. Faustine str. 39
„ Ja želim da se ova slika javno izloži na prvu nedjelju poslije Uskrsa „ Ta nedjelja je svetkovina
milosrđa. Po utjelovljenoj Riječi, Ja dajem spoznati ponor mog milosrđa „
„ Na čudan način se to odvijalo kako je to Gospodin zahtijevao. Prvo štovanje slike iskazale su
mase na prvu nedjelju po Uskrsu. Tri dana je slika javno izložena i od ljudi čašćena.
Slika je bila izložena u „ Ostra Brama „ u prozoru zabita i mogla je se vidjeti izdaleka. U Ostra
Brama svečano je obilježen trodnevljem završetak jubilejske godine otkupljenja svijeta 1900 g.
od Otkupiteljeve muke. Sad vidim da je djelo otkupljenja povezano sa ovim od Gospodina
traženim Djelom milosrđa „. Dnevnik Sv. Faustine str.40. 41.
1933.g. Otac Bernardin Smoljan i župljani župe Međugorje podižu križ na Križevcu u čast 1900
godina od Otkupitejeve muke i uskrsuća . Tim činom su direktno učestvovali a da vjerojatno nisu
ni znali u djelu Otkupljenja cijeloga čovječanstva. Gospa je vidiocima rekla da je križ bio u
Božjem planu. Kako nam Sv. Faustina govori o tome da je shvatila da je djelo Otkupljenja
povezano sa Djelom milosrđa a vrijeme će pokazati da je Međugorje direktno povezano sa
Božjim planom spasenja cijeloga Čovječanstva po Božanskom milosrđu
91
„ Navečer kad sam bila u ćeliji, ugledala sam Isusa Gospodina u bijeloj odjeći. Jedna ruka je
podignuta za blagoslov , druga je dodirivala odjeću na grudima. Iz otvorenog dijela odjeće na
psima izlazile su dvije velike zrake : crvena i bijela. Šuteći promatrah Gospodina. Moja je duša
bila prožeta strahom ali i velikom radošću Nakon nekog vremena Isus mi reče : „ Naslikaj sliku
prema ovome što vidiš s popisom : Isuse ja se uzdam u Tebe. Ja želim da se ta slika štuje ,
najprije u vašoj kapelici, a onda u cijelome svijetu. Ja obećavam da ona duša ,koja štuje ovu sliku
, neće biti izgubljena . Obećavam također, već ovdje na zemlji, pobjedu nad neprijateljima ,
posebno u trenutku smrti. Sam ću ih braniti kao svoju ćast“.
„ Ja želim da svećenici propovijedaju Moje veliko milosrđe prema grešnim dušama . Grešnik
neka se ne boji približiti mi se . Zrake milosrđa želim izliti na duše ljudi „. Dnevnik Sv. Faustine
str. 24. 25.
„Drugoga dana nakon Sv. pričesti čula sam slijedeći glas : „ Moja kćeri pogledaj u ponor Mog
milosrđa i iskaži čast i slavu Mom milosrđu. Učini to na slijedeći način . Sakupi sve grešnike
cijeloga svijeta i uroni ih u bezdan Mog milosrđa. Želim se dati dušama. Čeznem za dušama ,
moja kćeri . Na Moju svetkovinu – Dan milosrđa – prođi cijelim svijetom i dovedi nemoćne duše
izvoru Mog milosrđa . Ja ću ih ozdraviti i ojačati.“. Dnevnik Sv. Faustine str. 85. 86.
„ Kad mi je ispovjednik zapovjedio pitati Isusa za značenje dviju zraka na slici obećah pitati
Gospodina o tom, Za vrijeme moje molitve čula sam nutarnje riječi : „ Obje zrake znače krv i
vodu. Blijeda zraka označuje vodu koja opravdava duše. Crvena zraka označuje krv koja je život
duša. Ove dvije zrake izvirale su nekoć iz dubine Mog milosrđa, kad je koplje otvorilo moje
umiruće srce na križu. Ove zrake štite duše pred srdžbom Mog Oca. Blago onom tko će živjeti u
njihovoj sjeni jer ga neće stići pravedna ruka Božja. Ja želim da prva nedjelja poslije Uskrsa
postane svetkovina milosrđa. Zamoli mog vjernog slugu, da toga dana objavi cijelom svijetu o
Mom velikom milosrđu. Tko toga dana dođe na Vrelo života primit će potpuno oprost svojih
krivica i kazni.
Čovječanstvo neće naći mira dokle god se ne okrene s povjerenjem Mom milosrđu. ..
Moje srce raduje se nazivu milosrđe .
Objavljuj da je milosrđe najveće Božje svojstvo. Sva djela Mojih ruku okrunjena su milosrđem „
. Dnevnik Sv. Faustine str.109.
„…Čista ljubav daruje duši snagu u smrti. U umiranju na križu nisam mislio na sebe, nego na
jadne grešnike i molio se Ocu za njih. Hoću da tvoji posljednji trenutci posve sliče mojim na
križu. Postoji samo jedna cijena kojom se otkupljuju duše - to su patnje koje su sjedinjene s
mojima na križu. Čista ljubav razumije ove riječi. Tjelesna ljubav neće ih nikada razumjeti“
92
Jednom reče Isus : „ Moj pogled na ovoj slici jednak je mom pogledu na križu“. Dnevnik Sv.
Faustine str.115.
„ Ljudima pružam posudu s kojom trebaju dolaziti po milosti na izvor milosrđa. Posuda je ova
slika s potpisom
Isuse ja se uzdam u Tebe „ . Dnevnik Sv. Faustine 116.
„ Jedan sat razmatrati moju bolnu muku , veća je zasluga , nego se godinu dana bičevati do krvi.
Razmatranje mojih bolnih rana od velike je koristi tebi a meni čini veliku radost …..
„ Istoga dana dok sam u crkvi čekala na ispovijed , ugledala sam iste zrake koje su izlazile
pokaznice te se raširiše po cijeloj crkvi. To je trajalo koliko i pobožnost. Nakon blagoslova
vratiše se s obje strane u pokaznicu. Zrake su bile svijetle i prozirne kao kristalne. Molila sam
Isusa da zapali vatru svoje ljubavi u svim ohladnjelim dušama. Pod tim zrakama srce postaje
toplo pa i onda kad bi bilo kao gromada leda i kad bi bilo tvrdo kao stijena , postat će kao
prašina“.
Dnevnik S. Faustine str.128.
„Jednom kad sam razgovarala sa svojim duhovnim vođom , ugledala sam nutrinom – munjevito
kratko – njegovu dušu u velikoj tjeskobi , u tako velikoj muci , kako Bog samo rijetko dodiruje
duše takvim plamenom. Patnja dolazi od ovog dijela. Doći će vrijeme u kojem će od Boga
preporučeno djelo doživjeti prividno potpuno uništenje. Ali zatim slijedi Božje djelovanje
velikom snagom koje će svjedočiti istinitošću. To će crkvi podariti novi sjaj , koji već dugo u njoj
počiva. Da je Bog beskrajno milosrdan , ne može nitko osporiti. On želi da ga duše najprije
upoznaju kao Kralja Milosrđa. Kad započne ovaj pobjednički pohod , svi ćemo već biti u novom
životu gdje više nema boli.
…….Kad bi grijesi duše bili crni kao noć - kad bi se grešnik obratio Mojem milosrđu, on bi
Meni iskazao najveću čast i postao bi hvalom Mojeg gorkog trpljenja. Kad neka duša veliča Moju
dobrotu, sotona dršće pred njom i bježi do u dno pakla“.
Kad sam jednom umjesto nutarnje molitve započela čitati jednu duhovnu knjigu, jasno i
jednostavno sam čula u svojoj duši ,riječi:
„ Ti ćeš pripravljati svijet na Moj konačni dolazak „ Dnevnik Sv. Faustine str 148.
Ovdje Gospodin govori o Djelu Božanskog milosrđa koje je objavio Sv. Faustini i tome da će
pripravljati svijet za konačni dolazak našeg spasitelja. Gospa nas sve ove Godine priprema za
dolazak svoga Sina. I kad se počnu ostvarivati tajne Kraljice mira za ovaj svijet , zasjat će svijetlo
93
Božanskog milosrđa i dat će se prilika svima koji to budu htjeli da se spase da prihvate Isusa za
svoga Spasitelja. Tako će se potvrditi da je Međugorje i poziv Kraljice mira na obraćenje i spas
cjelokupnog čovječanstva u direktnoj vezi sa Božanskim milosrđem.
Vremena je malo. Živimo posljednje od posljednjih vremena, ukoliko želimo služiti Gospodinu i
pomoći da se spase oni koji su sada u beznadnoj situaciji trebamo širiti pobožnost Božanskom
milosrđu po kojem se jedino može spasiti ovaj svijet. Svi crkveni prostori bi trebali imati sliku
Milosrdnog Isusa kao i svi mi koji vjerujemo da je naš Bog Kralj Milosrđa. U tri sata bi trebali
zazvati Božansko milosrđe za sve osobito grešnicima , udubiti se na kratko u Kristovu muku
osobito u Gospodinovu napuštenost prije umiranja. Gospodin nam govori da je to čas velikog
milosrđa svijetu.
Svakodnevno bi trebali moliti krunicu Božanskog milosrđa. Svećenici bi sa oltara trebali
propovijedati o Božanskom milosrđu, poticati vjernike da šire ovu pobožnost. Trebalo bi
organizirati duhovne obnove i seminare na temu o Božanskom milosrđu. Mediji , radio postaje i
časopisi trebali bi svoj prostor otvoriti za širenje ove pobožnosti. Naravno da će se zli
suprotstavljati svemu ovome. Ali kao što je Gospodin Sv. Faustini na samu spomen Božanskog
milosrđa sotona bježi u najdublji dio pakla. Obasjat će Gospodin zrakama svog Božanskog
milosrđa one koji budu širili ovu pobožnost i zaštititi ih od zloga kao i raspršiti Legije zloduha od
onih za koje se bude molilo.
Sv. Faustina je u jednom blijesku dobila potpunu spoznaju što će se dogoditi sa djelom
Božanskog milosrđa. Spoznala je da će djelo jedno vrijeme doživjeti prividno potpuno uništenje.
To se doslovno i dogodilo . Dekretom Kongregacije Svetog Oficija od 28.11.1958. zabranjeno je
širenje pobožnosti Božanskog milosrđa u datom obliku. Udaljene su prethodno postavljene slike
u brojnim crkvama.
To je trajalo sve do 30.6.1978. kada je ova odluka o zabrani poništena.
Drugi dio proroštva govori o tome da će poslije ovog prividno potpunog uništenja slijedi Božje
djelovanje velikom snagom. Danas je pobožnost Božanskom milosrđu bliska mnogima diljem
svijeta ali mišljenja sam da Božje djelovanje velikom snagom tek slijedi i da je to vrijeme jako
blizu bliže nego što bi mogli i zamisliti. Sv. Faustina o tome kaže da će to biti pobjednički pohod
koji će Crkvi dati novi sjaj. Na taj pobjednički pohod priprema nas Kraljica mira sve ove godine.
Došlo je vrijeme za širenje pobožnosti Božanskog milosrđa koje će biti praćeno velikom Božjom
snagom i to će biti pobjednički pohod i zadnja priprava za dolazak našega Spasitelja Isusa Krista.
Ovo nitko neće moći zaustaviti jer što Bog odluči on će to i provesti.
„ Kad sam došla na klanjanje odmah me obuze nutarnja sabranost i vidjela sam Isusa komu je
skinuta njegova odjeća, svezana uz stup. Istodobno je započelo bičevanje, Vidjela sam četiri
čovjeka koji su naizmjence bičevali Isusa. Pri pogledu na te boli zastade mi srce. Gospodin mi
reče : Ja trpim još veću bol nego što je vidiš „ . Isus mi je dao spoznati za koje se grijehe dao
bičevati - to su grijesi nečistoće. O kako je bilo užasno Isusovo duhovno trpljenje za vrijeme
Njegova bičevanja. Isus mi reče : „ Gledaj i vidi ljudski rod u sadašnjem stanju“ U istom
trenutku ugledala sam strašne svari : Krvnici se udaljiše od Isusa a bičevanju pristupiše drugi,
94
Uzeše bičeve i nemilosrdno udarahu po Gospodinu. Bili su to svećenici, redovnici , redovnice i
najviši crkveni dostojanstvenici što me je jako čudilo , a k tome svjetovne osobe različitih starosti
i različitih staleža. Svi iskališe svoj bijes na nedužnom Isusu. Kad sam to vidjela srce mi obuze
borba sa smrću. Za vrijeme bičevanja od strane krvnika Isus je šutio i gledao u daljinu. Ali kad su
ga bičevale gore spomenute duše Isus zatvori svoje oči , i otrže se tiho ali bolno jecanje iz
Njegova srca. Gospodin mi je dao u pojedinostima spoznati kako je bila snažna zloća ovih
nezahvalnih duša : „ Gledaj to su patnje koje su nadmašile moju smrt „ Tada zanijemiše moje
usne i imala sam osjećaj da ću umrijeti. Istodobno sam osjećala da me nitko ne može utješiti ni
izvući iz takvog stanja, samo Onaj koji me u njega uveo. Gospodin mi reče : Ja vidim veliku bol
tvoga srca. Ono je donijelo izuzetno olakšanje Mojem srcu. Gledaj i tješi se. Tada ugledah
Gospodina na križu. Kad je Isus neko vrijeme tako visio, vidjela sam gomilu razapetih duša ,
upravo tako kao i Isusa. Vidjela sam drugu i treću gomilu duša. Druga gomila nije bila pribijena
na križ, ali duše su čvrsto držale križ u rukama. Treća gomila nije bila ni razapeta niti su duše
držale križ u rukama, nego su ga vukle za sobom i bile nezadovoljne. Isus mi reče : „ Vidiš li
duše koje su slične meni u patnji i u preziru .One će mi biti slične i u proslavi. Te opet koje su mi
manje slične uboli i u preziru , imat će manju sličnost sa mnom i u proslavi“. Većina razapetih
duša bile su iz duhovnih staleža. Vidjela sam i meni poznate razapete duše i jako sam se radovala.
Isus mi reče : „ Sutra za vrijeme razmatranja , razmišljat ćeš o tome što si danas vidjela „. I Isus
odmah nestade mojim pogledima. Dnevnik Sv. Faustine str. 153. 154.
Kako je kristalno jasno da smo najbliži Isusu kad smo na križu i da se suobličiti možemo sa
našim spasiteljem samo ako srcem i dušom budemo spremni da prihvatimo križ. Da prihvatimo
uvrede, osude, grubosti, osorosti , laži i klevete, udarce i pljuvanja a da to podnosimo kao što je
podnosio i naš spasitelj. Sv. Terezija Avilska se pita kad smo bliže Gospodinu nego u muci i
patnji? Toliko o tome kao odgovor svima onima koji misle da je primarno da držimo do sebe.
Gospodin Sv. Faustini nedvosmisleno govori da će oni koji su mu slični u patnji bit slični i u
proslavi i to su Isusove riječi za sve one koji imaju uši da čuju. 1992. g. u Banjaluci kad je već
uvelike bjesnio rat ja sam pisao pjesme. U jednoj pjesmi iako tad još uvijek nisam doživio
obraćenje govorim o milosrđu dragom, boli za kojom treba čeznuti i o razapetoj duši. Zvuči
nevjerojatno da sam prije dvadeset godina pisao pjesme koje govore o putu do Boga i to i to baš
precizno o tome kako i što nam je na tom putu potrebno činiti. Govori da čak i hladnoj stijeni
treba prići sa blagim milosrđem, o razapetoj duši i pristanku da je mlate do besvijesti i to srcem
punim. Ta pjesma je u potpunom skladu sa poukom koju je Gospodin dao Sv. Faustini , u skladu
sa Svetim Pismo gdje nam Gospodin govori o tome da onaj tko želi svoj život spasiti izgubit će
ga a onaj tko izgubi svoj život spasit će ga. Istina tada ja Boga nisam još poznavao ali je duša
čeznula za svojim Gospodinom. Pjesma se zvala „ Samoća „ i kad bih je danas pisao ništa ne bih
mijenjao osim naslova zvala bi se „ Kraljevstvo Božje „ i jednu riječ u prvom stihu umjesto u
kraljevstvo samoće , stavio bih u Kraljevstvo Božje a sve ostalo bih ostavio isto. Pjesma je u
izvornom obliku izgledala ovako.
95
SAMOĆA
U kraljevstvo samoće , može li se stići
Čeznuti za bolom ko za dragim bićem
Milosrđem blagim hladnoj stijeni prići
Kruto surovo sad rađa se svanućem
Moja duša na dobošu razapeta struna
Glog povijen stari usamljeno drijema
Da dobuju do besvijesti nudim srca puna
Čak ni trula panja blizini nema
Kad se zgori u prah da se slije
U visine bezvremene nečujno se skriti
Pregršt vrela žara nježno lice mije
Snježnom perlom ljubavi Božji smiješak piti
„ Navečer ugledah anđela u mojoj ćeliji izvršitelja Božje srdžbe. Nosio je svijetlu odjeću.
Njegovo je lice svijetlilo. Ispod njegovih nogu je bio oblak iz kojih su izlazili gromovi i munje u
njegove ruke i tek iz njegovih ruku dodirivali su zemlju. …..
Započela sam moliti Boga za svijet nutrinom razabranim riječima. Kad sam tako molila, vidjela
sam nemoć anđela , koji više nije mogao izvršiti pravednu kaznu nad grešnicima. Još nikad kao
tada nisam bila molila takvom nutarnjom snagom. Sljedeće su riječi kojima sam vapila Bogu : „
Vječni Oče , prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvog ljubljenog Sina , Gospodina
našega Isusa Krista , kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijeloga svijeta. Po Gorkoj muci
Isusovoj smiluj se nama „ Slijedećeg jutra kad sam došla u kapelu čula sam nutrinom riječi : „ Ta
molitva je za ublaženje moje srdžbe ….“ Dnevnik Sv. Faustine str.161.
Iz ovoga dijela Dnevnika jasno je d je sam Gospodin poučio Sv. Faustinu molitvu Božanskome
milosrđu i poučava je kako da moli krunicu Božanskom milosrđu i govori da je to molitva za
ublaženje Božje srdžbe. Ovaj svijet ovakav kakav jest spas može tražiti i dobiti kao milost samo u
Božanskom milosrđu i izvan ove Božje milosti bio bi osuđen na propast. Nije slučajno što je
96
sotona bjesnio na Sv. Faustinu protiveći se što piše o Božanskom milosrđu govoreći joj da je Bog
pravedan jer su se mnoge duše izmakle koje su se unatoč grešnosti spasile utječući se Božanskom
milosrđu. Došli smo do zida i vremena je malo , pješčani sat milosnog vremena vrlo brzo isteći će
do kraja. Uslijedit će opomene a zatim poziv da se odlučimo da li prihvaćamo pruženu ruku
Božanskog milosrđa, da li želimo biti Božji, odričući se grijeha i kajući se. Ako se budemo htjeli
spasiti bit će potrebno da sa punom sviješću i srcem prihvatimo Kralja Milosrđa za svoga
Spasitelja izgovarajući ISUSE JA SE UFAM U TEBE.
