Religija i tolerancija, Vol. VIII, Nº 13, Januar – Jun, 2010.
Ibrahim Đonlagić
Doboj Istok
Bosna i Hercegovina
79
UDK: 123.1:111
Pregledni članak
Primljen: 03. 07. 2009.
O SLOBODI
Rezime
Sloboda je složen apstraktan pojam108 o kome svako misli na svoj način, prema svojoj
moći mišljenja, pa je za adekvatno razumijevanje ovog pojma nužno dodijeliti mu neka
konkret-nija svojstva109 (oznake) da bi on bio bliže i jasnije određen, za um razumljiv.
Pojmovi su određeni svojstvima koja mi primjećujemo, a koja na njihovu suštinu110
upućuju. Svaki pojam ima beskonačno111 mnogo svojstava, neka svojstva su zajednička,
ista, a neka sas-vim različita. Tako mi često pojmove, koje primjećujemo kao različite
suštine, svrstavamo u grupe (kategorije112) koje posjeduju neka zajednička svojstva. Tako
ljude dijelimo prema boji, rasi, naciji, vjeri, polu, starosti... Vidimo da je svaka od ovih
skupina obrazovana prema nekom zajedničkom svojstvu članova skupine, prema kome
skupinu prepoznajemo, izdvajamo i imenujemo. Ljudi imaju zajedničku suštinu zbog koje
sve ljude imenujemo skupom umnih bića, neki imaju jedno zajedničko svojstvo (boju, pol,
Pod pojmom razumijemo svaku suštinu koja je stvarno postojala, postoji, može postojati
ili sadrži proturječnost zbog koje ne može postojati. Ovu suštinu um primjećuje zato što ona
apsolutno postoji. Ta suština, koja apsolutno postoji, od strane uma se ne razumije
apsolutno. Um primjećuje neku suštinu zbog toga što ona posjeduje svojstva, neke oznake
koje um može da predstavi sebi kao nešto što ukazuje na postojanje određene suštine. Neki
pojam apsolutno postoji ako mi možemo primijetiti bar jedno svojstvo tog pojma kao
postojeće. Međutim, na osnovu poznavanja samo jednog svojstva mi samo možemo tvrditi
postojanje nekog pojma, ali ne i poznavanje tog pojma. Izvjesnost postojanja nekog pojma i
izvjesnost saznanja o njemu sasvim su različite stvari. Poznavanje jednog svojstva suštine
nekog pojma je dovoljno za tvrdnju da taj pojam postoji, a poznavanje ma kako velikog
broja svojstava nekog pojma ne daje nam pravo da tvrdimo da taj pojam poznajemo
apsolutno, jer on uvijek može posjedovati još neko svojstvo koje mi nismo upoznali, a što
naše poznavanje tog pojma čini nesavršenim, nepotpunim. Pod apsolutnim postojanjem
ovdje se ne razumije trajno postojanje u neizmijenjenom obliku, nego realno postojanje u
skladu sa vlastitom prirodom. Jer, samo ono što realno postoji može imati i relativan odnos,
može biti relativno u odnosu na nas ili neki drugi realno postojeći pojam.
109
Pod svojstvom razumijemo svaku oznaku neke suštine koja se može primijetiti kao
oznaka koja na neki način određuje pojam na čiju suštinu ukazujemo.
110
Pod pojmom suština razumijemo ona svojstva nekog pojma koja taj pojam definiraju kao
drugačiji od drugih pojmova pa, primjećujući ta svojstva, možemo ga izdvojiti od svega
drugog i razumjeti kao jedinstven pojam koji kao takav treba da bude imenovan.
111
Pod pojmom beskonačno mnogo razumijemo tako veliki broj svojstava da ih čovjek (niti
svi ljudi zajedno) ne može sve saznati i objasniti.
112
Pod pojmom kategorije razumijemo jedan skup različitih individua, koje jasno
razaznajemo kao različite članove skupa, ali u istu kategoriju spadaju zbog posjedovanja
nekog zajedničkog svojstva.
108
I. Đonlagić: O slobodi
80
80
starost, itd.) po kome ih svrstavamo u istu kategoriju, a imaju i osobene oznake (ime,
datum i mjesto rođenja, lik, otisak prsta i sl.), pa ih primjećujemo kao različite članove
nekog skupa (određene kategorije) bića. Razmišljajući tako, vidjećemo da svi pojmovi
koje primjećujemo posjeduju svojstvo slobode, pa ih je moguće, prema tom svojstvu, moći
duše, podijeliti u različite kategorije bića (pojmova). Rukovodeći se ovim principima, sve
što primjećujemo, prema stepenu slobode koji posjeduje, može biti razvrstano u neku od
kategorija bića.