„ Neka najveći grešnici ( polože ) svoju nadu u Moje milosrđe. Oni imaju pravo prije svih drugih
pouzdati se u bezdan Mojeg milosrđa. Moja kćeri piši za izmučene duše o Mojem milosrđu.
Raduju me duše koje se , pozivaju na Moje milosrđe. Takvim dušama Ja podjeljujem više milosti
, nego si same žele. Ja ne mogu kažnjavati, pa kad bi to pogađalo najvećeg grešnika. Kad se on
pozove na Moje milosrđe, opravdam ga u mojem neiscrpivom i neistraživom milosrđu. PIŠI :
PRIJE NEGO DOĐEM KAO PRAVEDNI SUDAC , ŠIROKO OTVARAM VATA MOJEG
MILOSRĐA. TKO NE ŽELI UĆI KROZ VRATA MILOSRĐA , MORA KROZ VRATA MOJE
PRAVEDNOSTI „. Dnevnik Sv. Faustine str. 318.
Dobrote li , nježnosti , blagosti i mlosrdnosti našeg Kralja Milosrđa. Padnimo ničice i poklonimo
se tolikoj dobroti i prije no dotaknemo tlo bit će nam oprošteno , oprat će nas zrake Božanskog
milosrđa. Branit će nas naš Kralj kao svoju čast i opravdati nas pred svojim Ocem. Otac će nas
gledati isto kao da gleda svoga Sina i otvoriti nam vrata svojih stanova koje je pripravio za one
koji žele prihvatiti Njegova Sina za svoga Spasitelja.
Najveći dio našega čovječanstva nije upoznat sa Božanskim milosrđem. Pa i kršćani o
Božanskom milosrđu znaju jako malo rekao bih površno. Tako se malo govori o Božanskom
milosrđu, čak i u vjerničkim krugovima. Ne sjećam se da sam čuo propovijed o Božanskom
milosrđu. Ne govori se i ne širi pobožnost devetnice Božanskog milosrđa. Na radio postajama
koje govore o životu Crkve i ne spominje se nedjelja Božanskog milosrđa i ne promovira se
devetnica Božanskom milosrđu. Slušam te postaje i ovo govorim jer sam tomu svjedok. U okviru
Evangelizacije ja bih rekao u okviru one koja će se još moći izvesti , jer je vremena jako malo,
Božansko milosrđe bi trebalo, s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi naše čovječanstvo zauzeti
čelnu poziciju. Trebalo bi svijet upoznati sa Kraljem milosrđa, Isusom Kristom i sa svim onim što
je po Sv. Faustini obećao onima koji se pozovu na Njegovo Božansko milosrđe. Trebalo bi svijet
pripremiti kad se nađe u beznadnoj situaciji, a naći će se vrlo brzo, da svoj spas potraži tamo gdje
će ga moći jedino naći, a to je u moru Božanskog milosrđa ,i prihvaćanju Isusa Krista za svoga
Spasitelja
„ Jutros, za vrijeme Sv. mise , vidjela sam trpećeg Isusa. Njegova muka odražavala se na mojem
tijelu , iako nevidljiva , ali ne manje bolna. Isus me pogledao i reče : „ UPRKOS MOJOJ
GORKOJ MUCI PROPADAJU DUŠE . DAJEM IM POSLJEDNJE SIDRO SPASA. TO JE
SVETKOVINA MOJEG MILOSRĐA. UKOLIKO NE SLAVE MOJE MILOSRĐE , PROPAST
ĆE ZA VJEČNOST. TAJNICE MOJEG MILOSRĐA , PIŠI OBJAVLJUJ DUŠAMA MOJE
VELIKO MILOSRĐE, JER JE BLIZU STRAŠNI DAN , DAN MOJE PRAVEDNOSTI „ .
97
„ Danas sam čula slijedeći riječi u mojoj duši : „ Moja kćeri, pođi na djelo. Ja sam s tobom.
Čekaju te veliki progoni i muka, ali neka te tješi misao da će se mnoge duše spasiti i posvetiti
ovim djelom „. Dntrevnik Sv. Faustine str. 283.
Obraćam se tebi kršćanine koji se priznaješ vjernikom i svjedočiš svoju vjeru , živiš
sakramentalan život , ideš na nedjeljnu misu. Razmisli o ovim Kristovim riječima , pogledaj malo
znakove vremena, razmisli malo o svojim bližnjima i iskreno priznaj da li bi se svi mogli spasiti
da je sutra dan pravednosti. Posljednje sidro spasa kako nam reče naš Spasitelj je svetkovina
Božanskog milosrđa i mnogi ako ne budu slavili Božansko milosrđe propast će za vječnost.
Gospodin u bolnom vapaju potiče sv. Faustinu da piše i objavljuje dušama Božansko milosrđe jer
je blizu strašni dan , dan njegove pravednosti. Vrijeme te pravednosti je na pragu. Kraljica mira
nas trideset godina poziva na obraćenje , molitvu i post govoreći nam da je milosno vrijeme , da
ne propuštamo priliku da se promijenimo i pomirimo s Bogom. To milosno vrijeme ističe i
primiče se svome kraju. Ono će kulminirati ŠIROM OTVORENIM VRATIMA BOŽANSKOG
MILOSRĐA i tko ne iskoristi to posljednje sidro spasa propast e za vječnost. Potrebna nam je
zajednička molitva za spas cijelog čovječanstva. Gospodin je objavio svoje Božansko milosrđe
Sv. Faustini za cijeli svijet i to je objavljeno redovnici kongregacije sestara Naše Gospe od
Milosrđa. To je red sestara naše Svete Majke Crkve katoličke. Ali Gospodin je to darovao
cijelom svijetu. Za sve one koji prihvate Isusa za svoga spasitelja. Tako i mi koji se smatramo
Kristovim trebali bi moliti za cijeli svijet da se svi spase , sa željom da
niti jedna duša ne propadne. Trebali bi se suobličiti sa našim Kraljem Milosrđa i biti mu slični
tako što ćemo biti milosrdni prema svima i moliti milosrđe za sve
„ Moja kćeri , kad preko tebe tražim od ljudi štovanje Mojeg milosrđa, ti se moraš kao prvo
odlikovati povjerenjem u Moje milosrđe. Od tebe tražim djela milosrđa , koji trebaju izlaziti iz
tvoje ljubavi prema meni. Milosrđe trebaš pokazivati uvijek i posvuda svojim bližnjima. Pred tim
se ne možeš izvlačiti, ni izgovarati , ni ispričavati se.
Dajem ti tri mogućnosti za iskazivanjem milosrđa bližnjem : prvo- djelo, drugo – riječ , treće –
molitva. U ta tri stupnja sadržana je punina milosrđa. Ona je neoboriv dokaz ljubavi prema meni.
Tako veliča i štuje duša Moje milosrđe , ali uz to mora doći i djelo. A Ja zahtjevam štovanje
Mojeg milosrđa svečanim svetkovanjem te svetkovine i štovanjem slike , koja je bila naslikana.
Po slici podijelit ću dušama mnoge milosti. Ona će podsjećati na zahtjeve Mojeg milosrđa , jer i
najjača vjera ništa ne pomaže bez djela „. Dnevnik Sv. Faustine str. 230.
U okviru zajedničke molitve u tri sata trebali bi činiti ono što je Gospodin rekao Sv. Faustini da
treba da se čini. Zazivati Božansko milosrđe posebno grešnicima , udubit se barem na kratko u
Kristovu muku, osobito u Spasiteljevu napuštenost za vrijeme umiranja .Gospodin obećava da je
to čas velikog milosrđa svijetu. U tom času neće uskratiti ništa duši koja ga moli po Njegovoj
muci.
98
Kralju milosrđa i Bože moj svjestan sam svoje bijede i nemoći ali ja ću sve svoje slabosti položiti
u tvoje milosrdno srce pa Ti budi moćan u mojoj nemoći. Obećavam ti Gospodine da ću činiti
ono to si rekao da treba da činimo. Dao si mi Bože moj da su presudni dani za naš opstanak i da
je jedino sidro spasa svetkovina tvoga Božanskoga milosrđa. Ono što si rekao Sv. Faustini čeka
sve one koji budu krenuli na djelo da šire pobožnost Božanskog milosrđa a to je progon muka.
Ne očekujem u svemu ovome na što me pozivaš Kralju milosrđa da ću biti shvaćen ,naprotiv već
vidim komentare : što taj umišlja tko je on, izigrava proroka , uvijek je bilo teških vremena što su
ova teža od onih drugih kroz povijest i prije su znakovi vremena govorili da je situacija bila
teška pa i u rimsko doba je bilo je raznih nastranosti. Unatoč protivštinama i grubostima progonu
i nerazumijevanju obećavam ti Bože moj da ću ti služiti . Krenut ću od sebe mrava. Molit ću i
zazivati Božansko milosrđe osobito grešnicima, u tri sata razmatrati muku i najdublju tvoju
napuštenost prije umiranja. Moliti krunicu Božanskog milosrđa i poticati druge da to čine i širiti
tu pobožnost , čitati zazive Božanskog milosrđa. Sve to predati Gospi i Kraljici mira i po Majčinu
srcu Tebi Bože. Da po zagovoru Kraljice mira i Sv. Faustine i svih Svetih milošću Oca i Sina
Duh Sveti potakne mnoge da shvate i prihvate ovu pobožnost i da svi budemo kao jedno srce. Po
Srcu Marijinu u Srcu Božjemu da služimo Bogu i bližnjemu da poput Gospe Službenice
Gospodnje služimo Bogu svome. Naš Bog je Kralj milosrđa i želi da se svi spasimo po
Božanskom milosrđu koje izvire iz Njegova Srca. Trebali bi težiti da i naša srca budu milosrdna
kako bi kroz naša srca Božansko milosrđe obasjalo one za koje molimo. Kraljica mira nas poziva
da budemo njezine produžene ruke. Na nama je da učinimo ono na što nas Gospodin poziva. Da
molimo da se svjetlo Božanskog milosrđa izlije na sve da se tako sva srca omekšaju , pročiste i
oslobode od utjecaja zloga. Da se što više duša spasi i prihvati Kralja milosrđa za svog Spasitelja.
Ne bi trebali biti ravnodušni već saosjećati sa bolom našeg Spasitelja što je velik broj duša u
opasnosti da propadne .Proročanstvo Sv. Faustine o djelu da će prividno jedno vrijeme biti skoro
zatrto ispunilo se u potpunosti , ali onaj drugi dio proročanstva ispunit će se u vrlo skoroj
budućnosti. Sv. Faustina govori o pobjedničkom pohodu kojeg će pratiti Božje djelovanje
velikom snagom svjedočeći istinitošću. Svetica kaže da će to Crkvi podariti novi sjaj koji već
odavno u njoj počiva.
Gospodin govori Sv. Faustini : „ U tri sata zazivaj Moje milosrđe posebno grešnicima „ …
Dnevnik Sv. Faustine str.359.
Iz ovoga proizilazi da je stožerno vrijeme za sve one koji žele moliti Božansko milosrđe za cijeli
svijet tri sata poslije podne. Jer sam Gospodin kaže :
„ To je čas velikog milosrđa svijetu „
Dnevnik Sv. Faustine str. 359.
Odazovimo se pozivu Kralja Milosrđa i činimo ono što nam poručuje. Stavimo se u službu
Milosrdnom Bogu našemu i molimo milosrđe za cijeli svijet, molimo za Božji plan i plan
Kraljice mira da se cijeli svijet spasi.
„ Božje milosrđe veličaju svete duše u nebu, jer su same iskusile beskrajno milosrđe. Što čine te
duše u nebu, ja započinjem već ovdje na zemlji. Slavit ću Boga za Njegovu beskrajnu dobrotu.
Potrudit ću se da druge duše upoznaju ovo neizrecivo i nepojmljivo milosrđe Božje i da štuju.
99
Gospodinovo obećanje : „ Duše koje mole ovu krunicu obuzet će Moje milosrđe , a posebno u
času smrti „ . Dnevnik Sv. Faustine str.233.
O kad ne bi bilo u ovome djelu velike Božje slave i koristi za mnoge duše , sotona se na bi tako
protivio, ali on osjeća što tim gubi. Sada spoznadoh da sotona najviše mrzi milosrđe. Ono je za
njega najveća muka. No Gospodnja riječ ne prolazi. Božji jezik ostaje živ. Poteškoće ne
uništavaju Božja djela nego dokazuju da su Božja djela
Dnevnik Sv. Faustine str. 236.
„ Bog mi je dao spoznati što ima beskrajnu vrijednost u njegovim očima - to je ljubav Božja ,
ljubav , ljubav i još jednom ljubav. S jednim jedinim činom čiste Božje ljubavi ne može se ništa
usporediti. Kojom neshvatljivom dobrohotnošću Bog obdaruje duše koje ga iskreno ljube. O
sretne li duše, koja već ovdje na zemlji uživa Njegovu posebnu blagonaklonost - to su male ,
ponizne duše. Veliku Božju slavu , koju sam upoznala , veličaju nebeski duhovi već prema
stupnju milosti i položaju u koji su razdijeljeni. Dnevnik Sv. Faustine str. 239.
„ Slijedećeg dana , kad sam ušla u dvoranu, ugledala sam jednu umiruću osobu i saznala da je
agonija bila započela još noću. Kako sam mogla utvrditi, bilo je to u vrijeme kada me se usrdno
molilo za molitvu. Iznenada sam čula glas u svojoj duši : „ Moli krunicu koju sam te Ja naučio „ .
Požurih se po svoju krunicu , klekoh pored umiruće i započeh moliti sa svim žarom svoje duše.
Iznenada umiruća otvori oči i pogleda me. Još nisam bila završila molitvu , ona tada umrije u
neobičnom miru. Žarko molih Gospodina ispunit obećanja koja mi je dao za tu krunicu.
Gospodin mi je dao saznat da je ta duša primila milost koju mi je obećao Gospodin. To je bila
prva duša koja je mogla iskusiti Gospodinovo obećanje. Osjećala sam kako je snaga milosrđa
obuzela tu dušu.
Kad sam ušla u svoju usamljenost , čula sam riječi : „ Svaka duša , koja moli tu krunicu, branit
ću u času smrti kao svoju čast. I kad drugi tako mole kod umirućeg , primit će obećani oprost.
Kad se ova molitva moli kod umirućeg ublažuje se Božja srdžba i neiscrpivo milosrđe obuzima
dušu. Dubine Mojeg milosrđa pokreću se bolnim mukama Mojeg Sina „ O kad bi svi upoznali
kako je veliko Gospodinovo milosrđe i kako smo svi veoma potrebni tog milosrđa , posebno u
tom odlučujućem času „. Dnevnik Sv. Faustine str. 245. 246.
„ Za pokoru mi je ispovjednik naložio krunicu Božanskoga milosrđa, koju me je Isus naučio. Za
vrijeme moljenja čula sam glas : „ O kakve velike milosti ću podijeliti dušama koje će moliti ovu
krunicu. Središte Mojeg milosrđa pokreće se za one koji mole ovu molitvu : Zapiši ove riječi ,
Moja kćeri , propovijedaj svijetu Moje milosrđe. Neka cijelo čovječanstvo upozna Moje
neiscrpivo milosrđe. To je znak konačnog vremena. Zatim dolazi Dan pravednosti. Dokle je još
vrijeme, neka se utječu izvoru Mojeg milosrđa. Neka koriste Krv i Vodu što je za njih tekla „ .
100
O duše ljudi kamo ćete se zaklanjati u dan Božje srdžbe ? Sad se utječite izvoru Božjeg milosrđa.
O kako vidim veliki broj duša, što su proslavljali Božje milosrđe i u vječnosti će pjevati zahvalnu
pjesmu“. Dnevnik Sv. Faustine str. 255.
O svi vi koji čeznete za Bogom , koji ste u potrebi , ranjeni opterećeni , umorni i pogonjeni ,
Osobito vi koji niste upoznali Gospodina i ljubav njegovu , vi grešnici koji ne želite Boga u svom
životu , koji ste se odali užitku i zamamnim strastima , vi koji žeđate za čašću i vlašću , slavom i
bogatstvom , dok je još vrijeme utječite se izvoru Božanskog milosrđa. Vratite se Bogu svome ,
kajući se i moleći za oprost. Isprazni su užitci i slava i moć , sve vremenito i sve što vaša čula
mogu doživjeti u usporedbi sa beskrajnom srećom , radošću i užitkom koje doživljava duša u
Božanskoj ljubavi. . Po Božanskom milosrđu svima će biti oprošteno i prebrisani grijesi , bez
naknade za učinjene grijehe , bez boli i patnji koje bi za mnoge bile i vječne jer su u smrtnom
grijehu. Samo je potrebno da iskoristite tu priliku i uteknete se izvoru Božanskog milosrđa i
prihvatite Isusa za svoga Spasitelja. O vi koji živite bez Boga jeste li svjesni što vam se nudi.
Potrebno je da se odreknete grijeha i da iskreno zavapite Spasitelju svijeta „ Isuse ja se ufam u
tebe „ .
Obasjat će zrake Božanskog milosrđa vaša srca i vaše duše i opravdati vas pred licem Oca
Nebeskoga. Jer ako propustite tu posljednju priliku to posljednje sidro spasa , dolazi dan Božje
pravednosti i svi oni koji ne budu htjeli ući kroz vrata Božanskog milosrđa morat će kroz vrata
Božje pravednosti. Shvatite vi svi koji mislite da možete i da ćete moći bez Boga , morat ćete
kroz vrata Božje pravednosti, dolazi dan Božje pravednosti i svi oni koji ne budu htjeli ući kroz
vrata Božanskog milosrđa morat će kroz vrata Božje pravednosti. Shvatite vi svi koji mislite da
možete i da ćete moći bez Boga , morat ćete kroz vrata Božje pravednosti ako ne budete htjeli
kroz vrata Božanskog milosrđa.
„ Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju , ni mraku , tami i vihoru , ni jecanju
trublje i tutnjavi riječi – koji su je slušali , zamoliše da im se više ne govori jer nisu podnosili
naredbe : Ako se ma i živinče dotakne brda , neka se kamenuje ! I prizor bijaše tako strašan da
Mojsije reče : „ „ Strah me je i dršćem „ ! – Nego , vi ste pristupili gori Sionu i gadu Boga
živoga , Jeruzalemu nebeskom , nebrojenim tisućama anđela , svečanom skupu ! Crkvi
prvorođenaca zapisanih Na nebu. Bogu sucu sviju , dusima savršenih pravednika i posredniku
novog Saveza – Isusu – i krvi Škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove.
Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori ! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je
na zemlji davao upute , kudikamo ćemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s
nebesa. Njegov glas tada zemlju uzdrma , sada pak obećava: Još jednom ja ću potresti ne samo
zemlju nego nego i nebo. Ono „ još jednom“ pokazuje da će kao stvoreno , uminuti ono
uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo. Zato jer smo primili Kraljevstvo neuzdrmljivo,
iskazujemo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo , s predanjem ,
strahopoštovanjem. Jer Bog je naš oganj što proždire“. Hebrejima 12. 18- 29.
Dobro pazimo da ne obijemo Onoga koji će nam u svojoj beskrajnoj dobroti svima dati priliku da
se spasimo , ponavljam svima, pa i najvećim grešnicima. Jedno mi nije jasno kako to da se o
Božanskom milosrđu ne govori više osobito sa propovjedaonica. Ima predivnih svećenika koji
101
svoj poziv žive iskreno i s ljubavlju. Siguran sam da su mnogi od njih čitali Dnevnik Sv.
Faustine. Kako to ako su studiozno čitali nisu zapazili da se Gospodin obraća grešnicima prije
svih drugih kad govori o bezdanu Svog Božanskog milosrđa. Ja bar ne čuh da su propovijedali ,
pisali , širili tu pobožnost i govorili o tome.
„ ( Neka ) najveći , grešnici ( polože ) svoju nadu u Moje milosrđe. Oni imaju pravo prije svih
drugih pouzdati se u bezdan Mojeg milosrđa“. Dnevnik Sv. Faustine str. 318.
Gospodin nam poručuje da ne može kažnjavati ni najvećeg grešnika ako se pozove na Njegovo
milosrđe već ga u svome neiscrpivim milosrđu opravdava. Kako je svijetu a osobito grešnicima
potrebna spoznaja o Božanskom milosrđu. Oni koji znaju odgovorni su širiti ovu pobožnost,
upoznavati one koji ne znaju osobito grešnike. Jer tako je malo onih koji su studiozno pročitali „
Dnevnik“ i koji su dublje upoznati sa onim što je Gospodin obećao Sv. Faustini i naložio da piše
kako bi se mnogi posvetili i spasili po tom dijelu. Očito da nam fali onih koji znaju čitati znakove
vremena i kojima Duh Sveti obznanjuje što nam dolazi. Ima ih ali ih je ipak jako malo i koliko ja
vidim ne uzima ih nitko za ozbiljno. Uostalom tako je bilo sa svim prorocima u povijesti kao što
mi je jasno da neće ni mene uzeti za ozbiljno kad kažem vremena je malo, bliži se dan
pravednosti
Pripremimo se i molimo da svi prihvate pruženu ruku Božanskog milosrđa. Molimo i postimo da
svi prihvate posljednje sidro spasa koje nam daruje Gospodin Svetkovinu Božanskog milosrđa.
Unatoč svemu ima duša koje iskreno mole i slave Božansko milosrđe kao što sam siguran da ima
duša koje će prihvatiti da mole Kralja milosrđa za spas cijeloga čovječanstva. Ima duša koje će u
dubini svoga bića čuti poziv milosrdne ljubavi da mole za milosrđe svima bez izuzetka i grešnima
i onima koji to nisu. Koje će saosjećati sa napaćenim dušama, koje lutaju u tami i ne znaju da su
krenuli u vječnu propast. Koje će čeznuti za spasom tih duša, neće biti ravnodušne, već će
Potaknute Duhom Svetim sjediniti se u zajedničkoj molitvi Kralju milosrđa da nas sve obasja
svijetlošću Svog Božanskog milosrđa, rasprši sve zloduhe koji su zarobili ogroman broj ljudi i
oslobodi ih ropstva u kojem se nalaze. Potrebna su srca oslobođena sebe i sebičnosti , srca
jednostavne i ponizne duše koje će se staviti u službu Kralju milosrđa.
Koje će poput Majke naše i kraljice mira biti službenice i službenici Gospodnji iz čiste ljubavi
prema Bogu i bližnjemu, bez želje za osobnim probitkom, moliti za spas cijeloga čovječanstva,
kojima će Božji plan spasenja svih , biti iznad osobnih i sebičnih interesa, oslobođene od svega u
punoj slobodi svoje svijesti željeti samo jedno a to je da prihvate Volju Božju i da Mu služe u
ljubavi i s ljubavlju. Vidim ne da dolazi nego da je već došlo vrijeme kada je potrebno da se
uzdignemo iznad osobnog i sebičnoga kad prvenstveno treba moliti za spas cijeloga čovječanstva
i ne trebamo se brinuti da će nas Gospodin zaboraviti ako molimo da se ispuni Njegov plan.
Kraljica mira u poruci od 25.8. 2011.g. poručuje da molimo i postimo jer sotona želi da uništi
njezin plan. Pitam se jesmo li svjesni ozbiljnosti ove Gospine poruke i situacije u kojoj se
nalazimo?
102
Što bi bilo sa svima nama i cijelim čovječanstvom kad bi sotona uništio Gospin plan? Neka
svatko prizna pred Bogom i samim sobom koliko moli i kliko posti na Gospine nakane. A od
naših molitvi i naših postova zavisi naš spas. Bog želi da aktivno učestvujemo u Njegovom planu
spasenja . Došla su i prošla mnoga proljeća koja su kreirali ljudi u želji i čežnji za čašću i vlašću.
Pred nama je BOŽJE PROLJEĆE u kojem će učestvovati oni koji budu željeli da služe a ne da
budu služeni, oni kojima nije do osobne časti i slave , već do časti i slave Boga i da mu služe.
BOŽJE PROLJEĆE koje će obznaniti cijelom čovječanstvu BOŽANSKO MILOSRĐE i poziv
cijelom svijetu da se vrati Bogu svome. Širom će otvoriti vrata Svoga milosrđa. To će biti
vrijeme Božanskog milosrđa koje svijet nije još doživio i posljednje sidro spasa za mnoge. Tako
je to obećao Gospodin Sv. Faustini . Znači moći će se spasiti svatko tko bude htio neovisno od
toga koliko je grešan. Tko ne bude htio , ponavljam tko ne bude htio da se spasi propast će jer će
Gospodin dati mogućnost svima da slobodno odluče.
„ PIŠI : PRIJE NEGO DOĐEM KAO PRAVEDNI SUDAC ŠIROKO OTVARAM VRATA
MOJEG MILOSRĐA. TKO NE ŽELI UĆI KROZ VRATA MILOSRĐA , MORA KROZ
VRATA MOJE PRAVEDNOSTI“.
Dnevnik Sv .Faustine str. 318.
Svatko će morati slobodno donijeti odluku jer će to zahtijevati trenutak u koje će se čovječanstvo
naći. Morat će svatko donijeti odluku hoće li ući kroz vrata Božanskog milosrđa ili kroz vrata
Božje pravednosti. Neće se moći ostati neodlučnim. Bit će to neposredno prije strašnog dana
Božje pravednosti gdje nema spasa nikome tko ne prihvati pruženu ruku Božanskog milosrđa i ne
prigrli Isusa kao svoga Spasitelja. Na svima nama je koji smo svjesni ozbiljnosti situacije da
prionemo uz post i molitvu , osobito da širimo pobožnost prema Božanskom milosrđu i da
molimo za spas cijeloga čovječanstva.
Prije desetak godina kada sam proživljavao intenzivan duhovan život svoga obraćenja sanjao
sam san koji je svojom dubinom, neobičnošću kao i samim svojim sadržajem ostavio duboki trag
u mome srcu. Sve se odigravalo na meni nepoznatom mjestu , kao da je to stvaran život
izmjenjivale su se životne scene gdje su ljudi jedni s drugima komunicirali i poslovali. To se
odvijalo kao i u svakodnevici u dobroj i lošoj intonaciji sa vrlinama i manama svih tih ljudi.
Nikog od njih ja nisam poznavao iz svog stvarnog života. Među svima njima jedna se žena
izrazito isticala po zlu. Ona je zlo nosila u sebi i realizirala se na taj način u svim svojim životnim
situacijama. Iskazivala je otvorenu netrpeljivost i mržnju prema meni i prema drugima. Naravno
da su se pokazivale nesavršenosti svih nas kao i u stvarnosti jer daleko smo od toga da smo
savršeni , ali ova je žena po spletkama, lukavštinama, lažima i podvalama prednjačila daleko
ispred svih. Zgražavao sam se nad svim tim što ta žena čini i na svaki moj pokušaj da joj kažem
na pogubnost svega toga što čini odgovarala je otvorenom siktanjem i protivljenjem . Svagdje
je zabadala nos u želji da joj ništa ne promakne i da svima i svemu naudi i nanese zlo. I to je
trajalo , da bi se u jednom trenutku, iznenada čula zaglušljiva buka koju je pratilo žestoko
podrhtavanje tla. Ovdje želim istaknuti da sam ja još kao dijete imao priliku doživjeti potres
1969.g. u Banjaluci. I znam iskustveno što je to jačina od 8 do 9 stupnjeva. Imao sam tada osam
103
godina ali se sjećam toga jako dobro. Dva su bila približne jačine, prvi u nedjelju drugi u
ponedjeljak . Možemo dragom Bogu biti zahvalni što je prvi potres bio u nedjelju pa nisu radila
poduzeća i škole su bile bez đaka inače bi tragedija bila mnogo veća. To je takav stravičan tutanj
iz dubine zemlje praćen podrhtavanjem tla da se gubi tlo pod nogama. Tlo se bukvalno talasa i
gubi se ravnoteža, baca nas lijevo desno. Panika i vrisak uz obrušavanje. U mom susjedstvu su
uglavnom bile jednokatnice i većinom su izdržale i nisu se potpuno urušile. U to vrijeme naša je
kuća bila tkz. riglovana. Konstrukcija od drvenih greda a unutar te drvene konstrukcije cigla i
malter. Takve kuće su još najbolje izdržale udar potresa. Dok sam sa svojima u dvorištu
proživljavao tu stravičnu scenu, hvatao ravnotežu da s održim na nogama ,slušajući groznu
tutnjavu koja je dolazila iz utrobe zemlje uz paničnu vrisku koja je dopirala iz susjedstva
,dimnjaci koji su se obrušavali na tlo, gledao sam naš dom koji kao da hvata zraka širi se i skuplja
i ta ogromna sila koja je dolazila iz dubine u valovima i škripa greda drvene konstrukcije našega
doma koja se pojačavala kao odgovor na silovite udare koji su dolazili i prolazili ostavljajući za
sobom eho pustoši. Unatoč svoj toj sili i snazi naš dom iako rastrešen ipak nije srušen uspio je
odoljeti i ostati u poprilično dobrom stanju.
Znači da sam iz iskustva znao što je to potres i kako se manifestira. Ali ovo u snu je bilo nešto što
je bilo neusporedivo moćnije i snažnije. Ta snaga je bila neizmjerna i bila je dovoljna da uzdrma i
nebo i zemlju.
„ Njegov glas tada zemlju uzdrma , sad pak obećava . Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju
nego i nebo. Ono „još jednom“pokazuje da će kao stvoreno , uminuti , ono uzdrmano da ostane
ono neuzdrmljivo“. Posl. Hebrejima 12. 26.- 27.
Stjecao se dojam da se sve pretvara u prah pod silinom i snagom tog potresa i osjetih u dubini
svog srca, koje se isto tako treslo pod silinom tog potresa, jezu i u tom trenutku nestade
svijetlosti , sve utonu u duboku tešku mrklu tamu i s tom tamom ote mi se bolni krik : „
Propadosmo svi „. I sve utihnu , potpuna tišina i potpuna tama koja nije dugo potrajala jer je
munjeviti blijesak zlatno žute svijetlosti raspršio tamu i donio svijetlo. S tom svijetlošću vidjeh
sebe kako držim malo muško dijete od godinu i pol dana u naručju. Vidjeh sve one ljude koje
sam gledao u snu prije ovog strašnog potresa. Svi smo okupani tom nježnom zagasitom žutom
svjetlošću. Na njihovim licima osmijesi , pokreti i geste koje su odisale blagošću i poniznošću.
Svi su bili sretni i suosjećajni jedni prema drugima, voljeli su se i sve je bilo u ljubavi i s
ljubavlju. Sad mi je jasno da je svijetlost koja je sve nježno doticala i prožimala bila Svijetlost
Svetog Trojstva. Ta Svijetlost je svim tim ljudima bila sam život i davala im je sve što im je bilo
potrebno. Svi su tu bili potpuno sretni i radosni, samo je jedna osoba nedostajala. Tražio sam je
među tim mnoštvom ali je nisam mogao vidjeti . Bila je to žena koja je činila i željela svima zlo.
Jedino nje nije bilo. San je bio tako upečatljiv i snažan da mi se urezao svaki detalj duboko u
svijest. Sad mi je jasno da je bio proročki.
104
„ U jednom trenutku Božja nazočnost prože cijelo moje biće. Moj razum čudno je osvijetljen u
spoznaji Njegova bića. Dao mi je spoznati Svoj nutarnji život. Vidjela sam u duhu Tri božanske
osobe, ali jedno Njima zajedničko biće. On je Sam , Jedan , Jedini , ali u Tri osobe. Ni jedna od
njih nije niti veća niti manja. Nema nikakve razlike ni u ljepoti ni u svetosti jer One su jedno
Jedino. One su jedno apsolutno Jedno. Njegova ljubav donijela me do te spoznaje i povezanosti s
Njim. Kad sam bila povezana s jednom Osobom, tada sam bila i s drugom i trećom. Dakle, kad se
povezujemo s jednom osobom, povezujemo se time istodobno s dvije Osobe – točno tako kao sa
jednom. Njihova volja je jedna. Jedan je Bog iako trojstvo u osobama. Kad se duši obraća Jedna
od Tri osobe, ona je povezana na osnovu jedne volje s ti osobe i ispunjena srećom koja izvire iz
Presvetog Trojstva. Ta sreća hrana je svetih. Sreća koja izvire iz Presvetog Trojstva usrećuje sve
što je stvoreno. Tu izvire život koji sve oživljuje i svemu daje život i u Njemu uzima svoj
početak. U tim trenutcima osjećala je moja duša tako velike božanske blaženosti , da ih teško
mogu izraziti. Dnevnik Sv. Faustine str. 269. 270.
„ Za vrijeme Svetog sata , dao mi je Gospodin kušati od Njegove muke. Imala sam udio u gorčini
muke , kojom je njegova duša bila prepunjena. Isus mi j dao spoznati kako duša treba biti vjerna
u molitvi , uprkos mukama , suši i kušnjama jer od takve molitve pretežno ovisi ostvarenje
ponekad velikih Božjih planova. Ali ukoliko ne ustrajemo u takvoj molitvi , križamo ono što je
Bog po nama ili u nama htio ostvariti. Neka svaka duša zadrži slijedeće riječi : „ Kad je Njega
obuzeo strah , On je molio još usrdnije „ . Dnevnik Sv. Faustine str. 261.
13. II. ( 1937 ) Danas za vrijeme Muke , ugledah izmrcvarenog Isusa s trnovom krunom , s
komadom trske u ruci. Isus je šutio a vojnici su se trudili oko oklade da bi ga mučili. Isus ništa ne
reče. On me samo pogleda. U tom trenutku sam osjećala Njegovu tako užasnu muku. Jedva
možemo slutiti što je Isus za nas trpio još prije svog razapinjanja. Moja je duša puna boli i čežnje.
U svojoj sam duši osjećala veliku mržnju prema grijehu i moja mi se najmanja nevjernost čini
kao gorostasno brdo. Činim zadovoljštinu mrtvenjem i pokorom. Kad vidim izmrcvarenog Isusa ,
srce mi se hoće razderati , razumijem što bi se dogodilo s grešnicima kad ne bi za se koristili
Isusovu muku. U njegovoj muci vidim svo more milosrđa.
„ Ljubav Božja je cvijet a milosrđe plod „ . Dnevnik Sv. Faustine str.279.
„ Ja znam samo jako dobro , Gospodine , da Ti ne trebaš naših djela . Ti želiš ljubav , ljubav ,
ljubav i još jednom ljubav prema Bogu - nema ništa većeg , ni na nebu ni na zemlji. Najveća
veličina je – ljubiti Boga. Prava veličina je u ljubavi Božjoj. Prava mudrost je – ljubiti Boga. Sve
što je veliko i lijepo – je u Bogu. Izvan Boga nema ni veličina ni ljepote. Ovi mudri i vi veliki
mislioci ovog svijeta – znajte , da je prava veličina u ljubavi Božjoj….. Dnevnik Sv. Faustine
str. 287.
105
Za Sv vrijeme. mise vidjela sam Isusa na križu u velikim mukama. Tiho jecanje otrgnu se
Njegovom Srcu. Nakon nekog vremena reče : „ Ja tražim Ja želim spasenje duša. Pomozi Mi
Moja kćeri , spasavati duše. Sjedinjuj svoje muke s Mojim mukama i prikazuj ih Nebeskom Ocu
za grešnike. „ Dnevnik Sv. Faustine str. 297. 298.
„ S Njim sam umirala , a ipak nisam mogla umrijeti. Tome uprkos ne bih te muke zamijenila za
sva blaga svijeta. Moja je ljubav rasla u tim mukama do neshvatljivosti. Znam , da me je
Gospodin podržavao u svojoj svemoći , drugačije ne bih izdržala ni jednog trenutka. Sve vrste
patnji izdržala sam s Njim na poseban način. Svijet još ne zna sve o Isusovoj muci. Bila sam s
Njim na Maslinskoj gori , u tamnici i za vrijeme preslušavanja. S Njim sam bila pri svakoj vrsti
Njegove muke. Nije mi promakao ni jedan Njegov osjećaj , čak ni jedan Njegov pogled.
Prepoznala sam svu svemoć Njegove ljubavi i milosrđa prema dušama. Dnevnik Sv. Faustine
str. 301. 302.
„ 3. IV 37. Danas mi Gospodin reče : „ Reci svećeniku , da na Svetkovinu Mojeg milosrđa drži
propovijed o Mojem neiscrpivom milosrđu „. Ispunila sam Božju želju , ali svećenik se nije
osvrnuo na Gospodinov govor. Kad sam se vraćala s ispovjedi čula sam riječi : „ Čini što ti
zapovijedam i budi mirna. Ova stvar je između njega i Mene. Ti nećeš polagati račun o tom „ .
Dnevnik Sv Faustine str. 305.
„ Reci, moja kćeri , da sam Ja sav ljubav i milosrđe. Kad mi se približi duša s povjerenjem
ispunjam je tako ogromnom milošću , da je ona ne može sama u sebi primiti i izručivat će je na
druge duše.
Duše, koje šire slavu Mojeg milosrđa, štitit ću u cijelom njihovom životu kao što nježna majka
zaštićuje svoje dojenče. U času smrti neću im biti Sudac , nego milosrdni Otkupitelj. U tom
posljednjem času duša nema ništa za svoju vlastitu obranu nego Moje milosrđe. Blago duši koja
se u životu uranjala u izvor milosrđa, jer je pravednost neće dostići.
Piši : Sve što postoji duboko je skriveno u nutrini Mojeg milosrđa, kao dijete u krilu majke. Kako
sam bolno ranjavan sumnjom u Moju dobrotu. Najbolnije me vrijeđaju grijesi nepovjerenja“.
Dnevnik Sv. Faustine str. 306.
„ 4. VI. - Svetkovina Presvetog Srca Isusova. Za vrijeme Sv. mise imala sam spoznaju o Srcu
Isusovu – kojom vatrom Ono gori za nas. Ono je more milosrđa. Tada čuh glas : Ti glasnice
Mojeg milosrđa , objavljuj cijelom svijetu o Mojem neiscrpivom milosrđu. Ne obeshrabruj se
zbog poteškoća na koje budeš nailazila pri objavljivanju Mojeg milosrđa. Te poteškoće koje te
tako bolno diraju, su potrebne , da tebe posvete i da bi pokazale da je to Moje djelo. Moja kćeri ,
budi požrtvovana u zapisivanju svake rečenice, koju ti govorim o Mojem milosrđu. To je
određeno za veliki broj duša, koje će se tim koristiti „. Dnevnik str. 317. 318.
106
„ Kad sam upitala jednog dana Isusa, ma kako On može podnijeti ne kažnjavajući mnoge
opakosti i zločine. Gospodin mi uzverati : „ Za kaznu imam vječnost. Sad im produžujem
vrijeme milosrđa. Ipak jao ako ne prepoznaju vrijeme mog dolaska. Moja kćeri , tajnice Mojeg
milosrđa, ti nisi samo obvezana pisati o mojem milosrđu i širiti ga, nego moli milosti za njih, da
bi i oni veličali Moje milosrđe „. Dnevnik Sv. Faustine str. 317. 318.
„ Sotona mi je priznao da sam predmetom njegove mržnje . On reče : „ Tisuću duša čine mi
manje štete nego ti kad govoriš o velikom milosrđu Svevišnjeg. Veliki grešnici pouzdavaju se i
vraćaju Bogu , a ja „ reče zao duh „ sve gubim . Osim toga sama me progoniš tim neiscrpivim
milosrđem Svevišnjega „. Razumijem kako Sotona jako mrzi Božje milosrđe. On ne želi priznati
daje Bog dobar „ . Dnevnik Sv. Faustine str. 322.
„ Piši moja Kćeri : Što je veća bijeda , to je veće pravo na Moje milosrđe nagovori sve duše da
poklone povjerenje neshvatljivom bezdanu Mojeg milosrđa , da bih mogao sve spasiti. Izvor
Mojeg milosrđa je kopljem široko otvoren na križu za sve duše. NISAM NIKOG ISKLJUČIO .
Dnevnik Sv. Faustine str. 325.
„ Isus : „ Iz svih Mojih rana teče kao rijekama milosrđe za duše , ali rana mojeg srca je izvor
neistraživog milosrđa. Iz tog izvora teku sve milosti za duše. Gorim od zraka smilovanja. Želim
ih izliti na duše ljudi. Objavljuj cijelom svijetu o Mojem milosrđu . Dnevnik Sv.
Faustine str. 326. 327.
„ Devetnica Božanskog milosrđa „
Koju mi je Isus zapovjedio približiti i moliti prije svetkovine milosrđa. Ona počinje na
Veliki petak.
„ Ja želim , da ti vodiš duše za vrijeme devet dana izvoru mojeg milosrđa , da bi crpili snagu ,
utjehu i svekolike milosti što su im potrebne za muku života, a posebno u času smrti. Svakog
dana Mojem Srcu privodit ćeš drugu grupu duša i uranjati ih u more Mojeg milosrđa. A Ja ću
voditi sve te duše u kuću Mojeg Oca. Tu djelatnost ćeš obavljati u ovom i u budućem životu. Ja
neću ništa uskratiti nijednoj duši , koju ti privodiš izvoru Mojeg milosrđa. Ti ćeš moliti Mojeg
Oca svaki dan za milosti tim dušama, po Mojoj gorkoj muci“. Dnevnik Sv. Faustine str. 330.
107
„ 10. IX. 37. Kod razmatranja sam spoznala što je duša čišća , to je duhovniji njezin susret s
Bogom. Ona ne pazi na osjetila i njihovo protivljenje. Bog je duh stoga Ga ljubim u duhu i istini
„ . Dnevnik Sv. Faustine str. 347.
„ Moja tajnica, piši da sam prema grešnicima darežljiviji nego prema pravednicima. Za njih sam
došao na zemlju. – poradi njih san prolio krv, Ne trebaju se bojati približiti Mi se . Njima je
najpotrebnije moje milosrđe .
16.IX. 37. Danas sam imala žarku želju održati Sveti sat pred Presvetim Oltarskim sakramentom.
Ali Božja želja je bila drugačija .U osam sati dobila sam tako žestoke bolove , da sam odmah
morala poći u krevet. Tri sam sata provela u tim bolovima – do jedanaest navečer. Nisu pomogli
nikakvi lijekovi. Što sam uzela morala sam povratiti. Neko vrijeme ti su mi bolovi oduzimali
svijest. Isus mi je dao spoznati da sam time sudjelovala u Njegovom umiranju i da je on sam
pripustio te patnje kao zadovoljštinu pred Bogom za djecu ubijenu u majčinom tijelu. Te sam
muke podnijela već tri puta. One započinju uvijek u osam i traju do jedanaest sati navečer.
Nijedan lijek ne može ublažiti te bolove. Malo prije jedanaest ti se bolovi povlače sami i ja
odmah zaspim. Dnevnik Sv. Faustine str. 348. 349.
„ Kad sam molila pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i razmatrala pet rana Kristovih,
osjećala sam pri pozdravu svake rane kako teče zraka milosti u moju dušu, što mi je donijelo
predokus neba i apsolutno povjerenje u Božje milosrđe.
U trenutku kad sam pisala ove riječi , čula sam deranje sotone : Sve ona piše , sve ona piše i time
gubimo tako mnogo. Ne piši o Božjoj dobroti. On je pravedan „ Bjesneći je urlikao i nestao.
Dnevnik Sv. Faustine str. 365.
„ Piši govori o Mojem milosrđu, Reci dušama gdje trebaju tražiti utjehu – na sudu milosrđa.
Tamo su najveća čuda koja se neprestano ponavljaju. Da bi se postiglo to čudo, ne treba nikakvog
dalekog hodočašća niti vanjske pompe, nego je dovoljno vjernički pristupiti nogama Mojeg
zastupnika i pred njim izgovoriti svoju bijedu. Tada se očituje čudo milosrđa u svoj svojoj punini.
I kad bi duša bila kao raspadajući leš i ljudski gledano, oživljavanje bilo isključeno i već sve
izgubljeno – drugačije je to kod Boga. Čudo Božjeg milosrđa potpuno oživljava dušu. Vi jadnici ,
koji ne tražite za sebe čudo Božjeg milosrđa , vi ćete uzaludno zazivati , jer će onda biti previše
kasno.“ Dnevnik Sv. Faustine str. 388.
„ Ne boj se , Moje dijete , ti nisi sama. Budi hrabra u borbi, jer podržava te Moja ruka. Bori se za
spasenje duša. Ohrabruj ih da se pouzdaju u Moje milosrđe , jer to je tvoja zadaća u ovom i u
budućem životu. Nakon tih riječi imadoh dublju spoznaju Božjeg milosrđa. SAMO DUŠA KOJA
SAMA ŽELI BITI PROKLETA , BIT ĆE PROKLETA , JER BOG NE PROKLINJE NIKOGA.
Dnevnik Sv. Faustine str.389.
108
„ Danas sam provela cijelu noć sa Isusom u tamnici. To je noć klanjanja. Sestre mole u kapeli. U
duhu se sjedinjujem s njima jer mi je manjkavo zdravlje ne dopušta ići u kapelu. Cijelu noć nisam
mogla spavati. Tako sam bila s Isusom u tamnici. Isus mi je dao upoznati boli što ih je tamo
podnio. Svijet će za njih saznati na posljednjem sudu.
„ Reci dušama , Moja kćeri , da im za obranu dajem Moje milosrđe. Borim se posve sam za njih i
podnosim pravednu srdžbu Svog Oca.“
„ Moja kćeri, reci da je svetkovina Mojeg milosrđa došla iz moje nutrine , za utjehu cijelom
svijetu. Dnevnik Sv. Faustine str. 409.410.
„ Gospodin mi reče : Moja kćeri , ne propuštaj u širenju Mojeg milosrđa. Time donosiš ublaženje
Mojem srcu koje gori vatrom smilovanja za grešnike. Reci Mojim svećenicima da će se okorjeli
grešnici raskajati po njihovim riječima kada budu govorili o Mojem neiscrpivom milosrđu , o
smilovanju koje za njih imam u Srcu. Onim svećenicima koji šire i proslavljaju Moje milosrđe
dat ću posebnu moć , pomazat ću njihove riječi i srca ću dirnuti onima kojima govore. Dnevnik
Sv. Faustine str. 410.
„ 28. 1. 1938. Gospodin mi je danas rekao : „ Kćeri zapiši ove riječi : Sve duše koje časte Moje
milosrđe , šire njegovu slavu i ohrabruju druge duše pouzdavati se u Moje milosrđe , neće
doživjeti užasa u svom smrtnom času. Moje milosrđe će ih štititi u toj posljednjoj borbi . Moja
kćeri , potiči duše moliti krunicu milosrđa koju sam ti dao. Meni se sviđa po ovoj krunici sve vam
darovati za što Me molite. Duše okorjelih grešnika ispunit ću mirom kad budu molili tu krunicu i
bit će sretan čas njihove smrti. Piši za ožalošćene duše : Kad duša vidi i spozna težinu svojih
grijeha, kad se pred njezinim očima odvija sav bezdan njezine bijede u koji se oborila , neka ne
očajava , nego se s povjerenjem baci u ruke Mojeg milosrđa kao dijete u ruke svoje drage majke.
Te duše imaju pravo prednosti na Moje sućutno Srce , imaju prednost na Moje milosrđe. Reci im
da ni jedna jedina duša nije bila razočarana ili postiđena koja je zazvala Moje milosrđe. Duša
koja se pouzdaje u Moju dobrotu, posebno mi se sviđa. Piši kad se moli ova krunica milosrđa,
kod umirućih neću stajati između Mojeg Oca i umirućeg kao pravedni sudac, nego kao Milosrdni
Otkupitelj. Dnevnik Sv. Faustine str. 413.
„ Kad sam na kratko došla u kapelu Gospodin reče : „
Moja kćeri , pomozi mi spasiti jednog određenog umirućeg grešnika. Moli za njega krunicu
milosrđa, što sam te naučio „ - Kad sam započela moliti , vidjela sam umirućeg u užasnim
mukama i borbama. Branio ga je Anđeo čuvar , ali on je bio nekako bespomoćan s obzirom na
ogromnu bijedu te duše. Cijela masa đavola čekala je na dušu. Dok sam molila, ugledala sam
Isusa u liku kao što je predstavljen na slici. Zrake, koje su dolazile iz Isusova Srca, okruživale su
bolesnika i sile tame obuze panični bijeg. Bolesnik je tiho posljednji put udahnuo. Kad sam došla
k sebi shvatih kako je važna molitva za umiruće. Ona ublažuje Božju srdžbu“.
109
„ Podsjećam te, Moja kćeri, da ti , kad god čuješ otkucavanje trećeg sata, uroniš posve u Moje
milosrđe, proslavljaš ga i hvališ. Zazivaj njegovu svemoć cijelom svijetu , a posebno, siromašnim
grešnicima, jer sada je ono široko otvoreno svakoj duši. U ovom času možeš izmoliti sve za sebe
i za druge. U ovom času dolazi milost cijelom svijetu. Milosrđe pobijedi pravednost. Moja kćeri,
potrudi se u ovom času održavati Put križa. Ali ako ti to nije moguće, onda pođi na kratko u
kapelu i štuj Moje Srce, koje boravi puno milosrđa u Oltarskom sakramentu, Ako ti i to nije
moguće, uroni samo na kratko u molitvu na mjestu gdje se nalaziš. Ja tražim slavu od svakog
stvorenja za moje milosrđe, ali najprije od tebe, jer tebi sam dao najdublje upoznati ovu tajnu“.
Dnevnik Sv. Faustine str. 421.
„ Duše, koje teže savršenosti, posebno trebaju slaviti Moje milosrđe, jer punina milosti koje im
darujem, teku iz Mojeg milosrđa. Ja želim da se te duše odlikuju neograničenim povjerenjem u
Moje milosrđe. Ja Sam bavim se posvećenjem takvih bića. Sve ću im dati što im je potrebno za
njihovo posvećenje. Iz Mojeg milosrđa crpu se milosti samo jednom posudom – a to je
povjerenje. Što se više duša pouzdaje, to ga ona više dobiva. Duše koje se bezgranično pouzdaju
Meni su velika radost, jer u takve duše izlijevam sva Moja blaga milosti. Raduje Me to, što one
puno traže, jer je Moja želja puno davati i to vrlo puno . Žalosti Me naprotiv kad duše malo traže
i sužavaju svoje srce“. Dnevnik Sv. Faustine str.421. 422.
„ Danas sam čula riječi : „ U Starom Sam zavjetu slao Mojem narodu proroke s munjama i
grmljavinom. Danas te šaljem cijelom čovječanstvu s Mojim milosrđem. Neću kažnjavati ranjeno
čovječanstvo nego ga ozdravljati, pritisnuti ga na Moje milosrdno Srce, kaznama se koristim kad
Me na to prisiljavaju. Moja ruka se ne hvata rado mača pravednosti. PRIJE DANA
PRAVEDNOSTI ŠALJEM DAN MILOSRĐA“. – Uzvratih : O moj Isuse, govori Sam dušama,
jer moje su riječi beznačajne“. Dnevnik Sv. Faustine str. 424. 425.
„ Moja kćeri, borba će trajati do smrti. Posljednji dah će je dovršiti. Blagošću ćeš pobijediti.
Dnevnik Sv. Faustine str. 429.
„ Izabrane duše su svjetiljka u Mojoj ruci, koju bacam u tamu svijeta i nju tako osvjetljujem. Kao
noćne zvijezde, tako osvjetljavaju izabrane duše zemlju. Što je duša savršenija to je veća i dalje
dopire svijetlost, koju ona isijava. Ona može biti skrovita i čak biti nepoznata svom bližnjemu a
ipak odsijava svoju svetost u duše najudaljenijih zemalja“. Dnevnik Sv. Faustine str. 429.
„ 20.II. 38. Danas mi je Gospodin odgovorio : „ Tvoja Mi je ljubav potrebna za spasenje duša“.
Dnevnik Sv. Faustine 432.
110
„ Gospodin mi reče : „ Povest ću te u cijeloj korizmi u Moju školu. Želim te naučiti trpjeti“.
Uzvratih : „ S Tobom Gospodine, spremna sam na sve“. Čula sam glas : Ti smiješ piti iz kaleža iz
kojeg Ja pijem. Tu čast dat ću ti danas“. Danas sam osjećala Isusove boli na cijelom svom tijelu
a Gospodin mi je dao upoznati obraćenje određenih duša.
Za vrijeme Sv, mise vidjela sam ispružena Isusa na križu. On mi reče: „ Moja učenice, gaji veliku
ljubav prema onima koji ti nanose boli. Čini dobro onima koji te mrze“. Uzvratih : „ O moj
Učitelju , Ti ipak vidiš da ne osjećam nikakvu ljubav za njih i to me brine“. Isus mi odvrati : „
Osjećaji nisu uvijek u tvojoj moći. Da li ljubiš, prepoznat ćeš potom ako nakon doživljenih
neprijatnosti i protivljenja zadržiš svoj mir, a za one , od kojih si doživjela bol , moliš i želiš im
dobro“. Dnevnik Sv. Faustine str. 434. 435.
„ Slušaj , Moja kćeri , premda su sva djela, koja nastaju na osnovu Moje volje, izložena velikim
patnjama, tako razmisli, da li je ijedno od njih bilo izloženo većim mukama od Mojeg izravnog
dijela. Djela otkupljenja. Ti se ne bi trebala puno užasavati zbog neprilika. Svijet nije tako
moćan, kako izgleda. Njegove su snage usko ograničene. Znaj, Moja kćeri, kad je tvoja duša
ispunjena žarom Moje čiste ljubavi, nestaju sve poteškoće kao magla pred sunčevim zrakama.
One se boje napadati takvu dušu. Svi protivnici boje se sukobljavati s njom , jer osjećaju da je
ona jača od cijelog svijeta. Dnevnik Sv. Faustine
25. III 38. Danas sam ugledala trpećeg Gospodina. Sagnuo se nada mnom i reče tiho šapćući : „
Moja kćeri pomozi Mi otkupiti grešnike“. Tada se ispuni moja duša žarkom ljubavlju za spasenje
grešnika. Kad sam opet došla sebi, znala sam na koji način trebam spašavati duše i pripremih se
na veća trpljenja. Dnevnik Sv. Faustine str. 440.
„ Čula sam Njegov glas : „ Moja kćeri, tvoj suosjećaj donosi Mi ublaženje. Razmatrajući Moju
muku tvoja duša dobija posebnu ljepotu“. Dnevnik Sv. Faustine str. 445
Danas, za vrijeme Svetoga sata, zamolih Gospodina da me pouči o nutarnjem životu. Isus mi reče
: Moja kćeri, drži se vjerno riječi, koje ti govorim. Izvanjske stvari ne vrednuj suviše visoko, pa i
kad ti se čine vrlo skupim. Prepusti se meni i stalno boravi sa Mnom. Sve Mi povjeri. Ne čini
ništa po svojem i stalno ćeš ostati u velikoj sabranosti duha. Nikakve okolnosti niti događaji neka
te ne žaloste. Izjavama ljudi ne poklanjaj previše pažnje. Dopusti svakom prosuđivati te po
njegovu nahođenju. Ne brani se. Ništa ti neće naškoditi. Pri prvim naznakama nekog traženja
prepusti sve, pa makar to bile i najnužnije stvari. Ništa ne traži a da se sa Mnom ne posavjetuješ.
Dopusti im samo ono uzeti, što tebi pripada : priznanje, dobro ime. Neka je tvoj duh iznad svega
toga. I tako slobodna od svega, počivaj na Mome Srcu. Ne dopusti da bilo što naruši tvoj mir.
Moja učenice, promisli Moje riječi koje sam ti kazao“. Dnevnik Sv. Faustine str. 451.
111
„ Danas sam vidjela razapetog Gospodina. Iz rana Njegovog Srca izlazili su biseri i drago
kamenje. Vidjeh kako veliki broj duša sakupljaju te darove, među njima jedna duša koja je
najbliža Njegovom srcu. Sabirala je vrlo obilato, ne samo za sebe nego i za druge, jer je ona
poznavala vrijednosti tih darova. Otkupitelj mi reče: „ To su blaga milosti koja se prelijevaju
preko duša, ali ne znaju se svi koristiti Mojom velikodušnošću“.
Danas mi je rekao Gospodin : „ Moja kćeri, gledaj u Moje milosrdno Srce i zrcali Njegovo
smilovanje u tvojem vlastitom srcu i tvojim djelima, da bi njima obznanjivala svijetu Moje
milosrđe , i njime bila sama prožeta“.