Ključne riječi: pojam, svojstvo, duša, sloboda, kategorija.
Uvod
Sloboda je pojam koji u najopštijem značenju može da se razumije kao
moć nekog pojma da izvrši ili ne izvrši neku radnju. Kažemo, moć nekog pojma
(bilo kakvog pojma; a takvih pojmova ima beskonačno mnogo), i neku radnju (bilo
kakvu radnju; a tih radnji ima beskonačno mnogo) pa se i pojam slobode pojavljuje
u beskonačno mnogo oblika. Ovako shvaćena sloboda ne znači nam mnogo, jer, u
prvom slučaju je previše opći pojam – moć da se nešto čini – a u drugom previše
poseban – samo neka radnja - nastala u realizaciji slobode nekog pojma, u nekom
vremenu, iz nekih razloga koji su se, možda, stekli samo jednom u povijesti i
nikada se neće ponoviti, te se ne mogu koristiti kao iskustvo. Sloboda će za ljudski
um113 biti koristan (razumljiv, jasan) pojam, ukoliko je definiramo i razumijemo
kao svojstvo svakog pojma prema kome ćemo sve pojmove razvrstati u grupe, sa
istim stepenom slobode, pa ih kao takve promatrati i dalje u podgrupe dijeliti.
Pokušajmo, radi toga, slobodu definirati kao oblik različite moći djelovanja, odnosno, različito bivstvovanje114 pojmova. Sloboda, posmatrana iz ovog ugla,
sva bića, obzirom na moć njihove duše115 da spozna i realizuje određeni stepen
slobode, dijeli u nekoliko suštinski različitih kategorija (grupa). A o kakvim se
kategorijama radi, može se vidjeti iz rasprave u nastavku.
Sve ono što čulima opažamo ili razumijemo kao prisutno ili odsutno su bića
koja se prema slobodi, moći duše, mogu podijeliti u devet grupa, kategorija, i to:
Kategorija I – ideje: Prvi stepen slobode imaju bića koja imenujemo
općim imenom – ideje.116 Govorimo o idejama stvarnih dešavanja: idejama svih
Pod pojmom uma razumijemo organ umnih bića koji im daje moć obrazovanja ideja o
pojmovima koje čulima primjećuju.
114
Pod pojmom bivstvovanja razumijemo samo postojanje, trajanje suštine zbog koje nešto
primjećujemo i imenujemo kao biće, pojam.
115
Pod pojmom moći duše da spozna i realizuje..., razumijemo percepcije i apercepcije,
svaku podsvijest ili svijest o mogućnosti realizacije slobode, percepcije i apercepcije
mogućnosti produžavanja trajanja suštine svoga bića.
116
Ovdje pod pojmom ideje razumijem stvarno dešavanje, a ne mišljenje koje smo
obrazovali na osnovu podataka o stvarnom dešavanju koje smo čulima prikupili. Ove ideje
113
Religija i tolerancija, Vol. VIII, Nº 13, Januar – Jun, 2010.
81
pojmova što su postali ili se razumiju kao nužno postojeći te traju, prestali su, ili će
prestati trajati; idejama uslova za stvarna dešavanja i idejama posljedica stvarnih
dešavanja. Ideje su istiniti zapis vječitog reda prirode kao cjeline, spona između
uzroka i posljedice. Ideje su nevidljivi ali saznatljivi pojmovi, jer su nužna veza
uzroka i posljedice, jer sve što se dešava ima uzrok radi koga se dešava i ima
posljedicu dešavanja, a sve to zajedno čini ideju stvarnog dešavanja. Ideje nemaju
vlastitu slobodu, jer su uvijek vezane za proces stvarnog dešavanja. Ideje nemaju
slobodu koju razumijemo kao moć činjenja, one su zapis u Umu Prvog uzroka, koji
ima moć činjenja, pa djeluje u skladu sa zapisom i svojom djelatnom moći. Treba
razlikovati ideje stvarnog dešavanja i „ideje“ koje su modusi opažanja, percepcije117
bića koja nemaju samosvijest, i apercepcije,118 modusi mišljenja umnih bića,
obrazovane misli o stvarnom dešavanju koje se razumije kao saznanje. Ovo su
sasvim različiti pojmovi, koji se slažu samo po imenu ideje. Jer, ideje su nužna
istina, stvarno dešavanje, a percepcije i apercepcije su samo viđenja istine, modusi
mišljenja o stvarnom dešavanju, a nikad istina sama. Za ideje kažemo da nemaju
vlastitu slobodu, ali su to pojmovi koji su nužni pratilac bića koja postoje, bića koja
ne postoje a mogu postojati pa su postojala ili će postojati i bića koja ne postoje niti
mogu postojati. Dakle, ničeg nema u realnom svijetu ili van njega čiji nužni pratilac
nije ideja njegova postojanja i njegova trajanja ili ideja uzroka nemoći njegova
postojanja. Ideje su misaoni, a ne vidljivi pojmovi, ali su svojstvo svih pojmova,
bilo da su samo saznatljivi, ili i saznatljivi i vidljivi pojmovi.