8.V. 1938. Danas sam vidjela dva stupa zabijena u zemlju. Oba su bila vrlo velika. Jednog sam
bila zabila ja a drugog jedna određena osoba S.M. nezamislivim naporom, iscrpljenošću i
mukom. Kad je taj stup stajao čudila sam se otkuda mi ta snaga. Tada sam spoznala da to nisam
ostvarila vlastitom snagom, nego zahvaljujući nebeskoj sili. Ta dva stupa stajala su u širini slike
jedan uz drugi i ugledah obješenu sliku na oba stupa i to vrlo visoko. Iznenada nastade na ta dva
stupa velika Božja kuća prema unutra i prema vani. Vidjeh ruku što je dovršila ovu Božju kuću.
Osobu pak nisam mogla vidjeti. Oko crkve i u njoj tiskalo se veliko mnoštvo ljudi i na sve su
silazile zrake koje su dolazile iz Premilosrdnog Srca Isusova“. Dnevnik Sv. Faustine str. 451.
452.
„ A Isus mi reče : „ Tajnice Mojeg najdubljeg otajstva, znaj da si u isključivoj prisnosti sa Mnom.
Ti imaš zadaću sve zapisati što sam ti dao spoznati o Mojem milosrđu i to na korist dušama što će
čitati ove spise. Oni će doživjeti u svojim dušama utjehu i hrabrost približiti Mi se …. Dnevnik
Sv. Faustine str. 453.
„ Danas zamolih Gospodina da me pouči o nutarnjem životu jer sama ne mogu savršeno niti
razumjeti niti misliti. Gospodin mi uzvrati : „ Ja sam bio tvoj učitelj , jesam i ostat ću. Brini se za
to da tvoje srce postane slično mojem poniznom i nježnom Srcu. Nikad se ne pozivaj na pravo.
Podnosi sve što te susretne, mirno i strpljivo. Ne brani se kad si nedužno postiđena. Pusti druge
slaviti pobjede. Ne prestaji biti dobrom, kad zamijetiš da se tvoja dobrota iskorištava. Ukoliko bi
bilo potrebno Sam ću podržavati tvoje pravo. Budi zahvalna za najmanju milost, jer ta zahvalnost
prisiljava me darivati ti nove milosti. Dnevnik Sv. Faustine str. 455
„ Kad sam bila ostala sama s Presvetom Djevicom. Ona me poučila o nutarnjem životu. Reče mi :
„ Prava veličina neke duše je u ljubavi prema Bogu i da sebe spušta u Njegovoj nazočnosti, sebe
samu posve zaboraviti, sebe smatrati posve malenom, jer veliki je Gospodin. Njegovo
zadovoljstvo vrijedi sam poniznima, oholima On se protivi“. Dnevnik Sv. Faustine str. 457.
„ Danas me je probudila jaka oluja. Vjetar je bjesnio a kiša padala kao kad je prolom oblaka.
Neprestano su udarali gromovi. Započela sam moliti da oluja ne napravi nikakvu štetu. Tada sam
112
čula riječi : „ Moli molitvu milosrđa koju Sam te naučio i oluja ć proći“. Odmah sam započela
moliti i još nisam ni završila , tada oluja iznenada prestade. Čula sam riječi : „ Molitvom sve
možeš kad se to za što moliš slaže s Mojom voljom“.
Kad sam molila za Poljsku čula sam riječi : Poljsku sam posebno zavolio i ako bude poslušna
Mojoj volji, uzvisit ću je u njezinoj snazi i svetosti. Iz nje će proizići jedna iskra koja će pripraviti
svijet na Moj konačni dolazak“. Dnevnik Sv. Faustine str.461. 462.
„ Razmatranje o žrtvi i molitvi „
„ Moja kćeri. Ja te želim poučiti kako žrtvom i molitvom trebaš spašavati duše. Molitvom i
trpljenjem spasit ćeš više duša nego neki misionar poukama i propovijedanjima. Želim te vidjeti
kao žrtvu žive ljubavi koja onda ima utjecaja na Mene. Ti moraš biti uništena i izbrisana, živjeti
kao mrtva u najskrovitijem kutku svoje bića. Ti moraš nestati u toj skrovitosti u koju ne može
zaviriti ni jedno ljudsko oko. Onda ćeš mi biti ugodna žrtva, žrtva paljenica, puna slatkoće i
mirisa i tvoja će snaga biti ogromna, ma za koga molila. Izvanjski tvoja žrtva neka izgleda:
skrovita, tiha, prožeta ljubavlju, natopljena molitvom. Od tebe tražim, Moja kćeri , da tvoja žrtva
bude čista i puna poniznosti da bi mi se svidjela. Da bi mogla činiti sve, što Ja od tebe tražim,
neću ti uskratiti Moje milosti. Sada ću te poučiti iz čega će se sastojati ta žrtva paljenica u
svakodnevnici, da bih te sačuvao od obmane. Sve patnje ćeš prihvatiti sa ljubavlju. Ne užasavaj
se kad tvoje srce često puta osjeća neprijatnosti i gađenje pred ovom žrtvom. Sva njezina snaga
sadržana je u volji. Dakle suprotni osjećaji ne umanjuju žrtvu u Mojim očima nego je povećavaju.
Znaj da će tvoje tijelo i duša često biti u vatri. U ponekim časovima ti Me doduše nećeš osjećati.
Ipak Ja ću biti s tobom. Ne boj se, Moja milost ostaje s tobom“. Dnevnik Sv. Faustine str. 474.
Razmatranja o milosrđu
„ Znaj Moja kćeri , da je Moje srce samo milosrđe. Iz tog mora milosrđa izlijevaju se milosti na
cijeli svijet. Nije otišla neutješena ni jedna duša, koja Mi se približila. Sva bijeda tone u Mojem
milosrđu i sve spašavajuće i posvećujuće milosti izviru iz tog vrela. Moja kćeri Ja želim da tvoje
srce postane boravištem Mojeg milosrđa. Ja želim, da se milosrđe preko tvojeg srca izlije na cijeli
svijet. Tko se tebi približi, neka ne ode bez povjerenja u Moje milosrđe. Koje toliko želim
dušama. Moli za umiruće , koliko god možeš. Izmoli im pouzdanje u Moje milosrđe, jer oni su
najpotrebniji pouzdanja a imaju ga najmanje. Znaj, da za pouke duše milost vječnog otkupljenja u
posljednjem trenutku ovisi o tvojoj molitvi. Ti poznaješ cijeli bezdan Mojeg milosrđa. Dakle, crpi
iz njega za sebe i posebno za jadne grešnik. Prije će postati ništavilom nebo i zemlja, nego da
pouzdavajuću duša ne bi obuzelo Moje mlosrđe. Dnevnik Sv. Faustine str. 475. 476.
„ Gospodin mi danas reče u dužem razgovoru : „ Koliko žarko čeznem za spašavanjem grešnika.
– Moja najdraža tajnice, zapiši da želim Moj Božanski život izliti u duše ljudi i posvetiti ih, kad
113
bi samo htjeli prihvatiti Moju milost. Najveći grešnici dospjeli bi do najveće svetosti, kad bi se
samo htjeli pouzdati u Moje milosrđe. Moja Nutrina prepunjena je milosrđem, i ono je izliveno
na sve što Sam stvorio .Meni je milina djelovati u duši čovjeka, ispuniti je Mojim milosrđem i
opravdati je. Moje Kraljevstvo na zemlji je Moj život u duši čovjeka. Piši, Moja tajnice, da sam
Ja Sam voditelj duša, neposredno , iako ih vodim preko svećenika i svaku vodim do svetosti na
putu što je samo meni poznat“. Dnevnik Sv. Faustine str. 477.
„ Danas sam vidjela Božju Slavu što teče iz ove slike. Mnoge duše primaju milosti, premda o
njima ne govore glasno. Uprkos različitosti svojih putova Bog se proslavlja preko Slike.
Nastojanja sotone i zlih ljudi razbijaju se i pretvaraju u ništavilo. Uprkos sveg đavolova bijesa
trijunfirat će Božansko milosrđe nad cijelim svijetom i bit će štovano od svih duša.
Spoznadoh da se duša mora odreći svog svojevoljnog postupanja da bi Bog mogao djelovati u
njoj. Drugačije Bog ne ostvaruje Svoju volju u njoj.
Kad se podigla velika oluja, započela sam moliti Krunicu milosrđa. Tada sam čula glas jednog
anđela kako se žali : „ Ne mogu se približiti u oluji, jer svijetlost iz njezinih usta odbija mene i
oluju. U tom trenutku spoznadoh koja je veliku opustošenost trebao učiniti anđeo ovom olujom.
Istodobno sam spoznala da je ta molitva bila mila dragom Bogu i kako je velika njezina moć.
Dnevnik Sv. Faustine str. 478.
„ Danas sam vidjela Presveto Srce Isusovo u velikoj svijetlosti na nebu. Iz rana su izlazile zrake i
išle na cijeli svijet. Danas mi dođe Gospodin i reče : Moja kćeri, pomozi Mi spašavati duše. Otići
ćeš jednom umirućem grešniku, koji se upravo nalazi u očaju i moliti Krunicu milosrđa. Ti ćeš
mu izmoliti pouzdanje u Moje milosrđe“. Iznenada sam se našla u jednoj nepoznatoj kolibi, gdje
je umirao neki stariji čovjek u užasnim mukama. Njegov krevet okružile su brojne sotone i
plačuća obitelj. Kad sam započela moliti razbježaše se duhovi tame siktanjima i prijetnjama, duša
se umiri i s punim se pouzdanjem upokoji u Gospodinu. U istom trenutku vidjela sam sebe u
sobi. Ne znam kako se to dogodilo“. Dnevnik Sv. Faustine str.479.
„ Ti vidiš, Ja sam ostavio prijestolje neba da bih se sjedinio s tobom. Što vidiš, samo je rub i tvoja
duša već gubi svijest pred ljubavlju, ipak koliko će se čuditi tvoje srce kad Me ugledaš u svoj
slavi ? Ali hoću ti kazati da vječni život mora već započeti na zemlji u Sv. pričesti. Svaka Sv.
pričest osposobljuje te susretati se s Bogom u vječnosti“. Za ništa te ne molim , moj kralju,
premda znam, da mi Ti sve možeš dati. Molim Te samo za jedno : Ostani vječno Kralj mojeg
srca. To mi je dovoljno“. Dnevnik Sv. Faustine str. 484.
„ Danas dođe Isus u liku jednog siromašnog mladića na ulazna vrata, mršav i mlad čovjek u jako
poderanoj odjeći, bos. Bez kape,smrzao, jer cijeli je dan bio hladan i kišovit. Zamolio je nešto
toplo za pojesti. Otišla sam u kuhinju, ali tu nije bilo ničeg za siromahe Nakon duljeg traženja
našlo se nešto juhe. Ugrijala sam je, ubacila malo kruha u nju i pružila je tom siromahu koji ju je
pojeo. U trenutku kad sam vrč uzela natrag on se pokazao kao gospodar neba i zemlje. Kad sam
ga ugledala takvog – nestade mojim pogledima. Vrativši se u stan razmišljala sam, što se bilo
114
dogodilo na ulaznim vratima. Tada sam čula riječi u mojoj duši : „ Moja kćeri, čuo sam
blagoslovne riječi siromaha. Oni dođoše s ulaza i slaviše Me. Svidjelo mi se Tvoje milosrđe u
granicama poslušnosti i napustih Svoje prijestolje da bih probao plod tvog milosrđa“. Dnevnik
Sv. Faustine str. 357. 358.
Neka je vječna Slava i hvala Isusu Kristu Kralju Milosrđa, neka sva srca hvale i slave Božansko
milosrđe, neka sva srca radosno kliču ISUSE JA SE UFAM U TEBE . Milosrdni Bože naš Ti si
sama dobrota i milosrđe i stalo Ti je Bože naš do svih nas i Tvoje Srce čezne za spasenjem svih
duša. Po Sv. Faustini nam poručuješ :
„ Gospodin mi danas reče u dužem razgovoru : „ Koliko žarko čeznem za spašavanjem grešnika.
– Moja najdraža tajnice, zapiši da želim Moj Božanski život izliti u duše ljudi i posvetiti ih, kad
bi samo htjeli prihvatiti Moju milost. Najveći grešnici dospjeli bi do najveće svetosti, kad bi se
samo htjeli pouzdati u Moje milosrđe“.
Postavljam samom sebi pitanje da li mi je stalo do toga da se svi spase pa i najveći grešnici ? To
pitanje bih postavio svima koji su krenuli putem molitve pa neka svatko odgovori iskreno
samome sebi i na osnovu dobivenog odgovora neka zaključi da li živi sebi u sebi za sebe ili živi
sa Kristom u Kristu za Krista ? Ako bi htjeli biti iskreni uočili bi da je veliki raskorak između
naše prosudbe i usmenog opredjeljenja za Krista i našeg stvarnog jedinstva sa Kraljem Milosrđa
u našim srcima koje se svjedoči mišlju, riječju i djelom. Ako se usredotočimo na naše konkretno
pitanje koliko nam je stalo do toga da se svi grešnici spase i preispitamo sami sebe da li je to ikad
bilo predmetom našeg interesiranja ili smo zaokupljeni sobom i mislimo o sebi i prebiremo za
sebe u sebi ? Da li smo se odali lagodnostima i konformizmu i da li iz jednog takvog komoditeta
mogu poteći misli i molitva za bilo koga osim za nas i naše ? Spasitelj naš Sv. Faustini govori da
na križu nije mislio na sebe nego na jadne grešnike.
Da li mi svojim riječima širimo Božansko milosrđe , molimo krunicu Božanskog milosrđa ,
čitamo zazive Božanskog milosrđa i potičemo druge da to čine, upućujemo na štovanje slike
Milosrdnog Isusa i širimo pobožnost Božanskog milosrđa. Da li svojim riječima činimo dobro,
potičemo na dobro, svjedočimo dobro svima i želimo da se svi spase pa i najveći grešnici ?
Da li svojim djelima svjedočimo milosrđe i da li oni koje sretnemo odlaze od nas s pouzdajem u
Božansko milosrđe. Činimo li dobro u svome životu, plačemo li sa zaplakanima,radujemo li se sa
radosnima, da li je bol onih koje boli i naša bol, suosjećamo li sa onima kojima je teško, slušam li
srcem one koji bi da podjele s nama svoju patnju , jesmo li spremni ponijeti križ bližnjemu kad
pada pod teretom križa, hrabrimo li uplašene, pohodim li bolesne i one u tamnicama , hranimo li
gladne , žednom da li dajemo čašu vode, darujemo li radosno , zna li naša desnica što radi ljevica
, služimo li ili bi radije da budemo služeni, ima li osmjeha radosti na našim licima i ono što je
najvažnije da li to činimo s ljubavlju i iz čiste ljubavi prema Bogu i bližnjemu ne tražeći ništa za
uzvrat uprijevši pogled u Kralja Milosrđa kličući radosno ISUSE JA SE UFAM U TEBE.
115
Gospodinove su riječi da ovaj svijet neće naći mir dok se ne obrati Božanskom milosrđu, da je
zadnje sidro spasa za čovječanstvo svetkovina Božanskog milosrđa, da će dati priliku svima da se
spase koji budu htjeli da ga prihvate za svoga Spasitelja i da svi oni koji ne budu htjeli da uđu
kroz vrata Božanskog milosrđa morat će kroz vrata Božje pravednosti. One koji budu molili
krunicu Božanskog milosrđa i širili pobožnost Božanskog milosrđa Gospodin će braniti kao svoju
čast i stajaće između njih i Oca nebeskog ne kao pravedni Sudac već kao Milosrdni Bog. Ako se
bude molila krunica Božanskog milosrđa kod umirućih bit će spašeni i bit će im oprošteno
neovisno koliko su grešni bili. Na sve one koji budu štovali sliku Milosrdnog Isusa gospodin će
izliti milosti.
Sve ovo i još toliko toga Gospodin je obećao za sve one koji će pokloniti pouzdanje Božanskom
milosrđu i našem Kralju Milosrđa.
Jesmo li svjesni milosti koje nam je naš Spasitelj obećao ako srcem prigrlimo Kralja Milosrđa,
poklonimo pouzdanje Njegovom Božanskom milosrđu i ako budemo činili ono što nam je po Sv.
Faustini rekao da treba da činimo.
Pitam se kako je moguće ako smo čitali „ Dnevnik „ da nismo uočili te beskrajne milosti koje
nam se nude? Na osnovu onog kako se ponašamo izgleda da nismo. Koliko malo činimo na
širenju pobožnosti Božanskom milosrđu, koliko malo poklanjamo pažnje svetkovini Božanskog
milosrđa, na veliki petak se i ne spomene u medijima koji prate crkvene teme da je to dan kada se
kreće sa devetnicom Božanskom milosrđu. Pa zar su nam se srca toliko usalila da ne čujemo niti
vidimo što nam se nudi.
„ Danas sam vidjela razapetog Gospodina. Iz rane Njegova Srca izlazili su biseri i drago kamenje.
Vidjeh kako veliki broj duša sakuplja te darove, među njima jedna duša koja je najbliža Njegovu
Srcu. Sabirala je vrlo obilato, ne samo za sebe nego i za druge, jer je ona poznavala vrijednost tih
darova. Otkupitelj mi reče : „ To su blaga milosti koja se prelijevaju preko duša, ali ne znaju se
svi koristiti Mojom velikodušnošću „
Danas mi je rekao Gospodin : „ Moja kćeri, gledaj u Moje milosrdno Srce i zrcali njegovo
smilovanje u tvojem vlastitom srcu i tvojim djelima, da bi njima obznanjivala svijetu Moje
milosrđe, njime bila sama prožeta“.
Sv. Faustina je u blijesku dobila potpunu spoznaju što će biti sa djelom Božanskog milosrđa. Prvi
dio proroštva se ispunio do u detalj. Drugi dio u kojem govori o pobjedničkom pohodu koji će
Gospodin pratiti velikom snagom i koji će svjedočiti istinitošću, Crkvi će podariti novi sjaj, koji
već odavno u njoj počiva. Taj drugi dio tek treba da se desi i taj pobjednički pohod na samom je
pragu i mnogo bliže nego što možemo i zamisliti.
Gospodin je Sv. Faustini rekao : „ Ti poznaješ cijeli bezdan Mojeg milosrđa. Dakle, crpi iz njega
za sebe i posebno za jadne grešnike. Prije će postati ništavilom nebo i zemlja, nego da
pouzdavajuću dušu ne bi obuzelo moje milosrđe“.
116
VJERA
Vjera kao jedna od bogoslovnih kreposti direktno je vezana za jednu od tri duševne
moći a to je razum a što mi to možemo i trebamo činiti predivno nam govori naš Spasitelj po Sv.