Kategorija II – nedjeljiva čestica
Drugi stepen slobode imale bi najsitnije čestice koje su nedjeljive i ne
posjeduju elemente koji se nalaze u nekom odnosu koji se može mijenjati. Ove
čestice, zbog njihova svojstva da ne posjeduju nikakvu moć promjene (kretanja),
možemo imenovati mrtvim, ili individuama bez duše. Ideju ovakve čestice Lajbnic
objašnjava na sljedeći način:
“A onde gde nema delova, nema ni protege, ni lika, ni delivosti moguće. I
ove Monade su istinski Atomi prirode i, jednom reči, Elementi stvari.
su istina o stvarnom dešavanju koju čovjek, zbog svoje ograničenosti, nikad ne saznaje
apsolutno nego samo djelimično kroz ona svojstva dešavanja koja ga aficiraju.
117
Pod pojmom percepcije ovdje razumijemo ona saznanja koja duša svake individue ima o
svome tijelu i o okruženju, ali u formi podsvijesti, a ne jasnih saznanja kojih je svjesna.
Percepcija je, dakle, svaki spoznajni čin duše bića za koja kažemo da nisu umna (takav
pojam koriste R. Dekart, Dž. Lok, G. V. Lajbnic).
118
Pod pojmom apercepcije razumijemo svijest o vlastitim percepcijama, svijest
percipiranja. Pojam je koristio G.W. Lajbnic da naznači samosvjesnu percepciju,
karakterističnu samo za razumnu dušu. Ovdje treba primijetiti da duša umnih bića posjeduje
i percepcije (podsvijest) i apercepcije (ideje kojih je duša umnih bića svjesna, mada o njima
nema jasan i istinit sud). A djelovanje umnih bića zavisi od odnosa ove dvije vrste saznanja
percepcija i apercepcija, koje njihova duša posjeduje.
82
82
I. Đonlagić: O slobodi
Nema tu ni bojazni od raspadanja, i nema pojmljiva načina na koji bi
prosta supstancija mogla prirodno uginuti.
Tako se može reći da Monade ne bi mogle početi, niti skončati drukčije
nego odjednom, tj. ne bi mogle početi drukčije do stvaranjem, i skončati drukčije
do uništenjem; dok ono što je sastavljeno počinje ili skončava delovima.“119
Međutim, Lajbnic nije ostao dosljedan ovakvoj misli o Monadi, pa u daljoj
raspravi nedjeljivoj čestici pridružuje svojstva koja proturiječe obrazovanoj misli o
prostoj nedjeljivoj čestici, tako da dalja rasprava o Monadi teče krivim smjerom.
Jer, svako svojstvo i svako kretanje ovih individua proizvod je vanjskog uzroka, a
ne djelatne moći proste čestice, čestice koja nema dijelova iz kojih bi izvirala neka
moć. Vizuelna predstava ovakvih čestica danas nije moguća, ali je za um moguće,
čak nužno, da ima ideju120 takve čestice. Sve što je materijalno, ako ne fizički, u
umu može biti podijeljeno na sastavne elemente sve do najsitnijeg, koji nema
dijelove na koje bi mogao biti podijeljen. Upravo taj element bi bio biće, ako se
može tako nazvati, sa drugim stepenom slobode na ovaj način definiranim.
Kategorija III – prirodne forme121 organske i neorganske materije
Treći stepen slobode imaju bića koja su dijelovi organske i neorganske
materije, iz koje su izgrađeni tzv. „mrtvi predmeti“, predmeti koji posjeduju dušu
čija moć se sastoji u tome da ona održava samo unutrašnje kretanje (fizičke
promjene u formi kretanja elementarnih čestica prvog stepena slobode, koje čine
tijelo individua ovog roda) i formu (oblik) bez ikakve moći da vrši neku vidljivu
promjenu, bez djelovanja nekog uzroka koji je dat van moći bića koga posmatramo.
Bića ovog stepena slobode imaju dušu koja ima percepcije stanja svoga tijela i
percepcije pojmova iz okruženja. Ove percepcije su u Umu Prvog pokretača pa On
na osnovu njihova poznavanja i principa svoje prirode djeluje produžavajući
njihovo trajanje. Tijelo ovih bića se može proizvoljno dijeliti, bar u mislima ako ne
i fizički, do nivoa elementarne čestice (čestice koja nema dijelove na koje bi se
dalje dijelila, čestice sa drugim stepenom slobode). Sve individue nastale
dijeljenjem ostaju u istoj kategoriji, sa istim stepenom slobode, mada se mogu
razlikovati po nekim drugim svojstvima: oblikom, veličinom, hemijskim i fizičkim
svojstvima. Hemijskim procesima, fizičkom diobom, razbijanjem atoma dobijamo
individue drugih svojstava, ali istog stepena slobode, koju smo definirali kao
svojstvo ove grupe individua. Ova bića, dakle, imaju moć da sa drugim bićima u
fizičkoj ili hemijskoj reakciji izvrše promjene u kojima nastaju bića sa drugim
Lajbnic, G: V. (1957): Monadologija, Beograd, str. 49.
Pod pojmom ideje ovdje razumijemo jasno obrazovanu misao o čestici koja nema
dijelove. Ideja čestice koja nema dijelove nije atom, pa ni elektron, nego još sitnija čestica
koja nema ni dijelove ni neka svojstva (naelektrisanje ili sl. svojstvo).
121
Pojmom prirodne forme imenujemo sve individue koje posjeduju neka čulima
primjetljiva svojstva, formu, koju zadržava dok od strane vanjskog uzroka ne bude
promijenjena.
119
120
Religija i tolerancija, Vol. VIII, Nº 13, Januar – Jun, 2010.
83
hemijskim i fizičkim svojstvima122 ali istim stepenom slobode, jer promjene ovih
bića se dešavaju uvijek nekim vanjskim poticajem.
Kategorija IV – nebeska tijela – zvijezde, planete, sateliti i komete
Četvrti stepen slobode imaju velika nebeska tijela, okruženja, odnosno staništa sa specifičnim uslovima za bivstvovanje određenih kategorija bića nižeg i višeg stepena slobode. Ova bića su veliki izdvojeni sistemi čiju osnovu čine bića nižeg stepena slobode, ali predstavljaju podlogu za razvoj bića višeg stepena slobode.
Dodatni stepen slobode ovih bića ogleda se u njihovoj moći da posluže kao okruženje za razvoj bića viših stepena slobode. A kada se na njima javi život, odnosno
kategorije bića višeg stepena slobode, oblik bivstvovanja ovih bića se mijenja i
realizacija njihove slobode zavisi od realizacije slobode bića viših stepena slobode,
koja su i sama dijelovi ovih tijela. Primjer planete Zemlje, čije bivstvovanje ne
zavisi samo od vanjskih uslova, nego i od realizacije slobode bića koja na njoj žive.
Planeta Zemlja je primjer koji primjećujemo, i to je dovoljan dokaz da su ovakvi
sistemi mogući i na nekom drugom mjestu i u nekom drugom vremenu u kosmosu.
Zbog naše ograničenosti, mi nismo u moći da tvrdimo kada i na kom nebeskom
tijelu će se početi odvijati razvoj individua viših stepena slobode, čime će i ova
tijela dobiti viši stepen slobode. Radi toga, mi sva nebeska tijela svrstavamo u
kategoriju bića sa četvrtim stepenom slobode. Tako svako nebesko tijelo može biti
smatrano bićem koje ima svoj evolucioni razvoj, u kome je moguće da se u jednom
trenutku na njemu pojave i živi organizmi, koji će svojim djelovanjem uticati na
bivstvovanje čitavog sistema – nebeskog tijela. Upravo zbog ove potencijalne
mogućnosti promjene oblika bivstvovanja, ova tijela razumijemo kao individue
višeg stepena slobode, u odnosu na ranije definirana bića trećeg stepena slobode.