Faustini : „ Jednom sam bila razmišljala o Presvetom Trojstvu, o Božjem biću. Željela sam
bezuvjetno istražiti i spoznati. Tko je ovaj Bog… Trenutačno moj je duh bio obuzet i kao
odnesen u svemir. Ugledah nepristupačnu svjetlost i u njoj nešto kao tri izvora svjetlosti koje
nisam mogla shvatiti. Iz te svjetlosti izađoše riječi u liku munja i okružiše nebo i zemlju. Ništa
nisam razumjela od toga i ražalostila se. Tada izađe iz nepristupačnog mora svjetlosti naš
ljubljeni Spasitelj u neshvatljivoj ljepoti sa svjetlosnim ranama. Iz ove svjetlosti mogao se čuti
slijedeći glas : „ Kaka je Bog u svojoj biti, nitko neće spoznati, ni anđeoski duh niti ljudi“. Reče
mi Isus : „ Spoznaj Boga razmatranjem Njegovih svojstava“. Tada napravi Isus rukom znak križa
i iščeznu“. Dnevnik Sv. Faustine str. 18.
Našim razumom spoznajemo Boga i posijano Sjeme Božje Riječi , klija niče,raste, donosi rod i
rađa se vjera u nama. Razumom bi prije svega drugoga trebali spoznavati Boga kakav on jest ne
po biti jer to nećemo moći nikad već po svojstvima : bezuvjetnoj ljubavi, darežljivosti, dobroti,
blagosti, poniznosti, nježnosti, praštanju, suosjećajnosti, blagonaklonosti, Božanskom milosrđu u
kojem se zrcali ono najuzvišenije što Bog jest Savršenstvo Ljubavi. Vjeru možemo zasebno
analizirati da bi ukazali na ono što je bitno za vjeru ali je nikad ne možemo izdvojiti od ostalih
dviju bogoslovnih kreposti nade i ljubavi. Sve tri bogoslovne kreposti se prožimaju, direktno
utječu jedna na drugu i ovisne su jedna o drugoj. Ima nešto paradoksalno kad je u pitanju vjera. U
direktnoj je svezi sa razumom jednom od tri duševne moći i razum nam omogućava da bi vjera
zaživjela i to je taj neizostavni racionalni dio u kojem aktivno učestvuje naš razum. Ali koliko
god bili oduševljeni našim racionalnim mogućnostima razum je ipak samo osjetna razina i nije
sredstvo kojim se dolazi do sjedinjenja s Gospodinom. Ako rastemo u vjeri to će neizostavno
imati za posljedicu da ćemo rasti u nadi, ljubavi i obrnuto. Naše duhovno sazrijevanje ima svoje
razine tako i vjera o kojoj govorimo. Dok smo na osjetnoj razini, molimo usmeno, razmatramo,
racionalno promišljamo, naš razum je aktivno uključen i moglo bi se reći znamo što činimo i
kuda nas to vodi. Ali kad milošću Božjom uznapredujemo i kad naš susret s Gospodinom postane
sve više a potom potpuno duhovan tu vjera vođena našim razumom ne može ići dalje i od našeg
razuma tu ulogu preuzima Duh koji je u samom središtu našeg biča i gdje prebiva Gospodin koji
nas vodi svojim svijetlom. To nam je nepoznato, ne znamo kuda nas to vodi i kako će to sve
završiti. I tu je taj paradoks razum nam je pomogao, vjera se rodila u nama i sad je prisutan
iskorak kad je vjera vođena našim razumom ispunila svoje i dalje našu vjeru vodi svijetlo koje
dolazi iz samog središta našeg bića od Gospodina koji prebiva u nama. Naša vjera nije više
racionalna, nije više vezana za osjetno već je čisto duhovna. Iz ovoga možemo zaključiti da
istinska duboka vjera nije racionalna jer je naša duša uronjena u nadnaravno gdje se naš razum
gubi jer to nije njegov milje gdje bi se on mogao snaći i jedino što je potrebno nama i našem
razumu je to da s punim pouzdanjem dopustimo Gospodinu da nas vodi svojim svijetlom vjere i
da poput naše majke Marije budemo službenici Gospodnji.
117
Vratimo se preko dvije tisuće godina unatrag i razmotrimo kako je Marija Majka našeg Spasitelja
i naša Majka odgovorila svom Bogu na poziv u svom razumu, pamćenju i volji. Naša Majka
Marija svojim je životom posvjedočila da je savršeno vjerovala i ljubila Boga svoga.
Prilikom navještaja Gabrijela da će roditi Sina Božjega , Marija se razumski pita kako će to biti?
„ Nato će Marija anđelu : „ Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ Ev. po Luki 1. 34.
Ali već kod pozdrava Gabrijela razmotrimo kako je reagirala naša Majka.
„Anđeo uđe k njoj i reče! „ Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom“ Na tu se riječ ona smete i
stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. Razmišljajući o tome Marija se spušta u samo središte
svoga bića u Duh gdje prebiva sam Bog . Neokaljana čista i bezgrešna Marija je Duhom , dušom
i tijelom bila Jedno s Bogom i u Bogu. Unatoč tome što ne nalazi racionalno obrazloženje Marijin
odgovor je čisto intelektualan iz dubine Marijina Srca gdje prebiva sama Božja mudrost. Marija
čini korak u nepoznato vođena svijetlom vjere. Spremna je Bogu svome darovati se u punini, biti
službenica Gospodnja unatoč svemu i bez obzira na sve. Marijin odgovor proističe iz potpunog
jedinstva razuma duše i Duha. Riječ navještenja prihvata duša sa svojim moćima a zatim se ta
riječ spušta u samo središte Marijina bića u Duh. Marija prihvata volju Božju i odgovara anđelu.
„Nato Marija reče : „ Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ I anđeo otiđe od
nje“. Ev. po Luki 1. 38.
Unatoč tome što je znala da u to vrijeme žena koja zatrudni bez muža biva kamenovana Marija
izgovara svoje DA i spremna je svome Bogu darovati svoj život.
O stanju Marijine duše i o tome kako je kako je Marijina nada bila samo u Bogu i kako je volja
bila otrgnuta od svih ispraznosti onoga vremena i kako je ljubila apsolutno možemo doznati iz
Marijina hvalospjeva koji je izrekla za posjeta Elizabeti.
„Hvalospjev Marijin“
„ Tada Marija reče :
„ Veliča duša moja Gospodina,
Klikće duh moj u Bogu ,
mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje :
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom,
Jer velika mi djela učini Svesilni,
118
Sveto je ime njegovo !
Od koljena do koljena dobrota je njegova
Nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
Rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
A uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela , slugu svoga,
Kako obeća ocima našim:
Spomenuti se dobrote svoje
Prema Abrahamu i potomstvu njegovu
Dovijeka.“
Ev. po Luki 46. 55.
Hvalospjev Marijin proističe iz potpunog jedinstva tijela, duše i Duha , iz potpunog svjesnog
predanja Bogu svome. Marija je apsolutno vjerovala, nadala se i ljubila Boga svoga. U
hvalospjevu to izriče na najljepši mogući način. Hvalospjev je odraz čistoće Marijine nutrine
kojom zrcali samu Božju dobrotu.
Razmotrimo sada farizeje, pismoznance i svećenički stalež onoga vremena kakav je bio njihov
odgovor na navještenu Božju riječ , zašto je njihov odnos prema Isusu bio takav i gdje je uzrok
takvom njihovom ponašanju?
Kakva je njihova spoznaja Boga i kakva vjera iz te i takve spoznaje proističe. Oni su zaokupljeni
vanjskim površnim detaljima , njima je bitno da opslužuju zakon , oni su okrenuti tjelesnom i
žive po tijelu a ne po duhu. Naš Spasitelj ih je nazvao „ okrečenim grobovima“.
Zaokupljeni su opsluživanjem zakona i prigovaraju Isusu :
Zašto tvoji učenici ne peru ruke prije jela
Zašto trgaju klasje subotom
119
Zašto Isus liječi subotom
Zašto se druži sa grešnicima i carinicima
Traže da im Isus pokaže znak.
Unatoč tome što je naš Spasitelj prošao ovim svijetom čineći dobro, navještajući Kraljevstvo
Božje, liječeći od svih bolesti i oslobađajući od zloduha oni traže znak. ¸Kako se u svim ovim
njihovim pitanjima razotkriva njihova površnost u vjeri, površnost čak i za osjetnu razinu, kao i
život po tijelu i za tijelo. O kakvoj se duhovnoj sljepoći radi kad su pored svega što su vidjeli
tražili znak. Kakav to znak oni traže? Oni su tražili znak opsluživanja zakona, da Isus bude jedan
od njih. Svjesni su jaza između Isusa i njih u riječima i djelima. Osjetili su se ugroženima u
strahu da će se poljuljati njihov ugled, svjesni koliko je Isus bio superiorniji od njih i da su mase
ljudi išle za Isusom a ne za njima. U njima je jačala zavist koja se pretvarala u mržnju. U
potpunom ne poznavanju Boga u svojstvima kakav on jest oni spremaju plan da ubiju Boga
misleći da služe Bogu. To pokazuje u kakvoj je tami njihov razum bio. Njihova spoznaja Boga je
krajnje površna. Iz svega toga što su govorili i kako su se ponašali može se zaključiti da su oni
bili daleko i od opsluživanja zakona a tek koliko daleko od Zakona Ljubavi koji je donio Isus.
Zaokupljeni čašću i vlašću, prvim mjestima u sinagogama, da ih drugi vide da poste, da su
pobožni. Oni svoju vjeru žive krajnje površno čak i za osjetnu razinu. To pokazuje da nisu
spoznali Boga u onim svojstvu kakav on jest. Oni su uvjereni da poznaju zakon i da je njihovo
pravo da sude svima, da poučavaju, da su bezgrešni. To je krajnji racionalizam koji ništa maje
rigidan, prisutan je i danas kod kršćanskih racionalista samo što je sofisticiraniji. To je kvasac
farizejsko o kojem govori naš Spasitelj da treba da ga se čuvamo. To je kuga u duhovnom životu
bila i ostala. Taj i takav racionalizam je nanio mnogo zla mnogima kroz povijest a nanosi i danas.
Zašto je to tako ?
Da bi napravili dijagnostiku patologije racionalizma trebamo poći od samog izvora problema i
koliko god to zvučalo paradoksalno razum je zamka u koju su s ulovili svi racionalisti pa su radi
narcisoidne vezanosti za SVOJ razum izgubili moć rasuđivanja. U pozadini u tami njima
neprimjetan jer nemaju Božjeg svijetla i Božanske mudrosti da ga razotkriju je sotona koji
postavlja zamke i kopa jame u koje oni upadaju a da toga nisu niti svjesni. 99 % racionalista
niječe da sotona postoji kao osoba, a ako i priznaju onda je to uz obrazloženje da postoji samo
psihološki, sociološki ili kao knjiška forma.
Kao tjelesna bića imamo : razum , pamćenje , volju.
Duša posjeduje svoje moći : razum , pamćenje , volju.
U samom središtu našeg bića je Duh gdje prebiva Gospodin.
Duševne moći su u direktnom međusobnom odnosu i ovisne su jedna o drugoj i utiču kako
pozitivno tako i negativno jedna na drugu. Pored toga svaka od duševnih moći je u direktnom
međusobnom odnosu sa bogoslovnim krepostima.
120
Razum – Vjera
Pamćenje – Nada
Volja – Ljubav
Naš razum nam omogućava da spoznamo Boga kakav jest u svojstvima beskrajne ljubavi i
dobrote ali ne možemo razumom voljeti niti je razum sredstvo za sjedinjenje s Gospodinom u
ljubavi . Racionalisti mogu pričati satima o ljubavi i da to ostane samo na ispraznoj retorici jer su
unatoč svom znanju tjelesni a ne duhovni jer bi sve nadnaravno željeli objasniti naravnim
sredstvom, željeli bi duhovo svesti na osjetno. Oni su se zabetonirali na postaji razuma i ni makac
dalje. Raspredaju nadugačko i naširoko svima bi da drže lekcije ali malo će koga zapalit za Boga
jer ih Duh Sveti ne prati , ne dozvoljavaju da ih vodi svjetlo Božje, pošto nisu sjedinili moći
svoje duše sa Duhom u samom središtu svoga bića. Ostali su površni tako da duša postaje
samostalna odvojena od Boga. I to je čista retorika priča se o Bogu ali bez jedinstva sa Bogom.
Svoje pamćenje su opteretili znanjem i umjesto da se oslobode sebe i svoga znanja i dopuste da ih
Bog vodi svojim svijetlom misle da znaju i da su upoznali Boga a nemaju samospoznaju o svojoj
bijedi jer im volja nije zapaljena ljubavlju a samo po ljubavi u našim srcima dobivamo pravu
spoznaju o istini o sebi i stvarnosti oko sebe. Ono što je zajedničko svim racionalistima je
mlakost. Gospodin u Ivanovu „ Otkrivenju“ poručuje :
„ Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć ! Ali jer si mlak, ni vruć ni vruć
ni studen, povratit ću te iz usta. Govoriš: Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba ! A ne znaš da
si nevolja i bijeda, i ubog i slijep, i gol. Savjetujem ti : kupi od mene zlata u vatri žežena da se
obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja : i pomasti da oči
pomažeš i vidiš.“
Otkrivenje 3. 15. – 18.
Don Gabrijele Amorth nam o racionalizmu govori slijedeće : „ Neću se umoriti ponavljati :
racionalizam i materijalizam su iskvarili jedan dio teologa , što ima veliki utjecaj na biskupe i
svećenike. A za to plaća Božji narod.“ Don Gabrijele Amorth „ Izvješće rimskog egzorcista „
str. 155.
121
Vjera i život
Koliko je Bog prisutan u našem životu i na kojem je mjestu na listi naših prioriteta. Kako istinski
živimo svoju vjeru i kakva je naša spoznaja Boga u beskrajnoj ljubavi i dobroti i koliko je ljubavi
u našoj svakodnevici ili je to samo isprazna retorika. Da li smo oprostili našim neprijateljima i
očistili svoje pamćenje a time i zacijelili rane naših duša. Budimo posve konkretni. Prije nekoliko
godina Haški je sud donio presudu Veselinu Šljivančaninu za zločine na Ovčari. Ta presuda je po
mišljenju mnogih bila tako minorna i izazvala je opću rezignaciju u cijelom društvu. Oglasile su
se institucije i Državne i Crkvene prosvjedujući. Cijelo se društvo složilo u jednoglasnom
neslaganju sa tom presudom. Što nam to govori ?
Naša je vjera daleko od toga da smo mi svojim razumom spoznali Boga u svojstvima kakav On
jest.
Naše pamćenje nije pročišćeno već se vraćamo u beznađe prošlosti i tražimo satisfakciju u visini
kazne a naša bi nada trebala biti u Bogu .
Našom voljom ne ljubimo niti smo sposobni ljubiti čak ni bližnjega Božjom ljubavlju a kamoli
moliti i ljubiti neprijatelja.
Da smo bili sjedinjeni s Gospodinom u vjeri nadi i ljubavi , što bi to Duh Sveti progovorio nama
samima u ovom konkretnom slučaju.
Naš zadatak bi bio da iskreno iz dubine naše duše oprostimo našim neprijateljima pa i Veselinu
Šljivančaninu i da se molimo za njega da se pokaje za grijehe koje je počinio. Bog traži od nas da
oprostimo i da molimo za njega a od njega da se pokaje. Božje misli nisu naše misli , Božji puti
nisu naši puti. Vođeni mentalitetom ovoga svijeta mi tražimo pravdu i u njoj nalazimo
satisfakciju a naš Bog je samo Božansko milosrđe i želi da se svi spasimo pa i najveći grešnici
ukoliko se pokaju i prihvate Isusa za svog spasitelja. Ovakvo naše ponašanje proističe iz stanja u
kojem se nalazimo. Naša je svijest kontaminirana mentalitetom ovoga svijeta koji se potpuno
protivi Božjemu zakonu. Nije nikakvo čudo da na zadnjim predsjedničkim izborima društvo u
kojem se preko 90 % stanovnika izjašnjava katolicima izabere predsjednika koji se deklarira kao
ateista. Gledam ga da se pojavljuje u Crkvi bez ruha vjere. Neka mu se dragi Bog smiluje da ne
dočeka Gozbu Jaganjčevu bez svadbenog ruha. To nije nikakav paradoks to je normalna
posljedica stanja duha cijeloga društva. Da tih 90 % i više katolika živi svoju vjeru u svome srcu
a ne površno na racionalnoj razini onda bi znali da takav predsjednik ne donosi blagoslov nego
prokletstvo. Ovim su činom pokazali da nisu spoznali Boga , da njihova nada nije u Bogu i da ne
ljube Boga što je pogubno za nas i našu djecu. Što smo posijali to ćemo i požeti. Ovdje govorim
o nama u „ demokratskom „ svijetu to je još gore.
122
Skandinavske zemlje imaju najveći standard u svijetu oni su primjer prosperiteta, prosto da
čovjek poželi živjeti u takvoj sredini. Ja pak kažem : „ Sačuvaj me Bože“ , a za njih molim : „
Smiluj im se Bože „. Žive kao da Boga nema a tako se i ponašaju. U svojim parlamentima donose
zakone koji u ime sloboda i prava pojedinca protive se u najgoroj formi i oblicima zakonima
Božjim. I kad im se kao bumerang vrati da se u njihovom društvu pojavi monstrum , kao nedavno
u Norveškoj, koji počini takvo monstruozno djelo, onda se čudom čude u nevjerici kako je to
moguće. Angažiraju se stručnjaci da se objasni stručno zbog čega i zašto se to dogodilo. Sve se
svodi na to kojoj je političkoj opciji pripadao, koliko je to bilo ultra desno. Sve su to jalova
naklapanja koja ne dotiču srž problema. Reakcije njihovih političara su da će ustrajati u zaštiti
svojih dostignuća, sloboda i prava. Nisu niti svjesni da tonu u živo blato, da su u zamci zloga koji
im je stavio omču oko vrata i sve više je steže, da su u potpunoj tami i sve više tonu u mrak.
Problem nije političke naravi već je posljedica njihova ponašanja i isključivo je dijaboličkog
karaktera. Osoba koja je taj stravični čin ubojstva djece u Norveškoj učinila je potpuno u vlasti
sotone. Oni o tome ne znaju ništa a vrlo vjerojatno ne bi htjeli ni čuti kad bi im netko tko zna
dobronamjerno ukazao gdje je suština problema. Ukoliko se ne vrate Bogu iskreno se kajući ,
desit će im se mnogo gore stvari. Potrebno je mnogo molitvi uputiti Bogu za njihov spas. Ništa
bolja situacija nije u većem djelu Evrope. Njima čak i križ na zidu smeta. Tu i takvu Evropu ne
gradi Bog . Ako Gospodin kuću ne gradi uzalud se muče graditelji. Dao nam dragi Bog da
shvatimo da nam takva Evropa ne treba niti nam može donijeti dobro.
Napadi zloga u našoj svakodnevici
Započeo bih ovaj dio sa dijelom Isusove svećeničke molitve :
„Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svome imenu
koje si mi dao da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih
koje si mi dao : i štitio ih, te ni jedan od njih ne propadne osim sina propasti, da se pismo ispuni.