Kategorija V – biljni svijet
Peti stepen slobode imaju bića čiju osnovu čine žive ćelije123 u kojima se
odvijaju određeni hemijski i fizički procesi razmjene materije i energije, koje se
diobom umnožavaju, noseći sa sobom nasljedne osobine ćelije iz koje nastaju. Ove
ćelije za svoje trajanje moraju imati okruženje sa kojim će moći vršiti kontinuiranu
razmjenu energije i supstance sačinjene iz bića nižeg stepena slobode (neorganske
tvari, koje čine osnovu okruženja – nebeskog tijela). Bića ove kategorije su
imenovana zajedničkim imenom biljni svijet. Zbog moći promjene oblika i veličine
tijela, diobom ćelija i razmjenom supstance i energije, ova bića su imenovana živa
bića. Dodatni stepen slobode u odnosu na predhodnu grupu bića ogleda se u tome
što ova bića imaju moć razmnožavanja (rađanja novih individua). Ova bića
posjeduju dušu koja kontroliše procese diobe ćelija i razmjenu materije i energije sa
122
Pod hemijskim i fizičkim svojstvima i procesima razumijemo sve ono što se u prirodnim
znanostima o njima kazuje.
123
Pod pojmom žive ćelije razumijem osnovnu jedinicu svih živih organizama, sa svim
onim svojstvima koja su u prirodnim znanostima definirana.
I. Đonlagić: O slobodi
84
84
okolinom te tako kontroliše rast, stalne promjene tijela. Bića ovog stepena slobode
putem fotosinteze124 neke sveprisutne materije, vodu i ugljični dioksid (bića trećeg
stepena slobode) pretvaraju u hemijsku energiju složenih ugljikovih spojeva –
ugljikohidrata, a kao nusproizvod ovog procesa nastaje kisik – element bez koga ne
bi bilo života na Zemlji. Bića sa petim stepenom slobode su funkcionalne cjeline,
organizmi koje nije moguće proizvoljno dijeliti, a da pri tom dijelovi zadrže prirodu
bića koga dijelimo. Kada dospiju u okruženje u kome nisu u mogućnosti da vrše
razmjenu energije i materije na način koji im omogućava trajanje ova bića umiru,
gube dio slobode i postaju bića trećeg stepena slobode.
Kategorija VI – životinjski svijet
Šesti stepen slobode imaju bića imenovana bićima životinjskog svijeta.
Osnovu njihova tijela čini živa ćelija, a dodatni stepen slobode ovih bića ogleda se
u njihovoj moći da, pored moći razmnožavanja i moći kontrole rasta vlastitog tijela,
imaju čula i organe koji im omogućavaju opažanja i izvjesna kretanja, promjene
položaja u okruženju u kome se nalaze. U rubnim područjima razgraničenja biljnog
i životinjskog svijeta (petog i šestog stepena slobode), podjela se vrši obzirom na
slobodu kretanja, a ne način ishrane. Čula, kojim ova bića opažaju, sve što opažaju
primjećuju kao slučajne stvari, koje putem nagona, instinktivno, koriste u zadovoljavanju potreba za trajanje tijela ili za izbjegavanje opasnosti koje ograničavaju
trajanje. Modusi mišljenja ovih bića su percepcije, ova bića nemaju svijest o
vlastitim saznanjima, apercepcije, pa, i pored ograničene moći pamćenja, nemaju
moć deduktivnog zaključivanja, planiranja i izvođenja opita radi obrazovanja
zaključaka o korisnosti određenih radnji. Sve što opažaju, ova bića razumiju kao
slučajno i propadljivo. Bića ovog stepena slobode, zbog starosti ili loša okruženja, u
kome nije moguća adekvatna razmjena energije i materije, gube dio slobode, umiru,
postaju bića trećeg stepena slobode.
Kategorija VII – umna bića – ljudi
Sedmi stepen slobode imaju umna bića – ljudi. Dodatni stepen slobode
ovih bića ogleda se u moći njihove duše da, u skladu sa svojim vaspitanjem i
obrazovanjem, prosuđuje koje radnje su štetne a koje korisne za produženje trajanja
suštine umnog bića, ukupnog sklopa duše i tijela.
Sve radnje koje ova bića preduzimaju rezultat su dvije sile koje ih pokreću
i vode: jedna je urođena, plod percepcije, žudnja za nasladama (to je nagon,
zadovoljavanje potreba tijela za kratkoročno trajanje), a druga je stečena, misao,
apercepcija (svijest o idejama zadovoljavanja potreba tijela na način da se ne ugrozi
dugoročno trajanje). Tako realizacija slobode ovih bića zavisi od moći njihove duše
da obrazuje ideju puta koji vodi prema onom što je dobro, najbolje (što produžava
trajanje umnog bića). Analizom odnosa ovih sila, um obrazujuje pojmove,
124
Fotosinteza je proces u kojem se svjetlosna energija pretvara u hemijsku, pohranjenu u
organskim molekulama… (hr.wikipedija.org/Fotosinteza).
Religija i tolerancija, Vol. VIII, Nº 13, Januar – Jun, 2010.
85
mišljenja, afekte, na osnovu kojih Uzrok opredjeljuje tijelo za vršenje određenih
radnji na realizaciji slobode.
Na razumijevanje ove prirode čovjeka, i odnosa te prirode i radnji koje iz
nje slijede, najbolje upućuje zakon125 ljudske prirode, koji je Baruh de Spinoza
definirao na sljedeći način:
“Opšti je zakon ljudske prirode da niko ne prenebregava nešto što smatra
dobrim, osim ako se ne nada da stekne veće dobro ili iz straha od većeg zla nego što
je lišavanje prenebregnutog dobra, niti da trpi zlo, osim da bi izbjegao veće zlo ili u
nadi da će steći veće dobro od pretrpljenog zla. To znači da od dva dobra biramo
ono koje nam se čini veće, a od dva zla ono koje nam se čini manje. Kažem: koje
nam se čini, jer nije potrebno da stvar bude onakva kakvom je smatramo. Ovaj
zakon je tako duboko urezan u ljudsku dušu da ga treba uvrstiti u vječne istine i
aksiome.''126
Opšti zakon ljudske prirode je i zakon po kome se realizuje sloboda ove
grupe bića. Pa kada govorimo o slobodi ljudi mi moramo govoriti o ovoj slobodi jer
je to sloboda koja je svojstvo umnih bića – ljudi, a ne neka druga, koja je svojstvo
drugih bića. Dakle, sloboda umnih bića sastoji se u tome da ona mogu da biraju od
dva dobra veće i od dva zla manje, bez obzira na to kolika su, po intenzitetu, ta
dobra ili zla. Pojam ove slobode ne treba miješati sa pojmom slobode kretanja, jer
sloboda kretanja je pojam koji se odnosi na slobodu tijela, a ne slobodu uma,
slobodu umnih bića. Umna bića su, uistinu, sklop duše i tijela, pa puna sloboda
umnih bića sadrži dvije komponente, slobodu kretanja i slobodu mišljenja, ali ovaj
dio slobode, sposobnost kretanja, nije suština umnog bića, jer umno biće je umno, i
kada ne vrši kretanje, odnosno, biće koje miruje nije manje umno od onog koje se
kreće, pa se kretanje ne može razumjeti kao svojstvo slobode umnih bića.
Sloboda mišljenja zavisi samo od bića koje misli, od njegovog genetsog
koda, prikupljenog saznanja i proživljenog iskustva, pa pod realizacijom slobode
umnog bića možemo razumjeti samo radnje koje su plod prosuđivanja o korisnosti
radnji, bez obzira da li one zahtijevaju kretanje ili mirovanje. Suština ove slobode je
da ona ne zavisi od vanjskih uslova, nego od moći mišljenja bića o čijoj slobodi
govorimo, a ova činjenica je važna za sva bića koja upravljaju i kojim se upravlja
jer im nalaže odgovornost za sticanje vrline koja će im omogućiti realizaciju slobode, bilo da upravljaju ili se pokoravaju. Bića koja upravljaju moraju se obrazovati
za upravljanje, da svojim činjenjem ne ugrožavaju svoju poziciju upravljača, a bića
kojima se upravlja moraju se obrazovati za ona činjenja koja će omogućiti trajanje
zajednice u kojoj je moguće njihovo trajanje. Ovdje nećemo govoriti o načinu obrazovanja (o tome je više rečeno u raspravi ''Antropologija i Dogovor''127), nego samo
o važnosti obrazovanja, i to onog dijela obrazovanja koje imenujemo vaspitanjem.
A pod vaspitanjem razumijemo onu vrstu saznanja zbog kojih umno biće ima moć
Pod pojmom zakon ovdje razumijem prirodni zakon, sa atributom nužnosti.
Spinoza (1957): Teološko-politički traktat, str. 191.
127
Đonlagić, Ibrahim: Antropologija i Dogovor, www.cpi.hr/antropologija online
125
126
86
86
I. Đonlagić: O slobodi
prosuđivanja šta je korisno a šta štetno za trajanje umnog bića i trajanje zajednice
umnih bića. Dakle, motiv za vaspitanje postoji za sve bilo da upravljaju bilo da se
pokoravaju, svi moraju znati prosuđivati koje radnje su korisne a koje štetne za
trajanje zajednice (o metodi prosuđivanja više je rečeno u ''Dogovoru''128). Sposobnost mišljenja i realizacije slobode koja je rezultat prosuđivanja je suština ove
kategorije bića. Umna bića, pod sličnim uslovima kao i bića petog i šestog stepena
slobode, gube dio slobode, umiru i prelaze u stanje bića trećeg stepena slobode.