A sad k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moju radosti u sebi. Ja sam im predao
tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih
uzmeš sa svijeta, nego da ga ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od
svijeta. Posveti ih u istini : tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja posla njih u
svijet. Iza njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. Ne molim samo za ove
nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene : da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni
i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao …“ Evanđelje po Ivanu
17. 11. – 21.
Ono što nam Gospodin u ovom dijelu Evanđelja govori je to da mi koji smo krenuli za Isusom
nismo od svijeta i da je potrebno da se molimo da nas Gospodin očuva od zloga. Oni koji su
krenuli putem molitve neka znaju da ih zli neće ostaviti na miru ali isto tako neka budu sigurni i
neka vjeruju da je Gospodin sa njima i da kad nam bude najteže da je Bog tada najbliži. Kad nas
prezru , odbace , sve laži svale na nas , pljuju , ismijavaju , otvoreno mrze , opljačkaju ,prognaju ,
osude , lažno optuže tad smo najsličniji Raspetoj Ljubavi i Gospodin je rekao Sv. Fausrini da oni
koji su mu slični u patnji bit će slični i u proslavi. Svijet i oni koji su od svijeta bit će protiv nas i
nije nam lako niti će nam biti lako ali sva naša satisfakcija neka bude u Gospodinu. U pozadini
tih napada stoji tvorac laži sotona i zlodusi koji mu služe u hijerarhiji ropstva i mržnje. Na
123
našem duhovnom putu trebamo pobijediti : svijet, tijelo, sotonu. Sotona će se služiti i tijelom i
svijetom da nas napada i onemogućava da rastemo u ljubavi. Kakvi će to napadi biti u kojoj sve
formi i obliku koliko rigidni i gnusni i kako ćemo na to odgovoriti zavisi od mnogo toga : kakav
smo život vodili prije obraćenja, kolika je naša vjera i spoznaja Boga u njegovim svojstvima, na
kojoj smo razini ljubavi, kolika je naša nada u vječno Kraljevstvo Božje , da li živimo iskreno i
sa ljubavlju naš sakramentalan život da li se redovno ispovijedamo i jesmo li redovno na
nedjeljnoj misi , koliko i kako molimo. Koliko iskreno služimo Bogu i bližnjemu u ljubavi i sa
ljubavlju i ono što je jako važno koliko postimo. Svi oni koji misle da će moći nesmetano
napredovati na duhovnom putu bez posta grdno se varaju, vjerujte na riječ meni bijedniku, nećete
pobijediti ni svijet ni tijelo bez posta i mrtvljenja a bez te pobijede nema ulaska kroz uska vrata
koja su križ Gospodnji i nema sjedinjenja s Isusom u ljubavi. Da naša Majka i Kraljica mira nije
potakla mnoge da krenu sa postom mislim da bi post danas kod katolika potpuno zamro.
Poznajem tolike koji žive svoj sakramentalan život, redovni su na misama na klanjanjima,
hodočaste , u molitvenim su zajednicama ali ne poste i što je najgore misle da nije ni potrebno. U
Bosni ima jedna tragikomična izreka koja odslikava pravo stanje stvari što se tiče posta kod nas
katolika „ Od volje ti kao šokcu post“.
Sa sotonom sam se susreo u snu još prije dvadesetak godina kada još nisam bio doživio obraćenje
i kad sam se bavio pisanjem stihova i kad sam u jednoj pjesmi koja govori o bezuvjetnom
praštanju, dubokom mrtvljenju i želji da se nikom na sudi na kraju želeći teatralno da završim
pjesmu napisao dušu đavolu da dam i to je bilo samo u obliku pjesničke forme meni ni na kraj
pameti nije bilo da bih to učinio to je bila samo retorički izrečena riječ iz koje nije stajala nikakva
takva odluka ni mišlju ni djelom. Ja tad nisam znao ovo što sad znam da smo odgovorni za svaku
izgovorenu riječ i da ćemo odgovarati za svaku izgovorenu riječ kako nam je rekao naš Spasitelj.
Znam vrlo dobro da sam prezirao zlo i sve oblike i forme zla. Sjećam se da sam sa Josipom
mojim prijateljem pred Božić 1994.g. bio na utovaru drveta u Skender Vakufu. Tu u blizini
šumarske kuće u jednoj sobici ugledali smo ženu kako kleči na podu a ispred nje je bila upaljena
svijeća. Kad smo pitali jednog mještanina što ta žena tamo radi dobili smo odgovor da se moli
đavlu za one koji su joj nažao učinili. Ta slika je u meni izazvala toliko gađenje, to je bilo za
mene nešto neopisivo odvratno. Nisam mogao vjerovati da ima i takvih koji čine takve
prljavštine. Sad mi je jasno da su to osobe koje služe sotoni i takvi to čine jer su u vlasti
nečastivog i onima koji sa njima nemaju ništa i koji su često žrtve tog i takvog zla ako ne žive
svoj sakramentalni život i ako su sa grijehom prerezali milosni kontakt sa Bogom. Sve ovo što
sam rekao nije bilo dovoljno, jer ja tada nisam živio svoju vjeru ni sakramentalan život , jer da
sam živio bio bih svjestan da smo odgovorni za svaku izgovorenu riječ , da mi je jedne noći
poslije napisanog stiha nečastivi došao u san i upitao da li stvarno želim da mu dam dušu. Otjerao
sam ga osjećajući odvratnost i gnušanje govoreći da odlazi i da se gubi i da je to bilo izgovoreno
u pjesmi i pjesničkoj formi . Čim sam to izgovorio nestao je i nije se više u tom obliku vraćao.
Sad mi je jasno ako ja nisam mislio na Gospodina mislio je na mene i bio sa mnom moj Gospodin
jer ne bi nečastivi tako podvio rep i nestao da me sam Isus nije zaštitio. U kakvom su ropstvu oni
koji tako bestidno i gnusno psuju , koji su u smrtnom grijehu, koji paradiraju u bludu i razvratu
kako je njima sotona isprao mozak te su izgubili moć rasuđivanja i kako su u vlasti zloga.
U svijetu postoje ljudi koji su u vlasti zloga i ono što je stravično žele i čine zlo drugima. Te
spodobe u ljudskom liku stavile su se u službu nečastivom . Različite su forme i oblici djelovanja
zla kroz one koji mu služe i kad govorimo o tim najprljavijim oblicima nanošenja zla drugima
čini mi se da su uroci najprisutniji i najrašireniji u našoj sredini.
124
Don Gabrijele Amorth ovako definira urok : „ Nanositi nekom štetu uz pomoć đavla „. . . Ja
ubrajam među uroke slijedeće oblike : 1. Crnu magiju 2. Prave uroke 3. Zao pogled 4. Fetiše.
To su različite forme , ali koje nisu strogo odvojene ; česti su mješani oblici.
4. Fetiš. To je odavna najviše korišteno sredstvo da bi se činili uroci. Naziv dolazi od „facera“ (
lat. činiti, praviti ) odn. „facticius“ ( lat. umjetan, patvoren), a znači izradu nekog predmeta od
neobičnijih i najrazličitijih materijala. On ima tako reći simboličku vrijednost ; on je vidljiv znak
da se želi naškoditi, a ujedno je sredstvo koje se nudi đavlu da bi tu ugradio svoju zlu silu. Često
je bilo rečeno da đavao oponaša Boga. Kod fetiša postoji sličnost sa sakramentima gdje vidljiva
materija predstavlja sredstvo milosti ( npr. Voda pri krštenju ). Tako služi materijal fetiša da bi
naškodio. „ Izvješće rimskog egzorciste “ Don Gabrijele Amorth str. 114. 117.
Ovaj sveti svećenik nam u svojoj knjizi govori o formama i oblicima zla sa kojima se susretao u
toku svoje dugogodišnje prakse u službi egzorcista. Ja sam se sa urocima koji su očito bili
usmjereni protiv mene i mojih bližnji, susreo par godina poslije svog dolaska u Hrvatsku. Na
mjestu blizu kuće kuda se prolazi našao sam mrtve miševe , to mi je bilo sumnjivo i to sam sa
lopatom bacao u jarak dalje od kuće. Nisam time bio opterećen niti sam tome pridavao značaj ali
mi je i tad kad sam puno manje znao o svemu tome i kada je moja vjera bila daleko od onog
kakva bi trebala biti , bio svjestan da se radi o zlu i da mi netko želi nanijeti zlo.
Drugom prilikom, moja mama koja je tad još uvijek bila živa, našla je neki čudan zamotuljak u
dvorištu blizu kuće, učinilo joj se to sumnjivim i bacila je to u jarak preko ograde. Nešto kasnije
naišao je susjed Stjepan sa konjskom zaprekom i kad je prolazio pored naše kuće na onom mjestu
gdje je mama bacila sumnjivi zamotuljak konj se planuo i skrenuo u jarak srušivši zidani stup
ograde tako da ga je susjed na jedvite jade smirio . Kako su godine prolazile rastao sam u vjeri
vratio sam se našoj Svetoj Majci Crkvi katoličkoj i sakramentalnom životu . U karizmatskom
pokretu sam naučio kako se molitvom braniti i štititi od zla. Oni koji su mi željeli zlo i dalje su
ustrajavali u tome jer sam svako malo nalazio mrtve miševe i krtice u blizini kuće na putu kuda
sam morao proći. Često su bile sa smrskanom glavom. Došao sam u ovo mjesto 1995.g. kao
prognanik iz Bosne. To malo mjestašce pod Petrovom gorom nekadašnji Vrgin most a današnji
Gvozd , kao i cijelo to područje Korduna je primjer sredine gdje su ljudi živjeli bez Boga. Ti ljudi
koji su tu živjeli i prije rata, odgojeni u najgrubljem komunističkom i ateističkom sistemu tako
bestidno psuju i hule da je to strahota slušati. Nigdje nisam vidio veću nevjeru nego u ovoj
sredini gdje sada živim. Kako je govorio župnik Arški tamo gdje nema svećenika narod podivlja.
Koliko su god ti koji su služili sotoni bili ustrajni u zlu nisam osjećao nikakav strah niti od sotone
kojemu su služili niti od njih i od njihovih bijednih uroka. Ali nisam bio opterećen time tko su ti
koji to rade, bio sam potpuno miran. Kad bih uočio to zlo izmolio bih molitvu zaštite , U Ime
Kristovo i krvlju Kristovom koju je prolio za sve nas svezao tu silu mraka i naredio svim
paklenim silama i zlodusima koji me napadaju da idu pod križ , pod noge našeg Spasitelja Isusa
Krista , bez manifestacije i štete za bilo koga , da Gospodin po svojoj svetoj volji odluči što će
biti sa njima . Zazvao bih Sveto Trojstvo Oca Sina i Duha Svetoga da budu sa mnom . Zamolio
Oca i Sina da izliju i dahnu Duha Svetoga – Duha branitelja u moje srce. Zamolio bih Našu milu
Majku Mariju da me zakrili svojim plaštem i čuva u svome srcu. Molio bih Arhanđela Mihaela da
me sa svojim legijama anđela zaštiti i čuva kao i mog anđela čuvara da me štiti i brani. Zamolio
bih svoje svete zagovornike da me zagovaraju pred Gospodinom. I poslije molitve bacio bih sa
lopatom tu prljavštinu u jarak izvan dvorišta. Poslije toga nastavio svoje aktivnosti sa potpunim
mirom u srcu kao da ništa nije ni bilo.
125
Prije dvije tri godine znam da je bila jesen subotom navečer kad sam se vraćao sa molitvenog
susreta u našoj zajednici „Kraljica mira“ ugledah u dvorištu dva tri metra od ulaza mrtvu mačku
crne boje i odmah mi je bilo jasno o čemu se radi. Bila je noć oko jedanaest sati . Zaustavio sam
auto van dvorišta moleći otišao u kuću po blagoslovljenu vodu i dok sam se vraćao nestade
svijetla, ja nemam dokaz ali sam siguran da se taj nestanak svijetla nije slučajno desio, kod nas
rijetko kad nestaje struje. To me nije ni najmanje omelo u tome da se sa svim žarom molim
Gospodinu svom i Majci našoj i svim svetima da me zaštite od tog zla. Toj mački je bio prerezan
rep i smrskana glava. Poškropio sam sav prostor i mrtvu mačku vezivao sve sile paklene u Ime
Kristovo i krvlju Kristovom , molio se Duhu Svetom da rasprši tu silu mraka , i svezano zlo slao
pod križ i u Ime Kristovo da Gospodin ne dozvoli da se nanese zlo bilo kome i da se to zlo ne
manifestira. Molio se Gospi da me u svom srcu . Poslije izgovorene molitve bacio sam mačku u
jarak preko puta. Poslije svega toga ušao sam sa autom u dvorište. Čim sam ušao u kuću struja je
došla. Ovo svjedočanstvo je iz života ovo je proživljeno jedinstvo sa Gospodinom u borbi protiv
sotone i njegovih slugu. Ono što mogu reći iz svoga osobnog iskustva i zaključaka koje sam
donio poslije svega što sam proživio je to da je najvažnija ljubav u našim srcima u borbi protiv
zla. Oni koji su doživjeli susret sa Isusom u svom srcu koji ulaze kroz uska vrata križa, koji su se
zaljubili u patnju i u križ Gospodnji ne boje se bijednog zla niti sotone niti njegovih slugu . Zli će
nasrtati oblijetati kao zvijer ali nauditi neće moći. Bit će svezan i onemogućen jer Gospodin one
koji ljube i praštaju štiti i čuva kao svoju čast.
Prošle 2011.g. u ljeto radio sam u vrtu oko pčela i osjetih jako neugodan smrad a da nisam mogao
utvrditi otkud dolazi. Kako to nije jenjavalo nego je u pojedinim trenutcima postajalo neizdrživo
nije mi ništa preostalo nego da potražim otkud dolazi taj smrad. Obišao sam okolo kuće i
zaprepastio se kad sam iza kuće vidio mrtvog psa smrskane glave koju su već osvojili crvi i širio
se nepodnošljiv smrad. Bilo mi je potpuno jasno o čemu se radi. To je bio bačen smrtni urok sa
namjerom da me nema i to su radili đavolje sluge kojima je totalno pomračen razum i kojima je
grijeh oduzeo moć rasuđivanja. Shvatio sam da moram jadnu životinju zakopati jer taj smrad je
bio neizdrživ. Iza kuće u napuštenoj šikari izvan dvorišta iskopao sam rupu , donio sam
blagoslovljene vode i kao u prethodnim slučajevima molio se Bogu da me zaštiti od toga zla. U
komadu najlona odnio sam mrtvu životinju , bacio u iskopanu rupu i zatrpao zemljom sve to
vrijeme molio sam i osjećao potpuni mir. U srcu nisam osjećao nikakvu gorčinu već sam se molio
Gospodinu da im se smiluje jer ne znaju što čine. Da postoje ljudi koji nam žele smrt ali protiv
takvog zla se možemo boriti samo sa našim Gospodinom u našim srcima. Onome koji nije u
molitvi i koji nije doživio milost sjedinjenja u ljubavi sa Gospodinom i tko se ne zna suprotstaviti
molitvom i praštanjem tom zlu mogle bi se desiti strašne stvari. Unatoč svemu milošću Božjom
nisam osjetio ni uočio nikakve štetne posljedice na sebi . Čak o tome nisam puno ni razmišljao
niti sam se opterećivao s tim . Za ovakve strašne stvari nitko neće odgovarati niti će se otvarati
istrage . Mene je dragi Bog sačuvao jer sam se molio i znam kako se trebam braniti od toga zla
molitvom i postom. Koliko je onih kojima je zlo naneseno koji nisu pomireni sa Bogom i koji se
nisu znali braniti utječući se Bogu. To su stravični zločini za koje nitko ne odgovara.
Želio bih sada posvjedočiti neka svoja zapažanja koja sam uočio putujući na našim putovima.
Uroci sa kojima sam se ja borio i borim uz pomoć Gospodinovu uspješno kod svoje kuće,
posijani su i po našim putovima a da o tome nitko ne govori . Na raznom mjestima bezbroj puta
sam vidio bačena miševe i krtice po putu i to osobito oko mijene kada je mlađak. Uočio sam da
oni koji se bave tim zlom pale vatre kasno navečer i vjerojatno se radi o demonskom zazivanju
zla. Pozvao bih mjerodavne neka prouče statistiku kad se dešavaju stravične prometne nesreće i
126
siguran sam da su to dani mladog mjeseca osobito proljeće, ljeto jesen . Siguran sam da se
pedeset posto i to onih najstravičniji prometnih nezgoda dešava zbog bačenih uroka. Znam da će
biti malo onih koji će me shvatiti ozbiljno ali ja vam svima tvrdim da je to istina kad bi samo
znali koliko je zla posijano po našim putovima i koliko je tih spodoba koje se mole sotoni da se ta
zla dese zaprepastili bi se mnogi koji spavaju duboki molitveni san uvjereni kako su oni revni i
praktični kršćani a kad nas naša Kraljica mira poziva da molimo i postimo kako bi se zaustavio
sotonski plan sa našom zemljom oda će se još nešto i izmolit kod onih koji prihvaćaju Gospu i
Njezine poruke a post je za nekog drugog to ne dolazi ni pod mogućnost. Protiv zla se ne
možemo boriti bez posta jer nije samo reda radi naš Spasitelj rekao da se taj rod izgoni samo
molitvom i postom. Naravno kad sam god naišao na uroke na putu molio sam putom u autu iste
molitve koje sam molio kod svoje kuće.
Toliko puta sam doživio napad nečastivog u snu. Pokušava mi se približiti , uhvatiti me i stegnuti
ali prije nego bi mu to pošlo za rukom Gospodin me budi i ja sam potpuno svjestan da sam
napadnut od zla i onda odmah molim i vežem to zlo u Ime Isusa Krista i Krvlju Kristovom ,
molim se Svetom Trojstvu i Majci Mariji i čim krenem sa molitvom nestaje kao da je
katapultiran. Poslije molitve mirno i bezbrižno zaspim kao da se ništa nije desilo. Pokušavao je
na sve načine prerušen u moje bližnje i daljnje rođake , poznanike ali i meni nepoznate ljude ali
sam ga milošću Božjom uvijek na vrijeme razotkrio. Mislim da zli može utjecati na naše snove .
Jednom prilikom sam sanjao sebe kako spavam i dok sam ja bio zaokupljen sobom i gledao sebe
kako spavam prišao je meni uhvatio me čvrsto ali u istom trenu sam se prenuo i zavapio Isusu da
bi istog trena rasplinula se snaga koja me je bila napala. Uz sve lukavštine i podlosti nije mu
uspjelo nauditi mi a i neće kad je moj Isus ,moj ljubljeni Gospodin sa mnom u mome srcu.
Prije par godina našao sam se u okolici Gline i kroz razgovor požalila mi se jedna žena ovim
riječima : „ Jedna mi je krava uginula a i druga se razboljela, ako i druga ugine ja ću se objesiti“.