Kategorija VIII – sva djela umnih bića – ljudi
Osmi stepen slobode imaju bića, djela umnih bića, čiji su elementi individue prvog, drugog, odnosno trećeg stepena slobode, a koje smo imenovali
vještačkim predmetima, jer su proizvod kreativne djelatnosti umnih bića. U ovu
kategoriju bića svrstavamo sve što je stvoreno129 od strane ljudi: znanstvena, umjetnička i zanatska djela. Vještački predmeti (mehanizmi), koji mogu imati raznovrsna
svojstva i moći, do svojstva pamćenja određenih informacija (kompjuteri) i vršenja
veoma složenih radnji (roboti). Ova bića se nalaze u grupi bića imenovanih
„mrtvim“, iz razloga što nemaju moć (razmnožavanja) diobe elementarnih čestica
iz kojih su izgrađena i mogućnost prenošenja genetskih, nasljednih osobina (ova
bića vrše samo određene fizičke procese). Bića ovog stepena slobode imaju osobine
generacijske vrste, a ne nasljedne osobine genetskog porijekla. Ova bića imaju
svojstva individua nižeg stepena slobode i svojstva koja su im od strane umnih bića
pridružena u formi oblika, simboličke i funkcionalne djelatne moći.
Kategorija IX – Najopćenitiji pojam
Deveti stepen slobode ima „Biće“ koje je od strane poslanika (proroka),
znanstvenika i filozofa imenovano imenima Prvi uzrok, Bog, Priroda koja stvara,
Dobro, Duša, Kretanje koje samo sebe pokreće, Biće, Supstancija, Najopćenitiji
pojam i sl. Dodatni stepen slobode, koji ovo Biće ima u odnosu na druga bića,
ogleda se u tome što je ovo Biće uzrok suštine i trajanja svih drugih bića, a sloboda
djelovanja ovog Bića ograničena je samo vlastitom prirodom i nije ograničena
nikakvim vanjskim uzrokom. Bog je Prvi uzrok, jer u Umu ima ideju stvarnog
dešavanja i kao moduse mišljenja ima sve percepcije i apercepcije svih stvorenih
bića, pa na osnovu ideja stvarnog dešavanja i percepcija i apercepcija u duši
stvorenih bića, ni od koga prinuđen, djeluje u skladu sa svojom prirodom. Kažemo
da je sloboda ovog Bića ograničena samo prirodom Bića, pa o njenim svojstvima
nije moguće raspravljati prije nego se provede šira rasprava o svim atributima koja
kod Bića primjećujemo, a koja zahtijevaju širu raspravu.
Đonlagić, Ibrahim (2006): Dogovor, Sarajevo.
Pod pojmom stvoreno ovdje se ne razumije neko stvaranje iz ništa, nego dovođenje
skupa bića drugog stepena slobode u određeni odnos, koji obično nemaju bez djelovanja
umnih bića.
128
129
Religija i tolerancija, Vol. VIII, Nº 13, Januar – Jun, 2010.
87
Zaključak
Na ovaj način ukazali smo na različite kategorije bića, obzirom na moć
njihove duše da realizuju određeni stepen slobode. A za adekvatno razumijevanje
slobode svake skupine potrebno je provesti raspravu o moći svake od ovih
kategorija bića, da realizacijom slobode produže vlastito trajanje. Rasprava je
ukazala na vrste bića obzirom na slobodu, bez ambicije da kaže sve o realizaciji te
slobode te se raspravom samo otvaraju mnoga nova pitanja za dalja kreativna
istraživanja, za jedan drugačiji pogled na vrste bivstvujućeg i moć bivstvovanja.
Sve kategorije bića, obzirom na moć njihove duše da realizuje određeni
stepen slobode, imaju jedan hijerarhijski slijed, u kome su bića nižeg stepena slobode najčešće individue koje čine biće višeg stepena slobode, ili se kao sredstva
koriste za održanje bića višeg stepena slobode. Iskorak u hijerarhijskom redu čine
bića osmog stepena slobode, koja su dobrim dijelom plod kreativne moći bića sedmog stepena slobode, umnih bića, pa služe ovim bićima, a nisu elementi bića petog
i šestog stepena slobode, koja su po hijerarhijskom redu u nizu. Ova bića na neki
način su iskorak iz prirodnog slijeda, jer su nastala kao produkt kreativnog rada
umnih bića u činu realizacije njihove slobode. Treba primijetiti da su umna bića
ovim bićima dala samo formu, dok njihovu suštinu čine elementi bića nižih stepena
slobode. Ovaj ugao posmatranja svijeta nameće zaključak o nužnom postojanju
Najopćenitijeg pojma, Najviše kategorije, koga, u biti, ne čine bića nižeg stepena
slobode, ali je svojom moći prisutan u njima i uzrok je njihova nastanka, njihova
trajanja. Bitna odrednica ovog pogleda na bivstvovanje ogleda se u sveobuhvatnosti, jer ništa ne postoji što nije sadržano u nekoj od kategorija bivstvovanja, a sve
što primjećujemo i mislimo, ili je pojam po sebi ili je dio općenitijeg pojma. O
svojstvima svake od uočenih kategorija bića, kao i o svojstvima Najopćenitijeg
pojma, kako smo napomenuli, treba provesti posebnu, širu raspravu.
LITERATURA
Aristotel (1996): O duši,Nagovor na filozofiju, Zagreb.
Baruh de Spinoza (1959): Etika, Beograd.
Baruh de Spinoza (1956): Rasprava o poboljšanju razuma, Beograd.
Baruh de Spinoza (1957): Teološko-politički traktat, Beograd,.
Bruno, Đordano (1959) : O uzroku, principu i jednom, Beograd.
Lajbnic, Gotfrid Vilhelm (1957): Monadologija, Beograd.
Đonlagić, Ibrahim (2006): Dogovor, Sarajevo.
Đonlagić, Ibrahim: Antropologija i dogovor, www.cpi.hr/Antropologija online.
Đonlagić, Ibrahim : Epistemologija i dogovor, www.filozofija.org
Platon (1993): Država, 1993.
Platon (1990): Zakoni, Epinomis, Beograd.
I. Đonlagić: O slobodi
88
88
Ibrahim Đonlagić
ON FREEDOM
Abstract
Freedom is a complex abstract notion130 about which everyone thinks in his or her own way,
depending on the power of one’s thinking. Therefore, in order to adequately understand this
notion, it is necessary to assign to it some more concrete features131 (marks), and make it
clearer and more defined, and thus understandable for our minds. The notions are
determined by the features that we notice, and that refer to their essence132. Every notion has
indefinite number133 of features, some of them being common or the some, some being
completely different. In this way, we often categorize the notions that we notice as different
essences into groups (categories134) that have some common features. Thus, we categorize
the people on the basis of color, race, nation, religion, sex, age, etc. We can see that each of
these groups is formed according to some common feature of the members of the group, i.e.
the feature that we notice, single out and name. People have the common essence because of
which we name all people a group of rational beings. Some of them have a common feature
(color, sex, age, etc.) according to which we classify them into the same category, and they
also have personal marks (name, date and place of birth, appearance, fingerprint, etc.) so we
notice them as different members of a group (certain category) of beings. By thinking in this
way, we will see that all notions that we notice, actually possess a feature of freedom.
Therefore, it is possible, according to that feature, i.e. the power of soul, to classify them into
different categories of beings (notions). Using these principles, everything we notice can be
classified into a category of beings according to the degree of freedom that it has.
Key words: notion, feature, soul, freedom, category
Notion refers to any essence that really existed, exists, can exist, or contains contradiction due to
which it cannot exist. Mind notices this essence because it absolutely exists. That essence, which
absolutely exists, is not absolutely understood by mind. Mind notices some essence because it
possesses features - some marks that mind can present itself as something that points to existence of
some essence. A notion absolutely exists if we can notice at least one feature of that notion as existing
one. However, according to knowledge of only one feature, we can only claim existing of a notion, but
not knowledge of that notion. Certainty of existing of a notion, and certainty of knowledge of it are
completely different things. Knowledge of one feature of the essence of some notion is enough to claim
that the notion exists, and knowledge of an infinite number of features of a notion does not give us the
right to claim that we know the notion absolutely, because it can always have one more feature that we
do not know. This fact makes our knowledge of a notion imperfect and incomplete. Absolute existence
does not imply a permanent existence in an unchanged form, but realistic existence in accordance with
its own nature. For, only the thing that realistically exists can have a relative relation, and can be
relative in relation to us, or some other realistically existing notion.
131
Feature refers to any mark of an essence which can be noticed as a mark, which in some way
determines the notion whose essence we point out.
132
Essence refers to those features of a notion that define that notion as different from other notions, so
by noticing those features we can single the notion out from everything else, and understand it as a
unique one which, as such, should be named.
133
Indefinite number refers to such a large number of features that man (or all people) cannot know or
explain them all.
134
Categories refers to a set of different individuals which can be clearly differentiated as different
members of the set, but they belong to the same category due to possessing of some common feature.
130
Download

O SLOBODI