Nije bilo potrebno biti duhovan niti posebno razborit da bi se izveo zaključak da se radi o zlu
koje je na dijelu. Ono sa čime sam se susretao i prije prolazeći selima oko Gline i Petrinje su
problemi koje su ljudi imali sa domaćim životinjama. Npr. Krava prestane jesti i ne uzima
nikakvu hranu . Dolaze veterinari i daju lijekove ljudi se iscrpe financijski i emocionalno ali ništa
ne pomaže krava se pretvori u živi kostur i potom ugine. Kako je žalosna scena gledati te jadne
životinje kako se pate i imao sam prilike gledati svojim očima kako to izgleda. To su bačeni uroci
i to se u tim selima zove „ copranje“. Vratimo se ženi koja mi se požalila i povjerila što kani
učiniti. Postavljam sebi pitanje što bi se desilo da sam ponio se racionalno i savjetovao je da se
ne brine neka veterinar pokuša sa liječenjem , pa možda lijekovi pomognu , pa možda neće i
druga krava uginuti , da sam je tješio sa ispraznim frazama i da je poslije mog racionaliziranja
krava uginula i žena sebi učinila nažao ? Kako bih ja mogao doći pred lice Božje i opravdati se
zašto nisam pomogao kad sam na osnovu konkretnih činjenica shvatio da se radi o uroku koji je
usmjeren i prema životinji i preko životinje prema čovjeku ? Gospodin mi je dao spoznaju i
karizmu da se borim protiv toga zla i da pomognem kad se za to ukaže potreba. Saslušao sam
ženu suosjećajući sa bolom i patnjom koju je nosila u svom srcu. Odgovorio sam : „ „Nećete se
vi vješati idemo se mi Bogu moliti“. Otišli smo u štalu mene nije zanimao urok gdje se on nalazi
u kojem je obliku tko ga je učinio i sl. ja sam se usredotočio na molitvu i svu svoju vjeru i
pouzdaje položio u Boga vjerujući da je naš Bog moćniji i jači od bijednoga zla i prljave sile
mraka. Rekao sam joj moli i vjeruj da će dragi Bog pomoći. I ono što je jako bitno iskreno je
vapila Bogu da joj pomogne, ona je živjela od prihoda koji je dobivala za mlijeko. Molio sam istu
molitvu koju sam inače i kod svoje kuće kad sam imao problema sa urocima. Na kraju sam rekao
127
da treba da se moli Bogu i da će dragi Bog pomoći ali da je potrebno da se moli Bogu.
Savjetovao sam je da svako jutro , podne i navečer moli tri Očenaša, tri Zdravo Marijo , tri Slava
Ocu i Vjerovanje. Sedam dana poslije navratio sam da pitam što se desilo ? Odgovorila mi je :
„Krava je isto poslijepodne počela jesti i sve je u najboljem redu“. Na moje pitanje : „Da li je
molila“ . Odgovorila : „Da jer sam vidjela da mi se to isplati“. Odgovor je komičan u svojoj
prostodušnosti . Velik je Milosrdan i Milostiv naš Gospodin i na ovoj razini vjere uslišava
molitvu i pomaže ali mislim da j bilo jako bitno što je iskreno vapila Bogu da joj pomogne. Ovo
nije jedini slučaj još nekoliko puta molio sam nad kravama jer se radilo o uroku. Kao što je
govorio naš Blaženi Alojzije Stepinac : „ Ako smo katolici onda to djelima trebamo i pokazati“.
128
NADA
Nada ili ufanje bogoslovna krepost koja je u direktnoj vezi sa jednom od duševnih moći
a to je pamćenje. Da bi naša nada bila u svoj svojoj punini u Gospodinu potrebno je naše
pamćenje pročistiti od svega onoga što nije u skladu sa Božjom voljom. Praštanje je lekcija koju
moramo naučiti ako želimo da rastemo u nadi a samim tim u vjeri i ljubavi jer kako rastemo u
jednoj bogoslovnoj kreposti rastemo i u drugima i obratno kako padamo u jednoj padamo i u
drugim bogoslovnim krepostima. Nekada prođe i dugi niz godina da bi se oprostilo to je
individualno i različito od osobe do osobe. Koliki je broj ljudi koji su preminuli a da nisu
oprostili i tu će lekciju učiti u čistilištu gdje je to sigurno puno bolnije jer nitko ne može Božje
Lice gledati ako nije oprostio. Oprostiti nije lako onima koji nose duboke duhovne rane iz svoje
prošlosti , ako su doživljavali uvrede u mladosti i ako nisu rasli okruženi ljubavlju. Koliko je
samo onih koji su proživljavali razno razne surovosti u djetinjstvu i tokom svoga života. To su
bolne rane koje samo dragi Bog može zacijeliti. Treba puno moliti i postiti za njih. Jako je malo
onih koji su svoje pamćenje pročistili i koji su svoju nadu usmjerili prvenstveno ka Bogu. Mnogo
je toga što se nakupilo tokom našeg života i što nosimo kao nepotreban teret. Ranjeni i slabi
iscrpljujemo se noseći rane naše prošlosti umjesto da se rasteretimo od svega toga i da okrenemo
našu nadu ka Bogu. Koliko je onih koji nisu svoju nadu usmjerili ka Bogu već su okrenuti
prošlosti i ratnim strahotama koje su preživjeli. Vrte taj film po tko zna koji put u svome
pamćenju i to zna trajati desetinama godina sa katastrofalnim posljedicama na duhovno i tjelesno
zdravlje. Onaj tko ne oprosti svome neprijatelju za zlo koje mu je počinjeno i koji neprestano vrti
slike strahota koje je doživio, živi svoj život u beznađu prošlosti, ne živi ovo što je sad već
proživljava ono što je bilo , uništavajući duhovno i tjelesno zdravlje. Nalazi se u ropstvu ne s
pogledom uprtim naprijed i s nadom u Bogu već s pogledom uprtim nazad u beznađe koje se
desilo u prošlosti i koje se živi konstantno u ovome sadašnjemu. Trebali bi ovo naše proputovanje
prolaziti sa uvijek uprtom nadom ka Bogu i Kraljevstvu Nebeskom i našim pamćenjem
pročišćenim od svega onoga što nas priječi da se sjedinimo sa Gospodinom našim u ljubavi.
O Ljubavi trećoj bogoslovnoj kreposti bilo je govora i mislim da je dat detaljan prikaz
što je sve potrebno učiniti od onoga što je do nas a kad to učinimo budimo sigurni da neće izostati
Božanska milost sjedinjenja s Gospodinom u ljubavi. Kad dođemo pred lice Božje naći ćemo se
pred onim u koga smo vjerovali i vjera je ispunila svoje , tako isto i nada a jedino će biti važno u
tom momentu koliko smo voljeli i koliko ljubavi nosimo u svome srcu . Dao nam dragi Bog da
mnogo ljubimo pa da nam bude mnogo oprošteno , jedino ćemo se sa ljubavlju moći opravdati ,
na Božjoj tezulji jedino sa ljubavlju u srcu imat ćemo spasonosnu težinu. Sve je prolazno i
raspadljivo jedino je ljubav vječna. Ljubav je iznad svega i nadilazi sve, jedina prava sloboda je u
ljubavi sve ostalo je manje ili više ropstvo. Ljubav je punina ništa joj ne nedostaje uvijek svježa ,
nova i sve što o ljubavi možemo znati i doživjeti dok smo u tijelu, pa i u mističnim sjedinjenjima
s Gospodinom, samo je pred okus neba i kaplja od beskrajnog savršenstva Božanske Ljubavi
našeg Spasitelja.
U jesen 2012.g. hodočastio sam u Međugorje i trajalo je tri dana. Odlučio sam da ću moliti pored
Krunice Duhu Svetomu koju molim svaki dan i krunice Božanskome milosrđu sa kojom
započinjem i završavam dan , moliti onoliko krunica Božanskome milosrđu koliko god mognem
više. Poslije prvoga dana sam shvatio da ću uspjeti svaki dan izmoliti po trideset i tri Krunice.
Naravno da sam i hodočašće i molitve predao Gospi i po Gospinu Srcu svome Gospodinu.
129
Penjući se uz Podbrdo molio sam Krunicu Božanskoga milosrđa , stigavši do Gospina kipa
kleknuo sam i molio Krunicu Božanskog milosrđa. Tokom molitve u jednom trenutku dotaknu
me nježni miris koji mi (ovdje zastajem jer prolijevam suze nad svojom bijedom i nedostojnošću
, najradije bih se sakrio da me nitko ne vidi i od stida plakao i plakao i oplakivao suzama kajanja
svoje grijehe i molio milost svima nama, jedino ljubav otvara oči naše duše da progledamo i
spoznamo svu svoju bijedu. U ovom trenutku osjećam takvu čežnju za Bogom i takvu bol što
sam još tu u ovoj dolini suza da mi se razdire i srce i duša ali neka bude tvoja volja Bože. Stid me
je ali sam svjestan da želim biti u istini . Nježni miris koji sam doživio bio je Gospin poljubac
koji je dotaknuo moje srce . Taj miris je nosio u sebi svu ljepotu Neba ,Božansku ljubav sreću i
radost svu dobrotu nježnost blagost i čistoću Gospina Srca , i to je bilo toliko veličanstvenije od
ove naše isprazne stvarnosti da sam u istom trenutku poželio napustiti tijelo. Tu Božansku ljepotu
koja je protkana samom Božanskom Ljubavlju nemoguće je riječima opisati , sam miris je toliko
uzvišeniji od svih mirisa koji su prisutni u našoj stvarnosti i koji su toliko jadni i prazni u
usporedbi sa ovim koji je miris same ljubavi i dobrote. Taj doživljaj sam pretočio u stih svjestan
sve ograničenosti pisane forme kao i moje nesposobnosti da se izrazim uzvišenim pjesničkim
stilom.
MAJČIN POLJUBAC U MIRISU DOBROTE
U čistoći duše
Božanstvene ljepote
Iz Gospina Srca
Spustila se zraka
S mirisom dobrote
U jednome dahu
K;o u kaplji mora
I;l u oka zjeni
Bljeskom ljepote
Cijeli svod neba
K;o snijeg kad osvane
Djevičanski bijelo
Sa nježnošću blagom
I cjelovom Svetim
Dotaknu mi čelo
130
Čežnja srce budi
Da napustim tijelo
I dolinu suza
Ispraznost tu sve je
I pjesnička muza
A;l nije na nama
Nit u našoj volji
Ni dana ni časa
Kada ćemo radosni
Čuti poziv duši
Božanskoga glasa
Listopad 2011.g.
Tokom tog hodočašća želio sam dobiti odgovor na koji način i kome da prenesem
spoznaju i veliku istinu koja je bila vezana za fra Slavka Barbarića. Prilikom mog prvog
hodočašća u Međugorje doživio sam tako snažno i duboko sjedinjenje s Gospodinom u ljubavi
kad sam ugledao sliku svećenika kako drži Presveto u rukama i na slici je pisalo padre Slavko
Barbarić. Moja duša i srce bili su potreseni do dna. Sav sam se tresao od siline te milosti, u srcu
beskrajna ljubav i suze koje su lijevale niz obraze. To je ostavilo neizbrisiv trag u mom srcu . U
tom trenutku ništa mi nije bilo jasno samo sam bio svjestan toga da je to čisto Božja volja da po
ovom svetom franjevcu izlije neizmjernu rosu Božanske Ljubavi u moje srce. Poslije izvjesnog
vremena čitao sam knjigu Marcelle Auclair „Život Svete Terezije Avilske“, imao sam priliku
još bolje upoznati tu veliku Sveticu koja je toliko iskreno ljubila svoga Gospodina i koja je trpjela
sa toliko ljubavi za Gospodina. U zadnjem dijelu knjige govori se o tome da kad je Sv. Terezija
preminula njezino tijelo je ostalo neraspadnuto. I DOĐE MI SPOZNAJA TIJELO FRA
SLAVKA BARBARIĆA JE NERASPADNUTO . I kao mrtav on će svjedočiti za Gospu za
Gospodina kao što je to činio za života u Međugorju. Jasno mi je da se radi o velikoj milosti koja
mi je dana ali o velikoj odgovornosti jer potvrda ove istine imat će neizmjeran odjek u svijetu
direktno će utjecati na percepciju i mišljenje mnogih o Međugorju i Gospinim ukazanjima. Bit će
to u ovom momentu jedan od vidljivih znakova vjerodostojnosti Gospina ukazanja. Dok sam
pisao ove zadnje rečenice Gospodin me je podario milost sjedinjenja u ljubavi gdje sam potpuno
svjestan svoje bijede i veličine milosti jecajući i prolijevajući suze vapeći priznavao : Ja sam
grešan, ja sam grešan, ja sam grešan, ne znajući čime sam zaslužio tu milost.
131
ZAKLJUČAK
Jedino što je bitno za sve ono što činimo pa tako kad je u pitanju i ovaj tekst je to da li
sam ja to pisao sa ljubavlju i da li su moje nakane u svemu tome bile čiste i iskrene. Nastao je kao
odgovor na poticaj koji je bio nedvosmislen i izrečen u sjedinjenju sa Gospodinom jezikom
ljubavi gdje su riječi nepotrebne jer ljubav govori rječitije od svakog oblika govora i donosi
spoznaju ne na osnovu našeg racionalnog promišljanja već kao spoznaju koja nam se podastire na
pasivan način bez našeg napora i na nama je da slobodnom voljom prihvatimo ili ne ono što je
potpuno jasno da je volja Božja. U želji da prihvatim volju Božju i da služim Bogu svome u
ljubavi i sa ljubavlju izlio sam svoju dušu ,potekle su riječi i nastalo je ovo svjedočanstvo na
slavu Raspetoj Ljubavi našem Kralju Milosrđa. Knjiga je u autobiografskom obliku ali to je samo
okvir da bi se posvjedočio put duhovnog sazrijevanja i da bi se u okviru tog svjedočanstva
predstavile zapreke i problem koji su zajednički za sve one koji kreću putem molitve. Gospodin
svakog od nas vodi na jedinstven i originalan način ali ima puno toga što je zajedničko za sve nas
na tom putu. Želio sam progovoriti o pologu naše vjere jednim konkretnim životnim pristupom
bez apstraktnog racionaliziranja jer vjera bi trebala biti naš konkretan život pomiren sa Bogom.
Riječ Božja sjeme koje je posijano u srca naša dati će obilat rod pod uvjetom da učinimo ono što
je do nas i o tome je dosta toga rečeno , neka Gospodin dahne Duha Svetoga u srca naša da sve
što činimo bude u skladu sa Božjom voljom. Najmanje sam želio govoriti o sebi iako je to kad se
radi o formi koja je i svjedočanstvo nemoguće izvesti. Mistična iskustva sam nastojao prikazati
na jedan dokumentaran način iako to nije nimalo lako prikazati riječima kad ti doživljaji nadilaze
našu sposobnost da to iskažemo riječima a da opišemo sjedinjenje s Gospodinom u ljubavi je
nemoguće jer je daleko iznad našeg razuma i svih naših moći. Cijeli je tekst okrenut nutrini i bavi
se nutrinom i sve ono što je vanjsko u kontekstu je da bi se objasnila povezanost i utjecaj na
nutarnje. Ako želimo prosuditi da li napredujemo na duhovnom putu pravu dijagnostiku uvjetno
rečeno nećemo moći načiniti ako ne utvrdimo koliko smo napredovali u tri duševne moći u
odnosu na tri bogoslovne kreposti i to : razum – vjera , pamćenje – nada , volja - ljubav.
Naravno da je nemoguće to potpuno egzaktno utvrditi ali sam siguran da je to izvodivo na dosta
visokoj razini za one koji su uznapredovali u ljubavi a samim tim i u razboritosti jer to ide skupa
jer to su milosti koje Gospodin daruje skupa. Ljubav u sebi sadržava sve pa i razboritost pa kako
rastemo u ljubavi rast ćemo i u Božanskoj mudrosti i razboritosti. Konačni cilj našeg
proputovanja je sjedinjenje sa Gospodinom u ljubavi i u konačnici ljubav će biti jedino bitna i
jedino je vječna ljubav sve ostalo je raspadljivo.
Govorio sam o našoj Majci Mariji i Kraljici mira i mom doživljaju Međugorja o beskrajnim
milostima koje nam Gospodin daruje po našoj Majci koja je sve ove godine sa nama i priprema
nas za sve ono što je pred nama i što nas očekuje. Dolazak Gospe u Međugorje u direktnoj je vezi
sa Božanskim milosrđem i Božjim planom da se svi spasimo i to će se potvrditi u bliskoj
budućnosti. Hvala ti Bože što si nam poslao Majku Kraljicu mira , hvala ti Majko na svemu što
činiš za nas što nas zagovaraš, prinosiš naše prošnje i molite Gospodinu i što nas u svome srcu
nosiš i čuvaš , hvala ti , hvala ti na svemu.
Kruna moje duhovne zrelosti je svjesna spoznaja svojstva našega Boga koji je KRALJ
MILOSRĐA. Sve ono najljepše što sam doživio u svome životu, sve ono što sam spoznao i
doživio u sjedinjenju sa Gospodinom u ljubavi i sve ono što sam sa moga razumom zamisliti što
je to Bog potvrdilo se u Božanskom milosrđu koje zrcali savršenstvo Božanske Ljubavi. To
savršenstvo ljubavi, dobrote, nježnosti blagosti, poniznosti, bezuvjetnog praštanja, krotkosti,
132
nesebičnog darivanja, suosjećajnosti. Pred veličinom Božanskog milosrđa trebamo se duboko
pokloniti i zahvaljivati Kralju Milosrđa kličući u srcima našim „ Isuse ja se ufam u tebe“. Želja
mi je bila da ukažem na važnost širenja pobožnosti Božanskom milosrđu osobito u ovim našim
po meni posljednjim od posljednjih vremena.
Iznio sam spoznaju koju sam dobio u duhu da je Tijelo fra Slavka Barbarića neraspadnuto i to mi
je potvrđeno ljubavnim sjedinjenjem sa Gospodinom i ja za to nemam nikakav materijalan dokaz
ali ja u svome srcu sam dobio tu spoznaju i znam da je istinita a na onima koji bi mogli provjeriti
je da to provjere , ako bi ovo svjedočanstvo stiglo do njih i ako budu htjeli. Ako bude volja Božja
to će stići do njih u to sam siguran.
Slavimo Božansko milosrđe širimo pobožnost Božanskome milosrđu , molimo se Kralju
Milosrđa da se svi spasimo, slušajmo srcem što nam poručuje Kraljica mira i pretočimo te
poruke u svoj konkretan život.
Neka je vječna Slava i hvala Svetom Trojstvu Ocu Sinu i Duhu Svetome Svetoj Majci Crkvi
katoličkoj, Gospi i Kraljici mira, svim Svetima i svim Arhanđelima i Anđelima u sve vjekove
vjekova. Amen.
16.02.2012.g.
133
Download

Križ od suza - Posljednja Vremena